Filmska kritika „Ničija zemlja“ – Danis Tanović

Na samom početku filma „Ničija zemlja“ dvojica ranjenih vojnika, jedan Bosanac, drugi
Srbin, zarobljeni u rovu na sredini između suprotstavljenih neprijateljskih linija, bijesno se
raspravljaju o tome koja je strana započela rat. Poput dječaka koji se međusobno izruguju u
školskom dvorištu, dobacuju međusobne optužbe sve dok Bosanac Ciki (Branko Đurić), koji
je naoružan, ne natjera Srbina Nina (Rene Bitorajac), da naglas kaže da su Srbi krivi za
nastanak rata. Kasnije u filmu, uloge se mijenjaju, a Nino, koji sada prevladava, prisiljava
Cikija da prizna da su Bosanci ti koji su započeli rat. Te riječi, „Jer ja imam pištolj, a vi
nemate“, koje on ponavlja, govore sve o sirovom vršenju moći u globalnom svijetu.

Cikijovo i Ninovo ponašanje ukazuje na to da je „Ničija zemlja“ standardna komična antiratna

satira koja ilustrira poznatu tvrdnju da su svi muškarci „djeca koja se svađaju zbog lizala“.
„Ničija zemlja '' nazvana je komedijom, ali daleko je od laganog filma. Film je napisao i
režirao Danis Tanović, bosanskohercegovački dokumentarist, film predstavlja pogled na rat
koji je toliko mračan, ustrajan i realan. Jedini „smijeh“ koji će vjerojatno izazvati je priznanje
činjenice da u stvarnom svijetu odraslih ne postoje mudri mirotvorci koji bi uskočili i
prekinuli borbu na igralištu. „Ničija zemlja“ razotkriva se poput razrađene moralne zagonetke
čije se dimenzije šire kako se priča otvara kako bi donijela snage izvan rova. Borba za moć
Cikija i Nina složena je kad se Cera (Filip Šovagović), Cikijev sunarodnjak koji je ustrijeljen i
za kojeg se pretpostavlja da je mrtav, neočekivano uskomeša. Njegovo je tijelo postavljeno na
američku "odskočnu minu" američke proizvodnje, vražju napravu dizajniranu da eksplodira
nekoliko metara od zemlje i minira sve u blizini. Ako Cera bude premješten, zajedno s njim
bit će ubijeni Ciki i Nino. Budući da Nino, novopečeni regrut, nema pojma kako deaktivirati
minu, Cera se nada samo da se negdje, nekako, može naći stručnjak i pozvati na mjesto
događaja. Dotad mora ležati vrlo mirno, stenjajući od muke. Jedina nada Cikija i Nina za spas
leži u timskom radu. Na Cikijevu inicijativu zajedno izađu iz rova mašući bijelim zastavama.
Upozorene su humanitarne snage Ujedinjenih naroda, a globalna televizijska mreža, koja je
potajno nadzirala radiokomunikacije Ujedinjenih naroda, šalju video ekipu s uputama za
razgovor s njima dvoje. Ranjeni vojnici uskoro se nađu u bespomoćnim pijunima birokrata i
medijskih tvrtki koji promoviraju vlastite planove iskorištavanja.

Redateljova pozadina objašnjava zašto se „Ničija zemlja“, snimljena u Sloveniji, čini tako
duboko i bolno autentičnom. Jedna od mračnih šala u filmu jest da se čini da svi govore drugi
jezik i imaju problema s komunikacijom. Neprestana borba ljudi da se shvate postaje metafora
samog rata. Pojedine izvedbe imaju oštriju satiričnu oštrinu od drugih. Prikazivanje
pukovnika Softa, nadmoćnog dužnosnika Ujedinjenih Nacija, kojeg je briga samo da ta
organizacija iz krize izađe bez mane, glavni je pokazatelj da u ovom svijetu ljudski životi nisu
od velike značajnosti. Njegov se nastup apsolutno poklapa sa Katrin Cartlidge, hladnokrvne
novinarke čiji je stav da dobije priču po svaku cijenu i ne mareći za ljudske kodekse. Rov u
kojem se odvija velik dio radnje smješten je usred neke prekrasne valovite pokrajine. Ljetno
je vrijeme. A film se posebno brine kako bi prenio bujnost prirode. Dok kamera istražuje
krajolik i u jednom trenutku podiže pogled kako bi uhvatila sunce kako nestaje iza
pahuljastog bijelog oblaka, kontrast između te ljepote i cirkusa koji se dešava ispod čini se
ogromnim. Pogled na ranjena, naglašena ljudska bića u svađi, nesvjesni ljepote oko sebe,
dovoljan je da dignete ruke i zaplačete.