KRIŽNI PUT

„HOSANA DAVIDOVU SINU!“

„RASPNI GA! RASPNI!“

(za Veliki petak)

1
2
Molitva križnog puta

Postaja se sastoji od uvoda, meditacije i teksta molitve. Neke su postaje

u muškom rodu, neke u ženskom. Bilo bi dobro da se tako i podijele
uloge, ovisno o kojoj je postaji riječ.

1. Poncije Pilat
2. Jedan vojnik
3. Čovjek iz svjetine
4. Majka Marija
5. Šimun Cirenac
6. Sveta Veronika
7. Juda
8. Jeruzalemska žena
9. Šimun Petar
10. Jedan vojnik
11. Satnik
12. Marija Magdalena
13. Apostol Ivan
14. Josip iz Arimateje

3
Uvodna molitva

Gospodine, s tobom sam i ovoga dana. Došao smo cijeloga sebe izliti pred tebe.
Sve svoje radosti i žalosti, tjeskobe i nadanja. Sve ti danas predajem jer želim biti
tvoj. Više od ičega želim obnoviti tvoju sliku u mom srcu koju sam tako često
narušavao svojim grijehom. Želim te iznova upoznati. Na brdu sam Preobraženja
i kličem zajedno sa Petrom da mi je dobro ovdje biti. No, koliko god bilo dobro
svjestan sam Isuse da moram poslušati Marijine riječi kada kaže poslužiteljima, a
samim time progovara i mom srcu: „Što god vam rekne učinite.“ Moram te
slijediti i nakon brda Preobraženja. Ako želim postati tvoj vjerodostojni učenik
moram s tobom poći u Jeruzalem. Zajedno s tobom, moram poći putem od Gabate
do Golgote, od sudačke stolice do stratišta, od upraviteljeva dvora do drveta
spasenja. Zajedno s tobom moram poći tvojim i mojim križnim putem. Daj mi,
ljubazni Isuse milost da ovaj križni put proživim dostojanstveno. Daj da tebe
pratim i pomognem ti ponijeti tvoj križ te shvatim kako si ti sve moje križeve uzeo
na svoja ramena. Daj mi skrušeno srce da tijekom ove pobožnosti preispitam svoje
misli, riječi, djela i propuste te ih prinesem tebi koji ih jedini ispravljaš te me na
pravi put izvodiš.

Amen.

4
(muški čitač):

Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.

Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

PONCIJE PILAT. Zar je moguće? Tolika mržnja, zavist, pakost izjeda njihovo
srce. Zar je ta bijesna rulja toliko povodljiva kada traži ovakvu osudu? Dugo sam
upravitelj ovog područja. Mnoga lica koja vidim pred sobom su mi poznata. No,
osuđenik je tek nedavno došao u Jeruzalem. Štoviše, samim ulaskom u Jeruzalem
dobio je sve moguće počasti i hvale koje jedna osoba može dobiti. Razglasilo se
– došao je Mesija, Spasitelj, neki osloboditelj, netko bitan. Cvijeće, palme, pjesma
i klicanje čulo se Jeruzalemom. Išao sam vidjeti o kome je riječ. Možda je u
pitanju neprijatelj cara. To je ipak bio jedan obični učitelj njihove nauke, Nije me
se dojmio. No, plaši me činjenica da su i po njegovu dolasku, kao i danas, jedni
te isti ljudi. Svi oni koji su mu klicali sada traže smrt, koji su mu se klanjali sada
bi ga razapeli. Zastrašujuća slika. Pokušaj da dobijem logično objašnjenje za
osudu ovoga čovjeka bio je bezuspješan. Odustao sam od prepirke i ispunio
Židovima njihovu želju. Pustio sam Barabu, onoga u čijem sam pogledu mogao
iščitati samo smrt. Pustio sam ga i ovoga dao da se razapne. Osjećao sam da je to
što taj narod čini potpuno krivo. Osjećao sam, ali nisam ništa poduzeo. Perem
ruke od svega. Krv njegova na njih i djecu njihovu. Ne želim imati udio u ovome.

Pomolimo se.

Isuse moj, prevrtljiva sam i nestalna srca kada je riječ o privrženosti tebi. Oprosti
mi Isuse. Slab sam. Perem ruke, a ne bih trebao. Daj mi snage da stanem iza
svojih misli, riječi i djela, spremno ih noseći putem svoje Kalvarije slijedeći tvoj
primjer. Ne dopusti da mišlju, riječju, djelom ili propustom tebe i dalje osuđujem
i pljujem. Amen.

Smiluj nam se Gospodine. Smiluj nam se.

5
(muški čitač):

Druga postaja: Isus prima na se križ

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.

Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

JEDAN VOJNIK. Zapovjednik nas je pozvao. Započinje mučenje. Član sam

skupine vojnika koji su zaduženi za one koji nam u Jeruzalemu stvaraju probleme,
do te mjere da neke čak izbičevane i polumrtve razapinjemo. Ne pitamo mi puno,
zapovjednik je taj koji govori, mi samo slušamo. Pred nama je danas čovjek zvan
Isus, samozvani židovski kralj kojeg ni njegov narod ne podržava. Ovo će biti
slatko. Došao je. Zavezali su mu ruke, prislonili ga na kamen te je započelo
bičevanje. Zbog zvuka surovog biča i grohotnog smijeha, krici i jauk su bili
prigušeni. Približio sam se osuđeniku kako bih vidio o kome je riječ. Pogledavši
mu lice, onako krvavo, ispljuvano i izranjeno, podigao je glavu. Taj pogled…
Skamenio sam se. Zašto me pogled ovoga osuđenika toliko dotaknuo? Zašto
osjećam nelagodu kada sagledam cijelu ovu situaciju? Bičevanje je završilo. S
teškom gredom prislonjenom na njegova ramena, iz predvorja smo krenuli putem
Golgote, stratišta ovog osuđenog čovjeka. Eh da... zbog čega je osuđen? Još se i
danas pitam...

Pomolimo se.

Nepravedno osuđeni Isuse, primio si teški križ na svoja ramena. Težini toga križa
pridonosim i ja kada okrenem pogled, zažmirim na nepravdu i ne gledajući,
postepeno privežem taj križ uz tvoje tijelo. No, ti se ne buniš. Spremno prihvaćaš
svoj križ. Ojačaj me i ohrabri svojim primjerom da spremno i odlučno prihvatim
svoje životne križeve i krenem za tobom. Amen.

Smiluj nam se Gospodine. Smiluj nam se.

6
(muški čitač):

Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.

Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

ČOVJEK IZ SVJETINE. Što se događa? Još jedan osuđenik. Da ostanem? Ista

scena, slični akteri. Vikat ćemo, gađati ga, psovati i pljuvati po njemu do mile
volje. Možda bih i mogao. Tako sam razmišljao dok nije došao. Onako jadan i
slab, noseći teški teret preko leđa, dok su mu leđa šibali udarci biča koji kida još
ono malo dostojanstva koje mu je ostalo, iznemogao posrće i pada. Krvava glava
mu dotiče tlo. Trnje ga probada. Sjetim se često riječi svoga sunarodnjaka koji je
s izrazitom lakoćom i gađenjem izgovarao uvrede i pogrde ovom čovjeku: „Ti
sebe zoveš Mesijom!? Kraljem!? Ne možeš ni križ nositi! Prevarant! Lažov! Udari
ga! Ne daj mu odmora!“ Čime je ovaj osuđenik to zaslužio? Kada smo mi ljudi
toliko otupili na ljudsku nemoć, slabost, neimaštinu, jad i bijedu? Kada smo se mi
ljudi počeli naslađivati tuđim patnjama? To je ovisnost – sve više i više ljudske
patnje nam je potrebno kako bismo utažili žeđ i nikako da se iz toga izvučemo.
Tog trenutka sam šutio. Nisam znao što reći, što učiniti. Stajao sam bespomoćno
i gledao patnje toga čovjeka. No, bilo je kasno. Bio sam dio naroda koji ga je već
vidio čavlima pribijenog na križ. Bio sam dio onih koji su ga svojim riječima i
djelima srušili, raspeli i ubili. No, potom se nešto okrenulo. Taj je čovjek smogao
snage, ustao, i nastavio dalje prema Golgoti. Kakva snaga. Kakva volja. Kao da
mu je netko govorio „idi, moraš to učiniti.“

Pomolimo se.

Hrabri Isuse, padaš kako bi obgrlio svaki moj pad. No, hrabro ustaješ i nastavljaš
dalje. Kao ljudi, spotičemo se i padamo čineći nedjela, govoreći nepristojno,
misleći nevaljano. Ti si nam pokazao kako pasti i ostati ležati nije nešto što će
nam donijeti nagradu. Pasti i smoći hrabrosti ustati se – to je svrha našega života.
Ustati i poći dalje je način kojim slijedimo tebe. Pomozi mi Isuse da nikada ne
posustanem. Amen.

Smiluj nam se Gospodine. Smiluj nam se.

7
(ženska čitačica):

Četvrta postaja: Isus susreće svoju svetu Majku

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.

Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

MAJKA MARIJA. Koliko još? Ovo razara, uništava svaki dio moga srca koje
ljubi ovoga koga svi odbacuju, tuku i pogrđuju. Kako se oduprijeti toj boli?
Gledati, a ne moći pomoći. Slušati, a ne moći ublažiti bol. Ovo ne može biti kraj.
Prolazio je pored mene u tim trenucima patnje i samoće. Samo sam htjela otići do
njega i čvrsto ga zagrliti. Sine moj. No, nisam mogla. U tom trenutku, kada sam
pomislila da je bijesna rulja pobijedila, osjetila sam tračak nade. On je u tom
trenutku okrenuo pogled prema meni. Tad sam, unatoč boli, patnji, jadu, beznađu
osjetila kako ljubav moga sina prodire do najtajanstvenijih dijelova moga bića.
Osjećala sam, znala sam da je to što čini veliko i važno za cijeli svijet. Znala sam
da moj odgovor Bogu i pristanak da sve bude po njegovoj riječi ima smisla. Znala
sam, duboko u svome srcu sam znala da ću svoga ljubljenoga sina opet vidjeti.
Mač boli koji je prodro u moje srce nije bio uzaludan. Sa suzama u očima sam
ispraćala svoga sina. On je nastavio dalje. Sada znam da je nastavio putem
spasenja. Ja sam ostala. Gledala sam ga, ispraćala svojim pogledom ne bi li mu
još pokoju kap majčinske snage i ljubavi ulila u to njegovo izmučeno tijelo.

Pomolimo se.

Premili Isuse, koji si u bolima susreo svoju svetu majku – prosvijetli me, da svoje
roditelje gledam s poštovanjem. Ovim susretom pokazuješ da je važno poštivati i
voljeti one koji su nam podarili život, kao i sve starije. Potakni me da roditeljima
i starijima služim u ljubavi. Amen.

Smiluj nam se Gospodine. Smiluj nam se.

8
(muški čitač):

Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.

Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

ŠIMUN CIRENAC. Umoran i nervozan vraćao sam se s njive. Ovo nema smisla.
Radiš jedno, nema uroda; radiš drugo opet nema uroda. Što god napravio
uzaludno je. Idem ja tako kroz masu, znam da se radi o nekom osuđeniku zato što
mi je vrlo poznata ova vika koju čujem i čiji sam sudionik. Samo neka prođe.
Ipak, baš bih ga vidio – njega, osuđenika. Ma samo ću škicnuti pogledom i odmah
nastaviti dalje. Došavši u prve redove, imao sam odličan pregled događanja. No,
moja sloboda nije dugo trajala. Rimski vojnici su me zgrabili te natjerali da ovom
osuđeniku pomognem nositi križ. Tko je ikada osuđenicima pomagao i olakšavao
im put prema smrti? NITKO! Nisam imao izbora. Prihvatio sam taj komad drveta.
Dok smo tako išli, jedan uz drugoga, vidio sam na njemu da odlučno i smireno
kroči prema Golgoti. Začudila me ta smirenost. Zamislivši se nad njim, odjednom
sam osjetio veliku smirenost u sebi. Nisam žurio kući. Nisam negodovao zbog
ljetine. Nisam bio ljut. Odjednom sam osjetio – ne želim ispustiti taj teški komad
drveta. Da, baš ovom osuđeniku sam htio do kraja pomoći. Dovoljno se odmorio
pa su mene odgurnuli te mu zapovjedili da nastavi sam. Osjećao sam prazninu što
mu ne mogu više pomoći. Ne znam zašto, ali jednostavno nešto moje je nastavilo
put s tim čovjekom. Morao sam mu pomoći.

Pomolimo se.

Iscrpljeni Isuse, teret je pretežak, no ti ne odustaješ. U pomoć ti pristiže Šimun iz

Cirene, čovjek mrzovoljan i ljutit, no susret s tobom u potpunosti ga mijenja.
Mnogo je Šimuna Cirenaca u mom životu. Ja sam također Šimun Cirenac
drugima. Ne dopusti da me mrzovolja, oholost i bahatost zaslijepe te ne otvorim
ruku za potrebe drugih. Ne dozvoli moj Isuse da drugima ne budem zahvalan na
svakoj iskazanoj pomoći. Daj mi odlučnosti da bližnjima budem bližnji. Amen.

Smiluj nam se Gospodine. Smiluj nam se.

9
(ženska čitačica)

Šesta postaja: Veronika pruža Isusu rubac

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.

Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

SVETA VERONIKA. Još i danas gledam ovu predivnu sliku. Nekome komad
platna, nekom stara krpa, no meni najdragocjenija ostavština. Nikada neću
zaboraviti onaj dan. Nisam mogla suzdržati suze. Zar je moguće da smo toliko
gladni i žedni mržnje i zla? Zar je moguće da nedavno slavljeni sada biva pljuvan?
Nisam mogla biti dio te svjetine koja ga je nepravedno osudila. Prolazio je pored
mene. Prizor koji vječno ostaje urezan u pamćenje. Krvavo lice pomiješano sa
znojem ostavljalo je dojam nezamislive nemoći i patnje. Suze su mi još više
zamaglile pogled. Morala sam nešto učiniti. Unatoč rimskim vojnicima, unatoč
narodu koji je psovkama, pogrdama, kamenjem i guranjem častio ovog čovjeka,
ohrabrila sam se i istupila iz svjetine. Dotrčala sam do njega, prignula koljena te
mu na okrvavljeno lice prinijela svoj rubac kako bi mu obrisala znoj i krv koji su
neprestano izvirali iz rana na njegovoj glavi. Udarci bičeva – nebitno! Pogrda ili
psovka i na moj račun – nebitno! Znala sam da je ono što sam učinila jedino pravo
i ispravno. Danas, gledajući u taj rubac, u kojem je ostao utisnut lik moga
Gospodina i Spasitelja nema više suza, nema tuge i žalosti. Lik moga Otkupitelja
zauvijek će ostati utisnut i u mojem srcu kao neizbrisivi pečat buduće slave, one
slave gdje me moj Gospodin čeka.

Pomolimo se.

Izranjeni Isuse, ova pobožna žena približila se tebi kada ti je bilo najteže ne bi li
barem nakratko ublažila tvoju bol. Daj mi slijediti primjer svete Veronike da i
sam pristupim svom bližnjem nepodijeljenom ljubavlju. U svakom čovjeku
utisnuta je tvoja slika, no često je narušena i zaprljana, okrvavljena i izranjena
različitim kušnjama, životnim situacijama, grijesima i problemima. Osobito smo
u takvim trenucima potrebni jedni drugima. Osnaži me da bratu i sestri pružim
ruku i pomognem kročiti kroz ovaj, naš zajednički život. Amen.

Isuse, ljubitelju naš, smiluj nam se!

Isuse, ljubitelju čistoće, smiluj nam se!

Smiluj nam se Gospodine. Smiluj nam se.

10
(muški čitač):

Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.

Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

JUDA. Što sam to učinio? Zar sam toliko bio zaslijepljen novcem i slavom da
sam tako nešto napravio učitelju? Zar je moguće da sam toliko pao u blato života
i ne želim se izdići iz njega? No, sada je prekasno. Nisam ni znao da su ta prašina
i to blato toliko prodrli do moga srca, do moje duše da su me u potpunosti
okamenili i učinili me ovakvim kakav sam sada. Zar sam tako nisko pao da sam
bio spreman za šaku srebra izdati tebe, najdragocjeniju vrijednost koju sam imao?
Sada te vidim, na ovom putu, kako ustrajno hodaš prema svojoj smrti. Umoran i
slab, pod teškim teretom, snaga te polako napušta i ponovno padaš. Zašto nisam
poput Šimuna ili Veronike da ti mogu pristupiti i pomoći ti da ustaneš? Zašto sam
i sada tolika kukavica? Zašto sam te slijedio u dobru, a sada kada ti je
najpotrebnije ja te prvi napuštam i izdajem? Nisam dovoljno hrabar. Nisam.
Kukavica sam. Takav ću i ostati. Jedno znam – ovih trideset srebrnjaka zauvijek
će ostati zapamćeno kao cijena Neprocjenjivoga.

Pomolimo se.

Najdragocjeniji Isuse, ti po drugi put padaš pod teretom križa. Ipak, ne predaješ
se, nastavljaš dalje i ideš do kraja. Isuse, svakodnevno padam pod teretom
grijeha. Teško je ustati i poći dalje. Slava, moć, novac, droga, alkohol i druge
moderne ovisnosti samo su neki od tereta koji me svakodnevno guše. Vremenita
dobra mi mogu i trebaju biti pomoć na putu prema svetosti i spasenju. No, željan
ovozemaljskih vrijednosti više nego mi je potrebno, spreman sam se čak odreći i
tebe. Daj mi jakosti Isuse, da se oduprem ovozemaljskim kušnjama. Daj mi mudro
i razborito srce koje će slijediti tebe i samo tebe. Amen.

Smiluj nam se Gospodine. Smiluj nam se.

11
(ženska čitačica):

Osma postaja: Isus tješi jeruzalemske žene

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.

Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

JERUZALEMSKA ŽENA. Toga sam dana jako dugo plakala. Nisam bila
jedina. Uz mene su još stajale druge žene iz Jeruzalema i okolice koje su
pokušavale biti hrabre, pokušavale suzdržati suze i tugu. Duboko u sebi sam znala
da je krajnje pogrešno ovo što čine rimski vojnici, što čini ova svjetina vođena
ljubomorom, zavišću i gnjevom. Znala sam da je ovaj čovjek nevin. No, nisam
mogla ništa učiniti. Tada je uslijedio trenutak koji mi je dao snagu i utjehu, ulio
potrebnu nadu i u potpunosti ojačao vjeru. Isus nas je pogledao, mene i druge žene
koje su stajale pored mene. U njegovom sam pogledu mogla prepoznati onoga
koji otire svaku suzu, koji grije svako hladno ljudsko srce, koji svojim
probodenim rukama grli svakog čovjeka, probodenim nogama dolazi svakom tko
je u potrebi, svojom krvlju liječi svaku našu ranu i nemoć. Kako je samo snažan
bio taj susret! Prozborio nam je tada, unatoč bolovima koje je trpio te nas pozvao
da pogledamo sebe i da od naših obitelji, naših bližnjih sve učinimo njegovim
učenicima. Pozvao nas je da svima navijestimo događaj spasenja koji je ostvario
svojim odlaskom na križ te da svakoga čovjeka privedemo Njemu.

Pomolimo se.

Isuse tješitelju, vidio si da te jedan dio naroda ipak priznaje Bogom i Spasiteljem.
Nisi htio da ove žene tuguju zbog tebe, nego si ih tješeći i pozivajući na obraćenje
priveo svome svetom srcu. U posljednjim trenucima svoga života ti ne misliš na
sebe, nego na te bogoljubne žene. Molim te Isuse, pokaži mi kako te slijediti.
Pokaži mi kako pogledati duboko u sebe, kako spoznati vlastite nedostatke i izvore
različitih grijeha. Pomozi mi da se, zagledan u tebe, obratim i krenem za tobom.
Daj mi snage da uspijem oplakati svoje grijehe te tako očišćen, dođem k tebi,
jedinomu i pravomu Životu. Amen.

Smiluj nam se Gospodine. Smiluj nam se.

12
(muški čitač):

Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.

Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

ŠIMUN PETAR. Zar je moguće da sam to učinio? Podlegao utjecaju i pobjegao?

Trebao sam biti čvrst poput kamena, a postao sam živo blato. Sebedarje sam tako
lako zamijenio sebeljubljem. Zar je moguće da je onaj kome je obećano biti prvi
među jednakima, bio prvi kada je trebalo ostaviti učitelja? Zar je moguće da je
učitelj sve to znao, a ja ga nisam htio poslušati? Gledao sam ga na putu prema
Golgoti, kako se muči, posrće i pada. No, gledao sam ga kako unatoč tom padu
sve predaje u ruke Očeve, uzima križ i ustaje. Sada znam da nam naš Gospodin
ide pripraviti mjesto onamo kamo je pošao. To mjesto nije u grobu. Znam da moj
Gospodin nije ondje. Moj Gospodin živi. Samo, nikada neću moći zaboraviti te
Isusove riječi, njegovo proročanstvo o zataji. Vjerujem da se sve to zbilo s
razlogom, da je moj tadašnji pad bio pokretač i klica moga obraćenja! Da!
Ostavljam mreže i idem za njim.

Pomolimo se.

Ustrajni Isuse, ponovno se narod naslađuje tvom trećem padu. Treći, ponovni pad
znak je tvoje ljudske iscrpljenosti. Zasigurno se pitaju hoćeš li odustati da te još
više mogu ismijavati i izrugivati. No, ti ne posustaješ. Ustaješ i ideš dalje. Ti mi
Isuse ovim padom pokazuješ da nema odustajanja od ostvarivanja cilja. Ti mi
ovim činom pokazuješ koliko sam ti ja bitan. Mnogo sam puta pao i iznova padam
pod teretom grijeha. Često padam pod teretom istih grijeha te gubim nadu. Zašto
moj Isuse stalno padam? Molim te otvori mi oči da svaki svoj pad vidim kao
poticaj da ne malakšem nego da vršim tvoju volju. Molim te, otvori mi oči srca da
shvatim kako me u svakom mom padu ti ponovno želiš podići i usmjeriti prema
sebi. Amen.

Smiluj nam se Gospodine. Smiluj nam se.

13
(muški čitač):

Deseta postaja: Isusa svlače

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.

Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

JEDAN VOJNIK. Vukovi? Da – to smo mi. Gledam ovaj komad haljine što sam
uspio dobiti i pitam se zar je moralo biti tako? Svi su to radili. Sjećam se da smo
se i kockali. Za njegovu haljinu smo se okladili. Bacanjem kocke ovom smo
čovjeku oduzeli i zadnje mrvice njegovog ljudskog dostojanstva. Pogazili smo
sve ono časno u našem vojničkom životu. Čak ni pred samu smrt osuđenika ništa
nam nije bilo sveto. Danas, kada se prisjetim tih trenutaka prolazi me jeza. Kada
znam što se dogodilo i kada djela pokazuju snagu toga čovjeka, mogu se samo
udarati u prsa i tražiti oproštenje. Čovjek, bio on zločinac ili pravednik, priprosti
seljak ili učenjak, Židov, Grk, Rimljanin ili netko drugi ima svoje dostojanstvo.
Tada mi to nije bilo važno. Nije mi bilo stalo do čovjeka već do senzacije i užitka.
Čak je i profesionalnost posla kojeg smo obavljali pala u drugi plan. Sve radi
zadovoljenja naše sebičnosti. Vukovi. Ne, nikad više.

Pomolimo se.

Obespravljeni Isuse, pljuvan, čašćen pogrdama i udaran doživljavaš novi poraz.

Uzeli su ti i ono malo dostojanstva koje ti je preostalo. Ti stojiš gol i posramljen.
Ti koji si bio zaodjeven jedino u dobrotu, milosrđe i ljubav sada si ogoljen jer su
drugi odjeveni u mržnju. No, ti mirno stojiš i sve to podnosiš. Znaš da je pobjeda
nadomak ruke. Isuse, molim te da me svojom prisutnošću ogoliš od svih mojih
sebičnosti i ispraznih želja. Obuci me u ljubav, milosrđe i praštanje. Ogrni me
odjećom suosjećanja prema onima koji su obespravljeni. Daj mi srce otvoreno za
sve one kojima je ljudsko dostojanstvo uništeno te su poput tebe na Golgoti,
ogoljeni od svih svojih vrijednosti. Ne daj da ikada budem zaogrnut plaštem
mržnje, oholosti i zloće prema drugima. Amen.

Smiluj nam se Gospodine. Smiluj nam se.

14
(muški čitač):

Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.

Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

SATNIK. Odgovornost je bila u mojim rukama. Razapinjanje ima svoj protokol.

Svaki vojnik čini nešto. Došli smo na Golgotu i bili smo spremni za posljednji
korak. Izdao sam zapovijed. Na polegnuti križ, vojnici su naslonili ovog
osuđenika. Osuđenika? Ne usudim se to ni spomenuti. Ovaj je nevin. Jedan je
vojnik uzeo dugačke čavle i čekić te ih mučnim udarcima zario u njegove dlanove.
Ne znam što je bilo strašnije: čuti njegov krik koji se prolomio Golgotom ili
suzama popraćen vrisak njegove majke koja je bespomoćno sve to gledala. Morao
sam izdati i konačnu zapovijed. Uspravite križ. Uz njega su uzdigli još dva križa,
dva osuđenika, dva zločinca, jednoga s lijeve, a drugoga s desne strane. Sjećam
se sada da je jedan nešto pričao, psovao i bogohulio. Drugi je pak ovoga smirivao
te je, nakon što mu je Isus nešto rekao, sa vidnim olakšanjem prihvatio očekivanu
smrt. Danas još uvijek nisam svjestan što smo učinili. Pribili smo na križ nevinog
čovjeka. On je izdahnuo, a ja sam tome pridonio. Pitate se kako znam da je nevin?
Ne znam. No, uistinu, ovaj je bio Sin Božji.

Pomolimo se.

Raspeti Isuse, raširivši ruke na drvetu križa, ti si zagrlio cijeli svijet i navijestio
grijehu i smrti da im uskoro zadaješ konačni udarac. Ponekad sam takav da
svojim mislima, riječima i djelima pridonosim tome da te čavli još više probadaju.
Ponekad sam takav da vlastitim djelima zabadam čavle u srce svojih roditelja,
baka, djedova, prijatelja, susjeda. Oprosti mi. Ponekad su i mene drugi
razapinjali na križ života. Oprosti im. Daj, raspeti Pobjedniče, da nikada više ne
ražalostim bližnje svojim djelima nego budem navjestitelj tvoje ljubavi. A kada i
mene drugi probiju čavlima, daj mi odvažnosti slijediti tvoj primjer. Daj mi snage
nasljedovati tebe koji širiš ruke i opraštaš svima. Amen.

Smiluj nam se Gospodine. Smiluj nam se.

15
(ženska čitačica):

Dvanaesta postaja: Isus umire na križu

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.

Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

MARIJA MAGDALENA. Toga dana sam promatrala zadnje trenutke njegova

života. Kroz suze sam gledala kako Životvorca smrt postepeno obuzima. Onome
koji je izvor svega dobra, zlo se sada izruguje. Kada bih mu samo mogla uzvratiti
za sve što mi je učinio! Spasio me je i izbavio iz moga zla! Tada sam shvatila da
je on onaj koji ima doći i koji će spasiti narod od grijeha i smrti. Onda je došla
Kalvarija. Iskra sumnje se u meni rasplamsala. Što vjerovati? Pokolebala sam se.
No, uskoro su se moje sumnje raspršile. Križ nije imao posljednju riječ. Moj je
Gospodin pobijedio smrt. Nikada neću zaboraviti riječi ona dva čovjeka u
blistavoj odjeći kraj Isusova groba koji su nama ženama rekli: „Što tražite Živoga
među mrtvima?“ (Lk 24, 5). Isusa nije bilo. Nitko ga nije odnio ni premjestio.
Naprotiv, Isus je živ, uskrsnuo je! On živi i život će svima nama donijeti. Od tada,
ništa više nije isto, ništa nije bitno. Navijestiti živog i uskrslog Spasitelja Isusa
Krista – to je jedina zadaća svakoga tko nosi ime Kristovog učenika. To ćemo i
činiti.

Pomolimo se.

Živi Isuse, na drvetu križa ti si izdahnuo, svoj život predao u ruke Očeve te tako
izvršio Njegovu volju. Nisi prekorio krvnike niti govorio protiv onih koji su te
osudili. Jednostavno si molio Oca da im oprosti njihova zlodjela. Sve si im
oprostio. Nauči me kako opraštati drugima. Nauči me smoći snage i u najtežim
trenucima moga života moliti za one koji me progone. Često sam dio svjetine te
ne znam što činim. Daj mi mudrosti da drugoga vodim pravim putom, tvojim
stopama, te da svakome u strpljivosti i bratskoj ljubavi pokažem tvoj primjer
onoga koji oprašta i ljubi. Amen.

Smiluj nam se Gospodine. Smiluj nam se.

16
(muški čitač):

Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.

Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

APOSTOL IVAN. Skinuli smo Gospodina s križa. Nisam znao što reći, što
učiniti. Nepomično sam stajao. Mnoge misli su mi prolazile kroz glavu toga
trenutka. Pa on je ozdravio Petrovu punicu. Vratio je u život kćer Jaira,
nadglednika sinagoge. Njegove su haljine bile sjajnije od sunca na gori Taboru.
Na moje je oči razgovarao s Mojsijem i Ilijom. Zar je ovo istina? Duboko u sebi
nisam prihvaćao ovu scenu pred vlastitim očima. Nisam se predavao. Kao što se
nisam predao ni pred gnjevnom svjetinom, tako ni sada nisam vjerovao da je ovo
kraj. Vjerovao sam u život. Vjerovao sam u Onoga koji život može dati. Nekoliko
dana kasnije, žene su nas uzbunile sa nekakvim čudnim izjavama. Grob je prazan,
vikale su. Nisam dugo čekao nego sam odmah krenuo prema grobu te sam vidio i
svjedočio onome što je konačno, što je istina. To nije smrt niti tama nego svjetlo
i život vječni. Prvi sam stigao na grob, no sačekao sam Petra i pričekao da uđe u
grob. Odmah nakon njega sam ušao i ja. To je bila potvrda moje vjere. Gospodin
živi. Uskrsnuo je.

Pomolimo se.

Živi Isuse, život donosi mnogo nepredvidivih situacija, okolnosti, puteva i

stranputica s kojima se svakodnevno suočavam. Ponekad ću pomisliti da sam sam,
da su mi sve lađe potonule, da nema izlaza iz određenog problema, da mi se bliži
kraj. Mnogo je onih koji u teškim životnim situacijama posustaju, malakšu te dižu
ruke na sebe. Mnogi zbog beznađa izgube vlastiti život. Pomozi mi Isuse da nikada
ne upadnem u beznađe ili da pomislim da si me ti napustio. Daj da prihvatim tvoje
riječi kada mi kažeš: „Neću vas ostaviti kao siročad.“ Amen.

Smiluj nam se Gospodine. Smiluj nam se.

17
(muški čitač):

Četrnaesta postaja: Isusa polažu u grob

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.

Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

JOSIP IZ ARIMATEJE. Ja sam tipični Judejac. Arimateja mi je rodno mjesto.

Po zanimanju sam vijećnik. I sada gledam mrtvo tijelo tog netipičnog Galilejca,
Isusa Nazarećanina, koji nije trebao nikada biti osuđen. Gledajući njega raspetoga
uspio sam nadići sebe i prestati gledati očima koje osuđuju. Taj me čovjek
podigao te mi pokazao uzvišeni poziv na ljubav prema svakom čovjeku. Raspeti
Isus me ohrabrio da svoju nutrinu još više napunim čestitošću, pravednošću,
dobrotom, praštanjem, mudrošću, nadom i ljubavlju. On me iznova naučio živjeti.
Taj čovjek me je spasio. On, koji ljubi, koji spašava, on je bio osuđen. On koji je
samo hodio za pravdu, nepravedno je odveden na drvo križa. Protiv rimske vlasti
nisam mogao učiniti ništa. No, ono malo što sam mogao učiniti, učinio sam nakon
njegove smrti. Tom sam čovjeku iskazao počast dostojanstvenog ukopa u novu
grobnicu u koju još nitko nije bio pokopan. To i mnogo više od toga ovaj
nepravedno osuđeni pravednik je i zaslužio. Danas, nedugo nakon svega što se
dogodilo, mogu, zajedno sa satnikom podno križa izgovoriti ništa drugo do li
jednu i jedinu istinu: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“

Pomolimo se.

Uskrsnuli Isuse, grob je prepreka koja svakog čovjeka čeka na kraju

ovozemaljskog puta. Mnogo je pokušaja da se prevari smrt. No, sam si rekao da
pšenično zrno tek ako umre donosi obilat rod. Budi uz mene Gospodine kada dođe
smrtni čas. Daj da spreman dočekam taj trenutak te neokaljan, vjerom vođen,
nadom prožet i ljubavlju nahranjen prispijem onamo gdje s oka svake suze
nestaje. Darovatelju života, neka mi moja smrt bude prolaz do tvoga kraljevstva,
do vječnoga života. Amen.

Smiluj nam se Gospodine. Smiluj nam se.

18
Završna molitva

Došao sam do cilja. I moj brat je došao do cilja. I moja sestra isto. Zajedno s
Isusom došli smo do Golgote. Mnogi su i ovoga puta pokazali koga se isplati
slijediti. Pokazali su da u tvojim očima Gospode ustrajnost neće ostati
nenagrađena. Hvala ti Isuse. Prije nego si predao duh, preko apostola Ivana stavio
si svakog čovjeka pod majčinski zagovor svoje i naše majke Marije – žene nad
svim ženama, majke nad svim majkama. „Uz križ su Isusov stajale majka njegova,
zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena.“ Ondje je i
Ivan. Ondje sam Isuse i ja – podno križa, uz Majku. Danas također na poseban
način stojim uz Mariju. Došao sam do ovoga trenutka sa vlastitim „Judinim
izdajama“, „Petrovim kukavičlukom“, „suzama jeruzalemskih žena“, „udarcima
vojnika“ i „pogrdama naroda.“ Dolazim jer želim da u mom životu odzvanjanju
riječi Majke koju si mi darovao, a koja mi svakodnevno progovara: „Što god vam
rekne učinite.“ Molim te da praznu glinenu posudu moga srca ti napuniš živom
vodom. Da svaka tvoja riječ u mom životu bude kap te iste vode pretvorena u vino
kao što si to učinio u Kani Galilejskoj. Blagoslovi me Isuse i daj da mi ova
pobožnost bude jedan korak prema spasenju. Amen.

Hvaljen budi Isus Krist raspeti naš Otkupitelj!

I njegova pod križem žalosna majka Marija!

Tekst napisao vlč. Krešimir Šaf

19
20