Joan Didion

Godina magi�nog razmi�ljanja

s engleskog prevela Lara Holbling Matkovi�
Fraktura
KNJI�NICA ZELINA
Naslov izvornika The Yeor of Magical Thinking
� Joan Didion, 2006.
� za hrvatsko izdanje Fraktura, 2009.
� za prijevod Lara Hdlbling Matkovi� i Fraktura 2009.
Sva prava pridr�ana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem
obliku bez prethodnog dopu�tenja nakladnika.
ISBN 978-953-266-118-7
CIP zapis dostupan u ra�unalnom katalogu Nacionalne i sveu�ili�ne knji�nice u
Zagrebu pod brojem 720270
Ova knjiga je za Johna i za Quintanu
1.
�ivot se mijenja brzo.
�ivot se mijenja u trenu.
Sjedne� za ve�eru i dosada�nji �ivot je gotov.
Pitanje samosa�aljenja.
Ovo su prve rije�i koje sam napisala nakon �to se to dogodilo. Ra�unalna oznaka
vremena na VVor-dovom dokumentu ("Bilje�ke o promjeni.doc") glasi: "20. svibnja
2004., 23.11", ali tad sam valjda otvorila dokument i automatski pritisnula
"spremi" kad sam ga zatvarala. Nikakve promjene nisam unosila u taj dokument u
svibnju. Nikakve promjene nisam unosila u taj dokument otkad sam napisala te rije�i
u sije�nju 2004., dan, ili dva, ili tri poslije samog doga�aja. Dugo nisam napisala
ni�ta drugo. �ivot se mijenja u trenu. Obi�nom trenu.
U nekom �asu, da bih upamtila ono �to mi se �inilo najupe�atljivije u tome �to se
dogodilo, premi�ljala sam se ho�u li dodati te rije�i "obi�nom trenu". Odmah sam
7
vidjela da ne�e biti potrebno dodati rije� "obi�an" jer je ne�u mo�i zaboraviti: ta
rije� vi�e nikad nije napustila moje misli. Upravo me naime obi�na priroda svega
stoje prethodilo doga�aju spre�avala da stvarno povjerujem u to �to se dogodilo, da
to upijem, inkorporiram, prije�em preko toga. Sada shva�am da u tome nije bilo
ni�ega neuobi�ajenoga: suo�eni s naglom katastrofom, svi se fokusiramo na to da se
nije imalo �to primijetiti u okolnostima u kojima se odvilo ono nezamislivo: bistro
plavo nebo s kojeg je pao avion, rutinska zada�a koja je zavr�ila na bankini s
automobilom u plamenu, ljulja�ke na kojima su se djeca igrala kao i obi�no kad je
�egrtu�a napala iz br�ljana. "Bio je na putu ku�i s posla - sretan, uspje�an, zdrav
- a tad ode", pro�itala sam �to je napisala bolni�arka s psihijatrijskog odjela
�iji je mu� poginuo u nesre�i na autocesti. Godine 1966. razgovarala sam s mnogima
koji su �ivjeli u Honoluluu onoga jutra 7. prosinca 1941., i bez iznimke ti su
ljudi svoja sje�anja na Pearl Harbor zapo�injali govore�i mi da je to bilo "obi�no
nedjeljno jutro". "Bio je to tek obi�an, prekrasan rujanski dan", i dalje govore
ljudi kad se od njih zatra�i da opi�u ono jutro u New Yorku kad su Let 11 American
Airlinesa i Let 175 United Air-linesa upravljeni u nebodere Svjetskoga trgova�kog
centra. �ak i izvje��e Komisije o 11. rujnu zapo�inje tim nepopustljivo proro�kim,
a ipak zabezeknutim pripovjednim tonom: "Utorak 11. rujna 2001. godine osvanuo je u
isto�nim Sjedinjenim Dr�avama umjerene temperature, gotovo bez oblaka."
"A tad - ode." Usred �ivota mi smo u smrti, ka�u episkopalci nad grobom. Kasnije
sam shvatila da sam zacijelo pojedinosti onoga �to se dogodilo ponavljala svakome
tko je tih prvih nekoliko tjedana do�ao u ku�u, svim onim prijateljima i ro�acima
koji su donosili hranu, pripremali pi�a i postavljali tanjure na stol u
blagovaonici za onoliko ljudi koliko ih se ve� tu zateklo za ru�ak ili ve�eru,
svima onima koji su micali tanjure, i zamrzavali ostatke, i pokretali perilicu, i
ispunjavali na�u (nisam jo� mogla misliti moju) ina�e praznu ku�u �ak i kad bih
oti�la u spava�u sobu (na�u spava�u sobu, onu u kojoj je na kau�u jo� le�ao
izblijedjeli XL ogrta� od frotira kupljen sedamdesetih godina u Richardu Ca-rrollu
na Beverlv Hillsu) i zatvorila vrata. Tih trenutaka kad bi me naglo preplavila
iscrpljenost najjasnije se sje�am u vezi s tim prvim danima i tjednima. Ne sje�am
se da sam ikome govorila pojedinosti, ali sigurno jesam, jer su ih nekako svi
znali. U jednom �asu razmi�ljala sam je li mogu�e da su pokupili pojedinosti pri�e
jedni od drugih, ali sam to odmah odbacila: svi su znali pri�u odve� to�no da su je
mogli doznati predajom. Potjecala je od mene.
Drugi razlog zbog kojeg sam znala da je pri�a potekla od mene bio je taj �to ni
jedna verzija koju sam �ula nije uklju�ivala pojedinosti s kojima se jo� nisam
mogla suo�iti, primjerice krv na podu dnevne sobe koja je tamo ostala sve dok jose
nije do�ao sljede�eg jutra i po�istio je.
jose. Koji je bio dio na�ega ku�anstva. Koji je trebao
9
letjeti u Las Vegas kasnije toga dana, 31. prosinca, ali nije. Jose je plakao onoga
jutra dok je �istio krv. Kad sam mu rekla �to se dogodilo, nije odmah^shvatio.
O�ito nisam bila idealni pripovjeda� te pri�e, ne�to u mojoj verziji bilo je
istodobno odve� izravno i odve� nedore�eno, ne�to u mom tonu nije uspijevalo
prenijeti klju�nu �injenicu cijele situacije (kasnije sam nai�la na isti neuspjeh
kad sam morala re�i Quintani), no do trenutka kad je vidio krv Jose je shvatio.
Prije nego �to je do�ao toga jutra, bila sam pokupila ostavljene �price i elektrode
za EKG, ali nisam se mogla nositi s krvlju.
Ukratko.
Sada je, kad po�injem ovo pisati, poslijepodne 4. listopada 2004. godine.
Prije devet mjeseci i pet dana, otprilike u devet sati nave�er 30. prosinca 2003.
godine, moj mu�, John Gre-gory Dunne, izgleda je imao (ili jest imao), za stolom za
koji smo on i ja upravo sjeli da bismo ve�erali u dnevnoj sobi na�ega stana u New
Yorku, nagli sna�ni sr�ani udar koji je uzrokovao njegovu smrt. Na�e jedino dijete,
Quintana, dotad je ve� pet no�i le�alo bez svijesti u jedinici intenzivne skrbi na
Singerovu odjelu Medicinskog centra Beth Israel, �to je u ono doba bila bolnica na
aveniji East End (zatvorena je u kolovozu 2004.), poznatija kao "Sjeverna Beth
Israel" ili "stara doktorska bolnica", gdje se ne�to �to se �inilo kao prosina�ka
gripa, dovoljno sna�na da se zbog nje na bo�i�no
io
jutro nade na hitnom prijemu, pretvorilo u upalu plu�a i septi�ki �ok. Ovo je moj
poku�aj da shvatim razdoblje koje je uslijedilo, tjedne, a zatim mjesece koji su
raspustili sve �vrste predod�be koje sam ikada imala o smrti, o bolesti, o
vjerojatnosti i sre�i, o dobroj kobi i onoj zloj, o braku i djeci i sje�anju, o
tuzi, o tome kako se ljudi nose ili ne nose s �injenicom da �ivot zavr�i, o
plitkosti povr�nosti zdravog razuma, o �ivotu samom. Cijeli svoj �ivot pi�em. Kao
spisateljica, �ak i kao dijete, davno prije nego �to su po�eli objavljivati �to
pi�em, razvila sam neki osje�aj da samo zna�enje nastanjuje ritam rije�i, i
re�enica, i odlomaka, neku tehniku za skrivanje bilo �ega �to smatram ili u �to
vjerujem iza sve neprobojnije pokosti. Na�in na koji pi�em jest ono �to jesam, ili
ono �to sam postala, pa ipak, ovo je slu�aj u kojem bih rado da umjesto rije�i i
njihova ritma imam sobu, opremljenu Avidom, digitalnim monta�nim sustavom, na kojem
mogu pritisnuti tipku i ukinuti vremenski slijed, simultano vam pokazati sve
kadrove sje�anja koja mi sada nadolaze, prepustiti vama da odaberete prizore, jedva
primjetne razlike izraza, varijacije �itanja istoga retka. Ovo je slu�aj u kojem �e
mi trebati vi�e od rije�i da prona�em zna�enje. Ovo je slu�aj u kojem trebam sve
ono za �to smatram ili vjerujem da je doku�ivo, ako ni�ta drugo - a ono zbog sebe.
11
2.
30. prosinca 2003., jednog utorka.
Vidjeli smo Quintanu u jedinici intenzivne skrbi na �estom katu Sjeverne Beth
Israel. Do�li smo ku�i.
Pretresli smo ho�emo li i�i van na ve�eru ili jesti kod ku�e.
Rekla sam da �u zapaliti vatru u kaminu, da mo�emo jesti kod ku�e.
Zapalila sam vatru u kaminu, po�ela pripremati ve�eru, pitala Johna �eli li �to
popiti.
Nato�ila sam mu �kotski viski i dala mu ga u dnevnoj sobi, gdje je �itao u
naslonja�u pokraj vatre gdje je obi�no sjedio.
Knjiga koju je �itao bila je uvezani probni otisak knjige Davida Fromkina, Europino
zadnje ljeto: tko je zapo�eo Svjetski rat 1914.?
Zavr�ila sam s pripremanjem ve�ere, prostrla stol u dnevnoj sobi u kojoj smo, kad
smo bili sami doma, jeli tako da vidimo kamin. Vidim da nagla�avam vatru, jer su
nam vatre bile va�ne. Odrasla sam u Kaliforniji,
t-3
John i ja tamo smo �ivjeli zajedno dvadeset �etiri godine, u Kaliforniji smo
grijali ku�u pale�i vatru u kaminu. Nave�er bismo palili vatru �ak i ljeti, jer bi
se spustila magla. Vatra je zna�ila da smo doma, da smo ozna�ili krug, da smo te
no�i sigurni. Zapalila sam svije�e. John je zatra�io jo� jedno pi�e prije nego �to
sjednemo. Dala sam mu ga. Sjeli smo. Pozornost mi je bila usmjerena na mije�anje
salate.
John je govorio, a onda nije.
U nekom �asu onih sekunda ili one minute prije nego stoje prestao govoriti pitao me
jesam li mu drugi put nato�ila single-malt. Rekla sam da nisam, nato�ila sam isti
viski koji sam mu nato�ila prvi put. "Dobro", rekao je. "Ne znam za�to, ali mislim
da ih nije dobro mije�ati." U nekom drugom �asu onih sekunda ili one minute govorio
je o tome za�to je Prvi svjetski rat klju�ni doga�aj iz kojeg izvire cijeli ostatak
dvadesetoga stolje�a.
Nemam pojma na kojoj smo temi bili, viskiju ili Prvom svjetskom ratu, onoga trena
kad je prestao govoriti.
Sje�am se samo da sam podignula pogled. Lijeva mu je ruka bila u zraku i bio je
zgrbljen, nepomi�an. Isprva sam mislila da mu je to neka propala �ala, neki poku�aj
da te�inu dana prika�e kao ne�to s �im se mo�emo nositi.
Sje�am se da sam rekla Nemoj to raditi. Kad nije odgovorio, prvo sam pomislila daje
po�eo jesti i da se gu�i. Sje�am se da sam ga poku�ala odma-
knuti od naslona stolice dovoljno da mogu primijeniti Heimlichov hvat. Sje�am se
osje�aja njegove te�ine kad je pao naprijed, prvo na stol, zatim na pod. U kuhinji
kraj telefona imala sam zalijepljenu cedulju s brojevima hitne pomo�i Newyor�ke
prezbiterijanske bolnice. Nisam zalijepila te brojeve pokraj telefona zato �to sam
predvi�ala ovakav trenutak. Zalijepila sam te brojeve pokraj telefona za slu�aj da
nekome u zgradi zatreba vozilo hitne pomo�i. Nekome drugome.
Nazvala sam jedan od tih brojeva. Dispe�er me upitao di�e li. Rekla sam Samo
do�ite. Kad je hitna do�la, poku�avala sam im re�i �to se dogodilo, ali su, i prije
nego �to sam zavr�ila, dio dnevne sobe u kojem je John le�ao pretvorili u odjel
hitne pomo�i. Jedan od njih (bilo ih je troje, mo�da �etvero, �ak ni sat kasnije
nisam znala kazati) razgovarao je s bolnicom o elektrokardiogramu koji su, izgleda,
ve� slali. Drugi je otvarao prvu ili drugu od mnogih �prica za injekcije.
(Adrenalin? Lidokain? Prokainamid?Ti nazivi javljali su se u mojoj glavi, ali nisam
imala pojma otkud.) Sje�am se da sam rekla kako se mo�da gu�i. To je odba�eno uz
pokret prsta: di�ni putovi su �isti. Sad je izgledalo kao da koriste elektrode
defibrilatora poku�avaju�i povratiti ritam. Dobili su ne�to �to su mogli biti
normalni otkucaji srca (ili sam mislila da jesu, svi smo �utjeli, zatim nagli
trzaj), izgubili su ih pa su po�eli ponovo.
"Fibrilacija", sje�am se da je rekao onaj na telefonu.
*5
"Ventrikulska fibrilacija", rekao je sljede�eg jutra Johnov kardiolog kad je nazvao
iz Nantucketa, "Sigurno su rekli 'ventrikulska'."
Mo�da su rekli "ventrikulska", a mo�da nisu. Fibrilacija atrija ne izaziva odmah
ili nu�no zastoj rada srca. Ventrikulska izaziva. Mo�da se ventrikulska
podrazumijevala.
Sje�am se da sam poku�avala slo�iti u glavi �to �e se dalje doga�ati. Budu�i da je
u dnevnoj sobi bila ekipa hitne pomo�i, sljede�i logi�an korak bio je odlazak u
bolnicu. Palo mi je na pamet da �e ekipa vrlo naglo odlu�iti da se pode u bolnicu,
a ja ne�u biti spremna. Ne�u imati u ruci ono �to moram ponijeti. Gubila bih
vrijeme, ostavili bi me. Na�la sam torbicu, i klju�eve, i sa�etak Johnove povijesti
bolesti koji mu je lije�nik napisao. Kad sam se vratila u dnevnu sobu, ekipa je
gledala u kompjutorski ekran koji su postavili na pod. Nisam vidjela ekran pa sam
promatrala njihova lica. Sje�am se kako je jedan pogledao druge. Kad su odlu�ili
krenuti, to se odvilo vrlo brzo. Slijedila sam ih do dizala i pitala mogu li s
njima. Rekli su da prvo voze nosila, da ja mogu drugim kolima. Jedan od njih �ekao
je sa mnom da se dizalo vrati. Dok smo on i ja do�li do drugog vozila, vozilo s
nosilima ve� je kretalo ispred zgrade. Udaljenost od na�e zgrade do onog dijela
New-yorske prezbiterijanske koji je neko� bio Newyor�ka bolnica jest �est ulica
kroz centar grada. Ne sje�am se sirena. Ne sje�am se prometa. Kad smo stigli do
hitnog ulaza u bolnicu, nosila su ve� nestajala u zgradi. Neki
16
mu�karac je stajao na prilazu. Svi drugi na vidiku nosili su bolni�ka odijela. On
nije. "Je li to supruga?" upitao je voza�a, zatim se obratio meni. "Ja sam va�
socijalni radnik", rekao je i valjda sam tada znala.
"Otvorila sam vrata i vidjela mu�karca u sve�anoj uniformi pa sam znala. Odmah sam
znala." To je rekla majka devetnaestogodi�njakinje ubijene bombom u Kirkuku u HBO-
ovom dokumentarcu o kojem je Bob Herbert sutradan ujutro, 12. studenog 2004., pisao
u The New York limesu. "No, mislila sam, dokle god ga ne pustim unutra, on mi to ne
mo�e re�i. Pa se onda to - ni�ta od toga - nije moglo dogoditi. I tako je on
govorio: 'Gospodo, trebao bih u�i.' A ja sam ponavljala: 'Zao mi je, ali ne mo�ete
u�i."'
Kad sam to �itala za doru�kom gotovo jedanaest mjeseci nakon one no�i s hitnom i
socijalnim radnikom, prepoznala sam to razmi�ljanje kao svoje.
U hitnoj pomo�i vidjela sam kako guraju nosila u jedan odjeljak, pokretalo ih je
jo� ljudi u bolni�kim odijelima. Netko mi je rekao neka �ekam kod prijema. Jesam.
Tamo je bio red za prijemne formulare. �ekanje u redu �inilo se konstruktivnim.
�ekanje u redu govorilo je kako jo� ima vremena da se s ovime iza�e na kraj, imala
sam kopije zdravstvenih iskaznica u torbici, ovo nije bila bolnica s kojom sam se
ikad susrela - New-vor�ka bolnica bila je Cornellov dio Newyor�ke pre-
zbiterijanske, onaj dio koji sam ja poznavala bio je Columbijin, Columbijska
prezbiterijanska na 168. i
Broadwayu, udaljen najmanje dvadeset minuta, previ�e u ovako hitnom slu�aju - ali
mogla sam se sna�i u toj nepoznatoj bolnici. Mogla sam biti korisna. Mogla sam
dogovoriti prebacivanje u Columbijsku prezbite-rijansku kad se stabilizira. Bila
sam usredoto�ena na pojedinosti tog predstoje�eg prebacivanja u Columbiju (trebat
�e mu krevet s telemetrijom, nakon nekog vremena i Quintanu �u mo�i prebaciti u
Columbiju, one ve�eri kad su je primili u Sjevernu Beth Israel napisala sam na
kartici brojeve dojavljiva�a nekolicine lije�nika iz Columbije, neki bi od njih sve
to mogao omogu�iti), kad se socijalni radnik ponovno pojavio i poveo me iz reda za
formulare u praznu sobu kraj prijemnog ureda. "Ovdje mo�ete pri�ekati", rekao je.
�ekala sam. U sobi je bilo hladno, ili je meni bilo. Pitala sam se koliko je
vremena pro�lo otkad sam pozvala hitnu dokad je stigla. �inilo se kao tili �as
{trun u Bo�jem oku> izraz je koji mi se stvorio tamo u sobi kraj prijemnog ureda),
ali zacijelo je bilo najmanje nekoliko minuta.
Na plo�i u mojoj radnoj sobi stajala je, zbog razloga koji su imali veze sa
zapletom jednog filma, ru�i�asta kartica na koju sam otipkala re�enicu iz Merckova
priru�nika o tome koliko dugo mozak mo�e biti bez kisika. Slika ru�i�aste kartice
vra�ala mi se u sobi kraj prijemnog ureda: "Anoksija tkiva za > 4 do 6 min. mo�e
dovesti do nepovratnog o�te�enja mozga ili smrti." Govorila sam si da sigurno
pogre�no pamtim tu re�enicu kad se ponovno pojavio socijalni radnik. Sa sobom je
18
doveo mu�karca kojeg je predstavio kao "lije�nik va�ega supruga". Nastala je
ti�ina. "Mrtav je, zar ne?" �ula sam se kako govorim lije�niku. Lije�nik je
pogledao socijalnog radnika. "Mo�ete", rekao je socijalni radnik. "Ona je prili�no
smirena �enska." Uveli su me u zastorima odvojen odjeljak u kojem je John le�ao,
sada sam. Pitali su me �elim li sve�enika. Rekla sam da. Sve�enik se pojavio i
rekao svoje. Zahvalila sam mu. Dali su mi srebrnu kop�u u kojoj je John dr�ao
voza�ku i kreditne kartice. Dali su mi gotovinu koja je bila u njegovu d�epu. Dali
su mi njegov sat. Dali su mi njegov mobitel. Dali su mi plasti�nu vre�icu i rekli
da �u u njoj na�i njegovu odje�u. Zahvalila sam im. Socijalni radnik me pitao mo�e
li jo� ne�to u�initi za mene. Rekla sam mu da bi me mogao staviti u taksi. Je.
Zahvalila sam mu. "Imate li novca za vo�nju?" pitao me. Rekla sam da imam, onakva
smirena �enska. Kad sam u�la u stan i vidjela Johnovu jaknu i �al kako jo� le�e na
stolcu na koji ih je spustio kad smo se vratili iz Sjeverne Beth Israel gdje smo
bili u posjetu Quintani (crveni ka�mirski �al, Patagonijinu vjetrovku koja je bila
jakna za ekipu na snimanju Ne�to posve osobno), pitala sam se �to bi bilo dopu�teno
nekoj nesmirenoj �enskoj. Puknuti? Tra�iti sredstvo za smirenje? Vri�tati?
Sje�am se kako sam pomislila da o tome moram raspraviti s Johnom.
Nema ni�ega o �emu nisam raspravljala s Johnom.
19
KNJI�NICA ZELINA
Zato �to smo oboje pisci i zato �to smo oboje radili kod ku�e, na�i dani bili su
ispunjeni zvukom glasa onoga drugog.
Nisam uvijek mislila da on ima pravo niti je on uvijek mislio da ja imam pravo, ali
smo oboje onome drugome bili osoba od povjerenja. Nije bilo razlike izme�u na�ih
udjela ili interesa u bilo kojoj situaciji. Mnogi su mislili da smo, budu�i da bi
katkad jedno, a katkad drugo dobilo bolju recenziju, ve�i predujam, sigurno bili u
nekom "suparni�tvu", da je na� privatni �ivot neko minsko polje profesionalne
zavisti i predbacivanja. To je toliko daleko od istine da je op�e ustrajanje na
tome nazna�ivalo odre�ene lakune u popularnom shva�anju braka.
To je bilo jo� ne�to o �emu smo raspravljali.
Ono �ega se sje�am u vezi sa stanom te ve�eri kad sam se vratila sama iz Nevvvor�ke
bolnice jest ti�ina u njemu.
U plasti�noj vre�ici koju su mi dali u bolnici bile su samterice, vunena ko�ulja,
remen i, mislim, ni�ta vi�e. Nogavice samtenih hla�a bile su razrezane, valjda je
to hitna napravila. Na ko�ulji je bilo krvi. Remen je bio pleten. Sje�am se da sam
njegov mobitel stavila u punja� na njegovu stolu. Sje�am se da sam srebrnu kop�u
stavila u kutiju u spava�oj sobi gdje smo dr�ali putovnice, rodne listove i dokaz o
porotni�koj slu�bi. Sad gledam tu kop�u i vidim da su ovo kartice koje je nosio:
voza�ka dozvola dr�ave New York, valjana do 25. svibnja 2004.; Chaseova kartica za
bankomat; kartica American Expre-
20
ssa; Master kartica VVells Farga; iskaznica za Metropolitanski muzej; iskaznica
Udruge scenarista zapadne Amerike (bilo je doba prije Akademijina glasovanja, kad
ste s iskaznicom USZA-a mogli besplatno gledati filmove; mora da je i�ao na neki
film, ne sje�am se); iskaznica Medicarea; pokaz za Metro; i kartica koju mu je
izdao Medtronic s natpisom "Ugra�en mije pejsmej-ker Kappa 900 SR", sa serijskim
brojem ure�aja, telefonskim brojem lije�nika koji ga je ugradio i bilje�kom "Datum
ugradnje: 3. sije�nja 2003." Sje�am se da sam gotovinu koja je bila u njegovu d�epu
pridru�ila gotovini u svojoj torbici, ravnaju�i nov�anice, posebno paze�i da sla�em
dvadesetice s dvadeseticama, desetice s deseticama, petice i jedinice s peticama i
jedinicama. Sje�am se kako sam, dok sam to radila, mislila da �e vidjeti kako se
snalazim.
Kad sam ga vidjela u zastorima odvojenom odjeljku hitne slu�be u Newyor�koj
bolnici, imao je okrhnut prednji zub, vjerojatno od pada, jer je imao i modrice na
licu. Kad sam sljede�i dan identificirala njegovo tijelo u "Frank E. Campbellu",
modrice nisu bile vidljive. Sinulo mi je da je pogrebnik valjda mislio na
maskiranje modrica, po�to sam rekla "bez balzamiranja", a on je odgovorio "u tom
slu�aju samo �emo ga urediti". Taj dio s pogrebnikom ostaje dalek. Do�la sam u
"Frank E. Campbell" tako odlu�na da izbjegnem bilo kakve neprikladne reakcije
(suze, ljutnju, bespomo�an smijeh zato �to vlada tajac kao u Ozu) da sam isklju�ila
sve
21
reakcije. Nakon �to je moja majka umrla, pogrebnik koji je do�ao po njezino tijelo
ostavio je na njegovu mjestu na krevetu umjetnu ru�u. Brat mije to ispri�ao,
uvrije�en do sr�i. Naoru�at �u se protiv umjetnih ru�a. Sje�am se da sam donijela
neku �urnu odluku u vezi s lijesom. Sje�am se daje u uredu u kojem sam potpisala
papire bio sobni sat, nije i�ao. Johnov ne�ak Tony Dunne, koji je bio sa mnom,
spomenuo je pogrebniku da sat ne ide. Pogrebnik, kao da mu je drago �to mo�e
razjasniti neki dekorativni element, objasnio je da sat ne ide ve� nekoliko godina,
ali ga �uvaju kao "neku vrstu sje�anja" na prija�nju inkarnaciju tvrtke. �inilo se
da nam taj sat nudi kao pouku. Koncentrirala sam se na Quintanu. Mogla sam
isklju�iti ono �to pogrebnik govori, ali nisam mogla isklju�iti stihove koje sam
�ula dok sam se koncentrirala na Quintanu: Tvoj otac na pet hvati sniva I Od
kostiju mu koralj biva I Biserjem postale mu o�i.
Osam mjeseci kasnije pitala sam upravitelja na�e zgrade �uva li jo� vratarski
dnevnik od one ve�eri 30. prosinca. Znala sam da dnevnik postoji. Ve� sam tri
godine bila predsjednica odbora zgrade, vratarski dnevnik bio je bitan za odvijanje
poslova u zgradi. Sutradan mi je upravitelj poslao stranicu od 30. prosinca. Prema
dnevniku, te su ve�eri vratari bili Michael Flynn i Vasile Ionescu. Toga se nisam
sjetila. Vasile Ionescu i John imali su neki geg kojim su se zabavljali u dizalu,
igricu, izme�u azilanta iz Ceaucescuove Rumunjske i irskoga
22
katolika iz West Hartforda u Connecticutu, koji se temeljio na zajedni�kom
do�ivljaju politi�koga pozerstva. "Onda, gdje je Bin Laden?" pitao bi Vasile kad bi
John u�ao u dizalo, a poenta je bila u tome da se nadu sve nevjerojatniji
prijedlozi: "Bi li Bin Laden mogao biti u penthausu?" "U onom dvoeta�nom stanu?" "U
prostoriji za fitnes?" Kad sam ugledala Vasileovo ime u dnevniku, sinulo mi je da
se ne mogu sjetiti je li zapo�eo tu igru kad smo stigli iz Sjeverne Beth Israel
rano nave�er 30. prosinca. U dnevniku za tu ve�er stajala su samo dva zapisa, manje
nego obi�no, �ak i za doba godine kad je ve�ina iz zgrade odlazila u bla�e krajeve:
BILJE�KA: Hitna stigla u 21.20 za g.
Dunnea. U 22.05 voze g.
Dunnea u bolnicu. BILJE�KA: Pregorena �arulja u
putni�kom dizalu A-B.
Putni�ko dizalo A-B bilo je na�e dizalo, dizalo kojim se hitna popela u 21.20,
dizalo kojim su spustili Johna (i mene) u vozilo u 22.05, dizalo kojim sam se
vratila sama u na� stan u neko vrijeme koje nije zabilje�eno. Nisam primijetila
daje u dizalu pregorjela neka �arulja. Niti sam primijetila da je ekipa hitne
pomo�i u na�em stanu bila �etrdeset pet minuta. Uvijek sam to opisivala kao
"petnaest ili dvadeset minuta". Ako su tako dugo bili ovdje, zna�i li to da je bio
�iv? Postavila sam to pitanje jednom lije�niku kojeg poznajem. "Katkad rade
23
tako dugo", odgovorio je. Pro�lo je neko vrijeme prije nego �to sam shvatila da to
ni u kojem smislu ne odgovara na moje pitanje.
Smrtni list, kad sam ga dobila, kao vrijeme smrti odredio je 22.18, 30. prosinca
2003.
Prije nego �to sam napustila bolnicu pitali su me dajem li dopu�tenje za obdukciju.
Rekla sam da dajem. Kasnije sam pro�itala da tra�enje dopu�tenja za obdukciju od
pre�ivjelog u bolnicama smatraju osjetljivim, delikatnim, �esto najte�im rutinskim
korakom koji slijedi smrt. Sami lije�nici, tvrde mnoge studije (npr. Katz, J. L. i
Gardner, R.: "Dilema sta�ista: tra�enje pristanka na obdukciju", u: Psihijatrija u
medicini 3:197-203, 1972.), pro�ivljavaju znatnu napetost zbog tra�enja pristanka.
Znaju da je obdukcija klju�na za u�enje i podu�avanje medicine, ali isto tako znaju
da ta procedura budi neke primitivne strahove. Ako je taj ili ta, tko me ve� u
Nevvvor�koj bolnici pitao da odobrim obdukciju, pro�ivljavao takvu napetost, mogla
sam ga po�tedjeti: ja sam stvarno �eljela obdukciju. Stvarno sam �eljela obdukciju
premda sam ih se nagledala dok sam radila neko istra�ivanje. To�no sam znala �to se
doga�a: otvorene grudi poput pileta u mesarskoj vitrini, zguljeno lice, vaga na
kojoj se va�u organi. Vidjela sam kako detektivi koji istra�uju ubojstvo odvra�aju
pogled dok je obdukcija u tijeku. Svejedno sam je �eljela. Morala sam znati kako, i
za�to, i kad se dogodilo. Zapravo sam htjela prisustvovati obdukciji (one druge
24
obdukcije gledala sam s Johnom, dugovala sam mu njegovu, u tom �asu u mislima mi se
u�vrstila ideja da bi on bio u prostoriji da sam ja na stolu], ali nisam imala
povjerenja u sebe da �u racionalno mo�i izlo�iti �to �elim pa nisam niti pitala.
Ako je ekipa hitne pomo�i napustila na�u zgradu u 22.05, a smrt je progla�ena u
22.18, onda je onih trinaest minuta izme�u samo knjigovodstvo, birokracija,
provjera da su se pridr�avali bolni�ke procedure, da su formulari ispunjeni, da je
prisutna odgovaraju�a osoba za otpust, da obavijesti smirenu �ensku.
Otpust se, kasnije sam nau�ila, zove "nastup"; veli se: "Smrt je nastupila u
22.18".
Morala sam vjerovati da je otpo�etka bio mrtav.
Da nisam vjerovala da je otpo�etka bio mrtav, mislila bih da sam ga trebala mo�i
spasiti.
Dok nisam vidjela obdukcijski nalaz, to sam ionako mislila - primjer obmanjiva�kog
razmi�ljanja, svemogu�e vrste.
Tjedan ili dva prije nego stoje umro, dok smo ve�erali u nekom restoranu, John me
zamolio da mu ne�to zapi�em u svoju bilje�nicu. On je uvijek nosio kartice za
bilje�ke, kartice osam na petnaest na kojima je otisnuto njegovo ime, a mogu se
gurnuti u unutarnji d�ep sakoa. Za ve�erom se sjetio ne�ega stoje htio upamtiti,
ali kad je pogledao u d�ep, nije na�ao kartice. "Treba� ne�to zapisati", rekao je.
Rekao je da je to za njegovu knjigu, ne moju, �to je naglasio jer sam u to vrijeme
pripremala knjigu koja je imala veze sa sportom. Ovo
25
je bilje�ka koju je izdiktirao: "Treneri su znali iza�i nakon utakmice i re�i
'sjajno ste igrali'. Sada izlaze s dr�avnom policijom, kao da je to rat, a oni su
vojska. Militarizacija sportova." Kada sam mu sutradan dala tu bilje�ku, rekao je:
"Mo�e� je upotrijebiti ako �eli�."
�to je htio re�i?
Je li znao da ne�e napisati knjigu?
Je li imao kakvu slutnju, neki nagovje�taj ? Za�to je zaboravio ponijeti kartice na
ve�eru? Nije li me upozoravao, kad bih zaboravila svoju bilje�nicu, kako je
mogu�nost da zapi�e� ne�to kad ti padne na pamet razlika izme�u toga da si u stanju
pisati i da nisi u stanju pisati? Je li mu ne�to te ve�eri govorilo kako vremena za
to da si u stanju pisati ponestaje?
Jednoga ljeta, dok smo �ivjeli u Brentwood Parku, stekli smo neku naviku da
zavr�imo s poslom u �etiri popodne i odemo van u bazen. On bi stajao u vodi i �itao
(�itao je Sofijin izbor nekoliko puta tog ljeta, poku�avaju�i otkriti kako
funkcionira) �ok bih ja radila u vrtu. Bio je to malen, �ak minijaturan vit sa
�ljun�anim puteljcima, ru�i�njakom i gredicama obrubljenim maj�inom du�icom,
svetolinom i perzijskim buha�em. Nekoliko godina prije toga uvjerila sam ga da
bismo trebali po�upati travnjak kako bismo zasadili taj vrt. Na moje iznena�enje, s
obzirom na to da prije nije pokazivao nikakvo zanimanje za vrtove, smatrao je gotov
proizvod gotovo misti�nim darom. Tih ljetnih poslije-podneva plivali bismo tik do
pet, a zatim bismo oti�li u
26
knji�nicu umotani u ru�nike da gledamo Tenko, seriju koju smo tad otkupljivali od
BBC-ja, o nekoliko zadovoljavaju�e predvidljivih Engleskinja (jedna je bila nezrela
i sebi�na, druga kao da je pisana s Gospodom Miniver na pameti), koje su bile u
japanskom zarobljeni�tvu na Malaji za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Nakon svake
poslijepodnevne epizode Tenka odlazili bismo gore i radili jo� sat ili dva, John u
svojoj radnoj sobi navrh stuba, ja na zastakljenom trijemu s druge strane hodnika,
koji je postao moja radna soba. U sedam ili pol osam odlazili bismo na ve�eru,
�esto u Morton's. Morton's je toga ljeta bio prava stvar. Tamo je uvijek bilo
quesadille s kozicama, piletine s crnim grahom. Tamo je uvijek bio netko koga
poznajemo. Prostorija je bila rashla�ena, i ula�tena, i mra�na iznutra, ali mogli
ste vidjeti suton vani.
John tada vi�e nije volio voziti no�u. To je jedan od razloga, kasnije sam saznala,
za�to je htio provoditi vi�e vremena u New Yorku, ali ta �elja mi je u ono doba
bila nejasna. Jedne ve�eri toga ljeta zamolio me da vozim ku�i nakon ve�ere kod
Anthee Svlbert na Cami-nu Palmeru u HolIywoodu. Sje�am se da sam pomislila kako je
to neobi�no. Anthea je stanovala gotovo iza ugla od ku�e na Franklinovoj aveniji u
kojoj smo stanovali od 1967. do 1971., tako da nije mogla biti rije� o otkrivanju
novoga kvarta. Sinulo mi je, dok sam palila motor, da mogu na prste nabrojiti
koliko sam puta vozila dok je John u autu; te ve�eri mogla sam se sjetiti samo jo�
jedne prilike u kojoj sam ga zamijenila na
vo�nji od Las Vegasa do Los Angelesa. Drijemao je na suvoza�kom mjestu corvette
koju smo tad imali. Otvorio je o�i. Nakon nekog vremena rekao je, vrlo oprezno:
"Mo�da bih malo usporio." Nisam imala dojam neke neuobi�ajene brzine i bacila sam
pogled na brzinomjer: vozila sam 190. Ipak.
Vo�nja kroz Mojave je jedno. Nikad se prije nije dogodilo da me zamolio da vozim
ku�i s ve�ere u gradu: ta ve�er na Caminu Palmeru bila je bez presedana. Kao i
�injenica da je na kraju �etrdesetpetminutne vo�nje do Brentwood Parka izjavio da
sam "dobro vozila".
Ta poslijepodneva s bazenom, vrtom i Tenkom spomenuo je nekoliko puta tijekom
godine prije nego �to je umro.
Philippe Aries u djelu �ovjek pred smr�u isti�e kako je bitna zna�ajka smrti kakva
se javlja u Pjesni o Ro-landu da smrt, �ak i ako je nagla ili slu�ajna, "unaprijed
upozorava na svoj dolazak". Gawaina pitaju: "Jao, dobri gospodaru, zar mislite tako
brzo mrijeti?" Gawain odgovara: "Velim ti, po�ivjet' ne�u ni dva dana." Aries pi�e:
"Ni njegov lije�nik, ni njegovi prijatelji, ni sve�enici (ovi potonji su odsutni i
zaboravljeni) ne znaju o tome toliko koliko on zna. Samo umiru�i zna koliko mu je
vremena preostalo."
Sjedne� za ve�eru.
"Mo�e� je upotrijebiti ako �eli�", rekao je John kad sam mu dala bilje�ku koju je
izdiktirao tjedan ili dva ranije.
28
A tad - ode.
�alost, kad nastupi, uop�e nije onakva kakvu o�ekujemo. To nije ono �to sam
osjetila kad su mi roditelji umrli: otac je umro nekoliko dana prije svoga
osamdeset petog ro�endana, a majka mjesec dana prije svoga devedeset prvog, oboje
nakon nekoliko godina sve ve�e nemo�i. U oba slu�aja osjetila sam tugu, usamljenost
(usamljenost napu�tenog djeteta bilo koje dobi), �aljenje za pro�lim vremenom, za
neizre�enim, za mojom nemogu�no��u da sudjelujem ili da bilo kako uistinu
prihvatim, na kraju, bol, bespomo�nost i fizi�ko poni�enje koje su oboje trpjeli.
Shva�ala sam neizbje�nost ijedne i druge smrti. O�ekivala sam te smrti (bojala ih
se, u�asavala, predosje�ala) cijeli �ivot. Ostale su, kad se jesu zbile, daleke, na
nekoj udaljenosti od trajne svakodnevnosti moga �ivota. Nakon �to mi je majka
umrla, primila sam pismo od prijatelja iz Chicaga, nekada�njega marvknollovskog
sve�enika, koji je to�no znao �to osje�am. Smrt roditelja, napisao je, "unato�
na�oj pripremljenosti, dapa�e, unato� na�oj dobi, raz-goduje ne�to duboko u nama,
izaziva reakcije koje nas iznena�uju i koje bi mogle osloboditi sje�anja i osje�aje
koji su, mislili smo, davno skriveni. Mogli bismo, u tom neodre�enom razdoblju koje
zovemo �alovanje, biti u podmornici, tihi na dnu oceana, svjesni dubinskih bombi,
sad blizu, sad daleko, koje nas ga�aju prisje�anjima."
Otac je umro, majka je umrla, morat �u neko vrije-
29
me paziti na mine, ali �u se svejedno dizati ujutro i slati rublje na pranje.
Svejedno �u planirati jelovnik za uskrsni ru�ak.
Svejedno �u se sjetiti produ�iti putovnicu.
�alost je druga�ija. �alost nema tu distancu. �alost sti�e u valovima,
paroksizmima, naglim opa�anjima koja slabe koljena, osljepljuju o�i i bri�u
svakodnevnost �ivota. Gotovo svatko tko je ikad iskusio �alost spominje tu pojavu
"valova". Eric Lindemann, koji je bio predstojnik psihijatrije u Massachusettskoj
op�oj bolnici �etrdesetih godina dvadesetog stolje�a i razgovarao s mnogim
�lanovima obitelji onih koji su 1942. poginuli u po�aru Cocoanut Grovea, vrlo je
podrobno definirao tu pojavu u slavnoj studiji iz 1944.: "osje�aj somatske nelagode
koji se javlja u valovima �to traju dvadeset minuta do sat vremena, stisnutost
grla, gu�enje uz zaduhu, potreba za uzdisanjem, prazan osje�aj u abdomenu,
nedostatak mi�i�ne snage i intenzivna subjektivna nelagoda opisana kao napetost ili
mentalna bol."
Stisnutost grla.
Gu�enje, potreba za uzdisanjem.
Takvi valovi po�eli su kod mene ujutro 31. prosinca 2003., sedam ili osam sati
poslije doga�aja, kad sam se probudila sama u stanu. Ne sje�am se da sam nave�er
plakala; u trenutku kad se to dogodilo zapala sam u stanje �oka u kojem sam si
dopustila samo jednu misao, a to je da zacijelo ima odre�enih stvari koje moram
obaviti. Bilo je odre�enih stvari koje sam morala obavi-
3�
ti dok je ekipa hitne pomo�i bila u dnevnoj sobi. Morala sam, primjerice, donijeti
primjerak Johnove povijesti bolesti, tako da ga mogu ponijeti sa sobom u bolnicu.
Morala sam primjerice zatrpati vatru, jer �u je ostaviti. Bilo je odre�enih stvari
koje sam morala obaviti u bolnici. Morala sam primjerice stati u red. Morala sam se
primjerice fokusirati na krevet s telemetrijom koji �e trebati za prebacivanje u
Columbijsku prezbiterijan-sku.
Kad sam se vratila iz bolnice opet je bilo odre�enih stvari koje sam morala
obaviti. Nisam mogla odrediti sve te stvari, ali znala sam za jednu od njih: morala
sam, prije nego bilo �to drugo napravim, re�i Johnovom bratu Nicku. �inilo se
prekasno da zovem starijeg brata Dicka na Cape Cod (ide rano spavati, nije dobrog
zdravlja, nisam ga htjela probuditi s lo�im vijestima), ali morala sam re�i Nicku.
Nisam planirala kako to u�initi. Samo sam sjedila na krevetu, i podignula
slu�alicu, i pozvala broj njegove ku�e u Connecticutu. Javio se. Rekla sam mu.
Posto sam spustila slu�alicu, bila sam u ne�emu �to mogu opisati samo kao novi
neutralni obrazac biranja brojeva i izgovaranja rije�i, i ponovo sam dignula
slu�alicu. Nisam mogla nazvati Quintanu (ona je i dalje bila tamo gdje smo je
ostavili nekoliko sati ranije, bez svijesti na odjelu za intenzivnu skrb u
Sjevernoj Beth I�rael), ali sam mogla nazvati Gerrvja, od prije pet mjeseci
njezinog mu�a, i mogla sam nazvati svoga brata Jima, koji je vjerojatno doma u
Pebble Bea-chu. Gerry je rekao da �e do�i. Rekla sam kako nema
31
potrebe da dolazi, da �u se sna�i. Jim je rekao da �e potra�iti neki let. Rekla sam
kako nema potrebe da razmi�lja o letovima, razgovarat �emo ujutro. Poku�avala sam
se sjetiti �to dalje kad je telefon zazvonio. Bila je to Johnova i moja agentica
Lynn Nesbit, prijateljica od, pa, valjda kasnih �ezdesetih. U danom �asu nije mi
bilo jasno kako je znala, ali znala je (imalo je neke veze s nekim zajedni�kim
prijateljem s kojim su, izgleda, i Nick i Lynn razgovarali tijekom posljednjih
minuta), a zvala je iz taksija na putu k nama. Na nekoj razini mi je laknulo (Lynn
je znala sre�ivati stvari, Lynn �e znati �to se od mene o�ekuje da u�inim), a na
drugoj sam bila za�u�ena: kako �u u takvom trenutku iza�i na kraj s dru�tvom? �to
�emo raditi, ho�emo li sjediti u dnevnoj sobi sa �pricama i elektrodama za EKG i
krvlju na podu, trebam li ponovo potpaliti vatru koja je gasnula, ho�emo li ne�to
popiti, je li ona �to jela? Jesam li ja �to jela?
Taj tren u kojem sam se pitala jesam li jela bio je prva najava onoga �to sti�e:
kad bih pomislila na hranu, nau�ila sam te no�i, povra�ala bih.
Lynn je stigla.
Sjedile smo u onom dijelu dnevne sobe u kojem krv i elektrode i �price nisu bile.
Sje�am se kako sam, dok sam razgovarala s Lynn, mislila (to je bilo ono �to nisam
mogla re�i) da je krv valjda od pada: pao je na lice, bio je to onaj okrhnuti zub
koji sam primijetila na hitnom prijemu, zub je mogao razrezati usnu iznutra.
Lynn je dignula slu�alicu i rekla da zove Christo-phera.
To je bilo jo� ne�to �to me za�udilo: Christopher kojeg najbolje poznajem jest
Christopher Dickey, ali on je ili u Parizu ili u Dubaiju i, u svakom slu�aju, Lynn
bi rekla Chris, ne Christopher. Osjetila sam kako mi misli skre�u na obdukciju.
Mo�da je obavljaju sad dok tu sjedim. Tad sam shvatila daje Christopher s kojim
Lynn razgovara Christopher Lehmann-Haupt, koji je glavni pisac nekrologa za The
Neto York Times. Sje�am se zaprepa�tenja. Htjela sam re�i ne jo�, ali usta su mi se
osu�ila. Mogla sam se nositi s "obdukcijom", ali ideja "nekrologa" jo� mi nije
sinula. "Nekrolog" je, za razliku od "obdukcije", koja je bila ne�to izme�u mene,
Johna i bolnice, zna�io da se dogodilo. Odjednom sam se pitala, bez ikakve primisli
nelogi�nosti, je li se to dogodilo i u Los Angelesu. Poku�avala sam izra�unati
koliko je sati bilo kad je umro i je li sada ve� toliko u Los Angelesu. (Ima li
vremena da se vratimo? Mo�emo li dobiti neki drugi kraj prema pacifi�kom vremenu?)
Sje�am se da me zgrabila sna�na potreba da ne dopustim da itko u Los Angeles
Timesit to sazna �itaju�i o tome u The Nezv York Timesu. Nazvala sam najbli�eg
prijatelja u Los Angeles Timesu, Tima Ruttena. Uop�e se ne sje�am �to smo Lynn i ja
zatim �inile. Sje�am se da je rekla kako �e ostati preko no�i, ali ja sam rekla:
"Ne, sna�i �u se sama."
I jesam.
Do jutra. Kad sam se, samo napola budna, poku�a-
33
vala prisjetiti za�to sam sama u krevetu. Imala sam neki olovni osje�aj. Bio je to
onaj isli olovni osje�aj s kojim sam se budila onih dana nakon �to bismo se John i
ja posva�ali. Jesmo li se posva�ali? Oko �ega, kako je po�elo, kako �emo to
rije�iti ako se ne mogu sjetiti kako je po�elo?
Zatim sam se sjetila.
Nekoliko tjedana �u se tako buditi u novi dan.
Budim se i osjetim prasak tmine, ne dana.
Jedan od nekoliko stihova iz raznih pjesama Gerarda Manlevja Hopkinsa koje je John
spojio tijekom mjeseci neposredno nakon �to je njegov mla�i brat izvr�io
samoubojstvo, neka improvizirana krunica.
jao um, um ima gorje; litice pada stra�ne, okomite, �ovjekom netaknute.
Nek omalova�i onaj ih tko nikad tamo ne vi�a�e. Budim se i osjetim prasak tmine, ne
dana. Tra�io sam da budem gdje oluje ne do�u.
Sad vidim da je moja ustrajnost u tome da prvu no� provedem sama bila
kompliciranija nego �to se �inilo, primitivni instinkt. Naravno da sam znala da je
John mrtav. Naravno da sam ve� prenijela tu definitivnu vi-
34
jest njegovu bratu, i svom bratu, i Quintaninu mu�u. The Neiv York Times je znao.
Los Angeles Times je znao. Ipak, sama nisam bila nimalo spremna prihvatiti tu
vijest kao finalnu: postojala je neka razina na kojoj sam vjerovala kako se to �to
se dogodilo mo�e obrnuti. Zato sam morala biti sama.
Nakon te prve no�i ne�u vi�e biti sama tjednima (Jim i njegova �ena Gloria doletjet
�e sutradan iz Kalifornije, Nick �e se vratiti u grad, Tony i njegova �ena Rosemary
do�i �e iz Connecticuta, Jose ne�e oti�i u Las Vegas, na�a tajnica Sharon vratit �e
se sa skijanja, nikad se ne�e dogoditi da u ku�i nema ljudi), ali te prve no�i
morala sam biti sama.
Morala sam biti sama, tako da se on mo�e vratiti.
To je bio po�etak moje godine magi�nog razmi�ljanja.
35
Mo� �alosti da rastroji um zapravo je iscrpno opisana. Proces �aljenja, rekao nam
je Freud u svojem �lanku "Zalovanje i melankolija" iz 1917., "obuhva�a te�ka
odstupanja od normalna pristupa �ivotu". Pa ipak, istaknuo je, �alost je neobi�na
rastrojenost: "Nikad nam ne padne na pamet da to smatramo patolo�kim stanjem i da
uputimo na lije�enje." Umjesto toga oslanjamo se na to da �e se "prevladati nakon
odre�enog protoka vremena". Smatramo "svako mije�anje u to beskorisnim, pa �ak i
�tetnim". Melanie Klein u "Zalovanje i njegov suodnos s mani�no-depresivnim
stanjima" iz 1940. tvrdi sli�no: "Zalovatelj je ustvari bolestan, ali budu�i da je
njegovo stanje uobi�ajeno i �ini nam se prirodnim, zalovanje ne nazivamo bole��u...
Da preciznije izrazim svoj zaklju�ak: rekla bih da u �alovanju subjekt prolazi
modificirano i prolazno mani�no-depre-sivno stanje i zatim ga prevlada."
Primijetite naglasak na "prevladavanju". Ve� je bilo duboko ljeto, nekoliko mjeseci
nakon one no�i kad sam morala biti sama kako bi se on mogao
37
vratiti, kad sam shvatila da je tijekom zime i prolje�a bilo prilika u kojima nisam
bila u stanju racionalno razmi�ljati. Razmi�ljala sam onako kako mala djeca
razmi�ljaju, kao da moje misli ili �elje imaju snagu obrnuti pri�u, promijeniti
ishod. U mom slu�aju to poreme�eno razmi�ljanje bilo je skriveno, nitko drugi ga
nije primje�ivao, skrivalo se �ak i od mene, ali je isto tako, unazad gledano, bilo
gorljivo i stalno. Unazad gledano, bilo je znakova, upozorenja koje sam trebala
primijetiti. Bio je to primjerice slu�aj nekrologa. Nisam ih mogla �itati. To je
trajalo od 31. prosinca, kad su se pojavili prvi nekrolozi, do 29. velja�e, dodjele
Akademijinih nagrada 2004. godine, kad sam ugledala Johno-vu sliku u Akademijinoj
monta�i "in memoriam". Kad sam ugledala fotografiju prvi put sam shvatila za�to su
me nekrolozi tako uznemirivali.
Dopustila sam drugima da misle da je mrtav.
Dopustila sam da ga �ivog zakopaju.
Jo� jedno upozorenje: do�ao je �as (kraj velja�e, po�etak o�ujka, nakon �to je
Quintana iza�la iz bolnice, ali prije sprovoda koji je �ekao njezin oporavak) kad
mi je sinulo da bih trebala pokloniti Johnovu odje�u. Mnogi su mi spomenuli nu�nost
da poklonim odje�u, obi�no u sklopu dobronamjerne, ali (kako se pokazalo) proma�ene
ponude da mi pomognu to u�initi. Pru�ala sam otpor. Nisam imala pojma za�to. I sama
se sje�am kako sam, nakon �to je otac umro, pomagala majci podijeliti njegovu
odje�u na hrpu za Goodwill i "bolju" hrpu
38
za dobrotvorni du�an rabljenom robom gdje moja �ogo-rica Gloria radi kao
dobrovoljka. Nakon maj�ine smrti, Gloria, ja, Quintana i Glorijine i Jimove k�eri
u�inile smo isto s njezinom odje�om. To je dio onoga �to ljudi rade poslije smrti,
dio rituala, svojevrsna du�nost.
Po�ela sam. Raskr�ila sam policu na kojoj je [ohn slagao debele majice, majice
kratkih rukava, odje�u koju je nosio kad bi rano ujutro i�ao u �etnju Central
Parkom. �etali smo se svako jutro. Nismo se uvijek zajedno �etali jer smo voljeli
razli�ite staze, ali bismo imali na umu gdje je ono drugo i sreli se prije nego �to
bismo iza�li iz parka. Odje�a na toj polici bila mi je poznata kao i vlastita. To
sam isklju�ila iz svojih misli. Odvojila sam odre�ene stvari (izblijedjeli! debelu
majicu koje se naro�ito dobro sje�am, majicu kratkih rukava Canvon Rancha koju mu
je Quintana donijela iz Arizone), ali sam ve�inu s te police stavila u vre�e i
odnijela vre�e preko ceste u Episkopalnu crkvu Sv. Jakova. Ohrabrena, otvorila sam
ormar i napunila jo� vre�a: tenisice New Balance, cipele za svako vrijeme, kratke
hla�e Brooks Brothersa, vre�a za vre�om sokni. Odnijela sam vre�e u crkvu. Jedan
dan nekoliko tjedana kasnije uzela sam jo� nekoliko vre�a i u�la u Johno-vu radnu
sobu, gdje je dr�ao odje�u. Nisam jo� bila spremna baviti se odijelima, ko�uljama i
sakoima, ali mislila sam da se mogu nositi s cipelama koje su preostale, za
po�etak.
Stala sam na vratima sobe.
39
Nisam mogla pokloniti ostatak njegovih cipela.
Stajala sam tamo neko vrijeme, a onda shvatila za�to: trebat �e mu cipele ako se
kani vratiti.
Prepoznavanje te misli ni u kom slu�aju nije izbrisalo samu misao.
Jo� nisam poku�ala utvrditi (recimo tako �to �u pokloniti cipele) je li ta misao
izgubila svoju mo�.
Kad razmislim, vidim da je sama obdukcija bila prvi primjer takvog razmi�ljanja.
�to god drugo bilo u mojoj glavi kad sam tako odlu�no odobrila obdukciju, bila je
tu i neka razina rastrojenosti na kojoj sam mislila kako bi obdukcija mogla
pokazati da je to �to se dogodilo ne�to jednostavno. Moglo je biti tek neka
prolazna blokada ili aritmija. Moglo je zahtijevati tek malu prilagodbu - promjenu
lijekova, recimo, ili resetiranje pejsmejkera. U tom bi slu�aju, tako su te misli
tekle, mogli to jo� srediti.
Sje�am se da me se dojmio jedan intervju sTeresom Heinz Kerry tijekom kampanje
2004., u kojem je govorila o nagloj smrti svoga prvog mu�a. Nakon pada aviona u
kojem je poginuo John Heinz, kazala je u tom intervjuu, vrlo je sna�no osje�ala da
"mora" napustiti VVashington i vratiti se u Pittsburgh.
Naravno da se "morala" vratiti u Pittsburgh.
Pittsburgh, a ne Washington, bio je ono mjesto kamo bi se on mogao vratiti.
Obdukciju zapravo nisu napravili one ve�eri kad su Johna proglasili mrtvim.
40
Obdukciju nisu napravili do jedanaest ujutro sutradan. Sad shva�am da nisu mogli
napraviti obdukciju prije nego �to me nazvao neki �ovjek iz Newyor�ke bolnice kojeg
nisam poznavala, ujutro 31. prosinca. �ovjek koji me nazvao nije bio "moj socijalni
radnik", ni "lije�nik moga supruga", ni, kako bismo John i ja rekli jedno drugome,
na� prijatelj s mosta. "Nije na� prijatelj s mosta" bila je obiteljska �ifra, imala
je veze s time kako je njegova teta Harriet Burns opisivala daljnje susrete s
nedavno vi�enim neznancima, kao kad bi ispred Friendly'sa u VVest Hartfordu vidjela
isti cadillac Seville koji ju je ranije pretekao na mostu Bulkeley. "Na� prijatelj
s mosta", rekla bi. Razmi�ljala sam o tome kako bi John rekao "nije na� prijatelj s
mosta" dok sam slu�ala �ovjeka na telefonu. Sje�am se izraza su�uti. Sje�am se
nu�enja pomo�i. �inilo se kao da izbjegava neku temu.
Zove, tad je rekao, da pita bih li donirala organe svoga supruga.
Mnoge misli pro�le su mi u tom trenu glavom. Prva rije� koja mije pro�la kroz glavu
bila je "ne". Istodobno sam se sjetila kako je Quintana jedan dan za ve�erom
spomenula da se registrirala kao donator organa kad je produ�ivala voza�ku dozvolu.
Pitala je Johna je li i on to u�inio. Rekao je da nije. Raspravljali su o tome.
Ja sam promijenila temu.
Nisam bila u stanju razmi�ljati o bilo kojem od njih kao mrtvima.
�ovjek na telefonu jo� je govorio. Razmi�ljala sam:
41
kad bi ona danas umrla na odjelu za intenzivnu skrb u Sjevernoj Beth Israel, bi li
ovo spominjali? �to bih ja u�inila? �to �u sada u�initi?
�ula sam se kako �ovjeku na telefonu govorim da je mu�eva i moja k�i bez svijesti.
�ula sam se kako govorim da smatram kako nisam u stanju o tako �emu odlu�iti prije
nego �to na�a k�i uop�e sazna da je mrtav. To mi se u danom �asu �inilo kao razuman
odgovor.
Tek nakon �to sam spustila slu�alicu sinulo mi je da ni�ta u vezi toga nije
razumno. Ta pomisao bila je brzo (i korisno; primijetite kako se istoga �asa
mobiliziraju kognitivne stanice) zamijenjena drugom: ne�to se tu, u tom pozivu, ne
sla�e. Tu je ne�to proturje�no. Taj �ovjek govorio je o doniranju organa, ali sada
vi�e nikako nije moglo do�i do uspje�nog va�enja organa: John nije bio na
aparatima. Nije bio na aparatima kad sam ga vidjela u onom zastorima odvojenom
odjeljku na hitnom prijemu. Nije bio na aparatima kad je sve�enik do�ao. Svi su
organi sigurno prestali raditi.
Tad sam se sjetila: ordinacija patologa za okrug Mi-ami-Dade. John i ja bili smo
tamo zajedno jedno jutro 1985. ili 1986. Tamo je bio i netko iz o�ne banke i
bilje�io tijela za va�enje ro�nice. Ta tijela kod patologa za Miami-Dade nisu bila
na aparatima. Taj �ovjek iz New-vor�ke bolnice govorio je, dakle, o va�enju samo
ro�nica, o�iju. Pa za�to onda nije to rekao? Za�to mi je to pogre�no prikazao?
Za�to nazvati i ne re�i jednostavno "njegove o�i"? Uzela sam srebrnu kop�u, koju mi
je socijalni radnik sino� dao, iz kutije u spava�oj sobi i
42
pogledala voza�ku dozvolu. O�i: plave, pisalo je na dozvoli. Ograni�enje: kontaktne
lece.
Za�to nazvati i ne re�i jednostavno �to �eli�?
Njegove o�i. Njegove plave o�i. Njegove plave nesavr�ene o�i.
i ono �to �elim znati jest kako vam se svi�a va� plavooki momak Gospodine Smrt
To jutro nisam se mogla sjetiti tko je napisao te stihove. Mislila sam da su E. E.
Cummingsovi, ali nisam bila sigurna. Nisam imala ni jednu Cummingsovu knjigu, ali
sam na polici s poezijom u spava�oj sobi na�la antologiju, neku staru Johnovu
�itanku, objavljenu 1949., kad je bio u Portsmouthskom samostanu, benediktinskom
internatu blizu Newporta kamo su ga poslali nakon �to mu je otac umro.
[Smrt njegova oca: nagla, od srca, u ranim pedesetim godinama, trebala sam to
shvatiti kao upozorenje.)
Ako smo slu�ajno bili bilo gdje u blizini Newporta, John bi me poveo u Portsmouth
da �ujem gregorijanske napjeve za ve�erniicu. To je ne�to �to bi ga ganulo. Na
predlistu antologije bilo je ispisano ime Dunne, sitnim pa�ljivim rukopisom, a
zatim, istim rukopisom, plava tinta, plava tinta nalivpera, ove upute za u�enje: 1)
�to je zna�enje pjesme i kakav je do�ivljaj?; 2) Na kakvu nas misao ili
razmi�ljanje do�ivljaj navodi?; 3) Kakvo
43
raspolo�enje, osje�aj, emociju pobu�uje ili stvara pjesma kao cjelina? Vratila sam
knjigu na policu. Pro�i �e nekoliko mjeseci prije nego �to se sjetim provjeriti
jesu li ti stihovi uistinu E. E. Cummingsovi. Pro�i �e isto tako nekoliko mjeseci
prije nego �to mi sine daje moja ljutnja prema tom nepoznatom nazivatelju iz
Newyor-�ke bolnice odra�avala jo� jednu verziju primitivne strave koju u meni nije
pobudilo pitanje o obdukciji.
�to je zna�enje i kakav je do�ivljaj ?
Na kakvu nas misao ili razmi�ljanje do�ivljaj navodi?
Kako se mo�e vratiti ako mu uzmu organe, kako se mo�e vratiti ako nema cipela?
44
4.
Na ve�ini povr�inskih razina doimala sam se racionalnom. Prosje�nom promatra�u
izgledala bih kao da potpuno razumijem daje smrt neopoziva. Odobrila sam obdukciju.
Dogovorila sam kremiranje. Dogovorila sam da se njegov pepeo pokupi i odnese u
katedralu Sv. Ivana evan�elista, gdje �e se, kad Quin-tana bude budna i dovoljno
zdrava da bude prisutna, polo�iti u kapelicu kraj glavnog oltara u koju smo brat i
ja polo�ili pepeo na�e majke. Dogovorila sam da skinu mramornu plo�u u koju je bilo
uklesano njezino ime i da ukle�u i johnovo ime. Naposljetku, 23. o�ujka, gotovo tri
mjeseca poslije njegove smrti, do�ivjela sam i to da se njegov pepeo smjesti u zid,
da se mramorna plo�a ponovo postavi i odr�i misa.
Imali smo gregorijanski napjev, za Johna. Quintana je tra�ila da napjev bude na
latinskom. John bi to isto tra�io.
Imali smo samo jednu baroknu trublju. Imali smo katoli�kog sve�enika i episkopalnog
sve�enika.
45
Govorio je Calvin Trillin, govorio je David Halber-stam, govorila je Quintanina
najbolja prijateljica Su�an Travlor. Susanna Moore je �itala odlomak iz East Co-
kera, onaj dio o tome kako "�ovjek nau�i da nade najbolje rije�i za ono / �to vi�e
ne �eli iskazat, ili za na�in, kojim mu / Ne odgovara vi�e da to iska�e". Nick je
�itao Katula "O bratovoj smrti". Quintana, jo� slaba, ali postojana glasa, stoje�i
u crnoj haljini u istoj katedrali u kojoj se osam mjeseci ranije udala, �itala je
pjesmu koju je napisala ocu.
U�inila sam to. Priznala sam daje mrtav. U�inila sam to najjavnije �to sam mogla
zamisliti.
Ipak je moje razmi�ljanje o tome ostalo sumnjivo nejasno. Za nekom ve�erom u kasno
prolje�e ili rano ljeto slu�ajno sam upoznala istaknutoga sveu�ili�nog teologa.
Netko za stolom postavio je neko pitanje o vjeri. Teolog je govorio o tome kako je
sam obred oblik vjere. Svoju reakciju nisam izrazila, ali je bila negativna,
�estoka, pretjerana �ak i meni. Kasnije sam shvatila da je moja trenuta�na pomisao
bila: ali obavila sam obred. Sve sam obavila. Obavila sam Sv. Ivana evan�elista,
obavila sam napjev na latinskom, obavila sam katoli�kog sve�enika i episkopalnog
sve�enika, obavila sam "Jer je tisu�u godina u o�ima tvojim ko ju�era�nji dan koji
je minuo" i obavila sam "In paradisum dedu-cant angeli".
I to ga svejedno nije vratilo.
"Vratiti ga" tih je mjeseci bio moj skriveni fokus,
46
�arobnja�ki trik. Do kasnog ljeta po�ela sam to jasno uo�avati. "Jasno uo�avanje"
jo� mi nije dopustilo da poklonim odje�u koja bi mu trebala.
U crne dane, tako su me u�ili od djetinjstva, �itaj, u�i, razradi, potra�i u
literaturi. Informacije su kontrola. S obzirom na to da je �alost i dalje
najop�enitija tegoba, literatura o njoj �inila se zamjetno tanka. Ima dnevnik koji
je C. S. Lewis vodio nakon smrti svoje �ene, Promatranje �alosti. Ima tu i tamo
neki odlomak u ovom ili onom romanu, primjerice opis utiska koji na Her-manna
Castorpa ostavi �enina smrt u �arobnoj gori Thomasa Manna: "Um mu se pomutio i
pomra�io pa je u svojoj izbezumljenosti po�inio vi�e pogre�aka u poslu tako da je
tvrtka 'Castorp i sin' pretrpjela znatne gubitke; drugog prolje�a po �eninoj smrti,
pri inspekciji hambara u vjetrovitoj ulici, navukao je upalu plu�a i, kako mu
oslabljeno srce nije moglo podnijeti vatru-�tinu, umro od u roku od pet dana, uza
svu skrb doktora Heidekinda..." Ima, u klasi�nim baletima, onih trenutaka kad ovaj
ili onaj napu�teni dragan poku�ava na�i i o�iviti ovu ili onu voljenu, zaplavljeno
svjetlo, bijele suknjice, pas de deux s voljenom osobom koji najavljuje kona�an
povratak medu mrtve: la danse des ombres, ples sjena. Ima odre�enih pjesama,
zapravo, mnogo pjesama. Bio je tu dan ili dva kad sam se oslanjala na "Napu�tenog
sirena" Matthewa Arnolda:
47
Sluhu majke zacijelo bi bio (zovite opet) dje�ji glas mio; Bolni li vapaj dje�jega
zova -Morat �e ona do�i iznova!
Bilo je dana kad sam se oslanjala na VV. H. Audena, stihovi "Pogrebnog bluza" iz
Osvajanje F6:
Zaustavi ure, telefoniranju nekje kraj Sprije�i psa da laje, so�nu kost mu daj
Uti�aj klavir, bubanj tiho podesi Ne/c povorka krene, kov�eg iznesi.
Pjesme i ples sjena �inili su mi se najegzaktnijima.
S onu stranu, ili izme�u redaka tako apstraktnih prikaza boli i jarosti �alovanja,
ima cijeli jedan korpus podliterature, uradi-sam vodi�a za no�enje s tim stanjem,
neki od njih "prakti�ni", neki "za nadahnu�e", ve�ina i jednih i drugih beskorisna.
(Nemojte previ�e piti, nemojte potro�iti novac od osiguranja na preure�enje dnevne
sobe, pridru�ite se nekoj skupini za podr�ku.) I tako je ostala stru�na literatura,
studije koje su pisali psihijatri, i psiholozi, i socijalni radnici koji su do�li
poslije Freuda i Melanie Klein, pa sam se prili�no brzo na�la kako se okre�em toj
literaturi. Saznala sam iz nje mnogo toga �to sam ve� znala, �to je u nekom smislu
naizgled obe�avalo utjehu, potvrdu, izvanjsko mi�ljenje da ne zami�ljam to �to se,
�ini se, doga�a. Iz O�alo��enost: reakcije, posljedice i skrb, zbornika Me-
48
dicinskog instituta Nacionalne akademije znanosti iz 1984. godine, nau�ila sam,
primjerice, da su naj�e��e neposredne reakcije na smrt �ok, otupjelost i nevjerica:
"Subjektivno, oni koji su ostali za pokojnikom mogu se osje�ati kao da su umotani u
�ahuru ili pokriva�; drugima se mo�da �ini da se dobro dr�e. Budu�i da zbilja smrti
jo� nije prodrla u svijest, pre�ivjeli se mogu doimati kao da sasma prihva�aju
gubitak."
Otud, dakle, onaj privid "smirene �enske".
�itala sam dalje. Utvr�eno je, nau�ila sam iz Har-vardske studije J. VVilliama
VVordena o o�alo��enosti u djece u Massachusettskoj op�oj bolnici, da dupini
odbijaju hranu nakon smrti druga. Kod gusaka su primijetili da na takvu smrt
reagiraju tako �to lete i zovu, tra�e dok se ne dezorijentiraju i izgube. Ljudi,
pro�itala sam ali sam to ve� znala, pokazuju sli�ne reakcijske obrasce. Tra�e.
Prestaju jesti. Zaborave disati. Slabe od smanjenog kisika, za�epe sinuse
neprolivenim suzama i zavr�e na otorinolaringologiji sa �udnim upalama uha. Gube
koncentraciju. "Nakon godinu dana mogla sam �itati naslove u novinama", rekla mi je
prijateljica kojoj je mu� umro tri godine prije toga. Gube kognitivnu sposobnost na
svim planovima. Kao i Hermann Castorp, po�injaju pogre�ke u poslu i trpe znatne
gubitke. Zaborave vlastiti telefonski broj i pojave se na aerodromu bez putovnice.
Razbolijevaju se, neuspje�ni su, pa �ak i, opet kao i Hermann Castorp, umiru.
Taj aspekt "umiranja" dokumentiran je u brojnim studijama.
49
Po�ela sam na �etnje Central Parkom sa sobom nositi ne�to po �emu bi me mogli
identificirati, za slu�aj da se to meni dogodi.
Kad bi telefon zazvonio dok sam bila pod tu�em, vi�e se nisam javljala, tako da ne
padnem mrtva na plo�ice.
Odre�ene studije, saznala sam, bile su slavne. To su ikone literature, mjerilo
stvari, na njih se osvr�u u svemu �to sam �itala. To je, na primjer, Young,
Benjamin i Wallis: The Lancet 2:454-456,1963. godine. Ta studija o 4.486 nedavno
obudovjelih Britanaca, koje su pratili kroz pet godina, pokazivala je "znatno vi�u
stopu smrtnosti medu udovcima u prvih �est mjeseci o�alo��enosti nego medu
o�enjenima". To je Rees i Lutkins: British Medica! Journal 4:13-16,1967. godine. Ta
studija uspore�uje, i prati kroz �est godina, 903 o�alo��enih �lanova obitelji s
odgovaraju�om kontrolnom skupinom od 878 ljudi koji nisu u �alosti. Pokazalo se da
je "u prvoj godini znatno ve�a smrtnost medu o�alo��enim partnerima." Funkcionalno
obja�njenje takve povi�ene stope smrtnosti izlo�eno je u zborniku Medicinskog
instituta iz 1984. godine: "Dosada�nja istra�ivanja pokazala su da, poput mnogih
drugih uzro�nika stresa, �alost �esto izaziva promjene u endokrinom, imun-skom,
autonomnom �iv�anom i kardiovaskularnom sustavu; na sve njih u osnovi utje�u
funkcije mozga i neurotransmiteri."
Postoje, kako sam isto iz te literature nau�ila, dvije vrste �alosti. Ona
po�eljnija, ona koja se povezuje sa
5�
"sna�enjem" i "razvojem", jest "nekomplicirana �alost" ili "normalna o�alo��enost".
Uz takvu nekompli-ciranu �alost, tvrdi Merckov priru�nik, 16. izdanje, i dalje se
tipi�no mogu javiti "simptomi tjeskobe kao �to su po�etna insomnija, nemir i
hiperaktivnost autono-mnog �iv�anog sustava", ali "uglavnom ne uzrokuje klini�ku
depresiju, osim u onih osoba koje naginju poreme�ajima raspolo�enja". Druga vrsta
�alosti jest "komplicirana �alost", koja je u literaturi poznata i kao "patolo�ka
o�alo��enost" i ka�u da se javlja u razli�itim situacijama. Jedna od situacija u
kojoj bi se mogla javiti patolo�ka o�alo��enost, stalno sam �itala, jest ona u
kojoj su pre�ivjeli i pokojnik bili neobi�no ovisni jedno o drugome. "Je li
o�alo��ena osoba bila stvarno izrazito ovisna o pokojnoj osobi za ostvarenje
u�itka, podr�ke ili pouzdanja?" To je jedan od dijagnosti�kih kriterija koje navodi
dr. David Peretz, s odjela psihijatrije na Sveu�ili�tu Columbia. "Je li se
o�alo��ena osoba osje�ala bespomo�no bez izgubljene osobe kad bi dolazilo do
nametnutih razdvajanja?" Razmotrila sam ta pitanja.
Kad sam jednom 1968. morala neo�ekivano provesti no� u San Franciscu (pisala sam
neki �lanak, ki�ilo je, ki�a je pogurnula intervju s kasnog popodneva na sljede�e
jutro), John je doletio iz Los Angelesa tako da mo�emo skupa ve�erati. Ve�erali smo
u Ernie'su. Poslije ve�ere John je za trinaest dolara odletio "Pono�nim leta�em"
kompanije PSA, pogodnost iz jednog doba u Kaliforniji kad se iz Los Angelesa moglo
letjeti u San
51
Francisco, Sacrarnento ili San Jose za dvadeset �est dolara povratno, natrag na
LAX. Razmi�ljala sam o PSA-u.
Svi avioni kompanije PSA imali su naslikan smije�ak na nju�ci. Sve doma�ice bile su
odjevene u jarkoru�i�a-sto-naran�aste minice u stilu Rudija Gernreicha. PSA je
predstavljala razdoblje na�ega �ivota kad je ve�ina onoga �to smo radili bila naoko
bez posljedica, bez muke, raspolo�enje u kojem �ovjeku ni�ta nije predstavljalo da
preleti tisu�u kilometara radi ve�ere. To raspolo�enje zavr�ilo je 1978. godine kad
se PSA-ov Boeing 727 sudario s Cessnom 172 nad San Diegom, pri �emu je poginulo
sto�etrdeset�etvero ljudi.
Kad se to dogodilo, sinulo mi je da sam bila zanemarila ra�un vjerojatnosti kad je
bila rije� o PSA-u.
Sad vidim da se ta pogre�ka nije odnosila samo na PSA.
Kad je Quintana u dobi od dvije ili tri godine letjela s kompanijom PSA u
Sacrarnento da vidi moje roditelje, govorila je da 'Teti sa smije�kom". John je
zapisivao njezine izraze na ceduljice i spremao ih u crnu oslikanu kutiju koju mu
je majka dala. Ta kutija, koja i dalje s ceduljicama stoji na stolu u mojoj dnevnoj
sobi, ima sliku ameri�kog orla i rije�i "E pluribus unum". Kasnije je upotrijebio
neke od njezinih izraza u romanu Dutch Shea, ml. Dao ih je Cat, k�eri Dutcha Sheae,
koja je poginula od IRA-ine bombe dok je s majkom ve�erala u Ulici Charlotte u
Londonu. Evo odlomka onoga �to je napisao:
52
"Gdje si bio bio?" znala je rec'i i "Kamo je oti�ao nestanak jutra?" Sve ih je
zapisao i nagurao u si�u�nu tajnu ladicu javorova stola koji je Barry Stukin dao
njemu i Lee kao vjen�ani dar... Cat u �kolskoj �kotskoj suknji. Cat koja je kadu
zvala "kadi�te", a leptire koje su trebali za neki eksperiment u vrti�u
"letiptirima". Cat koja je smislila prvu pjesmu kad joj je bilo sedam: "Jednoga
dana ja �u se udati / za de�ka koji zna jahati / zvat �e se David / i razvodima se
bavit."
U toj ladici bio je Slomljeni �ovjek. Slomljeni �ovjek, tako je Cat zvala strah, i
smrt, i nepoznato. Lo�e sam sanjala, o Slomljenom �ovjeku, rekla bi. Nemoj
dopustiti da me Slomljeni �ovjek ulovi. Ako do�e Slomljeni �ovjek, ja �u se
uhvatiti za ogradu i ne�u mu dopustiti da me odvede... Pitao se je li Slomljeni
�ovjek imao vremena prestra�iti Cat prije nego �to je umrla.
Sad uvi�am ono �to nisam uvidjela 1982. godine kad je objavljen Dutch Shea, ml: to
je roman o �alosti. U literaturi bi pisalo da Dutch Shea osje�a patolo�ku
o�alo��enost. Evo koji bi bili dijagnosti�ki znakovi: opsjednut je trenutkom Catine
smrti. Stalno vrti taj prizor, kao da bi novo gledanje moglo otkriti druga�iji
kraj:
53
restoran na Ulici Charlotte, salata od endivije, Catine ljubi�aste �pagerice,
bomba, Catina glava u kolicima za slatki�e. Svoju biv�u �enu, Catinu majku, mu�i
ponavljanjem jednog te istog pitanja: zastoje bila na zahodu kad je bomba puknula?
Na kraju mu ka�e:
Nikad me nisi pretjerano cijenio kao Catinu majku, ali ipak sam je ja odgojila.
Brinula sam o njoj kad je dobila prvu menstruaciju i sje�am se, kad je bila mala
curica, da je moju spava�u sobu zvala svojom slatkom drugom sobom, i da je �pagete
zvala pa�-gete, i da je ljude koji su dolazili k nama zvala boki�i. Rekla je gdje
si bio bio i kamo je oti�ao nestanak jutra, a ti si, pizdo, rekao Thaveru kako
�eli� daje se netko sje�a. Rekla mi je da je trudna, da joj se omaklo, i htjela je
znati �to da radi, a ja sam oti�la na zahod jer sam znala da �u se rasplakati, a
nisam htjela plakati pred njom pa sam se htjela rije�iti suza tako da se mogu
razumno postaviti i onda sam �ula bombu, a kad sam kona�no iza�la, dio nje je bio u
sorbe-tu, a dio na cesti, a ti, ti pizdo, ti �eli� da je se netko sje�a.
Mislim da bi John rekao da je Dutch Shea, ml o vjeri.
Kad je po�eo pisati roman ve� je znao koje �e biti zadnje rije�i, ne samo zadnje
rije�i romana, ve�i zadnje
54
rije�i koje Dutch Shea pomisli prije nego �to se ustrijeli: "Vjerujem u Cat.
Vjerujem u Boga." Credo in Deum. Prve rije�i katoli�kog katekizma.
Je li o vjeri ili o �alosti?
jesu li vjera i �alost ista stvar?
Jesmo li bili neobi�no ovisni jedno o drugome ono ljeto kad smo plivali, i gledali
Tenko, i odlazili na ve�ere u Morton's?
Ili smo imali neobi�nu sre�u?
Kad bih bila sama, bi li mi se mogao vratiti sa smije�kom?
Bi li rekao "rezerviraj stol kod Ernieja"?
PSA i smije�ak vi�e ne postoje, prodani su US Air-waysu i zatim prebojeni s aviona.
Ernie's vi�e ne postoji, ali ga je Alfred Hitchcock nakratko ponovo sagradio za
Vrtoglavicu. James Ste-wart prvi put ugleda Kim Novak kod Ernieja. Kasnije ona
padne sa zvonika (isto ponovo sagra�en, specijalni efekt) u misiji San Juan
Bautista.
Mi smo se vjen�ali u San Juan Bautista.
U sije�anjsko poslijepodne dok su se u vo�njacima kraj ceste 101 vidjeli cvjetovi.
Dok je jo� bilo vo�njaka kraj ceste 101.
Ne. Opatrne te tako, ako se vra�a�. Cvjetovi koji se vide u vo�njacima kraj ceste
101 nisu pravi put.
Nekoliko tjedana nakon �to se to dogodilo poku�avala sam se dr�ati na pravom putu
(uskom putu, putu po kojem nema vra�anja) tako �to si ponavljam zadnja
55
dva stiha elegije VValtera Savagea Landora iz 1806. godine "Rose Avlmer" u sje�anje
na k�i Lorda Avlmera koja je umrla u Calcutti u dobi od dvadeset godina. Nisam
pomislila na "Rose Avlmer" otkad sam studirala na Berkelevju, ali sad sam se
sje�ala ne samo pjesme nego i ve�ine onoga stoje re�eno o njoj u sklopu kojeg li
ve� kolegija smo je analizirali. "Rose Avlmer" funkcionira, rekao je tko god ve�
bio taj koji je dr�ao to predavanje, jer se pretjerana i stoga besmislena hvala
pokojnice iz �etiri prva stiha ("Jao, �to krasi kraljevski rod, jao, i bo�ji soj i
�to svaku vrlinu, svaki plod l Rose Aylmer, svaki to je ukras tvoj") stavlja u
nagli, �ak zapanjuju�i kontrast s "grubomslatkom mudro��u" zadnja dva stiha, koji
kazuju da �alovanje ima svoje mjesto, ali i svoja ograni�enja: "No� uzdaha i
sje�anja I Posve�ujem sad tebi"
"No� uzdaha i sje�anja", sje�am se kako je predava� ponovio. "No�. Jednu no�. Mo�da
je cijela no�, ali on �ak i ne veli cijelu no�, veli no�, ne ne�to �to traje cijeli
�ivot, ne�to �to traje nekoliko sati."
Gruba slatka mudrost. O�ito sam, s obzirom na to da mi se "Rose Avlmer" urezala u
sje�anje, kao studentica smatrala da daje lekciju iz pre�ivljavanja.
30. prosinca 2003.
Vidjeli smo Quintanu u jedinici intenzivne skrbi na �estom katu Sjeverne Beth
Israel.
Gdje �e ostati jo� dvadeset �etiri dana. .
Neobi�na ovisnost (je li to izraz za "brak", za "mu� i �ena", za "majka i dijete",
"u�a obitelj"?) nije jedina situacija u kojoj mo�e do�i do komplicirane ili
patolo�ke �alosti. Druga, �itala sam u literaturi, jest ona u kojoj se proces
�alosti prekida "okolnostima", recimo "odga�anjem sprovoda" ili "zbog bolesti ili
druge smrti u obitelji". Pro�itala sam obja�njenje dr. Vamika D. Volkana, profesora
psihijatrije na Virginijskom sveu�ili�tu u Charlottesvilleu, ne�ega �to on zove
"terapija ponovne �alosti", tehnike koju su razvili na Virginijskom sveu�ili�tu za
lije�enje "utvr�eno patolo�kih �alobnika". Tijekom te terapije, tvrdi dr. Volkan,
dolazi do to�ke u kojoj:
poma�emo pacijentu da razmotri okolnosti smrti - kako se dogodila, pacijentova
reakcija na tu vijest i na vi�enje tijela, doga�aji na sprovodu itd. U tom se �asu
obi�no javlja ljutnja, ako terapija dobro napreduje; prvo se izbacuje, zatim se
usmjerava prema drugima i, na kraju, prema mrtvoj osobi. Tada mo�e do�i do
abreagiranja ~ onoga �to Bibring [E. Bibring: "Psihoanaliza i dinami�ke
psihoterapije" u: Journal of the American Psychoanalytic Association 2:745 itd.,
1954.] naziva "osje�ajno olak�anje" -�to pacijentu pokazuje stvarnost njegovih
potisnutih impulsa. Koriste�i se svojim ra-
57
zumijevanjem psihodinamike sadr�ane u pacijentovoj potrebi da izgubljenu osobu
odr�i na �ivotu, tada mo�emo objasniti i interpretirati odnos koji je postojao
izme�u pacijenta i umrle osobe.
No odakle to�no dr. Volkan i njegov tim u Charlottesvi-lleu izvla�e svoje
jedinstveno razumijevanje "psihodinamike sadr�ane u pacijentovoj potrebi da
izgubljenu osobu odr�i na �ivotu", svoju naro�itu sposobnost da "objasne i
interpretiraju odnos koji je postojao izme�u pacijenta i umrle osobe"? Jeste li vi
gledali Tenko sa mnom i "izgubljenom osobom" u Brentwood Parku, jeste li i�li na
ve�eru s nama u Morton's ? Jeste li bili sa mnom i "umrlom osobom" na Punchbowlu u
Hono-luluu �etiri mjeseca prije nego �to se to dogodilo? jeste li vi skupljali
cvjetove plumerije i bacali ih po grobovima neznanih �rtava iz Pearl Harbora? Jeste
li se vi s nama prehladili na ki�i u Jardin du Ranelagh u Parizu mjesec dana prije
nego �to se to dogodilo? Jeste li s nama presko�ili Monete i oti�li na ru�ak u
Conti? Jeste li bili s nama kad smo oti�li iz Contija i kupili termometar, jeste li
sjedili na na�em krevetu u Bristolu kad se nijedno od nas nije moglo dosjetiti kako
prera�unati celzije na termometru u fahrenheite?
Jeste li bili ondje?
Niste.
Mogli ste biti korisni s termometrom, ali niste bili ondje.
58
Ja ne moram "razmotriti okolnosti smrti". Bila sam tamo.
Nisam primila "vijest", nisam "vidjela tijelo". Bila sam tamo.
Ulovim se, stanem.
Shvatim da usmjeravam iracionalnu ljutnju prema posve nepoznatom dr. Volkanu u
Charlottesvilleu.
Osobe koje su u �oku stvarne patnje nisu samo du�evno uznemirene ve� su i fizi�ki
neuravnote�ene. Bez obzira na to koliko su naoko mirne i pod kontrolom, nitko u
takvim okolnostima ne mo�e biti normalan. Hladno im je zbog poreme�ene cirkulacije,
napete su i besane zbog tuge. Cesto se udaljavaju od osoba koje ina�e vole. Nikoga
ne bi trebalo nametati onima koji su u �alosti, a svim prekomjerno emotivnim
osobama, bez obzira na to koliko bliske i drage bile, treba apsolutno zabraniti
pristup. Premda je spoznaja da ih prijatelji vole i tuguju zbog njih velika utjeha,
najbliskije pogo�ene treba za�tititi od bilo koga i bilo �ega �to �e im vjerojatno
preopteretiti �ivce koji su ve� na opasnoj to�ki, a nitko nema pravo osje�ati se
povrije�en jer im se ka�e da ne mogu biti od koristi ili primljeni. U takvim
trenucima nekim je ljudima dru�tvo utjeha, drugi se klone najdra�ih prijatelja.
59
Taj odlomak je iz bontona Emily Post iz 1922. godine, XXIV. poglavlje, "Sprovodi",
koje �itatelja vodi od trenutka smrti ("�im se zbila smrt, netko, obi�no
bolni�arka, navla�i kapke u bolesni�koj sobi i ka�e nekome od posluge da navu�e
kapke u cijeloj ku�i") preko uputa za razmje�taj onima koji dodu na sprovod: "U�ite
u crkvu �to ti�e mo�ete, a budu�i da na sprovodu nema osobe koja razmje�ta, sami se
smjestite ondje kamo otprilike spadate. Samo bi vrlo blizak prijatelj trebao sjesti
naprijed u sredi�nji red. Ako ste tek poznanik, trebali biste neupadljivo sjediti
negdje odostraga, osim ako je sprovod vrlo malen, a crkva velika, u kojem slu�aju
mo�ete sjediti sa strane sredi�njeg reda u zadnjim klupama."
Taj ton nepogre�ive potankosti nikad ne posustaje. Naglasak je na prakti�nome.
�alobnike valja poticati na to da "sjede u sun�anoj sobi", po mogu�nosti nekoj s
vatrom u kaminu. Hrana, ali "vrlo malo hrane", mo�e se nuditi na poslu�avniku: �aj,
kava, bouillon, malo tankog prepe�enca, po�irano jaje. Mlijeko, ali samo zgri-jano
mlijeko: "Hladno mlijeko lo�e je za onoga tko je ve�pothladen." �to se ti�e daljnje
prehrane: "Kuharica mo�e predlo�iti ne�to �to ina�e odgovara njihovu ukusu - no
valja ponuditi vrlo malo odjednom jer, premda je �eludac mo�da prazan, nepce odbija
pomisao na hranu, a probava nikad nije u najboljem redu." �alovatelja se poti�e na
�tedljivost u prilagodbi odje�e za �alovanje: ve�inu postoje�e odje�e, uklju�uju�i
ko�nate cipele i slamnate �e�ire, mo�e se "savr�eno obojiti". Tro�kovi
60
pogreba trebali bi biti unaprijed utvr�eni. Tijekom sprovoda u ku�i valja ostaviti
prijatelja zadu�enog za ku�u. On se treba pobrinuti za to da se ku�a prozra�i, da
se razmje�teno poku�stvo vrati na mjesto i da se zapali vatra u kaminu za do�ek
obitelji. "Dobro je pripremiti i ne�to �aja ili juhe", savjetuje gospoda Post, "i
to im treba servirati po povratku bez pitanja bi li to htjeli. Oni koji su u
velikoj tuzi ne �ele hranu, ali ako im se pru�i, automatski �e je uzeti, a
najpotrebnije im je upravo ne�to toplo �to �e pokrenuti probavu i stimulirati
poreme�enu cirkulaciju."
U tim prozai�nim mudrostima ima ne�ega �to plijeni pozornost, to instinktivno
razumijevanje fiziolo�kih poreme�aja ("promjene u endokrinom, imunskom, autonomnom
�iv�anom i kardiovaskularnom sustavu") koje je kasnije nabrojio Medicinski
institut. Nisam sigurna �to me potaknulo da potra�im bonton Emily Post iz 1922.
(vjerojatno neko sje�anje na majku, koja mi je dala tu knjigu da je �itam dok smo
bili zameteni snijegom u unajmljenoj ku�i s �etiri sobe u Colorado Springsu za
Drugoga svjetskog rata), ali kad sam ga prona�la na internetu, izravno mi se
obratio. Dok sam ga �itala, sjetila sam se kako mi je bilo hladno u New-vor�koj
bolnici one no�i kad je John umro. Mislila sam da je hladno jer je 30. prosinca, a
ja sam u bolnicu do�la golih nogu u papu�ama, obu�ena samo u lanenu suknju i
pulover, u �to sam se presvukla da priredim ve�eru. To je dijelom bio razlog, ali
mi je bilo hladno i zato �to ni�ta u mome tijelu nije radilo kako treba.
Gospoda Post bi to razumjela. Pisala je u svijetu u kojem je �alovanje jo� bilo
priznato, dopu�teno, ne-skriveno od pogleda. Philippe Aries, u nizu predavanja
odr�anih u Johns Hopkinsu 1973., koje je kasnije objavio kao Eseje o povijesti
smrti na Zapadu: od srednjega vijeka do dana�njice, ka�e da je, po�ev�i otprilike
tridesetih godina dvadesetog stolje�a, u ve�ini zapadnih zemalja, osobito u SAD-u,
nastao pravi obrat u dru�tveno prihva�enom pristupu smrti. "Smrt", napisao je,
"ranije tako sveprisutna da je bila obi�na, bit �e izbrisana, nestat �e. Postat �e
sramna i zabranjena." Engleski dru�tveni antropolog Geoffrev Gorer u svojem djelu
Smrt, �alost i �alovanje iz 1965. godine pripisuje to odbacivanje javnog �alovanja
sve ve�em pritisku nove "eti�ke du�nosti da u�ivamo", novom "imperativu da ne
�inimo ni�ta �to bi moglo umanjiti tudi u�itak". Primje�uje da je suvremeni trend i
u Engleskoj i u SAD-u da se "�alovanje tretira kao morbidno udovoljavanje vlastitoj
razma�enosti te da se dru�tveno divljenje usmjerava na �alobnike koji svoju �alost
skrivaju tako dobro da nitko ne bi niti naslutio da se ne�to dogodilo."
Smrt se, medu ostalim, skriva i tako �to se uglavnom zbiva iza kulisa. U ranijoj
tradiciji, onoj unutar koje pi�e gospoda Post, �in umiranja jo� nije bio
profesionaliziram Obi�no nije uklju�ivao bolnicu. �ene su umirale na poro�aju.
Djeca su umirala od vru�ice. Rak se nije mogao lije�iti. U doba kad je zapo�ela
svoj bonton nije moglo biti mnogo ameri�kih ku�anstava koja su ostala
62
netaknuta pandemijom gripe 1918. godine. Smrt se gledala izbliza, kod kuc'e.
O�ekivalo se da se prosje�na odrasla osoba mo�e vje�to a i tanko�utno nositi s
njezinim posljedicama. Kad netko umre, u�ili su me dok sam odrastala u Kaliforniji,
ispe�e� �unku. Odnese� je k njima. Ide� na sprovod. Ako je porodica katoli�ka, ide�
i na misu zadu�nicu, ali ne nari�e�, ne jadikuje� i ne tra�i� pozornost obitelji na
bilo koji drugi na�in. Na kraju se bonton Emily Post iz 1922. pokazao jednako to�an
u svom shva�anju te druge vrste smrti i jednako preskriptivan u tretiranju �alosti
kao i sve drugo �to sam �itala. Nikad ne�u zaboraviti instinktivnu mudrost
prijateljice koja mije, svaki dan tih prvih nekoliko tjedana, donosila litrenu
posudu kondija s mladim lukom i dumbirom iz Kineske �etvrti. Kon�i sam mogla jesti.
Kondi je jedino �to sam mogla jesti.
63
Ima jo� ne�to �to su me nau�ili dok sam odrastala u Kaliforniji. Kad se �ini da je
netko umro, to provjeri� tako �to mu prisloni� zrcalo na usta i nos. Ako se ne
zamagli, osoba je umrla. Tomu me majka nau�ila. Zaboravila sam to one no�i kad je
john umro. Di�e li, pitao me dispe�er. Samo do�ite, odgovorila sam. 30. prosinca
2003.
Vidjeli smo Quintanu u jedinici intenzivne skrbi na �estom katu Sjeverne Beth
Israel.
Primijetili smo brojke na respiratoru.
Dr�ali smo je za nate�enu ruku.
Jo� ne znamo u kojem �e smjeru krenuti, bio je rekao jedan od lije�nika na
intenzivnoj.
Do�li smo ku�i. Intenzivna se nakon ve�ernje vizite otvorila opet tek u sedam, tako
da je sigurno bilo pro�lo osam.
Pretresli smo ho�emo li iza�i na ve�eru ili jesti kod ku�e.
Rekla sam da �u zapaliti vatru u kaminu, da mo�emo jesti kod ku�e.
65
Uop�e se ne sje�am �to smo trebali jesti. No sje�am se da sam bacila �to god je
bilo na tanjurima i u kuhinji kad sam se vratila ku�i iz Newyor�ke bolnice.
Sjedne� za ve�eru i dosada�nji �ivot je gotov.
Za onoliko koliko traje otkucaj srca.
Ili njegov izostanak.
Tijekom pro�lih mjeseci provela sam mnogo vremena poku�avaju�i isprva slijediti, a
kad je to postalo bezuspje�no, rekonstruirati to�an slijed doga�aja koji su
prethodili i uslijedili onome �to se te ve�eri dogodilo. "U nekom �asu izme�u
�etvrtka 18. prosinca 2003. i ponedjeljka 22. prosinca 2003.", zapo�injala je jedna
od tih rekonstrukcija, "Q. se po�alila na to da 'osje�a grozne' simptome gripe,
premda je imala streptokoknu anginu." Ta rekonstrukcija, kojoj su prethodila imena
i telefonski brojevi lije�nika s kojima sam razgovarala, ne samo u Beth Israelovoj
nego i u drugim bolnicama u New Yorku i drugim gradovima, i�la je i dalje. U samom
srcu toga bilo je sljede�e: u ponedjeljak 22. prosinca oti�la je s temperaturom od
39,4 na hitni prijem u Sjevernu Beth Israel, koji je tada bio na glasu kao najmanje
krcat hitni prijem na Gornjoj isto�noj strani Manhattana, i dijagnosticirali su joj
gripu. Re�eno joj je neka le�i i pije mnogo teku�ine. Nisu napravili rendgen plu�a.
Temperatura joj je 23. i 24. prosinca stalno bila izme�u 38,8 i 39,4. Bila je
prebolesna da bi do�la na ve�eru za Badnjak. Ona i Gerry otkazali su planove da
provedu Bo�i� i jo� nekoliko dana s njegovom obitelji u Massachusettsu.
66
Na Bo�i�, u �etvrtak, nazvala je ujutro i rekla da di�e s naporom. Dah joj je
zvu�ao plitko, te�ko. Gerry ju je opet odveo na hitni prijem u Sjevernu Beth
Israel, gdje je rendgen pokazao gust infiltrat gnoja i bakterija u donjem dijelu
desnog plu�a. Puls joj je bio povi�en, 150 navi�e. Bila je krajnje dehidrirana.
Broj leukocita bio je gotovo nula. Dali su joj Ativan, zatim Demerol. Njezina upala
plu�a, rekli su Gerrvju na hitnom prijemu, bila je "5 na ljestvici do 10, ono �to
smo nekad zvali 'blaga upala plu�a'". Nije "ni�ta ozbiljno" (mo�da je to ono �to
sam �eljela �uti), ali su svejedno odlu�ili primiti je na promatranje u jedinicu
intenzivne skrbi na �estom katu.
Dok je stigla na intenzivnu te ve�eri, bila je nemirna. Dali su joj jo� sedativa,
zatim je intubirali. Temperatura je sad bila i vi�a od �etrdeset. Sto posto kisika
dobivala je preko aparata za disanje; vi�e nije bila u stanju samostalno disati.
Kasno sljede�eg jutra, u petak 26. prosinca, saznalo se da je to sada obostrana
upala plu�a i da je, unato� golemim intravenoznim dozama azitromicina, gentamicina,
klindamicina i vankomicina, sve ja�a. Osim toga se saznalo - ili pretpostavljalo,
budu�i da joj je padao krvni tlak - da pada ili da je pala u septi�ki �ok. Od
Gerrvja su tra�ili dopu�tenje za dva daljnja invazivna postupka: prvo, uvo�enje
arterijske kanile, a zatim uvo�enje druge kanile, koja bi i�la blizu srca da se
rije�i problem s krvnim tlakom. Dali su joj neosinefrin da joj odr�e krvni tlak na
90 i vi�e sa 60 i vi�e.
67
U subotu 27. prosinca re�eno nam je da joj daju ne�to �to je tada jo� bio novi
lijek kompanije Eli Lilly, Xigris, i da �e to �initi sljede�ih devedeset �est sati,
�etiri dana. "Ovo stoji dvadeset tisu�a dolara", rekla je bolni�arka dok je
mijenjala vre�icu. Gledala sam kako teku�ina kapa u jednu od mnogih cijevi koje su
tada odr�avale Quintanu na �ivotu. Potra�ila sam Xigris na internetu. Na jednom
portalu pisalo je da je stopa pre�ivljavanja za pacijente sa sepsom 69 posto kod
onih koji dobivaju Xigris, za razliku od 56 posto za pacijente koji ne dobivaju
Xigris. Na drugom portalu, nekom poslovnom vjesniku, pisalo je da "uspavani div"
Eli Lillvja, Xigris "nastoji prevladati svoje probleme na 'tr�i�tu sepse'". Ovo se
nekako �inilo pozitivnom prizmom kroz koju mo�emo promatrati tu situaciju: Quin-
tana nije ono dijete koje je pet mjeseci ranije bilo ushi�eno sretna mladenka i
�ije su �anse za pre�ivljavanje u sljede�ih dan-dva zacrtane negdje izme�u 56 i 69
posto, ona je "tr�i�te sepse", �to daje osje�aj da se tu ipak mo�e napraviti neki
potro�a�ki izbor. Do nedjelje 28. prosinca postalo je mogu�e zamisliti da "uspavani
div" tr�i�ta sepse po�inje djelovati: upala plu�a nije oslabjela, ali vi�e joj nisu
davali neosinefrin da odr�e krvni tlak na 95 sa 40. U ponedjeljak 29. prosinca
jedan lije�ni�ki asistent rekao mi je da je to jutro do�ao nakon slobodnog vikenda
i utvrdio da je Quin-tanino stanje "ohrabruju�e". Pitala sam ga �to gaje to to�no
ohrabrilo u vezi s njezinim stanjem kad je jutros do�ao, "jo� je �iva", odgovorio
je lije�ni�ki asistent.
68
U utorak 30. prosinca u 13.02 (prema ra�unalu) zapisala sam sljede�e bilje�ke u
o�ekivanju razgovora s jo� jednim specijalistom kojeg sam �ekala da mi se javi:
Utjecaj na mozak - od nedostatka kisika? Od visoke temperature? Od mogu�eg
meningitisa?
Nekoliko lije�nika spomenulo je da ne znaju "je li iza toga kakva struktura ili
blokada". Govore li o mogu�oj malignosti?
Pretpostavka je daje infekcija bakterijska - a ipak se nikakve bakterije nisu
pokazale u kulturama - mo�e li se nekako utvrditi da to nije virus?
Kako se "gripa" pretvori u infekciju �itavog tijela?
Posljednje pitanje - Kako se "gripa" pretvori u infekciju �itavog tijela?- dodao je
John. Do 30. prosinca ve� je bio fiksiran na to pitanje. �esto gaje postavljao
tijekom prethodnih tri ili �etiri dana, lije�nicima, i lije�ni�kim asistentima, i
bolni�arkama, i kona�no, naj-usrdnije, meni, a nijednom nije dobio odgovor koji ga
je zadovoljio. Ne�to u tome kao da jednostavno nije mogao shvatiti. Ne�to u tome ni
ja kao da jednostavno
69
nisam mogla shvatiti, ali sam se pretvarala da se mogu nositi s time. Evo �to:
Primljena je na intenzivnu na Bo�i�.
U bolnici je, stalno smo si me�usobno ponavljali za Bo�i�. Brinu se za nju. Tamo je
sigurna.
Sve ostalo �inilo se normalnim.
Imali smo upaljenu vatru. Ona je na sigurnom.
Pet dana kasnije sve izvan jedinice intenzivne skrbi na �estom katu Sjeverne Beth
Israel i dalje se �inilo normalnim: to je bilo ne�to �to ni jedno od nas nije moglo
izbiti iz glave (premda je samo John to priznao), jo� jedan slu�aj upornog
fokusiranja plavog neba s kojeg je avion pao. U dnevnoj sobi jo� su stajali darovi
koje smo John i ja otvorili na Bo�i�. Ispod stola i na stolu u Quintaninoj staroj
sobi jo� su stajali darovi koje Quintana nije mogla otvoriti za Bo�i� jer je bila
na intenzivnoj. Na stolu u dnevnoj sobi jo� su stajali slo�eni tanjuri i srebrnina
koje smo upotrijebili na Badnjak. Na ra�unu American Expressa koji je stigao taj
dan jo� su stajali tro�kovi putovanja u Pariz na koje smo i�li u studenom. Kad smo
odlazili u Pariz Quintana i Gerry pripremali su svoju prvu ve�eru za Dan
zahvalnosti. Pozvali su njegovu majku i sestru i �ogora. Upotrijebili su porculan
koji su dobili za vjen�anje. Qu-intana je svratila po crvene kristalne �a�e moje
majke. Nazvali smo ih iz Pariza na Dan zahvalnosti. Pekli su purana i pravili pire
od repe.
70
"A tad-ode."
Kako se "gripa" pretvori u infekciju �itavog tijela?
Sada to pitanje vidim kao ekvivalent povika bespomo�nog gnjeva, drugi na�in da se
veli "Kako se to moglo dogoditi kad je sve bilo normalno?" U odjeljku u kojem je
Quintana le�ala na intenzivnoj, njezini su prsti i lice bili nate�eni od teku�ine,
usne ispucale od vru�ice oko cijevi za disanje, kosa bez sjaja i natopljena znojem,
brojke na respiratoru te su ve�eri pokazivale da je sada preko cijevi primala samo
45 posto kisika. John je poljubio njezino ote�eno lice. "Vise od jo� jednog dana",
�apnuo je - jo� jedna obiteljska �ifra. Odnosila se na re�enicu iz filma Robin i
Marian Richarda Lestera. "Volim te �ak vise od jo� jednog dana", ka�e Audrey
Hepburn kao Djeva Marian Seanu Connervju kao Robinu Hoodu nakon �to je i sebi i
njemu dala smrtonosni napitak. John bi to �apnuo svaki put kad je odlazio iz
intenzivne. Na odlasku smo uspjeli natjerati jednog lije�nika da razgovara s nama.
Pitali smo zna�i li smanjivanje dopremljenog kisika da joj je bolje.
Stanka.
I tad je lije�nik s intenzivne to izrekao: "Jo� nismo sigurni u kojem smjeru to
ide."
Ide u smjeru nabolje, sje�am se kako sam pomislila.
Lije�nik s intenzivne jo� je govorio. "Ona je uistinu vrlo bolesna", rekao je.
7i
Shvatila sam daje to �ifriran na�in da nam veli kako o�ekuju da �e umrijeti, ali
sam ustrajala: Ide u smjeru nabolje. Ide nabolje jer moro i�i nabolje.
Vjerujem u Cat.
Vjerujem u Boga.
"Volim te �ak vi�e od jo� jednog dana", rekla je Qu-intana tri mjeseca poslije
stoje�i u crnoj haljini u Sv. Ivanu evan�elistu. "Kao �to si mi znao re�i."
Vjen�ali smo se poslijepodne 30. sije�nja 1964., jedan �etvrtak, u katoli�koj
misiji San Juan Bautista u Okrugu San Benito u Kaliforniji. John je nosio
tamnoplavo odijelo od Chippa. Ja sam nosila kratku bijelu svilenu haljinu koju sam
kupila u Ransohoff'su u San Francis-cu onaj dan kad su ubili Johna Kennedvja.
Dvanaest i trideset u Dallasu bilo je jo� jutro u Kaliforniji. Majka i ja saznale
smo �to se dogodilo tek kad smo odlazile iz Ransohoff'sa na ru�ak i naletjele na
nekoga iz Sacra-menta. Budu�i daje to poslijepodne, kad je bilo vjen�anje, u San
Juanu Bautisti bilo tek trideset ili �etrdeset ljudi (Johnova majka, njegov mladi
brat Stephen, njegov brat Nick i Nickova �ena Lenny i njihova �etverogodi�nja k�i,
moja majka, i otac, i brat, i �ogorica, i djed, i teta, i nekoliko brati�a i
prijatelja obitelji iz Sacramen-ta, Johnov cimer s Princetona, mo�da jo� netko),
moja je namjera bila da na obredu nemamo ulazak, "procesiju", ve� da samo ustanemo
i napravimo to. "Neka pristupe glavni", sje�am se kako je Nick uslu�no rekao. Nick
je shvatio koji je plan, ali orgulja� koji se stvorio
72
nije, i odjednom sam se na�la kako ruku pod ruku s ocem kora�am prema oltaru i
pla�em iza sun�anih nao�ala. Kad je obred zavr�io, odvezli smo se do The Lodge at
Pebble Beach. Bilo je nekih oblizeka, �ampanjca, terasa je gledala na Tihi ocean,
vrlo jednostavno. Umjesto bra�nog putovanja proveli smo nekoliko no�i u bungalovu
na rancu San Ysidro u Montecitu, a zatim smo, jer nam je bilo dosadno, pobjegli u
hotel Beverlv Hills.
Razmi�ljala sam o tom vjen�anju na dan Quintani-na vjen�anja.
I njezino vjen�anje bilo je jednostavno. Nosila je dugu bijelu haljinu, i veo, i
skupe cipele, ali kosa joj je padala niz leda u debeloj pletenici, kako ju je
nosila i kao dijete.
Sjedili smo u koru u Sv. Ivanu evan�elistu. Otac ju je odveo do oltara. Kod oltara
je stajala Su�an, njezina najbolja prijateljica u Kaliforniji otkad su imale tri
godine. Kod oltara je stajala njezina najbolja prijateljica u New Yorku. Kod oltara
je stajala njezina sestri�na Ha-nnah. Stajala je tamo i njezina sestri�na Kelly iz
Ka-lifornije i �itala dio obreda. Stajala su tamo i djeca Gerrvjeve pok�erke,
�itala neki drugi dio. Bila su tamo i najmla�a djeca, curice s leijima, bosonoge.
Bilo je sendvi�a s poto�arkom, �ampanjca, limunade, ubrusa boje breskve da se sla�e
sa sorbetom koji se slu�io uz tortu, paunova na travnjaku. Izula je skupe cipele i
skinula veo. "Nije li to bilo upravo savr�eno?" pitala je kad je nazvala te ve�eri.
Njezin otac i ja priznali smo da jest.
73
Ona i Gerry odletjeli su na Sveti Bartolomej. John i ja odletjeli smo u Honolulu.
26. lipnja 2003.
�etiri mjeseca i 29 dana prije nego �to �e je primiti na intenzivnu u Sjevernu Beth
Israel.
Pet mjeseci i �etiri dana prije nego �to �e njezin otac umrijeti.
Tijekom prvih tjedan-dva nakon �to je umro, no�u, kad bi me oborila za�titna
iscrpljenost pa bih ostavila ro�ake i prijatelje koji su razgovarali u dnevnoj
sobi, blagovaonici i kuhinji u stanu, i oti�la niz hodnik do spava�e sobe i
zatvorila vrata, izbjegavala sam gledati podsjetnike na prve godine braka koji su
visjeli na zidovima hodnika. Ustvari, nisam niti morala gledati, niti sam ih mogla
izbje�i tako da ne gledam: znala sam ih napamet. Bila je tu fotografija Johna i
mene na snimanju Panike u parku droga. To je bio na� prvi film. S njim smo bili na
festivalu u Cannesu. Tad sam prvi put bila u Europi, a putovali smo prvim razredom
na ra�un Tvventieth Century-Foxa i ja sam se u avion ukrcala bosa; to je bilo ono
vrijeme, 1971. Bila je tu i fotografija Johna, mene i Quintane kod fontane Bethesda
u Central Parku 1970. na kojoj John i tada �etverogodi�nja Qu-intana jedu sladoled.
Bili smo cijele te jeseni u New Yorku i radili najednom filmu s Ottom Premingerom.
"Ona je u uredu gospodina Premingera, koji nema kose", izvijestila je Quintana
pedijatra koji ju je pitao gdje joj je mama. Bila je tu fotografija Johna, mene i
Qu-intane na terasi ku�e koju smo sedamdesetih imali u
74
Malibuu. Fotografija je objavljena u �asopisu People. Kad sam je vidjela, shvatila
sam daje Quintana taj dan iskoristila stanku u snimanju da bi, prvi put, tu�em
ocrtala o�i. Bila je tu i fotografija kojom je Barry Farrell snimio svoju �enu
Marciu kako sjedi na stolcu od ra-tana u ku�i u Malibuu i dr�i njihovu, tada
malenu, k�er Joan Didion Farrell.
Barry Farrell je sada mrtav.
Bila je tu fotografija Katharine Ross, koju je Conrad Hali snimio u doba Malibua,
dok je u�ila Quintanu plivati tako �to bi u susjedov bazen ubacila �koljku s
Tahitija i rekla Quintani da �e �koljka biti njezina ako je izroni. To, rane
sedamdesete, bilo je doba kad smo Katharine i Conrad, Jean i Brian Moore i John i
ja tram-pili biljke, pse, usluge i recepte pa ve�erali u ovoj ili onoj ku�i
nekoliko puta tjedno.
Sje�am se da smo svi radili nabujke. Conradova sestra Nancy u Papeeteu pokazala je
Katharine kako ih bez muke uspje�no pripremiti, i potom je Katharine pokazala meni
i Jean. Trik je bio u manje strogom pristupu nego �to se obi�no tra�i. Katharine
nam je osim toga donijela i tahi�anske mahune vanilije, debele snopove vezane
rafijom.
Radili smo s tom vanilijom neko vrijeme creme ca-rameh ah nitko nije volio
karamelizirati �e�er.
Razgovarali smo o tome da unajmimo ku�u Lee Grant iznad pla�e Zuma i otvorimo
restoran, koji bi se zvao "Ku�a Lee Grant". Katharine, Jean i ja bismo se
izmjenjivale u kuhanju, a John, Brian i Conrad bi se
75
izmjenjivali u vo�enju sale. Taj plan pre�ivljavanja u Malibuu napu�ten je jer su
se Katharine i Conrad rastali, Brian je zavr�avao roman, a John i ja smo oti�li u
Honolulu da preradimo neki scenarij. Puno smo radili u Honoluluu. Nitko u New Yorku
nije znao izra�unati vremensku razliku pa smo mogli raditi cijeli dan, a da telefon
nije zazvonio. Bilo je neko doba sedamdesetih kad sam htjela da tamo kupimo ku�u pa
sam Johna vodila u razgledavanje mnogih, ali on je stvarno stanovanje u Honoluluu
vidio kao manje poticajnu sliku od odsjedanja u Kahali.
Conrad Hali je sada mrtav.
Brian Moore je sada mrtav.
Iz jedne ranije ku�e, sjajne podrtine od ku�e na Aveniji Franklin u Hollywoodu,
koju smo zajedno s njezinim brojnim spava�im sobama, i sun�ali�tima, i stablima
avokada i prevelikim zemljanim teniskim terenom unajmili za 450 dolara mjese�no,
bila je tu uramljena pjesma koju je Earl McGrath napisao povodom na�e pete
godi�njice braka:
Lik je ove pri�e ]ohn Greg'ry Dimne �to sa �enom gdom Didion Do Uz dijete jedno
zakonito vjen�an stanova�e na Franklin Avenue. Stanova�e s krasnom njihovom k�erom
Znanom kao Didion D Didion Dunne i Didion Do.
76
1 Didion D iV Quintanom. Krasna obitelj od Dunnea Dunnea
Dunnea (mislim obitelj od tri �lana) �to stanova�e u stilu najbolje zvanim
izvorni Na Franklinovoj aveniji
Ljudi koji su nedavno nekoga izgubili imaju odre�en izraz lica, prepoznatljiv mo�da
samo onima koji su taj izraz vidjeli na svom licu. Primijetila sam ga na svom licu
i sada ga primje�ujem na tu�im licima. Izraz je to krajnje ranjivosti, ogoljelosti,
otvorenosti. To je izraz nekog tko usred bijela dana izlazi iz oftalmolo�ke
ordinacije s pro�irenim zjenicama, ili nekog tko nosi nao�ale pa ga odjednom
natjeraju da ih skine. Ti ljudi koji su nekog izgubili izgledaju nago jer sebe
do�ivljavaju kao nevidljive. I ja sam se neko vrijeme osje�ala nevidljivom,
bestjelesnom. �inilo se kao da sam pre�la jednu od onih legendarnih rijeka koje
dijele �ivu�e od mrtvih, u�la nekamo gdje me mogu vidjeti samo oni koji su i sami
odnedavno o�alo��eni. Sad sam prvi put shvatila snagu slike tih rijeka, Stiksa,
Lete, zakukuljenog spla-vara i njegova �tapa. Sad sam prvi put shvatila zna�enje
obreda sati. Udovice se ne bacaju na loma�u zbog �alosti, ve�je loma�a to�an prikaz
mjesta na koje ih je �alost (ne obitelj, ne zajednica, ne obi�aj, njihova �alost)
odvela. One ve�eri kad je John umro nedostajao je jo� trideset jedan dan do
�etrdesete godi�njice na�eg braka.
77
Dosad ste vjerojatno razaznali daje "gruba slatka mudrost" posljednjih dvaju
stihova "Rose Avlmer" za mene posve proma�ena.
Htjela sam vi�e od tek noc'i uzdaha i sje�anja.
Htjela sam vri�tati.
Htjela sam da se vrati.
78
6.
Prije nekoliko godina, �e�u�i isto�no po Pedeset sedmoj ulici izme�u �este i Pete
avenije u vedar jesenji dan, do�ivjela sam ne�to �to sam tada smatrala slutnjom
smrti. Bio je to svjetlosni efekt: brz treptaj sun�eva svjetla; padanje �utog li��a
(ali s �ega? ima li uop�e stabala na Zapadnoj pedeset sedmoj?); pljusak zlata,
isto�kanog, vrlo nagao; pad blje�tavila. Kasnije sam tra�ila taj efekt u jednako
vedre dane, ali nikad ga vi�e nisam do�ivjela. Pitala sam se je li to bio kakav
napadaj, neka vrsta udara. Nekoliko godina prije toga, u Kali-forniji, sanjala sam
jednu sliku za koju sam, kad sam se probudila, znala da je to bila smrt: bila je to
slika ledenog otoka, nazubljen hrbat iz zraka kraj nekog od Kanalskih otoka, samo u
ovom slu�aju sav od leda, providan, plavi�astobijel, kako svjetluca na suncu. Za
razliku od snova u kojima sanja� predvi�a smrt, u kojima je neizbje�no osu�en na
smrt, ali do nje jo� nije stigao, u ovom snu nije bilo groze. I ledeni otok i pad
blje�tavila na Zapadnoj pedeset sedmoj ulici �inili su se, dapa�e,
transcendentalni, ljep�i nego �to mogu opisati, a
79
ipak u mojoj glavi nije bilo nikakve sumnje da sam vidjela smrt.
Za�to, ako su to bile moje predod�be smrti, i dalje nikako nisam mogla prihvatiti
�injenicu da je umro ? Je li to zato �to nisam uspijevala shvatiti to kao ne�to �to
se njemu dogodilo? Je li to zato �to sam to jo� shva�ala kao ne�to �to se meni
dogodilo?
�ivot se mijenja brzo.
�ivot se mijenja u trenu.
Sjedne� za ve�eru i dosada�nji �ivot je gotov.
Pitanje samosazaljenja.
Vidite kako je pitanje samosazaljenja rano do�lo na vidjelo.
Jednoga jutra tijekom prolje�a, nakon �to se to dogodilo, uzela sam The Neto York
Times i s naslovnice odmah pre�la na kri�aljku, po�etak dana koji je tijekom tih
mjeseci postao obrazac, na�in na koji sam po�ela �itati ili, bolje re�eno, ne
�itati novine. Nikad prije nisam imala strpljenja rje�avati kri�aljke, ali sada sam
zami�ljala da �e taj obi�aj potaknuti povratak konstruktivnoga kognitivnog
anga�mana. Pitanje koje mi je toga jutra prvo zaokupilo pozornost bilo je 6
okomito: "Katkad se osje�ate kao..." Odmah sam znala o�it odgovor, lijep, duga�ak,
koji �e ispuniti mnogo polja i dokazati moju sposobnost za taj dan: "dijete bez
majke".
Djeci bez majke uistinu je te�ko...
Djeci bez majke uistinu je tako te�ko...
Ne.
6 okomito ima samo pet slova.
80
Pustila sam kri�aljku (nestrpljenje te�ko umire) i sljede�i dan pogledala odgovor.
To�an odgovor za 6 okomito glasio je: "lu�ak". "Lu�ak"? Lu�ak? Katkad se osje�ate
kao lu�ak? Koliko sam se udaljila od svijeta normalnih odgovora?
Napomena: odgovor koji sam odmah prizvala ("dijete bez majke") bio je jauk
samosa�aljenja.
Takve propuste u razumijevanju ne�e biti lako ispraviti.
Gorljiva mu navala, uskovitlan plam'. Gdje je moj otac i Eleanor? Ne gdje su sad,
mrtvi sedam godina, ve� �to su bili onda?
Vi�e ne? Vi�e ne?
DELMORE SCHVVARTZ
"Mirno hodamo kroz ovaj travanjski dan"
Mislio je da umire. Rekao mi je to, vi�e puta. Ja sam to odbacivala. Bio je
deprimiran. Zavr�io je roman, Bez gubitka, koji je zapeo u predvidljivom limbu onog
produljenog razdoblja izme�u predaje i tiska, pa je bio u jednako predvidljivoj
krizi pouzdanja oko knjige koju je zapo�injao, razmi�ljanja o zna�enju domoljublja
koja jo� nisu na�la svoj zamah. Osim toga ve�i dio godine bavio se nizom
iscrpljuju�ih zdravstvenih problema. Sr�ani ritam mu je sve �e��e prelazio u
fibrilaciju atrija. Normalan sinusni ritam mogao se vratiti kardiover-zijom,
ambulantnim zahvatom pri kojem mu daju op�u
81
anesteziju na nekoliko minuta dok srce podvrgnu strujnom udaru, ali bi ve� manja
promjena fizi�kog statusa, kao �to su prehlada ili dulji let avionom, mogli ponovo
poremetiti ritam. Pri posljednjem takvom zahvatu, u travnju 2003., trebala su dva
udara umjesto samo jednog. Sve u�estalija potreba za kardioverzijom ukazivala je na
to da to vi�e nije korisna opcija. U lipnju, nakon niza konzultacija, podvrgnut je
radikalnijem sr�anom zahvatu, radiofrekventnoj ablaciji A-V �vora i kasnijoj
ugradnji pejsmejkera Medtronic Kappa 900 SR.
Tijekom ljeta, obodren u�itkom oko Quintanina vjen�anja i o�itom uspje�no��u
pejsmejkera, raspolo�enje mu se naoko popravilo. Ujesen se ponovo pokvarilo. Sje�am
se sva�e oko toga bismo li trebali u studenom i�i u Pariz. Ja nisam htjela i�i.
Rekla sam da imamo previ�e posla i premalo novca. On je rekao da ima predosje�aj da
vi�e nikad ne�e i�i u Pariz ako onamo ne ode u studenome. Protuma�ila sam to kao
ucjenu. Onda je to to, rekla sam, idemo. Ustao je od stola. Dva dana nismo smisleno
razgovarali.
Na kraju smo u studenom oti�li u Pariz.
Velim ti, po�ivjet* ne�u ni dva dana, re�e Gavvain.
Prije nekoliko tjedana u Savjetu za odnose s inozemstvom na kri�anju �ezdeset osme
i Avenije Park primijetila sam kako netko prekoputa mene �ita International Herald
Tribune. Jo� jedan primjer isklizavanja na pogre�an put: vi�e nisam u Savjetu za
odnose s inozemstvom na kri�anju �ezdeset osme i Avenije Park,
82
ve� sjedim prekoputa Johna za doru�kom u blagovaonici Bristola u Parizu u studenom
2003. Oboje �itamo International Herald Tribune, hotelske primjerke, sa zakla-manim
karticama na kojima je prikazano kakvo �e vrijeme biti taj dan. Na svim karticama
za ta jutra u studenom u Parizu stajala je sli�ica ki�obrana. �etali smo se po
Luksembur�kom vrtu po ki�i. Pobjegli smo od ki�e u St. Sulpice. Upravo je trajala
misa. John je uzeo pri�est. Prehladili smo se na ki�i u jardin du Ra-nelagh. Na
letu natrag za New York Johnov �al i moja haljina od �erseja mirisali su po mokroj
vuni. Dok smo uzlijetali dr�ao me za ruku dok se avion nije po�eo izravnavati.
Uvijek je to �inio.
Kamo je to oti�lo?
U nekom �asopisu vidjela sam Microsoftovu reklamu na kojoj se vidi peron stanice
Porte des Lilas pari�kog metroa.
Ju�er sam u d�epu jedne jakne koju nisam nosila nasla iskori�tenu kartu za metro s
tog putovanja u Pariz u studenom. "Samo episkopalci 'uzimaju' pri�est", ispravio me
posljednji put dok smo izlazili iz St. Sulpice. Ispravljao me u vezi s time
�etrdeset godina. Episkopalci "uzimaju", katolici "primaju". Rije�je, obja�njavao
je svaki put, o razlici u pristupu.
Ne gdje su sad, mrtvi sedam godina, ve� �to su bili onda?
S3
Posljednja kardioverzija: travanj 2003. Ona za koju je trebao dva udara. Sje�am se
kako je jedan lije�nik obja�njavao za�to se to radi pod anestezijom. "Jer ina�e
sko�e sa stola", rekao je. 30. prosinca 2003.: nagli trzaj kad je ekipa hitne
pomo�i upotrijebila elektrode defibrilatora na podu dnevne sobe. Je li ikad bio
otkucaj srca ili je to bila samo struja?
One ve�eri kad je umro ili ve�er prije, u taksiju izme�u Sjeverne Beth Israel i
na�eg stana, rekao je nekoliko stvari zbog kojih prvi put nisam mogla spremno
otpisati njegovo raspolo�enje kao depresiju, normalnu fazu u �ivotu svakog pisca.
Sve �to je napravio je, rekao je, bezvrijedno.
To sam jo� poku�ala odbaciti.
To mo�da nije normalno, rekla sam samoj sebi, ali ni stanje u kojem smo upravo
ostavili Quintanu nije normalno.
Rekao je da je roman bezvrijedan.
To mo�da nije normalno, rekla sam samoj sebi, ali nije normalno niti da otac vidi
kako mu je dijete izvan dosega njegove pomo�i.
Rekao je da mu je najnoviji �lanak za The New York Kevieio, prikaz biografije
Natalie VVood Gavina Lam-berta, bezvrijedan.
To mo�da nije normalno, ali �to je bilo normalno u posljednjih nekoliko dana?
Rekao je da ne zna �to radi u New Yorku. "Za�to sam potratio vrijeme na �lanak o
Natalie VVood", rekao je.
84
To nije bilo pitanje.
"Imala si pravo u vezi s Havajima", tad je rekao.
Mo�da je mislio da sam imala pravo koji dan ranije kad sam rekla da bismo, kad
Quintani postane bolje (to je bila na�a �ifra za "ako pre�ivi"), mogli unajmiti
kuc'u na pla�i Kailua pa bi se ona tamo mogla oporavljati. Ili je mo�da mislio da
sam imala pravo sedamdesetih godina kad sam htjela kupiti ku�u u Honoluluu. U danom
�asu radije sam mislila ovo prvo, ali perfekt je ukazivao na ovo drugo. Rekao je te
re�enice u taksiju izme�u Sjeverne Beth Israel i na�ega stana, ili tri sata prije
nego stoje umro, ili dvadeset sedam sati prije nego �to je umro, poku�avam se
sjetiti �to od toga, i ne mogu.
85
7.
Za�to sam stalno nagla�avala �to jest i �to nije normalno, kad ni�ta nije bilo
normalno? Dopustite mi ovdje poku�aj kronologije. Quintana je primljena u jedinicu
za intenzivnu skrb u Sjevernoj Beth Israel 25. prosinca 2003. John je umro 30.
prosinca 2003. Quintani sam rekla da je umro kasno ujutro 15. sije�nja 2004. na
intenzivnoj u Sjevernoj Beth Israel, nakon �to su lije�nici uspjeli izvaditi cijev
za disanje i smanjiti koli�inu sedativa dovoljno da se ona postupno probudi. Re�i
joj taj dan nije bilo u planu. Lije�nici su rekli da �e se buditi samo povremeno,
isprva djelomi�no, i da �e danima mo�i upijati samo ograni�ene informacije. Ako se
probudi i vidi mene, pitat �e se gdje joj je otac. Gerry, Tony i ja nadugo smo
razglabali o tome. Odlu�ili smo da bi samo Gerry trebao biti prisutan kad se tek
po�ne buditi. Usredoto�it �e se na njega, na njihov zajedni�ki �ivot. Pitanje oca
mo�da se ne�e pojaviti. Jaje mogu vidjeti kasnije, mo�da nekoliko dana kasnije.
Onda �u joj mo�i re�i. Bit �e �vr��a.
87
Kao �to smo i planirali, Gerry je bio s njom kad se probudila. Kao �to nismo
planirali, bolni�arka joj je rekla da joj je majka vani na hodniku.
Pa kad �e u�i, htjela je znati.
U�la sam.
"Gdje je tata ?" pro�aptala je kad me je ugledala.
Budu�i daje zbog trotjedne intubacije imala upaljene glasnice, �ak i njen �apat bio
je jedva �ujan. Rekla sam joj �to se dogodilo. Naglasila sam povijest sr�anih
problema, dugo izbjegavanje kobi koja nas je naposljetku sustigla, prividnu
naglost, a zapravo neizbje�nost doga�aja. Plakala je. Gerry i ja smo je grlili.
Ponovno je pala u san.
"Kako je tata?" pro�aptala je kad sam je nave�er vidjela.
Opet sam po�ela. Sr�ani udar. Povijest bolesti. Prividna naglost doga�aja.
"Ali kako mu je sada?" pro�aptala je, napre�u�i se da je �ujem.
Shvatila je onaj dio o iznenadnom doga�aju, ali ne i ishod.
Ponovo sam joj rekla. Na kraju �u joj morati re�i i tre�i put, u drugoj jedinici
intenzivne skrbi, ovaj put u UCLA-u.
Kronologija.
19. sije�nja 2004. preselili su je iz jedinice intenzivne skrbi na �estom katu
Sjeverne Beth Israel u sobu na dvanaestom katu. 22. sije�nja 2004., dok je jo� bila
preslaba da stoji ili sjedi bez pomo�i i s vru�icom od bol-
88
ru�ke infekcije koju je dobila na intenzivnoj, otpustili su je iz Sjeverne Beth
Israel. Gerry i ja smjestili smo je u krevet u njezinoj nekada�njoj sobi u mom
stanu. Ge-rry je oti�ao po lijekove koje su joj prepisali. Ustala je iz kreveta da
uzme jo� jedan pokriva� iz ormara i sru�ila se na pod. Nisam je mogla di�i pa sam
morala oti�i po nekoga iz zgrade da je vrati u krevet.
Ujutro 25. sije�nja 2004. probudila se, i dalje u mom stanu, s te�kim bolovima u
grudima i rastu�om temperaturom. Primili su je taj dan u bolnicu Milstein u Co-
lumbijskoj prezbiterijanskoj nakon �to su na hitnom prijemu Prezbiterijanske
dijagnosticirali plu�nu emboliju. S obzirom na njezinu dugotrajnu nepokretnost u
Beth Israelu - sada znam, ali onda nisam - to je bio posve predvidljiv razvoj koji
se mogao dijagnosticirati prije otpu�tanja iz Beth Israela istim slikanjem koje su
tri dana kasnije obavili na hitnom prijemu u Prezbiterijanskoj. Nakon �to su je
primili u bolnicu Milstein, snimali su joj noge da vide jesu li se stvorili novi
ugru�-ci. Stavili su je na antikoagulanse da bi sprije�ili daljnje stvaranje
ugru�aka dok se postoje�i ne rastope.
3. velja�e 2004. otpustili su je iz Prezbiterijanske, i dalje na antikoagulansima.
Krenula je na fizikalnu terapiju da joj se povrati snaga i pokretljivost. Zajedno s
Tonvjem i Nickom ona i ja planirale smo slu�bu za Johna. Slu�ba je bila u �etiri
poslijepodne jednog utorka, 23. o�ujka 2004., u katedrali Sv. Ivana evan�elista,
gdje smo u tri sata, u prisutnosti obitelji, Johnov pepeo, kao stoje bilo
planirano, stavili u kapelicu kraj glavnog
89
oltara. Nakon slu�be Nick je dogovorio karmine u Union Clubu. Na kraju se trideset
ili �etrdeset �lanova porodice vratilo u Johnov i moj stan. Zapalila sam vatru.
Popili smo pi�e. Ve�erali. Quintana, premda i dalje krhka, ustala je u svojoj crnoj
haljini u katedrali i smijala se s brati�ima za ve�erom. Ujutro 25. o�ujka, dan i
pol kasnije, ona i Gerry nastavit �e svoj �ivot tako �to �e odletjeti u Kaliforniju
i nekoliko dana �etati pla�om Malibua. Podr�avala sam to. Htjela sam opet vidjeti
boju Malibua na njezinu licu i u njezinoj kosi.
Sutradan, 24. o�ujka, sama u stanu, formalno ispu-niv�i obvezu da pokopam mu�a i
pobrinem se da mi k�i pre�ivi svoju krizu, pospremila sam tanjure i prvi put si
dopustila da razmislim o tome �to �e biti potrebno da ja nastavim svoj �ivot.
Nazvala sam Quintanu da joj po�elim sretan put. Letjela je sutradan rano ujutro.
Zvu�ala je napeto. Uvijek je bila napeta prije putovanja. Odluke o tome �to
spakirati kao da su, jo� od djetinjstva, izazivale neki strah od gubitka
organizacije. Misli� li da �e mi biti dobro u Kaliforniji, pitala je. Rekla sam da
ho�e. Dakako da �e joj biti dobro u Kaliforniji. Odlazak u Kaliforniju �e, ustvari,
biti prvi dan ostatka njezina �ivota. Sinulo mi je, kad sam zaklopila slu�alicu, da
bi �i��enje moje radne sobe moglo biti korak k prvom danu ostatka mog �ivota.
Po�ela sam s time. Nastavila sam s time ve�i dio sljede�eg dana, u �etvrtak 25.
o�ujka. U raznim trenucima tijekom tog mirnog dana pitala sam se jesam li mo�da
u�la u neko novo doba: U
90
sije�nju sam s prozora Sjeverne Beth Israel gledala kako se stvaraju ledene sante
na East Riveru. U velja�i sam s prozora Columbijske prezbiterijanske gledala kako
pucaju ledene sante na Hudsonu. Sada, u o�ujku, leda nije bilo i ja sam u�inila �to
sam morala u�initi za Johna, a Quintana �e se vratiti iz Kalifornije oporavljena.
Kako je poslijepodne odmicalo (avion joj je trebao sletjeti, ona je trebala
pokupiti auto i voziti po Pacifi�koj obalnoj autocesti) zami�ljala sam je ve� kako
se �e�e s Gerrvjem po pla�i na slaba�nom o�ujskom suncu Ma-libua. Ukucala sam
po�tanski broj Malibua, 90265, u AccuVVeather. Bilo je sunce, neka maksimalna i
minimalna temperatura kojih se ne sje�am, ali sje�am se kako sam mislila da je
povoljna, lijep dan u Malibuu.
Bit �e divlje goru�ice na bre�uljcima.
Odvest �e ga da vidi orhideje u kanjonu Zuma.
Odvest �e ga da jede pohanu ribu na granici okruga Ventura.
Dogovorila je da �e ga jedan dan odvesti na ru�ak k Jean Moore, bit �e na onim
mjestima na kojima je provela djetinjstvo. Mogla bi mu pokazati gdje smo skupljali
�koljke za uskrsni ru�ak. Mogla bi mu pokazati gdje su leptiri, gdje je nau�ila
igrati tenis, gdje je od spasioca na pla�i Zuma nau�ila kako isplivati iz podvodne
protustruje. Na stolu u mojoj radnoj sobi stajala je fotografija snimljena kad joj
je bilo sedam ili osam, duge kose, plave od sunca u Malibuu. Sa stra�nje strane
okvira bila je zataknuta poruka napisana pastelom,
9*
koju je jedan dan ostavila na kuhinjskom pultu u Mali-buu: Draga mama, ja sam
bje�ala kad si otvorila vrata. Pusice, Q.
U sedam i deset te ve�eri presvla�ila sam se da odem dolje, na ve�eru s
prijateljima koji �ive u zgradi. Velim "sedam i deset" jer je tad zazvonio telefon.
Bio je to Tony. Rekao je da odmah dolazi. Primijetila sam koliko je sati jer sam
trebala biti dolje u sedam i trideset, ali u Tonvjevu glasu �ula se takva hitnost
da to nisam spomenula. Njegova �ena Rosemary Breslin provela je posljednjih
petnaest godina izlaze�i na kraj s nekom krvnom bolesti koju nitko nije znao
dijagnosticirati. Nedugo nakon �to je John umro, stavili su je na neki
eksperimentalni re�im od kojeg je bila sve slabija pa joj je bila potrebna
povremena hospitalizacija u centru za istra�ivanje raka Memorial Sloan-Kettering.
Znala sam da joj je dugi dan u katedrali i poslije s obitelji bio naporan.
Zaustavila samTonvja kad je htio zaklopiti slu�alicu. Pitala sam je li Rosemary
opet u bolnici. Rekao je da nije Rosemarv. Quintana je, koja je, upravo dok
razgovaramo, u sedam i deset u New Yorku, a �etiri i deset u Kaliforniji, na hitnoj
neurokirur�koj operaciji u medicinskom centru Kalifomijskog sveu�ili�ta u Los An-
gelesu.
92
8.
ili su iza�li iz aviona. Pokupili su zajedni�ku torbu.
Gerry je nosio torbu prema autobusu koji vozi prema �alteru rent-a-cara i prelazio
cesticu ispred Quin-tane. Osvrnuo se. Ni danas nemam pojma �to ga je natjeralo da
se osvrne. Nisam se sjetila pitati. Zami�ljam to kao jo� jedan od onih slu�ajeva
kad �uje� kako netko govori, a onda ne �uje�, pa pogleda�. �ivot se mijenja u
trenu. Obi�nom trenu. Le�ala je na le�ima na asfaltu. Pozvali su hitnu pomo�.
Odvezli su je na UCLA. Gerry ka�e da je u vozilu hitne bila budna i lucidna. Tek se
na hitnom prijemu po�ela gr�iti i postala je nesuvisla. Pozvali su kirur�ku ekipu.
Obavili su CT. Dok su je odveli na kirurgiju, jedna od njezinih zjenica ve� je bila
fiksirana. Druga se fiksirala kad su je gurali u salu. To �e mi vi�e puta ponoviti,
svaki put kao dokaz te�ine stanja i klju�ne naravi zahvata: "Jedna zjenica bila joj
je fiksirana, a druga je oti�la dok smo je gurali u salu."
Kad sam prvi put to �ula nisam shva�ala zna�enje toga �to mi govore. Drugi put sam
znala. Sherwin B.
93
Nuland opisao je u Kako umiremo kako je kao student tre�e godine medicine vidio
sr�anog bolesnika �ije su "zjenice bile fiksirane u polo�aj �iroke crne dilatacije
koja ozna�ava mozgovnu smrt i o�ito vi�e nikad ne�e reagirati na svjetlo". I dalje
u Kako umiremo, dr. Nuland opisuje bezuspje�ne poku�aje ekipe za reanimaci-ju da
o�ivi pacijenta kod kojeg je u bolnici do�lo do zastoja rada srca: "Uporni mladi�i
i djevojke vide kako zjenice njihova pacijenta vi�e ne reagiraju na svjetlo i kako
se �ire dok ne postanu veliki fiksirani krugovi neprobojne tame. Ekipa nevoljko
obustavlja poku�aje... Soba je posuta otpadom izgubljene bitke." Je li ekipa hitne
pomo�i Newyor�ke prezbiterijanske vidjela to u Johnovim o�ima na podu na�e dnevne
sobe 30. prosinca 2003.? Jesu li neurokirurzi na UCLA-u vidjeli to u Quintaninim
o�ima 25. o�ujka 2004.? "Neprobojnu tamu"? "Mozgovnu smrt"? Jesu li to mislili?
Gledam u ispis nalaza CT-a od tog dana na UCLA-u i jo� mi je zlo:
CT snimke pokazuju desnostrani subdu-ralni hematom sa znakovima akutnog krvarenja.
Aktivno krvarenje ne mo�e se isklju�iti. Hematom uzrokuje zna�ajan kompresijski
u�inak na desnu mo�danu hemisferu, falx cerebri i po�etnu unkalnu hernijaciju, te
pomak medijalnih struktura na razini tre�eg ventrikula zdesna prema lijevo za 19
mm. Desni lateralni ventrikul
94
gotovo je potpuno komprimiran, a lijevi pokazuje znakove po�etnog zastoja protoka
likvora.
Prikazuje se srednje do ja�e izra�ena kompresija mezencefalona s nedostatkom pe-
rimezencefali�nih cisterni. Zamje�uje se lamelarni subduralni hematom uz stra�nji
dio falxa i tentorij lijevo. Manje intrapa-renhimsko krvarenje, najvjerojatnije
kontuzija, vidi se u desnom inferolateralnom dijelu �eonog re�nja. Cerebelarne
tonzile su u razini foramena magnuma. Ne vidi se loma kostiju lubanje. Vidljiv
veliki hematom mekog oglavka desno parijetalno.
25. o�ujka 2004. Sedam i deset nave�er u New Yorku.
Vratila se s mjesta na kojem su lije�nici rekli "Jo� ne znamo u kojem �e smjeru
krenuti" i sada je opet ondje.
A s obzirom na to koliko znam, mo�da je ve� krenulo u krivom smjeru.
Mo�da su rekli Gerrvju i Gerry poku�ava to usvojiti prije nego �to mene nazove.
Ona bi ve� mogla biti na putu u bolni�ku mrtva�nicu.
Sama. Na nosilima. S �lanom pomo�nog osoblja. Ve� sam zami�ljala taj prizor, s
Johnom. Tony je stigao.
Ponovio je ono �to mi je rekao na telefon. Gerry ga
95
je nazvao iz bolnice. Quintana je na operaciji. Gerrvja se mo�e dobiti na mobitel u
bolni�kom predvorju, koje je usput (UCLA je gradilo novu bolnicu, ova je bila
prenatrpana i zastarjela) slu�ilo i kao �ekaonica kirur�kog odjela.
Nazvali smo Gerrvja.
Jedan od kirurga upravo je iza�ao da ga izvijesti o razvoju. Kirur�ka ekipa sada je
bila "prili�no sigurna" da �e Quintana "napustiti stol", premda nisu mogli
predvidjeti u kojem stanju.
Sje�am se kako sam shvatila da je to mi�ljeno kao pobolj�anje procjene: raniji
izvje�taj iz operacijske dvorane bio je da ekipa "uop�e nije sigurna ho�e li ona
ostati na stolu".
Sje�am se da sam poku�ala a nisam uspjela shvatiti izraz "ostati na stolu". Misle
li �iva? Jesu li rekli "�iva", a Gerry to ne mo�e izre�i? �to god se dogodi, sje�am
se kako sam pomislila, ona �e nesumnjivo "napustiti stol".
Tada je mo�da bilo pola pet u Los Angelesu, pola osam u Nevv Yorku. Nisam bila
sigurna koliko je dugo operacija dotad trajala. Sad vidim, prema nalazu CT-a, da su
je slikali u "15.06", u tri i �est minuta u Los Angelesu, da je vjerojatno bila tek
pola sata na operaciji. Dohvatila sam red letenja da vidim tko jo� leti u Los
Angeles te ve�eri. Delta je imala jedan let s Ke-nnedvja u 21.40. Upravo sam
mislila nazvati Deltu kad je Tony rekao kako misli da nije dobra ideja biti u zraku
tijekom operacije.
96
Sje�am se ti�ine.
Sje�am se kako sam odlo�ila red letenja.
Nazvala sam Tima Ruttena u Los Angeles i zamolila ga da ode u bolnicu i �eka s
Gerrvjem. Nazvala sam na�eg ra�unovo�u iz Los Angelesa Gila Franka, kojemu je i
samom k�i bila na hitnoj neurokirur�koj operaciji na UCLA-u nekoliko mjeseci prije,
i on je isto rekao da �e oti�i u bolnicu.
To je bilo najbli�e �to sam mogla dospjeti do toga da sama budem tamo.
Postavila sam stol u kuhinji pa smo Tony i ja brljali po coq au vinu koji je ostao
od ve�ere poslije Sv. Ivana evan�elista. Stigla je i Rosemarv. Sjedili smo za
kuhinjskim stolom i poku�ali razraditi ne�to �to smo nazivali "planom".
Upotrebljavali smo izraze poput "nepredvidljive okolnosti" oprezno, kao da jedno od
nas troje mo�da ne naslu�uje �to bi "nepredvidljive okolnosti" zapravo mogle biti.
Sje�am se da sam nazvala Earla McGratha da vidim mogu li odsjesti u njegovoj ku�i u
Los Angelesu. Sje�am se da sam upotrijebila rije�i "ako bude potrebno", jo� jedna
oprezna konstrukcija. Sje�am se daje on to direktno presjekao: on sutradan leti u
Los Angeles prijateljevim avionom, i ja idem s njima. Oko pono�i Gerry je nazvao i
rekao da je operacija gotova. Sada �e obaviti jo� jedan CT da vide ima li kakvog
dodatnog krvarenja koje im je promaklo. Ako ima krvarenja, operirat �e ponovo. Ako
nema, onda �e napraviti jo� jedan zahvat, ugradnju filtra u �uplju venu kako bi
sprije�ili da ugru�ci dospiju u srce. Oko �etiri ujutro prema
97
newyor�kom vremenu nazvao je opet, da ka�e kako CT nije pokazao krvarenje i da su
ugradili filtar. Rekao mi je �to su mu kirurzi rekli u vezi sa samom operacijom.
Bilje�ila sam:
"Arterijsko krvarenje, iz arterije lipti krv, poput gejzira, krvi svagdje u sali,
nikakvih faktora zgru�ava-nja."
"Mozak gurnut ulijevo."
Kad sam se vratila u New York iz Los Angelesa kasno nave�er 30. travnja na�la sam
te bilje�ke na cedulji za du�an kraj kuhinjskog telefona. Sad znam da tehni�ki
termin za "mozak gurnut ulijevo" glasi "pomak preko sredi�nje linije", zna�ajan
faktor predvi�anja lo�eg ishoda, ali �ak sam i onda znala da to nije dobro. A ono
�to sam bila mislila da �e mi trebati tog o�ujskog dana pet tjedana prije jest:
male bo�ice Eviana, melasa, koko�ja kocka i laneno bra�no.
�itaj, u�i, razradi, potra�i u literaturi. Informacije su kontrola.
Ujutro poslije operacije, prije nego �to sam oti�la na Teterboro da se ukrcam na
avion, potra�ila sam na in-ternetu "fiksirane i dilatirane zjenice". Na�la sam da
ih zovu "FDP". Pro�itala sam sa�etak studije koju su proveli znanstvenici na odjelu
neurokirurgije Sveu�ili�ne klinike u Bonnu. Studija je pratila devedeset devet
pacijenata kod kojih je ili ve� bila prisutna ili je nastala jedna ili dvije FDP.
Ukupna stopa smrtnosti bila je 75 posto. Od onih 25 posto koji su dvadeset �etiri
mjeseca
98
kasnije jo� bili �ivi, 15 posto ih je prema Glasgowskoj prosudbenoj ljestvici
dobilo procjenu "nepovoljnog ishoda", a 10 posto "povoljnog ishoda". Prevela sam
postotke: od devedeset devet pacijenata, sedamdeset �etiri ih je umrlo. Od
pre�ivjelih dvadeset pet, nakon dvije godine, pet ih je bilo u vegetativnom stanju,
deset te�ko onesposobljeni, osam samostalni, a dva su se potpuno oporavila. Osim
toga sam nau�ila da fiksirane i dilatirane zjenice upu�uju na ozljedu ili
nagnje�enje tre�eg kranijalnog �ivca i gornjeg mo�danog debla. "Tre�i �ivac" i
"mo�dano deblo" rije�i su koje �u u nadolaze�im tjednima �uti �e��e nego �to bih to
�eljela.
99
9.
Na sigurnom si, sje�am se kako sam �apnula Qu-intani kad sam je vidjela na
intenzivnoj u UC-LA-u. Tu sam. Sve �e biti u redu. Pola glave bilo joj je obrijano
za operaciju. Vidjela sam duga�ki rez i metalne kop�e koje su ga zatvarale. Ponovo
je disala samo kroz endotrahealnu cijev. Tu sam. Sve je u redu.
"Kad mora� oti�i?" pitala me onaj dan kad je kona�no mogla govoriti. Izrekla je te
rije�i s naporom, napeta lica.
Rekla sam da ne�u oti�i dok ne�emo mo�i zajedno oti�i.
Lice joj se opustilo. Ponovo je pala u san.
Tijekom tih tjedana sinulo mi je da je to, od onoga dana kad smo je doveli ku�i iz
bolnice Sv. Ivana u Santa Monici, moje temeljno obe�anje njoj. Ne�u oti�i. Brinut
�u se o njoj. Sve �e biti u redu. Isto tako mi je sinulo da je to obe�anje koje ne
mogu odr�ati. Ne�u se uvijek mo�i brinuti o njoj. Ne�u mo�i nikad je ne napustiti.
Nije vi�e dijete. Odrasla je. U �ivotu se doga�aju stvari koje majke ne mogu
sprije�iti ili popraviti. Osim
101
ako je neka od njih ne ubije prijevremeno, kao �to je jedna gotovo i u�inila u Beth
Israelu, a druga bi to tek mogla na UCLA-u, umrijet �u prije nje. Sje�am se
rasprava u odvjetni�kim uredima tijekom kojih bi me uzrujao izraz "ostaviteljevi
roditelji". Taj se izraz nikako ne mo�e primijeniti. Nakon svake od tih rasprava
promatrala sam izraz "zajedni�ka tragedija" u novom i povoljnom svjetlu. Ipak,
jednom, tijekom neugodnog leta izme�u Honolulua i Los Angelesa, zami�ljala sam
takvu zajedni�ku tragediju i odbacila je. Avion �e se sru�iti. �udom, ona i ja �emo
pre�ivjeti pad i plutati po Pacifiku dr�e�i se ostataka aviona. Dilema je bila
sljede�a: morala bih je, budu�i da sam imala menstruaciju pa bi krv privukla morske
pse, napustiti, otplivati, ostaviti je samu.
Bih li to mogla u�initi?
Osje�aju li to svi roditelji?
Kad je moja majka bila na rubu smrti u dobi od devedeset godina, rekla mi je da je
spremna umrijeti, ali da ne mo�e. "Ti i Jim me trebate", rekla je. Moj brat i ja
tada smo ve� bili prevalili �ezdesetu.
Na sigurnom si.
Tu sam.
Primijetila sam ne�to tijekom tih tjedana u UCLA-u, a to je daje mnogim ljudima
koje poznajem, bilo u New Yorku, Kaliforniji ili nekom drugom mjestu, zajedni�ko
razmi�ljanje ono koje se obi�no pripisuje vrlo uspje�nima. Svi apsolutno vjeruju u
vlastitu vje�tinu uprav-
102
ljanja. Svi apsolutno vjeruju u mo� telefonskih brojeva koji su im na raspolaganju,
pravog lije�nika, velikog donatora, osobe koja im mo�e isposlovati uslugu od dr�ave
ili suda. Njihova vje�tina upravljanja uistinu jest �udesna. Mo�i njihovih
telefonskih brojeva uistinu nema ravne. I sama sam ve�i dio �ivota bila tako duboko
uvjerena u svoju sposobnost da kontroliram doga�aje. Ako mi je majka naglo dospjela
u bolnicu u Tunisu, mogla sam urediti da joj ameri�ki konzul donosi novine na
engleskom i daje stavi na let Air Francea kako bi se na�la s mojim bratom u Parizu.
Ako je Quintana naglo zapela na aerodromu u Nici, mogla sam dogovoriti s nekim u
British Airwaysu da je stavi na let BA-a kako bi se na�la s brati�em u Londonu.
Ipak sam uvijek na nekoj razini strepjela, jer ro�ena sam stra�ljiva, da �e neki
doga�aji u �ivotu ostati s onu stranu moje sposobnosti da ih kontroliram ili njima
upravljam. Neki doga�aji jednostavno �e se zbiti. Ovo je bio jedan od tih doga�aja.
Sjedne� za ve�eru i dosada�nji �ivot je gotov.
Mnogi s kojima sam razgovarala tih prvih dana dok je Quintana le�ala bez svijesti u
UCLA-u doimali su se kao da nemaju takvih strepnji. Prvi instinkt bio je da se tim
doga�ajem mo�e upravljati. Da bi upravljali njime, trebale su im samo informacije.
Morali su samo saznati kako se to dogodilo. Trebali su im odgovori. Trebala im je
"prognoza".
Nisam imala odgovore.
Nisam imala prognozu.
103
Nisam znala kako se to dogodilo.
Bile su dvije mogu�nosti, obje, kako sam uvidjela, irelevantne. Jedna je mogu�nost
bila daje pala pa da je trauma izazvala krvarenje u mozgu, �to je opasnost koja ide
uz antikoagulanse koje su joj dali da bi sprije�ili emboliju. Druga mogu�nost bila
je daje do krvarenja u mozgu do�lo prije pada i zapravo ga izazvalo. Ljudi na
antikoagulansima krvare. Modrice dobivaju na dodir. Razinu antikoagulansa u krvi,
koja se mjeri brojem �to ga nazivaju INR (International Normalized Ratio), te�ko je
kontrolirati. Krv se mora ispitati svakih nekoliko tjedana, a u nekim slu�ajevima
svakih nekoliko dana. U doziranju se rade sitne i komplicirane promjene. Idealni
INR za Quintanu bio je, plus-minus nula cijelih jedan, 2,2. Onaj dan kad je letjela
u Los Angeles INR joj je slu�ajno bio preko 4, �to je razina na kojoj se mo�e
dogoditi spontano krvarenje. Kad sam do�la u Los Angeles i razgovarala s glavnim
kirurgom, rekao je daje "sto posto siguran" da je trauma izazvala krvarenje. Drugi
lije�nici s kojima sam razgovarala nisu bili tako sigurni. Jedan je rekao da je i
sam let mogao izazvati promjenu tlaka dovoljnu da ubrza krvarenje.
Sje�am se da sam navaljivala na kirurga da mi odgovori na to pitanje, i sama (jo�
jednom) poku�avaju�i upravljati situacijom, dobiti odgovore. Razgovarala sam s njim
na mobitel iz dvori�ta ispred kafeterije Medicinskog centra UCLA-a. Kafeterija se
zove "Cafe Med". To je bio moj prvi posjet Cafeu Med i upoznavanje s
104
njegovim najistaknutijim stalnim gostom, niskim pro�elavim mu�karcem (valjda
pacijentom Neuropsihijatrijskog zavoda koji se smije slobodno kretati) �ija se
kompulzija sastojala u tome da prati ovu ili onu �enu kroz kafeteriju, naizmjence
pljuju�i i izgovaraju�i bijesne kletve o tome koliko je odvratna, koliko zla, kakvo
bezvrijedno sme�e. Doti�nog jutra niski pro�elavi mu�karac slijedio je mene, van u
dvori�te, pa je bilo te�ko razumjeti �to kirurg govori. "To je od traume, imala je
puknutu �ilicu, vidjeli smo je", �inilo mi se da ka�e. Time kao da nije posve
odgovorio na pitanje - puknuta �ilica ne isklju�uje kategori�ki mogu�nost da je pu-
knu�e �ilice prethodilo padu i izazvalo ga - ali tamo u dvori�tu Cafea Med kraj
niskog pro�elavog mu�karca �to mi pljuje na cipelu shvatila sam da odgovor na
pitanje ni�ta ne mijenja. Dogodilo se. To je bio novi izvje�taj s terena.
Tijekom razgovora s kirurgom, koji se odvio prvi dan koji sam cijeli provela u Los
Angelesu, sje�am se da mi je rekao nekoliko drugih stvari.
Sje�am se da mi je rekao kako �e njezina koma trajati danima ili tjednima.
Sje�am se da mije rekao kako �e pro�i najmanje tri dana prije nego �to itko mo�e
po�eti naga�ati u kakvom joj je stanju mozak. Kirurg je "optimisti�an", ali nikakva
predvi�anja nisu mogu�a. U sljede�ih tri, �etiri i vi�e dana mogli bi se pojaviti
mnogi urgentniji problemi.
105
Mogla bi dobiti kakvu infekciju. Mogla bi dobiti upalu plu�a, mogla bi dobiti
emboliju.
Mogle bi nastati daljnje otekline, zbog kojih bi je trebali ponovo operirati.
Po�to sam zaklopila slu�alicu ponovo sam u�la u kafeteriju, gdje je Gerry pio kavu
sa Su�an Traylor i k�erima moga brata, Kelley i Lori. Sje�am se kako sam se pitala
trebam li spomenuti te urgentnije probleme koja je spomenuo kirurg. Kad sam
pogledala u njihova lica shvatila sam kako nema razloga da to u�inim: sve �etvero
bilo je u bolnici prije nego �to sam stigla u Los Angeles. Sve �etvero ve� je �ulo
za te urgentnije probleme.
Tijekom one dvadeset �etiri prosina�ke i sije�anjske no�i, dok je Quintana bila u
jedinici intenzivne skrbi na �estom katu Sjeverne Beth Israel, na stoli�u kraj
kreveta dr�ala sam d�epno izdanje knjige Intenzivna skrb: lije�ni�ki dnevnik dr.
Johna F. Murravja, koji je od 1966. do 1989. bio predstojnik Odjela pulmologije i
kriti�ne skrbi sanfranciscanskoga medicinskog fakulteta Sveu�ili�ta u Kaliforniji.
Intenzivna skrb opisuje, dan po dan, razdoblje od �etiri tjedna u jedinici
intenzivne skrbi u jednoj op�oj bolnici u San Franciscu u kojoj je dr. Murray tad
bio lije�nik zadu�en za sve pacijente, specijalizante, sta�iste i studente. Stalno
sam iznova �itala taj opis. Nau�ila sam mnogo toga �to se pokazalo korisnim u
procjenjivanju svakodnevnih susreta s li-
106
je�nicima na intenzivnoj u Sjevernoj Beth Israel. Nau�ila sam, primjerice, da je
�esto te�ko odrediti kad je pravo vrijeme za ekstubaciju, va�enje endotrahealne
cijevi. Nau�ila sam daje uobi�ajena prepreka za ekstubaciju edem, koji je vrlo
predvidljiv u intenzivnoj skrbi. Nau�ila sam da je taj edem rje�e rezultat kakve
patologije nego prekomjernog davanja intravenozne teku�ine, nepoznavanje razlike
izme�u hidracije i prekomjerne hidracije, pogre�ka u mjeri opreza. Nau�ila sam da
mnogi mladi specijalizanti prave sli�ne pogre�ke u mjeri opreza kad je rije� o
samoj ekstubaciji: oni naginju tome, budu�i daje ishod neizvjestan, da odga�aju
zahvat dulje nego �to je to potrebno.
Upamtila sam te lekcije. Iskoristila sam ih: oprezno pitanje tu, izra�ena �elja
tamo. "Pitala" sam se nije li mo�da "ote�ena". ("Naravno, ne znam, znam samo kako
mi izgleda.") Namjerno sam upotrijebila rije� "ote�ena". Primijetila sam kako se
uko�e kad upotrijebim rije� "edem". Nadalje sam se "pitala" ne bi li bolje disala
kad ne bi bila tako ote�ena. ("Naravno, ja nisam lije�nik, ali jednostavno se �ini
logi�nim.") Opet sam se "pitala" ne bi li nadzirano davanje diuretika moglo
omogu�iti ekstubaciju. ("Naravno, to je doma�i lijek, ali kad bih se ja osje�ala
ovako kako ona izgleda, uzela bih lasiks.") Uz Intenzivnu skrb kao vodi�, to se
�inilo iskrenim, intuitivnim. Bilo je na�ina da znate jeste li ne�to postigli.
Znali ste da ste ne�to postigli kad vam je lije�nik kojem ste natuknuli ovo ili ono
sutradan taj plan prikazao kao svoj.
107
Ovo je bilo druga�ije. Sinula mi je jedna podrugljiva re�enica tijekom onog
edemskog odmjeravanja snaga u Sjevernoj Beth Israel: ta nije to neurokirurgija. Ovo
jest. Kad bi lije�nici u UCLA-u govorili "parijetalno" i "temporalno", nisam imala
pojma gdje u mozgu jest to o �emu govore, a kamoli �to time �ele re�i. "Desno
frontalno", to sam mislila da mogu razumjeti. Za "ok-cipitalno" sam mislila da
zna�i ne�to s "oko", ali samo zbog pogre�nog razmi�ljanja kako rije� po�inje s
"ok-", kao "okularno". Oti�la sam u knji�aru Medicinskog centra UCLA-a. Kupila sam
knjigu koja je na koricama opisana kao "sa�et pregled neuroanatomije i njezinih
funkcionalnih i klini�kih implikacija" te kao "sjajan priru�nik za sve koji se
pripremaju za USMLE". Knjigu je napisao dr. Stephen G. Waxman, predstojnik
neurologije na Yaleu u New Havenu, a zvala se Klini�ka neuroanatomija. Uspje�no sam
pregledala neke dodatke, primjerice "Dodatak A: neurolo�ki pregled", ali kad sam
po�ela �itati sam tekst, iz glave mi nije izlazilo putovanje u Indoneziju tijekom
kojeg sam se sva izgubila zbog svoje nemogu�nosti da prepoznam gramatiku bahase,
slu�benog jezika koji se upotrebljava za imena ulica i du�ana i za plakate. Pitala
sam nekoga u ameri�koj ambasadi kako da razlikujem glagole od imenica. Bahasa je
jezik, odgovorio je, u kojem ista rije� mo�e biti i glagol i imenica. �inilo se da
je Klini�ka neuroanatomija jo� jedan slu�aj u kojem ne�u mo�i prepoznati gramatiku.
Stavila sam je na stoli� kraj kreveta u
108
hotelu Beverlv VVilshire, gdje �e ostati sljede�ih pet tjedana.
Pri daljnjem prou�avanju Klini�ke neuroanatomije, recimo ako bih se ujutro
probudila prije nego �to je stigao The New York Times sa svojom smiruju�om
kri�aljkom, �ak se i "Dodatak A: neurolo�ki pregled" �inio mutnim. Isprva sam
primijetila o�ite poznate upute (pitajte pacijenta kako se zove predsjednik,
zamolite pacijenta da broji natra�ke od stotinu oduzimaju�i po sedam), ali kako su
dani prolazili tako sam se usredoto�ila na jednu �udnovatu pri�u u Dodatku A,
nazvanu "pri�om o pozla�enom dje�aku", koja se mogla koristiti za ispitivanje
memorije i razumijevanja. Dr. Waxman predla�e da se ta pri�a ispri�a pacijentu, a
zatim se pacijenta zamoli daje prepri�a svojim rije�ima i objasni njezino zna�enje.
"Na krunjenju jednoga od papa, otprilike prije tri stotine godina, odabrali su
dje�aka za ulogu an�ela."
Tako je po�injala "pri�a o pozla�enom dje�aku".
Prili�no jasno dotle, premda su pojedinosti potencijalno zbunjuju�e (prije tri
stotine godina? uloga an�ela?) za nekoga tko se upravo budi iz kome.
Nastavlja se: "Da bi �to veli�anstvenije izgledao, prekrili su ga od glave do pete
slojem zlatne folije. Dje�ak se razbolio i, premda su poduzeli sve mogu�e za njegov
oporavak osim �to nisu skinuli kobni zlatni pokrov, umro je za nekoliko sati."
109
Stoje "zna�enje" te "pri�e o pozla�enom dje�aku"? Ima li kakve veze s pogre�ivo��u
"papa"? S pogre�i-vo��u autoriteta op�enito? S pojedina�nom pogre�ivo��u (obratite
pozornost na ono "premda su poduzeli sve mogu�e za njegov oporavak") medicine? �to
bi to�no mogla biti poenta toga da tu pri�u ispri�ate pacijentu imobiliziranom na
neurolo�koj intenzivnoj poznate klinike? Koju lekciju iz toga mo�emo nau�iti? Misle
li oni da se to, zato �to je "pri�a", mo�e ispri�ati bez posljedica? Jednog jutra
�inilo se da "pri�a o pozla�enom dje�aku", u svojoj potpunoj nedoku�ivosti i o�itoj
nebrizi za osjetljivost pacijenta, simbolizira cijelu situaciju s kojom se
suo�avam. Vratila sam se u knji�aru Medicinskog centra UCLA-a s mi�lju kako �u u
drugim izvorima potra�iti tuma�enje, ali nije bilo spomena o pri�i o pozla�enom
dje�aku u prvih nekoliko ud�benika koje sam primila u ruku. Umjesto daljnjeg
istra�ivanja, kupila sam - budu�i da su popodnevne maksimalne temperature u Los
Angelesu ve� prelazile 25 stupnjeva, a ja sam na zapad odletjela samo s kasno-
zimskom odje�om koju sam nosila u New Yorku -nekoliko paketa plavih pamu�nih
bolni�arskih odijela. Tako je duboka bila izolacija u kojoj sam tada funkcionirala
da mi nije odmah palo na pamet kako bi se �injenica da se majka pacijentice pojavi
u bolnici u bolni�arskom odijelu mogla protuma�iti kao sumnjiva povreda granica.
110
10.
Prvi sam put primijetila ono za �to �u saznati da je "vrtlo�ni efekt" u sije�nju,
kad sam s prozora Sjeverne Beth Israel gledala kako se na East Riveru formiraju
ledene sante. Na spoju zidova i stropa sobe iz koje sam gledala ledene sante bila
je bordura s uzorkom ru�e, u stilu Dorothy Draper, preostala, valjda, iz doba kad
je onda�nja Sjeverna Beth Israel bila Doktorska bolnica. Osobno nikad nisam bila u
Doktorskoj bolnici, ali kad sam bila u dvadesetim godinama i radila za Vb-gue
pojavljivala se u mnogim razgovorima. Bila je to bolnica koju su urednice Voguea
preferirale za jednostavne poro�aje i "odmaranje", neka vrsta medicinske Maine
Chance.
To se �inilo dobrim smjerom razmi�ljanja. To se �inilo boljim nego razmi�ljati o
tome za�to sam u Sjevernoj Beth Israel. Odva�ila sam se i dalje:
Doktorska bolnica mjesto je kamo je X i�la na abortus koji je naru�ilo i platilo
okru�no tu�ila�tvo. "X" je �ena s kojom sam radila u Vogueu. Zavodljivi oblaci
111
dima, Chanela br. 5 i predstoje�e katastrofe pratili su je kroz urede Conde Nast,
koji su onda bili u zgradi Gray-bar. U samo jedno jutro, dok sam ja poku�avala
sastaviti osobito napornu Vogueovu kolumnu "Pri�a se o", ona je saznala i da mora
na abortus i da se njezino ime pojavilo u dokumentima o nekoj mre�i prostitutki
koja je bila pod istragom okru�nog tu�ila�tva. Te dvije (kako se meni �inilo)
katastrofalne vijesti ona je do�ekala vedro. Postigla je dogovor. Pristala je na to
da svjedo�i kako ju je ta mre�a vrbovala, a okru�no tu�ila�tvo zauzvrat je
dogovorilo dilataciju i kireta�u u Doktorskoj bolnici, �to nije bila zanemariva
usluga u doba kad je abortus zna�io potajni i potencijalno smrtonosni dogovor s
nekim �iji bi instinkt u krizi bio da pobjegne s lica mjesta.
Mre�a prostitutki, dogovoreni abortus i godine u kojima sam provodila jutra
sastavljaju�i "Pri�a se o" i dalje se �inilo dobrim smjerom razmi�ljanja.
Sjetila sam se kako sam upotrijebila takav slu�aj u svom drugom romanu, Kako zna� i
umije�. Protagonistica, nekada�nja manekenka Maria, nedavno je bila na abortusu,
�to je mu�i.
Davno prije Maria je tjedan dana radila u Ocho Rios s djevojkom koja je upravo bila
na abortusu. Sje�ala se kako joj je djevojka pri�ala o tomu dok su ��u�urene
sjedile kraj slapa i �ekale da fotograf odlu�i je li sunce dovoljno visoko za
snimanje. �inilo se da
je to bilo te�ko doba za abortuse u New Yorku, hapsili su ljude, nitko ih nije htio
obavljati. Kona�no je djevojka, zvala se �eci Delano, pitala prijatelja u okru�nom
tu�ila�tvu zna li on koga. "Quid pro quo", odgovorio je i �eci Delano je ono
popodne po�to je svjedo�ila pred porotom o tome kako ju je vrbovala mre�a
prostitutki primljena u Doktorsku bolnicu na legalnu dilataciju i kireta�u, koju je
dogovorilo i platilo okru�no tu�ila�tvo. �inilo se to zabavnom pri�om dok ju je
pri�ala, i toga jutra kraj slapa i kasnije za ve�erom, kad ju je ponovila
fotografu, agentu i klijentovu modnom koordinatoru. Maria je sada poku�avala ono
�to se dogodilo u Encinu staviti u istu �ivahnu perspektivu, ali izgleda da se
situacija u kojoj se bila na�la �eci Delano ovdje nije mogla primijeniti. Na kraju
je to ipak samo jedna od newyor�kih pri�a.
�inilo se da to pali.
Uspjela sam bar dvije minute izbjegavati razmi�ljanje o tome za�to sam u Sjevernoj
Beth Israel.
Krenula sam dalje, u razdoblje kad sam pisala Kako zna� i umije�. Unajmljena
podrtina od ku�e na Aveniji Franklin u Hollywoodu. Lu�ice na daskama velikih
prozora u dnevnoj sobi. Limunova trava i aloje koje su
113
rasle kraj kuhinjskih vrata. �takori �to su jeli avokado. Sun�ali�te na kojem sam
radila. Gledanje s prozora sun-�ali�ta dok Quintana jurca kroz prskalicu na
travnjaku.
Sje�am se da sam shvatila kako sam za�la u opasne vode, ali nije se �inilo da ima
povratka.
Pisala sam tu knjigu kad su Quintani bile tri godine.
Kad su Quintani bile tri. Eto ga, vrtlog.
Quintana u dobi od tri godine. Ona ve�er kad je gurnula u nos sjemenku iz vrta pa
sam je vozila u Dje�ju bolnicu. Pedijatar koji je bio specijaliziran za sjemenke
do�ao je u smokingu. Sutradan je gurnula jo� jednu sjemenku u nos, �ele�i ponoviti
zanimljivu pustolovinu. John i ja �e�emo se s njom oko jezera u parku MacAr-thur.
Starac koji je posko�io s klupe. "To dijete je pljunuta Ginger Rogers", uzviknuo
je. Zavr�ila sam roman, potpisala sam ugovor za kolumnu u Lifeu, poveli smo
Quintanu u Honolulu. Life je zamislio da u prvoj ko-lumni predstavim sebe, "neka
�itatelji saznaju tko ste". Mislila sam to pisati iz Honolulua, iz hotela Royal Ha-
vvaiian, gdje smo mogli dobiti apartman s verandom za novinarsku cijenu od dvadeset
sedam dolara na no�. Dok smo bili tamo, pukla je vijest o Mai Laiu. Razmi�ljala sam
o prvoj kohimni. �inilo mi se da bih, s obzirom na tu vijest, trebala pisati iz
Saigona. Sad je ve� bila nedjelja. Life mije dao karticu na kojoj su bili otisnuti
ku�ni brojevi svih njegovih urednika, a i odvjet-
114
nika u gradovima �irom svijeta. Izvadila sam tu karticu i nazvala svog urednika
Loudona Wainwrighta da mu ka�em kako idem u Saigon. Javila se njegova �ena. Rekla
je da �e me on nazvati.
"Gleda utakmicu NFL-a", rekao je John kad sam spustila slu�alicu. "Nazvat �e te u
poluvremenu."
I je. Rekao je da ostanem tamo gdje jesam i da se predstavim, da, �to se Saigona
ti�e, "idu neki de�ki na teren". �inilo se da tema nije otvorena za daljnju
diskusiju. "Svijet je u revoluciji tamo vani i mi te mo�emo ubaciti u to", rekao je
George Hunt dok je jo� bio izvrsni urednik Lifea i nudio mi posao. Dok sam zavr�ila
Kako zna� i umije� George Hunt je oti�ao u mirovinu i na teren su i�li neki de�ki.
"Upozoravao sam te", rekao je John. "Rekao sam ti kako �e ti biti ako radi� za
Life. Nisam li ti govorio? To �e biti kao da te patke grickaju nasmrt."
�etkala sam Quintaninu kosu. Pljunuta Ginger Ro-gers.
Osje�ala sam se izdanom, poni�enom. Trebala sam slu�ati Johna.
Napisala sam kolumnu da �itatelji saznaju tko sam. Objavljena je. U ono vrijeme se
�inilo da su to dovoljno bezli�ne dvije i pol kartice teksta naru�enog �anra, ali
je, na kraju drugog odlomka, stajala re�enica koja je bila u takvom neskladu s
�itavim na�inom samopred-stavljanja u Lifeu daje isto tako mogla govoriti o tome
kako su Marsovci nekog oteli: "Eto nas tu na ovom otoku usred Pacifika umjesto da
tra�imo razvod." Tje-
115
dan kasnije slu�ajno smo bili u New Yorku. "Jeste li znali da je to napisala?"
mnogi su pitali Johna u pol glasa.
Je li znao da sam to napisala? On mije pregledao tekst.
Odveo je Quintanu u zoolo�ki u Honolulu tako da gaja mogu dotjerati.
Odvezao me u poslovnicu VVestern Uniona u centru Honolulua tako da ga mogu poslati.
U poslovnici Western Uniona dopisao je na kraj POZDRAV, DIDION. To uvijek stavi� na
kraj telegrama, rekao je. Za�to, pitala sam. Jer se to tako radi, odgovorio je.
Vidite kamo me usisao taj vrtlog.
Od bordure Dorothv Draper u Sjevernoj Beth Israel do Quintane u dobi od tri godine
i trebala sam poslu�ati Johna.
Velim ti, po�ivjef ne�u ni dva dana, re�e Gawain.
Opatrne te tako, ako se vra�a�.
U Los Angelesu sam odmah shvatila da se njegov potencijal izazivanja vrtloga mo�e
kontrolirati samo tako da izbjegavam sva mjesta koja bih mogla povezati bilo s
Quintanom, bilo s Johnom. To �e iziskivati dovitljivost. John i ja �ivjeli smo u
losangeleskom okrugu od 1964. do 1988. Izme�u 1988. i trenutka kad je umro
provodili smo ondje prili�no mnogo vremena, obi�no ba� u hotelu u kojem sam sada
stanovala, Beverlv VVil-shire. Quintana se rodila u losangeleskom okrugu, u
116
bolnici Sv. Ivana u Santa Monici. Ondje je i�la u �kolu, prvo u Malibuu, a kasnije
u onu koja je tad jo� bila Djevoja�ka �kola VVestlake (godinu dana nakon �to je
oti�la �kola je postala mje�ovita i nazvali su je Harvard-VVestlake) u Holmbv
Hillsu.
Iz nekih meni nejasnih razloga sam Beverlv VVilshire u meni je tek rijetko izazivao
vrtlo�ni efekt. U teoriji, svaki je njegov hodnik bio natopljen asocijacijama koje
sam poku�avala izbje�i. Dok smo stanovali u Malibuu, a imali sastanke u gradu,
vodili bismo Quintanu sa sobom i odsjedali u Beverlv VVilshireu. Nakon �to smo se
preselili u New York i morali boraviti u Los Angelesu zbog nekog filma, odsjedali
bismo tamo, katkad nekoliko dana, katkad tjednima. Ondje smo postavili ra�unala i
pisa�e. Odr�avali sastanke. �to ako, netko bi uvijek ponavljao na tim sastancima.
Mogli smo tamo raditi do osam ili devet nave�er i poslati stranice onom redatelju
ili producentu s kojim smo ba� radili i onda oti�i na ve�eru u kineski restoran na
Melroseovoj za koji nismo trebali rezervaciju. Uvijek smo tra�ili staru zgradu.
Poznavala sam osoblje. Poznavala sam mani-kirku. Poznavala sam vratara koji bi
Johnu davao bocu vode kad se vra�ao s jutarnje �etnje. Znala sam napamet kako se
slu�iti klju�em, otvoriti sef i namjestiti tu�: godinama sam odsjedala u kojih
petnaest soba identi�nih onoj u kojoj sam sad odsjela. Posljednji put od-sjela sam
u takvoj sobi u listopadu 2003., sama, zbog promocije, dva mjeseca prije nego stoje
John umro. Pa ipak mi se Beverlv VVilshire �inio jedinim sigurnim
117
mjestom za mene dok je Quintana u UCLA-u, mjesto na kojem �e sve biti isto, mjesto
na kojem nitko ne�e znati za doga�aje u mom sada�njem �ivotu i ne�e o njima
govoriti; mjesto na kojem sam i dalje mogla biti ona osoba koja sam bila prije nego
�to se sve ovo dogodilo.
�to ako.
Izvan zone isklju�enja koju je predstavljao Beverlv Wilshire, ja sam planirala
rute, bila na oprezu.
Ni jednom u tih pet tjedana nisam se odvezla u onaj dio Brentwooda u kojem smo
stanovali od 1978. do 1988. Kad sam oti�la dermatologu u Santa Monicu pa su me
uli�ni radovi natjerali da pro�em tri ulice dalje od na�e ku�e u Brentwoodu, nisam
gledala ni lijevo ni desno. Nijednom u tih pet tjedana nisam se odvezla po
Pacifi�koj obalnoj autocesti do Malibua. Kad mije Jean Moore ponudila svoju ku�u na
Pacifi�koj obalnoj autocesti, �esto metara dalje od ku�e u kojoj smo �ivjeli od
1971. do 1978., izmislila sam razloge za�to mi je bitno da ostanem u Beverlv
VVilshireu. Mogla sam izbjegavati vo�nju do UCLA-a po Sunsetu. Mogla sam
izbjegavati kri�anje Sunseta i Beverly Glena na kojem sam �est godina skretala
prema Djevoja�koj �koli Westlake. Mogla sam izbjegavati svako kri�anje koje nisam
mogla predvidjeti, kontrolirati. Mogla sam izbjegavati da mi radio bude namje�ten
na onim stanicama uz koje sam nekad vozila, izbjegavati da na�em KRLA, AM radio
koji se nazivao "srcem i du�om rock and rolla" i koji je ranih devedesetih jo�
pu�tao najve�e hitove iz 1962.
118
Mogla sam izbjegavati da pritisnem kr��ansku stanicu na koju sam prebacivala kad
god bi najve�i hitovi iz 1962. gubili svoju zvu�nost.
Umjesto toga slu�ala sam NPR, smirenu ranojutar-nju emisiju Eklektici pristaje
tmina. Svako jutro u Beverlv VVilshireu naru�ivala sam isti doru�ak, huevos
rancheros od jednog umu�enog jajeta. Svako jutro kad sam odlazila iz Beverlv
VVilshirea vozila sam istim putem do UCLA-a: dolje po VVilshireovom, desno na
Glendonovu, kidnula lijevo na Westwoodov, desno na Le Conteovu pa lijevo na
Tivertonovu. Svako jutro zamje�ivala sam iste zastavice kako lepr�aju na tankim
stjegovima du� VVilshireovog: Medicinski centar UCLA - br. 1 na zapadu, br. 3 u
dr�avi. Svako jutro pitala sam se tko je to rangirao. Nikad nisam pitala. Svako
jutro umetala sam karticu u mehanizam na ulazu i svako jutro, ako sam je dobro
umetnula, isti �enski glas govorio je: "Dobrodo�li na U-C-L-A". Svako jutro, ako
sam pogodila vrijeme, na�la bih parking vani, na razini Pla�a 4, uz �ivicu. Kasno
svako popodne vozila bih natrag u Beverlv VVilshire, pokupila poruke i na neke
odgovorila. Nakon prvog tjedna Gerry je letio amo-ta-mo izme�u Los Angelesa i New
Yorka, poku�avaju�i raditi bar nekoliko dana tjedno, a ako je bio u New Yorku, ja
bih ga nazvala da mu saop�im informacije toga dana ili njihovo nepostojanje.
Prilegla bih. Gledala bih mjesne novosti. Stajala bih pod tu�em dvadeset minuta i
iza�la na ve�eru.
Ve�erala sam vani svaki dan u Los Angelesu. Ve�e-
119
rala sam s bratom i njegovom �enom kad god bi bili u gradu. Odlazila sam ka Connie
Wald u Beverlv Hills. Tamo je bilo ru�a i dragoljuba i otvorene vatre u velikim
kaminima, kao �to ih je bilo i svih onih godina kad smo John i ja i Quintana
odlazili onamo. Sad je Su�an Tray-lor bila ondje. Odlazila sam i u Susaninu ku�u na
Ho-llywood Hillsu. Poznajem Su�an otkad su joj bile tri godine a njezinog mu�a
Jesseja otkad su on, Su�an i Quintana bili u �etvrtom razredu osnovne �kole Point
Dume, a sad su se oni brinuli za mene. Jela sam u mnogim restoranima s mnogim
prijateljima. �esto sam ve�erala s Earlom McGrathom, �ija je intuitivna ljubaznost
u toj situaciji bila da me svako jutro pita �to radim te ve�eri pa, ako je odgovor
u bilo kojem smislu bio neodre�en, dogovori neku nenapornu ve�eru za dvoje, troje
ili �etvero u Orsu ili Morton'su ili u svojoj ku�i na Bulevaru Robertson.
Nakon ve�ere taksijem bih se vratila u hotel i naru�ila jutarnje huevos rancheros.
"Jedno umu�eno jaje", ponudio bi glas na telefonu. "Upravo tako", odgovorila bih.
Planirala sam te ve�eri jednako pozorno kao �to sam planirala rute.
Nisam ostavljala nimalo vremena za razmi�ljanje o obe�anjima koja nikako nisam
mogla ispuniti.
Na sigurnom si. Tu sam.
U dubokom tajcu u Eklektici pristaje tmina sljede�eg jutra �estitala bih samoj
sebi. Mogla sam biti u Clevelandu.
120
Pa ipak.
Ne mogu izbrojiti dane kad bih se zatekla kako vozim naglo zaslijepljena suzama.
Vratila se Santa Ana. Vratila se jacaranda.
Jedno popodne morala sam se vidjeti s Gilom Frankom, u njegovu uredu na
Wilshireovom, nekoliko ulica isto�no od Beverlv VVilshirea. Na tom prethodno
neisku�anom teritoriju (terra cognita u te svrhe bila je zapadno na VVilshireovom,
ne isto�no) pogled mi je pao, nepripravljen, na kino u kojem smo John i ja 1967.
vidjeli Diplomca, Gledanje Diplomca 1967. nije bilo popra�eno nikakvim naro�itim
osje�ajem va�nosti doga�aja. Ja sam bila u Sacramentu, John me pokupio na LAX-u.
�inilo se prekasno za kupovinu ve�ere, a prerano za ve�eru u restoranu pa smo
pogledali Diplomca i onda oti�li na ve�eru u Frascati's. Frascati'sa vi�e nije
bilo, ali kina jest, ako ni�ta drugo a ono kao stupice za neoprezne.
Bilo je mnogo takvih stupica. Jedan dan primijetila bih u televizijskoj reklami
neki poznati komad autoceste uz obalu i shvatila da je to ispred vratarske ku�e na
poluotoku Palos Verdes na Portuguese Bendu, kamo smo John i ja doveli Quintanu ku�i
iz bolnice Sv. Ivana.
Bila su joj tri dana.
Smjestili smo njezinu ko�aru kraj glicinije u vrtu.
Na sigurnom si. Tu sam.
Ni velika ni vratarska ku�a nisu se vidjele u reklami,
121
ali mene su odjednom preplavila sje�anja: izlazak iz auta na toj cesti da otvorim
vrata kako bi John mogao pro�i; pogled na plimu koja nadolazi i poplavljuje auto
koji je stajao na na�oj pla�i da bi ga snimili za reklamu; steriliziranje bo�ica za
Quintaninu umjetnu hranu dok me borbeni pijetao koji je �ivio na imanju
dru�eljubivo pratio od prozora do prozora. Tog borbenog pijetla, kojeg je vlasnik
ku�e nazivao Buck, ostavili su na cesti, prema �ivopisnom mi�ljenju vlasnika,
"Meksikanci u bijegu". Buck je imao neobi�an i iznena�uju�e mili karakter, donekle
poput labradora. Osim Buckom, ku�a je bila opremljena i paunovima, koji su bili
dekorativni, ali li�eni karaktera. Za razliku od Bucka, paunovi su bili debeli i
kretali se samo ako im nije bilo pomo�i. U suton bi kri�ali i poku�avali odletjeti
do gnijezda u maslinama - napet trenutak jer bi �esto padali. Neposredno prije zore
ponovo bi kri�ali. U jednu takvu zoru probudilo me njihovo kri�anje i potra�ila sam
Johna. Na�la sam ga vani, u mraku, kako kida nezrele breskve sa stabla i baca ih na
paunove, stoje bio karakteristi�no izravan, premda kontraproduktivan pristup
rje�avanju takve gnjava�e. Kad je Quintani bilo mjesec dana, izba�eni smo iz ku�e.
U ugovoru o najmu stajao je �lanak koji je odre�ivao da ne smije biti djece, no
vlasnik i njegova �ena tvrdili su da nije zbog nje. Bilo je to zato �to smo
zaposlili zgodnu tinejd�ericu zvanu Jennifer da se brine o njoj. Vlasnik i njegova
�ena nisu �eljeli neznance na imanju, odnosno, kako su oni rekli, "s ove strane
ograde", osobito zgodne tinejd�erice zvane Je-
122
nnifer, koja �e vjerojatno imati de�ke. Unajmili smo na nekoliko mjeseci ku�u u
gradu, vlasni�tvo udovice Her-mana Mankiewicza Sare, koja je mislila putovati.
Ostavila je sve u ku�i kako je i bilo, osim jednog predmeta, Oskara koji je Herman
Mankiewicz osvojio za scenarij Gra�anina Kanea.
"Priredivat �ete zabave, ljudi �e se napiti i igrati s njim", rekla je dok gaje
spremala. Na dan selidbe John je putovao sa San Francisco Giantsima, jer je ne�to
pisao o VVillieju Maysu za The Satur�ay Evening Post. Posudila sam karavan od
�ogorice, nakrcala ga, stavila Quintanu i Jennifer na stra�nje sjedalo, oprostila
se s Buckom, izvela auto i pustila da se totemska vrata ograde zatvore za mnom po
posljednji put.
Sve to a nisam se �ak niti vozila onuda.
Ni�ta nisam u�inila, samo sam ugledala reklamu na televiziji dok sam se obla�ila za
bolnicu.
Drugi dan bih pak morala kupiti fla�iranu vodu u drogeriji na Canonovom i sjetila
se da je Canon prilaz u kojem je bio The Bistro. Godina 1964. i 1965., dok smo
�ivjeli u vratarskoj ku�i s pla�om i paunovima, ali si nismo mogli priu�titi ni
napojnicu za de�ke na parkirali�tu restorana, a kamoli ve�eru u restoranu, John i
ja znali smo parkirati na cesti u Canonovom i ve�erati u The Bistrou na karticu.
Onamo smo doveli Quin-tanu na dan njezina usvojenja, kad joj nije bilo punih sedam
mjeseci. Dali su nam kutni separe Sidnevja Kor-shaka i stavili njezinu nosiljku na
stol, poput cvjetnog aran�mana. Toga prijepodneva na sudu je bila jedina
123
beba, dapa�e, jedino dijete; sva druga usvojenja toga dana bila su, �ini se,
usvojenja odraslih radi poreznih olak�ica. "Qwe bonita, que hermosa", pjevu�ili su
konobari u The Bistrou kad smo je doveli onamo na ru�ak. Kad joj je bilo �est ili
sedam odveli smo je onamo na ro�endansku ve�eru. Nosila je ruanu boje limete koju
sam joj kupila u Bogoti. Kad smo odlazili, konobar joj je donio ruanu i ona ju je
teatralno prebacila preko svojih malenih ramena.
Que bonita, que hermosa, pljunuta Ginger Rogers.
John i ja smo bili zajedno u Bogoti. Pobjegli smo s jednog filmskog festivala u
Cartageni i upali na Avian-cin let za Bogotu. I George Montgomerv, glumac koji je
bio na filmskom festivalu, bio je na letu za Bogotu. Oti�ao je u kokpit. S mjesta
na kojem sam sjedila vidjela sam kako brblja s posadom, a zatim sjeda na pilo-tovo
mjesto.
Trknula sam Johna, koji je spavao: "Pustit �e Geor-gea Montgomervja da upravlja
avionom iznad Anda", �apnula sam.
"Bolje to nego Cartagena", rekao je John i spavao dalje.
Toga dana na Canonovoj nisam dospjela do drogerije.
124
11.
Uneko doba lipnja, nakon stoje napustila UCLA, u �estom od petnaest tjedana
bolni�kog boravka u newyor�kom Institutu za rehabilitacijsku medicinu Rusk u
Medicinskom centru Sveu�ili�ta u New Yorku, Quintana mi je rekla da su joj
sjecanja, ne samo na UCLA nego i na dolazak u Rusk, "sasvim mu�ena". Sje�ala se
nekih stvari u vezi s UCLA-om, da, kao �to se jo� nije mogla sjetiti ni�ega �to se
dogodilo prije Bo�i�a (nije se primjerice sje�ala toga daje govorila o ocu u Sv.
Ivanu evan�elistu, a kad se tek probudila u UC-LA-u, nije se sje�ala ni toga da je
umro), ali joj je jo� bilo "mu�eno". Kasnije je to ispravila u "smu�eno", ali nije
ni morala: to�no sam znala �to misli. Na neuro-odjelima UCLA-a to su nazivali "li-
la", kao recimo "orijentacija joj se popravlja, ali jo� je li-la". Kad poku�avam
rekonstruirati te tjedne u UCLA-u, prepoznajem tu mu�enost u vlastitom pam�enju.
Ima dijelova dana koji se �ine vrlo jasni i dijelova koji to nisu. Jasno se sje�am
kako sam se prepirala s lije�nikom na dan kad su odlu�ili napraviti traheotomiju.
Intubirana je ve�
125
gotovo tjedan dana, rekao je lije�nik. Na UCLA-u ne ostavljaju cijevi unutra vi�e
od tjedan dana. Rekla sam daje bila intubirana tri tjedna u Beth Israelovoj u New
Yorku. Lije�nik je svrnuo pogled. "Pravilo na Dukeu je isto bilo tjedan dana",
rekao je, kao da �e spominjanje Dukea rije�iti stvar. Umjesto toga, raspalilo me:
Sto meni zna�i Duke, htjela sam re�i, ali nisam. Sto UCLA-u zna�i Duke? Duke je
Sjeverna Karolina, UCLA je Kalifornija. Da �elim mi�ljenje nekoga iz Sjeverne
Karoline, zvala bih nekoga u Sjevernu Karolinu.
Mu� joj upravo sada leti u New York, rekla sam umjesto toga. To zacijelo mo�e
pri�ekati dok on ne sleti.
Ne zapravo, rekao je lije�nik. Budu�i da im je ve� na rasporedu.
Dan kada su odlu�ili napraviti traheotomiju bio je ujedno i dan kad su isklju�ili
EEG.
"Sve izgleda dobro", ponavljali su. "Br�e �e se oporaviti ako napravimo trah. Ve�
smo je skinuli s EEG-a, mo�da niste primijetili."
Mo�da nisam primijetila?
Svoje jedino dijete?
Svoje besvjesno dijete?
Mo�da nisam primijetila, kad sam to jutro u�la u intenzivnu, da su njezini mo�dani
valovi nestali ? Da je monitor nad njezinim krevetom taman, mrtav?
To mi se sada prikazivalo kao napredak, ali nije mi se tako �inilo kad sam to tek
ugledala. Sje�am se da sam u Intenzivnoj skrbi �itala kako sestre na intenzivnoj u
126
Op�oj bolnici u San Franciscu uglavnom gase monitore kad je pacijent na umoru, jer
su iz iskustva znale da se �lanovi obitelji fokusiraju na ekrane umjesto na
umiru�eg pacijenta. Pitala sam se je li u ovom slu�aju donesena takva odluka. �ak i
nakon �to su me uvjerili da nije, stalno sam odvra�ala pogled s praznog ekrana EEG-
a. Navikla sam se na to da gledam njezine mo�dane valove. Bilo je to kao da je
�ujem govoriti.
Nisam mogla shvatiti za�to, s obzirom na to da oprema stoji tamo neiskori�tena, ne
mogu ostaviti upaljen EEG.
Za svaki slu�aj.
Pitala sam.
Ne sje�am se da su mi odgovorili. Bilo je to razdoblje kad sam postavljala mnoga
pitanja na koja nisam dobivala odgovor. Odgovori koje bih ipak dobila �esto su bili
nezadovoljavaju�i, kao onaj "ve� nam je na rasporedu".
Svi na neuroodjelima dobivaju trah, stalno su ponavljali taj dan. Svi na
neuroodjelima imaju mi�i�nu slabost koja stvara probleme kod uklanjanja cijevi za
disanje. Trah predstavlja manji rizik od o�te�enja du�-nika. Trah predstavlja manji
rizik od upale plu�a. Pogledajte lijevo, pogledajte desno, s obje strane imaju
trahove. Trah se mo�e napraviti s fentanilom i mi�i�nim relaksansom; ne bi bila pod
anestezijom vi�e od sata. Trah ne bi ostavio neku zna�ajniju kozmeti�ku posljedicu,
"samo mali o�iljak poput rupice", "s vremenom mo�da ne bi niti bilo o�iljka".
127
Stalno su spominjali ovo posljednje, kao daje temelj moga otpora prema traheotomiji
bio o�iljak. Oni su lije�nici, bez obzira na to koliko novope�eni. Ja nisam. Ergo,
sva moja razmi�ljanja moraju biti kozmeti�ka, frivolna.
Ustvari nisam imala pojma za�to pru�am takav otpor traheotomiji.
Sad mislim da je moj otpor proizlazio iz istoga izvora praznovjerja iz kojeg sam
crpila jo� otkad je John umro. Ako nema kanilu, onda �e ujutro biti dobro, spremna
jesti, govoriti, oti�i ku�i. Ako nema kanilu, mogla bi za vikend ve� biti na
avionu. �ak i ako joj ne bi dopustili da leti, mogla bih je povesti k sebi u
Beverlv Wilshire, mogle bismo oti�i da nam srede nokte, sjediti kraj bazena. Ako
joj i dalje ne bi dopustili da leti, mogle bismo se odvesti do Malibua i provesti
nekoliko okrepljivih dana s Jean Moore.
Ako nema kanilu.
To je bilo dementno, ali i ja sam bila.
Kroz plave pamu�ne zavjese s otisnutim uzorkom koji su razdvajale krevete �ula sam
ljude kako govore svojim funkcionalno odsutnim mu�evima, o�evima, ujacima,
suradnicima. U krevetu s Quintanine desne le�ao je mu�karac ozlije�en u nesre�i na
gradili�tu. U posjet su mu do�li mu�karci koji su bili na gradili�tu u trenutku
nesre�e. Stajali su oko njegova kreveta i poku�ali objasniti �to mu se dogodilo.
Kolotur, kabina, kran, �uo sam buku, viknuo sam Vinnyju. Svaki je ispri�ao svoju
verziju. Svaka verzija bila je pomalo druga�i-
128
ja od ostalih. To je bilo razumljivo, jer je svaki svjedok kretao s drugog
gledi�ta, ali sje�am se kako sam �eljela posredovati, pomo�i im da povezu pri�e;
bilo je to naoko previ�e proturje�nih podataka da se natrpa na nekoga s traumatskom
ozljedom mozga.
"Sve ide fino kao obi�no i onda nastane totalno sranje", rekao je jedan.
Ozlije�eni �ovjek nije odgovorio, a nije niti mogao, jer je imao kanilu.
S Quintanine lijeve le�ao je mu�karac iz Massachu-settsa koji je bio u bolnici
nekoliko mjeseci. On i �ena bili su u Los Angelesu u posjetu djeci, do�lo je do
pada s Ijestava, �inilo se da mu je dobro. Jo� jedan savr�eno obi�an dan. Onda mu
je postalo te�ko govoriti. Sve ide fino kao obi�no i onda nastane totalno sranje.
Sada je imao upalu plu�a. Djeca su dolazila i odlazila. �ena je uvijek bila tu i
obra�ala mu se tihim tugaljivim glasom. Mu� nije odgovarao: i on je imao kanilu.
Quintani su napravili traheotomiju prvoga travnja, jednog �etvrtka poslijepodne.
U petak ujutro iz metabolizma ve� je iza�lo dovoljno sedativa, koje je dobivala
zbog cijevi za disanje, da je mogla otvoriti o�i i stisnuti mi ruku.
U subotu su mi rekli da �e je sutradan ili u ponedjeljak premjestiti s intenzivne u
ne�to manje strogu neurolo�ku jedinicu za promatranje na sedmom katu. Cijeli �esti
i sedmi kat UCLA-a bili su neuroodjel.
Uop�e se ne sje�am kad su je premjestili, ali mislim daje to bilo nekoliko dana
kasnije.
129
Jedno poslijepodne nakon �to su je premjestili u tu manje strogu jedinicu naletjela
sam na �enu iz Massa-chusettsa u dvori�tu Cafea Med.
Njezinog mu�a su isto otpustili s intenzivne i sada ga sele u ne�to �to je ona
zvala "subakutnom rehabi-litacijskom ustanovom". Obje smo znale da je "sub-akutna
rehabilitacijska ustanova" izraz kojim pru�atelji zdravstvenog osiguranja i
koordinatori bolni�kog otpusta nazivaju domove za stare i nemo�ne, ali to je ostalo
bez spomena. Htjela je da ga premjeste u akutnu rehabilitacijsku jedinicu s
jedanaest kreveta na neuro-psihijatriji UCLA-a, ali to nije bilo prihva�eno.
Upotrijebila je ba� taj izraz: "nije bilo prihva�eno". Brinula se zbog toga kako �e
do�i do te subakutne ustanove - jedna od dviju u kojima je slobodan krevet bila je
blizu LAX-a, druga u Kineskoj �etvrti - jer ne vozi. Djeca imaju posao, va�an
posao, ta ne mogu je uvijek ona voziti.
Sjedile smo na suncu.
Slu�ala sam. Pitala me za k�er.
Nisam joj htjela re�i da �e moju k�er premjestiti u akutnu rehabilitacijsku
jedinicu s jedanaest kreveta na neuropsihijatriji.
U nekom �asu primijetila sam da poput ov�ara poku�avam satjerati lije�nike,
ukazuju�i sta�istu na edem, podsje�aju�i drugog da uzme urinokulturu da provjeri
ima li krvi u kateteru mokra�nog mjehura, uporno tra�e�i Doppler da vide mo�e li
bol u nogama biti embolija, tvrdoglavo ponavljaju�i-kadje ultrazvuk pokazao
130
da joj se uistinu opet stvaraju ugru�ci - kako �elim da pozovu na konzultacije
stru�njaka za koagulaciju. Zapisala sam ime specijalista kojeg �elim. Ponudila sam
im da ga sama nazovem. Ta nastojanja nisu me u�inila omiljenom medu mladim
mu�karcima i �enama koji su sa�injavali osoblje ("Ako vi �elite voditi ovaj slu�aj,
ja �u se odjaviti", rekao je netko naposljetku), ali su mi dala osje�aj manje
bespomo�nosti.
Sje�am se da sam na UCLA-u nau�ila nazive mnogih testova i ljestvica. Test Kimurine
kutije. Test razlikovanja dviju to�aka. Glasgovvska ljestvica kome, Glas-gowska
prosudbena ljestvica. Moje razumijevanje zna�enja tih testova i ljestvica i dalje
je bilo mutno. Isto tako se sje�am kako sam nau�ila, i na UCLA-u i prije, u Beth
Israelovoj i Columbijskoj prezbiterijanskoj, imena mnogih bolni�kih bakterija
otpornih na antibiotike. U Beth Israelovoj bila je to Acinetobacter baumannii, koja
je otporna na vankomicin. "Tako znate da je rije� o bolni�koj infekciji", sje�am se
da mije rekao lije�nik kojeg sam pitala u Columbijskoj prezbiterijanskoj. "Ako je
otporna na vanko, onda je bolni�ka. Jer se van-ko koristi samo u bolni�kom krugu."
Na UCLA-u je to bio MRSA, Staphylococcus aureus rezistentan na me-ticilin, za
razliku od MRSE, Staphyiococcusa epider-midisa rezistentnog na meticilin, a prvo su
mislili da su izdvojili kulturu te bakterije, stoje o�iglednije upla�ilo osoblje.
"Ne mogu vam re�i za�to, ali budu�i da ste trudni, mo�da bi bilo bolje da se
prebacite na drugi
131
odjel", jedan je terapeut savjetovao kolegici za bojazni od MRSE-a, baciv�i pogled
na mene kao da mo�da ne razumijem. Bilo je mnogo drugih imena bolni�kih bakterija,
ali ove su bile veliki igra�i. Kakva god da se bakterija pokazala izvorom nove
vru�ice ili upale mokra�nog trakta, odmah bi tra�ili no�enje kuta, rukavica, maski.
To bi izazvalo duboke uzdisaje medu pomo�nim osobljem, od kojeg se tra�ilo da obu�e
za�titnu odje�u prije nego �to ude u sobu da isprazni ko� za sme�e. Sta-phylococcus
aureus rezistentan na meticilin s UCLA-a bio je infekcija u krvotoku,
bakterijemija. Kad sam to �ula, izrazila sam zabrinutost lije�niku koji je
pregledavao Quintanu da bi infekcija u njezinu krvotoku ponovo mogla dovesti do
sepse.
"Pa, znate, sepsa, to vam je klini�ki izraz", rekao je lije�nik, zatim nastavio s
pregledom.
Navaljivala sam na njega.
"Ona ve� ima odre�eni stupanj sepse." Doimao se vedrim. "No mi i dalje dajemo
vanko. Zasad joj tlak dr�i."
Tako. Vratili smo se �ekanju da vidimo ho�e li joj pasti tlak.
Vratili smo se na to da pazimo na septi�ki �ok. Jo� malo pa �emo gledati ledene
sante na East Rive-
ru.
Zapravo je ono �to sam gledala s prozora UCLA-a bio bazen. Nikada nisam vidjela da
itko pliva u tom bazenu, premda je bio pun, filtriran (vidjela sam onaj viri� gdje
voda ulazi u filtar i mjehuri�e tamo gdje izla-
zi), bljeskao se na suncu i bio okru�en vrtnim stolovima sa suncobranima. Jednog
dana dok sam ga gledala jasno sam se sjetila svoje ideje da pustim svije�e i
gardenije da plutaju po bazenu iza ku�e u Brentwood Parku. Imali smo goste. Ostalo
je jo� sat vremena do zabave, ali ja sam ve� bila odjevena kad se pojavila ta ideja
s garde-nijama. Kleknula sam na rub, zapalila svije�e i pomogla se mre�icom za
�i��enje bazena kako bih poslo�ila gardenije i svije�e u nasumi�an uzorak. Ustala
sam, zadovoljna rezultatom. Spremila sam mre�icu. Kad sam ponovo pogledala bazen,
gardenije su nestale, a svije�e se ugasile, sitne natopljene olupine �to se ljutito
zibaju oko usisnog dijela filtra. Nije ih mogao usisati jer je filtar ve� bio
za�epljen gardenijama. Preostalih �etrdeset pet minuta do zabave provela sam
�iste�i mokre gardenije iz filtra, pecaju�i svije�e i su�e�i haljinu fenom.
Zasad je jo� u redu.
Sje�anje na ku�u u Brentvvood Parku koje ne uklju�uje ni Johna ni Quintanu.
Na�alost, sjetila sam se jo� ne�eg. Bila sam sama u kuhinji te ku�e, u kasni suton,
ranu ve�er, i hranila flandrijskog sto�ara kojeg smo tad imali. Quintana je bila na
Barnardu. John je bio nekoliko dana u na�em stanu u New Yorku. To je vjerojatno bio
kraj 1987., u vrijeme kad je po�eo govoriti o tome kako bi htio da provodimo vise
vremena u New Yorku. Nisam podr�avala tu ideju. Odjednom je crveno rotiraju�e
svjetlo obasjalo kuhinju. Oti�la sam do prozora. Pred ku�om
133
prekoputa u Ulici Marlboro stajalo je vozilo hitne pomo�i, vidjelo se iza koraljnog
drva i dva hvata slo�enih cjepanica u postranom dvori�tu. U toj �etvrti mnoge su
ku�e, uklju�uju�i onu prekoputa u Ulici Marlboro, imale postrana dvori�ta u kojima
su stajala po dva hvata slo�enih cjepanica. Gledala sam ku�u dok nije nestalo i
posljednje svjetlo, a hitna pomo� oti�la. Sutradan ujutro dok sam �etala
flandrijskog sto�ara susjed mi je rekao �to se dogodilo. Dva hvata slo�enih
cjepanica nije sprije�ilo da �ena u ku�i prekoputa u Ulici Marlboro za ve�erom
postane udovica.
Nazvala sam Johna u New York.
Crveno rotiraju�e svjetlo dotad mi se ve� �inilo hitnim upozorenjem.
Rekla sam da mo�da ima pravo, da bismo vi�e vremena trebali provoditi u New Yorku.
Gledaju�i prazni bazen s prozora UCLA-a, vidjela sam vrtlog kako dolazi, ali ga
nisam mogla odvratiti. Vrtlog je u slu�aju toga sje�anja bio njegov stalni aspekt
"sastanka u Samari". Da nisam tada nazvala, bi li se Quintana opet doselila u Los
Angeles nakon �to je diplomirala na Barnardu? Da je �ivjela u Los Angelesu, bi li
se dogodila Sjeverna Beth Israel, bi li se dogodila Prezbiterijanska, bi li danas
bila u UCLA-u? Da nisam pogre�no pro�itala zna�enje crvenoga rotiraju�eg svjetla
kasne 1987., bih li danas mogla u�i u auto, odvesti se zapadno na San Vicente i
na�i Johna kod ku�e u Brentvvood Parku? Kako stoji u bazenu? I ponovo �ita Sofijin
izbor?
134
Ho�u li morati ponovo pro�ivjeti svaku pogre�ku ? Ako se slu�ajno sjetim jutra kad
smo se vozili u SaintTropez iz ku�e Tonvja Richardsona, koja je bila u brdima, pa
popili kavu na cesti i kupili ribu za ve�eru, ho�u li se morati sjetiti i no�i kad
sam odbila plivati na mjese�ini jer je Sredozemno more zaga�eno, a ja sam imala po-
rezotinu na nozi? Ako se sjetim borbenog pijetla na Portuguese Bendu, ho�u li se
morati sjetiti i duge vo�nje ku�i s ve�ere i koliko je puta, dok smo prolazili kraj
rafinerija na autocesti za San Diego, jedno od nas izgovorilo ne�to pogre�no? Ili
prestalo razgovarati? Ili mislilo da je ono drugo prestalo razgovarati? "Svako
pojedino sje�anje i o�ekivanje u kojem je libido vezan za objekt nagla�ava se i
prekomjerno katektira, a odvajanje od libida posti�e se u odnosu na to... Neobi�no
je da mi tu bolnu nelagodu prihva�amo kao samu po sebi razumljivu." Tako je Freud
objasnio ono stoje smatrao "djelovanjem" �alosti, �to je, tako opisano, zvu�alo
sumnjivo nalik vrtlogu.
Zapravo ku�a u Brentvvood Parku iz koje sam vidjela crveno rotiraju�e svjetlo i
mislila ga izbje�i preseljenjem u New York vi�e ne postoji. Sru�ili su je i
zamijenili (neznatno ve�om ku�om) godinu dana nakon �to smo je prodali. Taj dan kad
smo slu�ajno bili u Los Angelesu i prolazili kraj ugla Chadbourneove i Marlboroove
i vidjeli da su sru�ili sve osim jednog dimnjaka koji je omogu�avao neku poreznu
olak�icu, sjetila sam se da mije trgovac nekretninama rekao kako bi kupcima pu-
*35
no zna�ilo kad bismo im, s primjerenom posvetom, dali primjerke knjiga koje smo
napisali u toj ku�i. To smo i u�inili. Quintana i prijatelji, Dutch Shea, ml. i
Crven bijeli plavi od Johna, Salvador, Demokracija i Miami od mene. Kad smo iz auta
ugledali sravnjeno gradili�te, Quintana je na stra�njem sjedalu briznula u pla�.
Moja prva reakcija bio je bijes. Htjela sam da mi vrate knjige.
Je li taj korektivni na�in razmi�ljanja zaustavio vrtlog?
Mo'� mislit'.
Jednog jutra, dok je Quintana jo� le�ala na manje strogom odjelu jer je trajna
vru�ica zahtijevala ehokar-diograhju da bi se mogao isklju�iti endokarditis, prvi
put je podignula desnu ruku. To je bilo zna�ajno jer se u�inak traume primje�ivao
na desnoj strani tijela. Pokret je zna�io da su traumatizirani �ivci i dalje �ivi.
Kasnije taj dan stalno je htjela ustati iz kreveta i durila se poput djeteta kad
sam rekla da joj ne mislim pomo�i. Sje�anje na taj dan nije mi nimalo mu�eno.
Pred kraj travnja zaklju�ili su da je pro�lo dovoljno vremena od operacije da smije
odletjeti u New York. Dotada�nji problem bili su tlak zraka u avionu i utjecaj koji
bi on mogao imati na oticanje. Trebat �e joj pratnja stru�nog osoblja. Komercijalni
let nije dolazio u obzir. Dogovorili su se da �e je prebaciti sanitetskim
zrakoplovom: vozilom hitne pomo�i od UCLA-a do aerodroma, zrakoplovom hitne pomo�i
do Teterboroa, pa vozilom
136
hitne pomoc'i od Teterboroa do Newyor�ke sveu�ili�ne bolnice, gdje �e je primiti na
neurorehabilitaciju u Institutu Rusk. Izme�u UCLA-a i Ruska vodili su se brojni
razgovori. Faksirali su se brojni nalazi. Pripremljen je CD-ROM sa slikama CT-a.
Zakazan je datum za ono �to sam �akija sad nazivala "transferom": �etvrtak 29.
travnja. Taj �etvrtak rano ujutro, ba� kad sam se htjela odjaviti iz Beverly
VVilshirea, nazvali su me iz Colora-da. Let je odgo�en. Avion je u Tucsonu, kamo je
sletio zbog "mehani�kih pote�ko�a". Mehani�ari u Tucsonu pogledat �e ga kad do�u na
posao, u deset po planinskom vremenu. Do ranog poslijepodneva prema pacifi�kom
vremenu bilo je jasno da avion ne�e poletjeti. Drugi avion bit �e slobodan sutradan
ujutro, ali sutradan je bio petak, a UCLA ne voli transfere petkom. U bolnici sam
navaljivala na koordinatora otpusta da se slo�i s transferom u petak.
Odga�anje transfera do idu�eg tjedna samo bi razo�aralo i zbunilo Quintanu, rekla
sam, sigurna u to �to tvrdim.
Rusk ne�e imati ni�ta protiv primanja u petak nave�er, rekla sam, manje sigurna.
Nigdje ne mogu odsjesti preko vikenda, lagala sam.
Dok je koordinator otpusta pristao na transfer u petak, Quintana je zaspala.
Sjedila sam malo na suncu na trgu pred bolnicom i gledala kako helikopter kru�i da
bi sletio na krov. Helikopteri su vje�no slijetali na krov UCLA-a, govore�i tako o
traumi �irom ju�ne Ka-Iifornije, udaljenim prizorima krvoproli�a na autoce-
*37
stama, dalekim kranovima �to se ru�e, predstoje�im lo�im danima za mu�a, �enu,
majku ili oca koji jo� nisu (dok helikopter slije�e, a traumatolo�ka ekipa �uri s
nosilima na trija�u) primili poziv. Sje�am se ljetnog dana 1970. kad smo John i ja
stali na crvenom svjetlu na Aveniji St. Charles u New Orleansu i ugledali voza�a u
susjednom autu kako je naglo klonuo na volan. Oglasila mu se truba. Dotr�alo je
nekoliko pje�aka. Stvorio se i policajac. Svjetlo se promijenilo, mi smo krenuli
dalje. John nikako nije mogao izbaciti tu sliku iz glave. Bio je tu, poslije je
stalno ponavljao. Bio je �iv, a onda je bio mrtav, a mi smo gledali. Vidjeli smo ga
u trenu kad se dogodilo. Znali smo da je mrtav prije nego �to je to znala njegova
obitelj.
Posve obi�an dan.
"A tad-ode."
Dan leta, kad je stigao, odvijao se naizgled onom nesekvencijskom nesmiljeno��u
sna. Kad sam upalila vijesti rano ujutro, na autocestama se odvijala neka gerilska
akcija, voza�i kamiona prosvjedovali su protiv cijene goriva. Goleme kabine
teglja�a bile su namjerno podignute i napu�tene na Me�udr�avnoj br. 5. Svjedoci su
prepri�avali kako su prvi teglja�i koji su se zaustavili vozili televizijske ekipe.
Terenci su �ekali da voza�e kamiona odvezu s blokirane autoceste. Dok sam gledala
snimku, izgledala mi je kao dislocirana Francuska �ezdeset osme. "Izbjegnite
peticu, ako mo�ete", savjetovao je novinar, zatim upozorio da "izvori" (vjerojatno
one iste televizijske ekipe koje su se vozile s voza�ima
138
kamiona) tvrde kako c'e voza�i kamiona blokirati i ostale autoceste, osobito 710,
60 i 10. U normalnom tijeku takve vrste poreme�aja �inilo bi se nevjerojatnim da
�emo uspjeti od UCLA-a do�i do aviona, ali dok je vozilo hitne pomo�i stiglo do
bolnice, cijeli se taj francuski doga�aj rasplinno, ta se faza sna zaboravila.
Bilo je jo� faza koje �e nastupiti. Re�eno mi je da �e avion biti na aerodromu u
Santa Monici. Ekipi hitne re�eno je da je u Burbanku. Netko je nazvao pa su mu
rekli Van Nuys. Kad smo stigli na Van Nuys, na vidiku nije bilo aviona, samo
helikoptera. To je sigurno zato �to idete helikopterom, rekao je bolni�ar, o�ito
spreman da nas preda i nastavi sa svojim poslom. Sumnjam, rekla sam, to je pet
tisu�a kilometara. Bolni�ar je slegnuo ramenima i nestao. Locirali su avion,
Cessnin mla�njak s mjestima za dva pilota, dva bolni�ara, nosila na kojima je
prikop�ana Quintana i, ako sjednem na klupu iznad spremnika s kisikom, za mene.
Poletjeli smo. Letjeli smo neko vrijeme. Jedan od bolni�ara imao je digitalni
fotoaparat i fotografirao ne�to o �emu je stalno govorio kao o Velikom kanjonu.
Rekla sam kako mislim da je to jezero Mead, Hooverova brana. Pokazala sam Las
Vegas.
Bolni�ar je i dalje fotografirao.
Osim toga je i dalje o tome govorio kao o Velikom kanjonu.
Za�to ti uvijek mora� biti u pravu, sje�am se kako je John rekao.
Bila je to pritu�ba, optu�ba, dio sva�e.
*39
Nikad nije shvatio da ja u svojoj glavi nikad nisam bila u pravu. Kad smo se 1971.
selili iz Avenije Franklin u Malibu, na�la sam poruku zataknutu iza slike koju sam
skidala sa zida. Poruka je bila od nekog s kim sam bila bliska prije nego �to sam
se udala za Johna. Proveo je nekoliko tjedana s nama u ku�i na Aveniji Franklin.
Poruka je bila sljede�a: "Bila si u krivu." Nisam znala �to je to u vezi s �ime sam
bila u krivu, ali mogu�nosti su bile bezbrojne. Spalila sam poruku. Nikad je nisam
spomenula Johnu.
Ne/c' ti bude, to je Veliki kanjon, pomislila sam, premje�taju�i se na klupi iznad
spremnika s kisikom, tako da vi�e ne vidim kroz prozor.
Kasnije smo sletjeli u kukuruzi�te u Kansasu da uzmemo jo� goriva. Pilot se
dogovorio s dvoje tinejd�era koji su radili na pisti: dok mi to�imo gorivo, oni �e
se kamionetom odvesti do McDonald'sa i donijeti hamburgere. Dok smo �ekali,
bolni�ari su predlo�ili da naizmjence malo vje�bamo. Kad je na mene do�ao red,
stajala sam na�as smrznuta na betonu, postidena �to sam slobodna i vani kad
Quintana to ne mo�e biti, a zatim sam se od�etala do mjesta na kojem pista
zavr�ava, a kukuruz po�inje. Bilo je ne�to ki�ice i zrak se uzbibao pa sam
zamislila kako sti�e tornado. Quintana i ja smo Dorothv. Obje smo slobodne. Zapravo
smo oti�le odavde. John je stavio tornado u Bez gubitka. Sje�am se kako sam �itala
posljednju korekturu u Qu-intaninoj sobi u Prezbiterijanskoj i plakala kad sam
do�la do odlomka s tornadom. Protagonisti J. J. McClu-
140
re i Teresa Kean vide tornado "daleko od sebe, crn, a zatim mlije�an tamo gdje ga
je sunce ulovilo, kako se kre�e poput goleme mre�aste uspravne zmije". J. J. veli
Teresi neka se ne brine, na ovom dijelu tornado je ve� bio, a pijavice nikad ne
dolaze dvaput na isto mjesto.
Tornado se kona�no smirio bez incidenta tik s onu strane granice Wyominga. Te
ve�eri u 'AJD SVRATI�tu, na granici Higgin-sona i Higginsa, Teresa je pitala je li
istina da tornado nikad ne dolazi dvaput na isto mjesto. "Ne znam", rekao je J. J.
"�inilo mi se logi�nim. Kao i munja. Bila si zabrinuta. Nisam htio da se brine�."
To je bilo onako blizu ljubavnoj izjavi koliko je J. J. bio u stanju do�i.
Vrativ�i se u avion, sama s Quintanom, uzela sam jedan od onih hamburgera �to su ih
tinejd�eri donijeli i istrgala ga u komadi�e tako da ga ona i ja podijelimo. Nakon
nekoliko zalogaja odmahnula je glavom. Davali su joj krutu hranu tek oko tjedan
dana i nije mogla mnogo jesti. Imala je i sondu za hranjenje za slu�aj da uop�e ne
mo�e jesti.
"Ho�e li to dobro pro�i?" upitala je tad.
Odlu�ila sam vjerovati da me pita ho�e li let do New Yorka dobro pro�i.
"Dakako", rekla sam.
Tu sam. Na sigurnom si,
141
Dakako da �e ti biti dobro u Kaliforniji, sjetila sam se kako sam joj rekla pet
tjedana prije.
Te ve�eri kad smo stigle pred Rusk Gerry i Tony stajali su vani da do�ekaju hitnu.
Gerry je pitao kako je pro�ao let. Rekla sam da smo podijelile Big Mac na
kukuruzi�tu u Kansasu. "To nije bio Big Mac", rekla je Quintana. "Bio je to Quarter
Pounder."
Onaj dan u Quintaninoj sobi u Prezbiterijanskoj dok sam �itala posljednju korekturu
Bez gubitka �inilo mi se daje u posljednjoj re�enici odlomka o J. J. McClureu i
Teresi Kean i tornadu mo�da gramati�ka pogre�ka. Nikad nisam zapravo nau�ila
gramati�ka pravila, oslanjaju�i se umjesto toga na ono �to mi zvu�i pravilno, ali
tu je bilo ne�to za �to nisam bila sigurna zvu�i li pravilno. Re�enica u
posljednjoj korekturi glasila je: "To je bilo onako blizu ljubavnoj izjavi koliko
je J. J. bio u stanju do�i." Ja bih napisala: "To je bilo onoliko blizu ljubavnoj
izjavi koliko je J. J. bio u stanju do�i."
Sjedila sam pokraj prozora i gledala ledene sante na Hudsonu i razmi�ljala o
re�enici. To je bilo onako blizu ljubavnoj izjavi koliko je ].}. bio u stanju do�i.
To nije bila jedna od onih re�enica u kojoj biste, da ste ju napisali, �eljeli
imati pogre�ku, ali nije bila ni jedna od onih re�enica, ako je to ono kako ste je
napisali, koje biste voljeli da vam promijene. Kako ju je napisao ? �to je imao na
umu? Kako bi on to htio? Odluka je bila prepu�tena meni. �to god izabrala,
sadr�avalo je mogu�e ostavljanje, �ak izdaju. To je bio jedan od razloga zbog
142
kojih sam plakala u Quintaninoj bolni�koj sobi. Kad sam te ve�eri stigla ku�i
provjerila sam u prija�njim ispisima prijeloma i rukopisa. Pogre�ka, ako je bila
pogre�ka, bila je tu od po�etka. Ostavila sam kako je bilo.
Za�to uvijek mora� biti u pravu. Za�to tvoja uvijek mora biti zadnja. Daj jednom u
�ivotu jednostavno pusti.
143
Dakako da �e ti biti dobro u Kaliforniji, sjetila sam se kako sam joj rekla pet
tjedana prije.
Te ve�eri kad smo stigle pred Rusk Gerry i Tony stajali su vani da do�ekaju hitnu.
Gerry je pitao kako je pro�ao let. Rekla sam da smo podijelile Big Mac na
kukuruzi�tu u Kansasu. "To nije bio Big Mac", rekla je Quintana. "Bio je to Quarter
Pounder."
Onaj dan u Quintaninoj sobi u Prezbiterijanskoj dok sam �itala posljednju korekturu
Bez gubitka �inilo mi se daje u posljednjoj re�enici odlomka o j. J. McClureu i
Teresi Kean i tornadu mo�da gramati�ka pogre�ka. Nikad nisam zapravo nau�ila
gramati�ka pravila, oslanjaju�i se umjesto toga na ono �to mi zvu�i pravilno, ali
tu je bilo ne�to za �to nisam bila sigurna zvu�i li pravilno. Re�enica u
posljednjoj korekturi glasila je: "To je bilo onako blizu ljubavnoj izjavi koliko
je J. J. bio u stanju do�i." Ja bih napisala: "To je bilo onoliko blizu ljubavnoj
izjavi koliko je J. J. bio u stanju do�i."
Sjedila sam pokraj prozora i gledala ledene sante na Hudsonu i razmi�ljala o
re�enici. To je bilo onako blizu ljubavnoj izjavi koliko je ]. }. bio u stanju
do�i. To nije bila jedna od onih re�enica u kojoj biste, da ste ju napisali,
�eljeli imati pogre�ku, ali nije bila ni jedna od onih re�enica, ako je to ono kako
ste je napisali, koje biste voljeli da vam promijene. Kako ju je napisao? Sto je
imao na umu? Kako bi on to htio? Odluka je bila prepu�tena meni. �to god izabrala,
sadr�avalo je mogu�e ostavljanje, �ak izdaju. To je bio jedan od razloga zbog
142
kojih sam plakala u Quintaninoj bolni�koj sobi. Kad sam te ve�eri stigla ku�i
provjerila sam u prija�njim ispisima prijeloma i rukopisa. Pogre�ka, ako je bila
pogre�ka, bila je tu od po�etka. Ostavila sam kako je bilo.
Za�to uvijek mora� biti u pravu. Za�to tvoja uvijek mora biti zadnja. Daj jednom u
�ivotu jednostavno pusti.
*43
12.
Onaj dan kad smo Quintana i ja letjele na istok u Cessni koja je uzela gorivo u
kukuruzi�tu u Kan-sasu bio je 30. travnja 2004. Tijekom svibnja i lipnja te
polovice srpnja koje je provela u Rusku bilo je vrlo malo toga �to sam za nju mogla
�initi. Kasno poslijepodne oti�la bih do Isto�ne trideset �etvrte ulice da je
posjetim i ve�inu popodneva sam to i �inila, ali imala je terapiju od osam ujutro
do �etiri poslijepodne i do pol sedam-sedam ve� je bila iscrpljena. Zdravstveno je
bila stabilna. Jela je, jo� je imala sondu za hranjenje, ali joj ona vi�e nije bila
potrebna. Polako joj se vra�ala pokretljivost desne noge i ruke. Vra�ala joj se
pokretljivost desnog oka, koje je trebala da bi mogla �itati. Vikendom, kad nije
imala terapiju, Gerry bi je vodio na ru�ak i u kino u susjedstvu. Ve�erao je s
njom. Prijatelji bi im se pridru�ili za piknik u doba ru�ka. Cijelo vrijeme dok je
bila u Rusku mogla sam zalijevati cvije�e na njezinom prozoru, mogla sam nalaziti
one minimalno druga�ije tenisice koje bi odredio njezin terapeut, mogla sam sjediti
s njom u zimskom vrtu kraj predvor-
145
ja u Rusku i gledati koije u jezercu, ali kad ode iz Ruska ne�u mo�i �ak ni to.
Pribli�avala se to�ki na kojoj �e, da bi se oporavila, ponovo morati biti
prepu�tena samoj sebi.
Odlu�ila sam provesti ljeto u pribli�avanju istoj to�ki.
Nisam jo� imala koncentraciju za rad, ali mogla sam srediti ku�u, mogla sam vladati
stvarima, mogla sam se pozabaviti neotvorenom po�tom.
To da sam tek sada zapo�injala proces �alovanja nije mi uop�e palo na pamet.
Dosad sam samo bila u stanju tugovati, a ne �alova-ti. Tugovanj e j e pasivno.
Tugovanje je stanje. �alovanje, �in izla�enja na kraj s tugom, iziskuje pozornost.
Dosad su postojali svi neophodni razlozi da zatrem svaku pozornost koju bih ina�e
obra�ala, odagnam misli, unesem svje�i adrenalin kako bih se bacila na krizu toga
dana. Pro�la sam cijelo jedno godi�nje doba u kojem su jedine rije�i �to sam si
uistinu dopustila �uti bile snimljene: Dobrodo�li na U-C-L-A.
Zapo�ela sam.
Medu pismima, knjigama i �asopisima �to su stigli dok sam bila u Los Angelesu bio
je debeli svezak koji se zvao �ivoti '54., prire�en za ono �to je tad ve� bilo
skora�nje okupljanje povodom pedesete godi�njice odlaska Johnove generacije s
Princetona. Potra�ila sam Johnovu bilje�ku. Glasila je: "William Faulkner jednom je
rekao da bi pi��ev nekrolog trebao glasiti: Pisao je knjige, zatim je umro. Ovo
nije nekrolog (barem nije
146
19. rujna 2002.), a ja i dalje pi�em knjige. Pa �u se slo�iti s Faulknerom."
Rekla sam si: ovo nije bio nekrolog.
Barem nije bio 19. rujna 2002.
Zatvorila sam �ivote '54. Nekoliko tjedana kasnije ponovo sam ih otvorila i
pregledala druge bilje�ke. Jednu je napisao Donald H. ("Rummy") Rumsfeld, koji je
napisao: "Nakon Princetona, godine su nalik magli, ali dani su vi�e nalik rafalnoj
paljbi." Razmi�ljala sam o tome. Druga bilje�ka, tri stranice sje�anja Lancelota L.
("Lona") Farrara, ml., po�injala je: "Zacijelo je svima najupe�atljivije sje�anje
na govor Adlaija Stevensona na banketu studenata zavr�ne godine na Princetonu."
Razmi�ljala sam i o tome.
Bila sam u braku s pripadnikom generacije iz '54. �etrdeset godina i nikad nije
spomenuo govor Adlaija Stevensona na banketu studenata zavr�ne godine. Poku�avala
sam se sjetiti bilo �ega stoje spomenuo u vezi s Princetonom. �esto je govorio o
prenapuhanosti koju je �uo u rije�ima "Princeton u slu�bi nacije", sloganu koji je
Princeton preuzeo iz govora Woodrowa VVilsona. Izuzev toga nisam se mogla sjetiti
ni�ega osim daje nekoliko dana poslije na�eg vjen�anja rekao (za�to je to rekao?
kako smo na to do�li?) kako Nassoone smatra apsurdnima. Zapravo, budu�i daje znao
kako me to zabavlja, katkad je imitirao nastup Nassoona: prostu-dirana zabijenost
jedne ruke u d�ep, okretanje kockica leda u zami�ljenoj �a�i, brada gurnuta u
profil, blag zadovoljni smije�ak.
M7
Dok se prisje�am tebe
Skupa stoje� visoko na obronku hladnom
Lica prema vjetru, srca ispunjena nadom
�etrdeset godina ta je pjesma slu�ila kao interna �ala, a ja se ne mogu sjetiti
njezina naslova, a kamoli ostalih stihova. Nala�enje teksta postalo je predmetom
odre�ene hitnosti. Prona�la sam tek jedan spomen na internetu, u osmrtnici iz
tjednika nekada�njih prince-tonskih studenata:
John MacFadven '46. *49.: John MacFa-dyen umro je 18. velja�e 2000. godine u
Damariscotti u dr�avi Maine, blizu sela Head Tide u kojem su on i njegova supruga
Mary-Esther sagradili svoj dom. Uzrok smrti bila je upala plu�a, ali ve� je
nekoliko godina pobolijevao, osobito nakon smrti supruge 1977. godine. John je na
Princeton stigao iz Dulutha "ubrzanog" ljeta 1942. godine. Nadaren za glazbu i
druge umjetnosti, pisao je pjesme za Triangle, uklju�uju�i "Dok se prisje�am tebe",
jednu od najomiljenijih pjesama Nassoona. John je bio du�a svake zabave s klavirom.
Zapam�ena je njegova izvedba "Sjaji, mala krijesnice", �to ju je svirao naslijepo,
le�e�i ispod klavira. Nakon �to je slu�io u ame-
148
ri�koj vojsci u Japanu, vratio se na Princeton radi magisterija iz arhitekture. U
newyor�koj tvrtki Harrison & Abramovvitz projektirao je glavnu zgradu Ujedinjenih
naroda. John je primio Rimsku nagradu za arhitekturu, a, netom se o�eniv�i Mary-
Esther Edge, 1952./53. proveo je na Ameri�koj akademiji u Rimu. Rad u svom
privatnom arhitektonskom birou, proslavljenom posebno zbog projekta Umjetni�kog
centra Wolf Trap pokraj VVashingtona, prekinuo je �ezdesetih godina, da bi pod
guvernerom Nelsonom Rockerellerom radio kao izvr�ni ravnatelj prvoga dr�avnog
umjetni�kog savjeta. Generacija se pridru�uje djeci Camilli, Lukeu, VVilliamu i
Johnu te trima unucima u tuzi zbog gubitka jednog od na�ih najnezaboravnijih
�lanova.
"Dok se prisje�am tebe", jedna od najomiljenijih pje sama Nassoona.
No stoje s Mary-Estherinom smr�u?
I koliko je vremena pro�lo otkad je du�a svake zaba ve posljednji put svirala
"Sjaji, mala krijesnice" na�li jepo, le�e�i ispod klavira?
�to bih dala da to mogu pretresti s Johnom?
�to bih dala da mogu bilo �to pretresti s Johnom �to bih dala da mogu re�i neku
sitnicu koja bi ga usre
149
�ila? �to bi bila ta sitnica? Da sam je rekla na vrijeme, bi li to djelovalo?
Ve�er ili dvije prije nego �to je umro John me pitao jesam li svjesna toga koliko
likova umre u romanu Bez gubitka koji je upravo poslao u tisak. Sjedio je u svojoj
radnoj sobi i pravio popis tih likova. Dodala sam jedan koji je previdio. Nekoliko
mjeseci nakon �to je umro uzela sam blok s njegova stola da ne�to zapi�em. Na
bloku, vrlo blijedom olovkom, njegovim rukopisom, stajao je popis. Glasio je:
Tcresa Kean Parlance
Emmett McChtre jack Broderick Maurice Dodd �etvero ljudi u autu Charlie Buckles
Percy - elektri�na stolica (Percy Darrorv) Walden McClure
Zastoje olovka tako blijeda, pitala sam se.
Za�to bi upotrijebio olovku koja gotovo da i ne ostavlja traga.
Kad je po�eo sebe smatrati mrtvim? "Nije vam to crno-bijelo", rekao mije mladi
lije�nik u Medicinskom centru Cedars-Sinai u Los Angelesu
150
1982. godine o crti izme�u �ivota i smrti. Stajali smo na intenzivnoj i gledali
Dominique, Nickovu i Lennvnu k�er, koju je netko ve�er prije nasmrt zadavio. Domi-
nique je le�ala na intenzivnoj kao da spava, ali nije se oporavila. Disala je samo
pomo�u aparata za odr�avanje �ivota.
Dominique je bila ona �etverogodi�njakinja na John-ovom i mom vjen�anju.
Dominique je bila sestri�na koja nadzire Quintanine zabave, vodi je u kupovinu
haljine za maturu i spava kod nje kad nas nema. Ru�ice su crvene, zumbuli su
bijeli, pisalo je na �estitki koju su Quintana i Dominique ostavile uz vazu s
cvije�em na kuhinjskom stolu kad smo se vratili s jednog takvog putovanja. �elim si
da niste doma, a i Dominiaae to �eli. Puse, sretan Maj�in dan, D &Q,
Sje�am se kako sam mislila da je lije�nik u krivu. Dok god Dominique le�i na toj
intenzivnoj, ona je �iva. Nije se mogla odr�ati na �ivotu bez pomo�i, ali bila je
�iva. To je bijelo. Kad ugase aparate za odr�avanje �ivota pro�i �e nekoliko minuta
prije nego �to joj organi otkazu i onda �e biti mrtva. To je crno.
Nema blijedih tragova na "mrtav", nema tragova olovke.
Svi blijedi tragovi, svi tragovi olovke, ostavljeni su "ve�er ili dvije prije nego
�to je umro" ili "tjedan ili dva prije", u svakom slu�aju neporecivo prije nego �to
je umro.
151
Postoji crta.
Iznenadna kona�nost te crte ne�to je o �emu sam puno razmi�ljala tijekom kasnog
prolje�a i ljeta po�to sam se vratila ku�i iz UCLA-a. Bliska prijateljica Caro-lyn
Lelyveld umrla je u svibnju u Memorijalnoj Slo-an-Kettering, Rosemary Breslin, �ena
Tonvja Dunnea, umrla je u lipnju u Columbijskoj prezbiterijanskoj. U oba slu�aja
kao da bi bio primjeren izraz "nakon duge bolesti", vuku�i za sobom varave natruhe
otpusta, olak�anja, razrje�enja. U obje te duge bolesti mogu�nost smrti bila je dio
slike, u Carolvninu slu�aju nekoliko mjeseci, u Rosemarvnu od 1989., kad su joj
bile trideset dvije. Pa ipak, sagledavanje te slike nikako nije odvratilo iznenadnu
prazninu gubitka sadr�anu u stvarnom doga�aju kad se nakraju zbio. Jo� je to bilo
crno i bijelo. Obje su u zadnjem trenu bile �ive, a zatim mrtve. Shvatila sam da
nikad nisam vjerovala u rije�i koje sam nau�ila kao dijete da bi me se konfirmiralo
kao episko-palku: Vjerujem u Duha Svetog, svetu Crkvu katoli�ku, op�instvo svetih,
opro�tenje grijeha, uskrsnu�e tijela i �ivot vje�ni, amen.
Ne vjerujem u uskrsnu�e tijela.
Niti su u to vjerovali Teresa Kean, Parlance, Emmett McClure, Jack Broderick,
Maurice Dodd, �etvero ljudi u autu, Charlie Buckles, Percy Darrow ili VValden
McClure.
Niti je u to vjerovao moj mu� katolik.
Mislila sam da takav na�in razmi�ljanja poja�njava,
152
ali zapravo je bio tako smu�en da proturje�i samome sebi.
Ne vjerujem u uskrsnu�e tijela, ali ipak vjerujem da bi se u pravim okolnostima on
vratio.
On, koji je ostavio blijede tragove prije nego �to je umro, olovku broj tri.
Jedan dan �inilo se va�nim da ponovo pro�itam Alke-stidu. Posljednji put sam je
�itala kad mije bilo �esnaest ili sedamnaest, za referat o Euripidu, ali sje�ala
sam se da je nekako va�na za to pitanje "crte". Znala sam da su op�enito Grci ali
osobito Alkestida, dobri za prijelaz iz �ivota u smrt. Vizualizirali su ga,
dramatizirali, od mra�ne vode i �amca napravili samu mizanscenu. Jesam, ponovo sam
pro�itala Alkestidu. U drami se doga�a sljede�e: Admeta, mladog tesalskog kralja,
Smrt osudi da umre. Apolon se umije�a i od Sudenica ishodi obe�anje da Admet, ako
nade drugog smrtnika da namjesto njega umre, ne mora umrijeti odmah. Admet se
obra�a prijateljima i roditeljima, uzalud. "Duga�ak je, dakako, ispod zemlje vijek,
/ A �ivot tu je kratak, stog i sladak ba�", ka�e mu otac nakon �to odbije zauzeti
njegovo mjesto.
Ponudi se samo Admetova �ena Alkestida, mlada kraljica. Nastane velika kuknjava oko
njezina odlaska u smrt, ali nitko ne dode da je spasi. Ona nakraju umire: "Na vodi
eno vidim na dva vesla �un, / A u njem Haron, vozar du�a pokojnih, / Na veslu dr�i
ruku, zo-
153
ve, pita ve�". Admeta svlada krivnja, sram i samo-sa�aljenje: "O tu�nu li spomenu
mi plovidbu tu / O bijedna �eno, kakva patnja mu�i nas!" On se u svakom smislu lo�e
pona�a. Optu�uje roditelje. Uporno tvrdi da Alkestida manje pati nego on. Nakon
nekoliko stranica (i sasma dovoljno) toga, Alkestidi je, zahvaljuju�i za�udno (�ak
i za 430. pr. n. e.) nespretnom deus ex ma-china, dozvoljeno da se vrati. Ona ne
govori, no to se obja�njava, ponovo nespretno, kao privremeno, ne�to �to �e se samo
ispraviti: "Od toga ne�e� �uti ni rije� niti glas / Dok posve�enja bude zadnji na
njem trag / �to nestat �e kad svane tre�i istom dan". Ako se uzda-mo samo u tekst,
drama sretno zavr�ava.
To nije moje sje�anje na Alkestidu, �to zna�i da sam ve� bila sklona, u dobi od
�esnaest ili sedamnaest, ure�ivati tekst dok ga �itam. Osnovna odstupanja izme�u
teksta i moga sje�anja javljaju se pred kraj, kad se Alkestida vra�a iz mrtvih.
Prema mojem sje�anju Alkestida ne govori jer odbija govoriti. Admet, koliko se
sje�am, tjera je da ne�to ka�e, i u tom �asu � na njegov o�aj jer se poka�e da su
joj na umu njegove otkrivene slabosti - ona progovori. Admet, upla�en, otklanja
mogu�nost da �uje vi�e time �to poziva na slavlje. Alkestida pristane, no ostaje
udaljena, druga. Alkestida je naoko opet uz mu�a i djecu, ponovo je mlada tesalska
kraljica, ali kraj ("moj" kraj) ne mo�e se shvatiti kao sretan.
U stanovitom smislu to je bolja ("razra�enija") pri�a, ona koja barem priznaje da
smrt "mijenja" onoga
*54
tko je umro, ali otvara nova pitanja o crti. Kad bi se umrli uistinu vratili, s
kakvim saznanjem bi se vratili? Bismo li se mogli s njima suo�iti? Mi koji smo im
dopustili da umru? Jasna svjetlost dana kazuje mi da nisam dopustila Johnu da umre,
da nisam imala tu mo�, no vjerujem li ja u to? Vjeruje li on?
Pre�ivjeli gledaju unatrag i vide znamenje, poruke koje su previdjeli.
Sjete se stabla koje se sasu�ilo, galeba koji je plju-snuo na poklopac motora.
�ive prema znakovima. U�itavaju zna�enje u bara�u sparna na nekori�tenom ra�unalu,
tipku za brisanje koja vi�e ne radi, zami�ljaju kako odluka da je zamijene
predstavlja izdaju. Glas na mojoj telefonskoj sekretarici jo� je Johnov. �injenica
daje otpo�etka bio njegov ne igra ulogu, ima veze s time tko je bio kod ku�e onaj
dan kad je aparat posljednji put trebalo programirati, ali kad bih je sada morala
ponovo snimiti, �inila bih to misle�i da ga izdaj em. Jedan dan dok sam u njegovoj
radnoj sobi telefonirala, odsutno sam okrenula stranice rje�nika koji je uvijek
ostavljao otvoren na stoli�u kraj pisa�eg stola. Kad sam shvatila �to sam u�inila,
bila sam potresena: koju je rije� zadnju potra�io, o �emu je razmi�ljao? Jesam li
okretanjem stranica izgubila poruku? Ili je poruka bila izgubljena prije nego �to
sam dotakla rje�nik? Jesam li odbila �uti poruku?
Velim ti, po�ivjef ne�u ni dva dana, re�e Gawain.
155
Kasnije tog ljeta dobila sam jo� jednu knjigu s Prin-cetona. Bio je to primjerak
prvog izdanja Istinitih ispovijesti u, kako knji�ari ka�u, "dobrom stanju,
originalni ovitak pomalo iskrzan". Zapravo je to bio Johnov vlastiti primjerak:
izgleda da ga je poslao kolegi koji je za okupljanje generacije iz '54. priredio
izlo�bu knjiga koje su napisali pripadnici generacije. "Stajala je na po�asnom
mjestu", napisao mi je kolega, "jer je John bez sumnje bio najistaknutiji pisac u
na�oj klasi".
Prou�ila sam originalni ovitak, pomalo iskrzan, na primjerku Istinitih ispovijesti.
Sje�am se kad sam prvi put vidjela taj ovitak, odnosno probni otisak tog ovitka.
Vukao nam se po ku�i danima, kako to uvijek biva s prijedlozima dizajna, uzorcima
prijeloma i ovicima za nove knjige, pri �emu je zamisao procijeniti ho�e li dobro
podnijeti vrijeme ili ne�e, ho�e li i dalje biti oku ugodni.
Otvorila sam knjigu. Pogledala sam posvetu. "Za Dorothv Burns Dunne, Joan Didion,
Quintanu Roo Dunne" stajalo je u posveti. "Generacije."
Zaboravila sam tu posvetu. Nisam to dovoljno cijenila - u toj fazi, to je ve� bila
stalna tema svega kroz �to sam prolazila.
Ponovo sam pro�itala Istinite ispovijesti. Ustanovila sam da su mra�nije nego �to
ih pamtim. Ponovo sam pro�itala Harfu. Otkrila sam druga�iju, ne tako vedru verziju
ljeta kad smo gledali Tenko i i�li na ve�ere u Morton's.
156
Jo� se ne�to dogodilo pred kraj tog ljeta.
U kolovozu je bila komemoracija za poznanika (to samo po sebi nije bilo "jo� ne�to"
�to se dogodilo), francuskog tenisa�a od �ezdeset i ne�to godina koji je poginuo u
nesre�i. Komemoracija je bila na ne�ijem igrali�tu u Beverlv Hillsu. "Sa �enom sam
se na�ao na komemoraciji", napisao je John u Harfi^ "do�av�i ravno s lije�ni�kog
pregleda u Santa Monici, i dok sam sjedio tamo pod vru�im kolovoskim suncem, smrt
mi je itekako bila na pameti. Mislio sam kako je Anton zapravo umro u najboljim
mogu�im okolnostima za njega, �as strave dok je spoznavao neizbje�an ishod nesre�e,
zatim tren kasnije vje�na tama."
Komemoracija je zavr�ila i �uvar parkirali�ta mije dovezao auto. Dok smo odlazili,
�ena me pitala: "Stoje rekao lije�nik?" Nije bilo prikladnog trenutka da spomenem
posjet lije�niku u Santa Monici. "Usrao sam se od straha, mala." "Stoje rekao?"
"Rekao je da sam kandidat za katastrofalan sr�ani udar."
Nekoliko stranica dalje u Harfi pisac John ispituje istinitost toga (vlastitog)
prikaza. Primje�uje promijenjeno ime, odre�eno preusmjeravanje radnje, neznatno
sa�imanje vremena. Pita samoga sebe: "I�ta drugo?" Ova-
157
ko je odgovorio: "Kad sam rekao svojoj �eni da sam se usrao od straha, rasplakao
sam se."
To ili nisam zapamtila ili sam namjerno odabrala ne zapamtiti.
Nisam to dovoljno cijenila.
Je li to iskusio kad je i sam umirao? "�as strave dok je spoznavao neizbje�an ishod
nesre�e, zatim tren kasnije vje�na tama" ? U smislu da se doga�a jedne ve�eri, a ne
druge, mehanizam tipi�noga sr�anog udara mo�e se u biti shvatiti kao slu�ajan:
nagla spazma otkida plak u koronarnoj arteriji, slijedi ishemija, a srce, koje
ostaje bez kisika, upada u ventrikularnu fibrilaciju. No kako je on to iskusio?
"�as strave", "vje�nu tamu"? Je li to to�no predosjetio dok je pisao Harfu? Je li,
kao �to smo znali jedno drugome re�i o tome je li ne�to to�no prikazano ili
pojmljeno, "pogodio"? Stoje s onom "vje�nom tamom"? Ne spominju li oni koji pre�ive
do�ivljaje bliske smrti "bijelu svjetlost" ? Dok ovo pi�em sijeva mi daje ta
"bijela svjetlost", obi�no prikazana �a�avo (dokaz �ivota poslije smrti, vi�e
sile), zapravo to�no u skladu s nedostatkom kisika do kojeg dolazi dok se smanjuje
dotok krvi u mozak. "Sve je pobijelilo", pri�aju oni kojima padne krvni tlak o
trenutku prije nego �to su se onesvijestili. "Nestalo je svake boje", izvje�tavaju
oni s unutarnjim krvarenjem o trenu kad gubitak krvi postane kriti�an.
158
Ono "jo� ne�to" �to se dogodilo krajem toga ljeta, �to je moralo biti 1987., bio je
niz doga�aja koji su uslijedili lije�ni�kom pregledu u Santa Monici i komemoraciji
na teniskom igrali�tu u Beverlv Hillsu. Otprilike tjedan dana kasnije u�injena je
angiografija. Pokazala je 90-postotnu okluziju lijeve prednje silazne arterije, ili
LAD. Osim toga je pokazala dugo 90-postotno su�e-nje marginalne grane cirkumfleksne
arterije, �to su smatrali zna�ajnim uglavnom zato �to marginalna grana
cirkumfleksne arterije hrani isti dio srca kao i oklu-dirana LAD. "Nju zovemo
udovi�arkom, stari", rekao je kasnije Johnov kardiolog u New Yorku.Tjedan ili dva
poslije angiografije (tad je ve� bio rujan te godine, u Los Angelesu i dalje ljeto)
u�injena je angioplastija. Rezultati nakon dva tjedna, prikazani na ultrazvuku srca
pod optere�enjem, opisani su kao "spektakularni". Drugi UZV pod optere�enjem nakon
�est mjeseci potvrdio je taj uspjeh. Talijska scintigrafija tijekom sljede�ih
nekoliko godina i jo� jedna angiografija 1991. isto su to potvrdile. Sje�am se da
smo John i ja razli�ito gledali na to �to se dogodilo 1987. Kako je on to vidio, on
je sad imao smrtnu presudu, s privremenom odgodom izvr�enja. Cesto je govorio,
nakon angioplastike 1987., da sad zna kako �e umrijeti. Kako sam ja to vidjela, bio
je pravi �as, intervencija uspje�na, problem rije�en, mehanizam popravljen. Ne zna�
nimalo bolje od mene ili bilo koga drugoga kako �e� umrijeti, sje�am se kako sam
rekla. Sad shva�am daje njegovo gledanje bilo realisti�nije.
159
13.
Znala sam Johnu prepri�avati svoje snove, ne zato da bih ih razumjela, ve� da bih
ih se rije�ila, da ra��istim mozak za taj dan. "Nemoj mi pri�ati svoje snove",
rekao bi kad bih se ujutro probudila, ali na kraju je slu�ao.
Kad je umro, prestala sam sanjati. U rano ljeto ponovo sam po�ela sanjati, prvi put
otkad se to dogodilo. Budu�i da ih vi�e ne mogu podijeliti s Johnom, na�em se kako
razmi�ljam o snovima. Sje�am se odlomka romana koji sam napisala sredinom
devedesetih, Zadnje �to je htio:
Naravno da nam ne treba tih zadnjih �est bilje�ki da bismo znali o �emu Elena
sanja.
Elena sanja o umiranju.
Elena sanja o starenju.
Ovdje nema nikoga tko nije sanjao (ili ne�e
sanjati) Elenine snove.
Svi to znamo.
161
Poenta je da Elena to ne zna. Poentaje daje Elena ostala udaljena najvi�e od sebe
same, tajni agent koji je tako uspje�no razdvojio dijelove svoje operacije da je
izgubio pristup vlastitim dou�nicima.
Shva�am da je Elenina situacija moja.
U jednom snu vje�am pleteni remen u ormar, kadli on pukne. Otprilike tre�ina remena
jednostavno otpadne dok mi je u rukama. Pokazujem oba komada Johnu. Ka�em (ili on
ka�e, tko zna u snovima) da je to njegov najdra�i remen. Odlu�im (opet, trebala bih
odlu�iti, trebala sam odlu�iti, moj napola budan mozak ka�e mi neka u�inim pravu
stvar) na�i mu identi�an pleteni remen.
Drugim rije�ima, �elim popraviti �to sam potrgala, vratiti ga.
Sli�nost tog puknutoga pletenog remena onome koji sam na�la u plasti�noj vre�ici
�to su mi je dali u Newyor�koj bolnici nije mi promaknula. A nije mi pro-maknula ni
�injenica da jo� mislim potrgala sam ga, ja sam to u�inila, ja sam odgovorna.
U drugom snu John i ja letimo za Honolulu. Idu i mnogi drugi ljudi, okupili smo se
na aerodromu u Santa Monici. Paramount je rezervirao avione. Asistenti produkcije
dijele ukrcajne propusnice. Ukrcavam se. Nastaje pometnja. Ukrcavaju se i drugi,
ali Johnu nema ni traga. Bojim se da je do�lo do nekog problema s nje-
162
govom ukrcajnom propusnicom. Pomislim kako bih trebala iza�i iz aviona, �ekati ga u
autu. Dok �ekam u autu, shvatim da avioni polije�u, jedan po jedan. Kona�no na
pisti vi�e nema nikoga osim mene. Moja prva pomisao u snu je ljutnja: John se
ukrcao na avion bez mene. Druga pomisao preusmjerava ljutnju: Paramo-untu nije
dovoljno stalo do nas da bi nas stavio na isti avion.
�to "Paramount" radi u tom snu isto bi se moglo razgovarati, ali to nije
relevantno.
Dok razmi�ljam o tom snu sje�am se Tenka. Tenko, kako se serija razvija, vodi svoje
engleske zatvorenice kroz njihovo osloba�anje iz japanskog logora i ponovni susret
s mu�evima u Singapuru, �to ne prolazi jednako dobro. Za neke naizgled postoji
razina na kojoj mu�a smatraju odgovornim za muke zatvoreni�tva. Postoji neki
osje�aj, koliko god on bio iracionalan, da su bile napu�tene. Osje�am li se ja
napu�tena, ostavljena na pisti, osje�am li ljutnju prema Johnu zbog toga �to me
ostavio? Je li mogu�e osje�ati ljutnju i istodobno osje�ati odgovornost?
Znam �to bi psihijatar na to odgovorio.
Odgovor bi imao veze s poznatim na�inom na koji ljutnja stvara krivnju i obratno.
Nije da ne vjerujem tom odgovoru, ali mi je i dalje manje sugestivan od one
neistra�ene slike, one nepoznanice kad sam ostavljena sama na pisti u Santa Monici
1 gledam avione kako polije�u jedan po jedan.
Szn to znamo.
163
Poenta je da Elena to ne zna.
Budim se u, �ini se, pola �etiri ujutro i na�em uklju�en televizor, program MSNBC.
Joe Scarborough ili Keith Olbermann razgovara s mu�em i �enom, putnicima na letu iz
Detroita u Los Angeles, "Northwest 327" (to uistinu zapisujem, da bih ispri�ala
Johnu), na kojem se navodno odvijala "teroristi�ka proba". Incident je navodno
uklju�ivao �etrnaest mu�karaca za koje se tvrdi da su "Arapi" koji su se, u nekom
trenutku poslije uzlijetanja iz Detroita, po�eli okupljati pred zahodom u
ekonomskoj klasi i ulazili jedan po jedan.
Par koji sad ispituju u�ivo prepri�ava kako je razmijenio signale s posadom.
Avion je sletio u Los Angelesu. "Arapi", kojima je, svoj �etrnaestorici, "istekla
viza" (�to se MSNBC-u �inilo neobi�nije nego meni), zadr�ani su u pritvoru, zatim
pu�teni. Svi, uklju�uju�i onaj par iz emisije, oti�li su svojim poslom. Stoga to
nije bio "teroristi�ki napad", stoje razlog zbog �ega je to postalo "teroristi�ka
proba".
U snu sam osjetila potrebu to pretresti s Johnom. Je li to uop�e bio san? Tko je
redatelj snova, bi li ga zanimalo? Mogu li samo sanjaju�i ili pi�u�i doznati �to
mislim?
Kad su se predve�erja u lipnju produ�ila, natjerala sam se da ve�eram u dnevnoj
sobi, gdje je bilo svjetla. Nakon �to je John umro, po�ela sam jesti sama u kuhinji
(dnev-
164
na soba je prevelika, a stol u dnevnoj sobi mjesto je gdje je umro), ali kad su
nastupila duga predve�erja imala sam sna�an osje�aj da bi on volio da vidim
svjetlost. Kad su se predve�erja po�ela skra�ivati, ponovo sam se povukla u
kuhinju. �e��e sam provodila ve�eri sama kod ku�e. Radim, rekla bih. Kad je do�ao
kolovoz, zapravo i jesam radila, ili poku�avala raditi, ali osim toga nisam niti
htjela biti vani, izlo�ena. Jedne ve�eri ulovila sam se kako iz kredenca ne vadim
jedan od onih tanjura koje ina�e rabim, ve� krakeliran, dotrajali tanjur od Spodea,
iz servisa koji je uglavnom bio slomljen ili okrhnut, s uzorkom koji se vi�e ne
proizvodi, "VVicker-dale". To je bio servis, krem, s girlandom roza i plavih
cvjeti�a i be� listi�ima, koji je Johnova majka dala Johnu za stan �to gaje unajmio
u Isto�noj sedamdeset tre�oj ulici prije nego �to smo se vjen�ali. Johnova majka je
mrtva. John je mrtav. A ja jo� imam, od Spodeovog "VVickerdalea", �etiri plitka
tanjura, pet tanjuri�a za salatu, tri tanjuri�a za putar, jednu �alicu za kavu i
devet tanjuri�a za �alice. To mi je sude postalo najdra�e. Pred kraj ljeta perilicu
sam stavljala u pogon kad je bila samo �etvrtinu puna, tako da sigurno bar jedan od
�etiri plitka tanjura "Wickerdale" bude �ist kad mi zatreba.
U nekom �asu toga ljeta sinulo mi je da nemam pisama od Johna, nijedno. Samo smo
rijetko bili razdvojeni nadaleko ili nadugo. Bilo je tu i tamo jedan, dva ili tri
tjedna kad je jedno od nas ne�to radilo. Bilo je onih mjesec dana 1975. kad sam
radnim danom predavala na
165
Berkelevju pa svaki vikend letjela ku�i u Los Angeles s PSA-om. Bilo je onih
nekoliko tjedana 1988. kad je John bio u Irskoj i istra�ivao za Harfu, a ja sam
bila u Kaliforniji i pokrivala izbore za predsjedni�kog kandidata. U svim tim
prilikama telefonirali smo nekoliko puta dnevno. Velike telefonske ra�une shva�ali
smo kao dio dogovora koji smo imali jedno s drugim, isto tako shva�ali smo velike
hotelske ra�une koji su nam omogu�avali da izvu�emo Quintanu iz �kole i odletimo
nekamo gdje smo oboje istodobno radili u istom apartmanu. Umjesto pisama imala sam
suvenir iz jednoga takvog hotela: mala crna budilica tanka poput hostije koju mi je
poklonio jedan Bo�i� u Honoluluu, kad smo pisali hitne izmjene scenarija za film
koji nikad nije snimljen. Bilo je to za jedan od onih mnogih Bo�i�a kad nismo
razmjenjivali "darove", ve� prakti�ne stvar�ice da predstavljaju bor. Budilica je
prestala raditi godinu dana prije nego stoje umro, nije se mogla popraviti, a nakon
�to je umro, nije se mogla baciti. Nije se �ak mogla niti maknuti sa stoli�a kraj
mog kreveta. Osim toga imala sam i komplet kemijskih olovaka u boji s bizonom koje
mi je dao istog Bo�i�a u istom duhu. Tog Bo�i�a napravila sam mnoge crte�e palminih
stabala, palme koje lelujaju na vjetru, palme s kojih pada li��e, palme koje
svijaju prosina�ke oluje kona. Kemijske olovke u boji s bizonom davno su se
osu�ile, ali, opet, nisu se mogle baciti.
Sje�am se da sam ba� na tu Staru godinu u Honoluluu imala osje�aj takve dobrobiti
da nisam htjela i�i
166
spavati. Naru�ili smo da nam u sobu donesu mahima-hi i salatu manoa s vinegretom za
sve troje. Htjeli smo posti�i sve�ani ugo�aj vje�aju�i leije po pisa�ima i
ra�unalima koje smo trebali za preradu scenarija. Na�li smo svije�e i zapalili ih i
pustili vrpce koje je Quintana umotala da ih stavi pod bor. John je �itao na
krevetu i zaspao oko jedanaest i trideset. Quintana je oti�la dolje da vidi �to se
zbiva. Vidjela sam Johna kako spava. Znala sam da je Quintana na sigurnom, odlazila
je dolje da vidi �to se zbiva u tom hotelu (katkad sama, katkad sa Su�an Travlor,
koju bismo �esto poveli s Quintanom kad smo radili u Honoluluu) otkad joj je bilo
�est ili sedam. Sjedila sam na balkonu, koji je gledao na golfsko igrali�te kluba
VVaialae, dokraj�ila vino koje smo pili uz ve�eru i gledala ku�ne vatromete po
cijelom Honoluluu.
Sje�am se jednog od posljednjih poklona koje sam dobila od Johna. Bio je moj
ro�endan, 5. prosinca 2003. Oko deset ujutro u New Yorku je po�elo snije�iti i do
ve�eri je napadalo petnaest centimetara, a trebalo je pasti jo� gotovo toliko.
Sje�am se kako se snijeg obru�io poput lavine s krova na crkvi Sv. Jakova preko
ceste. Otkazan je dogovor da se na�emo s Quintanom i Gerry-jem u restoranu. Prije
ve�ere John je sjedio kraj vatre u dnevnoj sobi i �itao mi naglas. Knjiga iz koje
je �itao bio je moj vlastiti roman, Knjiga zajedni�kih molitava, koju je imao u
dnevnoj sobi jer ju je ponovo �itao htiju�i vidjeti kako ne�to tehni�ki
funkcionira. Dio koji je �itao naglas bio je onaj u kojem Leonard, mu� Charlotte
Douglas, ode u posjet pripovjeda�ici Grace Strasser-
167
Mendani i govori joj kako se zbivanja u zemlji kojom upravlja njezina obitelj ne�e
dobro zavr�iti. Taj je dio kompliciran (to je i bio dio koji je John mislio ponovo
pro�itati da vidi kako tehni�ki funkcionira), razlomljen drugim radnjama, u kojem
se od �itatelja o�ekuje da shvati podtekst u onome �to Leonard Douglas i Grace
Strasser-Mendana govore jedno drugome. "Ti bokca", rekao mi je John kad je zaklopio
knjigu. "Nemoj mi nikad vise govoriti da ne zna� pisati. To je moj ro�endanski dar
tebi."
Sje�am se kako su mi suze navrle na o�i.
Osje�am ih sada.
Kad pogledam unazad, to je bilo moje znamenje, moja poruka, rani snijeg,
ro�endanski dar koji mi nitko drugi nije mogao dati.
Imao je jo� dvadeset pet ve�eri �ivota.
168
14.
Nastupilo je neko razdoblje toga ljeta kad sam se po�ela osje�ati krhkom,
nestabilnom. Sandala bi mi zapela na plo�niku i morala bih potr�ati nekoliko koraka
da izbjegnem pad. �to ako ga ne izbjegnem? �to ako padnem? �to bi se slomilo, tko
bi vidio krv kako mi curi niz nogu, tko bi pozvao taksi, tko bi bio sa mnom na
hitnoj ? Tko bi bio sa mnom kad se jednom vratim ku�i?
Prestala sam nositi sandale. Kupila sam dva para Puminih teniska i nosila
isklju�ivo njih.
Po�ela sam ostavljati upaljena svjetla tijekom no�i. Kad bi stan bio u mraku, nisam
se mogla di�i da ne�to zapi�em, ili potra�im knjigu, ili provjerim jesam li ugasila
�tednjak. Kad bi stan bio u mraku, le�ala bih imobi-lizirana i bavila se
vizualizacijama ku�anskih opasnosti, knjiga koje bi mogle skliznuti s police i
sru�iti me, prostirke koja bi se mogla odsklizati u hodniku, cijevi stroja za
pranje rublja koja je mogla, nevi�ena u mraku, poplaviti kuhinju, da bolje smakne
strujnim udarom onoga tko upali svjetlo da provjeri �tednjak. Da ovo
169
nije tek mudri oprez upalo mi je u o�i jedno poslijepodne kad je moj znanac, mladi
pisac, svratio da me pita mo�e li napisati moju kratku biografiju. �ula sam se kako
ka�em, prenagla�eno, da se o meni nikako ne mo�e pisati. Nisam u formi da se o meni
pi�e. �ula sam se kako to prekomjerno nagla�avam, kako se borim da uhvatim
ravnote�u, sprije�im pad.
Razmi�ljala sam o tome kasnije.
Shvatila sam kako se zasad ne mogu pouzdati u sebe da �u svijetu prikazati neko
suvislo lice.
Nekoliko dana kasnije slagala sam neke brojeve Daedalusa kojih je bilo posvuda po
ku�i. Slaganje �asopisa u to se vrijeme �inilo granicom mogu�ih nastojanja da
organiziram svoj �ivot. Paze�i da tu granicu ne pomaknem previ�e, otvorila sam
jedan broj Daedalusa. Unutra je bila pri�a Roxane Robinson, koja se zvala
"Slijepac". U toj pri�i mu�karac vozi nave�er po ki�i da odr�i neko predavanje.
�itatelj primje�uje znakove opasnosti: �ovjek se ne mo�e odmah sjetiti teme svoga
predavanja, u malom unajmljenom autu prelazi u pre-ticajni trak nesvjestan
terenskog vozila koje nadolazi; spominje se netko, "Juliet", kome se dogodilo ne�to
zabrinjavaju�e. Postupno saznajemo da je Juliet bila njegova k�i, koja je, prve
ve�eri koju je provela sama nakon suspenzije s fakulteta, lije�enja od ovisnosti i
nekoliko tjedana oporavka na selu s majkom, ocem i sestrom, uzela dovoljno kokaina
da joj pukne �ila u mozgu i da umre.
Jedna od nekoliko razina na kojima me ta pri�a uzne-
170
mirivala (od kojih je najo�iglednija puknuta arterija u djetetovu mozgu) jest: otac
je u�injen krhkim, nestabilnim. Otac sam ja.
Zapravo donekle poznajem Roxanu Robinson. Razmi�ljam o tome da je nazovem. Ona zna
ne�to �to ja tek saznajem. No bilo bi neobi�no, nametljivo, da je nazovem: srela
sam se s njom tek jednom, na koktelu na nekom krovu. Umjesto toga razmi�ljam o
poznanicima koji su izgubili mu�a, �enu ili dijete. Osobito razmi�ljam o tome kako
ti ljudi izgledaju kad ih neo�ekivano ugledam - na ulici, recimo, ili po ulasku u
prostoriju � tijekom otprilike prve godine nakon smrti. U svakoj prilici upalo mije
u o�i kako se doimaju izlo�enima, ogoljenima.
Krhkima, sada shva�am.
Nestabilnima.
Otvaram drugi broj Daedalusa, koji je pak posve�en konceptu "sre�e". Jedan prilog o
sre�i, zajedni�ki rad Roberta Biswas-Dienera sa Sveu�ili�ta u Oregonu i Eda Dienera
i Maye Tamir sa Sveu�ili�ta u Illinoisu Cham-paign-Urbana, tvrdi da, premda "su
istra�ivanja pokazala da se ljudi mogu prilagoditi �irokom rasponu dobrih i lo�ih
�ivotnih doga�aja za manje od dva mjeseca", postoje "neki doga�aji kojima se sporo
prilago�avaju ili im se uop�e ne mogu prilagoditi". Nezaposlenost je jedan od
takvih doga�aja. "Osim toga smatramo", dodaju autori, "da prosje�noj udovici treba
niz godina nakon mu�eve smrti da bi se vratila na prethodnu razinu �ivotnog
zadovoljstva".
171
Jesam lija "prosje�na udovica"? �to bi zapravo bila moja "prethodna razina �ivotnog
zadovoljstva"?
Odlazim lije�niku, rutinski pregled. On me pita kako sam. To, u lije�ni�koj
ordinaciji, ne bi trebalo biti neo�ekivano pitanje. Pa ipak se odjednom raspla�em.
Taj lije�nik je prijatelj. John i ja bili smo na njegovu vjen�anju. O�enio se k�eri
prijatelja koji su stanovali prekoputa nas u Brentvvood Parku. Obred se odr�ao pod
stablom jacarande u njihovu vrtu. U prvih nekoliko dana nakon Johnove smrti taj
lije�nik svratio je do mene. Kad je Quintana bila u Sjevernoj Beth Israel, oti�ao
je onamo sa mnom jedne nedjelje poslijepodne i razgovarao s lije�nicima na odjelu.
Kad je Quintana bila u Columbijskoj prezbiterijanskoj, njegovoj bolnici, premda
nije bila njegov pacijent, svratio bi svake ve�eri da je vidi. Kad je Quintana bila
u UCLA-u, a on je slu�ajno bio u Kaliforniji, odvojio bi poslijepodne da svrati na
neurolo�ki odjel i razgovara s tamo�njim lije�nicima. Razgovarao je s njima, zatim
je razgovarao s neurolozima na Columbijskoj i onda je sve objasnio meni. Bio je
ljubazan, susretljiv, ohrabrivao me, pravi prijatelj. Zauzvrat, ja sam se
rasplakala u njegovoj ordinaciji jer me pitao kako sam.
"Jednostavno ne vidim dobru stranu ovoga", �ula sam se kako govorim eda objasnim.
Kasnije mije rekao da bi John, daje sjedio u ordinaciji, mislio kako je to
smije�no, kao �to je i on mislio. "Naravno da sam znao �to mi �eli� re�i, i John bi
to
172
znao, mislila si re�i da ne vidi� svjetla na kraju tunela."
Slo�ila sam se, ali to zapravo nije bio slu�aj.
Mislila sam vi�e-manje to�no ono �to sam rekla: ne vidim dobru stranu toga.
Dok sam razmi�ljala o razlici izme�u te dvije re�enice, shvatila sam da je moja
predod�ba o samoj sebi predod�ba o osobi koja tra�i, i na�e, dobru stranu svake
situacije. Vjerovala sam u logiku popularnih pjesama. U svakom zlu tra�ila sam neko
dobro. Ustrajala u oluji. Sad mi sijeva da to nisu �ak ni pjesme moje generacije.
Bile su to pjesme, i logika, generacije ili dvije prije moje. Glazba moje
generacije bili su Les Paul i Mary Ford, "How High the Moon", posve druga�ija
logika. Osim toga mi sijeva, �to nije originalna misao, ali je meni nova, da se
logika tih ranijih pjesama temeljila na samosa�aljenju. Pjeva�ica pjesme o tra�enju
nekog dobra u svakom zlu smatra da joj je stiglo neko zlo. Pjeva�ica pjesme o
ustrajanju u oluji smatra da bi je oluja ina�e mogla satrti.
Stalno sam si govorila da sam cijeloga �ivota imala sre�e. Poenta je, kako sam ja
to gledala, u tome da mi to nije dalo pravo razmi�ljati o sebi kao o nekome tko
sada nema sre�e.
To je bio moj odgovor na pitanje o prevladavanju samosa�aljenja.
�ak sam i vjerovala u to.
173
Tek sam se u nekom kasnijem �asu po�ela pitati: �to to�no "sre�a" ima s time? Kad
sad istra�ujem, ne nailazim ni na kakve konkretne pojave "sre�e" u svojoj
povijesti. ("Sva sre�a", jednom sam rekla lije�nici nakon �to je neki test otkrio
rje�iv problem koji ina�e, nelije�en, ne bi bio tako rje�iv. "Ne bih to zvala
sre�om", odgovorila je, "to je plan igre".) Niti smatram da je "zla sre�a" ubila
Johna i udarila na Quintanu. Jednom, dok je jo� bila u Djevoja�koj �koli VVestlake,
Quintana je spomenula ne�to �to je smatrala nejednakom raspodjelom lo�ih vijesti. U
devetom razredu, kad je do�la ku�i s odmora u Yosemiteu, saznala je da je njezin
stric Stephen izvr�io samoubojstvo. U jedanaestom razredu probudila se kod Su�an u
pola sedam ujutro i saznala daje Dominique ubijena. "Ve�ina ljudi koje poznajem u
VVestlakeu �ak i ne poznaje nikoga tko je umro", rekla je, "a otkad sam tamo imali
smo ubojstvo i samoubojstvo u porodici."
"Sve se to na kraju izjedna�i", rekao je John, odgovor koji me smeo (kako on to
misli? pa zar nema bolji odgovor od toga?), ali kojim je ona, �ini se, bila
zadovoljna.
Nekoliko godina kasnije, nakon �to su Susanini roditelji umrli u razmaku od kojih
godinu dana, Su�an me pitala sje�am li se kako je John Quintani rekao da se sve to
na kraju izjedna�i. Rekla sam da se sje�am.
"Imao je pravo", rekla je Su�an. "Izjedna�i se."
Sje�am se da sam bila zaprepa�tena. Nikad mi nije palo na pamet da je John mislio
kako �e lo�e vijesti
174
susti�i svakoga od nas. Su�an ili Quintana zacijelo su to pogre�no shvatile.
Objasnila sam Su�an da je John mislio ne�to posve drugo: mislio je da ljudi koji
primaju lo�e vijesti naposljetku prime i dobre vijesti.
"To uop�e nije ono �to sam mislio", rekao je John.
"Znam stoje mislio", rekla je Su�an.
Zar ja ni�ta nisam shva�ala?
Razmislite o tom pitanju "sre�e".
Ne samo da nisam vjerovala kako je "zla sre�a" ubila Johna i udarila na Quintanu,
nego sam zapravo vjerovala u upravo suprotno: vjerovala sam da sam trebala mo�i
sprije�iti sve �to se dogodilo. Tek mije nakon sna o ostavljanju na pisti aerodroma
u Santa Monici sinulo da se na odre�enoj razini ne smatram osobno odgovornom.
Smatrala sam Johna i Quintanu odgovornima, �to je znatna razlika, ali me to nije
dovelo bli�e onom stanju u kojem sam trebala biti. Daj jednom u �ivotu jednostavno
pusti.
175
15.
ekoliko mjeseci nakon �to je John umro, kasne
JL ^1 zime 2004. godine, nakon Beth Israelove i Prezbiterijanske, ali prije UCLA-a,
Robert Silvers iz The Nezu York Review of Books pitao me �elim li da moje ime stavi
na popis akreditacija za pra�enje ljetne demokratske i republikanske skup�tine.
Pogledala sam datume: kasni srpanj u Bostonu za skup�tinu Demokratske stranke, prvi
dani rujna u New Yorku za skup�tinu Republikanske stranke. Rekla sam da �elim. U to
vrijeme to je izgledalo kao na�in da se obave�em na normalan �ivot, a da ga ne
moram zapravo odmah po�eti �ivjeti jo� koje godi�nje doba, dok prolje�e ne dode, pa
ljeto ne dode, pa jesen bude blizu.
Prolje�e je do�lo i pro�lo, uglavnom u UCLA-u. Sredinom srpnja Quintanu su
otpustili iz Ruska. Deset dana kasnije oti�la sam u Boston na demokratsku
skup�tinu. Nisam predvidjela da �e moja nova krhkost otputovati u Boston, grad koji
je, mislila sam, li�en potencijalno nezgodnih asocijacija. Bila sam s Qu-intanom u
Bostonu samo jednom, na turneji za knjigu.
177
Odsjele smo bile u Ritzu. Najdra�a stanica na toj turneji bio joj je Dallas.
Smatrala je Boston "posve bijelim". "Misli�, nisi vidjela mnogo crnaca u Bostonu?"
pitala je Susanina majka kad se Quintana vratila u Ma-libu i izvijestila o
putovanju. "Ne", rekla je Quintana. "Mislim da nije u boji." Posljednjih nekoliko
puta kad sam trebala biti u Bostonu i�la sam sama i svaki put organizirala tako da
se vratim zadnjim avionom; jedini put da se sje�am kako sam tu bila s Johnom bila
je pretpremijera Istinitih ispovijesti, a sje�ala sam se samo toga da smo ru�ali u
Ritzu, da sam onda s Johnom oti�la do Brooks Brothersa da podignemo ko�ulju i da
smo, nakon �to je film prikazan, a reakcije vrednovane, �uli obeshrabruju�u
procjenu njegovih komercijalnih izgleda: Istinite ispovijesti mogle bi imati
velikog uspjeha, rekao je tr�i�ni analiti�ar, medu odraslima s visokom stru�nom
spremom. Ne�u odsjesti u Ritzu.
Ne�e biti potrebe da idem u Brooks Brothers.
Bit �e tr�i�nih analiti�ara, ali lo�e vijesti �to �e ih priop�avati ne�e biti moje.
Nisam shvatila da ipak ima prostora za pogre�ke dok nisam hodala prema centru Fleet
na otvaranje skup�tine i na�la se u suzama. Prvi dan demokratske skup�tine bio je
26. srpnja 2004. godine. Quintanino vjen�anje bilo je 26. srpnja 2003. godine. Dok
sam �ekala u redu za provjeru sigurnosti, dok sam i�la po materijal u press-centar,
dok sam prona�la svoje mjesto i ustala zbog himne, dok sam kupovala hamburger u
McDo-
178
nald'su u Fleetu i sjedila na najni�oj stubi zabarikadiranog stubi�ta da bih ga
pojela, vra�ale su mi se pojedinosti. "U nekom drugom svijetu" bio je izraz koji mi
nije izlazio iz glave. Quintana sjedi na suncu u dnevnoj sobi dok joj pletu kosu.
John me pita koja mi je od dvije kravate dra�a. Otvaranje kutija s cvije�em na
travi pred katedralom i otresanje vode s leija. John nazdravlja prije nego �to
Quintana re�e tortu. Koliko je u�ivao u tom danu, i zabavi, i njezinoj o�evidnoj
sre�i. "Vi�e od jo� jednog dana", �apnuo joj je prije nego �to ju je otpratio do
oltara.
"Vi�e od jo� jednog dana", �aptao joj je onih pet dana i no�i dok ju je gledao na
intenzivnoj u Sjevernoj Beth Israel.
"Vi�e od jo� jednog dana", �aptala sam joj u njegovoj odsutnosti onih dana i no�i
koji su uslijedili.
Kao �to si mi znao re�i, rekla je kad je stajala u crnoj haljini u Sv. Ivanu
evan�elistu na dan kad smo polagali urnu.
Sje�am se da me obuzelo sveobuhvatno uvjerenje da moram iza�i iz Fleeta, sada.
Rijetko sam do�ivljavala paniku, ali to �to je nastupilo bilo je prepoznatljivo kao
panika. Sje�am se da sam se poku�avala smiriti tako �to �u na to gledati kao na
Hitchcockov film, gdje je svaki kadar osmi�ljen zato da vas u�asne, ali je u
kona�nici varka, igra. Bila je tu blizina mog sjedala mre�i koja je sadr�avala
balone za ki�u balona. Bile su tu sjenovite siluete koje su se kretale po mostovima
visoko gore. Bila je tu para, ili dim, koja je bje�ala iz nekog
179
otvora iznad ostakljenih lo�a. Bilo je tu, kad sam pobjegla sa svog sjedala,
hodnika koji naizgled nikamo nisu vodili, tajanstveno ispra�njeni, zidovi preda
mnom uko�eni i iskrivljeni (Hitchcockov film koji sam vidjela pred sobom zacijelo
bi morao biti Opsjednut). Bilo je tu zaustavljenih pokretnih stuba. Bilo je tu
dizala koja nisu reagirala na pritiskanje gumba. Bilo je tu, kad sam kona�no
dospjela dolje, praznih vlakova smrznutih u mjestu iza zaklju�anog staklenog zida
(opet, uko�enog i iskrivljenog dok sam mu prilazila) koji je gledao na tra�nice
Sjeverne stanice. Iza�la sam iz Fleeta.
Gledala sam zavr�etak skupa toga dana na televizoru moje sobe u Parker Houseu.
Ne�to mi se na toj sobi u Parker Houseu kad sam dan prije tek u�la u nju �inilo kao
deja vu, �to sam izbacila iz glave. Tek sad, dok sam gledala C-SPAN i slu�ala kako
se klimatizacijski ure�aj pali i gasi prema vlastitom rasporedu, sjetila sam se:
odsjela sam upravo u takvoj sobi u Parker Houseu nekoliko dana izme�u tre�e i
�etvrte godine Berkelevja. Bila sam u New Yorku zbog fakultetskog programa koji je
Mademoiselle tada imao (projekt "Go��a urednica", koji je Sylvia Plath
ovjekovje�ila u Staklenom zvonu) i vra�ala se u Kaliforniju preko Bostona i Que-
beca, "obrazovni" itinerer koji je osmislila, unatrag gledano, snovito, moja majka.
Klimatizacijski ure�aj palio se i gasio prema vlastitom rasporedu �ak i 1955.
Sje�am se da sam spavala do poslijepodneva, nesretna, zatim sjela na podzemnu do
Cambridgea, gdje sam se
180
zacijelo besciljno �etala i onda sjela na podzemnu nazad.
Te krhotine 1955. vra�ale su mi se u takvom izrezanom (ili "li-la", ili �ak
"mu�enom") obliku (�to sam radila u Cambridgeu? �to sam, molim vas, mogla napraviti
u Cambridgeu?) da sam ih samo s mukom zadr�avala, ali sam poku�ala, jer dokle god
razmi�ljam o ljetu 1955. ne razmi�ljam o Johnu ili o Quintani.
U ljeto 1955. sjela sam na vlak iz New Yorka za Boston.
U ljeto 1955. sjela sam na drugi vlak, iz Bostona za Quebec. Odsjela sam u sobi u
Chateau Frontenac koja nije imala vlastitu kadu.
Poku�avaju li majke svojim k�erima naturiti itine-rere o kojima su same snatrile?
Poku�avam lija?
Ovo ne funkcionira.
Poku�ala sam i�i dalje unatrag, ranije od 1955., u Sacramento, �kolske plesove oko
Bo�i�a. To se �inilo sigurnim. Razmi�ljala sam o na�inu na koji smo plesali,
priljubljeni. Razmi�ljala sam o mjestima na rijeci na koja smo odlazili nakon
plesova. Razmi�ljala sam o magli na nasipu za vo�nje ku�i.
Zaspala sam usredoto�uju�i se na maglu na nasipu.
Probudila sam se u �etiri ujutro. Stvar s maglom na nasipu bila je u tome da nisi
vidio bijelu crtu pa je netko morao hodati ispred da vodi voza�a. Na�alost je
postojalo jo� jedno mjesto u mom �ivotu gdje je magla bila tako gusta da sam morala
hodati ispred auta.
181
Ku�a na poluotoku Palos Verdes. Ona u koju smo doveli Quintanu kad su joj bila tri
dana.
Kad si skrenuo s autoceste Harbor pa kroz San Pedro i na cestu nad morem, upao si u
maglu.
Iza�ao bi (ja) iz auta da hoda� po bijeloj crti. Voza� u autu bio je John.
Nisam riskirala da vidim ho�e li uslijediti panika. Uzela sam taksi do Logana.
Odvra�ala sam pogled, dok sam kupovala kavu u podru�nici Starbucksa pred Delti-nim
terminalom, s ukrasnih girlandi crven-bijeli-plavih traka od folije, valjda
zami�ljenih kao sve�ana "skup�tinska" nota, ali zapravo su izgubljeno svjetlucale,
Bo�i� u tropima. Mele Kalikimaka. Sretan Bo�i� na havajskom. Mala crna budilica
koju ne mogu baciti. Sasu�ene kemijske s bizonom koje ne mogu baciti. Sje�am se
kako sam na letu prema LaGuardiji mislila kako su sve najljep�e stvari koje sam
ikada vidjela bile vi�ene iz aviona. Ono kako se otvara ameri�ki zapad. Ono kako,
na polarnom letu preko Arktika, otoci u moru neprimjetno ustupaju mjesto jezerima
na kopnu. More izme�u Gr�ke i Cipra ujutro. Alpe na putu za Milano. Sve sam to
vidjela s Johnom.
Kako �u ponovo i�i u Pariz bez njega, kako �u ponovo i�i u Milano, Honolulu,
Bogotu?
Ta ne mogu ni do Bostona.
Otprilike tjedan dana prije demokratske skup�tine, De-nnis Overbve iz The New York
Timesa objavio je neki
182
�lanak o Stephenu VV. Havvkingu. Na konferenciji u Dublinu, tvrdi Times, dr.
Hawking rekao je daje pogrije�io trideset godina ranije kad je tvrdio da se
informacija koju proguta crna rupa nikada ne bi mogla ponovo iz nje izvu�i. Ta
promjena mi�ljenja ima "velike posljedice za znanost", tvrdi Times, "jer da je dr.
Hawking bio u pravu, naru�io bi temeljnu postavku moderne fizike: da je uvijek
mogu�e obrnuti vrijeme, odvrtjeti poslovi�ni film unazad i rekonstruirati �to se
dogodilo, recimo, u sudaru dvaju automobila ili uru�avanju mrtve zvijezde u crnu
rupu".
Izrezala sam taj �lanak i nosila ga sa sobom u Boston.
Ne�to mi se u toj pri�i �inilo bitno, ali tek sam mjesec dana kasnije shvatila �to
je to, prvog poslijepodne-va republikanske skup�tine u Madison Square Gardenu. Bila
sam na pokretnim stubama tornja C. Posljednji put bila sam na takvim pokretnim
stubama u Gardenu s Johnom, u studenom, ve�er prije nego �to smo letjeli u Pariz.
Oti�li smo pogledati Lakerse protiv Knicksa s Davidom i Jean Halberstam. David je
dobio karte preko predsjednika NBA-a, Davida Sterna. Lakersi su pobijedili. Ki�a je
tekla po staklu kraj pokretnih stuba. "To je sre�a, dobar znak, sjajan na�in da
zapo�nemo to putovanje", sje�am se da je John rekao. Nije mislio na dobra sjedala,
nije mislio na pobjedu Lakersa i nije mislio na ki�u; mislio je na to da radimo
ne�to �to ne radimo obi�no, �to mu je postalo va�no. Mi se uop�e ne zabavljamo,
po�eo je isticati u posljednje vrijeme. Ja bih
183
iskazala neslaganje (zar nismo ovo radili, zar nismo ono radili), ali sam znala na
�to misli. Mislio je na to da radimo stvari ne zato �to se to od nas o�ekuje, �to
smo to uvijek radili ili bismo to trebali raditi, ve� zato �to ih �elimo raditi.
Mislio je htijenje. Mislio je �ivljenje.
To je onaj put u Pariz oko kojeg smo se sva�ali.
To je onaj put u Pariz za koji je rekao da mora i�i na njega jer ina�e vi�e nikad
ne�e vidjeti Pariz.
Jo� sam bila na pokretnim stubama tornja C.
Otkrio se drugi vrtlog.
Posljednji put kad sam izvje�tavala sa skup�tine u Madison Square Gardenu bilo je
1992., demokratska skup�tina.
John bi �ekao da se vratim iz centra do jedanaest, tu negdje, da ve�era sa mnom.
Tih vru�ih srpanjskih ve�eri od�etali bismo se do Coco Pazzo i podijelili neku
tjesteninu i salatu za jednim od onih malih nerezerviranih stolova uza �ank. Mislim
da za tih kasnih ve�era nikad nismo razgovarali o skup�tini. U nedjelju prije nego
�to je skup�tina zapo�ela, nagovorila sam ga da ide sa mnom na neko doga�anje s
Louisom Farrakhanom, do kojeg nikad nije do�lo, pa se negdje izme�u improviza-
cijske naravi rasporeda i hodanja natrag od 125. ulice njegova tolerancija za
demokratsku skup�tinu 1992. vi�e-manje iscrpila.
Pa ipak.
�ekao je svake ve�eri da ve�era sa mnom. Razmi�ljala sam o svemu tome na pokretnim
stubama tornja C i odjednom mi je sinulo: provela sam
184
minutu-dvije na tim stubama razmi�ljaju�i o ve�eri u studenom 2003. prije nego �to
smo letjeli u Pariz, i o tim srpanjskim ve�erima 1992. kad smo kasno jeli u Coco
Pazzo, i o poslijepodnevu kad smo stajali na 125. ulici �ekaju�i doga�anje s
Louisom Farrakhanom, do kojeg nikad nije do�lo. Stajala sam na tim stubama
razmi�ljaju�i o svim tim danima i no�ima, a da ni jednom nisam pomislila kako bih
mogla promijeniti njihov ishod. Shvatila sam da sam od posljednjeg jutra 2003.
godine, jutra nakon �to je umro, poku�avala vratiti vrijeme, odvrtjeti film unazad.
Sada je bilo pro�lo osam mjeseci, 30. kolovoza 2004., i jo� sam poku�avala.
Razlika je bila u tomu da sam u tih proteklih osam mjeseci poku�avala umjesto ovog
filma staviti zamjensku rolu. Sada sam samo poku�avala rekonstruirati sudar,
uru�avanje mrtve zvijezde.
185
16.
ekla sam da znam na �to je John mislio kad je rekao da se uopc'e ne zabavljamo.
Mislio je na ne�to �to je imalo veze s Joeom i Ger-trude Black, parom koji smo
upoznali u Indoneziji u prosincu 1980. Bili smo tamo preko USIA-a, predavali i
upoznavali se s indonezijskim piscima i sveu�ili�nim radnicima. Blackovi su se
pojavili jednoga jutra u u�ionici Sveu�ili�ta Gadjah Mada u Jogjakarti, par
Amerikanaca koji su, izgleda, bili doma u udaljenom i u raznim smislovima te rije�i
stranom tropskom svijetu sredi�nje lave, lica otvorenih i dojmljivo ozarenih.
"Kriti�ke teorije gosp. I. A. Richardsa", sje�am se da me je jedan student pitao to
jutro. "�to misle�i?" Joeu Blacku tada je bilo pedeset i ne�to, Gertrude je bila
godinu ili dvije mlada, ali i njoj je valjda bilo oko pedeset. On se povukao iz
Zaklade Rockefeller i oti�ao u Jogjakartu da podu�ava politi�ke znanosti na Gadjah
Madi. Odrastao je u dr�avi Utah. Kao mladi� je statirao u filmu Johna Forda Na
apa�koj granici. On i Gertrude imali su �etvero djece, od kojih su jedno, rekao je,
1960-e te�ko
187
pogodile. Razgovarali smo s Blackovima samo dvaput, jednom na Gadjah Madi i dan
kasnije na aerodromu, kad su nas do�li ispratiti, ali oba razgovora bila su
�udnovato otvorena, kao da smo se na�li nasukani na istom otoku. Tijekom godina
John je Joea i Gertrude Black �esto spominjao, uvijek kao primjer, kao ono �to je
smatrao najboljom vrstom Amerikanaca. Predstavljali su mu ne�to osobno. Bili su
model �ivota kojim je htio da mi jednoga dana �ivimo. Budu�i da ih je opet spomenuo
nekoliko dana prije nego �to je umro, pretra�ila sam njegovo ra�unalo da na�em
njihova imena. Na�la sam njihova imena u dokumentu pod nazivom "AAA razne misli",
�to je jedan od dokumenata u kojem je �uvao bilje�ke za knjigu koju je poku�avao
osmisliti. Bilje�ka uz njihova imena bila je kripti�na: "Joe i Gertrude Black:
pojam slu�enja." Znam i �to je time mislio.
Htio je da budemo Joe i Gertrude Black. I ja sam htjela. Nije nam uspjelo.
"Rasipni�ki potro�iti" glasio je klju� u kri�aljci toga jutra. Rije� koju je
obja�njavao glasila je "protratiti". Jesmo li to u�inili? Je li mislio da smo to
u�inili?
Za�to nisam slu�ala kad je rekao da se uop�e ne zabavljamo?
Za�to nisam ne�to u�inila da promijenim na� �ivot?
Prema ra�unalnoj vremenskoj oznaci dokument nazvan "AAA razne misli" posljednji put
je promijenjen u 13.08 sati 30. prosinca 2003., na dan njegove smrti,
188
�est minuta nakon �to sam ja spremila dokument koji je zavr�avao s kako se "gripa"
pretvori u infekciju �itavog tijela. On je bio u svojoj radnoj sobi, ja u svojoj.
To me vodi u smjeru iz kojeg se ne mogu vratiti. Trebali smo biti zajedno. Ne nu�no
u u�ionici u sredi�njoj Javi (nemam dovoljno pomu�eno vi�enje bilo kojeg od nas da
vidim odr�ivost takvog scenarija, a niti je on mislio na u�ionicu u sredi�njoj
Javi), ali zajedno. Dokument nazvan "AAA razne misli" ima osamdeset stranica. �to
je to dodao ili izmijenio i spremio u 13.08 toga dana nema na�ina da saznam.
189
17.
�alost se poka�e kao ono stanje koje nitko od nas ne poznaje dok ne dospije u
njega. O�ekujemo (znamo) da bi netko nama blizak mogao umrijeti, ali ne gledamo
dalje od onih nekoliko dana ili tjedana koji neposredno uslijede za takvom
zami�ljenom smr�u. Pogre�no tuma�imo prirodu �ak i tih nekoliko dana ili tjedana.
Mo�emo o�ekivati, ako je smrt nagla, da �emo osjetiti �ok. Ne o�ekujemo da �e taj
�ok biti razoran, da �e i��a�iti i tijelo i um. Mo�emo o�ekivati da �emo biti
satrveni, neutje�ni, ludi zbog gubitka. Ne o�ekujemo da �emo biti doslovce ludi,
smirene �enske koje vjeruju da �e im se mu� svakoga �asa vratiti i trebati svoje
cipele. U verziji �alosti koju zami�ljamo model �e biti "zacjeljivanje". Sve �e
imati prizvuk odre�enog napretka. Najgori dani bit �e prvi dani. Zami�ljamo si da
�e trenutak koji �e nas staviti na najgoru ku�nju biti sprovod, nakon �ega �e se
po�eti zbivati to hipoteti�no zacjeljivanje. Kad predvi�amo sprovod, pitamo se o
neuspjehu da "ga izdr�imo", da se pona�amo primjereno situaciji, poka�emo "snagu"
koja se bez iznimke spo-
191
minje kao pravilna reakcija na smrt. Predvi�amo da �emo se morati �eli�iti za taj
trenutak: ho�emo li se mo�i pozdravljati s ljudima, ho�emo li mo�i oti�i s mjesta
zbivanja, ho�emo li se taj dan uop�e mo�i obu�i? Nema na�ina da znamo kako se ne�e
raditi o tome. Nema na�ina da znamo kako �e sam sprovod biti olak�anje, neka vrsta
narkoti�ne regresije u kojoj smo umotani u skrb drugih i ozbiljnost i zna�enje
prilike. Niti mo�emo unaprijed spoznati (i u tome le�i bit razlike izme�u �alosti
kakvom je zami�ljamo i �alosti kakva jest) beskrajnu odsutnost koja slijedi,
prazninu, su�tu suprotnost zna�enju, nesmiljen niz trenutaka u kojima �emo se
suo�avati s do�ivljajem same besmislenosti.
Kao dijete puno sam razmi�ljala o besmislu, koji se u to doba �inio najistaknutijom
negativnom crtom na horizontu. Nakon nekoliko godina neuspje�nog tra�enja smisla u
predmetima koje �ovjeku �e��e predla�u, nau�ila sam da ga mogu na�i u geologiji, pa
i jesam. To me pak osposobilo za to da na�em smisla u episkopalnoj litaniji,
najva�nije u rije�ima kako bija�e na po�etku, i sada i vazda i u vijeke vjekova,
koje sam tuma�ila kao doslovne opise stalnih Zemljinih promjena, neprekidnih
erozija obala i planina, neumoljivih pomaka geolo�kih struktura koje su mogle
izbacivati planine i otoke, a isto ih tako pouzdano i oduzimati. Potrese sam, �ak i
kad sam ih do�ivljavala, smatrala dubokim zadovoljstvom, naglo otkrivenim dokazom
nauma na djelu. �injenica da bi naum mogao uni�titi djela �ovjeka mo-
192
�da je osobno �aljenje, ali je zapravo, unutar sveukupne slike koju sam po�ela
prepoznavati, stvar trajne ravnodu�nosti. Nitko ne gleda vrapca. Nitko ne gleda
mene. Kako bija�e na po�etku, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Onaj dan kad su
objavili daje ba�ena atomska bomba na Hiroshimu, odmah su mi te rije�i pale na moju
desetogodi�nju pamet. Kad sam nekoliko godina kasnije �ula za oblak oblika gljive
nad poligonom u Nevadi, opet su mi te rije�i pale na pamet. Po�ela sam se buditi
prije zore, zami�ljaju�i kako �e vatrene lopte nuklearnih ispitivanja u Nevadi
rasvijetliti nebo u Sacramentu.
Kasnije, kad sam se udala i dobila dijete, nau�ila sam nalaziti jednak smisao u
stalnim ritualima �ivota u ku�i. Postavljanje stola. Paljenje svije�a. Slaganje
drva u kaminu. Kuhanje. Svi oni nabujci, sva ona creme caramel, svi oni daubes,
albondigas i gamboi. �iste plahte, hrpe �istih ru�nika, fenjeri za oluje, dovoljno
vode i hrane da prebrodimo kakav nas god geolo�ki doga�aj sna�ao. Tim odlomcima
podupro sam svoje ru�evine, rije�i su koje su mi tada padale na pamet. Ti odlomci
bili su mi va�ni. Vjerovala sam u njih. �injenica da sam mogla prona�i smisao u
intenzivno osobnoj naravi moga �ivota �ene i majke nije se �inila nespojivom s
nala�enjem smisla u sveobuhvatnoj ravnodu�nosti geologije i nuklearnih testiranja;
ta dva sustava postojala su za mene na paralelnim stazama koje su se povremeno
sretale, osobito tijekom potresa. U mom neistra�enom umu uvijek je postojala jedna
to�ka, Johnova i moja smrt, u kojoj �e se staze posljednji put susresti. Nedavno
sam
*93
na internetu na�la iz zraka snimljenu fotografiju ku�e na poluotoku Palos Verdes,
gdje smo �ivjeli kad smo se tek vjen�ali, ku�e u koju smo donijeli Quintanu iz
bolnice Sv. Ivana u Santa Monici i stavili je u ko�aru kraj glicinije u vrtu.
Fotografije, dio projekta Bilje�enje kalifornijske obale, kojem je cilj
dokumentirati cijelu obalu Kalifornije, te�ko je dokraja prepoznati, ali ku�a kakva
je bila kad smo u njoj �ivjeli kao da vi�e ne postoji. Toranj na ulazu u imanje
izgledao je netaknuto, ali je sve ostalo izgledalo nepoznato. Izgledalo je kao da
je bazen tamo gdje su bili glicinija i taj dio vrta. Podru�je je nazvano "odron na
Portuguese Bendu". Vidi se ulek-nu�e brijega gdje je do�lo do odronjavanja. Osim
toga vidi se, u dnu stijene na rtu, �pilja u koju smo znali uplivati kad je bio
pravi trenutak u plimi. Nadolazak bistre vode.
To je bio jedan od na�ina na koji su se moja dva sustava mogla susresti.
Mogli smo uplivati u �pilju pri nadolasku bistre vode i cijeli se rt mogao uru�iti,
spuznuti u more oko nas. Da �e cijeli rt spuznuti u more oko nas bio je zavr�etak
koji sam predvi�ala. Nisam predvi�ala sr�ani udar za blagovaoni�kim stolom.
Sjedne� za ve�eru i dosada�nji �ivot je gotov. Pitanje samosazaljenja.
Ljudi u �alosti mnogo razmi�ljaju o samosa�aljenju. Brinemo se, u�asavamo ga se,
pretra�ujemo svoja razmi�ljanja ne bismo li istjerali njegove naznake. Bojimo
194
se da �e na�e pona�anje otkriti stanje koje se rje�ito opisuje kao "zadr�avanje na
tomu". Vidljivo zalovanje podsje�a nas na smrt, koja se smatra neprirodnom,
neuspjehom u rje�avanju situacije. "Vama nedostaje jedna osoba i cijeli svijet je
prazan", napisao je Philippe Aries o toj averziji u Esejima o povijesti smrti na
Zapadu. "No nitko vi�e nema pravo re�i to naglas." Opetovano se podsje�amo na to da
na� gubitak nije ni�ta u usporedbi s gubitkom koji do�ivljava (ili, gore li
pomisli, ne do�ivljava) onaj tko je umro; taj poku�aj korektivnog razmi�ljanja
slu�i samo tome da nas jo� dublje gurne u samopromatra�ke dubine. (Za�to to nisam
vidjela, za�to sam tako sebi�na?) Sam jezik kojim se slu�imo kad razmi�ljamo o
samosa�aljenju otkriva duboku odvratnost koju osje�amo prema njemu: samosa�aljenje
je kad samoga sebe �ali�, samosa�aljenje je cuclanje palca, samosa�aljenje je bu-
hu, jadan ja, samosa�aljenje je stanje kojem se prepu�tamo, ili se �ak valjamo u
njemu. No samosa�aljenje je i dalje ne samo najuobi�ajenija karakterna mana nego ga
i op�enito najvi�e napadaju, a njegova pogubna razornost prihva�ena je kao datost.
"Na� najgori neprijatelj", tako gaje zvala Helen Keller. Ne vidjeli nikad divlja�
�to �ali samu sebe... napisao je D. H. Lavvrence u svojoj uvelike citiranoj
propovijedi od �etiri stiha za koju se, kad je analizirate, poka�e da nema nikakvog
osim tendencioznog zna�enja. I smrznuta ptica mrtva past �e s grane i a da nikad ne
�ali samu sebe.
Mo�da je to ono �to bi Lavvrence (ili mi) volio mi-
195
sliti o divljem �ivotu, ali uzmite u obzir dupine koji odbijaju jesti nakon smrti
druga. Uzmite u obzir one guske �to tra�e izgubljenog druga dok i same ne izgube
orijentaciju i uginu. Dapa�e, �alobnici imaju nu�an razlog, �ak i nu�nu potrebu
osjetiti samosa�aljenje. Mu�evi pobjegnu, �ene pobjegnu, rastave se doga�aju, ali
ti mu�evi i �ene za sobom ostavljaju mre�e netaknutih asocijacija, pa makar koliko
bile ogor�ene. Samo oni �to ostaju nakon ne�ije smrti uistinu su napu�teni. Veze
koje su im sa�injavale �ivot - i one duboke veze, a i one naoko (dok se ne prekinu)
bezna�ajne veze - sve su nestale, john i ja bili smo u braku �etrdeset godina.
Tijekom svih njih, osim prvih pet mjeseci na�ega braka, kad je John jo� radio u
Timeu, oboje smo radili kod ku�e. Bili smo zajedno dvadeset �etiri sata dnevno,
�injenica koja je uvijek bila izvor i smijeha i brige mojoj majci i tetama. "U
dobru i u zlu, ali nikad za ru�ak", �esto bi jedna ili druga od njih rekla tijekom
prvih godina na�ega braka. Ne bih mogla izbrojiti trenutke tijekom prosje�nog dana
kad bi se pojavilo ne�to �to sam mu morala re�i. Taj poriv nije prestao s njegovom
smrti. Prestala je mogu�nost odgovora. Pro�itam ne�to u novinama koje bih ina�e
njemu �itala. Primijetim neku promjenu u susjedstvu koja bi ga zanimala: Ralph Lau-
ren se pro�irio na ve�i prostor izme�u Sedamdeset prve i Sedamdeset druge ulice,
recimo, ili onaj prazni lokal gdje je bila knji�ara Madison Avenue napokon je
ponovo iznajmljen. Sje�am se kako sam se jedno jutro sredinom kolovoza vratila iz
Central Parka s va�nim
196
novostima koje sam mu htjela saop�iti: duboka ljetna zelen preko no�i je nestala s
drve�a, godi�nje doba ve� se mijenja. Moramo napraviti plan za jesen, sje�am se da
sam pomislila. Moramo odlu�iti gdje �elimo biti za Dan zahvalnosti, Bo�i�, kraj
godine.
Spu�tam klju�eve na stol kraj ulaza prije nego �to se potpuno prisjetim. Nema
nikoga tko bi �uo te novosti, nikome se ne mogu obratiti s tim neosmi�ljenim
planom, nezavr�enom misli. Nema nikoga tko bi se slo�io, ne slo�io, odgovorio.
"Mislim da polako shva�am za�to se �alost doima kao i��ekivanje", napisao je C. S.
Levvis nakon smrti svoje �ene. "To proizlazi iz frustracije tolikih poriva koji su
postali navika. Misao za mi�lju, osje�aj za osje�ajem, radnja za radnjom, sve je to
imalo H. za predmet. Sad je njihova meta oti�la. Iz navike stalno namje�tam
strelicu na strunu, a zatim se sjetim pa moram spustiti luk. Toliki putovi vode
misao k H. da sam krenuo jednim od njih. No sad se na njemu preprije�io nesavladiv
me�a�. Neko� toliko putova; sada toliko slijepih ulica."
Stalno iznova, drugim rije�ima, ostajemo bez nekog drugog fokusa osim sebe samih,
�to je izvor iz kojeg samosa�aljenje prirodno te�e. Svaki put kad se to dogodi (a i
dalje se doga�a) ponovo me poga�a stalna ne-prebrodivost crte. Neki ljudi koji su
izgubili mu�a ili �enu kazuju da osje�aju prisutnost te osobe, primaju savjete te
osobe. Neki govore o stvarnim vi�enjima, �to je Freud u "Zalovanje i melankolija"
opisao kao "dr�ati se objekta medijem halucinacijske �eljne psihoze".
197
Drugi ne opisuju vidljivo ukazanje ve� samo "vrlo sna�an osje�aj prisutnosti". Ja
nisam do�ivjela ni jedno od toga. Bilo je nekoliko prilika (primjerice onaj dan kad
su htjeli napraviti traheotomiju u UCLA-u) kad sam izravno pitala Johna �to da
radim. Rekla sam da mi treba njegova pomo�. Rekla sam da to ne mogu sama. Rekla sam
sve to naglas, uistinu izgovorila te rije�i.
Ja sam spisateljica. Zamisliti �to bi netko rekao ili u�inio meni je prirodno poput
disanja.
Pa ipak su te molbe za njegovom prisutnosti svaki put slu�ile samo tomu da poja�aju
moju svijest o kona�noj ti�ini koja nas dijeli. Svi odgovori koje bi mi dao mogli
bi postojati samo u mojoj ma�ti, u mojoj redak-turi. Zami�ljati �to bi on rekao
samo u mojoj redakturi �inilo mi se opscenim, obe��a��enjem. Nisam mogla znati �to
bi on rekao o UCLA-u i traheotomiji jednako kao �to nisam mogla znati je li mislio
napisati "onako" ili "onoliko" u re�enici o J. J. McClureu i Teresi Kean i tornadu.
Zami�ljali smo da znamo sve �to onaj drugi misli, �ak i kad to nismo nu�no �eljeli
znati, ali zapravo, uvidjela sam, nismo znali ni najmanji djeli� svega �to se znati
moglo.
Kad mi se ne�to dogodi, �esto je govorio. Ni�ta ti se ne�e dogoditi, odgovorila
bih. Ali ako se dogodi.
Ako se dogodi, nastavio bi. Ako se dogodi, primjerice neka se ne preselim u manji
stan. Ako se dogodi, bit �u okru�ena ljudima. Ako se dogodi, morat �u smi-
19S
sliti kako nahraniti te ljude. Ako se dogodi, ponovo c'u se udati unutar godinu
dana. Ne shva�a�, odgovorila bih.
I zapravo nije. Nisam ni ja: bili smo jednako nesposobni zami�ljati stvarni �ivot
bez onog drugog. To nec'e biti pri�a u kojoj smrt mu�a ili �ene postane ono �to se
poka�e �picom za novi �ivot, katalizatorom otkri�a da (�to obi�no u takvim
prikazima spominje starmalo dijete �alobnika) "mo�e� voljeti vi�e od jedne osobe".
Naravno da mo�e�, ali brak je ne�to drugo. Brak je sje�anje, brak je vrijeme. "Nije
znala pjesme", sje�am se kako je prijatelj prijatelja rekao nakon poku�aja da
ponovi to iskustvo. Brak nije samo vrijeme: on je i, paradoksalno, nijekanje
vremena. �etrdeset godina gledala sam se kroz Johnove o�i. Nisam starjela. Ove sam
se godine prvi put otkad mi je bilo dvadeset devet vidjela kroz tude o�i. Ove sam
godine prvi put otkad mi je bilo dvadeset devet shvatila da je moja slika mene
slika nekoga tko je znatno mladi. Ove sam godine shvatila da je jedan od razloga
za�to me tako �esto opatrnu sje�anja na Quintanu u dobi od tri godine sljede�i: kad
su Quintani bile tri, meni su bile trideset �etiri. Sje�am se Gerarda Manlevja
Hopkinsa: Margareto, �aluje� li gorkim jadom I Nad Zlatogaja listopadom? i Kao
�ovjek u tu se po�ast rodi� l Margareto, ti si ta za kojom �ali�.
Kao �ovjek u tu se po�ast rodi�.
Mi nismo idealizirana divlja bi�a.
Mi smo nesavr�ena smrtna bi�a, svjesna te smrtno-
199
sti �ak i dok je guramo ustranu, izdani vlastitom slo�e-no��u, tako sazdani da kad
�alujemo zbog svojih gubitaka, �alujemo, bilo to dobro ili lo�e, zbog sebe. Kakvi
smo bili. Kakvi vi�e nismo. Kakvi jednoga dana vi�e uop�e ne�emo biti.
Elena sanja o umiranju.
Elena sanja o starenju.
Ovdje nema nikoga tko nije sanjao (ili ne�e sanjati) Elenine snove.
Vrijeme je �kola u kojoj u�imo I Vrijeme je vatra u kojoj gorimo: opet Delmore
Schvvartz.
Sje�am se da sam prezirala knjigu Ubijanje preostalog �ivota koju je Caitlin,
udovica Dvlana Thomasa, napisala nakon mu�eve smrti. Sje�am se da sam
omalova�avala, �ak kudila njezino "samosa�aljenje", "cvile�", "zadr�avanje na
tomu". Ubijanje preostalog �ivota objavljeno je 1957. Meni su bile dvadeset dvije
godine. Vrijeme je �kola u kojoj u�imo.
200
18.
doba kad sam po�ela pisati ove stranice, u listopa-
du 2004., jo� nisam shva�ala kako, ili za�to, ili kad je John umro. Bila sam tamo.
Gledala sam ekipu hitne pomo�i kako ga poku�ava o�iviti. Ipak nisam znala kako, ili
za�to, ili kad. Rano u prosincu 2004., gotovo godinu dana nakon �to je umro,
napokon sam dobila obdukcijski nalaz i izvje�taj s hitnog prijema �to sam ih
zatra�ila od Newyor�ke bolnice �etrnaestoga sije�nja, dva tjedna nakon �to se to
dogodilo i dan prije nego �to sam rekla Quintani da se to dogodilo. Jedan od
razloga �to je trebalo jedanaest mjeseci da primim te papire, shvatila sam kad sam
ih pogledala, bio je taj da sam sama napisala pogre�nu adresu na obrazac za zatjev.
U to vrijeme stanovala sam na istoj adresi u istoj ulici na Gornjoj isto�noj strani
Manhattana ve� �esnaest godina. Pa ipak je adresa koju sam dala bolnici bila u
posve drugoj ulici, gdje smo John i ja stanovali pet mjeseci neposredno poslije
na�eg vjen�anja 1964. godine.
Lije�nik kojemu sam to ispri�ala slegnuo je ramenima, kao da mu kazujem poznatu
pri�u.
201
Rekao je ili da se takvi "kognitivni deficiti" mogu asocirati sa stresom ili je
rekao da se takvi kognitivni deficiti mogu asocirati sa �alo��u.
Zna�ajka je takvih kognitivnih deficita da unutar nekoliko sekundi otkad je to
izgovorio ja vi�e nisam imala pojma �to je od toga rekao.
Prema bolni�kom Obrascu za dokumentaciju skrbi na hitnom prijemu poziv hitnoj
medicinskoj slu�bi primljen je u 21.15 sati 30. prosinca 2003. godine.
Prema vratarskom dnevniku hitna je stigla pet minuta kasnije, u 21.20 sati. Tijekom
sljede�ih �etrdeset pet minuta, prema Obrascu za dokumentaciju skrbi, primijenjeni
su sljede�i lijekovi, ili izravno injekcijom ili intravenoznom infuzijom: atropin
(puta tri), adrenalin (puta tri), vazopresin (40 jedinica), amiodaron (300 mg),
visokodozni adrenalin (3 mg) i ponovo viso-kodozni adrenalin (5 mg). Prema istoj
dokumentaciji pacijent je bio intubiran na licu mjesta. Ne sje�am se intubacije. To
bi mogla biti pogre�ka onoga tko je ve� pisao tu dokumentaciju ili bi to mogao biti
jo� jedan kognitivni deficit.
Prema vratarskom dnevniku hitna je oti�la u bolnicu u 22.05 sati.
Prema Obrascu za dokumentaciju skrbi na hitnom prijemu pacijent je primljen na
trija�u u 22.10 sati. Opisan je kao asistoli�an i apnoi�an. Nije bilo pulsa na
opip. Nije bilo pulsa na ultrazvuku. Mentalni status neresponzivan. Boja ko�e
blijeda. Stupanj na Glasgow-
202
skoj ljestvici kome bio je 3, najni�i mogu�i zbroj, ukazuju�i na to da su o�ne,
verbalne i motori�ke reakcije izostajale. Laceracije su bile vidljive na desnoj
strani �ela i korijenu nosa. Obje zjenice bile su fiksirane i di-latirane.
Primije�ena je "lividnost".
Prema Lije�ni�kom kartonu hitnog prijema pacijent je pregledan u 22.15 sati.
Lije�ni�ka bilje�ka zavr�avala je s: "Sr�ani zastoj. Mrtav u dolasku - vjerojatno
masivni infarkt miokarda. Smrt je nastupila u 22.18 sati."
Prema Bolni�kom dijagramu tijeka intravenski put uklonjen je i pacijent je
ekstubiran u 22.20. U 22.30 bilje�ka je glasila "supruga uz pacijenta - George,
soc. radnik, prisutan, uz suprugu".
Prema obdukcijskom nalazu pregled je pokazao ste-nozu ve�u od 95 posto i na lijevoj
glavnoj i na lijevoj prednjoj silaznoj arteriji. Pregled je usto pokazao i "blago
miokardno bljedilo pri TCC bojenju, koje ukazuje na akutni infarkt u opskrbnom
podru�ju lijeve silazne koronarne arterije".
�itala sam tu dokumentaciju nekoliko puta. Vrijeme koje je pro�lo ukazuje na to da
je vrijeme provedeno u Newyor�koj bolnici bilo, kako sam i mislila, samo
knjigovodstvo, bolni�ka procedura, reguliranje smrti. Pa ipak, svaki put kad sam
�itala slu�bene papire primijetila bih neku novu pojedinost. Kad sam prvi put
�itala Lije�ni�ki karton hitnog prijema nisam, primjerice, primijetila rije�i
"Mrtav u dolasku". Kad sam prvi put �itala Lije�ni�ki karton hitnog prijema
vjerojatno sam
203
jo� upijala Obrazac za dokumentaciju skrbi na hitnom prijemu.
Fiksirane i dilatirane zjenice, FDP.
Shervvin Nuland: "Uporni mladi�i i djevojke vide kako zjenice njihova pacijenta
vi�e ne reagiraju na svjetlo i kako se �ire dok ne postanu veliki fiksirani krugovi
neprobojne tame. Ekipa nevoljko obustavlja poku�aje... Soba je posuta otpadom
izgubljene bitke."
Fiksirani krugovi neprobojne tame.
Da. To je ekipa hitne pomo�i vidjela u Johnovim o�ima na podu na�e dnevne sobe.
"Lividnost". Lividnost post mortem.
Znam �to zna�i "lividnost", jer je to tema u mrtva�nicama. Detektivi ukazuju na
nju. Ona mo�e biti smjernica za odre�ivanje vremena smrti. Nakon �to se cirkulacija
zaustavi, krv slijedi smjer gravitacije i skuplja se na onim mjestima na koja se
tijelo oslanja. Potrebno je neko vrijeme da te nakupine krvi postanu vidljive. No
nisam se mogla sjetiti koliko je to vremena. Potra�ila sam "lividnost" u priru�niku
ksudske medicine koji je John dr�ao na polici nad radnim stolom. "Premda je
lividnost varijabilna, obi�no se po�inje pojavljivati odmah nakon smrti i obi�no je
jasno vidljiva unutar sata ili dva." Ako je lividnost bila jasno vidljiva trija�nim
bolni�arkama u 22.10, onda se vjerojatno po�ela pojavljivati sat prije.
Sat prije bilo je dok sam ja zvala hitnu pomo�.
�to zna�i daje tada bio mrtav.
204
Nakon onog trena za ve�erom nikada nije ne bio mrtav.
Sad znam kako �u umrijeti, rekao je 1987. nakon �to je angioplastikom otvorena
lijeva prednja silazna arterija.
Ne zna� nimalo bolje od mene ili bilo koga drugoga kako �e� umrijeti, rekla sam
1987.
Nju zovemo udovi�arkom, stari, rekao je njegov kardiolog u New Yorku za lijevu
prednju silaznu arteriju.
Tijekom ljeta i jeseni sve sam se vi�e fiksirala na pronala�enje anomalije koja je
mogla dopustiti da se ovo dogodi.
U svom racionalnom umu znala sam kako se to dogodilo. U svom racionalnom umu
razgovarala sam s mnogim lije�nicima koji su mi rekli kako se dogodilo. U svom
racionalnom umu �itala sam Davida J. Callan-sa u The New England Journal of
Medicine: "Premda ve�ina slu�ajeva nagle sr�ane smrti uklju�uje pacijente s ranijim
bolestima koronarnih arterija, sr�ani zastoj prva je manifestacija tog uzro�nika u
50 posto pacijenata... Nagli sr�ani zastoj prvenstveno je problem kod pacijenata
izvan bolnice; ustvari, otprilike 80 posto slu�ajeva nagle sr�ane smrti doga�a se
kod ku�e. Stopa uspje�nosti reanimacije u pacijenata s izvanbolni�kim zastojem rada
srca niska je i prosje�no iznosi 2 do 5 posto u velikim urbanim sredi�tima...
Poku�aji reani-
205
macije zapo�eti osam minuta kasnije obi�no su osu�eni na propast." U svom
racionalnom umu �itala sam Kako umiremo Sherwina Nulanda: "Kada se zastoj dogodi
izvan bolnice, samo 20 do 30 posto pacijenata pre�ivljava, i to su gotovo uvijek
oni koji brzo reagiraju na reanimaciju. Ako nije bilo reakcije do trenutka kad
stignu na hitni prijem, vjerojatnost pre�ivljavanja zapravo je nikakva."
U svom racionalnom umu to sam znala.
No ja nisam funkcionirala iz svog racionalnog uma.
Da sam funkcionirala iz svog racionalnog uma ne bih se bavila ma�tarijama koje
uop�e ne bi bile neprikladne na irskim karminama. Ne bih recimo, kad sam �ula daje
umrla Julia Child, do�ivjela tako izrazito olak�anje, tako izra�en osje�aj da se
sad stvari kona�no sre�uju: John i Julia Child mogli bi ve�erati zajedno (to mi je
bila neposredna pomisao), ona bi mogla kuhati, on bi je mogao pitati za Ured za
strate�ke usluge, mogli bi zabavljati jedno drugo, dopasti se jedno drugome. Jednom
su zajedno pripremali neki doru�ak, u doba kad su oboje promovirah knjigu. Napisala
je posvetu u primjerak Kako kuhati i poklonila mu ga.
Prona�la sam taj primjerak Kako kuhati u kuhinji i pro�itala posvetu.
"Bon appetit Johnu Gregorvju Dunneu", pisalo je.
Bon appetit Johnu Gregorvju Dunneu, Juliji Child i Uredu za strate�ke usluge.
Niti bih, da sam funkcionirala iz svog racionalnog uma, posvetila takvu pozornost
"zdravstvenim" �lanci-
206
ma na internetu i farmaceutskim reklamama na televiziji. Uzrujavala sam se
primjerice zbog Baverove reklame za niskodozni aspirin za koji tvrde da "znatno
smanjuje" rizik od sr�anog udara. Savr�eno sam dobro znala kako aspirin smanjuje
rizik od sr�anog udara: spre�ava zgru�avanje krvi. Isto sam tako znala da je John
uzimao Coumadin, mnogo sna�niji antikoagulans. Svejedno me opsjedalo da smo mo�da
budalasto previdjeli niskodozni aspirin. Jednako sam se tako uzrujavala oko studije
koju su napravili Sveu�ili�te u Kaliforni-ji San Diego i Tufts, a koja je
pokazivala 4,65-postotni porast sr�anih smrti tijekom �etrnaestodnevnog razdoblja
izme�u Bo�i�a i Nove godine. Uzrujavala sam se oko studije s Vanderbilta koja
pokazuje kako eritromi-cin upeterostru�uje rizik od sr�anog zastoja ako se uzima uz
lijekove za srce koji se obi�no prepisuju. Uzrujavala sam se oko studije o
statinima i 30 do 40-postot-nog porasta rizika od sr�anog napada u pacijenata koji
su ih prestali uzimati.
Dok se toga prisje�am shva�am koliko smo podlo�ni stalnoj poruci da mo�emo
odvratiti smrt.
I njezinom kaznenom korelatu, ako nas smrt susti-gne, da smo si sami krivi.
Tek nakon �to sam pro�itala nalaz obdukcije po�ela sam vjerovati u ono �to su mi
stalno govorili: ni�ta od onoga �to smo on ili ja napravili ili ne napravili nije
niti izazvalo niti je moglo sprije�iti njegovu smrt. Naslijedio je slabo srce. Na
kraju bi ga ubilo. Datum kad bi ga ubilo ve� je, mnogim medicinskim intervencijama,
207
bio odgo�en. Kad je taj datum ipak do�ao, nikakva akcija koju smo mogli poduzeti u
dnevnoj sobi - ku�ni defibrilator, reanimacija, ni�ta �to ne bi bila potpuno
opremljena kolica za reanimaciju i tehni�ki uvjeti da kardioverziju unutar nekoliko
sekundi popratimo intravenoznim lijekovima - nije mu mogla dati jo� jedan dan.
Onaj jedan dan od kojeg te volim vi�e. Kao �to si mi znao re�i.
Tek nakon �to sam pro�itala nalaz obdukcije prestala sam poku�avati rekonstruirati
sudar, uru�avanje mrtve zvijezde. Uru�avanje je ve� postojalo otpo�etka,
nevidljivo, neo�ekivano.
Stenoza ve�a od 95 posto i na lijevoj glavnoj i na lijevoj prednjoj silaznoj
arteriji.
Akutni infarkt u distribuciji lijeve prednje silazne arterije, u LAD.
To je bio scenarij. LAD su uredili 1987. i ostala je ure�ena dok svi nisu
zaboravili na nju, i onda se opet uneredila. Nju zovemo udovi�arkom, stari, rekao
je kardiolog 1987.
Velim ti, pozivjef ne�u ni dva dana, re�e Gawain.
Kad mi se ne�to dogodi, bio je rekao John.
208
19.
Te�ko razmi�ljam o sebi kao o udovici. Sje�am se kako sam oklijevala prvi put kad
sam morala staviti kva�icu u ku�icu kraj "bra�no stanje" u nekom formularu. Isto
sam tako te�ko razmi�ljala o sebi kao o ne�ijoj �eni. S obzirom na va�nost koju sam
polagala na rituale ku�anskog �ivota, koncept "�ene" nije se trebao �initi te�kim,
ali jest. Dugo nakon �to smo se vjen�ali imala sam problema s prstenom. Bio je tako
labav da mi je klizio s lijevog prstenjaka pa sam ga stoga godinu-dvije nosila na
desnom. Nakon �to sam spekla prstenjak vade�i pleh iz pe�nice, stavila sam prsten
na zlatni lanac oko vrata. Kad se Quintana rodila i netko joj je poklonio dje�ji
prsten�i�, na lanac sam dodala i taj prsten. To se �inilo dobro. Te prstene jo�
tako nosim.
"Ti �eli� neku drugu vrstu �ene", �esto sam govorila Johnu tih prvih godina na�ega
braka. Obi�no sam to govorila na putu natrag u Portuguese Bend nakon ve�ere u
gradu. To je redovito bio prvi volej u tim sva-
209
dama koje bi podnjale dok smo prolazili kraj rafinerija uz autocestu za San Diego.
"Trebao si se o�eniti nekom koja je sli�nija Lenny." Lennyje moja �ogorica, Nicko-
va �ena. Lenny je pozivala goste, i i�la na ru�ak s prijateljima, i bez muke vodila
ku�anstvo, i nosila krasne francuske haljine i kostime, i uvijek bila na
raspolaganju da pogleda ne�iju ku�u ili priredi darivanje djeteta ili vodi goste
koji nisu iz grada u Disnevland. "Da sam se htio o�eniti nekom koja je sli�nija
Lenny, o�enio bih se nekom koja je sli�nija Lenny", govorio bi John, isprva
strpljivo, poslije manje strpljivo.
Zapravo nisam imala pojma kako biti ne�ija �ena.
Tih prvih godina u kosu sam stavljala ivan�ice, da postignem izgled "mladenke".
Kasnije sam dala sa�iti iste platnene suknje za sebe i Quintanu, da postignem
izgled "mlade majke".
Moje sje�anje na te godine jest da smo i John i ja improvizirali, letjeli
naslijepo. Dok sam nedavno �istila neku ladicu s papirima, nai�la sam na debeli
fascikl ozna�en "Planiranje". Sama �injenica da smo imali fascikle ozna�ene
"Planiranje" govori o tome koliko smo to malo �inili. Imali smo i "planske
sastanke", koji su se sastojali u tome da sjednemo, s blokom, izreknemo problem
toga dana i zatim, bez ikakvih daljnjih poku�aja da ga rije�imo, odemo na ru�ak.
Takvi ru�kovi bili su sve�ani, eda bismo proslavili dobro obavljen posao. Michael's
u Santa Monici bio je tipi�no mjesto za to. U ovom konkretnom fasciklu "Planiranje"
na�la sam nekoliko bo�i�nih popisa iz sedamdesetih godina, nekoli-
210
ko bilje�aka o telefonskim pozivima i, stoje obuhva�alo glavninu papira u fasciklu,
mnoge bilje�ke, opet iz sedamdesetih, koje su se bavile projekcijom rashoda i
prihoda. Bilje�ke su pro�ete nekom atmosferom o�aja. Bila je tu bilje�ka za
sastanak s Gilom Frankom od 19. travnja 1978., kad smo poku�avali prodati ku�u u
Malibuu da bismo platili ku�u u Brentvvood Parku koju smo ve� kaparili s 50.000
dolara. Nismo mogli prodati ku�u u Malibuu jer je ki�ilo cijelo prolje�e. Bilo je
odrona. Pacifi�ka obalna autocesta bila je zatvorena. Nitko nije mogao niti
pogledati ku�u ako nije stanovao s ma-libu�ke strane odrona. Tijekom nekoliko
tjedana u razgled je do�la samo jedna osoba, psihijatar koji je stanovao u Malibu
Colonv. Ostavio je cipele vani na sna�nom pljusku da "proku�i vibru" ku�e, hodao
naokolo bosonog po podnim plo�icama i izvijestio sina, koji je izvijestio Quintanu,
daje ku�a "hladna". Ovo je bilje�ka koju sam napravila 19. travnja te godine:
Moramo predvidjeti da ne�emo prodati Malibu do kraja godine. Moramo predvidjeti
najgore tako da se svako pobolj�anje �ini boljim.
Bilje�ka napisana tjedan dana kasnije, valjda za "planski sastanak": Razmotriti:
Napustiti Brentzvood Park? Progutati onih 50.000?
Dva tjedna kasnije letjeli smo u Honolulu, misle�i pobje�i od ki�e i razmotriti sve
svoje malobrojnije opcije. Sutradan kad smo se vra�ali s plivanja na�li smo poruku:
sunce se pojavilo u Malibuu i dobili smo ponudu unutar tra�ene cijene.
211
�to nas je potaknulo na to da mislimo kako c'e ljetovali�te u Honoluluu biti pravo
mjesto da rije�imo manjak gotovine?
Koju smo pouku izvukli iz �injenice daje upalilo?
Dvadeset pet godina kasnije, suo�eni sa sli�nim manjkom i sli�no odlu�iv�i rije�iti
to u Parizu, kako smo mogli na to gledati kao na �tednju jer smo na Concor-deu
dobili jednu kartu besplatno?
U istoj ladici na�la sam i nekoliko odlomaka koje je John napisao 1990., na na�u
dvadeset �estu godi�njicu. "Nosila je sun�ane nao�ale tijekom cijelog obreda na dan
na�ega vjen�anja u maloj crkvi misije San Juan Bautista u Kaliforniji; isto tako je
plakala tijekom cijelog obreda. Dok smo hodali niz prolaz, obe�ali smo jedno
drugome da �emo se izvu�i iz toga sljede�i tjedan i ne �ekati dok nas smrt ne
rastavi."
I to je upalilo. Nekako je sve to upalilo.
Za�to sam mislila da ta improvizacija nikada ne mo�e zavr�iti?
Da sam uvidjela kako mo�e, �to bih druga�ije napravila?
�to bi on?
212
20.
Ovo pi�em dok se pribli�ava kraj prve godine. Nebo u New Yorku tamno je kad se
budim u sedam i ponovo se mra�i oko �etiri poslijepodne. Na granama dunje u dnevnoj
sobi su �arene bo�i�ne lampice. Bilo je �arenih bo�i�nih lampica na granama dunje u
dnevnoj sobi i prije godinu dana, one ve�eri kad se to dogodilo, ali u prolje�e,
nedugo nakon �to sam Quintanu dovela ku�i iz UCLA-a, te su girlande pregorjele,
crkle. To je poslu�ilo kao znak. Kupila sam nove girlande �arenih lampica. To je
slu�ilo kao obe�anje vjere u budu�nost. Grabim priliku za takva obe�anja gdje i kad
ih mogu izmisliti, jer zapravo jo� ne osje�am tu vjeru u budu�nost.
Primje�ujem da sam izgubila one vje�tine obi�nih dru�tvenih susreta, koliko god te
vje�tine bile nerazvijene i prije godinu dana. Tijekom republikanske skup�tine bila
sam pozvana k prijateljici u stan na malu zabavu. Bilo mi je drago da vidim
prijateljicu i bilo mi je drago da vidim njezina oca, koji je bio i povod toj
zabavi, ali mi je razgovor s drugima te�ko pao. Dok sam
213
odlazila primijetila sam da su tamo pripadnici Tajne slu�be, ali nisam imala
strpljenja da ostanem dovoljno dugo �ak niti kako bih saznala koja to va�na osoba
dolazi. Neke druge ve�eri tijekom republikanske skup�tine oti�la sam na zabavu koju
je prire�ivao The Nezv York Times u zgradi Time VVarnera. Bilo je svije�a i
gardenija koje su plutale u staklenim kockama. Nisam se mogla usredoto�iti ni na
koga s kim sam razgovarala. Usredoto�ila sam se samo na gardenije koje su zapele u
filtru u ku�i u Brentwood Parku.
U takvim prilikama �ujem sebe kako se trudim i ne uspijevam.
Primje�ujem da prenaglo ustajem od stola za ve�erom.
Osim toga primje�ujem da nemam onu otpornost koju sam imala prije godinu dana.
Dogodi se stanoviti broj kriza i mehanizmi koji situaciju natapaju adrenalinom
pregore. Mobilizacija postaje nepouzdana, spora ili izostaje. U kolovozu i rujnu,
nakon demokratske i republikanske skup�tine, ali prije izbora, napisala sam, prvi
put otkadje John umro, �lanak. Rije� je bila o kampanji. Bio je to prvi �lanak koji
sam napisala od 1963. koji on nije pro�itao jo� u obliku koncepta i rekao mi �to ne
valja, �to jo� treba, kako ga podi�i ovdje, smiriti ondje. Nikad nisam glatko
pisala �lanke, ali za ovaj mi je trebalo dulje nego obi�no: u nekom �asu shvatila
sam da nemam volje zavr�iti ga jer nema nikoga tko �e ga pro�itati. Stalno sam si
ponavljala da imam rok, da John i ja nikada nismo kasnili s predajom. Sto god bilo
to �to
214
sam napokon u�inila kako bih zavr�ila taj �lanak, bilo je ujedno i moj maksimum u
tome da zami�ljam kako primam neku poruku od njega. Poruka je bila jednostavna: ti
si profesionalac. Zavr�i taj �lanak.
Sinulo mije da si dopu�tamo zami�ljanje samo onih poruka koje su nam potrebne za
pre�ivljavanje.
Traheotomija u UCLA-u, sada shva�am, dogodila bi se sa mnom ili bez mene.
Quintanin povratak u normalni �ivot, sada shva�am, dogodio bi se sa mnom ili bez
mene.
Zavr�etak tog �lanka, �to �e re�i moj povratak u normalni �ivot, ne bi.
Kad sam korigirala �lanak za objavljivanje bila sam zapanjena i uznemirena brojem
pogre�aka koje sam napravila: jednostavne zabune u prepisivanju, pogre�na imena i
datumi. Govorila sam si daje to privremeno, dio problema mobilizacije, daljnji
dokazi o onim kognitivnim deficitima koji proizlaze iz ili stresa ili �alosti, ali
sam i dalje bila uznemirena. Ho�u li ikada ponovo biti u pravu? Ho�u li ikada
ponovo imati povjerenja u sebe da nisam u krivu?
Za�to uvijek mora� biti u pravu? Pitao je to.
]e li tebi nemogu�e uzeti u obzir mogu�nost da si mo�da u krivu?
Sve bih se �e��e uhvatila kako se usredoto�ujem na sli�nosti izme�u tih prosina�kih
dana i istih prosina�kih dana pro�le godine. Na neki na�in ti sli�ni dani pro�le
godine meni su jasniji, imaju o�triji fokus. Radim mno-
215
ge iste stvari. Pravim iste popise neobavljenih stvari. Umatam bo�i�ne darove u
iste �arene papire, pi�em iste poruke na iste razglednice iz du�ana u Whitneyju,
pri-�vr��ujem �estitke na obojen papir istim zlatnim naljepnicama. Ispisala sam
iste �ekove za osoblje zgrade, osim �to je sada na �ekovima otisnuto samo moje ime.
Ne bih bila promijenila �ekove (kao �to ne bih promijenila ni glas na sekretarici),
ali je bilo re�eno kako je nu�no da se Johnovo ime sada pojavljuje samo na povjere-
ni�kim ra�unima. Naru�ila sam istu vrstu �unke iz Citarelle. Isto se uzrujavam oko
broja tanjura koji �e mi trebati za Badnjak, brojim pa opet brojim. Odlazim na
godi�nji pregled zubaru i dok u torbicu spremam reklamne �etkice shva�am da me
nitko ne�e �ekati u �ekaonici i �itati novine dok ne odemo na doru�ak u 3 Guys na
Aveniji Madison. Jutro ostaje prazno. Kad prolazim kraj 3 Guys gledam na drugu
stranu. Prijateljica me zove da s njom odem slu�ati bo�i�nu glazbu u Sv. Ignaciju
Loyoli pa se po ki�i vra�amo ku�i po mraku. Te no�i pada prvi snijeg, premda samo
pr�i�, nema lavine s krova Sv. Jakova, ni sli�no mom ro�endanu pro�le godine.
Mom ro�endanu pro�le godine kad mi je dao posljednji dar koji �e mi ikada dati.
Mom ro�endanu pro�le godine kad mu je preostalo jo� dvadeset pet ve�eri �ivota.
Na stolu pred kaminom otkrivam ne�to �udno na hrpi knjiga pred naslonja�em u kojem
je John sjedio da bi �itao ako se probudio usred no�i. Namjerno sam bi-
216
Ia ostavila tu hrpu netaknutu, ne zbog nekog poriva gradnje oltara, ve� zato �to
sam mislila da si ne mogu priu�titi da razmi�ljam o tome �to je �itao usred no�i.
Sada je netko navrh te hrpe stavio veliku ilustriranu monografiju Vrtovi obitelji
Agnelli u Villar Perosi koja je ondje nesigurno balansirala. Mi�em Vrtove obitelji
Agnelli u Villar Perosi. Ispod toga je gusto anotiran primjerak Pet dana u Londonu:
svibanj 1940. Johna Lukacsa u kojem je plastificirana oznaka za knjigu na kojoj
dje�jim rukopisom pi�e Johne � sretno ti �itanje - od Johna, 7 godina. Isprva sam
zbunjena tom oznakom koja je ispod plastike posuta sve�anim ru�i�astim �ljokicama,
zatim se sjetim: Agencija kreativnih umjetnika svake godine, kao bo�i�ni projekt,
"posvoji" skupinu losangeleske djece, od kojih svako zauzvrat izradi neku uspomenu
za odre�enog klijenta Agencije.
Otvorio bi kutiju od Agencije nave�er na Bo�i�.
Gurnuo bi oznaku za knjigu u prvu knjigu koja bi bila navrh te hrpe.
Imao bi stotinu dvadeset sati �ivota.
Kako bi odabrao pro�ivjeti tih stotinu dvadeset sati?
Ispod primjerka Pet dana u Londonu le�i broj The Nezv Yorkera od 5. sije�nja 2004.
Broj The Nezv Yorke-ra s tim datumom izdanja bio bi dostavljen u na� stan u
nedjelju 28. prosinca 2003. U nedjelju 28. prosinca 2003., prema johnovu kalendaru,
ve�erali smo kod ku�e sa Sharon DeLano, koja je bila njegova urednica u Ran-dom
Houseu, a u to vrijeme je bila njegova urednica u
217
The New Yorkeru. Ve�erali bismo za stolom u dnevnoj sobi. Prema mojoj kuhinjskoj
bilje�nici jeli smo lingu-ine bolognese, salatu, sir i baguette. U tom �asu imao bi
�etrdeset osam sati �ivota.
Neki predosje�aj takvog rasporeda razlog je za�to nisam niti takla tu hrpu knjiga.
Mislim da nisam ovome dorastao, rekao je u taksiju kad smo se vra�ali iz Sjeverne
Beth Israel te ve�eri ili sutradan. Razgovarali smo o stanju u kojem smo Quintanu
opet ostavili.
Nema� izbora, rekla sam u taksiju.
Odonda se pitam je li ipak imao.
218
21.
To� je lijepa", rekao je Gerry kad smo on, John i ja J ostavili Quintanu na
intenzivnoj u Sjevernoj Beth Israel.
"Rekao je da je jo� lijepa", rekao je John u taksiju. "Jesi li ga ada kad je to
rekao? Jo� je lijepa? Le�i tamo sva ote�ena s cijevima �to izlaze iz nje i on
veli..."
Nije mogao nastaviti.
To se dogodilo jedne od onih kasnoprosina�kih ve�eri nekoliko dana prije nego �to
je umro. Je li se to dogodilo 26., ili 27., ili 28., ili 29. - nemam pojma. Nije se
dogodilo 30. jer je Gerry ve� oti�ao iz bolnice dok smo mi onamo stigli 30. Shva�am
da se mnogo moje energije tijekom pro�lih mjeseci potro�ilo na izra�unavanje dana,
sati. U onom trenutku kad je u taksiju na povratku iz Sjeverne Beth Israel rekao
daje sve stoje napravio bezvrijedno, je li imao tri sata �ivota ili je imao
dvadeset sedam sati? Je li znao koliko malo sati ima, je li osje�ao kako odlazi, je
li govorio da ne �eli oti�i? Nemoj dopustiti da me Slomljeni �ovjek ulovi, govorila
bi Quintana kad se budila iz lo�ih snova, �to je
219
jedna od "izreka" koje je John stavio u kutiju i posudio za Cat u Dutch Shea, ml.
Ja sam joj obe�ala da ne�emo dopustiti da je Slomljeni �ovjek ulovi.
Na sigurnom si.
Tu sam.
Vjerovala sam da imamo tu mo�.
Sada je Slomljeni �ovjek bio na intenzivnoj u Sjevernoj Beth Israel i �ekao je, i
sada je Slomljeni �ovjek bio u tom taksiju i �ekao njezinog oca. �ak i u dobi od
tri ili �etiri shvatila je da se, kad je rije� o Slomljenom �ovjeku, mo�e osloniti
samo na vlastita nastojanja: ako do�e Slomljeni �ovjek, ja �u se uhvatiti za ogradu
i ne�u mu dopustiti da me odvede.
Uhvatila se za ogradu. Njezin otac nije.
Velim ti, pozivje? ne�u ni dva dana, re�e Gawain.
Ono �to tim prosina�kim danima pro�le godine daje o�triji fokus jest njihov kraj.
22.
Kao unuka geologa rano sam nau�ila o�ekivati apsolutnu promjenjivost bre�uljaka,
slapova, pa �ak i otoka. Kad se bre�uljak obru�i u ocean, u tome vidim red. Kad 5,2
na Richterovoj ljestvici izvr�e pisa�i stol u mojoj sobi u mojoj ku�i u mojoj
odre�enoj Ulici VVelbeck, ja i dalje tipkam. Bre�uljak je prolazna prilagodba
stresu, a ego bi mogao biti sli�na prilagodba. Slap je autokorektivna
neprilago�enost rijeke strukturi, a to je, �to se mene ti�e, i tehnika. Sam otok na
koji se Inez Victor vratila u prolje�e 1975. - Oahu, posterozijska kopnena masa
koja se pojavila du� Havajskog grebena - privremena je karakteristika i svaka
oborina ili podrhtavanje du� pacifi�kih plo�a mijenja njegov oblik i skra�uje mu
mandat Pacifi�kog kri�i�ta. U svjetlu toga te�ko je njegovati �vrsta uvjerenja o
onome �to se tamo dogodilo u prolje�e 1975. ili prije.
221
To je odlomak s po�etka romana koji sam napisala ranih osamdesetih godina,
Demokracija. John mu je dao naslov. Ja sam ga zapo�ela kao komediju porodi�nih
manira s naslovom An�eoski posjeti, izraz koji Brewerov rje�nik fraza i mitova
definira kao "�aroban susret rijedak i kratkog trajanja", ali kad je postalo jasno
da odlazi u druga�ijem smjeru, pisala sam ga dalje bez naslova. Kad sam ga
dovr�ila, John ga je pro�itao i rekao da bih ga trebala nazvati Demokracija.
Potra�ila sam taj odlomak nakon stoje potres ja�ine 9 na Richte-rovoj ljestvici du�
tisu�u kilometara dugog dijela su-matranske subdukcijske zone izazvao tsunami koji
je izbrisao velike dijelove obale Indijskog oceana.
Ne mogu prestati s poku�ajima da zamislim taj doga�aj.
Snimka onoga �to poku�avam zamisliti ne postoji. Tu nema pla�a, poplavljenih
bazena, nema hotelskih predvorja koja se lome poput trulih �ipova u oluji. Ono �to
�elim vidjeti dogodilo se ispod povr�ine. Indijska plo�a koja se svija dok se naglo
zabija pod burmansku plo�u. Struja koja nevi�ena prodire kroz duboku vodu. Nemam
dubinske karte Indijskog oceana, ali obrise mogu razaznati �ak i na svom kartonskom
Rand McNa-llvjevom globusu. Sedamsto osamdeset metara pred Banda Acehom. Dvije
tisu�e tristo izme�u Sumatre i �ri Lanke. Dvije tisu�e sto izme�u Andamana i
Tajlanda, a zatim duga pli�ina prema Phuketu. Onaj tren kad se vode�i rub nevi�ene
struje usporio zbog kontinent-skog praga. Bujanje vode dok padina prelazi u
pli�inu.
222
Kako bija�e na po�etka, i sada i vazda i u vijeke vjekova.
Sada je 31. prosinca 2004., godina i jedan dan.
Na Badnjak, 24. prosinca, pozvala sam ljude na ve�eru ba� kao �to smo to John i ja
u�inili na Badnjak godinu dana prije. Rekla sam si da to radim za Quintanu, ali
radila sam to i za sebe, zavjet da ne�u ostatak �ivota provesti kao poseban slu�aj,
gost, netko tko ne mo�e funkcionirati sam. Zapalila sam vatru u kaminu, zapalila
sam svije�e, postavila tanjure i srebrninu na pomo�ni stol u blagovaonici. Stavila
sam neke CD-e, Mabel Mercer kako pjeva Colea Portera i Israela Kamakavvi-vvo'olea
kako pjeva "Over the Rainbovv" i jednu izraelsku d�ez-pijanisticu, koja se zove Liz
Magnes, kako svira "Someone to VVatch Over Me". John je jednom sjedio na nekoj
ve�eri u izraelskom konzulatu kraj Liz Magnes i ona mu je poslala CD, koncert
Gershvvina koji je svirala u Marake�u. Budu�i daje mogao do�arati koktele u hotelu
King David u Jeruzalemu tijekom britanskog razdoblja, taj CD Johnu se �inio
sablasno zanimljivim, spa�enim dokazom nestalog svijeta, jo� jednim odjekom Prvoga
svjetskog rata. Nazivao je to "mandatskom glazbom". Slu�ao ju je dok je �itao prije
ve�ere onaj dan kad je umro.
Oko pet popodne 24. pomislila sam da ne�u mo�i odraditi tu ve�eru, ali kad je
stigao �as, ve�era se odradila sama.
Susanna Moore poslala je leie iz Honolulua za svo-
223
ju k�i Lulu, Quintanu i mene. Nosile smo ih. Druga prijateljica donijela je ku�icu
od medenjaka. Bilo je mnogo djece. Pustila sam mandatsku glazbu, premda je buka
bila takva da je nitko nije �uo.
Na Bo�i�no jutro spremila sam tanjure i srebrninu i poslijepodne oti�la do Sv.
Ivana evan�elista, gdje su uglavnom bili japanski turisti. U Sv. Ivanu evan�elistu
uvijek je bilo japanskih turista. Ono poslijepodne kad se Quintana udavala u Sv.
Ivanu evan�elistu bilo je japanskih turista koji su fotografirali dok su ona i
Gerry odlazili od oltara. Ono poslijepodne kad smo polagali Johnovu urnu u kapelicu
kraj glavnog oltara u Sv. Ivanu evan�elistu prazni japanski autobus zapalio se i
gorio, stup plamena na Aveniji Amsterdam. Na Bo�i� je kapelica kraj glavnog oltara
bila zagra�ena radi rekonstrukcije katedrale. Za�titar me uveo unutra. Kapelica je
bila prazna, unutra su bile samo skele. Sagnula sam se pod skele i na�la mramornu
plo�u s Johnovim imenom i imenom moje majke. Objesila sam lei na jednu od mjedenih
sipki kojima je plo�a pri�vr��ena za grobnicu pa sam se vratila iz kapelice u la�u
i na glavni prolaz, ravno prema velikoj rozeti.
Dok sam hodala gledala sam u taj prozor, napola zaslijepljena njegovom svjetlinom,
ali odlu�na da pogled dr�im uperen dok ne uhvatim onaj trenutak u kojem se prozor
�ini kao da �e eksplodirati od svjetlosti, ispuniti cijelo vidno polje plavetnilom.
Bo�i� kemijskih olovaka s bizonima i crnom hostijskom budilicom i ku�nim
vatrometima po Honoluluu, Bo�i� 1990., Bo�i�
224
tijekom kojeg smo John i ja radili one hitne izmjene scenarija za film koji nikad
nije snimljen, uklju�ivao je taj prozor. Zamislili smo rasplet filma u Sv. Ivanu
evan�elistu, stavili plutonijsku napravu u zvonik (samo protagonist shva�a daje
naprava u Sv. Ivanu evan�elistu, a ne u neboderima Svjetskoga trgova�kog centra),
spra�ili nesmotrenog nositelja naprave ravno kroz tu veliku rozetu. Taj Bo�i�
ispunili smo ekran plavetnilom.
Shva�am dok ovo pi�em da ne �elim zavr�iti ovaj prikaz.
Niti sam htjela zavr�iti tu godinu.
Ludilo se povla�i, ali nikakva jasno�a ne zauzima njegovo mjesto.
Tra�im razrje�enje i ne nalazim ga.
Nisam htjela zavr�iti godinu jer znam da �e se, dok dani prolaze, dok sije�anj
postaje velja�a i velja�a postaje ljeto, dogoditi odre�ene stvari. Moja slika Johna
u trenu njegove smrti postat �e manje neposredna, manje ogoljena. Postat �e ne�to
�to se dogodilo jedne druge godine. Moj osje�aj Johna samog, Johna �ivog, postat �e
udaljeniji, �ak "mu�en", ubla�en, preobra�en u �to god najbolje slu�ilo mom �ivotu
bez njega. To se zapravo ve� doga�a. Cijele godine mjerila sam vrijeme prema
lanjskom kalendaru: �to smo radili danas prije godinu dana, gdje smo ve�erali, je
li danas onaj dan prije godinu dana kad smo letjeli u Honolulu nakon Quintanina
vjen�anja, je li danas onaj dan prije godinu dana kad
225
smo se vra�ali iz Pariza, je li danas onaj dan. Danas prvi put shva�am da je moje
sje�anje na dana�nji dan prije godinu dana sje�anje koje ne uklju�uje Johna. Danas
prije godinu dana bio je 31. prosinca 2003. godine. John nije do�ekao taj dan prije
godinu dana. John je bio mrtav.
Prelazila sam Aveniju Lexington kad mi je to sinulo.
Znam za�to mrtve poku�avamo odr�ati �ivima: poku�avamo ih odr�ati �ivima zato da ih
zadr�imo uza sebe.
Znam i to da, ako kanimo i sami �ivjeti, nastupa trenutak u kojem se moramo odre�i
mrtvih, pustiti ih da odu, odr�ati ih mrtvima.
Pustiti ih da postanu fotografija na stolu.
Pustiti ih da postanu ime na povjereni�kim ra�unima.
Pustiti ih u moru.
Ta mi spoznaja uop�e ne olak�ava da ga u moru i pustim.
Dapa�e, predvi�anje da �e na� zajedni�ki �ivot sve manje biti sredi�tem moje
svakodnevice �inilo se danas na Aveniji Lexington takvom izrazitom izdajom da sam
posve izgubila pojam o nadolaze�im automobilima.
Razmi�ljam o tome kako sam ostavila lei u Sv. Ivanu evan�elistu.
Suvenir Bo�i�a u Honoluluu kad smo ekran ispunili plavetnilom.
226
Tijekom godina dok su ljudi Honolulu jo� napu�tali Matsonovom linijom obi�aj je bio
baciti leije u more, obe�anje da �e se putnik vratiti. Leiji bi upali u brazdu,
natukli se i posmedili, onako kao �to su se gardenije u bazenskom filtru ku�e u
Brentvvood Parku natukle i posmedile.
Neki dan kad sam se probudila poku�ala sam se sjetiti rasporeda soba ku�e u
Brentvvood Parku. Zami�ljala sam se kako hodam kroz sobe, prvo u prizemlju, zatim
na katu. Kasnije sam shvatila da sam jednu zaboravila.
Lei koji sam ostavila u Sv. Ivanu evan�elistu dosad bi ve� posmedio.
Leiji posmede, tektonske plo�e se pomi�u, duboke struje se kre�u, otoci nestaju,
sobe se zaboravljaju.
Letjela sam u Indoneziju, Maleziju i Singapur s Johnom 1979. i 1980.
Nekih od otoka koji su tad bili tamo sada ne bi bilo, tek pli�ine.
Razmi�ljam o plivanju s njim u �pilju kod Portu-guese Benda, o bujanju bistre vode,
na�inu na koji se mijenjala, porastu brzine i snage dok je prolazila kroz stijene
podno rta. Plima je morala biti ba� kako treba. Morali smo biti u vodi ba� u �asu
kad je plima bila kako treba. Mogli smo to napraviti tek kojih pet-�est puta
tijekom one dvije godine dok smo tamo stanovali, ali to je ono �ega se sje�am.
Svaki put kad smo to napravili ja sam se pla�ila da �u propustiti bujanje, �ekala
227
sam, krivo procjenjivala vrijeme. John nije. Mora� osjetiti promjenu plime. Mora�
dr�ati korak s tom promjenom. Rekao mije to. Nitko ne gleda vrapca, ali to mije
rekao.
228
Ameri�ka knji�evnica Joan Didion ro�ena je 5. prosinca 1934. godine u Sacramentu u
Kaliforniji. Visoku je naobrazbu stekla na kalifornijskom Sveu�ili�tu Berklev,
potom odlazi u New York i zapo�ljava se kao copywri-ter za magazin Vogue te
istodobno za isti, ali i za druge �asopise poput Esquirea, Saturday Evening Posta,
National Reviezva, The Nezv York Times Magazinea i The Nezv York Times Book
Reviezva, pi�e eseje i osvrte o ameri�koj politici, medijima, popularnoj kulturi,
feminizmu, kao i kolumne o privatnom �ivotu. Godine 1963. izdaje svoj prvi roman
Run River (Rijeka bijega) u kojem kroz naizgled zamornu pri�u o prevari i propalom
braku ironi�no pripovijeda o povijesti Kalifornije. Premda se roman slabo prodavao,
nekoliko dobrih kritika donijelo joj je novi ugovor s izdava�kom ku�om. Zajedno sa
suprugom Johnom Dunneom, knji�evnikom i novinarom magazina Time, pi�e osobnije
�lanke i priklju�uje se generaciji koja stvara takozvano Novo novinarstvo, a koja
se povezivala s knji�evnicima Normanom Mai-lerom, Tomom VVolfeom, Hunterom
Thompsonom i
229
Gayem Taleseom. Didion i Dunne pi�u scenaristi�ki prvijenac za film iz 1971. Panic
in Needle Park - u kojem je jednu od svojih prvih uloga odigrao Al Pacino. Krajem
2003. godine, nakon povratka iz posjete bolesnoj k�erki, John Dunne umire od
sr�anog udara. Joan Didion njegova smrt te�ko pada te pi�e Godinu magi�nog
razmi�ljanja zbirku duboko osobnih eseja u kojima korak po korak prolazi bolno
razdoblje nakon smrti mu�a. Godina magi�nog razmi�ljanja nije samo pri�a o ponovnom
po�etku i osovljavanju na noge, nego i hommage izvanrednom braku. Me�utim,
neposredno prije nego �to se knjiga pojavila na policama, umire joj k�erka. Didion
je za Godinu magi�nog razmi�ljanja 2005. godine nagra�ena ameri�kom Nacionalnom
knji�evnom nagradom u kategoriji nefikcionalne proze. Dvije je godine kasnije od
Nacionalne zaklade za knjigu primila medalju za izniman doprinos ameri�koj
knji�evnosti.
230
Lara Holbling Matkovi� ro�ena je 1968. u Londonu. Klasi�nu gimnaziju zavr�ila je u
Zagrebu. Godine 1992. diplomirala je engleski i njema�ki jezik i knji�evnost na
Filozofskom fakultetu Sveu�ili�ta u Zagrebu. Nekoliko godina radila je u �koli, na
televiziji i u kazali�tu, a od po�etka devedesetih godina profesionalno se bavi
prevo�enjem. Od 1997. �lanica je Dru�tva hrvatskih knji�evnih prevodilaca i od
2004. Upravnog odbora DHKP-a. Prevodi kazali�ne drame (Stoppard, Auburn, McDonagh,
Hare, LaBute, Thomas, Stephenson...), prozu (Tyler, Kingsolver, Steinbeck,
Ephron...), knji-�evnoteorijske tekstove (Mamet, Carlson, Pfister...),
popularnoznanstvene knjige (Henk, Estes, Hite...) te dje�ju knji�evnost (Babbitt,
diCamillo, Henkes...) Autorica je knjige Moj prvi Jirvatski rje�nik: za djecu i
odrasle, za koju je 2005. dobila nagradu Kiklop za najbolju dje�ju knjigu.
Dobitnica je Godi�nje nagrade Dru�tva hrvatskih knji�evnih prevodilaca za 2006. za
prijevod knjige Elizabetinska slika svijeta.
KNJI�NICA ZELINA
Nakladnik Fraktura, Zapre�i� Za nakladnika Sibila Scrdarevi� Glavni urednik Seid
Serdarevi� Urednica Ana Grbac Lektura Nana Moferdin Korektura Margareta Medjure�an
Grafi�ka urednica Maja Glu�i� Dizajn i prijelom Fraktura Tisak Denona, Zagreb
Godina izdanja 2009., studeni (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-118-7
wwwiraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20
Knji�nica Zelina
A540032907B