Jacques-Louis David

Jacques-Louis David (30. kolovoza 1748., Pariz – 29. prosinca 1825., Bruxelles) je
francuski slikar;
glavni predstavnik klasicizma u francuskom slikarstvu; revolucionar i jedan od
prvihpropagandnih umjetnika.

Jacques-Louis DavidNeoklasicizamAutoportret iz 1794., ulje na platnu, 80.5 x 64.1

cm, LouvreBiografske informacijeRođenje30. kolovoza 1748.
Pariz, FrancuskaSmrt29. prosinca 1825.
Bruxelles, BelgijaOpusPoljeslikarstvo - crtež - grafikaPraksaPariz,
BruxellesZnamenita djelaZakletva HoracijaMrtvi MaratSokratova smrtNapoleon prelazi
AlpeOtmica SabinjankiInfluencijaOd
Nicolas Poussin, Grčka umjetnost

Na
Život i djelo

Zakletva Horacijeva, 1784., ulje naplatnu, 329.8 x 424.8 cm, Louvre, Pariz.
Jacques-Louis David je rođen u pariškoj građanskoj obitelji trgovaca. Od 1775. do
1780. god.
boravio je u Rimu gdje su na njega veliki utjecaj izvršili Rafaelova djela i
antički kipovi. Oduševljenarheološkim otkrićima Pompeja i Herkulaneja, po povratku
je studirao antičku umjetnost i crtaopo njezinim motivima.

Crtežom kao temeljnim likovnim elementom slika herojske i patetične kompozicije.

Sliku gradi naliku odnosno grupi likova koje modelira u reljefnoj modelaciji,
izrazito hladnim koloritom ujednostavnom arhitektonskom okruženju (Zakletva
Horacijeva; Andromaha nad mrtvimHektorom). David je najsnažnije od svih izrazio duh
svoga vremena. On je bio jedan od prvihpobornika Francuske revolucije i
Robespierrov prijatelj, te se njegov rad odlikuje moralnomstrogoćom, trezvenošću i
hladnom ozbiljnošću koje je preuzeo iz antičke umjetnosti podtutorstvom Joseph-
Marie Viena, pionira klasicizma i direktora Francuske akademije u Rimu.
Njegova slika Zakletva Horacijeva, iako ju je naručio grof od Angivilliera za
kralja, prepuna jeosobnih republikanskih osjećaja. No, pored toga, slika izražava
sklonost k intenzivnomiluzionizmu antike i slavi vrline kao što su hrabrost,
suzdržanost, poštivanje zakona i domoljublje.

Mrtvi Marat, 1793., ulje na platnu,

162 x 128 cm, Kraljevski muzej uBruxellesu.
U doba Revolucije David je bio izrazito politički aktivan, te je bio i član
Konventa, te je bio međuonima koji su 1793. tražili kraljevu smrt. Godine 1790.
dobio je narudžbu da naslika Zakletvu udvorani Jeu de Paume, koja je ostala
nedovršena[1]. Tada je slikao i moderne teme (Mrtvi Marat, unekoliko inačica);
crtao je antičke kostime za kazališta i povorke; nacrte za pokućstvo i dekoracije.

Pad Robespierra i promjena političke klime doveli su do njegova utamničenja 1794.

god. Kada jeoslobođen, na molbu njegove žene, rojalistice, naslikao je Otmicu
Sabinjanki (1799.). Slika jeprotumačena kao poziv na pomirbu te je umjetniku
pomogla da ponovno stekne ugled i položaj.

David je Napoleona upoznao kao 28-godišnjeg generala kojeg je David vidio kao
junaka. Kad jebio u opasnosti zbog svog prijateljstva s Robespierrom, upravo mu je
Napoleon ponudio tajnoskrovište u svom taboru u Italiji. Kako bi ovjekovječio
njegov lik, David je naslikao njegov probojpreko Alpa (20. svibnja 1800.) 1801.
god. u slici u kojoj se miješaju stvarnost i mašta, a likNapoleona dobiva mitsku
dimenziju.

Napoleon prelazi Alpe, 1801., uljena platnu, 259 x 221 cm, Državnimuzej u dvorcu
Malmaisonu.
U doba Carstva Napoleon ga je imenovao dvorskim slikarom (1804.), te postaje glavni
glorifikatorCarstva (Krunidba Napoleona u Notre-Dame), portretira Cara, članove
obitelji i predstavniketadašnje društvene elite (Madame Récamier, harmonična
kompozicija tipična za stil ampira).
Davidov portret u punoj veličini - Napoleon u radnoj sobi, savršen je primjer čiste
propagande.
Napoleon kao kip antičke mirnoće uzdiže se na razinu junaka, uzor moralne vrline.

Nakon restauracije Bourbonaca prognan je iz Francuske i u Bruxellesu slika

mitološke scene iportrete (Amor i Psiha, Tri dame iz Ganda). David je umro u
izgnanstvu ne dočekavši carski ukazkoji bi mu omogućio da se vrati u Francusku.
“Što sam morao učiniti za Francusku, učinio sam”,
napisao je svom učeniku Grosu malo prije smrti. “Ustanovio sam divnu školu ...
Stvorio samklasična djela koja će svi proučavati.”

Presudno je utjecao na francusku i europsku umjetnost kao učitelj i uzor Gérardu,

Grosu, Ingresui dr. Diljem svijeta imao je brojne epigone.
Galerija

Senekina smrt (1773.)

Senekina smrt (1773.)

Sokratova smrt (1787.), Metropolitan, New York

Sokratova smrt (1787.), Metropolitan, New York

Portret Monsieura Lavoisiera i njegove žene (1788.), Metropolitan, New York

Portret Monsieura Lavoisiera i njegove žene (1788.), Metropolitan, New York

Liktori donose Brutu njegova mrtvog sina (1789.), Louvre, Pariz

Liktori donose Brutu njegova mrtvog sina (1789.), Louvre, Pariz
Madame Récamier (1800.), Louvre, Pariz
Madame Récamier (1800.), Louvre, Pariz

Napoleonova krunidba u Notre-Dame, (1806.), Louvre, Pariz

Napoleonova krunidba u Notre-Dame, (1806.), Louvre, Pariz

Napoleon u radnoj sobi (1812.), Državna galerija umjetnosti, Washington

Napoleon u radnoj sobi (1812.), Državna galerija umjetnosti, Washington

Leonida u Bitci kod Termopile (1814.), Louvre, Pariz

Leonida u Bitci kod Termopile (1814.), Louvre, Pariz
Ahilov bijes (1825.) Stair Sainty Gallery
Ahilov bijes (1825.) Stair Sainty Gallery

Venera i tri gracije razoružavaju Marsa (1825.)

Venera i tri gracije razoružavaju Marsa (1825.)

Bilješka

Jedan od naručitelja je rekao: “Odabrali smo onoga koji je naslikao Horacija te

Bruta i njegova mrtvogsina, francuskog patriota čiji je genij prožeo Francusku
revoluciju.”

Vanjske poveznice

Commons-logo.svg
Jacques-Louis David na Wikimedijinoj ostavi
J.L. David na Web Gallery of Art

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Jacques-
Louis_David&oldid=41039769