1.

Najava teme, pozdrav -

UVOD

Cjenjena profesorice, potovane kolegice i kolega.. Ja sam _____ i danas u vam zajedno s
kolegom ______ izloiti seminarski rad u kojem smo obradili bajke Charlesa Perraulta i Brae
Grimm, odnosno slinosti i razlike u njihovim bajkama Crvenkapica, Trnoruica, Djevojka iz
usnule ume i Matovilka.

2. Bajka kao knjievna vrsta GLAVNI DIO

Bajke su, tako je glasila teza, nastale i tisuama godina ivjele u usmenoj narodnoj
predaji (Hamerak, Zima, 2015: 234).
Prema Teaku, bajka je glavna i najobuhvatnija vrsta djeje knjievnosti te predstavlja
jedan od najstarijih oblika usmenog narodnog stvaralatva. Na krhkoj osnovi stvarnosti
matom su stvorena udesna bia i nevjerojatna zbivanja koja bez obzira na vrijeme svog
postanka, a znajui da su neke bajke stare i nekoliko tisua godina, jo i danas uveseljavaju
djecu i veu njihovu pozornost napetim radnjama u iekivanju sretnog zavretka. Bajka im
tvrdi kako je svaka preobrazba mogua te kako sve to postoji ima duu. S pravom se kae
kako je taj knjievni oblik znaio djetinjstvo u razvoju knjievnosti, a danas je on lektira
namijenjena djetinjstvu svakog ovjeka (Teak, 1998: 5).
Bajku vrlo rano poinjemo priati malom djetetu. U trenutku kad starije dijete prestane
zanimati ta knjievna vrsta, kad se mladi itatelj okrene u potpunosti tekstovima realistikog
diskursa, tragovi bajke ak i tada ostaju duboko urezani. Ono to dijete u najranijoj dobi
proivi u mati, ostavit e snane tragove u njegovu ivotu. Najstarije bajke pronalazimo
dakako u narodnoj umjetnosti. Uvjeti pradavnog ivota i nain prenoenja utjecali su na
oblikovanje strukture bajke kakva se dugo zadrala pa je danas nazivamo klasinom bajkom.
Bitno obiljeavaju takvu bajku natprirodna bia (vjetice, vile, zmajevi), udesni
predmeti (arobno zrcalo, letei tepisi) i nemogua dogaanja (pretvorba abe u
kraljevia). Radnja obino poinje in medias res. Poeci su stereotipni (Bio jednom jedan
ivio jednom jedan), isto tako i zavreci (ivjeli su sretno sve do svoje smrti ivjeli su
sretno, a mi jo sretnije).
Bajke su u pravilu vremenski i prostorno neodreene, a sretni zavreci im daju
optimistini ton. Stroga je polarizacija likova, dobri bivaju nagraeni, a zli kanjeni. Karakteri
1

nisu precizno opisani niti to se tie fizikog izgleda niti psiholoke karakterizacije. Radnja je
zgusnuta, niu se dogaaji i epizode bez opisa. A globalna tema je sukob dobra i zla (Teak,
1998: 5).
U sudaru s civilizacijom klasina je bajka doivjela brojne promjene. Postupni prijelaz
narodne bajke u takozvanu umjetniku bajku moemo najbolje pratiti na primjerima bajki
Charlesa Perraulta i brae Grimm. Oni nisu mijenjali bit narodne bajke, nego su bajku
samo dotjerivali i prilagoavali svome vremenu. Od mnogobrojnih varijanata jedne bajke,
izabrali bi onu najljepu i najbolju, a u nju bi ugradili i neke dijelove iz drugih varijanata
ukoliko su im se inili uspjelijima. Dakako, uz jezino i stilsko dotjerivanje, odnosno
prilagoavanje novom vremenu i novom jezinom standardu. Charles Perrault, ivei i
stvarajui u 17.stoljeu u doba francuskog klasicizma, borio se za umjetnost bliu narodu i
upravo su mu narodne bajke posluile kao odlian primjer kako folklorni motivi mogu u
umjetnosti zamijeniti antike. Svojim radom, Perrault je nagovijestio promjene koje e snano
obiljeiti sljedee knjievno razdoblje romantizam. U samoj Francuskoj Perrault je imao
mnogo sljedbenika i imitatora. No narodna je bajka svoj puni procvat, kao djeja pria,
doivjela s pojavom brae Grimm. Mnoge poznate bajke kao to su Crvenkapica, Snjeguljica,
Trnoruica i tako dalje, djeca irom svijeta upoznaju upravo putem verzija tih pria ove
dvojice njemakih skupljaa bajki. Osim to su biljeili i obraivali narodne bajke, oni su ih
prvi poeli sustavno teoretski prouavati (Teak, 1998: 6).
Vladimir Biti govori da je Bajka (nj. Mrchen, e. fairy tale, r. volebanaja skazka)
pripovjedna vrsta na kojoj su se, stjecajem okolnosti, u ivoj raspravi iskuavale gotovo sve
vanije konstitutivne opreke suvremene knjievne teorije: umjetnika/narodna knjievnost,
usmena/pisama

knjievnost,

jednostavni/sloeni

oblici,

dovreni/nedovreni

oblici,

forma/struktura, arhetip/fenotip, povijest/teorija (Biti, 2000: 29).

Bajke pomau djetetu u prepoznavanju i razvijanju istinskih vrijednosti poput
prijateljstva, odanosti i hrabrosti. Poistovjeujui se s najdraim likovima djeca ue izraavati
elje, strahove i oekivanja. Uz pozitivan uinak na djetetovo psiholoko zdravlje, itanje
pria na glas razvija i modanu aktivnost, pogotovo u djece predkolske dobi. Sluajui
itatelja djeca povezuju znaenje slova s izgovorenom rijei te na taj nain razvijaju
koncentraciju i bre naue itati (Teak, 1997: 24).

Na ovom prikazu moete vidjeti izdvojene neke znaajnije i veini zajednike

karakteristike bajci:
a) irealni dogaaji, likovi, predmeti
b) metamorfoze ili preobrazbe
c) povezivanje ljepote sa karakternim osobinama (lijepi dobri)
d) vremenska i prostorna neodreenost
e) isti poetci i isti zavreci - formulainost
f) uljepava svijet
g) neparni brojevi i broj 12
h) naracija, dijalozi rijetki opisi
i) stroga podjela na dobro i zlo
j) tipizirani likovi
k) arhaian jezik.
Dijete rado prigrljuje bajku. Ona mu je privlana zbog pustolovnosti, zbog optimistine,
idealne projekcije ivota.

3. Biljeke o autorima Sada emo rei neto o samim autorima djela koja
emo obraditi
Charles Perrault roen je u Parizu, 12. sijenja 1628., a umro je 16. svibnja 1703.
takoer u Parizu. Potjee iz imune parike graanske obitelji. Zanimao se za povijest,
filozofiju, prevodio je razne ulomke slavnih djela starorimske knjievnosti. Francuski je pisac
djeje knjievnosti, bajki i bio je lan Francuske akademije. Napisao je neke od danas
najpoznatijih djejih bajki te ga se zaslueno naziva i ocem moderne bajke. Trajna
popularnost Perraultovih bajki uinila ga je jednim od najprevoenijih francuskih knjievnika
(Franz, 2007: 45).
Traei uzore u narodnoj knjievnosti, Perrault se odupirao antikom kultu. Meu
najpoznatijim njegovim bajkama je Ljepotica iz usnule ume iz 1967., ije su se inaice javile
u Brae Grimm i drugih bajkopisaca, a motiv usnule ljepotice poznat je ve u 14.stoljeu. Sa
svojim sinom, Perrault je obilazio sela i zapitkivao one koji znaju bajke, a onda ih je
zapisivao, pa ih je izdao pod sinovim imenom 1967. Naslov knjige je glasio: Bajke moje
majke guske ili prie i bajke iz starih vremena s poukama. Meu tim se bajkama nalaze dobro
3

poznate: Usnula ljepotica, Crvenkapica, Plavobradi, Maak u izmama, Vile, Pepeljuga,

Kraljevi uperak i Pali.
Prema Pintari, u tim e bajkama Perrault uspostaviti poetiku, koju e, u manjoj ili veoj
mjeri, slijediti kasniji bajkopisci, a ona govori kako je slika svijeta opisana nadnaravnim ili
udesnim dogaajima i likovima, stereotipnim poecima i zavrecima, jednostavnom
kompozicijom i jednostavnim jezikom, te stilom zasnovanim na ponavljanjima (Pintari, 1999:
79). Perrault u priu unosi opise, izgled, ponaanje, odjeu i obiaje prilagoenih gospodskom
drutvu, te mijenja stil ostavljajui jednostavan izriaj, grubosti, osloboen pretjeranih
ponavljanja i jednolinosti u okviru crno bijele tehnike, formulainih poetaka, pouka o
dobrome itd. ini veliki zaokret odriui se visoke klasine tematike i stroge Boileauove
poetike, te uvodei priu koja je stoljeima ivjela u puku, ali je prerauje i prepriava kako bi
mogla proi u salonima i u uzvienom drutvu kojem je namijenjena, to potkrjepljuje njegov
galantan stil pisanja. Primjer toga najbolje uoavamo u bajci Pepeljuga gdje se opisuju raskone
haljine i pretvorba bundeve i prekrasnu koiju.. Smanjuje udesnost ili je tumai kao
metaforiko kazivanje (npr. nema spaavanja bake i Crvenkapice iz vukova trbuha). Svojim je
djelima utjecao na brau Grimm stotinu godina kasnije, kao i na Andersena (Pintari, 2008: 77).
Prema Franzu, Perraultove bajki poivaju na narodnim priama, ali je vidljiv utjecaj
preraivaa odnosno samog Perraulta i vremena u kojem je ivio; Bajke prvotno nije namijenio
djeci, ve ih je odraslima esto prepriavao u kraljevskim salonima, te otuda potjee i sam naziv
- salonske bajke. Perraultov stil pisanja karakteriziraju grubosti, nasilja, krvnitvo, ljudoderi
itd. (Franz, 2007: 46).
Njegove su bajke bile vrlo popularne, tako da je imao mnogo sljedbenika koji su ga nastojali
oponaati, pa se bajka izrodila u kienost i pomodarstvo (Pintari, 1999: 80).

SADA BISMO REKLI NETO VIE O BRAI GRIM

Braa Grimm, odnosno Jacob i Wilhelm Grimm, slavu su stekli objavljivanjem

zbirke pria 1812. , pod nazivom Djeje i obiteljske prie kao i mnogih drugih izdanja
tijekom ivota. Razdoblje u kojem djeluju (romantizam) oslobodilo je knjievnost

srednjovjekovnih i baroknih okvira i otvorilo joj put u neposrednost, matu i subjektivnost,

kae Pintari.
U romantizmu njemake knjievnosti znaajno mjesto zauzima bajka i njezini
predstavnici - Braa Grimm, koji su utemeljitelji znanstvene germanistike i Njemakog
rjenika. Bili su sveuilini profesori u Gttingenu i Berlinu. Knjievni rad Brae Grimm
zasnivaju na pukom stvaralatvu dajui istodobno maha i svojoj mati. Nasilje koje se nalazi
u Perraultovim bajkama Braa Grimm ublauju i time bajku pribliavaju djeci.
Dok je Perrault u svoje vrijeme pokazao stanovitu smjelost piui bajke, braa Grimm
skupljala su ih i obraivala potaknuta Perraultom i atmosferom romantizma u kojoj se cjenilo
sve to je narodno. Braa Grimm zajedniki su sakupljala i obraivala bajke, ali je zavrnu
jezinu i stilsku verziju te pravi ton dao Wilhelm. Plod njihova rada su dvije zbirke: Bajke za
djecu i dom iz 1812. i Njemake sage iz 1816. godine.
Grimmove bajke, najpoznatije u svijetu, preraene su kao i Perraultove, ali su Braa
Grimm tvrdila da nisu mijenjala sadraj izvornih bajki, nego su ih samo stilski dotjerala,
odabirui po njima najbolje varijante, a moda i kombinirajui razliite varijante bajki. Za
razliku od Perraulta, u Grimmovim bajkama nema moraliziranja i tendencioznosti, Grimmove
bajke su vedre i vesele, donekle su oiene od pretjeranih grubosti, esto sadre dobre,
duhovite i muzikalne stihove, narodni duh nikad nije izdan, a dodane su nove vrijednosti:
istoa i ujednaenost tona, nenametljivost u prianju.
Prema Pintari, njihove su bajke realistinog tipa. U njima dolazi do izraaja
dosjetljivost, pamet i ismijavanje ljudskih mana poput lijenosti. Na granici su izmeu iste
narodne i umjetnike bajke (Pintari, 2008: 82).
Braa Grimm skupili su i preradili preko dvjesto bajki, pukih pria i poalica, a
najpoznatije su: VUK I 7 KOZLIA, IVICA I MARICA, CRVENKAPICA, PEPELJUGA,
TRNORUICA, SNJEGULJICA, SNJEGULICA I RUICA, AROBNO ZELJE,

ABLJI

KRALJ ILI ELJEZNI HENRICH, SEDAM GAVRANA, BIJELA I CRNA ZARUNICA, i tako
dalje
U njihovo vrijeme narodna je pria na visokom nivou. Izbacivali su grubost i
pretjerana ponavljanja iz narodnih pria, a na kraju ih stilski i jezino dotjeruju. Nisu pisali za
gospodske salone, pa narodnu priu ne trebaju oblaiti u gospodske haljine, kae Girard (itaj
irar). (Girard, 2013:63)
5

U stvaralatvu Brae Grimm moemo zapaziti sljedee:

1. biblijski motivi ili osobe ne funkcioniraju kao nadomjestak bajkovitom, nego su
antroporfizirani, zato da se njima izrekne ivotni nauk
2. biblijski doivljaji su u funkciji provodnih motiva, odnosno onih koji nose i pokreu
fabulu
3. za poantu se koristi biblijska istina o mudrosti, zasluenoj kazni, dobroti i sl. (Pintari,
2008: 85)
Braa Grimm su pisala i poune prie u kojima su glavni likovi, osim ljudi, ivotinje i
biljke. U tim se priama govori o ljudskim manama: oholosti, nadobudnosti, umiljenosti,
samoljublju, hvalisavosti. Neki primjeri pounih pjesama su prie O mudrom krojaiu, Vuk i
ovjek, etiri brata od zanata, Guarica. Snjeguljica i Ruica (Pintari, 1999: 88).

3. CRVENKAPICA

Crvenkapica je jedna od poznatijih pria koja govori o djevojici sa crvenom kapom i

platom, koja proivljava zgode na putu do bake. Iako u prii nema vjetica, vila i drugih
nestvarnih bia, u njoj je puno neobinih i nestvarnih dogaaja. Ljupka nevina djevojica
koju proguta vuk, slika je to se neizbrisivo urezuje u sjeanje. Crvenkapica postoji u mnogo
razliitih verzija, a najomiljenija je ona Brae Grimm, u kojoj se Crvenkapica i baka nanovo
raaju, a vuku bude dodijeljena zasluena kazna. Meutim, knjievna povijest ove prie
poinje s Peraulltom. Na engleskom jeziku pria je poznatija pod naslovom Little red riding
hood, odnosno Mala crvena jahaka kapa, premda je prikladniji naslov koji su joj dala Braa
Grimm - Crvenkapica. Peraulltova pria zapoinje kao i sve ostale poznate inaice, kazujui
da je baka unuci saila malu crvenu kapuljau za jahanje, odnosno kapicu, po emu je
djevojica i postala poznata.
Unato tome to je Crvenkapica bila dobro dijete koje je uvijek slualo majku i inilo
onako kako bi joj majka rekla, ovog puta nije postupila racionalno i bila je nadmudrena od
strane opasne zvijeri. Jednog dana majka je poslala Crvenkapicu bolesnoj baki, a na putu kroz

umu susrela je vuka. Nadalje se vuk informira o kui bolesne bake s namjerom da e je tamo
pojesti.
Vidljivo je da su Perrault i Braa Grimm zabiljeili istu bajke koja se razlikuje u nekim
detaljima. U Perraultovoj Crvenkapici, vuk se ne presvlai u bakino ruho, ve jednostavno
legne u njezinu postelju, a kad Crvenkapica stigne, zove je neka mu se pridrui. Crvenkapica
se svue i legne u postelju, te iznenaena izgledom gole bake uzvikne: Bako, kako su ti
velike ruke, vuk odgovara Da te bolje zagrlim. Nakon razgovora kojega nema u verziji
Brae Grimm, slijede poznata pitanja o bakinim velikim uima, oima i zubima. Na
posljednje pitanje vuk povikne: Da te bolje prodrem! te skoi iz postelje i proguta
Crvenkapicu. Grimmova Crvenkapica meutim na kraju ima i dodatak. Nakon to vuk pojede
i baku i Crvenkapicu, legne u postelju, zaspi i zahre. Tada pored bakine kue naie lovac i
pomisli da baki treba pomo. Lovac ue u kuu i spazi vuka, kojega ve odavno trai.
Pomou noia raspori vuka. Kako zaree vuji trbuh, tako zasja crvena kapica. Prvo iz
trbuha izae Crvenkapica, zatim i baka. Tada kamenjem natrpaju vukov trbuh, pa kada je on
doao k sebi i pokuao pobjei, kamenje ga povue k zemlji. Ova je zgoda pomogla
Crvenkapici da zakljui: Ne smije nikad vie sama skrenuti s puta i trati u umu kada ti
majka zabrani! (Pintari, 1999: 87).
U Perraultovoj verziji, vuk nije kanjen za nedjelo, no ini se da je autor smatrao da e
djeca nauiti biti oprezna u susretu s drugima, a ne lakovjerna poput Crvenkapice. A mogue
je da Perrault o svemu tome i nije razmiljao, nego je jednostavno bajku zabiljeio u obliku
kako ju je uo (Bettelheim, 2004:148). Njegova izvorna verzija, prema Pintari, nastavlja se
kratkom pjesmom koja izlae pouku koju valja izvui iz prie, a to je da dobre djevojice ne
bi smjele sluati svakakve ljude. Ako ih sluaju ne iznenauje to e ih vuk uhvatiti i pojesti.
Uljudni vukovi su oni najopasniji.
Peraullt nije samo elio zabaviti publiku, ve i svakoj prii dati odreenu moralnu
pouku. Otud je razumljivo to ih je mijenjao u tu svrhu. No, time je svojim bajkama oduzeo
velik znaaj. Kako on pripovijeda priu, Crvenkapicu nitko nije opomenuo da ne zastajkuje na
putu do bakine kue, niti da ne skree s pravog puta. U njegovoj je verziji takoer besmisleno
to i baka, koja nije uinila nita loe, na kraju bude unitena. Peraulltova Crvenkapica gubi
velik dio privlanosti, jer tako oito njegov vuk nije grabeljiva zvijer, ve metafora koja
malo to preputa sluateljevoj mati. Takva pojednostavljenja i neposredno iskazana pouka

pretvara tu potencijalnu bajku u opominjajuu priu. Tako se sluateljeva mata ne moe

pokrenuti i prii dati osobno znaenje (Bettelheim, 2004:148).
Zarobljen racionalistikim tumaenjem svrhe prie, Peraullt sve ini jasnim to je vie
mogue. Na primjer, kad se djevojica svue i pridrui vuku u postelji, a on joj kae kako mu
snane ruke slue da je bolje zagrli, nita nije preputeno mati. Budui da u odgovoru na tako
izravno i oigledno zavoenje Crvenkapica ne pravi ni mig da pobjegne ili da se odupre, ona
je ili glupa ili eli biti zavedena. Ni u kom sluaju nije pogodan lik za poistovjeivanje. Uz
ovakve pojedinosti, Crvenkapica se od naivne, privlane djevojke koja zanemaruje majine
opomene i uiva naine za koje svjesno vjeruje da su bezazleni, pretvara u nita drugo do u
posrnulu enu (Bettelheim, 2004:148).
Takoer, Sluatelj prie s razlogom se moe zapitati zato vuk ne podere
Crvenkapicu im je sretne. Prema Bettelheimu, Peraullt nudi prividno objanjenje da bi vuk
to uinio kada se ne bi bojao drvosjea u blizini. Budui da je u Peraulltovoj prii vuk
zavodnik, jasno je da bi se stariji ovjek bojao zavesti djevojicu ondje gdje ga drugi uju i
vide. S druge strane, Braa Grimm daju objanjenje kako odlaganje vukova napada
objanjava njegova pretjerana lakomost jer Vuk pomisli: Mlado njeno stvorenje, kakav
mastan zalogaj, bit e mnogo ukusniji od stare mora postupiti lukavo i epati obje.
Meutim, ovo objanjenje nema smisla, jer se vuk mogao odmah i ondje doepati
Crvenkapice, a poslije prevariti baku i pojesti i nju.
to se jo nekih razlika tie, dok je u Peraulltovoj obradi naglasak na spolnom
zavoenju, drukije je kod Brae Grimm. U njoj se spolnost ne spominje ni izravno ni
posredno (Bettelheim, 2004:154).
Dodajmo i da braa Grimm daju i jednu vanu varijantu Crvenkapice,a razlika se
uglavnom sastoji tek u jednoj dopuni osnovne prie koju smo malo prije obradili. Pria se
kako u jednoj kasnijoj prilici, kad je opet nosila kolae baki, drugi vuk pokua Crvenkapicu
odvui sa prave staze (metaforiki - vrline). Ovaj put djevojica pohita k baki i sve joj ispria.
Zajedno utvrde vrata da vuk ne moe ui. Na kraju se vuk oklizne s krova u korito puno vode
i udavi se. Pria ovako zavrava: A Crvenkapica je veselo otila kui i nitko joj nije naudio
(Bettelheim, 2004:153).
A kao neki zakljuak ovog dijela, izdvojili bismo injenicu da ako netko iscrpno
objanjava znaenje bajke, to djetetu unitava njenu vrijednost. Peraullt postupa jo gore
8

pretjeruje u objanjavanju. Sve dobre bajke imaju znaenja na mnogo razina. Iskljuivo dijete
moe znati koja su mu znaenja u tom trenutku vana. Kako odrasta, dijete otkriva nove
izraze ovih dobro znanih pria, i to ga uvjerava kako mu poimanje doista sazrijeva, jer mu
sada ista pria toliko vie otkriva. To se moe dogoditi jedino ako se djetetu didaktiki ne
kae to bi trebao biti predmet prie. Jedino kad je otkrie prije skrivenih znaenja neke bajke
spontano i intuitivno postignue samoga djeteta, ona mu dobiva puno znaenje. Ovo otkrie
pretvara priu iz neeg to se djetetu daje, u neto to ono djelomino stvara za sebe
(Bettelheim, 2004:149).

Sada bismo Vam postavili bismo nekoliko pitanja i otvorili raspravu:

1. Koje su po Vama slinosti, a koje razlike ovih dviju verzije, izuzevi razlike u
sadraju? Konkretno, u vaem odgovoru bismo eljeli uti to vi mislite o poukama
ovih verzija, te koju biste vi pouku uenicima naglasili?
2. Na samom poetku majka Crvenkapici govori: nemoj skretati s puta ni trati, jer
moe pasti i razbiti bocu, pa baka nee nita imati. Nemoj zaboraviti pozdraviti baku
i kazati joj Dobro jutro, bakice! Ve iz samo ta dva primjera vidimo odgojnu
komponentu roditeljstva, no je li taj nain odgoja koristei frazu nemojispravan?
3. Ako se ve u samoj bajci, iji je zadatak voditi dijete putem odrastanja, djeci govori ti
ne smije ovo, ti ne smije ono Smatrate li da bi trebalo uope takve bajke itati
djeci ili ne? Objasnite zato!

I za kraj Crvenkapice, na ovom smo prikazu, izdvojili neka od moguih pitanja,

koje moete kao budui uitelji iskoristiti pri obradi ove bajke. Malo ih prouite, moemo ih i
proitati i ukoliko netko ima ideju za izmjenu ili dopunu, slobodno nam kae.

IZRAAVANJE DOIVLJAJA:

Zna li bajku o Crvenkapici?

Po emu se ova bajka razlikuje od one koju ti zna?

Koja ti je bajka draa? Objasni zato?

VRIJEME I MJESTO RADNJE:
9

Gdje je ivjela crvenkapica?

Gdje je Crvenkapica susrela vuka?

Kako zamilja umu kroz koju je Crvenkapica prolazila?

Gdje se nalazila bakina uma

LIKOVI:

Kakva je Crvenkapica?

Po emu je Crvenkapica dobila ime?

usporedi Crvenkapicu i vuka: koji je lik stvaran, a koji nestvaran, koje su im osobine?

Kako se vuk ponaao prema Crvenkapici kad su se susreli u umi?

Zato Crvenkapica nije posumnjala da vuk nema dobre namjere?

Kakav je vuk? Objasni svoje miljenje.

STVARAMO I MATAMO:

Promijeni kraj prie. Ispriaj je tako da zavri sretno.

Da si ti Crvenkapica, koga bi pozvala/pozvao da te spasi od vuka? Objasni odabir!

Iz bajke o Crvenkapici izdvoji sve to moe vidjeti, uti, pomirisati, dotaknuti,

okusiti.

Nacrtaj Crvenkapicu u umi.

Zamisli da Crvenkapica ivi u tvome susjedstvu. Ispriaj priu kao da se sada dogaa.
Tko bi mogao biti vuk? Gdje bi ga Crvenkapica mogla susresti?

Gdje ivi njena baka? Kako bi se dananja Crvenkapica spasila od vuka?

(Perrault, 2006: 193)

Nakon Crvenkapice, sada pelazimo na Ljepoticu iz usnule ume, ili Vama sigurno
poznatiju kao Trnoruicu.

10

2.Ljepotica iz usnule ume / Trnoruica

Ljepotica iz usnule ume klasik je na podruju bajki, a ujedno je i prva u nizu bajki to
ih je Perrault objavio u svojoj zbirci.
Svaka prava bajka bavi se sretnim zavretkom koji oznaava sretnu integraciju
(razrjeenje) nekog sukoba. To je ono to bajku beskrajno razlikuje od veine modernih pria
za djecu. Bajka u kaos unosi red, gradi smisao i povjerenje u ivot. Svaka bajka implicitno
ukazuje na to da ivot ima smisla, da ga je vrijedno ivjeti i da u njemu postoje vrijednosti za
koje vrijedi ekati i boriti se (Bettelheim, 2004:7).
Priu o uspavanoj ljepotici svi znamo: dakle, na krtenje dugo eljene kraljevne
pozvane su vile da budu kume i da donesu darove - ljepotu, aneosku ud, ljupkost te
glazbenu i plesaku nadarenost. Zanimljivo je, zapravo, da nijedna vila kraljevni nije podarila
pamet i inteligenciju, no toj se injenici zapravo i ne treba uditi zato to o inteligenciji,
barem kada je o enama rije, u to vrijeme nije bilo pristojno misliti jer takav dar, jednostavno
reeno, nije bio prikladan, pa se stoga vile nisu ni trudile oko njega. Meutim, zla vila koja
nije bila pozvana baci na kraljevnu ari kao svoj dar i ree da e se dijete kad postane
djevojkom ubosti u prst na vreteno te da e od toga umrijeti. No pribrala se jedna od dobrih
vila, koja, nije mogla skinuti te ari, no mogla ih je ublaiti i promijeniti njihov uinak:
kraljevna umjesto da umre, zaspi i probudi se nakon stotinu godina kad je poljubi kraljevi.
Kralj pod prijetnjom smrti zabrani koritenje vretena, ak i njihovo posjedovanje, svuda po
kraljevstvu, ali sve je uzalud. Kad kraljevna navri petnaest godina, sluajno u jednom od
tornjeva dvorca naie na neku staru enu kako prede. Kraljevna zatrai da i ona proba ovaj
njoj nepoznati posao i dogodi se neizbjeno. Vjetiino se prokletstvo ispuni. Dobra se vila
vrati i uspava sve u dvorcu. Napokon stie kraljevi i uvi priu o zaaranosti, ode u umu
koja se rastvori kad on u nju stupi i ue u dvorac. Poljubi kraljevnu, svi se u dvorcu probude i
nastave raditi ono to su prije zapoeli...
Trnoruica je danas najpoznatija u dvije razliite verzije: u Perraultovoj kao Ljepotica
iz usnule ume i u verziji brae Grimm. Prie su vrlo sline, no ipak postoje razlike. Kod
brae Grimm kraj Trnoruice izgleda ovako: "Sagnuo se i poljubio je. Kako ju je poljupcem
dodirnuo, otvori Trnoruica oi, probudi se i vrlo ga ljubazno pogleda. Zajedno se spustie u
dvorac; kralj, kraljica i svi dvorani ve su se probudili i gledali jedni druge u udu. I konji su
11

u dvoritu ustali i stresli se, lovaki psi poskoili u zamahali repom. Golubovi na krovu
izvukoe glavice ispod krila, ogledae se i poletjee u polje. Pokrenue se i muhe na zidovima.
Vatra je u kuhinji zapucketala i jelo se nastavilo kuhati. Peenka je ponovno poela cvrati.
Kuhar je tako pljusnuo kuhinjskog momka da je on zajaukaom a slukinja je poela erupati
pijetla. Zatim su u sjaju i raskoi proslavili vjenanje kraljevia i Trnoruice te su zadovoljni
dugo ivjeli." Tako se dogaa i u modernim inaicama, no kod Perraulta pria tee dalje.
Naime, nakon to ih probueni dvorski kapelan vjena u dvorskoj kapelici, kraljevi ubrzo
postane otac keri Zori i sinu Danu. Kraljevi ih dri u tajnosti od svoje kraljice majke koja je
bila iz roda ljudodera. Kad on stupi na prijestolje, dovede kraljevnu i djecu u glavni grad, a
kraljevstvo ostavi na upravljanje svojoj majci dok sam ode u rat protiv susjednog cara
Pjevalice. Kraljica majka poalje kraljevnu, a sad kraljicu, i djecu u skrovitu ladanjsku kuu u
umi i naredi stolniku da za objed eli djevojicu zoru pripremljenu u Robertovu umaku.
Stolnik pripremi janjetinu u tako tenu umaku da ga gospodarica uvjeravae kako u ivotu jo
nita tako ukusno nije jela. Osam dana poslije kraljica ljudoderka poeli za veeru malog
Dana. Stolnik se opet poslui lukavstvom te kraljici poslui meku janjetinu koja se njoj uini
boanstveno ukusnom. A onda zla kraljica poeli njihovu majku, i to u istom umaku kao i
djecu. Stolnik joj poslui mladu koutu, koju ljudoderka pojede u slast. Uskoro, meutim,
otkrije prijevaru i naredi da se usred dvorita postavi velika bava pa je dade napuniti
krastaama, otrovnicama, bjeloukama i drugim zmijama te naloi da u nju ubace kraljicu i
njezinu djecu, kao i stolnika, njegovu enu i slukinju: bijae izdala zapovijed da ih sve
dovedu ruku svezanih na leima. No kralj se vraa u zadnji as, razotkrivena kraljica majci
baci se u bavu i u njoj nestaje, a ostali nastave ivjeti sretno (Perrault, 2006: 219-225).
U Verziji brae Grimm, kako govori Pintari, izgubljeno je neto to je postojalo kod
Perraulta. Poeljeti smrt novoroenetu samo zato to netko nije bio pozvan na krtenje, ili to
je dobio loiji, srebrni pribor obiljeje je zle vile. Tako kod Perraulta, kao i u verziji brae
Grimm, na samom poetku prie nalazimo kumu-vilu, podvojenu na njene dobre i zle izraze.
Sretan zavretak zahtjeva da zlo naelo bude kanjeno i uklonjeno te jedino tada moe
pobijediti dobro, a s njime i srea. Kod Perraulta, zlo naelo biva uniteno, i time izvrena
pravda bajke. Na kraju je kanjena maeha iz Trnoruice i to tako da joj se dogodio zlo koje je
prieljkivala drugima upala je u bavu u koju je namjeravala strpati snahu i unuad: Bili oni
tamo, a krvnici se spremali baciti ih u bavu, kad uto kralj kojega nisu oekivali tako rano
ujae u dvor. Nitko mu se ne usudi razjasniti, pa stara kraljica razjarena cijelim dogaajem,

12

skoi na glavu u bavu i zaas je progutae gladne ivotinje koje su tamo na njezin zahtjev
stavili (Pintari, 1999: 80).
No, u verziji brae Grimm zla vila ne biva kanjena.
Koliko god se pojedinosti razlikovale, glavna tema svih verzija Trnoruice jest da e
do spolnog buenja djeteta doi usprkos svih pokuaja da ga sprijee. Verzije Perraulta i brae
Grimm poinju naznakom da ovjek moe dugo ekati dok nae spolno zadovoljenje to se
pokazuje dobivanjem djeteta. Kae nam se kako su kralj i kraljica vrlo dugo prieljkivali
dijete. Kod Perraulta roditelji se ponaaju kao njegovi suvremenici (obavljaju kupke, zavjete,
hodoaa, bogougodna djela), ali nita nisu postizali. Kad, naposljetku, kraljica ipak rodi
ker. Poetak bajke kod brae Grimm mnogo je blii duhu bajke: jednom davno ivjeli kralj i
kraljica koji su svakog dana govorili: Ah kad bismo bar imali dijete. No ipak, aba joj
prorie sudbinu i kraljiina e se elja da na svijet donese ker, ostvaruje. Ovo, uz to to se
kraljica kupa, razlog je za vjerovanje da je do zaea dolo prilikom abine posjete kraljici (u
bajkama aba esto simbolizira spolno zadovoljenje) (Bettelheim, 2004: 196).
Kad Trnoruica konano dosegne i tjelesnu i duevnu zrelost, te je spremna za ljubav,
a s njom i za spolnost i brak, tada se otvara ono to se inilo neprohodno. Zid od Trnja
odjednom se pretvara u ogradu od velikih cvjetova to se razmie i kraljeviu otvara prolaz.
Poruka koja se ovdje podrazumijeva, ista je kao u mnogim drugim bajkama: ne uznemirujte se
i nita ne pokuavajte pourivati kad sazri trenutak, nerjeiv problem, rijeiti e se sam od
sebe (Bettelheim, 2004:202).
Buenje iz dugog sna dijete e razliito shvatiti, ovisno o svojoj dobi. Mlai e u
njemu vidjeti uglavnom buenje u samosvojnost, tj postignue unutarnje skladnosti id, ega i
superega (Bettelheim, 2004:202).
Trnoruica naglaava dugotrajno, mirno usmjeravanje na sebe, esto i neko vrijeme
neposredno nakon nje, djevojke su pasivne, izgledaju pospano i povlae se u sebe. Premda
nikakvo slino vidljivo stanje me navjeuje nastup spolne zrelosti kod djeaka, mnogi od
njih tijekom puberteta proivljavaju razdoblje umora i povlaenja u sebe, kao i djevojke.
Stoga je razumljivo to je bajka u kojoj na poetku puberteta poinje dugako razdoblje sna,
dugo bila veoma omiljena meu djevojicama i djeacima. Tijekom velikih ivotnih
promjena, kao to je adolescencija, za uspjeno mogunosti rasta nune su i razdoblja
aktivnosti i razdoblja nepokretnosti. Do okretanja sebi, to se izvana ini kao pasivnost (ili
ivot u snovima), dolazi onda kad se u ovjeku odvijaju tako vani unutarnji duevni procesi
13

te nema snage za djelovanje prema vanjskom svijetu. Bajke poput Trnoruice, kojima je
sredinja tema razdoblje pasivnosti, omoguuju nezrelu adolescentu da se u razdobljima
neaktivnosti ne brine: ve doznaje da se sve odvija dalje. Sretan zavretak obeava djetetu da
se nee dovijeka zaglaviti u prividnoj neaktivnosti (Bettelheim, 2004:195).
Simboliki jezik bajki priopuje da poto su prikupili snagu u samoi, sada moraju
stei vlastitu osobnost. Ovaj razvoj zapravo i jest pun opasnosti: adolescent se mora odrei
sigurnosti djetinjstva, to se prikazuje lutanjem po opasnoj umi; mora se znati suoiti sa
svojim nasilnim sklonostima i strepnjama, to ih simboliziraju susreti s divljim ivotinjama ili
adajama; mora upoznati sebe, to se daje razumjeti iz nailaska na udne likove i doivljaje.
Trnoruica hrabri dijete da se ne plai opasnosti od pasivnosti. Koliko god Trnoruica bila
doista stara, u mnogome nosi vaniju poruku dananjoj mladei nego mnogobrojne druge
prie. Trnoruica kazuje kako dugo razdoblje mirovanja, razmiljanja, usredotoenosti na se,
moe voditi, a esto zbilja i vodi, najviem postignuu (Bettelheim, 2004:195).
Jo se nedavno tvrdilo kako se borba protiv djetinje ovisnosti, a za izgradnju
osobnosti, u bajkama nerijetko drugaije opisuje za djevojicu nego za djeaka i da je to
posljedica spolnoga stereotipa. Bajke ne daju takve jednostrane slike. Sve i kad se prikazuje
kako se djevojica, u borbi da postane svoja, povlai u sebe, a djeak kao onaj koji se
agresivno nosi sa vanjskim svijetom, ovo dvoje zajedno simboliziraju dva naina kojima
ovjek postie samosvojnost: uei razumjeti i unutarnji i vanjski svijet i njima zagospodariti
(Bettelheim, 2004: 196). U tom smislu, junaci i junakinje opet su projekcije, u dva razliita
lika, dvaju odijeljenih vidova, jednog te istog procesa kroz koji, dok odrasta, svatko mora
proi.
Vie nego druge Perraultove bajke, Ljepotica iz usnule ume vue korijene iz mnogih
europskih mitova, kako poganskih, tako i kranskih, a Perrault se piui svoju inaicu, obilno
posluio priom o uspavanoj ljepotici Sole, Luna et Talia iz zbirke Giambatiste Basilea Il
Pentamerone. Perrault je, svoju bajku namijenio visokoj graanskoj klasi elei skrenuti
pozornost na vrijednosti enske strpljivosti i pasivnosti. Neki elementi njegove prie poznati
su iz srednjovjekovne dvorske romance Perceforest (objavljene 1528.) u kojoj kraljevnu
Zellandine siluje lutajui princ dok ona spava zaaranim snom. Ljepotica iz usnule ume ,
posluila je kao predloak brojnih opera te baletnih predstava.

14

Popularnost te bajke svakako je pridonio i istoimeni cjeloveernji animirani film u

produkciji Walta Disneyja u kojemu su u Perraultovoj bajci dodani elementi baleta ruskog
skladatelja Pjotra Iljia ajkovskog (Perrault, 2006: 219-225).
Sada nas zanima kako biste vi ukratko karakterizirali protagoniste i kakav su utisak
Ljepotica iz usnule ume i Trnoruica ostavile na Vas? Moda Vam se neka bajka nije
svidjela, i ako nije zato?
Pitali bismo vas i jeste li uoili jo prije samog itanja neto neobino vezano uz
nazive pria koje danas obraujemo? Dakle radi se o Crvenkapici, Trnoruici, Matovilci
(odgovor: simbolika i metaforika imena).
A na ovom smo prikazu takoer izdvojili neka od moguih pitanja, koje moete
kao budui uitelji iskoristiti pri obradi ove bajke. Moemo ih na brzinu proitati, i
ukoliko netko ima ideju za izmjenu ili dopunu, slobodno nam kae.

I nakon Crvenkapice i Trnoruice, doli smo do posljednje bajke koju emo danas
obraditi.

4. Matovilka

Matovilka je jo jedna u nizu poznatih bajki Brae Grimm, ili Zlatokosa - kako je jo
poznatija u novije vrijeme, koja nam govori o djevojci zarobljenoj u dvorcu, te o ljubavi
izmeu mladog kraljevia i djevojke duge plave kose koja je nadvladala sve vjetije zle
namjere. Bili su uporni u svojim namjerama kako bi bili ponovo sretni zajedno, a na putu
prema srei vjetica im je bila najvea prepreka. Prole su mnoge godine, a njihova je ljubav
nadjaala sve. Zla vjetica se trudila razdvojiti ih na sve naine, no u tome nije uspjela. Iako
su godinama bili razdvojeni, kraljevi je pronaao svoju voljenu Matovilku i vie nikada se
nije odvajao od nje. Iz bajke proizlazi poruka da je ljubav ipak jaa od svih zlih sila.
Ukratko smo Vam ispriali glavne smjernice bajke, no da ne bi sada nekog samo
prozvali da nam prepria detaljnije samu bajku, radnje emo se prisjetiti na jedan drugi nain.
Dakle, likovi u prii su Matovilka, vjetica te, kraljevi. Molim ______, _______ te _______
15

da istupe ovdje naprijed. No, nama e trebati i pripovjeda. To e recimo biti _______. Tako,
sada kada imamo likove, izvesti emo malu improvizaciju. Ovaj nain ponavljanja radnje je
takoer jedan od naina kako ete vi sa uenicima moi obraditi lektiru. Dakle, izvest emo
dramatizaciju Matovilke.

Sada kada smo Vam ukratko pribliili ove tri bajke, vjerujem da ste i sami jo i prilikom
itanja, ali i iz samih naslova zakljuili koji su protagonisti ovih pria. Dakako, radi se o
enskim likovima. Zanima nas, to po vama svjetonazorski Trnoruica i Matovilka dananjoj
djeci poruuju? (odgovor: ne treba biti pasivan)

5. Zakljuak

Dakle, da ponovimo i zakljuimo.

Bajka je glavna i najobuhvatnija vrsta djeje knjievnosti te predstavlja jedan od najstarijih
oblika usmenog narodnog stvaralatva
Ono to dijete u najranijoj dobi proivi u mati, ostavit e snane tragove u njegovu ivotu.
Najstarije bajke pronalazimo dakako u narodnoj predaji.
Bajke su u pravilu vremenski i prostorno neodreene, a sretni zavreci im daju optimistini
ton. Stroga je polarizacija likova, dobri bivaju nagraeni, a zli kanjeni. Karakteri nisu
precizno opisani niti to se tie fizikog izgleda niti psiholoke karakterizacije. Radnja je
zgusnuta, niu se dogaaji i epizode bez opisa, a globalna tema je sukob dobra i zla.
Neke znaajnije i veini bajci zajednike karakteristike su:
irealni dogaaji, likovi, predmeti, metamorfoze ili preobrazbe, povezivanje ljepote sa
karakternim osobinama (lijepi dobri), vremenska i prostorna neodreenost, isti poetci i isti
zavreci formulainost, uljepava svijet, neparni brojevi i broj 12, naracija, dijalozi rijetki
opisi, stroga podjela na dobro i zlo, tipizirani likovi te arhaian jezik.

16

U sudaru s civilizacijom klasina je bajka doivjela brojne promjene. Postupni prijelaz

narodne bajke u takozvanu umjetniku moemo najbolje pratiti na primjerima bajki
Charlesa Perraulta i brae Grimm. Oni nisu mijenjali bit narodne bajke, nego su bajku
samo dotjerivali i prilagoavali svome vremenu.
Grimmove bajke, najpoznatije u svijetu, preraene su kao i Perraultove, ali su Braa Grimm
tvrdila da nisu mijenjala sadraj izvornih bajki, nego su ih samo stilski dotjerala. Za razliku od
Perraulta, u Grimmovim bajkama nema moraliziranja i tendencioznosti, Grimmove bajke su
vedre i vesele, donekle su oiene od pretjeranih grubosti, esto sadre dobre, duhovite i
muzikalne stihove, narodni duh nikad nije izdan, a dodane su i nove vrijednosti kao to su
istoa i ujednaenost tona, te nenametljivost u prianju.
Bajke pomau djetetu u prepoznavanju i razvijanju istinskih vrijednosti poput prijateljstva,
odanosti i hrabrosti. Poistovjeujui se s najdraim likovima djeca ue izraavati
elje, strahove i oekivanja. Uz pozitivan uinak na djetetovo psiholoko zdravlje, itanje
pria na glas razvija i modanu aktivnost, pogotovo u djece predkolske dobi.
Sluajui itatelja djeca povezuju znaenje slova s izgovorenom rijei te na taj nain razvijaju
koncentraciju i bre naue itati
Sretan zavretak bajke ohrabruje dijete da upozna i da se nosi sa svojim emocijama,
pokazujui u emu je smisao borbe za postizanje samo-ostvarenja na putu odrastanja. U
usporedbi sa mitom, bajka umirujue djeluje na procese formiranja osobe i nastajanja ega, dok
mit pak nudi izvrsne uzore za oblikovanje superega.
Da bi pria doista zadrala djetetovu panju, mora ga zabavljati i pobuivati radoznalost. No,
da bi mu obogatila ivot, mora poticati matu; pomoi mu razviti um i razbistriti osjeaje;
mora biti prilagoena njegovim brigama i tenjama; mora u cijelosti priznati njegove tekoe,
a istodobno ukazivati na rjeenja problema koji ga zbunjuju. Ukratko, u isti as pria mora biti
povezana sa svim vidovima djetetove osobnosti - i to bez ikakva omalovaavanja, priznajui
dapae svu ozbiljnost njegovih neprilika i istovremeno podravajui njegovo pouzdanje u
sebe i budunost (Bettelheim, 2004:14).

17