Tema u realizmu: Mladi intelektualac koji dolazi iz sela u grad i tu propada, objasniti

lektirnim djelima.
U realizmu se vodila bitka između sela i grada. Selo je više vuklo na pozitivnu stranu, noseći
sklad, mir, svjež zrak i idiličnu prirodu. Nosilo je dugo sačuvanu tradiciju poštenja, ljubavi te
međusobne dobrote i pomaganja. Grad je više predstavljao negativnu pojavu. Bio je prljav,
pun nasilja i pokvarenosti. Ljudi su bili oholi te su izbjegavali kontakte te se, suprotno od
sela, nitko nije poznavao. No grad je pružao više mogućnosti, pogotovo u pogledima oko
obrazovanja, zapošljavanja, napretka te imovine. Dok je selo ostalo gledano kao lošijeg
statusa te puno manjih prihoda. Grad je bio koncentracija misli i znanosti, a stanovnici sela
imali su osjećaj prepuštenosti sebi, zbog čega dolazi do otpora prema inovacijama koje je
grad nudio. Neki od poznatih realističnih likova koji odlaze u grad radi želje za boljim
obrazovanjem, uzdizanjem u društvenom poretku te uspješnijim životom, no na kraju se sve
dogodi suprotno, su Prijan Lovro, Ivica Kičmanović, Rastignac i Raskoljnikov.
U registraturi
Autor selo opisuje kao idilično, prekrasno i mirno mjesto gdje bi svatko poželio živjeti. U
potpuno drugu krajnost svrstava grad jasno prikazujući ljudsku iskvarenost. Ivica Kičmanović
zbog svoje mudrosti i bistrine biva poslan u grad kako bi se mogao kvalitetno obrazovati.
Mnogi seljaci se bune blabla plug motika spike
Prijan Lovro
Roman Prijan Lovro kritizira ondašnje društvo u kojemu se događaju brakovi bez ljubavi i radi
novca. On odrasta u siromašnoj obitelji i pokušava se uzdići. nakon neuzvraćene ljubavi vraća
se doma. Otac mu odlučuje platiti školovanje i zbog toga upada u velike dugove. Lovro
pokušava brakom doći do potrebnog novca, ali prvi put ne supije i čini mu se da je sve protiv
njega. Onda nađe na otoku jednu lijepu i bogatu ženu, za koju zapravo razvije osjećaje, no
njezin ujak nedugo prije vjenčanja sazna Lovrine planove i sve se otkaže. Nakon mnogo
pretrpljenih padova, Lovro odluči počiniti samoubojstvo. Lovro unatoč velikim
sposobnostima i nadarenostima biva sustignut lošim okolnostima koje ga sprječavaju u
uspjehu.
Otac Goriot
Rastignac doživljava velike nepravde visokog društva došavši u grad. Dolazi iz siromašne
seoske obitelji, te mu gradski ljudi poput Anastazie i Delphine pokušavaju pokazati kako je
sve u novcu i ugledu, te mu pokazuju količinu razmaženosti koju ljudi mogu doživjeti (njihovo
ponašanje prema Goriotu).
Zločin i kazna
Roman predstavlja vjerodostojnu sliku vremena carske Rusije druge polovice 19. stoljeća
koje je obilježeno teškim problemima društva poput lihvarenja, siromaštva, alkoholizma i
nepravde, u kojemu su živjeli ljudi tog doba. Raskoljnikov, koliko god dobar u duši bio je
spreman ubiti za novac. Prilike tog vremena i splet okolnosti pritišću ga da učini nešto što
promišljanjem nikad nebi učinio.
Kako se različita književnopovijesna razdoblja isprepliću u djelima – objasniti konkretnim
djelima.
U mnogim djelima pronalazimo elemente više različitih razdoblja.
“Kabanica” autora Nikolaja Vasiljeviča Gogolja prvi je realistični roman, ali sa sobom nosi i
elemente romantizma. Realizam se može uočiti u izboru glavnog lika te teme i ideje djela.
Akakij Akakijevič je običan „mali“ čovjek, radnik, nešto poput antijunaka. On nije bogat,
nema veliku kuću niti visoka primanja. Živi skromno i siromašno te od svoje plaće ne može
kupiti kabanicu. “Kabanica” je napisana s ciljem da prikaže i kritizira društvo te da osudi loše
postupanje prema ljudima, manjak empatije i nečovječnost. Fantastičnim krajem Gogolj
pokazuje njegov pogled na svijet te kako smatra da je u takvim slučajevima pravda
zadovoljena tek nakon čovjekove smrti. Taj fantastični kraj je ujedno i element romantizma.
U djelu Ante Kovačića, „U registraturi“, pronalazimo elemente čak četiri različita razdoblja:
romantizma, realizma, modernizma i naturalizma. Romatičarski elementi su tajanstvena
podrijetla, misterioznost, spletke, napetost, neočekivani odnosi te demonski lik (Laura).
Realistički elementi su analiza društvene stvarnosti; problemi društvenog morala, ukazivanje
na društevnu nepravdu te realistički opis seoske i gradske sredine, detaljni opisi i načelo
tipičnosti. Elementi modernizma su odstupanje od kronološkog prikazivanja događaja,
retrospekcija, subjektivan odnos prema vremenu i uokvirena kompozicija. Neki od
naturalističkih elemenata su estetika ružnoće, prikazivanje ružnih strana života i biološka
determinacija likova.
Baudelaireova zbirka Cvjetovi zla označila je prekretnicu u europskoj lirskoj tradiciji i početak
modernizma, a njegovo viđanje ljepote stvorilo je novi pogled na svijet l'art pour l'art. Jedan
od elemenata modernizma je simbolizam, čime se Baudelaire smatra začetnikom.
Nastankom simbolizma, izvor motiva postaje sveukupna priroda i vanjski svijet, a ne samo
uobičajeni simboli. Utjecaj romantizam očituje se u korištenju starijih, učestalijih motiva.
Simboli pjesniku doprinose slobodu, subjektivnost i autonomiju u iznošenju vlastitih misli.
Njima pjesnici pokušavaju dočarati svoj ideal ljepote. Osim simbolizma, drugi elementi
modernizma su parnasovci (izbjegavanje suvremene tematike, objektivnosti i
bezosjećajnosti) te dekadencije (duboko nezadovoljstvo i tjeskoba).
Slično poput Baudelairea i Matoševo stvaralaštvo prožimaju više razdoblja. Njegovo
pjesništvo po uzoru na Baudelaire dolazi između realizma i modernizma. Elementi realizma
se osjećaju u njegovom domoljublju, a uzimajući Baudelaireovu estetiku ružnoće i neke
motive, u svoje pjesme unosi obilježja modernizma.
U djelu Zločin i kazna pronalazimo obilježja modernizma i realizma. Modernistička obilježja
djela Zločin i kazna su motivi, duboka filozofsko-etička karakterizacija likova, uvođenje
dramskih i esejističkih elemenata, unutarnji monolog te defabularizacija odnosno prisutnost
brojnih podzapleta, kojima je funkcija prikaz određenih ideja. Elementi realizma su realistički
motivi poput analize i kritike društva i društvene nepravde s naglaskom na život nižih
društvenih slojeva, kronološka kompozicija, detaljno opisivanje eksterijera i interijera,
socijalno-psihološka karakterizacija likova, pripovjedač u 3.licu, načelo tipičnosti te želja za
društvenim prihvaćanjem.
Pjesma “Gavran” Edgara Allana Poea, uz očite elemente gotičke književnosti, sadrži i
elemente realizma. Opisi u njoj itekako prikazuju svakidašnje, realne događaje, kao što je
lirski subjekt dok sjedi za knjigom, otvara okno, gavran slijeće i slično, ali je prožeta i onim
nadrealnim. Gavran u pjesmi ne samo da je njen središnji motiv, nego i najjači simbol, što
ovu pjesmu čini pretečom pjesničkog simbolizma. Simbolika gavrana je smrt i sudbina koja se
ne može promijeniti. Simbolički elementi očituju se i u konstrukciji strofe, odnosno u njenoj
ritmičkoj formi, koja se ostvaruje nejednakom dužinom stihova.

Objasniti svrhu suženog prostora u djelima.

Prostor u kojemu se radnja odvija vrlo je važan za prikaz socijalnih i ekonomskih uvjeta u
kojima lik živi. Također je važan za razvoj radnje i prikaz ugođaja vremena radnje. U djelu
Gavran od Edgara Allana Poea mjesto radnje je opisano kao lijes. Lijes je vrlo uzak i mračan
prostor koji simbolizira zatočenost vlastitih misli i unutarnjih borbi. Tama lijesa predstavlja
tmurnost i tugu kao i stanje uma. Lijes nije samo skučeni prostor, on je i u potpunost
zatvoren prostor iz kojeg lirski subjekt nikako ne može pobjeći. U ovom djelu svrha suženog
prostora bila je prikaz unutarnjih osjećaja i patnji lirskoga subjekta kao i dočaravanje jezivog
ugođaja hladnog mraka. U djelu Zločin i kazna Dostojevski prikazuje Raskoljnikovljevu sobu
kao malu i klaustrofobičnu. Ona je upravo odraz njegovog socijalnog i ekonomskog stanja s
kojim se bori u gradskoj sredini. Također, prikazuje realnu sliku mogućnosti mnogih
pojedinaca 19. stoljeća. On ubojstvom stare lihvarice Aljone biva u potpunosti zatočen
svojom savješću od koje ne može pobjeći. Prostor u djelu Kuća lutaka, prikazuje stanje jedne
obitelji. Nora je zarobljena u nemoralnoj manipulaciji svojega muža. Takav odnos imala je i s
ocem tijekom odrastanja pa nije na vrijeme znala razaznati da se s njome ne postupa na
pravi način. Na kraju, Nora spoznaje miris slobode i otvara oči. Jedini izlaz iz te marionetske
skučenosti bio je bijeg iz tog doma. Odlaskom od kuće ona udiše novi zrak koji bi svaki čovjek
morao biti sposoban udahnuti. U sva tri djela, mali prostor pretežito predstavlja nekakvu
mentalnu zarobljenost, patnju iz koje se vrlo teško izvući. Ono simbolizira naš um te kako
naše loše psihičko stanje njega pretvara u skučeni, tamni prostor bez mjesta za napredak i
razvijanje.

Sličnosti i razlike u Baudelaireovoj i Matoševoj poetici.

Baudelaire i Matoš nisu bili suvremenici. Ipak, među njihovom poezijom postoji jedna
umjetnička srodnost koja se očituje u njihovim djelima. U razdoblju modernizma koje je
započelo u drugoj polovici 19. st. javljaju se nova razmišljanja i pogledi na svijet i književnost.
Baudelaire je utemeljitelj moderne europske poezije. On je bio zaokupljen bolom i ljepotom.
Stavlja težište na književni jezik. Njegova djela prožeta su melankolijom te raznim
subjektivnim doživljajima raznih naizgled vrlo jezgrovitih pojmova kao na primjer ljubav.
Njegovo djetinjstvo je uvelike utjecalo na način razmišljanja koji se ocrtava u njegovim
djelima. Baudelaire tako, svojom jedinstvenom zbirkom Cvjetovi zla simbolično prekida s
tradicionalnom poezijom i u književnost dovodi novi doživljaj ljepote i novo shvaćanje
umjetnosti koje se naziva l'art pour l'art. On je pravi moderni pjesnik jer prebacuje težište
zanimanja na sam pjesnički jezik. Naglasio je potpuno nov pristup poeziji kao takvoj te
objavom zbirke formalno započinje književnu epohu modernizma. Matoš je za vrijeme
svojega stvaralaštva proveo puno vremen u Parizu gdje se imao priliku upoznati s
bodlerizmom. Odnosno utjecaj koji je Baudelaire ostavio svojim pjesništvom. Matoš ondje
provodi sličan život baudelaireovom. U neimaštini. U njihovom pjesništvu se sličnost uočava
najprije u motivima. Koriste slične motive i teme u pjesmama. Baudelairea od Matoša odvaja
konsantna unutarnja patnja, dok je Matoš tvrdoglav. Također mnoge su vanjske sličnosti
samih pjesama Matoša i Baudelairea. Neka od Baudelaireovih djela su Labud Jesenska
pjesma, dok su Matoševa Labud i Jesenje veče. Također oboje koriste cvijet kao motiv.
Baudelaire: Cjetovi zla, Matoš: Cvijet s raskršća. Imena ovih dvaju djela sugeriraju na sličnost
no unutarnja ideja je drugačija. Cvjetovi zla jedinstveno predstavljaju Baudelairea koji je u
zbirku prikriveno pretočio sva svoja razmišljanja i unutarnje borbe koje ga grade kao
pojedinca. On u djelima odbacuje ljepotu, uvodi novu vrstu emocija, te koristi uglavnom
estetiku ružnoće. U Matoševom djelu Camao također je prisutna estetika ružnoće kao na
primjer u trenutku kad Forest ubija Fanny, Alfreda, slugu i pse. Također pun je i simbola kao
na primjer sama ptica Camao koji je simbol tamnog i dušmanskog te crna vratna marama
koja simbolizira novac i izopačujuću ulogu novca. Baudelaire se također koristi mnogim
simbolima u svojoj poetici kao na primjer Albatros koji predstavlja pjesnika i njegov položaj u
društvu kao neshvaćenoga pojedinca među ljudima. Marošev Cvijet s raskršća pun simbola
prikazuje Izabelu kao nedostižan ideal, jer kada bi ideal bio dostižan više ne bi bio ideal.
Njihove poetike se međusobno nadopunjuju. Vrlo su slične u nekim pogledima, a opet toliko
različite da svaki od njih stvara poseban individualistički svijet svojih viđenja i mišljenja.

Zašto je djelo Kuća Lutaka komorna drama?

Komorna drama kao vrsta drame težište prebacuje na psihologiju likova. To čini smanjenjem
broja likova i redukcijom mjesta i vremena radnje, to jest sužavanjem prostora. Upravo u ovu
vrstu drame pripada i poznato djelo norveškoga pisca, Henrika Ibsena – Nora (Kuća lutaka).
Radnja se događa u stanu Torvalda Helmera i traje tri dana. Drama je podijeljenja na tri čina
te govori o problemima koji ispunjavaju i modernu svakodnevicu. Likovi su vješto
okarakterizirani dijalozma. Upravo dijalozima je scena pojednostavljena te se sva radnja
uspješno smješta u četiri zida Helmerova stana. Upravo ondje razotkrivaju se prava lica i
otvaraju oči k shvaćanju svoje vrijednosti. Svatko gradi svoju osobnost tijekom cijelog života.
Često ljudska izgradnja krene u pogrešnom smjeru kada je u temeljima nevaljala. Nora od
malih nogu provodi vrijeme s ocem koji ju tretira na pogrešan način. Tako ulazi u brak s
osobom sličnih stavova i odnosa prema obitelji i ženama. Helmer tako njome prikriveno
manipulira. Govori joj pomalo s visoka, na infantilni, pomalo arogantan način. Sam način
govora je dovoljan za primjetiti stav prema ženama. Tretira ju upravo kao lutku. Helmer
svojom praznom suštinom dolazi do nevaljalih zaključaka koji u poslijetku rezultiraju pukim
neznanjem i manjkom razvoja kritičkog razmišljanja. To sve jednu razumnu ženu kao što je
Nora dovodi u ponor gdje napokon shvaća svoju vrijednost. Nora na kraju napušta muža i
djecu tako izazivajući mnoge mješovite kritike publike. Autor je djelom pokušao prikazati
kritiku društva. Prikazuje kako je bitan odnos pojedinca prema samome sebi i kako svatko
unatoč situaciji zaslužuje pronaći svoju osobnost vrijednost. Helmer nikako ne može
podnijeti Norino odvajanje od obitelji, njega jer mu život onda gubi svrhu iako on toga prije
nije niti bio svjestan isto kao što nije bio ni zahvalan što ju ima. Naturalistički elementi
najviše su zastupljeni prilikom dijaloga između doktora i Nore kada doktor vrlo ružnim
rečenicama opisuje truljenje,nestajanje svoga tijela. Vrlo je značajan utjecaj Ibsena na
hrvatske pisce, posebice Krležu koji usvaja za svoje scensko stvaralaštvo iskustva njegove
naturalističke dramaturgije.

Naturalizam – karakteristike, predstavnici i njihova djela

Književni smjer, nastavak realizma, koji se zahvaljujući naglomu razvoju prirodnih znanosti
pojavio u Francuskoj 1870-ih, a prevladavao je do 1890. Temelji se na pozitivističko-
materijalističkim shvaćanjima prema kojima sve pojave treba svesti na njihove prirodne
uzroke pa prema H. Taineu, čovjeka, u antropološkom i ontološkom smislu, određuju rasa,
sredina i trenutak. Književnost se polako počela približavati znanosti, a svaki romanopisac
dokumentaristički pristupa građi nastojeći joj dati “fotografski snimak” stvarnosti. Radnja se
najviše orijentirala na likovima koji su bili predstavnici najnižih društvenih slojeva.
Naturalizam je bio zanimljiv zato što je počeo otkrivati socijalnu i moralnu izopačenost te
duševnu bolest, nastranost, zločin i sirovu seksualnost. U kasnijoj fazi djelovanja javili su se
teoretičari koji su ukazivali na jednostranost prilikom pokušaja da se pokaže tamna i ružna
strana života. Glavnim predstavnikom spomenutog pravca smatra se Émile Zola. Svoju
teoriju temeljio je na učenju C. Bernarda i H. Tainea. On je prvi pojam naturalizam rabio kao
naziv za književni smjer. Po njegovu mišljenju književnost, po uzoru na prirodne znanosti,
treba težiti primjeni eksperimentalne metode. Oblikovao je teoriju naturalizma u raspravama
“Romanopisci i naturalisti”, “Eksperimentalni roman” i u predgovoru prvog naturalističkog
romana u europskoj književnosti “Thérèse Raquin”. Oko Zole se s vremenom okupila
nekolicina mladih književnika: G. de Maupassant, J.-K. Huysmans, H. Céard, L. Hennique, P.
Alexis. rezultat njihova okupljanja bila je zajednička zbirka pripovjedaka “Medanske večeri”.
Émile Zola je u književnost ušao kao romantičar, a kasnije je prihvatio znanstveni duh svoga
vremena te razne ideje kao što su: republikanska ideja te liberalizam i pozitivizam. U svoja je
djela nastojao uvesti znanstvene metode i razviti teoriju “eksperimentalnog romana”.
Naturalisti su počeli uvoditi masu kao književni lik, što govori kako je masa postala
književnim junakom kao što je to bilo u “Germinalu”. Uz Zolu drugi značajni predstavnici
naturalizma su bili: August Strindberg, Guy de Maupassant i Gerhart Hauptmann.
Naturalizam je odjeknuo i u drugim europskim književnim sredinama, u Njemačkoj,
Skandinaviji, Engleskoj, Rusiji i u Italiji (pod nazivom verizam, gdje je poprimio neke
specifične crte). U hrvatsku ga je književnost pokušao uvesti E. Kumičić nakon boravka u
Parizu. Svojim romanom Olga i Lina izazvao je žestoke rasprave i podijelio književnu javnost.
Njegov esej O romanu, u kojem je iznio prerađene Zoline ideje iz teksta o eksperimentalnom
romanu, izazvao je mnogobrojne kritičke reakcije, koje su u velikoj mjeri bile posljedica
političkog neslaganja.