LJUBOMIR MUDREA

VLADIMIR I KOSARA
I
PJESME IZ BARA

JP KULTURNI CENTAR BAR

2016 g.
 LJUBOMIR MUDREA

VLADIMIR I KOSARA

PJESME IZ BARA

JP KULTURNI CENTAR BAR

 VLADIMIR I KOSARA

I
PJESME IZ BARA

IZDAVA:
JP KULTURNI CERNTAR BAR
DIREKTOR
AZIM NIKEZI

Edicija:
Savremena crnogorska poezija

Urednica:
MILA ORDAEVI
Prof. knjievnosti

Recezenti:
Zoran oki
Sretan Vujovi
Vesna oki

Lektor korektor:
Vjera Vanja Rolovi

Autor portreta:
Radojica Bulatovi

tampa:
IVPE Cetinje

Tira
300 primjeraka
PREDGOVOR

Ljubav, nada i vjera

Odavno poznat crnogorskoj javnosti kao novinar i autor dvanaest zbirki poezije,
Ljubomir Mudrea nas svojim novim ostvarenjem Vladimir i Kosara i pjesme iz Bara iznova
uvjerava u svjeinu sopstvenog umjetnikog dara i nadahnua.

Ovoga puta, poetizovao je jednu od najemotivnijih pria iz crnogorskih davnina-

legendu o ljubavi i stradalnitvu dukljanskog kneza Vladimira i makedonske princeze Kosare,
koja u svojoj istoj ljepoti i kao jedinstven spomenik ljudske vrline i postojanosti, poput
plamena lui u tamnoj noi, blista kroz vjekove, sve do dananjeg dana, do nas - potomaka
naih dalekih predaka.

Knjigom Vladimir i Kosara i pjesme iz Bara, Mudrea je svoj dosadanji duhovni

svijet poetskih i kreativnih interesovanja ozario novom svjetlou i bogatstvom jasnih slika
koje e kod italaca, zasigurno pobuditi zaudnost intelektualnog otkrovenja.

Uvodi nas Mudrea u svoje poetsko zbivanje iskusno i znalaki, kroz slijed
redukovanih poetskih slika. Kod njega rije i stih imaju pravu mjeru. Ne rasipa olako
materijal od koga gradi svoju verziju poznate legende. Saima svoje kazivanje sa ciljem da
to efektnije doara svijet srednjevjekovnih dvorjana, dinasta i osvajaa, u kome se kao i
danas sukobljavaju svjetlo i tama, ljubav i mrnja, dobroinstvo i pohlepa.

Sveden je, ali i izuzetno slikovit njegov poetski vokabular. Stilom mirnog pripovjedaa
promiljeno klee svoju poetsku strukturu. U poglavljima poeme, sugestivno iliustruje
atmosferu, a u kratkim potezima slika karaktere, odnose meu akterima, njihove sukobe i
moralne dileme. Stihovi kao da emituju zvuk. Kao da ujemo bat Kosarinih koraka u
zvjezdanoj noi na Samuliovom dvoru u Prespi, zvonjavu manistarskih zvona ili huk jecaja
postradalih na zgaritima popaljene Duklje.

U poemi, kroz pregnantni stvaralaki naboj, Mudrea preispituje i univerzalne teme,

emocije i ljudska stanja koje zaokupljaju i odreuju ovjekovu sudbinu: ljubav, vjeru, nadu,
samilost, moralnu vrstinu. S druge strane, vrlini, kao i u legendi, suprotstavlja gordost i
mo, prevaru i vjerolomstvo.
 Suptilnim poetskim jezikom, preispituje i kult rtve i rtvovanja radi ouvanja ideje
slobode-kljune vodilje za opstajanje Crne Gore i Crnogoraca na otvorenoj vjetrometini
istorijskih epoha. Takoe, motivi bogobojaznosti i vjerovanja, uz rtvovanje za opte dobro,
za narod i dravu, znalaki su inkorporirani u tkivo poeme. Voskresenjem, Vladimir
prevazilazi ovozemaljski ivot, pridruujui se na taj nain brojnoj galeriji crnogorskih
besmrtnika i zatonika slobode, ljubavi i pravde koji su ispisali slavne, ali i krvave stranice
crnogorske povjesnice.

Tragina sudbina Vladimira i Kosare-zaljubljenog para koje povezuje nesebinost

ljudskih emocija, odavno je postala dragocjeni dio cjelokupnog mozaika crnogorske duhovne
vertikale, ali i tema brojnih umjetnikih interpretacija.

Pomenute injenice, vjerovatno su stavljale pred autora brojne i zahtjevne izazove.

On je, meutim, ovim zahtjevima i izazovima odgovorio na sebi svojstven nain. U poznatu
temu unio je duh i dah samosvojnog poetskog kazivanja. Unio je umijee poetskog
pripovjedanja i stvaranja poeme.

Panoramu jezgrovitih poetskih slika kojima oblikuje istorijske dogaaje i likove u

poemi Vladimir i Kosara, Mudrea boji vjeto iznijansiranim lirskim iskazima. Bez patetike i
mitomanije. Ta istananost u kreiranju kultivisanog, ali i toplog lirskog sjenenja osobina
glavnih protagonista, ovom djelu daju novu, intmniju dimenziju.

tivo je interesantno i sa aspekta jezika. U i ovom djelu, autor nastavlja da istrauje

bogatstvo crnogorske leksike. Ovo je inae prepoznatljiva posebnost i drugih djela koje ine
Mudrein stvaralaki opus.

U poemi, kao i u ranijim ostvarenjima, Mudrea ponovo u poetskoj formi Crnu Goru,
u ovom sluaju Duklju, predstavlja kao dravu koja je mea Istoka i Zapada i kao zemlju
dinaminih civilizacijskih prepleta. Opet svedenim, ali upeatljivim pjesnikim sredstvima
prikazuje Crnu Goru ili Duklju i kao prostor koji objedinjava suprotnosti: bukvu i palmu, kr i
more, snijeg i sunce, ljubav i kako kae, ponekad mrnju.

U drugom dijelu knjige nazvanom Pjesme iz Bara autor ponovo uspostavlja

duhovne paralele izmeu davnanje prolosti Crne Gore i vremena sadanjeg. Nostalgino,
ali duboko misaono i naravno opet u redukovanom iskazu, saeto i efektno, Mudrea pjeva
o spomenicima crnogorske batine, vjekovnim biljezima naeg trajanja, nekadanjim
zboritima pismenosti i kulture: Svau, Preistoj krajinskoj, drevnom gradu Ratakom. apat
vjekova i dalje se u gradu Baru oslukuje, a Vladimirov krst drveni Rumijom svijetli i krstari.
Bar i njegovo zalee, su areali i uvari batine izuzetne vrijednosti za cjelokupno crnogorsko
duhovno nasljee.

U pjesmama Bura, Ona i on ili Obala autor nas uvodi u prozranu, gotovo
fluidnu atmosferu primorskih krajolika. Opet ih boji nekom sjetom ili nostalgijom. Ili je to
samo moj intimni osjeaj.
 Svojim novim pjesnikim ostvarenjem Vladimir i Kosara i pjesme iz Bara, Ljubomir
Mudrea je tematski obogatio svoja dosadanja kreativna iskustva. Zrelim i rafiniranim
poetskim stilom, nastavio je da potvruje stvaralaku energiju kojom vaspostavlja svoj svijet
poetskih slika.

Iskreno se nadam, zapravo sam siguran, da e ovo djelo Ljubomira Mudree kritika
na pravi nain cijeniti, a knjievna publika prihvatiti kao vrijedan umjetniki doprinos
poetskom pristupu u rasvjetljavanju prolosti na kojoj temeljimo i nau budunost.

Zoran oki
Kosara
(I.)

U jednoj na nebu punoj zvijezda - noi,

U carskoj palati u Prespi,
U sobi,
Okienoj svilom, cvijeem i mirisom cvata
Iz dugoreda: jablana, bagrema i lipa
Carica u muci i radosti,
to enu prati
Kada sebi i Bogu daruje ivot novi,
Rodi
Plavooku
Princezu
Kosaru!

Radovae se:
Dinast Samuilo, braa joj i sestre,
Vlastela.
Zazvonie sva manastirska
Zvona.
Pjevane su pjesme o srei i ljubavi!
Uglaeni diplomati,
Ulizice i dvorski namjesnici,
Laskali su carici
O tek roenoj - princezinoj ljepoti.

U godine rasta uveze se ljepota u razdraganu mladost.

Bezbriga igre, raskoi i blagodet,
Kosara u carevini oca
Posta miljenica dvora i naroda.
evojaku ljepotu okitie dva plava oka,
Volja Neba podari
Lucidni duh u njenoj naravi!
Oevo bogatstvo okiti
Posve novi
Opal u njegovoj kruni!
U godinama evojanja
Princeza raspiri zavist u pogledima
Dvorskih drubenica.
Ljepota njena
Posta muka nesanica,
I udnja momakih srca.
Njegovala je Kosara
Ljubav majke i oca.

Moja je ljepota
Dar Boga
Govorila je Kosara blinjima,
Dotiui obrise Neba snenim pogledima.
Moja je dua ista,
Kao izvorska voda.
Cvat mog tijela i uma
Uvezla se u ivot
Moje mladosti.
Kada potroim zemaljsko vrijeme,
Oeam da u ivjeti u eanje.

evojake elje mirila sam,

U razumu uma i tijela,
Vjenost duha svoga
U slavi Boga.
Ljubav roda mog - ostaviu
Ocu - caru,
Neka gospodari,
Po volji.

Ponijeu, jednoga dana svoje:

Snove, mladost, prah voljene zemlje!
Sudbina moja i ljubav
Nee otii u zaborav!
aptala je Kosara
Princeza!
Dvorski vlastelin
(II.)

Jedne neelje ispred bijele

Palate
U gradu Gradite,
U
Paradnom stroju
Samuilovih vojnika i vlastele
Stajao je kooperni ljepotan,
Okien:
Zanosnim pogledom,
Lentom,
Sabljom
I osmijehom,
Uglaeni gospodin,
Dvorjanin.

Sa pogledom na gardu vojnika,

Samuilo krajikom oka,
Gledao je na prsima
Sopstvena odlikovanja,
Kako se klate u hodu sporog koraka.

Vi ste sila i snaga moga

Carstva.
Pokornost
Vidim u hrabrost
Vaih juria.
Nema predaha
Sve dokle moja carevina na zauzme
Meu Istoka i Zapada.
Prijesto svoj ogradiu,
Na dukljanskom moru
Govorio je osvaja,
Samuilo car.
Za njim ila je dvorska
Svita,
Carica, njihova eca,
I
Kosara najmlaa princeza.
Blistae Kosara u mladosti
I
Ljepoti.

Kao ptica u letu,

Uhvati osmijeh mladog vlastelina.
Izlee uzdah
U
Govoru
Oima.

Tren radosti
Preli rumenilo princezinih obraza.
Vojniki koraci
Oerae strast boanstva,
to ljubav mukarca i ene daje.
Poslije,
Sve
Se
Preseli
U snovienje.

Sljedee neelje bi opet,

Caru u ast,
Velika
Vlastelinska i vojnika parada.
Mjesto
Mladog ljepotana
Bi prazno.

Kosara pratila
Je
Kolonu vlastele i podanika.
Radost pogleda
Oera vrijeme
U eanje.
Car Samuilo
(III.)

Car Samuilo - koga zvahu

Silni,
Podie vojsku,
Dvorjane,
Da: Duklju,
Ognjem izgori,
Pokori,
Porobi,
Razori.

Duklja mi je,
Nesanica!
Bie perjanica,
U mojoj
Novoj
Carskoj kruni!
Balkanskim
Putem
Do
Nje,
Prije mene,
Ili su mnogi
Drugi
Osvajai,
Silni,
Niko da je vjeno pokori.
Priao je Samuil svojoj eni.

Samuilo
Duklju osvojio,
Razorio,
Orobio,
Prijesto na njeno more nije ozidao!
Duklja
(IV.)

Tri godine Duklja

U pepelu je gorjela.
Palate,
Crkve,
Manastiri
I
Gradske kue,
U
Gradini,
Preistoj Krajini,
Ostrosu,
Ratacu,
Apostolskom Svau,
Kotoru..,
Samuilo: spali
I
Razori...

Ono
Malo:
eljadi,
Nejai
I
Vojske -
to utee,
Knez Vladimir
Okupi,
Na brdu iznad Veljeg blata.

Sudbina uveze: glad i patnju u ivotima eljadi.

I
Kneza.
ivjeli su u strahu i opsadi.
(Kidisale: zmije i vrane!)
Rumija jei
Od molitve
I kletve,
Vjetrovi sa Veljeg blata upie
Vrisku ece i jauke:
Majka -
Bez mlijeka.

U Duklji muk.
Molitve
Mole
Nebesa:
Boe, spasi
Dukljanski
Narod!
Vladimir
(V.)

Knez Vladimir na obali

Veljeg blata - u dvorskoj palati,
U
Smiraj dana,
Kada krici od:
Gladi
I
Jauci
Od
Rana
Umjesto
Spokojstva i nade
Pjevaju:
Posmrtnu
Odu
ovjeku!
Vladimir dinast,
Na koljenima
Klei.
U ruci
Dri
Zlatni
Krst
I
apue:
O, moj oe,
Zato nenadno
Na Nebo
Ode?
Ostavi me,
Usred nesree
I
Tame!

Nemam pomoi
I
Ne znam kuda
u
Poi.
Moja oeanja rekoe:
Smrt me sada zvati
Nee!
Sve nae
U
Duklji:
Gori,
Krvari..
Kako da opstanu: eljad
I
Ja
U
Duklji,
Razorenoj dravi.

I
Vjetrovi
Neka raznesu
Moju
Molitvu
Tebi:
Boe,
Uzimi me
Sebi

Znao je knez Duklje,

Vladimir,
Da velike rtve
Raaju
Narodu -
Slobodu.

Oeao je
Da mir sebi
I
Narodu
Trai
U
Svojoj rtvi.

Tako uini!
Samuilo i Vladimir
(VI.)

Evo me, silni

Samuilo!
Predajem ti tijelo!
Ovo
to molim,
Rei u prije
No to odem
Na vjeni sud e
Dolazimo
Svi na
Nebesko
Suenje.
Potedi eljad ivu
I
Temelje
Napaene
Zemlje,
Dukljanska kruna
Sada zarobljena,
Neka ostane na mojoj
Mladoj
Mrtvoj
Glavi.
Govorae u muci,
Knez Duklje -
Vladimir.

Nijesam mogao tvojoj sili,

U mojoj zemlji,
Odoljeti.
Tvorac Zemlje i Neba
Nadu mi dade
Da
Umjesto njih - rtvujem sebe,
Vladimir kaza
Caru
Krvniku.
Neka sveti,
Zlatni
Krst
Bude edok u oprost:
Grijehova mojih
I
Zlih namjera tvojih!

Vladimir jo kaza
Silniku:
Potedi: stare i ecu,
Manastire i crkve,
(Duhovna ulita!)
Ognjita,
Vjekovni prag,
(Kameno
Gnjijezdo.)
Neka prolivena krv bude,
Tvoja
Mora,
Moje
Molitve.
Kaza Vladimir - velikom caru,
Osvajau.

Moje tijelo okuj u okove,

Baci ga u tvoje tamnice.
Tvoja sam rtva.
U patnji
I
Molitvi.
Kaza Vladimir u Prespi.
Prkosei
Caru
Samuilu.
Kosara silazi u tamnicu
(VII.)

Tiina
Upija
Jauke
I
Muke
U
Samou!
U duge crne noi.
Teke misli
Nemaju kraja,
Ni poetka.
Nada
U
Volji je gospodara.

Vladimir eli:
Zemaljski ivot da se - zavri.
Trenutak vjenosi
U
Spore ure se - uvi.
On: bol vida u jaucima i molitvi.

Teki okovi okovae ivost u tijelu.

Memla kamenja i zemlje ubi nadu.
Tamnica posta muilite ivota i pakla,
U
Njoj nema
Razlike izmeu
Kralja i roba!

Kosara, princeza,
Zovom jauka: dinasta roba,
Voljom svojom i Neba,
Hoe da sie
U tamnicu!
Vladimira:
Okovanog, ojaenog, usamljenog
Ugleda.

U
Treptaju
ivotnog
I
Duhovnog
Razlaza,
Saoeaju bola
I
Nemoi kneza -
Roba,
udesni fluid dvije
Mladosti - sveza.

Vrijeme trena
Uvrze
Poglede
U
Jecanje
I
Uzdisaje.
Osjeanja
Svezae
Ljubav princeze
I okovanog roba
Dukljanskog kneza!

Kosara, princeza,
Moljae Vladimira, kneza,
Da joj dopusti
Ranjene noge
Da mu opere.
ivost ivota
(VIII.)

Kosarini
Pogledi
Okovanom-
Vladimiru
Izgubljenu
Nadu
Vratie
U
Tamnicu.

Gospode!
Jesam li grena,
to kao i druge
ene,
Oeam - ljubav kneza?

U oima Vladimira,
Okovanog roba,
Vidim mog ovjeka!
Dukljanskog kneza
Kojeg oeva sila
Iz Kasigore
Sveza...
U molitvi pitae
Boga
Lijepa
Princeza.

U noima kada mjeseina

Obasjava zracima
Tijela i oeanja
Ljubljenih,
Kosara brojae sate,
Do zore.
Tada u Prespi,
U
evojakoj sobi,
Sanjarenje
Princeze
Posta nada
Kneza -
Roba.

U rano svitanje
Stau pred Cara
I
Uviu mladost tijela,
U zlatom okiene
Haljine!

U cik zore,
Kosara apue:
Vjetar sam molila,
Vladimire,
Da ti: oera tugu,
Da ti skine
Okove.
Kia da ti umije
Lice.
Sa Veljeg blata
Da te
Ptice
Ovesele.
Uvelom licu,
Naa vjera,
Da ti vrati nadu.
Noi da ti
Podare
San.
Da bude radostan,
Kada me ugleda.
Da ode
U svoju
Knjaevinu,
Palatu
I vrati
Krunu
U
Zemlju
Dukljansku.

Vladimire,
Moj ljubljeni nemiru -
Gospod daruje
Ljubav to ne zna za granice.
Moja
Ljubav je
ista,
Kao prespanska voda -
Bistra.

Zbog tebe, Vladimire,

Mrzim okove.
Tu
Oevu
Tamnicu,
to zarobi
Nau
Slobodu.

Mog
Cara,
Samuila,
Sam molila:
Oe,
Ne
Rui,
Ne robi,
Duklju.
Sila i mo, maem ostvarena,
U dahu vremena,
Nijesu trajna.

Nema te zemaljske
Sile
Koja u Prepi stanuje,
Da me obuzda
I
Smiri
Dok ne odemo,
Vladimire,
U tvoju -
Duklju.
Oeam tvoj al i patnju,
U tvome ivotu
I duhovnom bolu,
Moja ljepoto!

Knee, Vladimire,
Odau
Ti jednu
Moju
Tajnu,
Veliku
Rekla je princeza
Kosara,
Kada je jednoga dana
U
Tamnicu
Krijui sila,
Sama.
Nala sam mir i ljubav svoju
U tvom izmuenom liku,
Spoznala sam viziju
Raanja, smrti i vaskrsenja
U tvom glasu,
alu
I
Oaju.
U molitvi,
Naem
Tvorcu,
Molila sam
Da raspiri
Tvoju sreu
U
Mojoj ljubavi.

U tamninom jecaju
I
Tiini,
U govoru pogleda oima,
Oetila sam -
Bilo
Snane ljubavi,
Bez tvog dodira -
Voljeni!

U muenikom samovanju
I
Robiji,
Vieh prkos tiraniji.

Krijui od tebe,
Sluala sam tvoju
Molitvu
Nebu,
Duklji
I
Zeti -
Staroj kruni,
Kamenom prijestolu
Tvojih predaka -
Da vjeno ive.
Kazivae
Tako,
Vladimire.
Govorae
Kosara.
Viela sam na tvom zlatnom krstu
Znak Neba,
Da te grli
Izmuenom
Vratu.

Noima sam u
Snu
Krila
Nae
Nestvarne
Nade,
Nae
Neviene
Poglede.

Bila sam srena,

U ivotu
I
Matanju
Oetila
Sam treptaje,
U grijehe
Zabranjenog voa...

Nijesam tedjela obeanja

Vjernosti,
U mojoj ljubavi
I
Ako sam znala
Da je naa
Sudbina
U volji
Mog oca,
Samuila.

Nadu sam traila

U sili Neba.
Molila
Sam da molitvu
Uslii,
Tamnicu osvijetli,
Tvojom
Slobodom..
U hodniku vremena,
Vjeno,
Umiru
I raaju
Se
ivoti!
Iskuenja:
Izazov slobodnoj volji,
Na putu ivota odaberi!
U moi: vlasti,
Sujete, bogatstva i privida moi
Caruje tama -
Zla
I snaga
Sotone.
Molim se za razum i oevu
Milost i slobodu -
Vladislavu.

U ranu zoru neujno pjevam,

Molei se dozivam
Ljubav.
Znam,
Ona mi daje snagu,
U razumu
Mladosti i elje za njom.
Govorila je Kosara,
U zori kada su zvijezde tulile se
U novom danu.

Nebo
Je htjelo
Da Kosari,
Podari
Iskuenje u ivotu i ljubavi.
Sve ostalo
Sudbina
Vremenu dariva.
Caru,
Ocu svom,
Poneki put sam
U
Molitvi
Govorila:
Kakva je to
Carevina
Kada er, tvoja prnceza,
ivi
U velikoj tuzi?

Ima li u tebi, oe,

Care,
Samuile,
Saaljenja,
Milosti,
U naoj Makedoniji,
U carskoj kruni,
Za dvoje
Koji
Se
Vole?

Te duge crne noi,

Kosara,
Se istinski
Molila.
Obeala je,
Ako ikada ostane
Bez Vladimira sama,
Zemaljski ivot posvetie -
Bogu
I
Vratie
Svoje
Roeno ime,
Teodora.

ekala je zoru
Na prozoru
Princezine
Sobe.
U plau
Gledala
Je
Jutarnju
Maglu
I
Zvijezde
Na putu,
U
Novom danu.

U duhovnom bolu
Jo je rekla:
U ratovima
Moe se zemlja
Nova dobiti.
Moe i slava
Da se ima.
Ali,
Ne moe
Duh i ljubav da se otme,
Da se ubije...

Nikada ne moe
Tue da bude
Svoje...

O, Vladimire,
Knee
Duklje -
Zete,
Moje ljubavne
Nade
Ne umiru...

Plakala
Je
Danima -
Kosara,
Na carskom dvoru,
U zelenoj, zlatom
Otoenoj
Odori,
U djevojakoj sobi.
Oe,
utra u
Stati pred tvoje
Lice!
Traiu da mi ispuni jednu
Jedinu
elju:
Da
Daruje Vladimiru
I
Meni
Slobodu!

Traiu blagoslov carski

Za
Moje
Vjenanje
Sa
Knezom
Duklje,
Vladimirom.

Jo - traiu,
Oe,
Silni
Care,
Slobodu
Za moju
Novu
Zemlju,
Duklju-
Kazala
Je
Kosara,
Rijeena
Da ode
Pred oca,
Samuila,
Cara.
Otac i er
(IX.)

U jutro, kada se no od dana

Razdvaja,
Sa djevojakom svitom,
Drubenica
Na dvoru cara
Samuila,
Uetala je princeza,
Kosara -
U careve
Odaje,
Okiene
Svilom
I
Zlatom,
U velelepnoj palati,
Pomeu
Drvoreda
Na
Obalu
Jezera,
U
Prespi.

Otac, silni
Car Samuilo,
Doeka
Tunu
Princezu
Kosaru -
er svoju.

Kosara ree:
U ivotnom dobu:
Majke,
Oca
I
ece -
Doe
Vrijeme
Oprosta,
Kunog praga,
Ognjita,
Kolijevke...
Od toga,
eca sobom,
Odnesu:
Ljubav majke
I
Oca,
Brae i sestara,
I
Odu
Svojm
Putem
ivotne
Sudbine.
Niko od njih
Na tu
Nakanu
Ne treba da utie.
Slobodna volja,
Voljeni oe,
Dar je Boga.

Kosara,
Briui suze sa oiju
I
Lica,
Ocu
Kaza:
Ne traim roditelju,
Voljeni:
Miraz zlatni
Ili
Zemlju
Ovu.
Ne traim tvoje
Dvorove,
Gradove,
Makedonije,
Ne traim dijamante,
Svilu,
Opale.
Neu nita - to mi pripada!...
Kazuje Kosara,
Drhtavim glasom,
Nesigurno stojei
Pred cara.

Traim, za ljubav moju,

Slobodu,
Meni
I
Vladimiru.
Traim jo od tebe,
Veliki oe,
Blagoslov za Vladimira!
(Slaeg od meda.
I
Mene,
er tvoju!

uj me,
Roditelju,
Uzeu
Vladimira -
Za mua
Mog.
Ili e
Talasi
Jezera
Biti
Moj
Vjeni
Dom!
Odaberi,
Veliki -
Care!
Rekla je
Uplakana
Princeza
Kosara.
Careva volja
(X.)

U
Molitvama,
Samovanju,
Tugovanju,
U
ekanju
Kosare
Princeze
Uplete
Se
Volja cara,
Oca.

Dajem ti slobodu
Da ode u Duklju
Zemlju.
Udaj se za kneza
Vladimira!
Vraam mu zemlju
I
Krunu.
I
Neka prolivena krv
I
Spaljena
Duklja
Bude
Cijena
Mog osvajanja.

Nije mi se htjelo
Da moje carstvo
Vjenam
Sa
Morskom obalom.
Umjesto toga,
Naa odiva,
Neka bude ena,
Vladimira
U
Duklji
Zemlji.
U
Ijedu
Kaza otac- eri.

Znao je Samuilo da e er Kosara

Biti pri ruci
Kada treba.

I
Kad ljubav prelije mrnju,
Samuilo,
Nije na dvoru
Krio
al
Da Duklju
Utopi
U
Svoju
Carsku
Krunu.

Nije imao mira!

Danima je
Obroncima
Prespe
Lutao.
Noima:
Sanjao
Da
Zida
Carsku
Palatu
Na obalama
Dukljanskog mora.
Izlazak moje
Carevine
Na dukljansko more
Sanjali su carevi prije
Mene.
Mnoge
Voe
I
Narodi
Htjeli
Su da spoje
Mee
Istoka i Zapada!
Nije im se dalo,
Ili
Nije
Htjelo?

Tugujem
Za
Gradom
Svaem!
Apostiolskoj stolici
U
Njemu.
Oeam
Nebeski
Fluid govora:
Neba i zemlje.
Jedino
More
Spaja
Svjetske
Puteve.

Htio sam
Da vjenam:
Istok i Zapad
Na
Planini
Rumiji!
Da izbriem,
Granice
Duklje
I
Moje
Carevine!
Ognjem
I
Maem
Da
Pokorim
Sela
I
Gradove.

Silom
Da odrim,
Carevinu!
Da razruim
Meu
Vuka Manitoga!

Krv prosuta
Iz udara
Moga
Maa
Bi
Uzalud.
Duklja
Nije pala.
Sada,
Vraam er u Duklju.
Zborae
U ijedu
Samuilo -
Kosari
eri.
Sloboda za roba
(XI.)

Bi
Sloboda
Za princezu
I
Careva
Roba.

Priahu
O tome:
Vjetrovi,
eljad
I
Vlastela,
Ptice:
Prespe,
Rumije
I
Veljeg blata.
Priahu
Monasi,
Jezerske
Jegulje,
Na svom putu
Ljubavi
I
Smrti.

Noeni
Mladou
Ljubavne
Sree,
Na kraju
Mukotrpa,
Dooe u Duklju,
Vladimir i Kosara.
Vjenanje
(XII.)

Duklja,
Izmuena zemlja,
Jei
Od rana
Tih dana
Izkrvavljena
Se
Dozivala
I
Radovala
Dolasku kneza,
I
Kosare
Princeze.

U jeku
Manastirskih zvona
I
Mirisu
Tamjana
I
Ulja,
U manastiru
Svete
Majke,
U Duklji,
Poe
Vjenanje
Vladimira
I
Kosare.

Princeza Kosara,
(Do svetenstva.)
Primajui prsten
I
Boji
Blagoslov
Ree:
Vladimire:
Gospodare,
Mene
U
Duklji:
Poklanjam
Tebi.
Sve
Ti
Darujem:
Duu,
Tijelo,
Mladost,
Radost,
Vjernost,
Snove
I
Nade.
Neka
Ti
Suze
Moje
Umiju lice
Tvoje.

U tvojim oima
Vidim
Sebe,
Osmijeh skriveni
I
Tvoj zanos
I
Radost
Uspenju,
Prema kruni
I
Kamenom
Prijestolu.
Oeam, knee
Ggospodare,
Mislima si
Sve blii
Na putu
Meni.

Vrijeme:
Prolo i budue
Sveza
Zavjet vjerni.
U
arima
Obuzdane
elje,
Nosiu
Do posljednjeg
Daha!

Nosiu
Duh mjesta
ivota
I
Smrti
Mojih
I
Tvojih
Predaka.
Sva
Dukljanska
Ulita,
Moja
Su
Stanita,
Kazala je Kosara,
Izmeu dva evera.
Moja zakletva,
Jaa od vremena.
Kao dua anela,
vrsta,
Ka
Rumija.

Sada
Znam
Nai
Zemaljski
ivoti
e ostati
U vjenosti
Ljubavi
I
eanja...
Bijahu rijei
Knjeginje -
Kosare.
Vladimir
(XIII.)

Zvona
Iznad manastirskih vrata
U
Duklji
Bijahu buna.
Najjae
Se
uje
Ono sa
Dukljanske
Apostolske
Crkve
Svete Marije!

Od Ivana,
Nasljednika
Svetopeleka,
Doao blagoslov
Za Kosaru
I
Vladimira:
to Bog sastavi,
Niko ne rastavi.

Na kraju blagoslova,
Vladimir ree
Kosari:
to ne boli,
I
Nije ivot.
Mi smo poeli
U tamnici.
Vrijeme
I
Oprost
Lijee rane.
Poinjemo iz poetka,
U
Duklji,
e se sve
Preplijee,
U
Vremenu
I
Igri:
Neba i Zemlje.

Spirala vremena,
Uklesana
U kamenu
Ovog - svetog hrama,
Vrti se u krugu
I
Izlazi
Van vremena

Sve
U
Duklji
Moe se
Oteti,
Poruiti,
Razoriti.
Nita izbrisati!

U
Hodniku
Spiralnog vremena
Sve je
U
Prolazu,
Nikad kraja!
Peat
Arhona
Na je poetak
Trajanja!
U ovoj zemlji
Su upleteni:
Prijestolje,
Kruna,
eljad,
Crkva
I
Mi.

Spirala
Kamena
Naa
Je
Sudbina!
Ona zna:
Pria
Pie,
Pamti
I
uva nae
Dukljansko ulite

Gledam ti, eno,

Oi!
Vidim
Ja sam u njima!
A
One
Ljubav zavijaju.
Ljubav raa
Ljepotu
U
Nadahnuu,
Strasti
Uma
I
Tijela,
Raaju se novi
ivoti.
U zemaljskom
ivotnom
Trajanju,
Ponekad,
uda se deavaju.
Ona opominju,
Predskazuju:
Stranputicu
Ili
Put
ivota
ovjeku.

Moda
I
Ja
u,
Jedne
Noi,
Nestvarno se pojaviti.
(To e eljad Duklje
Oetiti. )
Reci im. Kosara,
U Duklji ili Zeti
Zemlji:
Bukva
I
Palma,
Sunca,
Mora, empresa,
Breze, borova, draa
I
Kra,
Jezera,
Rijeka, vjetra
I
Snijega,
Ljubavi
Ponekada
I
Mrnje,
Korota, krvi, olova
I
Slova,
Hvale
Osvete
Jada,
Meda,
Palma
I
Maslina -
Upretena
Je
Ljepota
udesa.
Tu
Zemlju
Rimljani
Zvahu:
Dostignuta.

Moda
Je
Ona
Mea:
Istoka I Zapada.

Istrajae
Ona
U
Vjenosti
Jakanja,
ivota I smrti.

Vladimir kaza jo Kosari:

Donijela si radost
Meni
I
Duklji.
Godine mira
(XIV.)

Prole su godine
U:
Obnovi,
Miru,
Radu,
Cvatu roda,
Napretku.
Duklja
Zacijeli
Rane.
Obnovi
Gradove.
Vladimir I Kosara
Troahu vrijeme
U
Slozi
I
Ljubavi.

Samuilovo carstvo
Postalo:
Jako
I
Veliko!

Jednoga dana,
Nebesa
Pozvae velikog cara -
Samuila,
Na mjesto
e
emo
Svi
Doi.

alost
U vremenskom hodu velike
Zemlje.
Tiina!
Na dvoru
U
Prespi
Komeanje,
Dvorske intrige.
Iekuju se vijesti
O novom dinastu.

I
Kada sila hoe da vlada:
U krvavom otimanju
Prijestola i krune,
Sinovac Samuilov,
Vladislav,
Ubi
Prvijenca
Prijestola,
Radomira!

Silom se
Pope
Na
Krvavi
Prijesto zemlje!

U krvi,
Tiini
I
Molitvi,
Radomir
Poe
Da sa
Ocem na Nebo
Poiva.

Sila, osveta,
Mrnja,
(Mana ovjeka!)
Pade na novog cara Samuilovog sinovca.
Radomir
Poe da
Vlada!
Krvlju okiti
Prijesto
I
Carsku
Krunu!
Strah od novog jutra
(XV.)

Od mene
Sve
Poinje!
Novo vrijeme!
Uzeu
Sve
Zemlje
to Samuilo nije.

Prevariu
Vladimira.
Doveu
Ga
U Prespu.

Bez rata
I
Krvi
Pokorit
u
Duklju
Ne zvao se - Vladislav prvi.
Govorio je car
Koji
Ubi
Sina
Svog
Roenog
Strica,
Sebi
U
Bradi.

U Prespi vladae
Strah od novog jutra!
Koja e rtva umiriti hir novoga cara?
Carevi pijuni,
Spletkaroi i ulizice
Postae
Caru
Uzdanice.

Vladimira i Kosaru
Vladislav pozva
U Prespu.
Svetim drvenim
Krstom
Na grudima,
Namami kneza
Vladimira!
Na posljednje
Zemaljsko putovanje.

Carska se
Ne
Porie,
Ree
Dinast Duklje.

I ako moja
Glava bude
U
Prespi
Odrubljena,
Neka
Na
Svetom
Crkvenom
Pragu,
Sa drvenim
Krstom,
Padne.
Desie se
udesa!
(XVI.)

Pred odlazak
U
Tazbinu,
Vladimir jo kaza:
Umjesto
Da moj
Dukljanski
Narod pati,
U:
Novom
Ratu,
Razaranju,
I
Ubijanju,
Odlazim
U
Prespu
Ponosno,
Na dvor carski

U jednoj noi,
Usnio je Vladimir sanak
Teki!
Nee
Nesta
Njegovo
Tijelo!
U jutro
Rano -
Ree:
Moje zemaljsko
Tijelo -
Bie ivotna
Mora
Vladislavu
I
Cijena
Varljivom miru.

Umrijeu
Drei
U
Ruci
Sveti
Krst drveni,
Vladimir ree.

U
Prespanskoj
Svetoj
Crkvi
Kneza Duklje,
Vladimira,
Ubi
Na pragu
eta vojnika.

U
Kravavom piru
Krvnika,
Otkinue
Glavu
Knezu
Vladimiru.
Muenika smrt -
Potamni
Krvavu
Carevu
Krunu
I
Prokune
Ruke
ete
Vojnika.
Vjernost
Nebesima,
Pravdi
I
Odanost:
Narodu
I
Duklji
Na nebu,
U
Vladimirovom liku
Ukaza
Se
Ikona
Sveca -
Muenika!
Kosara vraa se doma
(XVII.)

U
Molitvi
I
Istinskom bolu,
Kosara proklinje svoju
Sudbinu.

Moli strica,
Cara krvnika,
Da sahrani tijelo voljenog saputnika
U
Duklji
Zemlji,
U crkvi
Svete
Marije,
U Krajini.

Car dopusti
Da se Vladimir u Duklji
Sahrani.

udesa se od - tada,
Do sada,
Sveevom
Voljom
Dukljanskog kneza,
Vladimira,
Deavaju.

Sveti
Krst drveni
I
Danas Rumijom
Svijetli
I
Krstari.
Kosara vraa ime
(XVIII.)

U
Tiini
Svetog posta,
U
Ostrosu,
U
Krajini,
U crnini,
Da bi
Bila
U blizini
Voljenome Vladimiru,
Pred ikonom:
Majke
eljadi
I
Majki -
Kosara se
Bogu
Moli:
Sve dok hodam
Grenom
Zemljom,
Moj u ivot pokloniti,
Majko,
Tebi
I
Ovoj
Svetoj
Crkvi!
Mom
Voljenom
Vladimiru,
Svoje tjelo pokopau,
U blizini.
Za budue
Dane
I
Vjekove
Vraam ime -
Teodora.
Dah ljubavi
(XIX.)

Sve to ima
Teodora
Duklji
Zemlji
Pokloni.
Zemaljsko
Tijelo
Ostavi
U crkvi
Svete Marije u Krajini.

Ljubavni dah uplete

Teodora
U
Vjenost
eanja!
Vjernost
Majinstvu
I
Ljubavi
Iznese na pijedestal
Sudu vjenosti.

Poeziji
Carici:
Jezika
I
Uma,
Osta
Pjesma o ljubavi:
Vladimira
I
Kosare!
Pjesme iz Bara
Sva(u)

(... Stari grade, da li se budi...?)

Sa tvojih zidina
Zvone sva zvona,
Trista ezdeset pet crkava
I tresu utrobu svemira.

Okolo studene vode,

Pod tobom ljuti kamen,
Bio si okovan
Zlobnim dusima.

Kome si (to), Svae,

Toliko duan
Da te urui
I da ti razdrobi sve u dui?
Maslina

U okrajku mora i kamene vale

Broji svoje, a i nae dane,
Stara
Maslina,
Pokraj seoskog kamenog puta.

Niz uzdune i izborane

Kore,
Snudeno se u nekom udnom nizu roje
Drvene maslinine bore.
Godine svoje
Uvija nijemo u minute,
Skupljajui ile
U starake skute.

U rijetkoj kronji trepere izdueni listii,

Zreli plod na ezi sunca se gri
I eka da ga uberu neki lijeni
Ljudi.
Preista krajinska

Kia iz naljuenog neba

Staro razbacano kamenje umiva,
Zidine plau od suza uspomena,
Sveti krvavi Vladimirov krst odolijeva,
U etnji povrh Rumije,
Izranja iz zaborava,
Preista Krajinska.

U brljanu, u zabiti,
Niu se milenijumi,
U dukljanskom bunaru
Nae su nave,
Pale i plau, namjerno ostavljene.

U prostoru gorostasne Rumije

Ptice piu uspomene.
Sve je okolo Jezera nae poelo,
Odavde se broje nae godine.
Sva su slova tu skupljena
I imena zapisana.
Ona i on

Na kraj mora, ispod bedema,

Stajala je u crnom kompletu - ona.
U desnoj ruci drala je buket bijelih rua.
ekala je njega. Gledala je bedem i milovala
Pogledom more. U igri talasa gubio se zvuk motora
Broda, kojim je trebao doi. Hoe li voljeni,
Toliko godina poslije, eati se zakletve
I obeanja o vjenosti njihove ljubavi,
Kao ona sada pitala se dama,
U kompletu crnom.

U putnicima koji su silazili sa

Broda, traila je voljenog ovjeka.
Tjeila se kako ima jo putnika koji e
Sii sa broda i da je sa njima on, koga eka.
Svi su davno otili sa rive doma. Ostala je prazna
Obala, stari izguvani papiri i uplakana ona.
Mlai amalin priao je uplakanoj dami,
Uzeo za ruku i odveo u buffet stari,
e zore i nove brodove ekaju:
Amalini, pijanci, noobdije
I dame to ekaju mornare.
Bura

U igri bure nastaju talasi.

Odsjaj duge zaroni u plavu
Dubinu
I na kraju sve se uli
U naletu osjeke i plime.

U mojim oima
Igraju dugini
Purpuri
I lutaju po morskoj pjeni.
Umorni galebovi
I crne vrane
Odlutae u svitanje!
Obala

Stojim na obali!
Treptaj oeaja u plavetnilu neba i odsjaju mora,
Izranja
Duga.

Bisernica boja - zori se na obali.

Rukohvat elja
Dopire do kraja svijeta.

Purpuri smagarda igraju

Skriveni
U samoi sreni
Nestaju.

Odlaze
Godine
Brojevima zakiene.
I nita!

Obala stvarnost sauvala.

U brojanicu vremena
Ostae
Nae
Uspomene.
Ratac(u)

Od sile
Tuine,
U nemirnom moru,
ami drevni grad
Rataki.

Razvaljeni bedemi
druguju sa vremenom i razljuenim talasima.
U usnulom eanju
simfoniju pjevaju
Tiina,
Nebo i zemlja.
Stevu Ratkoviu

Zajedno sanjamo, Dukljanine,

Peti peat kolijevke,
Drevne pretke i nove potomke,
Sve kraljevske
Krune prikrivene,
Tvoje Troje,
Nae muke,
Martiniku Gradinu,
Duklju,
Zidine Preiste Krajine,
Barske svete Bogomolje,
Bokovo, Ratac, Sva, Sustae,
Visitor, Durmitor,
tvrdu
Morau,
sunovrate
rumijske i lovenske,
lijepu dukljansku zemlju.

Sanjamo, muenie, sapatnie,

Tvoje nebeske take,
Putokaze, zamke i otimae,
Tajne brojeve Svete geometrije
i dolazee vrijeme.
Uba iz 1001. godine

Pala je Kosarina suza na rumijanskom kamenu

I
Skupila tugu
U
Bezvodnu
Dolinu.
Sve
Se
Slilo
U
Uba
Iz
1001.
Godine.

Kosara -
Od tada
Pjeva:
Tijelo neka
Poiva
Vjeno
Ispod planine -
Rumije.
U dveri
Crkve,
Svete
Marije.

O,
Bunaru, hladna vodo!
Priae istinu
O
Vremenu
Kada su
Za Duklju
I
Njihovu
Slobodu
Nai
ivoti
Darivani.
Vrijeme
Ispod Rumije,
Mnogo vjekova kasnije,
U eanje
Ree:
Neka sve ostane
U
Staroj
Crnogorskoj
Kruni...
apat vjekova
(Baru)

Bare,
Grade,
U
Tebe
Se uju
apati
Vjekova.

Stecite
Si:
Vjera,
Svetinja
I
Ikona.

Jesu
Li
U
Tebi
Mee
Istoka
I
Zapada?

Zakien
Kolopletom neviene
Ljepote.

Prede
Li
Brojanicu
Vremena?
uva
Li
Ulite
I
Nave
U
Iskonske
Bogomolje?

U ovom vremenu
Iskri
U svjetlosti novih hramova.

Hlade te fluidi
Vjetrova
I
Metri
Morskih dubina.

Povija
Mir u spokoju
Due
I
Tijela.
Stari Bar

Bare, stari
Grade,
U
Suncu
Se kupa!
Povija
Se u vjenost opstanka.

Mudrost skriva
U
Svoje
Temelje.

Svu
Ljepotu
Kamenu
Dariva.

Utkao si u pamet narodu

Vjenost
Naeg
Kamenog
Trona.

Urezao si u morsku,
Puinu,
Brojanicu
Koda
Vremenskoga!

Bare
Grade,
Iskonski biseru,
Ostavi nam biljeg
U
Vremenu!
Sadraj

Recenzija .................................................................................................. Error! Bookmark not defined.

apat vjekova ....................................................................................... Error! Bookmark not defined.
Vladimir i Kosara ...................................................................................... Error! Bookmark not defined.
Kosara .................................................................................................. Error! Bookmark not defined.
Dvorski vlastelin ................................................................................... Error! Bookmark not defined.
Otac Car Samuilo.................................................................................. Error! Bookmark not defined.
Vladimir ................................................................................................ Error! Bookmark not defined.
Kosara silazi u tamnicu ........................................................................ Error! Bookmark not defined.
Kosara Vladimiru .................................................................................. Error! Bookmark not defined.
Kosara i Samuilo................................................................................... Error! Bookmark not defined.
Volja cara Samuila ............................................................................... Error! Bookmark not defined.
Samuilo................................................................................................. Error! Bookmark not defined.
Vjenanje Vladimira i Kosare ............................................................... Error! Bookmark not defined.
Vladimir ................................................................................................ Error! Bookmark not defined.
Godine su prole ................................................................................... Error! Bookmark not defined.
Vladimir pred odlazak u Prespu ........................................................... Error! Bookmark not defined.
Uba iz 1001. godine ............................................................................. Error! Bookmark not defined.
Pjesme iz bara ....................................................................................................................................... 59
Sva(u) ............................................................................................................................................... 60
Maslina ............................................................................................................................................. 61
Preista krajinska .............................................................................................................................. 62
Ona i on ............................................................................................................................................. 63
Bura ................................................................................................................................................... 64
Obala ................................................................................................................................................. 65
Ratac(u) ............................................................................................................................................. 66
Stevu Ratkoviu ................................................................................................................................. 67
O autoru ................................................................................................................................................ 75
IZVOD IZ RECENZIJE

Knjiga poezije Vladimir I Kosara I druge pjesme iz Bara Ljubomira Mudree otvara
nove poetske prostore lirskog sazvjea, koji su proizali iz slobodnijeg lirskog iskaza, nego u
njegovih, do sada objavljenih, dvanaest knjiga poezije. To se, prije svega, odnosi na poemu
Vladimir i Kosara koja ini koherentnu cjelinu, izraslu na bogatstvu jezika, misaonosti,
metafori dva lika: Vladimir I Kosara, zajedno ili ponaosob, poeti, Mudrei, pruaju koloplet
jakih pjesnikih izkaza u proimanju: istorijskih dogaanja vezanih za ove likove i vrijeme
tih dogaanja.
Mudrein lirski stih je oblik, zvuk i ini ga viim redom znaenja. To usmjeravanje
pjesnikog duha, lirske istananosti, protkano je dubokim misaonim I duhovnim oeanjima.
Pjesnik, Ljubomir Mudrea, za osnov pjevanja ima istorijsku poetku jedne velike
ljubavi u kojoj tako vjetim stilom slobodnijeg pjevanja ne naruava poznate injenice iz
nae vjerske - istorijske, dravno- pravne vertikale: Duklja Zeta Crna Gora, ve, naprotiv,
oslikava ih raznovrsnou dubokog poniranja u biu, ne zanemarujui, pri tom, lina
oeanja, istorijska dogaanja i vrijeme.
Ostale pjesme vezane za Bar i istorijske spomenike u njegovoj okolini, sve to zajedno
je protkano filozofskim traganjima za na crnogorski iskon bez kojeg nijedan narod nema
budunost. To su za italaku publiku nove spoznaje o naem iskonu, kako pjesnik kae:
naoj kolijevci i ulitu
Pjesme su pisane crnogorskim jezikim izrazom to Mudreu, inae, ini
individualno prepoznatljivim pjesnikom piscem.
Mudrea se u ovoj knjizi bavi i vjeitim temama: prolaznosti ivota ovjeka i smrti
ali ne nudi rjeanje, ve iskrenom misaonou dotie i onaj hodnik vremena to bi teolozi
rekli ulazi u Boje dvorite, na jedan suptilni teoloko - filozofski izraz, koji se uglavnom ne
razlikuje od dogme religija, ali im i ne robuje.
Knjiga o kojoj je rije je rijedak primjer vrsnog pjesnikog izraza i nesumnjivo e
obogatiti crnogorsku kulturnu batinu.

Cetinje, januara 2016. godine Prof. Sreten Vujovi,

Pjesnik
O autoru

Ljubomir M. Mudrea roen je 1940. godine na Bokovu Cetinje. Zavrio je Pravni

fakultet i na Jugoslovenskom Institutu za novinarstvo novinarsku kolu. Kao spoljni i(li)
stalni saradnik radio je i saraivao kao: stariji saradnik, reporter, dopisnik, komentator i
urednik i to u: Veernjim novostima, Borbi, RTV Studio B, RTV Crna Gora, RTV
Makedonija, Monitoru pod pseudonimom B. C., Pobjedi, Publici, Anteni M,
Luindanu i drugim medijima.

Do sada objavio je knjige poezije:

Suza
U dugom ivotu
Sjaj stare krune
Cetinjski kolopleti
Obala ognjita
Kameni prijesto
Svjetlost beskraja
Dostignuto
Neka mi sude
Brojanica
Na putu ekanja
Vladimir i Kosara i pjesme iz Bara

Dva romana:

Trg i
Gospar

lan je: Matice crnogorske, Crnogorskog drutva nezavisnih knjievnika, Crnogorskog

PEN - a, Drutva crnogorskih novinara, Crnogorsko - hrvatskog drutva Ivan Maurani i
drugih asocijacija.

O Mudreinom stvaralatvu pisali su (i)li govorili akademici: Vojislav Vulanovi,

Momir M. Markovi, prof. dr Sonja Tomovi - undi, prof. dr Sinia Jelui, dr edomir
Bogievi, mr eljko Rutovi, Radojica Bokovi, Zoran oki, Zoran Ivanov, Milo Kralj,
Budislav Kralj, Ratko Deleti, Borislav Jovanovi, Zoran Stanojevi, Lale Noviin Brkovi,
Vlatko Simunovi, arko L. urovi, Bogi Rakoevi, Borislav Cimea, Janko Vujisi, edomir
Ljeevi, Bogdan Mrvo, Zoran Medved, Ivo Tomnjenovi, Maksim Vujai, Vasko Pejovi,
Vesna oki, Mila ordaevi, Nikola Vujanovi, Saa Lovre Boovi, Tanja Fati, Sneana
Vujovi, Slobodan ukanovi i drugi.

Ljubomir Mudrea ivi i radi u Podgorici.