Professional Documents
Culture Documents
Radi toga
zvali su je Snjeguljica. Snjeguljicu su svi voljeli, osim maćehe koja je bila opaka vještica.
-Kaži mi, kaži ogledalce moje, najljepša na svijetu danas tko je? A ogledalce bi uvjek odgovaralo:
-Ti kraljice.
-Bijela kao snijeg, svijetla lica, crne kose, crvenih usnica, najljepša je sada Sneguljica.
Uvrijeđena kraljica pozove kraljevskog lovca i naredi mu da odvede Snjeguljicu u šumu i ubije je. No lovac je
bio dobar čovjek, pa odvede Snjeguljicu u šumu i tu je ostavi ne učinivši joj ništa nažao.
Snjeguljica je dugo lutala šumom, i tako lutajući stiže do jedne čudne kućice. Zakucala je na vrata i ušla. Ali u
kućici nije bilo nikoga. Tek navečer vratili su se s posla sedmorica braće, sedam patuljaka koji su živjeli u toj
kućici, a preko dana radili u rudniku srebra i zlata. Kada su ugledali usnulu djevojčicu na jednom od svojih
krevetića, patuljci se jako začudiše. Snjeguljica im je kasnije ispričala o svojoj zloj sudbini i o tome kako se
više ne smije vratiti u dvorac.
Snjeguljica se mnogo obradova, zahvali se patuljcima i ostade kod njih. Tako su živjeli zajedno, sretni i
zadovoljni, a i zla kraljica je u svom dvorcu bila također sretna, jer je mislila da je Snjeguljica mrtva i da je ona
opet najljepša žena na svijetu.
– Kaži mi, kaži ogledalce moje, najljepša na svijetu danas žena tko je? Ogledalo joj tada odgovori:
– Bijela kao snijeg, svijetla lica, crne kose, crvenih usnica, najljepša je ipak Snjeguljica. Istoga časa kraljica
vidje u ogledalu sliku kolibice i u njoj sretnu Snjeguljicu i sedam patuljaka.
– Ovaj mi put Snjeguljica neće umaći! Ja ću je ubiti svojom rukom. Sutradan, kraljica nabere lijepe, crvene
jabuke i ubrizga u njih otrov. Zatim, prerušena u dobroćudnu staricu, pođe u šumu. Kad je kraljica stigla do
kolibice, zateče Snjeguljicu kako pjevuši.
– Imam divnih jabuka i jednu ću podjeliti s tobom, ako mi dozvoliš da se odmorim pred tvojim vratima.
– Svakako, bakice – reče Snjeguljica i uze od starice jednu polovinu jabuke. Ali čim je zagrizla otrovnu jabuku,
Snjeguljica pade na pod, baš kao mrtva.
– A sada, tko je najljepši na svijetu? – smijući se zlobno reče kraljica i nestade u gustoj šumi. Navečer, kad su
se patuljci vratili s posla, nađoše Snjeguljicu kako leži na podu mirna, blijeda i hladna. Zvali su je i zvali, ali se
nesretna djevojka nije odazivala.
I kako takvu ljepotu nisu mogli da zakopaju u hladnu zemlju, patuljci je staviše u stakleni kovčeg i odnesoše u
polje, među cvijeće, nadajući se da će jednoga dana njihova Sneguljica oživjeti.
Zima je došla i prošla, i kada je ponovo granulo proljeće, ono je sa sobom donijelo divnog princa iz susjednog
kraljevstva. Ugledavši Snjeguljicu, princ se zadivi njenoj ljepoti i upita patuljke tko je usnula djevojka.
– Ona nije mrtva, već samo spava dubokim snom – reče princ, pažljivo otvori kovčeg i uze Snjeguljicu u
naručje.
U tom trenutku parče otrovne jabuke ispadne iz njenih usta. Snjeguljica se probudila.
– Preljepa Snjeguljice – reče princ – postani kraljicom moga kraljevstva. Hoćeš li?
Snjeguljica i princ uzjahaše bijelog konja i odjahaše u dvorac gdje su se uskoro vjenčali. Na vjenčanju su bili
naravno pozvani i njihovi prijatelji patuljci. Zla maćeha je nestala i o njoj više nikada nitko nije ništa čuo. A
princ i Snjeguljica još su dugo, dugo godina živjeli sretni i zaljubljeni.