Kolegij: OPTIMIRANJE KONSTRUKCIJA

Programski zadatak

Prof.dr.sc. Milenko Obad Anto Kesten

Prosinac 2017 Mostar

ZADATAK:

Ponekad se inženjeri mogu naći u raznim situacijama gdje nisu sigurni kako pravilno odabrati
određene parametre vezane za problem koji oni rješavaju. Naravno oni mogu čak i intuitivno
odabrati te parametre pod uvjetom da ne dovedu u pitanju sigurnost konstrukcije, to intuitivno
odlučivanje može dovesti do većeg utroška materijala. Optimiranje konstrukcija ima upravo
zadatak da intuitivnost koja je bila karakteristična za neka ranija vremena zamjeni
matematičkim dokazom, prema tome u ovome radu ćemo sa relativno jednostavnom
matematičkom analizom nastojati doći do optimalnih parametara za dati problem. Problem je
sljedeći:

Na slici vidimo nosač koji zbog postojećih uvjeta na mjestu gdje se on nalazi nije moguće
ugraditi oslonac i na drugom kraju grede već smo morali pribjeći korištenjem užeta bez
kojega nosač nebi ni postojao. Na nosač djeluje kontinuirano raspoređen teret koji može biti
sila reakcije na nekom drugom konstruktivnom sistemu koji se oslanja na naš nosač a nama ta
sila predstavlja aktivnu silu koja će opet izazvati neke reaktivne sile i dovesti konstrukciju u
napregnuto stanje. To napregnuto stanje ćemo mi analizirati i nastojati doći do rješenja na
kojoj to udaljenosti od oslonca A treba postaviti oslonac B odnosno gdje privezati uže a da se
jave minimalni moment savijanja odnosno minimalni naponi jer su ovdje naponi od savijanja
mnogo puta veći od normalni napona usljed aksijalne sile između oslonaca A i B i posmični
napona usljed transverzalne sile. Pronalaskom te veličine pod uvjetom da je kontinuirano
opterećenje raspoređeno duž cjelog nosača i pod uvjetom da kut koji zaklapaju uže i nosač ne
bude suviše mali mi možemo u određenoj mjeri smanjiti troškove.

2
Sa slike vidimo da kontinuirano opterećenje izaziva sile reakcije u užetu i osloncu A te sile
predstavljaju vanjske sile dok se unutarnje sile u materijalu opiru vanjskim silama, pošto je
kod nas dominantno savijanje tu se maksimalni naponi javljaju u točkama koje su najviše
udaljene od neutralne ose i to na mjestu maksimalnog momenta savijanja na nosaču:

3
Najmanji utrošak materijala bi bio kada bi izvršili optimizaciju na taj način da po cjelom
presjeku vlada maksimalno dopušteni napon što je za praktičnu primjenu nerealno pa moramo
tražiti neka druga rješenja. Kao što je očigledno na dijagramu momenata savijanja imamo na
dva mjesta ekstremne vrijednosti momenta savijanja, ako bi te dvije vrijednosti izjednačili
pravilnim odabirom koordinate x uspjeli bi smo dobiti najmanji mogući maksimalni napon za
sve ostale vrijednosti koordinate x.

𝑞 ∗ 𝑙2
𝛴𝑀𝐴 = 0; 𝑆 ∗ 𝑥 − =0
2

𝑞 ∗ 𝑙2
𝑆=
2∗𝑥

𝛴𝑌 = 0; 𝑆 + 𝑅 = 𝑞 ∗ 𝑙

𝑞 ∗ 𝑙2
𝑅 = 𝑞∗𝑙−𝑆 =𝑞∗𝑙−
2∗𝑥

𝑞 ∗ 𝑧2 𝑞 ∗ 𝑙2 𝑞 ∗ 𝑧2
𝑀𝑧 = 𝑅 ∗ 𝑧 − = 𝑞∗𝑙− ∗𝑧−
2 2∗𝑥 2

𝑑𝑀𝑧
=0
𝑑𝑧

𝑞∗𝑙 2 𝑞∗𝑧 2
𝑑( 𝑞 ∗ 𝑙 − ∗𝑧− ) 𝑞 ∗ 𝑙2
2∗𝑥 2
= 𝑞∗𝑙− −𝑞∗𝑧 =0
𝑑𝑧 2∗𝑥

𝑙2
𝑧=𝑙−
2∗𝑥

𝑞 ∗ 𝑙2 𝑙2 𝑞 𝑙2 2
𝑀1 = 𝑞 ∗ 𝑙 − ∗ 𝑙− − ∗ (𝑙 − )
2∗𝑥 2∗𝑥 2 2∗𝑥

𝑞
𝑀2 = − ∗ (𝑙 − 𝑥)2
2

𝑀1 = 𝑀2

𝑞 ∗ 𝑙2 𝑙2 𝑞 𝑙2 2 𝑞
𝑞∗𝑙− ∗ 𝑙− − ∗ (𝑙 − ) = − ∗ (𝑙 − 𝑥)2
2∗𝑥 2∗𝑥 2 2∗𝑥 2

𝑞 ∗ 𝑙2 𝑙2 𝑞 𝑙2 2 𝑞
𝑞∗𝑙− ∗ 𝑙− − ∗ (𝑙 − ) = ∗ (𝑙 − 𝑥)2
2∗𝑥 2∗𝑥 2 2∗𝑥 2

4
Sređivanjem ove jednadžbe dobijamo jednadžbu četvrtog stupnja:

4 ∗ 𝑥 4 − 8 ∗ 𝑙 ∗ 𝑥 3 + 4 ∗ 𝑙3 ∗ 𝑥 − 𝑙4 = 0

Moguće su razne vrijednosti dužine l a time i vrijednosti x, jednadžba je nezgodna za

rješavanje pa ćemo se poslužiti programom matlab koristeći naredbe za crtanje implicitno
zadani funkcija.

Nama je od interesa samo prvi kvadrant funkcije, a on izgleda:

Na slici su prikazana tri od ukupno četiri rješenja a od ta tri rješenja dva su realna a samo
jedno je optimalno i ono je predstavljeno pravcem:

5
Sada smo sveli prilično nezgodnu funkciju na vrlo jednostavnu linearnu funkciju, analitički
zapisano:

2
𝑥= ∗𝑙
2

Moment savijanja možemo izračunati prema obrazcu:

𝑞 ∗ (𝑙 − 𝑥)2
𝑀 =
2

2
𝑞 ∗ (𝑙 − ∗ 𝑙)2 6−4∗ 2
2
𝑀 = = ∗ 𝑞 ∗ 𝑙2
2 8

Maksimalni normalni napon prema kojem ćemo i dimenzionirati nosač kako sam već naveo se
nalazi u vlaknima koji su najviše udaljeni od neutralne ose u tim vlaknima naponi ne smiju
preći dopuštenu vrijednost napona.

𝑀
𝜎=
𝑊

Dimenzioniranje nosača ćemo izvršiti na sljedeći način:

𝑀
𝜎= ≤ 𝜎𝑑𝑜𝑝
𝑊

6
 𝑀
𝑊=
𝜎𝑑𝑜𝑝

Ova veličina se naziva otporni moment i jednak je:

𝐼
𝑊=
𝑦𝑚𝑎𝑥

Gdje je I aksijalni moment inercije za osu oko koje se vrši savijanje a y max udaljenost
maksimalno udaljenog vlakna od neutralne ose, aksijalni moment inercije jednak je:

𝐼𝑥 = 𝑦 2 𝑑𝐴

U tablicama iz otpornosti materijala možemo naći gotove izraze za ovu veličinu skoro svih
karakterističnih presjeka koji se danas primjenjuju.

Još je bitno naglasit da ovo što je izneseno vrijedi ako vrijedi i:

𝑥𝑦 𝑑𝐴 = 0

Odnosno da je bar jedna od dvije težišne ose ujedno i osa simetrije jer u suprotnom će se javiti
savijanje po dvije ose a to mijenja određene postupke.

Treba napomenuti i da se rezultati ovi rezultati mogu primjeniti i na nosač sa dva oslonca naša
vrijednost x bi onda bila rastojanje između ta dva oslonca naravno ako je to izvedivo u
realnim okolnostima.

7
Za provjeru ovih rezultata koristit ćemo program solidworks, ako uzmemo profil:

I podatke:

𝑘𝑁 4∗𝐻 𝐻 3∗𝐻 𝑘𝑁
𝑙 = 4 𝑚, 𝜎𝑑𝑜𝑝 = 12 , ℎ = , 𝐵 = , 𝑏 = , 𝑞 = 20 , 𝑘𝑢𝑡 = 46,7°
𝑐𝑚2 5 2 10 𝑚

𝐻 3 ∗ 𝐵 ℎ3 ∗ 𝑏
𝐼= − = 0,0289 ∗ 𝐻 4
12 12

𝐼
𝑊= 𝐻 = 0,0577 ∗ 𝐻 3
2

Kut između užeta i nosača bi trebao biti minimalno 30 stupnjeva a poželjno je preko 45 usljed
velikih vrijednosti q mogu se javiti i velike vrijednosti aksijalne sile između oslonca A i B što
uz male vrijednosti kuta znači da ne možemo zanemariti utjecaj aksijalne sile a ona je opasna
i po tome što može i dovesti do gubitka stabilnosti konstrukcije pa se u tim slučajevima
obavezno mora izvršiti i ta provjera.

Za ove podatke dobijamo:

𝑥 = 2,828 𝑚, 𝑀𝑚𝑎𝑥 = 13,72 𝑘𝑁𝑚 , 𝐻 = 13 𝑐𝑚

Za zadano opterećenje i dužinu nosača izračunali smo da je najoptimalnije vezati uže na

x=2,828 m i da je pri tome Mmax=13,72 kNm, sada nas zanima koliki bi taj moment savijanja
bio i za ostale vrijednosti x pri zadatim vrijednostima q i l tj. sada ćemo posmatrat ovaj
problem tako što ćemo uzeti da su q i l konstantne veličine a x i Mmax promjenljive.

8
U intervalu 0 < 𝑥 < 2,828 𝑚 veličinu Mmax izračunavamo iz obrazca:

𝑀𝑚𝑎𝑥 = 10 ∗ 𝑥 2 − 80 ∗ 𝑥 + 160 [𝑘𝑁𝑚]

U intervalu 2,828𝑚 < 𝑥 < 4𝑚 veličinu Mmax izračunavamo iz obrazca:

640 640
𝑀𝑚𝑎𝑥 = 160 − + 2 [𝑘𝑁𝑚]
𝑥 𝑥

Grafički prikazano to izgleda ovako:

Sa ovog dijagrama može se primjetit da je itekako bitno pravilno odabrati vrijednost x kako bi
Mmax smanjili na najmanju moguću vrijednost.

Da bi uže izdržalo napone moramo ga dimenzionirati, to je jednostavno jer se radi o statički

određenom problemu pa se sila može odma izračunati.

𝑆𝑧 𝑆𝑧
𝜎= ≤ 𝜎𝑑𝑜𝑝 , 𝐴 =
𝐴 𝜎𝑑𝑜𝑝

U programu nacrtamo naš presjek zatim ekstrudiramo, poslije toga dodamo oslonce i zadamo
opterećenja te poslije toga odaberemo materijal alloy steel.

9
Rezultati simulacije:

Sa slike se vidi da su maksimalni naponi na mjestima gdje se to i očekivalo odnosno tamo

gdje smo mi pravilnim odabirom parametara to i namjestili.

10
To je na slici prikazano tamno zelenom bojom što ako pogledamo skalu odgovara približno i
našem dopuštenom naponu, zbog prirode programa on pokaziva da postoje i naponi veći od
naših dopuštenih ali kada pogledamo na gdje se oni nalaze vidimo da su oni lokalnog
karaktera i da se nalaze na mjestima gdje uopće nema opasnosti za konstrukciju.

11
Pomake možemo vidjeti na sljedećoj slici:

Sve što u tehnici radimo treba da bude matematički proračunato i da se ništa ne prepušta
slučaju, to možemo vidjeti i na ovom relativno jednostavnom primjeru i na prvi pogled
beznačajnom, upotreba programa predstavlja olakšanje ali bez teorijskih znanja nije ništa
drugo nego površnost.

12