Partnerstvo s roditeljima

Stvaranje partnerstva s roditeljima temelj je kojim započinje stvaranje

individualnih odgojno-obrazovnih planova. Odgoj i obrazovanje započinje u
obiteljskom domu stoga sve važne informacije o djetetu saznajemo upravo od
njihovih prvih „učitelja“ roditelja.

Partnerski odnosi s obiteljima počinje se graditi od prvog inicijalnog

razgovora prije upisa djeteta u vrtić. Razmjenjuju se sve važne informacije o
djetetu, njegovu razvoju, medicinska dokumentacija, navike djeteta i sl. Kod
provedbe inicijalnog razgovora važno je saznati što očekuju od svog djeteta i što
žele da ostvari u vrtiću. Objasniti filozofiju programa i naglasiti potrebu
održavanja komunikacije tijekom cijele godine. Prelazak djeteta u vrtić stresna
je situacija kako za roditelje tako i za djecu. Pažljivim planiranjem rada i
stvaranjem smislenih aktivnosti za dijete u suradnji s roditeljima pridonosi se
smanjivanju tog stresa. Povezivanje s roditeljima dovodi do bolje suradnje i
omogućuje aktivno sudjelovanje u odgojno-obrazovnom radu. Roditelje treba
osvijestiti o njihovoj ulozi u procesu i važnosti njihova sudjelovanja. Obostrano
uključivanje čini roditelje ravnopravnim sudionicima odgoja i obrazovanja i
pridonosi stvaranju šire slike o djetetu. Moramo imati na umu da nikad neće biti
potpunog sklada između vrtićkog i obiteljskog okruženja no to će dijete učiniti
adaptabilnim i fleksibilnijim. Odgojno-obrazovna ustanova je nadogradnja na
prvotni odnos između djeteta i obitelji. Odgovornost za građenje suradničkog
odnosa dijele roditelji i odgojitelji zajedno.

Kako bi izgradio kvalitetan odnos s obitelji odgojitelj treba posjedovati dobre

komunikacijske vještine. Neke od vještina komunikacije su aktivno slušanje,
neverbalan komunikacija, postavljanje pitanja otvorenog tipa te iskrena i izravna
informacija. Kvalitetan partnerski odnos temelji se na povjerenju, poštovanju,
obzirnosti prema drugom, integritetu i kompetencijama u ispunjavanju odnosa.
U stvaranju partnerstva s roditeljima odgojitelj djeluje na tri razine; obostrano
informiranje, davanje znanja roditeljima te posredno i neposredno sudjelovanje
roditelja u radu vrtića. Postoje razni oblici suradnje s roditeljima; informativni,
suradnički i posebni oblici. Informativni oblici suradnje su časopisi za roditelje i
djecu, roditeljski sastanci, kutić za roditelje, svakodnevni razgovori, individualni
razgovori. Suradnički oblici podrazumijevaju volontiranje u skupini, različite
zajedničke aktivnosti, radionice za roditelje ili gostovanje u skupini. Posebni
oblici suradnje su blagdanske radionice, posjeti obitelji, izleti, donacije
materijala, neformalna druženja i sl. Uključivanjem roditelja dajemo im do
znanja da su važni članovi procesa i mogu se uključiti u stvaranje i planiranje
programa kao ravnopravni partneri.

Oblici suradnje s roditeljima mogu biti formalni i neformalni.

1. Formalni oblici uključuju:

 Dobrodošlica za roditelje
 Posjeti obiteljima
 Uvođenje roditelja u grupu ( objasniti pravila i pojasniti očekivanja)
 Osobne upute( nabavljanje materijala, dolazak na sastanak,
opremanje SDB, čišćenje prostora oko vrtića ili donošenje knjiga za
djecu)
 Opće upute za uključivanje u aktivnosti djecom
 Roditelji u grupi(olakšava se individualizacija i obogaćuje program,
stvara temelj za suradnički odnos)
 Roditeljski sastanci
 Individualni razgovori
2. Neformalni oblici su:
 Bilteni
  Poruke i bilježnice
 Oglasne ploče
 Vrijeme dovođenja i odvođenja djeteta

Odabir tema za formalne i neformalne oblike suradnje s roditeljima temelje se

na potrebama i interesima roditelja. Njih možemo saznati provođenjem različitih
anketa i upitnika tijekom cijele godine. Također provedbom vrednovanja
roditeljskih sastanka dobivamo uvid da li su zahvaćena sva područja interesa.
Izražavanje zahvalnosti roditeljima u sudjelovanju na različitim oblicima
suradnje pridonosi stvaranju osjećaja suradništva i važnosti u procesu.

Uključivanje roditelja u stvaranje i planiranje odgojno-obrazovnog

procesa je temelj za izradu individualnih planova svakog djeteta. Roditelj
najbolje poznaje svoje dijete i pruža nam uvid u njegovo funkcioniranje izvan
ustanove kako bi dobili cijelu sliku djeteta. Roditelju se pristupa kao
ravnopravnom sudioniku i članu tima odgojno-obrazovnog procesa. Cilj
suradnje s roditeljima je prepoznavanje djetetovih potreba i stvaranje
zajedničkih polazišta kao temelj za postavljanje odgojno-obrazovnih ciljeva.

Literatura:

Arijana Miljak, Humanistički pristup teoriji i praksi predškolskog odgoja

Edita Slunjski, Dječji vrtić zajednica koja uči

Ellen R. Daniels, Kay Stafford, Kurikulum za inkluziju

Glasnik Ministarstva prosvjete i kulture, Programsko usmjerenje odgoja i

obrazovanja predškolske djece
Hansen, Kaufman, Burke Walsh, Kurikulum za vrtiće
Maja Ljubetić, Od suradnje do partnerstva obitelji, odgojno-obrazovne ustanove
i zajednice