SENZORNA INTEGRACIJA

„Istu bitku u oblacima

gluhi će doživjeti kao munju,
a slijepi kao grmljavinu.“
George Santayana

Uvijek se vrpoljim dok drugi

mirno sjede

Žvačem sve čega se Teško se usmjeravam na

dohvatim zadatke

Uvijek počupam sve Moj stisak je ili preslab ili prejak

etikete sa svoje odjeće

Nespretna sam
Teško slušam što drugi
govore
Najviše volim hodati na
Neke tkanine me izluđuju nožnim prstima

Smeta mi jako svjetlo

Ne volim škakljanje

Mrzim pisati ili izrezivati stvari Mrzim biti bos

Izbirljiv sam u jelu i jedem uvijek jedem Volim mirisati

istu hranu stvari

Mrzim biti obuven

Ne volim kad mi se dira kosa ili
me se češlja

Ne volim glasne ili neoičekivane

zvukove

Ne volim kad me grle

Ne osjećam bol na isti način kao i

drugi
 Prepoznajete li se u nekom od ovih prozorčića? Nešto od navedenog podsjeća vas
na vaše dijete, prijatelja, suradnika? Odgovor je – stopostotno – potvrdan!

Sve to, i još na stotine reakcija i odgovora posljedica su našeg doživljaja svijeta -
primanja informacija putem naših osjetila, njihove obrade, te našeg iskustva i vještina
– ukratko to je rezultat funkcioniranja naše senzorne integracije.
Ona je dio naše svakodnevnice i prije no što se rodimo, naš prozor u svijet i naše
ostvarenje u svijetu.

Svako ljudsko biće informacije o svijetu doživljava kroz sedam osjetila odnosno
sedam osjetilnih sustava.

TAKTILNI SUSTAV

(dodir)
Naše prvo i najosnovnije osjetilo.

Razvija se još u maternici i najveći je senzorni sustav tijela.

Taktilne receptore nalazimo po koži, u ustima, grlu, probavnom sustavu,
ušnim kanalima, reproduktivnim organima…

Pomoću njega raspoznajemo predmete, odreĎujemo

mjesto boli, temperaturu, razlikujemo opasno od
neopasnog.
Važan je u socio - emocionalnom funkcioniranju – kroz
čitav život! (Zagrljaj - prva pomoć u tuzi!)

VIZUALNI SUSUTAV

(vid)

Više je od od onog što gledamo ili zapažamo.

Važno je i kako će naš mozak obraditi značenje te informacije,

zapamtiti je, biti u stanju pratiti je dok se kreće ili dok smo mi u
pokretu.
Moramo znati trebamo li reagirati na nju odnosno koja je reakcija
najbolja.

AUDITIVNI SUSTAV

(sluh)
Primarno daje značenje zvukovima.

Njime se štitimo od opasnosti iz okoline, orijentiramo u prostor,

utječe na koncentraciju i pažnju, te velikim dijelom na jezično
govorni razvoj.
 VESTIBULARNI
SUSTAV

Olakšava kretanje kroz prostor, daje informacije o

položaju tijela, napetosti mišića, pomaže u održavanju ravnoteže.
Senzorni vestibularni receptori smješteni su u unutarnjem uhu.

Aktivan je 24 sata na dan, jer je i sila Zemljine teže konstantna i utječe na sve
što radimo pa je tako i dobro funkcioniranje vestibularnog sustava preduvjet je za
dobar san!
Proprioceptivni sustav govori gdje su nam dijelovi tijela a da ne gledamo

PROPRIOCEPTIVNI SUSTAV

Bez njega nema svrsishodnih pokreta, odgovarajuće mišićne

napetosti, brzine i smjera
kretanja. On utječe na spretnost ruku – bilo rukopisa, bilo
zakopčavanje dugmadi.

Govori gdje su nam dijelovi tijela a da ne gledamo

u njih, u kojem smo položaju, mirujemo li ili se
krećemo.
sve
pojam
samo
ili češće
a nije
integracij
Senzorna
koji
spominje
se
GUSTATIVNI (OKUS)
I
OLFAKTORNI (NJUH)
SUSTAVI

Razlikujemo samo četiri okusa ( slatko, slano, gorko i kiselo) i oko

deset tisuća mirisa.
Zajedničkim djelovanjem pružaju nam tj. osiguravaju osjećaj
zadovoljstva, uživanja primjerice u nekoj ukusnoj hrani, ali i štite
od opasnosti ukoliko je hrana pokvarena.
interpreta
cija te
Sva osjetila su međusobno povezana na različite načine te zajednički stvaraju još
potpuniju percepciju svijeta. Deficit jednog može se djelomično nadoknaditi drugim,
no u pravilu osiromašuje potpuni doživljaj.
pripreman
Iz okoline, kroz njih, do mozga dopire ogroman broj senzornih poruka. Mozak ih
prima, obrađuje, kombinira, regulira. On ih organizira i daje im smisao i tek tada šalje

je i
odgovor na podražaj – u obliku kretanja, učenja, ponašanja.
No, senzorne poruke mogu se primati i samo djelomično i nekonzistentno. Ili ih
usprkos njihovoj cjelovitosti mozak ne povezuje dobro s ostalim porukama. Konačna
izvršenje
reakcija će tada, po svoj prilici, biti neprimjerena. I tu nastaju manji ili veći a ponekad
i ogromni problemi.

naših
odgovora.
Svatko od nas, dakle, ima neke svoje „senzorne mušice“. One nas čine drugačijim, i
pridonose raznolikosti i zanimljivosti cjelokupne ljudske zajednice. Kad bismo svi na
isti način primali i obraĎivali informacije iz naše okoline te odgovarali na njih, svijet bi
bio vrlo siromašno i jednoobrazno mjesto.

Dok god nam ne ometaju – ozbiljno – svakodnevno funkcioniranje u svim sferama

života, u stanju smo se nositi s našim senzornim izazovima. Porežemo etikete, ne
nosimo sintetiku, prigušimo svjetlo, zvačemo žvakače gume, šaramo po papiru dok
pratimo sastanak.

No što ako se sa svojim senzornim unosima i reakcijama borimo veći dio dana, ako
nas to odvraća od zadaća koje moramo izvršiti, ako zbog toga trpi naš privatni i
profesionalni život?

A na kraju:

Što ako smo dijete?

Često bez mogućnosti da objasni u čemu je problem, bez izbora da bude drugačije,
bez vještina i prilike da otkloni ono što smeta!!!

O izazovima koje sa sobom nose „teškoće“ na području senzorne integracije – više

na našoj vrtićkoj web stranici tokom ove pedagoške godine!