Strah

Šećem noću ulicom

Oči širom otvorene

Sluh izoštren

I slušam tamu

Pronalazim tišinu

On bulji u mene

Istovremeno me tjera i zove

Zove pa moli

Moli da ga gledam

Moli da šutim

Da oboje šutimo

Moli me da ostanem

Da ne stoji sam u tišini

Ali ja to ne želim

Želim kući

Koraci ne postoje u tišini

Put se ne vidi u mraku

S tobom ne mogu ni korak dalje

Šećem noću ulicom

Oči širom otvorene

Sluh izoštren

Čujem tamu

Ali ga ne gledam

On bulji u mene

Ja gledam u ulicu

Zbogom stari prijatelju

Noćas ne ćemo šetati zajedno

 Glumac

Stoji tako na pozornici

Uvjeren u svoje vještine

Tekst uvježban

Trema potisnuta

On je umjetnik pravi

Publika slavi strane vrline

Pa plješću i uzvikuju

Pa šute

Te se vraćaju kući

Pozdravljaju majke i očeve

Uvjereni u svoje vještine

Tekst uvježban

Trema nepostojeća

Svi su umjetnici pravi

Ali za njih nema publike

Oluja

Noćas će ponovo kišiti

Ali neće to biti ona blaga mirisna kiša

Ljeto je na ovoj strani ekvatora

Doba u kojem sunce najljepše grije

Doba u kojem komarci najslađe bodu

No danas nema ni sunca ni komaraca

Ne zato što su se sakrili od oluje

Nego jer sam se sakrio od njih

Sakrio sam se u oko ciklone

 U moju malu sobu

Ali ne će to biti ona gruba ljetna kiša

Ljeto je na ovoj stvarni ekvatora

Doba u kojem zaljubljeni najljepše sanjaju

Doba u kojem pjesnici najslađe pišu

Neka kapi inspiracije i sutra ponovo padnu

Neka oluja u mojoj sobici traje četrdeset dana

Neka se prvo vidi iskra inspiracije

A zatim čuje grom koji nosi uzvike uspjeha

Neka padne još kišnice

Neka je bude dovoljno da napusti moju sobu

Neka ona preplavi čitav svijet

Neka ugasi sunce i utopi komarce

Neka ljeto dođe i na drugu stranu ekvatora

Sumpor

Zar nisi dovoljno već popio

Prijatelju mladi?

Zar pivo nije zadovoljilo tvoju žeđ?

Nemam ti više što za dati

Svim bocama si već krv ispio

A one tebi mozak

Samo zbog toga me moliš za vino

Od kad si ti zavolio piće?

Ne odgovaraj prijatelju mladi

Ja već znam da je to bilo kad si bio z dlaku mlađi

Ali od kad si zavolio vino?

Samo na to mi odgovori
Zar se više ne bojiš sumpora?

Te tvari

Za koju nisam ni znao da je u vinu

No dobro veseli druže

Noćas ti ne ću kvariti zabavu

Ali mislim da ti tu ne trebaš prijateljevu pomoć

Danas me trebaš samo da ti natočim

Čaša za čašom

Točim toliko vina koliko si već piva popio

Pogledaj se sad

Nasuprot mene sjedi radosni mrtvac

Nepomičan u patnji ali sretan

Mislim da ćemo ovdje ovako dugo sjediti

Ili ne?

Odjednom se mrtvac oživi

Ustaje pa hoda te čak bježi

“Jesi li dobro?”

Pitam ja kao budala

Zatim neočekivano čujem očekivani odgovor

Dugo ču pamtiti taj tvoj urlik

Izgleda da opet buljiš u isto vino

Hajde sad

Vrijeme je da mrtvac pođe u svoj lijes

Ali neka me jutros ne dočeka pravi mrtvac

Molim te

Vjeruj mi da se ljepše spava na strani

I nadam se da sutra

Dok uskrsneš

Nećeš patiti zbog sumpora

Jedinog krivca u ovoj tragediji