Izdanja Zavoda za znanost o književnosti

Filozofskog fakulteta u Zagrebu PAVAO ,PAVLICić

KNJIŽEVNA
GENOLOGIJA

Urednik
Viktor žmegač

Recenzenti
Miroslav Beker
Milivoj Solar
,,
Likovna oprema
!
i
SNL
ZAGREB
'
Josip Vaništa 1983
l l
l

KNJižEVNI RODOVI I TEORIJA

KNJižEVNOSTI

Ideja o tri književna roda kao tri temeljna, a pone-

kad i tri je.illnanač1napoStojanja literarnih djela, već
se dugo, u većini kulturnih sredina i znanstvenih tradi-
cija, prihvaća gotovo bez pogovora. Kad se piše teorija
književnosti, posebno ·se poglavlje posvećuje rodovima;
kad se sastavlja povijest nacionalne književnosti i kad
se interpretira pojedinačno djelo, postojanje rodova se
p11etpostavlja; čak i onda kad se želi pokazati kako ne-
ko ostvarenje ne pripada nijednome od triju rodova, eg-
zistencija tih velikih skupina ne dovodi se u pitanje. Po-
djela književnosti na rodove, napokon, posvuda se nau-
čava i u 'školama, pa predstavlja jedno od općih mjesta
literarne naobrazbe.
A ipak, pitanje rodova je na najvažnijoj instanci, u
teoriji, i dalje otvoreno, i to na vrlo osjetljiv način. iPrvo, r;\
nijedna se podjela na rodove ne uspijeva dokazati kao
nešto zakonito, jer J>Odjela ima više, pa ona koncepcija
koja u jednoj sredini'-d.JeiujeYaopiirodna i zakonita, u
drugoj uopće ne moiŽe biti prihvaćena, a ima i takvih
evropskih književnih tradicija u kojima se pitanje ro-
dova nikada nije ukazalo kao presudno. Drugo, svaka po-
djela na rodove, koliko god sveobuhvatna i elastična bi- ,
la, susreće se sa činjenicom da posto j L ni:.>;. književnih '2)
vrs~ koje se kreću na interferentnome podiUčjuizme;;-
đu dvaju~ačak1frl]uročiova;-a-·rokaa-·aa·aavoar u
pitlin]e--i -šamsmisa-u-poajele-khjiževnosti na takve veo
like skupine. Upravo zato, treće, koncepcije književnih ' 1
rodova izbjegavaju opis stanja u suvremenoj književnos-
ti, pa čak i u književnosti od romantizma naovamo, bu·
3 KNJižEVNA GENOLOGIJA 33
 ~uć~ ~ da :prcvovjeka žanrovska situacija u velikoj mjeri
~zmice sva o_J klasibkaciJi, a pogotovu rodovskoj
. I upravo to]eTedan od razloga koji upućuju .na po-
misao ka_ko _su sazreli uvjeti da se upravo danas i u
nas, ? PI~anJu_. rodova posebno progovori. Danas 'zbo
toga st? Je SVIJest o važnosti književnih formi (;odov;
v~~:a, za~_rova~, i _za ~~~tanak pojedinačnog djela i z~
nJeoovo ~Ital~cko 1 kntJcko razumijevanje, naglo naras-
la _PO.d UtJ~C~Jen;- stan_ja u modernoj književnosti. u njoj,
n_mme, POJed_macna djela najčešće nastoje da se ne oba-
~Iru na gramce formi i da ih svjesno krše i modificira-
J~, dok se cij~Ii segmenti literature izdvajaju kao sku-
PI~~. s posebmm značajkama i zakonima (npr. zabavna
knJizevnost ~-a razliku od ozbiljne i razne skupine unutar
svake ?d nJI_h). 1 Sve je jasnije da pojedir1a~11_o djelo i
ne mozemo Ispravno razumjeti izvan njegovoga odnos;
.prema ~ekome sistemu književnih formi. U nas je pak
~ rodovi~1a potrebno govoriti zato što se u posljednje vri·
Jeme zbiva zanimljiv proces: nakon što je desetljećima
~ na~. v!~dala jedna koncepcija književnih rodova koja
Je naJcesce smatrana i jedinom mogućom podjelom knji-
ževnosti, odnedavna se mogu uočiti dva nova fenomena:
na jednoj strani, pokušaji da se o rodovima razmišlja-
unutar koncepcija drugačijih od one tradicionalne-z na
drugoj strani, skltmost k pluralizmu pristupa probiema-
' O tim je dvama fenomenima u nas zanimljivo pisao Mi-
livoj Solar u svojoj knjizi Pitanja poetike, Zagreb 1971, pa
je tu distinkciju unio i u svoju Teoriju književnosti. Opsežne
radove dali su Zdenko škreb i Viktor žmegač. O problema-
tici zabavne književnosti (koju on naziva trivijalnom i objaš-
njava takav izbor), škreb piše na više mjesta u svojoj knji-
zi Književnost i povijesni svijet, Zagreb 1981 (v. osobito pog-
lavlja »Trivijalna književnost« i »Detektivski roman<<), dok
žmegač u svojoj· već spomenutoj knjizi Književno stvarala-
štvo i povijest društva ima zanimljivo poglavlje o toj pro-
blematici, u kojemu daje neke vrlo poticajne sugestije za
dalje bavljenje tom temom (»Kategorije kritičkog pristupa
trivijalnoj književnosti<<).
2
Najizrazitiji i najsustavnije izložen primjer imamo u So-
larovoj Teoriji književnosti, gdje se autor opredijelio za kon-
cepciju poezija-proza-drama.
34
tici književnih formi uopće, pa tako i rodova, kao i sklo·
nost da se cijelo područje iznova pretresa i ispituje.3
Trenutak za razgovor očito je pogodan,. jer . situacij?
sama po sebi sugerira i važnost problematike 1 r~z~oh­
kost mogućnosti u njezinu tretiranju: Ovo pog~a_vlJe 1ma
zadaću da takav razgov<?~ nač~e. U n}~mu ce", biti pr~~o- ·.
trene i uspoređene dVIJe naJp?znati}~ po~J.cl.~Jm!_v;~: i
nosti na rodove: podjela na ~e.P.I!\g, Jn:JklLL~dx..a.ma.tJkU I \\
pođ]eE\- na po-ezi~~E~~~~~JEU-
4
II
Podjela književnosti na epiku, li~i~~ i dra;n~tik~ nij~
onako stara kako bi se moglo pomisliti po nJezmoJ uvr~­
ježenosti ili po tome kako nas se logično!Il ~a?as d~I­
ma: sustavno je razrađena tek u XVII~. stolJ_ecu. N~J~
odmah imala velikoga odjeka, a u onoJ sfen ~ koJOJ
je, po svemu sudeći, nastala- u talija~sk~j - mje oso-
bito rširoko prihvaćena ni do _d~nas. Mmu~wznu raz~a?u ,
ideje o epici, lirici i dramatiCI ka_o _o ~nma t~melJn~~
rodovima dugujemo njemačkim mislioCima koJI su JOJ
dali težinu i autoritet, pa time učinili i da bude opće­
nitije prihvaćena.5 Nalqzimo je u. goto_vome ?~liku yeć
kod Goethea (koji ErLD) smatra pnrodmm obh~1ma PJ~.s­
ništva),6 ali i kod""vecine kasnijih ~~tora; naJpot~umJe ·
su o njoj sa stanovišta moderne knJizevne znan~st1 ~ro­
govorili Emil Staiger i Wolfgang •. ~ayser.7 Iz r:Jema:cke
kulturne sfere ta se podjela pr:os1nla J?a sve ~Iterature
koje s njome stoje u rčvršćoj vezi, p~ _Je n~laz1m? npr.
u poljskoj, tčeškoj, mađarskoj, ruskoJ 1 sovJ~tskoJ ~au·
ci, a dominira, još i danas, i u nas. K nama ~e do~p]el~
izravno iz njemačke kulture, a preko školskih udzbem-
V. npr. knjigu Zdenka škreba Studij knjiž~vnosti: . ,
3
U daljem tekstu, gdje god to bude moguce~ kons~~t ce-
4
mo skraćenicu ELD za jednu, a PPD za drugu koncepCIJU ..
5 v
0 tome u knjizi Klausa W. Hempfera Gattungstheone.
• J;to· tu misao citiraju naši pisci 1teorijskih priručnika:
v. ovdje' u poglavlju o terminologiji... . . v•.
7 I mnoga se istraživanja nakon nph, pa ,J sasvim drugaciJe
načelno OI'ijentirana (npr. .radovi poljskih proučavalaca) osla-
njaju na tu koncepciju.
3* 35
 ka i priručnika još u XIX stoljeću, pa je nalazimo u ve-
ćini standardnih priručnika od Petračića do živkovića.
Koncepcija ELD podrazumijeva jednu neobično važnu
'l distinkciju:___distinkciju, __ naime, između epskoga, lirsko-
!
ga i dramskog kao temeqnih _ljudskih, mogućnost~'· vna
jednoj strani, te epike, linke 1 dramatike kao knJIZev-
l l
nih rodova na drugoj. Epsko, lirsko i dramsko predstav·
li
ljaju tri aspekta ljudske egzistencije __i !~!~P.<l...?~~~?
s.!:!>jekta_prema s;ijetu; i, u tome smislu;--to su tn oa·
jelita pojma, sva l'S"vlastitom prirodan: i definicijom.
Ir
l
Njihovu razradu nalazimo u Hegela, a Stmger. se, r~sprav:
ljajući o tome, poziva i na Heideggera. Ep1ka:_l1r~!':a }
dramatika su pak tri tipa manifestiranja epskoga, lirsko-
ga i ·aramskog kao ljudskih ''l:nogucnosti, i to . s ai? o u
književnosti. Oni, međutim, nisu tako autonomm m mo-
~-" iiolitni, niti im je smisao tako dalekosežan kao smisao
epskoga, lirskoga i dramskog: s obzirom da su oni spe-
cifično književna pojava, na njih utječu i druge kompo-
nente. Epika, lirika i dramatika zato se rijetko mogu
naći u :čistome obliku: one se uzajamno miješaju, a kri·
terij pripadnosti pojedinačnoga djela nekome od rodova
1
zasnivat će se redovito na onome elementu koji prevla-
dava. Osim dominantnoga rodovskog obilježja, u djeln
je uvijek moguće ~očiti i crte svojstvene drugim dva-
ma rodovima. . -~
~-Ipak, koncepcij~=.Ei,_p,.....,:rie odustaje sasvim od pokušaja
da rodove shvati kao univerzalne kategorije, barem sa-
mo na terenu književnosti. Staiger, tako, u svome fun-
damentalnom radu o toj problematici, uzima rodove kao
temeljne književne mogućnosti i dovo_di . jh u v~zu . sa
svim elementima koji ulaze u sastav Jez1cne _um]etmne
bilo kao izraZ bilo kao sadržaj. Tri roda, po njemu, od-
govaraju trima vremenskin: d~menzij~m~, pr?šl?sti, sa·
dašnjosti i budućnosti, ali 1 tnma sloJeVIma Jezika: s~o­
gu, :dječi i rečenici. Rodovi odg~~j~QQQme š_!_~_.!JI_~­
mo danas nazvali trima tipovima diskursa: govoru u pr-
vome licu, obrać~I!itC_iC-dr~s>rrier p_de_~~~JI::~i~jj:!~ l.l ..,t.:_e-
tem':-Napokon, tri roda stoje i u odnosu p_rei?a lJU~­
šKOjegzistenciji na taj način što k~~espond1rva}u .s tn·
ma dobima ljudskoga !Života: mladoscu, · zreloscu 1 sta-
rošću./ '
Iz ':'takvoga shvaćanja rodova izvodi se i praktična po-
djela književnosti na skupine manje od rodova. Djela se
' drža j \- daju ovoj koncepdji--staifov1te preunost1. -Prvo,
36
svrstavaju u rodove po kriterijima koje smo upravo sa-
žeto opisali, a bez obzira na njihove eventualne razlike·.
. (u epiku se npr. ubrajaju i_e_p,_ i _romgn, i."prip_Qyjk_st, i
iioveta.;· be:nmzira na to što se jedni služe stihom a dru- :
gi prozom, kao i na to što su jedni dugi, a drugi krat-
ki), dok se _pgdjela po vr~tl:_lJ:TI_::l_temelji upravo na tim
drugim, sekundariiim=os(:ioina_ma djela, koje nisu obuhva-
ćene rodovskim definicijama. Tako se onda ep razliku-
je od romana po jednome kri~eriju, a roman o~ p-:ipo-
vijesti po drugome, ali je kvaliteta epskoga kazivanJa u
svima njima prisutna. O miješanim formama kao što su
npr. poema ili balada učenjaci koji prihvaćaju ovu pod-
jelu spremni su diskutirati parcijalno, uvjereni ipak da
te ·forme, kao izuzeci, ne dovode u pitanje ispravnost po-
djele na tri roda. Takvo uvjerenje proizlazi prije svega
iz ·činjenice da ovi učenjaci - i onda kad to izrijeka~ ne
tvrde -prihvaćaju epsko, lirsko i dramsko kao tn te-
meljne ljudske mogućnosti.
--Lako-J·e , naime , uočiti da se koncepcija koju smo . ne- l
tom - uz nužna sažimanja i pojednostavljenja - IZ o-
žili, q_,~an~ na fi_!9~~!~1l:l:.. L.I_1~-~-_Eje _izvedeno shv:.-ćanj~
literature. Ta činjenica uvjetuJe dvoJe. Prvo, nacm na
ko]i" p(;d}ela na epiku, liriku i dramatiku biva izložena
i način na koji je treba razumijevati; drugo, smjer u
kojemu se kreće pažnja pri klasifikacij.~:v tu se p~:>Zo-:·
nost obraća samo_ na neke aspekte kn]Izevne um]etm-
ne i to one koji s~- ovakvome shvaćanju najbolje dohvat-
lji~i, ili koji su čak jedino njemu i dostup~i. Način iz-
laganja i razumijevanja tu je svagda deduktlvan_:. ep~ko,
lirsko i 'drom s ko se postuliraju, iz nJ'iii'še' izvode ep1ka,
lirika i dramatika, a potom i one dobijaju status neke
'vrste postulata, te se zatim na toj osnovi .određuje r:o·
ložaj pojedinih vrsta, kao i pripadnost pojedinač~og d]e- l'
la vrsti i rodu. Na taj je način filozofijska di~enziJa svag-
da uključena i u razumijevanje pojedinačnog~ dj~la. ~~o~
toga je i prirodno da koncepcija ELD naJbOlJe v.I.~l 1
razumijeva ~l'!:drž~ge, odnosno smislene asJ?ekte. knJizev-
noga· djela: kriteriji''po kojima se određuJe pnpadnost
djela rodu iere pretežno u sf,~ri sadržaja (položaj. sub-
jekta, vremenski aspekti, odnos ·autora "prema opisano-
me itd). ....-:::-~"'~ .
Ta. dva svojstva - tleduk~~vnQ~~-1 _l:!.~P..i~.E~J>š!.}ta sa-
37
 !
l. ona je zbog takve svoje prirode 1Često u stanju .pregled·
no opisati stanje u književnosti uopće, a ponekad i sta-
nje tC riekoj. nadorialnoj književnosti ili kojem njezinu
povi}esn6m'i:rresjeku; epika, lirika i' dramatika predstav·
ljaju dovoljno čvrste orijentacione točke oko kojih se
mogu konstituirati razni tipovi opisa. U tome smislu, si·
stem ELD pruža i mogućnost relativno preciznoga teo-
rijskog razmišljanja o književnosti, jer sili da se utvrdi
što je karakteristično i jedino svojstveno nekome od ro-
dova, otkrivajući i ona sredstva, postupke i mehanizme
koji su njegov konstitutivni diq. Nije zato slučajno da
je Kayser, upravo vodeći se ovim trima rodovima, zasno·
vao opis načina funkcioniranja književnih djela.8
Drugo, ova je koncepcija . u stanju prevladati neke
od nesporazuma ·Što se mogu pojaviti na području vrsta,
uvodeći rodovsko obilježje kao presudno i opisujući po·
jedinu· vrstu s toga gledišta. To se najbolje vidi kod
takvih književnih formi kao što je pjesma u prozi: ona
se može pojaviti kao problem samo onda kad se kao
kriterij pripadnosti rodu uzmu i neka druga obilježja
osim sadržajnih (uzmimo stih), pa odsutnost vezanoga
govora i povezanost s prozom preko nevezanoga mogu
unijeti neke zabune. Za ovu koncepciju, međutim, takav
problem naj.češće. ne postoji, jer je za nju presudno ro·
dovsko obilježje: liričnost,· pa je tako - dabome, ponaj·
više na načelnoj razini - razmjerno jednostavno utvr·
( diti spada li neki prozni tekst u liriku ili ne spada: po·
lazeći od definicije liričnosti, to se obavlja prilično pre-
\ r-
cizno.
l ·-Treće, ova koncepcija omogućuje i da se bolje opi·
šu pojedini aspekti djela, način njihova funkcioniranja i
njihov smisao. Uzimajući sadržajni kriterij kao presu·
dan, moguće je npr. razmjerno dosljedno promatrati ro·
man i ep kao dijelove istoga književnog roda i uočiti
njihove sličnosti, ne obazirući se na ·Činjenicu da je jed·
no u stihu a drugo u prozi. Budući da postoji pripovije-
danje, pa prema tome i određeni stav pripovjedwča pre-
ma građi, određeni tip fabuliranja~ određeni kompozi-
' U spomenutome svom djelu on ima odjeljke: »Stavovi i
forme epskog«, »Stavovi i forme lirskog«, a i drami je posve·
ćeno posebno poglavlje sa sličnim naslovom.
38
cijski postupci itd., moguće je uočiti između epa i ro·
mana identičnost, ali i utvrditi po <Čemu se oni razlikuju
kao epska djela i što ih !Čini posebnim vrstama.
Upravo to nas, međutim, uvodi u razgovor o nedo-
stacima koncepcije ELD, koji su donekle uočljivi već iz
). onoga Mo je dosad rečeno o prednostima. I nedostaci
l su, dakako, rezultat deduktivnosti ove koncepcije i nje-
!
zine vezanosti prije svega - i gotovo isključivo - za
sadržajnu, smislenu komponentu književnoga djela, pa
ih je u toj sferi potrebno i ovdje pobrojati.
Prvo, upravo na netom navedenome primjeru roma-
na i epa moguće je uočiti koliko je podjeli ELD nedo~
stupna jedna druga komponenta književnoga djela, nai-
me komponenta služenja jezikom, i to ne jezikom kao ..
sredstvom za izr:ižavanje epskoga, lirskoga ili dramskog
sadržaja (odnosa prema svijetu), nego kao sredstvom knji·
ževrioga izričaja uopće. U toj je domeni, naime, mogu·
će uočit( jasnu razliku između načina kako se jezikom
služi poezija i načina na koji to čini proza. ,Postoji raz·
mjerno složno mišljenje o tome da se poezija odnosi pre- l
ma riječima kao prema stvarima, dakle kao prema ne-
čemu 'što ima i samostalnu vrijednost.9 Ona, zato, svoje .
umjetničke učinke postiže ne samo značenjem riječi,
onim što one kao znakovi u komunikaciji mogu izra·
ziti, nego također i n.i.ilJ..m2gL~l]}\;g!]l, asocjjacijama.ko·;
je izazivaju, njihovim međusobnim odnosom (zv.\1\;pim,
asocijativnim, metaforičkim ili kojim drugi:r,n). rProza pak
pretežno koristL.j~~~~ ,kaQ__ sredstvo preno~~nJa jn{pri!J.<.l.:
cija, pa_ svoje umjetničke učinke postiže prije svega u
sferi njihova značenJa. Ona uz pomoć jezika kreira neki
svijet, i na razini toga svijeta i onoga :što on znači na-
laze se umjetničke kvalitete proznoga teksta. Granica,
dakako, nije uvijek oštra, ali je ipak dobro uočljiva. Vra-
timo li se našem primjeru, uočit •Ćemo da za roman mo-
žemo ustvrditi sve ono što je ovdje rečeno o prozi, ali
da za ep to ne možemo učiniti bez ozbiljne rezerve. ,Prem·
da, naime, i ~P.._kao i roman, ·pripovijeda neku radnju,
pa je u nje;;;u razi~a· prikazanoga svijeta veoma važna,
on ipak, zato što je u stihu, vrlo važan dio svoje umjet·
9
V. o .tome: Milivoj Solar, »Poezija proza«, u knjizi
Ideja i priča, Zagreb 1974.
\ ničke vrijednosti zasniva upravo nll-~Y:u~u xij~~i"'.na nji-
\ hovim međusobnim odnosima itd. On, dakle, donekle po-
\ stupa s riječima kao sa stvarima, isto onako kako to
čini i poezija, a to, u okvirima ove koncepcije, zmuči li-
rika. I tu, kao i u lirici, može se i na slogu zasnivati poe-
tičnost teksta.
Đrugo, sistem ...§.b.Q ne može opisati one aspekte po-
, jedinih vrsta, one dijelove njihova literarnog značenja
\koji proizlaze upravo iz činjenice da takva djela nasta-
Uu u stihu, odnosno u prozi. Ta okolnost, naime, i te ka-
~o utječe na strukturiranje teksta na svim nivoima. Pri-
mjer epa i romana može i ovdje dobro poslužiti. Pjes-
nik epa će svaki svoj pojedinačni opis (nekoga lika, peJ
z~ ili događaja) strukturirati sasvim drugačije nego
p1sac romana, zato što piše u stihovima, jer će sve veze
u tekstu, od odnosa među dijelovima rečenice do odnosa
imenice i atributa, biti determinirani činjenicom stiha,
pa će tako biti i s djelom u cjelini.· Struktura epa pred-
stavlja u pojedinim razdobljima (npr. u renesansi) dale-
ko va~nij~ n9ET_!!i'{l!!:!.Jm~p.onentu u poetičkome smislu
nego sto Je to u romanu Ikada moguće.1o Uz to, ep će
imati drugačiji odnos prema tradiciji i prema drugim vr-
stama nego roman: pisac epa može, zato što piše u
stihu, preuzeti neke postupke npr. iz lirike kad mu to
zatreba {metaforika, paralelizmi, stil uopće)ll, a pisac proz-
noga djela moći će to učiniti' tek izuzetno, a nikada u
normalnoj situaciji.
Treće, ova podjela otvara i neke loše mogućnosti. U
problematičnim slučajevima, ona 1Će uvijek nukati ono-
ga tko na nju pristane da književno djelo ne promatra
~ao cjelinu, nego da istražuje 6to je u njemu epsko, što
lirsko, a 1što dramsko; na to ukazuje i Staiger. Ali, što
10
Pisao sam o toj rprablematici u studiji »Judita i Osman
kao tipovi epa«, u knjizi Rasprave o hrvatskoj baroknoj knji-
ževnosti, Split 1979.
11
Pa će tako np,r. hrvatski barokni ep1k (uzmimo Gundu-
lić) mnogo dugovati petrarkizmu. Ne samo da će ta veza biti
očita u stilu spjeva, nego će utjecati i na koncepciju likova,
pa preko nje i na radnju. Ako, npr., ljubav nastaje i razvija
se onako kako je to u petrarkističkoj lirici uobičajeno (tre-
nutno, i odmah u punom intenzitetu), to će uvjetovati i srve
postupke likova, ,pa i zbivanja u djelu uopće.
je JOS vazmJe, ova se koncepcija svagda kreće u opas-
noj blizini filozofije. Ako joj to daje preglednost i au·
toritet, oduzima joj autonomnost. Na području koje ni-
je tako jako kao rodovi obilježeno oslanjanjem na filo-
zofiju, na području vrsta, ona se uvijek osjeća nesigur-
no, jer ne polazi od ·žanrovskog stanja da bi se kretala
prema općenitijim zaključcima, nego svako stanje na!
stoji opisati u istim terminima, ili se ograničava na sa1
mo jedan nacionalni teren (Staiger na njemački), pri čel
mu se odgovor na pitanje o razlozima upravo takvoga
stanja na tome području gube u, obično prešutnim, spe-
kulacijama o narodnome duhu ili nečemu sličnom. Sklo-
nost ove koncepcije da se utopi u filozofiji, moglo bi se
reći, nije samo izraz njemačke kulturne tradicije, nego
i logično izvođenje pretpostavki iste te koncepcije.
III
Drugi sistem, podjela književnosti na poeziju, prozu
i dramu, nikada nije tako podrobno izlagan. niti tako au-
toritativno tumačen kao koncepcija ELD, ali se ne bi
moglo reći da je zato manje proširen niti manje utje-
cajan. široko je i općenito prihvaćen u anglosaksonskim
zemljama i ondje predstavlja gotovo jedinu važeću pod- :
jelu književnosti na rodove. Razmjerno lako taj se sis- ;
tem akceptira i u onim literaturama gdje se pitanje ro-
dova ili ne smatra važnim (kao u francuskoj) .ili se ve· :
ćina podjela na rodove i na vrste po tradiciji negira, pa
je zato i svaka provizorna koncepcija dopuštena (kao u_,
talijanskoj).
činjenica da u anglosaksonskim zemljama ni u no-
vije vrijeme nije učinjen onakav napor oko definiranja
rodova kakav su u njemačkoj sferi poduzeli Staiger i Kay
ser, svjedoči o najmanje dvjema stvarima. Prvo, to po·
tvrđuje koliko je za njemački i njemu srodne kulturne
krugove problem rodova nezaobilazan u svakome sustav-
nom razmišljanju o književnosti kao važan instrument;
drugo, to pokazuje da je problematika rodova u anglo-
saksonskim zemljama prisutna tek kao najopćenitija ra-
zina refleksije o književnosti, koja se zato uglavnom os-
tavlja po strani prilikom razmišljanja o pojedinačnim dje-
lima. U toj su sferi, uostalom, znanstveni napori svagda
41
 bili više usmjereni na razumijevanje smisla pojedinačnih
djela ne~--~~ sJ:vaćal1je za]wn!tosti u funkcioniranju knji-
ževnih umjetnina uopće, pa zato i nije čudno da se u
Engleskoj i Americi teorijsko bavljenje književnošću na-
\. ziva kritikom, a u Njemačkoj znanošću.
\ "
Ipak, aksiom PPD! u anglosaksonskoj je znanosti i te
kako odredio razumijevanje književnosti, njezinoga mje-
sta i načina funkcioniranja. Ova podjela, zapravo, kreće
sasvim drugačijim putom od koncepcije ELD. Dok se
ondje iz epskoga, lirskoga, i dramskog kao ljudskih mo-
gućnosti .izvode književni rodovi, a iz ovih opet vrste,
ovdje se polazi od najopćenitije shvaćenoga stanja u knji-
ževnosti. Temeljna je pretpostavka da književna djela
bivaju napisaria · bilo u prozi, bilo u stihu, bilo kao dra-
me. Paralelno s time, uočavaju se žanrovi, vrste, pa se
preko njih uopćava sve do rodova. U takvome je po-
: gledu na stvari stoga nužno da se po'jam poezije uglav- r
. nom identificira s pojmom yezanoga govora, premda se'
.ta dva pojma sasvim~ ne poklapaju; ali, to je nepoklapa~
nje samo u graničnim slučajevima. Tu je manje važna
činjenica da i ep i roman pripovijedaju neku radnju, a
presudno je to •što ep pripovijeda svoju radnju u sti-
~o:rima, a roman svoju u prozi, p~~!~e,:e_,,IJe_sp~da_ l!
IS_!!:2:.?~-r:<:>Il1<!.l}?m, nego u isti rod s lirskim pjesmama.
Iz perspektive ~~og~ tko je odgojen u krilu tradici-
je gdje vrijedi podjela ELD, na tome se mjestu postav·
lja pitanje nije li ipak riječ o logičkoj pogrešci. Ako se,
naime, razlikuju poezija, proza i drama, to još uvijek
ne znači da je poezija samo ono što je pisano u stihu,
niti znači da je sve što je pisano u nevezanome govoru
ujedno i proza. Naime, pravi pandan prozi, pojam iste
razine, nije, dakako, poezija, nego stih. To se pitanje po-
stavlja utoliko neodložnije zato što originalni termini do
daju tome još neke problematične aspekte: oni, naime,
glase: poetry, fiction, drama. Tu, dakle, nemamo samo.
razliku između poezije i proze, nego je u terminu koji
označava prozu (fiction) sadržan upravo onaj aspekt ko- '
ji povezuje roman i ep, naime aspekt fikcionalnosti.l 2
" O pojmu fikcionalnosti v. u djelu Kate Hamburger Lo-
gika književnosti, Beograd 1976.
42
L
Upravo se zato uz fiction često dodaje i narrative, dai'
bi se tako pobliže označila proza. ~-
To se pitanje, međutim, može razri~ešiti sa~o ~a os:
novi triju termina u spomenutoj sfen: Kao sto Je vec
rečeno tu se razlika između vezanoga 1 nevezanog govo-
ra sm~tra presudnom, pa ona teži da pokrije i raz~iku
između poezije i proze. Drugim riječima -.moglo bi se
već ovdje kazati - koncepcija PPD svagda 1ma na um~,
premda to obično ne eksplicira, pr~sudnost upotrebe sti:
ha odnosno proze za strukturu dJela; .. ona, dakle,_ ~odi
računa upravo o onome aspektu za koJI smo utvrdih da
ga sistem ELD zanemaruje.
Sistem PPD ima, dakle, u vidu dvije osobine književ--
noga djela, pa se, u vezi s tim~,. kreć~ na .~va nivoa kla-
sifikacije: te su osobine temelJni oblik (diJalog odnosno·
versificirani ili prozni iskaz) i vezanost, odnosno neveza-
nost. Pri definiranju drama, dakle, ova je koncepcija je~­
nako nedosljedna kao i sistem ELD. ~~am_u ona d~fi-,
nira po drugačijem kriteriju nego J?OeZIJU, 1 p_rozu, Jer;
drama može biti i u stihu i u prozi, kao sto 1 koncep-
cija ELD nije u stanju razgraničiti neki tip drame od
lirike .B
Onim što je dosad rečeno u dobroj je mjeri opisana
i priroda podjele· pp]j~ Postale su, na osnovi rečenoga,
vidljive dvije njezfne karakteristike. Prvo. ta.i~.P- ·
cija induktivna,. što znači ,da. ne pol?z.i ~d. nek~~a un~- '
j:)?ijeđ Usj)ostavlJenog shvacanJa polozaJa 1 funkCIJe knJI-
ževnosti izvodeći iz njega rodove i vrste, nego se, ob-
ratno ~olazeći od stanja u književnosti, od onih oso-
bina ~ećih skupina tekstova koje je najlakše identificira-
ti, kreće prema obuhvatnijim zaključcima i stiže do ~e­
koga' općeg stava o mjestu i ulozi rodova, te, prek~ nJI~·-­
o mjestu i ulozi književnosti. Drugo, ona se QSl<\lJJa ...Pr:~·
j e svega. na .fQ!:l11::J}n~--'?~~~~~e. knJi~ev~o~ga-:~!<t: _št<J ZI!a·_~
a· -da pri klasifikaciji pojedmacmh djela lllJC potrebna
p·rocjena njili<W'~prrrode (lirske, epske ili dr~~sk~ •. daki
le interpretacija), nego se wstqji._9.,.?- se klas1fi~~~p ,za-1
snuje . empirij~i, na formalnim osobinama po]edmacne:
·umjelnin-e-:---=-
13 V. npr. Eliotove ljrske drame.
43
 Te dvije osobine čine da se u ovu koncepciju veoma
lako uklapaju moderne struje u proučavanju književno-
sti. Ipak, njezini nedostaci i njezine prednosti mogu se
jasno identificirati. · činjenica upotrebe stiha, zajednička lirskoj pjesmi i epu,
Prednosti treba tražiti prije svega u praksi klasifika-
cije književnih djela. Jer, prvo, koncepcija PPD sili ono-
ga tko se za nju odluči da uvijek ostane na području
književnosti i da o rodovskoj pripadnosti nekoga djela
ne odlučuje na osnovi njegove interpretacije. Budući, na-
ime, da se kriterij za rodovski smještaj nalazi u egzaktno
~t_v~divim osobinama djela, ne može u tome smjeru biti
nesporazuma, pa većinu djela možemo bez većih teškoća
(i nakon najopćenitijega pregleda) smjestiti u okvire je-
dne od rodovskih tradicija. <Time je smanjen broj onih
vrsta. ~ žanr~va ili onih pojedinačnih tekstova koji bi
~ogli 1zazvat1 zabunu; praktički, problemi iskrsavaju je-
dmo onda kad treba utvrditi spada li neki prozni tekst u
umjetničku prozu ili ne spada, i spada li neki versifici-
rani sastavak u književnost ili ne spada. Broj dilema ti-
me je bitno smanjen.
v Dru~o, ~vaj sistem~ sre!nije nego koncepcija ELD, rje-
sav<!__p!tanJe.. odn()sa Jedmh rodova prema drugima. Dje-
lo s~. tu UVIJvek mora rodoyskijednoznačno klasificirati,
pa mJe dopu;ste~o !:ažit~ lirske pasaže u epu ili dramske
/ u r~ma~m:· L1rsk1 ~1.Jelov1 u epu bit će tu normalna poja-
va, Je~ J~}. eP. poeziJa kao i lirika, a dramske crte romana
tumaclt ce se kao karakteristike vrste romana u okvint
roda p~oze:VSvak~me od rodova bit će svojstvena i liri-
č?ost, 1 ep1cnost 1 dramatičnost, ali ne kao osobine dru-
gih rodova, nego kao njihove vlastite.
~~dostatke koncepcije PPD također je razmjerno lako
uocitl. Prvo, ona ne uočava neke veoma važne pa one
kad i odlučujuće sličnosti između vrsta koJ· e se' u p. :
nom 'đ · · , nJeZI-
n _e v\ enJ~ stvan, nalaze u različitim rodovima. Aspekt
l ccwna n~stl, tako, svojstven je i epu i romanu a
s: u. povehkom broju slučajeva pokazuje odlučujuĆim ~ •
0
bi bil~ dobro da se on može uočiti već iz podjele ' p
dove, l to tako što će ep i roman biti nešto bl'· ~adro­
drugome ·Sl'. . l v . Ize Je an
. . rcan Je s ucaJ s romanom u stihovim . također stilove, motiviku i ostalo) razumijeva kao kon-
mom u prozi i sličnim vrstama i žanrovima a, PJes-
Dru~o, ova konc~pcija nije u stanju uočiti ni neke bit-
ne ra~hke među omm. vrstama koje se po njezinom~ od-
ređenJu nalaze u okviru istoga roda, a koje se razlike
44
također kadikad pokazuju bitnima. Srodnost između pje-
sme u prozi i pjesme u stihu najčešće je daleko važnija
od srodnosti pjesme u prozi i novele. I dalje: počesto je
daleko manje važna od razlike koja se među njima javlja
zbog različitosti tipa izloženog sadržaja, pa, u vezi s ti-
me, načina strukturiranja umjetnine itd. Ukratko, neoba-
ziranje na sadržajne aspekte često će se pokazati kao
bitan nedostatak ove koncepcije, nedostatak koji je u
praksi veoma teško prevladati.
IV
Usporedba dviju koncepcija književnih rodova poka-
zuje jednu njihovuJ~mdjniL.Sličnost iz koje proizlaze sve
međusob?~ razlike. Sličnost je u činjenici da te dvije kon-
cepcije<n~ predstavljaju globalne opise stanja u litera-
turi, književnih pojava, u· onome smislu u kojem takvim
opisom smatramo, npr., .1-:lasigkaciju versifikacijskih_.J>i-
stema __ilist}lskih__ pos!up_~_ka. Obje:koncepcije, na~me, l
il
1 pretpostavljaju _}leko shvaćanje književposti i neki polo-
'žaj rodovaunjoj, neku ulogu literature u društvu 1-nda l!
pojam o valjanome književnom-d.JeltVSvaka-ud-ovih po-
djela, dakle, podrazumijeva jednu poetiku, bez obzira-\\
na to je li do nje došla deduktivnim ili induktivnim pu- 1
tem, je li njezine principe izvela iz koje druge duhovne i
sfere, ili je do njih došla preko uvida11 žanrovsko i ro· \
dovsko stanje u književnosti: -- ____J
Iza koncepcije ELD, ako je ona dosljedno provedena,
mora stajati poetika koja književnost dovodi u vezu s
drugim duhovnim disciplinama i s nekom koncepcijom
svijeta uopće, i za koju je podjelu na rodove i svako po-
jedinačno književno djelo moguće shvatiti jedino u ta-
kvome, širem kontekstu, pomažući se pri tome filozof-
skim, antropološkim ili psihoanalitičkim spoznajama i me-
todama. Iza koncepcije- tPPD pak stoji poetika koja samu i
literaturu i pojave unutar nje (rodove, vrste, žanrove, ali '
venciju, kao neku v.rstu dogovora, i ne bavi se goneta-
njem uzroka i izvora tih konvencija. Zato se unutar to-:
ga sistema knjižeyne forme rado uspoređuju s -društve-
nim institucijama (crkva, sveučilište), kao što to čine
45
 Wellek i Warren u svojoj Teoriji književnostži4, zato Cul-
ler može kao jedan od glavnih dokaza o postojanju knji-
ževnih formi navesti jednostavnu paralelu: književne for-
me postoje zato što se njihove granice krše, kao što je
moguće ne održati obećanje zbog toga što je ono dato.I 5
Obje koncepcije ponašaju se kao da njihove podjele vri-
jede za cijelu književnost i kao da su njihovi rodovi je-
dino što se u literaturi uopće javlja, pa zato zapravo da-
ju jednu opću, poetičku interpretaciju smisla književno-
sti kao fenomena.
Nemoguće je, stoga, prihvatiti koncepciju ELD ako
istodobno ne prihvatimo izvođenje tih rodova iz epsko-
ga, lirskoga i dramskog kao temeljnih ljudskih mogućno­
sti. Nemoguće je, također, usvojiti podjelu PPD ako se
ne usvoji i shvaćanje književnosti kao konvencionalizira-
ne formalne vještine, kao djelatnosti za koju je, kao i
za glazbu, važnija njezina vlastita tradicija fon'nalnih po-
stupaka nego ideje i društveni sad11žaji koji se njome
priopćuju. Samo se po sebi razumije da, zbog netom
rečenoga, otpada i treća mogućnost: mogućnost, naime,
da ove dvije koncepcije upotrebljavamo aspektualno, slu-
žeći se nekim prednostima jedne i nekim dobrim stra-
nama druge; one predstavljaju dva suprotna stava izme-
đu kojih, bez logičke pogreške, ne može biti kompromisa.
Moguće je, međutim, pokušati nešto drugo. Ako se po-
kazuje da obje koncepcije, u pokušaju da objasne stanje
u cijeloj književnosti, ~apadaju u beznadne aporije, po-
·,!!~bno je onda_ispitati) kako one funkcioniraju kao 'in=-
'strumenti opisa I?.~i~Aina:čnil1 __ p~ri9da, vremenski ograni-
čenih_odsječal<aevropske književnosti i pojedinačnihria-
5.i9Palriili llieratura_ Ostaje, naime, još i mogućnost· da
se rodovi pokažu korisnim pomagalom upravo za takvu
vrstu opisa. Odlučimo li se, tako, da najprije ogledamo
~ .
\..VRene Velek- Ostin Voren, Teorija književnosti, Beograd
1965; ondje se kaže: »Književna vrsta je 'ustanova' - kao
šefo su ustanove Crkva, Univerzitet ili Država (...) čovek mo-
že da deluje, da se ~izražava kroz postojeće ustanove, da stva-
ra norve ili pak da ne sudeluje u zajednicama ni u obredima
dok god mu je to moguće; isto tako, on može da pristupi
ustanorvama, da bi dh zatim preuobličio«. (str. 259).
15
S. W. CuLler, Structuralist Poetics, New York s. a., po-
glavlje o vrstama i passim.
46
situaciju u našem vremenu, suočit ćemo se sa spoznaJom
da primjena ovih dviju koncepcija nav ro_dov~ko S~an]e. ~
modernoj književnosti dovodi do neoceklvamh, ah log1c~l
nih zaključaka.
čini se, naime, da situaciju s književnim rodovima u
našem vremenu možemo bez većih nesporazuma opisati
u terminima i uz primjenu instrumentarija bilo koje Qcl
naših dviju koncepcija. Naše vrijeme nema svojega epa,l
pa, dakle, nema onoga što bi se u okviru sistema ELD \
nazivalo epikom u stihu a u okviru sistema PPD epskom!
poezijom. U stihovima ~e, s druge strane, piše uglavnom L
samo lirika, a kadikad i drama, kao što se i lirika nekf)
put pi.še i u prozi. Drama, međutim, nikada nije bila 1
sporna, dok pjesništvo u stihu možemo u ovome času
ostaviti po strani, da bismo se na nj vratili kasnije. Ova-
ko oRisana s~tu_acija po~az~je ~ ~ojoj su_ mjer~ o?je kon:\
cepClJe danasnJem stanJU 1 pnmJerene 1 nepnmJerene, lJ
to zato što obje obuhvaćaju i podrazumijevaju i više i!
manje nego što književni materijal dopušta. Pokušajmo·,
situaciju najprije opisati u terminima koncepcije E-LD.:
U okviru te koncepcije, terminom epika opisivat 'ćemo
danas zapravo prozno stvaralaštvo u svim njegovim ma-
nifestacijama, u svim vrstama i žanrovima. Zabuna s
epom potpuno će izostati, jer epa danas. barem u rele-1
vantnom obliku, kako smo već i kazali, nema. On će ipak \
1
biti prisutan, ali ne u opisivanju situacije, nego u tuma-
čenju njezinih izvora: relacija s epom uspostavljat •Će se~,
onda kad se bude govorilo o podrijetlu romana i novele, \
kao i o podrijetlu pojedinih postupaka u njima (kompo- l
zicije, gradnje lika, motivike, motivacije itd). U takvi~
će slučajevima, međutim, uvijek biti jasno da se ne rad1_~
o pojmovima istoga reda, i da njihov odnos ne treba pro- ,
matrati sinkronijski nego dijakronijski. Nije pri torpe i
nužno da ep bude shvaćen kao rudimentarni, a roman-
kao savršeni oblik iste pojave, jer će svijest o dijakroniji
biti dovoljno jasan korektiv: bit će svagda jasno da su
vrste, premda baštineći jedna od druge, ipak imale sa-
mostalno značenje u okviru svojih žanrovskih sistema.
Terminom lirika opisivat će se danas lirsko pjesništvo,'l
bilo ono u stihu ili u prozi; epsko-lirske vrste danas ta- .
kođer izostaju. Duži sastavci u stihu također nedvojbeno!
idu u liriku (Eliotova Pusta zemlja ili Poundov Cantos))
®)
 Terminom dramatika pak, opisivat će se sva složenost
scenske literature, tako karakteristična za naše vrijeme.
Opisujemo li suvremenu situaciju u terminima podjele
PPĐ, većina će nesporazuma također posve izostati. Na-
, zivom poezija moći ćemo, gotovo bez izuzetka, imenovati
· svu poeziju našega doba, naime liriku, jer se pod poe~i­
jom danas isključivo lirika i podrazumijeva. Problem pJe·
. srne u prozi tako se uopće neće ni postaviti: budući d~
·. je poezija isto ~to i lirika, onda je i stih, kojim se u. okvi:
ru ove koncepcije poezija definira, svojstven samo lirskoJ
poeziji, a ne i nekoj drugoj; u toj perspektivi onda po-
staje svejedno što se javlja i neka poezija u prozi, kad
je pojam poezije identičan s pojmom lirike. A sve to
utoliko više ~to naše vrijeme ima i iskustvo slobodnoga
stiha koji je razliku između stiha i proze ionako na os-
jetljiv način relativizirao. Terminom proza nazivat će se
tu ono što i u praksi zovemo prozom, naime, roman, no-
vela, pripovijest itd. Izostat će problem odnosa epa i ro-
mana, dok ,će drama i tu uglavnom ostati nešto nesporno.
(Premda se, kao što je vidljivo, suvremena situacija
može opisati u terminima bilo koje od dviju koncepcija,
taj opis ipak neće biti posve precizan, pa zato neće biti
ni osomto upotrebljiv. Kad je riječ o sistemu ELD, opis
neće biti upotrebljiv prije svega zato 'što se terminom
epika opisuje samo proza, dakle ono na osnovi čega ter-
min nije stvoren, dok-se njime neće opisivati upravo ona
pojava koja je tome rodu i dala ime; zato će se, pri
takvome imenovanju, u svijest uvijek vraćati i epovi iz
starijih razdoblja. Kad je riječ o sistemu P·PD, opis ro-
dovskoga stanja bit će neprecizan zato što se u njemu
pod pojam poezija podvodi samo lirika, a taj je ter-
min ipak izvorno širi i drugačijega reda nego pojava koja
se ovakvom upotrebom njime označuje. Ukratko, ta su
dva sistema stvorena na sinkroniji, pa zato na dijakro·
nijskim presjecima moraju zakazati, jer svojom obuhvat·
nošću svagda prizivaju sinkroniju i traže interpretaciju.
Nismo, međutim, u mnogo boljem položaju kada u
terminima nekoga od ovih dvaju sistema pokušamo opi-
sati rodovsko stanje u nekome od prošlih razdoblja
evropske književnosti; upotrebljivost opisa uvijek je
problematična, koliko god on nekome razdoblju odgo-
varao. Pri takvome pokušaju nailazimo uglavnom na
48
dva tipa situacija. Jedanput neki od rodova izostaje u
kvantitativno ili kvalitativno relevantnome obliku, pa cije-
la koncepcija dolazi u pitanje; drugi put se opet javljaju
sva tri roda, ali je veliko pitanje što se time dobiva, jer
opis povećava zbrku, umjesto da je smanji. Za prvi tip si-
tuacije primjer nam je renesansna književnost u Italiji:
tu proza izostaje u kvantitativno relevantnome obliku, jer
joj ni poetički nije namijenjena umjetnička funkcija; nje-
zino je mjesto, dakle, drugačije od mjesta poezije i dra-
me. To je stanje, dakle, nemoguće na upotrebljiv način
opisati u terminima sistema PPD, jer se nečemu što ne-
ma veliku poetičku važnost (prozi) takva važnost prida-
je na umjetan način. Situaciju je, doduše, moguće opi-
sati u terminima sistema ELD, samo što i taj opis dolazi
u pitanje onda kad se ukaže potreba da se razmotri od-
nos među rodovima. Tu je proza, kad se ipak javi, dove-
dena na istu razinu s epom (uzmimo za primjer pasto-
ralni .»roman« Sannazzara ili Zoranića), premda je jasno
da su im poetička ishodišta posve drugačija, jer je taj
tip proze bliži lirici i drami {pastorali) nego epici.
Slično je i s drugim tipom situacije. U razdoblju ba-
roka, u XVII stoljeću, javlja se u talijanskoj književno-
sti i lirika, i komedija i tragedija, i ep i roman, pa je sta-
nje moguće opisati na način bilo kojega od naših dvaju
sistema. Nevolje su tu, međutim, najmanje dvije. Prvo,
među svim se tim rodovima mogu uočiti izrazite slično­
sti na barem jednome od nivoa, na nivou stila. Cijeli se
stilski kompleksi slobodno sele iz roda u rod, a to objema
koncepcijama stvara neizmjerne poteškoće, priječeći im
da definiraju prave karakteristike pojedinačnih rodova
Teškoće se, međutim, javljaju i na sasvim principijelnom
nivou. Opisujući stanje u okviru koncepcije PPD, naime,
brzo •ćemo uvidjeti da između epske i lirske poezije po-
stoje u tome razdoblju veoma bitne razlike na raznim
nivoima, od sadržajnoga do svjetonazorskog. Nećemo sti·
ći mnogo dalje ni opisujući stanje u okviru sistema ELD:
između epa i romana postoji u tome razdoblju ogromna
razlika, opet na većini nivoa, osim na stilskome. Roman
je tada, po svome općem stavu prema životu i književ-
nosti, bliži lirici nego epu; moguće je naći· mnogo više
sličnosti između romana i lirskog kanconijera (kao »ro-
mana« jedne konvencionalne ljubavi), nego između epa
4 KNJižEVNA GENOLOGIJA 49
 kao ideologiziranog, i romana kao individualističkog žan-
ra.'6
Zaključak koji slijedi nije iznenadan, jer predstavlja
neku vrstu općega mjesta. On bi mogao glasiti: _poetike
_ p()jedi.!lih književnih razdoblja, i, u vezi s njima, odgova~­
,- rajuć! žanrovs:Kf sistemi, ne-Egi~~l!j_!:!~_§_obziromna
_. rodove, nego -~-~z_g-_g!!!_~~-~:rste. Njih svaka poetika ima
7---u v1du i njih definira; poetike ne inzistiraju na onome
što povezuje razne književne vrste, nego na onome što
ih razlikuje. 1SHčnosti se traže tek kasnije, u vremenu
'koje nema. izravnoga odnosa prema književnosti, a ima
potrebu za uopćavanjem, pa zato i proučavanje književ-
nosti nastoji konstituirati kao znanost.
v Ono .što iz toga s1I]ea1 moguceje formulirati daljim
Zaključci dosadašnje naše analize mogli bi se formu-
lirati na slijedeći način. Ne samo da dvije opisane kon-
cepcije ~v"'a, onda kad žele prikazati stanje u cijeloj
evropskoj književnosti, zapadaju u nerazrješive proturje-
čnosti, jer ne op~_g__stanje negogainterp!:etiraju, nego
one, čini se, nisu ni formulirane-na temelju ·toga stanja:
, 1__ p_Q_eJike_r_azdobljf!_j_janrovski sistemi pojedinih razdoblja
l! ko_l!-~t!!~__i!~1\!_§..~.J:!Yli:ek o_kg_~~a.
' I doista, tu spoznaju književna znanost u praksi svag-
da i ima na umu pa se, pri bavljenju konkretnim mate-
rija~om, a i pri nešto ambicioznijim uopćavanjima, re-
dovito služi pojmom,vrste. Da bismo, naime, mogli ne-
kako definirati roman; baladu, komediju ili epigram, ni-
je nam potrebno da te pojmove posebno objašnjavamo
izvođenjem iz nekoga shvaćanja književnosti ili umjet-
l nosti uopće. Definicije gradimo na temelju uočavanja ka·
...rakteristika većiilli1manj1hsK:upinađj'eJa-·nasu-ođn!đ-;;.
' -------·
nja najčešće takva da ih možemo primijeniti na razne
vremenske odsječke, bez potrebe da uvodimo dodatna
objašnjenja o poetici:-razdoblja. Roman, tako, možemo
priHčno uspješno opisati i ograničiti u odnosu na druge
16
V. o 'tome mspravu Mladena Machieda »Mahnito stolje-
će. Talijanski roman seičenta«, Umjetnost riječi 3, Zagreb
1976.
so
vrste, bez obzira na vrijeme njegova n<l~tanka. Najčešće
nam za tipologijtC-roiriana neće biti potrebno razmišlja-
nje o njegovim mijenama i razvoju, osim kao dodatna
informacija: pikarski roman moći ćemo shvatiti kao je-
dan tip, a roman struje svijesti kao drugi, pa ih preci-
zno opisati i razgraničiti, ne obazirući se na činjenicu da
su proizašli iz različitih poetika, niti na to kako te poe-
tike roman shvaćaju i definiraju. Teško da je moguće
načiniti neku povijest epskoga roda, ali povijest romana
moguće je napraviti i takve povijesti postoje. {Još su iz-
razitije povijesti žanrova, npr. znanstveno fantastičnoga
ilL--kriminalističkoga romana). Za konstituiranje pojma
~~yrst~) ukratko, !!!j~ _p_o_trebno_pozi~nje_·~na· izvanknjižev11~-=­
-(filozofijske, estetičke i druge)_ ka_g:_gQr~ nego je njega
_g!pguće ~voriti na temelju opisa. - -------
izvođenjem konzekvenci iz _oyako opisanoga stanja. Oči­
to je, naime, dvoje. Prvo,\.rodovi.~se bitno oslanjaju na ne-
ko općenitije shvaćanje .Kiij1Ževnosti kao fenomena. Vrš-
te]e moguce proučavati -bez'obzit~-lil:Csvaku-sustavnu
koncepciju literature, pa čak i. bez ikakva znanja o tak-
voj koncepciji. ,Drugo, pojam ~~d ._nije izveden iz poj-
ma roda, on ·se iz njega i ne da logi,Ćno izvesnna onaf
riačinllakoji se rodovi mogu izvoditi iz nekoga cjelovi-
tog shvaćanja književnosti. !Nije, međutim, ni obratno,
naime tako da bi se do pojma roda došlo induktivnim
uopćavanjem na osnovi uvida u vrste, gdje bi rodovi
predstavljali neki logični viši pojam. _B-_q_gp_yLsu, napro-
tiv, nadređeni vrstama__po nekoj drugoj logici; ·oni su im l
nadređe?! na g~gc:>_vi .!'-~-~ćanj~~Dji~.~J?Q~tLkoj~ .post()jj
bez_obzJ,ri!:__Ql:!_YLSt~l nJima se ne bav1.' Rodovi 1 vrste, ;
l
zato, ne stoje u.nužnoj međusobnoj vezi. l
Sad je već jasno da su :eojmovi rođaT vrste međusob­
no različiti i po svome podrijetlu i po svojoj prirodi. Iz
toga logi·čno slijede· dvije veoma važne konzekvence. 1Prva
od njih tiče se prirode pojmova roda i vrste, a druga nji-
hove upotrebljivosti za opis stanja u nekoj ]<njiževnosti,
nekoj epohi ili u literaturi uopće. Wojam(!oda.'može po-
služiti samo za tumačenje književnoga fenomena, za ne-
ku projekciju smisla književnosti, a nikada kao instru-
me!!Copisa--Konlfrethe-s1<up1ne :Književnih djela. Pojam
. vrst~, naprotiv, može služiti samo za ~pis konkretnoga sta-
nja; za njegovo ·što preciznije ocrtavanje, pa tako pripre-
-·----- ----- -·~-
4* 51
 mati teren za uopćavanje koje se onda može kretati u
različitim smjerovima, ali samo po sebi ne pretpostavlja
nikakvu posebnu koncepciju književne umjetnine niti
književno-povijesnoga procesa.
To znači da su dijeljenje književnosti na rodove i nje-
zino dijeljenje na vrste dva posve različita posla, svoj-
stvena dvjema raznorodnim djelatnostima. Podjela na
.r~dov~. ~e m.~~e legi~!mno _služiti ni teoriji, ni povijes"ij
m knt1c1 knJizevnostl. ;podJela na vrste n~zaQbilazn!!__ie
1 ,, • i za povijest i za kritiku, dok je njezinu pravu teorijsku
~
1
' '' ulogu istom potrebno iznova definirati.
Za nastanak književnoga djela kao umjetnine i za nje-
govo razumijevanje pojam_ roda nije neophodan. To se
dobro vidi razmotrimo li pojam roda s obzirom na tri
važna aspekta svakoga književnoga procesa, naime s ob-
zirom .na pisca, djelo i čitaoca.
U trenutku kad odluči pisati književno djelo, autor
zna kojoj.će vrsti ono pripadati. On to zna zbog više ra-
zloga. Ponajprije, zbog svoje književne naobrazbe, koja
mu _na raspolaganje stavlja ipak ograničen broj moguć­
nosti. Drugo, on to zna i zbog vladajućega sistema knji-
ževnih vrijednosti u trenutku nastanka djela. Treće, pi-
sac to zna i zbog eventualnih uzora koje ima pred očima
(u razdobljima kad su uzori osobito važni), kao i zbog
niza drugih razloga. Od romantizma naovamo, doduše,
često se iz usta pjesnika mogu 'čuti tvrdnje o tome da
na početku književnoga stvaranja oni ne znaju >>Što će
ispasti«, da stvaraju »po unutrašnjem diktatu«, da .»pišu
kao što dišu<<. Takve su izjave rjeđe plod paze, a češće re-
zultat iskrenoga uvjerenja, koje se opet oslanja na poe-
tiku po kojoj je pjesničko djelo izraz subjekta, pa je
zato neponovljivo i jedinstveno. Takvo uvjerenje, među­
tim, ne odgovara istinskome stanju, koliko god proživ-
ljeno bilo; ako se djelo, naime, ne organizira svjesno kao
pripadnik vrste ili žanra, onda do toga dolazi nesvjesno:
neka se pravila i neke konvencije svagda imaju u vidu.
O tome svjedoče dvije činjenice. Prvo, činjenica da je, i
p~red sve ~~j~__;.?:a_~qrigh_:~l-?oš;ćg, __bro.J::Y.I~ta iRak raz-
Il1J~?,~r:.C1niicen; .. drugo, cmJemca da se djela jedna na
52
druga oslanjl1jl,l) pozJ_-y~j~ da se nastavljaju na tradiciju i
i da tako· ipak pripadaju vrstama. Pojava svake nove ško--
le, qove stilske formacije i nove epohe redovito je ve-
zana uz neke vrste koje istupaju kao nosioci programaP
PriPadnost vrsti onda, dakakQ..___Q!:gf\n!Zir'!:_djelo na")
svim llfvoirna. Piše li ep, pjesnik znade kako to mora l
činiti, kakav Će zaz'i\rođafuatl, !2i_u strofu, kakve JUnake, )
kako raspored1h pjeva.!!.@ itd. Isto vrijedi i za roman i ·
za diUgeVrSte; ako izabere određen tip_ fabule, pisac zna
1
da ce Je morati organizirati kao roman, a ne kao lirsku 1
pjesm'trittpaštoralu. Pogotovo to vnJedi za dramska dje-!
la, gdje--suKonvencije još izrazitije i gdje pravila vrste
treba osobito imati na umu.
Pravila su, međutim, tako izrazita, a konvencije ·tako
čvrste, da 1Često posve potiskuju sliJčnost date vrste s
drugim vrstama koje pripadaju istome rodu. Kad stvara
roman, od autora je daleko svaka pomisao o epici uopće,
kao što ne misli općenito na liriku onda kad sastavlja
sonet. On svoje djelo ne organizira s obzirom na karak-
teristike roda uopće, nego s obzirom na pravila vrste,
bez obzira da li ta pravila sasvim prihvaća, ili ih nastoji
i nekako prekl'Šiti. Sjste!Jl_ vrsta je temelj bez kojega ni-
kada nijedan autor ne bi napisao nCretka;jer -mu taj si.:
sfem riudi instrumente r omogUćuje snalaženje. ~-
--Nešto --slično vrijedi i -za či~atelja. I on, dakako, ima
stanovitu književnu kulturu, i za njega je pogled na knji-
ževnost organiziran kao niz književnih vrsta, podvrsta i
žanrova. ·Prosječan ,čitatelj nikada na polici biblioteke ne.
traži pripadnike nekoga od triju rodova, nego uvijek ro-
mane, pjesme, komedije, epove ili poslovice. Nije pri
tome najvažnije koji ·žanrovski sistem u njegovome vre- ~
menu vlada: o krug onih vrsta koje su njemu dostupne,
on mjeri i sav ostali književni korpus, pa i korpus onih
literatura kojima njegov sistem vrsta nikako ne prista-
je, npr. književnosti ,Istoka. Pri susretu sa svakim poje-
dinačnim djelom 'čitatelj nešto očt';kuje. Njegovo se oče­
kivanje, da tako kažemo, »razvija« u nekoliko faza. Naj-
17
Usp. knjigu Aleksandra Flakera Stilske formacije, Za-
greb 1976., gdje se o toj problematici daju veoma poticajne
sugestije i primjeri.
53
 prije, on se pita kojoj vrsti pripada djelo s kojim se su- boljega dokaza od činjenice da neka ostvarenja, proble-

l
matična po svojoj pripadnosti, lako možemo klasificirati
sreo, a zatim kojega je žanra, kakva mu je tematika, po-
i proučavati kao pripadnike neke posebno vrste, ali ih
drijetlo itd. To očekivanje ima veoma važnu ulogu i u
kao pripadnike rodova teško možemo nekamo svrstati.
drugoj fazi. čitatelj sad mjeri djelo na temelju svoje
predodžbe o vrsti kojoj djelo pripada; o toj pripadnosti Tako je, uzmimo, sa Zoranićevim Planinama: njih može"
mo razumjeti kao pripadnika posebne vrste koja neku
on pro~uđuje bilo po natpisu na koricama (roman), bilo
vrstu začetnika ima u Danteovu djelu Vita nova, ali nji-
po graftčkom izgledu teksta (pjesme), ili po kojemu dru-
hov položaj između lirike i epike praktički nije moguće
g?m ele:nentu. O toj procjeni pripadnosti djela vrsti, ovi-
Sl pak 1 način na koji će ga čitatelj prihvatiti. Imat će
korisno odrediti.
on neprestano u vidu po čemu se djelo uklapa u vrstu, U povijesti proučavanja književnih formi znameniti su,
po čemu od nje odstupa, što je u njemu novo. Ako utvrdi pa zato i često osporavani i ironizirani, pokušaji uspored·
da djelo ne pripada nijednoj od njemu poznatih vrsta, be književnih vrsta s vrstama u prirodi.18 Ipak, i ovdje
čitatelj će. ga_ odbaciti, ili će-svoje očekivanje posve pre- smo u iskušenju da to učinimo, jer se čini da bi nam
usmjeriti. O procjeni pripadnosti vrsti, dakle, ovisi u takav pokušaj mogao ponešto pokazati. Lako je, npr.,
krajnjoj liniji i vrijednosna procjena djela. uočiti da pojedinačna lipa nastaje kao pripadnik vrste,
.tNi tu, kak~ se iz izloženoga može vidjeti, nema mnogo pa da bi bila lipom, ona mora imati niz karakteristika:
mJes~~ za po~am rod~. Djela se ne doživljavaju kao ep- tip drva, izgled stabla, oblik lista, karakterističan cvijet,
ska Ih kao hrska (os1m ako se ti pojmovi uzmu posve plod itd. To što je lipa bjelogorična drvo, kao činjenica
ko!?kvij~lno): nego jedino kao pjesme, epovi, romani itd. je posve irelevantno i za pojedinačno stablo, i za opis
I citatelJev sistem, dakle, sadrži niz predodžbi o vrstama karakteristika lipe kao vrste, pa je tu vrstu moguće i
koje nisu grupirane u rodove, nego su, naprotiv, da bi dobro razumjeti i opisati i proučavati ne obazirući se
čitanje bilo moguće, oštro odijeljene po karakteristikama
uopće na činjenicu da na svijetu postoje još i kesteni,
koje ih razlikuju.
jabuke i brijestovi, kao što postoji i crnogorica. Do poj-
S~m? se po sebi razumije da je djelo rezultat takvoga··
ma bjelogorice, naime, mi dolazimo tek naknadnim uop-
~~anJa 1 to~a procesa,. kako u nastanku, tako i u recepci-
ćavanjem, širim uvidom u stvari i to nam, dakako, po-
~1. '?no, nmme, postoJi u okviru nekoga sistema vrsta i ·
Je?mo u odnosu na taj sistem bivaju razumljive njegove maže, ali tek na nekoj drugoj razini bavljenja botani-
stilske, kompozicijske, motivske, metričke i druge karak- kom. Književno djelo, moglo bi se reći, isto tako nastaje
teristike. Kad sistem na koji se djelo oslanja nestane sa- kao pripadnik vrste, kao takvo biva koncipirano i shva-
scene, k.ad nastupi nova epoha, djelo biva uključivano u ćeno i većina njegovih bitnih osobina vidljiva je u odno-
drug: .sis!~~~~ta, omjeravano prema drugačijim pri- su na vrstu.
:padmcima Istoga razreda. Tako se događa da djelo koje Tu, međutim, sličnost prestaje. Jer, dok je razlikovanje
Je nastalo kao neliterarno kasnije bude shvaćeno kao bjelogodčnoga i crnogoričnog drveća moguće usposta-
knji~evnost, a ponekad i obratno. U svakom slučaju, lite- viti i samim opisom neke šume i temeljnim izučavanjem
rarni se karakter djela (a to znači i samo njegovo posto- karakteristika pojedinih vrsta, u književnosti nije tako.
janje kao umjetnine) svagda konstituira u odnosu na ne-
Do pojma roda ne može se doći preko opisa stanja i kla-
ki sistem vrsta i u odnosu na neku posebnu vrstu kojoj
sifikacije pojedinačnih djela; njega nam može dati tek
bi djelo moglo pripadati.
neka općenitija ideja o književnosti.
I tu se pokazuje da je pojam roda ostao po strani. Da
bi postojalo kao književna umjetnina, djelo ne mora sta-
18 F. Brunetiere, L'evolution des genres dans l'histoire de
jati ni u kakvome odnosu prema pojmu roda niti prema
nekome konkretnom književnom rodu. Tome ne treba la litterature, Paris 1890.
55
54

.-~~...,,... ..._.....,....."..........,_ _ _ _ _ . . " " "_s .!I! !IJ !I! !IJAJ! I! !It\!I 'IJl4! 1'!AP! I'!hJ!I!JIJM!I!JIJ.M! I!tZ.! I!.W!I!JIJ.!I!JIJ}M,!I!JIJ)0!I!JIJ!_!4!I!JIJ.Ji !li!'M! I!JIJ.,_P.!I!JIJt),).!I!JIJ$e!I!JIJ.S.!I!JIJ.f.i !I!JIJih!I! !J·.IO!I! !I1L!I!JIJA_.! '!_,&"! !_-l W_.-~SL"l iJI ~"': :ZI! ! L
.. _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ __
 VII
Ostaje još samo da izvidimo kakve su konzekvence ne-
tom opisanog stanja za status pojma književnoga roda
u proučavanju književnosti kao zasebnoj znanstvenoj dis-
ciplini. Te su konzekvence razmjerno jednostavne, ali i
dalekosežne, a moguće ih je formulirati u tri osnovna
smjera.
L :!'ojam LOda_-'l~.!:~_q'Y2,jn_o_j~__,ye;zan ,u:z:_p_9_etiku. Iza •
svake od dviju ovdje opisanih koncepcija književnih ro- ·
dova stoji po jedna poetika koju je razmjerno lako iden
tifieirati. Doduše, različite su se poetike oslanjale na isto-
vetne ·koncepcije rodova, ali je i tada upravo poetika ima-
la presudnu važnost: svojim argumentima ona je :činila
prihvatljivima i rodove. Nisu, dakle, rodovi nešto ,što
može pristajati raznim poetikama, nego su razne poetike,
svojom cjelinom, u stanju. opravdati ideju· o trima rodo-
yima. Cjelina je pri tome bitan pojam. Poetik;a, naime,
ne opisuje stanje u književnosti nego ~njiževnosLobjaš- __
_E.iAYa,-namjenjuje._joj_neko_I!lj~_~to 1!. društvu.J. .. u svijetu,
?dređuje joj ~atus, domete i zadaće;· RociQY.i_§g:~~t.~l{:§~­
J~rumenti poefiRa-ilzvan-poetikekao cjeline nisu ra-
._~un:IJivi .. Poefi1<e supa'K-·uvijek nekako usmjerene, pri-
strane 1 Jednostrane; one nisu objektivne nego isključive;
one se, obično, kao cjeline, izvode iz nekoga jedinstveno-
ga s~va~~Ja-literature (kao mimeze, komunikacije, eks-
preSIJe Ih cega drugoga), a nepristajanje na temeljni po-
stulat. p~dr~zumijeva. i nepristajanje na cjelinu. Rodovi
postoJe. Jedmo u okviru takvih poetika i jedino su u to-
me okviru ponekad i prihvatljivi.
2. Rodovi, zbog netom rečenoga, ne mogu biti instru-
!!leEt_~~~-teor,ije_ki1~iž~~~?~.t!:. Od trijiT.temeljill11 điscipli- ·
~a ~Jlz~vne. znanosti, nmme od povijesti, teorije i kri-
tike, Jedmo Je teorija egzaktna, jedino su u njoj mogući
objektivni kriteriji i služenje preciznim znanstvenim me-
toda~a. Povijest ~ k:i,tika vazda se suočavaju, na jednoj
str~m, s nei?o~ucn?scu da egzaktno utvrde kriterije po
koJ~ma rangiraJu djela, a na drugoj s nemogućnoš.ću da
SVOJe rezultate egzaktno dokažu. 19 Predmet su teorije pak
19
O egzaktnosti kritike i njezinih kriterija v. osobito u
killjilzi Svetozara Petrovića Priroda kritike.
56
oni aspekti književnosti koje je moguće egzaktno prou;l
čavati: figure, metrika, oblici, tipovi kompozicije, moti-..
vika, tematologija itd. Pri bavljenju nekim od takvih as- '
pekata, teoretičarevo shvaćanje književnosti uopće sa-
svim je u pozadini. Dapače, još je i bolje ako ono ne in·
tervenira, jer može samo unijeti zabunu: preduvjet teo-
rijskoga proučavanja i jest da se aspekti književnoga dje-
la promatraju bez obzira na njihovo umjetničko funkcio-
niranje, društvenu ulogu ili subjekt koji ih rabi. Rodove
je pak, kao što se vidjelo, nemoguće upotrebljavati izvan
neke poetike, pa ih je zato nemoguće zamisliti kao instru-
mente egzaktnoga opisa, kao takav instrument koji će
funkcionirati jednako za svakoga proučavaoca, bez obzi-
ra 1Što' on mislio o književnosti uopće. S vrstama takva
mogućnost postoji, pa njih teorija književnosti zato i mo-
že prihvatiti.
3... g??oy~ dakle, treba vratiti natrag u onu sferu iz \
koje' su i potekli i. u kojoj. su L stekli. onoliki autoritet,
naime lL§ft!m.JH9Z:~· Pojam roda može korisno poslu- !
žiti pri razmatranju o biti_~njiževnosj:i i poslove koji se
eventualno iz toga mogu''hvesti. Jedino u filozofiji knji-
ževnosti može pojam roda steći i neki dignitet i adekvat-
nu egzaktnost i primjenljivost. Jedino odande, napokon,
može taj pojam korisno djelovati i na proučavanje knji-
ževnosti uopće.
Ako, naime, pojam roda uvijek podrazumijeva i neki)
filozofski stav o književnosti i o čovjeku, onda ne treba/
ni pokušavati da mu se dade privid literarnog termina J
istom kad postane jasno da je to filozofijski pojam; na-
metnut će se svakoj njegovoj upotrebi obaveza da doista
bude filozofijom književnosti.
Mora, međutim, biti jasno da se razm~šljanje o priro-
di književnosti nalazi izvan domene književne znanosti,
pa zato treba tako da bude i s pojmom roda koji je in-
strument takvoga razmišljanja. Temeljni pojam na te-
renu književne znano§(i morao bi, ćini se, biti pojam vrs-
te. I on, doduše, -nameće niz problema, ali bi nejasnoće .
svakako bile manje da se uz bok vrstama neprestano ne
stavljaju i rodovi i da se i jedno i drugo ne pokušava
obrađivati odjednom. Kad se_ vrste (i skupine unl:l~.c.tr_!Jjilil._
shvate kao jedine prave reali}e-·ii·a-p0di:'učju~1<iijiževne ge,
nalogi je, pripremljen je"teferi. . ia . sustavno razmišljanje.
u-·toj-problematici.
57
 Jer, proučavanje književnih vrsta otvara nam, čini se,
put k nešto v1šim razinama razmišljanja 'o funkcionira-
nju književnosti i o bitnim odrednicama svakoga knji-
ževnog procesa, budući da se vrste, kako je već rečeno,
pokazuju kao nosioci novih kvaliteta pri svakoj povijes-
noj promjeni.2° Drugo, proučavanje vrsta otvara nam uvid
u niz važnih aspekata književnoga zbivanja, kao što su
odnos književnosti i zbilje, književnosti i društva itd.; ti
aspekti, naime, mogu konstitutivno djelovati na nasta-
nak ili modifikaciju vrsta i žanrova. Napokon, prihvaća­
nje klasifikacije književnosti po vrstama omogućuje nam
i bolje promatranje niza literarnih postupaka i njihova
funkcioniranja, jer se ovi pojavljuju u nekom odnosu pre-
'ma vrstama ili čak sudjeluju u njihovu konstituiranju i
modifikaciji.
Takva klasifikacija pak ne može imati za svrhu samo
popis i opis književnih formi. Ona se može plodno zami-
sliti ]edino kao proučavanje onih elemenata koji se po-
javljuju kao razlikovni elementi književnih vrsta i žan-
rova, te kao proučavanje načina stvaranja hijerarhije me-
đu tim elementima kao i načina na koje razni elementi
stupaju u međusobne kombinacije stvarajući nove forme.
Naše je vrijeme sklono da književnost promatra bilo kao
društvenu pojavu {sociologiJa,· psihologija, teorija recep-
cije, politika), bilo kao niz specifi<čnih postupaka u jezi-
ku {stilistika, komunikacija, semiologija). Proučavanje
vrsta moglo bi se, ako ga dovoljno široko zamislimo, po-
kazati kao sretna veza između tih dviju suprotstavljenih
vizura.
w Usp. spomenutu knjigu Aleksandra Flakera, kao i čla­
nak Z. Skreba o periodizaciji, u k/njizi FlaJker-Skreb, Stilovi
i razdoblja, Zagreb 1964.
58
KNJižEVNE VRSTE I POVIJEST
KNJižEVNOSTI
Pojam knjiže~~-_y;rste. svojina je prije _svega teorije
književnosfC ali" se_ njime služe i druge discipline: kritika.
i liisloriografjj~ako je, međutim, uočiti da taj pojam
-iiilill--književnoj teoriji donekle ~~!?_it_..S!(ltus, takav
status kakav je svojstven malo kojoj kategoriji iz iste
domene. Pojam vrste, naime, u sebi sadrži i povij~ni
aspekt. Taj je aspekt prisutan već u njegovoj "oefuiićiji,
·pa-1e~rija, nastojeći da vrstu precizno odredi, svagda po-
vijesnu dimenziju mora navesti kao nerazdvojan njezin
dio. Drugi književnoteorijski pojmovi, dakako, toga as-
pekta nemaju: stilemi, figure, versifikacijski pojmovi pot-
puno su odvojeni od povijesne dimenzije književnosti i
ona je iz njihove definicije isključena} Pojam vrste, na-
protiv, teško da se uopće i može uspostaviti a da se povi-
jesna komponenta ne uzme u obzir. Ona je, reklo bi se,
svagda prisutna na dva bitna na,čina.
Prvo, teorija književnosti uzima evoluciju književnih
vrsta kao nerazdvojan dio njihove prirode. Ona, naime,
tvrdi da se književne vrste: kr_~_P2~!J~i..J2reJ;ap_aju_jedn~
u druge, da-je"dheiz dl1,lglh_:nastaju_Lmeđusobno.se_.smje-
-fijlljunaiiterarnof sceni, pa je time djelom~čno objaš·
---·---··---·~·~-------
1
Ti se pojmovi dovode u vezu s povijesnom dimenzijom
samo rutoli:kio što ponekad mogu biti signal pripadnosti djela
nekome razdoblju, onako kako je petrarkistički stilski kom·
pleks :znak ptrirpadnosti literaturi renesanse, ili kao što je dvo-
struko rimovani dvanaesterac znak pripadnosti djela starijoj
hrvatskoj !književnosti.
59