'SVEUCILISNA NAKLADA LIBER

BIBLIOTEKA »L«
Izdanja Zavoda za znanost o književnosti Filowfskog fakul>teh
u Za@rebu

Urednik
V i ktor :lmegač
TERRY EAGLETON
KNJIZEVNA TEORIJA

S engleskog prevela
Mia Pervan-Plavec

Recenzenti
Miroslav Beker
Ivo Vidan
SNL
Zagreb 1987.
 lak~_:azumlj~ve i _bjelodane, ne bismo uopće znali ·što je l. UVOD
»knJ!Ze~no ~Jel?« 1 kako ga čitati. Biti nesklon teoriji obič­
no ~nac~ op1r~~1 se teorija~a drugih ljudi i ne htjeti priz- ŠTO JE KNJIZEVNOST?
nah da 1 s~r:u 1mam? t~nJe. Jedna je ·od nakana ove knji-
ge oslobochh nas opiranJa teorijama i dopustiti nam da ih
pamtimo.
T. E.

Ako postoji teor.ija književnosti, moralo bi postojati i nešto

zvano >>književnost"'"'· Možemo dakle početi pitanjem: što
je književnost?
Ljudi su oduvijek pokušavali pronaći definiciju književ-
nosti. Možemo je, recimo, definimti kao >>maštov.i.to pisa-
nje"'"' (imaginative writing), imajući pritom na-umu njezinu
frk~i~~alnost, činjenicu da tse ne bavi doslovnom Tstinoin.-
RaimisJ:imo li ipak, površno i na časak, o onome što ljudi
obično trpaju pod naziv književnost, uvjerit ćemo se da
nas takva definicija ne može zadovoljiti. Engleska književ-
nost ·sedamnaest;g stoljeĆa obuhvaća Shakespearea, W ebstc-
~ ra, Marvella i Miltona, ali se proteže i na eseje Francisa Ba-
:i cona, propov:ijedi Johna Donnea, duhovnu aut.obiografiju
Bunyana i na pisanje (nazvali ga kako nam drago) Sir Tho-
[l' masa Browna. Za nuždu bismo čak mogli •reći da obuhvaća
Hobbesova Levijatana iH Clarendonovu Povijest ustanka.
Uz Corneillea i Racinea, francuska književnost sedamnaes-
tog stoljeća obuhvaća i La Rochefoucauldove maksime, Bos-
suetove nadg.11obne govore, Boileauovu raspravu o pjesniš-
tvu, pisma Madame de Sevigne upućena kćeri te fhlozofi-
ju Descartesa i Pascala. U englesku književnost devetnaes-
toga s•toljeća obično trpamo Lambea (aH ne Benthama), Ma-
cau1aya (ali ne Marxa), Milla (ali ne Darwina ili Herberta
Spencera).
Sva je dakle prilika da nas razlikovanje između >>Činjeni­
ce"'"' i >>fikcije"'"', >>istine« i >>mašte"'"' neće daleko odvesti, dije-
lom i stoga što je takvo razlikovanje često vrlo sporno. Po-
stoje pnm.feri'ce-dokii:zru: prilog-rvrdnjr da naše ·razlikova-
nje između »povijesne"'"' i »Umjetničke"'"' istine niukoliko nije
primjenjivo na ranoislandske sage.' ~rajem šesnaestog i
početkom sedamnaestog stoljeća riječ >>novel"'"' (roman) u

~~~A~------------------------------------------------ __1-__________________
 Engleskoj se - kažu - rabila za označavanje istinitih i iz-
mišljenih događaja, pa ljudrni. izvještaje {) dnevnim novo-
stima _gotovo nikad nisu smat~ali činjeničnom istinom. Ro-
mani (novels) i izviješća nisu bili ni bjeladano fikcionalni
ni očigledno činjenični - današnja stmga razlika između
tih dviju kategorija naprosto nije postojala.' Gibbon je, ne-
ma dvojbe, vjerovao da piše povijesnu ist1nu, kao zacijelo
i autori Geneze, ali ih danas neki čitaju kao »Činjenice« a
neki kao >>fi'kciju«. Newman je očigledno držao da su nje-
gova teološka razmišljanja istini<ta, a nemali broj čitatelja
našeg doba vidi u njima »književnost«, Ako uključuje mno-
go >>Činjeničnog«, knjiže"V"nost ujedno isključuje mnogo fik-
cionalnog. Stripovi o Superi:nanu i romani Mmsa i Boona
fikcionalni su, ali ih općenito ne smatramo književnošću,
a osobito ne Književnošću. Kad kažemo da je književnost
>>kreativni<-< ili >>imaginativni« obhk pisanja, mislimo li mo-
žda da su povijest, filo~ofija i prirodne znanosti nekreativ-
ne i neimaginat:i:vne?
Možda bi nam valjalo poći ·od posve drugačije pretpos-
tavke. Možda bismo knj<ižeV"nost mogli definirati ne s obzi-
rom na njezinu ,,fikdonalnost« ili >>imaginatiwwst«, već s
obzirom na njezinu posve osobitu uporabu jezika. Takva te-
orija postoji, a književnost je po njoj oblik pisanja koji,
kako kaže ruski kritičar Roman Jakobson, predstavlja »Or-
ganizirani čin nashlja nad običnim govorom«. Književnost
mijenja obični jezik i čini ga snažnijim; ona sustavno od-
stupa od svakodnevnog g·ovora. Kad biste mi kojim slučajem
prišli na ulici, na autobusnom ·stajalištu, J pronirmljali: "o,
ti, neokaljana zaručnice mira«*, odmah bih shvatio da sam
u društvu književno obrazovane osobe. Shvatio bih to zato
što bi tkivo, ritam i melodija vaših riječi bili u ra:skoraku
sa situacij.om ili - kako bi stručnije rekli lingvisti - za-
l to što bi postojao nerazmjer .između označitelja i označenih.
l Vaš bi jezik privukao na sebe rmoju pažnj1u, razmećući se
j rija staljinizma; naprotiv, rekli bi da je staljinizam bio od-
svojim materijalnim bićem, što izjava kao: »Zar ne znate
da vozači autobusa štrajkaju?« nikad ne bi mogla postići.
Takvu definiciju »književnog« zastupali su ruski forma-
Esti, skupina kritičara u čijim su redovima bili Viktor
Šk1ovski, Roman Jakobson, Osip Brik, Jurij Tinjanov, Bo-
ris Eiherrbaum i Boris Tomaševski. Formalisti su :se u Ru-
* Početni ,stihovi čuvene pjesme Johna Keatsa (1795-1821)
»Oda grčkoj urn!i«, (Prev.)
10
siji pojavili prije boljševičke revolucije 1917, djelovali i bi-
li u naponu snage dvadesetih g<Odina, sve dok ih nije ušut-
kao staljinizam. Ratoborni i polemični, formalisti su odba-
cili nazovimistično naučavanje simbolizma na koje se os-
lanjala dotadašnja kritika te u praktičnom i znanstvenom
duhu pomakli težište na materijalnu zbiljnost književnog
'teksta. Držali su da kdtika mora razlučiti umjetnost od ~~
otajstvenosti i baviti se stvarnim funkcioniranjem književ- ~
nog teksta. '
Književnost nije pseudoreEgija, psihologija ili sociolo-
gija, već osobiti način organtizacije jezika. Književnost ras-
polaže vlastitim zakonima, strukturama i postupcima, koje
kao takve valja proučavati, a ne svoditi na neš,to drugo.
· Književno djelo nije ni sredstvo za prenošenje ideja ni od-
raz društvene ZJbilje ni utjelovljenje neke transcendentalne
istine. Ono je zbiljska činjenica, a njezino funkcioruranje
možemo analizimti slično kao što analiziramo rad stroja.
Djelo je sazdano od riječi, a ne od predmeta ili osjećaja,
stoga je pogrešno promatrati ga kao izraz piščeve svijestl.
Puškinov Evgenij Onjegin, kako se jednom našalio Osip
Erik, bio bi napisan čak i da Puškin nikad nije postojao.
Formalizam je u biti bio lingvistika primijenjena na
proučavanje književnosti, a budući da je onovremena ling-
vistika bila formalne naravi 1i bavila se strukturama jezika,
a ne onim što ljudi doista govore, formalisti su analizu knji-
ževnog »sadržaja« (koja uvijek navodi na psihologiju i so-
ciologiju) zamijenili proučavanjem oblika. Ne gledajući ob-
lik ~ao izraz sadržaja, formalisti su njihov odnos postavili
naglavačke, pa su sadržaj poimali tek kao »motivaciju-« ob-
lika, kao mogućnost iH zgodnu priliku za svojevrsnu for-
malnu vježbu. Don Kihot nije djelo >>O<< istoimenom liku;
lik je tek postupak što drži .na okupu razne tehnike pripo-
vijedanja. Životinjska farma ne bi za formaliste bila alego-
lična prilika za izgradbu alegorije. Upravo to iwkrenutv
ustrajanje na formi navelo je protivnike formalista da ih
nazovu ·tako pogrdnim imenom. Premda nisu nijekali vezu
'između umjetnosti i društvene zbilje (neki su bili vrlo blis-
lki boljševicima), formalisti su prkosno tvvdili da ta veza
nije stvar književne kriti!ke.
Formalisti su pošli od poimanja književnog djela kao
manje-više proizvoljnog zbroja »postupaka«, a tek kasnije
počeH promatrati postupke kao uzajamno povezane sastav-
ll
 nice ili >>funkcije·« unutar cjelovitog sustava teksta. U >>po-
stupke<< su ubrojili zvuk, pjesničke rslike ritam ,sintaksu
.
me t ar, nmu '
i tehnike pripovijedanja, to jest '
sveukupni in-'
v_entar formalnih elemenata književnosti. Svim je postup-
Cima zajednički učinak >>očuđenja« ili >>oneobičavanja« poz-
natoga .. Bjtno svojstvo književnog jezi!§.,_ on0__p_Q_~~ill!J_se
on razhku}eoaohaiinvrsta diskursa, njegova je sposob-
n_ost da na različite načine »det;ormira« obični, uporabni je··
ZJ$:. Fod pr.itiskom književnih postupaka uporabni se jezik
intenzivira, kondenzira, savija, iskače iz vlastitog bića i
postavlja naglavce. Takav je jezik >>očuđen«, >>oneobičen«
pa kroza nj i svijet svagdašnjice odjednom postaje neobi-
čan. ~ska uporaba svak~c!!l~vnog govora otupljuje i
oduzima ~yježinu našem opažanju "zofije i reakcijama -na
nju ili ih - rječnikom formalista - >>automatizira«. Dra-
matičnim buđenjem naše svijesti o jeziku, krnjiževnost uno-
si svježinu u naše navikom sputane načine Teagiranja, a
predmete oko nas čini >>Uočljivijim«. Budući da književnost
mora biti svjesnija sebe u pogledu jezika, to svijet uhvaćen
u njezin jezik postaje življ•i, punokrv:niji. Dobar grafički
primjer za ovu tvrdnju naći ćemo u pjesništvu Gerarda
Manleya Hopkinsa.* Književni jezik očuđuje ili oneobiču­
je uporabni jezik, ali nam - .paradoksalno - samim tim
omogućuje potpunije, hl:tskije posjedovanje iskustva. Zrak
udišemo a da toga g·otovo i nismo svjesni; a zrak je, po-
put je21ika, medij u kojem se krećemo. No ako se zmk ne-
nadano zgusne ili onečisti, morat ćemo disati opreznije, šte-
dljivije, što će nas zacijelo natjerati da postanemo svjesni-
ji vlastitog t:ijela. Nehajno sklepana pismo prijatelja čitat,
ćemo ne mareći za njegovu pripovjednu strukturu. Ako se
međutim nit priče koju čitamo neprestance prekida i na-
novo začinje, ako neprestano mijenja .pdpovjednu razinu i
odgađa _odsudni trenutak kako bi nas držala u napetosti,
postat cemo svjesniji načina na koji je pniča sklopljena,
što će ujedno pojačati naše zanimanje za ono što se u njoj
zbiva. Formalisti bi rekli da priča - kako bi zadržala na-
šu pažnju - koristi postupke >>Usporavanja« ili >>retardaci-
je« te da su td postupci u književnom djelu >>ogoljeli«. Otu-
da potječe duhovito pakosna opaska Viktora šklovskog da
* Gerard Manley Hopkins (1844-1889), engleski pjesnik čije
pjesništvo karakte~izi.raju eliptična sintaksa, sažete metafore,
aliteracija i asonanca. (Prev.)
12
\•.
je Sterneov roman 'Tristram Shandy, 11oman što toliko u:;-
porava pripovjednu nit da se gotovo i ne pokreće s mrtve
točke, >>najUipičniji 110man u svjetskoj književnosti«.
Formalisti su dakle poimali jezik književnosti kao niz
otklona od norme, kao oblik nasilja nad jezikom: ~a njih je
književnost »osobita« v:rsta jezika, za razliku od >>običnog"
jezika svagdašnje uporabe. No uočavanje jez;ičnih otklona
od nonme podrazumijeva sposobnost •određenja norme od
koje on odstupa. Pa -iako je pojam »Obični jezik« osobito
mio nelkim oksfordskim filoz,ofima, činjenica je da obični je-
zik oksfordskih foiloz;ofa nema puno sličnosti s jezikom glaz-
govskih lučkih radnika. JeZJik kojim se služe ta dva druš-
tvena sloja kad pišu ljubavna pisma obično se razlikuju od
jezika kojim se obraćaju mjesnom župniku. Zamisao da po-
stoji jedinstveni >>normalni« jezik, nalik na neku zajednič­
ku, svagdje važeću valutu koju rav:nopravno dijele svi čla­
'novi društva, puka je obmana. Svaki konkretni jezik sastav-
ljen je od vrlo složenih nizova diskursa, koji se pak razli-
kuju zavisno o klasi, vjeri, spolu, statu:su u društvu i tako
dalje, a koje nikak~o ne možemo uvrstiti u samo jednu, je-
dinstvenu jezičnu kategoriju. Ono što je za jednu osobu
norma, za drugu može biti odstupanje. Riječ ginnel (aleja)
može u Brightonu biti poetična, .a u Barnsleyu više ne-
go obična. Danas će nam zacijelo i najprozaičnij~ tekst iz
petnaestog stoljeća zvučati >->poetičnO<< zbog arhaizama. Kad
bismo pnanašli odlomak pisanog teksta neke davno iščezle
civilizacije, ne bi;smo tek analiwm mogli utv,rditi je li :to lli
nije >>poezija«, jer zacijdo ne b~smo 21nali kakav je bio »obi-
čni« jezik te društvene zajednice, a kad bi daljnja istraživa-
nja čak i pokazala da on odstupa od norme, da je >>dev:ijarn-
tan«, tro nam ipak ne bi bio dokaz da je riječ o poeziji
jer ni sv·a jezična odstupanja nisu poetska. Uzmimo pnimjer
slanga. Površno či,tanje teksta u slangu neće nas uvjeriti da
nije riječ o - recimo - >>realističnoj« prozi, ukoliko nema-
mo drugih podataka o načinima na koje takav jezik doista
funkdonvra u dotičnom društvu.
Dakako da su ruski formahsti bili svjesni svega ovoga.
Znali su da se norme i otkloni mijenjaju zavisno o druš-
tvenom i povijesnom kontekstu, da »pjesničk'O<< u tom smi-
slu ovisi o tome gdje smo se u datom ~trenutku zatekH. Či­
njenica da je djelić jezika >>očuđujući« nije ni za njih bi-
la jamstvo da je to uvijek i posvuda tako. Znali su da je
jezik očuđujući tek u odnosu prema određenoj normativnoj
13
 jezičnoj pozadini te da izmjena normativne pozadine može
.n:ijenjati naš opažaj »književnog« ili >>neknjiževnog« u je-
ziku. Kad bi ljudi u običnom kavanskom razgovoru najnor-
malnije baratati rečenicama kao što je ••0, ti, neokaljana
zaručnice mira«, takav bi jezik zacijelo prestao biti poetski.
Drugim riječima, »literarnost« je za formaliste bila funkci-
ja diferencijalnih odnosa :između jednog i drugog oblika
diskursa, a ne vječno, nepromjenjivo svojstvo. Oni nisu tra-
žili definiciju >>litemtUlVe<< nego >>literar:nos;ti«, to jest oso-
bitih načina up~abe jezik:,a koje nalazimo u »književnim<,
tekstoV!ima, ali i izvan njih. Jer tko god misli da »književ-
nost« može definirati osobitim načinima uporabe jezika, mo-
ra biti svjestan činjenice da ima više metafora u menče­
sterskom narječju nego u MarveUovu* pjesništvu. Nema
književnog postupka- bilo da je riječ o metonimiji, sineg-
dohi, Htoti, hijazmu i slično - koji ne bi bio živo prisutan
u svagdašnjem govoru.
Formalisti su međutim ~smatrali da je »očuđenje« bit
književnog, ono po čemu se književni jezi:k ,razlikuje od sva-
kodnevnog gov;ora. Recimo međutim da u kavani 2la rsusjed-
nim stolom čujem ovakvu primjedbu: >>Kako je to rnečitak
rukopis!« Kako bih je protumačio: k,ao »knj;iževni« ili ka:o
>>neknjiževni« jezik? Zapravo je književni, jer potječe iz
110mana Glad Knuta Hamsuna. Da, ali kako ja mogu znati
da Je »knj,ižev;an«? Nema u njemu ničega što pr.ivlači os..::>-
bitu pažnju na sebe kao na specifičnu govornu radnju. Mo-
gao hih reći da je jezik književan zato što je uzet iz ro-
mana Glad Knuta Hamsuna, zato Š'to je dio >>fikcionalrnog,,
teksta, teksta koji sam sebe predstavlja kao >>noman«. A ta-....
kav roman možemo uključiti u fakuLtetski nastavni plan, i
tako dalje. Zapravo mi kontekst govori da je riječ o knji-
ževnoj rečenici, premda :se njezin jezik ne odlikuje nikak-
vim unutrašnjim s\'ojstvima ili osobitostima koje bi ga raz-
:J
likovale od ostaLih vrsta diskursa. Kad bis;te u kafiću ispali-
li taJkvu rečenicu, lako bi se moglo dogoditi da okolina osta-
ne ravnodušna prema vašem divljenja vrijednom pjesnič­
Iwm umijeću. Razmišljati o krnjiževnosti kao što su to činili
rusroi formalisti zapravo znači poimati književnost kao poe-
ziju. Karakteristično je da su formalisti i za prozu često
upotrebljavali tehnike kojima su se služili pri obradi poe-
* Andrew Marvell (1621-1678), engleski pjesnik, »metafizi-
čar«, poznat po n€0bičnoj upotrebi metafora. (Prev.)
14
,.
zije. Uvriježeno je međutim mišljenje da u književnost spa-
daju !i druge stvari osim poezije, kao na primjer real~istič­
ka i naturalistička pvoza, a takva proza nije osobito samo-
1SVjesna tili >>egzibicionistička« u pogledu jezika. Pronekad
kažemo da je način pisanja »lijep« upravo zato što ne priv-
lači .prekomjernu pažnju, 'to jest divimo se njegovoj !akon-
skoj jednostavnosti ili smirenoj suzddanosti. No što ćemo
s vicevJma, parolama i povicima na nogometnim ignališti-
ma, s novinskim naslovima i reklamom, koji su verbalno
često vdo živopisni, ali ih obično ipak ne svrstavamo u knii-
žev:nosit?
Druga neV'olja s >>očuđenjem<< jest u tome što nema pi-
sanog teksta koji - uz uvjet da je domišljato sročen - ne
b1smo mog1i pročitati kao očuđujući. Uzmimo za pvimjer
jedan pl'ozaični, nedvosmisleni natpis iz londonske podzem-
ne žeiljeznice: »Na pokretnim stepenicama pse treba nosi-
ti.« Taj natp~s možda i nije tako ned\"osmislen kao što se
na prvi pogled čind. Sto nam on zapravo kaže? Da moramo
nositi pse dok se vozimo polkretnim stepenicama? Da će
nas netko možda otjerati sa stepenica ako nismo imali sre-
će da na ulici natrarpamo na psa lutaliou kojega ćemo za
vvijeme \"OŽnje držati u naručju? Na slične nejasnoće nai-
ći ćemo u mnogim naoko jasnim natpisima. Sto na primjer
reći o naoko jasnom rnatp1su na koji nailazimo posvuda u
Bl'itanij~: >>Refuse to be put in this basket«*, tli o promet-
nom znaku »Way Out«, onako kako bi ga pročitao čovjek
Jz Kalifornije.** Cak ako ;i zanemarimo s1ične primjere zbu-
njujuće višeznačnosti, očigledno je da natpis iz londonske
,podzemne željeznice možemo čitati kao knj:iže'\most. Kako?
Ta:ko da se predamo zvuku i dtmu njegove poruke, da do-
pustimo da nas zgrabi i potrese osomi, prijeteći staccato pr-
vih, olovno teških jednosložnih riječi (Dogs must be - »Psi
moraju biti«) da rse zatim na valu bogate aluzivnosti riječi
carried (nošen) otisnemo prema obalama snažnog čuvstva
* Nart:pis rna javnim košarama za otpatke: Stavljajte otpatke
u ovu košaru. Igrom riječi, imenica refuse (otpaci) može se za-
mijen~ti glagolom refuse (odbiti), ne pristati na što, pa se nat-
pis može pročitati i kao: Ne dopustite da vas stave u ovu ko-
$aru. (Prev.)
** Way Out je prometni znak obavještenja kojim se označu­
je izlaz s parkiraHš~ta, benzinskih crpki i garaža. Way out se u
kalifornijskom govoru ra:bi kao pridjev, a znači: neobičan, ču­
desan, ekscentričan. (Prev.)
15
 suosJ•ecanja što ga budi pomisao na pomaganje psima lu-
talicama; te da najzad, u uzbibanosti .i kotrljavim slogovima
l'liječi escalator (pokretne s•tepenrice), oslušnemo kotrljavi
zvu!k klizanja pokretnih stepenica. To je zacijelo besmisle-
na i jalova rabota, premda ne mnogo jalovija od tvrdnje da
n~ki pjesnički opisi mačevanja odjekuju zveketom križanjG
i uboda mačeva. Rabota koja nas barem čini svjesnim činje­
nice da >>lmj•iževnost« može u najmanju ruku biti isto toli-
ko pitanje čovjekova udjela u oblikovanju pisane riječi ko-
liko i pitanje udjela pisane riječi u oblikovanju čovjekovih
reakcija.
No čak kad bi netko natpis iz podzemne željeznice i 6i-
,tao na netom opisani način, čttao bi ga kao pjesništvo, a
pje1mištvo je ·tek dio onoga što obično svrs.tavamo u knji-
ževnost. Pozabavimo se stoga još jednom mogućnošću >>po-
grešnog či.Jtanja<< ·Spomenutog natpisa, u nadi da će nas to
odvesti malo dalje. Zamislimo pijanca koji se u s>itne sate
mmav pijan izvalio na rulmhvat pokretnih stepenica, za-
bulj'io u natpis, teškom mukom pmčitao poruku :i promr-
mljao: >>Istina! VeLika istina!« Do kakve je pogreške sada
došLo? Pijanac je natpis pmčitao kao silno važnu, univer-
zalnu, svemirsku :istinu. Upotrebom stanovitih konvencija
čitanja izdvojio je riječi iz konteksta s.i•tuacije, a njihovu
pragma~tičnost poopćio do razmjera mnogo važnijeg, mnogo
dubljeg značenja. A to je zacijelo jedan ·od postupaka nuž-
nih za ono što ljudi nazivaju književnošću. Kad nam pjes-
nik Vleli da je njegova ljubav nalik na crvenu ružu, mi već
stoga ·što su pje1mlkove riječi pretočene u rimu znamo da
nam ne treba razbijati glavu pttanrjem je li se pjesniku nje-
gova dragana s nek·og čudnog razloga činila sličnom ruži.
Znamo naime da nam pjesnik govori o ženama i ljubavi op-
ćenito. Mogl'i bismo dakle reći da je knj:iževnost >>neprag-
matični« oblik dJ~skursa jer - za razliku od udžbenika bio-
logije i poruka š:to ih ostavljamo ra:zmosačima mlijeka -
ne služi neposrednom, praktičnom ·cilju pa je moramo poi-
maiti kao djelatnost š·to se bavi općim stanjem stvari u svi-
jetu. Književno&t će ponekad, premda ne uVIijek, posegnuti
za specifičnim načinom uporabe jezika, kao da nas hoće
podsjet1t·i na SV1oju osobitost, dati nam do znanja da je ri-
ječ o jednom mogućem načinu opisa žene, a ne o ženi koja
doistapostoji. Ovo svraćanje pažnje na način izražavanja,
a n~ ria ,zbilju o kojoj govori, navelo je neke kritičare na
16
misao da je knj·iževnost vrst samoreferencijalnog jezika, je-
zika što upućuje na sebe i govori o sebi.
I takav pokušaj određenja književnosti ima ,svooj,ih ne-
dos;tataka. Prvo: George Orwell hi rse zacijelo bio nemalo
,iznenadio da čuje kako njegovoe člalllke valja čitati tako kao
da su >teme o kojima u njima rraspravlja manje važne od na-
čina na koji ih .iznosi. Opće je mišljenje da su vjero~ost~j:
nostri praktična dimenzija onoga čime ,se bave mnogi ~bhc1
koje svrstavamo u književnost doista voažne za sve?pm do-
jam. Ako je >>nepragma1ičnost« diskursa dio onoga sto .P?~­
razumijeva:mo ,pod >>književnošću«, tada ·iz takve >>defmlcl-
je« sHjed~ da :književnost zapravo ne mož~,~ >>Obj:~tivno«
definimk Defrinicija književnosti u tom slucaJU zavisi o na-
runu čitanja, a ne o primdi napisanog. Postoje oblici pisa-
nja - pjesme, kazališni komadi, rroma:ni - ~igle~no za-
mišljeni kao »nepragmatični« u navedenom smislu, sto me-
đutim nrije jamstvo da će ih svatko i uvijek tako čitati. Gib-
bonov pPikaz Rimsikog Carstva mogu čita~ti ne zato što na-
ivno vjerujem da će mi pružiti pouzdana :zmanja o s:aro~
Rimu, nego zwto što uživam u Gibbonovu p~oznom stilu ll~
što me zabavljaju opisi ljudske pokvarenost!, pa ma kakvi
bili. A da sam japanski hortikultui'ist, možda bih pjesmu
Roberta Burnsa* čitao zato ršto želim znati jesu li ili nisu
u Briitanrij<i osamnaestog stoljeća cvjetale crvene ruže. Reći
ćete da to nije čitanje teksta kao >>književnosti«, no zar Or-
wellove članke čitam kao književnost samo onda ako njego-
ve stavoove o španjolskom građanskom ratu poopćim do te
mjere da im dadem univerzalno značenje razmišijanja o
ljudskoj sudbini? Istina je da su mnoga djela koja u aka-
demskim ustanovama proučavamo kao književnos.t »načinje­
na« da budu ·čitana kao književnost, ali je istina da mnoga i
nisu. Pisani tekst može ući u opticaj kao povijesno ili filo-
zofsko djelo, ,a koonije biti svrstan u književnost, ili pak
može krenuti među čirtaiteljs>tvo kao knjriževnost, a zattm se
potvrditi kao vrijedan a:rhoološki izvor. Neki tekstovi se
rađaju kao literarni, neki literarnost postižu, a nekima ona
biva nametnuta. Način na kojri se ,tekst >»odgaj'a" može- u
rtom smislu - birti važniji nego pitanje gdje se i kakav r.:::>-
dio, kao što je ponekad presudnije kako se ljudi prema va-
* Robert Burns (1759-1796), engleskii pjesnik ranoromanti-
čarskog razdoblja na čije stihove se odnose autorova razmišl6a-
nja. (Prev.) SVEUČ:TLIŠTE U ZAGREB ,
FILOZOFSKI FA.KU~.~E1
.. 'ea 0'' . 'i''·a za komparativnu knJIZCITIOi7
KDJlnl '"· ·' ' •· , 3
HR-10000 Zugrcb, Ivana LuCJCa
 ma odnose nego kakva ste roda. Ako utuve u glavu da spa-
date u porodicu :književnosti, onda u nju spadate i gotov.6,
pa ma što vi mislJili o sebi i sv.ome porijeklu.
Stoga ćemo književnost pr.omatrati ne toliko kao bitno
l'
l
svojstvo ili skup svojstava što se ogledaju u pojedinim ob-
licima pisma od Beowulfa do Virginije Woolf, koliko kao od-
nos plrema pisanoj I'liječi. Ne bi bilo laJko, ·iz svega Š<to je s
različitih pobuda ok.ršteno imenom >>književ;nost«, 1izdvojiti
postojani skup bitnih sVJojstava. Zapravo bi to bilo jedna-
ko nemoguće kao kad bismo htjeli utvi'diti jedno •i jedino
bitno sv;ojstvo zajedničko sVJim igrama. >>Bit« književnosti
ne postoji. Svaki .pisani tekst možemo čitati >>nepragmatič­
no«, ako to znači čitati tekst kao knj.iževnost, baš kao što
ga možemo či·tati >>poetski«. Kada bih uzeo pmučavati vozni
l i red u želji da steknem građu za razmišljanje o brzini i slo-
! ženosti suvremenog načina života, a ne iz potrebe da pro·
nađem najzgodniju vezu između vlaka A i vlaka B, mogao
bih re6i da či1tam vozni red ikao književnost. John M. Ellis
je jednom 1rekao da je na:zJiv >>književnost« vrlo sličan rije-
či >>korov«: koi'Iov nije određena biljka, već bilo koja vrst
raslinja koju vrtlar s ovog iili onog razloga plijevi. Za raz-
liku od komva, književn•ost je zacijelo svaka vrst pisanug
teksta :koju, s ·ovog 1i1i onog razloga, pojedini ljudi osobi:to
cijene. >>KnjižeVJnost« i >>kol'OV« - rekli bi filozofi - funlc-
cionalni su a ne ontološki nadjevci jer nam· govore o ono·
me što č1nimo, a ne n postojanoj biti stvari. Govore nam o
ulozi lteksta 1i1i čička u društvenom !kontekstu, o njegovu
odnosu prema okol'1ni i onome :po čemu se :od nje 1razl~kuje,
o njegovu ponašanju, o ciljevima u koje može biti upotreb-
ljen i o wjudsk1m običajima na koje se odnosi »Književ-
nost« je u tom sm1slu čisto formalna, prazna def.in!icija.
»Bit« joj nećemo doseći ni ako je odredimo kao nepragma-
tični odnos prema jeziku jer je takav odnos svojstven .i dru-
gim je:zJičnim djela1mostima, na primjer vicevima. Ionako
nije .jasno možemo li uopće strogo razlučiti »praktični« od
>>ne-<praMičnog« odnosa prema jeziku. Očigledno je da se
č~tanje iz užitka, kao na primjer čitanje roma~na, razlikuje
od čitanja obavijesti, kao u slučaju saobraćajnih znakova,
no što ako uzmemo čitati udžbenik iz biologije u želji za
pi'Ioširivanjem znanja? J e H to ili nije >>pragmatični<< odnos
prema jezLku? >>Knj-iževnost« je u mnogim društvima slu-
žila čisto pragmatičnim ciljevima, kao na primjer vjerskim.
Strogo lučenje >>praktičnog« od >>ne-praktičnog« moguće. je
lB
zadjelo tek u društvu kao što je 1naše, gdje je književnost
izgubila svaku .praktičnu funkciju. Možda bismo za opću
delliniciju mogli uzeti neku vrst osjećaja >>književnog« koji
je međutim poVIijesno specifičan.
Još dakle nismo pi'IOdrli u tajnu pitanja zašto Lamb*, Ma-
caulay** i ·Mill'~** >>spadaju« u književnost, a Bentham**~,·~,
Marx i Darwin općentto ne. Možda je najjednostavniji od-
govor da su prva .trojica primjeri >>Hjepog pisanja«, a dru-
ga tmjica nisu. Nedostatak tak·ova odgovora, ba~rem po mom
sudu, leži u njegov;oj netočnosti, ali mu je prednost u to-
me što goVJori da ljudi »književ;nošću« nazivaju uglavnom
onu vrst ,pisanja koju smatraju dobrom. Ni takvo mišljz·
nje očito nije bez zamjerki: kad bi bilo točno, ne bi posto-
jalo ono što nazivamo >>lošom književnošću«. Lamb i Macau-
lay mogu po mom mišljenju biti previsoko cijenjeni, št.o
ne znači da ću ih nužno prestati ubrajati u književnost. Ray-
mond Chandler može po vašem .sudu biti dobar >>U svom
fahw<, ali ne mora spadati u književnost. S druge stlrane,
kad bi Macaulay kao pisac bio doista loš - kad ne hi imao
pojma o gramatici, a pisao samo o bijelim miševima - bilo
bi razumljivo da ga ne ubrojimo u književnost, pa ni l-ošu.
Cini se da je ,stvaranje vrijednosnog suda doi:sta povezano s
onim ·što smatramo književnim a što ne, ali ne u smislu da
pisanje nužno mora btti »lijepo« kako hi bilo književno,
nego da mora spadati u kategoriju, >>U fah« onoga što sma-
tramo lijepim, pa makar to bio i lošiji primjer općenito ci-
jenjenog rnačiina pisanja. Niotko 1razuman neće reći da je au-
tobusna karta primjer >>manje vrijedne«, lošije književno-
sti, ali bi pjesništvo Ernesta Dawsona netko s pravom mo-
gao nazvaJti >>lošij·im«. Stoga je naziv >>lijepo pisanje<< dli »be-
Jetr.istika« višeznačan i nejasan: označuje vrstu općenito
cijenjena načina pisanja, ali ne obvezuje na mišljenje da je
određeni njezin pri!mjerak nužno - >>dobar«.
Pretpostavka ,da je ,,knj.iževnost« - uz gore navedenu
og,radu -'-'Visoko cijenjeni oblik pisanja Q'asvjetljuje mnoge
nedoumice, ali je i prilično destruk1tivna jer znači da zauvi-
* Charles Lamb (1775-<1834), engleskii pjesnik i pripovjedač.
** Thomas B. Macaulay (1800-1859), engleski poLitičar i po-
vj eSI11i čar.
*** John Stewart Mill (1806-1873), engleski filozof i ekono-
mist.
**** Jeremy Bentham (1748-1812), engleski f:ilozof. (Prev.)
19
 jek možemo odbaciti tlapnju o >>književnosti« kao >>Objektiv-
noj« kategoriji, kart;egorij-i nepromjenjrivoj i dartoj. Po njoj
u književnost može spadati bilo što, dok sve ono što oduvi-
jek i neprijepomo ,smatramo ,književnošću - Sharkespeare,
primjerice - može izgubiti određenje književnog. Moramo
daJde odbaciti vjerovanje da je pvoučavarnje književnosrtt
proučavanja postojanog, odredivog entiteta, kao što je e!l-
,tJomologija proučavanje kukaca. Neki oblici fikcionalne pvo-
ze jesu, a neki nisu ~njiževnost; neke vrsti književnosti je-
su, a neke nisu fikcionalne; jedna vrst knjriževnosti privla-
či pažnju na rsvoj jezični ustroj, dok pojedini visoko retorič­
ki oblici uopće ne spadaju u književnost. KnjiževnoSit kao
niz djela utvrdive i postojane vrijednosti, djela obilježenih
zajedničkim specifičnim osobinama, naprosto ne postoji.
Stoga ću riječi >>krnjriževni« i ,,književnost« odsada ,rabiti uv-
jetno, dajući či1tatelju na znanje da su spomenuti nadjevci
neprimjereni, ali da bolji trenutačno ne postoje.
Rekli smo da iz određenja književnosti kao v.isoko cije-
njena oblika pisanja slijedi da književnost nije postojani en-
tirtet. Razlog 1Jome je u pmmjenj1ivosti vrijednosnih sudova.
••Vremena se mijenjaju, a vrijednosti ostaju stalne«, :pod-
sjeća nas reklarmna k.rilatica jednog eng,leskog dnevnog lis-
rta, kao da još vjerujemo u ubijanje nejake djece i 'ismLja-
vanje umno zaostalih na javnim 1skupovima. Kao što ljudi
u jednom stoljeću mogu meko djelo smatrrati filozofsk1im a
u narednom ,stoljeću književnim .ili obrnuto, mogu pvomi-
jeniti mtšljenje i o rbome koju vrst pisanja drže vrijednom a
koju ne. Mogu čak i promijeniti mjenila za donošenje vrijed-
nosnih sudova. To, kao što sam napomenuo, ne znači da ~e
djelo s ocjenom »lošije« nužno izgub~ti epitet književnog -
ljudi će ga zacijelo i dalje nazivati književnim djelom, svr-
stavajući ga u općenito priznati tip književnosti. No to ne
znači da :takozvana >>knjriževna norma«, neprijeporna »Veli-
ka tradicija« >>nacionalne književnosti« mora biti priznata
kao konstrukt što su ga u određeno vrijeme i iz određenih
pobuda ustanovili odabrani pojedinci. Nema po sebi vrijed-
nog književnog djela ni književne ,tradicije, djela vlli:jednog
bez obzrira na posrtojeće sudove prošlosti i moguće sudove
budućnosti. »Vrijednost•• je nepostojano, prolazno određe­
nje, a znači: ono što u stanovitim prilikama cijeni određe­
na skupina ljudi na temelju utvrđenih mjerila i u svjetlu
postojećih ciljeva. Kad bi svekolika naša dosadašnja povi-
i l
jest kojim slučajem doživjela snažnu preobrazbu, bilo bi
l;
20
iJi ,
posve moguće da se u budućnosti oblikuje društvo ].mjernu
Shalkespeare ne bi ništa značio. Njegova bi se djela takvom
društvu mogla činiti strašno čudnim, pul1lim sporednih, ne-
bitnih misli i osjećaja. Shake$peare u takvom društvu zaci-
jelo ne bi bio vredniji od današnjih g,rafi:ta. Premda bi se
mnogi zgrozili nad tragičnom duhovnom bijedom i ispraz-
nošću takva društva, meni se čini da je dogmatično ne pri-
hvatirti mogućnost da bi takv,o stanje duha moglo dapače
proizaCI rJZ SVeopćeg duhovnog bogatstva ljudskog roda.
Marxa je mučilo pi:tanje kako je i zašto grčka umjetnost ma-
gla zadržati >>Vječitu ljepotu« premda su društveni uvjeti u
kojima je nastala odavno preživjeli. No kako mi možemo
zna:t'i da će grčka umjetnost ostati >>vječito lijepa« kad po-
vijesti još nije došao kraj? Zamislimo da nam arheolozi jed-
noga dana otkriju pravo značenje koje je za starogrčku pu-
bliku 1imala tragedija. Zamislimo da odjednom spoznamo ka-
ko su interesi rte drevne publike bili posve različiti rod na-
ših. Kad bismo rstarogrčku tragediju počeli čitati u 'SVjetlu
novostečenih spoznaja, moglo bi se dogoditi da prestanemo
u njoj uživati :i shvartimo kako je naš nekadašnji užitak pro-
iizlazio iz pojednostavljena čitanja grčke tragedije, da smo
je čitali u svjetlu onoga što nas kao društvenu zajednicu za-
okuplja te da sada- kad je više ne možemo tako čitati -
tragedija gubi značenje koje je nekada imala u našim oči­
ma.
Cinjenica da književna djela uvijek donekle tumačimo u
svjetlu vlastitih preokupacija - da rsmo štoviše njrima spu-
Itani - možda je jedan od razloga što vrijednost nekih knji-
ževnih djela već stoljećima ostaje nepromijenjena. Dakako,
može biti da nas J dalje zaokupljaju pitanja kojima se bavi
samo djelo, ali je moguće da zapraV'o uopće ne sudimo o
»istom« djelu, riako misUmo da sudimo. ·~Naš« Homer nije
jednak srednjovjekovnom Homeru, a >>naš« Shakespeare
razlikuje se od Shakespearea njegovih ,suvremenika. Svako
povijesno ~raZJdoblje sačinilo je rsvojega, »drukčijeg« Homera
i Shakespearea, Homera i Shakespearea po vlastitim potre-
bama, iznalazeći u njihovim djelima one elemente koje up-
ravo IDo doba cijeni ili osporava, premda to ne moraju uvijek
biti isti elementi. Drugim riječima, svako društvo >>ponovo
piše« djelo koje čita, to jest nema čitanja koje u isti mah
ne bi bilo >>ponovno pisanje« djela. Ni jedno djelo ni nje-
gova procjena u vremenu ne može biti preuzeto ·od nove
skupine ljudi a da pritom ne bude barem malko, možda
21
 neprimjetno, izmijenjeno pa je i to razlog zašto je ono Mo
smakamo književnošću izrazito nepostojan pojam.
Ne mislim da "je nepostojan zato što su vvijednosni su-
dovi >>subjeMivnJ.«. Po takvom shvaćanju svijet je podije-
ljen na opipljive ~>vanjske« činjenice, Ikao na primjer grad·
ska željeznička stanica, i na proizvoljne vrijednosne sudove
»U nama«, kao na primjer tvrdnja: >>Ja ne voLim banane«,
ili: >>Imam dojam da ~ton ·ove Yeatsove pjesme prelazi iz bor-
beno razmetnog u mračno .rezignantni«. Činjenice su svi-
ma dostupne i neosporne, a vrijednosti ·osobne i proizvoljne.
Očita je razlika između činjenice koja kaže: »Ova katedrala
je .sagrađena 1612. godine« ,j vrijednosnog suda o istoj kate-
drali: »Ova katedrala 'je sjajni primjer barokne arhitektu-
re«. Uzmimo da sam prvu tvrdnju izrekao dok sam američ­
koj ,turistkinji ,pokazivao Englesku 1i time je doveo u nedo-
umicu. »Zašto uvijek navodite datume nastanka tih vaših
građevina?« mogla bi me upitati moja Amerikanka. >>Čemu
ta opsjednutost porijeklom? Društvo u kojemu ja živ.im ne
vodi računa o datumima. Mi građevine dijehmo na one okre-
nute prema sjevevozapadu •i one ~okrenute prema jugoisto-
ku.« Ovakva primjedba možda bi mi pomogla da shvatim
kako se moj način opisivanja ~temelji na određenom susta-
vu vrJjednosni:h sntlov:a. V.rijednosni sudovi američke tu-
ristkinje •razlikuju se ~od suda tipa: •>Ova katedrala je sjajni
primjerak bavokne arhitek,ture", ali ipak jesu vrijednosni
sudovi, pa ma kakvu činjeničnost ja u njima pokušao pro-
naći. Konstatacije činjenica najzad ipak jesu konstatacije,
a to znači da pretpostavljaju stanoviti broj spornih sudo-
va, ikao na primjer: da su vrijedni i možda vredniji spome-
na nego neki drugi; da ih upravo ja imam pravo iznicati,
pa čak možda i jamčiti za njihovu vjerodostojnost; da ih i
vi imate pravo izricati; da ćemo izricanjem takv.ih tvrdnji
doći do neke vrijedne spozna1je i tako dalje. Istina je da
6avrljanja u kafiću služi prijenosu .obavijesti, ali je takvo
čavrljanje ujedno prepuna onoga što bi lingvisti nazvali
,,.faktičkim«, .to jest prepuna je zanimanja za sam čin komu-
nikacije. Kad pričam s vama o vremenu, ja vam ujedno da-
jem do znanja da vas smatram osobom s ·kojom je vr.iljedno
porazgovor,iti, da nisam nedruštven ili da se ne kanim upu·
štati u krttiku vašeg vanjskog ;izgleda.
U tom je smislu posve »nezainteresirano« ustvrđivanje
činjenica nemoguća. Dakako da se navođenje datuma na'l-
tanka katedrale u našem društvu smatra manje nezaintere-
22
siranom ~tvrdnjom nego izricanje mišljenja o njezinoj arhi-
tekturi, no postoje situacije u kojima bi prvi tip konstata-
cije bio više »Vrijednosno obojen« nego drugi. Možda su
riječ »barokni« i >>sjajan•• postale manje-više sinonimne;
možda samo tvrdoglava šačica ·istomišljenika kojoj i sam
pripadam uporno vjeruje da je datum nastanka građevine
važan pa se ta moja •tvrdnja doima kao kodirani način iz-
ražavanja pripadnosti ~takvim tvrdoglavoima. Svaki iskaz
kojim nešto opisujemo dio 1je često nevidljivo.g spl~ta ~ri­
jednosnih kategorija, bez kojih zapravo ne b1smo rmall o
čemu pričati. Nije ~stina da je znanje koje posjedujemo sa-
- mo >>Činjenično«, pa stoga podložno izopačavanju ·od strane
kojekakvih interesa i sudova, premda je i takvo izopačava­
nje moguće. Kad ne bismo imali n'ikakvih interesa, ne bis-
mo mogH stjecati .znanje jer bi nam se trud oko spoznava-
'nja bilo čega činio besmislenim. Interesi su konstitutivni
za oblikovanje znanja, a ne samo predrasude koje ga ugro-
žavaju. Tvrdnja da znanje mora biti oslobođeno vrijednos·
nih sudova i sama je vrijednosni sud.
Cinjenica da volim banane može biti stvar mog osobnog
ukusa premda je i to sporno. Podmbna analiza mojih sklo-
nosti ~aznim vrstama hrane vjerojatno bi pokazala da su i
te sklonosti velikim dijelom posljedica mojih formativnih
navika ·iz ranog djetinjstva, moga odnosa prema roditelji-
ma, braći i sestrama te kojekakvih drugih kul<tumloških či­
nitelja koji su jednako društveno uvjetovani i >>nesubjek-
tivni« koliko i željezničke stanice. Ova uvjetovanost je još
'ooigledcl1!ija u duboko usađenoj strukturi vjerovanja i .inte-
resa koji mi nameće društvo u kojemu sa:m rođen i odgo-
jen. To ~je na primjer vjerovanje da zdravlje moramo ču­
vati, da podjela među spolovima potječe iz biološke uvjeto-
vanosti ljudskih bića, da su ljudi važniji od krokodila. Isti·
na je da se u mnogim mtšljenj,ima možemo razmimoilaziti,
ali nam je razmimoHaženje u mišljenjima moguće samo zato
što se oslanjamo na pojedine >>duboko ukorijenjene« načine
viđenja i vrednovanja svijeta koji 1su dakako povezani 'S na-
šim :društvenim živ.otom :i koje ne možemo mijenjati a da
pritom ne promijenimo sam društveni život. Nitko me ne-
će kazmiti ako kažem da mi se ne dopada neka Donneova
pjesma, ali 'bi me tvrdnja da Donne nema veze s književ-
nošću u određenim prHikama mogla staja:ti radnog mjesta.
Nitko mi ne brani da glasam za laburističku ili za konzer-
vativnu stranku, ali ako kažem da je takav način glasanja
23
 tek pvikrivanje jedne dublje predrasude - predrasude da
je rsmisao demokracije u zaokruživanju imena na glasačkom
Listiću svakih nekoliko godina - moglo bi se dogoditi da u
određenim netipičnim prilikama završim u zatvoru.
Uvelike skrivena 'stmk.tura vrijednosti na kojoj se teme-
lje i kojom se pothranjuju naši činjenični ·iska:m dio je ono-
ga što nazivamo >>ideologijom« .. EQ!i_rJie<čjlJ._:.>i:deologija« ot-
prilike I>odrazumijevam načine na koje .je .ono. što goV'ori-
_mo J.11 što vjerujemo povezano sa .strukturom i odnosima
:moći. društva u kojemu .. živimo. Iz ovako grube definicije
ideo1ogi,je slijedi da ne možemo .sve sudove .i kategorije op-
ravdano nazvati ideološkim. Premda je u nama duboko uk')-
rijenjeno mišljenje da- kao društvo- stremimo naprijed
u budućnost, .i premda rtakvo naše viđenje sebe može biti
bitno povezano sa strukturom moći društva u kojem živi-
mo, ne mora uvijek i posvuda biti tako. (Možda postoji dru-
štvo koje sebe vidi u kretanju ru:natrag.) Pod riječju »ideo-
logija« ne podrazumijevam jedino ta duboko ukorijenjen:!,
često nesvjesna vjerovwnj.a, nego konkretnije: podrazumije-
vam one oblike osjećanja, vrednovanja, .poimanja i vjero-
vanja 'koji :su na neki način povezani rs ·održavanjem i re-
produkcijom moći u društvu. Cinjenicu da takva vjerova-
nja ni u kojem :slučaju nisu tek pitanje osobnog hira li:ie-
po će nam ilustrirati jedan primjer iz književnosti.
I. A. Richards, kritičar i profesor rsveučilišta u Camb-
ridgeu, svojom glasoV'i:tom studijom Praktična kritika (Prac-
tical Criticism) 1929, pokušao je dokazati da vrijednosni sud
o knj1iževnom djelu može biti .i,tekako proizvoljan i subjek-
tivan. Richards je skupini studenata dao u zadatak da ocije-
ne nekoliko pjesama bez naslova ;i imena autora. Sudova. je,
naravno, bLlo sv:akojakih. Neki studenti su obezvređ,ivali
priznate pjesničke veličine, a drugi hvalili i slavili gotovo
beznačajne pjesnfke.Ono što je po mojem mišljenju u t·om
eksperimentu bilo najzanimljivije, a Richardsu očito pro-
makla, upravo je istovjetnoot podsvjesnih vrijednosti rna ko-
jima 1SU .se 'temelj:He pojedinačne ·razlike u mišljenjima. Kad
čitamo procjene Richardsovih studenata, upada nam u or5i
~koliko su one spontani plod navi!kom s.tečenih načina opa-
žanja i tumačenja u svih :studenata podjednako, kako su p0-
dudarna njiho~a mišljenja o ulozi književnosti te pretpos-
tavke i očekivanja s kojima prilaze pjesmi. To nas zapravo
i ne mora :izmenaditi jer su sv:i :sudionici Richardsova poku-
sa bili mladi ljudi, bijelci, pripadnici v,iših društvenih slo-
24
jeva i Englezi, školovani u privatnim školama dvadesetih
godina pa je njihovo reagiranje na pjesmu zavisilo i o mn0-
gim drugim, a ne samo o čisto >>knj-iževnim« faktorima. Kri-
rtičke reakcije ispitanika bile su tijesno isprepletene s nji-
hovim općenitijim sklonostima, predrasudama i vjerova-
njima. Za t·o ih ne moramo kriviti jer nema kritičkog reagi-
ranja koje ne bi bilo isplepleteno sa spomenutim vrijedno-
stima pa prema tome nema ni >>ČistO<• književ:nokritičkog su-
da ili ·inte~pretacije. Ako bismo ikoga htjeli kriviti, bio bi to
sam I.A. Richards jer kao mlad čovjek, bijelac, pripadnik
gornjeg srednjeg sloja, muškarac i pmfesor na Cambridgeu
nije bio 'kadar objektivirati !kontekst ineteresa koje je i sam
uvelike dijeLio s kontekstom vlasUtih ispitanika, pa 'S'toga
ni do kraja shvat1ti da se .pojedinačne, >>Subjektivne« razlike
u vrednovanju književnog djela .temelje na posve određe­
nom, društveno uvjetovanom načinu poimanja svijeta.
Ako književnost ne možemo shvaćati kao >"objektivnu••,
opisnu kategoriju, ne možemo niti tvrditi da književnost
obuhvaća samo ono čemu ljudi iz hira nadijevaju ime knji-
ževnosti. Vrijednosni sud o tome što jest a što nije knji-
žeVinost nikad ne proizlazi iz hira, nego je ukoDijenjen u du-
boke :strukture vjerovanja, naoko jednako postojane kao
Empire State Building. Dosad smo dakle zaključili ne samo
da književnost :ne postoji u onom smislu u kojem postoje
kukci te da su vrijednosni sudovi na temelju kojih se knji-
ževnost konstituira povijesno promjenj:ivi nego da su i sa-
mi vrijednosni sudovi usko povezani s društvenim ideolo-
gijama. Vrijednosni sudovi, na kraju krajeva, nisu samo
stvar osobnog ukusa, već i stvar pretpostavki na :temelju
kojih pojedine društvene skupine provode i održavaju moć
nad drugim društvenim skupimama. Ako vam se ovakva
tvrdnja čini pretjeranom, ako mi:slite da je i ona tek pit~­
nje osobne predrasude, predlažem da je provjerimo na pn-
mjeru razvoja predmeta >>književnost« u engleskim akadem-
skim ustanovama.
25