Jacques Louis David

Jacques-Louis David (30. kolovoza 1748., Pariz – 29. prosinca 1825., Bruxelles) je
francuski slikar;
glavni predstavnik klasicizma u francuskom slikarstvu; revolucionar i jedan od
prvihpropagandnih umjetnika.
Jacques-Louis DavidNeoklasicizamJacques Louis David
Autoportret iz 1794., ulje na platnu, 80.5 x 64.1 cm, LouvreRođenje30. kolovoza
1748.
Pariz, FrancuskaSmrt29. prosinca 1825.
Bruxelles, BelgijaVrsta umjetnostislikarstvo - crtež - grafikaPraksaPariz,
BruxellesUtjecaoAntoine-Jean Gros, Jean-Auguste-DominiqueIngres, itd.
UtjecaliNicolas Poussin, Grčka umjetnostPoznata djelaZakletva HoracijaMrtvi
MaratSokratova smrtNapoleon prelazi AlpeSabinjankePortal o životopisima
Zakletva Horacija, 1784., ulje naplatnu, 329.8 x 424.8 cm, Louvre, Pariz.
Život i djelo

Mrtvi Marat, 1793., ulje na platnu,

162 x 128 cm, Kraljevski muzej uBruxellesu.
Jacques-Louis David je rođen u pariškoj građanskoj obitelji trgovaca. Od 1775. do
1780. god.
boravio je u Rimu gdje su na njega veliki utjecaj izvršili Rafaelova djela i
antički kipovi. Oduševljenarheološkim otkrićima Pompeja i Herkulaneja, po povratku
je studirao antičku umjetnost i crtaopo njezinim motivima.

Sabinjanke, 1799., ulje na platnu, 385cm × 522 cm, Louvre, Pariz.

Crtežom kao temeljnim likovnim elementom slika herojske i patetične kompozicije.
Sliku gradi naliku odnosno grupi likova koje modelira u reljefnoj modelaciji,
izrazito hladnim koloritom ujednostavnom arhitektonskom okruženju (Zakletva
Horacija; Andromaha nad mrtvim Hektorom).
David je najsnažnije od svih izrazio duh svoga vremena. On je bio jedan od prvih
pobornikaFrancuske revolucije i Robespierrov prijatelj, te se njegov rad odlikuje
moralnom strogoćom,
trezvenošću i hladnom ozbiljnošću koje je preuzeo iz antičke umjetnosti pod
tutorstvom Joseph-
Marie Viena, pionira klasicizma i direktora Francuske akademije u Rimu. Njegova
slika ZakletvaHoracija, iako ju je naručio grof od Angivilliera za kralja, prepuna
je osobnih republikanskihosjećaja. No, pored toga, slika izražava sklonost k
intenzivnom iluzionizmu antike i slavi vrline kaošto su hrabrost, suzdržanost,
poštovanje zakona i domoljublje.

U doba Revolucije David je bio izrazito politički aktivan, te je bio i član

Konventa, te je bio međuonima koji su 1793. tražili kraljevu smrt. Godine 1790.
dobio je narudžbu da naslika Zakletvu udvorani Jeu de Paume, koja je ostala
nedovršena.[1] Tada je slikao i moderne teme (Mrtvi Marat, unekoliko inačica);
crtao je antičke kostime za kazališta i povorke; nacrte za pokućstvo i dekoracije.

Pad Robespierra i promjena političke klime doveli su do njegova utamničenja 1794.

god. Kada jeoslobođen, na molbu njegove žene, rojalistice, naslikao je Sabinjanke
(epizodu iz OtmiciSabinjanki iz rimske povijesti (1799.). Slika je protumačena kao
poziv na pomirbu te je umjetnikupomogla da ponovno stekne ugled i položaj.

David je Napoleona upoznao kao 28-godišnjeg generala kojeg je David vidio kao
junaka. Kad jebio u opasnosti zbog svog prijateljstva s Robespierrom, upravo mu je
Napoleon ponudio tajnoskrovište u svom taboru u Italiji. Kako bi ovjekovječio
njegov lik, David je naslikao njegov probojpreko Alpa (Napoleon prelazi Alpe) 1801.
god. u slici u kojoj se miješaju stvarnost i mašta, a likNapoleona dobiva mitsku
dimenziju.

Napoleon prelazi Alpe, 1801., ulje naplatnu, 259 x 221 cm, Državni muzej udvorcu
Malmaison.
U doba Carstva Napoleon ga je imenovao dvorskim slikarom (1804.), te postaje glavni
glorifikatorCarstva (Krunidba Napoleona I.), portretira Cara, članove obitelji i
predstavnike tadašnjedruštvene elite (Madame Récamier, harmonična kompozicija
tipična za stil ampira). Davidov
portret u punoj veličini - Napoleon u radnoj sobi, savršen je primjer čiste
propagande. Napoleonkao kip antičke mirnoće uzdiže se na razinu junaka, uzor
moralne vrline.

Nakon restauracije Bourbonaca prognan je iz Francuske i u Bruxellesu slika

mitološke scene iportrete (Amor i Psiha, Tri dame iz Ganda). David je umro u
izgnanstvu ne dočekavši carski ukazkoji bi mu omogućio da se vrati u Francusku.
“Što sam morao učiniti za Francusku, učinio sam”,
napisao je svom učeniku Grosu malo prije smrti. “Ustanovio sam divnu školu ...
Stvorio samklasična djela koja će svi proučavati.”

Presudno je utjecao na francusku i europsku umjetnost kao učitelj i uzor Gérardu,

Grosu, Ingresui dr. Diljem svijeta imao je brojne epigone.

Galerija

Venera i tri gracije razoružavaju Marsa,

1824., ulje na platnu, 308 x 256 cm,
Kraljevski muzej u Bruxellesu;
posljednja slika koju je naslikaoJacques-Louis David.
Sokratova smrt (1787.), Metropolitan, New York
Sokratova smrt (1787.), Metropolitan, New York
Portret Monsieura Lavoisiera i njegove žene (1788.), Metropolitan, New York
Portret Monsieura Lavoisiera i njegove žene (1788.), Metropolitan, New York
Liktori donose Brutu njegova mrtvog sina (1789.), Louvre, Pariz
Liktori donose Brutu njegova mrtvog sina (1789.), Louvre, Pariz
Nedovršeni portret generala Bonapartea (1798.), Louvre, Pariz
Nedovršeni portret generala Bonapartea (1798.), Louvre, Pariz
Portret Madame Récamier (1800.), Louvre, Pariz
Portret Madame Récamier (1800.), Louvre, Pariz
Krunidba Napoleona I., (1806.), Louvre, Pariz
Krunidba Napoleona I., (1806.), Louvre, Pariz
Napoleon u svojoj radnoj sobi (1812.), Državna galerija umjetnosti, Washington
Napoleon u svojoj radnoj sobi (1812.), Državna galerija umjetnosti, Washington
Leonida u Bitci kod Termopile (1814.), Louvre, Pariz
Leonida u Bitci kod Termopile (1814.), Louvre, Pariz

Bilješka

Jedan od naručitelja je rekao: “Odabrali smo onoga koji je naslikao Horacija te

Bruta i njegova mrtvogsina, francuskog patriota čiji je genij prožeo Francusku
revoluciju.”

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Na Zajedničkom poslužiteljupostoje datoteke na temu: Jacques Louis David.

J.L. David na Web Gallery of Art

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?
title=Jacques_Louis_David&oldid=6363411"