Prava djeteta

Temelji za život u demokratskom društvu stvaraju se u najranijoj dobi

učenjem djeteta o njegovim pravima i pravima drugih. Dijete je individua, a
djetinjstvo društvena kategorija te ga treba poštivati kao biće s pravima.

Prava čovjeka su temeljni standardi koje država mora jamčiti i ona

podrazumijevaju ona prava koja su čovjeku prirodno dana i ona prava koja su
ljudi međusobno utvrdili. Osnovne karakteristike ljudskih prava su neotuđivost,
nedjeljivost i univerzalnost. Tri temeljne kategorije prava su Prava slobode
(građanska i politička prava), Prava jednakosti (socijalna, ekonomska i kulturna
prava) i Prava solidarnosti (kolektivna prava u društvu). Svako pravo prati niz
pojedinačnih odgovornosti, jer kako bi poštivali prava drugih moramo preuzeti
odgovornost za vlastita djela. Dvije osnovne vrijednosti ljudskih prava su
dostojanstvo i jednakost. Odgoj za ljudska prava u sustavu predškolskog odgoja
je trajni proces kojeg obilježuju; cjelovitost u pristupu djetetu,
interdisciplinarnost u pristup sadržajima odgoja za ljudska prava, afirmativnost
životnih vrijednosti, pozitivni stavovi prema sebi i okolini i usmjerenost na
razvijanje potrebnih vještina za život u demokratskoj zajednici. On je
interaktivni koncept razvoja u kojem na djetetov razvoj utječu obitelj, djetetovo
nasljeđe i aktivitet te izvanobiteljski čimbenici.

Prva škola demokracije odvija se u obiteljskom domu. Obitelj cjelokupnim

okruženjem utječe na dijete, kako namjernim tako i nenamjernim djelovanjem.
Kao prvi primjer međuljudskih odnosa, ozračje obitelji u kojoj dijete odrasta
uvelike će utjecati na način na koji će se djeca kasnije ponašati. Roditelji trebaju
postaviti jasna ograničenja i pravila koja su prilagođena razvojnoj fazi djeteta na
način koji odražava poštovanje djetetove ličnosti. Dijete se gleda kao aktivnog
člana obitelji koji sudjeluje u njenom životu, ima pravo izraziti svoje mišljenje i
sudjelovati u donošenju odluka. Kako bi dijete učilo o demokraciji, najprije
mora u njoj i živjeti.

Predškolski programi u Hrvatskoj određeni su humanističko-razvojnom

koncepcijom temeljenoj na ideji humanizma i suvremenim znanstvenim
spoznajama o osobitostima i zakonitostima razvoja djeteta. Djelatnosti
predškolskog odgoja regulira više zakonskih i stručno-koncepcijskih
dokumenata;
 1. Zakon o predškolskom odgoju
2. Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi
3. Zakon o ustanovama
4. Odluke o elementima standarda društvene brige o djeci predškolske dobi
5. Standardi za djecu s teškoćama u razvoju
6. Program vjerskog odgoja predškolske djece u izvanobiteljskim uvjetima

Podzakonski akti:

 Pravilnik o načinu i uvjetima polaganja stručnog ispita odgojitelja i

stručnih suradnika u dječjem vrtiću
 Pravilnik o uvjetima napredovanja u struci, promoviranju u položajima
zvanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjem vrtiću
 Pravilnik o pedagoškoj dokumentaciji predškolske ustanove

Zakonske regulative omogućuju razvoj programa prema potrebama djece, stalno

unaprjeđivanje odgojno-obrazovne prakse i obvezuju povoljne stručne uvjete
glede stručnih djelatnika. Kako bi se zadovoljili osnovni uvjeti za ostvarivanje
prava djeteta u sustavu predškolskog odgoja potrebno je:

1. Svakom djetetu omogućiti uključivanje u jedan od redovitih ili kraćih

programa dječjeg vrtića.
2. Poticati veću povezanost vrtića i drugih činitelja.
3. Novim pedagoškim standardom i njegovom primjenom osigurati
povoljne uvjete u dječjim vrtićima.
4. Obveze iz Nacionalnog programa staviti na prvo mjesto.
5. Razvijati partnerstvo na svim razinama (unutar i izvan ustanove).
6. Stručno usavršavanje treba ostvarivati kao obvezu ustanove i svakog
stručnog djelatnika.
7. Svoja dostignuća dječji vrtići i pojedinci trebaju učiniti dostupnima
stručnoj javnosti.
8. Nastaviti sa seminarskim osposobljavanjem i drugim aktivnostima za
potpuniju primjenu Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za
ljudska prava.

Ustanove djecu trebaju poučavati o pravima djeteta, za prava djeteta u pravima

djeteta jer se demokracija uči u demokratskom okruženju. U središtu rada treba
biti dijete i dječji interes tako da angažira cjelokupnu ličnost djeteta i polazi od
djetetova iskustva. Metode rada temelje se na dječjoj igri i na suradnji svih
sudionika odgojno-obrazovnog procesa. Sastavnice odgoja i obrazovanja za
ljudska prava su svijest o sebi, pripadnost grupi, različitost grupa, mi ljudi,
prihvaćanje različitosti i tolerancija, komunikacija, suradnja, nenasilje, odnos
prema okolišu i kultura mira. Kod djece treba razvijati pozitivnu sliku o sebi te
ih osvijestiti o značenju i ulozi kulture i njenom utjecaju na razvoj. U odgojno-
obrazovnom procesu omogućiti djeci stvaranje osjećaja zajedništva, učiti o
jednakostima, osobnoj slobodi i odgovornosti prema drugima. Kako bi izgradili
zajednicu treba poticati suradnju i komunikaciju među svi sudionicima procesa i
pronalaziti mirna rješenja za rješavanje konflikata. Zalagati se za mir ne
ugrožavajući jedni druge i baviti se kvalitetom ljudskog života u ravnoteži s
prirodom. U predškolskom razdoblju stvaraju se temelji socijalnog identiteta jer
utjecajima na pojedino područje razvoja utječe se na cjelokupan razvoj djeteta.
Program se treba temeljiti na shvaćanju da je dijete jedinstvena ličnost sa
osobnostima i posebnostima i kao takvoj u procesu treba uzeti u obzir sve
aspekte razvoja. Razvoj je dinamičan proces koji treba biti usmjeren na stvaranje
iskustva i učenje po modelu. On treba predstavljati oživotvorenje ljudskih prava.
Odgoj za ljudska prava provodi se na tri razine; cjelokupno ozračje,
svakodnevne životne situacije i planski stvorene situacije. Kreiranje poticajne
sredine i uvjeta pripadnosti i ravnopravnosti potiče izgradnju socijalnih vještina,
sustava vrijednosti i mirotvornog ponašanja. Zadaci odgoja za ljudska prava su
kod djeteta razvijati pozitivne stavove i humane vrijednosti, stjecati osnovna
znanja o sebi, izgraditi ličnost i razviti intelektualne i socijalne vještine.

Konvencija o pravima djeteta sadrži univerzalne standarde koje država mora

jamčiti. Ona je pravni akt koji ima snagu zakona, univerzalna, bezuvjetna,
holistička i sveobuhvatna jer osigurava građanska, politička, ekonomska,
socijalna i kulturna prava djeteta. Sastoji se od četiri načela: Načelo
nediskriminacije, pravo na život i razvoj, načelo najboljeg interesa djeteta i
načelo slobode iznošenja mišljenja. Sastoji se od 54 članka koja se mogu
razvrstati na sljedeći način; Prava preživljavanja, Razvojna prava, Zaštitna prava
i Prava sudjelovanja.

Prava preživljavanja su temeljna prava za djetetovu egzistenciju i obvezuju sve

članove društva koji skrbe za pojedine skupine djece. One uključuju djetetove
primarne potrebe za san, odmor, prehranu, njegu, kretanje i zdravlje.
Osiguravaju fizičku i emocionalnu sigurnost, potrebu za pripadanjem i ljubavlju.
Potrebe trebaju biti optimalno zadovoljene u roku u kojem dijete može svoje
potrebe odgoditi. Zadaća odgojitelja je omogućavati i poticati izražavanje
potreba, osigurati uvjete za njihovo optimalno zadovoljenje i poticati svjesnost
da i drugi imaju svoja prava.

Članak 6. - pravo na život i razvoj

Članak 9. - pravo na život s roditeljima, na kontakt s oba roditelja
Članak 18. - odgovornost roditelja i odgojitelja za odgoj
Članak 24. - pravo na zdravlje i zdravstvenu zaštitu
Članak 25. - pravo na provjeru onih koji brinu o djetetu
Članak 26. - pravo na socijalnu sigurnost
Članak 27. - pravo na standard života radi fizičkog, mentalnog, duhovnog,
moralnog i socijalnog zdravlja
Članak 31. - pravo na odmor i rekreaciju
Članak 41. - nadređenost boljih standarda (ako su državni bolji od Konvencije,
vrijede oni)

Razvojna prava osiguravaju najbolji mogući razvoj djeteta koji nije ostvariv bez
zadovoljenja osnovnih potreba. Odgovornost je zajednice, obitelji i vrtića da
osigura najbolje uvjete i snosi odgovornost za kvalitetu odgoja i obrazovanja.
Odgovornost društvene zajednice je stvaranje okruženja za rast i razvoj,
pružanje podrške obitelji i oživotvorenje prava. Obitelj osigurava korištenje
osobnih i društvenih prava za poticanje djetetova razvoja. Dječji vrtić snosi
odgovornost za kvalitetu programa i njegovu prilagođenost potrebama sredine,
stvaranje ozračja za rad u odgojno-obrazovnim skupinama, suradnju s
roditeljima i za učenje po modelu. Djeca uče prava u raznovrsnim igrama i
aktivnostima iz različitih područja. Dječji vrtić dužan je osigurati prava, stvoriti
ozračje i učiti djecu o razvojnim pravima.

Članak 5. - poštivanje roditeljskih prava

Članak 7. - pravo na ime i nacionalnost, na brigu roditelja kad je god moguće
Članak 8. - zadržavanje identiteta i obiteljske tradicije
Članak 10. - pravo na ujedinjenje razdvojenih obitelji
Članak 21. - interes djeteta koje je usvojeno
Članak 23. - posebna briga za djecu s teškoćama
Članak 28. - pravo na obrazovanje (pristup)
Članak 29. - pravo na obrazovanje (kvaliteta)
Članak 30. - prava djece pripadnika manjina

Zaštitna prava osiguravaju zaštitu djeteta na mnogim područjima i zadovoljavaju

potrebu za sigurnošću kao preduvjet za razvoj zdrave ličnosti.

Članak 2. - jednakost, nediskriminacija

Članak 11. - zaštita od otmice
Članak 19. - zaštita od zlostavljanja i zanemarivanja
Članak 20. - zaštita djece bez obitelji
Članak 22. - posebna zaštita izbjeglica
Članak 32. - zaštita od izrabljivanja dječjeg rada
Članak 33. - zaštita od droga
Članak 34. - zaštita od seksualnog izrabljivanja
Članak 35. - zaštita od šverca i prodaje djece
Članak 36. - zaštita od izrabljivanja
Članak 37. - kažnjavanje bez mučenja i okrutnosti
Članak 38. - novačenje u odgovarajućoj dobi
Članak 39. - briga i rehabilitacija nakon nasilja
Članak 40. - zaštita djece u sukobu sa zakonom

Prava sudjelovanja osiguravaju aktivno sudjelovanje djeteta u okruženju i životu

zajednice u skladu s njihovom sposobnošću razumijevanja pitanja o kojem se
radi. U aktivnostima trebaju se poštivati tri pravila; svatko može sudjelovati,
svatko treba poštivati prilog drugog i dobrovoljnost sudjelovanja.

Članak 3. - najbolji interes djeteta

Članak 12. - pravo da se djetetovo mišljenje uzme u obzir
Članak 13. - sloboda izražavanja
Članak 14. - vjerska sloboda
Članak 15. - sloboda druženja (uz poštivanje prava, zdravlja, sigurnosti drugih)
Članak 16. - pravo na privatnost (u obitelji, korespondenciji, reputaciji, časti)
Članak 17. - pravo na informacije iz raznih izvora (posebice informacije o
zdravlju).
Svaki čovjek se rađa s jednakim pravima. Kako bi ta prava uživao, s
njihovim učenjem treba početi od najranije dobi. Najbolji način njihova učenja
je živjeti u takvom okruženju koje ih promovira, potiče i poštuje.

Literatura:
D. Maleš, M. Milanović, I. Stričević; Živjeti i učiti prava