Djeca sa posebnim potrebama u učenju i učešću

(iskustva, prijedlozi, teškoće)

Svi nastavnici koji su radili, ili još uvijek rade sa djecom sa posebnim
potrebama, tj. sa djecom uključenom u inkluziju slažu se da pri tome nailaze na
mnoštvo problema. To se naročito odnosi na niža odjeljenja, jer je svim učenicima u
tom periodu potrebna izuzetna pažnja. Naravno, to ne znači da u višim odjeljenjima
nije potrebna takva pažnja, ali ipak manja djeca puno više zavise od svog učitelja, tj.
treba im puno više objašnjavati i pomagati da savladaju predviđeno gradivo koje je
ionako već preobimno.
Iskustva pokazuju da nastavnici koji su radili po PEP-u sa pojedinim učenicima
nisu imali dovoljno vremena posvetiti im se, a zna se da tim učenicima treba posvetiti
puno, puno više pažnje. U ovakvim uslovima kakvi su sada to je skoro nemoguće, jer
i ostali učenici ovog uzrasta traže neprestano objašnjenja, postavljaju pitanja i sl. U
svakom slučaju jedni će biti zakinuti za tu pažnju.
Treba naglasiti da druga djeca, ma koliko se nastavnik trudio da to suzbije,
drugačije gledaju na svoje drugove koji rade po PEP-u jer im nije jasno kako oni ne
"kontaju" nešto što je njima tako jednostavno. Također i sami đaci uključeni u
inkluziju itekako su svjesni činjenice da zaostaju za ostalim i da od njih nastavnik ne
traži da znaju ono što i njihovi drugovi.
Iako inkluzija predstavlja nešto pozitivno u našem društvu i postoji relativno
dobra zakonska osnova za njeno provođenje , u praksi se propisane odredbe veoma
teško ispunjavaju. Sredstva predviđena za uključivanje određenih grupa djece u
redovni školski sistem su uglavnom nedovoljna, jer potrebna su puno veća
finansijska izdvajanja da bi se postigao uspjeh na tom polju. Kada se to kaže misli se
prvenstveno na to da bi sama školska zgrada i prostor trabali biti uređeni tako da
budu pristupačni za sve ( liftovi, prilazi i sl.), jer se zna da ima i onih učenika sa
lakšim ili težim invaliditetom. Dalje, da bi inkluzija zaista bila i uspješna potrebno je
da svi oblici podrške budu koordinirani. Pored škola, odnosno samih nastavnika, u
rad bi trebalo da budu uključeni i drugi segmenti društva počevši od same lokalne
zajednice, zatim određenih psiholoških i pedagoških službi, Centara za socijalnu
zaštitu, određenih Ministarstava i sl. Nastavnici posebno naglašavaju da
jednostavnim smještanjem djece s posebnim potrebama u sistem redovnog
obrazovanja ne postiže se inkluzija, potrebna je i reforma redovnog školskog sistema
kako bi se mogle ispuniti potrebe sve djece, tj. potrebno je reducirati postojeći NPP,
smanjiti broj časova, a takođe i smanjiti broj učenika u odjeljenju. U razredu je
nastavniku neophodan i pomoćnik kako bi se svim učenicima posvetila neophodna
pažnja.
Znači, obaveza provođenja inkluzivnog obrazovanja trebala bi da bude
podržana odgovarajućom edukacijom ne samo nastavnog osoblja koje radi sa
djecom sa različitim potrebama, već i edukacijom i svih dijelova našeg društva.

Emin Zukić,
nast. razredne nastave