Juan Alfaro KRSCANSTVO I PRAVDA Uvod Crkveno utiteljstve od Leona XIII do Pavla VI. sve je vite zao- kupljeno problemom socijalne pravde. Njegovi dokumenti bili su trajan napor da se svijest kréana probudi za potrebe autentitnog kr8anstva koje se djelotvorno zalate u borbi za pravdu u svijet. Pastoralna konstitucija Drugog vatikanskog sabora Crkva x su vremenom svijetu i enciklika Pavla VE. Populorum progressio otvorile su novu perspektivu koja vodi brigu o kr8¢anskoj zadaéi s obzicom na pravdu, ne samo 5 etitkog stanovidta, vodena iskljutivo Ijudskim razu- mom, nego takoder i prije svega u svjetlu evandeoske objave. ‘Ta je perspektiva svoju punu dimenziju nafla u dokumenta biskup- she sinode god. 1971, Pravda u svijetu, Evo nekoliko najzanimljivijih odlomaka iz tog dokumenca! »Sluajudi snazan keik onih koji erpe nasilje i koji su prignjeveni nepravednim sistemima i mehanizmima, kao izazov upuéen od svijeta ija je iskvarenost u protuslovlju sa Scvoriteljevim naumom, mi smo svi zajedno postali svjesni da je Crkva pozvana du bude prisutna u srcu Juan Alfaro SJ profesor je na sveudilistu Gregorijani w Rimu. Od ove godine Man je Urednitkog vijeca_nateg easopisa, u kojem ée se povremeno javijati syojim dancima, Ova studi, Koja je dosid objavijena na nekoliko jezik, na- pisao je na Zelju Papinske komisije sfustitia et paxe. Nedavno je u hrvatskom prijevoda, u ible Obnovljenog Zivora, izitla ajegova poznata knjiga Teolo- glia lindskog nepretka. 108svijeta i da navijesta siromasima Veselu vijest, potlaéenima oslobodenje, ojadenima radost. Nade i sile koje djeluju unutar svijeta nisu tude dinamici Evandelja, koja — silom Duha Svetoga — oslobada ljude od njihova osobnog gri- jeha i njegovih posljedica u drugtvenom Zivotu. Ako sada’nju situaciju svijeta promatramo u svjetlu vjere, ona nas poziva da se vratimo k samoj jezgri kr8¢anstva i omoguéuje nam da steknemo novu svijest o pravom smistu ke3éanstva i o njegovim hitnim zahtjevima. Danas misija propovijedanja Evandelja zahtijeva radikalni angaiman 2a cjelovito oslobodenje covjeka vet ovdje na zemlji. Ako se kri¢anska poruka o ljubavi i pravdi ne ostvaruje akcijom za pravdu u tu, kri¢anska ce poruka te$ko moti postati vjerodostojna danainjem tovjeku. Crkva je od Krista primila poslanje da propovijeda evandeo- sku poruku, koja sadrfava poziv da se od grijeha obratimo k Ijubavi prema Ocu, te sveopée bratstvo, pa stoga i zahtjev za pravdom u svijetu. Zato Crkva ima i pravo i duZnost da proklamira pravdu na socijalnoj i internacionalnoj razini i da izrige javnu optuzbu protiv nepravednih si- tuacija kada to zahtijevaja temeljna prava i sam spas dovjeka. Crkva nije jedina odgovorna za pravdu w svijetu; ipak ona ima posebnu i se- bi vlastitu odgovornost, koja je istovjetna s njezinim poslanjem da pred svijetom svjedoti o zahtjevu ljubavi i pravde, sadrianom u evandeoskoj poruci.et U pronicavoj i iscrpnoj studiji o Treéoj sinodi biskupa René Lauren- tin je istakao evandeosko nadahnude tog dokumenta o pravdi i izritito je upozorio na to da je to prvi put da se biblijski pojam oslobodenja pojavijuje v dokumentima crkvenog utiteljstva? Sinodalni se dokument ofito morao ogranititi na sintetitko prikazi- vanje najizrazitijih crta biblijske poruke i teolotkih refleksija koje osvjet- Ijavaju smisao i ozbiljnost kr8danskog zalaganja za pravdu. Zato bismo ovdje Zeljeli dati potpuniji i konkretniji pregled velike vaZnosti koju te- ma pravde ima u Starom i u Novom zavjetu, i to tako da sam Uitatelj uzmogne doéi u izravan dodir s Bokjom rijeti te da po njoj postane svje- stan promjene mentaliteta i prakse koju od nas danas trazi istinsko kr8éanstvo, Samo shva¢anje evandeoske poruke o pravdi zahtijeva naj- prije da prougimo kako se ta tema pokazuje u Starom zavjewu. Jahve, Bog osfoboditelj potlagenih Citava starozavjetna objava usredototena je na jedan odlutujudi do- gadaj: oslobadanje od egipatskog jarma i Savez. Vjera Izraela i sam Iz- rael kao narod rodili su se u do%ivijaju Izlaska. Povijest oslobodenja 1 LI. sinoda biskupa, Praoda w svijete, Dokumenti 35, str. 35, 45. *R. LAURENTIN, Réorientation de PEglise apris le troisitme Synode, Patis 1972, pp. 167173. 109%ini predmet izraelskog creda? Psalmi pjevaju o Jahvinoj snazi koja se objavila u njegovoj osloboditeljskoj akciji Proroci sjeaju narod na wjemnost Boga Saveza koja se otitovala u povijesti njegova spasenja i oni je tumade za buduénost u smislu novog neprolaznog saveza. Kad je Tzrael prestao biti nomadski narod, nastanio se u Jeruzalemu i obnovio Jabvin kult u Salomonova hramu, liturgijski je obred i dalje bio usredo- roten na Izlazak, kojeg su se sjeali svetanim slavijenjem Pashe. Spisi Novoga zavjeta vidjeli su u Kristovoj smrti i uskrsnutu ko- naino ispunjenje obe¢anja Saveza, istinsku Pashu, naSe oslobodenje od grijeba i i smrti, Radi toga bi kr8éani mogli nadiniti pogretku i svesti ditavo znatenje Izlaska na puko obeéanje koje najavljuje spasenje tovietan- stva preko Krista. Sigurno, posljednji smisao Jahvina Saveza s Izraelom sastoji se u oslobodenju koje je Krist izvr8io. No dogadaj Izlaska ima ujed- no i smisao, koji mu je vlastit: Jahve se objavlinje kao Bog osloboditelj potlatenog naroda. Oslobadanje potlatenih se, dakle, shvaéa kao din koji objavljuje Boga — jo$ vie, kao tin kojim Bog zapotinje povijest spa- senja: I fabve rete: vidio sam jade svoga naroda u Egiptu i tuo mu tuibu na tlaéitelje njegove. Znane su mi muke njegove. Zato sam sitao da ga izbavim... Vapaji sinova Izraelovih doprijete do mene. I sam vidjeh kako ih Egipcani tlaée ... — Tako Jabve u onaj dan izbavi Izraela iz Saka egipatskib ... i narod povjerova Jabvi .. 3 Bog Izraela je svoju osloboditeljsku akciju ostvario posredovanjem svojih poslanika, najprije Sudaca‘, zatim Kraljeva, ali Jahve je uvijek onaj koji ostaje istinski spasitelj i osloboditelj svoga naroda.? Ipak, Jahve se ne objavljuje kao pravi Bog jedino oslobadajudi iz- raelski narod, on to dini jo8 i usted samog Izraela svojim djelom u prilog Zrtava nepravde i tladenja. Jahve je Bog koji vraéa pravdu po- tlaenima, on je branitelj siromasnih, sluSa vapaj onih koji su bez obrane. Tu misao trajno nalazimo u psalmima: »Kad se dite Bog da sudi, da spasi uboge na zemlji.« (Ps 76,12) »Jahve Gini pravedna djela i potlagenima vraca pravicu.« (Ps 103,6) »Jahve je tvrdava tlatenom ... Ne zaboravlja jauka siromagnih.« (Ps 9, 10, 13) »Siromah se tebi predaje ... Cuj, o Jahve, tefnju siromanih, uho prikloni da zastitiS pravo ubogih i tlagenihe (Ps 10, 14. 17. 18). »Bijedan sam ja i nevoljan, al’ Jahve se brine za me. Ti si pomoé moja i moj spasitelj; 0 BoZe moj, ne kasni!« (Ps 40,18) * Pz 6, 20—24; 26, 5—§ * Ps 78, 106, 135, 136. itd. 5 Ich 3, 795 14, 30—31, © Suci, 2, 16—18; 4,12—16; 6, 7—165 7,9.13.22; 8,34; 10,10—I6, 71 Sam 8,722; 9,17; 10,1726; 13,145 16,713; 18.45 2 Sam 3,18; 3,2; 7,8. W824, 2-13. 110>On ée spasiti siromaha koji uzdi’e, nevoljnika koji pomoénika ne- ma; smilovat ée se ubogu i siromahu: oslobodit é ih nepravde i nasilja« (Ps 72, 12—14). »Potlatenima vrata pravicu, a gladnima kruha daje. Jahve oslobada suinje« (Ps 146, 7). »I znat Ge da sam ja Jahve, kad slomim palice jarma njihova i kad ih izbavim iz. ruku onih $to ih podjarmiee (Ex. 34,27). Moderni izrazi »tlatenja«, »nepravde« i »Boga oslobodicelja« koji »vraéa pravdu potlatenima« nalaze se veé u svoj svojo} snazi i realizmu u Bibliji. To je jezik koji potpuno pripada objavi Jahve, Boga mognog i vjernog svojem obeganju i zahtjevima njegova Saveza s Izraclom. U Starom zavjetu, dakle, nalazimo danaSnji jezik »tladenja« i »ne- pravdee, a ponajvite pojam Boga kao »osloboditelja porlatenih«. Jahve objavljuje svoje bo¥anstvo oslobadanjem Izraela i obranom potlatenih. Moéni Bog, vjeran svojem obelanju, jest Bog koji vrata pravdu onima koji trpe nepravdu, Svojim Savezom tra¥i da ga Izrael prizna kao jedinog pravog Boga koji ispunja svoju zadaéu pravde prema Ijudima. Savez, zahtjev pravde 1. Za glavare naroda Jahvin Savez s Izraelom je nerazdvojivo obedanje i poslanje, porpu- no nezasluzeni poticaj Bozje ljubavi i zahtjev vjernosti sa strane iza- branog naroda i njegovih glavara. Njihova je viastita zadaéa da vrie pravdu, osobito prema siromatnima, napu%tenima i potlaenima.* Protest proroka Izaije i Jeremije protiv nepravdi koje su pofinili moénici njihova vremena ujedno je opomena za na’u kr¥dansku savjest danas: »Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Siroti_ pravdu uskraduju, udovitka parnica ne stite k njimas (Iz 1, 23). »Jahve dolazi na sud sa starjeSinama i glavarima svog naroda: Vi- nograd ste moj opustofili, u vaim je kuéama Sto oteste siromahu. kojim pravom narod moj tlaéite i gazite lice siromaha?« (Iz 3, 14—15). »Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlatiteljske, koji uskraéuju pravdu ubogima i otimaju pravo. sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da opljatkaju sirore!« (Iz 10, 12). »Ovako govori Jahve: Cinite pravo i pravicu, izbavite potlatene iz ruku tlatitelja! ... Jao onom koji kuéu gradi nepravedno ... koji bliknjem pladu ne isplatuje ... Ali tvoje ofi i srce idu samo za dobi kom, da krv nevinu prolijeval, da nasilje Sinid i krivdu, ... Braniti pravo siromaha i jadnika, zar ne znai to mene poznavatit« (Jr 22, 3. 13. 17. 16). ® Suci 2, 16—19; 3, 10; 4, 10; 10,23; 1 Sam 8, 7—22; 9, 17; 13, 14.»Dokle dete sudit krivo, iG na ruku berbotnima? Stitite slaba i si- rot, vratite pravicu jadnilu i siromahu! Izbavite potlagenog i ubogog: istrgnite ga iz ruku bezbotnih!« (Ps 82, 2~—4). 2. Za sav izraelski narod Osloboditeljsko djelo Jahvino prema izraelskom narodu postaje zah- tjev pravde ne samo za sunarodnjake nego i za strance koji Zive na jzraelskom thu: »Ne tladi pridoflicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili prido’lice u zemlji egipatskoj« (Iz] 22, 20). »Jahve, Bog va$, daje pravdu siroti i udovici, ljubi pridodlicu, daje mu hranu i odjeéu« (Pnz 10, 18). »Nemoj zakidati jadnoga i bijednoga najamnika, bio on tvoj suna- rodnjak ili doiljak iz kojega grada u tvojoj zemlji« (Pnz 24, 14). »Ne iskorigéuj svoga blifnjega niti ga pljatkaj! Radnikova zarada neka ne ostane pri tebi do jutra! ... Po pravdi sudi svog sunarodnjaka! ... Ljubi blignjega svoga kao samoga sebe! ... Ako se stranac nastani u vaio} zemlji, nemojte ga ugnjetavati, ... neka vam bude kao sunarod- njak; ljubi ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u egipatskoj ze- mlji« (Lev 19, 13. 18. 33). Evo jo§ kako se izratava autor drugog dijela Izaijine knjige da bi ukorio narod koji misli da ugada Bogu vriedi zakonske odredbe 0 postu, dok, s druge strane, svojim nepravdama tlati radnike: »Gle, u dan kad postite, poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje, Ne znate li koji mi je post po volji, rijet je Jahve Gospoda: ki- dati okove nepravedne, razvezivati spone jarmenc, pustati na slobodu potlagene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskuénike, odjenuti onog koga vidi¥ gola... Tad ée ... pred tobom iti tyoja pravda, ... ukloni§ li iz svoje sredine jaram, ... dade li kruha gladnome ... Jahve ée te voditi bez prestanka ...« (Iz 58, 3. 6-11)" Ovaj tekst Deuteroizaije, a kojeg odjek nalazimo i u evandelju po Mateju (25, 31—46), pripada karakteristitnoj temi velikih proroka u Tzraelu: »spoznaji Boga«. Tu se radi o spoznaji, koja ukljutuje ne samo priznavanje Jahve kao jedinog pravog Boga i prino%enje obvezatnog kulta njemu, nego takoder i djelotvorno prihvadanje njegove vrhovne vla- sti, vrei ljubav prema blinjemu, a to znadi izvriavajudi zahtjeve pravde; »ljubiti svoga bliznjega« u Starom zavjetu znadi ispuniti duz- nost pravde. Bog Saveza odbacuje religiozni kult ako ga ne prati izvr- Senje pravde. Jahve ne %eli drugih »Zrtava« doli |jubavi i pravde prema © Jr 4,2; 7, 1-11; 9, 23; Ez 33, 14-195 Iz 1, 10-17; Am 2, 6—7; 4, 13; 5, 10-12; 8, 4—6. 112blindjemu. Etitka dimenzija pravde ukljufena je u odnos tovjeka pre- ma Bogu Saveza. Onaj koji, s jedne strane, prisustvuje odredenom kulvu a, s druge strane, svog bliZnjega IiSava njegovih prava, ne »poznaje« istinski Boga.” »Pravedan« tovjek, 0 kojem tako desto govore psalmi, jest onaj koji Zivi u skladu sa zahtjevima Boga Saveza, a to znati onaj koji se oslanja na Jahvina obeéanja i obdrava pravdu prema bliZnjemu." U Starom su zavjet dva temeljna zahtjeva Saveza prikazana uvijek nerazdvojive sjedinjena: vjernost Jahvi, konkretno izrafena u kultu i ispovijedanju monoteistitke vjere, i zahtjev Ijubavi i pravd dima. Ta dva zahtjeva imaju isti temelj: ljubav Jahve, k i oslobodio Izrael. Odgovor izraelskog naroda Bogu Saveza ukljutuje, nerazdvojivo sjedinjenu, religioznu i etitku dimenziju? Jahvino obe- €anje spasenja zahtijeva od naroda i njegovih glavara ispunjenje duYnosti pravde: Jabve je Bog koji oslobada potlacene. Mogli bismo, dakle, sa¥eti poruku Staroga zavjeta rijetima same Sinode: »Bog nam se u Starom zavjetu pokazuje kao osloboditel; potla- éenih i branitelj siromaha, Od |judi on zahtijeva vjeru u sebe i pravednost prema bliZnjemu. Istinski poznaje Boga, osloboditelja porlatenih, samo onaj koji odriava duZnosti pravde prema ljudima.«!® NavjeStaj »Bozjega kraljevstvac: Mesija koji vraéa pravdu potlagenima Jahvina obeéanja i nada Izraela postupao su se konkretizirali usposta- vijanjem buduceg kraljevstva preko jednog potomka iz kuée Davidove, koji je prikazan kao pravi »Bo%ji pomazanik«: Mesija. Lik i postanje »Jahvinog pomazanika« vrlo su totno opisani u Izaijinim spisima i u 72. psalmu. Tu se nagovijelta skori dolazak »BoSjeg kealjevstva« (Iz 24, 233 52, 7). To ée biti kraljevstvo pravde i slobode potladenih: »Redi éu za~ suinjenima: Izidite! ... Jer Jahve tjeSi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima« (Iz 49, 9-13). Tu se slavi rodenje buduéeg Mesije koji 10 Hof 4, 1-23 6, 463 10, 125 12, 1—5; 58, 210; Am 5, 717. 21—27; Usp. S.’MOWINCKEL, Die Erkenntnis Gottes Fei den altestementtchen Propheten, Oslo 1941, Pb, 33-47: G. J. BOTTERWECK, Gort Erkennen« im Sprachgebrauch T., Bonn 1951, pp. 42—49. 55—56, 66. 98; J. LINDBLOM, Prophecy in Ancient Torael, Oxford 1962, pp. 340349, %8 zl 20, 1-17; 22, 20-21; Lev 19, 118. 33-35; Pnz 10, 18; 24, 14. Usp. G. von RAD, Theologie de P Ancien Testament, Geneve 1965. Pravda u svijetz, Dokumenti 35, KS, str. 43. ™ Usp. Iz 55, 1-3; 65, 13; 66, 10. Je 7, 4-7; 2 23; 22, 13-16; Iz 11, 6 oe 113¢e biti pomazan Bojim Duhom i tako dobiti poslanje da vrati pravdu potlatenima kojima se najavljuje oslobodenje: »Jer dijete nam se rodilo ... Knez mironosni ... nad prijestoljem Davidovim: uévrstie ée ga i utvediti u pravu i pravednosti« (Iz 9, 5—6). »Na njemu ée duh Jahvin potivati ... Po pravdi ée sudit ubogima i sud prav izricat bijednima na zemljic (Iz 11, 2. 4). »Duh Jahve Gospoda na meni je ... Posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da zarobljenima navijestim slobodu i oslobodenje suz~ njevima« (Iz 61, 1). »Boke, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu. Nek puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici! ... Sudit ée pravo ubogim putanima, djeci siromaha donijet ée spasenje, a tlatitelja on ée smrviti +++ On ée spasiti siromaha koji uzdige, nevoljnika koji pomoénika ne- ma; smilovat ée se ubogu i siromahu i spasit ¢e Zivot nevoljniku« (Ps 72, 1~4. 12—13). Poslanje ge, dakle, buduéeg Mesije biti: mavijestiti pravednost i osloboditi potlatene. Njegova de pravednost biti pravednost samog Bo- ga, ona u kojoj se sastoji njegovo kraljevstvo. Mesijanski kralj predotuje se kao spasitelj siromaha i onih koji nemaju obrane. »Prednost siromaha u ¢asu uspostavljanja kraljevstva Bozjega nalazi, dakle, svoje tumacenje... u Bodjoj pravdi koju Bog Zeli ofitovati pokazujuci se kao njihov bra- nitelj i spasitelj. Bog koji silne skida s njihovih prijestolja a uzvisuje neznatne, koji gladne hrani dobrima, a bogate otpuSta praznih ruku (Lk J, 52), pojavit ée se kao savrSeno ostvarenje ideainog kralja. Ne radi se tv 0 idealizaciji siromatva, nego o teologiji Bozje pravde i o nadi u eshatolo’ko Bozje kraljevstvo ... Nije tetko uvjeriti se u posljedice koje ove misli imaju u tumadenju blazenstava. NavjeStaj dolaska Bozjega kra- Ijevstva moke biti samo vesela vijest za siromahe i patnike. Oni treba da budu prvi baStinici Kraljevstva ... jer Bog ne moze yladati osim kao pravedan kralj, a to znadi: otitujudi svoju brigu za razbastinjene.<' Kraljevstvo Botje i pravda u Isusovoj porucii #ivoru 1. Osnovno pitanje Ne bismo smjeli prefutjeti va%nu Sinjenicu da je vid pod kojim Novi zavjet predoduje spasenje tovjeka drukdiji od starozavjetnog. Sta- rozavjetni pisci, gotovo u cijelosti (iskljutivsi apokaliptitke spise, Knjigu mudrosti i knjigu 0 Makabejcima), stavljaju spas dovjeka u okvir nje- gove vremenite egzistencije. Naprotiv, sva novozavjetna objava odvija 48 J, DUPONT, Les Béatitudes, I, Paris 1969, pp. 89-90. 114se unutar vrlo jasne vizije konatnog ljudskog spasenja preko smeti: bu- duée uskrsauée zauzima poglavito mjesto u samoj Isusovoj nauci, w vjeri prve Crkve i u Eitavoj teologiji Novoga zavjeta. Taj vid konadnog spa- senja tovjetanstva izvan povijesti, izvan naseg vremenitog svijeta, mo- gao bi nas dovesti na pomisao da, prema krSéanskoj objavi, Zovjekova egzistencija na ovom svijetu nema nikakve vrijednosti i da je za ovjeka jedino vatno jamstvo prelaska u nadsvijet. Kriansko zauzimanje za pravdu na ovom svijetu ne bi, dakle, imalo nikakva smisla, Doista, po- vijest nam pokazuje da je krianska poruka, vise ili manje svjesno, bila tumaéena i dozivijavana kao »bijeg od svijetac, to znati kao da bi bilo isprazno posvetiti svoj Zivot onome $to je kratkotrajno i prolazno. Zato su marksisti osudili: kr8gansku vjeru kao »otudenje«, No da li je to stvar- no Kristova poruka i vjera Crkve? 2. Kontekst i smisao blatenstava Sva se tri sinoptitka evandelja slau u prikazivanju dolaska BoZjeg, kraljevstva kao srediinje teme Isusova propovijedanja. Kraljevstvo dolazi 4 samoj Isusovoj osobi, u njegovom djelu i poruci, Zato i jest spasenje Zovjeka vezano za njegov stav prema Isusu, u kojem se konagno ispunja Bozja objava u povijesti i njegovo spasiteljsko djelo." Sveti sveti Luka gledaju u Isusu eshatolotkog proroka kojeg je navi ija 42, 1—45 61, 1—2: sus je od Boga primio poslanje da donese Veselu vijest siromasima, oslobodenje porladenima i da zavlada pravda.” U tom kontekstu treba gledati smisao blazenstava: »Blago vama, siromasima: vate je kraljevstvo Boje! Blago vama koji sada gladujete: vi cete se nasititit« (Lk 6, 20—21) Moderna egzegeza priznaje da taj tekst svetog Luke predstavlja izvornu verziju, dok je redakcija svetog Mateja (»siromagni duhome, ngladni i tedni pravdee) pribvatila kasniju glosu. Ona nam takoder kaze da tekst svetog Luke jasno ukljutuje aluziju na Izaiju 61, 1-2." Siromasi su proglateni blazenima, jer ée oni baStiniti Bo¥je ostobo- denje. Drugim rijetima, Bog namjerava uspostaviti svoje kraljevstvo a oni de u_njemu imati prvenstvo. Isus je glasnik kraljevstva, onaj koji donosi vijest oslobadanja pritijedtenih, »Od siromagnih i gladnih ne valja Einiti nelto drugo nego sto ti bijednici i jesu. Razlog njihove prednosti * Mk 1924s Sats 5538: 9,2--12.315 10,29.33-—34; 12,65 21,33—45; 5,11 10, 12,28; 17,t—135 10,29; iSa8, Le 352128; 92836, i6,9.115 11,20.29-93; 18,18; 21,31; 22,30. 1 Lk 418-19; 7,22; Mr 12,18—21; 11, 5. * Usp. J. DUPONT, op. cit. f, pp, 2092223 H. SCHURMANN, Das Lukas- evangelinm, Fribourg 1969, "p. 327; W. GRUNDMANN, Das Evangelium nach Lukas, Berlin 1971, p. 1431, 115ne nalazi se u njima, nego u Bogu i u nafinu na koji se Bogu svidjelo pokazati svoju vrhoynu vlast prema slabima i napuStenima. Uzrok blazen- stava nalazi se u zamisli Bodjeg kraljevstva i njegove pravde kod Deute- roizaije i u sveukupnoj biblijskoj objavi ... Bog ne bi bio idealni kralj kad ne bi bio branitelj i zaititnik potladenih ... Njegova je pravda u pitanju.« Siromafni, gladni, potladeni su oni koji se doista nalaze u takvoj situa~ ciji; oni su nazvani >blafenima« bududi da Bog posreduje u njihovu korist i kao njihov osloboditelj preko posrednika Isusa.” Nameée nam se, stoga, vazan zaklju¢ak: u svom govoru na gori Isus je starozavjetnu zamisao Boga kao branitelja siromainih i potlace- nih uéinio svojom. On prikazuje BoZje kraljevstvo, koje dolazi u nje- govoj osobi, kao ispunjenje Bozje pravde prema naputenima. On je Mesija preko kojeg Bog oslobada potlatene. 3. Isus radikaliziva zabtjeve Starog zavjeta koji se tid ljubavi prema bliinjemu i pravde Isusova poruka pruza novu dubinu starozavjetnim zahejevima |ju- bavi prema bliZnjemu ostvarenoj u izvrlavanju pravde. Isus proglatava da Ijubav prema Bogu gini prvu zapovijed. Ali druga, koja je »njoj jednaka«, jest Ijubiti bliznjega kao samoga sebe: »O tim dvjema zapo- vijedima ovisi sav Zakon ...« (Mt 22, 38—40; 7, 12). Spicq je s pra- vom naglasio da ta izreka saimlje Sitav zakon u dvije zapovijedi, koje su tako tijesno povezane da tine jednu stvarnost2* Sveti Marko izrife istu ideju drugim rijetima: »Nema druge zapo- vijedi veée od tihe (Mk 12, 31). W. Grundmann kaze da ta retenica vstapa dvije zapovijedi u jednu.< I sveti Luka dini samo jedmu zapovi- jed (10, 25—37; 6, 2738), a u prispodobi o dobrom Samaritancu kon- kretno tumaéi Sto u Fivotu znadi Ijubiti svoga bliznjega: to znati djelom pomoéi onome kojem je pomoé potrebna, bez razlike s obzirom na nje- gov druStveni polotaj, njegovu rasu ili religiju!® Sjedinjujudi u jednu te istu zapovijed ljubav prema Bogu i bliénjemu, Tsus upotpunjuje i produbljuje propovijedanje proroka koji su povezali »spoznaju Boga« s ljubaviju prema Ijudima. On ucemeljuje ljubav prema bliznjemu na op- gem Boijem ofinsevu prema svim ljudima, bili oni pravednici ili grelnici. Stav njegovih utenika prema Ijudima mora se nadahnjivati com op¢om Bozjom |jubavlju koja ne gleda na interes. Oni ée Ijubiti srcem i djelom sve jude, ukljugivli i svoje neprijatelje.* # J, DUPONT, op. cit, II, pp. 139142. 379-380. Usp. H. SCHORMANN, op. cit., pp. 327—331, © C. SPICQ, Agape dans le Nonvean Testament, 1. p. 43. # W. GRUNDMANN, Das Evangelium nach Markus, Berlin 1971, p. 252. * L SCHMID, Das Evangelium nach Lakes, Regensburg, 1951, pp. 155—156: W. GRUNDMANN, Das Evangelium nach Lukas, p. 3 Mc 5, 38-475 6, 12-15. 30: 7, 2-125 8 32; Lk 12, 3025 15, 1-31. 116Isus je propise Starog zavjeta u vezi s pravdom sazeo u novu i r: dikalnu formulu: »Sve, dakle, Sto Zelite da Ijudi vama cine, dinive i vi njima. To su, doista, Zakon i Proroci« (Mt 7, 12). Propovijed proroka © bezvrijednosti Bogu prikazanog kulta ako ga ne prati pravda prema Ijudima nalazi se kod svetog Mateja (9, 13; 12, 17), koji se sluZi rije- gima proroka Holee (6,6): »-.. jer ljubav mi je mila, ne Jrtvee. Sveti Luka i sveti Matej donose nam Isusove prijekore farizeja koji obdréa- vaju najbeznaajnije propise Zakona, a ne ispunjuju duznosti_ pravde »Tenutra ste puni grabeZa ... Zanemarujete pravdu .. .« (Mt 23, 23—3 Lk 11, 29.42, Vrlo jasna aluzija na Amosa 5, 21. 24). Kad je Isus romaine prozvao blazenima, ujedno je rekao da je bogatima vrlo te’ko uéi u Botje kraljevstvo i da je nemoguée sluziti i Bogu i bogatstvu.# Najradikalnije Isusove rijeti o velikoj va%nosti Ijubavi prema bli njemu nalaze se u njegovu govoru 0 posljednjem sudu, kod Mt 23, 31— —46: konaéni spas ili propast ovjeka pokazat de se u njegovom stavu prema siromafnima i naputtenima, a taj se pokazuje djelima. »Dodite blagoslovljeni Oca mojega! Primite u battinu Kraljevstvo koje vam je pripravijeno ... Jer ogladnjeh, i dadoste mi jesti; ofednjeh, i napojiste me; stranac bijah, i primiste me; gol, i zaogrnuste me; oboljeh, i pohodiste me ... Zaista, ka‘em vam, Sto god udiniste jednome od ove moje najmanje braée, meni utiniste ...« »Odlazite od mene ... Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi jesti; ofed- njeh, i ne dadoste mi piti; stranac bijah, i ne primiste me; gol, i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici, i ne pohodiste me ... Sto god ne uiniste jednome od ovih najmanjib, ni meni ne udiniste.« Nije tetko u tim rijegima otkriti vjeran odjek blatenstava: pripa- danje ili iskljudenje iz Kraljevstva koje je Isus navijestio odlutaje se stavom ovjeka prema siromainima i porlatenima, upravo prema onima koje je Izaija opisao 58, 112 kao Yreve Ijudske nepravde iu tiju ko- rist €e Bog izvetiti pravdu. Ali ono posve novo jest da Isus prezrene i te Ijude s ruba naziva »svojom braéom«; on se osobno solidarizira sa svima siromaSnima i napuStenima, sa svima koji trpe glad i bijedu. Svaki tovjek koji se nalazi u takvoj situaciji Kristov je brat. I zbog toga je onaj koji je takvo nesto utinio, to udinio samom Kristu. Onaj koji je djelotvorno pomogao toj Isusovoj »braéi« pripada u njegovo Kraljev- stvo; onaj koji ih odbacuje zbog njihove bijede iskljuduje se iz Kraljev- swa2 Ta je rijet za nas kr8ane krajnje konkrema i wali mnogo: u 4 Lk 6, 24—25; 16, 1315; 18, 25; Mc 6, 245 13, 32; 18, 25; 19, 24. * Usp, P, BONNARD, L’Evangile selon saint Mathien, Neuchatel 1963, pp. 366—367; J. JEREMIAS, Die Gleichnisse Jesu, Gittingen 1962, pp. 108. 215; W. GRUNDMANN, Das Evangelium nach Matthéns, Berlin 1971, pp. 527-528. 117svakom dovieku koji Livi u bijedi i potladenosti dolazi nam u susret sama Kristova osoba. Tajnovita, ali stvarna veza solidarnosti ini svakog na- puttenog i bijednog dovjeka Isusovim bratom. Isusova poruka je starozavjetne zahtjeve pravde donijela aa razinu onoga $to je u doyjeku najdublje, u samu sré Sjubavi: jedino iskrena Iju- bav prema bliZnjemu moke pruziti potrebnu snagu za djelotvorno ostva- renje pravde u svijetu, Jo¥ vise: Isus je ljubavi prema blignjemu dao konagnu vrijednost, utinivi je jednakom samoj ljubavi prema Bogu. to jo8 nije sve: Njegova je sinovska ljubav prema Bogu bila nerazdvo- jivo sjedinjena s njegovom bratskom ljubavi prema Jjudima. Dar sebe samog Bogu Isus je djelotvorno nadopunio darom vlastitog tivota za spas fjudi. Radikaina odluka koja je odredila posljednji smisao njegove egzistencije bilo je potpuno prikazanje njega samoga Bogu za ljude2* Izjednagenje koje je Isus, u solidarnosti, udinio izmedu sebe i »svoje braée«, onih koji trpe siromaitvo” i nepravdu, stvarno se odrazuje u siromainom Hivotu, koji dosife svoj vrhunac u nepravednoj osudi na smrt, primljenoj za spas svijera, Sinodalni dokument 0 pravdi u svijecu sakimlje poruku Tsusova djela ovako: »Krist je svojim djelovanjem i svojom poukom, na nedjeljiv nagin ujedinio ovjekov odnos prema Bogu i prema ljudima. Na ovom svijetu on je protivio svoj Zivot u posvemasnjem sebedarju Bogu za spas i oslobodenje |judi. U svojoj je poruci proglasio da je Bog otac svih judi, te da se on svojom pravedno%éu zalaze za siroma%ne i potlatene (usp. Lk 6, 21—23). On se do te mjere solidarizirao sa svojom ’naj- manjom braéom’ da je rekao: Koliko ste udinili jednome od ove moje najmanje brade, to ste meni uinili (Mt 25, 40)«.2 Isus nije ni svojim djelom ni naukom bio polititki revolucionar, ni pokretaé klasne borbe. Svako takvo tumagenje njegove osobe ili poruke protuslovilo bi povijesnim cinjenicama i izoblitilo bi kriéanstvo.” Nje~ govo poslanje, usredotofeno na odnos govjeka prema Bogu, imalo je bit~ no religiozni karakter. 1 upravo radi toga Isus predstavija jedinstven dogadaj, puni, dublji i radikalniji od svih povijesnih revolucionarnih pokreta. Njegova se poruka obraéa Ijudskom sreu, a to znadi unutra’~ nj fovjekove odgovornosti nasuprot Bokjoj ljubavi te iskre- noj i istinitoj [jubavi prema bliénjemu. Tu se spajaju najradikalnija pro- mjena i najnutnija potreba unutratnjeg oslobodenja od grijeha (osnovnog 38 Mk 10,45; 14, 36; 13,2225; Me 20,28; 26,26—28.39; Lk 22, 19-2042. — Usp, J. SCHMID, Das Evangelium nach Markus, Regensburg 1954, p. 203; J, JEREMIAS, Dis Abendmabloworte Jesu, Gbuingen 1960, pp. 194195. 210-229; H. CONZELMANN, Der erste Brief and die Korinther, Géuingen 1969, pp. 230—235. *7 Mt 8, 20; 4, 8; Lk 9,28; 4, 6 % Pravda u svijetu, Dokumenti 35, KS str, 44. 2” Usp, O. CULLMANN, Jésus et les révolutionaires de son temps, Neuchatel 1970; D. FLUSSNER, Jésus, Paris 1970, pp °%. 96. 118grijeha samodostatnosti pred Bogom i egoizma pred Ijudima: Lk 16, 19—31; 17, 9—14) i porpuno oslobodenje njegove brade Ijudi. Isus se predstavlja kao nada u spas za sve, za nepravedne i greSnike, a posebno za one koji trpe nepravdu. Spasenje koje donosi greSnicima sastoji se u obradenju k Botjoj milosti ik pravdi prema blitnjemu (Lk 19, 1-10). Nije moguée pomirenje s Bogom ber pomirenja s Ijudima. Kako je na- pisao Moltmann, »ako Isus, Mesija Kraljevstva pravde, ide k nepraved- nima, greSnicima i carinicima, to je za to Sto nam time Zeli pokazati da je nedostojno Sovjeka biti robom nepravdes.* Kr$éanska ljubav i pravda u novozavjetnoj teologiji 1. Poteci kridanstva Crkva se rodila iz vjere u uskrslog Krista. Pod vodstvom Duha ona je taj dogadaj shvatila ne samo kao ispunjenje spasonosnih Bozjih obe- éanja i temelj nade titavog Covjetanstva nego takoder i kao poziv na obraéenje.*' Tako je nastala nova zajednica ljudi, ujedinjenih istom kriéan- skom vjerom, koji su dinili »jedno srce i jednu duSu«* To duboko jedinstyo, plod Kristova Duha, itlo je sve do dobrovoljnog zajednittva samih materijalnih dobara: »... Sve im bija’e zajednitko; prodavali bi svoja dobra i to bi dijelili svakom prema njegovoj potrebi«; »medu njima nitko nije oskudijevao ...«* Kridanska je ljubay u tom prvom povia- Stenom izrazu stvorila medu Jjudima potpuno bratstvo. 2. Jakobova poslanica Imperatiy kr8éanske ljubavi Gini bitnu cetu ovog kratkog novoza~ vjetnog spisa. Formula iz Levitskog zakonika (19,18), »ljubi bliZnjega svoga kao samoga sebee, koja salimlje sve dufnosti pravde, ovdje se proglasuje kriéanskim zakonom (Jak 2, 8). Tko god vjeruje u Krista, mora poftivati osobu siromainog (Jak 2, 14). Jo} vide: ispovijedanje kriéanske vjere isprazno je i ne donosi Zovjeku spasenje ako se ne ostva- ruje u pomoéi siromafnima (Jak 2, 14—18). Vjeran odjek Isusove % J, MOLTMANN, Esperanza y planificacién del futuro, Salamanca 1971, p. 241, M Dj 23841; 31926; 4,125 59,3132; 10,3443; 11,18; 13,38. 3 Dj 432. 3 Dj 2, 44-45; 432345 5, 1-11. 119poruke u blazenstvima nalazi se u Jak 2, 5—7: Bog je izabrao siromahe, prema shvatanju svijeta, da budu baStinici Kraljevstva: bogatati vas tla- €e i time pogrduju Bozje ime. Prorotka propovijed 0 pravdi Boga, bra- nitelja siromaha, ovdje se opetuje sna¥nim rijetima: »... Plaéa koju ste uskratili radnicima ... vite ... i dopire do Gospodinovih uSiju ... vi ste ubili pravednika« (Jak 5, 1—65 usp. Iz 5, 8—9; Jr 12, 1-3) 3. Pavlova teologija Oéito se vidi da je Pavao usvojio starozavjetne pojmove »spasenja, otkupljenja, oslobodenja« (uzete iz knjige Izlaska) i da je on njihovo istinsko ostvarenje vidio u Botjem spasiteljskom djelu, izvr’enom Kristo- yom smréu i uskrsnudem: Bog nas je po Kristu izbavio iz ropstva grije- ha i smrtis oslobodenje od grijeha po milosti opravdanja, a oslobodenje od ylasti smrti po sudjelovanju na Kristovu uskrsnudu, sudjelovanje ved sa- da ogito darom Duha, koji je jamstvo i Zivotni temelj bududeg integral- nog spasenja Lovjeka, Ta wrdnja, koja je u Pavlovoj teologiji temeljna, mogla bi na prvi pogled dati dojam da Kristov osloboditeljski tin djeluje samo na podru- &u grijeha i smrti a da iskljuduje starozavjetnu nauku (pa i onu iz Kri- stova govora na gori) o Bogu osloboditelju potlatenih. I doista, za vrijeme biskupske sinode 1971. bilo je nckih koji su misao svetog Pavla tumaéili u tom smislu primjedujudi da krééansko oslobodenje nema nigta s oslo- bodenjem onih koji su dageni nepravdom Jjudi. Alli, kako je i na samoj Sinodi bilo primijeéeno, takvo tumadenje za- nemaruje tinjenicu da sveti Pavao, uz konkretne vidove grijeha od ko- jih nas oslobada Bog po Kristu, posebno spominje nepravdu u svim nje- zinim oblicima. T bas u odluéujuéem odlomku poslanice Rimljanima 1, 24—32, gdje opisuje situaciju gre’nog tovjetanstva, sveti Pavao stavlja medu drugim (tjelesnim) grijesima na pro mjesto pokvarenost neprav- de, To znadi da je Krist umro jednako da oslobodi fovjeka od grijeha nepravde i da, dosljedno, oslobodi potlagene iz njihova nepravednog, po- lozaja. Kristova milost zaustavlja tatitelja da tini nepraydu, pa je onda j potlageni manje trpi; milost poziva taditelja na obragenje od grijeha nepravde prema Ijudima, GreSnikovo obraéenje je, prema syetom Pavlu, doista unutrainii pre- obravaj kojim gresnik prelazi iz stanja neprijateljstva s Bogom u sinov- ski stav ljubavi i povjerenja,** iz stanja egoizma i nepravednosti u ljubav prema blitnjemu.® Kr8éanin, osloboden Kristovim Dubom, nema, na- pokon, drugog zakona do unutraSnjeg zakona Kristove ljubavi, koji se + Usp. F. MUSSNER, Der Jakobusbrief, Fribourg 1964, pp. 76—84. 114—132. 193—199; C. LESLIE MITTON, The Epistle of James, Edimbourg 1966, pp. 81—103, 175—182. 3 Kol 1, 21; Ef 4, 1719; Rim 8, 14—17; Gal 4,6. % Rim 1, 28-31; Gal 5, 18-25; Ef 4, 15-16; 5, 9. 120ostvaruje u sluzbi bliznjemu.” Ovdje mozemo vidjeti veliku vaznost ove lapidarne izreke svetog Pavla: U Kristu Isusu ima vrijednosti samo vjera koja o€ituje svoj snagu ljubavlju (prema blitnjemu), a to znati, kako primjeéuje H. Schlier, vjera koja se doista izvrfuje u ijubavi i slu- bi bliznjega.** Ista se misao nalazi u 1 Sol 1, 3 iu Ef 4, 15. »Vjera obu- hvaga 2biljsko i djelatno davanje, prihvaganje na djelima ... u porpunoj aktivnosti Isvsa Krista, njegove poruke i njegovih zahrjeva . “e ostvaruje po [jubavi.«*? Evandeoska istina izvrSuje se jedino u_ Ijuba «40 na Viera, ostvarena u Ijubavi i u slufbi bliznjemu, jest »novo stvorenje« u Kristu (Gal 6, 15), to znati preporodena egzistencija Kristovom milo- Su, egzistencija koja, prema samom svetom Pavlu, dosife svoj vehunac u ljubavi prema blignjemu.! Radi se o ljubavi Koja ukljuéuje vrSenje pravde i ispunja se u stvarnoj pomoti onima koji su u potrebi.? Ne smijemo zaboraviti da, prema svetom Pavlu, Kristovo oslobodi- teljsko otkupljenje predstavlja obnavljanje opéog bratstva i dokidanje svih pregrada medu Ijudima (razlike u drustvenom polo%aju, kulturi, rasi: Gal 3, 28; 6, 15; Ef 2, 14—18), to znadi jo obnavljanje »jednakosti me- du svim Ijudima«: »svi u odnosu jednih prema drugima u Kristu« (Rim 12, 15; 14, 15; 1 Kor 12, 12. 26.3 Navedimo, kao zakljugak, rijeti same Sinode: »Sveti Pavao sinteti- zira ukupnu kr¥ansku egzistenciju u vjeru koja se ostvaruje u ljubavi i slugenju prema bliinjemu, %o ukljutuje ispunjavanje dubnosti pravde. KrSéanski Zivot po zakonu unutratnje slobode, sa stalnim pozivom na obragenje srca od svoje samodostatnosti k povjeravanju u Boga, i od svoga egoizma na iskrenu ljubav prema bliznjemu. U tom je njegovo istinsko oslobodenje i njegov angatman za oslobodenje drugih Ijudi.«* 4. Teologija svetog Ivana Novozavjetna teologija dodivijava svoj vrhunac u éetvrtom evan- delju iu prvoj poslanici svetog Ivana. Ljubay prema bliznjemu ima isti kristolo8ki temelj, kao i ljubav pre- ma Bogu. Sveti Ivan je zove »novom zapovijedi«, »zapovijedi Kristovom« 7 2 Kor 5, 14-15; Gal 5, 1. 6. 13-14, 22; 2 Kor 3, 17. *8 Gal 5, 6. — Usp. H. SCHLIER, Der Brief an die Galater, Disseldorf 1962, p. 235; P. BONNARD, L’Epitre de saint Paul aux Galates, Neuchatel 1953, pp. 56—57. 3 F, RIGAUX, Les Epttres aux Thessaloniciens, Paris 1956, pp. 362. 364. “ H. SCHLIER, Der Brief an die Epheser, Diisseldorf, 1962, p. 205. #1 Kor 13, 135 Rim 13, 9; Gal 5, 13—14; Kol 3, 14. # Rim 12, 13; 1 Kor 13, 3-7; 2 Kor 8, 815; Ef 4, 28-32; 5, 1—2; Fil 2, 1-4, 43H, SCHLIER, Der Brief an die Galater, p. 130. “4 Pravda u svijet, Dokumenti 35, KS, str. 44. 121u najodlitnijem smislu, obdrzavanje koje karakterizira istinskog Kristovog uéenika.”* Novost kr$éanske ljubavi nalazi se upravo u Cinjenici da Ijubi- mo ljude kao 310 ih je Krist ljubio i jer ih je on Ijubio: Kristova \jubay sve do Zrtvovanja vlastitog Zivota, to je norma i motiv kr3¢anske ljubavi.4* No najdublja refleksija getvrtog evandelja koja se tige ljubavi prema bliz- njemu nalazi se kod Iv 17, 11. 21-23, Kr8éanska se ljubav tu javlja kao odsjev jedinstva Kristova s Bogom: Kristovo jedinstvo s Ocem je model i temelj bratske ljubavi. Ljubavlju prema bliZnjemu kri¢anin ulazi u za- jedni8tvo Zivota s Kristom i, u Kristu, s Bogom. Formulom »Bog je Hubav«, prva poslanica svetog Ivana $eli izraziti Bo$ji stav koji ide sve do predanja vlastitog Sina wu smrt za spasenje Tjudi® Ta vrhunska BoZja ljubav je izvor ljubavi prema bliénjemu. 1. De La Potterie je napisao: »Ljubav koja dolazi od Boga, ostvaruje se u nama ..., kad nas on nuka da Ijubimo svoju braéu.«® Ljubav prema Bogu i prema bliznjemu oblikuju nerazdjelivo jedinstvo.® Jo$ vise: jedino u Hjubavi mode krS¢anin imati udjela na samom Zivotu Boga-lju- bavi. Tko ljubi druge Ijude »roden je od Boga«, »poznaje Boga«, »ostaje u Bogu i Bog u njemug; a tko ih ne ljubi »nema vjetnog Zivota u njemu«, »ostaje u smrti«, »ne poznaje Boga«*!; to su karakteristiéne formule prve poslanice svetog Ivana kojima oznacuje zajedniftvo Yivota tovjeka s Bogom po Kristu. Susret fovjeka s Bogom zbiljski se ostvaruje u ljubavi prema ljudima: »Ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama, i nje- gova je ljubav u nama savr¥enac; »Bog je Ijubav, tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog ostaje u njemu.«®* Prva Ivanova postanica produbila je kristovski i teologalni smisao ljubavi prema bliznjemu sve do njezina ukljutivanja u sudionigtvo kr¥da- na na samom Bozjem Zivotu, Velika vatnost koju Novi zavjet pridaje Vjubavi prema bliinjemu ovdje dostize svoj najvedi sjaj; titava kridanska egzistencija sazimlje se u dvije temeljne crte: vjera u Krista i ljubav pre- ma bliznjemu (1 Iv 3, 23). Ali i ovdje se, kao i w gitavoj biblijskoj ob- # Tv 13, 34-355 15, 9-17. 4 Ty 13, 34; 15, 12-14. — Usp. C. SPICQ, op. cit, Il, p. 174; DE LA POTTE- RIE, Le Bon’ Pasteur, p. 958; R. SCHNACKENBURG, Das Johannesevange- tiem, Fribourg, 1971; 11, p. 374. # Usp. H. LIGHTEOOT, St. John's Gospel, Oxford 1956, p. 299; J. GIBLET, Jesus et le Pire dans le quatritme Evangile: L’Evangile de Jean, Brages 1958, p. 129; A. SCHLATTER, Der Evangelist Jobannes, Stuttgart 1960, pp. 322— —325. 481 Iv 4, 8-16, —— Usp. C. H. DODD, The Johannine Epistles, Loadon_ 1946, p. 107—110; I. DE LA POTTERIE, Adnotationes in exegesim Primae Episto- Mae Jobannis Rima, 1971, p. 128; C. SBICQ, Agape, III, pp. 274—278. 521-324. “1 Iv 4, 12, 173 2, 53 3, 17, — DE LA POTTERIE, op. cit. pp. 131. 66—67. % Iv 4, 8, 20; 3, 1755, 1. % TTy 3, 14155 4, 7, 8. 16; 2, 9—11. 2 Usp, J. BONSIRVEN, Epitres de saint Jean, Paris 1936, pp, 112-116; R. SCHNACKENBURG, Die Johannesbriefe, Fribourg 1953, pp. 57-62. 91-95. fy 4, 12. 16. 185 1, 3, 6-7. 122javi, radio djelatnoj ljubavi prema bliznjemu, Ijubavi koja se konkre- tizica u odricanju materijalnih dobara u korist onih koji su u potrebi.# To je istinska »pravdac, jedina koja dovjeka Uni »pravednime (1 Iv 3, 1. 10). Kriéanstvo i prayda u svijecu 1. Kri¢anska Viubav i pravda Glavne misli iz Starog i Novog zavjeta to smo ih donijeli na ovim stranicama pomatu nam da postancmo svjesni velike vaknosti $to je tita- va biblijska objava pridaje pravdi i {jubavi medu Ijudima. U formuli: »lju- bi bliznjega svoga kao samoga sebe« Levitski zakonik sazimlje titavo obdréavanje duznosti pravde (Lev 19, 11-13). To je tema koja trajno dolazi i u Starom i u Novom zavjetu.S Mogli smo u isti as primijeriti: ako se veé u Starom zavjeru moze nastutiti kako su pravda i ljubav medu Ijudima ukljudene u sam odnos fovjeka prema Bogu, kr8danska objava ide jo$ dalje i dublje, sjedinjujudi stay Yovjcka prema njegovu bliznjemu s konkretnim ostvarenjem zajedni- Seva s Bogom. Najveéa ljubav Boga prema ljudima, ostvarena u Kristu, tradi kao odgovor ljubav prema Bogu, istinski ostvarenu u Ijubavi prema Fjudima, Vertikalna j horizontalna dimenzija krSanske egzistencije osta~ ju time nerazdvojivo povezane; prva utemeljuje i trai drugu, dck ova opet konstituita jedino autentiéno ostvarenje prve. »Ljubav prema bliznjemu i pravednost ne mogu se odijeliti jedna od druge. Ljubav prije svega ukljuduje apsolutan zahtjev za pravdom, to jest priznavanje dostojanseva i prava svoga blifnjega. A pravda, sa svoje strane, ne mo%e doseéi svoju nutarnju puninu osim u ljubavi. Buduéi da je svaki Covjek vidijiva slika nevidljivog Boga i brat Kristov, kr&anin u svakom dovjeku nalazi Boga samoga, s njegovim apsolutnim zahrjevom pravde i Ijubavi.«* Rastaviti krééansku Ijubav od pravde znatilo bi potiniti kobnu pogretku, izopatiti samu kr3ansku ljubav, li8ivsi je tako svakog stvar- nog sadrvaja. Pravda je upravo prvi zabtjev ljubavi, Stvarno pottivati drugoga u njegova osobnom dostojanstva i njegova neotudiva prava, to znadi konkretno Jjubiti ga, ako ne Zelimo da ta rijeé poprimi besplodnu prazninu nekog tuvstva. KrXéanska ljubav ukljuguje i radikalizira zahtjeve pravde, dajudi im novu motivaciju i unutraSnju snagu. Kristov dogadaj dao je Ijudskoj osobi 4 Iv 3, 16-18; 4, 19-21. 85 Mk 12, 2834; Mr 7, 12; 22, 38—40; 25, 31--44; Lk 10, 25—37; 6, 27—385 Rim 13, 8. al 5) 145 Jak 2, 1165 1 Tv 3, 23. 3¢ Pravda x svijete, Dokumenti 35, KS, str. 44 sl. 123botansku vrijednost. Bududi da je svaki Zovjek »brat za kojeg je Krist umro«? i bududi da je Krist uskrsnuo kao »prvorodenac med mnogom bradome®, naf susret s njim konkretno se ostvaruje u naem susretu Ijudima: u svakom dovjeku susrecemo samog Krista osobno.* U Kristovoj smrti i uskrsnuéu utemeljeno je opée bratstvo koje se u ovom svijetu mora ostvariti kao predokus bududeg zajednitkog sudjelovanja u besmrt- nom Zivotu proslavijenog Krista® Dinamizam Duha, dar Uskrstoga, poziva nas iznutra da izademo iz sebe kroz povjerenje u Boga i slulbu ljudima. Osobitost kr8éanske Ijubavi stoji u njezinoj motivacifi i interiori- zaciji djelovanjem Duha; unutarnji zakon Duha je zakon Jjubavi ostvaren u nesebitnom darivanju samog sebe drugima."' Daleko od toga da bi po- niftila zahtjeve pravde, prava krééanska tjubav ih interiorizira i ukorjenju- je u temelj Ijudskog srca; krianska ljubav tako postaje duta pravde, To je razlog Sto se istinski kriéanin, a to znati éovjek koji ivi svo- ja vjeru u Krista kao Ijubav i sluzbu blifnjemu, ne moke zadovoljiti ob- dreavanjem dufnosti pravde, nego on se mora takoder ozbiljno zauzeti za svoju potlatenu bracu i za sve one koji trpe nepravdu. Biti Kristov utenik, »biti kri¢anin«, znadi Ijubiti Ijude radi Krista i kao Krist. Onaj koji ih istinski ljubi ne mo¥e a da se ne zazuzima za njihovo oslobodenje od nepravde na kojem se god podrudju ona pofinjala (ekonomsiom, druftvenom, polititkom, nacionalnom, internacionalnom). ‘To od nas trali duboku promjenu mentaliteta i ponalanja, pravo obradenje. Ne mo- Yemo dalje zatvarati ofi pred situacijom Ijudi na rubu drultva i potlade- nih, Ako je Hubav prema Ijudima velika Kristova zapovijed® onda su egoizam i nepravda veliki grijesi svijeta, samo nijekanje Krista. 2. Poslanje kriganstva danas Postanje kriéanstva u svijetu ostaje uvijek isto: svjedotiti Kristowu poruku, njegovu smrt i Uskrsnuée, Svjedotiti, to znadi govoriti djelima, Yivjeti po vjeri, izraavati ono Seo netko doista jest. To je poslanje koje se namede krianskoj zajednici sa strane njezine vjernosti Kristu i fovje- danstva. Covjeku danainjice potrebno je svjetlo kridanske objave da upozna posljednji smisao svoje egzistencije, da nade odgovor neminov- nim pitanjima koja postavijaju grijeh i smrt, vrijednost Ijudske osobe, badudnost tovjetanstva, svijeta i povijesti; dovjeku je potreban Krist da se odrdi u nadi, u uvjerenju da je unatot svim tovjekovim patnjama i ne~ uspjesima, unatog njegovoj uronjenosti u smrt, vrijedno divjeti i da Zivot # Rim 14, 15; 1 Kor 8, 11. ® Rim 8, 29; Kol 1, 18. 3 Mt 25, 40. 45. © Ef 2, 13-18; Gal 3, 28. Gal 5, 1; 13—14. © Gal 5, 6; Ef 4, 15; 1 Iv 3, 23. 124ide prema buduénosti spasenja. Jedino kridanska poruka moze odgo- voriti na temeljna govjekova pitanja i daje smisao njegovoj egzistenciji. Upravo to poslanje Kristova svjedoka trai od krianstva radikal- no zauzimanje za pravdu u svijetu. Krist je doista umro i uskrsnuo da bi u svijetu bilo ljubavi i, dosljedno, pravde; da bi bio izbaten grijeh mrinje i egoizma i, dostjedno tome, nepravde; da bi Bog bio Otac svih Ijudi u opéem bratstwu: »Da svi budu jedno« (Iv 17, 21). Kristova smrt i uskr- snuge znaée apsolutno »ne« grijehu kao nijekanju Boga i svete vrijednosti Fjudske osobe, Bo3je slike. Oni su apsolutno »dae Bo¥je jubavi prema Ijudima i Ijubavi ljudi medu sobom. Iz toga razloga keifanstvo je po- zvano da svjedodi svojom vjerom, u istini evandelja, koja je postala stvar- nost u Ijubavi (EF 4, 15). Podiéi ljubav Ijubavlju, jer ljubav se moze stvo- riti samo Ijubavlju. No Wjubav prema Ljudima bila bi samo prazna rijed bez odvainog objavijivanja pravde i osude nepravde, objavljivanje svje- doganstva, to jest poruke ostvarene u djelima, Jedino kriva zamisao kriganske eshatologije mogla je zaboraviti po- slanje keSanstva za pravdu u svijetu, Kriéanska eshatologija ne iskljutuje imanentnu dimenziju starozavjetne eshatologije (odsad ostvarenu u svije- tu), nego, naprotiv, ona je integrira u perspektivi buduée punine. Zabo- ravili su temeljnu misao novozavjetne eshatologije, koju snaino zahtijeva- jo spisi svetog Pavla i Ivana: sveukupno spasenje ovjeka po Kristovoj milosti poginje sada u covjekovoj egzistenciji u ovom svijetu, da bi sti- gla svoju kona&nu puninu u zajednitkom sudjelovanju u slavi uskrslog Krista. Bit kri¢anske eshatologije nalazi se u predokusu buduéeg spase- nja, a to 2nadi veé u sadaknjem (ovdje na zemlji) usposcavljanju Bo3je buduénosti. Egzistencija na ovom svijetu za kr¥éanina nije samo odlutivanje buduéeg spasenja nego ona je ujedno ustanovijenje Botjeg kraljevstva u svijetu. A Boje kraljevstvo, koje krééanin mora podizati na zemlii, jest Kraljevstvo ljubavi i pravde, sudjelovanja svih u svijetu koji je Bog stvorio za sve i koji je preobra¥en Ijudskim radom. Zalaganje za uspo- stavljanje pravednijeg i humanijeg svijeta je, dakle, autentitno kr8ansko zalaganje. Proglafavanje spasenja tovjeka nakon smrti ber zalaganja za egzi- stenciju dostojnu éovjeka u ovome svijetu znatilo bi izobligavanje krécan- ske poruke. Nasuprot takvom izoblifavanju koje se, naZalost, u proslosti porvrdivalo te jol i danas Gini izdajstvo istinskog kr&anstva, marksistit- ka kritika religije kao »opijuma naroda« potpuno je opravdana. Ako kr¥anstvo proglatava da su svi Ijudi odredeni da zajednigki imaju udje- ta na buduéem spasenju koje veé sada potinje na ovom svijetu, onda to znati da se to sudjelovanje mora ostvariti na ovom svijetu u svim di- menzijama Ijudske egzistencije. Jedino tako, naime, moze doista veé zapo- det spasenje; sve je drugo utopija i otudenje. Covjeka ne spalavamo pukim obe¢anjem sreée na drugom svijetu, nego stvarnoSéu istinskog brat- stva i pravde, koji su veé sada pravi znakovi buduée punine. Kriganstvo 125:ée biti znak nade za Zivot poslije smrti u onoj mjeri u kojoj se otituje nje- gova djelotvornost za kraljevstvo ljubavi i pravde na ovom svijecu, Takvo je spasenje Covjeka za koje je krXanstvo pozvano da ga navijesta i ostvaruje. U svijetu u kojem vlada grijch »teSkih nepravdic, »tlagenja, izrabljivanja, koji gu’e slobodu i onemoguéuju velikom dijelu Eovjetanstva da sudjeluje u izgradnji i u ukivanju pravednijeg i bratskijeg svijeta<®, ne moze opstojati »spasenje« bez »oslobodenja«. To je rijet koja odgovara, ako uzmemo ozbiljno stvaran polotaj velikog dijela nate bra- ée, ljudi. To je biblijski termin koji se upotrebljava i u Starom i u Novom zavjetu. On je danas u prednosti da probudi naSu kr&éansku savjest pred velikim grijehom nepravdi koje se ovog tasa zbivaju. »Danainja situacija u svijetu namede kriéanima novu viziju i praksu Kristove poruke kao stvarnog navjeitaja nade i [jubavi: naime, svijest, produbljenu i izoftrenu velikim nepravdama naSeg vremena na ekonom- skom, druitvenom, polititkom i medunarodnom polju; otvoreni stav za otkrivanje struktura tladenja; djelotvorno angatiranu akciju za potpuno oslobodenje évjeka; iskreno priznavanje nale Yutnje, uvidanje nade sukrivnje na socio-ekonomskim strukturama koje tlage slabe i one na rubu.«# 3. Crkva pred znakovima nakeg vremend Sinodalni dokument o pravdi u svijetu govori o »znakovima vreme- nae, to jest danafnje situacije u svijetu, promatrane u svjetlu kridanske vjere. On tumadi tu situaciju kao poziv Crkvi da se »vrati u samu sti keSéanstva« i zakljuduje da »poslanje propovijedati Evandelje danas zah- tijeva radikalno zalaganje za opée oslobodenje Eovjeka, veé sada, u stvar- nosti njegove egzistencije na ovom svijetua.® Dva »znaka« na’eg vremena lako se mogu zamijetiti i zaslutuju da im Crkva posveti poscbnu paZnju. Covjek danainjice, a posebno Eovjek mlade generacije, postaje sve osjetljiviji za konkretnu situaciju nepravde, koja, u raznim stupnjevima i oblicima, dini veliku izopagenost na’eg vremena. On se buni protiv svakog oblika tlatenja i diskriminacije. Swjestan je da se nepravda ulu- jala u pojedine ekonomske, socijalne i polititke strukture, koje zahtijeva- ja radikalnu izmjenu, Sve jae osjeéa nepovredivu vrijednost Ijudske os0- be i ideal opéeg bratsva. On zna da ak i u razvijenim zemljama, koje ® Pravda u svijetu, Dokumenti 35, str. 35. % J, ALFARO, Esperanza cristiana y liberacién del hombre, Barcelona 1972, p. 217. % Pravda u svijet, str, 45. 126imaju autentiéno demokratsko unutrafnje uredenje jo uvijek postoje strukture tlagitelja i tladenih, »gospodara« i »kmetova vezanih za zemljus, »privilegiranihe i »potisnutih na rub«; osobito vidi da se u mnogim zemljama, bile one ekonomski jake ili slabe, gaze temeljna Ijudska prava i da jo8 u nage vrijeme ima milijuna Ijudi koji se nalaze u infrahumanom i ofajnom polozaju (ne samo s obzirom na razinu njihova Zivora, nego takoder is obzirom na samo njihovo ljudsko dostojanstvo, Zrtvovano do- brobiti nekolicine moénih). Svjestan je da jaz izmedu bogatih zemalja i zemalja u razvoju postaje sve veéi zbog neokolonijalisti¢kog izrabljivanja. S druge strane, moderan tovjek osjeca instinktivno i sve vece nepo- vjerenje prema svakoj poruci oslobodenja dovjeka, koja ostaje sasma doktrinalna i on prosuduje vrijednost tih poruka bitno po funkciji njiho- ve djelotvornosti za zbiljsko oslobodenje Eovjeka. On potyrduje prvenstvo prakse, to jest stvarnog zalaganja u borbi u korist potla¢enih i razba3- tinjenih. Ta dva fenomena, karakteristitna za Covjeka danatnjice, moramo tumaciti u svjetlu kr8éanske vjere i nade kao novu etapu povijesti spa- senja, koja od nas, kri¢ana, trazi iskreno ispitivanje na¥eg mentaliteta i naieg egzistencijalnog krianskog stava. Taj produbljeni ispit savjesti pomoéi ée nam da shvatimo i prihvatimo da sve veci osjecaj za pravdu modernog tovjcka i odlutujuda vaznost 3to je on pridaje praksi kao kri- teriju vrijednosti doktrinalnih poruka odgovaraju duhu istinskog krian- stva. Ti se »znakovi vremena« doista duboko slazu sa samom sri kréean- stva_ koje je naglasilo posvegenu vrijednost Ijudske osobe kao zabtjeva apsolutnog poStovanja, pravde i ljubavi, i koje Crkvi nameée dutnost da vjerom, nadom i ljubavlju®, ostvarenom na djelu, svjedoti Kristov oslo- boditeljski in. Uzeti te »znakove vremena« ozbiljno ne znaci prihvatiti oportunistitki stay pred novim prilikama u smislu nekog prozelitizma. U tom se sludaju, naprotiv, radi o hitnom pozivu da se okrenemo samoj biti krSdanstva. Danainja situacija u svijetu za Crkvu je pravi izazov. Za nju je doSao éas da pokaze svijetu kako ona nosi poruku nade i Ijubavi. Svjedotanstvo Crkve pred svijetom, koji vie vjeruje djelima nego navkama, padalo bi u prazno kad ga ne bi dokazivala djelotvornost zalaganja za oslobodenje éovjeka. To ée biti znak Crkve na¥eg vremena, znak istinske Ijubavi Koji svijet otekuje. A on ga s pravom ofekuje jer je upravo to znak koji je Krist proglasio svojstvom kojim ée se njegovi uenici prepoznavati. Ako Crkva, dok brani istinu svoje poruke, nema istu brigu da je ucini auten- titnom praksom djelotvorne ljubavi koja se zalaze za cjelokupno oslobo- denje fovjeka, onda njezina poruka nece moéi pruziti nikakvo jamstvo vjerodostojnosti novom ojeku koji se danas rada,"” © 11, vatikanski sabor definira Crkvn kao »zajednicu vjere, nade i Ijubavi«: usp. Dogm., konst. o Crkui, br. 8. 7 Usp. J, ALFARO, op. cit. pp. 216-217. 127Istinska nada u konaéno spasenje, zapoteto ved sada u cjelokupnom oslobodenju tovjeka u ovom svijetu, ne dopuSta da zauzmemo stav rezig- niranog konformizma pred zlom u danafnjem svijetu. Ona, naprotiv, trazi od nas da ga s odgovorno%u suzbijamo. Autentiéna kr8éanska nada znati solidarnost s potla¢enima, ne neku sentimentalnu solidarnost, nego onu koja se zalaze za njihovo oslobodenje. To je krdéanska etika nade, etika zasnovana na sveukupnom oslobodenju tovjeka na ovom svijetu kao anticipacija budu¢eg spasenja, kao pravi znak dolaska Bozjeg kra- Ijevstva. »Takva etika ... obvezala bi kri¢ansku teologiju da prestane zaostajati za druftvom, nego da zbije svoje redove i uzme baklju te da stane na Zelo, Kr8éanstvo bi prestalo biti druStvena religija, trajno zauzeto da se prilagodi vremenu, i ono bi poéelo izlazak prema svijetu kao svje- dok mesijanske nade.«** Nadom u Boga koji dolazi i zauzima se za oslo- bodenje govjeka Crkva bi se svijetu pokazala kao glasnik Boga koji ide pred nama, anticipirajuci njegov dolazak i konatno oslobodenje dovjeka. Sinodalni nam dokument poruduje da »na Crkvu, ukoliko je ona religiozna i hijerarhijska zajednica, ne spada da donosi konkretna rjeSenja na druftvenom, gospodarskom i polititkom polju u pitanju pravde u svijetu. Ali njezino poslanje ukljuéuje obranu i promicanje dostojanstva i temeljnih prava ljudske osobe. ... Crkva ima pravo i du%nost pro- glatavati pravdu na druStvenom, nacionalnom i internacionalnom polju ida ’ukazuje’ na nepravedne situacije kad to trade cemeljna Ijudska pra- va i €ovjekovo spasenje.«® Sinoda, dakle, priznaje dana poslanje Crkve spada ne samo da svojom naukom navije’ta pravdu na svim poljima i da brani dostojanstvo i prava tovjeka nego takoder i da u stanovitim prilikama pokaze konkretne situacije nepravde. Djelo Crkve za pravdu »mora biti prvenstveno usmjereno na one ljude i nacije koje su, uslijed raznolikih oblika tlaéenja i uslijed sadainjeg znataja nadeg druitva Zrtve bezglasne nepravde, pa cak i ligne moguénosti da se njihov glas kuje.” Da bi Crkva mogla s istinskim moralnim autoritetom pokazati zlo- upotrebe i nepravde na’eg vremena, mora se sama osloboditi svake za%ti- te moénih (i na polititkom i na ekonomskom polju) i svakog pogadanja sa socio-ekonomskim institucijama koje tate klasu siroma’nih. Treba da ima odvadnosti odluditi se za instinsku slobodu (slobodu Zivjeti siroma- itvo siromaSnih), da bi mogla osloboditi siroma3ne. Buduéi da postoji velika raznolikost situacija medu zemljama (pa i kontinentima) na politickom, ekonomskom i socijalnom polju, Crkva bi u svakom sluaju morala pribvatiti konkretno razliite stavove da bi is- punila svoje poslanje oslobadanja govjeka. Ona ée se moéi smatrati obve- © J, MOLTMANN, Esperanza y planificacién del futuro, pp. 303-304. Pravda x svijetu, str. 45—46, 1 Pravda x sviietu, str. 41. 128zanom da u punoj kriéanskoj slobodi prosvjeduje protiv nepravedne rasne diskriminacije ili protiv neokolonijalistitkog izrabljivanja ekonomski sla-~ bijih zemalja od strane velikih sila. U drugom sluéaju imat ée odgovor- nost da se évrsto i hrabro usprotivi trajnom krienju temeljnih prava ljud- ske osobe od tih istih socio-ekonomskih institucija; testo ée se morati suotiti, kao s vrlo hitnim problemom, s tragitnom situacijom th velikib masa koje tive u infrahumanim prilikama, dok se nacionalno bogatstvo (agrarno, industrijsko itd.) nalazi u rukama privilegirane manjine. Kakva god bila konkretna situacija u nekoj zemlji, Crkva sebi ne mote dopusti- ti da bude ravnoduina ili neutralna pred raznim oblicima tladenja i iz- rabljivanja tovjeka. Ta odgovornost Crkve tie se svakog od nas krScana, jer mi svi i svaki pojedinac ginimo Crkvu, 4. Stav kriéana pred zabtievima pravde Stavovi kr8éana nageg vremena pred zahtjevima pravde doista su vrlo razligiti. Ima kr&ana (u smislu kako ih smatra drugtvo, jer ispovijedaju krSéansku vjeru) koji ne ispunjavaju duZnosti pravde prema bliZnjemu i koji suraduju s politiékim i ekonomskim strukturama tlaéenja da bi obra- nili svoje osobne interese ili interese grupe. Katkad sudjeluju i oni u ne- kim akcijama karitativnih organizacija, ali tu se radi o krivo shvaéenoj Jjubavi, jer se kri¢anska Ijubav ne sastoji u stanovitoj darezIjivosti pri- dometnutoj duZnosti pravde, nego ona je prije svega zahtjev pravde i praktitno priznavanje dostojanstva i konkretnih prava drugih, i pojedi- naénih i kolektivnih. Drugi kréani nisu svjesni da »znakovi vremena« traze (iz vjernosti prema Evandelju) duboku promjenu mentaliteta i stava, da moramo od vindividualistitkog« kriéanstva, koje se ne zanima za velike ljudske pro- bleme nastale ekonomskom i socijalnom diskriminacijom i kréenjem fun- damentalnih Ijudskih prava, preci u kr8anstvo koje se ozbiljno zauzi- ma_za_oslobodenje svakog tovjeka, jer svi (a posebno siromagni i odba- éeni) za nas utjelovijuju Kristovo lice. Poput rsvedenika« i »levita« iz evandeoske usporedbe oni prolaze mimo onih koji leze napola mrtvi uz put (Lk 10, 30—33) i ne dine ni koraka prema bliZnjem, zlostavija- nom i tlatenom, ostaju u nepokretnosti ustaljenog reda. Nedostaje im odvainosti nade da se zauzmu za radikalne promjene koje duh Evandelja tradi danas od kr&éana. Postoji u Crkvi i druga kategorija kr8éana koji su shvatili da je pri- je svega potrebno, ako Veselu vijest nade Zelimo donijeti potlagenim i odbagenim u svijetu, # vlastitom Hvotu i diele utjeloviti sam tiver i na- uku Kristovu (ljubav prema Bogu ostvarenu u ljubavi prema bliZnjemu). Oni znaju da se kridansko svjedotanstvo sastoji u navijeltanju Evandelja svijenu rijedju i djelom, i ako se Evandelje propovijeda samo rijegima, ono 129postaje protusvjedotanstvom, protuslovljem sa samim sobom i u ogima svijeta. Oni su uvjereni da je jedino sredstvo kako ¢emo masu razbadti- njenih uvjeriti u istinu krSéanstva kao poruke oslobodenja fovjeka u to- me da se doista identificiramo sa Zivotom siromainih i odbatenih i da se zauzmemo kako bismo im pribavili stupanj druitveno-ekonomskog zivota Roji tradi njibovo liudsko dostojanstvo (ne samo na materijalnom, nego ina kulturnom polju, u zbiljskom priznavanju njihovih judskih prava, u njihovu punom uklapanju u drugtvo). Doista, izjednaditi se poput Kri- sta sa Zivotom siroma’nih i potlaéenih w uzvifenom Yinu ljubavi prema Bogu, znati »dati svoj Zivot kao otkup za mnoge« (Mk 10, 45), znadi navijestiti i ostvariti dolazak Botjeg kraljevseva u svijet. Zbog borbe Sto je ustrajno vode za oslobadanje potlatenih, ti kr8ani katkad trpe ne- razumijevanje (pa i nepravedne kritike) od »drugihe krigana. Braniti prava slabih, kako to oni dine, neizbjeZivo izaziva reakciju moénih ovog svijeta, a esto i moralna i fizitka mutenja (tome smo i sami svjedoci). Zbog toga se ti autenti¢ni kr&dani nece moti odréati u tako teSkoj situaciji, koja katkad zahtijeva heroizam, bez intenzivnog unutarnjeg Zivota mo- litve i jedinstva s Kristom, bez jake nade, po primjeru svetog Pavia, koji je rekao: »Zato se mi trudimo i borimo; postavili smo, naime, svoju nadu ue Zivoga Boga« (1 Tim 4, 10). Ta grupa kr&ana koja, u Sutnji bez sjaja i bez spektakularne propagande, doista Zivi u zalaganju za ljubav i kr- ¥éansku nadu oslobodenja potlaéenih, mnogo je brojnija nego %to bismo na prvi pogled vjerovali, Upravo to} kategoriji autentifnih kriana pri padaju (na sasvim osobit natin) veoma mnogi misionari koji su napusti nage »potrosatko druStvo« da bi se stvarno izjednatili sa siroma$nima i odbatenima na ovom svijetu i da bi im tako donijeli kr3¢ansko oslobode- nje propovijedanjem Evandelja i promaknuée dovjeka. Treba li posebno naglafavati da su to kr¢ani koji, zauzimajudi se za cjelokupno oslobode- nje razbaitinjenih u svijetu, tine pravu predstratu novoga kridanstua koje ivi duhom Evandelja prema zahtjevima naSeg vremena? $ francuskog preveo ivan Macan 130