Prirucnik ZZNR - Za Zaposlene v.3.1

Zaštita_i_zdravlje_na_radu_Zaštita_i_z
dravlje_na_radu_Zaštita_i_zdravlje_na
_radu_Zaštita_i_izdravlje_na_radu_Zaš
tita_i_zdravlje_na_radu_Zaštita_i_zdra
PRIRUČNIK
vlje_na_radu_Zaštita_i_izdravlje_na_ra
za osposobljavanje zaposlenih za bezbjedan rad
(OPŠTA UPUTSTVA)
du_Zaštita_i_izdravlje_na_radu__Zaštit
a_i_zdravlje_na_radu_Zaštita_i_zdravlj
e_na_radu_Zaštita_i_zdravlje_na_radu
_Zaštita_i_zdravlje_na_radu_Zaštita_i_
zdravlje_na_radu_Zaštita_i_zdravlje_n
a_radu_Zaštita_i_zdravlje_na_radu_Za
štita_i_zdravlje_na_radu_Zaštita_i_zdr
avlje_na_radu_Zaštita_i_zdravlje_na_r
adu_Zaštita_i_zdravlje_na_radu_Zaštit
a_i_zdravlje_na_radu_Zaštita_i_zdravlj
e_na_radu_Zaštita_i_zdravlje_na_radu
_Zaštita_i_zdravlje_na_radu_Zaštita_i_
DIPLING D.O.O. TIVAT Mob: +382 69 509 131 / E-mail: dipling@t-com.me
Osposobljavanje zaposlenih za bezbjedan rad – Priručnik za zaposlene i poslodavce
SADRŽAJ
Zaštita i zdravlje na radu u Crnoj Gori...................................................................................... 3

Zaštita i zdravlje na radu u službi poslovanja ........................................................................... 4
Zakon o zaštiti i zdravlju na radu ............................................................................................. 5
Obaveze poslodavca ............................................................................................................ 5
Prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih ......................................................................... 10
Opasnosti, štetnosti i rizici na radnom mjestu ........................................................................ 11
Opasnosti u radnoj sredini.................................................................................................. 11
Štetnosti u radnoj sredini .................................................................................................... 14
Ručno podizanje i prenošenje tereta ..................................................................................... 21
Lična zaštitna sredstva i oprema ........................................................................................... 23
Zaštita od požara .................................................................................................................. 23
Cilj i značaj zaštite od požara ............................................................................................. 23
Nastanak požara – gorenje ................................................................................................ 24
Izvori paljenja materije........................................................................................................ 24
Mobilni telefoni kao izvor požara ........................................................................................ 24
Sredstva za gašenje požara ............................................................................................... 24
Ručni aparati za gašenje požara ........................................................................................ 25
Postupak pri pojavi požara ................................................................................................. 26
Prva pomoć............................................................................................................................ 27
Osnovi reanimacije (oživljavanje) ....................................................................................... 27
Oštećenje kostiju – uganuća, iščašenja i prelomi ............................................................... 30
Krvarenje ............................................................................................................................ 31
Opekotine ........................................................................................................................... 33
Udar električne struje ......................................................................................................... 34
Stranica 2 od 34
Zaštita i zdravlje na radu u Crnoj Gori
Zaštita i zdravlje na radu podrazumijeva obezbjeđivanje uslova na radu koji ne dovode do

povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom i koji stvaraju pretpostavke
za punu fizičku i psihičku zaštitu zaposlenih. Interes društva, svih subjekata i svakog
pojedinca je da ostvari najviši nivo zaštite i zdravlja na radu, da se neželjene posljedice kao
što su povrede na radu, profesionalne bolesti i bolesti u vezi sa radom svedu na najmanju
moguću mjeru (prihvatljivi rizik) odnosno da se ostvare uslovi rada u kojima bi zaposleni imao
osjećaj zadovoljstva pri obavljanju svojih profesionalnih zadataka. Za ostvarivanje osnovnog
cilja neophodan je sistematski pristup u preventivnom djelovanju i povezivanju svih subjekata
koji su nosioci određenih obaveza i aktivnosti na nacionalnom nivou, ali i šire, sa
međunarodnim institucijama u ovoj oblasti. Njihova obaveza je da se staraju o sprovođenju
utvrđenih pravila, mjera i standarda o uslovima rada i stalna briga da mijenjaju i usaglašavaju
sa tehnološkim i društveno ekonomskim razvojem, kako bi se unaprijedila bezbjednost i
očuvalo zdravlje zaposlenih.
Zaštita i zdravlje na radu i njihova efikasnost u velikoj mjeri zavise
od socio-ekonomskih uslova, stepena ekonomskog razvoja i
tradicije svake države. Za njihovo utemeljenje i poštovanje,
najvažniji je zakonodavni okvir kojim su definisani subjekti i
njihova prava i obaveze, međusobni odnosi, odgovornosti,
aktivnosti i sredstva za njihovo postizanje.
Zdravo radno mjesto za sve zaposlene u Crnoj Gori, prevencija
povreda na radu, poboljšanje uslova u kojima zaposleni
izvršavaju svoje radne zadatke, kao i unapređenje zdravlja svih
učesnika radnog procesa, zajednička je briga poslodavca i
zaposlenog.
Načelo zaštite i zdravlja na radu je ustavno načelo u Crnoj Gori i prema članu 62 i 64 st. 3 i 4
Ustava Crne Gore, svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zanimanja i zapošljavanja, na
pravične i humane uslove rada i na zaštitu za vrijeme nezaposlenosti. Zabranjen je prinudan
rad. Zaposleni imaju pravo na odgovarajuću zaradu. Zaposleni imaju pravo na ograničeno
radno vrijeme. Zaposleni imaju pravo na zaštitu na radu. Omladina, žene i invalidi uživaju
posebnu zaštitu na radu.
Zdrava, motivisana i zadovoljna radna snaga je važna za socijalnu i ekonomsku dobrobit
svake države. Zaštita i zdravlje na radu doprinose većem zadovoljstvu zaposlenih, a time i
njih kao građana, većoj produktivnosti i većoj zainteresovanosti za ostvarivanje
organizacionih ciljeva i interesa. Nizak nivo zaštite i zdravlja na radu utiče na: sniženje
motivacije, smanjenje radnog učinka, povećanje fluktuacije, povećanje broja povreda na
radu, povećanje stope bolovanja i povećanje stope invaliditeta. Nesreće na radu i povrede
smanjuju bruto domaći proizvod i smanjuju dobrobit države i drugih subjekata. Svaka
povreda na radnom mjestu i svako profesionalno oboljenje koje stekne zaposleni na radnom
mjestu za poslodavca je veliki trošak. Umorni, demotivisani i nezadovoljni zaposleni nisu
produktivni, efikasni i kreativni pri radu, a iz toga proizlaze najveći gubici za poslodavca.
Efikasnost zaštite i zdravlja na radu zavisi od stepena angažovanosti svih faktora kako kod
poslodavca, tako i na svim drugim nivoima. Procjenom rizika i preduzimanjem odgovarajućih
mjera zaštite, poslodavci mogu da poboljšaju svoju produktivnost, a time i da povećaju svoju
zaradu. Poslodavac koji je svjestan važnosti zaštite i zdravlja na radu, investiraće više od
Stranica 3 od 34
propisanog minimuma i na taj način obezbijediti odgovarajući nivo dugoročne zaštite i

zdravlja na radu svojih zaposlenih.
Zaštita i zdravlje na radu doprinose većem zadovoljstvu zaposlenih, većoj produktivnosti i
većoj zainteresovanosti za ostvarivanje organizacionih ciljeva i interesa. Zaštita i zdravlje na
radu treba da su sastavni dio života svakog zaposlenog, dio opšte kulture i onoga što se
dešava kod svakog poslodavca i u društvu uopšte.
Skupština Crne Gore je na sjednici od 25. jula 2014. godine, donijela Zakon o zaštiti i zdravlju
na radu (“Službeni list Crne Gore”, broj: 34/14). Ovim zakonom je stavljen van snage Zakon o
zaštiti na radu (“Službeni list RCG”, broj: 79/04 i “Službeni list Crne Gore”, broj: 26/10 i
40/11). Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i zdravlju na radu (“Službeni list
Crne Gore”, broj 44/18) je donesen 6. jula 2018. godine i danas je na snazi.
Zakonski okvir zaštite i zdravlja na radu
Zaštita i zdravlje na radu u službi poslovanja
Zaštita i zdravlje na radu ne znači samo poštovanje prava i mnogo je više od administrativne
obaveze. To je ključan dio dobrog poslovnog upravljanja. Uspjeh bilo kog preduzeća je, prije
svega, uspjeh zaposlenih: njihovih vještina, talenata, predanosti i napornog rada. Stoga je
jasan cilj, da se privuku i zaposle najbolji ljudi, ulaganje u njihovo osposobljavanje, razvijanje
njihovih karijera i vođenje računa o tome da dovoljno zarađuju i da ostanu u timu. Potrebna je
motivacija. Zaštita i zdravlje na radu su dio istog ulaganja. Dobrim mjerama zaštite i zdravlja
na radu smanjuje se mogućnost da se najkvalifikovaniji radnik, npr. mehaničar teško povrijedi
u nesreći, da perspektivni projektant bude sedmicama odsutan s posla zbog iscrpljenosti, da
iskusni računovođa ili bankar počne raditi greške zbog neprestane boli u leđima.
Iskustvo pokazuje da za svaki euro koji poslodavac uloži u mjere zaštite i zdravlja na
raduproizvodi više od dva eura povrata. Izbjegnuti proizvodni gubici i poremećaji proizvodnje,
bolovanja, oštećenja opreme i štete nanesene imidžu firme i izbjegnuti administrativni i pravni
Stranica 4 od 34
troškovi samo su neke od koristi koje firme mogu imati od manje učestalosti nesreća na radu
i manjeg broja oboljenja povezanih s radom.
Dobre mjere zaštite i zdravlja na radu važne su u velikim firmama, ali su od presudne
važnosti za mala preduzeća. Ozbiljni incidenti povezani sa zaštitom i zdravljem na radu,
ustvari mogu biti posebno pogubni za mala preduzeća.
Zakon o zaštiti i zdravlju na radu
U Crnoj Gori su donošenjem Zakona o zaštiti i zdravlju na radu ispoštovani zahtjevi koji
proizlaze iz međunarodnih akata, pregovaračkog procesa u pristupanju Crne Gore EU i
postavljenih ciljeva koji se odnose na usklađivanje propisa za oblast zaštite i zdravlja na radu
sa EU zakonodavstvom.
Zaštita i zdravlje na radu obezbjeđuje se i sprovodi primjenom savremenih tehničko-
tehnoloških, organizacionih, zdravstvenih, socijalnih i drugih mjera i sredstava zaštite u
skladu sa Zakonom, drugim propisima, ratifikovanim i objavljenim međunarodnim ugovorima.
Zakon, po poglavljima:
- utvrđuje opšte uslove i mjere zaštite;
- prava, obaveze i odgovornosti poslodavaca;
- prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih;
- organizovanje poslova zaštite i zdravlja na radu kod poslodavca;
- evidencije, izvještaje i saradnju;
- nadzor i kaznene odredbe.
Odredbe Zakona primjenjuju se na zaposlene koji rade na teritoriji Crne Gore kod pravnih lica
i preduzetnika u svim djelatnostima, državnim organima, organima državne uprave, odnosno
jedinicama lokalne samouprave, zaposlene koji su upućeni na rad u inostranstvo, ako su
propisima zemlje prijema predviđene nepovoljnije mjere zaštite i zdravlja na radu od onih
koje su predviđene ovim Zakonom, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Odredbe
Zakona se primjenjuju i na sva lica koja su po bilo kom pravnom osnovu prisutna u radnom
procesu kod poslodavca.
Shodno zakonu, poslodavac je pravno lice ili preduzetnik koji zapošljava lice na osnovu
ugovora o radu ili angažuje lice po bilo kom drugom pravnom osnovu, dok je zaposleni lice
koje radi kod poslodavca po osnovu ugovora o radu, uključujući lice koje se osposobljava za
rad i pripravnika, kao i svako lice koje po bilo kom pravnom osnovu obavlja rad kod
poslodavca.
Obaveze poslodavca
U posebnom poglavlju Zakona koje reguliše prava, obaveze i odgovornosti poslodavaca u
vezi sa zaštitom i zdravljem na radu, poslodavac ima obavezu da obezbjedi zaštitu i zdravlje
na radu svojih zaposlenih u svim aspektima povezanim s radom, a naročito:
- zaštitu i zdravlje na radu zaposlenih žena za vrijeme trudnoće,
- lica mlađih od 18 godina života, kao i
- lica sa invaliditetom.
Stranica 5 od 34
To znači da poslodavac mora da preduzme mjere zaštite (svi koraci, preventivne i druge
mjere koje se preduzimaju ili planiraju na svim nivoima rada kod poslodavca, radi
sprječavanja ili smanjivanja rizika po život i zdravlje zaposlenih), uključujući i:
- zaštitu od povreda na radu profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom;
- informisanje;
- osposobljavanje i provjeru osposobljenosti zaposlenih;
- saradnju sa zaposlenim, predstavnikom zaposlenih i sindikatom;
- osposobljavanje predstavnika zaposlenih.
Poslodavac je dužan da donese akt o procjeni rizika za sva radna mjesta, utvrdi način i
mjere za otklanjanje rizika i obezbijedi njihovo sprovođenje. U aktu o procjeni rizika
poslodavac određuje radna mjesta sa povećanim rizikom, zdravstvene zahtjeve za
određeni rad koje moraju da ispunjavaju zaposleni u radnom procesu ili za korišćenje
pojedinih sredstava za rad na osnovu stručne ocjene ovlašćene ustanove za zdravstvenu
zaštitu zaposlenih.
Poslodavac organizacijom rada i radnog procesa:
- obezbijedjuje mjere zaštite u skladu sa zakonom;
- daje zaposlenima na upotrebu sredstva za rad i to samo ako posjeduje stručni nalaz,
odnosno izvještaj o njihovim izvršenim pregledima i ispitivanjima, sa ocjenom da su na
njima obezbijeđene propisane mjere zaštite;
- nabavlja i izdaje na upotrebu sredstva za rad i sredstva i opremu lične zaštite na radu
neophodne za radno mjesto na kojem je raspoređen zaposleni, samo ako za njih
raspolaže sa propisanom dokumentacijom na službenom jeziku i jezicima u službenoj
upotrebi, u kojoj je proizvođač, odnosno isporučilac naveo sve bezbjednosno-tehničke
podatke koji su važni za ocjenjivanje rizika na radu i da su obezbijeđene sve mjere
zaštite koje su određene dokumentacijom u skladu sa propisima o zaštiti i zdravlju na
radu;
- prilikom zasnivanja radnog odnosa osposobljava zaposlenog za bezbjedan rad, kao i
u slučaju raspoređivanja zaposlenog na drugo radno mjesto, te uvođenja nove
tehnologije, uvođenja novih ili zamjene sredstava za rad, promjene procesa rada i
ponovnog raspoređivanja na rad zaposlenog poslije odsustvovanja koje je trajalo duže
od godinu dana.
Poslodavac je dužan da sprovodi mjere zaštite i zdravlja na radu koje se temelje na sljedećim
načelima:
- izbjegavanje rizika;
- procjenjivanje rizika;
- eliminisanje rizika na izvoru;
- prilagođavanje rada i radnog mjesta zaposlenom, naročito u pogledu konstruisanja
radnog mjesta, izboru sredstava za rad, izboru radnih i proizvodnih metoda sa osvrtom
na naročito izbjegavanje monotonog rada i rada pri već određenoj brzini i smanjenja
njihovog dejstva na zdravlje;
- prilagođavanje tehničkom napretku;
- zamjena opasnih bezopasnim ili manje opasnim okolnostima;
- razvoja sveobuhvatne politike zaštite i zdravlja na radu, koja uključuje tehnologiju,
organizaciju rada, radne uslove, međuljudske odnose i faktore radne sredine;
- davanje prednosti kolektivnim mjerama zaštite u odnosu na individualne mjere zaštite;
Stranica 6 od 34
- davanje odgovarajućih uputstava i obavještenja zaposlenim.

Poslodavac, saglasno prirodi djelatnosti, broju zaposlenih, organizaciji i načinu rada, prava,
obaveze i odgovornosti zaštite i zdravlja na radu uređuje aktom ili ugovorom o radu
zaključenim sa zaposlenim.
U skladu s međunarodnim dokumentima iz ove oblasti, naš zakon predviđa dužnosti
poslodavca da sarađuje sa zaposlenim, prestavnikom zaposlenih i sindikatom, a naročito u
vezi sa:
- svakom mjerom koja može značajno uticati na zaštitu i zdravlje na radu;
- postavljanjem stručnog lica za zaštitu i zdravlje na radu, određivanjem lica za
sprovođenje mjera prve pomoći, zaštite od požara i evakuacije zaposlenih i
aktivnostima u vezi sa zaštitom i zdravljem na radu;
- podacima o procjeni rizika i mjerama zaštite, uključujući i one rizike sa kojima se
suočavaju grupe zaposlenih izloženih posebnim rizicima;
- odlukama o mjerama zaštite koje se moraju preduzeti, kao i ako je potrebno o
sredstvima i opremi lične zaštite na radu koja se koriste;
- evidencijama i izvještajima o povredama na radu koje su za posljedicu imale odsustvo
zaposlenog sa rada duže od tri radna dana;
- izvještajima o povredama na radu svojih zaposlenih;
- mjerama i radnjama inspekcijskih i drugih organa nadležnih za zaštitu i zdravlje na
radu;
- angažovanjem pravnog lica ili preduzetnika za obavljanje stručnih poslova zaštite i
zdravlja na radu;
- planiranjem i organizovanjem osposobljavanja i provjere osposobljenosti iz zaštite i
zdravlja na radu.
Poslodavac organizacijom rada i radnog procesa obezbijeđuje mjere zaštite, a dužan je i da
obezbijedi da pristup mjestu rada u radnoj sredini na kojem prijeti ozbiljna opasnost od
povređivanja ili zdravstvenih oštećenja imaju samo ona lica koja su osposobljena za
bezbjedan rad na tom radnom mjestu i koja su dobila posebna uputstva, a opremljena su
odgovarajućim sredstvima i opremom lične zaštite na radu, kao i da svako lice koje se po bilo
kom osnovu nalazi u radnoj prostoriji, krugu poslodavca ili gradilištu upozori na opasna
mjesta ili na štetnosti po zdravlje koje se javljaju u tehnološkom procesu, kao i na mjere
zaštite koje mora da primijeni. Poslodavac, zaposleni, predstavnik zaposlenih i sindikat,
shodno Zakonu, sarađuju u postupku utvrđivanja prava, obaveza i odgovornosti koja se
odnose na zaštitu i zdravlje na radu, a poslodavac je dužan da predstavniku zaposlenih i
sindikatu omogući da svoje primjedbe u vezi sa zaštitom i zdravljem na radu dostave
nadležnom inspektoru. Zakonodavac je omogućio potpunu usklađenost našeg zakona sa
međunarodnim propisima u odnosu na socijalni dijalog i saradnju između poslodavaca sa
jedne strane i zaposlenih sa druge, u cilju poboljšanja bezbjednosti i obezbjeđivanja
bezbjednh radnih mjesta.
Radna mjesta sa posebnim uslovima rada

Radna mjesta sa posebnim uslovima rada su radna mjesta na koja mogu biti raspoređeni i
obavljati poslove tih radnih mjesta samo zaposleni koji, pored opštih uslova za zasnivanje
radnog odnosa, ispunjavaju i posebne uslove u pogledu pola, godina života, školske spreme,
stručne osposobljenosti, zdravstvenog stanja i psihičkih sposobnosti. Poslodavac ne može
Stranica 7 od 34
da rasporedi zaposlenog na radno mjesto sa posebnim uslovima rada, ukoliko prethodno ne

utvrdi da zaposleni ispunjava posebne uslove koji su propisani. Poslodavac je dužan da
obezbijedi da pristup mjestu rada u radnoj sredini na kome prijeti ozbiljna i/ili određena
opasnost od povređivanja ili zdravstvenih oštećenja imaju samo ona lica koja su
osposobljena za bezbjedan rad na tom radnom mjestu, koja su dobila posebna uputstva za
rad na takvom mjestu i koja su opremljena odgovarajućim sredstvima i opremom lične zaštite
na radu, kao i da svako lice koje se po bilo kom osnovu nalazi u radnoj prostoriji, krugu
poslodavca ili gradilištu upozori na opasna mjesta ili na štetnosti po zdravlje koje se javljaju u
tehnološkom procesu, na mjere zaštite koje mora da primijeni i da ga usmjeri na bezbjedne
zone za kretanje. Poslodavac je dužan da na mjestima rada, kao i sredstvima za rad postavi
natpise, upozorenja na službenom jeziku i jezicima u službenoj upotrebi i znakove zaštite i
zdravlja na radu.
Poslodavac sistemski uređuje zaštitu i zdravlje na radu tako što:

- kao investitor od ovlašćenog pravnog lica ili preduzetnika obezbijedi reviziju (ocjenu)
da je tehnička dokumentacija izrađena u skladu sa propisima koji se odnose na zaštitu
i zdravlje na radu, tehničkim propisima i standardima, da je obezbijeđena zaštita
zaposlenih u objektima za koje je izrađena tehnička dokumentacija za proces rada koji
će se obavljati u njima, odnosno da su ispunjeni uslovi iz tehnološkog projektnog
zadatka
- vrši ispitivanje uslova radne sredine, odnosno projektovanjem, izgradnjom novih i
rekonstrukcijom postojećih objekata, korišćenjem i održavanjem tehnoloških procesa
rada sa pripadajućim objektima i sredstvima za rad, obezbijeđuje da se rad zaposlenih
obavlja na bezbjedan i zdrav način, a hemijske, fizičke i biološke materije, eksplozivna
atmosfera, azbest, mikroklima i osvjetljenje na radnim mjestima i u radnim i pomoćnim
prostorijama usklađuje sa propisanim mjerama zaštite i zdravlja na radu i normativima
za djelatnost koja se obavlja na tim radnim mjestima i u tim prostorijama
- pri izgradnji, rekonstrukciji ili rušenju objekta, poslodavac koji izvodi radove izrađuje
plan mjera zaštite i zdravlja na radu
- daje zaposlenim sredstva za rad na upotrebu, samo ako posjeduje stručni nalaz
odnosno izvještaj o njihovim izvršenim pregledima i ispitivanjima, sa ocjenom da su na
njima obezbijeđene propisane mjere zaštite
- prava, obaveze i odgovornosti zaštite i zdravlja na radu zaposlenih uređuje aktom ili
ugovorom o radu zaključenim sa zaposlenim
- donosi akt o procjeni rizika za sva radna mjesta, utvrđuje način i mjere za otklanjanje
rizika i obezbijeđuje njihovo sprovođenje
Stranica 8 od 34
- mijenja akt o procjeni rizika u slučaju adaptacije, rekonstrukcije, havarije, generalnog

remonta, teške, kolektivne i smrtne povrede na radu i promjene djelatnosti
- obezbijeđuje da pristup mjestu rada u radnoj sredini na kome prijeti ozbiljna i/ili
određena opasnost od povrjeđivanja ili zdravstvenih oštećenja imaju samo ona lica
koja su osposobljena za bezbjedan rad na tom radnom mjestu, koja su dobila posebna
uputstva za rad na takvom mjestu i koja su opremljena odgovarajućim sredstvima i
opremom lične zaštite na radu
- obezbijeđuje zdravstveni pregled zaposlenih koji se raspoređuju na radna mjesta sa
posebnim uslovima rada, odnosno sa povećanim rizikom i u slučajevima ponovnog
angažovanja zaposlenog, koji je odsustvovao sa rada na tom radnom mjestu duže od
godinu dana
- na zahtjev zaposlenog obezbijeđuje zdravstveni pregled, najmanje jednom u periodu
od tri godine
- zaposlenog raspoređuje na drugo radno mjesto koje odgovara njegovim zdravstvenim
sposobnostima
- vrši osposobljavanje za bezbjedan i zdrav rad zaposlenog kod zasnivanja radnog
odnosa, raspoređivanja na drugo radno mjesto, uvođenja nove tehnologije, uvođenja
novih ili zamjene sredstava za rad, promjene procesa rada i ponovnog raspoređivanja
na rad poslije odsustvovanja koje je trajalo duže od godinu dana
- donosi program o osposobljavanju za bezbjedan rad zaposlenih
- zaključuje poseban ugovor o organizovanju i sprovođenju mjera zaštite, kao i o
međusobnim pravima, obavezama i odgovornostima prije početka izvođenja radova, u
slučaju da dva ili više poslodavaca istovremeno izvode radove i isti dostavlja Inspekciji
rada, najkasnije pet dana prije početka radova
- informiše zaposlenog ili predstavnika zaposlenih pisanim putem o pitanjima koja se
odnose na zaštitu i zdravlje na radu ili im omogućuje pristup podacima
- sarađuje sa zaposlenim, predstavnikom zaposlenih i sindikatom u postupku
utvrđivanja prava, obaveza i odgovornosti koja se odnose na zaštitu i zdravlje na radu
- zaposlene, odnosno predstavnike zaposlenih ne dovodi u nepovoljniji položaj zbog
obavljanja poslova
- omogućuje odgovarajuće odsustvo sa rada, uz naknadu zarade kao da je na radu i
pruža sva potrebna sredstva za obavljanje poslova u vezi zaštite i zdravlja na radu
- nabavlja, izdaje na upotrebu i obezbijeđuje da zaposleni sredstva za rad i sredstva i
opremu lične zaštite na radu neophodne za njegovo radno mjesto koristi u skladu sa
njihovom namjenom
- preduzime potrebne mjere i određuje zaposlene za pružanje prve pomoći, zaštitu od
požara i evakuaciju zaposlenih
- obaviještava sve zaposlene koji su ili bi mogli biti izloženi ozbiljnoj ili neposrednoj
opasnosti o vrsti rizika i o mjerama zaštite i tom prilikom mjerama i uputstvima,
zaposlenim omogućava zaustavljanje rada i upućivanje na bezbjedno mjesto
- osigurava zaposlene od povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa
radom
- radi organizovanja i obavljanja stručnih poslova zaštite i zdravlja na radu određuje
stručno lice, organizuje stručnu službu ili angažuje pravno lice ili preduzetnika koji ima
ovlašćenje za obavljanje stručnih poslova
- obezbijeđuje stručnom licu ili stručnoj službi prava iz zakona
Stranica 9 od 34
- ovlašćenu organizaciju prethodno upoznaje sa tehnološkim procesom, rizicima u

procesu rada, preduzetim mjerama za otklanjanje rizika i omogućava joj slobodan
pristup odgovarajućim podacima o mjerama zaštite, kao i o zaposlenim
- odmah, a najkasnije u roku od 24 sata od nastanka, pisano prijavljuje Inspekciji rada
svaku smrtnu, kolektivnu, tešku i drugu povredu na radu, koja uzrokuje odsustvo
zaposlenog sa rada duže od tri radna dana, kao i opasnu pojavu koja bi mogla da
ugrozi zaštitu i zdravlje zaposlenih
- izdaje zaposlenom koji je povrijeđen i zdravstvenoj ustanovi u kojoj je izvršen pregled
zaposlenog izvještaj o povredi na radu, itd.
Prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih

Posebno poglavlje zakona utvrđuje prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih. Pravo i
obaveza svakog zaposlenog je da se prije početka rada upozna sa mjerama zaštite na
poslovima radnog mjesta na koje je raspoređen, kao i da se osposobljava za njihovo
sprovođenje; da poslodavcu daje predloge, primjedbe i obavještenja u vezi sa zaštitom i
zdravljem na radu; kao i da obavi zdravstveni pregled koji odgovara riziku za zaštitu i zdravlje
na radnom mjestu, na koji ga upućuje poslodavac.
Zaposleni ima pravo da odbije da radi, ako:
- prethodno nije upoznat sa svim opasnostima ili štetnostima, odnosno rizi¬cima na
radu ili ako mu poslodavac nije obezbijedio propisani zdravstveni pregled;
- je izložen neposrednoj opasnosti po život i zdravlje zbog toga što nijesu spro¬vedene
propisane mjere zaštite, sve dok se te mjere ne obezbijede;
- na sredstvu za rad nijesu obezbijeđene propisane mjere zaštite i time mu je
neposredno ugrožen život i zdravlje.
U slučaju odbijanja rada, zapoleni je dužan da se pisano obrati poslodavcu radi preduzimanja
mjera koje po njegovom mišljenju nisu sprovedene, a poslodavac ukoliko smatra da takav
zahtjev nije opravdan mora odmah da obavijesti Inspekciju rada. U slučaju ozbiljne i
neposredne opasnosti po život i zdravlje, zaposleni može da preduzme odgovarajuće mjere u
skladu sa svojim znanjem i tehničkim sredstvima koja su mu na raspolaganju, a u slučaju
neizbježne opasnosti ima pravo da napusti opasno radno mjesto, radni proces, odnosno
radnu sredinu.
Zaposleni je, između ostalog, obavezan da za vrijeme rada u skladu sa osposobljenošću i
uputstvima koja je dobio od poslodavca primjenjuje mjere zaštite i vodi računa o svojoj i
zaštiti i zdravlju na radu drugih zaposlenih na koje utiče svojim radom ili postupcima, kao i da
namjenski koristi sredstva za rad, opasne materije, sredstva i opremu lične zaštite na radu i
zaštitne uređaje, sarađuje sa poslodavcem i stručnim licem; i da u skladu sa svojim
saznanjima odmah obavijesti poslodavca, pisano ili usmeno, ili preko predstavnika
zaposlenih, o nepravilnostima, nedostacima, štetnostima, opasnostima ili drugoj pojavi koja
bi na radnom mjestu mogla da ugrozi njegovu ili zaštitu i zdravlje drugih zaposlenih.
Zaposleni ne može da započne i obavlja rad pod uticajem sredstava zavisnosti (alkohol,
droga i sl.) i dužan je da se podvrgne provjeri da li je pod uticajem tih sredstava, na način i po
postupku utvrđenim aktom poslodavca.
Stranica 10 od 34
Opasnosti, štetnosti i rizici na radnom mjestu
Ljudi svoje radne aktivnosti obavljaju u veoma različitim uslovima i okruženju uz korišćenje
velikog broja različitih sredstava za rad. Svako radno mjesto nosi svoje specifičnosti i
posebne zahtjeve koji se postavljaju pred zaposlenim. Bez obzira na zajedničke i posebne
karakteristike različitih radnih mjesta, može se sa sigurnošću reći da svaki rad, u većoj ili
manjoj mjeri, može ugroziti bezbjednost i zdravlje zaposlenog. Sve okolnosti, stanja, faktori,
dejstva, uzroci ili situacije koje mogu izazvati povredu ili ugroziti zdravlje zaposlenog na
radnom mjestu nazivaju se opasnosti, odnosno štetnosti.
Opasnosti se nalaze svuda oko nas i djeluju u kratkom vremenskom periodu i izazivaju
povrede zaposlenog uključujući i fatalne. Najčešće opasnosti na radnom mjestu su:
- Mehaničke opasnosti (rotirajući i pokretni djelovi mašina i opreme, slobodno kretanje
djelova i materijala, različiti obradni procesi, sredstva unutrašnjeg transporta)
- Električne opasnosti (direktan i indirektan kontakt sa djelovima elektro instalacija i
opreme pod naponom, električni luk, udar groma)
- Opasnosti vezane za karakteristike radnog mjesta (rad na visini ili dubini, rad u
skučenom prostoru, klizanje i spoticanje, opasne površine sa kojima zaposleni dolazi u
dodir.
Štetnosti djeluju u dužem vremenskom periodu i izazivaju različita profesionalna oboljenja,
odnosno oboljenja u vezi sa radom. Osnovne grupe štetnosti na radnom mjestu su:
- Štetnosti koje se pojavljuju u procesu rada (hemijske, fizičke, biološke,
mikroklimatske i klimatske, štetno zračenje, osvjetljenje, buka)
- Psihički i psihofizički napori (ručna manipulacija teretom, položaj tijela u radu, stres,
monotonija, različiti oblici odgovornosti, rad sa strankama i novcem)
- Štetnosti vezane za organizaciju rada (prekovremeni rad, rad noću, rad u
smjenama, rad u turnusu, pripravnosti za slučaj intervecija i u slučaju vanrednih
situacija)
- Ostale štetnosti (rizici koji prouzrokuju druga lica (npr. nasilje nad osobljem koje radi
u prodaji, nasilje prema licima koja rade na šalterima, posao revizora, inspektora,
policajaca); rad sa životinjama; rad u atmosferi sa niskim ili visokim pritiskom;
nepovoljni vremenski uslovi; potpunost programske opreme; rad pod zemljom, rad na
visini i dubini; rad u blizini vode ili ispod vodene površine; promjenjiva radna mjesta.
Opasnosti u radnoj sredini
Mehaničke opasnosti i sistemi zaštite na mašinama

Mnoga radna mjesta ne mogu se zamisliti bez korišćenja različitih mašina, uređaja i opreme.
Upotreba mašina nosi sa sobom i čitav niz, prije svega mehaničkih opasnosti, a koje mogu
dovesti do: prignječivanja, odsjecanja, posjekotina ili razderotina, povlačenja ili zaplitanja,
uvlačenja ili zaglavljivanja, ubadanja, trenja, povreda nastalih pod uticajem fluida pod
pritiskom.
Stranica 11 od 34
Zaštita zaposlenih od povreda mašinama može biti obavljena na više načina u zavisnosti od
tipa operacije (radnog procesa), veličina i oblika materijala, metode rukovanja, fizičkog
rasporeda mašina i opreme u radnom prostoru,
vrste materijala, zahtjeva i ograničenja u okviru
procesa proizvodnje.
Oblici konstruktivnih izvođenja sredstava za zaštitu
od mehaničkih opasnosti mogu biti veoma različiti.
Najjednostavniji oblik predstavljaju različiti oblici
zaštitnih naprava (nepokretnih, pokretnih,
blokirajućih i samopodesivih). Tako se svi rotacioni
dijelovi mašine moraju posebno mehanički zaštititi.
Savremeni sistemi zaštite podrazumijevaju korišćenje kontaktnih i beskontaktnih senzora koji
detektuju prisustvo dijelova tijela zaposlenih u zaštićenoj, opasnoj zoni mašine.
Električne opasnosti i sistemi zaštite

Osim brojnih i nemjerljivih koristi, primjena električna energije je donijela i niz opasnosti.
Izvori opasnosti pri korišćenju eleketrične energije su brojni i veoma je bitno da se oni
upoznaju kako bi se mogli prepoznati na radnom mjestu:
1. Neadekvatna električna instalacija (preopterećenje električne instalacije
uključivanjem većeg broja potrošača od dozvoljenog)
2. Opasnost od nezaštićenih električnih dijelova (djelovi pod naponom izloženi
direktnom kontaktu, usled nepostojanja ili uklanjanja zaštitnih poklopaca)
3. Visokonaponski kablovi za distribuciju električne energije (visokonaponski kablovi
obično nisu izolovani i zaštićeni su samo svojim položajem)
4. Električni provodnici sa lošom ili oštećenom izolacijom (prije svega kod produžnih
i fleksibilnih kablova za napajanje mašina, uređaja i opreme)
5. Opasnost od nepravilnog uzemljenja (potpuni nedostatak uzemljenja ili nepravilno
povezivanje djelova opreme na sistem uzemljenja)
6. Opasnost od vlažnih uslova na radnom mjestu (pri radu u vlažnim uslovima rizik od
električnih opasnosti se značajno uvećava)
7. Intervencije na električnim instalacijama pod naponom (usled brzine ili nepažnje)
8. Neadekvatna sredstva lične zaštite (korišćenje ručnog elektro alata bez izolacije ili
sa oštećenom izolacijom, oštećena sredstva lične zaštite)
9. Nestručno održavanje električnih instalacija (otkaze na električnoj instalaciji
otklanjaju nestručne i neovlašćene osobe)
Električne opasnosti spadaju među najprisutnije, pri čemu nose i veoma visok rizik. Zbog
toga svaki zaposleni treba da se pridržava osnovnih bezbjedonosnih mjera i procedura i da
sa posebnom pažnjom koristi električne uređaje i opremu:
- Nikada ne koristiti električne uređaje i opremu koja ima oštećenja;
- Ukoliko uočite oštećene kablove, utikače, prekidače i sl. odmah to prijavite
odgovornom licu;
- Ne otklanjajte sami probleme i otkaze na električnoj instalaciji;
- Vodite računa o postavljanju i vođenju napojnih, razvodnih i produžnih kablova kako
ne bi došlo do njihovog mehaničkog oštećenja;
Stranica 12 od 34
- Nikada ne koristite elektro opremu u vlažnim uslovima;

- Vodite računa da ne dođe do preopterećenja instalacija;
- Prilikom čišćenja i održavanja mašine i oprema moraju da budu isključeni.
Iz svega gore navedeno, lako je zaključiti da se električnim instalacijama isključivo bave za to
školovani i obučeni kadrovi. Od projektovanja elektro instalacija, preko postavljanja i kasnije,
održavanja.
Prije prve upotrebe električnih instalacija, obavlja se njihov pregled i ispitivanje i o tome se
izdaje stručni nalaz koji potvrđuje da su na predmetnim električnim instalacija primjenjene
mjere zaštite i zdravlja na radu. Ovaj pregled i ispitivanje se vrši periodično i to od strane
ovlašćenih organizacija za poslove zaštite i zdravlja na radu.
Neophodno je i da korisnici mašina i uređaja na električni pogon imaju dovoljno znanja o
opasnostima koje izazaziva direktni „susret sa strujom“. Propisima je predviđeno da gornja
granica dozvoljenog dodirnog napona iznosi 50 V pri normalnim uslovima rada (suva koža,
suva ili vlažna prostorija i dovoljna električna otpornost poda prostorije).
Osigurač je namjerno oslabljeno mjesto u električnoj instalaciji koje služi da zaštiti
instalacione provodnike od nedozvoljenog preopterećenja i od struja kratkog spoja. Osigurač
vrši zaštitu instalacionih provodnika prekidom strujnog kola u kojem je postavljen u vremenu
dovoljno kratkom da ne dođe do oštećenja izolacije provodnika. Oni se ne popravljaju već se
mjenjaju novim i to od strane za to osposobljene osobe.
Opasnosti od klizanja, saplitanja i padova

Klizanje, saplitanje i padovi predstavljaju neke od najčešćih uzroka nastanka povreda na
radnom mjestu. Kroz primjenu jednostavnih mjera, postupaka i procedura ove opasnosti se
mogu značajno smanjiti što vodi podizanju ukupnog nivoa bezbjednosti na radnom mjestu.
Osnovni uzroci klizanja na radnom mjestu su vezani za uslove radne okoline i stanja podova:
- prosipanje tečnosti ili čvrstih materijala
- pranje i čišćenje podova
- kiša, snijeg, led, blato i dr.
- nagle promjene u vrsti podova
- prašina i pijesak na podovima
- nagibi, kosine i izbočine na podovima
- loše osvjetljenje na radnom mjestu
Stranica 13 od 34
Veliki broj potencijalno opasnih mjesta i situacija vezanih za klizanje, saplitanje i padove
može se eliminisati primjenom relativno jednostavnih mjera koje se odnose na:
- dizajn i uređenje radnog mjesta i radne okoline
- organizaciju radnog mjesta i održavanje higijene
- obuku zaposlenih i primjenu odgovarajuće obuće
Štetnosti u radnoj sredini
Hemijske štetnosti i opasne materije

Hemikalije (hemijski proizvodi) čine veliku grupu
raznovrsnijih jedinjenja proizvedenih u hemijskoj industriji.
Svaka hemijska materija je u suštini otrov, odnosno blaže
rečeno može imati toksično dejstvo na živi organizam.
Opasne hemijske materije mogu da ugroze život i zdravlje
ljudi, životnu sredinu ili da izazovu materijalnu štetu.
Opasne materije imaju bar jednu od svojstava koje ih čine opasnim, a to su: eksplozivnost,
zapaljivost, korozivnost, otrovnost, infektivnost, radioaktivnost, kancerogenost i dr.
Najrasprostranjeniji opasne materije su: rastvarači, sredstva za čišćenje, boje i lakovi,
deterdženti, pesticidi i dr.
Opasne materije mogu da se unesu u organizam:
- disanjem
- konzumiranjem hrane i pića
- kontaktom preko kože i očiju
Opasnim materijama smiju rukovati samo punoljetna lica koja su za to stručno osposobljena.
Uz svaku opasnu materiju mora biti priložena bezbjedonosna lista podataka, koja sadrži
karakteristke opasne materije, načini bezbjednog korišćenja, skladištenja i transporta i mjere
koje treba primjeniti u slučaju štetnog dejstva i unošenja u organizam.
Svi zaposleni koji dolaze u kontakt ili rukuju sa opasnim materijama moraju da:
- budu obučeni da pravilno rukuju sa opasnim materijama
- detaljno pročitaju bezbjedonosnu listu podataka za konkretnu materiju
- poznaju simbole i znakove koji se koriste za obilježavanje opasnih materija
- koriste odgovarajuća propisana sredstva za ličnu zaštitu
- idu na ljekarski pregled najmanje jednom godišnje
- ne jedu, ne puše, ne piju u toku rada
- vode računa o bezbjednosti ostalih zaposlenih, prolaznika
- čuvaju opasne materije u orginalnoj ambalaži i na propisanom mjestu
- pravilno skladište neupotrebljenu količinu
- poštuju propisane mjere i sredstva za saniranje izlivanja i prosipanja hemikalija u
radnoj sredini
Fizičke štetnosti – buka i vibracije

Buka je obično neprijatan ili neželjeni zvuk (pištanje, ispuštanje gasa, prašak, eksplozija).
Zaposleni je sigurno izložen riziku od oštećenja sluha ako:
Stranica 14 od 34
- je na radnom mjestu toliko bučno da mora da viče prilikom razgovora sa kolegama

- mu zvoni u ušima nakon završenog posla
- nakon posla ne čuje dobro.
Prekovremeno izlaganje buci može da dovede po privremenog ili trajnog poremećaja praga
čujnosti, ali i do brojnih psihičkih i fizičkih problema kao što su poremećaj sna, mučnina, bol u
glavi, nerevoza, pad koncentracije.
Pravilnikom o mjerama zaštite i zdravlja na radu od rizika izloženosti buci ("Sl. list CG", broj:
37/16), granične vrijednosti buke ne smiju prelaziti dopuštene vrijednosti za određenu vrstu
posla:
Maksimalno dozvoljeni
Red. ekvivalentni nivoi buke LA, eq
Opis posla u dB(A)
br.
(a)* (b)*
Najzahtjevniji umni rad, vrlo velika usredsređenost, rad vezan za veliku
1. odgovornost, najsloženiji poslovi upravljanja i rukovođenja
45 40
Pretežno umni rad koji zahtijeva usredsređenost, kreativno razmišljanje,

2. dugoročne odluke, istraživanje, projektovanje, komuniciranje sa grupom ljudi
50 40
Zahtjevniji kancelarijski poslovi, doktorske ordinacije, dvorane za sastanke,

3. školska nastava, neposredno govornu i/ili telefonsku komunikaciju
55 45
Manje zahtjevni kancelarijski poslovi, pretežno rutinski umni rad koji zahtijeva
4. usredsređenost ili neposrednu govornu i/ili telefonsku komunikaciju, 60 50
telefonske centrale
Manje zahtjevni i uglavnom mehanizovani kancelarijski poslovi, prodaja, vrlo
5. zahtjevno upravljanje sistemima, fizički rad koji zahtijeva veliku pažnju i 65 55
usredsređenost, zahtjevni poslovi montaže
Pretežno mehanizovani kancelarijski poslovi, zahtjevno upravljanje
sistemima, upravljačke kabine, fizički rad koji zahtijeva stalnu
6. usredsređenost, rad koji zahtijeva nadzor sluhom, rad koji se obavlja na
70 60
osnovu zvučnih signala
Manje zahtjevni fizički poslovi koji zahtijevaju usredsređenost i oprez, manje
7. zahtjevno upravljanje sistemima
75 65
8. Pretežno rutinski fizički rad koji zahtijeva praćenje okoline slušanjem 80 65

9. Fizički rad bez zahtjeva za umnim naprezanjem i praćenje okoline slušanjem 85 70
(a)* nivo buke na radnom mjestu koja potiče od proizvodnih izvora u blizini radnog mjesta
(b)* nivo buke na radnom mjestu koja potiče od neproizvodnih izvora (ventilacija, klimatizacija, saobraćajna
buka i sl.).
Najbolja zaštita od buke se postiže preduzimanjem odgovarajućih aktivnosti na samom

izvoru buke. Smanjenje nivoa buke kojoj je zaposleni izložen može se postići izborom mašina
koji pri radu stvaraju niži nvo buke, zvučnom izolacijom mašine, njenim premještanjem ili
izmještanjem zaposlenog u prostor sa nižim nivoom buke. Ako ni jedna od ovih metoda ne da
zadovoljavajuce rezultate tada treba staviti zaposlenim na raspolaganje opremu za ličnu
zaštitu sluha i kroz organizacione mjere smanjiti vrijeme izlaganja zaposlenih buci.
Pri ocijeni stepena opasnosti od buke vodi se računa o: nivou buke, vrsti, vremenu i trajanju i
uzrastu zaposlenih izloženim dejstvu buke. Pri tome je od značaja da li su zaposleni izloženi
dejstvu buke povremeno ili stalno.
Dozvoljeni nivo buke za osmočasovno radno vrijeme je 85 dB. Ukoliko se nivo buke na
postrojenjima i uređajima ne može tehnički riješiti na samom izvoru tada se moraju koristiti
lična zaštitna sredstva za zaštitu sluha.
Vibracije čovjekovog tijela nastaju kada on stoji, leži ili sjedi na nekoj vibrirajućoj površini.
Vibracije mogu djelovati na zaposlenog:
Stranica 15 od 34
- preko cijelog tijela

- lokalno preko ruku
Vozači transportnih sredstava, tegljača, viljuškara, traktora, lokomotiva i automobila su
izloženi potencijalno opasnim nivoima vibracija koje djeluju na cijelo tijelo. Rad sa ručnim
alatima, kao što su pneumatski čekić, vibraciona bušilica, motorna testera i dr.jesu primjeri
izlaganja ruku visokom nivou vibracija. Uticaj vibracija na zdravlje čovjeka zavisi od jačine
odnosno nivoa, pravca dejstva,učestanosti i vremena trajanja izloženosti vibracijama.
U cilju smanjenja negativnog uticaja vibracija kojima je zaposleni izložen potrebno je:
- prepoznati izvore vibracija. To su obično sjedišta na kojima zaposleni sjedi, radne
mašine pored kojih se zaposleni nalazi, ručni alat sa kojim zaposleni radi,
- izmjeriti nivo vibracija korišćenjem savremenih mjernih instrumenata
- utvrditi da li izmjereni nivo vibracija prelaze dozvoljene granice.
Ako se utvrdi da je zaposleni izložen povećanom nivou vibracija potrebno je izvršiti izolovanje
izvora vibracija. Izolovanje vibracija se vrši postavljanjem mašina na postolja i podmetače koji
snižavaju nivo vibracija. Takođe se zaposlenom mogu staviti na raspolaganje određene
sredstva za ličnu zaštitu (specijalne rukavice) koje umanjuju štetno dejstvo vibracija.
Mikroklimatske štetnosti
Pod »mikroklimom« se podrazumijevaju lokalne zone u zatvorenom prostoru u kojima se
vrijednosti klimatskih uslova koji vladaju u okruženju. Praktično mikroklima predstavlja
klimatske uslove na radnom mjestu.
Osnovni parametri mikroklime su temperatura, vlažnost i brzina strujanja vazduha.
Neodgovarajući parametri mikroklime dovode do pojačanog zamaranja zaposlenog, stresa i
izazivaju različite zdravstvene probleme, a kod produženog dejstva i ozbiljna profesionalna
oboljenja.
Tabela: Optimalne i dopuštene vrijednosti mikroklimatskih parametara
Temperatura spoljašnjeg vazduha
do +5°C od +5 do +15°C više od +15°C
Vrsta rada
Tempe- Rel. Brzina Tempe- Rel. Brzina Tempe- Rel. Brzina
ratura vlažnost strujanja ratura vlažnost strujanja ratura vlažnost strujanja
[°C] [%] [m/s] [°C] [%] [m/s] [°C] [%] [m/s]
Laki rad 28°C□55
(rad bez fi- max max max max 26°C□60 max
18-28 18-28 max 28
zičkog na- 75 0,3 75 0,6 24°C□65 0,5
prezanja) ˂24°C□73
28°C□55
Srednji rad
max max max max 26°C□60 max
(srednji fizički 15-28 15-28 max 28
rad) 75 0,5 75 0,6 24°C□65 0,7
˂24°C□73
28°C□55
Teški rad
max max max max 26°C□60 max
(teški fizički 15-28 15-28 max 28
rad) 75 0,5 75 0,6 24°C□65 1,0
˂24°C□73
Temperatura je parametar čiju vrijednost zaposleni najlakše i najdirektnije osjećaju, obzirom

da se čovjek osjeća ugodno u relativno uskom temperaturnom opsegu. Optimalne granice
su:
- za kancelarijski rad od 23 do 26 ºC (ljeti) i od 20 do 24 ºC (zimi)
Stranica 16 od 34
- laki fizički rad od 17-21 ºC, srednje težak fizički rad od 15 -18 ºC, odnosno 12 do 15 ºC
za težak fizički rad.
Kada je temperatura van ovih granica dolazi do pojačanog opterećivanja sistema za
termoregulaciju u ljudskom organizmu.
Drugi važan parametar mikroklime jeste vlažnost vazduha. Optimalna vrijednost relativne
vlažnosti vazduha iznosi od 40-70%. Povećane vrijednosti vlažnosti vazduha dovode do
pojačanog znojenja, bržeg zamaranja i smanjivanja radne sposobnosti zaposlenog.
Strujanje vazduha na radnom mjestu može biti željeno (stimulisano) kada predstavlja
provjetravanje ili ventilaciju radnih prostorija ali može biti i neželjeno, prirodno strujanje
vazduha odnosno promaja. Promaja, odnosno nekontrolisano strujanje je generalno štetno i
treba maksimalno smanjiti izlaganje zaposlenih
Ventlacija u radnim prostorijama može biti prirodna ili mehanička. Prirodna ventilacija se
postiže provjetravanjem preko vrata i prozora. Kod mehaničke ventilacije vazduh se iz
prostorija izvlači preko sistema za ventilaciju sa ventilatorima, dok se svjež vazduh ubacuje
prirodnim putem ili takođe uz pomoć ventilatora.
Osvijetljenost pogona i radnih mjesta je veoma važan činilac od kojeg zavisi efektivnost
radnog učinka zaposlenih. Bez racionalnog svijetla ne mogu biti stvoreni optimalni uslovi za
funkcionisanje vizuelnog sistema što može biti uzrok pojave grešaka i povreda na radu.
Nedovoljna osvijetljenost radnih mjesta povećava zamor očiju i pogoršava psihološko stanje
zaposlenih i doprinosi povređivanju.
Kvalitetno osvjetljenje je veoma važan faktor radne sredine u kancelarijama, obzirom na vrste
radnih aktivnosti koje se u njima obavljaju. Prilikom postavljanja radnih stolova treba voditi
računa da ne dođe do pojave refleksije (za prirodno ili vještačko osvjetljenje) koja je posebno
neprijatna pojava pri radu sa računarima, kada značajno smanjuje vidljivost na monitoru.
Radne prostorije i radna mjesta mogu biti osvijetljena dnevnim ili električnim osvjetljenjem, a
zahtjevi se određuju u zavisnosti od djelatnosti.
Vodeći računa o gore pomenutom, mnogi problemi u vezi sa osvijetljenosti prostorija i radnih
mjesta biće riješeni, a broj povreda na radu zbog nedovoljnog inteziteta osvijetljenosti svešće
se na minimum.
Oni mogu biti: mali, srednji, veliki i veoma veliki (tabela).
Zahtjevi (%) Osvjetljenost (Lux) Faktor dnevne osvjetljenosti

Veoma malo 30 do 50 0,6 do 1,0
Mali 50 do 80 1,0 do 1,6
Srednji 80 do 150 1,6 do 3,0
Veliki 150 do 300 3,0 do 6,0
Veoma veliki 300 do 600 6,0 do 12.0
Izuzetno veliki preko 600 preko 12,0
Stranica 17 od 34
Korišćenje opreme sa ekranima / Rad sa računarima

U Crnoj Gori je 2016. godine na osnovu Zakona o zaštiti i zdravlju na radu, donešen Pravilnik
o mjerama zaštite i zdravlja na radu pri korišćenju opreme sa ekranima koji propisuje mjere u
cilju smanjenja rizika pri radu na ovim radnim mjestima. Ovaj Pravilnik prepoznaje evropske
standarde i direktive i rezultat je kontinuiranog analiziranja radnih mjesta i optimalnih rješenja
u cilju dobrog ergonomskog rješenja.
Mjere zaštite i zdravlja na radu koje propisuje ovaj Pravilnik su:
- Udaljenost ekrana od očiju zaposlenog ne treba da bude manja od 500 mm, ali ne
tolika da zaposlenom stvara smetnje pri čitanju podataka sa ekrana;
- Karakteri na ekranima treba da budu dobro definisani i jasno uobličeni. Karakteri,
razmaci između karaktera i redova treba da budu dovoljno veliki, da mogu da se
razlikuju bez napora, ali ne preveliki kako bi tekst bio pregledan;
- Slika na ekranima treba da bude stabilna, bez treperenja ili drugih oblika nestabilnosti.
Frekvencija osvježavanja slike na ekranima treba da bude najmanje 75 Hz za CRT
ekrane i 60 Hz za LCD ekrane;
- Svjetlosna jačina karaktera i/ili kontrast između karaktera i pozadine treba da budu
lako podesivi od strane zaposlenog i prilagodljivi uslovima radne sredine;
- Ekrani treba da budu podesivi u horizontalnoj i vertikalnim ravnima u skladu sa
potrebama zaposlenog. Na radnom stolu ili radnoj površini ne treba da bude predmeta
koji ometaju podešavanje ekrana;
- Posebno postolje za ekrane ili podesivi sto treba da budu obezbijeđeni tako je pravac
gledanja u istoj ravnini ili ukošen prema dolje do 20°;
- Na ekranima ne treba da bude odbljeska ili refleksije koji mogu da smetaju
zaposlenom;
- Ekrani treba da budu čisti, kako bi slika bila jasna, a tekst čitljiv;
- Tastatura treba da bude sa podesivim nagibom i odvojena od ekrana tako da
zaposleni može da zauzme udoban radni položaj koji sprječava pojavu zamora u
rukama ili šakama;
- Ispred tastature treba da postoji dovoljno prostora za oslonac šaka i ruku zaposlenog;
- Tastatura treba da ima mat površinu koja ne izaziva odbljesak svjetlosti;
- Raspored i karakteristike tastera treba da budu takvi da olakšaju upotrebu tastature;
- Simboli na tasterima treba da imaju odgovarajući kontrast u odnosu na tastere i da su
čitljivi iz predviđenog položaja za rad;
- Radni sto ili radna površina trebaju da imaju dovoljno veliku površinu koja ne izaziva
odbljesak i da omogućavaju fleksibilan raspored ekrana, tastature, dokumenata i
prateće opreme;
- Držač dokumenata treba da bude stabilan, podesiv i postavljen na način koji pokrete
glave i očiju svodi na minimum;
- Radna stolica treba da bude stabilna i da zaposlenom omogućava slobodu pokreta i
udoban položaj;
- Visina sjedišta treba da bude podesiva;
- Naslon treba da bude oslonac za cijela leđa, podesiv po nagibu i visini;
- Oslonac za stopala treba da bude obezbijeđen zaposlenom koji želi da ga koristi.
Oslonac za stopala treba da bude dovoljno visok i stabilan, da omogućava udoban
položaj stopala i nagib nogu i da nema klizavu površinu;
Stranica 18 od 34
- Na radnom mjestu treba da bude obezbijeđen dovoljan slobodan prostor za

zaposlenog, tako da mu je omogućena promjena položaja i sloboda pokreta;
- Prirodno i/ili vještačko osvjetljenje treba da bude najmanje 300 luxa i da obezbjeđuje
odgovarajuću osvjetljenost i kontrast između ekrana i pozadinskog prostora, uzimajući
u obzir vrstu poslova, potrebe zaposlenog i zahtjeve njegovog vida;
- Uređenje radnog mjesta i izbor, kao i pozicioniranje vještačkog osvjetljenja treba da
budu izvedeni na način dase sprječava nastanak odbljeska ili refleksije;
- Radna mjesta treba da budu uređena na takav način da izvori prirodne svjetlosti
(prozori i drugi otvori), prozirni ili poluprozirni zidovi, kao i žarko obojeni inventar ili
instalacije, oprema i zidovi svijetlih boja ne stvaraju direktni odbljesak i/ili refleksiju na
ekranima;
- Prozori treba da imaju odgovarajuće zastore (kapke) za sprječavanje ulaska sunčeve
svjetlosti na radno mjesto ili u prostor, tako da ne ometaju rad;
- Ekrani ne treba da budu okrenuti prema izvoru ili od izvora svjetlosti, u protivnom su
potrebne posebne mjere protiv refleksije i odbljeska;
- Oprema sa ekranima ne treba da bude izvor buke koja ometa razgovor ili skreće
pažnju. Nivo buke treba da bude u skladu sa propisima iz oblasti zaštite i zdravlja na
radu zaposlenog od rizika izloženosti buci;
- Mikroklima treba da odgovara zahtjevima za toplotni ugođaj za laki fizički rad;
- Sva elektromagnetna zračenja, osim vidljivog zračenja, u pogledu zaštite i zdravlja na
radu, treba da budu svedena na zanemarljiv nivo, u skladu s posebnim propisima.
Aparat za fotokopiranje
Upozorenje pri rukovanju
Obavezno pročitati u upustvu proizvođača!
Svaki aparat za fotokopiranje mora posjedovati upustvo za siguran i bjezbjedan rad koje se
može razlikovati u zavisnosti od tipa proizvođača aparata.
Izaberite siguran izvor struje
- uključiti aparat na 220V 16A,
- ne priključivati druge potrošače na isti priključak,
- ne priključivati aparat na produžni kabal sa više razvoda,
- kabal za napajanje mehanički zaštiti.
Mjesto za postavljanje
- udaljenost zadnjeg dijela aparata od zida (zbog ventilacije) najmanje 10cm.
- Obezbijediti dovoljno prostora sa svih strana aparata za neometano korišćenje.
Jonizujuća i nejonizujuća zračenja

Jonizujuća zračenja
Jonizujuća zračenja su elektromagnetna ili korpuskularna (čestična) zračenja, koja imaju
dovoljno visoku energiju da mogu da jonizuju materiju kroz koju prolaze. Njihova energija
fotona je veća od 12,4eV (elektron volti). Mogu biti porijeklom iz jezgra radioaktivnih
elemenata, koji se nalazi u prirodi ili jezgra vještačko dobijenih radioaktivnih elemenata.
Nejonizujuća zračenja
Stranica 19 od 34
Pod nejonizujućim zračenjima, podrazumjevaju se svi oblici elektromagnetskih zračenja koji u

interakciji sa materijom nemaju dovoljno energije sposobne da izazovu jonizaciju materije.
Energija njihovih fotona je manja od 12eV.
U zavisnosti od talasne dužine, odnosno frekfencije nejonizujućim zračenjima pripadaju:
- ultra ljubičasto zračenje (UV),
- vidljiva svjetlost,
- infra crveno zračenje (IC),
- radio frekfetno zračenje,
- elektromagnetska polja.
Stres na radnom mjestu

Stres na radnom mjestu zauzima vodeće mjesto na skali glavnih uzročnika odsustva sa
posla, a takođe je i najveći uzrok pada motivacije i produktivnosti zaposlenih. Procjenjuje se
da blizu 80% zaposlenih smatra da je svakodnevno izloženo stresu na radnom mjestu.
Brz tempo života, medjuljudski odnosi, dugotrajno obrazovanje, konkurencija na poslu,
donošenje odgovornih odluka, upravljanje skupim i složenim projektima, uravnoteženje
suprostavljenih interesa, borba za moć, društveni status ili golu egzistenciju, predstavljaju
stalni izvor stresnih događaja.
Stresni događaj ili stresor, definiše se kao događaj koji osoba procjenjuje kao ugrožavajući ili
opasan za nešto što je njoj važno, odnosno kao dogadjaj za koji se smatra da može izmjeniti
tok njegovog života.
Stres je unutrašnje, subjektivno psihičko stanje koje predstavlja reakciju na stresor, odnosno
stresni događaj.To je zaštitna reakcija čiji je cilj mobilizacija svih resursa organizma radi
njegove odbrane od stresnih uticaja.
Simtomi stresa na radnom mjestu mogu biti:
 Fizički problemi (glavobolja,zatvor/dijareja, bolovi u želucu/poremećaj varenja,
gušenje/bolovi u grudima, srčane tegobe, povišen krvni pritisak, bolovi u mišićima,
iscrpljenost,pad imuniteta.)
 Psihološki poremećaji (slaba koncentracija, zaboravnost, manjak kreativnosti,
neodlučnost,razdražljivost, depresija, neraspoloženje)
 Oblici neprilagodjenog ponašanja (pojačano pušenje,konzumacija alk raohola,
uzimanje lekova za smirenje, gubitak apetita ili pojačan apetit, osjećaj bespomoćnosti,
nesanica, česta osustva sa posla, agresivno ponašanje, pokušaj samoubistva).
Stres ne smjemo smatrati normalnom pojavom i zanemariti ga. Kontinuirani stres može u
velikom procentu smanjiti produktivnosti bilo koje kompanije, odnosno kolektiva.
Preporuke za sve zaposlene za smanjenje stresa:
- Planirajte svoje vrijeme i radne aktivnosti, definišite prioritete u poslu
- Prema problemima pristupajte sa pozitivističkog aspekta, razgovarajte sa
rukovodiocima i kolegama načinima za njihovo prevazilaženje
- Bavite se fizičkim aktivnostima, održavajte dobru kondiciju i zdravstveno stanje tijela i
duha
- Vodite računa o pravilnoj ishrani i prekinite sa pušenjem
- Obezbjedite sebi dovoljno sna svakog dana
Stranica 20 od 34
- Počnite sa primjenom tehnika relaksacije

- Izgrađujte dobre međuljudske odnose na poslu i van njega
- Ukoliko osjetite simtome depresije razgovarajte sa prijateljima i ljudima u koje vjerujete
- Ukoliko su simtomi depresije izraženiji potražite stručnu pomoć
Ručno podizanje i prenošenje tereta
Ručno prenošenje tereta, predstavlja svako prenošenje ili pridržavanje tereta mase veće od
tri kilograma od strane jednog ili više zaposlenih, uključujući podizanje, spuštanje, guranje,
vučenje, nošenje ili pomjeranje tereta prilikom kojeg, usljed njegovih karakteristika ili
nepovoljnih ergonomskih uslova, postoji rizik naročito od nastanka povrede leđa zaposlenog.
Korišćenje neodgovarajućih tehnika za ručnu manipulaciju teretom predstavlja ozbiljnu
opasnost po zdravlje zaposlenih. Povrede leđa, ramena, vrata, dlanova, ruku i nogu su često
posljedica ručnog manipulisanja teretima različitih karakteristika.
Poslodavac treba da obezbijedi mjere zaštite ili da upotrebljava odgovarajuća sredstva za
rad, a naročito sredstva na mehanizovani pogon, kako bi se izbjeglo ručno prenošenje tereta.
U slučajevima kada nije moguće da se izbjegne ručno prenošenje tereta, poslodavac treba
da preduzme mjere zaštite, koristi odgovarajuća sredstva za rad ili da obezbijedi zaposlenom
upotrebu sredstava za rad kojima se otklanjaju ili smanjuju faktori rizika odnosno individualni
faktori rizika od nastanka povrede leđa.
Rizik od povrede pri ručnom prenošenju tereta zavisi od više faktora od kojih su najvažniji:
- Vrsta i karakteristika tereta (teret je suvise težak ili suviše veliki, teret je teško
uhvatiti, nestabilan teret, teret može prouzrokovati povrede zaposlenih)
- Potreban fizicki napor za podizanje i prenošenje (potrebno je konstantno
naprezanje, određena aktivnost se može izvoditi samo uz rotaciju tijela, može doći do
iznenadnog pomjeranja tereta, aktivnost traži nestabilan položaj tijela)
- Karakerisike radnog mjesta i radne sredine (nedovoljna visina radnog prostora,
neravni ili klizavi podovi, razlike u visini podova, nestabilnost podova i gazišta,
neodgovorajuća temperatura, vlažnost vazduha, loše provjertavanje, neadekvatno
osvjetljenje i sl. )
- Zahtjevi koji se javljaju prilikom obavljanja poslova (visoka učestanost, suviše dug
fizički napor, nije obezbijeđen dovoljan odmor, prevelika rastojanja dizanja ili
prenošenja, brzina rada ) .
U cilju prevencije povreda i oboljenja mogu se primijeniti brojne preventivne mjere zaštite :
- Koristiti pomoćna sredstva i opremu za dizanje i prenošenje tereta
- Poboljšati uređenje radnog mjesta da bi se povećala efikasnost i smanjile opasnosti
- Smanjiti obim rada koji traži pognuto držanje tijela prilikom manipulacije teretom
- Otkloniti dizanje sa poda ili iznad visine sa ramena, prije svega teških tereta
- Smanjiti razdaljine prenošenja tereta
- Otkloniti ponavljajuće kretnje i potrebu za neugodnim i neprirodnim položajima tijela
- Organizovati posao na taj način da se radni zadaci mijenjaju tokom radnog dana
- Organizovati aktivnosti tako da se tereti guraju umjesto da se vuku
Stranica 21 od 34
U toku podizanja tereta poštujte sljedeće korake:

1. Pravilno postavite stopala – Stopala razmaknite tako da dobijete uravnotežen i
stabilan položaj za dizanje tereta. Dominantnu nogu postavite što više naprijed i u
smjeru gdje namjeravate krenuti.
2. Zauzmite dobar položaj- Kada dižete teret sa niskog položaja savijte koljena, pri čemu
ne smijete pokleknuti ili pretjerano saviti koljena. Leđa treba da su uspravna. Ako je
potrebno da bolje prihvatite teret nagnite se iznad tereta. Ramena neka budu
usmjerena u istom smjeru kao bokovi.
3. Dobro prihvatite teret- Pokušajte da postavite ruke unutar granica koje određuju noge.
Najbolji način prihvatanja zavisi od vrste i karakterisitka tereta, ali mora biti bezbjedan i
siguran. Ako morate mijenjati prihvatanje u toku dizanja tereta, to napravite polako i
bez brzih kretnji.
4. Budite blizu tereta- Teret treba da bude sto bliže tijelu. Ako je težina neravnomjerna
onda najteži dio tereta treba da bude uz tijelo. Ako se teretu nije moguće dovoljno
približiti, povucite ga sebi prije nego što ga dignete. Udahnite duboko čime pomažete
da leđa ostanu uspravna.
5. Dignite teret bez trzaja – Kada počnete sa dizanjem tereta podignite i bradu.
Kontorlišite tok dizanja. Dižite nogama, a ne leđima.
6. Teret držite uz tijelo – Svako udaljavanje težišta tereta od ose tijela, značajno
povećava opterećenje koje trpi organizam.
7. Pomjerajte stopala – Okrećite se tako da pomjerate stopala. Ne uvijajte gornji dio
tijela. Ramena treba da budu u istoj liniji kao i bokovi.
8. Postupak spuštanja- Prilikom spuštanja postupak i položaj tijela treba da ostanu isti
samo u obrnutom redosljedu.
Pravilnik o mjerama zaštite prilikom ručnog prenošenja tereta, u Prilogu 2 „Individualni faktori
rizika“ definiše opterećenja zaposlenog i to:
- U odnosu na starost i pol
Najveća dozvoljena masa [kg]
Starost zaposlenog
muškarci Žene
15 do 19 godina 20 10
19 do 45 godina 25 15
više od 45 godina 20 10
Stranica 22 od 34
- U odnosu na kumulativnu masu ručnog tereta (kumulativna masa tereta je proizvod

mase tereta i učestalosti nošenja u jedinici vremena)
Dužina nošenja Učestalost nošenja Kumulativna masa
-1
[m] [min ] [kg/min] [kg/h] [kg/8h]
≤1 8 120 7200 10000
>1≤2 5 75 4500 10000
>2≤4 4 60 3000 10000
>4≤10 2 30 1500 10000
>10≤20 1 15 750 6000
Lična zaštitna sredstva i oprema
Na radnim mjestima gdje se drugim mjerama zaštite i zdravlja na radu ne mogu obezbijediti
sigurni uslovi za rad, upotrebljavaju se LZSO. Korišćenje ličnih zaštitnih sredstava i opreme,
često kod zaposlenih, izazivaju neugodnost, smetaju pri izvršavanju odrađenih radnji. Zbog
toga se i kaže da su LZSO “nužno zlo” bez kojeg se ne može.
Danas se upotrebljavaju veliki broj LZSO.Neka zadovoljavaju zahtijeve i propise ZZNR, a
neka ne. Zato se pri određivanju LZSO mora voditi računa o standardima koja moraju
ispunjavati.
U ova sredstva spadaju:
- sredstva za zaštitu tijela;
- sredstva za zaštitu ruku;
- sredstva za zaštitu nogu;
- sredstva za zaštitu glave;
- sredstva za zaštitu oči i lica;
- sredstva za zaštitu organa za sluh i
- sredstva za zaštitu organa za disanje.
Sva pomenuta lična zaštitna sredstva moraju biti proizvedena u skladu sa tehničkim
propisima i standardima. Prije rasporedjivanja na radnom mjestu, a kasnije po potrebi,
zaposleni se zadužuje sa LZSO koja su propisana Pravilnikom o LZSO ili ugovorom o radu.
Lična zaštitna sredstva i oprema se nosi samo onda kada je to potrebno i neophodno.Rad
se, gdje je to moguće, uvijek izvodi u uslovima bez rizika od povreda na radu. Tamo gdje
postoji određeni nivo rizika, prednost se daje kolektivnoj zaštiti, pa tek onda ličnim zaštitnim
sredtvima i opremi.
Zaštita od požara
Cilj i značaj zaštite od požara

Svako nekontrolisano gorenje neke materije, odnosno gorenje koje nije pod kontrolom
čovjeka, smatra se požarom.
Cilj i značaj zaštite od požara sastoji se u tome da se blagovremenim tehničkim, tehnološkim,
građevinskim, organizacionim i drugim mjerama spriječi mogućnost nastanka i širenja
požara, kako bi se štete i posledice svele na najmanje moguću mjeru.
Stranica 23 od 34
Svaki zaposleni koji primjeti požar, dužan je da ga ugasi, bez opasnosti za sebe ili drugoga,
ako to nije u mogućnosti sam da uradi, dužan je da obavijesti najbližu vatrogasnu jedinicu i
stanicu policije.
Vatrogasna jedinica / Služba zaštite i spašavanja 123

Policija 122
HITAN POZIV 112
Nastanak požara – gorenje
Da bi došlo do gorenja moraju biti ispunjena tri uslova i to:
1. prisustvo gorive materije,
2. prisustvo kiseonika i
3. prisustvo izvora paljenja.
Ukoliko jedan od ova tri uslova nije ispunjen do gorenja neće doći, a samim tim izbjeći će se
opasnost od požara.
Izvori paljenja materije

Da bi došlo do paljenja neke gorive materije potreban je izvor koji će izazvati paljenje. Ti
izvori mogu biti od:
- zagrijane površine (npr. električno i autogeno zavarivanje i dr.),
- pikavci od pušenja,
- zavarivanja, lemljenja, brušenja,
- statičkog elektriciteta,
- prirodnih izvora požara (atmosferska pražnjenja, vjetar i sl.),
- mehaničkih izvora (trenja, udari i sl.)
- eksplozija.
Mobilni telefoni kao izvor požara

U zonama ugroženim od eksplozivnih smješa postoji opasnost da se pod određenim
uslovima mogu pojaviti takve koncentracije zapaljivih materija u vazduhu koje mogu ako
postoji izvor paljenja da se zapale i da dođe do eksplozije (kao primjer kod benziske
stanice).
Mobilni telefoni raspolažu dovoljno velikom zalihom energije da mogu upaliti eksplozivnu
smješu (u vrijeme zvonjenja). Na benziskim i plinskim stanicama, telefone ne treba iznositi iz
kola i koristititi.
Sredstva za gašenje požara

Prema agregatnom stanju ova sredstva možemo
podijeliti na:
- Čvrsta – pjesak i zemlja,
- Tečna – voda i pjena,
- Gasovita – ugljendioksid, vodena magla,
naf, halon i sl.
Stranica 24 od 34
Voda – kao sredstvo za gašenje požara ima veliku primjenu i služi za uspješno gašenje:
drveta, papira, slame, uglja i sl. kao i djelimično koristi za gašenje drugih požara u vidu
vodene magle i to zapaljivih tečnosti (benzina, ulja, masti, lakova i dr.).
Ugljen dioksid – ima danas veliku primjenu kao sredstvo za gašenje požara i služi za
punjenje ručnih i drugih aparata za gašenje požara. Sa njim se mogu gasiti požari zapaljivih
gasova (acetilen, metan, propan, butan i sl.) i ima primjenu pri gašenju požara na
el.uređajima. Potrebno je naglasiti da je za uspješno gašenje požara potrebna koncentracija
od 25- 30% CO2. A ako se zaposleni nađe u koncentraciji od 25% CO 2 nastaje brza smrt.
Zato kada se radi s ovim gasom u zatvorenim i manjim prostorijama moramo biti veoma
oprezni.
Prah – kao sredstvo za gašenje ispunjava sve zahtjeve i uslove koje ne ispunjavaju druga
sredstva za gašenje (voda, CO2, pjena) i to:
- mogućnost gašenja požara el.uređaja pod naponom,
- potpuna neotrovnost i neškodljivost,
- otpornost prema smrzavanju ,
- mogućnost gašenja skoro svih vrsta požara i sl.
Naf – je sredstvo za gašenje požara koji ima vrlo nizak potencijal oštećenja ozona (četrnaest
puta manje od dozvoljenog). Zbog toga je njegova upotreba najpogodnija zamjena za Halon
1211. Postupak upotrebe aparata sa nafom je isti kao i kod „S“ aparata sa prahom.
Na računarima, centralama i sličnim uređajima, gašenje požara se vrši nafom. Gašenjem
ovim sredstvima, štite se skupi uredjaji od uništenja. Za početno gašenja požara koriste se
ručni aparati za gašenje požara odgovarajuće težine.
Ručni aparati za gašenje požara

Ručni aparati se upotrebljavaju za gašenje početnih i malih požara odnosno, požari u prvoj
fazi gorenja i kada ih je najlakše ugasiti. Za gašenje požara u početnoj fazi upotrebljavaju se
PP aparati u koje spadaju:
- ručni prenosni aparati, i
- ručni prevozni aparati.
Ručni aparati sa prahom “S”

Ovi aparati nose oznaku ''S'' i napunjeni su prahom. Izbacivanje praha se vrši pritiskom koji,
unutar boce, stvara gas ugljendioksid - CO2 koji se nalazi u ampuli smještenoj u tijelu PP
aparata. Proizvode se u raznim veličinama, a najčešće se kreću od 1- 9 kg pa tako i nose
oznaku S1, S2, S3 itd. Na svakom aparatu nalazi se kratko tekstualno i slikovito upustvo za
aktiviranje aparata i to:
1. izvući osigurač,
2. pritisni ručicu do kraja i naglo je otpusti,
3. sačekaj 5 sekundi i
4. usmjeri mlaznicu prema požaru i ponovo pritisni ručicu.
Stranica 25 od 34
Vatrogasni aparati novijeg datuma su pod stalnim pritiskom.Tijelo aparata, gdje se nalazi
prah, puni se inertnim gasom – azotom pritiska od 12-16 bara.
Prednosti ovog aparata su:

- uvijek spreman za upotrebu,
- vizuelna kontrola ispravnosti (na manometru) i
- trenutno korišćenje.
Za upotrebu je vrlo jednostavan:
- izvuci osigurač,
- usmjeri mlaznicu i pritisni ručicu.
Aparat sa ugljen dioksidom (CO2)

Ručni aparat za gašenje požara sa ugljen dioksidom (CO2), punjeni su ugljen dioksidom u
tečnom stanju pod pritiskom.
Aktiviranje aparata CO2 vrši se na sledeći način:
- aparat se donese do mjesta požara,
- usmjeri se mlaznica prema požaru,
- odvrne se ventil do kraja (suprotno od kazaljke na satu) i pristupa se gašenju požara.
Postupak pri pojavi požara

U skladu sa Zakonom o zaštiti i spašavanju, poslodavac je dužan da zaposlene osposobi za
gašenje početnih požara. Cilj obuke je da u slučaju pojave početnog požara zaposleni
preduzme odgovarajuće mjere koje bi olakšale gašenje požara, a to su:
- da utvrdi sa kojim se sredstvom može gasiti,
- da donese aparat bliže mjestu požara,
- da aktivira aparat za gašenje i
- da pristupi gašenju požara.
Ako prilikom gašenja početnog požara duva vjetar, gašenje se vrši u pravcu duvanja vjetra.
Međutim, ako se radi o većem požaru potrebno je nastaviti sa gašenjem, a u međuvremenu
poslati neko lice da javi požar tj. obavijesti PP službu, ako takva postoji u Društvu,
vatrogasnu jedinicu ili stanicu policije.
Stranica 26 od 34
Prva pomoć
Prva pomoć je skup postupaka i mjera kojima se spašavaju život i zdravlje unesrećenog ili
povrijeđenog čovjeka, a primjenjuje se na licu mjesta. Cilj pružanja prve pomoći je da
povrijeđeni što prije i u što boljem stanju stigne do stručne medicinske pomoći, odnosno u
najbližu medicinsku ustanovu.
Svaki čovjek treba da zna da je ukaže samom sebi ili
nekom pored sebe. Ona treba da bude pružena što prije,
ne čekajući na dolazak stručnog osoblja, jer to predstavlja
samo gubitak dragocijenog vremena, a ponekada upravo
takva zakašnjenja dovode u pitanje život povrijeđenog. U
nesrećama se prisutni često zbune i ne mogu da odluče
šta je najbolje i najefikasnije u pružanju prve pomoći, ne
znaju šta treba, a šta ne treba da rade. Taj strah koji dolazi
najčešće od krvi, rane, besvijesnog stanja čovjeka, ili ako
se čuje jauk povrijeđenog, ne treba da bude prepreka ni
strah od odgovornosti za život povrijeđenog. Onaj koji
pruža prvu pomoć treba da bude miran, staložen, svijestan
odgovornosti, uporan, snalažljiv i siguran u svoje znanje
jer samo takav može biti efikasan.
Brz i pravilan način pružanja prve pomoći povrijeđenom, mogu doprinjeti spašavanju
njegovog života.
U skladu sa odredbama Zakona o zaštiti i zdravlju na radu, u svakoj radnoj organizaciji
odnosno gradilištu ili radilištu, mora na svakih 50 zaposlenih postojati ormarić snabdjeven
sanitetskim materijalom i sredstvima za pružanje prve pomoći. Ormarić sa priručnom
apotekom se mora čuvati, kontrolisati i dopunjavati, a zaposleni treba da budu upoznati sa
njegovom lokacijom (u blizini svog radnog mjesta), sadržinom i načinom upotrebe pribora i
sredstava za prvu pomoć.
Najčešće povrede na mjestu rada predstavljaju različite posjekotine, poderotine, ubodi i
slična stanja koja za posljedicu imaju krvarenje. U nekim ekstremnijim slučajevima, povreda
može izazvati prekid rada srca i disanja što implicira pravovremenu i adekvatnu reakciju
kolega na poslu, a koja može značajno umanjiti težinu posljedica velikog broja povreda. U
tom smislu je svaki zaposleni obavezan:
- Da se upozna sa osnovnim pravilima za pružanje prve pomoći
- Da zna gdje se nalazi najbliži ormarić sa priručnom apotekom
- Da unesrećenom kolegi pruži prvu pomoć u skladu sa svojim znanjem iz ove oblasti i
da što prije obavijesti nadležne osobe i pozove hitnu pomoć
- Da umije da procjeni trenutno stanje povrijeđenog kako svojim postupcima ne bi
doveo do eventualnog pogoršanja stanja (kod povreda kičme i glave kod kojih bi
nestručno postupanje bilo kontraproduktivno).
Osnovi reanimacije (oživljavanje)

Prestankom disanja i srčane radnje nastupa prividna smrt, koja ako duže traje postaje prava
smrt. U najvećem broju slučajeva najprije prestaje disanje, a tek poslije 5 do 6 minuta
prestaje i rad srca. Poslije toga nam za reanimaciju preostaje svega 5 do 10 minuta.
Stranica 27 od 34
Nagli, neočekivani prekid cirkulacije izazvan prekidom rada srca se naziva akutni zastoj srca.
Uzroci mogu biti: infarkt miokarda, trauma, gušenje, davljenje, trovanje, udar struje...
Nakon tri do pet minuta od nastanka srčanog zastoja nastaje ireverzibilno (nepovratno)
oštećenje moždanih ćelija. Zato je od izuzetne važnosti da se prepozna potreba za
reanimacijom povrijeđenog.
Znaci akutnog zastoja srca:
- gubitak svijesti
- prestanak disanja
- gubitak pulsa na velikim krvnim sudovima
- promjena boje kože i vidljivih sluzokoža
- široke zjenice
Cilj reanimacije je uspostavljanje normalnog disanja i rada srca. To se postiže vještačkim
disanjem i spoljašnjom masažom srca.
Reanimaciju ili oživljavanje je važno započeti što prije jer svaki izgubljen minut smanjuje
uspješnost reanimacije. Mozak je izuzetno osjetljiv na nedostatak kiseonika tako da u nekim
situacijama spašenoj osobi ostanu trajne neurološke posljedice zbog nepovratnog oštećenja
nervnih ćelija. Poželjno je da reanimaciju rade najmanje 2 osobe, mada uspješnu reanimaciju
može izvršiti i jedna osoba.
Prvo treba provjeriti vitalne znake, okrenuti osobu na leđa, pa pristupiti prvoj pomoći.
ABC postupak oživljavanja
A – AIRWAY – obezbijediti prolaznost disajnog puta (zabaciti glavu unazad, otvoriti usta ,
donju vilicu povući naprijed).
Okrenite onesviještenog na leđa i zabacite mu glavu podižući bradu prstima jedne ruke dok
drugom rukom pritišćete čelo. Usta moraju biti otvorena. Ovim postupkom korijen jezika se
udaljava od zadnjeg zida ždrijela čime se osigurava prohodnost disajnog puta. Ponekad ćete
morati odstraniti iz usta zubnu protezu ili sadržaj iz usta. To ćete najlakše učiniti prstom
umotanim u rupčić ili gazu.
B – BREATHING – vještačko disanje (usta na usta, usta na nos, samošireći ambu-balon –
posmatrati da li se podiže grudni koš).
Stranica 28 od 34
- Da biste provjerili postoji li normalno disanje, približite svoj obraz ustima i nosu
onesviještenog držeći mu glavu u zabačenom položaju.
- Pokušajte osjetiti na svom licu strujanje vazduha (dah). Istovremeno osluškujte
zvukove disanja i promatrajte disajne pokrete na prsima i stomaku onesviještenog.
- Provjera disanja smije trajati do 10 sekundi. Povremeni kratkotrajni udasi ne smatraju
se normalnim disanjem i tada treba postupiti kao da disanja nema.
- Ako onesviješteni normalno diše, okrenite ga u bočni položaj i pozovite hitnu
medicinsku pomoć. Povremeno kontrolišite disanje.
- Ako onesviješteni ne diše, zamolite nekoga da pozove hitnu medicinsku pomoć i
započnite postupak oživljavanja (tačka C - Circulation). Ako ste sami, pozovite hitnu
medicinsku pomoć prije nego započnete oživljavanje.
C – CIRCULATION – uspostavljanje cirkulacije (spoljna masaža srca).
Oživljavanje započinjemo masažom srca. Povrijeđeni mora ležati na ravnoj tvrdoj podlozi.
Odjeću nije potrebno skidati. Kleknite sa strane uz povrijeđenog u visini grudnog koša.
Odredite mjesto pritiska na grudnoj kosti. Postavite korijen dlana jedne ruke na sredinu
grudne kosti osobe kojoj pomažete. Drugi dlan položite preko prvog. Prsti mogu biti
isprepleteni ili ispruženi ali ne smiju dodirivati grudi koš. Laktovi spasioca moraju biti
ispruženi, a ramena iznad mjesta pritiska. Pritisak treba biti brz i kratkotrajan, jačine
prilagođene dobi i konstituciji povrijeđenog. Pritisak dlanova mora biti dovoljan da se
grudna kost spusti 4-5 cm. Slijedi popuštanje pritiska kako bi se grudni koš svojom
elastičnošću vratio u prvobitni oblik. Pri tome ne smijemo odvajati dlanove od grudnog koša.
Tokom čitavog ciklusa pritiskanja i popuštanja, laktovi spasioca trebaju biti ispruženi, a
dlanovi u kontaktu s grudnim košem.
Brzina masaže 100 kompresija u minuti. Na svakih 30 kompresija potrebna su 2 udaha
vještačkog disanja i ponavljati ovaj ciklus 30:2.
Nakon 30 pritisaka prelazi se na vještačko disanje. Preduslov za pravilno izvođenje
vještačkog disanja su prohodni disajni put što se omogućava zabacivanjem glave unazad i
uklanjanjem sadržaja iz usta ukoliko ga ima.
Zatvorite se nos povrijeđenog pomoću palca i kažiprsta ruke koja se nalazi na čelu. Svoja
usta čvrsto priljubite uz usta ili nos osobe kojoj se daje vještačko disanje. Zatim se uduva
vazduh u disajne puteve metodom ''usta na usta'' ili ''usta na nos'', svaki u trajanju od 1
sekunde. Odmaknite se nakon uduvavanja vazduha od povrijeđenog kako bi osoba mogla
izdahnuti, a vi udahnuti.
Provjera uspješnosti davanja vještačkog disanja se vrši posmatranjem podizanja (širenja)
grudnog koša. NE pokušavajte primijeniti više od dva udaha svaki put prije nego se nastavi
spoljašnja masaža srca.
Stranica 29 od 34
NAJČEŠĆE GREŠKE
kod MASAŽE SRCA kod VJEŠTAČKOG DISANJA
- mekana podloga - nedovoljno zabačena glava
- krivo mjesto pritiska - nezatvaranje nosnica
- neprilagođena jačina pritiska - loša „hermetizacija poljupca“
- neodmicanje glave od povrijeđenog
- pogrešna učestalost pritisaka prilikom njegovog izdisaja
- dizanje ruku od grudnog koša kod
popuštanja pritiska
Reanimaciju prekinuti ukoliko se:

- uspostavi normalno (spontano) disanje i puls,
- pojave znaci smrti ili nakon više od pola sata nema
rezultata,
- spasioc iscrpi fizički.
Oštećenje kostiju – uganuća, iščašenja i prelomi

Različite povrede mišića i tetiva su veoma česte na radnim mjestima. Istegnuća, uvrtanje,
grčevi i slična bolna stanja nastaju kao posljedica pojačanih naprezanja prilikom manuelnog
rada, nepravilnog položaja ili naglih pokreta prilikom izvođenja određenih radnih aktivnosti.
Kod ovakvih povreda treba odmah prekinuti sa izvođenjem radnih aktivnosti, zaposlenog
postaviti u položaj koji obezbjeđuje odmor i opuštanje povrijeđenog dijela tijela. U zavisnosti
od težine povrede mogu se primijeniti hladne obloge ili imobilizaciju povrijeđenog dijela tijela.
Imobilizacija podrazumjeva stavljanje dijela tijela u nepokretan položaj.
Uganuće ili distorzija je povreda ligamenata i zglobne čaure
nastala zbog naglog, prejakog pokreta u zglobu. Često se
događa pri hodanju ili trčanju po neravnom terenu. Javlja se
oštra bol, a potom i oticanje zgloba. Tegobe se mogu ublažiti
hladnom oblogom ili ledom. Noga treba mirovati u povišenom
položaju. U težim slučajevima potreban je pregled kod ljekara.
Iščašenje je povreda kod koje zglobna glavica izlazi iz zglobne čašice. Zglob je izobličen i
bolan, a ekstremitet u neobičnom položaju. Svaki pokušaj kretnje nailazi na otpor i bol.
Iščašenje se najčešće događa u ramenom zglobu. Prije prevoza do bolnice zglob se mora
imobilisati u položaju u kojem ste ga i zatekli. NIKAKO pokušavati sami namjestiti iščašeni
zglob.
Prelom kostiju bez povrede kože (rane) zovemo zatvorenim prelomom. Ako na mjestu
preloma postoji rana, to je otvoreni prelom. Slomljene kosti mogu svojim oštrim rubovima
povrijediti krvne sudove, živce i mišiće ili probiti kožu. To se može dogoditi u trenutku
preloma ili naknadnim pomjeranjem slomljenih kostiju.
Znaci preloma ruke ili noge:
- bol
- nemogućnost pokretanja povrijeđenog ekstremiteta
- otok na mjestu preloma (nije uvijek prisutna)
Stranica 30 od 34
- deformitet ekstremiteta (nije uvijek prisutan, a ako postoji, siguran je znak preloma)
I sama sumnja na mogućnost preloma zahtijeva postupak kao da prelom postoji.
Slomljena kost se mora imobilisati prije prenošenja ili prevoza povrijeđenog i to tako što se
imobilišu dva susjedna zgloba. Ako je hitna medicinska pomoć dostupna, najbolje je
imobilizaciju i transport prepustiti stručnim osobama. Povrijeđeni mora mirovati do dolaska
pomoći.
Kod otvorenih preloma pokrijte ranu sterilnom gazom. Ako slomljena kost viri iz rane, ne
smije se istezanjem uda vraćati u prirodni položaj, nego se nakon previjanja rane vrši
imobilizacija u zatečenom položaju.
Principi imobilizacije
U stanje mirovanja stavlja se povrijeđeni dio ruke ili noge i dva susjedna zgloba. Noga se
imobilizuje u ispruženom položaju (povrijeđeni mora ležati), a ruka presavijena u laktu i
priljubljena uz tijelo. Izuzetak su povrede zglobova – iščašenja i zglobni prelomi, kada svaki
pokušaj kretnje u zglobu nailazi na otpor i jaku bol. Ekstremitet se tada imobilizuje u položaju
u kojem je i zatečen.
Krvarenje
Gubitak veće količine krvi je uvijek opasan i štetan. Iskrvareni je blijed, koža i sve vidljive
sluzokože su bez krvi. Koža je hladna i pokrivena lepljivim znojem, a povrijeđeni je umoran i
uplašen. Disanje je jako ubrzano i naporno, a puls je ubrzan i jedva da se može osjetiti pod
rukom. Povrijeđeni se žali na žeđ, umor, zujanje u ušima i mrak pred očima, opštu slabost i
nemoć, zatim nastupa nesvjestica, pa smrt.
Krvarenje može biti: arterijsko, vensko i kapilarno. Najopasnije je arterijsko jer krv tada ide
ka ćelijama tkiva. Ono se prepoznaje po intezitetu isticanja u mlazu. Vensko krvarenje je kao
rijeka, jednomjerno i takođe opasno ako se brzo ne zaustavi.
Manja krvarenja iz površnih povreda, oguljenih mjesta, malih razderina i posjekotina najčešće
samo ubrzo prestaje, dok za zaustavljanje većih krvarenja treba primjeniti neku od metoda
opisanih u sljedećim pasusima. Krvarenje se, po pravilu, zaustavlja pritiskom na krvni sud
iznad rane bliže srcu.
Stranica 31 od 34
Pritisak prstima
Primenjuje se kada povrijeđeni naglo
gubi veoma velike količine krvi.
Pogodan je samo za kratkotrajnu
primjenu, dok se ne primjeni neki drugi
trajniji i sigurniji način. Ova metoda
sastoji se u tome da sam povrijeđeni ili
spasilac prstima jedne ili obe ruke
pritisne krvni sud uz kost. To je moguće
izvesti kod krvarenja na glavi, rukama i
nogama.
Kada je krvarenje na glavi i vratu, treba
sa četiri prsta ruke pritisnuti srednji dio
vrata, između prednje i bočne strane,
dok se šakom i palcem obuhvati zadnja strana vrata (pritiska se unazad i unutra prema
kičmenom stubu i to samo sa jedne strane vrata, nikako sa obje istovremeno).
Krvarenja u predjelu ramena i pazuha zaustavljaju se pritiskanjem naniže, sa više prstiju,
središnjeg dijela ključne kosti. Kada je krvarenje iz gornjeg i srednjeg dijela nadlaktice treba
palčevima obje ruke pritisnuti predio pazušne jame ka ramenom zglobu, a ostalim prstima
obuhvatiti predio ramena.
Kod krvarenja iz lakta, podlaktice i šake treba palcem pritisnuti sredinu unutrašnjeg dijela
nadlaktice, a ostalim prstima je obuhvatiti. Ako je krvarenje iz noge, treba palčevima ili
pesnicom pritisnuti predio prepone.
Zavoj sa pritiskom
Suština ovog metoda je zaustavljanje krvarenja za duže vrijeme, pritiskom na ranu.
Primjenjuje se tako što se rana prvo prekrije sterilnom gazom, pa se uzdužno postavi
predmet koji vrši pritisak. Potom se povrijeđeni dio tijela i predmet zajedno obaviju zavojem.
U tu svrhu može se upotrebiti jastuče prvog zavoja ili nerazmotan zavoj, ali i parče drveta,
Stranica 32 od 34
savijena krpa, stiropor i drugo. Ako krvarenje ne prestane, onda se zavoj mora jače stegnuti.
Međutim, suvišno stezanje može biti veoma opasno.
Ovaj metod je dobar za sve dijelove tijela, osim za vrat.
Esmarhova poveska
Esmarhova poveska se primjenjuje kada je usljed
dejstva više sile, došlo do potpunog
razmrskavanja ili otkidanja dijelova tijela. Sastoji
se u tome da se povrijeđeni ud stegne odmah
iznad mjesta krvarenja. U tu svrhu uzima se traka zavoja ili platna, marama ili druga čvrsta
tkanina minimalne širine 5 cm (nikako se ne smiju koristiti žica, tanak konopac i slično),
postavi se oko povrijeđenog uda i postepeno steže uvrtanjem pomoću drvenog ili metalnog
klina, ili drugih pogodnih predmeta sve dok se krvarenje ne zaustavi. Zatim se klin učvrsti
posebnom trakom zavoja da se ne bi odvrtio i poveska olabavila. Povrijeđenog treba što prije
odvesti do ljekara jer je stezanje bolno, držanje poveske duže od pola sata može oštetiti
tkiva, a držanje duže od 2-3 časa dovodi do izumiranja tkiva.
Opekotine
Opekotine mogu nastati: hemijskim putem, električnim, direktnim dodirom vatre ili ugrijane
površine, isijavanjem, vodenom parom i dr. Razlikuje se nekoliko stepeni opekotina.
Opekotine I stepena karakteriše crvenilo, bol, otok, osjećaj zategnutosti kože kao i
„mravinjanja“ po njoj. Najbolje sredstvo za njihovo ublažavanje je hladna voda, ili još bolje –
ledena voda. One ne zahtjevaju previjanje. Sa opečenih ruku treba skinuti prstenje, narukvice
i ručne satove, a sa nogu obuću jer usljed oticanja mogu ugroziti krvotok.
Opekotine II stepena se odlikuju pojavom mjehurića razne veličine koji su ispunjeni bistrom ili
lako zamućenom žućkastom tečnošću. Postoje svi znaci kao i kod opekotina I stepena, s tim
što su bolovi jači i otok veći. Postupak prve pomoći je kao i za opekotine I stepena, ali pošto
postoji mogućnost infekcije treba ih previjanjem zaštititi.
Opekotine III stepena su one kod kojih je došlo do propadanja dubljih dijelova kože i
potkožnog tkiva. Opekotina ima izgled štavljene kože, bijeličaste boje i veoma je bolna.
Ovakve povrede najčešće su u požarima na brodu, gdje povrijeđeni gori. Prilikom pružanja
prve pomoći, neophodno je prije svega povrijeđenog udaljiti od toplotnog izvora i ugasiti vatru
na njemu. Vatra se gasi prebacivanjem ćebeta, pokrivača i sličnih predmeta preko plamena.
Samopomoć se sastoji u tome da se povrijeđeni valja po podlozi i na taj način sam ugasi
vatru. Kada se spriječi dalje dejstvo toplote, pristupa se hlađenju opečenog dijela tijela,
najbolje hladnom vodom. Sa opečenog mjesta ne smiju se skidati prilijepljeni dijelovi odjeće.
Opekotinu treba previti čistim zavojem, ili u nedostatku istog ostaviti je bez pokrivača i
otvorenu. Povrijeđenom treba dati da pije hladne napitke u manjim količinama ali često.
Opekotinom IV stepena je definisana ugljenisana koža.
Ako su opekotine nastale usljed strujnog udara, a unesrećeni je još uvijek u strujnom kolu,
treba pripaziti na ličnu sigurnost. U zavisnosti od situacije, strujno kolo se prekida
izvlačenjem utikača iz utičnice, vađenjem osigurača ili odvajanjem električnog voda od tijela
pomoću predmeta napravljenih od izolirajućih materijala (plastika, guma, suvo drvo, debeli
sloj suve tkanine ili papira). Dobro je ako su vam pri ruci gumene rukavice i čizme. Ukoliko
zbog slabe izolacije dođe i do požara, mjesto nezgode ne gasiti vodom.
Stranica 33 od 34
Postupak kod opekotina usljed strujnog udara:

- ako je unesrećeni bez svijesti, provjeriti disanje i puls i po potrebi započeti reanimaciju
- onesviješćenog koji diše okrenuti na bok
- sa opekotinama postupati na već naveden način, u zavisnoti od stepena opekotine
Udar električne struje

Pružanje prve pomoći povređenom od udara električne struje, vrlo je važna brzina i pravilan
postupak ukazivanja prve pomoći. To znači da nastradalo lice treba što prije odvojiti od
dijelova pod naponom i davati vještačko disanje odmah ukoliko nastradali ne diše.
Odvajanje nastradalog lica od dijelova pod naponom treba izvršiti prekidanjem struje
uspostavljanjem kratkog spoja, prekidanjem provodnika neprovodnim sredstvom (drvo,
izolaciona drška, kliješta, motka i sl.). U protivnom spasilac može nastradati. Ukoliko ne
postoje pomenuta sredstva, odvajanje se može izvršiti tako što se nastradali obavije
komadom suve odjeće, vučenjem odvojiti ga od dijelova pod naponom s tim što treba voditi
računa da spasilac mora stajati na suvoj ili izolovanoj površini.
Pružanje prve pomoći se ogleda u sledećem:
1. pružanje vještačkog disanja (usta na usta),
2. spoljašnja masaža srca,
3. kombinovane metode oživljavanja u slučaju prividne smrti.
Kod udara groma mogu nastati mehaničke i toplotne povrede. Smrtnost od udara groma
iznosi 30 – 50%, a 50 – 70% preživjelih ima značajne poremećaje, najčešće nervnog
sistema. Munja predstavlja jednosmjernu struju visokog napona i velike jačine, vrijeme
kontakta je vrlo kratko (manje od 1s), a struja prolazi uglavnom po površini tijela. Žrtvi udara
groma može se odmah pristupiti i dodirnuti bez opasnosti. Potrebno je procijeniti stanje
svijesti, disanje i eventualne mehaničke povredej i toplotne (opekotine). Ako je neophodno,
odmah pružiti prvu pomoć na opisani način.
Onesviješćenu žrtvu staviti u bočni položaj. Potrebno je zbrinuti i ostale povrede, kao što su
krvarenja, prelomi, rane i opekotine. Žrtvu udara groma treba što prije prebaciti u bonicu uz
stalni nadzor životnih funkcija. Tvrdnja da se kratkotrajnim zakopavanjem tijela žrtve u vlažnu
zemlju nešto postiže nema nikakvu naučnu osnovu.
Električne struje se ne treba bojati, već je strogo poštovati,
znati njene zakone, djelovanje i sve moguće posledice! Kulturu
ponašanja i rukovanja sa uređajima koji rade na struju treba
razvijati od najmlađeg uzrasta, ali i kod starijih koji često
zanemaruju mjere samozaštite radeći pod naponom, bez dobre
izolacije obuće i alatki sa kojima se radi, ili sa neispitanim
provodnicima i uređajima. Dobro uzemljenje i upotreba FID-ove
sklopke predstavljaju samo jednu od efikasnih preventivnih mjera
zaštite.
Svrha osposobljavanja zaposlenih za bezbjedan rad je da se zaposleni upoznaju sa rizicima na
svojim radnim mjestima i u radnoj okolini, kao i svojim pravima, obavezama i odgovornostima.
Zaposleni i njihov poslodavac imaju zajednički cilj, a to je eliminisati rizik od povreda na radu ukoliko
je to moguće, ili ga smanjiti na najmanju moguću mjeru, a posao odraditi do kraja!
Stranica 34 od 34

Prirucnik ZZNR - Za Zaposlene v.3.1

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Prirucnik ZZNR - Za Zaposlene v.3.1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Zaštita_i_zdravlje_na_radu_Zaštita_i_z

Zaštita i zdravlje na radu u Crnoj Gori...................................................................................... 3

Zaštita i zdravlje na radu u Crnoj Gori

Zaštita i zdravlje na radu podrazumijeva obezbjeđivanje uslova na radu koji ne dovode do

propisanog minimuma i na taj način obezbijediti odgovarajući nivo dugoročne zaštite i

Zakonski okvir zaštite i zdravlja na radu

Zaštita i zdravlje na radu u službi poslovanja

Zakon o zaštiti i zdravlju na radu

- davanje odgovarajućih uputstava i obavještenja zaposlenim.

Radna mjesta sa posebnim uslovima rada

da rasporedi zaposlenog na radno mjesto sa posebnim uslovima rada, ukoliko prethodno ne

Poslodavac sistemski uređuje zaštitu i zdravlje na radu tako što:

- mijenja akt o procjeni rizika u slučaju adaptacije, rekonstrukcije, havarije, generalnog

- ovlašćenu organizaciju prethodno upoznaje sa tehnološkim procesom, rizicima u

Prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih

Opasnosti, štetnosti i rizici na radnom mjestu

Opasnosti u radnoj sredini

Mehaničke opasnosti i sistemi zaštite na mašinama

Električne opasnosti i sistemi zaštite

- Nikada ne koristite elektro opremu u vlažnim uslovima;

Opasnosti od klizanja, saplitanja i padova

Štetnosti u radnoj sredini

Hemijske štetnosti i opasne materije

Fizičke štetnosti – buka i vibracije

- je na radnom mjestu toliko bučno da mora da viče prilikom razgovora sa kolegama

Pretežno umni rad koji zahtijeva usredsređenost, kreativno razmišljanje,

Zahtjevniji kancelarijski poslovi, doktorske ordinacije, dvorane za sastanke,

8. Pretežno rutinski fizički rad koji zahtijeva praćenje okoline slušanjem 80 65

Najbolja zaštita od buke se postiže preduzimanjem odgovarajućih aktivnosti na samom

- preko cijelog tijela

Temperatura je parametar čiju vrijednost zaposleni najlakše i najdirektnije osjećaju, obzirom

Zahtjevi (%) Osvjetljenost (Lux) Faktor dnevne osvjetljenosti

Korišćenje opreme sa ekranima / Rad sa računarima

- Na radnom mjestu treba da bude obezbijeđen dovoljan slobodan prostor za

Jonizujuća i nejonizujuća zračenja

Pod nejonizujućim zračenjima, podrazumjevaju se svi oblici elektromagnetskih zračenja koji u

Stres na radnom mjestu

- Počnite sa primjenom tehnika relaksacije

Ručno podizanje i prenošenje tereta

U toku podizanja tereta poštujte sljedeće korake:

- U odnosu na kumulativnu masu ručnog tereta (kumulativna masa tereta je proizvod

Lična zaštitna sredstva i oprema

Cilj i značaj zaštite od požara

Vatrogasna jedinica / Služba zaštite i spašavanja 123

Izvori paljenja materije

Mobilni telefoni kao izvor požara

Sredstva za gašenje požara

Ručni aparati za gašenje požara

Ručni aparati sa prahom “S”

Prednosti ovog aparata su:

Aparat sa ugljen dioksidom (CO2)

Postupak pri pojavi požara

Osnovi reanimacije (oživljavanje)

ABC postupak oživljavanja

Reanimaciju prekinuti ukoliko se:

Oštećenje kostiju – uganuća, iščašenja i prelomi

Postupak kod opekotina usljed strujnog udara:

Udar električne struje

You might also like