1.

kolokvij, 2011/2012

1.zad.
Uvedimo zamjenu varijabli:

 𝑢 =𝑥+𝑦
 𝑣 =𝑦−𝑥
𝑢−𝑣 𝑢+𝑣
tj. definirajmo funkciju 𝜑: 𝐶 → 𝐷, 𝜑(𝑢, 𝑣) = (𝑥, 𝑦) = ( , ).
2 2

Kako je naš skup D omeđen pravcima:

 𝑦 = −1 + 𝑥 → 𝑣 = 𝑦 − 𝑥 = −1
 𝑦 = 1+𝑥 → 𝑣 =𝑦−𝑥 =1
 𝑦 = 1−𝑥 → 𝑢 =𝑦+𝑥 =1
 𝑦 = 3−𝑥 → 𝑢 =𝑦+𝑥 =3
vidimo da je 𝑢 ∈ [1, 3], 𝑣 ∈ [−1, 1] → C = [1, 3] × [−1, 1].
3 1
1
∬(𝑥 + 𝑦)3 (𝑥 − 𝑦)5 𝑑𝑥𝑑𝑦 = − ∫ ∫ 𝑢3 𝑣 5 𝑑𝑣𝑑𝑢 = 0
2
𝐷 1 −1

2.zad.
Riječ je u kugli sa središtem u ishodištu radijusa 1 i kugli s ishodištem (0, 0, 1) radijusa 1.
Označimo s 𝑉1 prvu kuglu i s 𝑉2 drugu kuglu.
Uvedimo zamjenu varijabli (sferne koordinate):

 𝑥 = 𝑟 cos 𝜃 sin 𝜑
 𝑦 = 𝑟 sin 𝜃 sin 𝜑
 𝑧 = 𝑟 cos 𝜑
Pogledajmo situaciju u yz ravnini (dovoljno je
gledati samo yz ravninu, tj za x=0 jer koji god fiksni x
da uzmemo opet nam je slika jednaka, samo su
kružnice manje). Jasno je da je 𝜃 ∈ [0, 2𝜋]
𝜋
(projekcija na xy ravninu je krug), i da je 𝜑 ∈ [0, 2 ].
Ukoliko je 𝜑 manji od kuta 𝛼 tada je 𝑟 ∈ [0, 1].
3 1
Ukoliko je 𝜑 veći od kuta 𝛼 tada je 𝑟 ∈ [0, 2 cos 𝜑] 𝐴( , )
2 2
Zašto? 𝜶
Jer jednadžbu:
𝑥 2 + 𝑦 2 + 𝑧 2 = 2𝑧 možemo prebaciti u:
𝑟 2 = 2𝑟 cos 𝜑, tj. 𝑟 = 2 cos 𝜑. Dakle, za svaku točku
na kružnici vrijedi: 𝑟 = 2 cos 𝜑.

1
 𝜋
Iz malo trigonometrije dobijemo 𝛼 = 3 . B C
𝜋 𝜋
2𝜋 3 1 2𝜋 2 2 cos 𝜑

∭ 𝑥 2 + 𝑦 2 + 𝑧 2 𝑑𝑥𝑑𝑦𝑑𝑧 = ∫ ∫ ∫ 𝑟 3 sin 𝜑 𝑑𝑟𝑑𝜑𝑑𝜃 + ∫ ∫ ∫ 𝑟 3 sin 𝜑 𝑑𝑟𝑑𝜑𝑑𝜃

𝑉 0 0 0 0 𝜋 0
3
𝜋 𝜋
3 1 3
𝜋 𝜋
𝐵 = 2𝜋 ∫ ∫ 𝑟 3 sin 𝜑 𝑑𝑟𝑑𝜑 = ∫ sin 𝜑 =
2 4
0 0 0

𝜋 𝜋
2 2 cos 𝜑 2
𝑢 = cos 𝜑 π
𝐶 = 2𝜋 ∫ ∫ 𝑟 3 sin 𝜑𝑑𝑟𝑑𝜑 = 8𝜋 ∫ cos4 𝜑 sin 𝜑 𝑑𝜑 = ( )=
𝑑𝑢 = − sin 𝜑 20
𝜋 0 𝜋
3 3

3.zad.

Imamo dva beskonačna cilindra koja se sijeku pod pravim kutem.

Kako su jednadžbe simetrične obzirom na 𝑥, 𝑦, 𝑧 možemo izračunati volumen u 1. oktantu i

pomnožiti s 8.

2
uvedimo zamjenu varijabli (cilindrične koordinate):

 𝑥 = 𝑟 cos 𝜃

 𝑦 = 𝑟 sin 𝜃

 𝑧=𝑧

Baza vertikalnog cilindra u 𝑥𝑦 ravnini je kružnica sa središtem u 0 i polumjerom 1 →

𝜋
𝜃 ∈ [0, 2 ] , 𝑟 ∈ [0,1], a z se „penje“ od 0 pa sve dok ne dođe do horizontalnog cilindra. Za

točke horizontalnog cilindra vrijedi: 𝑧 2 = 1 − cos 2 𝜃 →

𝜋 𝜋
2 1 1−𝑟 2 cos2 𝜃 2 1
𝑢 = 1 − 𝑟 2 cos2 𝜃
𝑉 = 8∫∫ ∫ 𝑟 𝑑𝑧𝑑𝑟𝑑𝜃 = 8 ∫ ∫ 𝑟√1 − 𝑟2 cos2 𝜃 𝑑𝑟𝑑𝜃 = ( )
𝑑𝑢 = −2𝑟 cos2 𝜃 𝑑𝑟
0 0 0 0 0

𝜋 𝜋
2 1 2
𝑢 1 − sin3 𝜃
= 8∫ ∫ 𝑑𝑢𝑑𝜃 = 8 ∫ 𝑑𝜃
2 cos2 𝜃 3 cos2 𝜃
0 sin2 𝜃 0

𝜋
Primijetimo da je je cos 2 = 0 što baš nije dobro jer je to jedna od granica, pa idemo prvo odrediti
2

neodređeni oblik integrala:

1 − sin3 𝜃 (1 − cos2 𝜃 ) sin 𝜃 𝑢 = cos 𝜃

∫ 2
𝑑𝜃 = tan 𝜃 − ∫ 2
𝑑𝜃 = ( )=
cos 𝜃 cos 𝜃 𝑑𝑢 = − sin 𝜃 𝑑𝜃

1 − 𝑢2 1
= tan 𝜃 + ∫ 2
𝑑𝑢 = tan 𝜃 − − cos 𝜃 + 𝐶
𝑢 cos 𝜃

8 sin 𝜃−1 16 16
𝑉 = ( lim𝜋 − cos 𝜃) + =
3 𝑅→ cos 𝜃 3 3
2

3
b) Pogledajmo situaciju u yz ravnini:

U yz ravnini sjecišta su (0, 1, 1) i (0, -3, 9). Vidimo da je projekcija na xy ravninu krug sa središtem u

(0, -1, 0) radijusa 2. Kako to vidimo? Izjednačimo jednadžbe po z. Dakle, ideja je da integriramo po

tom krugu, a z ide od paraboloida do ravnine.

uvedimo zamjenu varijabli (cilindrične koordinate):

 𝑥 = 𝑟 cos 𝜃

 𝑦 = 𝑟 sin 𝜃 -1

 𝑧=𝑧

2𝜋 2 5−2𝑟 sin 𝜃 2𝜋 2

𝑉=∫ ∫ ∫ 𝑟 𝑑𝑧𝑑𝑟𝑑𝜃 = ∫ ∫ 4𝑟 − 𝑟 3 𝑑𝑟𝑑𝜃 = 8𝜋

0 0 𝑟 2 +1−2𝑟 sin 𝜃 0 0

4.zad. Predavanja!

5.zad.

a) Neka je B pravokutnik koji pokriva A i proširimo f nulom na B. Želimo pokazati da je

skup prekida fje f na pravokutniku B mjere 0. Jer A ima površinu → 𝜕𝐴 ima površinu 0
(napomena 6.8 s predavanja).

4
Jer je f neprekidna na A slijedi da je skup prekida funkcije f sadržan u 𝜕𝐴 pa iz
Lebesgueovog teorema slijedi da je f integrabilna na proizvoljnom pravokutniku koji
sadrži A -> f je integrabilna na A.

1, 𝑥 = 0
b) NE! Definirajmo 𝑓: [0, 1] × [0,1] → ℝ, 𝑓(𝑥) = { .
0, 𝑥 ≠ 0
1
𝑆(𝑃) = 2 , 𝑠(𝑃) = 0 za ekvidistantne subdivizije. Za proizvoljan 𝜀 > 0 postoji
𝑛
1
𝑛 ∈ ℕ td je 𝑆(𝑃) − 𝑠(𝑃) = 2 < 𝜀 pa je f integrabilna na kvadratu(koji ima površinu) i
𝑛
integral iznosi 0. S druge strane, f nije neprekidna u 0.

6.zad.

a) NE! 𝐴 ∶= {(𝑥, 𝑥), 𝑥 ∈ ℝ} nije ograničen skup, pa se ne može pokriti s konačno

mnogo pravokutnika površine manje od 𝜀.
b) 𝐴 ⊆ {(𝑥, 𝑥), 𝑥 ∈ ℝ} i neka postoje 𝑀1 i 𝑀2 td je 𝑀1 ≤ 𝑥 ≤ 𝑀2 , ∀(𝑥, 𝑥) ∈ 𝐴 . Tada
je 𝐴 ⊆ [(𝑀1 , 𝑀1 ), (𝑀2 , 𝑀2 )] → graf linearne funkcije na segmentu pa je površine 0.
Dakle, ukoliko se [(𝑀1 , 𝑀1 ), (𝑀2 , 𝑀2 )] može pokriti s konačno mnogo pravokutnika
površine manje od 𝜀, tada se pogotovo 𝐴 može pokriti s konačno mnogo pravokutnika
površine manje od 𝜀 pa je 𝐴 površine 0 po napomeni 6.8.
c) Svaki kompaktan skup je po definiciji ograničen.
d) 𝐴 ∶= {(𝑥, 𝑥), 𝑥 ∈ ℝ} je mjere 0 jer se može prikazati kao:
𝐴 = ⋃𝑛∈ℕ[(𝑛 − 1, 𝑛 − 1), (𝑛, 𝑛)], tj kao prebrojiva unija skupova površine 0, a to je po
propoziciji 6.5 skup mjere 0.
Sada je pogotovo svaki podskup od A skup mjere 0.