Razvoj fotografije u Hrvatskoj tijekom 19.st.

-od poze do pokrenute slikeSeminarski rad

U doba bidermajera pojavila se fotografija kao najznaajnije otkrie. Brzoj recepciji

fotografije pogodovao je nagli razvoj graanske klase meu kojom je portretna minijatura bila
veoma omiljena. Prvi fotografi su se generirali uglavnom iz redova slikarstva, njihovi radovi

predstavljaju na neki nain prijelazni stadij iz minijature prema fotografiji, a moe i obrnuto s
obzirom na pretenzije. Uglavnom su to dagerotipije 1, kalotipije2 i ambrotipije3, esto runo
doraene i kolorirane.
Kalotipijski uradci na slanom papiru, kojeg podloga asociran na bjelokosnu, upijaju i
reduciraju fotografiju, omoguujui doradu prozirnim istim akvarelom. Rezultat su esto
skoro nerealni prozrani likovi.
Hrvati su rano bili obavijeteni o otkriu novog medija. Pod prorokim naslovom Najznatnije
otkritje naeg vremena objavljena je u rubrici Razliitosti informacija o fotografiji u Gajevoj
Danici Ilirskoj. Ovo je prva vijest o fotografiji na hrvatskom jeziku.
O samoj praksi fotografiranja u naim krajevima, vjerojatno ve 1839. godine, dokumentirano
je djelovanje Demetra Novakovia. Nema njegovih sauvanih fotografija nego o tome
znamo kroz pisane dokumente. Ivan Kukuljevi Sakcinski, na prvi povjesniar umjetnosti,
zabiljeio je: Novakovi, slikar i daguerotipista, bavio se oko godine 1839. u Parizu, od kuda
je oko godine 1840. doao u Zagreb te je snimio vie zagrebakih okolica, koje je putem
dagerotipije umnoio.
Poslije njega proetat e naim krajevima mnotvo putujuih dagerotipista koji su se, donosei
sve usavrenije postupke, po novinskim oglasima u tisku nadmetali u kvaliteti usluge. Prvi
stie 1848. Johnn Bosch koji je sam usavravao i skratio fotografski postupak. Za njim dolazi
Josip Strohberger, slikar dagerotipist kojeg pamtimo kao autora reprezentativnih slikarskih
portreta bana i banice Jelai.
U povijesnom arhivu u Dubrovniku meu ostalim pronaeni su i dvadesetak veduta koje se
pripisuju Josipu Betondiu. Njegovo najranije poznato djelo je Procesija svetog Vlaha 1848.
koje je prekrasan primjer prijelaznog oblika izmeu fotografije i minijature, odnosno tretmana
fotografije na nain starijeg medija, ili gledano iz perspektive kasnijeg razdoblja, suvremenim
jezikom mogli bismo je nazvati i manipuliranom fotografijom, pa ak i fotokolaem.
Hrvatski ban Josip Jelai bio je jedan od popularnijih linosti srednje Europe polovinom 19.
stoljea. Njemu u ast Johann Strauss stariji dao je napraviti njegov dagerotipijski lik ulagan u
prepolovljeni talir. Polovice talira ponovo bi se spojile navojem te bi portret bio zatvoren kao

1 Dagerotipija = izvorno fotografija na posrebrenom bakrenom limu koji je obraen

plinovitim jodom kako bi na njezinoj povrini nastao srebrni jodid; nakon ekspozicije
(izlaganja svjetlu) razvija se pomou plina ive. Postupak je izumio L. J. M. Daguerre i
objavio 1839. godine.
2 Kalotipija = isto to i talbotipija (po izumitelju, engleskom fiziaru W. H. Talbotu) fotonegativ na papiru i slika izraena po njemu.
3 Ambrotipija = metoda na staklu
2

u medaljonu. On je bio prestini nakit i dodjeljivao se za specijalne zasluge ili se nosio kao
amulet.
Ljepi spol u 19. stoljeu nije bio samo fotografskim modelom nego i aktivnim djelatnikom
pa i uvoditeljem nedugo prije izumljenih metoda na staklu (ambrotipije) i votanom platnu
(panotipije). Upravo takvim sposobnostima reklamiraju se dvije ene, blizanke, Barbara i
Terezija Lentsch koje umeu portrete i na prstenje.
Putujui fotografi nestati e sa scene krajem pedesetih godina 19. stoljea, istisnuti od dobro
organiziranih i uvedenih atelijera.
Na samom poetku autorske povijesti fotografije u Hrvatskoj stoji Juraj grof Drakovi. Tek
nedavno valorizirana je njegova fotografska djelatnost koja ga je pomnijim istraivanjima
potvrdila kao pionira amaterske fotografije u Hrvatskoj. Snimio je cijeli niz kalotipija i
ulijepio ih u album, u vrijeme dok se ovom djelatnou kod nas bave tek rijetki putujui
dagerotipisti a o stalnim atelijerima jo nema ni spomena. Repertoar Drakovievih
fotografija moemo svesti na nekoliko karakteristinih tema. Najea tema je portret
pojedinca prikazanog do pojasa ili kao tri etvrt figure, mahom u sjedeem poloaju sa vrsto
oslonjenim rukama, to je, naravno, uvjetovano tehnolokim ogranienjima medija onog
vremena. Pojedinane figure u stojeem poloaju nalazimo samo u Drakovievom opusu. Jo
jedna esta tema njegovih fotografija skupni su portreti lanova obitelji i prijatelja. Oni su
okupljeni oko stola ili frontalno postavljeni pred kameru, tako da uglavnom enski likovi
sjede, a iza njih stoje muki lanovi drutva koji vrlo esto bono obrubljuju kompoziciju. Iz
spomenute skupine portreta izdvaja se fotografija obitelji Torok, Csaky i Desszeffy koja je po
broju od dvadeset likova, s jasno odreenom ikonografskom hijerarhijom izuzetna ne samo u
njegovom opusu, nego ima izuzetno mjesto i u europskoj fotografiji 19. stoljea uope.
Na samom poetku rada izrauje svoj autoportret alla Turca u poluprofilu. Autor je odjeven u
odjeu razliitog porijekla to je primjer romantiarske kostimografije. Lik je u stojeem
poloaju, desnom rukom oslonjen na masivni postament, odnosno fotografski stup. Svjetlo je
usmjereno frontalno na lik tako da se svi oblici jasno iscrtavaju na neutralnoj pozadini, a lice
je prikazano minucioznom jasnoom kao kod klasicistikih portreta.
Kontinuiranu povijest fotografije u Hrvatskoj moe se pratiti od pojave stalnih atelijera
poetkom druge polovice 19. stoljea. U Zagrebu e 1856. godine prvi atelijer otvoriti sa
Kallainom kazalini slikar Franjo Pommer. Dugom i bogatom aktivnou postao je jedan od
najznaajnijih fotografa, koji je svoje vrhunske rezultate postigao u izradi portreta. Posjeduje
album sa portretima petnaest hrvatskih knjievnika. Rijetko je snimao van atelijera, a njemu
ipak zahvaljujemo prvu reportanu fotografiju sa otkria spomenika banu Jelaiu 1866.
3

analizom djela ovog prvog zagrebakog fotografa uoava se tipian primjer razvojnog puta od
slikarskog portreta u stilu bidermajerskih minijatura do istog fotografskog naina
portretiranja. U Pommerovu opusu pratimo logian i praktian razvoj medija od njegovih
najranijih poetaka. Slikar polako ustupa mjesto fotografu. Time smo doli do same sutine
rane fotografske problematike i njezinog odnosa prema tradicionalnim umjetnostima.
Od vremena secesije, dakle kroz otprilike est desetljea svog postojanja, fotografija se ve
dvojako etablirala: kao ugledan unosan obrt, ali i kao zasebna priznata umjetnika disciplina.
U dosadanjim metodama interpretacije fotografskog materijala uobiajeno je bilo razlikovati
autora: dali su snimali profesionalci ili amateri, koji se fotografijom bave iz vlastitog
zadovoljstva i interesa. Neprekidno usavravanje tehnologije fotografskih procesa i opreme
olakalo je pristup ovom mediju jednima i drugima, demokratiziralo ga tako da je u to doba
ve poprimio znaajke masovne pojave. Amateri su tovie sami isticali ove razlike elei se
distancirati od primijenjene, odnosno naruene obrtnike fotografije, kojoj je prema
njihovim tvrdnjama vie bilo do drutvenog uinka, nego do estetike. Cilj je bila fotografija
metafora, ekspresija, a ne opis.
Secesija u doslovnom smislu odvajanja, odnosno odcjepljenja zapoela je u fotografiji neto
ranije nego to e taj pojam poglavito u Austriji, pa tako i u naim krajevima, postati stilskom
odrednicom.
Diljem svijeta amateri se udruuju u klubove s programom promoviranja fotografije kao
jednog od medija i oblika umjetnikog izraavanja. Poticaj ovakvom organiziranju bila je
prva meunarodna izloba fotografija koju je u Beu priredio Wiener Camera Club 1891. Iste
godine u Zagrebu veoma jaka selekcija svjetskih fotografa izlae u sklopu Medjunarodne
izlobe umjetnina u Muzeju za umjetnost i obrt. Godine 1892. u Zagrebu je osnovan Club
amatera fotografa, ugledajui se u pravilima i nainu rada Wiener Camera Cluba. Bila je to
budua jezgra zajednikog i prepoznatljivog fotografskog miljenja, unutar kojeg e se
tijekom stogodinjeg djelovanja profilirati posebna poetika poznata kao Zagrebaka kola.
Dok je slikarstvo u Hrvatskoj odreeno programatskoj ikonografijom, fotografija zadrava
privilegij veristikog pristupa. Kree od realizma do svojevrsnog tehnolokog artizma u prvim
decenijama 20.st. Ova druga struja takozvanih piktorijalista, rabei plemenite postupke
gumenog ili bromo uljenog tiska, rezultat kojih je bila grafiki slikovita fotografija, pokuala
se emancipirati od programatskih zadatosti sredine. Piktorijalisti su svojim radovima teili to
slikarskijim efektima; u slikarstvu su vidjeli svoju tradiciju i svoj uzor. Nadahnjuju se
''visokim'' tematskim sadrajima iz literature iz povijesti. eljeli su se diferencirati od sve
masovnijeg prihvaanja fotografije. Koriste mekocrtajue objektive, velikog fokusa, sloenu
4

manipulaciju i sofisticirane tehnologije, protusvjetlo, blage kontraste, neobina osvjetljenja,

no. Posebno je vano grupa Trifolium koja objavljuje svoje radove u prvim brojevima glasila
Beke secesije Ver sacrum, to je potvrda prihvaanja piktorijalizma kao suvremene forme
umjetnikog izraavanja. Pojava plemenitih tehnika omoguila je i fotografiji da se ukljui i
prati openite zahtjeve u likovnoj umjetnosti vremena.
Ranih godina postojanja kluba Hrvatski fotografi izlau samo kao sekcija u sklopu Drutva
umjetnosti. U prosincu 1894. nastupaju i na Hrvatskoj narodnoj umjetnikoj izlobi. Fotografi
amateri servisirati e razna izdanja, od monografije Zagreba do prvog turistikog vodia
Zagreba.
Meu ''prinosnicima slika'' su mnoge linosti iz plemikog, literarnog i znanstvenog kruga:
grof Dragutin Drakovi, Boidar Kukuljevi Sakcinski, Dragutin Gorijanovi Kramberger,
iril Metoda Ivekovi, Leo Vetter, Bela iko Sesija, Ksave andor alski, Blagoje Bersa
Karlo Drakovi lan Wiener Camera Cluba od 1895., zasigurno je vrhunskim umjetnikim
dometom svojih fotografija najblii poetici i visokim Bekim standardima. Drakovi se
prisjea poetike Bekog kluba i na Trakoanskom jezeru snima Lopoe. To je jedno od
rijetkih fotografskih djela koje u potpunosti moemo definirati secesijskim. Fasciniram
motivom organske prirode stiliziranih geometrijskih oblika, on ju igrom svjetla i sjene
preobraava u simbol. U tom je vremenu je tema lopoa bila omiljena i preuzeta iz japanskog
slikarstva.
Prva Meunarodna fotografska izloba Hrvatskog Drutva umjetnosti otvorena je 10. veljae
1910. godine Umjetnikom paviljonu. U tom trenutku bila je to kulminacija djelatnosti
Kluba, ali i zametak svih buduih meunarodnih izlobi fotografije, danas etabliranog naziva
Zagrebaki salon fotografije. Od Zagrepana su se na izlobama istakla trojica: Antun
Stiasni, Kamilo Bonjak i Vladimir Gutea.
HRVATSKI SLIKARI I FOTOGRAFIJA
Slikari iko i Crni paradigma su ne samo slikarske alternative Hrvatske umjetnosti prvog
desetljea 20.st., nego i odnosa prema fotografiji. U ikoevom sluaju fotografija je
podreena glavnoj tehnici, kao jedna od procedura ostvarivanja slike, njen dvoploni realni
predloak: ona mu je kako se dri, pomono sredstvo i provjera slikanog tematskog sadraja.
Crniu je pa fotografija jo jedna mogunost za izraavanje njegovih predilekcija: isti svijet
koji realizira u uljima zaokuplja ga i u fotografiji.

OD ZNANOSTI PREMA UMJETNIKOJ FOTOGRAFIJI

Iznimno vrijednu cjelinu predstavlja bavljenje fotografije u Rijeci gdje je ona prisutna kroz
djelatnost Prirodnoznanstvenog kluba, a poglavito poticajima profesora Petera Salchera koji
svoja znanstvena istraivanja primjenjuje i izraava kroz umjetniku fotografiju. Napisao je
knjiicu o slici odraza na vodi Die Wasser-Spigelbilder koja je zapravo ''prirunik za crtae,
slikare i fotografe''.
ATELIJERSKA FOTOGRAFIJA
Za razliku od umjetnike, atelijerska fotografija u cjelokupnom kontekstu smatra se
primijenjenom jer ne izraava doslovno slobodnu volju autora koji kao profesionalni fotograf
mora prodati proizvod. Zato se u veini sluajeva u to doba pojavljuje sklonost podilaenju
ukusu sve ire klijentele. Ovi komercijalni fotografi pogrdno su od amatera nazivani
retuevima. Ipak se nekoliko atelijera odnosno autora uspjelo emancipirati i nadii uobiajenu
praksu atelijerskog portretiranja, te sve ee novijim obradama bivaju integrirani u opu
povijest fotografije.
Dubrovnik je poznat kao jedna od koljevki Hrvatske fotografije pa su sad ve stara tradicija,
obrazovano graanstvo i sofisticirani turisti iz najviih slojeva svjetskog drutva, odrali
visoku razinu i atelijerske fotografije. Antun Mileti preureuje svoj atelijer posve u
secesijskom stilu. To je jedan od rijetkih, ako ne i jedini primjer u Hrvatskoj. U kompoziciji
grupnih portreta iznalazi za fotografiju posve neuobiajena rjeenja. Djeca iz obitelji
Matijevi poredana su vertikalno jedan iznad drugoga.
U Zagrebu mnoto je fotografa meu kojima je bilo mnogo ''retuera'' u negativnom znaenju,
no aktivira se i nekolicina iroko obrazovanih fotografa. na prvom mjestu treba istaknuti
Lavoslava Breyera, i osobito Rudolfa Mosingera, koji su ostali zabiljeeni u naoj povijesti
kao organizatori prve filmske projekcije.
Iz netom formirane modne fotografije, za razliku od dotadanje stroge statinosti, aktivira se
pokret i govor tijela, koji sugeriraju dobar drutveni status i zadovoljstvo. Diktatom mode
oblik enskog tijela u vremenu secesije morao je zadovoljiti trend definiran kao ''S'' linija i
impostacijom kod portretiranja nastojalo ga se istaknuti. Dekoracijom interijera objanjava se
intimna relacija izmeu luksuzne pomodne secesijske odjee i svakodnevnog okruenja
portretirane osobe, a detaljima se sugeriraju socijalne privilegije.
Pojedini komercijalni fotografi sve ee snimaju reportae o znaajnim dogaajima u vie
kadrova iz raznih rakursa koji se sloeni zajedno doimaju konceptualno poput sekvence filma.
Mihael Merep ovjekovjeio je razne portske manifestacije, a bitan je i Rudolf Mosinger.
6

Oduprijevi se opoj dekadenciji, profesionalni hrvatski fotografi stvorili su vlastiti

prepoznatljivi vizualni jezik i ostavili djela kroz koja se izuzetno dobro iitavaju svjetske
tendencije vremena.
OD FOTOGRAFIJE PREMA INDUSTRIJI I FILMSKOJ UMJETNOSTI
Gledanje stereoskopskih fotografija bilo je jednim od omiljenih sadraja kunih okupljanja i
zabava, ali i javnih prezentacija. Predmet odnosno fotografski motiv, predstavljen na dvije
paralelne slike , gledan je kroz posebnu optiku spravu, stereoskop, i prikazuje se oima u
perspektivnom obliku, stvarajui predodbu o plastinosti. Doivljaj je prostorni to jest
trodimenzionalan. Sama stereoskopska naprava uglavnom je izraivana od plemenitih smeih
furnira i s crnim okularima.
Na prijelomu stoljea zadobila je karakteristike mode, te je kao i svaka druga moda
podrazumijevala masovnost, a upravo beskonane mogunost umnaanja odredila je
fotografiju kao demokratino i lako dostupno sredstvo vizualne kulture i komunikacije. Sada
ve moemo govoriti o fotografiji kao industriji.
Rijetki su Hrvatski fotografi prihvatili stereografiju kao formu izraavanja. Josip Kokalj
iznimna je pojava, jer svoje radove izrauje i u boji.
Fotograf Mosinger stalno proiruje svoju djelatnost pararelno se usavravajui u novim
tehnikama, postupcima i materijalima. 1896. godine sa svojim partnerom Lavoslavom
Breyerom prikazao je u dvorani Kola prvu javnu projekciju ''ivuih fotografija'' nepunih
deset mjeseci nakon izuma brae Lumier. 1899. osniva Prvi Hrvatski fotografski artistiki
zavod. Zanimljivo je da je ovdje uobiajeni naziv atelijer zamijenjen zavodom, to znai iri
oblik organiziranja i zapoljavanja veeg broja suradnika.1912. godine Mosinger postaje
vlasnikom prve zgrade u Hrvatskoj namjenski izgraene za prikazivanje filmova kina Apolo
u Ilici 31 (dana Kazalite Kerempuh). Nakon toga osniva obiteljsko poduzee Monopol film
R. Mosinger Mosinger film koje su uz poduzee Croatia bavilo uvozom i distribucijom
filma, te od tada nae graanstvo ne ovisi o brojnim putujuim panoramama, atorskim
kinematografima i popularnim projekcijama po kavanama.
''ivue slike'', kako su filma nazivali u poetku, razvile su se iz fotografske tehnike, te
nedvojeno pripadaju korpusu vizualnih umjetnosti. Fotografija nam je jedini vizualni
dokument vremena, pa i politike kao i popularne kulture sve do pojave filma. Pokrenuta slika
kree s toke do koje je stigao razvoj ostalih est umjetnosti i sjedinjuje sve svoje
predhodnike. Postupkom montae omoguava prikazivanje toka svijesti i stvarnost
preobraava u sliku unutranjeg ivota. To je moda najvia manifestacija secesijskog ideala.
7

Literatura:
Tonkovi Marija, Fotografija u Hrvatskoj kao dio njezina europskog identiteta,
Bidermajer u Hrvatskoj, katalog; Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1997

Tonkovi Marija, Drugaije slike i sjeanja: fotografija od poze do pokrenute slike,

Secesija u Hrvatskoj, katalog; Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2003.