1.

Agnosticizam – predstavlja da je potpuna spoznaja biti stvari nemoguća i

neopravdano svodi bit spoznaje na prirodno-naučno iskustvo kao apsolutno i jedino
kompetentno mjerilo istine.
2. Antropomorfizam – Tumačenje sve opstojnosti na ljudski način. Izraz je kojim se
opisuje davanje nekih specifičnih ljudskih karakteristika neljudskim bićima
3. Aporija – nedoumica; Nemogučnost ikakvog rješenja nekog pitanja.
4. Ataraksija – Stanje bez strasti, duševni mir.
5. Atom – Pojam koji su Leukip i Demokrit uveli u filozofiju oznacavajuci njime osnove
najsitnije sastavne dijelove svega postojeceg. Vjecni su, nisu nastali i neuništivi su.
6. Autarkija – Samodovoljnost; Lišenost potreba, neovisnost o svakom užitku i
vanjskim stvarima uopšte.
7. Autonomija – samozakonodavstvo; Sposobnost uma da praktički bude zakonodavan i
da određuje volju koja će biti podređena principima.
8. Antropologija – Izlaže osebujnu bit ljudskog bića u kozmosu.
9. Atomizam – Učenje da se materija sastoji iz najmanjih čestica(atoma)
10. Apeiron – Neograničeno, Beskonačno; Anaksimandar učio je da je sve nastalo iz
iskustveno neodredivog prapočela(apeiron) i da se sve u njega vraca. Te da sve nastaje
neprestanim izdvajanjem suprotnosti.
11. Apstraktno – Nekorektno, neispitano, nerasvjetljeno; Ono što je nastalo
apstrahiranjem.
12. Biće – To što jest; Sve ono o čemu se može izreči da na neki način jest, ma šta ono
bilo.
13. Bit – ili suština jeste ono što tvori postojanu prirodu neke stvari, temelj njezine
određenosti i stalni izvor njegovih bitnih svojstava.
14. Bitak – Označuje naprosto prisustvo bića u cjelini, ništa drugo nego da biće uopšte
jest, a ne da nije.
15. Bivanje – Ili postojanje, mijena u smislu kao promjena takva, obračanje nećega u
drugo.
16. Definicija – je sud kojim se nedvosmisleno utvrđuje sadržaj, opseg i doseg nekog
pojma.
17. Determinizam – određen, neograničen; Shvaćanje o posvemašnoj određenosti svih
pojava i svega događanja.
18. Dualizam – Filozofski pravac koji očitovanja u svijetu i životu svodi na dva
samostalna međusobno različita principa.
19. Duša – zasebno. Od tijela različito biće.
20. Elejci – je naziv za pravac u Antičkoj filozofiji koji se razvio u gradu Eleji.
21. Element – Počelo; Osnovna tvar koja se hemijskim putem ne da više rastaviti na
jednostavnije tvari.
22. Epistemologija – teorija o znanostima, njihovim metodama i sistematici. Bavi se
ljudskom spoznajom, granicama ljudske spoznaje.
23. Estetika – Filozofska disciplina koja ispituje lijepo, krijterije, uvjete lijepog itd..
24. Etika – Filozofska disciplina koja ispituje ciljeve i smisao moralnih htijenja,
zasnovanost i izvor morala.
25. Ezoterično – unutarnje; Samo za one koji pripadaju grupi, sekti, školi.
26. Eristika – Vještina raspravljanja često i prepiranja.
27. Empirmizam – je filozofski pravac koji sveukupnost teorijske i praktične izgrađenosti
čovjeka izvodi iz iskustva.
28. Fizika – nauka o prirodi.
29. Fizis – priroda, narav, bitak, izvor i porijeklo svega što jest.
30. Fenomen – pojava; Nešto što se prvi put pojavljuje cega prije nije bilo.
31. Forma – oblik, način na koji su dati različiti zorni predmeti.
32. Hilozoizam – učenje da je materija oživljena pa se zbog toga može i kretati.
33. Hilemorfizam – je oznaka za učenje koje se zasniva na principima Aristotelove
filozofije.
34. Homeomerije – jednako djeljive čestice materije istodjelnice kvalitativno potpuno
određene.
35. Idealizam – Filozofski nazor prema kojem cjelokupna zbljinost samo izraz ideje kao
jedinog pravog bitka.
36. Identitet – Istovjetnost; Odnos po kojem je neko biće, pojava, svojstvo jednako
samom sebi.
37. Imenencija – biti imenentan, biti sadržan u nečemu.
38. Inherencija – nesamostalnost; u nešto uključeno postojanje, biti u nećemu ili na
nećemu drugom.
39. Kozmologija – učenje o postanku i razvoju svijeta koji se oblikovao iz kaosa u
sređenu cjelinu.
40. Kozmopolitizam – učenje o čovjeku kao građaninu svijeta.
41. Kauzalitet – uzročnost; odnos uzroka i učinka. Uzročno – posljedična veza.
42. Kategorija – Najopčenitija oznaka bića.
43. Konkretno – Stvarno; u stvarnosti sadržano sa tačnim prostorno – vremenskim
ograničenjem.
44. Koherentno – povezano, opčenito povezanost među pripadnost pojedinih elemenata i
faktora.
45. Kozmogonija – mit o nastanku svega.
46. Logika – Filozofska disciplina koja proučava oblike valjane misli i metode znanstvene
spoznaje.
47. Logos – govor, riječ; Za Heraklita princip jedinstva dvaju spoznaja.
48. Materijalizam – Filozofski pogled na svijet prema kojem je materija primarna, a
svijest i mišljenje sekundarni.
49. Metafizika – Dio filozofije koji istražuje principe bitka i zbivanja, a proteže se i na
pitanja duše, kosmosa i boga.
50. Monizam – Filozofski pravac koji raznolikost zbilje svodi na jedan jedinstven pravac.
51. Mit – riječ, legenda, bajka; Bajkovito pričanje o nastanku svijeta, bogova i ljudi.
52. Moral – Oblik društveno- povijesnog čovjekova opstanka. Oblik društvene svijesti.
53. Naturalizam – filozofska koncepcija prema kojoj je priroda osnov i bit svega.
54. Ništa(nebitak) – ništa, ništavilo; Pojmovni nijetak bitka.
55. Nužnost – način ispoljavanja i djelovanja općeg.
56. Ontologija – Filozofska disciplina koja obrađuje probleme bivstovoanja i bitka.
57. Panteizam – Učenje da je sve Bog; Da svijet i Bog nisu dva odijeljena bitka.
58. Počelo – je ono prvobitno, iz čega sve proizilazi.
59. Panpsihizam – učenje da je sve prožeto dušom.
60. Pluralizam – Filozofsko stajalište prema kojem sveukupnost svijeta sastoji od više
samostalnih principa.
61. Princip(načelo) – početak, polazište, porijeklo, počelo; Princip je ono po čemu biće
jest, na osnovu cega se dalje razvija i na ono na što se mišljenje vraća kao na svoje
temelje.
62. Razum – Sposobnost razboritog mišljenja i rasuđivanja.
63. Racionalizam – Filozofski pravac koji teorijske i praktične probleme promatra i
rješava sa stajališta uma.
64. Retorika – govornička vještina; Nauk o principima pravilnog govorenja.
65. Senzualizam – Pravac koji tumači sve spoznavanje isključivo iz osjetnosti.
66. Skepticizam – filozofija koja smatra da nema sigurnost kriterija u određivanju istine
pa je prema tome nemoguća objektivna spoznaja.
67. Supstancija – bivstvo, sutonost, sopstvo; biće samostalno i samostojno kao nositelj
svojstva, što stoji po sebi i za sebe.
68. Um – Skup svih ljudskih spoznajnih moći
69. Vrlina(krepost) – stećena ili postojana karakterna osobina ili dispozocija koja
predstavlja osnov za vrjednosvanje.
70. Aksiologija – filozofija o vrijednostima.
71. Aksiom – princip koji je nedokazljiv, ali se bez dokaza uzima kao istinit i služi kao
princip dokazivanja.
72. Adekvacija – suglasnost koja se upotrebljava u spoznajnoj teoriji u smislu
povezivanja i izjednačavanja pojma i njegova predmeta.
73. Analiza – raščlanjivanje složenog na njegove jednostavne komponente, cjeline na
djelove.
74. Analogija – sličnost, podudarnost. Zaključivanje po analogiji je postupak kojem se
zaključuje od jednog posebnog slučaja na drugi poseban slučaj.
75. Akcidencija - slučajnost. Sve ono što može biti ovako ali i drugačije, tj ne postoji
unutrašnja nužnost da nešto jest ili nije.
76. Aktualan – važan za sadašnjost, suvremen, presudan za ovaj čas, zbiljski relevantan,
djelotvoran.
77. Altruziam – naklonost prema drugome ili htijenje usmjereno na unapređivanje i
potpomaganje dobrobiti drugoga.
78. Anamneza – Pojam koji je uveo platon oznaćio njime prepoznavanje ideja što ih je
ljudska duša, živeći prije ovoga stvarnog tjelesnog života u svijetu ideja, neposredno
gledala.
79. Atribut – označava bitno, nužno svojstvo neke stvari koje se može pomišljati i
neovisno od stvari same.
80. Arhe – prapočelo, iz ćega je sve nastalo: kosmos, ljudi, život.
81. Ćudorednost – obićajnost, etičnost; što se odnosi na djelovanje i radnje koje se
smatraju „dobrim“.
82. Dedukcija – Izvođenje posebnog(odnosno manje općenitog) suda iz općeg(odnosno
općenitijeg).
83. Demijurg – stvoritelj, graditelj svijeta. Kod Platona božanstvo koje stvara svijet
pomoću ideja i materije.
84. Dijalektika – vještina dijaloga i diskusije. Kod Platona dijalektika označava umjetnost
diskutiranja na temelju pitanja i odgovora.
85. Diskurzivan – zasnovan na razmišljanju i zaključivanju, protkan i proviđen logičkim
operacijama, misaon, racionalan.
86. Dogmatizam – pozivanje na neispitano i na nekritički preuzeto učenje.
87. Egzaktno – tačno, savršeno; Neki stav je egzaktan kad je adekvatan onome što treba
da izriče.
88. Esencijalizam – shvaćanje koje najoštrije odvaja bit ili esenciju od opstanka ili
egzistancije. I suprostavlja osjetno i nadosjetno, naravno i vrhunaravno, idealno i
realno.
89. Eudaimonizam – učenje o sreći ili blaženstvu. Motiv i svrha su cilj ljudskog
djelovanja(etičkog)
90. Elenhos - u užem smislu znači oblik unakrsnog ispitivanja ili pobijanja.
91. Emanacija – proizlaženje svih stvari iz nekog najvišek izvora, prabitka.
92. Entelehija – biti u svrsi oblikovan, imati svrhu. Entelehija je ono što je postiglo cilj.
93. Eshatologija – učenje o krajnjem cilju svijeta i života, o posljednjim stvarima svijeta.
94. Geneza – postanak, razvitak npr života(biogeneza), duševnog(psihogeneza)...
95. Gnosticizam – učenje da se čovjek može spasiti samo ako Boga spozna.
96. Gnosis – spoznaja, znanje, težnja da se sve dokaže napose u pogledu duhovnog
božanskog svijeta.
97. Fronesis(razboritost) – sposobnost praktičnoga tj etičkog i političkog djelovanja.
98. Hereza – krivovjerstvo, odstupanje od nekog učenja, naročito u katoličkoj crkvi
odstupanje od neke dogme.
99. Hipoteza – pretpostavka, zamisao stanovitih znanstvenih postavki i rješenja koja, iako
su još neprovjerena i nesigurna, imaju svrhu da premoste praznine u iskustvu i da
ukažu na vjerovatno zajedničke osnove.

100. Ideja – vidjeti, lik, izgled, spoljašnost, forma; Prenijeto s osjetilnog na misaono
područje, ideja označuje misaoni uzor ili paradigmu.

101. Ideologija – Nauka o idejama. Ona treba služiti iznalaženju praktičkih pravila za
odgoj,moral,pravo, državu.

102. Istina – Najproširenija teorija do sada je teorija adekvacije ili teorija o raspondencije.
Prema toj teoriji istina je sud, a sastoji se u slaganju misli i stvari.

103. Ironija – Pretvaranje; kazivanje suprotno od onoga što se misli, učiniti smiješnim
pod vidom odobravanja.

104. Indukcija – Logički postupak zaključivanja od pojedinačnih iskustava na općenite

spoznaje.
105. Intuicija – neposredno gledanje, sagledavanje, viđenje, opažanje. Neposredno
sagledavanje cjeline jedne složene situacije čiji se elementi ili aspekti mogu opaziti
osjetilima.

106. Katarza – U moralnom značenju čišćenje duše od osjetnosti, što djeluje na

cjelokupnu čovjekovu ličnost.

107. Konkluzija – izvođenje, zaključak; u silogizmu, zaglavak.

108. Kontemplacija – Religiozno promatranje na unutrašnjost. Misaono udubljivanje u

sebe, koje u sebi kao u nekom ogledalu promatra Boga i Njegova djela.

109. Kinizam – učenje kinika; Osnovni problem etike da se ostvari najviše dobro. Prema
kinicima to čovjek može postići ako u životu bude imao što manje potreba.

110. Kirenjani – su bili sljedbenici kirenske škole koju je osnovao Sokratov učenik
Astrip. Prema kojoj je sreća cilj moralne aktivnosti.

111. Kognitivno – spoznaja, znanje; Procesi kroz koje su pojedinci sposobni generirati i
usvajati znanje.

112. Mimezis – oponašanje; oponašanje nekog tuđeg čina, misli ili osjećaja sredstvom
vlastitog izražavanja.

113. Majeutika – Naziv za metodu kojom se prikladnim postavljanjem pitanja i

razgovora pomaže učeniku da vlastitim razmišljanjem dođe do spoznaje koju potencijalno
nosi u sebi.

114. Misticizam – Svako učenje koje smatra da je osnova stvarnosti nešto nadprirodno.

115. Morfe – oblik, lik; Prema Aristotelu morfe je aktivnost koja djeluje u neoblikovanoj
i pasivnoj materiji.

116. Percepcija – cjelovit doživljaj kojim neposredno preko svojih osjetnih organa
održavamo različite predmete i pojave okolnog svijeta.

117. Pragmatizam – filozofski pravac koji smatra da su praktično djelovanje i praktična

korist odlučujući kriterij za prosuđivanje smislenosti.

118. Premisa – Pretpostavka, prethodno postavljen sud kao uporište za izvođenje nekog
zaključka.

119. Počelo – ili princip, ono prvotno iz čega sve proizilazi;

120. Pojam – jedan od osnovnih oblika misli, misao o biti nekog stvarnog ili pomišljenog
predmeta, član misaone veze koja se izražava u sudu.

121. Pozitivizam – pravac koji odbacuje metafiziku, tvrdeći da se sva naučna filozofska
spoznaja svodi na otkrivanje zakona, iskustveno ustanovljenih konstantnih odnosa među
pojavama.
122. Potencijalan – koji opstoji samo po mogućnosti ili virtualiter, ali se manifestira tek
onda kad nastupe uvjeti koji su potrebni za to.

123. Skolastika – Kod Teofrasta označuje bavljenje znanstvenim radom u slobodno

vrijeme.

124. Sofizam – lukava misao, prividan dokaz; uobičajen naziv za pogrešan zaključak
hotimično načinjen radi obmane, zabune.

125. Spekulativno – oznaka za misaone procese koji se kreću na razini viših apstrakcija,
veoma udaljenoj od razine iskustva.

126. Silogizam – deduktivan, posredni zaključak.

127. Tehne – U najširem smislu skup određenih postupaka i primjena sredstava za

postizanje nekih korisnih ciljeva.

128. Tautologija – ponavljanje istog logičkog smisla istim riječima.

129. Teleologija – nauka o svrhama, učenje o svrhovitosti u svijetu, tj da svako događanje

i postojanje ima svoju određenu svrhu.

130. Telos(svrha) – cilj, tj predočeno odnosno zamišljeno stanje na koje je upravljeno

ljudsko htijenje, voljno djelovanje da bi ga ostvarilo.

131. Sud – osnovna logička manifestacija, naročito važna u svim područjima logike i
znanstvene spoznaje uopće.

132. Utopija – zemlja koja nigdje ne postoji, fantazijsko dočaravanje nekog idealnog
neostvarenog i neostvarljivog stanja u ljudskom životu.

133. Utilitarziam – težnja za korisnošću; u užem smislu etičkog stanovišta po kojem je

osnova moralnog odnošenja, cilj svakog svjesnog i svrhovitog djelovanja ono što je
korisno.

134. Voluntarizam – teorijska koncpepcija. U ontologiji znači pravac po kojem je volja

osnovni princip bitka unutrašnja bit svih pojava u svijetu.

135. Zaključak – logički postupak kojim se izvodi jedan sud bilo na osnovu jednog suda
ili dva.

136. Nominalizam – logičko učenje(u srednjem vijeku) da je pojam samo zajednilko ime
za pojedinačne stvari koje odijeljeno postoje.