Sveučilište J.J.

Strossmayera u Osijeku
Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku
Odsjek za kazališnu umjetnost
Dodiplomski studij glume i lutkarstva

Silvijo Švast

LUTKARSTVO U PROSVJETITELJSTVU

KAZALIŠTE SJENA

Seminarski rad

Kolegij: Estetika lutkarstva 3

Nositeljica kolegija: doc. dr. sc. Livija Kroflin

Osijek, 2018./2019.
zimski semestar
 Prosvjetiteljstvo se kao pokret pojavio krajem 17. stoljeća u Europi, a provlačio se
kroz cijelo 18. stoljeće. Prvo se pojavilo u Engleskoj, a nekoliko godina kasnije
prosvjetiteljstvo zahvaća i Francusku. Veliku ulogu prosvjetitelji su imali u filozofiji, ali isto
tako i u književnosti, crpeći svoje ideje iz prirode, slobode i razuma. Ono na čemu se baziralo
prosvjetiteljstvo bila je znanost, pokušavajući tako negirati sve ono što je religija tvrdila, a niti
politika nije bila zaobiđena. Tražili su promjene, promjene koje nisu mogli pronaći u tome što
su im politika i religija nudili. Težili su za osvježenjem znanja, estetike i estetike svoga
vremena. U Njemačkoj u lutkarstvu događa se nešto što je odraz toga vremena. Naime lutka
Hanswurst biva zamijenjena lutkom zvanom Kasperl što pokazuje kako feudalizam slabi do te
mjere da skoro pa i nestaje, a naglo jača građanstvo. To se da zaključiti po ovome primjeru
jer je Hanswurst predstavljao kmetstvo, dok je Kasperl bio predstavnik građanstva. Kako je
prosvjetiteljstvo uplelo prste u sve tako je ostavilo trag i u lutkarstvu.

PROSVJETITELJI LUTKARSTVA
Ljudi koji su imali veliku ulogu u prosvjetiteljstvu, što se tiče lutkarstva su Samuel
Foote, Charlote Chark, Denis Diderot i Martin Powell.

Samuel Foote napisao je knjigu „Tragedija po modi“ gdje iznosi osobno mišljenje o
tome kako bi glumci zapravo trebali biti poput lutaka, jer lutke nemaju mane. Imao je potrebu
usporediti glumca s lutkom te je tako razvio ideju u kojoj bi se glas odvojio od glumca. Ne
samo da se to dogodilo kod lutaka, nego se to zadržalo neko vrijeme i u dramskom kazalištu.

Charlote Chark je najpoznatija lutkarica toga vremena, jer su njene lutke izgledale kao
stvarne osobe te je na taj način mogla kritiku poslati direktno, a to je zabavljalo publiku.

Denis Diderot francuski je filozof koji u svome djelu „Paradoks o glumcu“ govori o
glumcu kako bi trebao biti oprezan što se tiče ulaska u ulogu. Govori kako niti u jednom
trenutku glumac ne bi trebao postati ta uloga. Takvo razmišljanje možemo usporediti sa
lutkarstvom, jer on to vrlo lutkarski objašnjava govoreći kako se glumac zatvara u slamnatu
lutku kako bi ušao u lik.

Martin Powell, irski je lutkarski inovator koji otvara svoje kazalište i ujedno i igra u
njemu. Kod njega je specifično to što je pozornica bila visoka, ulice su bile vidljive na sceni,
osvijetlio je scenu svijećama i imao je pokretnu scenografiju i mehanizme. Njegove lutke bile
su teške, drvene i visoke do jednoga metra. Dok su animatori bili zaduženi za animaciju lutke,
druga osoba je govorila tekst.

Ono što se populariziralo za vrijeme prosvjetiteljstva bila su bulevarska kazališta. To

su bila ulična kazališta u kojima su glumci osim s lutkama, publiku zabavljali i sa raznim
akrobacijama i mimovima. Koristili su teme iz svakodnevnog života, zabavnim i političkiom
temama. Cijenili su tradicionalne priče i njihove likove.
 Talijani su zaslužni za dolazak fantoccina u Englesku. Fantocinni su trik marionete na
žicama koje su imale kompliciraniji mehanizam od ostalih marioneta te je tako publika bila
još više zainteresirana.

U prosvjetiteljstvu se također popularizirao i danas dobro znani Theatrum Mundi ili

kako bi smo ga mi preveli, kazalište svijeta. Tada je to bilo zanimljivo jer je pomoću automata
to jest, mehaničkih kutija, prikazivalo velika događanja kao što su velike pomorske bitke,
erupcije vulkana, stvaranje svijeta i tako dalje.

KAZALIŠTE SJENA U PROSVJETITELJSTVU

Što se tiče kazališta sjena, postoji jedna zabluda. Naime, ljudi smatraju kako je za
kazalište sjena zaslužan francuz Françoisu Dominiqueu Séraphinu koji je u svome kazalištu
prikazivao Ombres Chinoises ili kineske sjene, ali to nije točno, jer su se sjene koristile kao
izvor zabave mnogo prije Séraphina. Georg Jacob je povjesničar koji se protivi toj teoriji i
govori kako je kazalište sjena migracijama doneseno iz starih azijskih zemalja. Glavna razlika
između europskih lutaka i lutaka iz Indije, Turske i Kine je ta što su europske lutke bile
tamne, sive ili crne, dok su lutke sa istoka bile obojane različitim bojama i transparentne.

Ljudi su od davnih davnina bili očarani svjetlom, tamom i svime onime što zapravo
omogućava stvaranje sjena. Čak i Platon koristi sjene u svojoj teoriji života, Platonovoj špilji.
Ljudi su se poigravali sa svjetlom, mrakom i različitim predmetima te tako dobivali različite
projekcije na zidu koje su koristili u razne svrhe. Stari šamani su upotrebljavali sjene kako bi
njihova moć izgledala efektnije. Osim za čarobiranje, sjene su se koristile i u znanstvene
svrhe.

Za određene upravitelje kazališta, sjene su bile i više nego zanimljive. Krajem

17. stoljeća sjene su i dalje bile smatrane kao nešto novo i inovativno. 1„U Poljskoj je
Schilling, upravitelj palače princa Heronima Raziwilla u Biali, uveo sjene u dvorsko kazalište,
koje je obično izvodilo dramu, balet i lutkarske predstave. Savjetujući princa da razmotri ovaj
novitet, Schilling je opisao njegovu funkciju u pismu od prosinca 1756.: U tome nema ništa
zamršeno, budući da sve ovisi o jednoj jedinoj svijeći i glumcu koji bi morao znati kako se u
svojoj ulozi (kao u pantomimi) mora kretati ispred svijeće. Na taj način glumce koji napuštaju
pozornicu s nekim predmetom u ruci vidimo kao da su odletjeli u oblake, a one koji dolaze na
pozornicu kao da su sletjeli s oblaka. Isto je sa životinjama i lutkama.“

1
Henryk Jurkowski, Povijest europskoga lutkarstva, I. dio, MCUK, Zagreb, 2005., 184.str.
DOMINIQUE SERAPHIN I OMBRES CHINOISES

Europske sjene nastale su pomoću crnih silueta i razlikovale su se od prozirnih

pargamenta, ali su zato francuske sjene bile sličnije i više toga su imale zajednočkog sa
siluetnim portretima koji su imali veliku ulogu u 18. stoljeću. 2„Olive Blackham, engleska
lutkarska izvođačica i istražiteljica, misli da su bile važan faktor u modi igrokaza siluetnih
sjena: To znači da je publika koja je gledala ombres chenoises bila mnogo bolje upoznata s
idejom prikazivanja živih ljudi pomoću crne slike nego što bi to bila današnja publika. Bio je
to dio mentalnog sklopa onog vremena.“ Séraphinove Ombres Chinoises bile su
najpopularnije iako on nije bio jedini koji se posvetio kineskim sjenama. Popularnost su mu
donijela razna putovanja i igranja svojih predstava. Predstave su bile igrane za kraljevsku
obitelj koja je voljela Séraphina do te mjere da ga je oslobodila od plaćanja poreza, što je u to
vrijeme bila velika povlastica. Séraphin je bio svjestan svoga talenta i to je iskorištavao kako
bi se okružio imućnim ljudima koji su se pobrinuli za njegovo financijsko stanje u životu.
Ono što je zanimljivo kod njegovih scena je to što u scenama vlada inteligentna komika. Kako
je vrijeme odmicalo, a politika se mijenjala, Séraphin se morao prilagođavati novoj politici.
Zbog toga je morao mijenjati teme o kojima bi progovarao. Pred kraj života, Séraphin je sjene
zamijenio s marionetama na štapu. Njegov život završio je 1800.-te godine, a o njemu se priča
još i danas. Slomljeni most, Lov na patke i Orfej u paklu njegove najpoznatije predstave koje
današnji umjetnici i dalje koriste kao izvor ideja za svoje stvaranje.

ZAŠTO BAŠ OVA TEMA?

Sjene su mi oduvijek bile zanimljive. Posebno cijenim sjene jer sam imao priliku
okusiti rad sa sjenama i znam koliko je to zahtjevno i teško. Potrebno je mnogo vremena kako
bi se postiglo ono što želimo. Na nastavi sam slušao predavanje o sjenama i zainteresirao sam
se još više. Prosvjetiteljstvo mi se svidjelo jer je prepuno različitih filozofa koji imaju
zanimljive teorije i mislim da svatko može pronaći nešto što mu se sviđa u prosvjetiteljstvu.
Inteligentna komika nije za svakoga i mislim da je isto i sa umjetnošću, a Dominique
Séraphin je zaslužan za takvu vrstu komike tako da me se njegovo stvaralaštvo posebno
dojmilo.

2
Henryk Jurkowski, Povijest europskoga lutkarstva, I. dio, MCUK, Zagreb, 2005., 186.str.
POPIS LITERATURE:

Henryk Jurkowski, Povijest europskoga lutkarstva, I. dio, MCUK, Zagreb, 2005.

http://en.wikipedia.org/wiki/Fran%C3%A7ois_Dominique_S%C3%A9raphin

http://hr.wikipedia.org/wiki/Prosvjetiteljstvo