Velimir Milošević - Djeca su vojska najjača

Velimir Milošević bosanski je pjesnik poznat po antiratnom angažmanu u

svojim djelima, pa tako i u pjesmama. Njegove pjesme za odrasle možda
malo bolje svjedoče o boli koja mori Miloševića kao lirskog subjekta, dok je ta
bol povezana je ratom, ksenofobijom, mržnjom i modernim barbarstvom za
koje stalno pronalazimo izlike kao društvo. S druge strane, njegova poezija za
djecu obrana je od takvog crnila i prije nego se dogodi. Dječjim pjesmama,
Milošević pokušava djecu odgajati u smjeru da jednom kada budu odrasli, ne
budu ni trebali niti željeli rat. On tako preventiramoguću bol, pjesmama koje
potiču na radost, smjelost, jedinstvo i zabavu. Kada bi to kao djeca usadili u
svoju bit, nikada nam više ne bi bili potrebni ratovi niti bilo kakav drugi način
povrede svoga bližnjega.

Jedna od takvih pjesama je i “Djeca su vojska najjača”, jedna od najpoznatijih (dječjih) pjesama Velimira
Miloševića. Ova pjesma je čak i uglazbljena i mnogo puta izvođena, posebice od strane dječjih zborova, a
služi upravo kao antiratna himna kojom se (odraslima) poručuje da je upravo dječja nevinost, male
radosti i veliko srce ono na što bi se svi trebali ugledati. Pjesma je ritmična, baš poput himne, poput
koračnice ili brojalice, što je čini sličnom borbenim pjesmama, ali upravo to je jedan od načina na koji
ona ustaje protiv borbe. Njena sličnost s koračnicom, daje joj jednaku snagu kakve koračnice imaju, pa
se takva protiv njih ova pjesma može i boriti. Pjesma negira potrebu za koračnicama, što bi se i ostvarilo
kada bi jedina vojska na ovoj zemlji bila ona dječja. A dječja vojska umjesto smrt, sije radost, umjesto da
otima, ona daje, umjesto da je prati glad i neimaština, prate je slatkiši i sreća.

Djeca su vojska najjača – analiza pjesme

Djeca su vojska najjača pjesma je koja govori kako bi to bilo kada bi na svijetu postojala (samo) dječja
vojska. Ovim stihovima motiv dječje vojske nije samo fikcijska vojska sastavljena od djece ili skupina
djece koja izgleda kao vojska, već metaforički nazvana sva djeca svijeta, koja su zajedno jaka poput
vojske, koja imaju moć vojske, a svakako su i brojna poput vojske. Na zanimljiv i nadasve ritmički način,
pjesnik opisuje kakva bi ta vojska bila, što bi značila, a najviše naglašava zašto je upravo takva vojska
najjača i svima potrebna. Ona je jaka i značajna upravo zbog prirode djece koja je čini. Djeca su radosna,
pa je takva i njihova vojska. Njihovi izvori sreće su jednostavni, pa bi ih vrlo lako podijelili s drugima,
pogotovo zato jer djeca nisu sebična, stoga sebična nije ni njihova vojska.

Prva strofa govori o suncu koje korača nebom. Ovaj stih sadrži stilsku figuru personifikaciju, jer je u njoj
sunce poprimilo ljudske osobine. Sljedeći stih govori o četi sijača koja, za razliku od sunca, korača
zemljom. Oba stiha počinju prijedlogom “po”, stoga je to stilska figura anafora. Treći stih govori o pjesmi
koju pjeva tristo pjevača, što su zapravo djeca – vojska najjača!

Druga strofa govori o tome da jači nadjačava slabijeg i kako se srcu koji daje to se i vraća, te o mašti koja
je dom za sanjalice. U ovoj strofi vidimo metaforu u stihu “Mašta je bašta snivača“. Ovaj stih govori o
tome kako vučemo svoje snove iz mašte, koja je velika i nepregledna poput velike bašte.

Treća strofa nastavlja misao iz predzadnjeg stiha druge strofe, onom koji govori o mašti kao bašti
sanjača. Ova strofa govori o tome što bi se sve nalazilo u toj bašti snova, tj. što je to o čemu djeca
maštaju. A to je:
Da bude hljeba, kolača,
Da svako dijete ojača,
Da nema suza ni plača –

Dječji snovi čine se jednostavnima, a zapravo su esencijalni i nedostižni. Hljeb i kolač metafora su za
okončavanje gladi, što je velika i trenutno neostvariva želja ljudskog roda, dok je sljedeći stih “Da svatko
dijete ojača“, metafora za želju da svatko dijete ima priliku odrasti i postati samostalna, suverena, zdrava
i sretna odrasla osoba. Na žalost, ni to nije nešto što se može u potpunosti ispuniti. Ovo je dokaz da su
dječje želje naizgled jednostavne, a zapravo su temelj želja svih ljudi.

Četvrta strofa nastavlja nabrajati kakve su odlike vojske djece. Ova strofa je poput usporedbe – govori s
čime se može usporediti snaga dječje vojske, ali kroz metaforičku prizmu. Ona je poput knjige pod rukom
čitača. Svaki čitač zna da je knjiga koju nosi pod rukom njegova ljubav i najjače oružje. Ono ne
upotrebljava silu, ali svejedno ima veliku moć. Stih “Snovi pod krilom letača“, vrhunac su moći dječje
vojske. Snovi su ono što pokreće svijet, a posebnu moć imaju u rukama onih koji se ne boje vinuti u
visine, dakle u rukama letača. Ovaj stih također je pomalo metaforički. Predstavlja ljude koji ostvaruju
svoje želje, usuđuju se sanjati veliko i onda se pomučiti da to i ostvare.

Posljednja, peta strofa. U prva dva stiha preko poslovice metaforički govori kako vojska koju čine djeca
ostvaruje svoje snove, dostiže ciljeve i na posljetku – odrasta. To se radi korak po korak, malo po malo ili
– kako sami stihovi govore:

Zrno po zrno pogača,

Kamen po kamen palača,
Sunce – domaća zadaća

Kamen po kamen, zrno po zrno, marljivim učenjem i pisanjem zadaće, ali i igrom po suncu, djeca
odrastaju i ispunjavaju svoje snove. Upravo zato oni su vojska najjača!

Motivi u ovoj pjesmi su nebo, sunce, zemlja, četa, pjesma, pjevači. srce, mašta, bašta, djeca, vojska,
hljeb, kolači, dijete, suze, plač. knjiga, čitač. snovi, krila, letači, zrno, pogača, kamen, palača, sunce i
zadaća. Cijela pjesma je poput jedne velike onomatopeje. Svaki stih završava sa slogom “-ača”, što ne
dovodi samo do neisprekidane rime, već ostavlja ritmički dojam stupanja vojske. Svemu tome pripomaže
učestala aliteracija, kojom se kroz cijelu pjesmu ponavlja suglasnik “č”. Taj tvrdi suglasnik naglašava
ritam, baš kako bi se naglasio pri odlučnom koračanja, pa tako i jednoličnom i jednoglasnom koračanja
vojske.

Pjesma se sastoji od pet strofa, a svaka ima četiri strofe i to sve redom osmerce. U pjesmi ima rime, jer
svaki stih završava jednakim slogom. Tako savršeno uređena pjesma, bez ijednog odstupanja u broju
slogova ili stihova, pridonosi njenoj jednoličnoj, ali odlučnoj ritmičnost, baš kakvu bi imala pjevna
pjesma, dječja brojalica ili još bolje – koračnica. Priroda brojalice vidi se i po nagomilavanju riječi koje
nisu okićene značajnim epitetima, niti je njihovo značenje zamaskirano velikim stilskim figurama, osim
onim koje utječu na ritam pjesme.
_______________________________
Velimir Milošević - Djeca su vojska najjača

Po nebu sunce korača,

Po zemlji četa sijača,
U pjesmi trista pjevača –
Djeca su vojska najjača!

Slabiji jačeg nadjača,

Srce što vrača dovrača,
Mašta je bašta snivača –
Djeca su vojska najjača!

Da bude kruha, kolača,

Da svako dijete ojača,
Da nema suza ni plača –
Djeca su vojska najjača!

Knjiga u ruci čitača,

Snovi pod krilom letača,
U pjesmi trista pjevača –
Djeca su vojska najjača!

Zrno po zrno pogača,

Kamen po kamen palača,
Sunce – domaća zadaća –
Djeca su vojska najjača!
_______________________________________________

Velimir Milošević bosanski je pjesnik srpskog podrijekla. On je i književni kritičar, ali

je posebno poznat kao pjesnik za djecu. Rođen je 1937 u Peći na Kosovu u
siromašnoj obitelji. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u
Istoku, nakon čega je u Sarajevu završio gimnaziju i jugoslavenski književnost na
Filozofskom fakultetu.

Radio je kao urednik Kulturne redakcije na Radio Sarajevu, a zatim i u

novopokrenutom listu Sarajevske novine. Nakon odsluženog vojnog roka, bio je
referent za kulturu u Republičkom sekretarijatu za kulturu BiH, a zatim i urednik biblioteke za omladinu
Pingvin. Kasnije se vratio na radio i uređivao dječje emisije.

Bio je član Društva pisaca BiH. Jedan je od pokretatelja međunarodne manifestacije Sarajevski dani
poezije, koje je organiziralo Društvo 1962. godine.

Djela su mu prevođena na mnoge jezike, uključujući ruski, francuski, poljski, češki, mađarski, bugarski,
turski, slovenski i druge. Osvojio je mnoge nagrade, među kojima i Godišnju nagradu Udruženja
književnika, 1965. godine. nagradu Svjetlost, pjesničku nagradu Zlatna struna, nagradu za literaturu za
djecu Pjesnička drugovanja i mnoge druge.
Njegova prva pjesma "Nemiri", objavljena je 1957. godine u sarajevskom listu Riječ mladih. Nastavio je
pisati za ostale listove koji su izlazili diljem cijele Jugoslavije. Pisao je poeziju i književno kritiku, ali je
također prevodio djela s ruskog jezika. Pisao je i scenarije za dokumentarne filmove, a na njegove
pjesme mnogi su glazbenici komponirali muziku.

Neke od njegovih zbirki poezije za djecu su Zvjezdarnica, Berači rose, Krilata cvjećarnica, Veliko
sanjarenje, Zaljubljena čitanka, Domovina, Nacrtaj mi kuću, tata, U svijetu pravde dječje i druge.

Zbirke pjesama za odrasle su Bele molitve, Svetkovina, Izlazak sunca, Nebeski vinogradi, Vodiću te na
Cetinje, Preko srušenog mosta i druge.

Velimir Milošević umro je 2004. godine u Sarajevu.