U eseju »Smrt autorax Roland Barthes obraduje jednu od osnovnih teza suvremenih knjitevnih teorija,‘tvrdnju da izmedu autora i njegova djela ema izravne vere. Moglo bi se dapate patadoksalno reci da djelo, ‘pile autora Sto bi u Barthesovu studaju znatito da se aittor neizbjetno suit ved dobro poznatim frazama i izrazima — zapravo nesvjesnim citatima — pa je zbog toga neumjesno govoriti o ievornom autorstvu i individualnom Stvaralattvu, Na nesto drugi nadin o slidmoj temi pisao je T. S. Eliot u svom Zuvenom eseju »Tradicija i individualni talente, pa zatim W. K. Wimsatt 1M. C. Beardlsey u dlanku »Intencionaina pogreska« i, na kraju krajeva, u ruskih formaalista J. Tinjanov u »Knjiievnoj evoluciji.« Roland Barthes SMRT AUTORA U svojoj priti Sarrasine, Balzac, opisujuci kastrata preru’enog w Zenu, snapisao je i ova reéenicu: »Bila je to prava Zena, s nenadanim streprjamia, iracionainim hirovima, instinktivnim brigama, naglom smionoiéu, usplahi- renoidu, i sa finom osjedajnoSdu.« Tko to govori? Je li-to junak priée koji eli zanemariti da je kastrat sakriven ispod Zene? Je li to Balzac, pojedinac, Koji na temelju osobnog iskustva poznaje filozofiju Zene? Je li to Balzac auior koji’ iznosi »knjizevnee pojmove o Zenstvenosti? Je li: to ‘sveopéa Tmudrost? Romantiéna psihologija? Nikada to nedemo saznati zbog toga, to je pisanje uniltenje. svakog glasa, svakog izboinog stajalista? Pisanjé je onaj neutralni, sloeni, posredni Joblique/ prostor gdje na’ _Sibiekt | lestajé, ono megationto—mdje~je~sav-identitet IzguBljen, pocevsi od. samog (jldentiteta pitanja Kao Wakve. ~~ = Nemia “siimnje da” jé-uvijek bilo tako. Cim je neka Ginjenica ispriéana ‘vex ielje da djeluje izravno na stvarnost, nego intranzitivno, tj. na kraju krajeva izvan svake fmkcije osim da djeluje kao simbol, taj ée prekid editi, glas gubi svoje porijeklo, nastupa smrt samoga pisca, a podinje pisanje, “No-smisao-Se-te pojave Mjenjaru-emiggraiskiny drasrima~odge-- “vorniost 2a pripovijedanje nikada ne preuzima neka osoba, nego neki po- a6srednik, Saman ili prepriavalac &ijoj se »izvedbie — tj. vladanju narativnim Kodom — moida dive, ali nikada ne njegovu »genijue. ‘Autor je moderna pojava, proizvod naSeg drustva koje je, izrastajuci iz stedijez ‘vijeka, s engleskim empirizmom, francuskim racionalizmom i osobnom vjerom refor- macije, otkrilo prestiz pojedinca ili, kako se to plemenitije kaze, »ljudske, ‘osobe«: Zbog toga je logiéno da je u knjiZevnosti pozitivizan, taj sazetak j vrhunec kapitdlisti¢ke ideologije, najveéu painju posvetio sosobix autora. ‘Autor jo$ viada u povijestima knjievnosti, u biografijama pisaca, u inter- yjujima, revijama, kao i u samoj svijesti knjizevnika kojima je-stalo da ujedine svoju osobu s: viastitim djelom kroz dnevnike i.mémoare. Pojam KnfiZevaosti na koji nailazimo u obiénoj kulturi Uranski je usredototen ha autora, na njegovu osobu, na ‘njegov Zivot, njegov ukus, njegove strasti, dok se lmitika jo3 uvijek sastoji uglavaom od tvrdnji da je Baudelaireovo djelo neuspjeh Baudelairea éovjeka, Van Goghovo njegova ludila, a u Caj- Kovskoga njegova poroka, Objainjenje nekog djela uvijek se trafi u muS- Karcu i Zeni koji su ga proizveli, tako re¢i uvijek na kraju, kroz manje-vide prozirnu, alegoriju fikcije, glasa jedne osobe, autora koji nam se »povjeravac. Premda utjecaj Autora ostaje snazan (nova kritika Gesto nije utinila nitta drugo do li da je to utvrdila) samo se po sebi razumije da su odredeni pisci odavno pokuSali da (taj utjecaj) olabave. U Francuskoj je nedvojbeno Mallarmé bio prvi koji je uvidio i predvidio u potpunosti nuznost da stavi jezik umjesto osobe za Kkoju se dotada smatralo da je viasnik (tog jezika). Za njega, za nas takoder, jezik je onaj koji govori, a ne autor; pisati znati, kroz unaprijed pretpostavijenu impersonalnost (koju niposto ne valja zami- jeniti s paralizirajuéom objektivnoSéu romanopisca realista), dosti¢i onu todku, gdje samo jezik djeluje, sizvodic, a ne >Jac. Cjelokupna Mallarméova poetika sastoji se tako u dokidanju autora u interesu pisanja (Sto mati, kao Sto demo vidjeti, uspostavljanje mjesta Citatelja). Valéry, optereéen- psiliologijom Ega, zhatno je razrijedio Mallarméovu teoriju, ali se on, bududi da ga je vodila njegova sklonost prema Klasicizmu, okrenuo prema poukama retorike, te nikada nije prestajao osporavati i izrugivati se Autoru: on je isticao lingyistiéku i, tako re¢i, »slutajnue prirodu viastite djelatnosti, te se cijelom svojom prozom zauzimao za u biti verbalnu uvjetovanost knjizev- nosti, uusporedbi s kojom mu sé svako upucivanje na autorove subjektivnost &inilo Gistom predrasudom. Sam Proust, usprkos na prvi pogled psiholoskom karakteru onoge Sto zovemo njegovim analizama, bio je ofito preokupiran zadatkom da neumoljivo brite, krajnjom stimulacijom, odnos izmedu pisca { njegovih likova; utinivsi iz pripovjedaéa ne onoga koji je vidio ili osjeéao, niti onoga koji je pisao, nego onoga koji ée pisati (mladi éovjek u. romany, , zapravo, Kkeliko mu je godina i tko je on? — eli pisati ali ne mote; roman potinje kada pisanje konatao postaje moguéim). Proust je stvorio ep modernom pisanju. Radikelnim obratom, umjesto da svoj Zivot stavi u Toman, jkao Sto se to tako éesto tvrdi, on je od svog Zivota wtinio ‘djelo za koje. je njegova viastita-knjiga bila model tako da nam je jasno da Charlus ne oponaa Montesquieua nego da Montesquieu — u svojoj anegdot skoj, povijesnoj, stvarhosti — nije viSe od svakidaSnjeg fragmenta, koji je nastao iz Charlusa. Ne kraju, da ne idemo.dalje od prapovijesti modernizma, nadrealizam, premda nije bio u moguénosti da jeziku odobri vrhovno mies (bududi da je jezik sustay, a budui da je cilj pokreta, romantiéno gledaju da ru8i kodove — Sto je samo po sebi iiuzija; kéd se ne moze uniititi, on se 12 Sovremeae ojtione teoriia 477moze samo izigratic), doprinio je degradacifi ugleda Autora time Sto je neprestano preporutivao iznenadno razoéaranje u oekivariju znatenja (ona: Slavai nadrealisticki »trzaj«), povjerivli zadatak ruci da ‘pige Sto brie smoke © gnome Eega sama glava jo§ nije svjesna (eutomatsko pisanje), i time Ste Pribvaéa matela i iskustvo ‘da vige Ijudi zajedno pi8u. Ostavivii knjilevnest (ouduéi da takve razlike postaju nevaljale) lingvistila je nedavno osigurala za uniftenje Autofa vrijedan analititki instrument, poitezavsi da je cjelina iskazivanja prazan proces, Koji moze savréeno’ funkcionirati ber ikakve potrebe da taj proces iavede osoba jednog od sugovornika, ‘Lingvistigki, autor nikada nije vige.od sluéaja pisenja, isto kao &to Ja nije nista vise do li 'sluéaj _Kada Kaien Ja: jezik pozna| nsubjekte, a ne »osobue, a taj subjekt, izvana prazan, tak i od samog iskazivanja koje ga odreduje, dovoljan Je uvjet da jezik sbude cjelinas, dovoljen je tj. da to aserpi, Uklanjanje Autora (Eovjek bi tu mogao re¢i zajedno s Brechtom da se radi o pravom udaljavanju buduéi da Autor kao da se umanjuje u neka sitme figum na krajnjem rubu knjifevne pozornice) nije samo povijesna Ginjenica ni djelo pisanja; ono radikalno mijenja moderni tekst (ili — Sto je ista Stvar — tekst ée odsada’biti satinjen i Gitan na talav main da autor bude Cdsutan na svim njegovim razinama). Vremenski aspekt je drugadiji, Autor, kada u njega vjerujemo, uvijek je shvaéen kao proflost knjige: Knjiga i autor stoje automatski na jedinstvenoj erti koja dijeli na prije i kasnije, Za Autora se vjeruje da hrant kajigu, Sto bi matilo da on postoji prije nje, da-misii, da trpi i Zivi za nju, da je u istom odnosu prethodnosti svojoj knjizi kao olac Viastitom djetet. U potpunom kontrastu, moderni skriptor roden je u isto vrijeme kao i tekst, on nije ni na kakay natin snabdjeven biden Xoje bi prethodilo ili prelazilo njegovo djclo, on nije subjekt kome je kaiiza predikat; nema drugog vremena osim vremena iskazivanja i svald tekst je pisan tu i sada, Cinjenica je (ili slijedi) da pisanje vise ne moze armatives operaciju biljezenja, zapisivanja, predstavijanja, sopisivanjae (kao stb bi Tekli Masici); /pisanjefipriie omatuie..totno, cnowStonslivisti, oslanjajaci $¢ na.oksfordskt filozofiju;-2owl pertormaavaint rijetki glagolski oblik (koji ‘postoji samo u prvora licu i u Prezentu) u kojem iskazivanje nema drugog SadrZaja (ne sadréi nikekav stav) osim akta kojim je icrefen — poput Ja Rjavijujem kraljeva i Ja pjevam starih pjesnika. Nakon §to je pokopao Autora, moderni skriptor ne moze vie vjerovati, kao Sto je bio patetient stav njegovih preteta, da je ta muka prespora za njegovu misao ili strast fe da zbog toga, uéinivii zakon iz nuiosti, on mora naglasiti to odgadanje te neodredeno vrijeme slaititi« svoj oblik. Za njega, nasuprot tome, mika, odvojena od bilo kakva glasa, nofena Zistom gestom zapisivanja (a ne izraza), Krece se poljem bez porijekla — ili koje, u najmanju ruku, nema dragog Porijekla osim samog'jéziktd, jezika koji neprestano osporava svoje porijeklo. Znamo da tekst nije crta rijeti koje proizvode jednostavno »teolosio« matenje (saopéenje Autora-Boga), nego je to multidimenzionalni prostor Ba Kojem se raznovrsnost pisanja, od Kojih ni jedno nije izvorno, mijega i sukobljava. Tekst je tkivo citata izvedenih iz neizmjernog broja sredista kulture. Poput Bouvarda i Pecucheta,* te dvojice vjetnih imitatora, u isti Gas wzvigenih i smijeinih, tija smijeinost upuéuje upravo na istinu pisanja * Bouvard i Pécuchet, roman G, Flauberta, 178+ kako pisac moze samo oponaéati gesiu koja je ved proila, a nije nikada izvorna. Njegova S¢ jedina moé sastoji u tome da mijeSa’pisanja, da, jedno pisanje suoéava § drugima, na takav nadin da nikada ne zastane ni na'jednom. od njih. Da je Zelio izraziti sebe, on bi treba barem znati da je unutranja sstvare za Koju on misli da je »prevodi«, sama fo sebi vee gotov rjetnik, rijeéi kojega su objaSnjive kroz druge rijeti, i tako unedogled; negto Sto je na woran natin osjetio mladi Thomas de Quincey, on koji je tako dobro mao grtki te koji je, kako bi preveo apsolutno moderne ideje i slike na mrive jezike, kao Sto Baudelaire kaze (u Paradis Artificiels), xza sebe stvorio nepogresivi rjetnik, daleko Siri i slozeniji od onih koji proizlaze iz obitnog strpljenja posve Knjigevnih, tema« Na: Autora, skriptor vie: ne nosi u sebi strasti, éudi, osje¢aje, dojmove, nego on nosi taj golemi rjetnik kojega izviati pisanje koje ne poznaje zaustavijanje: Zivot nikada ne gini vige do li opona’a knjigu, a sama je knjiga tkivo znakova, oponaSanja koje je izgubljeno, neizmjerno odgodeno. Kada je jednom Autor ullonjen, Zelja da se odgoneta tekst postaje potpuno jalova. Dati tekstu Autora znati nametnuti tom ‘tekstu granicu, mati snabdjeti ga konaénim ozmatenim, znaéi zatvoriti to pisanje. Takvo shvaéanje odgovara kritici, pa ona onda sebi prisvaja valan zadatak da otkrije Autora (ili njegove hipostaze: druStvo, povijest, psihu, slobodu) ispod djela: kada je Autor pronaden, tekst je »objainjen« — pobjeda. je kxitiareva. Zbog toga nije imenadujuéa tinjenica da je, povijesno, viadavina Autora bila takoder viadavina kritiéare, niti cinjenica da je kritika (i kada je nova) potkopana zajedno s Autorom. U mnoitvu pisanja, sve treba biti raspleteno, niSta odgonetano; strukturu treba slijediti, pratiti (poput ofice Garape) na svakoj tofci i na svakoj razini, ali nema nifega ispod toga: prostor pisanja valja prijedi, a ne probiti; pisanje neprestano postavija. zatenje da bi ga isparilo, sistematsld izuzimajuéi matenja. Toéno na taj nagin knjiZevnost (cdsada bi bilo bolje re¢i pisanje), odbijejudi da dodijeli neko »tajnoe Krajnje matenje, tekstu (i svijetu kao tekstu), oslobada ne&to sto bismo mogli nazvati antiteoloSkom djelatnoS¢u, djelatnoSéu koja je zbiljski revo- lucionarna, bududi da je odbijanje odredivanje, matenja, na, kraju-krajever odbijanje Boga i njegovih hipostazd ;— razuma) manostiy zakonat? ‘Vratimo se Balzacovoj retenici, Nitko, nijedna, »osobae to’ ne. kaze: njezin izvor, njezin glas, nije pravo mijesto pisanja nego je to :ditanje. Jos jedan primjer uéinit ée to jasnim: nedavno istrafivanjé (I. P. Vernant) pokazalo je Konstitutivau visematau prirodu gréke tragedije, tekst, koji je satkan od rijeti s dvostrukim matenjima koje svaki lik shvaéa jedndznatno (to viedno razumijevanje upravo je »tragiénoe); no ipak postoji netko tko svalu rijeé, i tho, StoviSe, éuje gluhocu likova koji govore pred ojim — a taj netko je upravo éitatelj (ili, ovdje, sluSatelj), Tako je otkrivena potpuna egzistencija pisanja; tekst je saéinjen od mnhogostrulih pisanja, izveden iz raznih keultura, te ulazi u medusobne odnose dijaloga, parodije, asporavanja, no postoji jedno mjesto gdje ta mnogostrukost nalazi svoje ari8te, ‘a to mjesto je Eitatelj, a ne, kao Sto se dosada govorilo, autor. Citatelj je prostor na kojemu su svi citati koji gine pisanje zapisani; a da pri tome ni jedan od njih nije izgubljen; jedinstvo teksta ne leZi u njegovu porijeklu nego u njegovn odredi’tu. No to odrediste vige ne moie biti osobuo; an je jednostavno onaj netko koji sadrZi na jednom mjesin sve tragove af rag iy 179od kojih se pisani tekst sastoji: Zbog toga je prezira vrijedno Kada se novo pisanje osuduje u ime. humanizma koji se licemjerno pretvarau: Sampiona ciatelievin prava, Tlasiéna Initika nikada nije posvetila.-nikalora painju eitateliu,, za tu: Aetitiku) pisat je jedina osoba u knjifeynosti. Potinjemo odbijati da nas vute 2a.nos dobro dristvo arogantnim, satiriénim ephizbama u prilog onome’ Sto ‘samo to ‘druStvo Ostavija po strani, ignorira, guSi ili unistave} mamno da, ako pisanjui treba dati tuduénost, morsino odbii mitt rodenje Gitatelja mora se dogoditi uz cijenu smrti Autora, : Preveo Miroslav Beker »La mort de Vauteure, Manteia V, 1968,