Uloga umjetnosti u osvještavanju bitnih društvenih

pitanja

Francuski umjetnik i jedan od prvih slikara u romantizmu, Theodore Gericault, oslikao

je stvarni događaj brodoloma na obali Afrike. Bio je to šokantni događaj u kojem su
stradale stotine ljudi nakon kojega je umjetnik odlučio posvetiti godine istraživanja i
oslikavanja njegovog, danas, najpoznatijeg djela, Splav Meduze.

Djelo nema točke nestajanja budući da su druga dva ruba splavi skrivena likovima u
djelu, a na taj način Gericault da daje osjećaj promatraču da može ući u sliku i
pridružiti se događaju. Tako da mu približi djelo i daje dojam da se tamo nalazi,
umjetnik promatrača osvještava o nekadašnjem društvu i borbama nižih klasa koje su
se same brinuti o načinu na koji će preživjeti, bez obzira na to koliko nemoralan bio.
Tako dolazi i do teške teme kanibalizma. U kontekstu, niža klasa, od 147 ljudi, gradi
splav na kojem bi doplovili natrag na obalu, no zbog manjka mjesta, gladi i duge borbe
na moru dolazi do mnoštva ubojstava i eventualnog kanibalizma radi preživljavanja
nakon čega, od 147 ljudi, na kraju preživljava i vraća se na kopno samo 15.
Prikazom tijela muškarca, od trupa prema glavi, na donjem lijevom kutu slike,
umjetnik osvještava sudbinu stotine ljudi koji nisu preživjeli radi toga što su bili slabiji
i nisu se mogli izboriti za život. Na slici se također može vidjeti nekoliko leševa u
donjem dijelu splavi, kao i dvije osobe koje ih drže na njemu. To bi se moglo
protumačiti kao opstanak najjačih u društvu.

No u gornjem dijelu slike vidimo sasvim drugačiji prikaz događaja, gdje se nalaze
preživjeli u brodolomu. Ova skupina preživjelih očajnički se kreće rukama kako bi
pokušala natjerati nekoga da ih promatra i priskoči im u pomoć.
Te dvije skupine ljudi odvojene su u dvije
piramidalne strukture. One, uz klasičnu kompoziciju
djela, još predstavljaju jedan napredak od očaja na
dnu splavi do nade preživjelih nakon što uočavaju
fregatu u daljini.
Gericault se za prikaz djela koristi uljem na platnu.
Kontrastom svijetlih i tamnih tonova, u rasponu boja
bež do crne, umjetnik ne koristi širok raspon boja, ali koristi tonove kako bi usmjerio
pozornost na akciju u djelu.
Zbog uskog raspona boja i usredotočenosti na tonove, uspješno stvara dojam tjeskobe i
bespomoćnosti.

Gericault također daje pozornost na afričkog roba i prikazuje ga

kao nekog tko je, ne samo preživio, nego se i borio za opstanak
ostalih 14 ostalih na splavi. To je bio prvi ikada prikaz afričkog
roba u povijesti umjetnosti te je time izazvao mnoštvo kritika.
No, takav potez ipak je dao jedan maleni korak naprijed prema
promjeni sustava i nastanku politike abolicionizma.

Uz to, Splav Meduze, kao jedno od prvih djela, odigrava važnu ulogu u razvoju
romantizma u slikarstvu čije su glavne teme dolazile iz važnih povijesnih događaja, a
glavna obilježja su isticanje pokreta, dramatika prizora, smiona uporaba boje i
kontrasti svjetla i sjene.
Ovakvim prikazom djela Gericault proglašava svoje odbacivanje povijesnog slikarstva
i prikazuje, po prvi put u umjetnosti, aktualni događaj, i to onaj koji je u to vrijeme
potresao cijelu Francusku.