UDK 159.9226 Strugni @lanak Primljeno 2/01 Krize i izazovi odrasle dobi Mihaly SZENTMARTONI Sazetak Kriza »srednje dobic predstavija se kao nuina etapa u hodu prema osobnoj zrelo- sti, a ima svoje duhovne, egzistencijalne i psiholoike konotacije. Na duhovnom planu osoba se mora suotiti sa stvarnox¢u svoje stvorene naravi koja je ranjena grijehom i treba spasenje koju nitko ne moze dati sebi, ve¢ je treba prihvatiti u predanju bezuvjetnoj Bodoj ljubavi. Na egzistencijalnom planu osoba dotivijava granicne situacije koje ju poticu na osmisljenje svog Zivota. Na psiholoskom planu kriza se javlja kao izazov da se prevrednuju ideali i vrednote te se okrene prema duhovnoj sferi svoga biéa. Nakon analiza sadriaja te krize, autor navodi niz puto- kaza za njeno kreativno rjesenje. Uvod Kad se @uje rijet »razvojna psihologija«, obiéno mislimo na djecu i mlade. Me- dutim suvremena razvojna psihologija je, uglavnom, premda ne iskljudivo, zashu- gom E, Eriksona, proiirila horizonte razvoja sve do starosti. Danas gotovo na svim podrugjima Ijudske psihe prevladava dinamigan pristup: zrelost nije stanje, nego sposobnost trajnog rasta prema sve zrelijim odlukama a svetost se najbolje shvaéa kao dinamitan hod prema sve ve¢oj suradnji s miloséu. Na putu prema zrelosti neizbjeZna je jedna etapa koju bismo mogli nazvati ra- ali¢itim imenima: iskustvo vlastitih granica, iskustvo viastite Ijudskosti, iskustvo svoje grijehom ranjene naravi, egzistencijalna tjeskoba... no sadréaj je uvijek isti, ato je dolazak u dodir s Ginjenicom da smo smrtna biéa. Bog zove slobodna Sov- jeka po imenu na spasenje, ali i Zovjek se pita, kako posti¢i onu puninu svoje Ijud- skosti koju nosi u sebi kao nostalgiju? Osoba postaje bolno svjesna svoje Ijudske situacije nakon iskonskog grijeha, tj. kako je odijeljena od Boga, izvora svoga po- stojanja. Istodobno vidi i to da ne postoji nikakav put za samo-opravdanje, za sa- mo-spaSavanje; postaje akutna potreba da svoj Zivot usmjeri prema Bogu. Poziti- van ishod tog traZenja jest prihva¢anje sebe kao stvorenje uz korjenitu okrenutost Zivota prema Bogu. U ovoj bismo studiji Zeljeli promotriti razlitite vidike te »krize odrasle dobi« uz naznaku nekih osnovnih smjernica za njeno konstruktivno rje8e- nije. 175M, Szentmértony: Krize i izazovi odrasle dobi Obnov. Zivot (56) 2 (2001) str. 175-187 Teoloski sadrzaj: iskustvo grijeha Iskustvo vlastitih granica znati postati svjestan svoga ljudskog stanja: s iskon- skim grijehom Zovjek se odcijepio od Boga, ali koji ga ipak nije napustio, nego mu je utjelovljenjem svoga Sina ponudio spasenje i pomirenje. Sveti Pavao je opisao krasno teoloski sadrZaj ovog iskustva: Té cjelokupno stvorenje ustrajno iséekuje ovo objavijivanje sinova Bozih — stvorenje naime bijaie podvrgnuto ispraznosti, ne svojevoljno, nego od onoga koji ga podvrgnu — u nadi da ée se i samo stvorenje osloboditi ropstva raspadljivosti da sudjeluje u slobodi slave djece Boije. Uistinu znamo da sva stvorenja zajedno uzdisu i da se sva skupa nalaze u porodajnim mukama sve dosad. No, ne samo ona veé i mi koji imamo prve plodove Duha, sami u sebi uzdigemo ustrajno isce- kujuéi posinjenje: otkupljenje naSega tijela. Nadom smo naime spaseni (Rim 8, 19-23). Iskustvo granica je bolno, tjeskobno, zastraSujuée iskustvo: Sovjek se osjeca osamljen, napusten, daleko od Boga. Ali premda ovo iskustvo, s jedne strane, gura ¢ovjeka prema potpunom ispraZnjenju, s druge strane, usmjeruje ga prema spa- siteljskoj BoZjoj ljubavi. U tom smislu moze se ustvrditi da je ovo iskustvo zapravo predvorje mistiénog iskustva Sto ima kao sadrZaj upravo iskustvo bezuvjetne Bozje Ijubavi. Ova kriza, koju psihologija poznaje i pod imenom »kriza srednje dobi«, proi- zlazi iz razlititih Ginitelja. U tom razdoblju Zivota osoba postaje svjesna da je »gu- bitnik« u mnogim podruéjima Zivotne borbe, pa se okreée prema Bogu.! Drugi pokretat iskustva granica mote biti percepeija velitine Zivotnog poslanja, iskustvo koje su bolno dozivjeli svi proroci koji su se uvijek osjeéali nedoraslima svome po- slanju, npr. Jeremija, Izaija i drugi. Sveti Pavao nam moée posluziti kao primjer za sadrZaj te krize. Na psihickoj razini ima iskustvo »trna« Sto ga je doZivljavao kao neSto Sto ga snaZno ometalo u njegovu radu i Zivotu i Sto mu je zadavalo velikih tjeskoba. Ne znamo o emu se zapravo radilo, ali bez sumnje o netemu Sto ga je poniZavalo. Njegova molitva postaje vapaj: »i da se ne bih uzoholio zbog obilja objava, stavljen mi je trn.u tijelo, sotonin poslanik, da me trajno mudi da se ne uzoholim. Za to sam triput molio Gospodina da prestane. A on mi je odgovorio: Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savrSeno otituje u slabosti’« (2Kor 12, 7-9). Na moralnoj razini dozivijava slabost svoje volje: »Ja zbilja ne razumijem &to Ginim, jer ne Einim ono &to hoéu, nego éinim onom Sto mrzim (...) Zaista, htjeti dobro jest u mojoj moéi, ali nije udiniti ga, buduéi da ne cinim dobro koje hoéu, nego Zinim zlo koje neéu« (Rim 7, 15. 19). Na egzistencijalnoj razini njegova nelagodnost je jo8 ve¢a, jer vidi grjeSno stanje Covjeka pa vay »Jadan ti sam ja éovjek! Tko ¢e me izbaviti od ovog smrtonosnoga tijela« (Rim 7, 24). 1 Usp. F. J. Cerda, »Rimotivare a ’meta della vita’ la propria esistenza consacratas, in Vita Consa- crata, 29 (1993), 216-231; E. Whitehead - J. Whitehead, Christian Life Patterns. The Psychological Challenges and Religious Invitations of Adult Life, New York, 1979, 35-61. 176Obnov. Zivot (56) 2 (2001) str. 175-187 M. Szentmirtony: Krize i izazovi odrasle dobi Iskustvo granica mode biti posljedica nekih negativnih okolnosti, kao Sto je bo- lest, neuspjeh, krivnja i skorainja smrt. Katekizam Katolitke Crkve spominje iz~ ritito bolest i patnju kao situacije koje podsjecaju na nage granice: Bolest i patnja vazda su se brojili medu najteza pitanja koja stavijaju na kusnju Gjudski Zivot. U bolesti Covjek do%ivljuje svoju ograniéenost i privremenost. U sva- Koj bolesti mozemo nazreti smrt, Bolest moze Covjeka dovesti do tjeskobe, do za- twaranja u sebe, kadito ak do o¢aja i pobune protiv Boga. Ali moze ga dovesti i do vece zrelosti, pomoci mu da u svom ivotu razluci ono sto nije bitno te se okrene k onome Sto je bitno. Bolest Covjeka vrlo &esto izazove da Boga trazi i da mu se vrati (Br. 1500-1501). Svaki svetac je morao pro¢i ovo duhovno iskustvo na svom putu do punine Iju- bavi: iskusili su svoju grjeSnost, svoju nedostojnost, duhovni mrak i ova rijeé spon- tano nam doziva u pamet ime Svetog Ivana od Kriza. Ako pak trazimo novije pri- mjere, moZemo se sjetiti svete Male Terezije i njenog iskustva tunela, dramu pri- vidne Bozje Sutnje i mogla je samo vjerovati da postoji izlaz iz tunela gdje sjaji sunce i u toj vjeri se bezuyjetno predala Bozjoj ljubavi. Neka bude ipak doputeno prikazati duhovni sadréaj i putove rjeSenja iskustva viastitih granica na primjeru jedne, barem u nasim krajevima, manje poznate, no zbog toga nita manje zanimljive osobe: Blazene Brigide Morello (1610-1679). Moj susret s tom velikom Zenom iz 17. stoljeéa zapodeo je tako da mise obratila vrhov- na poglavarica Druzbe koju je ona osnovala s zamolbom da napisem jednu studiju © psiholoskom i duhovnom profilu Majke Brigide u vidu njene beatifikacije. Ma- terijale za takav studij naSao sam u prvorazrednim dokumentima, u duhovnom dnevniku i autobiografiji same Brigide. U njenom duhovnom razvoju mogu se pre- poznati sva velika duhovna iskustva: obraéenje, borba za slobodu, otkri¢e svoje karizme, duhovni mrak i mistiéna ljubav. Ovdje bih se Zelio zaustaviti samo na njenom iskustvo granica koja neobitnom jasnoGom zrcali sve bitne sastavnice tog iskustva zajedno s pozitivnim rjeenjem. Ali da bismo mogli smjestiti to iskustvo u cjelinu njenog duhovnog puta, smatram korisnim dati neke osnovne biografske podatke. Brigida Morello se rodila g. 1610. u Rapallo (Italija). Jo8 kao djevojka puno je mislila na to da postane redovnica, ali taj san nije mogla ostvariti zbog majéine smrti, Dvanaestogodisnja Brigida morala je preuzeti ku¢anstvo brojne obitelji. Na inzistiranje oca sklopila je brak s jednim dobrostojecim mladiéem. Po svjedotan- stvu same Brigide brak je bio sretan i sama je esto ponavijala da je na ovom svijetu najviSe voljela svog muza. Djece nisu imali. Nakon éetiri godine braka Brigida je ostala udovica, Imala je tada 27 godina. U njenoj se du’i ponovno rasplamsala 4elja za redovnitkim Zivotom, ali nije mogla naéi ni jednu druzbu u kojoj bi mogla prepoznati svoje zvanje: ili ona nije bila zadovoljna ili drugi nisu smatrali nju pri- Kladnom. Na kraju, ohrabrena od svog ispovjednika, osnovala je novu Druzbu. Unnrla je g. 1679. Papa Ivan Pavao IL. proglasio ju je blaZenom 15. oZujka 1998. Brigida je vodila dnevnik o svojim duhovnim iskustvima. Godine 1645. napisa- la je nekoliko stranica koje na majstorski natin opisuju njeno iskustvo granica. Iz Gitavog dnevnika stjege se dojam da je jako dobro poznavala sebe. Znala je da ima 177M, Szentmértony: Krize i izazovi odrasle dobi ‘Obnov. Zivot (56) 2 (2001) str. 175-187 naprasitu narav, bila je svjesna svojih mana, osje¢ala se neprikladnom, malenom za ono poslanje koje joj je Bog namijenio. Slikovitim stilom tadaSnjeg duhovnog jezika ovako opisuje sebe: »Osjeéala sam se kao mali crv i najradije bih se sakrila u kakvu zabitnu rupicu gdje me nitko ne moze naci«, Dugo razmislja 0 svojoj siéus- nosti Sto je imala za posljedicu veliku poniznost. U tjednu uoti Duhova postaje akutna svijest 0 svojoj malenkosti: Postala sam svjesna da sam nista te da svaka stvorena stvar i sve stvorenje je nista, buduci da sam vidjela stvari onakve kakve bi one bile bez Bozje milosti. Sebe sam nasla toliko odbojnom da nisam mogla pogledati sebe; bila sam veoma ljuta na sebe. I dok sam ovako razmisljala o sebi, shvatila sam da mi je Bog namijenio upravo ovaj put, ali ne samo meni nego svima pa mi je duznost da sve one koji su mi povjereni, ucim putu poniznosti. Uovom iskustvu Brigida dodivljava onu istinu koju je Pavao uo od samog Go- spodina: »Dosta ti je moja milost«. Brigida je shvatila da se ne smije dalje mutiti zbog svojih granica, bududi da upravo u slabostima postaje o¢ita Bozja milost. U dubini svoga srca zna gdje treba traziti spasenje te ovako piSe: »Ne mogu drugo nego re¢i: Moja ljubavi, neka ne bude moja, nego tvoja volja, pa mu prikazujem ovog magarca da ga natovari kako on hoée, buduéi da ja nisam sposobna ni za kakvo dobro djelo.« Njen pogled ne ostaje zarobljen od svojih granica nego ga dize prema BoZjoj milosti: »Kad bi mi Bog uskratio tu milost, ja bih bila gora od samog davla, podinila bih svako moguée zlo kad bih se oslanjala samo na svoju volju.« Svjetlo svie za vrijeme kontemplacije Boze dobrote i Brigida ovim rijetima opisuje taj preokret: »Ne ufam se ni u Sto osim u Boga i rado priznajem da moja dua ne moze naéi oslonca osim u Bogu. U toj spoznaji raste moja vjera i povjere- nje i jasno vidim da me nikakvo stvorenje ne moze odijeliti od mog ljubljenog Isu- sa, veé jedino grijeh me moze odijeliti od mog Gospodina.« Tu zapoéinje njen mistiéni uspon a poéetak je naznaéen jednom jedinom rijeé- ju: »Gledaj!« Ali prva stvar koju vidi jest jedno veliko tamno brdo i tuje ove ri »Ovo su patnje koje eS morati ti podnositi, a bit ée nutarnje i vanjske.« Podinje njen put Cisenja, zatim preko mnogih rasvjetljenja stiZe do potpunog predanja i jedinstva sa svojim Zaruénikom2 Brigida je iskusila dubine svoje stvorene naravi, shvatila je da ne moze sebe spasiti, ali je otkrila i putove spasenja i bez suzdrZavanja baca se u naruéaj milosti. To je osnovni model pozitivnog rjeSenja njezine krize. Egzistencijalni sadréaj: tjeskoba Filozofska analiza ovog iskustva vezuje se uz ime K. Jaspersa. PolaziSte njego- vih razmi8ljanja jest naSe ljudsko stanje koje obiljeZuje promjenljivost situacija ko- je nose uvijek nove moguénosti. Neke se od tih situacija, ako se propuste, ne vra- 2. M. Szentmértoni, »Brigida Morello di Gesi. Profilo psico-spirituale«, in Aa. Vv., Brigida Morello di Gesit, Libreria Editrice Vaticana, Roma 1997, 81-150. 178Obnov. Zivot (56) 2 (2001) str. 175-187 M. Szentmértony: Krize i izazovi odrasle dobi éaju nikad vie; druge situacije ostaju u biti nepromjenljive, premda se mijenjaju neki vidici pa se njihova razarajuéa snaga nastoji potisnuti. Ovamo pripadaju smrt, patnja, borba, promjenljivost, krivnja. Ove posljednje su toliko bitne za nau egzi- stenciju da ih Jaspers naziva »graniénim iskustvima« (Grenzerfahrungen). Radi se o takvim situacijama od kojih ne mozemo pobjeéi niti ih moZemo pro- mijeniti. U svagdanjem Zivotu esto kuSamo ne misliti na njih, Zivimo kao da nikad ne Gemo umrijeti, potiskujemo nase krivnje izatvaramo ogi pred promjenama. Mi se posveéujemo uglavnom konkretnim situacijama i nastojimo ih ovladati na naj- bolji moguéi nagin nastojesi izvuci osobnu korist od njih. Reagiramo na njih pla- niranjem i radeéi u svijetu po vodstvom naiih praktiénih interesa. Medutim, ako se zamislimo u naga granitna iskustva, pred nama se otvaraju velike mogu¢nosti da otkrijemo tko smo zapravo te da postanemo ono Sto stvarno jesmo. Neodoljiva snaga grani¢nih iskustava kao &to je smrt, krivnja i nesigurnost suotavaju nas izrav- no is moguénoiéu neuspjeha. Bitno je za Covjeka kakav stav zauzima pred neu- spjehom jer o tomu ovisi Sto ée postati. U graniénim situacijama éovjek percipira svoje ni8tavilo, svoje ne-biée pa se ili zaustavi kod njih u tjeskobnom gréu ili nade svoje istinsko bi¢e unatoé svim spo- rednim i prolaznim pojavama ovoga svijeta. Na paradoksalan nagin éak i ofajanje, zbog same éinjenice da je moguée, pokazuje iznad ovoga svijeta. Ili drugim rije- Cima, Zovjek traZi spasenje a odgovor dolazi od velikih univerzalnih religija koje nude spasenje. 3 Granitne situacije tada postaju moguénost za rast, zapravo izazov da se prosire horizonti, jedna prigoda koja doputa Sovjeku da se zapita o smislu svog Zivota. Nevjernik moze otkriti vjeru kao odgovor, a vjernik ulazi u dublje isku- stvo Boga kao onoga koji spasava.4 Dramatiéan opis egzistencijalne tjeskobe, zajedno s pozitivnim rjeSenjem, ima- mo u Psalmu 39: »Objavi mi, Jahve, moj svrSetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam nistavan. Evo, pedljem si mi dane izmjerio, Zivot moj je kao nista pred tobom: tek daiak Je svaki Zovjek. Poput sjene Covjek prolazi, tek dakak je sve bogatstvo njegovo: zgr¢e, a ne zna tko &e ga pokupiti A sada, Cemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebil« Psiholoski sadréaj: kriza srednje dobi Premda se egzistencijalna kriza ne vezuje nugno uz odredenu dob (sveta Tere- zija od Malog Isusa umrla je s 24 godine, a ipak je iskusila duhovnu noé), u nor- malnim uvjetima ona se javlja kao karakteristiéna razvojna etapa u odrasloj dobi. 3. Usp. K. Jaspers, Way to Wisdom, New Haven and London 1954, 20-23.— Jaspers K., Origine e sen- so della storia, Ed. di Comunita, Milano 1965, 20-21. 4 Usp. T. Leyener, »Grenzerfahrunge, in W. Kasper, (ed.), Lexikon fiir Theolgie und Kirche, Freiburg im Breisgau 1995, 1039, 179M. Szentméartony: Krize i izazovi odrasle dobi Obnov. Zivot (56) 2 (2001) str. 175-187 Psiholo&ka se analiza stoga usredototuje na »krizu srednje dobi« koja se smjeStava otprilike izmedu 35/40. i 45/50. godina, a zove se katkad i »druga dobs, ili takoder »decenij posljednjih moguénosti«, »period prijelaza i razvoja«. Veé su pustinjski oci govorili o »demonu sredine dana«, usporedujuéi Zivot s danom, pa smjestava- juéi to razdoblje u podne, a njegove napasti opisuju kao »bezvoljnost« i kao »Zivot- nu dosadu« koju obiljeZuje takoder duhovna Zalost i odbojnost spram svega Sto se odnosi na Bojje stvari. Rijet je, naime, o jednom razdoblju Zivota kad treba ozbi- ljno »prebaciti tratnice« te pronaéi ispravan smjer daljeg putovanja. Longitudinalna istrazivanja D. Levinsona su pronagla da je u dobi izmedu 38. i 43, godine, praktitno svaki ispitanik imao potrebu da se suodis jednim, odnosno nizom temeljnih pitanja: »Sto sam utinio od svog Zivota? Sto stvarno Zelim za sebe iza drage? Koje su najvaznije vrednote za me i koje mjesto one zauzimaju u mom Zivotu? Koji su moji glavni talenti i kako ih upotrebljavam? Mogu li Zivjeti tako da uskladim moje sada&nje Zelje, vrednote i talente?« Odgovarajuci na ta pitanja veéina ispitanika je priznala da se njihov Zivot dosad uglavnom temeljio na iluzi- jama, da su pridavali preveliku vaZnost novcu, karijeri ili odredenoj osobnoj rela- ciji. Levinson je uvjerenja da, premda specifitni elementi mogu varirati, u biti ima malo Ijudi koji ne osje¢aju potrebu da preispitaju sebe u srednjoj dobi. 5 Svi pro- laze kroz tu razvojnu fazu, premda njeno odvijanje moie biti razlitito: kod nekih uzvvige, kod drugih uz manje potresa. Bit te krize sastoji se u tome, da dosadaSnje umire, a novo se jo¥ nije rodilo: umire zrelost mladog Zovjeka, ali se jo§ nije rodila zrelost stare osobe. SrediSnji sadrZaj tog prijelaza ipak je iskustvo vlastite smrtnosti. Ima niz doga- daja koji mogu staviti osobu u poziciju da se suodi sa smréu: smrt ili nagli gubitak kojeg roditelja, smrt starijih rodaka, prijatelja i znanaca, neotekivana smrt vr8- njaka, vlastito fizitko opadanje, itd. Medu simptomima nalaze se i osje¢aj poti8te- nosti i praznine, Zaljenje za izgubljenim moguénostima, kajanje zbog nekih odluka ili propuStenih odluka. Vazno je da osoba u srednjoj dobi stekne uvjerenje da je stabilnost odrasle dobi varka.6 Osoba se po prvi put suogava s moguénosti viastite smrti. To je razdoblje kad se potinje sve ée8ée govoriti o problemima zdravlja, fizitkih tegoba. Bolest, koja je dosad bila smatrana kao sporedna, usputna pojava, odjednom postaje sredi8nja tema, neSto to uznemiruje, zabrinjava i Gesto se nastanjuje u ku¢i ne kao prolazni gost, nego kao stalni ukuéanin, Medu raznim znakovima fizitkog opadanja mo- Zemo navesti smanjenje tjelesne energije, poveéani kolesterol, oslabljenje vida, sve &e8¢a zaboravljanja, poviseni tlak, itd. Fiziéko je opadanje opomena da se ne- &to bitno mijenja u naSem Zivotnom ritmu te da se Zivot polako smjeSta u horizont smurti, Pojave koje otituju da je posrijedi kriza i koje se javljaju u sve veéem broju su: dosada, nutarnja odbojnost, nedostatak radosti, umanjeno povjerenje u sebe, po- veéana sumnja u sebe, pojatana nesigurnost. Dalje: sumnjigavost, poveéana briga 5 Usp. Berger K. S., Lo sviluppo della persona, Zanichelli, Bologna 1996, 476. 6 Usp. S. D, Sammon, »Life After Youth: Midlife Transition and its Aftermath, in Human Deve- lopment, 3 (1982), 15-25. 180Obnov. Zivot (56) 2 (2001) str. 175-187 M. Szentmartony: Krize i izazovi odrasle dobi za sebe, ana duhovnom planu problemi s vjerom; mode se javiti osjecaj da smo sve veé vidjeli, sve dozivjeli, nesposobnost da se odmori. Ovo posljednje je tipitna po- java srednje dobi, tj. nesposobnost da se osigura potrebno odstojanje izmedu sebe isvog posla. Unatoé ovim potesko¢ama, ipak ovo je razdoblje velikih Sansi i moguénosti za kvalitativni skok u zrelosti. Sad se potinju skup|jati plodovi proilih napora u poslu, posjeduje se veé dobra doza Zivotnog iskustva i nautilo se razlikovati bitno od ne- bitnoga, uz to osoba ima pove¢anu tehniku kako biti uspjeSan te osjeéaj stvarno- sti. Moguéa rjesenja: prihvatiti izazove postati prigoda za rast ili potetak jedne stranputice. Ustvari mo- shoda. Paniéarski pristup brani se iz straha da prolazi »posljednji vlak«, stoga osoba gréevito tradi rjeSenje u promjeni posta, partnera, prijatelja ili mjesta stanovanja. Osoba se osjeca kao zgnjegena i posto-poto nastoji osloboditi se svojih okova. Na Zalost, ta panika stoji u pozadini mnogih bragnih brodoloma u ovoj dobi, kad oso- ba misli da je za svaki neuspjeh kriv brani drug. Ali na taj se natin kriza ne mode rijeSiti, buduéi da Covjek nosi sebe kamo god Zelio pobjeéi. MoZemo se sjetiti slu- éaja proroka Jone, koji bjeZi od svoga poslanja, ali posvuda nalazi svoju nesreéu. Rezignacija je takoder pogresan pokuSaj rjeXenja krize a otituje se u prihvaca- nju »neizbjeZnog«, u zatvaranju u sebe, u gubitku Zivotnog elana, u sindromu »mladog penzionera«. Dvoliéno rjegenje sastoji se u nijekanju krize: osoba Zivi zavaravajuci sebe da je jo8 mlada, skriva se iza maske ne prihva¢aju¢i istinu o sebi; htjela bina svaki natin zaustaviti kotaé vremena izjavljujuci da se jo8 osjeca mladom i sposobnom da se natjeée s danasnjim mladima koje nemilosrdno kritizira kao nesposobnu, umornu, izgubljenu generaciju, ali Sto u biti odaje upravo zavist. Postoji odredena razlika izmedu muékaraca i Zena u natinu kako nastoje zataskati prijelaznu krizu, Mus- karci obiéno bjeze u gréevitu aktivnost, Zene se nastoje oblaciti mladenacki, even- tualno se obrate estetskoj kirurgiji da plastitnom operacijom vrate, ako ne mla- dost, ono barem mladenatki izgled. Industrija kozmetike jako dobro ivi od ove Zelje da se izgleda mlad! Na dubljoj razini zanimljivo je uogiti kako izbija u prvi plan osnovni karakter Zene: ako je »majéinski tips, vjerojatno ée se posvetiti nekoj socijalnoj djelatnosti, ako je pak »Zuvstveni tip«, lako ée se upustiti u nove cuvstve- ne veze. Rreativno rjegenje sastoji se u usredotogenju na bitno: »Duc in altum!« Izvezi na putinu! Taj Isusov poziv koji je uputio svojim uéenicima mode se primijeniti, u prenesenom smislu, na osnovau zada¢u &to ju osoba u srednjoj dobi mora izvrkiti. 7 Usp. F. J. Cerda, »Dinamismi soggiacenti alla meta della vita, in Vita Consacrata, 28 (1993), 741- 743. 181M. Szentmartony: Krize i izazovi odrasle dobi Obnov. Zivot (56) 2 (2001) str. 175-187 Da bismo shvatili nosivost tog poziva, potrebno je promotriti pozitivni sadréaj, od- nosno izazov krize. Nije lako odrediti kada netko postaje »star«, Mozda stvarno postoje rijetki slu- @ajevi kad netko naglo ostari, bez prijelaza, ili barem osoba ima takav doZivljaj: ustane jednog jutra i sa zaprepaStenjem konstatira da je stara. Ali u redovitim okolnostima starost stize postupno. U naSoj zapadnoj kulturi godine oko éeirdesete predstavijaju u mnogo pogleda preokret. Treba se oprostiti od mnogih mladenatkih datosti koje smo smatrali sa- me po sebi razumljivima. Zena s onu stranu éetrdesete jedva da moze jo8 misliti na majéinstvo ili éak na svoju ulogu roditelja, buduci da su djeca veé, jamatno, velika pa se bore za vlastitu samostalnost. Muékarac takoder nakon ¢etrdesete mora prevrednovati svoje profesionalne sposobnosti i vjestine, jer nadolaze nove generacije koje istu stvar rade drugaéije, s vise lako¢e i vise kreativnosti. To se posebno odnosi na informatiku, u kojoj se mladi kreéu sa lakogom, dok se mnogi odrasli osje¢aju nemoénim pred »éudesima« suvremene informatike. U pedesetim godinama promjene postaju jo radikalnije. Djeca su veé odrasla iidu svojim putem; roditelji su ve¢ ili umrii ili jako stari, tako da se obiteljska struk- tura u biti promijenila; stariji naraStaj »odlazi« i u strukturu ulaze novi Glanor zetovi isnahe, unuci. Zdravije takoder postaje svagdanjom brigom i osoba postaje sve svjesnija da je potelo razdoblje opadanja. Ali pedesete godine nisu ispunjene samo problemima i gubicima, nego takoder mnogim novim perspektivama, Sansa- ma i moguénostima, tako da se, s pozitivne strane, to razdoblje moze slobodno nazvati i razdobljem »novog povratka«. U toj se dobi osoba osjeéa relativno sigurnom u mnogim podrugjima: ne mora se vi8e boriti za svoju karijeru, nije se potrebno vise dokazivati, postaje sve manje vaino &to drugi misle o nama, stoga osoba postaje spontanija, opuStenija u drus- tvu. Ukratko, u toj dobi osoba najbolje zna Sto joj je potrebno i kako ée postiéi Sto joj je potrebno. Pitanje je samo isplati li se boriti za svoje ideale, bududi da sad veé manjka spremnost za rizike. Zadaéa: drugo obraéenje S totke gledi8ta odrasle osobe Zivot moZemo podijeliti na dva dijela: proslost i buduénost i oba dijela imaju svoje karakteristiéne zadaée, ciljeve i vrednote. Ci- Ijevi prvog razdoblja mogli bi se izreéi jednom rijetju kao »ciljevi naravi«: osoba osjeéa gotovo naravni impuls da osvoji vanjski svijet, da ga podvrgne svojoj viasti; ‘ovamo pripadaju inapredak u karijeri, osnivanje obitelji, odgoj djece, izgradivanje odredenog druStvenog statusa i materijalne sigurnosti. Korisno je uotiti da su to sve ciljevi koji su okrenuti prema van do te mjere da Covjek gotovo zaboravlja sebe jer su brige i napori usmjereni na stvari i druge Ijude. Svojstveni cilj druge polovice Zivota jest »kultura« u iskonskom znagenju rijegi, tj. kultiviranje sebe, svoje osobnosti, duhovnih vrednota, traganje za dubinama vota. Tu treba traziti zna¢enje krize odrasle dobi: stigao je trenutak da éovjek po- stane svjestan svoje duhovne dimenzije te podinje Zivjeti »prema unutra«, Evan- deoski izriéaj tog preokreta je Isusov poziv upuéen Petru: »Izvezi na putinu!«, u 182Obnov. Zivot (56) 2 (2001) str. 175-187 ™M. Szentmartony: Krize i izazovi odrasle dobi izvornom znaéenju rijeti: »izvezi u dubine«. Radi se o istinskom obraéenju kad osoba treba usmjeriti svoj Zivot od samo kvantitativne na kvalitativnu traénicu. Ono &to poslije slijedi, moZemo rekonstruirati samo na uspjelim, odnosno neu- spjelim Zivotima. Ugodno je susresti se sa zrelim muevima i Zenama iz kojih go- tovo zraéi harmonija psihitkih dinamizama, kad nisu samo ljudi pameti nego i mu- drosti. Ugodno je susresti se s Ijudima iz kojih zraéi neka tiha smirenost i poniznost koja kao da govori da ne Zele oni otkupiti ovaj svijet, nego su veé sposobni ugraditi sve pojave u jednu Siru perspektivu: u boZansku prisutnost koja sve grli, ukljuéu- juéi njih same. Smijemo i moramo biti sasvim eksplicitni i ustvrditi bez straha da ¢emo biti optuzeni za religioznu propagandu: kriza odrasle dobi je jasan poziv na dublji re- ligiozni Zivot. Zbog toga nije po sebi negativna pojava ¢injenica da su nam orkve punije starijih osoba nego mladih. Vjerojatno su to one osobe — barem mnoge medu njima — koje su kreativno razrijeili krizu odrasle dobi. Pozitivno rjeSenje sastoji se u prihvaCanju posve nove Zivotne filozofije: »Ja sam to Sto jesam« i osoba se ne stidi to izreéi. Posljedica toga je da se ne boji priz~ nati da nije sve postigao sto je Zelio postiéi u Zivotu, u karijeri, u braku, u odgoju djece. Ne Zeli vise »reformirati« svijet i profesiju, nego se pita, Sto bi mogla dodati osobno da stvari idu malo bolje. Time stizemo do sredi8nje zadaée ove dobi: si kronizirati, uskladiti nutarnja uyjerenja s vanjskim stilom Zivota. Ovo je razdoblje zdrave relativizacije kad Sovjek prihvati da svijet nije savrSen i povremeno s éude- njem primijeti kako je on sm nedosljedan. Misli se vra¢aju u proilost i prave se provjere. »Glasoviti Ijudi« tada podinju opisivati svoja sjecanja, svoje memoare, Istodobno kao da se uzme jedan duboki dah da se krene dalje. Za kreativno rjeSenje krize potrebno je uzeti u obzir psiholo8ko i duhovno po- drugje jer su oba vaina za ono &to se zove »put prema punini smisla«. F. J. Cerda predlaze deset zadaéa koje vode prema tom cilju: 1) Prihvatiti ograniéenu buducnost. U mladosti éovjek malo misli na budué- nost, jer mu se Gini dalekom i dugaékom, ali na sredini puta postaje sve prisutnija misao o »preostalom vremenu,, tj. svijest da proslost nadilazi vremenski duljinu eventualne buduénosti koja nije vise otvorena za sve mogucnosti. Stoga je zadaéa prihvatiti proslost u vidu buduénosti. To po- kre¢ée osobu da postane protagonist svog Zivota, preuzme odgovornost za sebe i upotrijebi svoje moguénosti i granice svjesno i odgovorno. Evan- deosko rjeSenje je Isusovo ohrabrenje koje je uputio uéenicima u svojem oproitajnom govoru: »Neka se ne uznemiruje vase srce! Vjerujte u Boga iu me vjerujtel« (Iv 14, 1). Isus ove rijeti upucuje upravo odraslima koji su trebali zakoraknuti na jedan nepoznati put i koje je zabrinjavala nesi- gurna buduénost. 2) Prihvatiti vlastite granice. Ovo se prihva¢anje dogada na tri razine: psihit- koj, egzistencijalnoj i duhovnoj. Na psihi&koj razini vazno je ispravno vrednovanje sebe i prihva¢anje svojih granica. Na egzistencijalnoj razini moramo se znati suotiti sa stvarnoSéu vlastite smrtnosti kao elementom sazrijevanja. Na duhovnoj razini pak moramo znati suotiti se sa stvarnos- 6u grijeha i milosti i to tako da nanovo »pregitamo« svoj Zivot kao »povi- 183M. Szentmértony: Krize i izazovi odrasle dobi Obnov. Zivot (56) 2 (2001) str. 175-187 3) 4) 184 jest spasenja«. Klasitan primjer za takvo prevrednovanje svoje proslosti jest Sveti Augustin koji upravo to ini u svojim Ispovijestima, tj. nanovo prolazi svoj Zivotni put ali sad veé u svjetlu Bodje ljubavi. Na prijelazu oko &etrdesetih godina osoba mora preispitati svoje mladenatke ideale i vid- jeti do koje mjere ih je ostvarila s obzirom na rad, ljubav i smisao Zivota. PoSteno i vjerodostojno vrednovanje ima za rezultat smireno prihva¢anje sebe te Zini osobu paiiljivijom prema sebi i prema drugima. Suociti se sa zavis¢u, rivalstvom i modi. U sredini Zivota mehanizam uspo- redivanja sebe s drugima je osobito izrazit, javija se zavist zbog mladosti iuspjeha drugih te gréevito prianjanje uz moé iviast. Za smireno suodiva- nje s takvim negativnim osjeéajima potrebno je priznati talente i zasluge drugih uz pozitivnu spremnost vidjeti sebe kao dio jedne veée cjeline. Osim potrebe da se pokaZe uspjeSnom, da se brine za neto i nekoga, oso- ba treba otkriti i vrijednost suodgovornosti te vrSenja moéi u evandeo- skom smislu kao sluZenje. Sveti Pavao je opisao taj stav zrele osobe kad je ustvrdio da smo svi mi Bodji suradnici u ostvarivanju jednog boljeg svi- jeta, u éemu odjekuju Isusove rijeti da smo zapravo »beskorisni sluge«. Pomiriti suprotne snage unutar sebe. Psihologija zove te suprotnosti »po- lariteti osobnosti«, a mogu se svrstati u éetiri skupine; —milad/star: suéeliti se s tim polaritetom znazi napustiti neprikladne izra- Zaje mladosti i prihvatiti vrijednosti svoje dobi. Zgodno je netko rekao da ako neka odrasla osoba opona¥a mlade u natinu oblagenja, frizure i pona¥anja, time ne postaje mlada, nego samo smijeéna; — destruktivnost/kreativnost: napustiti besplodne kritike i napadaje na druge, umjesto toga usredototiti energije na stvaralatke ciljeve. Sjajan primjer pozitivnog rjeSenja imamo u Albertu Schweitzeru, znanstveni- ku i lijetniku, koji je sve svoje sposobnosti usredototio na pomaganje jednostavnih Ijudi u jednom zabitnom dijelu Afrike. Nije postao lijec- nikom siromaénih u mladosti, nego u odrasloj dobi; — musko/Zensko: potrebno je pribvatiti viastiti psihoseksualni identitet, tj, biti zadovoljan svojim spolom, vidjeti sve vrednote svog spola a ne vidjeti u suprotnom spolu rivala ili se osje¢ati inferiornim. Katkad ova- ko »sablainjavam« svoje studente: »Evo moje Zivotne filozofije: Bolje je biti nego ne biti! (u ovoj tocki opée odobravanje). Bolje je biti odra- sla osoba nego mlada! (tiho negodovanje). Bolje je biti muSko nego Zensko! (pobuna publike, osobito Zen4). Bolje je biti isusovac, nego franjevac! (opéi prosvjed), na Sto, uz blazeni smijeSak, dodajem: »za mene«! Naime, u toj »Zivotnoj filozofiji« ukljuéeno je prihva¢anje se- be, svoje dobi, svog spola i svoga zvanja, a to je tajna zadovoljnog Zivo- ta. Ovo prihva¢anje osobito je vazno za one stvarnosti koje nisu plod naSeg izbora, kao Sto su Zivot, spol, narodnost, roditelji, djeca, itd.; —navezanost/sloboda: radi se o dva osnovna stava pri éemu prvi stav zna- & okrenutost prema vanjskim stvarnostima a drugi okrenutost prema nutarnjim sadrZajima. Srednja dob je vrijeme kad osoba mora ponov- no znati pogledati u sebe te otkriti svoju jedinstvenost.Obnov. Zivot (56) 2 (2001) str. 175-187 M. Szentmértony: Krize i izazovi odrasle dobi 5) 6) 2) 8) %) 10) Otkriti vjernost. Vaina zadaéa srednje dobi jest Zivjeti u vjernosti svoje mladenatke ideale usred neizbjeznih sukoba sa stvarno’¢u koja je esto kontradiktorna i puna opasnosti za te ideale. Ta vjernost pretpostavija odgovornost, tj. da osoba bude ono sto kaze da jest. Poznato je da upravo u toj dobi postoji velika napast okrivijavati neke vanjske okoinosti za svo- je neuspjehe: bratnog druga, redovnitke poglavare, radno mjesto, isl., te se javljaju panitni pokuSaji da se kriza razrije8i radikalnim promjenama: rastavom, napu8tanjem sveéeni8tva, odnosno redovni8tva, promjenom profesije isl. Prevrednovanje svoga Zivotnog stila. To prevrednovanje ima dva vidika: ot- kriti onu zlatnu nit koja povezuje sav Zivot te raskrinkati sve sheme, ideje, stercotipe i nerijesene probleme koji spreavaju osobu da se koncentrira na bitne sadrzaje. Plod ove revizije jest reformulacija osobnog Zivotnog projekta koji ukljutuje i odluénost da se uévrste duhovni temelji svoga zvanja. Suoéiti se s gubicima, boli i smréu. Transformacije u sredini Zivota uklju- &uju Sinjenicu da osoba dolazi u dodir s patnjom na razligitim razinama: frustracije s obzirom na planove koje je imala, svijest 0 osobnom grijehu, produzene bolesti, bolni raskidi dubokih osje¢ajnih veza, napasti ofaja- nja, nutarnje iskustvo potrebe iSGenja savjesti po opro8tenju. To je tre- nutak kad treba zakoraknuti putem svetosti 8to znati znati cijeniti pashal- nu dimenziju Zivota, tj, imati krSéansku nadu. U duhovnom Zargonu taj se stav zove »okrenutost prema vjetnosti«. Usmijeriti na konkretne ciljeve svoju energiju i stvaralaitvo. Osobau srednjoj dobi treba prihvatiti izazov »generativnosti«, plodnosti, 8to moze popri- miti razlitite oblike kao Sto je promocija Zivota, preuzimanje brige za dru- ge. To pretpostavlja izlazak iz ljuske viastite osobnosti za dobro drugih, da se postane osjetljiv za potrebe drugih bez da ih se Zeli kontrolirati. Pretpostavija takoder nesebitnu ljubav koja se temelji na velikoj osjeéaj- noj fleksibilnosti koja omogu¢uje da se osje¢aji usmjere prema razligitim osobama, aktivnostima i ulogama. a u sredini Zivotnog puta pokazuje pove- ot i Cuje zov autentitnosti i auto-tran- ije. Otkriée unutarnjosti ima razliéite oblike: prevrednovanje i ponovno prihva¢anje mladenackih snova, napuStanje tiranskog zahtjeva za samo-ostvarenjem, otkrivanje nekog potisnutog ili davno zaboravlje- nog sna ili projekta. Mudrost i fleksibilnost éine osobe sposobnima da ra- zlikuju istinito od laZnoga, bitno od sporednoga. Nanovo se roditi. To je odjek Isusova poziva Nikodemu, koji se takoder nalazio u krizi odrasle osobe, a osnovni je preduvjet za rast u vjeri. Uk- Ijuéuje sumnju u viastite moéi uz povjerenje u Bozju milost (sv. Pavao: »vidim Sto je dobro, ali ga ne &inim (...) sve mogu uz milost onoga koji me je pozvao«); potreba jednoga novog Zivotnog stava koji kaze da je sve mi- lost pa se rada zahvalnost umjesto borbe za vlastita prava; prevlast vjere 185M. Szentmértony: Krize i izazovi odrasle dobi ‘Obnov. Zivot (56) 2 (2001) str. 175-187 u oblikovanju sebe. Klasitna duhovna teologija taj preokret naziva »dru- gim obraéenjem« kad osoba postaje teo-centriéna. Pozitivan ishod: ponizno lice Pozitivan ishod ove krize odrasle dobi jest poniznost u iskonskom smislu te rijeti, tj. prihvaéanje sebe i svoje Ijudske situacije zajedno sa spoznajom da nismo kadri otkupiti sebe. Osoba se okre¢e Bogu spasitelju. Psiholoski izrazaj te poniz- nosti jest posvjeS¢ivanje svoje karakterne mane (svog »trna«). Mistigna teologija navodi nekoliko principa rjeSenja: 1) Kriterij bezuvjetne Botje lubavi. J. Sudbrack, veliki poznavalac mistitnog iskustva analizira ovaj princip na primjeru svete Terezije od Djeteta Isu- sa: »Tereza je zaSla u noé vjere koja je potrajala sve do smrti. U tom stanju nestaju svi subjektivni osjeéaji, a ostaje samo pogled na objektivno, tj. na Boga. Onda slijedi njezin definitivni gin predanja toj ljubavi bez ikakve vanjske podrSke kao Sto su »utjehac ili »iskustvo«8 2) Kriterij prihvacanja Bozjeg milosrda. Primjer je ponovno sv. Terezija: »Te- je trebala napustiti svoje subjektivno iskustvo i baciti se potpuno v narutaj Bozjeg milosrda koje grli sve. Tereza je umrla u stranoj agoniji koja nadilazi svaku psiholosku analizu, a ipak, njene posljednje rijedi bile su rijeéi predanja dok je pogled upirala u kriz: Ja... te... volim’.«? 3) _ Kriterij nade. Tjeskoba moze poprimiti patolo’ke mjere i nijedna psiho- loka analiza ne mode dati prihvatljivo tumaéenje za nju. Za Teilharda de Chardina ona postaje trajan poticaj prema sve novijoj i sve aktivnijoj nadi u Bogju buduénost. Terezija je postala svetica naSih dana upravo zbog toga Sto je uspjela preobraziti ovo skrajnje iskustvo praznine i napuSteno- sti u izrazaj nesebitne, bezinteresne ljubavi. 10 4) Kriterij Botje transcendencije. Za vrijeme odsutnosti osjetnog iskustva Bojje prisutnosti osoba postaje svjesna da je Bog uvijek vedi i drugaéiji od svega onoga Sto mi moZemo iskusiti, ono Sto je Erich Przywara saZeo ovim rijetima: »Deus semper maior«. Stoga izri¢aj »iskustvo« ipak ima smisla i ovdije, jer u svijest ulazi jedna novost glede Boje stvarnosti: Bog je uvi- jek drugatiji, uvijek vedi! 1! 5) _ Kriterij pozitivnog rjeXenja »duhovne noéi«, P. Mommaers ovako karakte- rizira pozitivan ishod kuSnje: »Kada ova dezolacija prestane, esto nakon mnogo godina i kad se nazire nova zora, éesto uz bolnu sporost, mistik otkriva da je naudio neSto vrlo vazno kroz ovo iskustvo: nadi$ao je od- luéujuéu krizu. Po rijetima Ruysbroecka: Ovdje éovjek mora nautiti po- 8 J. Sudbrack, Religidse Erfahrung und menschliche Psyche, Grinewald, Mainz, 1998, 52. 9 Ibid, 53. 10 Ibid., 145, 11. Usp. J. Sudbrack, Mistica, Piemme, Casale Monferrato, 1992, 167. 186‘Obnov. Zivot (56) 2 (2001) str. 175-187 M. Szentmértony: Krize i izazovi odrasle dobi nizna srca da po sebi nema drugo doli nedostataka te strpljivo nijecu¢i sebe ponavijati s Jobom: ’Bog je dao, Bog je oduzeo’.«!2 Ovaj je preokret oznaten jednim novim iskustvom, sto ga duhovna literatura poznaje pod imenom »mistitnog iskustva« a ima kao sadréaj posvjeS¢ivanje bezuv- jetne Boje ljubavi kao jedini put do sreée, spasenja i punine. Osoba je stekla »po- nizno lice« kad mo%e ponavijati sa svetim Pavlom: »Prema tome, vrlo éu se rado — radije nego da trazim oslobodenje — hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova« (2Kor 12, 9b). Pozitivan ishod krize odrasle dobi majstorski je opisao sveti Pavao koji ovako klige: »Siguran sam da nas neée ni smrt, ni Zivot, ni andeli, ni poglavarstva, ni sa- daSnjost, ni buduénost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moti rastaviti od ljubavi Bozje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu naSemu« (Rim 8, 38-39). CRISES AND CHALLENGES OF ADULT LIFE Mihdly SZENTMARTONI Summary The crisis of adult life is one of the inevitable passages towards personal maturity and has spiritual, existential and psychological connotations. At the spiritual level the person is called to face histher human nature, wounded by sin, together with the basic impossibility of self-redemption; instead one is called to accept God's redemption by surrending to his unconditional love. At the existential level the challenge is to find the deeper meaning of life in spite of extreme situations. At the psychological level the crisis consists in reexamination of one’s ideals and values by orienting one’s life towards deeper, spiritual dimensions, After having analysed the contents of the crisis, the author offers some guidelines for its creative solution. 12 P, Mommaers, Was ist Mystik?, Insel Verlag, Frankfurt am Main, 1979, 64-65, 187