Petar Fabijanić

Eseni

ETIMOLOGIJA
1
„Eseni (grč. Ἐσσηνοί ili Ἐσσαῖοı, hebr. haššaim: šutljivci), židovska vjerska sljedba raširena
u Palestini u Kristovo doba; uz farizeje i saduceje jedna od najbrojnijih. Naziv 'Esen' ostaje
problematična rasprava među znanstvenicima; sama riječ se ne pojavljuje u esenskim
rukopisima već samo u spisima autsajdera. Ovdje nalazimo "essaios", bez objašnjenja, ali
može označavati "svetost" ili "vršitelje Tore".

POVIJESNI IZVORI

Prvi spomen o njima potječe iz II. st. pr. Kr. Glavni su izvori za njihovo poznavanje tekstovi
Josipa Flavija i Filona Aleksandrijskog i Plinija Starijeg.

JOSIP FLAVIJE: ”Doktrina esena je da sve stvari treba pripisati Bogu. Oni naučavaju
besmrtnost duše i smatraju da se nagradama pravednosti mora ozbiljno težiti... Ima oko
četiri tisuće ljudi koji žive na taj način te se ne žene ženama, niti su željni da imaju sluge, i
misle za ovo potonje da iskušava ljude da budu nepravedni, a ono prvo da dovodi do svađa u
kući, te kako žive sami, služe jedan drugoga…Niti jedan se od njih ne razlikuje od drugih
esena u njihovom načinu života…(Židovske starine, XVIII, 1).

FILON ALEKSANDRIJSKI: 2„Među njima nema ni jednog roba, svi su slobodni, pomažu
jedni drugima uz recipročnu razmjenu usluga. Oni osuđuju robovlasnike ne samo kao
nepravedne, utoliko što kvare sama načela jednakosti, ali da su isto tako i bezbožni, jer krše
prirodne zakone…da su svi zakonita braća, ne samo po imenu, nego i po stvarnost i istini. Po
njihovom mišljenju u ovaj prirodni odnos svih ljudi ubačen je nered kroz spletke pohlepe i
neprestane želje da se nadmaši druge u bogatstvu, koje je stoga iznjedrilo otuđenje umjesto
naklonosti i mržnje umjesto prijateljstva…Što steknu svojim radom, to predaju zajednici na
zajedničku uporabu“

PLINIJE STARIJI spominje njihovo naselje u Ein Gediju na obali Mrtvoga mora: 3„Na
zapadnoj strani Mrtvog mora, izvan dosega štetnog isparavanja s obale, nalazi se osamljeno
pleme esena, koji su izuzetniji od bilo kojeg drugog plemena na cijelome svijetu, jer nemaju
žena i odrekli su se svih svjetovnih želja, nemaju novca i druguju samo s palmama...“

ŽIVOT ZAJEDNICE I NEKE PRAKSE

1
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 17. 10.
2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=18354>.

2
PHILO,Every good man is free , London – Cambridge, Massachusetts, 1949., 75.-91
3
Gregor, Željko. Tko su bili žitelji drevnog Qumrana. Biblijski pogledi,2(2),137-149.(1994)

1
Petar Fabijanić

Esenskih zajednica bilo je i u gradovima, čak i Jeruzalemu, čak su i jedna jeruzalemska vrata
nosila naziv 4„Vrata Esena“. Mnogi ih znanstvenici poistovjećuju s kumranskom zajednicom
koja je napisala dokumente popularno nazvane Svici s Mrtvog mora. Plinije Stariji je jedini
autor koji u gore navedenom djelu spominje zajednicu Esena nastanjenu na zapadnoj obali
Mrvtoga mora, sjeverno od Engedija. To je jedini povijesni izvor koji omogućuje da
se Kumranska zajednica identificira kao zajednica Esena.

Prema Filonu brojali su oko 4000 članova. Trag im se gubi negdje potkraj I. st. Sve važne
odluke donosilo je “vijeće zajednice” a disciplinu su osnaživali vlastitim sudovima. Smatrali
su da grijeh ne onečišćuje samo pojedinca već čitavu zajednicu, zato su prekršitelje
izopćavali iz sljedbe.

Neki su pokušavali dokazati veze Ivana Krstitelja, Isusa, i rane kršćanske zajednice s
esenima. Uspoređanjem neke prakse rane crkve (Ivan 13:29-zajednička kesa, Djela 2:42-49-
zajednički život; Djela 2:38-41 krštenje) može se čak doći do takvog zaključka, ali postoje
također i velike razlike (rana crkva nije bila izoirana i zatvorena skupina, otvorena za
muškarce i žene).
Štoviše neki smatraju da je Isusovo učenje o „nepravednom bogatstvu“ mala kritika na
Esenske prakse siromaštva: „I pohvalio je gospodar nepravedna upravitelja što je mudro
učinio jer su djeca ovoga svijeta mudrija u svom naraštaju od sinova svjetla.“(Luka 16:8).
Na temelju spisa pronađenih u Kumranu pojam „sinovi svjetla“ bio je jedan od naziva koji je
pripisan esenskoj sljedbi. Dok su eseni-sinovi svjetla bili zatvorena zajednica, kršćani su
pozvani biti svjetlo svijetu. Na temelju ovih pretpostavki nije moguće jednostavno povezati
Krstitelja, Isusa i ranu crkvu sa sljedbom esena. 5Moguće je da su nakon raspada esenske
zajednice neki članovi slijedili Ivana Krstitelja ili se pridružili nekoj od ranokršćanskih
zajednica, ali bilo kakva druga izravna veza čini se malo vjerojatnom.

U svoju zajednicu su primali zdrave muškarce koji su osjećali potrebu za pokajanjem, ta

osobna želja bila je svjedočanstvo predodređenosti dotičnog pojedinca.
Prijem je zahtijevao dvije do tri godine priprave, a novi kandidati su polagali prisegu na
pobožnost, pravednost i istinoljublje.
Prema Filonu i drugim piscima iz 1. stoljeća nove ere, Eseni su dijelili svoju imovinu, živjeli
od poljoprivrede i rukotvorina, odbacivali ropstvo i vjerovali u besmrtnost duše. Njihovi
obroci bili su svečani poslovi zajednice. Glavna skupina Esena protivila se braku. Imali su
redovitu molitvu i proučavanje, posebno subotom.“
Dnevni red zajednice bio je interesantan prema Josipu Flaviju prije izlaska sunca nisu
govorili o svjetovnim stvarima, već su molili. Nakon jutarnjih molitvi radi li su do petoga
sata (11 sati ujutro po našem računanju), nakon čega su se zajedno okupili i obavili obredno
pranje. Nakon pranja su se oblačili u bijelu lanenu odjeću na zajednički ručak. Iza ručka su
skidali obrednu odjeću, oblačili radnu i radili sve do večeri. Večera se odvijala slično ručku.

4
Holzmeister, Urban Obnovljeni Život Vol. 25., No. 3.-4., 1944
5
http://keralaarticles.blogspot.com/2007/07/essenes-part-ii.html. Pristupljeno 17.10.2022.

2
Petar Fabijanić

6
Njihov utemeljitelj-Učitelj pravednosti, vjerovao je da poznaje tumačenje proroka za svoje
vrijeme na način koji nije bio poznat ni prorocima njihovog vremena.7Specifična
karakteristika esena bila je odbacivanje kulta koji se obavljao u hramu u Jeruzalemu, jer je
bio održavan od strane svećenika koji su se izopačili od doba hasmonejaca. Slijedom
toga, eseni su se odlučili odvojiti od ove uobičajene prakse s ciljem očuvanja i obnove
svetosti naroda, ali u svojoj vlastitoj zajednici. Bili su poznati kao učitelji i iscjelitelji.

VJEROVANJA

Vjerovali su u besmrtnost duše, ali ne i u tjelesno uskrsnuće nakon smrti. Provodili su

asketski život u zajednicama sličnima monaškima, uglavnom su živjeli u celibatu, nosili su
bijele haljine, imali su stroge propise o obrednoj čistoći.

Prinosili su za žrtvu samo ulje i brašno, protiveći se životinjskim žrtvama. Održavali su

subotu i proučavali Pisma, također su imali i tajne Spise predaka. 

Teologija Esena opisuje se kao apokaliptična, od grčke riječi apokalypsis, "otkrivenje

skrivenog ili tajnog znanja". Razmišljajući o nacionalnim katastrofama – stranim invazijama
– nacije Izrael, proroci Izraela predvidjeli su da će Bog intervenirati u ljudskoj povijesti još
jednom, u posljednjim danima. U to će vrijeme Bog uspostaviti svoje kraljevstvo na zemlji.
Radi čestih okupacija Grka i Rimljana mnogi su vrijeme u kojem su živjeli povezali sa
takvim proroštvima.

Eseni su sve shvaćali unutar polariteta dobra ili zla. U sklopu esenske teologije i prakse
odvojili su se od većina Židova, da čekaju konačnu Božju intervenciju. Premda su ponavljali
mnoga učenja proroka, pogledi Esena bili su radikalniji u tome što je sve bilo shvaćeno
unutar polariteta dobra ili zla, što je vidljivo u sljedećim aspektima esenske misli:

 Uvjerenje da je povijest predodređena- Esenima je povijest bila podijeljena između

sadašnje opake ere i budućeg doba savršenstva. Doba u kojem su živjeli smatralo se
toliko zlim da ga je samo nasilna interakcija Boga mogla obnoviti. Eseni su vjerovali
da ljudski napori, koliko god bili dobronamjerni, ne mogu spriječiti nadolazeću
katastrofu niti utjecati na Boga da se predomisli. Nije bilo vremena za kajanje; nečija
je sudbina već bila određena.
 Demonizacija drugih-Smatralo se da se čovječanstvo sastoji od dva suprotstavljena
tabora: sinova tame i sinova svjetla (Eseni pripadaju potonjem). S obzirom na
trenutno stanje zla, mislili su da se pravednici trebaju izdvojiti, izbjegavajući
interakciju sa svim nevjernicima. Njihova literatura sadrži neke od najranijih
polemika o tome da je ostatak čovječanstva (uključujući druge Židove) pod utjecajem
đavoljih agenata.

Apokaliptična književnost bila je način na koji se artikulirala društvena i politička kritika.

6
https://www.britannica.com/topic/biblical-literature/The-Pharisees#ref598060. Pristupljeno 17.10.2022.
7
https://hkm.hr/vjera/tko-su-bili-farizeji-saduceji-eseni-zeloti/. Pristupljeno 17.10.2022.

3
Petar Fabijanić

Veliku razliku između „pravovjernih“ židova i esena bilo je u štovanju sunca. To se posebno
očitovalo u jutarnjoj molitvi koja je bila posvećena suncu i da ništa nečisto ne izlože
sunčanim zrakama.

Izbjegavali su bilo kakvu zakletvu izuzev zavjeta prilikom zaređenja u zajednicu.

Eseni su sve pripisivali Božjem djelovanju, za razliku od saduceja koji su nijekali bilo kakav
utjecaj Božji na čovjekovu slobodnu volju.

Nauk o ljudskoj duši je bio zanimljiv. Naime vjerovali su da je duša načinjena od čistoga
etera i da se nalazi u zatvoru tijela. Duša dobrih nakon smrti odlazi na mjesto blaženstva, dok
duša zlih odlazi na mjesto vječnih muka.

Navodno su, kaže Flavije posjedovali dar proroštva. Navodi tri slučaja proročanstva: 8„U
prvom se radilo o nekom umorstvu u kraljevskoj kući Hasmonejaca. U drugom je neki Esen,
školski drug Heroda Velikog prorekao istome, da će biti uzvišen na kraljevski prijesto i nje-
govu strahovitu zlouporabu prema njegovim podložnicima. Treći slučaj: neki je Esen
rastumačio zagonetni san glavnog Arhelajeva nasljednika i da je doskora stvarnost potvrdila
istinitost istoga proročanstva.“

NESTANAK ESENA

Eseni su uspjeli zadržati svoje apokaliptične vizije i stil života sve do Velikog židovskog
ustanka 66. godine. Neki su sudjelovali u ratu protiv Rima, možda smatrajući to posljednjom
bitkom. Ivan Esen je naveden kao vojskovođa u Galileji, a neki su možda bili među Zelotima
u konačnoj borbi u Masadi. Legija rimske vojske masakrirala je zajednicu u Kumranu 68.
godine.

8
Holzmeister, Urban Obnovljeni Život Vol. 25., No. 3.-4., 1944, 215