Kritički osvrt na plakat

Ovdje imamo predstavljena dva vrlo različita mišljenja koja su tiču kretanja.

Zenon kao Parmenidov učenik teži ka dokazivanju razmišljanja i tvrdnji njegovog učitelja
koji prvi uvodi koncept nepostojanja vremena. Međutim može li se argumentirati bi li njegova
mišljenja bila takva kakva jesu da ga nije poučavao Parmenid? Itekako. Ipak Zenon
dokazujući tvrdnje nepostojanja kretanja postaje prvi filozof koji koristi argumente metode
spoznaje zvane reductio ad absurdum tj. dokaz pomoću kontradikcije. Tako nastaju paradoksi
Ahileja i kornjače, dihotomije te paradoks Strijele.
Aristotel, kao i mnogi filozofi, negiraju nepostojanje vremena te te implementiranjem svojih
vlastitih dokaza poništavaju Zenonove paradokse. Aristotel uz kretanje spominje i vrijeme i
prostor, tvrdeći kako se kretanje može događati jedino pomoću njih.

Mogla bih reći da se više slažem s Aristotelom i mnogim drugim filozofija u temi kretanja.
Štoviše, uopće se ne slažem Zenonovim i Parmenidovim načinima ražmišljanja i evo zašto;
Ako nema kretanja, kako smo onda došli do vremena u kojem živimo danas? Da nema
kretanja kakvu svrhu ima ''Bog'' ako On nije pokrenuo ono što je uzrokovalo stvaranje svijeta?
Mislim da kretanje itekako postoji i ne moraš biti nekakav filozof kako bi to znao. Paradoks
Ahileja i koranjače po meni nema smisla i ne smatram ga nekakvim dokazom jer ono je
teorija koja ne uzima u obzir vrijeme koje je, kao što Aristotel tvrdi, vezano za kretanje isto
kao i prostor.