ULAZAK HRVATSKE U OECD

Tihana Nađ
KRATKO UPOZNAVANJE ORGANIZACIJE

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) međunarodna je ekonomska

organizacija sa sjedištem u Parizu, osnovana 14. prosinca 1960. kao nasljednica Organizacije
za europsku ekonomsku suradnju (OECC) nastale 1948. u sklopu Marshallova plana s ciljem
rekonstrukcije europskog gospodarstva razorenog u Drugom svjetskom ratu. OECD okuplja
vlade zemalja iz cijeloga svijeta koje se zalažu za demokraciju i tržišno gospodarstvo,
održavanje ekonomskog rasta, povećavanje zaposlenosti, podizanje životnog standarda,
održavanje financijske stabilnosti, pomaganje ekonomskog razvoja, ne samo članica već i
drugih zemalja te najnužnije da bi se pridonijelo rastu svjetske trgovine. Bitno je ukazati da
pod održivim gospodarskim rastom ovdje podrazumijevamo rast koji predstavlja ravnotežu
između ekonomskih i socijalnih pitanja te pitanja okoliša. Hrvatska je u svojoj namjeri da se
pridruži i postane članica službeno uputila pismo početkom 2017.godine, ali naravno,
poučeni iskustvom, bili bi izrazito naivni ako bismo smatrali da se sve odvije brzo, efikasno,
bez komplikacija i velike medijske pompe.

OECD trenutno broji 35 država članica, koje se smatraju gospodarski najrazvijenijim

državama svijeta te je prema stilu odlučivanja konzultativnog karaktera bez snage
obvezivanja bilo koje od svojih članica. Financira se doprinosima zemalja članica. Proračun
se sastoji od dva dijela, koji služe za financiranje dviju skupina programa. U prvi dio
proračuna uplaćuju sve članice u jednakom postotnom iznosu, te u varijabilnom,
progresivno, prema relativnoj veličini ekonomije. Drugim dijelom proračuna se financiraju
specifični programi dijela članica i on se puni doprinosima od strane tih članica, progresivno
ili prema nekoj drugoj dogovorenoj osnovi. Prvi dio proračuna za 2017. godinu je primjerice
iznosio 200,1 milijun eura, a drugi 97,7 milijuna eura. Proračun se sastoji i od dobrovoljnih
uplata za različite programe organizacije. Niže u tablici nalazi se sistematizirani prikaz
zemalja članica uz datume pristupa i kontribuciju prvom dijelu proračuna.
 ABECEDAN POPIS ČLANICA DATUM PRISTUPANJA KONTRIBUCIJA (%)
1. AUSTRALIJA 7. lipnja 1971 3,1
2. AUSTRIJA 29. rujna 1961 1,5
3. BELGIJA 13. rujna 1961 1,6
4. KANADA 10. travnja 1961 3,6
5. ČILE 7. svibnja 2010 1,4
6. ČEŠKA REPUBLIKA 21. prosinca 1995 1,1
7. DANSKA 30. svibnja 1961 1,3
8. ESTONIJA 9. prosinca 2010 1,4
9. FINSKA 28. siječnja 1969 1,2
10. FRANCUSKA 7. kolovoza 1961 5,4
11. NJEMAČKA 27. rujna 1961 7,4
12. GRČKA 27. rujna 1961 1,1
13. MAĐARSKA 7. svibnja 1996 1,0
14. ISLAND 5. lipnja 1961 0,5
15. IRSKA 17. kolovoza 1961 1,1
16. IZRAEL 7. rujna 2010 1,4
17. ITALIJA 29. ožujka 1962. 4,1
18. JAPAN 28. travnja 1964 9,4
19. KOREJA 12. prosinca 1996 3,1
20. LATVIJA 1. srpnja 2016. 1,4
21. LUKSEMBURG 7. prosinca 1961 0,6
22. MEKSIKO 18. svibnja 1994 2,8
23. NIZOZEMSKA 13. studenog 1961 2,2
24. NOVI ZELAND 29. svibnja 1973 1,1
25. NORVEŠKA 4. srpnja 1961 1,6
26. POLJSKA 22. studenoga 1996 1,5
27. PORTUGAL 4. kolovoza 1961 1,1
28. REPUBLIKA SLOVAČKA 14. prosinca 2000 0,8
29. SLOVENIJA 21. srpnja 2010 1,4
30. ŠPANJOLSKA 3. kolovoza 1961 3,0
31. ŠVEDSKA 28. rujna 1961 1,6
32. ŠVICARSKA 28. rujna 1961 2,1
33. TURSKA 2. kolovoza 1961 2,0
34. UJEDINJENO KRALJEVSTVO 2. svibnja 1961 5,5
35. SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE 12. travnja 1961 20,6

Izvor: Izrada autorice prema http://www.oecd.org/

 EKONOMSKA SLIKA ZEMALJA ČLANICA OECD-a I EU

Zbog zajedničkog interesnog polja te utjecaja na ekonomsku i socijalnu politiku europskih

zemalja, kroz povijest su postojale blago izražene netrpeljivosti između OECD-a i Europske
Unije. Odnos se uvelike poboljšao OECD-ovim usvajanjem globalnog fokusa te sve većim
ulaskom europskih zemalja u EU. Predstavljanjem Europske unije u okviru OECD-a
Europska komisija postaje „kvazi“ članom organizacije, uživajući za sve svoje članice gotovo
ista prava kao za one države članice koje su se pridružile OECD-u. Ova odredba prikazuje
pomak prema jednakosti, no nažalost često samo ostaje kao jedna od odrednica na papiru.
U praksi dolazi do vidnog pozitivnog diskriminiranja 35 članica tj. njihovog preferiranja
nasprem drugih zamalja koje su samo članice EU. Naravno to je u potpunosti i opravdano,
zato što prema istraživanjima i statistici koju provodi sam OECD, tih 35 članica danas čine tri
četvrtine svjetske trgovine, 18% svjetskog stanovništva, 95% službene svjetske razvojne
pomoći te približno 80% svjetskog BDP-a. Hrvatska želja za pristupanjem i udjelom u ovom
kolaču je prilično opravdana.

BRUTO DOMAĆI PROIZVOD (BDP) Total, US dollars/capita, 2016

 Izvor: Aggregate National Accounts, SNA

Analizirajući 35 zemalja članica pomoću BDP-a per capita izraženog u dolarima za 2016.
godinu prikazanih grafom, vidljivo je kako Hrvatska zaostaje u odnosu na većinu. Zanimljivo
je primijetiti kako je prosječan BDP per capita zemalja Europske unije niži od onoga kojeg
čine zemlje OECD-a. Razlog je u tome što se u zemlje OECD-a ubrajaju primjerice SAD,
Norveška, Švicarska i Australija, koje odskaču od prosjeka. Također je zanimljivo da je
prosječni BDP per capita zemalja Eurozone viši od onih koje čine zemlje Europske unije, ali i
OECD-a.

U odnosu na položaj Hrvatske unutar EU te u usporedbi s članicama OECD-a možemo

promatrati određene pokazatelje, kao što su dugoročne stope nezaposlenosti te deficit
opće države.
DUGOROČNA STOPA NEZAPOSLENOSTI Total, % of unemployed, 2016.

Izvor: Labour Market Statistics

Najveći zabilježeni gubici u modernom gospodarstvu su ekonomski gubici zbog visoke

nezaposlenosti. Dugotrajna nezaposlenost predstavlja ozbiljan društveni problem te je od
posebne važnosti za kreatore politike. Odnosi se na osobe koje su nezaposlene minimalno
12 mjeseci i veliki je indikator koliko efikasno djeluje tržište rada. Dugoročna stopa
nezaposlenosti pokazuje udio tih dugoročno nezaposlenih među svim nezaposlenima.
Pristupanjem Hrvatska bi ovdje narušila prosjek OECD-a, koji iznosi 30,5%. Najnižu stopu
od zemalja članica ima Koreja s 0,9 %, dok najvišu ima Grčka 72,0 %. Kao što se može
primjetiti taj pokazatelj je kod nas veći i od EU prosjeka (46,8%) te iznosi 52,3 %. Zanimljivo
je za istaknuti da je Slovenija za nijansu gora od nas s 54,5%.
DEFICIT OPĆE DRŽAVE Total, % of GDP, 2016.

Izvor: National Accounts at a Glance

Jedna od najvažnijih zadaća fiskalne politike jest upravljanje proračunskim deficitom, tj.
upravljanje viškom njegovih rashoda nad prihodima. Važnost sektora opće države u
gospodarstvu može se mjeriti vrijednostima ukupnih prihoda i rashoda opće države
iskazanima u obliku postotka BDP-a. Jednostavno prikazano proračun opće države jednak
je: državni proračun + izvanproračunski fondovi + proračuni lokalnih jedinica. Razina
rashoda i prihoda opće države znatno se razlikuje među državama članicama EU-a i OECD-
a. Udio državnog deficita u BDP-u u EU-28 smanjio se sa –2,4 % u 2015. na –1,7 % u 2016.,
dok se u EA-19 smanjio se sa –2,1 % na –1,5 %. Ukupno 14 država članica EU-a, u koje spada
i Hrvatska, zabilježilo je deficit od –3,0 % BDP-a ili manje. Postoje i zemlje koje imaju
značajan suficit, a među njima se ističu Island (+12,8%) i Norveška (+4%), koje su članice
OECD-a. Saldo opće države (u odnosu na BDP) 2016. poboljšao se u usporedbi s 2015. u 24
države članice EU-a, a najveća poboljšanja (više od dva postotna boda BDP-a) ostvarili su
Grčka (+6,7 postotnih bodova BDP-a) i Hrvatska (+2,6 postotnih bodova BDP-a).
U Hrvatskoj je ispunjeno fiskalno pravilo za 2016. godinu, što znači da rast rashoda ne smije
biti veći od rasta našeg nominalnog bruto domaćeg proizvoda te kada se zbroje državni
proračun, izvanproračunski korisnici i jedinice lokalne samouprave u 2016. godini ostvaren
je deficit opće države od 2,8 milijardi kuna odnosno 0,8 posto BDP-a. Zaključno za 2017.
godinu komentari su više nego pozitivni. Ministar financija izjavio je prvog dana nove 2018.,
kako je suprotno svim očekivanjima, proračun opće države, po europskoj metodologiji, prvi
put od hrvatske samostalnosti godinu završio u suficitu, čime će se javni dug smanjiti sa 80
na 78 posto BDP-a.

HRVATSKA I KRITERIJI ZA ČLANSTVO

Kod pristupanja svakoj organizaciji pa tako i u ovom slučaju postoje formalni kriteriji koje
svaka država koja je kandidat mora ispuniti, no za odluku o upućivanju pozivnice zapravo je
presudna volja država članica OECD-a. Stav je Europske komisije, koja kao savjetodavno
tijelo aktivno surađuje s OECD-om, zagovaranje i poticanje pristupanja svih država članica
EU-a OECD-u. Zanimljiv je podatak da je bivša Jugoslavija od 1961. godine imala status
pridruženog člana. Hrvatska danas, iako nije članica, aktivno surađuje s OECD-om na polju
gospodarstva i razvitka te u nizu drugih područja. Hrvatska Vlada je u travnju 2014. osnovala
međuresornu radnu skupinu za jačanje suradnje Hrvatske i OECD-a. U lipnju 2016. ti napori
su rezultirali primitkom Hrvatske u Odbor za tržišno natjecanje OECD-a, važno tijelo te
organizacije, te je time prepoznat višegodišnji rad Agencije za zaštitu tržišnog
natjecanja(AZTN). Ipak, kao neki od bitnijih kriterija za članstvo se mogu istaknuti
demokracija i poštivanje ljudskih prava, slobodnotržišna ekonomija te BDP po stanovniku
prema paritetu kupovne moći, koji je barem jednako visok onome najsiromašnije članice
OECD-a. Vidljivo iz grafova (BDP) prvi na ljestvici je Luksemburg, što nimalo ne začuđuje s
obzirom na mali broj stanovnika te položaj najistaknutijeg financijskog središta Europske
unije. Na začelju su Meksiko i Čile, dok bi Hrvatska bila treća u ovom poretku.
Hrvatska time ispunjava uvjete, jer je njezin indeks, doduše blago, ali iznad onoga od dviju
članica na samom začelju. Formalno nema prepreke za članstvo, samo ovdje dolazimo do
ključne odrednice da je presudna volja samih država članica te vrlo brzo postaje jasno da
naklonost Slovenije i Mađarske nedostaje. Vlade dviju susjednih zemalja su hrvatsku
kandidaturu odlučile iskoristiti za diplomatske pritiske u vezi s aktualnim bilateralnim
sporovima. Početkom rujna slovenska Vlada je objavila kako neće podržati ulazak Hrvatske
u OECD na sljedećem vijeću u Parizu. Razlog koji oni navode je nepoštivanje međunarodnog
prava kroz odbijanje primjene odluka arbitražnog suda u vezi graničnog spora između
Slovenije i Hrvatske. Samo nekoliko dana kasnije mađarska Vlada je također izjavila kako će
uskratiti potporu Hrvatskoj zbog ponašanja Hrvatske prema mađarskoj naftnoj kompaniji
Mol u slučaju Ine, te posebice prema njenom predsjedniku Uprave Zsoltu Hernadiju, za
kojim je Hrvatska izdala međunarodnu tjeralicu krajem 2013. godine.

NAPREDAK ZA HRVATSKU?

Vrlo bitan aspekt za Hrvatsku je OECD-ov pogled na korporativno upravljanje. U OECD-

ovim „Načelima korporativnog upravljanja“ naglašeno je kako je konkurentnost i krajnji
uspjeh poduzeća rezultat timskog rada koji spaja doprinose investitora, zaposlenika,
kreditora i dobavljača. Oni nude standarde, praksu i upute za implementaciju, a mogu se
prilagoditi specifičnostima svake zemlje i regije. Također, naglašava se i važnost
postavljanja odgovarajućih pravnih, regulatornih i institucionalnih temelja koji će omogućiti
svim tržišnim akterima pouzdano uspostavljanje njihovih ugovornih odnosa. Važnost
korporativnog upravljanja neupitna je za razvoj svake zemlje. Hrvatska na tom polju ima
prostora za napredak, što se i pokazalo ove godine u slučaju krize u koncernu Agrokor.
Iskustva i standardi zemalja OECD-a mogu samo pridonijeti. Nadalje, u Hrvatskoj se
pojavljuje problem uspješnog prijenosa upravljanja s generacije na generaciju, kod tvrtki
nastalih nakon osamostaljenja države. Upitna je kvaliteta potencijalnog menadžmenta te
znanje korporativnog upravljanja, zbog čega bi članstvo u OECD-u u ovom segmentu moglo
donijeti napredak. Pravni okvir bi trebao smanjiti nesigurnosti tržišta i tržišnih aktera i
stvoriti jasna očekivanja o efektima djelovanja na investitorskom i korporacijskom tržištu.
No s druge strane, prereguliranost može značiti smanjenje poduzetničkog djelovanja i
usmjeravanje potencijalnih investitora na neko drugo tržište.

Kao važan dio slagalice prednosti članstva u OECD-u te stupnja percepcije rizika pojavljuju
se institucionalni investitori. Važnost institucionalnih investitora (društava za osiguranje,
mirovinskih i investicijskih fondova) u financijskim sustavima značajno je porasla zadnjih
desetljeća. Međutim, unatoč tome, kada su u pitanju istraživanja o ulozi pojedinih
financijskih posrednika u financijskom sustavu i gospodarskom rastu, na plitkom i
nerazvijenom hrvatskom financijskom tržištu još uvijek dominiraju banke. Institucionalni
investitori su uz banke najvažniji financijski posrednici, a njihova važnost u suvremenom
gospodarstvu rapidno raste. Sve veća njihova veličina i važnost povećava efikasnost i
konkurentnost financijskog sustava. Drugim riječima potiče se razvoj tržišta kapitala,
stvaranje novih financijskih tehnika te jačanje transparentnosti i korporativnog upravljanja.
Što su institucionalni investitori razvijeniji, to imaju veći utjecaj ne samo na razvoj
financijskog sustava, nego i na gospodarstvo u cjelini. U ovom kontekstu u Hrvatskoj
možemo razgovarati o uvijek aktualnoj temi javnih financija, a to je pitanje mirovinskih
fondova. Među najvažnijim reformama koje Vlada najavljuje za 2018. godinu upravo je
reforma mirovinskog sustava.

Mirovinski fondovi imaju veliku važnost u socijalnoj i političkoj sferi svake države. Njihovo
osnivanje, poslovanje i strukturu ulaganja svaka država pozorno prati. Posebnost
mirovinskih fondova u odnosu na ostale institucionalne investitore je vidljiva u primarnim
ciljevima djelovanja. Naime, primarni ciljevi su sigurnost, disperzija rizika i održavanje
likvidnosti. S druge strane primarni cilj djelovanja ostalih institucionalnih investitora je
maksimiziranje profita od ulaganja. Za funkcioniranje gospodarstva jedne države mirovinski
fondovi imaju dvojaku ulogu. Rješavaju socijalno pitanje dijela stanovništva stvaranjem
financijske sigurnosti za vrijeme starosti i radne neaktivnosti, što danas postaje sve teže
ostvarivo zbog sve nepovoljnijeg omjera zaposlenih i umirovljenika. S druge strane,
mirovinski fondovi predstavljaju najznačajnije kupce državnih obveznica. Imaju važnu ulogu
 1
u financiranju države i razvoju tržišta javnog duga. Određeni stručnjaci na tom području su
u svojim radovima proučavali mirovinske fondove u zemljama OECD-a i u zemljama koje
nisu dio OECD-a. Zaključili su da u zemljama OECD-a postoji statistički značajna veza
između razvoja mirovinskih fondova i gospodarskog rasta koja ipak nije od pretjerane
važnosti za cjelokupni gospodarski rast zemlje. U zemljama koje nisu dio OECD-a ne postoji
statistički značajna veza između razvoja mirovinskih fondova i gospodarskog rasta.
Mirovinski fondovi i ostali institucionalni investitori imaju zakonom i internim pravilnicima
definirana ograničenja ulaganja. Ta ograničenja definiraju dozvoljenu izloženost prema
različitim klasama imovine, državama, valutama, pojedinačnim instrumentima, itd. Zemlje
OECD-a se često navode kao zasebna kategorija u čije je dionice i obveznice dozvoljeno
ulagati zbog visoke razine kriterija i standarda koje članice OECD-a trebaju zadovoljavati.
To znači da bi ulaskom Hrvatske u OECD, naše državne obveznice, ali i dionice koje kotiraju
na tržištu kapitala, postale dozvoljene za ulaganje različitim globalnim institucionalnim
investitorima, koji do sada to možda nisu mogli zbog zakonskih i ostalih propisanih
ograničenja ulaganja. To je ujedno i jedan od motiva za ulazak Hrvatske u OECD, a to je
dodatno privlačenje stranog kapitala kroz ulazak u krug preferiranih partnera te percepciju
smanjenja rizičnosti zemlje. Povećani interes za državne obveznice primjerice, smanjio bi
zahtijevani prinos te omogućio još povoljnije zaduživanje i uštedu na kamatama, a samim
time bi doveo do daljnjeg smanjenja deficita. Ne treba zaboraviti da domaći mirovinski
fondovi imaju gotovo 70% imovine pod upravljanjem investirano u domaće državne
obveznice, te bi povećana potražnja za državnim obveznicama povećala prinose fondova ali
i smanjila rizičnost njihova portfelja, kroz poboljšanu održivost duga države zbog nižih
kamatnih stopa na obveznice.

1
Eelco Zandberg, Laura Spierdijk rad „Funding of pensions and economic growth: Are they really
related?“: http://international-pension-workshop.com/wp-content/uploads/papers-9/ZANDBERG.pdf
ZAKLJUČAK

OECD je važan čimbenik poticanja učinkovitih politika u širem spektru ekonomskih,

gospodarskih i društvenih područja, uključujući trgovinu, zaposlenost, okoliš, obrazovanje,
mirovine, oporezivanje i tehnologiju. U svakom od ovih područja otvara nam se mogućnost
napretka. Hrvatska trenutno sudjeluje u radu pojedinih OECD-ovih odbora i radnih skupina
koje za našu zemlju predstavljaju područja od posebnog interesa poput turizma,
investicijske i porezne politike, zaštite tržišnog natjecanja, poljoprivrede, šumarstva i
prometa, a planiraju se i proširiti područja suradnje. Ambicije naše države sežu dalje od puke
suradnje te smo ove godine izrazili želju ulaska u taj „elitni klub“ kao punopravna članica.
Kao najvažniju prednost treba istaknuti da će Hrvatska ulaskom postati dozvoljena tj.
„eligible“ zemlja za ulaganje različitim institucionalnim investitorima. U kojoj je mjeri OECD
ekskluzivno društvo zemalja govori podatak kako postoji lista čekanja zemalja kandidata za
članstvo. Nakon što država uputi pismo za članstvo, slijede pristupni pregovori, koji se i bez
dodatnih blokada od drugih članica mogu odužiti nekoliko godina. Pored svih neospornih
prednosti OECD je često i meta kritika mnogobrojnih nevladinih organizacija i slabije
razvijenih zemalja. U današnjem svjetskom i ekonomskom poretku lako se da zaključiti gdje
je koncentrirana sva moć. Kada je ta moć udružena u obliku organizacije ona diktira tržišnu
utakmicu te određuje pravila igre. Ako se na trenutak udaljimo od šireg problema „svjetskih
nepravdi“ te se spustimo na nama bitnije relacije, s razlogom se možemo zapitati što znače
diplomatske ucjene naših susjeda, odnosno koliko i što će Hrvatska morati žrtvovati kako bi
pristupila OECD-u. Nadajmo se da proces ulaska neće sličiti pristupnim pregovorima s
Europskom Unijom, koji su godinama bili izvor frustracije, zbog stalnih ucjena od strane
susjednih zemalja te često promjenjivih kriterija motiviranih politikom.
LITERATURA:

 Better Policies for Better Lives – OECD: http://www.oecd.org/

 Aggregate National Accounts, SNA, OECD iLibrary: http://www.oecd-ilibrary.org/
 G20/OECD „Principles of Corporate Governance“, OECD Publishing: http://www.oecd-
ilibrary.org/governance/g20-oecd-principles-of-corporate-governance-2015_9789264236882-
en;jsessionid=v7oroz8bdv7t.x-oecd-live-02
 Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja: http://www.aztn.hr/
 Eelco Zandberg, Laura Spierdijk, „Funding of pensions and economic growth: Are they really
related?“:http://international-pension-workshop.com/wp-content/uploads/papers-9/ZANDBERG.pdf