MARTINA COLE

MAURINA IGRA
 Jamesu McNamari.
Nedostaješ mi, ljubljeni ujače.

Za gospodina i gospođu Stevena i Christine Snares, mojih dvoje najboljih

prijatelja,
od vaše kume.

Za Pam i Rickyja Dayala.

Hvala vam na pomoći koju ste mi pružili tijekom pisanja ove knjige.
Pravi ste prijatelji.
 PRVA KNJIGA

Iza svakog velikog bogatstva leži zločin.

Honore de Balzac, 1799. - 1850.

 UVOD

Godina 1994.

- Ideš, znači, u klub?

Terryjev je glas bio pun zlovolje pa je Maura ražalošćeno zatvorila oči. Mrzila
je kada su se prepirali, a znala je da se sprema velika svađa. Ova se spremala već
danima. Uzdahnula je i u sebi izbrojila do deset prije no što mu je odgovorila.
- Moram, Terry. Roy ne može s tim sam izaći nakraj.
Terry je izašao iz sobe, a Maura je gledala kako odlazi. Glavom su joj jurile
misli vezane za klub u Ulici Dean u Sohou. Odviše ju je boljelo misliti o Terryju,
čovjeku koji joj je bio sve. Primijetila je izraz njegova lica dok je odlazio. Hladnim je
pogledom prešao preko nje kao da mu ništa ne znači, kao da je nitko i ništa. Jasno
je mogla vidjeti gnušanje i razočaranje koje je osjećao.
Zbog toga se osjećala slomljenom i preplašenom čak i dok ju je ljutilo. No on
je znao, i to oduvijek, da će, ako zagusti i dođe do neprilika, ona morati srediti
klubove i obiteljske poslove. Sada su imali upravo to: ozbiljnu nepriliku.
Njezin je brat Roy činio što je mogao, no trebala mu je Maurina pronicljivost,
njezina podrška. Svi su dečki to trebali. Roy je izlazio nakraj sa svakodnevnim
poslovima, ali nikada nije bio u stanju nositi se s pravim problemom. Bez pomoći je
ili pretjerivao ili popuštao.
Prinijela je ruku ustima pri pomisli na ono što će taj isti dan raditi nešto
kasnije. Mislila je da su burni dani prošli, da je sve uredno i propisno, da su granice
povučene. Koliko je samo griješila. Sada se povrh svega ostaloga morala natezati i s
Terryjem, a njegovo ponašanje nalik ponašanju kakve starice smetalo joj je kao kost
u grlu.
Pogledala je kroz veliki prozor i pogledom slijedila radnike koji su odlazili.
Nesvjesno je primijetila da su počistili za sobom; trebali su podignuti odvode te su
zato morali doći do kolnog prilaza. Automatski je provjerila je li sve onako kako bi
trebalo biti. Bilo je.
Jedan od ljudi pogledao ju je kroz prozor i nasmiješio joj se. Maura se nije
osvrnula. Ustala je i izašla iz sobe te kroz široki ulazni prostor ušla u kuhinju. Terry
je stajao pokraj dvostrukih vrata koja su gledala na vrh. Bilo je to njihovo posebno
mjesto, mjesto na kojem su zajedno radili, zajedno presađivali biljke i rado zajedno
provodili mirne trenutke. Bio je to vi napravljen za djecu, za obitelj, nešto što
Maura nikada neće upoznati, nego samo kao zamjenska majka, što je bila Royevoj
kćeri Carli i njezinom sin Joeyju. Maura im je bila sve, baš kao i oni njoj.
Čak su i njezina braća koja su ostala na životu - od osmero koliko ih je nekada
bilo, sada ih je ostalo troje - očekivali da ih vodi i pomaže im. Posebno ju je Roy
trebao više od ostalih. Smatralo se da on sada vodi poslove obitelji Ryan: zakonite,
poput unapređivanja nekretnina i udjela gradnji, kreditnih zadruga, prodajnih
kioska i noćnog kluba, kao i manje javnu stranu stvari. Ryanovi su, istina, posuđivali
novac kladiteljima za njihove hipoteke, ali su isto tako financirali i profesionalne
kriminalce za poprilično velik dio njihovog utrška te osiguravali robu i usluge koje
banke općenito ne nude: snažna vozila za bijeg, sve vrste oružja, sigurne kuće, ne ve
osobne isprave. Iako je Terry mislio da je Maura sada izvan svega tog; ona je
zapravo postajala umješanija nego što je bila u svojem zenitu osamdesetih godina
kada su ona i njezin najstariji brat Michael bili kralj i kraljica londonske zločinačke
scene.
Maura Ryan još je uvijek mogla utjerati strah u kosti i najhrabrijem muškarcu,
najokorjelijem zločincu. Posebice otkako se nekažnjeno izvukla nakon najveće
pljačke zlatnih sipki u povijesti, lukavo iskoristivši u pregovorima Ryanov pomnjivo
složen dosje s informacijama o korumpiranim policajcima s najviših položaja,
nepoštenim političarima pa čak i kraljevskom skandalu kako bi osigurala trajnu
sigurnost za sebe, Terryja i obitelj Ryan. Sada se, međutim, Roy suočio s ozbiljnom
neprilikom koja je plaši! čak i nju. Imala je loš osjećaj u vezi svega toga. Nije to bio
još jedan pokuša preuzimanja vlasti od nekolicine prljavaca koji su željeli postati
krupne ribe, nego ozbiljan problem pa joj je Terry na vratu bio posljednje što joj j
trebalo. Jer, koliko kod ga voljela, a sam je Bog znao da ga je voljela više od ičega ili
ikoga na svijetu, to nije mogla pustiti. Nije mogla to ostaviti i Royevim ne baš
sposobnim rukama. To bi moglo značiti kraj za sve njih.
Maura je pokušala drugačijim pristupom.
Došavši iza Terryja ovila mu je ruke oko struka i zagrlila ga.
- Nemojmo se svađati zbog ovoga, Terry, što kažeš? Znaš da ni mogu to
pustiti.
 On je odgurne, mršteći se. Kada se mrštio, uvijek je izgledao kao mali dječak,
razmaženi mali dječak - što je dijelom i bio. Kao policajac imao je moć i utjecaj, a
to promijeni čovjeka. Duboko ga je zabolio povratak u civilni status te ju je uvijek
na to podsjećao. Kada joj je odgovorio, čak mu je i glas podsjećao na cviljenje
djeteta.
- Očekivao sam da ćeš to reći, Maura. Uvijek je bilo isto, zar ne? Divna
i»Taura Ryan, prijateljica zločinaca. Jedna stvarčica krene po zlu, a ti odmah odjuriš
u svoj pravi dom, mjesto kojem uistinu pripadaš: u Soho. Sa svim besprizornima,
kurvama, kockarima i govnima koje nazivaš prijateljima i obitelji.
Maura se zapiljila u stražnji dio njegove glave. Da ju je zalio ledenom vodom,
ne bi bila toliko šokirana kao kada je čula te riječi. Bile su ničim izazvane, ružne,
niske. Obitelj joj je bila važna, oduvijek je to znao.
- Kako se usuđuješ? - prosiktala je. - Što misliš da si ti?
Okrenuo se, a ona je zamalo ustuknula, toliki je bio prijezir na njegovom
lijepom licu. Palcem je upirao u vlastita prsa kada je glasno rekao: - Hoćeš da ti
kažem tko sam, Maura? Ja sam bivši detektiv inspektor Terry Petherick. Čovjek koji
se zbog tebe svega odrekao.
Maura se odmaknula od njega i, blago se smiješeći, odmahnula glavom.
- Lud si ako misliš da ta sranja možeš iskoristiti protiv mene, momče. - U
očima mu je vidjela da je povrijeđen te se opet nasmijala, ovaj put glasnije. - Čega si
se ti to točno odrekao, hajde, reci mi? Otkrio si da su pravi zločinci, najveći šupci
svijeta, zapravo u tvojoj struci - a čak si i onda bio prilično zadovoljan njima pa si
me htio doživotno zatvoriti, sjećaš se? Tek kad si saznao da i tebe kane preveslati
promijenio si stranu i podijelio sa mnom sudbinu.
Terry ju je pogledao, na njezinom licu ugledao odraz vlastite pozlijeđenosti i
uzdahnuo.
- Ničega se ti nisi odrekao, dušo - nastavila je ona. - Bio si otpisan iz policije
od onog trenutka kada si otišao svojim šefovima s dokumentima koje je moj brat
Geoff čuvao. Nisu željeli da im se pridruže ljudi poput tebe. Za njih si, ljubavi moja,
bio prepošten. Oni radije imaju posla s ljudima poput mene. Onda barem znaju na
čemu su.
Terry je znao da je ono što govori istina; duboko u sebi oduvijek je to znao.
- Sva ta sranja o tvojoj karijeri, odricanju... E pa, čini mi se da je tvoja divna
karijera u jednoj drugoj prilici bila na prvom mjestu. Izabrao si posao umjesto
mene, samo što sam ja tada bila trudna i na kraju sve izgubila, zar ne?
 Još se jednom okrenuo od nje jer je nije mogao pogledati u oči. Ona se
sarkastično nasmijala.
- Brat mi je, dušo, u tako dubokim govnima da za njih ne želi čuti. Ne bi
mogao ni shvatiti što mora riješiti. Ne znam za tebe i ljude n; tebi, ali ja ću pomoći
bratu kao što sam mu uvijek pomagala i kao što će uvijek pomagati meni. Ako je to
za tebe previše, Terry, onda smo sve ove dine ti i ja gubili vrijeme.
Tada je počeo zvoniti telefon, a prodoran uporan zvuk razbit opasnu napetost
među njima.
- Bolje se javi, treba te Veliki Brat - narugao se Terry.
Znala je da je to Roy, uspaničareni Roy, koji se pitao zašto već je došla k
njemu. Zurila je u Terryja sve dok zvonjava nije prestala. Gledajući na sat, mirno je
rekla: - Bolje da krenem. No nije ga željela tako ostaviti.
- Ideš dakle?
- Nemam, zapravo, mnogo izbora, Terry, zar ne?
- Svi imaju izbor, Maura, bez obzira što ti mislila. Pogledala je njegovo lijepo
lice. Još ju je uvijek moglo očajanje natjerati je da ga ponovo poželi.
- Onda sam, znači, ja napravila svoj, zar ne?
Uputila se i preko ramena mu dobacila: - A ti znaš sve o odabiranju, zar ne,
Terry? Tijekom godina, ti si to napravio nekoliko puta.
- Nisam zažalio ni za čim što sam odabrao, Maura.
Nasmiješila mu se i to iskreno.
- To je zato što ne možeš zatrudnjeti, Terry. Zbog te jedne jedi biološke
činjenice muškarci su imuni na prave izbore, prave odluke. Sve c luke koje si ikada
donio ticale su se u potpunosti samo tebe, nikada nekog drugog.
Izašla je u predvorje i začula njegove korake iza sebe.
- Što je s Joeyjem?
Nekoliko je sekundi naporno razmišljala prije no što se sjetila da je danas
umjesto Carle trebala otići po njezina sina u školu.
Terry se nasmiješio.
- Zaboravila si ga, zar ne? Vidim da se sve u šesnaest vraćaš ulogu kuma.
Polizala je usne prije no što mu je odgovorila.
- Ljubomoran si, zar ne, Terry? Izvan sebe si od straha da bi mogla pronaći
nešto što bi me moglo zanimati više od tebe. Nekoliko posljednjih godina gledala
sam kako izbjegavaš moju braću, praviš se kao da i postoje i gutala to. Gotovo
razumjela. No nikada se nisam pretvarala da sa nešto što nisam. Što sam izabrala da
budem. Znaš li što je Roy jednom r kao? Rekao je da nijedan pravi muškarac nikada
nije susreo veće muško od mene. Mislim da je imao pravo. A sad sam previše veliko
muško za tebe, Terry. Ali s druge strane, uvijek sam bila i prevelika žena, zar ne?
Popela se stepenicama ostavivši ga nesposobnog da joj odgovori.
Deset minuta poslije presvukla se iz traperica i sportske majice u lijepo odijelo
od antilopa i izgledala kao druga osoba. Kada je ušla u dnevni boravak i nasmiješila
mu se, Terry je osjetio snagu njezine privlačnosti.
- Žao mi je, Maura, žao mi je što je moralo ovako biti. Ona je slegnula
ramenima.
- Moralo se dogoditi prije ili poslije, Terry. Duboko u sebi oboje smo to znali.
Volim te svim svojim srcem, ali imam drugih obveza. Za razliku od tebe, ne mogu
ih odbaciti kad mi padne na pamet.
- Želiš reći da ne želiš...
- Želim reći ne mogu, Terry. Nikada ne slušaš ono što ti se govori, zar ne?
Moram to srediti. Ako ne sredim, ljudi bi mogli stradati. Ozbiljno stradati.
- Što je vrlo neuobičajeno u poslu kojim se baviš, zar ne? Telefon je opet
počeo zvoniti.
- Slušaj, Roy, krećem uskoro, dobro?
Spustila je slušalicu i pogledala čovjeka kojeg je voljela polovinu svojeg života.
- To je znači to? Finito? Adios?
Nije joj odgovorio. Dugo su se gledali. Nijedna druga žena nije djelovala na
njega kao Maura Ryan, a znao je da nijedna nikada i neće. Oduvijek.
- Ja ću pokupiti Joeyja, dobro? - ponudio je. Maura je kimnula.
- U svakom slučaju, hvala ti. Nasmiješio se.
- Uzet ću tvoj mercedes, Joeyju je draži kabriolet. Sviđa mu se dojam koji
ostavlja.
Nasmiješila se.
-On je Ryan. Samo je najbolje dobro.
Njezine riječi nisu promakle Terryju, ali se nije potrudio odgovoriti joj. Kada bi
samo mogla vidjeti stvari s njegove točke gledišta. Vidjeti što čini sebi i svojoj
obitelji održavajući njihove otrcane klubove i njihove kurve. Život kojim su živjeli
izazivao je opasnost i nasilje. Bio je to zakon ulice. Iako je znao da je najnoviji
problem nešto što se ne može zanemariti, boljela ga je činjenica da je još uvijek
umiješana unatoč njegovom savjetu. Kao i to što je znao da u tome uživa. Od toga
je, zapravo, bjesnio. Ponovo je, nakon niza godina, uistinu oživjela i to se vidjelo.
Nikada joj zapravo n bio dovoljan - oboje su to znali.
Nakon nekoliko sekundi rekao je: - Bolje uzmi moj BMW. I smiješ pustiti Roya
da čeka, zar ne?
Govorio joj je da je ne ostavlja istog trenutka. Još nisu prekini Kada je to
shvatila, osjetila je kako joj srce ispunjava sreća. Kada bi samo shvatio kako mora
biti uključena u obiteljski posao; bilo je to sve stoje ikada uistinu poznavala i druga
velika ljubav njezinog života. Pružao im je život u kojem su oboje uživali,
mogućnost da čine što žele, a on je ubirao plodove: isto kao i ona. Terry ju je
ponekad podsjećao na majku. Oboje su uživali u bogatstvu, ali mrzili i prezirali
način na koji se novac za to nabavljao. Licemjeri, oboje.
No Maura mu se nasmiješila zato što bi, kada su bili sami i dodirivali se, sve
ostalo bilo zaboravljeno. Bit će dobro. Mogli bi i to zaboraviti. Tome se barem
nadala.
Maura se s nelagodom pitala bi li ova svađa mogla biti kap koja je prelila čašu.
No ako se vraća kući, onda bi barem mogla pokušati ponovo s njim razgovarati.
Točno mu objasniti što se događa. Onda bi je sigurno shvatio?
- Tako te volim, Terry.
Nije joj odgovorio. Umjesto toga uzeo je njezine ključeve i izašao iz kuće.
Stajala je pokraj velikog prozora i gledala kako ulazi u njezin auto. Radnici su otišli i
to joj je bilo drago. Bili su ondje veći dio jutra i popodneva.
Terry je otvorio vrata auta - nikada nije bio zaključan - a sad je gledala
njegovu visoku figuru kako se saginje dok je ulazio. Kada je stavio ključ, nasmiješio
joj se i ona je bila zadovoljna. Tada je doista vjerovala da će prevladati najnoviju
razmiricu.
Eksplozija ju je odbacila kroz prekrasnu sobu koju je pomno opremila. Cijelom
je težinom odletjela na sofu, a dok joj je leđa razdirala bol, posljednje što je čula bio
je telefon koji je zvonio bez prestanka.
Uslijedio je milosrdni gubitak svijesti.
 PRVO POGLAVLJE

Roy Ryan bio je prestravljen. Zgrabio je telefon čim je zazvonio. Začuvši glas
svoje žene Janine, odmah je zalupio slušalicu.
Baš mu je to sad trebalo, ona i njezina velika gubica koja bi nezaustavljivo
blebetala sljedeća tri sata. da je kukanje olimpijski sport, njegova bi žena osvojila
zlato. Telefon je zazvonio još jednom, no on se nije obazreo znajući da je to opet
ona sa svojim uobičajenim cviljenjem. Janine je bila pijandura, a u tom ju je
trenutku mrzio više nego ikad prije.
Stavio je ruke na glavu i savladao poriv da zajeca. Od straha se znojio. Mogao
je osjetiti svoj miris, osjetiti kako mu se vlaga sakuplja pod rukama. Gdje je do
vraga Maura? Već je odavno trebala biti tu.
Vjerojatno je još u krevetu s onim šupkom Petherickom.
Roy se na trenutak zastidio te misli. Imala je pravo na Terryja; dovoljno se
naporno borila da ga dobije. No bez obzira kako na to gledao, Petherick će uvijek
biti murjak, ne samo za Roya nego za sve koji su nešto značili. Roy je bio uvjeren
da to leži u pozadini njihove najnovije neprilike. Netko je na veliko otkucavao,
izvještavao policiju o predstojećim pljačkama, a činilo se da se na Ryanove gleda kao
na vjerojatne krivce. Bivši murjak u obitelji nije slutio na dobro u njihovoj vrsti
posla - osim, naravno, ako nije bilo općepoznato da je taj murjak jedan od tvojih.
Što Petherick nikada nije bio.
Bio je, zapravo, tako uobražen seronja da je jedva zamjećivao sve njih, gledao
ih s visine - čak i njihovu majku, a ona je mislila da iz njegove dlakave pandurske
guzice šija sunce.
Roy je ponovno uzdahnuo. Pekle su ga oči od nedostatka sna, a lice mu je bilo
pokriveno jednodnevnim čekinjama. Doista je trebao malo sna, no sada nije bilo
vrijeme za to.
Gotovo deset godina mira u gradu, a onda je iznenada izbio pakao. Ali zašto?
Tko stoji iza svih uhićenja, svih neprilika? Netko na veliko muti, a njegova obitelj
mora saznati tko prije no što izgubi svu vjerodostojnost kod stupova na kojima je
počivao njihov posao: velikih kriminalaca Londona i jugoistoka. Danas će početi
okupljati sve nezadovoljne bivše ortake. Natjerati ih da nađu neke odgovore. No
gdje mu je do vraga sestra? To bez Maure mogu izvesti.
Janine je boljela muževa grubost. Od ljutnje je škripala zubima, zbog čega joj
se lice doimalo još ispijenijim no inače. Natočila je veliku čašu džina i ta ga popila,
osjećajući žarenje dok se spuštao u njezin obješeni trbuh. Otvorila je oči kako bi
uživala u tom osjećaju, a kad ih je otvorila ugledala svoj odraz u ogledalu koje se
nalazilo nasuprot njoj.
Tada je osjetila kako su je zapekle suze. Izgledala je starija no je bila, mnogo
starija. Iskreno govoreći, izgledala je kao da je bliža sedamdesetoj nego šezdesetoj.
Na ormaru se nalazila njezina fotografija s vjenčanja, a ona je nekoliko dugih
trenutaka zurila u nju prisjećajući se kako se osjećala sa svojim novopečenim
suprugom pokraj sebe i djetetom koje joj je raslo u trbuhu. Sjećala se svoje duge
crvene kose koja je privlačila tako mnogo pozornosti i na kraju privukla Roya.
Da je samo slušala majku i oca! Oni su ga prozreli na prvi pogled, njega i
njegovu obitelj. No kao i mnoge druge mladenke prije nje bila je sigurna da će moći
obuzdati svojeg čovjeka. Ispostavilo se da ga nitko i mogao obuzdati pa čak ni
londonska policija, a sam Bog zna da je pokušala mnogo puta. Ona ga je, međutim,
željela kao što nije željela nijednog muškarca ni prije ni poslije. Veliki je problem
bio u tome što ga još uvijek želi kao što ga je željela i kao što će ga uvijek željeti.
Natočila je još jednu veliku čašu džina i progutala nekoliko tableta valija.
Majčine male pomagače. Od te se pomisli nasmiješila, što je prije činila, iako je zbog
toga izgledala manje ispijeno i mnogo pristupačnija, nije to shvaćala.
Kada bi čovjek barem unaprijed znao kako će mu izgledati život.
Legla je na sofu i razmišljala o svojoj kćeri Carli, djetetu koje je rodila s toliko
mnogo nade, a onda, gotovo odmah, zamrzila. Zato što je bila suparnica i dobivala
nepodijeljenu pozornost pripitog Roya - nešto što, prizna li iskreno, njoj nikada nije
pošlo za rukom. Sada je Carla više Mai na kći nego njezina, što je Janine odgovaralo.
Teta i neželjeno dijete dobro su došle jedna drugoj. No Janinin sin, njezin Benny
Anthony, koji je ime dobio po pokojnom stricu, bio je posve druga priča. On je bio
njezin. Što je Roy mislio, on je bio samo njezin. Iako ga je otac pretvorio u verziju
samog sebe, Benny Anthony bio je njezino srce. Sin joj je bio sve, a Janine je znao
da će, kad jednom prozre oca, doći k njoj. Maura i Roy na kraju će se pokazati
onakvima kakvi stvarno jesu, a ona će onda raskriljenih ruku čekati svojega dječaka.
Voljela je tu maštariju. Davala joj je snagu, iako je duboko u sebi znala da se
nikada neće dogoditi. Benny je bio Ryan od svoje guste tamne kose do broja noge.
Bio je poput ponovno rođenog Michaela Ryana, dvojnik svojeg pokojnog strica.
Benny je i razmišljao kao Michael. To ju je u njezinim lucidnim trenucima uistinu
plašilo. No dok je Michael obožavao svoju majku Saru, njezin je sin mrzio Janine i
nije se bojao to i pokazati.
Stresla je glavu kako bi je raščistila od užasnih misli o svojemu jedincu. Bio je
dovoljno oštrouman da na kraju shvati što su ostali Ryani: šljam.
Od te se pomisli Janine opet nasmiješila. Razveselila. Natočila je još jednom
veliku čašu džina i čista ga ispila. Zaspala je u sljedećih sat vremena.

Zatvor Belmarsh, posebno čuvani odjel.

Vic Joliff se smijao i bio utjelovljenje razdraganosti - veliki ćelavi gad bešćutnih
crnih okica previjao se od veselja.
- Siguran si? Bila je to nesumnjivo Maura Ryan i to mrtva? Petey Marsh
svečano je kimnuo.
- Iz onoga što sam razabrao, onaj tko je bio u tom autu mrtav je da ne može
biti mrtviji.
Vic je protrljao ruke.
- Dobro nagradi čuvara koji je prenio tu poruku. Ponovno ćemo ga iskoristiti.
Maura Ryan, znači, nije više u igri... Nestani, želim razmišljati.
Petey je velikom brzinom izašao iz ćelije. Zapravo nije volio Joliffa, kao ni itko
drugi, no ta je vrsta ljudi bila rizik posla na crno. A bolje i on nego jebeni Irci iz
zatvora koji su se pravili važni zato što su bili takozvani »politički«. Vic Joliff je
barem bio kriminalac starog kova - bogat, ugledan i potpuno lud, što ga je činilo
glavnim. No iako je Petey morao raditi za njega, ne znači da mu se morao i sviđati,
zar ne?
Na trenutak se zapitao što je Maura učinila Vicu i je li ovo osveta. Svi su znali
da je još uvijek mogao zapovijedati iz zatvorske ćelije, a na ulici se govorilo da
Ryanovi nisu obitelj kakva su bila u Michaelovo vrijeme, iako se općenito smatralo
da Mauru treba ozbiljno shvaćati. Pa ipak, ako jest otegla papke, a prema poruci
rasula se po cijelom Essexu, njezin je brat Roy postao glavni, a kao što svi znaju, on
nije bio najjače oružje Ryanova arsenala. Položaj Stephena Hawkinga kao
najpametnijeg čovjeka stoljeća neće biti ugrožen.
Petey je smotao lijep džoint i pokušao se opustiti na krevetu. Da su tu bili
dugi, predugi. Ako Joliff traži rat bandi, barem će jedno dobi izaći iz njega. Olakšat
će jebenu dosadu.
Petey se nasmiješi samome sebi. U krilu nije bilo toliko u buđenja sve otkada
je netko ukrao videorekorder. Čak i nakon treće pretr ge ćelija i dalje su govorili da
ga je maznuo zatvorenik. A svima je njima zapravo bilo posve jasno da je iz
najsigurnijeg zatvora u Europi, s tako vis kim stupnjem sigurnosti, mogao odšetati
samo s nekim policajčićem. Tak« je, međutim, život.
Uzdahnuo je i legao još se uvijek pokušavajući opustiti, no to t bilo teško uz
neprekidnu buku i neumoljivu dosadu. Zatvorski život može t ti živa smrt - iako se
ondje može srediti i ona prava, konačna, bilo od vlasi te ili tuđe ruke.
Čuo je Joliffov prodorni smijeh i pokrio rukama uši nadajući se c će ga
Ryanovi brzo ubiti iz osvete. Kakav šupak!
Petey je brzo popušio džoint i odustao od opuštanja, odlučivši i za pravi napor
u teretani.
Benjamin Anthony Ryan bio je velik. Golem, zapravo. Dizao je utege i stoga
imao tijelo poput olimpijskoga prvaka. Benny je bio ponosan na svoj tjelesnu građu
i stalno je na njoj radio. Tog je dana bio u Pat's Gymu u istočnom Londonu i obilno
se znojio dok je njegovo lice grubih crta bilo crveno od napora.
Vidio je kako njegov tjelesni čuvar Abul Haseem ide prema njemu s
mobitelom prilijepljenim za uho, no njegovo lijepo lice nije, kao inače bilo
nasmiješeno, nego je za promjenu izgledalo bolno zabrinuto te je pretpostavio da se
nešto važno dogodilo.
- Što je?
Bennyjev je glas bio tih. Nije želio da ono što se spremao čuti privuče i druge
slušatelje.
Abul je polako zatresao glavom prije no što je odgovorio.
- Netko je digao u zrak kuću tvoje tete, to je sve što znam.
Gledao je izraze koji su se izmjenjivali na Bennyjevom licu na kojem se za
manje od jedne sekunde pokazala krajnja nevjerica i uskovitlan srdžba.
- Što?
Ljudi su se okrenuli i upiljili začuvši bijes u glasu Benjamin Ryana.
Abul je isključio telefon i prošaputao: - Ne ovdje, Benny. Auto je vani, a otac te
čeka u bolnici, dobro?
Benny ga je slijedio bez riječi, zahvalan što ima prijatelja koji je u krizi mogao
zadržati mir.
A ovo je bila kriza i to jebeno velikih razmjera.
Osjetio je kako su ga zapekle suze, a nije bio siguran jesu li to suze zbog
njegove tete ili čiste ljutnje. U oba slučaja dolazilo mu je da zaplače poput malog
djeteta.
Abul, prijatelj iz školskih dana, a sada više brat nego prijatelj, stisnuo ga je za
rame.
- Prvo saznajmo kako stoje stvari, dobro, kompa? Benny je kimnuo.
- Osobno ću ubiti gada koji je pomislio da se može izvući s ovakvom
ekshibicijom. A ako je povrijeđena, kunem se da ću gada uništiti golim rukama i
super ljepilom.
Abul je istog trenutka zatvorio oči. Benny je bio opsjednut lijepljenjem očiju;
govorio je da se od toga ljudi useru od straha, a s tim se Abul svim srcem slagao.
No ipak mu je od te pomisli bilo loše.
U čekaonici u bolnici Oldchurch Sarah Ryan otresla je s ramena ruku svojeg
najstarijeg sina i povikala: - Za ime Božje, Roy, nisam još podjetinjila od starosti!
I sa svojih osamdeset godina bila je još uvijek zdrava i čila. Manja nego ikad,
izgledala je kao da svakog dana sve više ulazi u sebe, no duhom je bila žilava kao
uvijek, što se osjećalo u njezinom glasu.
- Čuj, mama, pozvat ću nekog od momaka da te odveze kući. Ovo će biti duga
noć...
Prekinula ga je odmahnuvši rukom.
- Nekoliko sam ih odradila tijekom godina s vama. Posebice s Michaelom i
onom gnjidom od vašeg oca. Sada mi reci koji se jarac događa!
Roy je zurio u sićušnu ženu ispred sebe i divio se njezinoj snazi volje.
- A gdje je Terry? Trebao bi biti tu.
Roy je jezikom prešao preko usana prije no što joj je odgovorio.
- Auto je raznesen bombom, mama. Bila je namijenjena Mauri. Poginuo je
Terry.
Stisnula je oči kao da to ne može shvatiti.
- Što? Želiš reći da je Terry mrtav? Roy kimne.
- Majko Isusova! Što je ovaj puta skrivila?
 Krivicu je odmah svalila na svoju kćer, a Roy je osjetio poriv da jednim
udarcem obori majku zbog nepravedne reakcije.
- Gdje god je ona, ondje je i smrt. Smrt i uništenje. Jadni dečki...
Sarin se glas izgubio dok je Roy žurno odlazio od nje. Smučilo se od straha.
To je moglo značiti samo jedno: sprema se još više zakulisnih igara, a Maura, kao i
obično, stoji iza njih.
Otkud joj kći? Maura je Saru mučila sve otkad je postala dovoljno stara da se
priključi braći u zločinačkim djelatnostima. No dok je Sarah i njihove zločine mogla
progutati, činjenicu da joj je kći iste sorte nije mogla shvatiti. Bilo je to krivo, krivo
za ženu, a ovo je posljedica. Još jedna besmislena smrt.
Terry Petherick bio je pristojan čovjek koji je volio tu plavokosu kurvu koju je
u mukama donijela na svijet. Nekoć je bio neporočan i dobar policajac, a što je to
vidio u njezinoj kćeri, Sarah nije mogla shvatiti.
Otišla je do svojega sina i povukla ga prema sebi.
- Momče, ne okreći se od mene kada razgovaram s tobom.
Roy ju je nimalo nježno odgurnuo od sebe i tihim glasom rekao
- Zar nećeš ni pitati za svoju kćer? Tvoju jedinicu. Zar ne želiš znati kako je?
Je li živa, mrtva, osakaćena ili što?
Sarah je odmahnula glavom.
- Ne zanima me...
Roy ju je ušutkao podigavši ruku.
- Onda se goni kući, mama. Siguran sam da ćeš sve što trebaš saznati poslije
od Janine.
Sarah je gledala kako se udaljava od nje i na trenutak osjetila tugu. Maura je
uzrok svih nevolja u obitelji. Tako što sve prisiljava da odabere stranu. Da izaberu.
Sjela je na izgrebani plastični stolac i stavila svoju veliku kožnu torbu na krilo.
Može pričekati da sazna što se događa. Sam Bog zna da je dobra u čekanju;
tijekom godina stekla je mnogo iskustva.
Pet minuta poslije, njezin unuk Benny prošao je pokraj nje kao da ne postoji.
Otvorila je torbu, izvukla krunicu od maslinova drva i počela moliti.
Jebena stara vještica, eto što je! Trebalo bi srediti i nju i moju majku.
Roy se slagao sa sinom, ali je prevladao instinkt star kao vrijeme
 - Ne govori tako o mojoj majci. A ni o svojoj. Benny je slegnuo ramenima, ćud
ga je savladala.
- Slušaj, tata, one su par starih osvetoljubivih vještica, to i ti i ja znamo. Cijela
ta priča o poštivanju roditelja nestala je s jebenom Noinon arkom! Ne mogu
podnijeti nijednu, a siguran sam da ih ni teta Maura ne želi tu. Prestani, dakle, srati
i pređimo na bitno! Tko je to učinio i kako ćemo se osvetiti?
Pogledavši sina Royu se učinilo da je Michael živ i zdrav i da ga gleda
Bennyjevim očima. Sablasno je bilo koliko su sličili jedan drugome - iako je, koliko
je on znao, momak bio heteroseksualac. No čak je i bojom glasa podsjećao na
Michaela, što ga je i činilo privlačnim ljudima. Imao je istu aroganciju koju je imao i
Michael kao i istu osvetoljubivost. Maura ga je obožavala, a i on nju, na veliku
Janininu žalost.
Približio se liječnik.
- Kako je, doktore?
- Svjesna je. Zadobila je snažan udarac u glavu, ali ništa strašno. Nekoliko
posjekotina i modrica. Ne vidim nikakvu dugoročnu štetu. U svakom slučaju, ne
tjelesnu.
Roy je osjetio kako mu se cijelo tijelo opušta.
- Hvala kurcu! Možemo li je vidjeti?
- Nažalost, samo pet minuta.
Benny je zagrlio oca, a Roya je to opet podsjetilo na to koliko mu je sin
snažan i mlad. Bio je iste promjenjive ćudi kao i Michael te bi u roku nekoliko
sekundi prelazio iz bjesnila u gotovo dječju euforiju.
- Kakav osjećaj, ha, tata! Kakav jebeni osjećaj!
Rovu je palo na pamet kako neće moći još dugo obuzdavati tog momka, a o
onome što se onda moglo dogoditi nije htio razmišljati.
Maura je izgledala užasno pa je Roy pretpostavio da već zna za Terryjevu
smrt.
- Sve u redu, Maws? Zatvorila je oči i kimnula glavom.
Benny je privukao stolicu. Uzeo joj je ruku i nježno je stisnuo.
- Mi smo sad tu. Sigurna si. Maura se slabašno nasmiješila.
- Hvala, Benny. Imate li ikakvu ideju tko je to bio?
- Sigurno onaj seronja iz Shoreditcha, zar ne?
 Benny je govorio glasno te se Maura lecnula. Stišao je glas. - Ne može biti
nitko drugi, je 1' tako?
Prešao je pogledom od Maure na oca koji je odmahnuo glavom.
- Nije Jimmy Milano, on je čist ko suza. Maura mu je nedavno učinila uslugu.
Benny se doimao skrhanim.
- Hvala što ste mi rekli.
Nikome nije promakla gorčina u njegovu glasu. Kada se pojavio u istočnom
Londonu bilo je određeno da se Benny snažno oslanja na Milana. No ispostavilo se
da je imao dobrog zaštitnika koji je i sam bio jedan od Ryanovih najboljih podanika.
Milano nije bio prijetnja. Za razliku od svoj starijih rođaka bio je izrazito
beznačajan, kako razmišljanjem tako i kriminalnim sklonostima.
- Htio sam ti reći, Benny, ali sa svim...
Royev glas je zamro.
- Postoji li još nešto što ne znam?
Benny je, kao i obično, zauzeo obrambeni stav. Svi su znali da mu je to bila
najveća mana.
- U posljednje vrijeme imamo problema po cijelom gradu, Benny. Sada
moramo eliminirati one koji su nam sumnjivi.
- Ma sve po redu. Eliminirati je ništa prema onome što namjeravam učiniti
tim pičkama.
Maura je umorno zatvorila oči.
- Hoćeš li, molim te, prestati koristiti tu riječ, Benny? Živcira me.
- Dobro, Maura, nemoj se nervirati.
Ponašao se pristojno pa ga je Mauri odjednom bilo žao. Nježno je upitala: -
Što kaže policija?
- Još uvijek ne mogu mnogo saznati. Naši tipovi u gradskoj murji javit će nam
se popodne s općim informacijama iznutra. - Roy je pogledao sina dok je govorio. -
Ti posvuda postavi svoje momke, dobro? Vidi što mogu...
Benny ga je prekinuo.
- To je već učinjeno, tata. Abul je to riješio na putu ovamo.
Roy je kimnuo.
 - Još nešto, Maura?
Ona je oprezno odmahnula glavom i spustila se natrag na jastuke
- Samo me prebacite u privatnu bolnicu prije no što nas se dočepaju novine i
netko drugi ne odluči udariti.
- Učinjeno, Maws. Vratit ćemo se poslije, dobro?
Dok su izlazili iz sobe, povikala je: - I majku držite podalje od mene.
Trenutačno bi mi bila previše.
Kada su zatvorili vrata ona se opružila i sjetila onoga što se toj dana dogodilo.
Svađe. Načina na koji je Terry otišao. Posljednjeg pogleda na njega koji joj se
smiješio kroz vjetrobransko staklo njezina auta kada je okrenuo ključ i kada ga je
raznijela bomba namijenjena njoj.
Otišao je, doista otišao, a bol i krivnja pratit će je ostatak života. Nema,
međutim, vremena za tugovanje. Upravo je objavljen otvoreni rat pa mora pomnjivo
ispitati cijelo sranje i pokušati shvatiti što se događa.
Progutala je suze. Vrijeme je da se sabere i odmah nastavi s poslom. Osobni
će osjećaji pričekati.
Maura Ryan radila je to cijeli svoj život.
Garry Ryan ponašao se poput mahnitog luđaka, a njegova je djevojka Anita,
prelijepa djevojka koja je imala problema s težinom i tikovima, oprezno gledala dok
je listao svoj telefonski imenik. Zapisivao je imena i mrmljao ispod glasa. Kada je bio
takav, na smrt ju je plašio. Pogledao ju je tamnoplavim očima.
- Napravi mi čaj, Nita, i nabavi mi zrakoplovnu kartu za London. Odmah.
Kimnula je.
- Idem li i ja, Gal?
Bila je, kao i obično, nervozna kada mu se izravno obraćala. Uzdahnuo je.
- Želiš li ići?
Bilo je to pošteno pitanje, a lijepo ju je upitao, što nije često radio. Nije željela
otići iz Marbelle. Tu joj se sviđalo, posebice bez njega. Spremno je, međutim,
odgovorila. - Naravno da želim, dušo.
Garry se zasmijuljio, a to ju je još više prestrašilo.
- Ne, ne želiš. Čak ti se i ne sviđam. Drag ti je samo status, Anita. Kad odem,
pogledaj u rječniku što znači ta riječ, dobro?
 Kimnula je osjećajući olakšanje što ne mora ići s njim.
- A onda spakiraj svoje stvari i nestani.
Nekoliko je puta zatreptala prije no što je tužno rekla: - Ali kamo ću otići?
Garry je bio sit razgovora te je, ne obazirući se, rekao: - Kako ću, do vraga, ja
to znati, Nita? Naći ćeš nešto, takve kao ti uvijek nešto nađu.
- Gade pokvareni! Zašto se tako ponašaš prema meni!
Ustao je. Stajao je ispred nje i nježno joj stavio ruku ispod brade. Podigao joj
je lice i lagano je poljubio u usta.
- Zato što mogu, ludo. A sada mi, kao dobra cura, napravi čaj i rezerviraj let.
U očima joj je ugledao krajnju zbunjenost i na trenutak se sažalio. No i
prezirao ju je zato što će, bez obzira na to što učini ili kaže, ona i dalje biti tu.
- Znaš, budeš li stvarno dobra, pustit ću te da ostaneš tu još t, dan dana dok
ne nađeš nešto drugo. Ne mogu biti pošteniji nego što jesam, zar ne?
Otišla je od njega, a u čitavom njezinom držanju vidjela se potištenost. Sat
poslije bio je na putu za zračnu luku ne misleći više ni usput Anitu, svoju
dvogodišnju pratilju. Takav je bio umni sklop Garryja Ryana.
U zrakoplovu je planirao kako će se osvetiti onome koji je odgovoran za
pokušaj ubojstva njegove sestre Maure i na kraju cijele njegove obitelji zato što, a u
to je bio posve siguran, na tome neće ostati. Za onoga tko je to učinio bilo bi dobro
da zna trčati jer kada on dođe i sredi se, bit će ubojstava.
Garry Ryan to je željno iščekivao.
Sandra Joliff bila je visoka, imala silikonske grudi, preplanulost iz studija za
sunčanje i zapanjujuće bijele zube. Njezina plava kosa bila je pokrivena
pramenovima i ošišana tako da joj je u čupavom seksi neredu visjela oko lica.
Osjećala se užasno. Cijelu je noć pila pa su je bubrezi boljeli od previše
kokaina i votke. Koža joj je ispod sloja preplanulosti bila siva te željela što prije
istuširati i popiti čaj.
Sljedećeg je dana morala posjetiti muža i dobro izgledati prilike posjeta. Znala
je da je ponosan na nju i nije ga željela iznevjeriti. Stari je bio u redu. Znao je kakva
je pa su izgradili zajednički život oko svojih posebnosti.
Kada je skrenula na kolni prilaz automobil iza nje zatrubio je, tamnokosi
muškarac pokazao je prst. Ona je uzvratila istom mjerom.
- Glupan!
 Znala je da mu je presjekla put na opasan način, no bila je odviše umorna da
bi marila. Izašavši iz auta, pogledom je prešla po prilazu. Bio vrtlar, a prednja
strana kuće izgledala je besprijekorno. Način na koji je živjela zahvaljujući Vicu
nikada je nije prestao zapanjivati. Porijeklom iz općinskog stana u Woodford
Greenu, Sandra je sada živjela poput kraljice. Njezine dvije djevojčice pohađale su
privatnu školu, a ona je imala BMW 33 i novca na pretek. Dan kada ju je Vic,
blagoslovljen bio, zavolio, bio je njezin sretan dan. Izvukao ju je iz njezinog starog
života i prebacio u taj novi bez časka razmišljanja.
Otvorila je vrata svoje peterosobne kuće u Emerson Parku i isključila alarm.
Dok je prolazila kuhinjom ugledala je svojega dobermana Kellyja kako leži na sredini
poda.
Iz psećih usta i ušiju curila je krv, a tijelo mu se trzalo. Kleknula je pokraj
životinje i pogladila ga po glavi.
- Sve je u redu, Kelly. Što ti se dogodilo, dušo?
Glas joj je bio tih i smirujući. Pas je stavio njušku u Sandrinu ruku i tiho
zacvilio. U blizini je bio komad krvavog mesa. Instinktivno je znala da je Kelly
otrovan.
Kada je ustala, osjetila je nečiju nazočnost, okrenula se i iza sebe ugledala
čovjeka. Bio je velik i zdepast, decentno odjeven. Automatski ga je premjerila kao
što je činila sa svim muškarcima i smjestila na ljestvicu od jedan do deset. Ovaj je
tip bio četvorka, no pripisala je to skijaškoj maski koju je imao na sebi. Široko se
nasmiješio, otkrivajući kroz razrez na maski savršeno bijele zubne navlake.
- Tko si ti, do vraga, i koji kurac radiš u mojoj kuhinji?
Vidio je na njezinom licu prkosno junačenje i divio joj se zbog toga. Premjerio
ju je s odobravanjem, a ona je na trenutak osjetila odvratnost kada joj je sinulo da
je možda želi silovati. E pa, neka samo pokuša.
Izbacila je ramena i našla ravnotežu na svojim visokim potpeticama.
- Sandra?
Glas mu je bio tih i ugodan s laganim naglaskom. Namrštila se.
- Tko, do vraga, želi to znati?
Još se uvijek držala dostojanstveno i bila odlučna u nakani da mu ne pokaže
strah koji je osjećala.
- Znaš li tko sam ja? Tko je moj muž? Sazna li za ovo, kompa, bit će mrtvih.
Nasmiješio se.
 - Računao sam na to, Sandra. Zato sam tu. Lice joj se iskrivilo od zapanjenosti.
- Ti si što? O čemu ti to, jebeni luđače!
Pas je ponovo zacvilio, a ona ga je automatski pogledala.
- Sve je u redu, Kelly. Zvat ću veterinara za minutu, dušo, čim ovaj bezveznjak
ode iz kuće.
Ona ponovo pogleda muškarca.
- Ne znaš u što se upuštaš, kompa. Upozoravam te, moj je muž moćan i ovo
će ga uvelike raspizditi.
Čovjek je rastvorio kaput, a ona je ugledala skraćenu sačmaricu. Njezine su se
plave oči raširile kada je shvatila što kani. Potrčala je prema stražnjim vratima;
staklo na njima rasprsnulo se kada ju je prvi hitac pogodio u donji dio nogu. Kada
je pala na pod, čovjek je stao iznad nje i nasmije se.
Izvijala se na podu, činilo joj se kao da joj noge gore.
- Što mi radiš! Uzmi što hoćeš, kompa, uzmi mi sat, bilo što...? molim te,
imam dvije curice...
Jecala je od boli i šoka.
- Oprosti, dušo, nije ništa osobno.
Zatim ju je pogodio u lice. Dok je to radio, još uvijek se smiješio.
Sandrina je majka morala pokupiti djecu iz škole i pretpostavila je da joj je kći
ponovno na jednom od svojih maratonskih ručkova. Odvela je djevojčice u svoju
kuću i odlučila porazgovarati sa Sandrom o tome kako zanemari djecu. Otkad su
Vica strpali iza rešetaka, ona je poludjela, stalno izlazila i do besvijesti uživa kokain.
Majka joj je pomalo bila sita toga. Sandrino su tijelo, stoga, pronašli tek dvadeset
četiri sata poslije.
Vicu Joliffu morali su dati sredstva za umirenje kada su mu priopćili novosti,
kao i Sandrinoj majci, koja je imala nesreću da pronađe izmrcvareno tijelo svoje
kćeri i tijelo psa. Chantel i Rochelle živjet će sad s bakom, koja je previše pušila i
živjela za lutriju.
Policija je bila zbunjena. Svi su bili zbunjeni.
Sandra je bila supruga, civil, nije imala dodira s Vicovim poslovima, iako se
pričalo da je ušmrkala veći dio njegove zarade. No bio je to njegov problem i ničiji
više.
To sigurno nije bilo njegovo djelo. On ju je obožavao čak i kada je izazivala
sve došljake. Gutao je to zato što je znao da je mlada i puna energije. Bila je to
ljudska priroda. Nije se udala za njega iz ljubavi.
No tada je ubojstvo dovedeno u vezu s bombom u kući Mai Ryan i kao što je
jedna lukava zatvorska ptičica mudro rekla: - Iz ovo neće izaći ništa dobra. U roku
od tjedan dana krv će poteći pločnicima.
Njegovo će se proročanstvo obistiniti zapravo za dva dana.
 DRUGO POGLAVLJE

Sheila Ryan nasmiješila se kada ju je muž zagrlio oko struka.

- Ti nikada ne odustaješ, je li tako?
Lee, najmlađi od preživjele braće Ryan, nasmijao se.
- Nikad.
Ona je opet osjetila poriv da povrati, a on joj je još jednom izmasirao leđa.
- Ovo je dijete prava mala napast.
- Dječak je, Sheila, i uvrgao se na očevu stranu!
Nasmijala se jer joj je, bez obzira na to kako se osjećala, bilo drago što je
ponovno trudna. Sheilu je trudnoća radovala, voljela je osjećati kako djeca rastu u
njezinom trbuhu. Njihovo pokretanje i saznanje da od ništice stvara malu osobu
svaki ju je put iznova ispunjavalo strahopoštovanjem.
Njezine sivoplave oči bile su uokvirene podočnjacima zbog nedostatka sna, a
lice blijedo. Lee ju je volio u punom smislu te riječi bez obzira kako izgledala. Kad
je bila u visokom stadiju trudnoće, a njezin trbuh natečen preko svake mjere,
osjećao se kao najsretniji čovjek na svijetu. Njegova su ga braća zadirkivala zbog
toga, no znao je da mu se i dive. Osim Sheile nije, zapravo, ni pogledao drugu ženu,
tek bi tu i tamo s nekom proveo noć. Nije mogao riskirati da izgubi ono što ima.
Duboko je uzdahnula.
- Tako mi je loše, Lee. Ni s jednim se prije nisam ovako osjećala.
- Isplatit će se kad stigne.
- Mogla bi, znaš, biti ona. Posebice zato što je ova trudnoća tako različita od
ostalih.
Stisnuo ju je za rame.
 - Samo se ti nadaj, curo. Ali ja imam samo muške spermiće. Ponovno su se
nasmijali. Lee je s ljubavlju pogledao svoju ženu i kao i uvijek zadrhtao od sreće što
je njegova. Nadao se da će biti djevojčica. Duboko u sebi želio je kćer, a nakon četiri
dječaka bila bi zgodna promjena. Znao je da Sheila želi kćer. I njegova ju je majka
željela. Ponašala se kao da je on u potpunosti kriv zato što imaju četiri dječaka, kao
da je mogao birati.
- Volim te, Sheila.
Pogledala ga je u oči.
- Znam.
Vrata spavaće sobe otvorila su se, a njihova četiri mala sina nahrupila su
unutra. Sheila je još uvijek pokušavala povratiti u pokrajnjoj praonici kada je
najmlađi Jason ozbiljno zapitao: - Izlazi li mamina beba?
Svi su se ponovno nasmijali.
Lee je podigao svojega trogodišnjaka i glasno rekao: - Tko : malo doručkovati?
Jaja, slaninu i prženi kruh za moje dečke, ha?
- Daj, prestani, Lee, i ovako mi je mučno!
Kada je čuo da mu je žena ponovno povratila, povikao je: - Oprosti, Sheila. Za
tebe onda prepečenac bez ičega!
Svi su se dječaci nasmijali, a Lee ih je zadovoljno poveo niz stepenice. Bez
obzira kakve se neprilike događale na poslu, on ih nikada nije nosio kući. To mu je
dobro dolazilo cijeli život, a Sheila sada jest bila njegov život. Ona i njegova djeca.
Koliko god stvari bile loše po Ryanove, njegova mala obitelj nije ni slutila da je
nešto posrijedi, a on je bio odlučan u nakani da tako i ostane. Sheila je to znala i
bila istog mišljenja. Izvan kuće bio je drugi svijet, a oni su, koliko god su mogli,
štitili su djecu od njega.
Telefon je zazvonio dok je posluživao jaja te se javio njegov i stariji sin
Gabriel. U osmoj je godini bio već velik za svoju dob i poput ostalih Ryan u
malome.
- Jest, dobro onda, striče Roy. Reći ću mu, upravo priprema i ručak.
Lee začuje svojega sina kako se smije nečemu što mu je rekao stric i osjeti
ponos prema cijeloj svojoj obitelji. Bili su bliski i međusobne voljeli. Ništa se ne
može ispriječiti između njih.
- Stric Roy rekao je da će te čekati u uredu.
- Dobro, Gabriele, hvala.
 Sheila je ušla u kuhinju; njezina je duga plava kosa bila začešljana, a natečeni
trbuh skriven pod satenskim ogrtačem. Slabašno se našmiješila mužu kada je pred
nju postavio šalicu čaja i dvije kriške prepečene
- I danas ćeš raditi dokasna?
Lee kimne.
- Vidimo se onda kad se vidimo.
On ju je poljubio, čemu su se njihova četiri sina narugala.
Garry i Roy doručkovali su u majčinoj kući. Garry je još uvijek tu odsjeo kad
god bi bio u Londonu.
- Joliff je dobio poruku da mu je ubijen komad, što mi nismo učinili, ali mislim
da je Joliff sredio Terryja. Nešto se krupno događa.
- To je definitivno namještaljka, ali pričekajmo, vidjet ćemo što ćemo saznati
od ostalih momaka, ha?
Sarah ih je slušala samo jednim uhom. Kada je ispred njih stavila Bennyjev
posebni doručak, zahvalno su joj se nasmiješili.
- Nema do malo masti, mama. Da začepi stare arterije.
- Umukni i jedi, glupane.
Izašla je iz kuhinje i ušla u dnevnu sobu. Tijekom godina jedva se promijenila;
još je uvijek bila pretrpana kipovima svetaca i presvučenim namještajem. Ispred
fotografija njezinih pet mrtvih sinova gorjele su voštanice, a preko okvira bile su
prebačene krunice. Četvoricu su masakrirali - za te je smrti krivila Mauru. U
Sarinim očima čak se i Lesliejeva prometna nesreća mogla pripisati njezinoj kćeri, a
ne količini alkohola i droga koje je uzeo. Zar te noći nije radio u njezinom klubu?
Iako su svi znali da ima problema s pićem, ona ga je i dalje tjerala da radi ondje
gdje je mogao dobiti viski za kojim je žudio, mrko pomisli Sarah.
Leslie je zapravo bio ovisnik o kokainu pa je bilo pitanje dana kada će izazvati
kakvu nesreću. Kada ju je na posljetku izazvao, nije poginuo samo on, nego i
devetnaestogodišnja hostesa kao i stariji par u tamnoplavoj lađi.
Sarah je samo vidjela da su petorica njezinih divnih sinova bili nepovratno
mrtvi, a ona je kučka i dalje šetala po svijetu kao da je njezin.
Kleknula je i prekrižila se.
Dok se molila, gledala je kroz prozor i čudila se kako danas cijelo područje
Notting Hilla vrijedi pravo bogatstvo. Dvije kuće dalje od njih u Lancaster Roadu
imali su čak i pop zvijezdu. Sarah se čudila što netko želi potrošiti toliko novca na
bilo koju od tih kuća. Sjećala se vremena kada su vrvjele žoharima, a stanari s
velikim naporom prehranjivali gomile djece. To je nekad bilo posljednje utočište
siromaha, a sada se činilo da se ljudi međusobno ubijaju da bi mogli ondje živjeti.
Krivila je onog idiota Tonyja Blaira. Besklasno društvo? Tko je ikad čuo za takvu
glupost!
Njezin je unuk Benny pomolio glavu iza vrata.
- Bok, bako. Je li moj tata već tu?
Glas mu je bio neutralan, kao da je ona stranac kojeg je upravo pitao kuda da
ide.
- U kuhinji je. Da ti spremim što za jesti?
- Ne, Abulova nam je mama nešto već spremila.
Tiho je zatvorio vrata, a ona se nasmiješila samoj sebi. Benny se popravljao.
No kao i njezin Michael, čija je slika i prilika bio, a što je isticala svakodnevno bazi,
mogao je biti ćudljiva mala lopuža.
Sarah nije htjela priznati samoj sebi da je ne voli, ali je to osjećala i znala da
nije jedina koju prezire. Njegova je majka nosila glavni teret ipak, kada bi joj unuk
uputio uljudnu riječ, Sari bi to uljepšalo dan.
Garry je bio s njom na ranoj misi te je bila relativno sretna; Terryjeva je smrt
bacala sjenu na cijelu obitelj. Besciljno se pitala kad će se Maura vratiti na ulicu. I
još konkretnije, u što će ih sada uvući njena draga kći? To bi ona voljela čuti.
Poznavajući je, krv će poteći ulicama. Maura je bila nemilosrdno opasna. Lijepi
plavokosi anđeo kojeg je prije toliko godina rodila s velikom radošću sada joj je
trovao život. Postala je snaga koju su podjednako uvažavali i policija i zločinci.
Koliko bi Sari bilo lakše da je ona mrtva umjesto onog dobrog čovjeka. Sada
će, međutim, Maura izazvati još više razaranja, još više smrti. To je činila njezina
kći kada bi joj pomrsili račune ili je rasrdili.
Sarah je poljubila križ na krunici i još jednom počela moliti, očiju uprtih
prema nebu kao da sam Isus komunicira s njom.
Carla je zabacila svoju gustu crvenosmeđu kosu. Ta ju je radnja činila još
sličnijom njezinoj majci Janine, no tu je svaka sličnost i prestajala.
Carla je bila žena lijepog lica koja je živjela za svojega sina Joe i svoju tetku
Mauru, koja joj je cijeli život bila druga majka, iako je među njima bilo samo pet
godina razlike.
Čudno jest, ali Maura joj je bila poput majke, sestre i srodne duše u jednome.
Carla je znala da je ona dijete koje njezina teta nikada nije imala i bila sretna što su
se nakon svih tih godina voljele i dalje bile bliske, što su bile od djetinjstva.
Ušavši u bolnicu, u mislima je provjerila ima li sve što treba Mauri.
U privatnoj sobi u Nuffieldu u Brentwoodu Maura je gledala News i bjesnjela
budući da je najavljivač govorio o njoj kao o 'Mauri Ryan, poslovnoj ženi iz East
Enda'. Porijeklom je s Notting Hilla, a sada živi u Esexu. Barem su mogli biti točni.
Ugasila je televizor i ustala kada je njezina nećakinja ušla u sobu.
- Gluposti! Sve su to gluposti! Ne poznaju me... ne znaju ništa o meni.
Carla zakoluta očima i u šali reče: - Hvala Bogu.
Maura se nasmijala zajedno s njom.
- Da budem iskrena, nisam mislila da se mogu nasmijati.
Carla je ovila ruke oko tetke i čvrsto je zagrlila.
- Tako mi je žao, Maws, vrlo, vrlo žao. Terry je bio dobar čovjek.
Bilo je to prvi put da je izravno spomenula nešto od onoga što se dogodilo.
Maura joj je uzvratila zagrljaj kao da ju je strah pustiti je.
- Jesi li sigurna da si dobro i da možeš sa mnom kući? Maura je potisnula
suze.
- Naravno. Vraćam se, Carla, i ulovit ću gada koji je ubio Terryja dok ga ne
nađem. A kada ga se dočepam...
- A ja sam uz tebe, ne zaboravi to. Maura joj se nesigurno nasmiješila.
- Hvala što to kažeš, Carla. Mnogo mi to znači. Ali ti se samo usredotoči na
Joeyja, dobro?
Odjednom su se vrata otvorila i Marge Dawson ušla je u sobu.
- Vražji bezobraznik! Onaj me crni blesan na vratima nije htio pustiti unutra!
Najstariji sin Tonyja Doolevja, Tony mlađi, stajao je iza Marge s izrazom
iznenađenja na svom lijepom licu. Dooleyjevi su bili dobro poznata obitelj
tjelohranitelja. Tony stariji godinama je čuvao Mauru prije no što je posao predao
jednom od svojih momaka.
- Oprosti, Maura, bila je vrlo uporna.
- Baš tako, bezobrazni mali sroljo! Marge je bila bijesna, a to se i vidjelo.
- Poznavala sam je prije nego što si se ti i rodio, kompa, a ocu reci da te je do
sada batinama mogao naučiti lijepom ponašanju.
 Tony Dooley mlađi odmahnuo je glavom u nevjerici i izašavši iz sobe tiho
zatvorio vrata. Bio je visok gotovo dva metra i kao odvaljen od planine. Vidjevši
kako njezina sićušna prijateljica Marge viče na njega, Maura se počela smijati.
Upravo joj je to bilo potrebno. Sve su se tri žene počele gromoglasno smijati. Od
Margina osebujnog grohota Maurin se smijeh i pojačao. Suze su joj išle na oči, a
osjećala je i kako joj iz nosa cure sline. Zgrabivši papirnati rupčić osjetila je kako se
na nju obrušava golemost onoga što se dogodilo Terryju. Običan smijeh oslobodio
je sve zapretene osjećaje te je počela plakati. Suze su prešle u srceparajuće jecaje, a
ona je utonula u stolicu pokraj prozora dok su je i Carla i Marge tapšale po leđima
mrmljajući nježne riječi.
To joj treba, prešutno su se složile Marge i Carla.
- Isplači to, djevojko. Skini to sa srca.
Dok je plakala vidjela je Terryja kako joj se posljednji put smiješi. Bilo je to
tako pogrešno, uistinu pogrešno. Ona je trebala umrijeti pa se ne bi morala suočiti
sa životom bez njega.
Činilo se da je Maura plakala cijelu vječnost, a kada se smirila, Marge je
naručila jak čaj.
- Popij to, djevojko, a onda se možemo spakirati i ići doma, h Maura je
kimnula.
- Hvala. Ne znam što bih bez vas dvije.
Marge nije lijepo ostarjela; izgledala je starija od svoje četrdeset četiri godine.
Još je uvijek imala višak kilograma, lošu trajnu i boju kose iz domaće radinosti.
Njezina je šminka još uvijek zbunjivala neupućene, a stalno se žalila na stopala. No
Maura ju je voljela ljubavlju koja je prikrivala neusiljenost kojom su razgovarale. Bile
su prijateljice od djetinjstva i tijekom godina međusobno dijelile tugu i sreću.
S Carlom i Marge pokraj sebe Maura je za nekoliko minuta uspjela zaboraviti
opasnost koja joj je prijetila i srediti misli.
Terry je mrtav zbog nje, a to je saznanje bilo teško podnijeti, da se barem nisu
svađali. Najteže je bilo sjećanje na posljednju ogorčenu prepirku. Volio ju je, znala je
to, i ona je voljela njega. Uvijek jest i uvijek će, bilo je tako jednostavno.
No između njih se ispriječio život kojim je živjela. Vrijeme koje je provela s
Terryjem, duboko u sebi osjećala se tek napola živom, a to joj je bilo najteže
priznati. Uistinu svojom osjećala se samo kada je nosila križ Maure Ryan, opasne
žene, kada je na početku svakog novog dana u ušima osjećala zuj od iščekivanja.
Znala je da nije stvorena za domaćicu, njena jedina prilika da postane majka bila je
uništena u prljavom stanu, pobačajem njezina djeteta. Njezinog i Terryjeva.
 Duboko u sebi znala je da mu nikada nije oprostila što ju je ostavio zbog
svojega posla. Svoje dragocjene karijere u policiji. No to je nije spriječilo da ga voli,
čak i dok je bila ogorčena. Sada ga mora pokopati, ili barem ono što je ostalo od
njega.
Marge i Carla spakirale su njezine stvari i međusobno razgovarale pogledima.
Kada je Maura otišla u kupaonicu da se umije, Marge je prošaputala Carli: - Jedna
od nas mora biti s njom sve vrijeme.
Carla je kimnula.
- Nikada je prije nisam vidjela ovakvu.
Marge je slegnula ramenima. - Ja jesam. Kada je umro Mich.
U njezinom je životu bilo previše smrti.
Carla joj nije odgovorila. Nije znala što da kaže.
Maura je izašla iz kupaonice potpuno našminkana, sa smiješkom zalijepljenim
na licu. - Hajdemo, cure, idemo doma!
Carla je gledala kako se njezina teta ponaša kao da se ništa nije dogodilo. Kao
i inače, izbacila je to iz misli i nije si dopustila da tuguje kako treba.
No spremala se nevolja, Carla je u to bila sigurna.
Na više načina.
Benny, Garry i Roy sastali su se s Leejem u garaži u Camdenu. Kada su za
sobom zatvarali vrata, Benny je pogledom prešao po cesti da provjeri promatra li ih
tko.
- Tko je izveo auto?
Benny je odgovorio: - Abul. Odveo ga je na izlet.
Garry se nacerio. Volio je nećaka Bennyja, bili su slične naravi.
- Dobar dečko. A ispod je nekoliko zanimljivih stvarčica. Puške. Izbacivač
raketa. Lopate su u kutu, bolje počnite kopati!
Lee se nasmijao.
- A što ćeš ti?
Garry je slegnuo ramenima.
- Donijeti čaj, naravno. Pustit ću vas, jasno, da se prvo oznojite.
- Jasno!
 Benny, uvijek spreman za akciju, počne kopati. Ostali su ga neko vrijeme
gledali diveći se njegovoj snazi.
- Kako je Maura? - Garryjev je glas bio tih. Royje uzdahnuo.
- Nije dobro. Podsjeća me na to kakva je bila nakon Mickeyjeve smrti.
Zatomljuje to kao i obično.
- Jebeno dobar način da se oslobodimo smeća, ako pitate mene. Taj je
Petherick bio seronja. Tako pametna, a u tome je bila slijepa.
- Zar nismo svi kad se radi o ljubavi? Garry se nasmijao.
- Ja ne. Nikada nisam upoznao nikoga do koga mi je stalo. Želio sam jebati, tu
i tamo izvesti, ali ljudi koji ti se odviše približe mogu te posjedovati. Zbog njih
postaneš glup, činiš gluposti.
Lee je znao da misli na njega i Sheilu te se naljutio.
- Ne traže svi ono što mogu dobiti, Gal. Nisu sve žene drolje. Garry je podigao
obrve izražavajući nevjericu.
- Jesu. Pokaži im nekoliko funti, velik kurac i dobar auto i tvoje su. Pogledaj
Joliffovu babu, prvorazredna drolja.
- Više nije, striče Garry.
- Molio bih malo manje tog strica, Garry je dovoljno.
- Za to krive nas, a znaš što to znači, zar ne? - Roy je zvučao zabrinuto.
Garry je kimnuo razdražen bratovom reakcijom.
- Znači da moramo prvi udariti, eto što. Zato, dečki, požurite. Neka bitka
počne.
- Maura želi da za ručak svi dođemo u njezin stan iznad klub Roy je još uvijek
zvučao nesigurno, a Benny je to primijetio.
- Misliš li da je dorasla svemu ovome? - Lopatom je pokrio rupu.
Garry se nasmijao, a Lee mu se pridružio.
- Maura će upucati tebe budeš li joj previše dosađivao, zapamti to, momče.
Oporavit će se. Ona je jedina žena koju poznajem što razmišlja kao muško. A može
i potisnuti svoje osjećaje. Bit će dobro, jamčim ti.
Benny zadovoljan kimne. No Roy je šutio. Čekat će i vidjeti. Iako su svi bili
zadovoljni što Terryja nema, Maura sigurno nije. Maura je zaslijepljena Petherickom
i ništa što kažu neće to promijeniti.
 Gledati Bennyja kako se ponaša kao da glumi u Kumu bilo bi zabavno da nije
tako smrtno ozbiljno.
Lana Smith bila je mala i punašna, a grudi, koje su imale oblik dinje, ne samo
da su prkosile gravitaciji nego su je činile još debljom - ako je to bilo moguće.
Otkako je prije nekoliko mjeseci rodila dijete, nabacila je dosta kilograma.
Kada je izašla iz auta kako bi ušla u lokalni studio za sunčanje, vidjela je
mršavog, niskog muškarca kovrčave kose kako joj se smiješi. Ne ustajući, u hipu je
zamijetila njegove smeđe oči i drski smiješak. Nož je primijetila nekoliko sekundi
poslije.
Ušao je u njezin trbuh i rasporio je do prsne kosti ostavivši za sobom zjapeću
rupu. Spotaknuvši se preko ruba pločnika osjetila je vlažnost vlastite krvi koja joj je
istjecala iz tijela. Muškarac je već odlazio te je stražnjim dijelom auta udario u
rame, odbacivši je na pločnik o koji je udarila.
Alicia, njezina nedavno rođena kći, zadovoljno je spavala u autosjedalu sve dok
je nije probudilo zavijanje kola hitne pomoći i policijskih automobila, a onda je,
crvena u licu od ljutnje i napora, zavrištala.
Maura je zapanjeno slušala dok su joj pričali o ubojstvima žena dvaju
najokorjelijih zločinaca jugoistoka. U nevjerici je stiskala oči.
- Zašto bi itko pomislio da bismo ih mi ubili? One su žene, civili. Što bismo,
do vraga, dobili da njima naudimo? Obje, jebote, imaju djecu.
Benny slegne ramenima.
- Da nam otežaju položaj, ako nam smjeste.
Maura je zlovoljno okrenula oči prema stropu.
- Jebote, Benny, to mi uopće nije palo na pamet. Dajte mu odlikovanje!
Riječi su ga zapekle, a Benny je, kao i inače, pazio na svoje dostojanstvo.
- Nema potrebe da budeš zajedljiva, Maura... Prekinula ga je.
- Začepi, jebote, Benny. Ovo nije trenutak ni mjesto za tebe ni za dječačko
ponašanje, jasno? Ovo je ozbiljan problem odraslih. Lanin muž Kenny mogao bi te
podići i zgnječiti nasred Romford Marketa i nitko ne bi priznao da je išta vidio.
Opasan je i ozbiljan pa ovo moramo brzo riješiti jer inače sve puške ovoga svijeta
neće zadržati Smithyja.
Maurine su riječi sve otrijeznile. Čak se i Garry složio da imaju problem.
- To je pravi opasan gad, a sada ima i dijete bez majke, što će ga dodatno
ozlovoljiti. Moramo što prije ugovoriti sastanak.
 Benny je još uvijek bio sumnjičav. U posljednjem činu prkosa glasno je
otpuhnuo.
- Ko ga jebe, nismo ništa učinili.
Garry se okrenuo prema nećaku i polako rekao: - Kenny Smith jedan je od
rijetkih ljudi s kojima sam na oprezu. To bi te trebalo upozoriti da se odnosiš
prema njemu s poštovanjem. Pristojan je tip sve dok se ne uzruja - a onda je jebeni
manijak. Njega svi koriste kao posrednika u neprilici. To radi. Ljudi ga poštuju i vole
i on je čovjek kojeg smo htjeli zamoliti da posreduje između nas i Joliffa. Samo što
smo sada prvi na njegovoj listi za odstrjel pa moramo naći nekog drugog da za nas
obavi prljavi posao.
Maura je dlanovima protrljala oči, što je bio siguran znak da je uzrujana.
- Moramo otkriti tko nam smješta. Možda nam Kenny još uvijek može pomoći
oko toga pokušam li mekim pristupom. Garry, Roy i Lee - želim vas kao podršku,
ali me pustite da sama s njim razgovaram.
Garry je kimnuo. Bennyju je bilo i više nego jasno da nije uključen, ali se nije
izravno pobunio.
- A što ću ja raditi dok se vi večeras budete zabavljali?
Maura ga je pogledala i ozbiljno rekla: - I ti ćeš, naravno, biti zaposlen. Nastavi
tražiti sve naše manje važne namještenike i utjeraj im strah u kosti. Vidi što možeš
saznati. Ali nemoj, molim te, nikome zalijepiti oči. To je veoma loše za posao.
Benny je bio vidljivo uzbuđen mogućnošću daljnjeg nasilja, a Maura ga je
gledala s gađenjem.
Izgledom i karakterom bio je toliko sličan njezinom bratu Michaelu. No za
razliku od najstarijeg Ryana koji je imao jedinstven smisao za posao, Benny je,
koliko je Maura mogla vidjeti, bio isključivo nasilnik. K Michaela hvatali su ga
napadaji žestokog bijesa te je sada željela iskoristiti taj dio njega za svoje ciljeve.
Ako netko nešto zna, najvjerojatnije će to reći Bennyju Ryanu. Voljela ga je, no bilo
joj je teško izaći nakraj s njegovom obuzdanošću, posebice kada su imali mnogo
drugih briga. Znala je da ga je uvrijedila njezina reakcija i nije ju bila briga. Nije
imala namjeru ulaziti u situaciji u kojoj su bili. Morao se naučiti uhvatiti u koštac sa
životom što su učinili svi oni. Znala je da se njegov otac slaže s njezinim načinom
razmišljanja, a jedino je za to marila.
- U vezi sam s nekoliko faca u gradu kako bih dobio informacije o posljednjem
ubojstvu, Maura. Javit ću ti što budem čuo.
Garry je pustio Leeja da govori, a onda je upitao: - Što je s njom, što oni
imaju za reći o Terryju?
Maura je očekivala to pitanje i to od Garryja. Nitko drugi nije imao hrabrosti
izravno joj postaviti to pitanje. Napetost u sobi bila je gotovo nepodnošljiva kada
mu je odgovorila.
- Za sada sam ih izbjegla. Sastat ću se, jasno, s našim prijateljem Caldwellom
prije nego što počnem razmišljati o razgovoru s nekim drugim.
Garry je zadovoljno kimnuo.
- Pa, bio je jedan od njih pa će biti zainteresirani kao i mi, zar ne?
U Bennyjevom se glasu osjećao prezir pa je Maura osjetila poriv da zadavi
svojega nećaka. Umjesto toga, hladno je rekla: - Znaš što Benny? Ovih ćeš dana
zbog svoje gubice upasti u svakojake neprilike, za početak sa mnom. Što god ti
mislio o Terryju Pethericku, a iskreno reče boli me za to kurac, on je preko mene,
samo mene, bio dio ove obitelji. Upozoravam te, Benny - pogledom je polako prešla
po sobi - sve vas upozoravvam, ostavite sa strane sve osobne osjećaje koje ste gajili
prema njemu, u ovome moramo biti zajedno i ne želim se opravdavati ni vama ni
murji ni ikome drugome. Razumijete li što govorim?
Njezine plave oči bile su hladne poput leda, a savršeno našminkano lice
bešćutno. Prvi put u životu Benny je vidio svoju tetu onako kako su je vidjela
njezina braća i to ga je lišilo hladnokrvnosti. Znao je da bi u tom raspoloženju bez
sekunde razmišljanja zapovjedila da nestane ako bi to olakšalo njezinu potragu. Ne
samo da ga to nije uplašilo nego joj se divio zbog toga. Strah je bio ključan u
njihovom poslu, a ona je bila jedna od rijetkih žena koja ga je znala koristiti.
Uopće mu nije palo na pamet da je pod golemim pritiskom. Da ih pokušava
održati na okupu, pokazati jedinstvenost pred zločinačkim bratstvom, ni to mu nije
palo na pamet. Bio je još uvijek premlad i nezreo da shvati što se doista događa.
Neoprez će ga odvesti u propast. Nikada prije nije bio usred rata bandi i Maura je
znala da će prije kraja tjedna biti propisno okrvavljen. Gledat će ga i, bude li
potrebno, pomoći mu, ali danas ga nije namjeravala čuvati. Znala je da ga što prije
treba staviti na njegovo mjesto.
Jednog će dana njezin nećak zbog svoje gubice i stava dospjeti u veliku
nepriliku te ga je trebalo natjerati da toga postane svjestan.
Svi su muškarci u sobi zurili u Bennyja te se osjećao nelagodno. Shvatio je i da
će se morati sam čuvati. Čak ni njegov otac nije ustao u njegovu obranu pred
Čudesnom Maurom.
Nikada je prije nije vidio u tom raspoloženju pa je sada, što se njega tiče, sve
što je o njoj čuo bila istina. Bio je ponosan što je dio te obitelji i što je duboko u
sebi znao da je poput njih. Zbog toga je osjećao pripadnost. Zbog toga je bio
zadovoljan sam sobom.
Benny im je podario jedan od svojih toplih osmijeha koji su podjednako
privlačili i žene i muškarce. Kada je Maura pogledala svojega nećaka vidjela je kako
joj se smiješi njezin brat Michael, prvi muškarac kojeg je voljela.
Benny se nasmiješio svima u sobi i nestašno rekao: - To me stavilo gdje mi je i
mjesto, zar ne?
Tada mu Maura nije mogla odoljeti. Čvrsto ga zagrlivši, ozbiljno je rekla: - Ti
si drski mali jebivjetar.
Garry je glasno zijevnuo i nikome se posebno ne obraćajući rekao: - Možeš to
ponoviti, Maws. A sada pokrenimo predstavu. Natjerat ćemo Smithvja da sve shvati
prije mraka.
Roy je gledao sina kada je svojim smiješkom zaslijepio Mauru. U sebi je bio
zabrinut. Benny je bio nepromišljen pa je Roy znao da će ga morati stalno držati na
oku kako svojom naravi i mladenačkom arogancijom ne bi sve upropastio.
Nije htio priznati da ga vlastiti sin plaši. Benny ga je na smrt plašio. Poput
njegova strica, bio je posve lud i poput strica neće ga se još dugo moći držati pod
nadzorom.
Kenny Smith pogledao je svoju malu kćer u kolijevci i progutao grudu suza
koja mu se skupila u grlu. Njegovo ožiljcima pokriveno lice iskrivilo se od boli, što
ga je učinilo još ružnijim. Njegova majka Eileen, vještica iz East Enda, čija je kosa
bila pod trajnom, a s čije je usne stalno visjela cigan potapšala ga je po ruci.
- Nevjerojatno, sine. Posve nevjerojatno.
On joj je čvrsto stisnuo ruku.
- Jebeni Ryanovi! Raširili su se posvuda i sada moje male više nema.
- Teško da je mala, sine, otkad je rodila, bila je velika ko kuća Kenny je
zakolutao očima.
- Ne počinji, mama. Što god ti mislila o njoj, ona je bila moja žena i majka
male Alicie.
- Bila je čudnovat svat, eto što je bila. Ali nema veze. Ja ću se pobrinuti za
dijete, a ti sve ovo sredi, sine.
- Za to se ne brini. Namjeravam izazvati jebeni treći svjetski rat.
Eileen je kimnula nimalo zbunjena sinovom odlučnošću.
 - Slušaj, odvest ću dijete sa sobom, u redu? Ti radi odavde i sredi to brzo,
nervozna sam. Ako imaju na zubu žene, onda je opasno za sve, zar ne?
Kenny je kimnuo.
- Vidjet ću se s nekim tipovima. Vrlo brzo Ryanovi bi se mogli naći u velikom
sranju. Ljudi nisu zadovoljni onim što se dogodilo s Vicovom ženom i svim.
Eileen zapali jednu Benson & Hedges cigaretu iz nepresušnih izvora džepa
njezine pregače.
- Ne blizu djeteta, mama - rekao je kudeći je.
Prezirno je frknula.
- Tebi nije škodilo, zar ne?
Kenny je uzdahnuo i izašao iz sobe. Morao je to srediti što prije. Prvo
Ryanove, a onda dadilju za dijete. Na trenutak se zapitao jesu li Ryanovi njega
okrivili za dizanje u zrak Maurina dečka murjaka i je li ovo oko za oko, ali odbacio
je tu pomisao. Onaj tko je ubio njegovu Lanu učinio je to iz čiste pokvarenosti, a on
će se pobrinuti da za to u potpunosti plati.
Natočio si je veliku čašu rakije i cijelu je iskapio jer mu je bio potreban
alkohol. Kada su mu suze ponovno navrle, još jednom ih je progutao. Bit će puno
vremena za tugovanje nakon ove večeri. A on neće biti jedini koji će tugovati, to je
čvrsto odlučio.
 TREĆE POGLAVLJE

Radon Chatmore bio je rastafarijanac s dugim tankim pletenicama i naglaskom

iz državne škole. Zapravo je bio kršten kao katolik, no odmah nakon sedamnaestog
rođendana postao je rastafarijanac, stoje bila više modna izjava nego vjersko
uvjerenje. Imao je očevu poslovnu oštroumnost, iako ju je on radije doživljavao kao
urođeno lukavstvo. Nadimak mu je bio 'Coco' zbog toga što je bio najveći diler
kokainom istočnolondonske klupske scene. Unovačio ga je Benny Ryan godinu prije
toga, a zaradu su dijelili u omjeru šezdeset naprema četrdeset posto i redovito
zajedno pili. Stoga je, kada ga je Abul zamolio da se sastane s Bennyjem,
pretpostavio da se radi o uobičajenom prijateljskom razgovoru i pivu. Postao je
pomalo nervozan kada su ga odveli u napušteni štagalj u Ramsden Bellhouseu. Kada
ga je Benny povukao iz auta Coco je pouzdano znao da je u velikim govnima, a
budući da je bio napušen ko deva plašio se više nego što bi se uplašio da je bio
trijezan.
- Koji ti je kurac, Benny?
Glas mu je bio visok, a afektirani govor rastafarijanaca nestao je. Zvučao je kao
pravi BBC-jev najavljivač, a to je Bennyja najviše raspalilo. Počeo je nogama i
rukama udarati prijatelja na tlu ispred štaglja. Abul je odvukao Bennyja.
- Čekaj dok ga ne unesemo unutra, mogu nas vidjeti s ceste. Teško dišući,
Benny je gledao kako Abul podiže Coca koji se bunio i odvlači ga u štagalj.
Unutra su bila dva stola. Na jednom je bila košara za piknik. Na drugom su
bile Bennyjeve alatke, uključujući i čuveno ljepilo i električni ostan za stoku. Cocu je
jedan pogled rekao sve što je trebao znati. Halogenska svjetla osvjetljavala su
prostor kao da se u njemu snima film.
- Što nije u redu, Benny? 0 čemu se, zaboga, radi? Cocov je glas treperio od
straha.
Abul je vidio zbunjenost u njegovim očima, ali mu nije mogao pomoći. Kada
ga je Coco tjeskobno pogledao ispružio je ruke u bespomoćnoj gesti. Rekao mu je
da je sam. Bez obzira na njihovo prijateljstvo, Abul je sada bio s Bennyjem i to se
nije dalo promijeniti. Coco je to shvatio čak i u panici i strahu.
Benny je stao ispred njega neprozirnog lica i bešćutnih očiju. Njihovo duboko
plavetnilo na kojem mu je Coco uvijek zavidio izgledalo je gotovo blistavo od
srdžbe.
- Što znaš o Vicu Joliffu?
Coco je progutao knedlu, grlo mu se osušilo.
- Ne znam ništa o njemu, Benny. Znam da je velika zvjerka, samo to.
Benny se ushodao po štaglju odmahujući glavom kao da ne može vjerovati
onome što čuje. Kao da zna da mu lažu i smatra da je to šokantno, a ipak neobično
zabavno. Kratko se nasmijao prije no što je progovorio, u glasu mu se sada osjećala
nevjerica.
- Molim? Zajebavaš li me?
Benny pogleda Abula nevino i povrijeđeno.
- Piše li mi na čelu pizdun ili što? - Dramatično je pokazao na njega, a Abul je
zatomio poriv da se nasmije. U tom je raspoloženju Benny Ryan bio najbolja
predstava.
Coco je, međutim, osjetio poriv da zaplače. Čuo je za Bennyjevu ćud, tko nije?
No sada je prvi put čuvena srdžba bila usmjerena prema njemu osobno.
Abul nije odgovorio, znao je da se očekuje da ne odgovori. Ispravno se
ponašao u Bennyjevoj omiljenoj taktici dok je vršio ispitivanje.
- Hoćeš li mi odgovoriti?
Coco je sada gotovo plakao. Kada je kleknuo pred svojega tužitelja osjetio je
kako mu se prazne crijeva.
- Molim te, Benny. Kunem ti se...
Udarac nogom u lice bio je nepodnošljiv te ga je, na sreću, ostavio bez svijesti.
Abul mu je opipao bilo.
- Neko će vrijeme biti bez svijesti, Ben. Da nam natočim čaja? Benny je
klimnuo.
- Umirem od gladi. Otvori sendviče i sve ostalo, imat ćemo piknik, ha?
Abul je otvorio košaru. Pobrinuo se da budu ispunjeni svi Bennyjevi zahtjevi.
Vrući slatki čaj u termosici i mnogo zdrave hrane i svježeg voća. Dok je razmještao
hranu po tanjurima Benny im je obojici složio veliku crtu kokaina. Abul je osjetio
kako ga hvata malodušnost. Kada jednom počne djelovati, Benny će još više prijeći
granicu.
- Mislim da ništa ne zna, Ben, a ti?
Benny je slegnuo svojim divovskim ramenima i polako gucnuo čaj. Odgrizao je
veliki zalogaj sendviča iz Marks i Spencera, a onda prigušenim glasom i ustima
punim hrane odvratio:
- Ovo je dobro, što je to?
- Tikka od piletine i salata. Zasitno, ali ukusno.
Coco je na podu zastenjao od boli. Benny ga je još jednom udario nogom koja
je bila u čizmi. - Umukni, seronjo, zar ne vidiš da smo na pauzi! - Nasmijao se
vlastitoj duhovitosti. - U dobroj klopi nitko nije ravan Marksu.
Abul je potvrdno kimnuo.
- Vrijedi platiti malo više, zar ne? Što ćeš učiniti s njim? Kimnuvši glavom,
pokazao je prema Cocu.
Benny je prožvakao posljednji komad sendviča prije no što je odgovorio.
- Vjerojatno ću ga ubiti.
- Šališ se!
Benny je odmahnuo glavom.
- Nikada nisam bio ozbiljniji, prijatelju. Ljudi su vidjeli da si ga pokupio; to je
najbolji način da pošaljem poruku kako sam spreman za rat. Imam pravo, zar ne?
Abul je uzdahnuo.
- Benny, on nije velika zvjerka. Ima lijepu kuću, dobru mamu i tatu i slatku
curu. Zarađuje ti lovu. Pusti ga na miru, kompa.
Benny je stavio ruke na prsa praveći se da je užasnut.
- Viriš li mu ti, Abule, iz guzice ili što? Abul se nevoljko nasmijao.
- Kažem ti, Benny, ti si ludi pizdun.
- Nagodit ću se s tobom, dobro? Abul je kimnuo.
- Ostavit ću ga živoga pod jednim uvjetom, dobro? Abul je ponovno kimnuo.
- Zadnji sendvič je moj.
Benny je bio mrtav ozbiljan i Abul je to znao. Pretvarao se da razmišlja prije
no što je odgovorio. Znao je postupati s Bennyjem bolje od ikog drugog.
 - U redu. Dogovoreno.
Benny je ostatak vrućeg čaja izlio po licu onesviještenog čovjeka da ga
probudi.
- Hajde, drkadžijo, ustaj i izlazi. Večeras imam spoj sa sisatim komadom.
Kada je Coco na posljetku došao k sebi, prvo što je ugledao bi Benny koji je,
široko se smiješeći, stajao iznad njega držeći u ruci ostane.
Kenny Smith poljubio je kćerkicu i izašao iz svoje velike kuće u Landeu. Ušao
je u svoj novi mercedes. Kada je htio ugurati ključ, netko mu je gurnuo revolver
kratke cijevi.
Glas Garryja Ryana bio je tih i prijeteći.
- Vozi, Smithy, i bez ikakvih nepotrebnih pokreta. Kenny je izmučeno zatvorio
oči.
- Ryane, govno jedno. Što ćeš sada učiniti? Učiniti moje dijeti siročetom?
Garry se nasmijao.
- Samo budeš li izazivao svoju sreću, kompa. Ali misli ovako, nisam te htio
ubiti, već bi bio mrtav. Bez rasprave, bez ičega. Sada, vozi.
- Kamo?
- Samo vozi. Za minutu ćemo se sastati s nekim prijateljima će ti biti drago,
zar ne? Možemo popričati o starim vremenima.
Kenny je krenuo sa srcem u petama, a ruke su ga svrbjele od želje da otvori
pretinac u kojem je držao strateški smješteno vatreno oružje.
Zatvorski policajac Danzig tiho je prolazio kroz odjel. Bila je rana večer kad su
najstrože čuvani zatvorenici sat vremena gledali televiziju. Za razliku od provalnika i
kradljivaca automobila, najstrože čuvani zatvorenici smjeli su gledati televiziju samo
dvaput tjedno po jedan sat. Dolazilo je do velikih neprilika kada nisu mogli pratiti
sapunice, a sada, kad je nestao video, nisu ih mogli čak ni snimati. Danzig je
uzdahnuo. Vlasti ponekad zaborave da na ovom odjelu imaju posla s najvišim
slojevima zločina. Dosada i urođena inteligencija tih ljudi bila je zabrinjavajuća
kombinacija.
Čovjek pred kojim je bila kazna od osamnaest godina bio je na rubu. Morao je
biti zaokupljen mnogo više nego mladac koji odslužuje dvije-tri godine. Nije se
radilo o tome da se njima olakša život, nego više o tome da se olakša život
zatvorskim stražarima na dužnosti. A kako zapravo možete nadzirati gomilu ljudi
kada ste sve vrijeme na smrt preplašen od njih?
 Prije no što je ušao u sobu za rekreaciju glasno je ispuhao nos kako bi ih
upozorio na svoj dolazak. Na taj će način svi zločinački poslovi stati dok ne otiđe.
Bio je zapanjen kada je ugledao samo dvojicu kako gledaju Pet Rescue.
Otišao je do svojega malog ureda i otključao vrata mahnuvši put drugom
službeniku. U uredu je našao Vica Joliffa. Visio je s grede na stropu usta napunjenih
papirima s Danzingova radnog stola. Jedan od njih bila je njegova srećka, što ga je
beskrajno razljutilo, budući da je sada postala dokaz.
Bila je, osim toga, pokrivena krvlju zato što je onaj koji je pizdu objesio pizdi
prerezao i vrat. Duboko uzdahnuvši, Danzing je uključio alarm.
Bit će to duga noć, a on je dogovorio da sa svojom najstarijom kćerkom ode
pogledati neki stan. Imao je predujam zato što je bio spreman prenositi poruke
izvana. Sada je taj mali izvor prihoda ispario zajedno s Vicom Joliffom.
Marge je slušala kako se Maura dogovara telefonom iz Carline kuće. Kao i
obično, divila se sposobnosti svoje prijateljice da isključi osjećaje i usredotoči se na
ono što joj se činilo važnijim: obitelj i njihove poslovne aktivnosti. Marge koja je bila
majka dviju odraslih kćeri i jednog sina živjela je prema svojim osjećajima i znala da
joj je to najveća slabost. Iako je njezin muž obožavao svoju strastvenu ženicu,
duboko u sebi Marge je znala da ga svojim guzama, ljutnjom i glasnoćom drži u
vlasti. Prigovarala je svima oko sebe i sređivala njihove živote. Bila bi sretna da
može urediti i prijateljičin život kada bi joj ga to olakšalo i kada bi joj to dopustila.
Mogućnost da do toga dođe bila je, međutim, vrlo mala.
U sobu je ušao Joey. U svojoj je trinaestoj bio zgodan dječak koji je više
nalikovao majci nego ocu, a na toj su maloj milosti svakog dana svi zahvaljivali
Bogu. Malcolm Spencer bio je uobraženi mršavi tip, arhitekt koji je bio prepun
vlastite pameti. Samo nebo zna što je Carla vidjela u njemu, no to je veoma brzo
nestalo kad je otkrila kakav je varalica.
Joey je imao tamnocrvenkastu kosu i prodorne plave oči, rajanovski nos i
četvrtastu vilicu. Obožavao je svoju tetu Mauru.
- Mama je rekla da te pitam trebaš li što? Maura mu se nasmiješila.
- Ne, hvala. Gotova sam i izlazim za minutu.
- Dobro.
Kada je izašao iz sobe, Marge je značajno rekla: - Da sam barem dvadeset
godina mlađa!
Maura se nasmijala.
- Misliš, trideset godina mlađa. Marge se nasmiješila.
 - Istina. Gdje je, do vraga, otišlo to vrijeme, Maws? Slegnula je ramenima.
- Tko zna, Marge? Bolje da krenem.
- Kamo ćeš?
Maura je čula strah u glasu svoje prijateljice. Njezin je bio odrješit kada je
odgovorila.
- Tko si ti, Marge, policija?
Marge je zurila u nju još uvijek čekajući odgovor. No nije čula što je željela
čuti. Umjesto toga, Maura je rekla: - Za sve one kojih se tiče, najbolje je da ništa ne
znaš, Marge. Ono što ne znaš, ne možeš ponoviti.
Marge je bila uvrijeđena i to se vidjelo. Njezino se zdepasto tijelo nakostriješilo
od ljutnje. - Nikada ne bih ponovila nešto što si rekla Maws, do sada bi to trebala
znati.
- Mogla bi, Marge, da ti netko stavi pištolj na lice ili nož na vrat kojeg od tvoje
djece.
Marge je problijedila.
- Je li tako ozbiljno?
- Marge, onaj tko je u pitanju ubija civile. Nitko nije siguran dušo, posebice
ako mi je blizak. Shvaćaš li što ti govorim?
Marge je bez riječi zurila u nju.
- Ovo je mjesto kao Fort Knox - dodala je Maura - no pošalj Joeyja i Carlu
odavde. Oni to još uvijek ne znaju, zato šuti.
- Čak si i ti zabrinuta, zar ne? - rekla je Marge s nevjericom Maura je kimnula.
Uzevši zatim torbu, nježno je poljubila prijateljicu u obraz i rekla: - Hajde kući.
Nazvat ću te sutra, može?
Kada je čula kako se Maura smije sa svojim tjelohraniteljem Tonyjem
Dooleyjem mlađim, golemost onoga što se imalo zbiti obrušila se na Marge. Morala
je sjesti na sofu da se pribere.
Sve te godine prijateljstva Marge je zanemarivala mnogo toga, što je Maura
učinila u ime svojega posla. U svakom slučaju, vjerovala je da su opasni dani gotovi.
Upravo je na novi način vidjela svoju najbolju prijateljicu, bacila pogled na svijet u
kojem je doista živjela.
Marge je zadrhtala.
Bilo je kao da gleda plamenu jamu pakla.
 Kenny Smith nalazio se u sigurnom sastajalištu Ryanovih u Orsettu u Esexu.
Nije bio odveć zadovoljan i to se vidjelo. Garry mu je iz kristalne boce natočio
veliku čašu rakije.
- Lijepo je ovdje, zar ne?
Garryjev je glas bio bezbojan. Kenny se nije ni potrudio odgovoriti mu, a
njegov izraz gnušanja govorio je više no što bi riječi ikada mogle reći. Bilo je tu više
tjelohranitelja nego u noćnom klubu u Southendu pa Kenny nije znao da nema
nikakve šanse za bijeg. Morao je odsjediti i saznati što se događa, što mu je teško
padalo, budući da je bio naviknut u većini događanja biti glavni i da mu se ukazuje
poštovanje zbog njegova specijaliziranog posla.
Dok je gledao luđaka, kako je oduvijek doživljavao Garryja Ryana, Kenny je
pokušao smisliti neku vrstu plana za bijeg. Znao je da je kuća velika, da je na
privatnom zemljištu, a s prozora je vidio cestu za koju je pretpostavljao da je A13.
Bila je udaljena oko petsto metara preko otvorenog polja. Nije to bila neka zaštita,
ali bilo je mračno, a ako dobro potrči, možda bi mogao uspjeti. Čvrsto je stisnuo
čašu pitajući se kolika je mogućnost da je razbije Garryju Ryanu u lice. Od te se
misli nasmiješio, a Garry se nasmijao kada je to vidio.
- Nasmiješeno lice s ožiljkom posljednje je što mi treba, ali ne bih ti to
savjetovao, Kenny. Ne prijeti ti nikakva opasnost ni od mene ni od ikoga drugog,
kunem se. No počneš li s kakvim forama, neću se kolebati da ti jednom zauvijek
razbijem glavu.
Kenny je kimnuo. Najviše ga je boljela beznačajnost njegova položaja. Navikao
je biti glavni. Koliko je puta on negdje sjedio i gledao kako neki drugi gadni tip koji
je prešao granicu umire od straha zato što ga je on zarobio? Bilo je to nekoliko
indikativnih sati.
Kada je u sobu ušla Maura Ryan Kenny je osjetio takvo olakšanje da joj se
zamalo nasmiješio.
Maura je, međutim, izgledala preozbiljno za njegov ukus pa se još jednom
zapitao hoće li ikad više vidjeti svoju kćerkicu ili uspjeti pokopati svoju ženu.
Sarah Ryan otvorila je vrata mladom svećeniku sa širokim smiješkom na licu.
- Zdravo, oče.
Šepurila se od zadovoljstva. Božji čovjek na njezinim vratima kojega mogu
vidjeti svi susjedi bila je njezina predodžba raja na zemlji. Znala je da svi točno
znaju tko su njezina djeca i bila zapanjena koliko je njih bilo pod dojmom njihovog
nasilničkog ugleda. Ona se većinu vremena stidjela i zgražala.
 - Ja sam otac Peter, novi svećenik u Svetom Bartolomeju. Došao sam vas
pozdraviti.
Njegov irski naglasak bio je poput glazbe za njezine uši, a kako li je samo
zgodan bio, kovrčava mu je kosa bila uredno zalizana, a tamne su mu se oči
smiješile. Uvela ga je u salon s onoliko žustrine koliko su joj to dopuštale njezine
godine. Bila je rumena od zadovoljstva, a mladić joj se ljubazno nasmiješio. Kada se
smjestio na sofi, vidjela je kako gleda njezine kipove svetaca te je ponosno rekla: -
Oduvijek sam dobra katolkinja i vjernica, oče. No, mogu li vam ponuditi čaj i malo
kolača?
- Hvala, zvuči divno.
Kad je izašla iz sobe, Sarah je lebdjela. Upravo joj je to treba] je malo podigne.
Bila je tako potištena zbog mladog Terryja te joj se čini da joj je sudbina poslala
novog svećenika i to kada joj je bilo najteže. Dok je kuhala čaj, pretresala je priče
kojima bi mogla zabaviti svećenika, a u njima bi njezina obitelj izgledala manje
zločinačka no što jest. Nije se sjetiti mnogo njih, a znala je da ju je glas o njima, kao
i obično, preduhitrio.
Vratila se u sobu provjeriti želi li šećer i suočila se s prizorom kojem se ni u
snu nije nadala. Mladi je svećenik pretraživao njezin kuhinjski ormar, otvarao ladice
i prekapao po njezinim pismima i ostalim osobnim stvarima. Držao je u ruci staru
fotografiju koja je prikazivala nju i njezine devetero djece, a dok ga je stojeći na
vratima zapanjeno gledala, razdere je na dva dijela.
- Za ime Boga, što radite?
U glasu joj se osjećala zapovjedna nota. Koristila ju je prije mnogo godina
kada je njezino devetero djece divljalo po kući, a ona morala nadglasati galamu.
Mladić je zurio u nju, a njegove se tamne oči odjednom više nisu doimale
prijateljskim.
Liječnik Jamie Snell u nevjerici je odmahnuo glavom.
- Ne razumijem kako je, do vraga, preživio. Morali smo mu napraviti preko
četrdeset šavova na vratu, a prije svega su ga i ozbiljno pretukli. Čini se da su mu
vješanjem zapravo zaustavili cirkulaciju. Doista je sretnik.
Zatvorski je policajac slegnuo ramenima.
- Snažan momak, stari Vic.
- Nije on još izvan opasnosti. Još je bez svijesti, a dok ne vidimo kako je
prošao noć...
 Doktor Snell ostavio je rečenicu nedovršenom.
Policajac Boston se nasmiješio.
- Za mene je to u svakom slučaju laka noć. Gad se baren može probuditi i
gnjaviti me. - Sjeo je pokraj kreveta u odjelu intenzivne njege i otvorio Sun.
Presavio je novine na križaljci i revno polizao olovku.
Dr. Snell je na brzinu napisao svoje bilješke i nakon što je porazgovarao s
dežurnom sestrom, napustio je odjel.
Vic Joliff sve je slušao kroz izmaglicu boli; dobio je mnogo sna: nego što je
itko od njih mislio.
Ali Vic kao Vic znao je kako treba igrati.
Benny i Abul ostavili su Coca u mjesnoj bolnici u 8 i 45. Benny je šutio dok je
Abul njihovu žrtvu uvjeravao kako se ne radi ni o čemu osobnom. Kako se radi
samo o poslu. Coca je veoma uzrujalo ono što se zbilo, a znao je i da što prije treba
medicinsku pomoć.
Prije no što je izašao iz auta, tužno je rekao: - Nikada te ne bih izdao, Benny,
moraš mi vjerovati.
On je kimnuo poput dobrodušnog pape koji se dosađuje.
- A sada odjebi, Coco. Čuo sam te pedeseti put.
Kada su se odvezli, Abul ga je pogledao, a onda su se oboje počeli smijati.
- Jesi li čuo kako je skvičao kada sam mu zabio ostan u rebra?
- Po opeklinama će pogoditi što se dogodilo, Ben, ali on neće reći ni riječ.
Zvučalo je kao da je Abul u to vrlo siguran. Benny je samo slegnuo ramenima.
- Koga briga i ako kaže. Kreten, eto što je.
Četrdeset minuta poslije automobil se zaustavio pred stambenom zgradom u
Southendu. Benny je izašao iz auta i popeo se do stana na vrhu. Vrata je otvorila
sitna tamnokosa mlada žena od sedamnaest godina.
- Bok, Benny.
Po njezinu je glasu znao koliko joj je drago što ga vidi. Podario joj je jedan od
onih zasljepljujućih smiješaka zbog kojeg su ga ljudi željeli voljeti, udovoljiti mu.
- Skidaj krpe, Carol, za sat vremena imam sastanak.
Stavivši ruke na bokove, Carol je pucnula jezikom. Vidjevši njezin ljutiti izraz,
Benny se nasmijao.
 - Jebeno romantičan frajer. On se nasmijao još grlenije.
- Rekao sam ti, curo, ako želiš romantičara, vrati mi ključ i nađi ga.
Uzeo ju je na mjestu na kojem je stajala, podigavši je uza zid. Bio je grub pa je
zavikala od boli. Žestoko ju je pljusnuo po licu te je zadržala dah, bojeći se
pomaknuti ili se oglasiti dok nije svršio. Sve joj je vrijeme u uho rigao prostote, a
ona je pokušavala ne čuti što joj govori. Vratit će se sutra ili kasnije iste večeri s
novcem i nježnim riječima utjehe. To je bio Benny kojeg je voljela, a ne ovaj
manijak koji se često iznenada pojavljivao i iskorištavao je.
Petnaest minuta poslije bio je opet u autu s Abulom na Camdenu. Carol je
sjedila na podu hodnika, bolna i povrijeđena, i plakala iz dna duše. Na zidu pokraj
sebe vidjela je mrlje od krvi, zbog čega je još snažnije zaplakala.
Jednu je riječ šapatom ponavljala poput mantre: - Gad, gad.
Bok, Kenny.
Maura mu je uputila polusmiješak, a on je bio svjestan koliko je zapravo
snažna njezina pojava. Sviđala mu se Maura, uvijek mu se sviđala, bila je jedna od
rijetkih žena koje je uistinu poštovao. No ona zapravo nije bila poput drugih žena.
Imala je istu hladnoću kakvu je imao i njezin Michael. Onu nepredvidljivost koja je
bila zajednička svim uspješnim ženama u njihovom poslu. Još je uvijek, dobro
izgledala, iako je prešla četrdesetu.
- Maura.
Rekao je to odsječeno. Nije kanio pokazati da se boji iako mu je sinulo da
Maura Ryan možda može namirisati strah koji se širio u valovima oko njega. To su
govorili o kujama, a ona je znala biti kučka kada bi joj odgovaralo, toga je bio i više
nego svjestan.
- Želiš li nešto jesti, Kenny? Piti?
On je još jednom odmahnuo glavom.
- Želim objašnjenje, Maura. Samo to.
Natočila je sebi piće, sjela nasuprot njemu i pogledala ga ravno u oči prije no
što mu je bezazleno rekla: - Nadala sam se da ću to ja dobiti od tebe.
Kenny Smith bio je preneražen, a gledajući kako se izmjenjuju draži njegova
lica, Garry je osjetio poriv da se nasmije.
- Ubili ste mi ženu!
Sada je na Mauri bio red da odmahne glavom.
 - Ne bih rekla, Kenny. Godinama se držimo podalje. Koliko mi znamo, ni s kim
nismo u svađi. No čini se da nas netko pokušava uvaliti u neviđene teškoće tako što
širi priče da smo podivljali.
- Izgubio sam, jebote, ženu, majku mojega djeteta.
Maura je na trenutak šutjela kao da prerađuje informaciju.
posljetku mu je rekla: - Kenny, suosjećam s tvojim gubitkom, ali zaboravljaš da
je netko i mene pokušao srediti. Umjesto mene ubili su mojega SUPRUGA.
Kennyjeva se tirada ponovila.
- Bio je murjak i to murjak koji nam nije bio sklon. Žao mi je, Maura, ali ljudi
su ti prestali vjerovati kada je on postao dio inventara. To si, dušo, zacijelo i
pretpostavila? Tako pametna cura.
Garry je ustao. Nadvivši se iznad čovjeka na stolici zaurlao je: - Što misliš s
kim razgovaraš, ha? Moja ti je obitelj omogućila da tijekom godina zaradiš mnogo
para, a mi nikada nismo izdali ni jednu jedinu osobu. Imamo suce i murju, a
pomogli smo i mnogim jebenim zatvorenicima. Zato zadrži svoje jebeno mišljenje
za sebe i drži se samo onoga što je važno.
Maura ga je snažno povukla, a Kenny je još jednom shvatio koliko je bio blizu
smrti.
- Daj ga meni i Bennyju, Maws. Daj nama veselu pizdu - bio je uporan Garry.
Od pomisli na Bennyja Ryana, kojeg su zvali Kralj ljepila, Kennyju je bilo još
gore, a to je samo po sebi bilo indikativno. Ali još uvijek nije bio potučen.
- Da se nisi usudio prijetiti mi, Garry Ryane. Bio sam u igri dok si ti još uvijek
laštio bratove jebene cipele. Ne plašiš me. Sa svima sam njima imao posla, kompa,
od starih gospodara do mladih početnika, ne zaboravi to.
Kenny je ustao osjećajući čak i okus srdžbe u ustima.
- Jebeno superljepilo i prijetnje nasiljem! Mislite li vi da ste jedini nasilnici koji
hodaju zemljom? Hoćeš da ti kažem nešto što sam davno naučio, Garry? Uvijek
postoji netko tko je nasilniji i tko želi ono što ti imaš i učinit će sve da to i dobije.
Sve se vraća, sve se plaća, zapamti to. Ali nikad prije nitko nije dirao žene i obitelj.
To je uvijek bio tabu...
- To jest, do sada.
Maurin je glas još uvijek bio nepromijenjen.
- Samo sjednite, vas dvojica, jer ću vam uzeti igračke, a onda se nećete imati
oko čega svađati. Poslušajte se, kao dvoje djece.
 Oba su muškarca postiđeno sjela, a ona je nastavila istim nepromijenjenim
glasom.
- Kenny, kunem se Michaelovim grobom da nemam nikakve veze s Laninim
ubojstvom kao ni itko drugi u ovoj organizaciji, dobro? Sada moram saznati zašto
ljudi odjednom misle da želimo izazvati nevolju. Želim ime tvojega doušnika, onoga
tko ti je rekao da mi stojimo iza toga, i to odmah, tako da večeras možemo otići i
prijateljski s njim pročavrljati i to u potpunosti riješiti jednom za svagda.
Kenny joj i dalje nije odgovarao.
Glavom je dala znak Garryju da ih ostavi, a on je to nevoljko učinio. Onda je,
natočivši rakiju u dvije čaše, jednu dala Kennyju. Dok su polako ispijali piće osjetila
je kako napetost postupno napušta sobu.
- Iskreno mi je žao, Kenny.
Maurin je glas bio topliji sada kada su bili sami.
On je pognuo svoju veliku obrijanu glavu kako ne bi vidjela trag olovno
bijelog ožiljka koji mu je uredno presijecao jednu od obrva.
- Moja je Lana bila dobra, što god ljudi mislili. Bila je dobra.
Maura je čula tugu u njegovom glasu.
- Sada dijete...
Nije mogao dovršiti rečenicu.
Maura ga je uhvatila za ruku i stisnula je.
- Znam što proživljavaš, Kenny, ali moraš mi vjerovati, mi s nemamo ništa. Ni
s Joliffovom ženom. Događaju se sumnjive stvari, prijatelju, a ja i moji smo na prvoj
vatrenoj crti. Moram to brzo srediti. Shvaćaš zar ne? Trebam tvoju pomoć, Kenny,
više nego ikad.
Kimnuo je.
- Vjerujem ti, Maura, uvijek si bila iskrena sa mnom.
Vjerovao joj je. Nešto mu je govorilo da joj vjeruje, a on je uvijek vjerovao
svojim instinktima. Zbog toga je, nakon svih tih godina na prvoj crti bojišnice, još
uvijek bio živ.
Maura mu je nadolila piće.
- Onda, Kenny, tko ti je dao informaciju?
- Rebekka Kowolski... Znat ćeš je po njezinom djevojačkom prezimenu,
Goldbaum.
Od tog je imena Maura osjetila vrtoglavicu i mučninu. Prenijelo ju je u doba
njezinog života koje bi radije zaboravila, a koje ju je još uvijek progonilo u snovima.
- Kako bi ona to mogla znati?
- Preko muža, naravno. On je mali kotačić u velikom pogonu. Radi za Joea
Židova u tvrtki koju vodi iz Silvertowna.
- Dobro poznajem Joea. Zašto bi se on umiješao u takvo što. To je prevelik
zalogaj za njega, nikada me ne bi napao.
Kenny je još jednom slegnuo ramenima.
- Što sam ja, jebeni prorok? Joe je sada s ostalima. Posluje s većinom ekipa u
okolici. Može dobiti bilo koju vrstu dozvole, od dozvole za pub do dozvole za boks
meč. Zapravo se dobro snašao.
- Kako se Rebekka uklapa u to?
Ispio je piće, pružio čašu tražeći još i rekao: - Prema onome što mogu
zaključiti, ona je mozak ekipe i voli droge... - barem prodavati ih. Lukava je, Maura,
to znam. Ima smisla za posao. Muž joj je jebeni Muppet. Kivna je na tebe i ostale,
zar ne? Ako me pamćenje dobro služi, ti i Michael koknuli ste njezinog starog.
Maura je napunila čaše dok su joj se misli kovitlale. Još jednom se vratila u
prošlost i to u dio kej i nije željela ponovno posjetiti.
Vrata su se naglo otvorila, a Garry je ušao lica crvenog od gnjeva.
- Netko je namlatio majku.
I Maura i Kenny u šoku su se zabuljili u njega.
- Što?
Maura nije mogla vjerovati onome što je čula.
- U bolnici je, upravo me nazvao murjak na mobitel. Dala mu je moj broj,
možeš li to vjerovati!
- Jebeš mobitel, Garry, je li dobro? Kimnuo je.
- Više je potresena nego što drugo. Naći ću Roya da je ode posjetiti. Leeja je
nazvao neki veteran... Pomislio je da će možda nešto saznati pa se otišao naći s
njim. Onda, idemo li večeras ili što?
Maura je klimnula.
- Čekaj samo da čuješ kamo idemo, Garry. Bomba iz prošlosti.
 Kenny ih je oprezno gledao. Što se njega tiče, onaj tko ih je odlučio napasti
bio je lud. A ako to nisu Ryanovi, tko onda stoji iza ubojstva njegove žene? To je
želio znati više od svega. Kada to sazna, Ryanovi neće biti u tome.
- Idem s vama - ponudio se.
Maura ga je pogledala i nehajno rekla: - Išao bi i tako i tako, Kenny, ali hvala
na ponudi. Sve dok ne budemo sigurni da si nam rekao istinu, bit ćemo ti na vratu
ko pijavice.
Ništa drugo nije ni očekivao.
 ČETVRTO POGLAVLJE

Roy je gledao kako previjaju njegovu majku. Imala je modricu na oku i iščašen
ručni zglob. Dok ju je gledao kako u tom stanju sjedi na bolničkom krevetu osjećao
je kao da će eksplodirati od bijesa. Kada je izgledala ranjivo kao sada sjećao se
svakojakih stvari iz djetinjstva. Kako ih je hranila i odijevala gotovo bez ikakve
pomoći oca, čovjeka koji je želio piće i kocku mnogo više od svoje obitelji. Kada se
prije pet godina Benjamin Ryan stariji napokon oprostio od života na podu neke
kladionice u Kilburnu, Roy i njegova braća nisu sakrivali svoje olakšanje. Činilo se
da samo Mauri nedostaje stari lopov - i naravno, njihovoj majci. Želio ju je grliti i
utješiti je kao što je ona tješila njega dok je odrastao.
Doimala se tako malom sve dok nije započela jednu od svojih tiradi, a onda ga
je, kao i obično, navela da zatvori oči s neskrivenom razdraganošću.
- Da me nisi tako gledao! Vas krivim za ovo. Nju, onu bezdušnu kurvu od vaše
sestre. Kladim se da ona stoji iza toga.
Sestra se trudila da se ne nasmije te je Roy odjednom shvatio da je za većinu
ljudi njegova dominantna majka bila arhetipska figura koja ih je zabavljala. Da ju je
barem i on takvom vidio.
Mlada policajka povukla je zavjesu i podigla obrve. Bila je za njena onim što se
događalo i to se vidjelo. Ryanovi su bili na zlu glasu, a jednog na kojeg viče i kojeg
zlostavlja vlastita majka. U postaji u kojoj jej dila pričalo se da ta obitelj plaća
njezinog šefa. Da mu govore da čini ono što je činio, da između ostalog spriječi
napredovanje dobrih policajaca i policajki i da promiče samo one koji će se
pokoravati Ryanovima. Njezin je šef predmet šale u postaji. Kada je otišao na odmor
neki je šaljivdžija pustio glasinu da je zapravo u bolnici i da mu odstranjuju stolicu
s guzice. Bio je općepoznati lijenčina. Činjenica da je u pitanju bio odmor na Floridi
u hotelu s pet zvjezdica isto je tako izazvao nekoliko komentara.
- Gospodine Ryane, moj nadređeni je tu i rado bi porazgovara vama.
Roy je ustao. Nadvisujući tri žene, srdito je promumljao: - Bilo je i vrijeme.
 Kada je izašao iz pregratka, djevojka se nasmiješila Sari.
- Možete li mi, molim vas, opisati čovjeka koji vam je upao u kuću?
Sarino naborano lice poprimilo je izraz natjecatelja koji se u televizijskom
kvizu bori za velik novac.
- Bio je pravilno građen, zgodan i odjeven kao svećenik. Policajka se
namješteno nasmiješila.
- Svećenik? To je nešto novo.
- Bit će mrtav kada ga sredim.
Od Bennyjeva glasa policajka je odskočila, a on joj se hladno nasmiješio. Bila je
mlada i zgodna, ali Benny to nije primijetio. Primijetio je samo njezinu uniformu, a
ona je istoga trenutka znala da je smatra dnom dna. Prvi put u životu osjetila se
ozbiljno ugroženom iako joj taj mladi zgodni čovjek nije ništa učinio. Vidjela je izraz
njegova lica dok je promatrao svoju pretučenu baku i bilo joj je drago što neće biti
meta njegove srdžbe.
Sarah je pokušala ublažiti situaciju.
- Oh, Benny, bi li me, molim te, odveo kući?
Doimala se vrlo starom i vrlo krhkom te je mlada policajka bila iznenađena
kada joj je neuljudno odgovorio.
- Preživjet ćeš, bako. Pokupit će te tata.
Izašao je iz pregrađenog prostora, a Sarino se lice namrštilo na uobičajen
način.
- Mali seronja. - Glas joj je ponovno bio snažan, a policajka je na brzinu uzela
potrebnu izjavu i radosno ih ostavila za sobom.
Tek je po povratku u postaju u potpunosti shvatila s kim je uistinu imala
posla. Sada je osobno poznavala Ryanove visokog ranga i bila zapanjena. Bila je
kraljica kantine i uživala u svakoj sekundi. Bilo joj je, međutim, drago da više ne
mora imati posla s njima.
Kuća Rebekke Kowolski u Totteridgeu šokirala je Mauru. Bila je to golema
kuća s elektronskim vratima i obvezatnim dobermanima čuvarima koji su obilazili
posjed.
- Ovo teži par milja, zar ne? Garry je zvučao zlovoljno.
- Neka im je sa srećom. Ako mi kažu što želim znati, boli me briga.
Maura hotimice nije tome pridavala pozornost, a to je Garryja razljutilo baš
kao što je i očekivala. Ona je, međutim, mislila jedino na lice Sammyja Goldbauma
kada je s Michaelom došla po njega. Bilo je to jedino pravo ubojstvo u kojem je
ikada sudjelovala i još ju je mučilo. Iako je od tada prošlo puno vremena njoj se
činilo jednako stvarnim kao i onda. Opi osjećala mučninu u želucu pa ju je
potisnula.
Nalazili su se točno pred posjedom. Kenny je preko interfona tražio da ga
puste, ali nije dobio odgovor. Vratio se natrag u auto.
- Nema nikoga.
- To ćemo vidjeti.
Garry je otvorio ploču i počeo prtljati po njoj. Minutu poslije električna su se
vrata otvorila. Dok su se vozili prema kući sa zadovoljstvom su gledali kako
dobermani žurno izlaze kroz otvorena vrata.
Izbliza je kuća bila još veća. S kolnog prilaza koji je vijugao vidjeli su zatvoreni
bazen i saunu u staklenom dodatku. Bio je to velik posjed koji je bio osvijetljen
poput elektrane, činilo se da nema nikoga.
Garry je uzdahnuo.
- Sigurno se ne igraju skrivača? On bi trebao biti nekakva fora zar ne?
Kenny je slegnuo ramenima.
- I ti si, Garry, zar si zaboravio?
U tišini su proveli ostatak vožnje. Kada su došli do ulaznih vrata svi su izašli iz
auta. Bilo je sablasno; cijeli je prostor odisao ječećom prazninom kakvu imaju sve
velike kuće kada su nenastanjene.
- Provali, Garry - zapovjedila je Maura.
On je već radio na tome. Vidjela je da je Kenny nervozan ti zlobno nasmiješila.
- Ne brini, stručnjak je. Neće doći murja. Garry bi mogao provaliti i u
englesku banku.
- Poznavajući ga, često ih posjećuje.
Čak se i Maura morala nasmijati toj dosjetki te se atmosfera malo smirila.
- Samo nam to sad treba, da nas uhvate za provalu i upad! Nikada se ne
bismo oporavili od sramote.
Maura i Garry su se gromoglasno nasmijali. Dvije minute poslije ulazna su
vrata bila otvorena i oni su ušli u prostrano predvorje.
 - Jebote, ovo je stvarno velika lova. Mora da je tiskaju. Mauri nije promaklo
strahopoštovanje u Kennyjevu glasu.
- Kako čujem, odavanje informacija dobro se plaća.
Nije joj odgovorio. Otišli su do impozantnih vrata koja je odgurnula. Bio je to
potez koji je zažalila: prizor pokolja ispred njih bio je nevjerojatan i mučan. Oživio
je i uspomene koje je dugo pokušavala potisnuti. Maura je pretpostavila da su
obezglavljena tijela na podu tijela Rebeke i njezinog supruga, ali nitko se nije
dovoljno dugo zadržao da to otkriju.
Maura je vidjela samo Sammyja, Rebekkina oca. I on je bio bez glave kada je
njezin brat Michael završio s osvetom. Ovo je bilo toliko nalik prizoru smrti da je
Maura osjetila ledene prste straha na vratu.
Onaj tko je izazvao ovaj pokolj znao je previše o svima njima, a to ju je najviše
plašilo.
Bio je to netko koga su svi poznavali. To mora biti netko blizak.
Pitanje je, tko?
Lee je bio s jednim dugogodišnjim suradnikom Ryanovih, starom zatvorskom
ptičicom koja se zvala Denny Thomas. Denny je u svoje vrijeme bio provalnik i iako
je sada bio umirovljen zarađivao je za pivo tako što je stalno držao naćuljene uši.
Svi su ga znali i voljeli te je stoga čuo većinu onoga što se zbivalo. Prigodice su ga,
kao sada, koristili kao donositelja loših vijesti.
- Što hoćeš, Denny?
Lee je pogledom prešao po malom općinskom stanu i bezuspješno pokušao
pronaći čisto mjesto da sjedne. Na posljetku se odlučio za naslon za ruku ofucane
kožne sofe.
- Hajde, gukni. Nemam cijelu noć.
Denny se doimao nervoznim pa je po tome Lee shvatio da mu se to uistinu
neće svidjeti.
- Netko je upravo pokušao koknuti Vica Joliffa u Belmarshu. Lee je
zaprepašteno zatvorio oči.
- Tko, Denny? Tko ga je pokušao ukokati?
Denny je slegnuo ramenima.
- Ne znam.
Lee se s mukom borio da obuzda osjećaje. Samo im je to trebalo. Shvatio je
koliko je Denny nervozan i na trenutak mu se smilio uništeni čovjek pred njim.
Denny je otišao do staromodnog bara na kojem su se još vidjeli tragovi bivše
slave i obojici natočio viski. Cijeli je stan odisao oronulošću i nekorištenjem; Denny
je izgledao kao da živi na ulici. Lee se zapitao kako se to dogodi ljudima. Sjećao se
Dennyja u elegantnim odijelima uz kojeg je uvijek bila neka djevojka. Cijelim je
bićem uživao u životu. Sada je izgledao kao bilo koja pijanica koja pred uredom za
zapošljavanje čeka svoju socijalnu pomoć.
Drhtavom je rukom dodao Leeju piće.
- Neki me mladić čekao na izlasku iz puba. Bio je u novom novcatom saabu, a
s njim je bio neki zagorjeli... mislim Pakistanac. Rekli su mi da vam kažem da Vic
izlazi.
Lee je zakolutao očima prema stropu.
- Jesi li poludio, Denny?
Denny je jednim gutljajem ispio svoje piće. Na njegovu se licu vidio dio
nekadašnje smjelosti kada je odbrusio: - Misliš li da se želim umiješati u to, Lee?
Doista to misliš? Tvoj brat Michael i ja znali smo se od davnih dana, prijane. Bio
sam dio ove tvrtke još dok si ti briljantinom zalizivao kosu. Nepoznati su me uvukli
u ovo sranje, a ja prenosim poruku. To je to.
Bio je zabrinut i tako je izgledao. Lee se još jednom sažalio nad njim. Denny
nije mutio vode, nije bio dovoljno pametan. Što je bio i razlog zbog kojeg se u svoje
doba nije uzdigao iznad običnog ili vrtnog provalnika. Lee će proslijediti poruku i
vidjeti što će Maura reći. Za sada se usredotočio na to da dobije opis, ali Dennyjev
vid tome nije bio dorastao kao ni on.
Vic Joliff bio je zastrašujući čak i prema Ryanovim mjerilima. I se samo nadao
da je mrtav; to bi im uvelike olakšalo živote.
Janine je promatrala muža dok se brijao. Čudno jest, ali ona ga je uistinu
uživala gledati čak i kada ga je mrzila. Roy je i dalje imao moć da u njoj izazove
želju za njim što je bilo gotovo nevjerojatno ako se uzme u obzir da su jedno
drugoga žestoko mrzili. Trajna privlačnost koju je osjećala prema njemu uvijek bi je
zapanjila.
- Kamo ćeš?
Glas joj je bio oštar kao i uvijek kada se obraćala mužu. Roj duboko
uzdahnuo.
- Idem van.
 - Hoćeš li doći kući?
On se tiho nasmijao.
- Hoće li izaći sunce? Hoće li trava rasti? Dok Tony Blair ne postane napokon
katolik... a koga briga?
Janine je otišla od njega i prošla kroz spavaću sobu, a dok je vidjela je odjeću
koju je pripremio, osjetila je zadovoljstvo što ne izlazi s kakvom djevojkom. A Roy je
doista izlazio s djevojkama. Mladim djevojkama živahnih grudi i pilećeg mozga.
Tvrdio je da takve voli.
Boljelo ju je čak i nakon svih tih godina. Dok se spuštala niz stube njezin ju je
sin gurnuo ne udostojivši je ni usputno pogledati, ni riječi.
- Kako je Sarah?
Mrzila je samu sebe zbog cviljenja u vlastitom glasu, ali bila je spremna na sve
samo da ga navede da s njom uljudno porazgovara. Benny se nije potrudio ni
odgovoriti joj, samo se nastavio penjati kao da nije izustila ni riječ. Janine je osjetila
grudu u grlu i progutala je. Njezino glumatanje kako je to nazivao, samo ga je još
više razdraživalo.
Njezin ju je vlastiti sin sramotno ignorirao, ali ona će čekati i on će joj jednog
dana doći na koljenima i preklinjati je da ga primi natrag u zagrljaj. Ta ju je misao
pokretala, držala je na životu. A stil života koji joj je muž omogućio pomagao joj je
u tome, iako, kao ni Sarah Ryan, to nikada glasno ne bi priznala.
Pet minuta poslije oba su muškarca otišla, a kuća je opet bila prazna i hladna.
Dok si je nalijevala veliku čašu votke, začulo se zvono na vratima. Puckajući
prijekorno jezikom otvorila je vrata očekujući muža ili sina, pretpostavljajući da su
nešto zaboravili. Umjesto toga, veliki muškarac sa skijaškom maskom gurnuo joj je
sačmaricu u lice i uveo je natraške u kuću.
Nakon šokantnog prizora u kući Kowolskih Maura je rekla Kennyju da može
kući; čut će se kada budu imali nešto od čega će krenuti. Sam je vidio njihov šok i
iznenađenje i počeo nevoljko prihvaćati pomisao da im netko smješta.
Nakon žestokog pića u klubu Maura i Garry našli su se s Royem i Bennyjem u
njihovom skladištu u Canning Townu. U malom je uredu bilo toplo, a oni su,
pijuckajući kavu, šutjeli.
- Zašto majka?
Maurin je glas bio tih. Garry je slegnuo ramenima.
- Zašto ne? Hoću reći da je onaj koji je to učinio odlučan u nakani da nas
razljuti, zar ne?
- Čini se da kamo god krenemo, oni stignu prije nas. Nema sumnje da imaju
pouzdane informacije, zar ne?
- Možda nas prate godinama. - Benny je zvučao jednako srdito kao što se i
osjećao. Cijelo je njegovo tijelo vrištalo za nasiljem.
Maura je kimnula.
- Istina. Mislim da je pogodio, a vi? Garryja se to nije dojmilo.
- Netko bi to primijetio. Jebote, nismo amateri, zar ne? - Nasmiješio se. -
Osim, naravno, malog Bennyja.
- 'Ajde u kurac.
Garry se glasno nasmijao, ali Maura se, kao i Roy, naljutila.
- Zašto ne odrasteš, Garry? Ovo je ozbiljno.
- Znam da je ozbiljno, ali moramo ispravno gledati na stvari. Smijati se nesreći
sjajan je britanski običaj, zar ne? Promislite o tome.
Maura je zapanjeno odmahnula glavom.
- Pa ja se ne smijem. Koliki god udav bila, majka nije zaslužila batine, posebice
ne od nekoga tko sniva o slavi. Jer jedino o tome može biti riječ. Moramo se samo
raspitati i naći krivce. Prvo ćemo pronaći stare nove obitelji, kao što sam već rekla.
O kome god se radilo, predobro pozr našu prošlost. Netko priča priče.
Svi su kimnuli, probavljajući taj logički zaključak.
- Što je rekla murja? Roy je slegnuo ramenima.
- Ono što obično kažu, da će naćuliti uši. Jebeno stvarno, zari Eto, mi dajemo
jebeno velike pare onoj pizdi od Billingsa, a on se usere da poželimo da nam uzvrati
uslugu. U svakom slučaju zabio sam mu bubu z šupak koja će mu smetati do smrti.
Znate li što mi je imao obraza reći: »Ne prijeti mi, Ryane.« Istina je, tako mi je
rekao.
Garryjeve su oči bile uski prorezi kada je odgovorio bratu.
- Sjećam se Billingsa kada je bio detektiv... seronja prve klase. Uzimao je novac
od kurvi, a to je nisko.
- No, ako se sjećaš, Garry, tako smo ga dobili.
- Znam samo da su mu popušile kurac više puta nego Hughu Grantu. Jedna
mi je cura rekla što stvarno voli, a to je podlo: maloljetne bebe. I sam ima tri kćeri
pa se pitam kako bi se njegova žena osjećala da sazna?
Maura je mrzila kada su tako govorili, ali ovo je ljutito progutala i ozbiljno
rekla: - Smjesti mu, Gal. Želim fotke, sve. Čak i video. Želim, seronju imati u šaci
zato što će nam trebati. Zaboravimo novac koji smo dali. Trebali smo ga ucjenjivati
od početka i uštedjeti pravo bogatstvo.
- Pa, svi znamo kakvi su murjaci, zar ne, Maura?
Garryjev je glas bio zloban, pa je dobila poriv da ga pljusne, ali oduprla mu se.
Umjesto toga zaurlala je na njega: - Zadrži svoje jebene glupe primjedbe za sebe,
Gal. Pokušavam sve održati na okupu, ali sad ti kažem: još jedna primjedba te vrste
i okrenut ću ljude protiv vas. I koliko god ljudi mislili da ste ludi, neće biti više
nijednog kad počnem.
Uzevši torbu sve je po redu pogledala, a onda izašla iz sobe nakostriješena od
ljutnje.
- To nije bilo u redu, Garry.
Nasmiješio se.
- Bilo je. Držat će je u pripravnosti, bit će previše ljuta da bi mogla tugovati
za onim seronjom Petherickom.
- Uvrnuta logika, striče Garry, nisam znao za nju.
Neko su vrijeme šutjeli, a onda je Garry posve ozbiljno rekao:
- Misle li ozbiljno ljudi da sam luđak?
Tome se nasmijao čak i Roy.
Nitko se nije smijao deset minuta poslije kada je stigao Lee i obavijestio ih o
Vicu Joliffu.
Maura se još uvijek pjenila od bijesa kad je u punoj brzini skrenula na Carlin
kolni prilaz. Kada je ugasila motor i svjetla, ostala je sjediti u autu i plakala. Plakala
je zbog Terryja, njihova djeteta i zbog sebe.
Dok su jecaji razdirali i protresali njezino tijelo, ona se još jednom vratila kroz
vrijeme na trenutak kad je prvi put ugledala čovjeka koji će na mnogo načina
uništiti njezin život. Njezina je majka sve vrijeme imala pravo, bilo im je suđeno da
unište jedno drugoga. On je nju uništio kada ju je ostavio dok je bila trudna noseći
njegovo dijete. Čupanjem tog djeteta iz njezina tijela cijeli joj se život dramatično
promijenio. Mladu djevojku koja je prije bila bezbrižna zamijenila je ogorčena i
nesmiljena žena. Ona je sa svoje strane uništila njegovu karijeru, a na kraju bila
sredstvo njegova uništenja.
 Za nekoliko će ga dana sahraniti. Ono što je ostalo od njega bit će kremirano
kako je i tražio. Užasavala se toga. Imala je osjećaj da joj je život gotov na mnogo
načina, postajalo je sve teže ujutro ustati. Ali prisiljavala se, iako duboko u sebi nije
znala zašto.
Čak joj ni najnoviji posao nije skretao misli s Terryja Pethericka. No i ovo će,
kao i mnogo toga u prošlosti, duboko zakopati, skriti i na kraju potpuno isključiti.
Sve dok joj slučajna riječ ili fotografija ne pobudi sjećanje. Onda će se, kao i sada,
suočiti s posljedicama svojih postupaka.
Nije baš bila daleko od pedesete, iako joj je ogledalo govorilo drugačije. Znala
je da još uvijek dobro izgleda, ali se zbog toga nije ništa bolje osjećala. Doista nije
marila kako izgleda. Zapravo nije marila već godinama. Uljepšavala se samo iz
navike. Bila je to krinka za suočenje sa svijetom. Čak ni Terry koji je volio kako je
izgledala, ili je to samo govorio, nije bio poticaj zbog kojeg je kupovala skupu
odjeću i cipele. Kupovala ih je zato što je u njezinu svijetu ono što si nosio odavalo
tko si. Ono kako odjeća ne čini čovjeka bilo je, što se nje tiče, čisto sranje. Odjeća
čini čovjeka, jer bi u suprotnom svi modni kreatori već davno ostali bez posla.
Još je jednom položila glavu na upravljač i gorko zaplakala. Terryjeve su stvari
još uvijek bile u njezinoj bombom raznesenoj kući, a ona je znala da će u jednom
trenutku morati otići onamo. No isto je tako znala da će se, učini li to, raspasti. Vidi
li njegovu fotografiju ili namiriše njegov losion poslije brijanja, urušit će se i
umrijeti. Ne smije ga pustiti u svoje misli ni u svoj život jer inače neće preživjeti, a
obitelj ju je trebala više nego ikad. Obrisala je oči i zapalila cigaretu. Dok je pušila,
osjetila je kako se smiruje.
U mislima je ugledala Mickeyja i nježno se nasmiješila kada je vidjela da se i
on njoj smiješi. Toliko joj je nedostajao.
Čula je glas svojega starijeg brata kao i uvijek kada joj je trebao savjet.
Zamišljala je što bi joj savjetovao, a zatim bi učinila sve ono za što je mislila da bi
on želio.
Dok je sjedila i u tišini i kovala planove, preplašio ju je udarac u prozor. Bila
je to Carla. Otvorila je prozor smiješeći se, a riječi njene nećakinje bile su poticaj
koji joj je trebao da zaboravi vlastitu tugu.
- Mama je stvarno loše, Maws. Netko ju je večeras ustrijelio.
Carli su potekle suze, zbog čega je Maura istoga trenutka izašla iz auta da je
utješi. Unatoč maloj dobnoj razlici uvijek je bila stijena na koju se Carla oslanjala,
majka više no što je Janine ikada bila. Spremala se otići u bolnicu s Carlom kada je
nazvao Garry s vijestima o Vicu Joliffu.
 Roy je pogledao svoju ženu koja je bila u besvjesnom stanju i nije ništa osjetio.
Bila je dvaput pogođena, jednom u prsa, a jednom u noge. Ranjavanje je bilo slično
ranjavanju Sandre Joliff. Nije mogao vjerovati da je itko doveo takvu nevolju u
njegovu kuću.
Pogledao je Bennyja i na licu mu ugledao zapanjenost; znao je da osjeća isto.
Tko bi mogao stajati iza toga? Tko bi se pri zdravoj pameti usudio napasti Ryanove
i to na tako osoban način? Janine je bila njegova žena, iako danas samo formalno,
no radilo se o načelu.
Dok je zurio u nju napokon je osjetio kako se nešto pokreće u njegovim
grudima. Sjetio se živahne crvenokose djevojke koja je prije toliko godina osvojila
njegovo srce, a grlo mu se stegnulo. Nije se trebao oženiti njome, nije ju trebao
odvući iz sigurnosti roditeljskog doma, njihove lažne uvaženosti. Zbog njega ih je
napustila, a on nikada nije shvatio koliko joj je to moralo biti teško. Onda je prešla
na stranu njegove majke koja je uvijek propovijedala doličnost. Njih dvije sklopile su
licemjerni savez što ga je ljutio i razdraživao gotovo cijeli njegov bračni vijek.
Janinina mržnja prema Mauri bila je drugi kamen smutnje kao način na koji je
neprekidno bila zabrinuta za Bennyja i njegovu budućnost. Dok je zurio u nju Roy
je znao da je barem u onome što se ticalo njihovih imala pravo. Benny je bio
bešćutan tip. Nije bio zlikovac, nije bio faca što je za sebe rado mislio, nego nasilni
razbijač. Ništa bolji od nogometnog huligana ili čudaka. Cijeli se njegov život vrtio
oko nasilja koje je samo sebi bilo svrhom. Nije ga mudro koristio, koristio ga je u
svakodnevnom životu. Njega je i prepirka zbog parkiranja mogla navesti da izgubi
vlast nad soborm.
Roy je zatvorio oči i uhvatio ženinu ruku. Bila je hladna; zaboravio je koliko su
joj ruke bile mekane. Spustio je pogled na zaručnički prsten koji joj je kupio i
vjenčani prsten koji je toliko mnogo godina nosila i osjetio kako su ga zapekle suze.
Iskupit će se, obećao je samome sebi. Bude li potrebno i pretvarat će se, ali usrećit
će je još jednom makar to bilo posljednje što će učiniti. Ovo se trebalo dogoditi da
shvati kako je imala pravo, kako je njihov sin isti Michael, ali bez njegove lukavosti.
Benny je bio samo nasilan dok je Michael koristio silu sa svrhom. Sam je Roy
pomogao da se Janini slomi srce i da se oda piću. Hoće li to ikada moći ispraviti?
Umre li, netko će skupo platiti za ono što je te večeri učinio. Platit će u
svakom slučaju, čak i ako ostane živa.
Osjetio je poriv da još jednom ubije, osjetio je kako mu tijelom struji
adrenalin. Ovo je sada bilo osobno. Netko se zajebavao s njima, a on to neće
dopustiti. Netko će platiti za tu uvredu i to skupo. U toj je nakani bio odlučan.
Janinina se ruka stegnula u njegovoj. Bila je to samo reakcija, ali on je imao
dojam kako mu govori da otiđe i pustoši sve dok se ne pronađe počinitelj.
Nježno joj se nasmiješio.
Jednom će, eto, učiniti upravo ono što želi.
Benny je hladno promatrao majku i oca. Bilo je fascinantno vidjeti očevo lice,
sve osjećaje na njemu. U potaji se nadao da će mu majka umrijeti. Što se njega tiče,
bila je gnjavaža, u životu je samo kukala, a bila je u savezu s bakom koja mu je isto
tako trovala život.
Tiho je sjedio i želio njezinu smrt dok je njegov otac želio da ostane živa.
Toliko su proturječni bili osjećaji oko Janinina bolničkog kreveta.
Billy Mills namrštena je lica u tri ujutro otvorio vrata svojega stana. Kada je
ugledao Mauru Ryan i njezina tjelohranitelja Tonyja Dooleyja na licu mu je zasjao
blistavi osmijeh. Oduvijek je volio Mauru.
- Bok, Maura, sve u redu?
Bio je to pozdrav i pitanje kao i uvijek. Znao je za problem s kojim je bila
suočena, ali neće ga spomenuti dok to ona ne učini; bila su to pravila ponašanja.
Maura se nasmiješila i ušla u stan.
Billy je živio u luksuznom stanu na vrhu Barrier Pointa u istočnom Londonu,
jednom od mnogobrojnih koje je imao. Bio je posrednik i to ugledan. Svi su ga
voljeli. Poput njegovog kolege Kennyja Smitha, bio je povezan s različitim tvrtkama
dok je sam bio posve neutralan. Bio je to opasan, ali unosan posao.
Dok je nalijevo piće Mauri, oprezno ju je promatrao. Znao je što se upravo
dogodilo Vicu Joliffu i obitelji Ryan, njegov je posao bio da sve zna te mu je palo na
pamet da je Maura tu ili da ga upita za savjet ili optuži da joj radi iza leđa. Bila je
to zastrašujuća spoznaja.
Ona je to znala pa je nekoliko trenutaka pijuckala piće prije nego je rekla: -
Što znaš, Billy?
Bila je dovoljno lukava da mu ništa ne kaže. Prvo će saslušati ono što ima za
reći, a onda će sama odlučiti.
Sviđala mu se, oduvijek mu se sviđala. Nadao se da će se i on još uvijek sviđati
njoj nakon onoga što joj se spremao reći.
Lee se privio uz Sheilu na sofi iz Habitata i još jednom joj preklinjući rekao: -
Molim te, Sheila, uzmi djecu i otiđi u kuću u Španjolskoj.
Odmahnula je glavom.
- Ne budali, Lee. Imaju školu...
 Prekinuo ju je.
- Ne pitam te bi li išla, govorim ti. Ozbiljno ti kažem, Sheila. Poslat ću nekoga
s vama, no vi idete. - Pomilovao joj je trbuh koji je rastao. Učini to, Sheila, molim
te. Učini to radi mene.
- Ne!
Ustala je s naporom.
- 0 čemu se zaboga radi, Lee? Otiđi u Španjolsku s djecom, misliš da tek tako
možemo skočiti i otići? Moram toliko toga pripremiti za ovo ovdje. - Potapšala je
trbuh. - Osim toga, djeca su još u školi, nema novih praznika na vidiku. Ne želim ih
zbog tebe izvući iz njihove kolotečine. Zaboravi, Lee.
- Sinoć je netko pucao na Janine.
Nije joj htio reći, nije želio da išta zna o poslu. Svi su je držali u neznanju, što
mu je bilo drago. S tugom je gledao mirnoću na njezinu licu. Nije čak ni spomenuo
napad na njegovu majku, to bi bilo previše.
- Što, pucao na nju iz pištolja?
Čuo je nevjericu u njezinu glasu, vidio je u njezinu držanju.
- Zašto bi itko poželio pucati u Janine?
Postajala je histerična, a on ju je povukao u čvrst zagrljaj pokušavajući je
umiriti.
- Tko je sljedeći, djeca? Je li to razlog zbog kojeg želiš da odem, za slučaj da
sam sljedeća na popisu?
Bila je blijeda od straha.
- 0, Bože. 0, Bože. Netko će upucati mene i moje dijete, zar ne? Sada je već
vrištala, a Lee je bio užasnut.
- Naravno da neće, dušo, ovo je samo mjera opreza. Nitko neće dirnuti ni tebe
ni djecu, obećavam. Želim da odeš samo zato da bih se ja bolje osjećao. Zato što ću
biti više odsutan i neću se moći dobro brinuti za tebe.
Znao je da govori gluposti.
Sheila ga je odbacila od sebe; bio je iznenađen njezinom snagom.
- Gade jedan! Unio si strah u naš dom.
- Pretjeruješ...
Njezine su oči bile razrogačene kada je zavrištala: - Pretjerujem? Janine je
upucana, ti želiš da pobjegnem u Španjolsku, a kažeš da ja pretjerujem! Na kojem
kurčevom planetu živiš, Lee?
Vidio je užas u njezinim očima, a kada se rukama primila za trbuh i presavila
se od boli i straha požalio je što je uopće ušao u obiteljski posao. Ali za takve je
misli sada bilo prekasno zato što on jest bio u njemu. I to preko glave.
- Odlazim, Lee. Idem odmah mami. Neću ostati tu da me ubiju u vlastitom
domu.
Pokušavao ju je još jednom zagrliti, ali ona ga je odgurnula.
- Ne diraj me. Dok si nas držao izvan svojih poslova mogla sam živjeti s tim.
Sada si doveo nevolju na vrata...
Sjetio se kako je prije mnogo godina te iste riječi njegova majka uputila
Michaelu i to ga je rastužilo. U Sheilinim je očima već mogao vidjeti odvratnost.
Znao je da voli njihovu djecu žestinom koju nije osjećala prema njemu. Da mora
birati između njega i djece uvijek bi izabrala njih i zbog toga ju je toliko volio. To je
ono što ga je u prvom redu i privuklo k njoj. Njezina prirodnost, njezina okrenutost
obitelji. Sada će te iste kvalitete stvoriti između njih toliko velik jaz da ga možda
nikada više ne nadvladaju.
Boljelo ga je to što se događalo. Ona i dečki bili su mu sve. Nikada se nisu
srdili jedno na drugoga, nikada se nisu morali svađati. Držao je posao daleko od
kuće i nikada joj ga nije spominjao. Bilo je to ono što ih je održalo zajedno; uvijek
mu se činilo da je sigurna jer ništa ne zna. Svi su znali da je civil, pravi civil. Nije ju
čak nikada ni izvodio u restorane u koje su zalazili slični Ryanovima i ostalim
obiteljima kriminalaca. Odlazili su, zaboga, u Harvesters s djecom. Lee je bio
obiteljski čovjek, tako su ga u šali i zvali. Drugi su ga kriminalci uvijek pitali za
djecu zato što su znali da je to jedino što ga je u životu još zanimalo. Držao se dalje
i od noćnih striptiz klubova. Svi su znali da ga uopće ne zanimaju ta sranja. Mislio
je da će svojim postupcima zadržati djecu i Sheilu na sigurnom. Pravila su se,
međutim, promijenila, a on je doveo u opasnost sve one koje je volio. Tko je ikada
čuo da je obitelj meta? Bilo je to poput noćne more.
Sada je morao izaći nakraj s na smrt preplašenom Sheilom će mu to zamjerati
do kraja života. Znao je da će se to dogoditi, tako dobro ju je poznavao, naročito
kada joj je u trbuhu raslo novo biće. Bojati više za novo dijete i dječake nego za
sebe.
Sheilin je plač doveo u sobu četiri para budnih očiju. Ugledavši strah na licima
svojih sinova Lee je prvi put osjetio ono što je njegova majka zacijelo osjećala sve te
godine, kako se zacijelo osjećala kada je pokopala mrtve sinove i prvi put ju je
razumio.
 Razumio je njezinu mržnju prema njihovu načinu života.
Bilo je gadno izgubiti braću, ali da izgubiš bilo koje svoje dijete nikada se ne
bi oporavio. Ustuknuo je pred njihovim čistim pogledom i zato je znao da su čuli
sve što je bilo rečeno između njega i njihove majke.
Sheila je otrčala do njih i povikala: - Pakirajte se! Odmah spakirajte torbe,
odlazimo mojoj mami.
Nestala je iz sobe. Dok ju je Lee promatrao kako vodi djecu niz stube osjećao
se sam kao nikada prije.
Billy i Maura dugo su zurili jedno u drugoga prije no što je napokon
odgovorio na njezino pitanje.
- Upozoravam te, Maura, ovo ti se neće svidjeti, a budući da je to samo
glasina, moram te zamoliti da mi obećaš kako nećeš dopustiti da te to okrene protiv
mene. Govorim ti ovo zato što ti činim uslugu kao prijatelj, ništa više.
- Nastavi.
- Pretpostavljam da si čula za Vica Joliffa?
Osjećala je kako iz njega u valovima struji strah. Kimnula je.
- Potraži u Liverpoolu odgovore koje želiš. Vic je ondje poslovao, a želio je ono
što ti imaš.
Vidio je kako joj se mijenja boja lica.
- Šališ li se, Billy?
Blago joj se nasmiješio.
- Nikad nisam bio ozbiljniji. Ali ne zaboravi, to nije došlo od mene.
Maura je bila zapanjena pa joj je Billy natočio još jedno piće. Dok joj ga je
stavljao u ruku, tiho je rekla: - Reci mi što znaš, od početka.
 PETO POGLAVLJE

Molim te, Sheila, vrati se.

Lee je u vlastitom glasu čuo očaj dok je zaklinjao ženu da ga ne napusti.
Zazvonio mu je mobitel, a on je znao da se mora javiti. Kad se ne bi javio, Maura i
dečki pomislili bi da mu se nešto dogodilo.
Sheila se zaustavila na putu prema džipu marke mitsubishi kako bi sarkastično
rekla: - Javi se na telefon, Lee. Onda ti neće biti tako teško što odlazimo, zar ne?
Tvoja te braća traže, a takav kakav jesi, učinit ćeš sve što ti kažu.
Bio je to prvi put da mu je rekla nešto slično te ga je zaboljelo.
- Moj posao je moja briga i ti to znaš. Nikada nismo o tome razgovarali,
posebice ne pred djecom.
Prijekor u njegovu glasu bilo je ono što ju je toliko razljutilo i navelo da kaže:
- Tvoj posao nikada nije ušao u našu kuću, zar ne? Čak i dok trpam odjeću u auto
mislim kako bi nas netko mogao upucati.
- Ne budi tako jebeno glupa...
Oboje su zastali i zabuljili se kada su shvatili da ju je opsovao. Čak su i dječaci
bili šokirani.
- Oprosti, Sheila. Molim te, ne ostavljaj me ovako... S mukom je ušla u džip i
bez riječi otišla od njega.
Telefon je ponovno zazvonio, a on ga je bacio na zemlju i stao na njega
drobeći ga sve dok od njega nije nastala samo mala hrpa plastike i mikročipova.
- Kurac, kurac, kurac...
Još je uvijek izgovarao tu riječ kada se pola sata poslije Garry zaustavio na
njegovu kolnom prilazu.
Tommy Rifkind živio je u velikoj kući u Chesteru, na istom skretanju kao i tri
igrača Liverpoola i dva poznata narkobosa. Tu mu je bilo lijepo. Gina s kojom je već
trideset godina bio u braku dovela je dekoratera pa je kuća sada imala pomalo
svemirski izgled. Nije to bilo po njegovu ukusu, ali je znao da ostavlja željeni dojam
kada je primao ljude.
Imao je i djevojku koja se zvala Simone, a koja je bila mješanka raspuštene
kose i srnećih očiju, spremna udati se za njega čim to i spomene. To se nije moglo
dogoditi, no ona to nije znala. Njegova mu je Gina bih bolji prijatelj i životna
partnerica; imala je osim toga rak dojke, iako to nitko drugi nije znao. Obožavao ju
je, a ona je obožavala njega. Simone je bila samo jedna od njegovih razonoda, a
Gina je kao razumna žena shvatila da muškarac Tommyjeve sorte tu i tamo treba
mlađu ženu pa se pravila da to ne zna. Bila je sigurna da je nikada neće ostaviti.
Njihov jedinac, Tommy mlađi, više od deset godina nije razgovarao s ocem, sve
otkako je bio optužen za oružanu pljačku i zavjeru. Tommy mlađi studirao je i
postao kemičar, a tada je uistinu vjerovao da mu je otac poslovni čovjek. Bio je
oženjen dragom djevojkom i imao je dva sina. Tommy stariji viđao ih je samo zbog
Ginine intervencije, što je znao i još više zbog toga volio. Stalno je jadikovao kako je
sinu omogućio bolji početak u životu nego što je on imao, a momak mu je to tako
vraćao.
Nezakoniti sin Tommyja starijeg kojeg je imao sa ženom po imenu Lizzie iz
Toxtetha bio je druga priča. On je bio pljunuti otac, samo što nije imao očevu
pamet. Bio je nasilnik, što je Tommyja beskrajno žalo; Momak se također zvao
Tommy, ali bio je poznat kao Tommy B. zato što je nosio majčino djevojačko
prezime Bradshaw. Gina ga je rado primala i njihovoj kući, što je bila još jedna
stvar zbog koje ju je Tommy stariji volio.
Smiješio se dok je gledao kako se njegova dva unuka prskaju kod natkrivenog
bazena. Doviknuo je svom stalnom pratiocu Joshu Campinu:
- Pokušaj ponovno dobiti maloga gada, hoćeš li?
Joss, veliki čovjek koji je izgledao kao da je iz Hammerovih filmova strave,
slegnuo je svojim golemim ramenima.
- Upravo jesam, ali još se ne javlja.
- Tommy je izgledao zbunjeno.
Otišli su do jednog od prostranih salona, a dok si je nalijevao piće, Tommy je
začuo kako se otvaraju ulazna vrata.
Nasmiješio se Jossu.
- Napokon, jebote!
 Okrenuo se prema vratima i šokirao se kada je ugledao Mauru Ryan kako
ondje stoji uokvirena poput slike. Jednu sekundu nije bio siguran tko je.
- Što?...
- Bok, Tommy, dugo se nismo vidjeli.
Njezin je glas uvijek imao moć da ga poljulja u njegovoj sigurnosti. Godinama
mu se događala, iako ga je činila nervoznim. Bilo je nešto u njoj. Njezina ga je
hladnoća privlačila. Znao je da joj je na mnogo načina sličan.
Joss, koji je u blizini žena uvijek bio u neprilici, žestoko se zacrvenio. Maura ga
je pogledala, nježno se nasmiješila, a onda rekla: - Pa, Joss, nemoj me skinuti do
kraja, mogla bih se i prehladiti.
Tommy se nasmijao kao i Maura.
- Što te dovodi ovamo?
- Može prvo piće?
- Naravno.
Maura ga je proučavala. Čak i u pedesetima Tommy je dobro izgledao; bio je
tamnokos, svjetloput, iako su mu oči odavale podrijetlo. Njegov je djed bio lučki
radnik s Kariba što se Tommyju Rifkindu vidjelo u očima. Po prirodi je bio
elegantne građe, a volio se odijevati u odijela šivana po mjeri. Mauri je bilo žao
zbog onoga što mu je morala reći. Tommy joj je oduvijek bio drag. No tu je u
pitanju bila obitelj, a Tommy će shvatiti što to znači.
Dok joj je davao viski, tužno je rekao: - Je li ovo neprilika, Maura?
Ona je uzela ponuđeno piće i kimnula.
- Bojim se da jest, Tommy. Velika neprilika.
Janine se još uvijek borila za život, a Roy je sjedio uz njezin krevet nježno je
držeći za ruku. Pokraj njega bila je Sarah koja je izgledala natučeno, a zrnca njezine
krunice bila su uz zujanje monitora jedini zvuk u sobi.
Royu je njezina nazočnost bila na čudan način utješna. Podsjećala ga je na
vrijeme kada je bio dijete i kada bi naišla oluja s grmljavinom. Njegova bi majka
pokrila sva ogledala i navukla zavjese, a sva bi djeca sjedila u mraku i molila
krunicu. To je izluđivalo Michaela i Garryja, ali njemu se sviđalo. Zbog toga se
osjećao sigurnim.
Janinino je lice bilo blijedo i izgledalo umorno, a duboko u sebi znao je da je
on bio uzrok svakoj bori na njemu. Osjećao je takvu krivnju dok je pazio na nju i
žalio što ne može zauzeti njezino mjesto u bolničkom krevetu tako da ne mora
trpjeti bol. Prvi put nakon mnogo godina osjećao se prema njoj zaštitnički.
Medicinska je sestra ušla u sobu i vratila ga u stvarnost. Pustio je ruku svoje
žene i protegao se na stolcu.
- Ajde, popij kavu, ja ću paziti na nju umjesto tebe, sinko. Treba ti odmor -
rekla je Sarah.
Zahvalno je ustao.
- Hvala ti, mama, zahvalan sam ti na tome.
Sarah je slegnula ramenima.
- Jasno, zar niste svi vi uvijek mogli računati sa mnom, nise ste to shvatili?
- Da ti donesem čaj, mama?
Kimnula je.
- Znaš, Roy, postajem prestara za sve ovo. Neću još dugo, a iskreno rečeno,
veselim se tome. Tvoj jadni otac, pokoj mu duši, nađem utjehu u tome što počiva sa
svojim sinovima.
Glas joj je bio prepun suza te ju je Roy zagrlio. Još jednom je podsjetio koliko
je stara, koliko krhka.
- Možeš li na trenutak zamisliti kako sam se godinama osjećala, sine? Kada
sam pokapala dijete za djetetom i to ne zbog bolesti, moji su sinovi bili ubijeni,
zaklani poput životinja, a ja s tim moram živjeti svaki dan svojega života. Pogledaj
sad Janine, pogledaj majku tvojega sin uhvaćenu u sve to zato što čak ni u
poodmakloj dobi ne možete biti normalni ljudi. Ne možete živjeti poput normalnih
muškaraca i žena. Benny ide putom, a ja se molim Isusu da nikada ne budeš
prisiljen identificirati krv na ploči u mrtvačnici, to se molim svakog dana.
Ponovno je pogledala Janine, a na licu joj se više nisu vidjeli jecaji. Roy je
izašao iz sobe. No njezine su ga riječi pratile dok je išao dalje, kao što je Sarah i
znala da hoće. Kada je njezin sin otišao od nje, ona je molila.
- Sveta Marijo, Majko Božja, daj da moj sin uvidi koliko griješi. Daj da jedno
od moje djece ponizno izađe pred Krista noseći u srcu ljubav prema Bogu.
Bennyja i Abula zaustavili su na cesti A13 dok su se vozili prema nadvožnjaku
Canning Towe. Zaustavila su ih dva mlada policajca u malom policijskom patrolnom
automobilu. Policajci su bili arogantni i spremni za svađu. Spremali su se saznati
što se dogodi kada se suočiš s dva pojedinca različitih pogleda na svijet koji
nedvojbeno nemaju poštovanje prema autoritetu. Benny se zaustavio dok je Abul
prstom odbacio džoint kroz prozor.
 - Što možemo učiniti za vas, gospodo?
Benny im se svjesno rugao načinom kojim im se obraćao. A još važnije, znali
su to i policajci.
- Izađite iz auta.
Benny i Abul pogledali su se u nevjerici.
- Molim? Kojim pravom to zahtijevate? Nismo prekoračili ograničenje brzine,
vozili smo oprezno i vezani smo. Želim znati, na temelju svojega demokratskog
prava, zašto ste nas zaustavili?
Abul se već smijao. Kad god je Benny pokušavao biti otmjen njegov bi ga
naglasak odao.
- Koji se kurac ti smiješ?
Abul se istog trenutka prestao smijati, a dvojica policajaca pomislila su kako
su osvojili važan bod. Kada su zatim Benny i Abul odvezali svoje pojase shvatili su
da će biti problem. Izašavši iz auta, dva su muškarca otišla ravno do prtljažnika da
bi se, nekoliko sekundi poslije, pojavili s bejzbolskim palicama omotanim čvrstom
ljepljivom vrpcom.
- Poslije tebe - rekao je Benny mahnuvši rukom. Abul se ponovno zasmijuljio.
- Ne, poslije tebe.
Dva su se muškarca zatim bejzbolskim palicama dohvatila policajaca dok su ih
vozači koji su prolazili pokraj njih glasno hrabrili.
Benny i Abul klanjali su se automobilima koji su prolazili kada se uz škripu
guma pokraj njih zaustavio detektiv Featherstone i posve jasnim riječima rekao im
da nestanu i da se prestanu razmetati; on će, kao jedan od njihovih 'prijateljskih'
murjaka, preuzeti stvar. Posao mu je bio da bude posrednik i natjera dva ranjena
čovjeka da ih ne tuže.
- Bolje sjedni, Tommy.
Joss je uočio drhtanje u Maurinu glasu pa je donio bocu viskija na stolić
pokraj njih. Znao je da će im trebati. To što je Maura Ryan osobno došla u
Liverpool bilo je, po njegovoj ocjeni, značajno samo po sebi. Slutio je i zašto je tu,
ali šutio je.
Tommy se doimao zapanjenim kada je Maura sjela pokraj njega, uhvatila ga za
ruku i stisnula je.
- Znam točno kako ćeš se osjećati sljedećih nekoliko minuta, prošla sam to. No
zapamti, ovo nije osobno, to je posao. Nisam htjela da se to dogodi, ali to su
preuzeli drugi.
- Tvoj sin, Tommy B. unio je puške i nevolje u domove moje obitelji. Zaboga,
u njihove domove. A ni zbog čega, Tommy. On je kriv za smrt partnera, a pri tome
mislim na žene, ne na poslovne suradnike...
Tommy je odmahnuo glavom.
- Ne, nemaš pravo, Maura. Priznajem, on je mali jebivjetar, ali nema pameti da
vas napadne...
- Ne pameti, nego srca. To je sigurno imao. Znam kako se osjećaš, Tommy, no
to moramo učiniti. Čak i ti to možeš shvatiti.
Gledala je kako se osjećaji poigravaju na Tommyjevu licu i sažalila se nad njim.
- Ne mogu to dopustiti. Nastojao je da izgleda kao da kreće u pravi rat, a mi
to nismo mogli razumjeti. Sve smo pročešljali i pokušali naći što se, do vraga,
događa. Onda su na Royevu ženu ispalili dva metka na njihovom kućnom pragu...
Tommyjeve su se tamne oči raširile.
- Mora da se šališ?
- Kada bih se barem šalila. Bila je to prava noćna mora. Reći ću ti sve
pojedinosti kada ih budeš u stanju shvatiti. Sada popij još jedno piće.
- Je li već mrtav?
Glas Tommyja Rifkinda bio je bezbojan, bez ikakvih osjećaja Maura je kimnula.
- Kao da jest. Garry i Lee ščepali su ga u njegovu stanu. Jasno je da im on
mora poslužiti kao primjer?
Tommy Rifkind stavio je glavu u ruke i zavapio poput djeteta.
- Ne Garry, Maura...
Ona ga je pogledala i osjetila iskru suosjećanja za čovjeka koji je dospio tako
nisko da je pred njom zaplakao. Stisnula je srce i obratila mu se čvrstim glasom.
- Inzistirao je, Tommy. Moramo drugima poslati važnu poruku, zar ne? Ortaci
Tommyja B. moraju znati s kim i čim imaju posla. Uhvatit ćemo ih kad za to dođe
vrijeme.
Joss im je svima natočio još jedno piće, a Mauri je prijao osjećaj žarenja kad je
alkohol prešao u stražnji dio grla.
- Nije, znači, bilo pregovora?
Maura je još jednom odmahnula glavom.
 - Ne budi smiješan. Bi li ti pregovarao da je riječ o tebi?
- To će ubiti njegovu majku.
Maura je još jednom slegnula ramenima.
- Sranja se događaju, ha, Joss?
On je nijemo kimnuo. Bio je, srećom, poznat kao čovjek od riječi. Da je tada
otvorio usta počeo bi tuliti poput Tommyja.
Gina je ušla u sobu i vidjevši muža kako plače prišla mu. Povukla ga je sa
stolice i izvela iz sobe, kimnuvši prijateljski Mauri dok je prolazila pokraj nje.
Maura je pogledala Jossa i kazala: - Sve sam joj rekla preko telefona. Uvijek
sam se slagala s Ginom. Znala sam da će Tommyju trebati netko kada čuje što se
dogodilo.
- Je li momak bio dobar s Vicom Joliffom?
Jossov je glas bio težak i promukao od nekorištenja. Maura je kimnula.
- Mali je gad bio ambiciozan - rekao je Joss. - Pretpostavljam da se s tim
rodio.
- Tko to, Joss? Tommy B.?
Kimnuo je. - Jedan savjet, gospođice Ryan. Prije no što sredite Joliffa, otkrijte
tko je još s njim. On nikada ne bi nešto tako veliko učinio sam. On je težak, ali nije
mozak.
- Hvala, Joss, ali to sam već i sama prokljuvila. Vic Joliff je trenutačno na
sigurnom u zatvorskoj bolnici prerezana grla. Nikamo on neće dok ga se ne
dočepamo.
Tommy B. je plakao, zapravo jecao, a duboki razdirući jecaji potresali su mu
cijelo tijelo.
- Oh, jebote, ponovno, te pitam? Tko je još u tome? Znaš mnogo o mojoj
obitelji... kako? Želiš nešto da ti potakne sjećanje, ha?
Garryjev se glas odbijao o zidove kontejnera u dvorištu razbijača Tommyja
Rifkinda. Gotovo slučajno prošao je električnom pilom iznad čovjekovih svezanih
nogu.
Tommy B. nije odmah mogao govoriti; oči su mu se caklile od šoka. Garry ga
je tada udario te su se njegova usta zategnula u tihom vrisku.
- Ja... rekao sam ti... sve što znam - prostenjao je. - Joliff mi je dao zapovijedi.
Mora da on sve vodi. Molim vas... završite!
 Njegove zakrvavljene oči preklinjući su se susrele s Leejevima. On je iza
Garryjevih leđa kimnuo, a zatim zakoraknuo ispred brata držeći tešku džepnu
svjetiljku. Zamahno je unatrag i udario njom o Tommyjevu lubanju. Izmučeni je
čovjek zahvalno utonuo u nesvijest.
Garry je poludio.
- Stani malo, Lee. Ne uzrujavaj se. Nisi trebao prerano početi. Lee se okrenuo
bratu.
- To je divno s obzirom da dolazi od najvećeg luđaka s ove strane Atlantika.
Što ti je? Želiš da ga održavam pri svijesti dok mu ti režeš ruke i noge? Rekao nam
je sve što zna. Rekao je da je on sredio Sandru Joliff, iako nitko ne zna zašto. Nitko
ne dobiva takvu kaznu kada se može iskupiti.
Garry je bio uvrijeđen i to se vidjelo.
- Govoriš mi kako da radim svoj posao, je li? Želiš li da te opalim po zubima
ili što? Živčan si otkad smo otišli iz Londona. Cijelim putem po Ml imao sam
osjećaj kao da sjedim s velikim djetetom. - Počeo je govoriti djetinjim glasom. -
Koliko nam još treba do tamo? Skoro sam počeo pjevati Kad si sretan ti udari dlan
o dlan da te zabavim!
Lee se nasmijao protiv volje.
- Odjebi.
- Daj, što nije u redu?
- Sheila me ostavila.
Garry je slegnuo ramenima. - Pa, ne možeš je kriviti. Sve ovo cijelo ju je
izjebalo. Znam da mene jest. Zamisli kako se može osjećati, posebno s obzirom na
trudnoću i sve ostalo. Naravno da je zabrinuta. Vraća se do kraja tjedna.
Garry je ugledao nadu na licu svojega brata i zagrlio ga.
- Opusti se, Lee, sve će biti dobro. Ti i ona ste, jebote, nerazdvojni. A sad mi
pomozi da ga stavim na stol tako da možemo učiniti ono što smo rekli i ići doma.
- Moramo li mu odrezati ruke i noge?
Garry je pogledao Leeja kao da je lud.
- Naravno da ne moramo, ali to će dati ljudima materijal za govor, zar ne? I
moraš priznati, svi će znati da smo to učinili ti i ja pa će se tako poboljšati naš
ugled luđaka i zaustaviti druge honorarce u pokušaju da preuzmu naše područje.
Dobra poslovna vježba.
 Lee se nasmijao, sretan što ga je Garry smirio u vezi Sheile.
- Pa, ako tako misliš.
- Čuj, buraz, znaš da ima smisla. Sad mi dodaj električnu pilu.
Maura i Joss morali su čekati pola sata prije no što se Tommy Rifkind vratio u
sobu. Bilo je očito da je još uvijek potresen, ali se pribrao. Maura je polako
izvijestila o onomu što se dogodilo.
Počela je s ubojstvima Lane Smith i Sandre Joliff i gledala kako se mijenjaju
izrazi njegova lica kada je shvatio u čemu je njegov sin sudjelovao.
- Joliff je napadnut u Belmarshu, što samo po sebi nije bilo važno. Još ne
znamo tko je iza toga, iako pretpostavljamo da se tijekom svog spletkarenja nekima
i zamjerio. Po svemu sudeći, još je živ. U budućnosti ćemo ga posjetiti.
- Mojega je sina, dakle, iskoristio Joliff?
Maura je slegnula ramenima.
- Ili je Joliffa iskoristio netko drugi i zajedno s njim uvukao Tommyja B. Još ne
znam. Postupno slažemo djeliće slike. Ono zbog čeg moja braća, a naravno i ja,
stvarno poludjela bila je bomba u mojoj kući. Neću dopustiti da mi itko prijeti i što
god Terry bio svima drugima, on je na svaki način bio moj partner.
Iskapila je piće i čekala da joj Joss natoči još jedno. To će mu dati vremena da
shvati tu logiku.
- Doista mi je žao zbog ovoga. No shvaćaš da nismo imali izbora? Naročito
nakon što je netko ispljuskao moju majku. To valjda nitko ne bi progutao, zar ne?
Tommy je odmahnuo glavom i uzdahnuo.
- Glupi mali jebivjetar. Nije htio slušati. Mislio je da sve zna. Danas je svijet
drugačiji, Maura. Mladi su sami zakon. Imao je prste u mnogo toga... noćnim
klubovima, prostituciji...
- Što je s drogama? To je Joliffovo omiljeno područje. Tommy je kimnuo.
- Svi smo, da budem iskren, sada u tome, Maura. Tu se najviše zarađuje.
- Koliko čujem, tvoj se sin bavio crackom! Što se mene tiče, to nije u redu.
Čak su i Jossa zapanjila dvostruka mjerila Maure Ryan.
- To je još uvijek kokain, Maura, kako god ga spakirali.
- Pa, ostavljam to mlađim članovima obitelji. Osobno, sve to mrzim. Nikada
nisam trgovala ni heroinom ni crackom.
 - Što je s onim novim? Onim crankom ili kako se već zove. - Činilo se da Jossa
iskreno zanima njezin odgovor.
Maura se nasmiješila.
- Malo dima je po mom ukusu, to je danas praktički općeprihvaćeno. - Njezin
je mobilni telefon zazvonio, a ona se javila. Pogledala je Tommyja Rifkinda.
- Žao mi je, Tommy, gotovo je.
On je kimnuo, a Mauru je zapanjio način na koji je primio vijest o smrti
vlastitog djeteta. Pretpostavljala je da bi svakom roditelju vidljivo laknulo ako je
alternativa tome bio Garry i njegova pila.
Sarah i Roy bdjeli su zajedno.
U 3 i 28 ujutro drugoga dana Janine je posljednji put udahnula. Ugrušak krvi
našao je put do njezina srca te je umrla u roku od nekoliko sekundi.
Roy je poslije satima sjedio i držao njezinu ruku; prestao je tek kada je došla
Carla s Joeyjem. Zagrlio je tada svoju kćer kao da je nikada neće pustiti dok su mu
jecaji potresali cijelo tijelo.
- Nema je, Carla, a nitko drugi nije bio s njom. Nijedno njezino dijete nije bilo
s njom.
Carla nije ništa rekla, samo je držala oca. Kada je pogledala tijelo svoje majke
zastidjela se shvativši da prema njoj ništa ne osjeća. Jane je gotovo cijeli život
ignorirala svoju kćer, a sada je umrla. Činilo se da je samo Roy osjetio teret njezine
smrti. Ostario je u nekoliko sati, a bolan izraz u njegovim očima ostat će joj u
sjećanju cijeli život.
Molila je s njim kada je Benny nenadano i bezbrižno ušao u sobu.
Royev je glas bio napuknut od boli i krivnje.
- Umrla je, Ben, tvoja mama je umrla.
- Pogledaj majku, dijete, i cijeli se život sjećaj da si pridonio njezinoj smrti. -
Sarin je glas bio hladan dok se obraćala unuku.
- Znaš kako ono kažu, bako: Jabuka ne pada daleko od stabla. Sjeti se toga
kada sljedeći put dobiješ poriv držati mi propovijedi. Kratko je pogledao majku i
izašao iz sobe. Carla i Joey otišli s njim.
Sarah je tužno pogledala Roya.
- Izgubio si ga zbog Maure kao što sam ja izgubila sve vas prije mnogo
godina. Pokopat ćeš ga, Roy, zapamti moje riječi. Pokopat ćeš ga. Bog mi je svjedok,
nadam se da će to biti što prije. Opasan je, pljunuti Michael. No dok je Michael u
tijelu imao srce, ovo dijete nema ništa osim mržnje.
Roy joj nije odgovorio, jer je znao da govori istinu.
U međuvremenu je majka Tommyja B. identificirala glavu svojega sina u
mrtvačnici u Općoj bolnici Liverpool.
Dok je vikala na sudbinu i proklinjala onoga tko je to učinio njenom sinu, nije
bila svjesna da su dva čovjeka odgovorna za to zapalila cigarete, budući da je za
njih to bio uobičajen posao.
Što se Garryja i Leeja tiče, Tommy B. je već bio zaboravljen.
Ali njegov otac to neće zaboraviti. Neće ni Vic Joliff.
Zatvorski liječnici prebrzo su ga otpisali. Vic Joliff bio je snažniji i lukaviji no
što je itko shvatio čak i nakon gubitka dvije i pol litre krvi. Glave koje su držali
šavovi uspio je za vrat uhvatiti pospanog policajca koji je stražario pokraj njegova
kreveta i prisiliti ga da mu otključa lance. Stavio je onesviještenog stražara ispod
plahte, a on se sakrio u košaru prljavog rublja, planirajući bijeg za rano jutro, kada
su ga sakupljali. Poslije je svladao vozača, a prazan kombi je pronađen prazan na
obali Kenta.
Nakon toga, činilo se da je nestao. Nisu ga više vidjeli, nije se pojavilo nikakvo
tijelo.
Ryanovi su bili izvan sebe. U svemu tome bilo je odviše komadića koji su
nedostajali. Najviše ih je ljutilo to što se šuškalo kako je Joliff postao blizak s jednim
od njihovih policijskih prijatelja. Činilo se da je glavni inspektor Billings bio
dovoljno glup da zagrize mamac Ryanova takmaca. Maura nije mogla dopustiti da
to ostane neistraženo - ili nekažnjeno. Dala je Bennyju slobodne ruke da otkrije što
može.
Glavni inspektor Roland Billings večerao je sa svojom ženom i kćerima kada se
s ulaznih vrata začulo kucanje. Volio je tu kuću s prozorima s obiju strana ulaznih
vrata u najboljem dijelu Brentwooda. Pretpostavio je da posjetitelj ima veze s njim,
navečer se to često događalo. Nije, međutim, očekivao Bennyja Ryana i njegova
indijskog pratioca. Čuo je Ryana kako govori, prije no što ga je vidio.
- Je li Roly kod kuće, dušo?
Koristio se posprdnim otmjenim naglaskom, ali naznaka prijetnje u njemu nije
promakla ni Rolandu Billingsu ni njegovoj ženi Dolores. Kada je ustao sa stolice
Billingsu je srce već bilo na pola puta do grla.
Benny je ušao u sobu kao da je njegova. Pogledavši tri djevojčice koje su
zablenute sjedile srdačno je rekao: - Ne mogu zamisliti ove tri na tulumu, a ti,
Abule? U svakom slučaju ne sa zubnim protezama. Ali dajmo im koju godinu, ha,
gospodine Billingse? Bit će dražesne. Baš onakve kakve volite, mlade i povodljive.
Takve volite, zar ne?
Dolores je već izvodila djevojčice iz sobe, a Abul joj se široko smješkao dok joj
je pomagao.
- Zadržite ih gore, a i vi, draga, ostanite s njima. Nemojte telefonirati dok ne
odemo jer će inače biti ozbiljnih nevolja, dobro? Samo želimo nakratko
porazgovarati.
Dolores je bila dobro očuvana četrdesetšestogodišnjakinja. Bila je svjesna da
njezin muž drži mnogo novca u kući i poput mnogih žena prije nje trošila ga je ne
razmišljajući mnogo o tome kako je stečen. Sada je naslućivala kako je došao do
novca i bila uplašena.
Abul je tiho rekao: - Ovo nije igra, dušo. Vaš je muž u velikim govnima, a
doznaju li njegovi pretpostavljeni za ovaj posjet, bit će u još većim. Odvedite zato
sada djevojke i budite tihi bez obzira na sve. U redu?
Kimnula je i žurno ih udaljila od ta dva užasna nezvana gosta.
Roland Billings sjeo je ponovo za svoj blagovaonički stol s osjećajem strahovite
mučnine u utrobi.
- Kojeg vraga radite u mojoj kući?
Glas mu je zvučao mnogo snažnije nego što se osjećao.
Benny se nasmijao. - Mislio sam da smo kompići, Rolande. Ti i moja teta
Maura. Sjećaš li se Maure, one koja ti redovito, poput sata, šalje svu onu lovu?
Diveći se, pogledao je oko sebe. Samo su u blagovaonici bila dva velika sata u
drvenim ormarićima. U predvorju je bio veliki londonski, a po stolovima i kaminu
bili su razbacani brojni četverokutni satovi s ružama na vrhu. Billings je očito bio
ozbiljan kolekcionar.
- Bilo bi joj drago vidjeti na što si ga sve potrošio. Dragi su joj stari satovi.
Kao i tebi, kužiš.
- Izlazi iz moje kuće i odvedi tog magarca!
Čak je i Benny bio šokiran mržnjom u glasu tog čovjeka.
- Nemojte mi reći da ste rasist, gospodine Billingse?
U glasu mu se osjećala nevjerica. Pogledao je Abula te su se obojica nasmijali
kada je njegov prijatelj prezirno rekao: - On je nedvojbeno pandursko smeće, ha,
Benny?
Benny se ponovo glasno nasmijao, a Billingsa je zapanjilo to što je zbog
njegova rasizma kao policajac još više pao u očima kriminalca poput Bennyja Ryana.
- Hoću da se obojica izgubite odavde. - Glas mu je bio prkosan, ali svi su
mogli čuti nervozni prizvuk u njemu.
- Ali mi smo tvoji prijatelji, Rolande. Ja i Abul. Mi te plaćamo tako da tvoje
kćeri mogu ići u dobre škole, a tebi male curice oko Crossa.
- Vi niste moji prijatelji...
- Čuj ti njega, Abule. E pa, Rolande, moja stara baka običavala bi reći: 'S kim si
takav si'. Što si, onda, ti?
Billings je ustao.
- Izlazi iz moje kuće, Ryane.
Bennyjev je glas bio opasno tih kada je rekao: - Nemoj se junačiti, gospodine
Billingse, zato što ću ti nauditi u svakom slučaju. Je li vidiš, znamo. Znamo sve
zahvaljujući posjetu Liverpoolu. Vic Joliff iskoristio je Liverpulce da zamuti kašu.
Sada je u bijegu, a mi mislimo da je imao neku službenu pomoć, kužiš što želim
reći?
Gledali su kako policajac ponovno sjeda dok je sva želja za borbom nestala iz
njega.
- Grozno, je li, gospodine Billingse, kako ljudi mogu umrijeti u svojim
krevetima od metka ili drugih nevolja koje su sami sebi zadali?
Prijetnja uopće nije promakla čovjeku pred njima i oni su to znali.
- Virio si Joliffu iz guzice, kompa. Uzimao i njegov i naš novac. Dvolična
posrana pičko! Moju su majku upucali na vlastitom pragu, znaš li to? A najgore od
svega jeste to što nije imala nikakve veze s obiteljskim poslom. Čak je nisam ni
volio, što se događa, ali to nije bitno, zar ne? Kako bi tebi bilo da upucam tvoju
ženu i kćeri, ha? Odmah bi popizdio, zar ne?
Billings je ne trepćući zurio u njega. Prijetnje su se povećavale svakom
rečenicom, a u njemu je rastao užas.
- Zamisli nekoga tko misli da može prijeći Ryanove. Sami to ne biste nikada
pomislili, zar ne, gospodine Billingse? Tako pametan čovjek kao vi.
Billings je toliko brzo odmahivao glavom da je osjećao slabost.
- Dobar čovjek. No siguran sam da shvaćate kako netko treba dobiti po
prstima, a vidjevši kako ste vi i Vic bliski, mislili smo vas staviti na vrh popisa
usranih.
Benny okrene ruke prema gore gestom kojom je govorio 'nemam izbora', a
Abul se počeo glasno smijati, zbog čega se Billings prestrašio više nego ikad u
životu.
- Slušajte - zamucao je - ne tu... ne u mojoj kući... Benny se sada kesio, a to je
lice bilo zastrašujuće.
- U redu je donositi oružje i nevolje u domove moje obitelji, ali ne u tvoj? Je 1'
to misliš?
Dok je govorio, razbio je tanjur o pod. Zvuk se razlegao po kući, a Benny je u
daljini čuo plakanje žene i djevojčica na gornjem katu.
Pokupivši vilicu s krhotina naglo ju je zario u policajčevu ruku koji je istog
trenutka bio pribijen za stol. Zatim ga je naglim trzajem podigao, za prednji dio
košulje, i odvukao preko kuhinje dok je on prosvjedovao. Na štednjaku je bio lonac
kipuće vode. U njemu su bili špageti koji su očigledno trebali biti sljedeće jelo.
Benny je uronio Billingsovu ruku koja se nije opirala u lonac i ozarena lica
gledao kako čovjek vrišti.
- Kladim se da ovo prilično boli, zar ne? Moraš sve to ispričati Vicu kada
sljedeći put budete ćaskali.
Izvukao je opečenu ruku iz lonca.
- Gdje je on, Billingse? Pomogao si mu, zar ne?
- Znam samo da je s... s druge strane La... La Manchea. Ne znam kamo je
otišao. Kunem se! Bio je u gadnom stanju, mogao je umrijeti...
Prelazio je u stanje šoka. Abul je zurio u njegovu ruku. Bila je crvena poput
jastoga pa je znao da je bol zacijelo strašna.
Benny je još nekoliko trenutaka pričekao, a onda mu ponovo gurnuo ruku u
vodu.
Billings je na posljetku izgubio svijest. Kada je skliznuo na pod Benny ga je
svom snagom udario nogom u glavu i zalio ga vrelom vodom po licu.
Odlazeći, Abul se poskliznuo na špagete koji su se prosule. Ed se počeo
smijati, a kada su došli do auta, obojica su su se histerično smijali. Zapalili su džoint
i odvezli se, dok je Shaggy tutnjao iz kvadrofonskog plavera i razbijao mir poželjne
četvrti.
Maura je napokon pokopala Terryja Pethericka, ali nakon svega što se davno
dogodilo nije se mogla usredotočiti na obred, činilo joj se kao da optužujuće
majčine oči prodiru u njeno tijelo.
Nije došao nijedan od momaka, a njoj je to bilo drago. Pojavilo se malo ljudi,
ali i to joj je bilo drago. Osjećala se kao da je završilo jedno poglavlje njezina života.
Nije mogla znati da je najstrašniji dio priče tek pred njom.
Kada je stisnula Carlinu ruku osjetila je mir, prvi put nakon mnogo godina.
On neće potrajati, ali, kao što je Maura tisuću puta sama rekla, i njezin život nikada
i nije bio miran.
Njezini stari prijatelji Marge i Dennis Dawson bili su uz nju kad je lila
posljednje suze za Terryjem Petherickom, čovjekom s kojim su je upoznali u
jednom drugom vremenu, na drugom mjestu, u nevinom snu u koji je nije mogla
vratiti nikakva nada.
 DRUGA KNJIGA

Ne varajte se: Bog se ne da ismjehivati!

Što tko sije, to će i žeti

Poslanica Galaćanima 6, 7
 ŠESTO POGLAVLJE

Godina 2000.

— Sretan rođendan, Maws.

Mauru su probudili Joey i Carla koji su poput manijaka skakali po njezinu
krevetu.
— Pet nula, Maws. Kakav je osjećaj? Ona se nasmijala.
— Saznat ćeš vrlo brzo, Carla. Da budem precizna, za pet godina. Nego, gdje
je moj doručak u krevetu? Sada sam praktički umirovljenica, trebat ću pomoć pri
hranjenju.
— Kažu da je pedeset novih četrdeset, teta Maura.
Joey se hihotao. S gotovo dvadeset godina bio je još uvijek poput dječaka i
iako to nije smetalo Mauri, smetalo je njegovoj majci. Bio je velik poput svih
Ryanovih muškaraca, ali ženskast. Bio je mamin dečko, što je Benny uvijek isticao, i
premda je to govorio šaleći se, Carli je bilo teško smijati se s ostalima. Gledala je
kako je Joey ušao u krevet svoje tete i morala potisnuti ljutnju. Bio je prestar za sve
to ludiranje, a to će mu uskoro i reći.
Zgrabila ga je za ruku i srdačno rekla: — Ustaj i odlazi. Donesi Maws
doručak, a ja ću joj dati darove i čestitke.
Izašao je iz kreveta i značajno pogledao majku. Uvrijeđeno je izašao iz sobe.
Maura se potišteno nasmiješila.
— Mogla bi to, Carla, i prihvatiti. Peder je, ne zvala se ja Maura Ryan. Pusti
ga, za Boga miloga. Nije to ništa strašno.
Carla nije odgovorila. Toliko je nalikovala majci kada je bila ljuta ili uzrujana.
Imala je istu crvenkastosmeđu kosu i zelene oči. Čak je i u četrdeset petoj bila
zgodna žena, a vitkost joj je davala izgled mnogo mlađe osobe.
Začulo se zvono na vratima, a Joey je, nekoliko minuta poslije, ušao u sobu s
golemim buketom cvijeća. Maura se zadovoljno nasmijala, a kada je otvorila čestitku
oči su joj zablistale.
— Od Tommyja Rifkinda su, želi mi sretan rođendan. Barem nije napisao
»pedeseti« pa mu to ide u prilog.
Joey je izašao iz sobe pjevajući Love is in the Air, a Maura se ponovno
nasmijala.
Carla se nasmiješila.
— Lud je za tobom, Maura, a i simpatičan je. Da ga barem zanimam, odmah
bih popustila.
— Doista?
Na to se pitanje Carla počela kesiti, a zatim je kimnula.
— Nisam ga izbacila iz kreveta.
Maura se značajno zahihotala.
— Nisam ni ja!
Još su se jednom vrišteći nasmijale poput dviju tinejdžerki koje razgovaraju o
kvalitetama svojih najnovijih momaka.
- Je li dobar? Kladim se da jest, izgleda kao stamen tip.
Maura je napućila usta.
— Moje su usne zapečaćene.
Carla je slegnula ramenima.
— Tvoje noge očito nisu!
— Kozo bezobrazna!
— Otvori darove prije no što se Graham Norton vrati s tvoji ručkom. —
Carla je sada bila sarkastična.
— Ne govori to, Carla, on je dobro dijete. — Smijeh je nestao iz Maurina
glasa.
Carla je uzdahnula. — Ne znam. Ali to mi se ne sviđa, Maura to nije prirodno.
— Tko smo mi da kažemo što je prirodno? Sjeti se mojega mišljenja sa svim
onim pićem? »Isus je sigurno bio homoseksualac jer se družio s jedanaest tipova i
prostitutkom!«
— Nemoj da to čuje majka!
Pet minuta poslije Maura je doručkovala, a Joey i Carla izašli iz sobe. Dok je
jela kajganu i dimljeni losos mislila je na Tommyja i njihov novi odnos.
Teško je primio smrt svojega sina, a Maura je to razumjela, pa kad je posve
iznenada došao u London, a Maura je iz uljudnosti otišla s njim na večeru. Bili su
samo prijatelji sve dok prije dvije i pol godine Tommyjeva žena nije umrla od raka.
Maura je s Garryjem otišla u Liverpool na pogreb; bio je to dobar potez s obzirom
na poslovne odnose. Iako je sućut bila iskren svi su znali tko je ubio Tommyjeva
sina pa im je to što su bili viđeni zajedno odmah pružilo određenu zaštitu.
Prijateljstvo se, međutim, polako razvilo iz međusobnog poslovanja u nešto
drugačije. Tommy je odjednom gotovo svaki vikend bio u Liverpulu, a Maura ga je,
naravno, pratila ne nekim njegovim izletima. Prošle su gotovo dvije godine prije no
što su završili u krevetu, a i to je više bila posljedica pića nego nečega drugog.
Uglavnom to je zapečatilo stvari te su započeli vezu. Sada se pitala kako će se to
razvijati. S obzirom na stanje stvari, ona je bila veća zvjerka budući da je vodila
poslove Ryanovih. Iako je Tommy bio faca u Liverpoolu, u Londonu je bio neznatan
u svakom smislu. Bila je dovoljno oštroumna da zna kako bi savez između njih bio
mnogo korisniji za Tommyja nego za nju, što joj je u mnogim prilikama istaknuo i
Garry.
No Tommyjevo grubo vođenje ljubavi, tako drugačije od Terryjeva, i urođena
iskrenost kada je govorio o sebi i svojemu životu približile su joj ga više no što bi
uspjele sve kićene riječi ili milovanja. Čula je da se priča kako se zbog nje riješio čak
i dugogodišnje djevojke i cijenila ga je zbog toga. Shvatio je da ona, za razliku od
njegove žene, ne bi prihvatila njegove odnose sa strane. Cijeli je Maurin život
počivao na poštovanju: poštovanju njezinih kolega, a posebice poštovanju njezinih
neprijatelja. Još se jednom zapitala što će se dogoditi s njima dvoje.
Ispružila je ruku i pomilovala jastuk na kojem je toliko puta ležala njegova
glava. Pomogao je ublažiti usamljenost u njoj. Još joj je uvijek nedostajao Terry iako
je gradila drugi život bez njega. Postupno su njegove fotografije prenesene na
manje važna mjesta u kući; u njezinoj je sobi sada bila u ladici komode. Boljelo ju je
vidjeti kako se jedno drugome smiješe, boljelo ju je čak i misliti o njemu pa ga je
jednostavno izbrisala iz svojega života i svojih misli. Bila je dobra u tome, morala je
biti.
Još kao dijete, kada je njezina brata Anthonyja u zatvoru ubio njihov poslovni
takmac Stavros, naučila je kako stvari staviti sa strane i ostaviti ih ondje dok
potpuno ne odumru i nestanu. Tako je preživjela, a istini za volju, nije znala ni za
kakav drugi način. Michael ju je dobro podučio; koliko je samo željela da bude tu s
njom. Još joj je uvijek toliko nedostajao.
Zazvonio je telefon i poremetio njezino sanjarenje. Bio je to običan radni dan
pa se javila i sve ostalo izbacila iz misli. Još je uvijek morala voditi poslove te nije
mogla dopustiti da leži u krevetu i mašta čak ni na svoj jubilarni rođendan.
Kada je poslije stala pod tuš, ispod glasa je rekla: — Jebeš pedeset.
Sarah je dovršavala kćerinu rođendansku tortu nadajući se da će je Roy i
Garry uspjeti nagovoriti da pokušaju zakopati ratnu sjekiru. Sari je bilo osamdeset
sedam godina i osjećala je da joj se bliži kraj. Željela je, bude li moguće, pomiriti se
s Maurom. Od Janinine smrti Roy je bio drugačiji čovjek; češće je odlazio na misu i
širio oko sebe mir zbog kojeg se ugodnije osjećala u njegovu društvu. On je došao
na zamisao da uspostave primirje i da pokušaju izgraditi mostove, iako je Sarah
osobno smatrala da ni Hobard Kingdom Brunel ne bi lako sagradio toliko širok
most kakav im je trebao.
No pomiri li se s Maurom, i njezin bi se unuk možda mogao vratiti u njezin
život. Stoga će pokušati. Dat će sve od sebe. Iako u sebi i dalje nije mogla podnijeti
pokvarenu kučku koju je rodila.
Zbog svojih je neprirodnih misli Sarah izmolila devetnicu Majci Božjoj. Ali
znala je što još uvijek osjeća, iako joj nitko osim Boga nije mogao zaviriti u srce.
Roy i Benny dovršavali su doručak. Bili su bliski kao i uvijek, ali otkako je
Janine umrla Roy je imao veće zahtjeve. Više nego ikad želio je da netko bude u
blizini, želio je pokušati smiriti ga, iako je duboko u sebi znao da je takav pokušaj
uzaludan.
— Dobro, tata, moram otići na nekoliko sati. Danas moram nešto objaviti na
Maurinu tulumu.
— A što to?
— To je iznenađenje, ali lijepo.
Roy je zatvorio oči, a onda tiho rekao: — Nisi nikoga ubio, je'l tako?
Benny se nasmijao.
— Jebote, tata, naravno da nisam. Da tebe slušaju, svi bi mislili da sam
potpuni luđak!
Njegovu je ocu bilo navrh jezika kazati da jest i obojica su to znali. Roy je prvi
skrenuo pogled.
 Benny je zgrabio oca za ruku i ozbiljno rekao: — Znaš što je liječnik rekao. Ne
uzrujavaj se, tata.
Vijest o Royevu slomu nakon Janinine smrti odjeknula je kriminalnim
podzemljem pa je sada bio Ryan samo imenom. No svi su ga i dalje poštovali zato
što je još uvijek bio Maurin brat i Bennyjev otac, a Benny i Garry preuzeli su posao
kao neupitni kraljevi podzemlja. Njihovo ludilo bilo je dovoljno da preplaši i
najokorjelije zlikovce zato što je postojao razlog za ono što su oni radili. Svašta bi ih
uvrijedilo, a oni su se bez razmišljanja odmah osvećivali.
Ubrzo su ih se svi bojali, uključujući i njihove vlastite ekipe. I oni koji su radili
za njih i oni koji nisu pitali su se koliko će ih još dugo Maura moći obuzdavati. Čak
se i ona to ponekad pitala.
Roy je veoma dobro znao da je njegov sin u stanju izazvati nevolju
kataklizmičkih razmjera. Bilo je to samo pitanje vremena. Tada će ih sve povući sa
sobom, a to je Roya najviše plašilo.
— Reci mi, sinko, što si ovaj put učinio?
Ta je terminologija najviše boljela Bennyja. Doimao se povrijeđenim, a njegove
plave oči nedužnim poput dječjih.
— Nisam ništa učinio, tata. Ništa, koliko god to možda tebi bilo teško
povjerovati.
Izašao je iz kuće nekoliko minuta poslije, a Roy je uzeo jedan od svojih
antidepresiva, što je činio uvijek kada bi bio zabrinut. Sve vrijeme dok je njegov sin
govorio on je vidio lice svoje mrtve žene koja ga je preklinjala da ne pusti Bennyja
blizu obiteljskog posla. To što je imala pravo toliko ga je dugo morilo da bi bio
izgubljen bez sve te brige i straha.
Roy je u potpunosti bio sin svoje majke. Čak je i on to sada shvatio. Donio je
na svijet luđaka, koji je bio luđak kao njegov brat Michael prije njega, a tu je
spoznaju jedva podnosio.
Sheila i Lee spremali su djecu za školu. Lee će ih svih odbaciti svojim novim
kombijem. Trebao im je. Svakome bi bilo teško izaći nakraj s pet sinova i kćerkom,
ali Sheila je tek nedavno popustila i uzela pomoć. Djevojka je bila mlada, lijepa i
spremna na razne stvari. Kada se nasmiješila Leeju preko glava njegova dva
najmlađa sina osjetio je poriv da joj kaže da odjebe, no Sheili je bila draga i nije
dopuštala da se išta kaže protiv nje.
Njegova je žena bila drugačija otkad je Janine umrla. I Terryjevo ju je ubojstvo
brinulo, ali je uvijek smatrala da bi Maura mogla imati problema u svojoj kući.
Nikada joj nije palo na pamet da bi i oni mogli biti u opasnosti. Sada je bila grublja,
više je štitila djecu, a Leeja je sve to umaralo bez obzira koliko ju je volio. Tek ju je
rođenje njihovoga petog sina Jeromea nagnalo da se vrati kući, a i onda je pristala
tek kada je našao kuću nalik utvrdi.
No on je udovoljavao njezinim željama zato što ju je toliko volio i strasno
obožavao svoju djecu. Sheila je još neko vrijeme bila vrlo nervozna, ali kada je Roy
napokon skrenuo, otišla je k njemu i pomogla mu da dođe k sebi.
Veoma se zbližila i s Leejevom majkom, što ga je mučilo jer je znao da Sarah
svoju djecu potajice pokušava pretvoriti u ono stoje željela, a što je bilo oprečno
onome što su bili.
Sheila je uistinu vjerovala da kombi ima prozore otporne na metke, ali
umjesto da mu to izmami smiješak na usne, rastuživalo ga je. Bila je paranoidna
koliko i Roy. Osim toga, prepustila se, što od nje nije očekivao.
Nakon što je rodila svu tu djecu očekivao je pokoju promjenu na njezinu
tijelu, ali ona je sada jela kao vuk što se na njoj i vidjelo.
Najviše ga je, međutim, mučio njezin stav. Obraćala mu se kao da je glup, a to
ga je iscrpljivalo. Dvaput je bio na rubu da joj kaže da začepi gubicu, ali na vrijeme
se zaustavio. Imala je moć, to je znala i koristila. Što se dogodilo njegovoj dražesnoj
ženici?
Znao je da se njegov najstariji sin počeo buniti protiv majčine skrbi i
suosjećao je s dječakom. Znao je i da Gabriel želi njegovu podršku, ali on to nije
mogao učiniti, ne ako želi zadržati ženu i djecu pokraj sebe.
0 svemu će porazgovarati s Maurom. Morao je olakšati dušu, a ona je bila
najbolji izbor. Garry bi mu samo savjetovao da pljusne ženu, iako bi možda imao
pravo. Oni su na kraju krajeva vodili svoje carstvo moću straha i Lee je znao da su
u njemu svi isti. Danas je, međutim, učinio ono što se od njega tražilo i držao jezik
za zubima. Što je drugo mogao učiniti?
Tommy Rifkind se brzinom većom od sto šezdeset kilometara na sat sjurio
autocestom Ml u njemu najdražem primjerku iz njegova voznog parka raznih
automobila — metalik plavom Rolls-Royce cornicheu. Veselio se. Prvi će se put
susresti s Maurinom majkom te mu se činilo da je to bio napredak. Znao je da će je
upoznati zato što je to bila zabava iznenađenja, a ne zato što ju je Maura
organizirala, ali to što ga je Lee pozvao bilo je znakovito. Sad je postao službeni dio
njezina života, a upravo je to želio.
Joss Campion sjedio je na suvozačkom sjedištu i doimao se opreznim. Mrzio je
kada je njegov šef želio voziti zato što je smatrao da je Tommy veoma loš vozač, što
je u mnogim prilikama i rekao.
 — A da usporiš, jebote?
Njegov liverpulski naglasak bio je još izrazitiji kada mu je alkohol kolao
tijelom.
Tommy se nasmijao.
— I ne zaboravi, da si se u blizini njezine majke ponašao najbolje što možeš.
Nemoj piti i srkati kao inače. I nemoj psovati! Po svemu sudeći su vrlo je pobožna.
— Rekao si to već pedeset puta.
Tommy se ponovno nasmijao.
— Tebi treba govoriti, Joss, znaš kakav si. Sjećaš li se kako se moja žena
uzrujavala zbog tebe?
Joss se nasmiješio, a njegovo lice nije izgledalo ni izbliza? strašno.
— Nedostaje mi Gina, a tebi?
Tommy je usporio na sto dvadeset i tužno rekao: — Naravno da mi nedostaje.
Više nego što sam mislio da je moguće. No nje nema, a ja sam još uvijek tu; život
treba živjeti, kompa.
— Da možeš birati između Maure i toga da ti se vrati Gina, koga bi izabrao?
Tommy je ponovno povećao brzinu i odgovorio vičući: — Ne postavljaj tako
glupa pitanja.
Bio je ljut, a Joss je to znao. Obojica su znali odgovor, a u njemu nije bilo
Maure.
Garry je požudno poljubio svoju djevojku Mary, a ona mu je odvratila
gorljivošću sedamnaestogodišnjakinje.
Garry je bio zapanjen koliko mu se sviđala. Otkad ju je prvi put vidio kako u
njegovu klubu pleše mušteriji u krilu, znao je da će je imati i počeo raditi na tome.
Čak ga ni njezina pretjerana mladost nije odbila; ona je zapravo velikim dijelom
doprinosila privlačnosti.
Od plave kose do crvenih nokata na nožnim prstima bila je utjelovljenje svega
što je prije mrzio na ženama, a ipak ga je to sada najviše privlačilo. Bila je drolja i
on je znao da je drolja; prešla je više muškaraca nego trkaći konj prepreka.
Privlačilo ga je njezino kroćenje. Čak i kada bije udario, ona bi primila udarac i ne
bi zaplakala. Toliko je očajnički željela da je voli, da je bila spremna sve podnijeti.
A on je bio opsjednut njome: njezinim malim grudima koje je očajnički željela
povećati kirurškim zahvatom i njezinom ograničenom inteligencijom. Nije mogao
držati ruke dalje od nje, no unatoč tome želio je da radi. Znao je da želi postati
dovoljno ljubomoran kako bi prestao od nje tražiti da pleše pet noći tjedno. Mrzila
je plesati oko motke i mušterijama u krilu. Bilo je to sredstvo za postizanje cilja, a
on je znao da je za nju samo hodajući novčanik kakav je oduvijek imala na pameti.
Svi su sada znali da je Garryjeva ženska, te ionako nitko nije želio da pleše za njega.
Zatoptala je nožicama kada joj je rekao da će večeras raditi, a Garry se još
grlenije nasmijao i ponovno je poljubio. Kriomice je pogledao na sat i zaključio da je
može na brzinu poševiti prije no što počne raditi.
Kada je ušao u nju, bio je izgubljen. Znala je da je to jedina moć koju ima nad
njim te ju je bezočno koristila.
— Dobra je, ha, Gal?
On je zastenjao od zadovoljstva, a onda, izvlačeći ga iz nje, razbio njezine
snove šapnuvši joj na uho: — Ko jebeni Dyson, curo! — Udarivši je po stražnjici
zaurlao je: — Zahvaljujući tebi sada kasnim!
Ali na posljetku je dovršio ono što je ona započela i zbog toga se osjećala malo
bolje.
Carol Parsons bilo je uistinu drago kada je ugledala svoga čovjeka na vratima.
— Bok, Benny. — Radost u njezinu glasu bila je više nego očita. Zašto nisi otvorio
svojim ključem?
Prije tri mjeseca preselio ju je u svoj stan, a Carol još uvijek nije mogla
vjerovati vlastitoj sreći.
— Vidio sam pred kućom nepoznati auto i pomislio da bi bilo bolje da
pokucam za slučaj da nešto prekidam.
Carolino se lice snuždilo.
— Ne budi šašav, Benny. To je prijatelj mojega brata Trevora. Donio mi je
prijenosno računalo.
Bennyje podigao obrve.
— Prijenosno računalo? To je nešto novo.
Carol je bila na rubu suza.
— Molim te, Benny, ne sada.
U predvorje je ušao visok plav momak lijepa lica i atletske građe. Bennyju se
nije svidio na prvi pogled.
— Sve u redu, kompa?
 Benny je žalosno odmahnuo glavom.
— »Sve u redu, kompa?« Je li to sve što možeš reći kada dođem u kuću i
nađem te sa svojom ženskom?
Momak je problijedio od straha.
— Čekaj tren...
Caroli je bilo dosta.
— Hajde kući, Paule. Samo hajde kući, nema objašnjavanja kad je ovakav.
Začuvši njezine riječi i način kojim ih je izgovorila, Benny je pomislio da ga
varaju uši.
— Što si rekla?
Paul je prešao predvorje. Na ulaznim vratima okrenuo se i rekao Carol: —
Sigurna si da će ti ovdje biti dobro samoj?
Ostan za stoku pogodio ga je u bok, a on se poput vreće krumpira srušio na
pod. Zatim ga je Benny počeo udarati nogama, a Paul koji je još uvijek bio zatečen
nije se mogao braniti. Carolini su vriskovi dovukli Abdula. Odvukao je Bennyja od
mladića koji je bio ispružen nauznak i silom ga odveo u kuhinju.
— Prestani Benny! Prestani, zaboga, prije nego što netko nazove murju.
Čuo se samo Carolin plač, njezini glasni i užasnuti jecaji. Abul je držao
prijatelja na grudima smirujući ga svojim riječima.
— Carol je dobra cura. Znaš da jest. Moraš prestati sa svojom ljubomorom ili
ćeš je izgubiti. Sada se smiri i pokušaj shvatiti.
Benny se tresao od ljutnje i potisnutog bijesa.
— Ubit ću i njega i nju. Saznam li da se poigrava sa mnom, otkinut ću joj
glavu...
— 0 čemu ti to, Benny? Koliko si bijeloga jutros ušmrkao, ha? Čini te gorim
no što jesi, a sam po sebi si paranoični majmun. 'Ajde sada unutra i sredi tu curu,
ona je u redu.
Benny je znao da mu prijatelj razumno govori, ali pomisao na Carol samu s
drugim muškarcem bila je više no što je mogao podnijeti.
— Zašto je to učinila? Zna kakav sam...
Abul je duboko uzdahnuo prije no stoje odgovorio.
— Ona je normalna cura, Benny, i ne možeš je skrivati od svakog jebenog
muškarca na svijetu. Čak ni ti to ne možeš.
Činilo se da su njezini jecaji koji bi u čovjeku izazvali sažaljenje prvi put doprli
do Bennyja. Otrgnuo se od Abula i izašao u hodnik. Zagrlio je Carol i nježno je
odveo do spavaće sobe.
— Oprosti, Cal. Jebi ga, žao mi je. Ne mogu si pomoći... toliko te volim, dušo.
Znaš što osjećam prema tebi. Lud sam za tobom. Ispravit ću to, obećavam, ispravit
ću sve.
— Ne mogu više, Benny. Poznajem Paula cijeli život, on je Trevorov najbolji
prijatelj i izlazi s mojom sestrom. Što ću reći obitelji kada sazna za ovo? Znaš kakav
mi je tata, potpuno će poludjeti.
Bennyju su na vrhu jezika bile riječi jebo oca i obitelj, ali zaustavio se. Njegova
je urođena lukavost prevladala. Umjesto toga rekao je: — Pobrinut ću se da Paul ne
kaže ni riječi, dobro? Ispričat ću mu se, dati mu piće i pobrinuti se da to zadrži za
sebe. Obećavam da ću to srediti.
Pogledala je njegovo lijepo lice pitajući se kako ga još uvijek može voljeti
onako kako ga je voljela iako zna da je posve lud. Ali kada su bili zajedno, njih dvoje
sami, bio je drugačiji, ljubazan i pun ljubavi.
— Je li gadno ozlijeđen, Benny?
Kad ga je to pitala znao je da je pobijedio te ju je čvrsto zagrlio.
— Naravno da nije. Dobro je.
Čuo je kako Abul pomaže momku da prijeđe hodnik i molio je Boga da ga nije
previše pozlijedio.
— Obećaj mi da će ovo prestati, Benny? Molim te, obećaj da će ovo prestati?
Naročito sada sa svim...
— Imat ćemo najbolje vjenčanje, vidjet ćeš.
— Nije samo vjenčanje, Benny. Trudna sam.
Gledala je kako radost oblijeva njegovo lice i srce joj se ispuni srećom.
Zamišljala je, međutim, kako će mu to reći dok budu sretni u zagrljaju. Ne nakon
nasilničkog napada izvršenog u njihovom vlastitom domu.
— Dijete, Cal? Pravo?
Kimnula je.
— Ono pravo koje plače i vrišti?
Čvrsto ju je zagrlio, a onda istog trenutka popustio stisak,
 — Oprosti, Cal, nisam te želio tako stisnuti.
Ona se tužno nasmiješila.
— Neću se razbiti, Benny. Ali ne smijem se ovako uzrujavati kad sam trudna,
dobro? Ne smiješ me više ovako plašiti i uzrujavati...
Glas joj je podrhtavao od suza, a on ju je u jednom od svoji] munjevitih
promjena raspoloženja podigao i nježno je položio na golemi kauč. Kada je potom
izašao u hodnik čula je kako se ponizno ispričava Paulu i moli ga da to zadrži za
sebe. Iz nekog nepoznatog razloga od njegovog se srdačnog glasa osjećala gore, a
kada je pogledom prešla po velikoj spavaćoj sobi sinulo joj je da je taj luksuzni
bungalov zatvor, zatvor iz kojeg ona, koja je u sebi sada nosila dijete, više nikada
neće moći pobjeći.
Kažem ti ja, Dennise, ništa dobrog neće izaći iz ovoga večeras.
Marge je bila glasna kao i inače, a njezin se muž Dennis, koji je trpio dugi niz
godina, već isključio.
— Njezina majka čini to samo da bi izazvala probleme, odavno je poznajem.
Zaposleno i svojom uobičajenom odlučnošću vrtjela se po uređenoj kuhinji od
borovine; njezina zapanjujuća šminka bila je na mjestu već u deset ujutro, a njezina
velika masa zatvorena u lepršavi kaftan.
— Dođi u krevet, Marge, iskoristimo pola sata dok su djeca ha?
Ona se nasmijala.
— Ne možeš me više tako ušutkati, sve se to promijenilo! Radije bih popila
čaj. S Boyem Georgeom, prijatelju. Ipak imamo toliko toga zajedničkog, ha?
Dennis se nasmijao. Volio je svoju živahnu ženicu. Čak je i njezino kukanje
bila glazba za njegove uši. Bila je odana i on ju je obožavao, iako je težila sto
kilograma i upotrebljavala sjenilo koje ni njezinu idolu Boyu Georgeu ne bi izgledalo
neprikladno.
— Volim te, Marge.
Doista je tako mislio, a to se čulo i u njegovom glasu. Došla je do njega i
privila ga uza se.
— I ja volim tebe, ćelavi stari glupane.
Poljubili su se kao što su uvijek činili kada bi bili zajedno više od pet minuta.
— Pedeset, ha? Mauri je pedeset godina. Ali ne izgleda tako.
— Ne izgleda, Den, ali ih osjeća. Znaš da je volim. Ali uz svu njezinu odjeću i
novac i velike kuće nema ono što imamo mi: troje krasne djece i jedno drugoga.
Poznajem je bolje od ikoga; sve bi to odmah zamijenila za ono što imamo mi.
Dennis je natočio čaj.
— Sada, međutim, ima tog Tommyja, čini se da je u redu. Marge je napućila
usne i ispustila vrlo neženstven zvuk.
— Ne sviđa mi se, Den. Ne znam zašto, naprosto mu ne vjerujem. Čudno, zar
ne? Trebala bih biti izvan sebe od sreće zato što je nekoga našla, a i bila bih da je
našla bilo koga drugoga.
— Ti i tvoji osjećaji o ljudima.
Otpila je malo čaja i sjela za izribani borovi stol koji je zauzimao središnje
mjesto u njezinoj novoj kuhinji.
— Još se uvijek osjećam krivom zbog Terryja. Da mu je nismo namjestili,
stvari bi možda bile drugačije...
Glas joj je zamro, a Dennis ju je zgrabio za ruku i poljubio joj debele prste.
— To je bilo prije više od trideset godina.
— Ne podsjećaj me. Kako nam se ovo dogodilo, Den? Kada smo ovoliko
ostarjeli?
Nasmijao se.
— Ne znam, curo. Neprimjetno. Jesi li umotala Maurin dar? Kimnula je.
— Naravno. Nadam se da će joj se svidjeti.
— I ja, dovoljno je koštao. Marge je lagano udarila muža.
— Teško da sam joj mogla kupiti nešto u Marks & Spenceru, zar ne?
— Valjda. Ali Maura shvaća da mi nemamo novac koji ima ona. Marge nije
slušala, odviše je zaokupljeno promatrala svoju najstariju kćer i njezina muža Sika
kako izlaze s djecom iz auta.
Dennis je slijedio pogled svoje žene i uzdahnuo.
— U braku su više od dvanaest godina, Marge. Morat ćeš se jednom na to
naviknuti.
— Navikla sam se i volim djecu, znaš to. Ali bole me sranja koja podnosi, a
znam da bole i nju.
— Odrasla je, Marge, a djeca rastu. Pusti je, neka sami to riješe. Govoriš o
Sari Ryan, a sama nisi ništa bolja.
 Marge je bila pošteđena odgovora jer joj se kći pojavila u kuhinji.
— Oh, mama, kako je dobra.
— Sviđa ti se, dušo? Sjedni, a ja ću skuhati čaj.
Dennis se smiješio dok se njegova žena, kao i inače, najljutijim načinom
obraćala svojemu zetu. Dobra je bila njegova Marge, a on ju je volio svim svojim
bićem.
 SEDMO POGLAVLJE

Sarah je pogledala stol krcat hranom nadajući se da nije uzalud radila cijeli
dan. Nije znala što će ako je Maura odbije. Duboko u sebi znala je kako je važno da
se pomiri s kćerkom prije no što ode pred svojega Stvoritelja. Pitala se, osim toga,
hoće li se iskreno sastati sa svojim mužem Benjaminom starijim i pogledati ga u oči
napusti li ovaj svijet otuđena od njegovog najmilijeg djeteta.
Obazrela se po kuhinji. Kuću u Ulici Lancaster na Notting Hillu kupio je
Michael, a sada je bila u vlasništvu njezine kćeri. Maura to nijednom nije
spomenula, no Sarah je znala da živi kako živi zato što je njezina kći to odlučila.
Nikada prema majci nije osjećala takvu kivnju te možda, možda ipak, imaju priliku.
Kada bi samo uspjela odvratiti Mauru od krivog puta, mogla bi umrijeti u miru.
Sarah je s radošću mislila o smrti. Željela je vidjeti svojega muža i sinove koji
su umrli, čak i Michaela za kojeg je bila uvjerena da je dobar i ljubazan čovjek
otkad je u kraljevstvu nebeskom. Nije mogla vjerovati da bi naš milostiv Gospodin
njezinu djecu stavio igdje drugdje: zar godinama nije molila za spokoj njihovih
duša?
Maura je postajala mekša. Tijelu su to činile godine, a Sarah je preko Rova
čula da upravo na veliko predaje nelegalne poslove Garryju i Bennyju. Zbog toga je i
došla na zamisao da pokuša kćer ponovno privesti Crkvi, vratiti je u katoličko krilo.
A ako se ona promijeni, možda će i Benny. To ju je još jednom navelo na misli o
smrti. Vlastitoj smrti. Njezin je unuk bio njezino srce, Bog mu bio na pomoći. Bio je
posve nalik njezinu Michaelu te se zbog Bennyja morala pokušati pomiriti s
Maurom. Uspije li, postane li joj Maura još jedanput kćerkom, pravom kćerkom,
onda bi je možda mogla pridobiti na svoju stranu, navesti je da Bennyju pokaže
koliko neispravan život vodi. Sve je zapravo bilo vrlo jednostavno. Da se toga barem
dosjetila prije mnogo godina.
Sada se sretna besposleno kretala po kuhinji režući još sendviča, praveći još
kolača. Večeras će, bila je sigurna, trijumfirati. Zapravo, ovisila je o tome.
 Benny je stigao do Maure malo poslije dvanaest. Mislila je na Michs joj se, kad
je ugledala Bennyja, učinilo da je pred njom njezin brat.
— Sve u redu, Maws? Izgledaš kao da si vidjela duha.
— Čini mi se da jesam. Svakim si danom sve sličniji Mickeyu. Bennyju je to
bilo drago čuti. Stric Michael bio je njegov junak.
Ponekad bi potražio stare zatvorske ptičice koji su radili za njegovog strica i
onda bi iz njih izvlačio anegdote o njemu. Toliko je želio bit Michael da je čak
pokušavao oponašati neke njegove posebnosti.
Nasmiješio se teti.
— Cilj mi je ugoditi. Ti krasno izgledaš, kao da ti nije pedeset. Maura je
ljutito zatvorila svoje plave oči. Spomene li joj još jednom netko riječ pedeset, bit će
problema.
- Misliš?
Benny se nasmiješio.
— Želim ti nešto reći u povjerenju, Maws. Ja i Carol smo se dogovorili da
ćemo se vjenčati. Objavit ću to večeras. Upravo mi je rekla da čeka dijete.
Maurino se lice ozarilo od zadovoljstva.
— To je divna vijest. Čestitam.
Benny je bio zbunjen i to se vidjelo. Maura je s iznenađeno shvatila koliko je
uzbuđen i stidljiv zbog novosti. Pristavio je vodu iako bi zaplakao, a ona se vidjevši
čistu radost u njemu zapitala bi li ga to moglo popraviti. Odanost obitelji bila mu je
urođena; možda bi ga rođenje djeteta moglo navesti da cijeni prednosti stalnosti,
pomoći mu da se smiri.
Nadala se tome.
— To je najbolji dar koji sam mogla dobiti za rođendan. Jako sam sretna zbog
tebe, Benny — rekla je ohrabrujuće.
On je stavio čajnik na stol, a Mauru je još jednom zabavilo koliko pomnjivo to
radi. Kada ih je oboje poslužio, sjeo je nasuprot i ozbiljno rekao: — Tako sam
ljubomoran, Maura, da uništavam odnos s Carol. Ali ne mogu si pomoći, znaš? U
sebi se osjećam kao da ću eksplodirati od ljubavi prema njoj pa kada vidim da samo
razgovara s nekim drugim, želim ih oboje ubiti, iako znam da ne bi učinila ništa da
me povrijedi. Bojim se da će joj biti draži od mene, kužiš?
U njegovim očima odražavala se istinska bol dok je pokušavao objasniti svoje
najdublje osjećaje, a Maura je znala koliko mu je moralo biti teško doći k njoj.
 — Brine me da će shvatiti koliko sam zapravo loš. Kakva sam neznalica i
glupan u odnosu na druge frajere.
Maura je mogla zaplakati zbog nećaka. Govorio je iz srca, a znajući koliko je
ponosan, začuđeno se pitala koliko mu je moralo biti teško sve joj to reći. No
vjerovao joj je, poštovao je te je znala da je to što mu se čini da može na takav
način razgovarati s njom pravi kompliment.
Zurila je u njegove zabrinute oči i odjednom osjetila poriv da pobjegne: od
njega i svoje obitelji, od svega toga. Dolazili su k njoj bez obzira kakve probleme
sama imala. Znala je da smatraju kako zbog toga što nema djece nema života.
Oduvijek je bilo tako. Potisnula je poriv da pobjegne.
Umjesto toga, tiho je rekla: — Što ćeš, dakle, učiniti? Jesi li razmislio o tome?
0 tome kako možeš prestati s takvim ponašanjem?
Kimnuo je. Otpivši gutljaj vrelog čaja rekao je krajnje iskreno: — Mislio sam
otići na jedan od onih tečajeva za obuzdavanje bijesa, što misliš?
Zvučao je tako ozbiljno da je poželjela zaplakati. No željela se i glasno
nasmijati. Benny na tečaju za obuzdavanje bijesa? Kralj ljepila iz Essexa? Čovjek koji
je dan i noć uz sebe imao ostan za stoku za slučaj da ga netko uzruja?
Pa ipak, znala je da je ozbiljan. Da želi promijeniti život, iako samo zato da ne
izgubi svoju Carol.
Nasmijala se jer je šaljiva strana bila presnažna, a Benny se pomalo nervozno
nasmijao s njom.
— Ne misliš, znači, da je to dobra zamisao?
Još se nervozno smiješio pa se ona sažalila nad njim.
— Ovisi o tebi, Benny. No mislim da bi to trebao reći Carol, a ne meni. Ona
je ta s kojom bi trebao razgovarati. Ona nosi tvoje dijete i nju treba umiriti.
Kimnuo je, a ona je znala da je zažalio što joj je povjerio svoje najskrivenije
misli. Tako je uvijek s dubokim osjećajima: ljudi osjećaju ogorčenje prema onome
pred kim se otvore. Pretpostavljala je da je to u ljudskoj prirodi.
— Ja sam glupi seronja, zar ne? Ali želim da ovo bude kako valja, Maws.
Jutros sam ponovno popustio i utjerao joj strah u kosti. Ne mogu podnijeti pomisao
da je povrijedim i znam, čak i dok vičem i bjesnim, da je ono što radim krivo. Na
jednoj razini znam da sam poremećen, ali bijes me savlada. Čini se kao da prekrije
sve ostalo.
Čvrsto ju je uhvatio za ruku.
 — Pomozi mi, Maws. Ti si jedina osoba koju ću poslušati, znaš to.
— Michael je bio isti. Garry je takav. Kada govoriš, zvučiš baš kao Mickey: on
mi je govorio iste stvari. Mogu ti jedino savjetovati da porazgovaraš s Carol, da joj
objasniš kako se osjećaš. To je oblik mržnje prema samom sebi. Osjećaš da nisi
dovoljno dobar za nju, je li tako?
Kimnuo je zadovoljan što ga je razumjela, što se mogao rastplakati pred njom,
a da se pri tome nije osjećao kao budala, iako zapravo nije htio čuti ono što je
govorila.
— E pa morat ćeš naći načina da osjetiš kako si dovoljno dobar za nju. Moraš
upotrijebiti svu svoju snagu i prisiliti se da ne radiš scene. Čuješ li što govorim,
Benny? Moraš prestati nanositi bol njoj i sebi takvim ponašanjem. Moraš poštovati
nju i njezino pravo da razgovara s drugim ljudima. Ona te voli, Benny, to sigurno
shvaćaš? Želim reći, sigurno te voli iako si sve izveo tijekom godina, a ona je još uz
tebe.
Kimnuo je.
— Da. Imaš pravo, Maws.
Protegnuo se. Činilo mu se da je sav teret svijeta spao s njegovih leđa.
— Ubuduće ću ostavljati ostan u autu. Duboko ću udahnuti i reći sebi da je
volim i da je stoga ni na koji način ne smijem povrijediti.
— Tako je, Benny. Znaš da to ima smisla. Jesi li za još čaja?1 Odmahnuo je
glavom.
— Ne, Maws, moram se vratiti. Izvodim je na nekoliko sati nakon
večerašnjega slavlja...
— A što se događa večeras?
On se još jednom nasmiješio.
— Uskoro ćeš to sama otkriti. — Ustao je i zagrlio je — Hvala ti, teta Maura.
Sada se osjećam mnogo bolje.
— Bit ćeš ti dobro, Benny, samo pokušaj obuzdati tu svoju narav. Ostavi je za
posao, obitelj preskoči. A Carol je sada tvoja obitelj, nemoj zaboraviti.
Kimnuo je.
Kada je otišao Maura je razmišljala o onome što je rekao i osjetila kako se
užasna tuga nadvila preko njezina dana. Svi su znali da je Benny lud. U djeliću
sekunde prešao bi iz pretjeranog smijeha u ubilački pohod. Kakva je to pogreška u
njihovoj obitelji koja ih je tako mnogo stvarala. Duboko u sebi znala je da je to
sigurno njihova majka. Da je njezino dijete živjelo, bi li bilo isto? Maura je odbacila
tu misao; ona nikada ne bi dopustila da tako bude. Janine i njezina majka svojom su
glađu i opsjednutošću sinovima od Bennyja i Michaela napravile ono što su bili.
Nijedna od njih nikada nije imala vremena za svoje kćeri, što je ona znala iz
iskustva. Uzdahnula je, još jednom deprimirana.
A onda ju je pomisao na Bennyja na tečaju za obuzdavanje bijesa još jednom
navela da se nasmiješi. Sada je vidjela novinske naslove: Čovjek s tečaja za
obuzdavanje bijesa zalijepio oči voditelju i napao ga ostanom za stoku.
Znala je da to zapravo nije smiješno, ali unatoč tome, nasmijavalo ju je.
Dok je punila stroj za pranje posuđa pitala se što će biti od njezinog života.
Imala je pedeset godina i bila okružena obitelju luđaka koje je voljela, ali bez vlastite
djece i sreće.
Nakratko je zatvorila oči kada se usamljenost još jednom spustila na nju.
Morat će potpuno predati poslove i stvoriti vlastiti život prije no što bude prekasno.
Bio je to jedini izlaz za nju i to je znala. Ne učini li to sada, neće nikad. Učinila je za
svoju obitelj što je mogla, a sada je bilo vrijeme da se pobrine za sebe.
U mislima je vidjela Terryja kako joj se smiješi i još jednom osjetila bol zbog
njegova gubitka. Odbacila je tu misao i izašla iz kuće.
Kada je ušla u auto zapitala se gdje, do vraga, ide. Nije to bio prvi put da se
uputila bez cilja. To je, zapravo, postala redovita pojava.
Znala je da će na kraju završiti na Michaelovu grobu. Iako je u sebi bila
odlučna da ne ode tamo, znala je da će to biti kraj njezina putovanja. Toliko joj je
nedostajao, a biti u njegovoj blizini umirivalo ju je. Još uvijek nije znala zašto je
tako; bio je mrtav i davno pokopan.
No bilo je tako.
Sheila i Sarah promatrale su djecu koja su razulareno trčala po vrtu. Smijale
su se lakrdijama najmanjeg dječaka i jedine djevojčice s kojom su se braća ponašala
kao u rukavicama i koja im je svima zapovijedala.
— Hrana izgleda divno, Saro. Starica je slegnula ramenima.
— To su sve njezina najdraža jela. Sjećam se kako mi je Maura pomagala
kada je bila mala. Bila je dobro dijete.
— Sva su djeca dobra. Sarah se nasmiješila.
— Nisu sva. Znaš, moj je Garry bio gad od prvog trenutka svojeg života. Cijeli
me život izluđivao, on i njegovi vražji izumi! Jednom je zamalo ubio Bennyja.
Nekoliko je sekundi šutjela, a onda tužno rekla: — Ubili su ga i tako i tako pa je
možda bilo bolje da je umro onda. Jesi li znala da su ga mučili? Mojega Bennyja.
Mojega malog dječaka. Umro je na bolan i strašan način.
Obje su zadrhtale sjetivši se kako je Bennyjeva glava pronađena na Hempstead
Heathu. Na Sarinu su licu bile suze te ju je Sheila nježno grlila oko ramena.
— Nemojte se uzrujavati.
U glasu joj se, međutim, osjećao strah, a Sarah ga je čula.
— To se ja samo prisjećam, godine su to. Mojemu bi Michael sada bilo
šezdesetak godina. Ponekad mi je teško shvatiti koliko sam sama. Moj bi Michael
imao sada točno šezdeset pet godina. Možeš li to zamisliti.
— Nadam se da ću vidjeti kako mi djeca stare.
— I ja sam to željela, ali se nije dogodilo, zar ne? Barem ne za njih —
nasmiješila se Sarah. — Moj bi jadni Michael ionako mrzio biti umirovljenik.
Nasmijale su se njezinim riječima, a mračno je raspoloženje nestalo.
— Moj je Lee uvijek bio dobar dječak. On je samo uvijek slijedio ostale. Imaj
to na umu kada si ljuta na njega, Sheila.
Otišla je napraviti još jedan iz beskonačnog niza svojih čajeva.
Sheila je pozorno promatrala svoju djecu. Tražila je neku Ryanovu crtu
odlučna u nakani da je iskorijeni prije no što se razvije. znala je da ne želi sahraniti
nijedno svoje dijete.
Sat poslije kuća je bila puna ljudi i svi su morali čekati dolazak slavljenice.
Carla je izgledala fantastično, a Sheila, kojoj je ona inače draga, osjećala se pomalo
uvrijeđenom. Ona je nesumnjivo bila danas u središtu. Zapravo su svi primijetili
kako lijepo izgleda, a Carla se šepurila zbog pohvala.
I Benny i njegova djevojka govorili su joj kako je lijepa, a ona je, uhvativši svoj
odraz u ogledalu u hodniku, shvatila koliko se zapustila. Ono što je vidjela
deprimiralo ju je. Nekoć je bila privlačna, a Lee ju je obožavao. Znala je da je još
uvijek voli, no u njihovu je odnosu došlo do zamjetne promjene otkad su poginuli
Terry i Janine.
Vidjela je kako Roy ljubi svoju kćer i sažalila se nad njim. U posljednje je
vrijeme bio poput velikog plišanog medvjedića. Cijeli je život na neki način izašao iz
njega; kao da je s njegovom ženom umro dio njega.
Mahnula je Marge i Dennisu kada su ušli u sobu, Marge još uvijek u svojemu
teškom kaputu od kamelhara i zapanjujućoj šminki. A onda ju je iznenadio nečiji
glas šapnuvši joj tiho u uho: — 0 čemu razmišljaš, i Sheila?
Sheila se okrenula svojemu mužu i spontano ga poljubila. Ugledala je šok i
zadovoljstvo na Leejevu licu i htjela mu reći koliko ga zapravo voli. Koliko joj je žao
što je hladna. Ali prije no što je išta uspjela reći u sobu je ušao nepoznati muškarac.
Bio je dobro odjeven i zgodan, a Sarah Ryan ga je veoma srdačno dočekala. Sheila je
shvatila da je to Tommy Rifkind, Maurin partner, kako su danas nazivali ljubavnike.
Bio je prekrasan, a ona je bila zapanjena osjećajima koje je pobudio u njezinim
grudima. Odjednom joj se činilo da ne može disati, a dok je gledala Carlu kako mu
se glupo smijulji osjetila je stvarni poriv da ode kući, preodjene se i vrati se vitka i
lijepa kako bi je taj muškarac primijetio.
Od te se spoznaje zacrvenjela do korijena kose.
Sarah Ryan promatrala je privlačnog muškarca pred sobom i zaključila da ih
njezina kći, ako ništa drugo, zna izabrati. Bio je prekrasan. Nije bila sigurna za
njegovog tjelesnog čuvara, bio je poput gorile u odijelu, no nasmiješio joj se, a kada
se rukovala s njim napravio je pokret sličan naklonu iz učtivosti koji ih je sve
natjerao u smijeh.
Tommy je zakolutao očima i dobrohotno rekao: — Nervozan je s novim
ljudima. Ovo je moj stari prijatelj Joss Campion.
Benny je udario Jossa po leđima i odveo ga u kuhinju dati mu piće. Sarah je
čavrljala sa zgodnim pridošlicom i s čuđenjem se još jednom zapitala što svi ti
muškarci vide u njezinoj kćeri. Je li to bila hladnoća koje je Maura imala u izobilju?
Ili su to bile goleme grudi za koje se činilo da su dio druge osobe? Iako se Maura
njima nikada nije razmetala, cijeli ih je svijet mogao vidjeti. Shvatila je, međutim, da
je sitničava. Potisnula je ljubomoru podsjetivši se da je ovo pokušaj izgradnje mosta
te se usredotočila na čavrljanje s Tommyjem Rifkindom. Sarah je zaključila da joj se
istinski sviđa i to mnogo. Hoće li on, međutim, biti posrednik koji će navesti njezinu
kćer da dođe k sebi? Sumnjala je u to.
Zazvonio je telefon i najavio Maurin dolazak te je Benny prigušio svjetla. Svi
su stajali u tami čekajući da je Garry uvede u kuću. Tommy je osjećao nervoznu
napetost u sobi i nadao se da neće biti scena. Mrzio je scene bilo koje vrste.
Njegova je žena Gina bila tiha žena, ali njegove su prijateljice uglavnom bile
svadljivice, glasne žene koje su bučno govorile, a još bučnije živjele. Postajao je
prestar za to. Polako je ispijao svoje piće i još jednom pokušao ne gledati Maurinu
nećakinju Carlu koja je bila u seksi odjeći i izazivala ga pogledom. Znao je da će, ne
bude li pazio, upasti u nepriliku.
Tommy Rifkind volio je žene i tome nije bilo pomoći. Takav se rodio.
 Kako to misliš, mama je bolesna? Ako jest, onda sam ja posljednja osoba koju
će htjeti vidjeti.
Garry je postajao nestrpljiv. Cijelim se putem prepirao sa sestrom.
— Želi te vidjeti, jasno? Jebote, Maws, ona je tvoja majka, tebi je pedeseti
rođendan, a ona je starica koja želi vidjeti svoju jedinicu. Samo je pozdravi, to je
sve, a onda možemo na večeru u Ivy.
— Znači u Ivyju je, zar ne?
U Maurinu se glasu osjećao smijeh.
— E, sada sam odao tajnu. Nećeš reći ostalima, zar ne? Obećaj da ćeš se
ponašati kao da si iznenađena? Obećaj mi, Maws!
Kimnula je.
Bili su pred kućom u Ulici Lancaster, a Maura je gledala pročelje, tamu u
sobama i uzdahnula.
— Hajde, obavimo to. No počne li, idem kući, ozbiljno ti kažem.
— Daj, umukni, stara kravo.
— Molila bih bez toga »stara«.
Garry je stavio ključ u bravu te su ušli u kuću. Maura godinama nije bila u
njoj, a poznati miris hrane bio je neodoljiv. Zatim su ušli u sobu i svjetla su se
upalila, a ona je ugledala cijelu svoju obitelj i sve prijatelje među kojima je, u
sredini, nasmiješena i raširenih ruku bila njezina majka.
— Sretan rođendan, dijete.
Sarin je glas bio star i napuknut, ali je zvučao prijateljski. Maura joj je bez
razmišljanja pala u zagrljaj.
Tommy je osjetio kako napetost nestaje iz sobe. Namjestivši smiješak na lice
pokušao je ne gledati previše sočnu Carlu.
No bio je svjestan nje kao i ona njega.
Maura je stajala u vrtu s Tommyjem i Joeyjem. Joss je bio unutra, a oni su se
kladili kada će prestati jesti. Sari se sviđao, njegovo očito uživanje u hrani bilo je za
nju poput melema.
Iako je Maura zagrlila majku, držala se hladno. U dubini duše je znala de će
trebati vremena prije nego obnove stari odnos. To jest, ako ikada budu ono što su
bile davno, prije nego je Maura odrasla i pretvorila se u osobu koju njezina majka
više nije poznavala, koja joj nipošto nije bila draga, a kamoli da ju je voljela. Sarah
još uvijek nije htjela priznati a bila je činjenica što više nije mogla nadzirati svoju
kćer koja je bila glavni izvor nevolja između njih.
Tommy je privio Mauru uza se, a ona mu je to za promjenu dopustila. Inače
bi se u javnosti diskretno odmaknula, no večeras je bila sretna što ih svi vide
zajedno. Nasmiješila se Carli kada je ušla u vrt s velikim tanjurom hrane.
— Hvala, Carla. Hrana je odlična, zar ne?
— Pa, ima je, nema sumnje, puno. Sretna okolnost za tvojega prijatelja,
Tommy. Jede bez prestanka više od dva sata!
Tommy se nasmijao zajedno s njom, a Maura ih je pogledala. Bilo joj je drago
da se slažu, to joj je bilo važno. Carli se svidio kad ga je upoznala, a znala je da se i
njemu sviđa njezina nećakinja. Bilo je veoma važno da budu prijatelji; budu li se
stvari odvijale kako je planirala, često će se viđati. Večeras je okusila ono što je
nedostajalo u njezinu životu, a Maura se nadala da će se uskoro nešto promijeniti.
Sada su svi bili u vrtu, a Benny je objavio svoju vijest. Carol je bila ružičasta
od zadovoljstva, a pomislivši na ono što je djevojka zacijelo osjećala, Maura je na
trenutak osjetila ljubomoru. Imala je dijete koje je raslo u njoj i muškarca koji ju je
volio. U svom je životu Maura to osjećala tek nekoliko sati koji su brzo prošli, ali
dobro se toga sjećala. Terry ju je odbacio dok joj se još vrtjelo u glavi od šoka što je
trudna. Promatrala je lice svoje majke dok je razmišljala o dolasku praunuka, kao i
njezinu radost kada ju je Benny poljubio i zagrlio. Veoma je dugo ignorirao svoju
baku te se Maura sada pitala je li jedini razlog za to bio način na koji je prekinula
odnos s njom. No u sebi je znala da je Benny njezinu majku mrzio iz istog razloga
zbog kojeg je mrzio i svoju. Odviše su gušile.
Nadala se samo da se Sarah neće početi miješati u njezin život sada kada su
ponovno, kažimo to tako, bile u dobrim odnosima.
Abul je poljubio Carol i srdačno se rukovao s Bennyjem. Mauri se sviđao, a i
ona njemu, poštovali su jedno drugoga. Znala je da je on osim nje jedina osoba koja
može obuzdati Bennyja. Bili su prijatelji od školskih dana, a Benny ga je volio poput
brata.
Abulova djevojka Serena široko se osmjehivala, a Maura se pitala što bi učinila
da sazna za njegov ugovoreni brak. Serena je za njega bila komad kojeg je bilo lako
povaliti, a kojeg je upoznao u Five Riversu u Ilfordu. Bio je to uglavnom azijski klub,
no posjećivale su ga i mnoge neazijske djevojke. Samo bjelkinje ili Afrikanke, neke s
Kariba.
Mauri se ponekad činilo da Abula poznaje jednako dobro kao Bennyja, toliko
su dugo bili prijatelji. Kada joj je prišao, rekla je:
 — Borghal lugardi.
Abul se grohotom nasmijao. Upravo mu je na pandžarskon jeziku rekla da je
njegova djevojka Serena zgodna mačka. Serena se nije smijala, podsvjesno je
sumnjala da joj se rugaju.
— Ona mi je samo prijateljica, Maura.
Maura se nasmiješila djevojci.
— Meni djeluje kao da ste više od prijatelja.
Djevojka je, ne znajući kome se obraća, bezbojnim glasom rekla:
— A što vi znate o tome?
Abul ju je pogledao kao da je pred njegovim očima poludjela.
— Ispričaj se istog trenutka.
Glas mu je bio oštar.
Vidjevši komešanje, Benny je došao do njih. Uhvativši Serenu za ruku izveo ju
je iz vrta, a odmah iza njih išao je Abul. Maura ih je pusti nekoliko trenutaka, a
onda krenula za njima. Djevojka je bila mlada, nije mislila ništa loše.
Čula je kako ispred kuće Abul urliče na djevojku: — Dhar kučko!
Maura im je prišla i blago rekla: — Govori ti da odjebeš. Zašto ti ne bih
pozvala taksi, ha?
Gurnula je Abula i Bennyja prema kući.
— Ostavite je. Vratite se na tulum, momci.
Serena je iznenađena gledala kako su odmah učinili ono što je žena rekla.
Znala je kakav ih glas prati; upravo ju je to privlačilo Abulah je faca, gangster, a njoj
se to sviđalo.
Maura je čekala dok nisu ušli, a onda je rekla: — Možeš naći taksi iza ugla,
trebaš li novac?
Djevojka je odmahnula glavnom. Znala je da više neće vidjeti Abula.
— Žao mi je.
Maura joj se nasmiješila.
— Nemoj da ti bude žao. Otiđi kući i ne zaboravi da je Abul gad svih
muškaraca. Oni koriste žene. Čine to sa smiješkom i ljubaznim riječima, no koriste
žene. Uskoro će se oženiti krasnom djevojčicom iz Estana. Mislila sam da bi ti to
bilo drago znati.
Djevojka je pokunjeno otišla.
— To je bilo lijepo od tebe, Maws.
Roy je bio na vrtnim vratima, a ona ga nije ni primijetila.
— Jadna mala cura.
— Ali ovo s djetetom je dobra vijest, ha, Maws? I, naravno, vjenčanje.
Izgledao je tako zadovoljan nakon svega što je prošao da joj je to slomilo srce.
— Lijepo. Ponovno ćeš postati djed, zar ne? Kimnuo je.
— Samo se nadam da ovaj neće biti peder kao Joey. Njegove su riječi toliko
šokirale Mauru da mu nije odgovorila.
— Svi govore da je Benny sličan Michaelu, ali mu je zapravo sličan Joey.
Kylie Minogue sada je treštala iz kuće, a kada su ušli, Maurin je nećak sam
plesao na sredini dnevne sobe.
— Shvaćaš li što mislim, Maws? Peder od glave do pete! Dupedavac baš kao i
Michael.
Mauru je od odgovora spasio Benny koji je počeo plesati s Joeyjem, ali tako
kao da ga ismijava. No Joey nije mario, bio je u središtu pozornosti i uživao je.
Zatim im se pridružila Marge, pa Carla, te se odjednom činilo da se mnoštvo
ljudi preselilo na mali plesni prostor. Maura je vidjela kako se Carla izvija ispred
Tommyja i promatrala njega dok je gledao njezinu nećakinju. Podsvjesno je
pomislila da ga Carla zavodi.
Tommy je zatim ugledao Mauru te se sa smiješkom na licu i novim pićem u
ruci probio do nje. Bio je crven od alkohola i kokaina. Pretpostavila je da ga je
ušmrkao malo s Bennyjem i progledala mu kroz prste. No izraz Carlina lica pratio
ju je ostatak večeri. Nadala se da je to samo piće, jer ako Carla želi Tommyja
Rifkinda, kao što se činilo, pred Mauru se postavljala dvojba.
Nasmiješila se i, ostavljajući dojam da uživa u zabavi. No gledala je kako Benny
pozorno prati što se događa i znala da ništa nije propustio. Bude li potrebe,
porazgovarat će s njim.
Vidio je da ga gleda pa je podigao čašu. Maura mu je uzvratila smiješkom i
podigla svoju.
U tom je trenutku odlučila napiti se. Imala je, za Boga miloga, pedeset godina
i napit će se do daske.
 A to je i učinila.
U tri ujutro spavala je pokraj Tommyja kad je zazvonio telefon. Sneno se
javila, a onda uspravila poput svijeće. Osjetivši da nešto doista nije kako valja,
Tommy se zajedno s njom uspravio u sjedeći položaj.
— Tko je to? Reci, jebote!
Maura je uz tresak spustila slušalicu, a telefon je gotovo odmah ponovno
zazvonio.
— Tko je?
Tommy je na njezinu licu vidio posvemašnju zbunjenost.
— Tko je to, Maura? Daj mi jebeni telefon, ženo.
Ona je opet uz tresak spustila slušalicu, a zatim je maknula zaponac s pištolja.
Izašavši iz kreveta navukla je crni svileni ogrtač i energično se spustila niz stube,
dok ju je Tommy slijedio u stopu. Još uvijek nije rekla ni riječi.
Usrao se od straha, uvjeren da je poziv na neki način povezan s njim. Vidjevši
kako je Maura natočila veliki viski i ispila ga u jednom gutljaju, sarkastično je rekao:
— Zar ti večeras nije bilo dosta? A sada, ženo tko je zvao?
Uperila mu je prst u lice, a u njezinim je očima vidio gnjev.
— Ne zovi me ženo, Tommy. Da me više nikada nisi tako nazvao. A ako želiš
znati tko je zvao, bio je to jebeni Vic Joliff.
Vidjela je da je problijedio i nasmijala se.
— Pretpostavljam da i ti sada želiš piće?
— Ne može biti...
— Bio je. Prepoznala bih taj glas bilo gdje. Nitko ga nije mogao naći kada je
pobjegao iz bolnice, iako osobno vjerujem da se murja nije trudila tražeći ga.
— Što sada hoće? Prošlo je šest godina. Mislio sam da je odustao, umro... Ili
kupio kuću u Španjolskoj. Bilo bi isto.
Maura je uzdahnula.
— Oh, Tommy, ne budi tako jebeno glup. Žena mu je ubijena, njegov vrat
prerezen... Vic Joliff traži osvetu.
Natočila im je oboma piće. Noćas za njih neće više biti sna.
 OSMO POGLAVLJE

Garry se ponašao poput pomahnitalog luđaka, a Tommyja Rifkinda to je jasno

podsjetilo s kim ima posla. Čak je i Joss bio šokiran načinom na koji se Garry
ponašao, a bilo je poznato da i on ima svoje trenutke. Maura i ostali stajali su i
čekali dok Garry nije iskalio žuč, kao da je njegov ispad normalan, kao da to nije
ništa neuobičajeno. Vene na vratu bile su mu izbočene, a na usta mu je izlazila
pjena. Njegova je tamna kosa bila raščupana, neprestano je prstima prolazio kroz
nju, a da je uznemiren vidjelo se i po neprekidnim trzavim pokretima ruku i nogu.
Tommy se još jednom prisjetio kako je umro njegov sin, a od tog saznanja uhvatila
ga je mučnina.
Na kraju je Garry završio udarajući šakama zidove i proklinjući sve, uključujući
i Boga, a disanje mu se postupno smirilo. U tišini male sobe odjeknuo je Leejev glas.
— Smiri se, Garry, razmišljaj glavom, a ne srcem.
— Zajebavaš li me? Kako se itko može smiriti dok je onaj jebeni luđak pušten
s lanca? Od početka sam govorio da bismo ga trebali goniti. A vidi sada.
— Pa, da si možda propisno ispitao Tommyja B. prije nego što je umro mogli
smo možda više toga saznati.
Bennyjev je glas bio tih, a iako su Tommy i ostali očekivali takav komentar,
ipak su bili zatečeni kada su ga čuli. Svi su automatski pogledali Tommyja. Zadržao
je pogled na Bennyju dulje no što je itko očekivao.
Garry je još uvijek bjesnio kada je povikao: — Rekao sam ti, jebote, da je to
učinio Lee! Razbio mu je glavu prije no što sam imao priliku nešto učiniti, da i ne
govorimo o prijateljskom čavrljanju!
Shvatio je da je tu otac Tommyja B. te mu je s poštovanjem kimnuo. Ljutnja
ga je napustila jednako brzo kao što je i došla, a on je duboko udahnuo. Na kraju
krajeva, u sobi je bio mladićev otac, iako je to što se Garryja tiče bio samo posao.
Tommy B. mogao je biti bilo tko. Samo ga je činjenica što je njegova sestra bila s
mladićevim srodnikom natjerala da se potrudi biti uljudan.
— Znate što mislim — srdito je promrmljao.
Lee je bio dovoljno uljudan te je gledao u pod.
Joss je sve iznenadio kada je glasno rekao: — Pa, Vic će dohvatiti sve nas.
Znate koliko je gad lud. Ne budemo li pazili, izvadit će nam utrobu kao ribi. Sjećam
ga se iz starih dana. Vic Joliff je zlopamtilo i, bez uvrede, ne boji se nikoga. Ne
znam zašto mu je trebalo tako dugo, no sigurno je vrijeme iskoristio da skupi novac
i snagu. U šest godina imao je dovoljno vremena da pothranjuje svoj gnjev i smisli
kako će se na najbolji način osvetiti. Svi su momci voljeli i poštovali Jossa zato što
se činilo da ne govori puno, uvijek kada progovori kaže nešto što ima smisla. Mauri,
međutim, nije trebalo predavanje o Vicu Joliffu. Dugo ga je poznavala te je nije
trebao podsjećati, no nadala se da bi to moglo prodrijeti u mozgove drugih.
Naročito Benny nikada nije uistinu shvatio kako je njihov posao funkcionirao, a
trebao je. Sada više nego ikad.
— Sagledajmo to u cijelosti, hoćemo li? — Glas joj je bio tvrd. Vic je izgubio
ženu isto kao što smo mi izgubili Janine i Terryja. — Pogledala je Tommyja i rekla:
— A ti si, kao što svi znamo, izgubio sina. Iz telefonskog poziva jasno je da Vic još
uvijek misli da je netko od nas upucao njegovu ženu, iako se po gradu zna da mi
nemamo ništa s tim. Nikada nisu u potpunosti shvatili Rebekkinu ulogu u svemu
tome. Popodne ću otići do Joea Židova u Silvertown, držim ga već neko vrijeme na
oku. Popriča ću s njim o Vicu. No činjenica je da ni sada nismo ništa pametniji i ne
znamo što je to prije šest godina učinio. Tada se spremalo više zakulisnih igara,
nego što je toga u to vrijeme itko bio svjestan. Sada moramo pokušati razumnije
povlačio konce, a prva će nam postaja biti murja. Ako netko zna,to su oni. Čula sam
da inspektor Billings sada radi u uredu pa ne bi bilo loše da ga još jednom posjetiš,
Benny.
Nasmiješio se. Sviđala mu se zamisao da još jednom vidi tog pedofila.
Odgovarala je njegovu osjećaju za skandalozno. Mogao ga je čak posjetiti na poslu
samo zato da ga razdraži.
Svi su šutjeli dok su se pitali što točno stoji iza posljednjeg događaja. Maura i
njezina braća nikada uistinu nisu vjerovali da je Vic, uz pomoć Tommyja B., jedini
odgovoran za nered, ali do sada im je sve išlo kao po koncu i nitko im se nije
suprotstavio. Dok se ponovno nije pojavio Vic.
Garry se nije dao umiriti. Želio je smrt i uništenje i to odmah. Maura mu je
mogla čitati misli te je opet progovorila.
— Nitko neće učiniti ništa bez moje izričite zapovijedi. Ovaj put moramo sve
usporediti i analizirati kako bismo otkrili što se dovraga, točno događa.
 Svi su kimnuli.
— Što je s nama, Maura? Što želiš od nas?
Tommyjev je glas čudno zazvučao. On se i osjećao čudno primajući zapovijedi
od žene, posebice, od one s kojom je dijelio krevet prije manje od deset sati. Za
Tommyja su žene pripadale dvjema kategorijama, onima kojima se ženiš i onima
kojima se ne ženiš. Još uvijek nije bio siguran u koju bi trebao svrstati Mauru Ryan,
no imao je dojam da je ne bi bilo nimalo briga kako god on odlučio.
— Radit ćeš ono što i svi ostali, Tommy. Ono što ti se kaže, dobro? Progutao
je uvredu od Garryja zato što je morao. No sjećao je se dugo nakon toga. —
Prestani, Garry. Imamo puno neprijatelja i ovako. Ne izazivaj još nevolja.
U Maurinom se glasu čuo prijekor te je čak i Tommy morao priznati kako
najbolje uspijeva obuzdavati svoju braću. Osim, naravno, svetog Michaela. Bilo je to
čudno, ali njemu se uvijek sviđao Michael dok je bio živ; mrtav mu je išao na živce.
Svi su o njemu govorili kao da je neka vrsta čuda. Bio je nasilnik kao svi oni,
uključujući i njega. No ovi su mislili da su bolji od svih drugih. To je Tommyja
ponekad dovodilo na rub živaca. Činilo se da zaboravljaju da je on zbog posljednje
čistke izgubio dijete. Nitko nije razmišljao o posljedicama po njega, je li tako? Uvijek
se, kao i obično, radilo o njima. Tommy B. bio je jebivjetar, ali je ipak bio njegova
krv. Mnogo su govorili o obitelji, ali što je s njegovom jebenom obitelji?
Pogledao je Mauru i vidio da zna što misli. Njezin je poluosmijeh bio blag te
joj je uzvratio smiješkom.
— Svi imamo svoje jade. Dajte da budu za, a ne protiv nas.
Svi su znali na što misli, a Tommy je još jednom bio zapanjen vještinom
kojom je kontrolirala najveće luđake na ovoj strani Watford Gapa.
Vic Joliff se promijenio. Uvijek je bio podao i pokvaren u poslu, ali njegovu je
cjelokupnu osobnost spašavala crta velikodušnosti koja bi se tu i tamo pojavila na
površini kada bi netko bio u nevolji i, naravno, volio je Sandru i djecu. No otkako
mu je umrla žena sve se to promijenilo. Više nije bio velikodušan; bio je, zapravo,
ono što je njegova majka nazivala pokvarenim gadom. No mrzio je kada bi ga
prevarili, mrzio je kada bi ga iskoristili, a upravo mu se to dogodilo. Netko si je
uzeo đavolsku slobodu da to učini, a on to nije želio progutati. Ni pod koju cijenu.
Svaki put kada bi se sjetio toga činilo mu se da bi golim rukama mogao ubiti
nekoga, a kao što su svi znali, za to je bio i više nego sposoban.
Ostavši s malo novca i još manje veza snažno se borio za svoje zdravlje i
hrabro izdržao sve napore. Nakon što ga je njegov stari prijatelj iz policije izveo iz
zemlje, dvije godine imao je pune ruke posla dok se oporavljao, živio u usranim
rupama, dok se napokon nije osjećao dovoljno jak da obnovi stare veze koje su ne
razmišljajući iskoristile novac iz poslova s drogom koje je on namjestio, a njega
pokušali zaboraviti. No on je čekao povoljan trenutak i postupno izvukao ono što je
ostalo od tog novca. Bio je zapanjen brojem ljudi, njegovih takozvanih prijatelja, koji
ne samo što su pretpostavljali da je mrtav nego su se očito tome i radovali. To mu
je uistinu otvorilo oči. Sada su neki od njih i sami bili mrtvi, a ostali nisu bili tako
jaki ga opet naljute.
Vic Joliff se vratio i to u punom smislu te riječi.
Kada bi mu pogled pao na ožiljke na vratu, ponekad bi se razljutio i tada mu
se činilo kako će se onesvijestiti od tjeskobe i potrebe da svima vrati na najgori
način. Kao da se cijeli njegov život sada sveo na to da pronađe ništarije koje su ga
dovele do toga i natjera ih da plate.
Kupio si je vilu na Majorci s nešto novca koje je uspio izvući, a na drugoj
strani otoka smjestio je i majku i brata seronju. Gotovo ih nije viđao. Pazio je da se
ne otkrije, djelomice zato što je to bio dogovor s Billisom, a djelomice i zato što se
nakon Sandrine smrti i izdaje koju je pretrpio pretvorio u osamljenika. Nije mogao
podnijeti društvo ljudi; nije ga trebao. A u osamljenosti i tjelesnoj boli prekršio je
jedno od svojih pravila: kušao je robu. Prije toga nikada nije koristio kokain, sve
vrijeme dok je trgovao kokainom smatrao je da je on isključivo za budale, no u
danima progonstva postao je njegov prijatelj, njegov spas, izvor njegovih
najbriljantnijih zamisli.
Nakon što bi se našmrkao kokaina, stvari su izgledale zapanjujuće jasne, a ono
što je Vic trebao učiniti činilo se najjednostavnijom stvari na svijetu. Rynovi su ubili
njegovu ženu u nekom glupom vraćanju milo za drago. Sada su živjeli na visokoj
nozi od prihoda od najveće distribucijske narkomreže koja je trebala biti njegova.
Došao je tako blizu toga, on i njegova razbojnička banda. I s njima je, naravno,
morao izravnati račune, sada mu mogu biti korisni. Pokrenuo je nekoliko poslova s
drogom koristeći bivše partnere. Ništa preveliko, dovoljno da ih privuče u svoju
mrežu.
Jer Vic Joliff dao je samom sebi obećanje. Svi koji su ga ikada naljutili u
potpunosti će shvatiti što su doista bol i strah. Raznijet će ih jednog po jednog, a
Veliku Kučku sačuvati za kraj.
Nasmijao se samom sebi, isprva tiho, a onda sve glasnije i glasnije dok je teška
koraka gazio po drvenim podovima koji su odzvanjali u uređenom stanu na
Docklandsu, prvom u nizu sigurnih boravišta koja je neprestano mijenjao. Jedva je
čekao da se vrati u grad, u život, da se Vic obrati mladim plaćenicima i izabere
bandu koja će stjerati u škripac narkotržište u cijeloj zemlji. Prava sitnica. Detaljan
je plan bio na sigurnom, u njegovoj glavi.
 Ušmrkao je još jednu crtu kako bi uzveličao vlastitu lukavost i napravio kiselo
lice. Kako to danas rade dop? Trebale su mu još dvije crte prije no što je povratio
raspoloženje i ravnotežu, a on ponovno postao veseli Vic Joliff koji se smiješio pri
pomisli na kaos koji se spremao izazvati.
Benny je s Abulom otišao posjetiti Billingsa na posao. Maura mu je rekla da se
drži podalje od njegovog radnog mjesta, no Benny se znao napraviti gluhim kada bi
mu se to svidjelo. Danas je pomnjivo odjenuo tamnoplavo odijelo, bijelu košulju i
plavu kravatu. I on je poput Abula izgledao kao čestit mlad čovjek. S mukom su
zadržavali ozbiljan izraz lica kada ih je najavila tajnica u civilu koja je izgledala kao
da ju je netko vukao unatrag kroz živicu. Benny je mogao izaći nakraj s ružnim
komadima ako su bili uredni. Ova je bila tipična diplomantica: zapuštena, loših zuba
i neugodna mirisa. Što se njega tiče bila je idealan materijal za policiju.
Pitao se ševi li je Billings. Kao što se znalo, nije imao ništa protiv nasilnijeg
oblika ševe. Ali ne, skinula je školsku uniformu što je značilo da ga ne zanima. Bilo
je zadovoljstvo vidjeti njegovo lice kada su ih uveli u ured. Nevjerica spojena s
čistim strahom. Baš kao što se Bennyju sviđalo.
— Do vraga, jeste li poludjeli?
Billingsov je glas bio tih, tako tih da su ga Benny i Abul jedva čuli, ali i da ga
nisu čuli pogodili bi smisao onoga što je govorio. Benny je izgledao zgrožen.
— Zar vam nije drago što nas vidite? A mi smo se naročito potrudili doći, zar
ne, Abule?
Abul je kimnuo.
— Vi ste jedan stari nezahvalni seronja, gospodine Billingse. — Bennyjev je
glas još uvijek bio ugodan kao i izraz njegova lica i položaj njegova tijela. Nitko tko
bi pogledao kroz stakleni pregradni zid u otvorenom uredu ne bi po Bennyjevu
ponašanju pogodio što se zbiva, no Billingsovo je lice to moglo otkriti. Benny je
kroz stisnute zube rekao: — Ja sam vama poput davno izgubljenog nećaka, je li
tako? Zato se, jebote, nasmij i kimaj dok ti ja govorim što ćeš učiniti.
Billings je bio u takvom šoku da se pitao hoće li mu možda trebati bolničko
liječenje da to preboli.
Benny Ryan, jedan od najzloglasnijih kriminalaca u zemlji, stajao je pred njim
u njegovom uredu kao da je njegovo potpuno pravo biti tu.
Billingsova slomljena i skuhana ruka privlačila je poglede te ju je on
instinktivno privukao na grudi. Podvrgao se dugim operacijama transplatacije kože
te mu je lice bilo tek neznatno pokriveno ožiljcima, no ruka mu nije bila od koristi
osim pri jednostavnim zadacima. Odbio je otići u mirovinu i zatražio da odradi
svojih trideset godina kako bi mogao dobiti otpremninu. Prijatelji su se potrudili da
mu se želja ispuni. No neće mu dugo biti prijatelji otkriju li da poznaje tog mladića,
mladića koji je bio odgovori za njegovu »neobičnu« nezgodu.
Billings je slušao što je mogao prisebnije.
Benny mu se nasmiješio na svoj prijeteći način i prijateljski tonom rekao: —
Eto vidiš, to je bilo lako čak i za tebe. A sad, gospodine, želim da dobro i duboko
promisliš, a onda mi kažeš gdje misliš da bi gospodin Joliff, inače poznat kao Mrtva
Pička, mogao sada biti? Ne moraš odmah odgovoriti. Spreman sam ti udijeliti milost
od deset sekundi.
Glavni inspektor Billings poželio je da se pod njim otvori zemlja i cijeloga ga
proguta. Umjesto toga i dalje se budalasto smiješio i očajno pokušavao ne zavikati
kada je Benny dohvatio njegovu ozlijeđenu ruku što je njegovoj tajnici izgledalo kao
posebice srdačno rukovanje.
Benny je sa zabrinutošću rekao: — Ovo stvarno gadno izgleda. Jeste li za
šalicu čaja? Suho mi je grlo. Abule, pristavi vodu...
— Dobro! Reći ću vam sve što znam, ali to možda ništa ne znači. Rutinskim
je pregledom zabilježeno kako je moguće da je Vic viđen s tipom koji se zove
Stern...
Benny se široko nasmiješio.
— Vidiš, nije bilo teško? Uvijek je zadovoljstvo poslovati s tobom. Čuvajte se,
hoćete li, gospodine Billingse? Ne znam gdje bismo mi bili da u policiji nema ljudi
nalik vama.
Joe Židov bio je star čovjek. Imao je ćelavu glavu pokrivenu staračkim
pjegama, artritične ruke i devetnaestogodišnju djevojku. Bila je ona slatka cura koja
se zvala Camilla, a njega su zbog toga prozvali Charles. Kad je čuo to ime,
nasmiješio bi se.
Joeya vedra narav bila je dio njegova ugleda. Ostavljao je dojam pravog
nienscha — no sve koji bi u to povjerovali čekao je šok. Joe, vlasnik gotovo svih
kockarnica i gostionica u kojima se kockalo na Eas Sideu. Zbog vremena u kojem
živimo imao je osim toga i dva noćna klub. U jednom od njih upoznao je Camillu
— te niz građevinskih parcela. Bila je tu još i agencija za ubiranje dugova i
odlagalište starog željeza. Imao je ljude koji su za njega obrađivali općinske zgrade,
a on ubirao utržak još od drugog svjetskog rata. Joe je bio bogat poput Kneza i
uživao je u tome. Govorio je kako je Camilla treća maloljetnička draga s kojom
izlazi, ali najbolja u krevetu. I opet znak vremena. Mlade bi se djevojke danas
pojebale i s lešom da ima para. To je uvijek izazivalo smijeh, što je on i znao.
 Kada je ugledao Mauru Ryan, toplo se nasmiješio. Oduvijek mu je bila draga,
sve otkad se pograbila s braćom Milano, parom talijanskih seronja, trgovcima
sladoledom koje je polovinu svojega života istinski mrzio. Zapravo mu je Maura
Ryan bila draža od većine ljudi. Bio je blizak prijatelj s Michaelom i nedostajao mu
je, baš kao što mu je nedostajao Joe Riba i ostali iz stare garde.
— Maura Ryan! Prekrasno izgledaš. Sjedni. Što ćeš popiti? Još važnije, što
mogu učiniti za tebe?
Smiješio se, a Maura mu je uzvratila istom mjerom. Došla je na njegovo
odlagalište starog željeza gdje ga se uvijek moglo pronaći po danu. Počeo je s tim
poslom u ratu i od tada je ono postalo pravi zlatni rudnik. Joe je volio staro željezo,
bila je to njegova jaka strana i, naravno, savršen način da se riješi svih onih koji bi
se usudili zaci na njegov teren.
— Dobro izgledaš, momče.
Glasno se nasmijao otkrivajući zube koji su bili stari i žuti, ali, kao što bi
ponosno rekao svakome tko bi pitao, još uvijek njegovi.
— Što da ti kažem? Redovito se seksam i to i od srca preporučujem.
Maura se sada uistinu nasmijala, a Joeu je bilo drago.
— Izgledaš kao da ti treba više smijeha, Maura. Vidim da ti oko očiju nestaju
bore od smijeha.
— Barem neko dobro od cijelog tog ludila! Njezina ga je dosjetka ponovno
nasmijala.
— Eh, vi žene, uvijek trčite za mladošću.
— Iz onoga što čujem o Camilli ni ti ne zaostaješ u tom smislu!
Nasmijali su se poput starih prijatelja, a onda ju je pogledao i iskreno rekao:
— Istini za volju, trebao bi mi Arnold Schwarzenegger da mi ga digne, Maura, ali
drago mi je da svi misle kako još to radim. Muškarci mi zavide, žene mi se smiju.
No star sam i sada živim za to da vidim zadovoljstvo na licima drugih.
Maura je shvatila što misli. Bio je u dobi kada je poštovanje drugih bilo sve što
mu je ostalo. Bilo mu je, kao i uvijek, važno kako ga drugi doživljavaju.
— Što mogu učiniti za tebe? Opet nevolje?
Ona je kimnula, a smiješak je nestao iz njezina glasa i očiju. Joe Židov uvijek je
smatrao da na ženi nikada nije vidio ljepše oči od Maurinih. Onako duboko
postavljene i blistavo plave bile su oči za kojima je svaka žena žudjela. Sada su bile
čelično plave, a u njima se odražavala duboka tuga. Ta je tuga godinama bila ondje.
Pitao se shvaća li to dok se gleda?
— Nevolje s velikim N. Vic Joliff ide okolo i prijeti mi.
Joe Židov je uzdahnuo.
— Vic je velika faca, Maura. Ali to je stara stvar, zar ne?
— On još uvijek misli da znam tko mu je ubio ženu.
— A zar ne znaš?
Te su jednostavne riječi rekle Mauri sve što je trebala. Unatoč svim naporima
njezine obitelji da proširi informaciju o ubilačkom pohodu Tommyja B., stara je
izreka »gdje ima dima, ima i vatre« očito još uvijek vrijedila u kriminalnom
podzemlju.
— Misliš li doista da bih ja ikako mogla biti povezana s ubojstvom jebenog
civila, Joe? Pa daj malo poštovanja nakon svih ovih godina prijateljstva.
Obzirno je rekao: — Možda ne ti osobno, nego netko tko ti je blizak, Maura?
Namrštila se.
— Kao na primjer?
Oštrina njezina glasa podsjetila ga je s kim točno ima posla te se s naporom
nelagodno nasmiješio. Uvijek je smatrao sramotnim način na koji je ogrubjela u
tako ranoj dobi. Sjećao se kako ju je njezin brat Michael vodio sa sobom dok je
sakupljao najamnine, bila je lijepo, nježno dijete. Sad je, potpuna ništarija.
— Kako bih ja to znao? Bilo je to retoričko pitanje.
— A da te je čuo moj brat Garry retorički bi dobio po uhu, zar ne? Ljubazno
je primio prijetnju. To je bilo to. Činilo se, međutim njega je rastužilo to što on i
Maura razgovaraju tako nakon svih godina poznanstva.
Hladno se nasmiješila.
— Što je s Rebekkom Kowolski? Sjećaš li je se, Joe? Stvarno je nekoga
raspizdila, zar ne?
Podigao je ruke.
— Rebekka, Rebekka... uvijek me pitaš za nju. Već sam ti rekao da je bila
samo pohlepna. Htjela je živjeti kao kraljevna, a muž joj je zarađivao samo bubches.
Pretjerano je zaglibila s ruskim lihvarima. Bila je to užasna tragedija. Što još da ti
kažem? Nije imala nikakve veze s tvojim problemima. Kunem ti se životom.
Zagledala mu se u oči i izgovorila riječi za koje je znala da će zauvijek uništiti
njihovo prijateljstvo. Lagao ili ne, morala je to učiniti. Ne smije riskirati da izgleda
kao netko koga se može lako prijeći jer su inače svi gotovi.
— Saznam li ikada nešto drugo, doći ću po tebe, Joe.
Njegovo se staro lice rastužilo, a on ju je s teškom mukom pogledao u oči.
— Da je moralo doći do ovoga... držat ću to na umu, vjeruj mi. I Maura...
čuvaj leđa, molim te, dušo moja.
Vic Joliff ušao je u Le Marais sa svojim novim najboljim prijateljem i
saveznikom Jamiejem Hicksom. Nastala je opća strka kada su ljudi shvatili tko je on,
oni koji su se bavili istim poslom brže su to shvatili od drugih. Taj je restoran na
dokovima bilo mjesto na kojem su momci iz Cityja susretali kriminalni svijet Essexa
i Londona. Chandlery Warf bilo je omiljeno sastajalište mnogih oružanih pljačkaša i
trgovaca drogom koji su sklapali poslove na gotovo isti način kao što su mešetari i
računovođe sklapali svoje; uz ukusnu večeru i dobru bocu vina. Svijet se promijenio,
a život je za trgovce koji su kupovali za gotovinu bio ugodan. Većina njih dobila bi
godinu i pol kada bi ih uhvatili u njihovim sramotnim operacijama te su oni, prema
poslovici, kovali željezo dok je vruće.
Vic je znao da je za kriminalce to kao da se pojavio na udarnim vijestima te je
uživao u prikrivenim pogledima i ogovaranju koje je slijedilo. Ryanovi će za nekoliko
sekundi doznati da je tu, no on i Jamie otišli su nakon jednog pića i cigarete.
Garry je stigao dvadeset minuta nakon što je Vic otišao. To što je Garry Ryan
došao osobno bilo je dovoljno znakovito za sve koji su nešto značili. Vic se
poigravao, a budući da su u igri bili Ryanovi i on, scenarij bi mogao postati veoma
opasan. Samo su to popodne otvorene dvije oklade. U oba su slučaja Ryanovi bolje
stajali. Ali s neznatnom razlikom. Vic Joliff bio je faktor s kojim se moralo računati,
što su svi koji su ga poznavali imali na umu.
Jamie Hicks? Jesi li siguran?
Maura je bila zapanjena onim što je čula. Garry je bio bijesan.
— Naravno da sam siguran, jebote! Mršava pizda! Što sam sve učinio za njega
kada je bio u zatvoru! Učinio sam sve kako bi dobio nešto novca, vlastitu ćeliju i
redovitu cugu. Puno sam novca dao da bi on mogao mirno spavati, a taj seronja
ima muda pojaviti se s Vicom Joliffom. E pa, Maura, to je to. Pokušali smo nježnim
pristupom. Sada je vrijeme da proradi jebeno oružje, a svi koji bi mogli znati kada
su rođeni u ozbiljnim su problemima.
Maura koja je inače bila glas razuma kimnula je pokoravajući se sudbini. Garry
je za promjenu imao pravo. Vic se prestao skrivati, a oni su morali zauzeti javni
stav. Prošlo joj je kroz glavu kako postaje prestara za to, a ta ju je spoznaja pomalo
deprimirala. Željela je samo otići kući i poševiti se, no sudeći prema Tommyjevu
ponašanju imala je osjećaj da je to posljednje što ima u planu. Bio je uvrijeđen, a
ona ga nije mogla kriviti.
No što bi doista mogla učiniti? Još je jednom morala pripaziti na braću. Svi su
oni bili previše umišljeni, a da bi ih mogla ostaviti.
Garry je bio dovoljno lukav, ali odviše nagao da bi ikada mog postati pravi šef.
Nije imao dovoljno hladnu glavu da ispravno promisli o svemu. Benny, ah, Benny je
bio Benny i time je sve bilo rečeno. Lee, Bog mu pomogao, Lee je imao manji
kapacitet mozga od retardiranog komarca, Roy je bio na više tableta nego velški
trgovac crackom, a šljakeri su bili šljakeri. Među njima nije bilo budućih
Machiavellija. Stoga je, kao i obično, sve bilo ostavljeno njoj, a to ju je, u najmanju
ruku, počelo iscrpljivati.
U trenucima poput ovih pitala se zašto se uopće trudi.
Carla i Joey išli su Portobello Roadom. Ulica se veoma promijenila od njezina
djetinjstva, no njoj su se za razliku od Maure promjene sviđale. Carli se sviđalo biti
u društvu poznatih ljudi. Dok su hodali, privukla je nekoliko pogleda punih
divljenja. Nije se obazirala na njih. Na pameti joj je bio samo jedan muškarac i iako
je znala da je to krivo, da samo može izazvati nevolje, Tommy Rifkind već je
mjesecima ispunjavao njezine misli. Bio je Maurin ,ona je to znala. Ali u ratu i
ljubavi sve je dopušteno, zar ne? Misao je međutim, nije uspjela razveseliti. Maura
ne bi dobrohotno gledala na Carlino udvaranje njezinom čovjeku. Bio bi to pravi
rat.
Maura je ostavljala dojam da je draga i mila, ali u sebi je bila nemilosrdna, a
Carla je to oduvijek znala. No pri samom pogledu na Tommyja srce bi joj počinjalo
brže tući, a poznavajući Mauru onako kako ju je poznavala, Carla je mislila da
njezina suparnica za to baš ne mari. I to od svoje sedamnaeste. Koliko je puta čula
priču o Maurinu pobačaju i kako se nakon toga priključila obiteljskom poslu?
Njezina ju je baka toliko puta zabavila tom pričom da je doslovno bila ugravirana u
Carlinom srcu.
Sama Maura nikada o tome nije govorila. Tijekom godina razgovarale su o
svemu ostalom, a ona je priznavala da je Maura bila dobra prema njoj još od
djetinjstva, kada su je Maura i njezina baka uzele od Jani nakon što ju je ozbiljno
istukla. Carla je znala da bi trebala biti zahvalna. I koliko bi dugo, za Boga miloga,
ta zahvalnost trebala trajati"! Bila je odrasla žena sa sinom i nije postajala mlađa.
Znala je da je Tommy promatra. Razumni dio nje govorio joj je da bi je svaki
muškarac gledao da se tako ponaša prema njemu, no unatoč tome bila je sigurna da
i on osjeća neku povezanost.
 Ali čak i da osjeća, što bi moglo ispasti iz toga?
Igrala se vatrom i to je znala, no prošlo je mnogo godina od kada je neki
muškarac na nju tako djelovao te je bila odlučna u nakani da iz toga izvuče što više
može.
Ugledavši lijepu bijelu haljinu u izlogu, Joey joj je skrenuo pozornost na nju.
— Oh, mama, baš je za tebe!
Gledala je. Bila je to uistinu lijepa haljina koja kao da je bila načinjena za nju.
— Tommyju će iscuriti oči!
Glas njezinog sina bio je ženskast i visok. Za promjenu je nije ozlovoljio.
Zagrlila gaje.
— Zloćko, zloćko. Joey se nasmiješio.
— Ti si, majko, zloćka i sretno ti bilo. Ali pazi se. Znaš, Čudesnoj Mauri neće
biti drago kad sazna da loviš nešto što doživljava kao svoje.
Carla se nervozno nasmijala.
— Da je probam?
— Bio bi zločin da to ne učiniš, ženo.
Poput školarke ušla je za njim u dućan. Smijuljili su se i smijali dok je
probavala haljinu. Bio joj je više kći nego sin, a Carla je shvatila da uživa u tome.
Haljina joj je savršeno pristajala te ju je ne dvojeći puno kupila.
Glasić u njoj upozoravao ju je i izjedao, no ona ga je isključila. I ona je zacijelo
imala pravo na malo sreće kao i Maura? A osim toga, rekla je samoj sebi, to je samo
malo koketiranja i ništa više.
Potisnula je glas koji je vikao protiv nelojalnosti i izašla na ulicu sa sinom dok
je u svojoj znojnoj maloj ruci čvrsto držala vrećicu. Nije joj palo na pamet da je
haljinu platila novcem koji je namaknula Maura. Mjesečnu apanažu nije doživljavala
kao novac koji joj netko daje. Za Carlu je to bio novac koji joj je pripadao. Ona je
na kraju krajeva bila Ryan. Zasluživala je dio obiteljskog bogatstva. A kad bi o njoj
ovisilo, dobivala bi mnogo veći dio. Činilo joj se da joj Maura ne da je ni polovinu
onoga koliko joj je trebalo za održavanje njezinog skupog novog načina života.
Te su se misli rojile po glavi Carle Ryan dok je išla prema svojemu novom
novcatom mercedesu SLK i vozila se kući.
 DEVETO POGLAVLJE

Maura je došla do općinskih kuća u Essexu gdje je, kao što je znala, živjela
žena Jamieja Hicksa. Prošlo je puno vremena otkako je posljednji put bila u toj kući.
Kada je Jamie dobio sedam godina za posjedovanje vatrenog oružja radio je za
Ryanove te se ona pobrinula da Danielle bude zbrinuta. Garry je pazio na Jamieja.
Maura se uvijek dobro slagala s Danielle i voljela je. Udala se mlada i rađala
djecu alarmantnom učestalošću. Nekoć lijepu, nasmiješi bezbrižnu djevojku
prirodno plave kose ubrzo je zamijenila nervozna žena koja ne samo što je imala
previše kilograma nego je i previše davila. Stoga se Jamie sve rjeđe i rjeđe
pojavljivao u kući.
Mauru je zapanjivalo kako većina tih žena ne shvaća da djeca razdvajaju
parove — barem mnogo njih. Većina muškaraca u duši su i dalje djeca i žele da se
na njih pazi. Žena sa šestero djece nema vremena za sebe, kamoli za muža.
Uzdahnula je pri pomisli na to koliko je puta Danny izvukla deblji kraj iz Jamiejevih
veza. Čak je i u zatvoru jurio za ženama, jednom se Danielle pojavila u posjetu u
istražnom zatvoru kad i jedan od njegovih komada. Cura je bila u visokoj trudnoći i
na glas je govorila o cilju svojega života. Danielle ju je udarila kao što je tijekom
braka udarila veliki broj drugih djevojaka. Čak je i Jamie bio na oprezu kad bi
izgubila živce, a to je zasigurno bio prizor. Danielle se smijala, bila je ljubazna i
zabavna, ali jao onome tko bi je uzrujao. Tada bi postajala netko s kim je trebalo
računati, sitni, debeli borbeni stroj koji je čak i Garryja naveo da duhovito primijeti
kako bi se, ako poželi, mogla pridružiti obiteljskom poslu, budući da bi mu dobro
došao pristojan tjelohranitelj — to je bilo nakon što je dobila sudski spis zbog
nanošenja tjelesnih ozljeda socijalnoj radnici.
Maura je, međutim, znala da je Danielle u osnovi ono što je Jamie od nje
učinio. Svaki dan njezina života bio je borba za opstanak. Jamie nije bio velikodušan
s novcem, barem ne prema svojoj ženi. Još je uvijek tražila socijalnu pomoć zato što
ga tako često nije bilo. Jamie je prelazio kilometre zbog dobre ševe, što bi znao reći
kada bi bio pijan, a onda bi zaboravi svoju obitelj. Sve dok se na kraju, nezadovoljan
i bez prebijene pare, doklatario kući, a Danielle ga primila natrag.
Maura je ušla u obiteljsku jednokatnicu — vrata su rijetko bila zaključana —
i prijateljskim glasom povikala: — Sve u redu, Danny. To sam ja, Maura.
Danielle se sjurila niz stube. Bila je bez daha kao i obično i, kao što je Maura
sa žaljenjem primijetila, u visokoj trudnoći. Opet kao i obično.
— Bok, stara. Upravo sam mislila na tebe. Dođi, popit ćemo čaj. Maura je ušla
za njom u malu kuhinju i sjela za bar koji je više bio prozor za serviranje jela iz
kuhinje. S tog je mjesta pogledom prešla po razbacanim dječjim stvarima. Namještaj
je bio star i prljav, a to ju je ozlojedilo budući da je znala kakvu je pozamašnu
svotu Jamie zaradio. Umjesto ove kuće trebali su biti negdje u lijepo uređenoj kući.
Sam Bog zna da ju je novcem koji je godinama zaradio od Ryanovih mogao kupiti
pet puta. Bio je pizda, a kada ga pronađe, reći će mu što točno misli o njemu.
Stavivši okrnjenu šalicu jakog čaja na šank Danny je veselo rekla: — Dakle,
gdje je gad? Poslao te da izvidiš teren, zar ne?
Od zadovoljstva u njezinom glasu Maura se osjećala užasno. Danny je toliko
željela to govno, eto što je mislila o njemu, a on ju je doveo ovako nisko, doveo u
ovu kuću i onda je ostavio ne pomislivši ni na trenutak ni na nju ni na svoju djecu.
Maura je otpila gutljaj vrele tekućine, a onda odgovorila.
— Nadala sam se da ćeš mi ti reći gdje je. Danny je izgledala uznemireno.
— Zar Garry ne zna? On uvijek zna gdje je ispičutura.
Danny se smiješila; Maura je znala kako se nada da će čuti točno ono što je
htjela. Osjećala je kako nasmiješenu djevojku nasuprot njoj hvata panika i toliko joj
je bilo žao da je mogla zaplakati.
Maura je odmahnula glavom.
— Izgleda da odnedavno radi za drugu stranu, Danny.
Sada se na Dannynom nadutom licu vidio samo strah i zabrinutost. Bila je
dovoljno inteligentna da zna da je Jamie u velikim govnima ako ga Maura osobno
traži.
— Kako to misliš? — rekla je u strahu. Maura je slegnula ramenima.
— Ono što sam rekla. Sada je s Vicom Joliffom. Jučer su ih zajedno vidjeli u
Le Maraisu. Čini se da mu više nismo dovoljno dobri. I Garry i ja želimo popričati s
njim. Moramo razjasniti neke stvari.
— Kao na primjer?
 — Kao na primjer koji kurac Vic Joliff želi od njega.
Danielle je osjetila kako gubi hrabrost pri pomisli na ono u što ju je Jamie
uvukao ovaj put. Mnogo je puta dovukao nevolju na njezina vrata: druge žene —
neke s djecom, utjerivače dugova, murju. No nikada joj se prije nije činilo da je u
pravoj opasnosti. Sve dok Maura Ryan, s kojom se dobro slagala, nije došla i sjedeći
u njezinoj kuhinji upitala gdje je gad. Na svoj je spretan način rekla Danielli i da će
onih nekoliko funti koje je redovito dobivala svakog tjedna nestati zato što se Jamie
priključio drugoj strani. Kad joj dopadne šaka, Danielle će tu pizdu lansirati u
stratosferu. Instinktivno je položila ruke na svoj zaobljeni trbuh.
— Nisam ga vidjela, Maura. Mislila sam da si došla da mi kažeš da dolazi kući.
Počela je plakati, tiho i bez suza, a zbog smrtne tišine plač je bio još snažniji.
Maura joj je pripalila cigaretu. Znala je da je Danny pušila! Čak tijekom svih
svojih trudnoća. Djevojka ju je zahvalno uzela. Gotovo je popušila do kraja kada je
progovorila.
— Pizda. Znaš li da ga ponekad mrzim? Dolazi i odlazi kao da je ovo hotel.
Koristi mene i djecu, a onda nestane ne razmišljajući o tome kako ja izlazim nakraj.
Sada sam uz sve ostalo izgubila i pare koje mu Garry svaki tjedan istrese, a ovisim
o njima, Maura, jebote, ovisim o njima. Plaćam toliko toga, zajmove koje je uzeo za
Božić, a sinoć mi je tu bio Trevor T; koji ga traži zbog kockarskog duga. Prijetio mi
je i ostalo. Rekao je da će upotrijebiti nož ne kažem li mu gdje je Jamie. Sreća je
htjela da je u trenutku ušao moj mali Richie; mislim da se loše osjećao zato što je
dopustio da dijete to vidi. Trevor nije loš tip, samo hoće svoju lovu. A sada mi ti
kažeš da više nemam ni vašu zaštitu zahvaljujući Jamieju, mršavom dvoličnom
govnu!
Maura ju je pustila da govori. Znala je da se djevojka mora ispuhati.
— Prošli mi je tjedan došao socijalni radnik. Moj najstariji, istukao je nekog
dječaka u školi i slomio mu zdjelicu, ukrao motor i vrijeđao pandura. Za dva tjedna
moram s njim na sud i to kada mi je termin za porod! Rekla sam mu: »Petey, s
imenom Hicks bit ćeš prirodna meta za murju.« On, međutim, misli da je jebeni
Jamie zakon. To dječaci misle ne?
Sada je uistinu plakala dok su je potresali jecaji, a Maura ju je jednom rukom
nježno zagrlila.
— Novac će i dalje dolaziti, obećavam, u redu? No ti mi zauzvrat moraš
obećati jednu stvar. Ako se Jamie pojavi, moraš me obavijestiti. I bolje da
porazgovara sa mnom nego s Garryjem ili Bennyjem. Njih je stvarno raspizdio.
Jasno ti je što govorim, je li tako? Nemoj mu reći da ćeš me zvati, samo me krišom
obavijesti.
Danielle je nekoliko dugih mučnih trenutaka gledala u Mauru, a onda upitala:
— Hoće li ga Garry ubiti?
U njoj se ponovno javljala histerija te ju je Maura žurno umirila.
— Naravno da neće. No, znaš, možda će mu morati dati lekciju. Preveslao nas
je u velikom stilu i ne možemo prijeći preko toga.
Danny se opustila.
— Maura, možeš li mi učiniti uslugu? Nasmiješila se.
— Naravno, Danny, što želiš?
— Ako ga nađete slomite mu jebene noge. Tako barem neko vrijeme neće
nikamo otići.
Govorila je to napola u šali, napola ozbiljno, a Maura se još jednom sažalila
nad njom. U takvim joj je trenucima bilo drago što nema djecu. Zbog njih se nađeš
u situacijama kojima bi se čovjek mogao nasmijati da nisu tako tragične. Mauru je
boljela duša pri pogledu na tu lijepu djevojku koja je zbog muškarca dospjela tako
nisko, a najgore od svega bilo je to što je znala da bi Danny, da je Jamie tada ušao
kroz vrata, pala na koljena i zahvalila Bogu što joj je uslišao molitve.
No da je bilo po Maurinom, Jamie Hicks više ne bi došao kući.
Sarah i Sheila bile su na ranoj misi, a onda se vratile kući i počele pripremati
ručak.
— Frizura ti je prekrasna. Sheila se zadovoljno nasmiješila.
— Hvala. Koštala je pun kufer, ali je vrijedilo.
— U posljednje vrijeme izgledaš posve drugačije. Da te ne poznajem, rekla bih
da je muškarac na vidiku!
Sarah se nasmijala vlastitoj dosjetki, ali Sheila nije. Znala je da je izgled, koji se
beskrajno svidio Leeju, promijenila zbog Tommyja Rifkinda. Bila je budalasta žena i
to je znala, no bolje se osjećala kada je dobro izgledala, a Lee je mislio da je
čarobna. On je, međutim, mislio da izgleda čarobno i u radničkoj jakni i gumenim
čizmama. U tome je i ležao dio njihovih problema. Bilo je teško sve vrijeme biti
obožavan, posebice kada ti nisi više mogao obožavati tu osobu.
Začuvši kucanje Sarah je otišla otvoriti vrata, a Sheila je zapanjeno gledala
kada je u kuhinju uvela velikog ćelavog muškarca koji je nosio golemi buket cvijeća.
Imao je privlačan osmijeh, grlio je i ljubio Saru koja je u tome uživala.
 — Kako si, djevojko?
Govorio je glasno i srdačno, a Sarah je bila izvan sebe od sreće. Sviđalo joj se
iskazivanje pažnje, a taj ju je čovjek iskazivao u velikom stilu.
— Dobro izgledate, gospođo Ryan. Došao sam vas pozdraviti. Bio sam u
blizini i pomislio, ma moram vidjeti kako mi je moja dražesna gospođa Sarah. Bilo
mi je žao kada sam čuo za vašeg muža, gospođo Ryan. Bio je on dobar momak. Bio
sam tada u istražnom, ali sam se u zatvorskoj kapelici pomolio za njega.
Sarah je gotovo proplakala od sreće. Taj ju je se čovjek sjetio, i to ju je
razdragalo.
— Ma pogledaj ti to cvijeće! Bože moj, fantastično je. Hvala, ti. Mnogo ti hvala
što si se sjetio starice kao što sam ja!
Nedvojbeno je koketirala, a Sheila je zapanjeno gledala svoju svekrvu. Sarah je
stavila cvijeće u veliki sudoper pokraj prozora i povikala — Sjedni pa ćemo popiti
čaj. Ili da ti dam pivo?
Sheila ih je promatrala zabavljajući se i sa smiješkom. Neki od tipova koje su
momci poznavali bili su grozni. Većina bi ljudi ovu mrgu samo pogledala i dala
petama vjetra, no Sarah je, unatoč tome, postupala s njim kao s davno izgubljenim
sinom. Samo su ožiljci na njegovom vratu bili znak da je u nevolji.
— Nemam vremena, draga. Ali obećavam, sljedeći put. Samo, nisam mogao
proći pokraj vrata a da ne pozdravim i iskažem poštovanje ovoj dražesnoj dami.
Sarah je sada bila gotovo na rubu nesvjestice.
— A tko je ova dražesna dama?
Dok je to govorio nasmiješio se Sheili i netremice je gledao svojim malim
crnim očima. Nesumnjivo se znao ponašati, mogao je u čovjeku izazvati osjećaj kao
da mu je jedino do tebe stalo.
Sarah se rukom udarila po čelu.
— Kako sam nepristojna! Ovo je Leejeva žena Sheila.
Čovjek je nježno uhvatio Sheilu za ruku koja se posve izgubili njegovoj
golemoj i žuljevitoj.
— Drago mi je, gospodine...
— Joliff, Sheila. Zovem se Vic Joliff. Nemoj zaboraviti reći Lee je li da nećeš?
Reci mu da ga jedva čekam vidjeti i da ću se javiti.
Još je jednom zagrlio i poljubio Saru, a onda je otišao. Kuhinja se činila
praznom bez tog golemog, začudno dobrodušnog lika i gotovo pretihom.
— Kakav tip!
Sarah ju je lagano pljusnula po ruci.
— Vic je dobar. Bio je divlji kao mladić, ali, s druge strane, nisu li svi?
Bila je oduševljena što je se sjetio na takav način. A cvijeće! Još se uvijek
sjećala njega i Michaela kada su bili mladići, kao i Gerryja Jacksona, Michaelova
najboljeg prijatelja. Svi su davno bili prijatelji.
Voljela bi da se može vratiti u to vrijeme, ali sa sadašnjim iskustvom. Kako bi
sve drugačije bilo! Uzdišući od sreće, počela je stavljati cvijeće u vaze. Vic Joliff joj
je uljepšao dan. Starih se ljudi ne sjete često na ovakav način, a kada se to dogodi,
oni se još jednom osjećaju posebni i željeni, kako se Sarah u posljednje vrijeme
rijetko osjećala.
Tommy i Maura bili su u njezinoj novoj kući. Posjed je kupila pet godina prije
toga i iznajmila ga. Sada se na neko vrijeme uselila u nju. Bila je to dobra baza i,
iako to nikada nije rekla, glasno laknulo joj je što više nije živjela s Carlom i
Joeyjem. Promjena se sviđala i Tommyju, što ju je veselilo.
Promatrala ga je dok su jeli. Bio je poseban primjerak muškarca i jednim je
svojim dijelom znala koliko je sretna što ga ima. S druge strane nije zapravo znala
želi li muškarca u tako složenom trenutku svojega života.
S njom je uvijek bilo tako. Michael je uvijek govorio da je ona više muško
nego većina muškaraca, a ona se, ne po prvi put, pitala je li imao pravo.
— Što misliš o Joliffu, Maura? Zatvorila je oči ražalošćena.
— Kada bih se sama mogla naći s Vicom, iskreno mislim da bih ga mogla
dozvati pameti. Uvijek sam mu se sviđala, kao i on meni. U mnogočemu smo slični.
Vic je rođeni nitkov, ali Sandrina ga je smrt posve uništila. Treba nekoga koga će
okriviti i kome će se osvetiti. To razumijemo i ja i moja braća. I mi bismo morali
učiniti isto da pogine netko iz naše obitelji. Da bi stvar bila gora, nije ga bilo šest
godina, a poznavajući ga onako kako ga poznajem, to mu je sve vrijeme poput raka
trovalo dušu. Kao i većina ljudi pretpostavljala sam da je mrtav, ali nije, je li tako?
Veoma je živ i, kao što bi Garry rekao, nisu mu sve koze na broju. Misli da ispravlja
ono što je krivo. Moramo ga natjerati da uvidi kako griješi.
— Misliš, ubiti? Tommyjev je glas bio tih. Maura je slegnula ramenima.
— Bude li potrebno. Pogledala je Tommyja u oči.
— Zar ti ne bi želio da su mrtvi oni koji prijete tebi ili tvojoj obitelji?
 Onaj trenutak kada je u njegovim očima ugledala bol shvati da je pogriješila.
Bilo joj je žao zbog nespretnosti te je, zgrabivši ga za ruku, rekla: — Žao mi
je zbog mladog Tommyja B. Voljela bih da je bilo drugačije. Jer će to uvijek biti tu,
zar ne? On je tu, između nas, poput tihog duha.
Bio je to prvi put da je jedno od njih, dok su bili nasamo, spomenulo što se
dogodilo njegovom sinu. Maura se pitala kakve će biti posljedice, no znala je da sve
to treba reći prije no što se još više zbliže.
— Ne krivim tebe, Maura, ako je to ono što želiš znati.
— Koga onda kriviš, Tommy?
Bilo je to pošteno pitanje, ali je njemu na njega bilo teško odgovoriti. Oboje su
znali da će odgovor odrediti vrstu njihovog budućeg odnosa.
Neko je vrijeme šutio, a onda tiho rekao: — Rekao bih da krivim njega,
Maura. Krivim ga zato što je bio mlad, glup i drzak. Krivim ga što je odbacio svoj
život i slomio srce svojoj majci, što nije zaslužila. Eto njega krivim. No lagao bih ti
kada bih rekao da ponekad ne mrzim Garryja zbog onoga što su učinili, iako bih, da
moram, i sam učinio isto.
Bilo joj je drago što je na glas rekao što misli, no duboko u sebi pitala se hoće
li to biti dovoljno. Ipak je pokopao svoje dijete, a čak i ako je dijete bilo dvolični
seronja koji je dobio sve ono što je tražio, i dalje je Tommyjev sin i to ništa neće
promijeniti.
— Hoće li se to ispriječiti između nas, što misliš?
Tužno je odmahnuo glavom.
— Nadam se da neće, Maura. Meni je sve to tako dobro. Nakon Gine pitao
sam se hoću li ikada više naći nekoga do koga ću uistinu držati. Priznajem da
ponekad imam problema kad te vidim kako upravljaš mojima i poslovima. No znam
da si to uvijek radila i to poštujem.
Pogledao je prelijepu kuhinju od bijelog hrasta u kojoj su sjedili. Bio je bogat,
ali ne u istoj ligi s njom. Ova je kuća bila velika kao i njen reprezentativni dom u
Liverpoolu, a sve dok nije došao na jug posjetiti ženu bio je manje-više zadovoljan
onim što je imao. Sada se često osjećao nezadovoljnim. S velikom bi teškoćom
pratio njezin životni stil i to je znao. Ta je kuća bila samo jedno od njezinih
ulaganja u nekretnine. Njezin glavni dom u Essexu bio je golemi posjed koji je
doslovno mogao riješiti krizu stanovanja u Londonu. Nije u njemu živjela sve otkako
je eksplodirala bomba. No znao je da je cijeli život naporno radila kako bi postigla
taj stil života koji je poštovao. Ipak, to ga je katkad peklo. Na jugoistoku se nije
događalo ništa bez izričitog dopuštenja te žene. Čak je i on morao lijepo zamoliti
prije no što bi opljačkao banku ili poštu i dati joj mali postotak za tu povlasticu.
Muškarac se zbog toga osjećao oslabljen, a taj se osjećaj njemu nije sviđao.
Uhvatila ga je za ruku.
— Stalo mi je do tebe, Tommy, veoma mi je stalo do tebe.
— Ja osjećam isto, Maura. To znaš.
— Terry je imao problema s mojom obitelji... s poslovne strane. Tommy se
zlobno nasmijao.
— Pa naravno. Hoću reći, jednom murjak... Vidio je izraz njezina lica i
uzdahnuo.
— Oprosti.
Maura se umorno nasmiješila.
— Ništa. Momci su to isto mislili.
Stavio joj je prst pod bradu i privukao joj lice k sebi. Dok ju je nježno ljubio
slobodnom je rukom milovao njezinu svilenu kosu. Volio ju je kada je bila ovakva.
Ranjiva. Ženstvena. Onakva kakva je prema njegovom mišljenju žena trebala biti.
Osjetio je uzbuđenje koje je njezin dodir uvijek izazivao u njemu i shvatio da će
ostati do kraja.
Odmaknula se prva kao i uvijek.
— Što si vidjela u njemu, Maura?
U njegovom je glasu čula iskrenu zbunjenost i duboko promislila prije no što
mu je odgovorila. Bila je krajnje iskrena.
— Poznavala sam ga još kao djevojka. Upoznali su nas prijatelji, moja
prijateljica Marge mi ga je namjestila. Nisam znala da je pandur, a kada sam
saznala, bilo je prekasno. Do ušiju sam bila zaljubljena u njega.
Rekla je to tako jednostavno da je Tommy osjetio sažaljenje prema djevojci
kakva je nekad bila i njezinim uništenim snovima.
— Zatrudnjela sam, a prije no što sam mu to rekla on je saznao za Michaela
koji je već tada bio faca. Zapravo sam zapanjena koliko je to trajalo, a da nas nitko
nije otkrio. Michael je pobjesnio. Zamalo ga je ubio. Terry me tada već nogirao. Nije
znao za dijete...
Glas joj je zamro dok se sjećala starih rana.
— Što se dogodilo s djetetom?
 Tommyja je zanimalo ono što je govorila. Nikada prije nije govorila tako
intimno, a on je bio radoznao, ali i zadovoljan što mu se povjerava.
— Moja me mama odvela tipu koji je radio pobačaje u istočnom Londonu.
Bile su to šezdesete te se sve još radilo na crno i tako da nitko ne sazna. Pobačaj je
krenuo po zlu, a ja sam iz toga izašla nesposobna da opet zatrudnim.
Glas joj je zapeo te je otpila gutljaj vina prije no što je nastavila.
— Tako me Michael uveo u obiteljski posao u kojem sam još uvijek. No Terry
i ja smo se ponovno spojili kod jedne od uobičajenih policijskih frka i otkrili da još
uvijek gajimo iste osjećaje jedno prema drugome.
Tako je zapravo bilo. Voljela sam ga, uvijek ću ga voljeti, ali nisam više
zaljubljena u njega, ako to ima smisla.
Hotimice je zaobišla točne okolnosti koje su ih opet zbližile, obiteljski poslovi
nisu se ticali Tommyja. Nema potrebe da ga informira o tome kako je njezina majka
informirala policiju koristeći se inkriminirajućim spisima koje je Geoffrey, crna ovca
među braćom Ryan, u potaji prikupio no što je sam završio kao žrtva IRA-e. Ali tek
nakon što su ubili njezinog ljubljenog Michaela pogrešno vjerujući da je izdao
visokog časnika Britancima, a u stvari je to učinio Geoffrey. Maura nije otišla na
njegov pokop zbog odanosti uspomeni na Michaela. Odanost je za nju bila sve. Biti
ona značilo je upravo to.
— Tužna je to priča, Maura.
Tužnija no što misliš, pomislila je.
— Što se toga tiče, nije ništa tužnija od tvoje priče ili priče nekog drugog.
Sranja se događaju sve vrijeme. Teška je bila spoznaja da san bacila jedinu priliku
da postanem majka. Mislim da je to bio najgore. Ubila sam vlastito dijete.
Tommy je proučavao njezino lice. Čak ni na jakoj sunčevoj svjetlosti nije
izgledala kao da joj je pedeset godina. Još je uvijek bila žena zapanjujućeg izgleda.
Osjećao je da je boli i tišti nešto što se dogodilo prije više godina i pitao se
postoji li itko tko je bez žaljenja. Nekako je u to sumnjao. Da barem nije dopustio
da njegov sin bude uhvaćen u igri, ali je Tommy B. to platio životom. Tommy je
znao da je odgovoran za to, a patnja i kajanje ponekad su bili neizdrživi.
— Dođi, Maws, idemo u krevet.
Nasmiješila se i pošla za njim. To je jedino mjesto na kojem on gospodar,
pomislio je Tommy. U postelji je bila njegova i oboje su to znali. Dvadeset minuta
poslije svršavala je poput teretnog vlaka koji ulazi u postaju, a dok joj je gledao lice,
uživao je u svakoj sekundi.
 Carol i Benny zadovoljno su ušli u Sarinu kuću. Sviđalo mu se što ima takvu
djevojku, sviđalo mu se kako je baka skakala oko njih. Carol i Sarah sjajno su se
slagale. Dok je gledao kako im baka priprema kavu pogled mu je pao na cvijeće.
— Imaš tajnog obožavatelja, bako?
Smijao se dok je to govorio, a Sarah mu je veselo odmahnu!
— Imam. Danas je svratio jedan stari Michaelov prijatelj. Donio je cvijeće. Zar
nije divno!
— Tko je to bio, bako? Gerry Jackson?
Bennyja to zapravo nije toliko zanimalo, samo je bio pristojan. Danas se
ponašao kao dobar unuk, što je bilo jedno od njegovih mnogobrojnih lica.
— Ma ne. Gerry me, Bog ga blagoslovio, nazove svaki tjedan. Mislim da ovoga
ne poznaješ. On je iz vremena prije no što si se rodio. Vic Joliff...
Benny je čuvši ime brzo poskočio sa stolice.
— Jesi li rekla Vic Joliff, bako?
Mora da je krivo čuo, mora da je neka greška. Vic Joliff u ovoj kući!
— To sam rekla. Došao je glavom i bradom...
Dok je ponovno prepričavala zgodu Sarah je bila u ekstazi. Već se zabavila
kada je nešto prije sve to telefonski ispričala svojoj staroj prijateljici Pat Johnson.
Iznenada je postala svjesna da njezinog unuka spopada jedan od njegovih napada
gnjeva.
— Jebeni je Vic Joliff bio u ovoj kući? Želiš li mi to reći, bako? Ti si ga
stvarno pustila unutra?
Bennyjev je glas dolazio u isprekidanim valovima.
Shvativši da je nešto loše posrijedi, Sarah se iznenada prestrašila. Dok je sav
njezin antagonizam izlazio na vidjelo, povikala je: — A zašto ne, Benjamine Ryane?
Znala sam ga prije no što si se ti i rodio!
U očaju je stavio glavu među ruke. Od pomisli na ono što je Joliff mogao
učiniti ledila mu se krv u žilama. Sada se rugao i to u velikom stilu.
Benny je pokušao sniziti glas i normalno se ponašati.
— Čuj, bako, ako ponovno dođe, ne puštaj ga unutra, dobro? Nazovi me ili...
— Rukama je mahnito prolazio kroz svoju gustu crnu kosu, od čega je ostala
podignuta. Carol je prepoznala znakove i bila vidljivo ustrašena.
 — Još bolje, bako, ubuduće ću ostavljati nekoga pred kućom. Trebali smo to
prije učiniti, no to sada nije važno. Vic Joliff je luđak, bako, i zato nećeš razgovarati
s njim, niti ćeš ga viđati bez mog izričitog odobrenja, je li jasno?
— Ne možeš mi ti govoriti s kim smijem ili ne smijem razgovarati. To nije
mogao ni moj Michael...
Činilo se da je od Sarina tiranskoga glasa poludio. Izazivala ga je opirući se i
to je znala. Benny je bio tako uzrujan da se zaboravio, a nježnije pristup nestao
kada je iz svega glasa zavikao: — Ma, umukni, glupa stara kravo! U ratu smo s
Vicom. Nije te došao posjetiti, iskoristio te da bi nas raspizdio. Shvaćaš li to, ženo?
Da mu se na vratima srušiš od infarkta, Vic bi prošao pokraj tebe, a da te ne
pogleda. Bolio bi ga kurac!
Sarah je bila ponižena i to se vidjelo. Činilo se kao da mu je kopnila pred
očima te mu je istoga trenutka bilo žao što je to rekao.
— Prestani, Benny. Zar ne vidiš da je i ovako dovoljno uzrujana. Carolin je
glas bio tih. Pokušavala je utješiti Saru koja ju je odgurnula začuđujućom snagom.
— Slušaj, bako...
Glas mu je sada bio mirniji, ljubazniji. Odmahnula je rukama i umorno rekla:
— Shvaćam, Benny. Koristio me je. Bila sam iskorištena, nije prvi put da se to
događa, zar ne?
Izašla je iz kuhinje, a on je shvatio koliko su je godine učinile krhkom. Izašao
je za njom. U hodniku se dostojanstveno okrene prema njemu.
— Zašto sada ne odeš. I zatvori za sobom vrata, Benny. Ne bih voljela da još
tvojih neprijatelja dođe ovamo s cvijećem, zar ne?
Prošlo mu je kroz misli kako joj već godinama nitko drugi nije donio cvijeće.
Postidio se. Uhvatit će Vica Joliffa i slomiti mu jebeni vrat zbog svih neugodnosti
koje je izazvao makar to bilo posljednje što će učiniti i životu.
Sarah je sjedila u svojoj spavaćoj sobi, sama i uzrujana. Bilo joj je teško jer ju
je njezina krv, njezin ljubljeni unuk tako otjerao. Benny se ponašao kao da ništa ne
vrijedi. Taj je Vic Joliff došao u njezin dom samo da zaradi bodove u igri koju su svi
igrali.
To je boljelo. Znala je da je posrijedi neka panika, nije bila glupa, zar nije ona
podigla Michaela i njegovu sestru? Nije li u vrtnoj kućici imala oružje, a za
doručkom kriminalce? Ono što je stvarno zapeklo bio je način na koji je Benny s
njom postupao kao da je šašava starica. Boljelo ju je to što ju je podsjetio da jest
stara i beskorisna. U svoje je vrijeme stajala rame uz rame s najboljima od njih,
njezini su sinovi bili strah i trepet Notting Hilla! Benny se unatoč tome ponašao
prema njoj kao da je budala.
Svjesno je previđala činjenicu da je ona navodno bila protiv njegovog načina
života. Bila je ljuta i željela je da ne zaboravi da je ona majka najistaknutije
zločinačke obitelji na jugoistoku. Odjednom joj je poštovanje koje je dobivala bilo
vrlo važno. S nostalgijom se sjećala kako je išla trgom i kako su joj trgovci i susjedi
odavali poštovanje. Michael se za to pobrinuo, ona je bila njegova majka, a on ju je
obožavao. Da je živ, taj bi mali ljigavac Benny dvaput promislio prije no što bi se
prema njoj ponašao kao prema budali!
Ponekad je veoma žalila za starim vremenima. Vremenima kada je Michael,
mlad i snažan, bio glava kuće. Kada je bio samo frajer, a ne ludi ubilački gad kakav
je postao poslije. Razišla se s njim zbog Maure zato što je mogla prihvatiti da su joj
sinovi zlikovci, ali ne i kći, a Michael ju je zbog toga prozvao. Redom je sahranjivala
svoje dečke, dobre zgodne momke, Geoffreyju je smjestila vlastita obitelj. Maura je
dogovorila njegovo ubojstvo razgovorom sa svojim vezama u IRA-i, iako Sarah
nikada nije otkrila da to zna. U duši je znala da je to zaslužio zato što je izdao
Michaela i smjestio mu kao doušniku.
U potaji je još uvijek žudjela za lošim ugledom koji je uživala kao majka
Ryanovih, posebice u trenucima poput ovih, kada je čak i njezin unuk vikao na nju
kao da je nitko i ništa. On, koji ne bi ni bio tu da nije bilo nje.
Kada je prije mnogo godina, nakon smrti njezina Geoffreyja, pokušala
namjestiti Maurino uhićenje bila je sigurna da za svoje momke želi samo da prekinu
s kriminalnim načinom života. Sada je željela da joj se odaje poštovanje kakvo bi
majke uspješnih kriminalaca i trebale dobiti. Zapravo, kakvo su dobivale prije.
Nepoznati su dobro postupali s njom. Čak su joj i mladi gadovi, i crni i bijeli,
neizravno odavali poštovanje. Torbica bi joj bila sigurna i da ju je nosila na glavi.
Bila je stara majka Ryan i ljudi su to znali. Novi i poznati susjedi pričali su joj o
njezinoj djeci čiji su podvizi ponekad zauzimali središnje mjesto naslovnica tabloida,
iako nikada ništa nije dokazano, za što se pobrinula njezina kći.
Sarah je uzdahnula i osjetila poriv da zaplače. Da se Benny ophodi s njom na
takav način! Napokon je opet počeo razgovarati s njom, dolaziti s tom dražesnom
djevojkom, a onda ju je ponovno napao.
Glupa stara krava, ma nemoj! Njezin bi mu muž dao po guzici.
Veoma joj je nedostajala Janine. Razumjele su jedna drugu. Čula je kako se
otvaraju ulazna vrata i grmljavinu koraka po stubama. Djelić sekunde bila je
prestrašena te je zamalo kriknula od straha kada su se otvorila vrata njezine
spavaće sobe.
 Bio je to Lee. Obuhvatio ju je rukama, a po čvrstom zagrljaju bilo je očito da
se boji. Sarah se napokon prepustila suzama.
— U redu je, mama. Ja sam tu, draga.
Pogledavši kroz prozor vidjela je da je Benny sjedio vani s Carol sve dok Lee
nije došao i to joj je godilo. On, zapravo, i nije bio loš momak. Samo usijane glave.
Zar nije čekao da dođe netko tko će biti s njom? Mora da mu je duboko u srcu
stalo, mora da je tako.
To je bio melem za njezine povrijeđene osjećaje.
 DESETO POGLAVLJE

Trevora Tanksa vukli su po stubama držeći ga za kosu. Osjećao je kako u

njemu raste strah i pitao se hoće li isprazniti crijeva. Nadao se da neće, u
sakupljanju dugova ovisio je o glasu koji ga je pratio kao strašnog. No ove to nije
oduševilo, a on nije htio pokušati i što bi Bennyju Ryanu dalo povoda da mu zalijepi
očne kapke i upotrijebi ostan za stoku. Bio je to tako neugodan način da dobije
lekciju, no to je djelomice i bio njezin smisao. Umjesto toga je opustio tijelo koliko
god je mogao i unatoč bezizglednosti situacije nadao se da će tim luđacima moći
reći što žele.
Maura je bila na vrhu stepenica u svom uredu u Ulici Dean. Doveli su ga
ovamo zato što je bio čest gost Le Buxoma, noćnoga kluba na donjem katu, a bude
li im rekao ono što žele čuti dobit će besplatnu noć bez neugodnosti koje je imao.
Nepočešljani i namršteni Trevor koji je imao zabrinuti izraz na svojemu
ružnom licu pogledao je Mauru i opustio se. Ako je ona tu, neće sve izmaći
nadzoru. Barem se nadao da je tako, zato što, kada čovjek promisli, nije izgledala
bezopasno.
— Bok, Trevore.
Glas joj je bio tih, prijateljski. Trevor je shvatio da se znoji od straha.
- Sjedni.
Benny ga je tako grubo gurnuo u ponuđenu stolicu da mu je zamalo napukla
trtica.
— Jesi li za piće?
Maurin je glas još uvijek bio miran, neutralan. Ponašala se kao da je to posve
normalno, kao da su na čajanci ili nečemu sličnome.
— To ovisi o tome hoće li mi svršiti u grlu ili na odjeći, Maura Čak se i
Benny nasmiješio. Čovjek nije mogao a da se ne smije Trevoru, bio je tako smiješan.
Govorio je kao Jeremy Paxman na gostovanju u East Endersima. Znao je, osim toga,
i izabrati savršen trenutak za šalu. Maura se nasmijala kada je rekla: — To,
zapravo, ovisi o Bennyju. Pa, Benny?
On se nasmiješio.
— U grlu, Treve. Što želiš, ono što i obično? Malo se opustivši, Trevor je
kimnuo.
Za koju sekundi donijeli su mu rum-kolu, a on ju je zahvalno uzeo.
— Što sam ovaj put učinio?
Glas mu je bio snažan, ali još uvijek oprezan. Maura se još jednom nasmiješila.
— Tko je rekao da si nešto učinio, Trevore? — I dalje je bila prijazna, znala je
da se igra. Srećom, to je znao i Trevor Tanks.
Jednim je gutljajem popio piće.
— Pa, da vidimo. — Naveliko se pravio da misli, a njegovo inače opušteno
lice bilo je utjelovljenje koncentracije.
— Mislim da je moje sumnje prvo pobudila činjenica da me je iz kuće, pred
svim mojim susjedima, izvukao Benny, srditi i, ako tako smijem reći, strahovito
snažan mladi gad, a onda me na silu stavio u prilično lijep, ali neudoban prtljažnik
auta. Ne znam za tebe, Maura, ali u mojemu svijetu takva vrsta ophođenja najavljuje
neku vrstu neprilike. Kad sam malo bolje promislio, a to je, kužiš, samo nagađanje,
došao sam do zaključka da sam nekoga poprilično razljutio, a to bi bila ti. Ne znam
što sam navodno učinio, ali sam siguran da ću u bliskoj budućnosti doživjeti
prosvjetljenje, nakon čega ću moliti i kumiti i dati sve od sebe da priznam i, nadam
se, biti pušten da nastavim sa svojim veselim životom.
Benny se gotovo raspao od smijeha.
— Ti bi trebao nastupati, Trevore, urnebesan si. Je li tako, Maws? Čak se i
ona smijala.
Odozdo se jasno čula neprekidna tutnjava glazbe uz koju su se skidale
striptizete, a svako malo uz stepenice bi dolebdjeli glasni vriskovi smijeha. Lokal je,
kao i uvijek, mirisao na jeftini parfem i znojna tijela. Trevor ga je volio i žalio što
sada nije dolje uz dobro hladno piće i s dobrim izgledima da mu ga tijekom večeri
netko iskusno popuši umjesto da tu gore razgovara s to dvoje luđaka.
— Pitam, dakle, ponovno, što sam navodno učinio?
— Gdje je Jamie Hicks?
Pitanje ga je zbunilo i to se vidjelo. Posve ga je obuzeo pravednički gnjev;
dirali su, zaboga, u ono od čega je živio.
— Radi li se o tome? Duguje mi više nego jebena država, Maura. Znam da si
moćna i to poštujem, ali ja se samo brinem za svoj zakoniti posao. Kada bi se svi
koji mi duguju skrili iza tvojih skuta, u tren bih oka ostao bez posla.
Sada je bio propisno uzrujan. Nije si mogao priuštiti otpisivanje dugova. Čak
ga je i Bennyju bilo žao. Shvativši njegovu dvojbu, oboje su požurili da ga uvjere
kako je njegov posao u redu.
— Ne, ne, nije to, prijatelju. Ovo nema nikakve veze s dugovima. Samo želimo
znati jesi li ga pronašao, to je sve.
— Nemoj ovo krivo shvatiti, Benny, ali za to bi telefonski poziv bio dovoljan.
Naravno da sam ga vidio. Jučer popodne bio je kod mene. Moram priznati da sam
bio šokiran: Jamie je poznat po neplaćanju dugova. Obično mu moram dati nekoliko
pljuski prije no što dobijem i para. Jadna njegova žena, ne znam kako to podnosi.
Duguje svima i to veće pare, ne male svote, ako shvaćate što mislim. Johnnyju
Ortegi duguje deset somova, ali to od mene niste čuli. Duguje crncima u Brixtonu i
Žicarma u istočnom Londonu. Blago rečeno, duguje više para nego zemlje trećega
svijeta, a vi ga poznajete jednako dobro kao i ja. Nastavit će posuđivati sve dok mu
se ne vrati ono što duguje.
— Je li jučer bio sam?
Trevor je opet promislio.
— Jest. Imao je, međutim, krasan auto. Bijeli, nov novcati koji je još mirisao
na salon. Pretpostavio sam da je našao nekoga kod kog se zadužio i da vraća
dugove. Znam da je nevjerojatno, ali tako se činilo, platio mi je sa smiješkom i bio
ljubazniji nego inače, ako shvaćate što želim reći. Obično otvara novčanik satima, ali
jučer je opušteno i bez problema dao lovu. Izgledao je kao da je ušmrkao toliko
bijeloga da bi se tom količinom uspio odvaliti i cijeli noćni klub u Basildonu. No to
je Jamie, zar ne? Cure ga zovu Mr. Šmrk.
— Je li spominjao Vica Joliffa?
— Koji kurac! Ja i Vic ne razgovaramo već više od deset godina zato što mi je
ševio bivšu ženu. To, međutim, sada nije važno. Treba priznati da su mi svi ševili
ženu. Ja jedini nisam dobivao jebenu porciju!
Maura i Benny ponovno su se smijali. Nije to bilo ništa novo. Njegova je žena
bila poslovična. Poševila bi se bilo s kim, bilo gdje i bilo kad. Do gužve je napokon
došlo kada je rodila dijete neodređene boje kože. što je Trevor tada rekao, mogao je
puno toga progutati, ali nitko neće vjerovati da je dijete njegovo. Mali je bio crn kao
noć. Čudno je bilo to što je nakon razvoda Trevor dobio skrbništvo i otvoreno
obožavao dječaka, a dječak njega. Kao što je Trevor rekao, nije mogao ostaviti malog
jadnika s njom. Klinac je uopće nije zanimao. Dvaput ga je ostavila u dućanu! Sada
radi kao kurva, ali svi su znali da on održava vezu s njom i tutne joj pokoju kintu
kada je izda sreća. Trevor Tanks na mnogo je načina bio dobar tip iako ga je pratio
drugačiji glas.
— Ako išta čuješ o Jamieju ili Vicu, hoćeš li nas obavijestiti? Isplatit će ti se.
Trevor se nasmiješio osjetivši da je opasnost prošla.
— Budeš li htjela, isporučit ću ti ih na pladnju, curo, i to besplatno. Tog
seronju Joliffa treba dobro ispljuskati, a vi to možete. Nabavit ću čak i super ljepilo,
Benny. Mrzim gada.
Maura je bila zadovoljna te je prijateljskim tonom rekla: — Hajde u klub,
večeras kuća časti.
Trevor se nasmiješio.
— Lijepo od tebe, Maura. A možete li mi ubuduće učiniti jednu uslugu?
Kimnulaje.
— Sljedeći put pošalji taksi, curo. Već se odavno nisam vozio u prtljažniku.
Bio je ljubazan, ali je isto tako govorio da je bilo nepotrebno ono što mu je
Benny učinio. Bio je prijatelj, ne neprijatelj. Maura je bila sklona složiti se s njim.
Poslije će o tome porazgovarati s nećakom.
Kenny Smith išao je na sastanak sa starim prijateljem. Bilo je to lijepo jutro, a
on se radovao što će vidjeti Jacka Sterna. Prošlo je neko vrijeme otkako su
razgovarali o starim vremenima, a otkad je preminula njegova ljubljena Lana, Kenny
je bio u dubokoj depresiji.
Kada se zaustavio na Jackovom kolnom prilazu pogledom je prešao po nizu
ekskluzivnih automobila i nasmiješio se. Jack je bio šminkerski gad.
Parkirao je uz široki kolni prilaz i polako se uputio prema kući. Bila je to lijepa
velika kuća od crvene cigle koju je Jack uzeo umjesto svojeg uobičajenog honorara
za naručeno ubojstvo. Jack bi za novac ubio bilo koga, ali je bio simpatičan tip. U
grob je otpremio više ljudi nego leteći odred britanske policije, broj je bio
pozamašan. No bio je dobar prijatelj, za što je Kenny jedino mario.
Ulazna su vrata bila široko otvorena te je, kao i uvijek, ušao ravno unutra. U
toj je kući uvijek bio dobrodošao gost. No kada je velikim koracima ušao, na
trenutak se smeo.
Pokraj francuskih prozora na stolici iz doba Luja XV sjedio je Vic Joliff i pušio
prilično velik džoint.
— Jesi li dobro, Kenny? Dugo se nismo vidjeli.
Nije odgovorio. Vica su tražili po cijelom Londonu. Njega je to jutro nazvala
Maura Ryan i pitala ga je li ga vidio, a sada je stajao u istoj sobi s njim.
Brzo je došao k sebi.
— Bok, Vic, kućo stara. Gdje je Jack?
— Doći će za koju minutu, obavlja neki poslić za mene. Samo sjedni, Kenny.
Siguran sam da Jacku ne bi smetalo.
Ophodio se prema njemu kao prema strancu u kući njegovog najboljeg
prijatelja. No učinio je kako mu je rekao. Kenny je bio posrednik i kao takav
zauzimao je neutralan stav u sporovima između različitih strana. Bio je neutralni
promatrač. Pitao se je li njegov posjet razlog zbog kojeg je Vic danas tu. Ili to ili je
htio nekoga ubiti. On, dakle, možda želi i posredniku smrt. S njim nikada nisi bio
na čistom.
— Što te donosi ovamo, Vic?
Vic Joliff ga je nekoliko trenutaka hladno promatrao svojim i sivim očima, a
onda mirno rekao: — Tko si ti? Policija?
Kenny mu se suprotstavio, za što mu je trebala sva njegova hrabrost.
— Ne razgovaraj tako sa mnom! I ja, znaš, imam žrtvu. Jebiga, izgubio sam
ženu. Sada kući imam dijete bez majke. Zato me slušaj, imam neke račune koje
moram izravnati, a nijedan nije s Maurom.
Vic mu se podrugljivo nasmijao, usta su mu se iskrivila u k njem preziru.
— Pa to je tvoje jebeno pravo. Ja ću joj osobno istrgnuti glavu s ramena i
smijati se dok to budem radio.
Kennyju je bilo dosta. Sarkastično je rekao: — Poslušaj se, Zvučiš kao gangster
iz crno-bijelih filmova! Dvadeset prvo je stoljeće. Vremena su se promijenila. Ne
možeš danas juriti okolo i izazivati zle krvi. Mladi to se smiju. Ryanovi nemaju
nikakve veze s tim i ti to znaš. Onaj s kojim si onda bio u kompi stoji iza toga samo
što si ti preglup da to prihvatiš.
— Govoriš li mi da sam pizda, Kenny?
Kenny je duboko uzdahnuo, dok ga je srdžba napuštala jednako brzo kao što
ga je i uhvatila.
— Naravno da ne govorim. Ali, Vic, dopusti da ti kažem. S kim si bio u kompi
kada si bio u Belmarshu? Ti si morao stajati iza one autobombe ili znaš tko je. Što
god ti mislio o Mauri, ona je jebeno oštroumna cura. Do sada je sigurno to i sama
shvatila.
Vic je progutao ono što mu je rekao i odgovorio načinom za koji je on
smatrao da je normalan.
— Ne mogu ti reći s kim sam u zatvoru bio u dosluhu, no mog reći sljedeće.
Bliski su joj. Bliži nego što misliš. A znam da se ona, obično, skriva iza svoje fasade
dobre cure. Ona zna tko je ubio Sandru. Zna i nije ju uopće briga. Zaboga, onaj
seronja Rifkind još je uvijek s njima, a oni su mu koknuli sina! To je sve što čovjek
treba znati o tom smeću koje ubija.
Prstom je upirao u Kennyjevo lice, stojeći nad njim poput anđela osvetnika, a
Kenny je znao da se potpuno izgubio. Bio je napušen i napola pijan. Ništa što je
rekao nije imalo smisla. Vicu Joliffu nije nipošto trebalo vjerovati.
— Možda si ti svoju Lanu prebolio, ali ja ne mogu zaboraviti. Bilo je to drsko.
Ona i njezin kurčeviti liverpulski jebač! Od pandura do pizduna. Jebe se s najvećim
smećem, a onda se ponaša kao da je posebna... E pa dosta mi je. Dosta mi je svih
njih. Vrijeme je da to sredim i da bude po mojemu.
Kennyja je od još vatrenijih propovijedi spasio Jack koji je ušao u sobu.
— Dobro, Vic. Smiri se, prijatelju. Upravo su me nazvali iz Glasgowa i tuže se
na buku!
Vic je zurio u njega. U kutovima usana imao je pljuvačku, a njegove upale oči
bile su potpuno bez izraza.
— Bi li to trebalo biti šaljivo, Jack?
Jack Stern mu je odlučno prišao. Bio je nizak čovjek kratkih nogu i torza
snažnog od dugogodišnjeg dizanja utega. Jack se nikoga nije bojao, a Vic se na
vrijeme toga sjetio. Upravo mu je Jack trebao, a obojica su to znala.
— Osobno mislim da je urnebesno smiješno, ali, kao što svi znaju, smisao za
humor nikada mi nije bio jača strana. Sada sjedni i sjeti se da si gost u mojoj kući i
da je ovaj čovjek moj najbolji prijatelj.
Vic je bijesno izašao iz sobe, a kada su začuli škripu guma na kolnom prilazu
obojica su uzdahnuli od olakšanja. Jack je tužno odmahnuo glavom.
— Jebeno je poremećen! Kenny se još jednom naslonio:
— Želi li nekoga ubiti?
Jack se gromoglasno nasmijao i prekinuo svojega prijatelja.
 — Nekoga? Želi da pobijem polovinu jugoistoka i veći dio Liverpoola! Jedina
osoba koja mu nije na popisu jest jebeni Garry Glitter, a tog bi srolju ubio
besplatno!
Kenny je još jednom odmahnuo glavom.
— Što ćeš učiniti?
— Što mogu učiniti, Kenny? Morat ću porazgovarati s Ryanima, zar ne?
Pokušati ugovoriti neku vrstu sastanka. Ali kažem ti, Vic je prolupao. Ne mislim da
je malo pošašavio, nego je, jebote, potpuno prolupao.
Jack je nekoliko sekundi šutio prije no što je rekao: — Ovo mi treba koliko i
rupa u glavi. Trebao bih raditi na poslu s momcima iz New Castlea, a Vic mi je sve
vrijeme za vratom.
— Kao što si rekao, Jack, najbolje da odemo do Maure Ryan i saznamo što
ona misli o svemu.
— Smatraj to učinjenim, Kenny. Smatraj to gotovim. Jesi li za jedan viski? Da
ispereš okus luđaka iz usta.
Roy je gledao kako mu Carla priprema juhu i sendviče. Bila je toliko slična
majci da ga je katkad boljelo gledati.
— Dobro izgledaš, Carla, stvarno prekrasno. Nasmiješila se, a njezine zelene
oči zaiskrile su od kompliment
— Kako se ti osjećaš, tata? Bolje?
Kimnuo je.
— Mislim da sam bolje. Malo sam dezorijentiran ali mislim postajem onaj
stari. Postupno.
— Pa to je dobro, zar ne?
Još je jedanput kimnuo, a Carla je bila zapanjena promjenom koja mu se
dogodila. Kao da je njezinog oca zamijenila prazna kopija čovjeka kojeg je cijeli život
poznavala. Činilo se da čak i odjeća visi na druga način s njegovog velikog tijela.
Roy je izgledao utučeno, ali kad je njezina majka bila živa, prezirao ju je. I
Carla ju je prezirala. Janine, kako ju je u mislima nazivala, bila je sebična kučka.
Jedino što ju je zanimalo bio je njezin sin, njezin Benny Anthony.
No Benny ju je žestoko mrzio. Mrzio je način kojim ga je pokušavala privezati
uz svoju pregaču. Još je uvijek bio kivan i na baku zbog uloge koju je imala u
njegovom djetinjstvu, iako je, mora se priznati, pokušao prebroditi jazove zbog
djeteta koje je bilo na putu. Carla je pretpostavila da će dijete biti žarište na koje će
se svi usredotočiti kada se rodi, praunuka nova generacija Ryanovih.
Ponekad joj je od svih njih bilo mučno. Svi mogu dobiti jebeno dijete. Osim,
naravno, Maure. No možda je to dobro. Zamislite dijete koji ona rodila!
Carla se ponašala kao kučka i toga je bila svjesna, no zbog toga se osjećala
bolje. Bila je toliko ljubomorna na svoju tetku da joj je katkad od toga bilo mučno.
Carla je gledala kako dobiva sve što želi, pa čak i dobre muškarca, a imala je,
zaboga, pedeset godina! Prema svim ženskim časopisima većina
četrdesetogodišnjakinja ima statistički veće izglede da ih raznese terorist nego da
nađu muškarca! No postojala je Maura kojoj je bilo pedeset godina, a ševila se
poput devetnaestogodišnjakinje.
To ju je doista ljutilo.
Da se radilo o bilo kome drugome, a ne o Tommyju Rifkindu, Carla bi se s
tim mogla nositi, znala je to, no njezini su se osjećaji prema teti tijekom godina
promijenili te je sve teže i teže bilo izlaziti nakraj s ljutnjom.
Ona ju je izdržavala, žena koja je bila samo pet godina starija od nje. No
unatoč tome, Maura se prema njoj ponašala kao prema djetetu. Njoj je bilo više od
četrdeset godina, a svi su joj se obraćali kao da je retardirana!
Ponekad bi, kada bi bili zajedno, osjetila poriv da kaže Mauri kako izgleda kao
idiot u svojim zastarjelim odijelima i glupim salonkama. Što ona misli da je? Velika
dobra Maura koja sve čuva. Ali nije sačuvala svoje dijete, zar ne? Bez razmišljanja je
dala da joj iščupaju tog malog srolju iz trbuha. Samo što je to Maura učinila tako
da su je svi trebali žaliti. Čak se i Benny, Carlin vlastiti brat, ponašao prema Mauri
kao da je nešto posebno. Svi su se tako ponašali, a Carlu je to svakog dana sve više
peklo.
Stoje s njom? To bi ona željela znati. Stoje s njom? Ne zaslužuje li i ona malo
poštovanja umjesto da joj svi, govore kako dobro izgleda, a potom je ignoriraju. A
što je s jadnim Joeyjem? Znala je što su govorili o njemu, no svi će oni vidjeti.
Pokupit će Tommyja Rifkinda Mauri ispred nosa, a zatim se svima smijati.
Ti su osjećaji već godinama rasli u njoj, no Tommy je bio katalizator koji joj je
omogućio da ih napokon sama sebi izgovori. Jebo Mauru Ryan, jebo njezine stričeve
i njezinog oca. On je bio Maurin zlatni dečko, a ona njegova plavooka cura. Ljudi
koji su šaputali kako su Ryanovi odviše bliski imali su pravo. Njihovo je ponašanje
bilo bolesno.
-Pa, bolesno je bila prava riječ. Mauri će pozliti ko grlici kada Carla ode s
Tommyjem Rifkindom, a otići će. U toj je nakani bila odlučna. Pokazat će ona svima
njima da je i sama osoba, osoba koju treba poštovati pa čak i obožavati.
 Te su joj misli još jednom izmamile osmijeh, njezin šarmantni osmijeh iza
kojeg se krila zmija ljutica.
Gledajući kćer Roy je na glas rekao: — Je li ti dobro, dušo? Čudno izgledaš.
Ona se još jednom nasmiješila.
— Samo razmišljam, tata, znaš kako je to.
Da, nažalost, pomislio je Roy. On je uistinu znao što to znači. Znao je točno
što misli. A upravo ga je to brinulo.
Carol i Abul bili su u još jednoj kupovini, a Abulu je svega bilo dosta. C mu se
samilosno nasmiješila.
— Je li ti dosta?
Kimnuo je.
— Hajdemo onda na ručak.
Ušao je za njom u restoran Bluebell u Chigwellu. Kada su se udobno smjestili,
Abul je nazvao Bennyja i rekao mu gdje su. Znao je da to Benny očekuje od njega i
rado je to učinio. Carol je mahula i pozdravila prijatelje dok je poput kraljice sjedila
za stolom. Znala je da se njezina prijateljstva temelje uglavnom na činjenici što je
ona jedina cura Beni Ryana. Povjerovala mu je kada joj je rekao da je ne vara. Još je
uvijek davala Bennyju ono što je želio kad god bi to poželio. Grubi je seks sada u
trudnoći prestao i na tome je bila zahvalna.
No ponekad ju je zabrinjavao. Mijenjao se kao što se mijenja vrijeme i nikada
nije znala šali li se ili je ozbiljan. Kao jutros kada ga je uhvatila kako je gleda.
Izgubila bi hladnokrvnost kada bi sjeo i tako zurio nju. Izgledao je čudno i plašio ju
je.
Kao da joj čita misli, Abul je rekao: — Benny te voli, Carol. Nikada ga takvog
nisam vidio.
Nasmiješila se sjetnog izraza lica.
— Ponekad razmišljam o njemu, Abule, doista. Brine me da će se nešto
dogoditi.
Odbacio je njezine brige.
— Što mu se može dogoditi, dušo? Bennyju se ništa neće dogoditi. Uzdahnula
je.
— Imaš pravo. No ponekad mi je tako loše. Počnem se plašiti. Umiješan je u
toliko toga, a ja o tome ništa ne znam.
 Abul se nalagodno pomaknuo na svojemu sjedištu.
— Ne trebaš ništa znati, Carol, zar ne? Odmahnula je glavom.
— Valjda.
Znala je da je razgovor zaključen te su do završetka ručka čavrljali o nevažnim
stvarima. Kada su se vratili u auto, Abul je bio zadovoljan što je kupovina gotova.
Bila je to već neko vrijeme njihova kolotečina. Benny nije dopuštao da Carol išta
čini sama pa čak ni da odlazi u kupovinu. Sada je osim po trgovinama hrane i
odjeće klipsao i po trgovinama za djecu i trudnice. Nije to baš bio njegov ideal
zanimljivog izlaska. No unatoč tome nije mu smetalo. Umirivalo je Bennyja, a to je
bilo najvažnije.
Kada su trideset minuta poslije ušli na kolni prilaz bungalova, Abul se
iznenadio kada je vidio Bennyjev auto koji je već bio parkiran, no u kući mu nije
bilo ni traga ni glasa. Stoga je on pristavio kavu dok je Carol otišla presvući svoju
zgužvanu odjeću. Presvlačila se dvadesetak puta dnevno i koliko god mu je bila
draga osobno je mislio da je malo bez duha. No pretpostavljao je da se o ukusima
ne raspravlja.
Abul je ukucao broj Bennyjeva mobilnog telefona i čekao da zazvoni. Glas ga
je obavijestio da je korisnik isključio telefon. Sada se počeo brinuti ali se borio
protiv panike. Odjednom je začuo glasan prestrašen krik. Jurnuvši iz kuhinje upao
je u spavaću sobu i zapanjio se kada je ugledao kako na krevetu gol leži Benny koji
se kida od smijeha, a izbezumljena Carol lije suze.
— Pokvareni gade, prestrašio si me.
Od veselja nije mogao govoriti. Carol se tresla od straha, a Abul je nije znao
utješiti.
— Skočio je na mene iz jebenog ormara, Abule. Jebeni luđak! Benny je još
uvijek umirao od maničnog smijeha. Vidjevši ga tako golog Abul se isto htio smijati,
ali nije. Danas je čak i izgledao ludo. Oči su mu bile presjajne, a Abul je znao da
njegovo često šmrkanje nije nimalo doprinosilo njegovim napadajima.
Benny je imao svojih pola sata ludiranja. Tako je to Abul uvijek opisivao
samom sebi. Događalo se to tu i tamo, a kada bi se dogodilo bio je opasan ne samo
za sebe nego i za sve oko sebe. Bio je maničan i zao.
No nije si mogao pomoći. Abul se sjećao kada ga je prvi put vidio takvog. Bili
su u školi, veoma mladi, a kada je prvi put ugledao Bennyjevo bezizražajno lice,
užasnuo se.
Napao je školskog nasilnika Jimmyja Bonda mačetom. Šteta je u stvarnosti bila
mala, ali je svejedno završio tri mjeseca u pritvoru. Tako je Benny došao na glas
zato što je Jimmy bio dobre tri godine stariji od njega i to je izazvalo zgražanje svih
u školi. Zgrozilo je i suca te je jedino zahvaljujući Mauri Ryan i njezinim vezama
brzo izašao.
Abul se tada bojao. Sada mu je počelo ići na živce. Kada je Carol otišla plakati
u susjednu kupaonicu sinulo mu je da bez obzira što ona mislila zasigurno nije
najbolje prošla s Bennyjem.
Benny se prestao smijati i zurio je u prazno. Abul je tiho izašao iz sobe i
vratio se u kuhinju. Pijuckao je kavu, a dvadeset minuta poslije pridružio mu se
Benny, odjeven i ponovno uobičajeno veseo.
Kada je Carol ušla u kuhinju još uvijek šmrcajući, Benny je pogledao Abula i
slegnuo ramenima.
— Koji je njoj kurac?
Abul nije odgovorio. Nije znao što da kaže.
— Jebene žene! Tko bi ih razumio?
Benny je nastavio piti kavu i čavrljati kao da se ništa neobično nije dogodilo.
Što se Abula tiče bilo mu je drago da je ta epizoda gotova. Do sljedećeg puta,
naravno.
 JEDANAESTO POGLAVLJE

Tommy i Joss tovarili su prtljagu u auto. Tommy se vraćao u Liverpool kako

bi se osobno pobrinuo za neki posao. Mauri je na neki način laknulo iako to nije
rekla. Uspijevala je izdržati tjedan dana u komadu s Tommyjem, a onda bi je
iživcirao. Bila je samostalna i imala je veoma uhodan život.
Sjećala se da je i Michael bio usamljenik, no nije bila sigurna da joj je od te
uspomene bilo išta bolje. Govorio je kako samački život postane navika koje se
teško riješiti, a sada je shvaćala što je time želio reći. Bilo je divno raditi ono što
želiš kada to želiš, ne raspravljajući o tome s nekim drugim. Čak je i Terry ponekad
bio naporan budući da je volio svoju kolotečinu i nije želio da se poremeti.
Protjerala ga je iz misli i usredotočila se na Tommyja.
Joss ju je poljubio i čvrsto zagrlio kao što je uvijek činio, a ona mu je uzvratila.
Bio je doista velik čovjek i veoma joj se sviđao. Osjetila je njegov losion za poslije
brijanja Paco Rabanne. Uvijek ju je podsjećao na njezinog brata Geoffreyja. Koristio
ga je i on i uvijek lagano mirisao na njega. Odmah je prekinula taj lanac misli.
Geoffrey je bio mrtav. Ona se za to pobrinula nakon što je izdao Michaela.
Kada je Tommy šaljivo odvukao Jossa i poljubio je, Maura je bila zadovoljna.
Stajala je na kolnom prilazu i mahala im. Nedostajat će joj Tommy, ali ne odviše.
Mnogo ju je toga morilo te je neko vrijeme trebala biti sama da to sredi. Osim s
Michaelom nikada ni sa kime nije uistinu dijelila svoje misli, pa čak ni s Terryjem. U
svakom slučaju, ne one o njezinom poslu.
Tony Dooley mlađi pripremao joj je u kuhinji čaj, a ona mu je zahvalila prije
no što je otišla u svoju duplju kako bi malo radila. Provjerila je poruke, čula da ih
ima dvanaest i počela ih nezainteresirano i rastreseno preslušavati.
Posao je danas nije zanimao. Osjećala je da se iz nekog razloga ne može
srediti i to joj je smetalo. Razlog je po svoj prilici ležao u toj nevolji s Vicom.
Zurila je kroz prozor u vrt. Bio je, kao i obično, besprijekoran što joj je godilo.
Kada bi se sjetila komada zemlje obraslog korovom koji je u njezinom djetinjstvu
prolazio kao vrt osjetila bi sreću pri pogledu na njegovane tratine i savršeno
održavane obrube. Mrzila je ono siromaštvo i što je Michael možda bio, sve što je
učinio, učinio je zato da obitelj izvuče iz duga. Isto je bilo i s njom, iako se katkad
pitala zašto se i dalje trudi oko toga. Ta priča s Vicom na mnogo ju je načina
iscrpila. Nasilja joj je bilo preko glave; nagledala ga se. Zapalila je cigaretu i duboko
povukla dim nasmiješivši se Tonyju kada joj je donio čaj.
Kada je opet ostala sama, natočila sije čaj i pušila cigaretu, misli su joj još
jednom odlutale Geoffreyju, njezinom bratu. Zamišljala j je blizu nje. Činila je to
ponekad. Osjećala je da joj je oprostio i priželjkuje da i ona njemu nakon svih tih
godina može oprostiti ono što je učinio. Izi Michaela, predaja vlastitog brata nježnoj
milosti IRA-e bio je za nju najveći grijeh. Još uvijek nije do kraja oprostila majci
zbog njezine uloge u svemu tome: Sarah je pronašla spise koje je Geoffrey čuvao i
predala ih policiji vjerujući da će, završi li Maura u zatvoru, dečki prestati sa
zločinima, da bi prestali. Jednim je dijelom mogla shvatiti jednostavno zaključivanje
njezine majke, ali nikada nije mogla shvatiti Geoffreyja. Ljubomora je tako
destruktivna sila.
Carla ju je na neki način podsjećala na Geoffreyja. Na isti je način bila tiha:
nikada nisi znao što misli. Bila je jednodimenzionalna, a Maur je zapanjilo što je to
tek nedavno shvatila.
Dobra stara Carla koja je uvijek bila spremna nasmiješiti se i pomoći, a koja
zapravo nikada nije bila dio nečega. Mauri je tek nedavno na pamet da je njezina
nećakinja neobično tajnovita i da zna biti vrlo arogantna kada nije po njezinom.
Pogledaj samo kako se ponijela kada je odbila povećati njezinu apanažu. Dvije tisuće
mjesečno bez hipoteke ona je smatrala da od toga ne može živjeti! Bijesno se
požalila bratu. No, s druge strane, nikad joj prije nitko nije rekao ne, zar ne? Cijeli
je život na pladnju dobivala ono što je htjela. Na zlatnom pladnju. Maura se sad
pitala jesu li joj stalnim davanjem činili uslugu. Živjela je u kući koju su oni
pribavili, a ona je ne razmišljajući trošila njihov novac.
Odbacila je tu misao pitajući se nije li samo ljuta zbog Carlina ponašanja
prema Tommyju. Ako je tako, trebala bi se zastidjeti. Carla je uvijek bila oslonac u
njezinom životu. Postaje li to ona pod stare dane ljubomorna kučka? Tommy je bio
njezin, a ako je Carla zatreskana u njega, bilo je to smiješno i tužno i ne predstavlja
Mauri nikakvu prijetnju.
No unutrašnji joj je glas govorio da njezina nećakinja koja je prije tako često
zvala više ne zove te da čak i Joey s njom jedva razgovara.
Uvijek je bio mamin dečko. Rijetko je viđao oca, a vrijeme je radije provodio s
majkom nego sa svojim vršnjacima. Joey je, međutim, bio isti kao i Carla; nisu imali
prijatelje kao takve, samo poznanike. Maura se pitala zašto to davno nije shvatila.
Isti taj unutarnji glas rekao joj je: »Nisi htjela kopati, Maura. S tvojom obitelji čovjek
nikada nije siguran što će naći.«
Instinktivno je podigla slušalicu i ukucala broj Carlina mobilnog telefona. Javila
se svojim vedrim glasom, a Maura se istog trenutka postidjela svojim misli.
— Bok, Maws, upravo idem k tebi.
— Baš lijepo. Je li Joey s tobom?
— Ne. — Veza je zapucketala. — Otišao je na East Ham Market. Znaš kakav
je kada je u pitanju kupovina!
Maura se nasmiješila zaboravivši da je Carla ne može vidjeti preko telefona.
- Je li Tommy još uvijek tu? - upitala je njezina nećakinja. Nešto u načinu na
koji je to pitala zasmetalo je Mauri, a ovaj put to nije mogla odbaciti. Carla ju je
oštro pa čak i neuljudno ispitivala. Umišlja li to? Nije vjerovala.
- Ne. Zašto?
Odgovorila je nećakinji odsječenije nego što je htjela, a Carli je trebalo
nekoliko sekundi da joj odgovori.
- Samo sam pitala, to je sve. Ne uzrujavaj se!
I opet se u njezinom tonu osjetila drskost. Kao da je pokušavala natjerati
Mauru na neku reakciju. Ali zašto? Maura je zaključila da je najbolje prekinuti prije
no što kaže nešto što će zažaliti.
- Vidimo se onda.
Maura je teška srca spustila slušalicu. Ništa nije umišljala, a duboko u sebi
znala je to sve vrijeme. Čekala je, ali se Carla nije pojavila, kao što je Maura i
pretpostavila. Nije bilo razloga da dođe, zar ne? Tommy je davno otišao. Maura se
pitala što će učiniti.
U dubini duše Mauru ništa od toga danas nije moglo omesti. Kao da je
postupno prestajala raditi, a kada bude pravi trenutak i cijela ova priča završi,
definitivno će uzde predati Garryju.
Donijevši napokon odluku, gotovo se istog trenutka osjećala bolje. Sve će
predati momcima, a budu li opet zaribali, bit će gusto. Bilo joj je svega dosta.
Nadala se samo da situacija s Vicom neće eskalirati više nego do sada.
Pojavljivao se po cijelom gradu, a ipak ga nitko nije mogao pronaći. Bježao je od
murje, no činilo se da ga ona baš i ne traži. Zapravo se činilo kao da Vic Joliff
trenutačno ima mnogo sreće u životu. Netko je vršio veliki pritisak, a to nije bila
ona. Tko onda jest? Službeno u cijeloj zemlji nije postojao nitko veći od Ryanovih;
tko je, dakle, bio pretedent na njihovu krunu. Sam Bog zna da ih je u prošlosti bilo
puno, a ona se pobrinula da ih makne. Posljednja bitka i ona se povlači iz rata.
Jamie Hicks bio je u kladionici u Bethnal Greenu. Već je izgubio veliki svotu i
znao da će ga Vic objesiti za jaja sazna li gdje je. No trčao je jedan od njegovih
omiljenih konja, a Jamie nije mogao propustiti okladu. Nevolja je, međutim, bila u
tome što se čekajući na glavnu utrku počeo dosađivati pa nije mogao izdržati, a da
se ne okladi na nekoliko drugih.
Za manje od sata izgubio je devet somova.
Voditelj kladionice toga je dana kasnio, a kada je na posljetku stigao i vidio
Jamieja bio je iznenađen i nimalo oduševljen. Prijateljski ga je pozdravio, ponudio
kavom i čajem, a zatim nonšalantno otišao do svojeg ureda i nazvao Bennyja Ryana
da mu prenese dobru vijest. Nakon toga je stajao s Jamiejem i razgovarao s njim
dok Benny nije došao i odveo ga.
Dok je Les Grimes gledao kako se Jamie razmeće novcem i smiješno glumeći
važnog čovjeka pitao se treba li tom idiotu pomoć psihijatra ili što. Što može
spopasti čovjeka kojeg žele Ryanovi i natjerati ga da uđe u jednu od njihovih
kladionica?
No Les je znao što je spopalo Jamieja Hicksa. Bio je kockar i beznadan ovisnik.
Hodao bi po užarenom ugljevlju samo da stavi svojih posljednjih dvadeset penija na
psa s tri noge ako bi mu to netko dojavio kao povjerljivu informaciju. Svi su šefovi
kladionica poznavali Jamieja, bio je kladionička legenda. Kradljivi lažov hvalisao se
svojim velikim dobicima i smijao svojim još većim gubicima. Čak se i sada razmetao
vadeći novac kako bi svi vidjeli zalihu gotovine koju je imao. Zalihu koja se svake
minute smanjivala. Što navede čovjeka da poželi zadiviti gomilu smeća poput
sadašnje klijentele? Bio je tu inženjer iz British Telecoma, koji, čini se, ni nije radio,
umirovljenik koji je cijeli dan planirao okladu na niz od pet trka te par tipova na
socijalnoj pomoći koji su jeli svoj giros i trošili doplatke svoje djece. Nema sumnje,
svašta je on tu vidio.
Les Grimes bio je najbolji šef kladionice. Ne samo da je znao s brojkama nego
je i iz dna duše mrzio kockanje. Mrzio je, osim toga, sebe, što je razlog zbog kojeg
je tako brzo telefonirao Bennyju Ryanu. Svima je na ulici sada bilo jasno da se traže
Jamie i Vic. Lesu se Jamie toliko gadio da bi ga predao bez razmišljanja i besplatno,
no ni pozamašna nagrada koju su mu Ryanovi tutnuti zbog njegovog poziva neće
loše doći.
Sve u svemu, imao je prilično unosno jutro.
Jamiejev je mobitel zazvonio i bilo je jasno da zna tko ga zove kada je odbio
poziv. Les se nasmijao samome sebi. To kod Vica Joliffa neće dobro proći. Vic nije
bio čovjek kojemu su često odbijali pozive. E to je bila oklada u koju bi on stavio
nešto novca.
Nastavio je čavrljati s njim i promatrati ga kako ne bi pokušao otići prije
vremena. Deset minuta poslije Benny Ryan i njegov indijski pajdaš uletjeli su kroz
vrata kao u nekom kaubojskom filmu.
Jadni stari Jamie. Njegovu bivšu publiku nije zanimalo što ga odvlače iz
kladionice, dok se on glasno buni. Tišina nakon njegova odlaska bila je divna. Nije se
čulo ništa osim televizijskih komentatora i tihog bruja zemaljskog smeća koje je
razgovaralo o konjima i psima.
Što se Lesa tiče, to je bilo blaženstvo.
Vic je pjenio od bijesa. Kada se zaustavio pred kućom Kennyja Smitha
napomenuo si je u mislima da prvom prilikom slomi vrat Jamieju Hicksu. Da tako
nestane. Bio je gotov, a što prije zajauče od boli, Vic će se bolje osjećati.
Kenny je ugledao Vica na svom kolnom prilazu te ga je uhvatila malodušnost.
Samo mu je to trebalo. Bogu hvala, majka mu je bila vani s djetetom. Brzo je
izvadio malu sačmaricu i stavio je u najvišu ladicu kuhinjskog ormara. Ubio bi Vica
bez imalo grižnje savjesti iako je znao da Ryanovima ne bi bilo drago da to učini
prije no što i sami dođu do njega. E pa, u kurac s njima, neće on dopustiti da ga
Joliff zatuče. Iako, priznao je, Garry ili Benny Ryan ne bi po tom pitanju bili bolja
alternativa.
Pa ipak, u kurac i s njima. To će riješiti kada dođe vrijeme za to.
Kada je u kuću pustio Vica kojemu je na licu bio širok osmijeh osjetio je
bespomoćnost koju je Vic izazivao u ljudima, čak i u onima poput Kennyja. Ako te
Vic želi vidjeti, vidjet će te. Bilo je tako jednostavno. Čak ni zaključana i zakračunata
zatvorska ćelija nije mogla zadržati Vica ako je želio ući. Vic bi, zatreba li, došao i
tenkom, ali bi ušao. S pozivom ili bez njega.
- Jesi li dobro, stari moj prijane?
Danas je Vicov glas bio pun usiljenog veselja. On je nekoć bio pristojan tip,
prije Sandrine smrti i njegova nedavnog pada u paranoju. Kennyju ga je nekoliko
sekundi bilo žao.
- Što mogu učiniti za tebe?
Bila je to uzrečica koju su koristili nekada davno, kada su bili mladi i glupi.
Dva mala gangstera koja su htjela napraviti karijeru. Pa, obojica su to učinila.
- Već si se, znači, posvađao s Jackom? - upitao je Kenny. Ušavši u kuhinju
tihog doma Vic je pogledao oko sebe i kimnuo.
 - Jack je uvijek bio zajeban tip. Dobra ti je ova kuća, Kenny, zacijelo te koštala.
- Dovoljno da mi izmami suze na oči. Lana ju je željela više nego ja.
Vic je s razumijevanjem kimnuo. Njegova je žena bila ista.
- Znaš, nedostaje mi moja Sandra. Ponekad je bila pizda. Znala je toliko brzo
mljeti, a ja bih osjetio poriv da joj zavrnem vrat. No bilo je nešto u njoj što me je
taknulo. Ovdje.
Udario se po grudima.
- Nikada nisam mislio da ću izgubiti pamet za curom, a ti?
- Ne. Ali kad već spominješ, ne mogu reći da jesam. U svakom slučaju, ne
nakon moje žene. E ona je u svima izazivala želju da joj zavrnu jebeni vrat.
Ozbiljno, čak ju je i svećenik izbjegavao kao kugu.
Vic se nasmijao i to kao u stara vremena. Bio je opušten, a Kennyju je bilo
drago. Bio je posve spreman da ga upuca bude li morao, ali radije ne bi. Vic je bio
stari prijatelj, poznavali su se godinama.
Činilo se da mu Vic čita misli.
- Ne brini, prijatelju, danas neće biti problema, obećavam.
- To mi je drago čuti, Vic. Hoćeš li čaj, kavu, žestoko?
- Čaj će biti dovoljan, hvala.
Dok je Kenny pripremao čaj Vic je izvadio bijeli paketić i na granitnoj radnoj
površini počeo priređivati crte bijelog praha. Ušmrkao je pomoću male slamke,
zatim zabacio glavu i glasno udisao dok nije došao do pravog mjesta.
- To je bolje.
- Neko bi vrijeme trebao prekinuti s tim, zajebe ti sposobnost razmišljanja.
Vic je odmahnuo svojom ćelavom glavom.
- Meni ne. Od toga bolje razmišljam.
Kenny je stavio šalicu čaja ispred njega.
- To ti samo misliš, Vic. To je obmana. Pogledaj onog kurira banke Baring's.
Mislio je da je nepobjediv, ali nije bio. Bilo je to samo uobičajeno prljavo djelovanje
kokaina.
Vic nije slušao, zurio je kroz prozor u ružičnjak.
- Volim ruže. Jednom sam se, sjećam se, u Parkhurstu uključio na neki likovni
tečaj. Vodila ga je neka ženska s licem poput tigra, ali sjajnim velikim cicama, pa
sam pomislio, otići ću i malo pogledati. Nacrtao ružu. Rekla mi je da sam dobar.
Opet je ušutio, a Kenny se pitao kada će doći na razlog svog posjeta. Nije
morao dugo čekati.
- Želim ubiti sve Ryanove.
Kenny je tjeskobno zatvorio oči. Imao je užasan osjećaj da će Vic reći nešto
slično.
Jamie je osjećao takav akutni strah da ga je gotovo mogao okusiti. Benny Ryan
stajao je iznad njega sa svojim zaštitnim znakovima, super ljepilom i ostanom za
stoku, i smijao se poput luđaka.
- Onda, Jamie, kako su klinci? Sjećaš li se kako izgledaju, ha? Samo
zahvaljujući nama žive onako kako su navikli. Ili zahvaljujući mojoj teti. Sjećaš li se
moje tete Maure i strica Garryja? Prije mnogo mjeseci radio si za njih, prije no što
si sebi potpisao smrtnu presudu.
Zlobno se nasmijao.
- Zapravo, ako se dobro sjećam, moj je stric Garry bio veoma dobar prema
tebi, zar ne? Pribavio ti je jednokrevetnu ćeliju u zatvoru, slao ti piće i pare za tvoje
oklade. Brinuo se za Daniellu i klince kojih se ne sjećaš... Zapravo, mislim da si
žicar. A ti, Abule?
Pogledao je svojega prijatelja koji je žestoko kimnuo. Abul se nadao da će se
uskoro pojaviti Garry ili Maura; Bennyju se spremalo njegovih pola sata ludiranja, a
ako se to dogodi bit će posve sposoban ubiti Jamieja prije no što itko dobije priliku
porazgovarati s njim.
- Jesi li za pivo i sendvič, Benny?
Znao je da je to jedini način da zaokupi Bennyja dok su čekali ostale. Benny je
ovu vrstu posla doživljavao kao piknik, a Abul je pretpostavljao da njemu on to
doista i jest. Bio je to, što se njega tiče, ugodan način da provede popodne ili večer.
U trenucima poput ovih Abul je sumnjao u njihovo vječno prijateljstvo. Benny nije
nijedan jedini put usmjerio svoju agresiju prema njemu. Bili su prijatelji od prvog
dana, a Abul ga je nekoć volio kao brata i znao da mu Benny uzvraća istom
mjerom.
- Koje imaš?
Benny je gladno pogledao Marks & Spencer vrećice.
- Sve koje najviše voliš!
 Jamie je oprezno promatrao kada su počeli otvarati stvari iz vrećica. Od njih
se moglo očekivati da u njima imaju boce kiseline ili ulja za kočnice. Imali su,
međutim, hranu te se, vidjevši to, opustio.
- Moj omiljeni: piletina s avokadom!
Benny je razderao omot i odgrizao veliki komad sendviča.
- Jebeno dobro. Daj nekoliko piva, Abule, zabavit ćemo se. - Pogledao je
Jamieja i prijateljski rekao: - Gladan?
Jamie je odmahnuo galvom.
- Tim gore, pizdo. To je mogla biti tvoja posljednja večera.
Nasmijao se vlastitoj duhovitosti. Abul mu se pridružio, ali Jamie nije. Osobno
nije vidio ništa što bi u njegovim riječima bilo i izdaleka smiješno.
Dok su Benny i Abul jeli i čavrljali Jamie se ogledao po podrumu u kojem je
bio zatvoren. Bio je u kući u sjevernom Londonu, to je znao, a kada je vidio koliko
je oronula znao je da će njegovi krikovi, a bio je siguran će krikova biti, proći
nazapaženo. Znao je da nema šanse za bijeg i odluči da će se, bude li mogao,
nagoditi. Ne s Bennyjem, nego s nekim drugim. Uvijek se dobro slagao s Garryjem
te je pomislio da je najbolje da razgovara s njim. Jamie bi im rekao bilo što samo
ako je to značilo da neće umrijeti.
Srce mu je udaralo kao ludo, a od adrenalina mu se vrtjelo u glavi. Znao je da
uzbuđenje nije dobro za njega; imao je lagani šum na srcu i nikada nikome to nije
rekao. Srce mu je bubnjalo u ušima dok je čekao da završe ono što su radili i
započnu s igrom i zabavom.
Vrata podruma su se otvorila, a on je s olakšanjem ugledao Lee kako silazi
stubama.
- Što je ovo, jebeni školski piknik?
Smiješio se dok je to govorio, a Benny, koji je i sam bio u adrenalinskom
transu, od srca se nasmijao.
- Moglo bi se reći. 'Oćeš sendvič?
- Daj, i danas sam kao i obično preskočio ručak. Sheila je pravi davež u
posljednje vrijeme, a dijete je uzrujava. Stenje, stenje, stalno, jebote, stenje. Prije joj
je uvijek bilo drago što je trudna. Sada, međutim, neprestano govori kako se osjeća
debelom. Ne mogu reći: »Pa i moraš se osjećati debelom kad si, jebote, napumpana.«
Očito, kao što možete zamisliti, nije baš u raspoloženju da čuje nešto slično tome,
zar ne?
 Abul i Benny nasmiješili su se njegovim riječima. Znali su koliko voli svoju
ženu, a njegovo neprestano gunđanje protiv nje bila je samo šala.
- Kako je ona, Lee? Dobro?
Jamiejev prijateljski glas mogao je biti i hitac s obzirom na to kako su tri
čovjeka postala tiha. Lee je otišao do mjesta na kojem je Jamie sjedio na podu i
svom ga snagom udario u lice. Glava mu se rasprsnula od boli.
- Jesi li skrenuo? Misliš li da je ovo neka igra, izdajnička pizdo. Jamie je ležao
posve nepokretno; automatske komande bile su uključene u njegovom mozgu i slale
mu poruku kako ne smije izazivati neprijateljstvo. Ovo je bilo ozbiljno, stvarno
ozbiljno, i onda mu je postalo jasno da je on bez sumnje mrtav čovjek.
Tu danas, shvatio je, neće biti nagodbi. Zamolit će ih da ga upucaju ili nešto
slično, da završe s njim što je prije moguće. Zauzvrat će im reći sve što zna.
Shvativši u kakvim je govnima, počeo je plakati. Ona trojica nisu se obazrela, nego
su nastavili jesti i čavrljati.
Jamie je svim svojim snagama slušao ono što su govorili, pokušavajući ocijeniti
kakva će mu biti sudbina. Nadao se da će Maura odlučiti doći - zapravo se molio da
to učini; ona je bila glas razuma u ovoj gomili luđaka i on ju je trebao. Bože, kako
ju je trebao.
Benny je odjednom ustao. Bacivši koru svojega sendviča uzeo je ostan za stoku
i krenuo prema Jamieju.
- Skidaj se.
- Što?
Jamie je pokušavao odgoditi neminovno. Udarivši ga ostanom u noge Benny se
nasmijao kada je njegovo tijelo poskočilo s poda.
- Skini ga, Abule.
Učinio je kao što mu je naloženo vukući i trgajući odjeću s Jamiejeva tijela.
Zatim ga je zalio ledenom vodom. To je osvijestilo Jamieja toliko da shvati što se
događa.
Njegovo se lice trzalo od boli baš kao i njegova noga. Vidio je dva opečena
mjesta ondje gdje ga je ostan dodirnuo i kroz traperice mu opržio kožu. I Lee je
stajao iznad njega. Jamie je rukama pokušavao sakriti svoje spolovilo.
- Drži ga.
Sada je Benny u rukama imao super ljepilo.
- Ne to, Benny, molim te! Ne to...
 On je nehajno rekao: - Ma umukni, jebena pizdo. Jamie je sada preklinjao.
- Molim te, Benny, preklinjem te, prijatelju...
Benny je zaurlao: - Jebote, umukni! Trebao si misliti na ovo kada si odlučio da
će debeli pizdun Vic Joliff od sada biti tvoj novi najbolji prijatelj. Jesi li doista mislio
da nećemo biti malo ljuti? Da ćemo reći: »U redu je, Jamie. Jebeš sve ono što smo
učinili za tebe...« Mućni malo svojom glupom glavom! Sam si kriv za ovo pa zato
kao muško prihvati ono što slijedi. 'Oćete li mu vas dvojica držati jebenu glavu!
Držali su je.
Krikovi koji su se začuli nakon što mu je zalijepio oči bili su zaglušujući, ali
Abul i Lee nisu se obazirali na njih. Iz iskustva su znali da će do kraja dana postati
još glasniji. Oči bez vida uvijek su zajamčeno utjerivali Božji strah u ljude. Najgore
je bilo to što nisu znali što će se dogoditi i kada. Onda se Benny skinuo, prišuljao
im se, a ostan je dotaknuo kožu na njima te su doživjele dvostruki šok.
Jamie je imao dojam da je već mrtav. U rukama nije imao nikakav osjećaj, ali
mu se činilo da ga na prsima pritišće ledena ploča.
Iznenada se sjetio Danielle i djece i bilo mu je žao svega što je učinio. Vidio je
svoju staru mamu koja ga je kao dijete uvijek pokušavala izvući iz nevolje. Vidio je
svojeg oca, pijanog kao i obično, sa širokim kožnim remenom stisnutim u ruci.
Vidio je svoju sestru i četu njezinih momaka koji bi je ostavili trudnu, a onda
nestali. Vidio je njezino vedro lice prije no što je napustila školu i otkrila da dečki
ostanu neko vrijeme s tobom ako se poševiš s njima. Zatim je sve pokrio milostivi
mrak.
- Gledaj, onesvijestio se!
Benny se još jednom nasmijao, ali bio je ozlovoljen. Nije se počeo propisno
igrati. Željeli su saznati sve o Joliffu, gdje je i što namjerava. Popili su još jedno
pivo, a onda opet polili Jamieja. Nije se pomaknuo. I Abul tada su se zabrinuli.
- Diše li?
Leejev je glas bio tih, a u njemu je bilo i straha. Abul mu je opipao bilo, a
onda odmahnuo glavom. Grizao je usnu, nije to mogao reći na glas.
- Je li mrtav?
Benny je zvučao tako uvrijeđeno kao da je Jamie mogao namjerno umrijeti od
straha da ga ozlovolji.
- Jebeni drkaroš! Umro je? Imao je drskosti umrijeti, je li?
- Maura će načisto pošiziti. Lee je izrazio strahove svih njih. Benny je mahao
glavom poput školarca.
- Mora da je umro od straha. - Abul je to rekao na glas. Odjednom su se sva
trojica počela smijati.
- Maura će poludjeti, zar ne?
Opet su se nasmijali, a u tom ih je raspoloženju deset minuta kasnije Maura i
našla, dok su pričali glupe viceve na račun leša ispred sebe kao da im ništa ne
znači. A to je, naravno, bilo točno.
Vic je još uvijek šmrkao koku i pokušavao objasniti Kennyju kako bi Maura
Ryan i ostali trebali umrijeti.
- Ali ona nema nikakve veze sa Sandrinom smrću. Koliko ti puta to moram
reći, Vic? Ti si taj koji je digao u zrak njezin jebeni auto. Ti i tvoji partneri, samo
što ti ne želiš reći tko su oni. Što si očekivao od nje, da to proguta? Provjereno
znam da nema nikakve veze ni sa Sandrom ni s mojom ženom. To su oni iza tebe
mutili stvar. Zašto, jebote, nisi rekao tko su?
Vic je zurio u njega.
- Zar još nisi shvatio? Zar još nitko nije shvatio tko je to učinio? Čekao sam i
pitao se koliko će vremena trebati pizdama da shvate tko je to zapovjedio?
- Tko je to bio, Vic?
Vic je čuo očaj u Kennyjevu glasu i zapitao se treba li mu reći. Čovjek je na
kraju krajeva imao pravo na to. No kada to otkrije morat će odjednom povući sve
svoje poteze. A da bi to učinio, pohvatao sve konce, trebalo mu je pojačanje. Imao
je lovu sve platiti ali iz nekog razloga javili su se problemi s novačenjem pa je želio
Kennyjevu podršku.
- Smithy, nisam tako naivan kao što izgledam, ali trenutačno mi odgovara da
ljudi misle kako želim osvetiti svoju Sandru. Nije da neću, nemoj me krivo shvatiti,
ali kada jednom počnem otvarati gubicu bit ću u dvostrukoj opasnosti. Moram doći
do tih ljudi i za to mi treba banda. Pomozi mi, Kenny. Ti sve poznaješ.
Kenny je polako odmahnuo glavom.
- Što je tebi, Vic? Ja sam posrednik, a ne agencija za novačenje. Sam nađi svoje
ljude, ja sam strogo nepristran.
Vic mu je namignuo.
- Ne i kada se radi o jednoj ljupkoj klijentici, ha? Hoćeš li mi onda učiniti
samo jednu sitnicu? Odnesi poruku Mauri Ryan. Želim se naći s njom samom.
Samo ja i Maura, da dovedemo svijet u red.
 Kenny je gledao čovjeka ispred sebe: vidio je kako mu na obrazu poskakuje
živac, kako mu se sve vrijeme tresu ruke, kako prolijeva čaj iz šalice sve dok mu na
kraju cijeli tanjurić nije plivao u njemu, a on, čini se, to nije ni primijetio. Kenny je
znao da će Maura, prenese li joj taj zahtjev, na njega vjerojatno pristati, a on je
shvatio da se s tim ne može suočiti. Postoje hrabrost i glupost. U ovom stanju Vic
može učiniti doslovno svašta.
- Ne mogu to učiniti, Vic. Neću se uplesti u nešto tako riskantno. Vic je
uzdahnuo.
- To je vjerojatno najbolje. Na trenutak mi se učinilo da sam postao mekan.
Reći ću ti nešto. Ako nećeš prenijeti poruku, hoćeš li prenijeti prijetnju?
Tada je Kenny znao da je imao pravo. Vic je bio tako nepostojan da se
mijenjao svakog trenutka. On i Maura nikako ne mogu izgladiti stvar oči u oči.
- Reci joj da prvo moram srediti neke stvari, ali da je definitivno na mojemu
popisu. Uskoro ću je posjetiti. Prenesi to, hoćeš li?
Kenny je nevoljko kimnuo. Odnio vrag neutralnost. Reći će nešto. Rynovi su
bili dobri klijenti, a Maura je bila ta koja je vodila igru na ulici te je u njegovom
interesu da progovori.
- Dobar dečko, Kenny, a i nije da ti teško pada, zar ne? Razgovarati s njom.
Nije znao što ga je više boljelo: to što će im prenijeti poruku luđaka ili to što
je kroz Kennyjev hladni profesionalizam prozreo čovjeka u njemu. Čovjeka koji je
više nego što je trebalo pazio da se Mauri nešto dogodi.
 DVANAESTO POGLAVLJE

Maura se toliko razbjesnjela da su tri muškarca samo stajala poput zločestih

dječaka dok je ona vikala na njih. A vikala je. Kada je ušla i vidjela tijelo na podu
imala je tako mučan osjećaj već viđenog da se umalo onesvijestila. Bilo je isto kao sa
Sammyjem Goldbaumom. Bilo je isto kao i s Michaelovim dečkom Jonnyjem. Sjetila
se stvari koje bi radije zaboravila.
- Ništa vas ne mogu pustiti da učinite, zar ne? Ostavim li vas minutu same,
netko je mrtav.
Nitko joj isprve nije odgovorio.
- Bio je to nesretan slučaj, Maura, nismo to htjeli učiniti - pobunio se Benny.
- Naravno da niste. Vi ne biste uspjeli organizirati ni molitveni skup u
samostanu.
Ostavljali su opći dojam nelagode, što ju je još više rasrdilo.
- Jesi li mu zalijepio oči, Benny Ryane? Izričito sam ti rekla da to ne učiniš, je
li tako?
Nije joj odgovorio.
- Nešto sam te pitala!
Benny ju je tupavo pogledao, a ona je shvatila da je on zapravo jebeni manijak.
Trenutačno ga je mogla obuzdavati. Ali koliko još dugo? Čak se i Roy to isto pitao
prije no što je odlučio Prozacom izbrisati ostatak svojega života - a on je bio
Bennyjev otac.
Njezin joj je nećak odgovorio odvažnije no što je željela.
- Nisam to namjerno učinio, je li tako? Kao što sam rekao, bila je to nesreća.
Maura je zurila u njih trojicu; izgledali su kao da su ispred zbornice nakon što
su ih uhvatili da puše. Pa ipak, ubili su nekoga. Netko je, do vraga, bio mrtav.
 A nijednog od njih nije za to bolio kurac.
Znala je da je to rizik njihova posla, ali ovo je bilo nepotrebno ubojstvo, a za
nju je to bilo gore od ičega drugoga. Benny je odviše uživao u onome što je činio,
to je već godinama bilo jasno. Čak i kao dijete pokazivao je znakove svoje prave
prirode. Majka i baka su ga gušile onda kada je njegova jedina želja bila da bude
muškarac. Benny je od malih nogu želio biti muškarac. Kad bi samo shvatio što čini
pravog muškarca, mogla bi otići od svih njih. Gledajući ih takve, s očajem se pitala
hoće li to ikada moći učiniti. Benny i Lee su se glupo smješkali, što ju je još više
ozlojedilo.
- Nije smiješno.
Abul i Lee su se pogledali i prasnuli u smijeh, što je pak Bennvja natjeralo u
neodoljiv smijeh. Dok je Maura stajala u prohladnom podrumu i gledala ih kako se
prepuštaju bučnom smijehu, imala je dojam kao da je pod utjecajem neke od
halucinogenih droga. Kao i toliko puta u prošlosti imala je osjećaj kao da je slučajno
zakoračila u nečiju noćnu moru.
Jamie je ležao na podu zalijepljenih očiju, a njegovo je beživotno tijelo bilo
iskrivljeno pod nemogućim kutom. Bol koju je osjećao prije no što je umro bila je
ispisana po cijelom njegovom licu, a iz nekog je razloga čvrsto stiskao svoja jaja.
Bio je to žalostan prizor, a ona se zastidjela što je bila njegovi dijelom. Dok je
Michael bio živ nije osjećala istu krivnju kao sada, zato što je sada ona snosila
krajnju odgovornost. Jamie je bio šupak koji se prodao najboljem ponuđaču. Bio je
kockar, a oni su uvijek nepouzdani. No iako je bio seronja, nije to zaslužio. Najteže
će biti to reći njegovoj ženi i pokušati se pobrinuti da ubuduće bude zbrinuta. Što
god da je Jamie bio, Danny ga je barem voljela. Bio je otac njezine djece. Nekome je
nešto značio bez obzira na to što je bila u zabludi.
Pogledala je muškarce. Smijeh je jenjavao, a ona je znala kako misle da od
muhe pravi slona, da to zapravo i nije nešto strašno. Pretjerivala je kao i obično, što
je u posljednje vrijeme bila Bennyjeva omiljena rečenica.
Maura se pokušala smiriti. Jebo Jamieja Hicksa, njega više nema. Morala je
saznati stvari o Vicu. To je bio cilj ove vježbe. U ovom je trenutku za obitelj bilo
najvažnije ono što je Jamie imao za reći.
Duboko je uzdahnula, a vidjelo se da je još umorna i ljuta. No uzaludno je bilo
ljutiti se na njih, njih za to uopće nije bilo briga.
- Što je, dakle, imao za reći prije no što je umro?
Sada joj se u glasu osjećalo da su je zagnjavili. Govorila je tiho.
 Opet su je tupavo gledali i šutjeli. Izgledali su kao da bi radije bili bilo gdje
samo ne u ovom podrumu u sjevernom Londonu, a u mislima se složila s njima. U
ovom trenutku radije bi bila bilo gdje na svijetu nego tu gdje je gledala mrtvog
Jamieja Hicksa i pitala se kako će to priopćiti njegovoj ženi, a da ona na licu mjesta
ne rodi.
- Onda, recite. Nemam na raspolaganju cijeli jebeni dan.
Benny je odmahnuo glavom.
- Ništa.
- Ništa? - Glas joj se opet počeo pojačavati, a ona ga je očajnički pokušavala
stišati. - Kako to, jebote, misliš ništa?
Benny je slegnuo ramenima; sve mu je to sada počelo ići na živce.
- Ono što sam reko. Ništa. Zajebi sve. U glasu mu se ponovno osjećala drskost.
Lee ju je pogledao i rekao: - Umro je manje-više odmah, Maws. Jedva da smo
ga taknuli, zar ne, momci?
Maura ih je ponovno pogledala kao da ih vidi prvi put u životu - toliko je bila
zapanjena onim što su joj rekli.
- Ne mogu vjerovati. Govorite li vi to meni da je Jamie umro iz čista mira, a
da nije ništa rekao?
Abul je kimnuo, sada posve usredotočen na posao. - Mislim da je umro od
straha. - Rekao je to kao da je neki autoritet. Iz nekog razloga to ju je još više
razljutilo.
- A tko si ti, Abule? Jebeni doktor Bronowski? Svaka budala može vidjeti od
čega je umro. Jedan pogled na njega čak bi i vama morao reći od čega je umro.
- Što hoćeš, Maura? Jebenu autopsiju ili što? Mrtav je, pa? Velika stvar. Za
njega je to najbolje, bio je pizda.
Od njegova je glasa opet pomahnitala, a kada je vidio kako joj je lice postalo
bešćutno, sjetio se tko je ona. I za što je sposobna.
- Pa, jebeni pametnjakoviću, sada je mrtva pizda, je li tako? A mi još uvijek ne
znamo koji je kurac znao o Joliffu. Što, dakle, preporučuješ da učinimo? Unajmimo
jebenog medija? Ili još bolje, možda si ti u izravnoj vezi s nekim?
Nisu morali odgovoriti jer je došao Garry. Jednim je pogledom obuhvatio
prizor ispred sebe i glasno rekao: - Zaboga...
Stajao je na stubama u krajnjoj nevjerici i zurio u mrtvo tijelo Jamieja Hicksa,
koji ih je trebao odvesti do Vica Joliffa. Vidjela je da je ljut svakim djelićem svojega
tijela. Čak je i njegova kosa izgledala ljutito. Netko će platiti za ovaj zajeb, a njoj je
bilo drago. Doista drago.
Maura se ogorčeno nasmijala i rekla: - Još nisi čuo najbolji dio, Gal. Ima nešto
još bolje. Umro je prije no što su uspjeli išta saznati. Ovdje prisutni Benny,
gospodin kralj super ljepila, na smrt ga je preplašio.
Garry je šutio, činilo se, veoma dugo, a onda blago rekao: - Šališ se, zar ne?
Lee i Maura znali su kada će Garry poludjeti, vidjeli su to dovoljno puta te su
se oboje hitro pomaknuli dok se brzim koracima spuštao niz stube, a zatim bacio
na Bennyja, oborivši Abula pokušavajući zgrabiti Bennyja za vrat.
Bennyju će dobro doći da osjeti bijes tog ludoga gada, da shvati kako pod
krinkom normalnosti svijetom hoda netko tko je luđi od njega.
- Razmetljivi mali seronjo! Pogledaj što si učinio. Garryjev je glas bio miran, ali
mu je ljutnja bila u očima i pokretima tijela.
- Ti baš ne želiš slušati, je li tako? Veliki jebač, ha? On nam je trebao pokazati
put do Joliffa, a ti si ga bez razmišljanja zviznuo. Gade jedan!
Kada ga je počeo udarati, Maura je izašla iz podruma. Bilo joj je svega dosta.
Tony Dooley joj je otvorio vrata, a ona je sjela u mercedes i zapalila cigaretu.
Nije trebala vidjeti Bennyjevo kažnjavanje iako joj je u duši bilo drago što se to
događa. Na kraju krajeva, nije bilo prekasno. Trebalo ga je zauzdati, a Garry je pravi
čovjek za taj posao. Garry je oduvijek sve plašio i imala je osjećaj da će i u
osamdesetoj izazivati strah. Sada je bio u ranim šezdesetima i još je uvijek izazivao
stravu u ljudima. Bilo je nešto u njemu, nešto u njegovom ustroju što se, čini se,
otkrivalo ljudima čak i kada je biougodan i ljubazan. On je zapravo izazivao veći
strah kada je bio ugodan i ljubazan.
Tada joj je palo na pamet da bi mogla raditi mnogo zanimljivih stvari u životu
nego čistiti za svojom braćom. Taj posljednji debakl učvrstio ju je više no ikad u
namjeri da što prije izađe iz tih govana.
Možda bi čak mogla otići živjeti u Liverpool. Ostaviti ih da se snađu. Otići
živjeti s Tommyjem Rifkindom. Odjednom joj se učinilo da je to doista dobra
zamisao. Tommy je zapravo bio mala riba, iako mu ona to, naravno, nikada ne bi
rekla. Što se nje tiče, bilo joj je više nego dosta viših i kraljeva kriminala.
- Sve u redu, Maura?
Tony Dooley mlađi bio je pristojan i ona je to znala.
 - Kako ne, Tony, sve je super, prijatelju. Zapravo ne može biti bolje. Uvijek mi
uljepša dan kad netko umre od straha.
Zaključio je da je najbolje prepustiti je njezinim mislima. Izgledala je ljutito, a
on nije kanio biti na krivoj strani zlovoljne Maure Ryan. To je naučio veoma davno.
Maura je otišla majci. Sarah ju je nazvala i doslovno preklinjala da dođe kući
svojega djetinjstva, s kriškom domaće torte i šalicom čaja u ruci čudila se kako joj
majka izgleda zdravo za svoje godine. Uživala je i u relativnom miru. Čak je i kuća
jednako mirisala. Nedostajao je jedino miris upišane djece koji je prevladavao kada
je bila mala. No miris pečenja, majčina mirisa od lavande i ustajalih sagova bio je
isti.
- Onda, što mogu učiniti za tebe, mama?
Maurine su riječi zvučale ukočeno. Zajedno su pokušavale izgraditi nove
mostove, no to je bilo teško. Mnogo je vode proteklo ispod njih.
- Radi se o Carli. Ne znam što bih s njom.
Maura se iznenadila; Carla je inače bila Sarina plavooka curica. No čula je za
veliku svađu između njih dvije iako to nije spomenula.
- Kako to misliš?
Pokušavala je zvučati što je neutralnije mogla.
- Ona nije u redu i taj Joey... Misliš li da je on možda... pomalo... znaš?
Maura se smiješila majčinoj očiglednoj nelagodi.
- Homoseksualan? Sarah je kimnula.
- Mislim da to možemo sa sigurnošću pretpostaviti, mama. Kako se ponaša,
bila bih iznenađena da nije.
- To je tako grozno...
Maura se nasmiješila uživajući u majčinoj nelagodi.
- Neće biti prvi u obitelji, zar ne?
Sarine su se oči stisnule zbog onoga što je shvatila kao uvredu, ljagu na
njezinoj djeci i potomcima. Mauri je iznenada bilo žao; bila je iz drugog doba,
zapravo iz druge dimenzije.
- Čuj, mama, stvari kao što je to nisu više važne. A tako i treba biti. Što ljudi
rade u privatnosti svojega doma njihova je stvar. Dok je god sretan sa sobom, kakvo
je zlo u tome?
 Sarah se sada počela ljutiti i to se vidjelo. Njezino se mršavo tijelo
nakostriješilo od ljutnje.
- Kao prvo, to je grijeh protiv Boga.
- Sve je grijeh ako to želiš. Gledaj, u Bibliji se kaže da su gataoci, znači mediji i
slični, pokvareni, je li tako? Da će devet stvari koje ti kažu biti istina, a deseta laž?
A iz te će izaći sve nevolje u tvojemu životu. Sjećaš li se toga? Ali to nije spriječilo
tebe i Pat Johnson da idete u spiritualističku crkvu, zar ne? Ti još uvijek želiš stupiti
u vezu s Michaelom, tatom, Bennyjem, Anthonvjem... a koliko ja znam i s ujakom
Tomom Cobblevjem! Joey je to što jest i ni ti ni ja ne možemo ga promijeniti.
Biblija je stara dvije tisuće godina, mama. Stvari su danas drugačije, a čovjek se
mora mijenjati onako kako se mijenjaju vremena.
- Ja ne.
To je bilo rečeno na arogantan Ryanovski način, što je značilo da su oni
drugačiji od ostalih. Maura je uzdahnula.
- Pa, mama, to je sve što ja o tome mogu reći. Ja kažem, sretno mu bilo.
Nadam se da je sretan, to je najvažnija stvar u životu.
Sarah je čula skrivenu tugu u kćerinim riječima i instinktivno je čvrsto zagrlila.
Maurina savršena frizura zgnječila se na majčinim mršavim prsima, a ona je uživala.
Uzvratila joj je zagrljaj, osjećajući suze.
Sarah ju je u šali odgurnula i rekla: - Napravit ću još čaja.
Maura je kimnula, ne usuđujući se progovoriti.
- Pretpostavljam da imaš pravo što se tiče Joeyja. Ja sam zapravo dinosaur. Još
uvijek želim da sve bude kao prije. Željela bih da ste opet mali, da sam ja vaš svijet,
a ovo vaš svemir. Sarah je ispružila ruke kako bi pokazala kuhinju. - Tada sam išla
ulicom, vi ste svi bili dotjerani za misu i divno izgledali, a ja sam visoko držala
glavu i govorila: »Pogledajte moju djecu, zar nisu prekrasna?«
- Davno je to bilo, mama.
Sarah je izgledala tužno.
- Znam, dušo. Ali što nam se događa? To pokušavam shvatiti svake noći kada
legnem u krevet. Izmolim krunicu, a onda ležim i mislim na sve vas. Uglavnom na
tebe i Michaela. Mojega lijepog sina i kćer, mojega prvorođenca i moje posljednje
dijete, dvoje djece koje sam željela više od ijednog drugog djeteta. Pitam se je li to
bila kazna zato što sam, oprosti Bože, voljela i druge, ali tebe i njega sam obožavala.
Posve sam vas obožavala.
 Maura je znala da govori istinu.
- Još sam tu, mama, a mislim da ni Michael nije daleko od tebe. Volio te je
više od ikog, znaš to. Obožavao je zemlju po kojoj si hodala.
Sarah se samozadovoljno nasmiješila. Oči su joj bile tužne, a glas snažan kada
je rekla: - Znam. Ponekad osjećam da je pokraj mene. Želi da opet postanemo
prijateljice. Želi da budemo ono što smo bile, a to i ja želim. Nedostaješ mi, Maura,
nedostaješ mi više no što možeš i zamisliti. Čak i kad da sam te mrzila, voljela sam
te. Moja zadnja, moja djevojčica.
Maura nije mogla a da se cinično ne zapita ima li taj preokret ikakve veze s
tim što joj se majka u velikom stilu posvađala s Carlom, što je Janine mrtva, a
Sheila daleko, a ona ima potrebu kontrolirati neku ženu. Jer njezina je majka radila
upravo to. S najboljim namjerama na svijetu. Krala je ljude.
Dok je gledala kako Sarah trčkara po svojoj velikoj skupoj kuhinji i priprema
čaj Maura je ipak osjetila iskru stare ljubavi prema njoj. Pokopala je previše djece, a
Maura se morala podsjetiti kakav je to strašan utjecaj morao biti. Izgubila ih je
nasilno i to zbog posla za koji su se svi odlučili. Posla kojemu sada na čelu stoji
Maura. Tabloidi su je zvali kraljicom londonskog podzemlja dok najbolji i najskuplji
odvjetnik nije to zaustavio.
Ta je mala starica podigla svoju djecu, a onda ih polovinu pokopala. Kako je
teško to moralo biti. Zbog toga se nikada nije htjela iseliti iz te kuće. Ona je još
uvijek odjekivala njihovim glasovima i smijehom. Maura je opet osjetila poriv da
zaplače. Vidjela je svoje dijete u žarko narančastoj posudi za pranje suda i zatvorila
oči pokušavajući izbrisati tu sliku. No i dalje je bila ondje. Na nekoj je razini uvijek
bila tu. Cijeli dan, svaki dan. Kako mora da se osjećala njezina majka koja je
pokapala djecu koju je dojila, hranila, odijevala i za koju se borila? Vodila ih je u
školu, pomagala im kod pričesti i krizme. A onda, kada je njezin posao bio gotov, a
došlo vrijeme da sjedne i uživa u društvu svoje djece, ona su nasilno ubijena. Ubili
su ih bezosjećajni ljudi kao što ubijaju bijesne pse, ljudi koji su to doživjeli kao
posao koji se morao obaviti, a ne kao nešto osobno.
Ironično se nasmiješila sama sebi. Stariš, Ryanice, postaješ stara i
sentimentalna. Je li to, međutim, doista bilo tako loše?
- Mogu li dobiti još jedan komad tvoje torte, majko? Izvrsna je.
Tako su svi govorili kad su bili mali, a Sarah se, začuvši te riječi, okrenula od
sudopera i rasplakala. One su joj rekle da je njezina kći napokon kući.
Sat poslije Maura je, nakon mnogo godina žustrog koraka, polako izašla iz
kuće. Mercedes je bio ispred kuće, ali Tonyja nije vidjela. Nazvala ga je na mobitel.
Bio je isključen. Tada je osjetila prvi ubod straha. Tony je bio veoma pouzdan;
nikada ne bi dobrovoljno izašao iz auta. Nikada. Bio je dobar u svojemu poslu i
ponosio se time.
Primijetila je da je prtljažnik lagano otvoren te mu se sa strepnjom približila.
Kada ga je otvorila, ugledala je Tonyja.
Nije bilo sumnje, bio je mrtav.
Polako je zatvorila prtljažnik i pokušala se pribrati. Rock zvijezda koja im je
bila susjed nasmiješila joj se i mahnula kada je trčeći prošla sa svojim
tjelohraniteljem, a ona je rastreseno odvratila. Zatim je telefonirala Garryju i žurno
objasnila situaciju prije no što se vratila u majčinu kuću. Ni pod koju cijenu neće
voziti po Londonu s mrtvacem u prtljažniku.
Nestale su sve misli o povlačenju. Maura je bila odlučna u nakani da se osveti i
sada je jedino za to marila.
Jack Stern bio je umoran, ali je bio sretno umoran budući da je to bio unosan
dan. Kada je legao na krevet sa svojom trenutačnom djevojkom Leonie, bio je
uistinu veoma sretan. Sretan i neobično bogat čovjek.
Zapravo, bio je tako sretan da se odlučio opustiti i pustiti s malu Leonie da
obavi svoju čuvenu »usisavač« točku. Bio je to jedini razlog zbog kojeg je bio s
njom. Neki je prijatelj spomenuo njezinu specijalnost koju je on hotimice potražio.
Ona to, naravno, nije znala, mislila je da je to zbog njezine sjajne ličnosti. Nije mu
bilo drago reći joj da je zapravo ne voli.
Leonie je imala samo dvadeset dvije godine, ali je bila sisata kao porno
zvijezde. Sise su joj bile potpuno prave i njegove. Kada je legao na svoj krevet od
dva metra i čekao da bude prenesen u zemlju čudesa zazvonio mu je mobitel.
Odgurnuo joj je glavu i dohvatio telefon. Javio se odsječnim »Što?«, a zatim
iskočio iz kreveta i počeo se oblačiti. Izlazeći iz spavaće čuo je kako glasom dobre
djevojčice Leonie pita: - A što je sa mnom?
Pogledao ju je kao da je nikada prije nije vidio i izašao.
Leonie tamnosmeđih kovrča i bademastih očiju dobacila mu u leđa: - Jebi se,
Jack.
Zatim joj je palo na pamet da bi mogla na miru pogledati East Siders i Body
Girls. Smiješeći vratila se na krevet s daljinskim upravljačem u ruci i sisama koje su
stršale prema stropu. Protegnula se poput smeđe mačke i odlučila naručiti pizzu i
napiti se do besvijesti.
Kamo god da je Jack otišao nadala se da će ostati preko noći. Dobro će joj
doći odmor. Mogao je on na kraju dana imati para, ali Leonardo DiCaprio baš i nije
bio. Bio je star, star i naboran, a ona je željela mlađeg. Većina žena željela je nekog
mladog. Pretpostavljala je da je to po svoj prilici u vezi s prirodnom selekcijom.
Jack se odvezao pet kilometara niz ulicu i parkirao se ispred napuštenog
štaglja. Unutra je ugledao svojega partnera u zločinu i njegovog stalnog pratioca.
Pogledao je njihova očajna lica i brzo rekao: - Za ime Boga, recite mi da nije istina.
- Posve je istina, Jack. Istina kao što ja stojim ispred tebe. A Maurin je
tjelohranitelj ubijen njoj pred nosom. To mora biti Vic, zar ne?
- Jebote, je li poludio? Zar ne shvaća da može ugroziti sve za što smo radili?
- Moraš razgovarati s njim, Jack. Moraš ga urazumiti. Nije više trenutak za
borbu. Moramo se za to postupno pripremiti, naći još malo ljudi. I sam ću mu to
reći, ali se ne javlja. Čini se da tebe sluša.
Jacku se od te pomisli zavrtjelo u glavi.
- Nisam se smio ponovno uključiti u sve ovo. Znao sam da će biti sranje,
jebote, znao sam. Tony Dooley stariji sada će se ponovno aktivirati, shvaćate to, zar
ne? Pola će Karibijaca iz Brixtona stati iza njih.
Tommy Rifkind zlobno se nasmijao.
- Pa, nitko nikada nije rekao da će biti lako, je li tako?
Jack je odmahnuo glavom i glasom koji je zazvučao posve različito od njegova
rekao: - Ti si jedan izdajnički gad, znaš li to? Vraćaš se svojoj curi Mauri, je li tako?
Tommyju se lice razvuklo u đavolji osmijeh.
- Možda da, možda ne.
Tommy je ležerno izašao iz štaglja, koji je, da bi stvar bila gora, bio Jackov.
Najbolje bi ga bilo koknuti na licu mjesta. A što ako netko vidi Tommyja? Pri toj
pomisli, Jacka je uhvatila mučnina od straha. Ovaj je put bio upleten preko glave, u
to nije bilo sumnje. Što ga je to spopalo pa se po drugi put umiješao? Bila je to
pohlepa, čista pohlepa. Odjednom mu se novac više nije činio tako važnim.
Joss je pogledao Jacka i odmahnuo glavom.
- Ništa mi se ovo ne sviđa, gospodine Stern, doista mi se ne sviđa. Maura je u
redu i ne zaslužuje to, što god Tommy mislio. Njegov je mali tražio nevolje. Budimo
iskreni, netko bi ga sredio.
Jacka je prošla ljutnja, bio je samo tup od straha i užasa.
- On je dvolična pizda. U što sam seja to, za Boga miloga, upleo?
 - Vi recite meni, gospodine Stern. Vi ste to strašno željeli i, Boga mi, dobili.
Jack je pogledao Jossa i visokim glasom rekao: - Daj, odjebite svi.
Joss se nakesio, što je bio jedan od njegovih rijetkih pokreta lica.
- Trebali ste misliti o tome. Sve će završiti u suzama, zapamtite moje riječi.
Jack se pribrao i rekao: - Ni sekunde u to ne sumnjam. Pitanje je samo čijim?
Zvučao je mnogo mirnije nego se osjećao.
Joss se opet nasmijao kada je odgovorio: - Mislim da ćemo to brzo saznati, a
vi? Nadam se da ste sredili poslove, gospodine Stern, jer ako nas ne uhvate Ryanovi,
hoće murja. Ni u paklu droge nemamo šanse da umaknemo, a to i vi i ja znamo.
Jack mu i dalje nije odgovarao.
Kada je Joss izašao iz štaglja nogom je udario crnom plastikom pokrivene
pakete koji su bili naslagani uza zid. Bilo ih je više od tristo, a u svakom kilogram
kokaina.
- Ovdje ima dovoljno koke da nas zatvore do kraja života. Bolje da je
preselimo prije no što nas Ryanovi provale. Kladim se da već znaju.
Tommy je čekao u autu.
- Kamo, šefe?
Jossov je glas bio neutralan. Njihova je bliskost svakog dana? sve usiljenija.
- Znaš kamo.
- A što ako te ondje vide, što onda?
Tommy se nasmijao.
- Što ako padne jebena bomba? Što ako Isus opet uskrsne?« ako ti umukneš i
voziš?
Tako je Joss vozio.
Tony Dooley stariji bio je u Maurinoj kući kada je ona došla. Pala mu ravno u
zagrljaj.
- Tako mi je žao, Tony, tako mi je žao.
- Znam, Maws. To je dio posla. Bio je dobar momak.
Borio se sa suzama. Bilo je sablasno koliko je Tony stariji nalikovao svojemu
sinu, a Maura ga je godinama voljela poput brata. On ju je čuvao, a zatim
pripremio svojega najstarijeg sina da od njega preuzme posao. Bio je ponosan na
dobar posao koji je napravio.
- Misliš li da je bilo brzo?
Kimnula je.
- Rekla bih da jest. Bio je lukav. To je morao biti netko koga je poznavao.
Tony je mogao nanjušiti nevolju. Imao je isti instinkt kao i ti.
Kimnuo je.
- Ja ću preuzeti dok ne nađeš nekoga drugog, dobro?
Kimnula je.
- Jesi li siguran?
Još ju je jednom zagrlio.
- Naravno, curo. Njegovoj majci i djevojci rekao sam da ga je pregazio auto.
Ne treba ih uzrujavati više nego što već jesu.
Odmahnula je glavom.
- Donijet ću nam rakiju, dobro će nam doći.
- Je li to bio Joliff? Je li on moje unuke ostavio bez oca?
Kimnula je.
- E pa sad će imati veći rat nego što je mislio, Maws. Moji sin i rođaci su ljuti.
Uzdahnula je. Pod njegovim »rođacima« mislio je zapravo na crnce u Brixtonu,
Tulse Hillu i Norwoodu. A to je značilo mnogo ljudi.
- Reci im da dođu k meni, a ja ću ih plaćati. Onaj tko uhvati Jeoliffa živog
dobiva milijun u gotovini.
Tony je zadovoljno kimnuo. Njegov mu je sin vrijedio više od toga, ali je to
svejedno bila dobra cijena. Velik poticaj.
Dala mu je rakiju.
- Bio je dobar momak, Tony, jebeno dobar momak.
Tony Dooley stariji držao ju je dok je plakala, a u njegovim je očima zbog tih
suza bila žena više od ijedne koju je susreo. Plakala je za njegovim sinom, a to mu
je značilo više od svega.
Carla se nasmiješila kada je Tommy ušao u krevet pokraj nje. Bila je uzbuđena
što je još jednom s njom. Otkako ju je prvi put poljubio, ili točnije rečeno ona
njega, bio joj je poput droge. Žudjela je jedino za njegovim tijelom. Njegovim
dodirom. Nije marila za svoje stričeve, a posve sigurno nije marila za svoju tetu.
Zapravo, to je, što se nje tiče, bio dio uzbuđenja. Prošlo je mnogo vremena otkad je
osjetila nešto što je i iz daleka bilo ovako uzbudljivo, a Carla je bila kuhana.
Potpuno uhvaćena.
Nije joj palo na pamet da je Tommy možda iskorištava.
Pa i nije joj moglo pasti na pamet, zar ne?
 TRINAESTO POGLAVLJE

Tko je to mogao učiniti? To bih volio znati. Obavili su to, jebote,

profesionalno, u to nema sumnje. Prometna ulica, a ipak nitko nije ništa vidio.
Iskreno rečeno, više sam nego impresioniran.
U Leejevu se glasu osjećalo divljenje prema onome tko je sredio Tonyja
mlađeg, što je ostale ljutilo. Maura ih je pozorno promatrala. Jebeno je umiješan
netko blizak, a nju je uznemiravalo što uistinu sumnja u sve ljude u prostoriji, u
svoju obitelj. Glas koji ju je iznutra izjedao govorio joj je da se sjeti Geoffreyja. No i
dalje joj se činilo da to ne može biti istina. Tim je ljudima povjerila svoj život.
Nema, međutim, sumnje, bio je to netko koga je poznavao, netko kome je vjerovao.
Tony Dooley mlađi bio je pametan, zbog čega je i radio za nju. Bio je toliko dobar
da su ga tijekom godina drugi često pokušavali pridobiti za sebe. To ju je vraćalo na
sam početak. Tony je poznavao svojeg ubojicu i to dobro. Kako bi mu inače mogao
prići toliko blizu i nauditi mu?
- Da, da, skidam im kapu...
Lee je još uvijek osjećao strahopoštovanje prema onome tko je obavio to
gadno djelo, a sada je čak i Maura osjećala kako se počinje ljutiti.
- Zašto, jebote, ne umukneš? Kada ih pronađemo, ti im možeš polizati dupe, u
redu, Lee? Prije no što im ga razjebem. A tko god bio, drzak je govnar. Nije mogao
biti Joliff, Tony bi reagirao. Tko je to bio? Sigurno je bio netko koga je Tony
poznavao. Udavio ga je. Tko je a da ga poznajemo tome sklon?
Garry je izrekao njezine misli, a ona je znala da je to od njega mogla i
očekivati. Oduvijek je bio analitički mislilac, iako ponekad potpuno lud.
Ugledala je izraze šoka kada su i ostali shvatili što govori. Benny je bio izvan
sebe od bijesa.
- Šališ se?
Garry je odmahnuo glavom.
 - Ne. Promisli o tome: Tony je bio jedan od najboljih. Nemoj misliti da bi
dopustio da ga ozlijedi Vic Joliff, nema ni najmanje šanse da bi ga pustio na manje
od tri metra od Maure. Jedino je, dakle, logično, da je to morao biti netko koga je
poznavao, je li tako?
- Štoviše, to je morao biti netko kome je vjerovao.
Maurin je glas bio tih kada je izgovorila te riječi, što im je dalo dodatnu
snagu.
- Divno. Sada, povrh svega ostaloga, u svojih redovima imamo i izdajnika! Baš
kao i prije, zar ne?
Utučen i ljut Benny je i dalje bio Ryan od glave do pete te su na neko vrijeme
njegove čarke s Garryjem prešle u drugi plan.
- Međutim, tko je to? Tko bi, jebote, to mogao biti?
Zvučao je kao petnaestogodišnjak, tolika je bila njegova smetenost.
- E pa, to moramo otkriti, zar ne? Od sada nadalje sastanci su samo za blisku
obitelj, u redu?
Svi su kimnuli.
Abul je znao da će biti isključen, no mogao se s tim nositi. Ipak, nitko nije
gledao izravno u njega. Neko vrijeme nitko nije ni govorio, budući da su svi
probavljali ono što je bilo rečeno.
Na kraju je Roy, koji je bio nazočan sastanku, zatvorio oči i rekao: - Znaš,
osjećam se mnogo bolje. Mogu preuzeti neke obveze. Jasno, manje...
Maura se sažalila nad njim. Oduvijek je bio jedan od njezine omiljene braće te
se uspjela nasmiješiti i reći: - Hvala, Roy. Kada bi ponovno mogao preuzeti klubove,
mnogo bi pomogao.
- Sve za tebe, Maws, znaš to.
Lee i Garry su mu se nasmiješili, a zbog njihove zajedničke ljubavi prema
njemu osjetio je želju da ponovno zaplače. U posljednje vrijeme stalno je želio
plakati; kao da su ga sve suze koje tijekom godina nije isplakao dostigle te ih više
nije mogao zaustaviti.
- A što to čujem? Ti si, dakle, televizijski milijunaš za zlikovce, ha?
Maura je zapanjeno zakolutala očima.
- Kako to misliš, Benny?
- Daješ milijun, ha? Kada uhvatimo pizdu, mogu li nazvati i prijatelja?
 - Pa, oni sigurno neće pitati publiku, zar ne?
Royeva toliko neočekivana primjedba sve je natjerala na urnebesan smijeh.
Trebalo im je olakšanje i dobili su ga. Tako je inače bilo u tvrtki Ryan.
Sarah se suočila s Carlom. Bile su u kuhinji. Kao što je Maura jučer primijetila,
ondje je provela vjerojatno više vremena nego igdje drugdje. To ih je ponovno
natjeralo u smijeh, iako je Maura još uvijek izgledala tužno zbog gubitka svojega
čuvara. Bilo ju je, međutim, lijepo ponovno vidjeti tako brzo. Bio je to znak da se
vraćaju na nekadašnji odnos.
- Carla, znaš li da izgledaš kao kurva? - rekla je Sarah.
Carla je zakolutala očima prema stropu.
- Pa što? Sviđa mi se kako izgledam.
- Jesi li ušla u rani klimakterij ili što slično? Tvoje ponašanje u posljednje
vrijeme...
Njezine riječi još su jednom izazvale Carlu.
- Imam samo četrdeset četiri godine, za Boga miloga, bako danas nije ništa.
Pogledaj Madonnu, Sharon Stone...
Njezine riječi nisu imale odjeka i ona je to znala.
- Ma pusti me na miru, hoćeš li? Mučno mi je od svih vas. Kad ne mogu imati
vlastiti život.
- Ne govori gluposti, dijete...
- Nisam dijete, nisam ničije dijete, ja sam, jebo vas, odrasla žena!
- Hoćeš li prestati psovati! Poslušaj se. Kao prokleta kurva, kako se oblačiš,
kako govoriš. Stidim te se. Čak je i Maura jučer rekla...
- A, kužim.
Carlin je glas sada bio sarkastičan i tih.
- Ti i Maura opet ste najbolje prijateljice, zar ne? Raspravlja obitelji kao dvije
stare babe, što i jeste. E pa, jebite se i ona i ti, bako. Ra ono što hoću, a tebi i njoj
bolje je da se na to naviknete, dobro?
- Maura je rekla kako misli da si nesretna, samo to. Voli te pc kćeri.
Carla je zakolutala očima prema stropu.
- Kako ja mogu biti kći toj isušenoj staroj vještici? Samo je godina starija od
mene. Čini se, međutim, da svi to zaboravljate. Mene se potapše po glavi i ponašate
se prema meni kao prema jebenom psu. To je moj život, bako. Znam da zaslužujem
bolje od toga. Čak se i moja majka, za koju svi znamo da me nije željela, ponašala
prema meni s više poštovanja.
Sarah se srušila na najbližu stolicu. Nije mogla vjerovati ono što je čula.
Njezina dražesna Carla prostači. Bilo je to nevjerojatno.
- Drogiraš li se, je li u tome stvar?
- Da se drogiram, bako, onda bi mi obitelj bila glavni dobavljač, zar ne?
- Slušaj se. Što te je, zaboga, spopalo, Carla? Gdje je nestala moja divna
djevojka.
- Napokon je odrasla, bako, i okusila život, eto, to joj se dogodilo.
Sarah je pogledala unuku. Imala je na sebi suknju koja je mogla proći kao
remen i vrlo proziran top koji mašti nije ostavljao ništa. Njezine duge noge bile su
zatvorene u crne kožnate čizme. Bilo je očito da je odjevena za muškarce ili jednog
posebice. Izgledala je poput djevojaka koje se pojave u nedjeljnim novinama zato što
su spavale s pop zvijezdom ili poznatim političarom. Ne kao Sarina ljupka
djevojčica.
A njezino ponašanje... njezin je spremni osmijeh nestao, a što je došlo na
njegovo mjesto? Ta stvar, ta luda stvar koja je stvorila usta nalik kanalizaciji i
odgovarajući smisao za odijevanje.
Svijet je poludio.
Carla je na trenutak osjetila tugu kada je ugledala ovješena ramena svoje bake.
Zagrlila ju je i nježno rekla: - Samo me pusti, dobro? Pusti me da budem osoba
kakva želim biti umjesto osoba kakvu svi drugi žele od mene. Dobra stara Carla,
obiteljska maskota. - Glas joj je sada bio ozbiljan. - Tražim li doista previše?
- Ali, dijete, pogledaj se... Carla je uzrujana zatvorila oči.
- Molim te, bako, prestanimo s tim. Slučajno mi se sviđa kako izgledam.
Pogledajmo istini u oči, bako, cijeli sam život činila ono što su ostali željeli i
očekivali. Nemam vlastitog identiteta. Molim te, pusti me da ga pronađem. Ostavi
me.
- Ali brinem se za tebe...
Carlu je spopala jedna od njezinih munjevitih promjena raspoloženja. Ustala
je, ispravila se i povikala: - E pa nemoj! Ne želim da brineš. Razumiješ li ti obični
engleski, bako? Ne pokušavaj živjeti tuđi, nego pronađi vlastiti život, ženo. To ti
ozbiljno mogu preporučiti.
 S tim riječima napustila je prostoriju, a nekoliko sekundi poslije zalupila
ulaznim vratima. Sarah je sjedila u svojoj golemoj kući i gorko plakala zbog godina i
usamljenosti. Nađi si život, rekla je Carla, onda kada joj je život gotovo pri kraju. I
bila je sretna zbog toga. Što se prije pridruži svojoj mrtvoj obitelji, to bolje; njezin
je posao dolje završen te će joj dugačak odmor prijati. O, da. Bit će lijepo prespavati
ostatak vječnosti. Shvatila je da je predugo živjela za vlastito dobro.
Jack Stern još je uvijek pokušavao pronaći Vica Joliffa kada je na vlastitom
kolnom prilazu ugledao nešto što nikada nije mislio da će vidjeti. Vidio je Mauru,
Garryja, Bennyja i Leeja kako izlaze iz crnog mercedesa, on izjuri iz kuće s velikim
smiješkom dobrodošlice na licu. Auto je vozio Tony Doc stariji koji, kako je
primijetio, nije odgovorio na njegov smiješak dobrodošlice.
Gledao je kako izlaze iz auta, a onda ga je Tony odveo do njega. Još jedan
zlokoban znak. Znači li to da ne žele da itko zna kako su tu? Na primjer - jesu li
očekivali da se pojavi? Jack je još jednom osjetio bol. U što se to umiješao? Zacijelo
je potpuno poludio.
- Sve u redu? Što vas dovodi ovamo?
Bio je odlučan u nakani da se ponaša što je moguće normalnije Maura je
slegnula ramenima.
- Bili smo u blizini.
Jack se nasmijao i uveo ih u kuću.
- Zapravo sam se baš spremao vani, ali mogu vam dati dvadeset minuta.
Maura ga je pogledala u oči.
- Ti ćeš nam, Jack, dati i ostatak života ako to zatražimo, jasno. Ton njezina
glasa rekao mu je sve što je trebao znati.
- Što je, dakle, problem?
Trudio se zvučati poslovno, ali su ga živci odavali. Bilo mu je mučno od
straha.
- Tko je rekao da postoji problem?
Bennyjev je glas bio hladan poput leda, što je Jacka podsjetilo koliko je lud.
Pokušao je to riješiti smijehom.
- Svi koji dođu ovamo imaju problem.
- Stvarno?
Bennyjev je glas bio drzak, a Jack se pitao koliko je daleko spreman ići i koliko
mu je on spreman pustiti. Usrdno se nadao da neće doći toga.
- Naći ćemo se tu s Kennyjem, čekamo ga, dobro? Onda možemo početi.
Glupo je dvaput pričati istu priču, je li tako?
- Jeste li za kavu, čaj ili nešto drugo?
Svi su kao jedan odmahnuli glavom.
Sada je Jack bio živčaniji nego ikad. To očigledno nije bio prijateljski posjet,
bila je to nevolja, a on se nadao da će se pričom uspjeti izvući iz stupice u koju se
uvalio kakva god on bila.
Leonie je ušetala u sobu nakon boravka u solariju. Na sebi je imala samo mali
ručnik i veliki osmijeh koji je podarila svima. Uzvratio joj ga je samo Garry. Bila je
baš njegov tip čak i u njegovoj poodmakloj dobi; oduvijek su mu se sviđale
tamnopute. Dok je Jack gledao kako je promatra atmosfera u prostoriji još se više
ohladila.
- Nestani i obuci nešto.
Mauri je bilo žao djevojke; obraćao joj se grubim načinom kojim je izražavao i
posvemašnje posjedovanje. Znala je koliko je sretna što je dio vlastite obitelji. To se
njoj nikada ne bi dogodilo. No, s druge strane, ona se, bez obzira na obitelj, nikada
ne bi pretvarala da joj se sviđa muškarac star poput njezina oca samo da bi zaradila
nešto novca.
Kada je Leonie, postiđena i ljuta, izašla iz sobe, Garry je rekao: - Ne znam,
Jack, ali današnja djeca nemaju pojma, zar ne?
Nije odgovorio.
Ponovno su sjedili u tišini. Dvadeset je minuta prošlo prije no što je Kenny
došao u kuću Jacka Sterna, no one su se činile poput vječnosti.
Pet kilometara dalje veliki je bijeli transportni kombi stajao ispred napuštenog
štaglja Jacka Sterna. Tri su velika muškarca veoma ružnih lica tovarili blokove
kokaina u kombi. Nije bilo razgovora dok su radili. Malo dalje u neoznačenoj sierri
bila su parkirana dva policajca u civilnoj odjeći. Pozorno su motrili ono što se
zbivalo. Jedan je brojao blokove koje su iznosili iz štaglja.
- Velika lova, narednice.
Osjećao je posvemašnje strahopoštovanje pri pogledu na toliko bijelog praha.
Drugi je muškarac kimnuo. Nastavio je pušiti cigaretu i promatrati ljude koji
su radili.
Onda, prijeđimo na posao, hoćemo li?
 Maura je bila glavna. Izgledalo je kao da je Kennyju i Jacku neugodno te su
pokušavali ne gledati jedan drugoga. Promatrala ih je i poželjela se nasmijati. Dva
odrasla čovjeka. Jesu li svi oni zapravo prerušena djeca? Takav je dojam imala veći
dio vremena.
- Što znaš o Vicu Joliffu i, još važnije, o njegovom trenutačnom mjestu
boravka?
Jack je sjeo na naslon za ruke izlizane kožne sofe i tužno odmahnuo glavom.
- Je li ovo neka šala? Ne možemo odavati informacije, nitko mi više ne bi
vjerovao. Je li tako, Kenny?
Kenny je šutio. Znao je kako se igra.
- Govorimo, jebote, o onome od čega živimo.
- Srce mi krvari zbog tebe. Što je s drugim stvarima od koji krvariš, Jack? Što
je s kokainom i crackom koje prodaješ? Travom koju si pokupio s malog aerodroma
u Kentu? Da nastavim s nabrajanjem onoga od živiš?
Garry je sada gledao ravno u Jacka.
- Znaš, ima tu ljudi koji bi mogli pomisliti da im staješ na put. Mogao bih
nabrojiti i nekoliko drugih kojima ne bi bilo drago kada bi saznali da kupuješ
njihove veze na Harwichu, Gatwicku i Heathrowu. Carini i financijska su skupi
prijatelji, zar ne? Razgovarao sam s jednim starim prijateljem, jednom od velikih
faca, a tvoje se ime stalno pojavljivalo u razgovoru. Čudno je to, Jack, zar ne?
Benny se počeo smijati.
- Mogu li mu reći, Gal?
Garry se nacerio i kimnuo.
- Vidiš, Jack, dok mi razgovaramo, neki prijateljski murjaci njuškaju oko
tvojega staroga štaglja. Ja ti, vidiš, vjerujem u onu staru “Tko nađe, njegovo je«. Ako
slučajno nađemo tristo kila bijeloga, onda je te dodatak, je li tako?
Jack je znao kada je potučen.
- Čuo sam i to da ste ti i Vic sada prst i nokat. Čini se, dakle logičnim da ćeš
kao naš prijatelj tu informaciju podijeliti s nama.
- Tko vam je to rekao?
Jackov je glas bio tih i zabrinut. Ryanovi su znali da ga imaju Garry se
nasmijao.
- Začudo, bio je to jedan od naših starih doušnika, Mali Sam. Sjećaš ga se?
Predao si ga panduriji prije kojih petnaest godina zbog pljačke i droge. Otprilike u
vrijeme kad su tebe prikliještili oni iz financijske. Je li ikad ispalo nešto od toga?
Kako god, on radi u jednoj od mojih kockarnica, ali još ima neke veze. Pustili smo
glasinu kako ti radiš i gle, gad nije mogao dočekati da nam kaže. Nisi omiljen, Jack,
shvaćaš to, zar ne?
Maura je čekala da Jack probavi informaciju, a onda je rekla:
- Dosta, dakle, zajebancije, gdje je Vic Joliff?
Šutio je. Kenny ga je pogledao s očajem.
- Bolje im reci, Jack.
Tužno je pogledao svojega starog prijatelja.
- Što si im ti rekao?
Jack.
Kenny je slegnuo ramenima.
- Sve što znam. Mislio sam da ćeš i sam stupiti s njima u vezu.
U hipu je ustao s naslona.
- Glupi jebeni drkadžijo... Benny se bučno nasmijao.
- Nije baš lijepo tako se ponašati prema gostu, zar ne? Basil Fawlty to bi bolje
učinio.
- Slušaj, ti početniče. Vic je navratio kao i vi. Htio je da vas sve poskidam,
uključujući i Mauru. Rekao sam ne. Nije to prvi put da me mole da ubijem nekog
od vas, posebno tebe, Benny. Ni ti nisi omiljen momak - zapravo si vrlo neomiljen.
Ali, rekao sam ne. Dolaze mi s čudnim zahtjevima. Jedan je luđak htio da
organiziram atentat na Margaret Thatcher, ali, vidiš, nisam to učinio. Molili su me
čak i da ubijem Charlesa zbog toga kako se ponašao prema Diani. Kužiš li me? Ne
uzimam svaki posao. To se zove posao, a ja ću vam biti zahvalan ne budete li
dolazili ovamo i učili me kako da radim svoj. Ja vas nikada nisam pitao za vaš. A što
se koke tiče, moja je. Moja, ne vaša. I koštala me kišu Isusovu, a vi mi je kradete.
Provaljujete i kradete. Svaka vreća vrijedi jebenih dvadeset devet somova!
- Puno para. Koliko je dvadeset devet puta tristo?
Benny se smijao dok je postavljao Leeju pitanje. Pravio se da računa.
- Jebeno puno para!
Svi su se ponovno nasmijali. Jacku se činilo kao da je u noćnoj mori, a najgore
je bilo to što je znao da se iz ove neće probuditi.
 Maura je prekinula veselje i ozbiljno zapitala: - Vic je, znači, tražio da nas
ubiješ, ti si rekao ne i to je to?
Garryjev je glas bio bezbojan kada je rekao: - Povjerujete li to, narode,
povjerovat ćete bilo što!
No Jack je samo kimnuo još uvijek očigledno ljut. Više ga je bolio kokain nego
sve drugo.
- To bi uglavnom bilo to, da.
Garry se ogledao po sobi i zaustavio pogled na Kennyju Smithu.
- Kenny?
- Što je, Gal?
- Piše li nama kojim slučajem na čelima »pizda«? Jack je duboko uzdahnuo.
- Jebote, Garry...
No on i Benny ustali su, a Jack je instinktivno prinio ruke licu. Garry je iz
džepa izvukao kratak komad olovne cijevi. Kada je udarila o Jackovo lice tresak je
glasno odjeknuo po sobi. On se srušio na koljena dok je krv kapala između ruku
koje je držao preko nosa i lica. Benny se ponovo nasmijao.
Maura je izašla iz sobe i pozvala Kennyja da pođe za njom.
To je i učinio. Sa zahvalnošću.
- Ostavi to njima. Dođi u kuhinju, a ja ću nam skuhati čaj Slabašno se
nasmiješila. - Progovorit će, a kada to učini, imat ćemo bar neku predodžbu o
onome što se događa.
Otišao je za njom u veliku, suvremeno opremljenu kuhinju.
- Hvala ti na pomoći, Kenny.
- Nisam sretan zbog toga. Jack ima pravo, znaš.
Umorno je kimnula.
- Sada više ne igramo po pravilima, Kenny. Ovo je rat. Mora uhvatiti tog
poludjelog gada Joliffa. To više nije šala.
Kenny je kimnuo.
- I sam sam to shvatio. Za mene bez šećera, Maws. Na dijeti sam.
I on je kao i Maura znao da je besmisleno razmišljati o nečemu što ne možeš
izbjeći ili promijeniti. Tako su umjesto toga razgovarali o njegovoj djevojčici i
potrazi za dadiljom koja bi se brinula o njoj sve dok nije zazvonio Maurin mobitel,
a ona se javila. Kenny je u njezinu glasu čuo odbijanje dok je pokušavala prekinuti
vezu s onim tko je bio na drugoj strani. Maura je bila profesionalna i veoma mu se
sviđala.
- Dovedi jednom dijete mojoj majci. Bila bi oduševljena, Ken - rekla je
ponovno ga pogledavši.
Nasmiješio se i kimnuo. Mogao bi to učiniti. Majka Ryan bila je simpatična
starica, dobra kuharica i sve ostalo. Sjećao se kako je otišao tamo s Michaelom i
Geoffreyjem nakon ozbiljne lopovštine, kako je dobio veliki doručak i alibi.
Leonie je sjedila u glavnoj spavaonici i slušala zvukove koji su dopirali iz
Jackove dnevne sobe. Ometali su njezino uživanje u MTV-jevim klasičnim
ritmovima. Znala je, međutim, kada se treba izgubiti.
Tommy je sjeo u svoj roller i čekao da dođe Carla. Išli su na ručak u Key što
je moguće dalje od svojih uobičajenih skrovišta. Bila je nezasitna, a on se pitao zašto
ju je želio. Mogao je naći i neku boljeg izgleda, proći bolje i što se godina tiče, no
uvijek mu je bilo drago posrati se na vlastitom pragu. To mu je na neki način
povećavalo uzbuđenje.
Dok je čekao gledao je njezinog sina Joeyja kako ide ulicom. Pravi pravcati
peder. Nije mu se sviđao taj klinac. Bilo je nešto u njemu... nešto...
S druge strane većini je Ryanovih nedostajala daska u glavi, a ovaj bi za dobru
cijenu prodao i vlastitu baku.
Na brzinu je nazvao Mauru i pitao je kako je. Nije ga često nazivala, a on ju je
pozivima navodio na pomisao da je u Liverpoolu. Bila je kratka te je pretpostavio da
je usred nečega. Brzo je prekinula vezu što ga je također ozlojedilo. Otpuštala ga je
katkad kao da je nitko i ništa. E pa sprema joj se šok i to bez greške.
Ubacio je telefon u džep ne zaključavši tipkovnicu. Joss je bio ljut na njega i to
ga je žalostilo. No njegov je prijatelj morao prihvatiti da će on činiti ono što hoće.
Uvijek je činio i uvijek će činiti. Samo što je sada između njih postojao pravi jaz i
Tommyju je zbog toga bilo žao. Onim što je osjećao prema Jossu najviše se približio
osjećaju ljubavi prema drugom čovjeku.
Carla je ušla u auto, a Tommy je zapanjeno zavrtio glavom. Nije imala gaćice,
to je bilo očito. Rukom joj je ušao pod haljinu, a ona je zaskvičala od njezine
hladnoće, no zamijetio je da ga nije zaustavila.
Treptala je očima poput mlade djevojke, a on je primijetio bore oko njezinih
očiju. Bila je prilično lijepa, ali nije bila Maura. Maura je barem imala stila. Mogla je
na sebi imati običnu haljinu koja bi na većini žena izgledala poput krpe, ali je na
njoj izgledala skupocjeno.
Kada su odlazili u restorane čak bi i mladi tipovi premjerili Mauru. Imala je
nešto, nešto što je privlačilo ljude. Nikada nije nosila izazovnu odjeću poput ove tu.
Nije ništa morala prodavati, a ponajmanje svoje tijelo, da bi svratila pozornost na
sebe. Dobivala ju je i ovako i onako.
Poznavao je više starih ptičica koji bi se zaletjeli da su imali muda. Carla je
bila Maurina bijedna kopija i to je znala. Uz sve svoje push-up grudnjake i brazilske
depilacije, nikada neće biti teta. Bila je to njezina slabost na koju je Tommy igrao.
Carla se stisnula uz njega dok ju je pipkao. Poljubila ga je, jezikom i
Versaceovim parfemom.
Tommy joj je uzvratio čvrstim zagrljajem.
Maurin je telefon ponovno zazvonio dok je s Kennyjem gledala ostatke
nekadašnje dnevne sobe Jacka Sterna. Uzdahnuvši, odbila je poziv. No telefon je
istoga trenutka ponovno zazvonio.
- Molim?
Glas joj je bio odsječen, ali nije čula ništa osim šumova u pozadini. Potom je
začula paljenje auta i shvatila da je Tommy slučajno uključio telefon koji je
automatski izabrao posljednji utipkan broj. Upravo kad ga je htjela isključiti, začula
je ženski glas. Od njega joj je zastalo srce. Zatim je čula Tommyja kako joj
odgovara. Tijekom vožnje razmjenjivali su prostote.
- Je li sve u redu, Maws?
Benny ju je čudno gledao. Ostali su pokušavali oživjeti Sterna. Nisu ništa
primijetili.
- Da, samo mi je malo čudno, Benny. Danas se loše osjećam.
- Ne tako loše kao ovaj bijednik. Maura nije mogla isključiti telefon iako su joj
svi instinkti govorili da bi to trebala učiniti. Nesigurna je koraka izašla iz sobe
telefona priljubljena za uho. Slušala je kako razgovaraju znajući da će u jednom
trenu spomenuti i nju. To je htjela čuti iako se istodobno toga i plašila.
Zatim je došao Garry i rekao: - Bolje da dođeš, Maura, spreman je istresti
dušu.
Nije odgovorila.
- Tko je to na telefonu? I što ti je, Maws? Izgledaš bolesno ko očerupana
kokoš. Što je?
Predala mu je telefon, a on je slušao. Pogledao ju je žalosnim pogledom, a
onda isključio telefon i zgnječio ga nogama.
- Jebo njega. I jebo nju, malu kurvu. Nisu vrijedni toga, Maws. Ali to barem da
je odgovore na neka pitanja.
- Kako to misliš, Gal?
- Poslije, Maws. Sredimo prvo ovog seronju.
Kimnula je, a zatim se vratila u sobu i silom otjerala osjećaj povrijeđenosti i
razočaranja.
Nije to bio prvi put da je to morala učiniti, a znala je da nije posljednji. Obitelj
je na prvome mjestu. Michael Ryan dobro je podučio sestru.
 ČETRNAESTO POGLAVLJE

Vic je gledao kako njegovo posljednje skrovište vrvi od Ryanove gamadi.

Nasmijavalo ga je gledati ih kako trčkaraju poput obezglavljenih kokoši. Skrivao se u
starom adaptiranom štaglju u Ingatestoneu. Nisu mogli naći ništa osim poruke koju
im je ostavio. Na zidu je sprejem napisao: Ha - jebo vas ja - ha.
Nasmiješio bi se svaki put kada bi se toga sjetio.
Imao je ljude koji su sve promatrali, a čim je saznao da su se obrušili na Jacka,
mnogi su ostali bez posla. Sada ih je promatrao kroz dalekozor kako marljivo jure u
svojoj uzaludnoj potjeri, što mu je pričinjalo malo zadovoljstvo.
Ležao je u visokoj travi i žalio što nije bio pametan i ponio pušku. Mogao ih je
skinuti jednog po jednog. Sve je vrijeme bio korak ispred njih, a to mu je saznanje
godilo.
Izvukao je novčanik i pogledao fotografiju svoje Sandre. Bila je slatka i svakim
mu je danom sve više nedostajala. Bilo je nešto u njoj; bili su povezani na način na
koji nikada prije nije bio povezan sa ženom. Savršeno su se razumjeli.
Svi će Ryanovi platiti za njezinu smrt, a on će pri tome nešto i zaraditi.
Osjećaji nisu bili razlog da prestane s poslom, zar ne? Život je dijelom morao ići
naprijed. Čak i ako je bio prazan.
Zviždao je dok je gledao komešanje ispod sebe. Njegov snažni motocikl bio je
dobro skriven u podnožju brežuljka te će otići kad vidik bude čist.
Volio je motocikle, kacige su vam davale anonimnost. A to mu je sada trebalo.
Tommy je dovezao Carlu do njezine kuće i odbio poziv na kavu. Sirovo ga je
poševila, a on je morao priznati samome sebi da danas više ne može udovoljiti
njezinim zahtjevima.
Napućila je usta poput djevojčice, a on se napola nasmijao i rekao: - Prestani,
Carla. Satrven sam.
 - Mogli bismo samo popiti kavu i popričati.
Odmahnuo je glavom. Razgovarati s njom bila je zadnja stvar koju je želio. Za
nju se razgovor vrtio oko nečega što je pročitala u časopisu Hello!, a to su teško
mogle biti teme za poticajan razgovor.
- Ne danas.
Ona je i dalje sjedila u autu i zurila u njega, a on je iznenada shvatio da ona
nikamo ne ide. Carla je mislila da se nalaze pred čuvenom osobom. Osjetio je kako
gubi odvažnost. Oči su joj bile nemilosrdne poput komada zelenog stakla. Zašto to
prije nije uvidio?
- Što će biti s nama, Tommy?
Ponovno je govorila poput djevojčice, glasom koji nije dobro pristajao njezinim
godinama i očitom iskustvu. Ukočio se na svojemu sjedalu. Očekivao je to, ali ne još.
Bilo je to brzo, s obzirom da je ševio i njezinu tetu.
- Kako to misliš?
Glas mu je bio neodređen, ali se u njemu osjećala nota odbijanja koju su žene
poput nje slušale već stotinama godina.
- Kada ćeš reći Mauri, Tommy?
On se glupo smješkao.
- Zašto bih to želio reći Mauri? Volim je.
Na licu joj se vidjela bol kada je rekla: - Doista? Što se onda dogodilo između
nas ako je toliko voliš?
On se ponovno nasmijao.
- Mi smo se samo prijateljski poševili, Carla, sjećaš se? Ti si to rekla, dušo, ne
ja.
Ona je zapalila cigaretu i snažno povukla dim.
- Ne. Oprosti, Tommy, imala sam dojam da smo zajedno. Znam da će biti
teško reći Mauri. Ako želiš, ja ću joj reći.
Njezine su riječi podrazumijevale da se boji njezine tete i da zato ne želi reći.
Shvatio je, osim toga, da bi ona to s užitkom rekla Mauri. Očito je odanost jača
strana Ryanova domaćinstva.
- Slušaj, Carla, možeš reći kome hoćeš, ali to neće promijeniti činjenicu da
sam te ševio, dušo. Poznat sam po tome, ne mogu odoljeti, ali to je sve što si bila.
Ništa više, ništa manje. Zato zaboravi na vjenčane kataloge i priberi se.
 Vidio je kako joj u očima blistaju suze.
- Ti si gad, Tommy Rifkinde.
On se opet zasmijuljio.
- To su mi rekle i bolje žene nego što si ti, dušo.
Čuvši to iskočila je iz auta, a on je na trenutak ugledao njezinu stražnjicu bez
gaćica. Kada je ušla u kuću shvatio je da je do grla u govnima i da nema nikakvog
načina da se iz njih izvuče. Gotovo je mogao čuti Jossa kako mu govori: »Govorio
sam ti.«
Još je nekoliko minuta sjedio lupajući prstima po upravljaču. Ako je prije i
mislio da je u neprilici, sada je bio u još većoj.
Kada je krenuo, nije čak ni primijetio da ga prati Abul.
Kenny je Jacku doveo liječnika jer ga je veoma trebao. Odbio je otići u bolnicu,
čak i prijateljsku privatnu bolnicu te je Kenny nazvao jednog starog suradnika koji
je sada uredno i brzo šivao Jacka.
- Pizda si prema samome sebi, Jack - rekao mu je Kenny. Nije odgovorio, samo
je otpio još jedan gutljaj pedeset godina starog konjaka.
- Zašto im nisi rekao što su željeli? Nitko ne bi ništa loše mislio o tebi. A
pogledaj se sada. Izgledaš kao da te pregazio auto.
Jack je napokon progovorio.
- Što si mi ti, Kenny, jebeni otac? Oni su životinjsko smeće i drkadžije...
- Je, je, je. A ti si kreten ako misliš da ih možeš preći. Zaboga, Jack, to su
Ryanovi. Misliš li doista da će ih itko lako svrgnuti? Čak ni Vic nema za to snage.
Progutaj ljutnju i neka ti ovo bude lekcija. Daj si nekoliko tjedana, a onda se, jebote,
pomiri, zbog svih nas. Svaki će posrednik u gradu za koji sat saznati za ovo, Garry
će se pobrinuti za to. Neće dopustiti da se to ponovi, je li tako? Vica će zaustaviti.
To jest, ako ga već nisu uhvatili.
- Vic ima ljude koji ih promatraju.
- Koga to?
Jack se nasmiješio.
- To bi ostavilo dojam, zar ne? Reći ću ti samo da jabuka ne pada daleko od
stabla.
Kenny je zakolutao očima prema stropu.
 - Mora da si dobio dobar udarac u glavu kada govoriš u zagonetkama. Otiđi
slikati glavu, ludi gade.
Jack se zasmijuljio.
- Ryanovima se sprema veliki šok.
Kenny nije odgovorio, već je dovoljno čuo. Nije bio siguran želi li znati išta
više. I ovoga mu je bilo preko glave. Što se njega tiče, što manje zna, to bolje.
Morao je misliti na svoju kćer.
Ušutjeli su. Liječnik koji je slušao na pola uha prenijet će to Bennyju ili
Garryju, Kenny je u to bio siguran. Lova je bila lova, a on je bio izbačen iz
liječničkog ceha zbog pijanstva i pretjerano prijateljskog ponašanja prema
pacijenticama. Trebala mu je svaka para do koje je mogao doći, a taj će mu
razgovor omogućiti da se napije kako već dugo nije.
Nastavio je sređivati Jacka s polusmiješkom na svojemu crvenom licu.
Maura i Roy bili su u Le Buxomu. Bila je rana večer te je bilo tiho. Djevojke su
upravo stizale, a njihovo se čavrljanje penjalo stubama. Smijeh i prijateljstvo stvarali
su dobro ozračje, ugodno i neprijeteće. Osim, naravno, ako klijenti ne bi željeli
platiti žestoko nabijen račun, a onda bi postalo strašno. Maura se sjetila kada je prvi
put vidjela izbacivače u akciji. Neki je ratoborni klijent sjedio na stolici u podrumu,
a jedino sto je izbacivač ponavljao između udaraca bilo je: - Plati dami.
Klijent je platio, a ona je dobila lekciju za cijeli život. Za sve treba platiti. Bez
obzira što čovjek mislio.
Ipak, Maura je voljela ovdašnju atmosferu, bila je prijateljski opuštena. Nije
bilo straha da će ijedna djevojka pokušati nekoga ubiti. Osim, naravno, jedna drugu,
a to se događalo tek prigodice i to gotovo uvijek zbog klijenta.
Zapanjivalo ju je što je klub još uvijek veoma dobro poslovao, a mislila je da će
ih istisnuti klubovi u kojima su djevojke plesale mušteriji u krilu. Neko vrijeme i
jesu, no klijenti su se brzo vratili. Zajamčena ševa uvijek je lako pridobivala
muškarce koji su posjećivali to mjesto. Klub je jednako tražen kao i uvijek.
Gledala je kako Roy pokušava izračunati utržak na kalkulator i osjetila val
ljubavi prema njemu. Nije željela da zna za Carlu. Ni sama nije još bila sigurna što
će učiniti.
Da joj Carla to učini! Bilo je gotovo nevjerojatno - kao da joj to učini Marge.
Maura ne bi nikada povjerovala da je to moguće, da nije čula vlastitim ušima.
Najviše je bila zabrinuta za Roya. Sada će Carla biti bez njihove zaštite, teško
da ju je mogla očekivati. No Roy ne bi mogao izaći nakraj s jednim udarcem, toga
su svi bili svjesni. Gledala je kako zuri u kalkulator i kako briše sve iznose, a zatim
ponovno počinje.
- Volim te, Roy.
Podigao je glavu i pogledao je, iznenađen i zadovoljan njezinim riječima.
- I ja tebe volim, dušo. Što je, Maws?
Bila je iznenađena pitanjem.
- Zašto bi nešto bilo? Zar ne mogu svojemu najdražem bratu reći da ga volim?
Spojio je prste, a zatim se naslonio na radni stol.
- Ima li to ikakve veze s Carlom i Tommyjem?
U očima mu je vidjela strah pomiješan s tugom i još jednom osjetila sažaljenje
prema njemu. Kimnula je.
- Ne misli ona tako, Maura.
- Otkud ti to? Uzdahnuo je.
- Godinama je promatram. Janine ju je ignorirala. Ti si je uzela pod svoje. Svi
su joj dečki pokazali ljubav usput, onako kao i ocu. Osjeća se izgubljenom, mislim...
izgubljenom i nesigurnom.
- Ma nemoj?
Maura je sada bila ozlojeđena i nije željela više to slušati.
- Bila je, znači, nesigurna u sebe, je li? To je, međutim, nije spriječilo da spusti
gaće, zar ne?
Sarkazam u Maurinu glasu probo ga je do srži.
- Zaboravljaš, međutim, Roy, da je živjela od mene. Dala sam joj sve što je
trebala ili željela, uključujući ljubav i toplinu. Ponašala sam se prema njoj kao
prema vlastitom djetetu, što niste ni ti ni njezina majka. Sada odjednom izgleda kao
da bi se dobro snašla dolje u klubu. Spava s istim čovjekom s kojim spavam ja. Što
predlažeš, kako da to riješim?
- Nemoj je ozlijediti, Maura... Sada je uistinu bila uzrujana.
- Mnogo ti hvala, Roy. Brzo je odmahnuo glavom.
- Želim reći da ne budeš strašna prema njoj. Trebaš joj, što god ti mislila.
Treba te kao što te uvijek trebala i kao što će te uvijek trebati. Njezin je problem
što želi biti ti.
 - Oprosti što ti moram reći, ali previše gledaš Oprah show. To je psihologija iz
jeftinih časopisa. Carla je izdajnička mala kurva i ona to zna. Znala je što radi, Roy.
Ima, zaboga, četrdeset četiri godine. Nije više malo dijete, iako se tako ponaša. Čak
je i majka komentirala njezinu promjenu.
Kimnuo je.
- Točno. Promisli o tome. Ima četrdeset pet godina, a još nije zrela. Još uvijek
misli da je propala ako nema muškarca. Nikada čak nije ni radila. Maurine su se oči
raširile kada je povikala: - A čija je to jebena greška? Pretpostavljam moja. Hoćemo
li za sve okriviti mene?
Roy je duboko uzdahnuo.
- Hoću samo reći, Maws, da se staviš na njezino mjesto i onda ćeš je možda
razumjeti. Ljubomorna je na tebe i na sve ono što si postigla.
- E pa platila sam ja za sva ta moja takozvana postignuća. Nisu bila jeftina, a ti
to znaš isto kao i ja.
Gledao ju je bez riječi.
- Cijeli je život bila previše zaštićena. Kao da je neka kraljica, pa, sada sam s
njom završila.
- A s njim?
Maura se bezobzirno nasmijala.
- S kim? Njega sam već zaboravila. On je daleka povijest.
Oboje se mogu jebati.
-Glupi idiote!
Joss je bio toliko ljut da ga se Tommy prvi put u životu bojao.
- Znaš li što to znači, Tommy? Tvoj te nestalni kurac napokon uvukao u veliko
sranje.
Joss je odmahivao glavom u nevjerici.
- Imao si ženu za koju bi većina muškaraca dala desno jaje,a ti si je prevario s
njezinom vlastitom nećakinjom i iskreno mislio si da ćeš se izvući? - Još je jednom
zatresao svojom ružnom glavom. - Tommy, ti to moraš znati.
To što je gutao ono što je Joss govorio bila je potvrda toga. Sad je sjedio u
autu držeći glavu među rukama.
- Što ću učiniti?
 Joss se nasmijao.
- To reci ti meni, gospodine velikog kurca. Ti si se uvalio u zbrku, ti se iz nje i
izvuci.
Izašao je iz auta.
- Kamo ćeš?
- K Mauri, naravno. Pokušati sebi olakšati situaciju, ako već ne mogu tebi.
Želim da zna da sam joj ovih šest mjeseci bio odan ako već ti nisi.
- Šališ se?
- Misliš?
Joss je otišao do svojeg auta ne osvrnuvši se, a Tommy je sjedio krajnje
zapanjen. Napokon je doista zajebao.
Volio je Mauru, zamjerao joj katkad, doduše, ali mu je bilo st do nje. A kao što
je Joss rekao, što ga je zaboga navelo na pomisao da će izvući?
Billy Mills ušao je u Maurin klub poput princa. Djevojke su ga voljele te su
čuvši da je u klubu, sve krenule prema njemu. Billy se smješkao poput dobrodušnog
monarha, ljubio im ruke i govorio im »dušo« i »ljubavi moja«. Ponašao se prema
njima s poštovanjem, a to je, kao i uvijek, palilo kod prostitutki. One su to upijale.
Bio je zgodan, nije bio škrtac te je onoj koja bi ga uhvatila bila zajamčena
dobra noć.
Dvije plavuše, jedna sa silikonom, druga bez njega, borile su se za njega na
prijateljski način. Billy, koji je uvijek bio za prirodni izgled, izabrao je plavušu s
lijepim malim sisama koje se neće previše micati kada ih bude obrađivao. Što se
njega tiče, nema ničega goreg od jeftinih umetaka, to ga je posve ometalo.
Naručio je veliki Remy Martin i pijuckao ga dok je tiho pipao Stellu, plavušu
kojoj je dao prednost, a koja se zapravo zvala Gloria Stennings. Imala je dvadeset
osam godina i živjela je s lijenim rastafarijancem koji se zvao Everton. Bila je na
kokainu kao i većina djevojaka te su joj oči sjajile dok mu je pričala gomilu
budalaština o tome tko je i gdje živi.
Billy nije nimalo mario, znao je da je sve to gomila pizdarija, no oduvijek je
volio djevojke s malo mašte.
Maura je poslala Rova da mu kaže da dođe do nje. Nije zapravo želio ići, ali
nije mogao odbiti. Tako je, stisnuvši Glorijinu sisu, rekao: - Čekaj me napaljena! - i
otišao.
Uživala je u časti što ju je Billy izabrao za noć. Bio je simpatičan i dobro je
plaćao. Što bi djevojka mogla više i poželjeti?
Leonie se vratila u svoj stančić u Woodford Greenu. Nakon Jackova lošeg
poslijepodneva zaključila je kako je vrijeme da se izgubi. Preplašila se kada je vidjela
što su mu ti ljudi učinili, no pretpostavila je da je to i tražio. Jack je imao previsoko
mišljenje o sebi, u krevetu i izvan njega. Taj je mudri zaključak, međutim, čuvala za
sebe. Pričekat će nekoliko tjedana, vidjeti hoće li je nazvati. Bio je, međutim,
dovoljno ružan i dok ga nisu zašili, bio je poput jebenog čudovišnog Frankensteina.
Sada joj je trebao gotov novac. Neumjereno je trošila i uvijek trebala novac.
Leonie je bila skupa za održavanje i ponosila se time. Nazvala je, tako, nekoliko
prijatelja i pribavila si nešto amfetamina i posao plesačice u Spearmint Rhinou. Na
kraju krajeva, život se nastavljao.
Kucanje na vratima zateklo ju je te ih je otvorila namrštena lica. Odskočila je
kao da je netko bacio nešto na nju. Kada je potom vidjela novčanice od deset funti
koje su letjele po njezinu malom hodniku zavrištala je od smijeha.
- Lud si! Što radiš?
Glas joj je bio prepun mekoće koju mu je jedino novac mogao dati.
Garry Ryan izvadio je još jedan svežanj novčanica i počeo ih bacati preko
njezine glave. Sada je zapravo prela od sreće. Bila je odjevena u kratki kućni ogrtač
iz Victoria's Secretsa i sjetila se da joj noge nisu obrijane. Ali, hej, neće sada
cjepidlačiti.
- Onda, hoćemo li?
Kimnula je. Možda je malo stariji, ali je svejedno bio zgodan jebač.
- Naravno.
- Pretraži me. Hajde, učini to.
Otvorio je jaknu, a džepovi su mu bili pretrpani novcem. U prednjem dijelu
hlača nalazila se prilično velika izbočina koja, nadala se, nije samo lova. Jack je u
usporedbi s tim bio škrtac, a nju ništa nije moglo ovlažiti kao novac.
Zaskvičala je od radosti, a Garry se nasmijao s njom. Nadao se da vrijedi deset
tisuća, ali vidjevši njezino lice zaključio je da će se, čak i ako ne vrijedi, dobro
potruditi.
Spojio je prste i zapucketao.
- Vodi me, dušo moja mala. Sprema ti se najbolji provod u životu.
Leonie se nije kanila prepirati s njim. Oduvijek se ponosila time što je točno
znala pravila igre.
 Vic je bio u još jednoj sigurnoj kući. Ovaj put bio je to stan na trgu Dolphin.
U njemu je već boravila azijska djevojka od oko dvadeset pet godina koja mu se
nasmiješila. Vic joj je uzvratio smiješak, a zatim je ignorirao. Do jutra će nestati,
pobrinut će se on za to. Osobno nikada nije volio tamne cure.
Vicu su bile draže one o kojima je mislio kao o engleskim ružama. Ali znao je
da on nije samo rasist, nego i britanski buldog. Mrzio je sve koji nisu bili Englezi,
uključujući Irce i Velšane te sebe nije doživljavao kao rasista, nego više kao čovjeka
koji je razlikovao dobro od lošega.
Pogledao je u dobro opskrbljen hladnjak i pronašao dimljeni losos i šampanjac.
Uzdahnuo je. Želio je slaninu, jaja i gomilu poprženoga kruha, a ništa od tih skupih
pizdastih stvari. Napravio si je prepečenac, a zatim provjerio nove mobitele kojima
se služio. Mijenjao ih je svakog dana. Iako ih je bilo nemoguće pronaći, on nije
riskirao.
Stan je pripadao jednom starom kolegi s kojim je Vic proveo mnogo godina u
Durhamu zbog oružane pljačke.
George Baxter bio je stara zatvorska ptica, ali dovoljno pametan da se sredi
prije no što zauvijek ode. Otvorio je nekoliko pornografskih stranica na Internetu
zajedno s još jednim starim robijašem koji je u Wantsworthu otkrio sklonost prema
računalima te je sada na njima legalno zarađivao. Volio je to, oboje su to voljeli i
nijednome nije trebao Vic Joliff na vratu poput zlogukog albatrosa iz poslovice.
Vic je nazvao majku i neko vrijeme čavrljao s njom, posve nesvjestan da će
uskoro biti izručen.
Billy je sjajnih očiju i s nervoznim tikom na licu slušao Mauru.
- Jesi li sigurna, Maura? Kimnula je.
- Naravno da sam sigurna. Nađi Vica i dat ću ti tri čista milijuna u gotovini.
Što je, misliš li da ću te preći?
Dok je govorila, otvorila je kožnu torbu za spise, a on se zapiljio u više novca
no što je ikada vidio u životu.
- Javi se svojim vezama i nađi mi tog seronju. Dosta mi je te trke u krug.
Moram znati tko ga štiti. Kunem ti se da nikad u životu neću odati tko mi je rekao,
čak ni svojoj braći, u redu?
Billy je kimnuo važući za i protiv.
- Čuo sam... a ne zaboravi da je to samo glasina koja se ne prenosi... Čuo sam
da je dobar prijatelj s jednim tvojim starim irskim partnerom. Mislim da se zove
Kelly.
 Maura je sklopila oči.
Kelly je ubio Michaela vjerujući da je osamdesetih odao neke važne ortake na
vrhuncu bombaške kampanje u Britaniji.
- IRA? Za koji bi kurac oni bili povezani s Vicom? Čuo je nevjericu u njezinu
glasu.
- Povezani su s još nekim tko ti je blizak, Maura.
Bilo je očito da mu je neugodno, a ona je odjednom imala osjećaj kao da ju je
netko udario u pleksus.
- Je li to kojim slučajem Tommy Rifkind? Kimnuo je.
Naslonila se u naslonjač, lica bijelog poput maske, baš kada je Roy ušao s
pićem.
Maura je uzdahnula.
Vic i Irci? Imalo je smisla. Znala je da je Vic bio u Belmarshu u isto vrijeme
kao i Kellyjev stari kolega Patrick O'Loughlin. Maura i Garry su im sredili da ondje
dobiju sve što im treba. Koje jebene budale! A Tommy im je morao vratiti za sina.
Pitanje je, međutim, koliko već dugo radi protiv nje? Je li je od početka samo
koristio, zadobio njezino povjerenje kako bi joj smjestio? Ta ju je misao uznemirila
mnogo više no što je mislila da je moguće.
To je, međutim, očito bilo tako. Sve riječi ljubavi i sva njegova odanost bili su
gluma i to dobra. Ona ih je željno upijala. Zacijelo se urnebesno smije. E pa, smijat
će se on još više kada ga se na kraju dočepa!
Uzela je telefon i odabrala broj. Billy je vidio da joj se ruke trese. Sada se ni on
nije osjećao stopostotno siguran. Da je barem izabrao neko drugo mjesto za
večerašnji izlazak umjesto tog jebenog kluba.
Maurino je lice bilo tvrdo poput kamena, što ga je još jednom podsjetilo da
nije poput ostalih žena. Uznemiri je i uzrujat ćeš cijelu obitelj.
Čak ni IRA ne bi omela tu skupinu.
Garry je ležao pokraj Leonie smiješeći se. Što se njega tiče, vrijedila je i deset
somova svačijeg novca. Upravo je proveo najbolji sat u svojemu životu. Čudno je
bilo to što se isto dogodilo i Leonie. Bila je zapanjena što je prvi put doživjela
orgazam bez pomoći ruke ili vibratora. Privila se uz Garryja, a on ju je zagrlio.
Poput Vica Joliffa prije njega susreo je ženu s kojom se doista osjetio
povezanom, a Leonie je na isti način upoznala čovjeka svojih snova. Nije to bila
lažna jebačina, oboje su to znali i uživali u tom saznanju.
 - Znam da nećeš vjerovati, Garry, ali nikada se nisam ovako osjećala.
On se sretno nasmiješio.
- Ni ja, Leonie.
Neko vrijeme nisu govorili, samo su tiho zajedno ležali. Onda je ona rekla: -
Jesi li za šalicu čaja?
Sretno je kimnuo.
- Upravo to želim, djevojko.
Ustala je, a dok je sretno skakutala odlazeći iz sobe on se divio njezinom
skladnom malom tijelu. Vidio je njezin kovčeg otvoren na podu i ponovno se
nasmiješio. Reakcija Jacka Sterna na to što se sada ševi s Garryjem Ryanom bit će
po njegovu mišljenju točka na i. Zatim je primijetio komad papira između njezinog
donjeg rublja i mirisa. Ustao je s kreveta i uzeo ga, brzo ga pročitao, a onda ga
ugurao u džep svojih hlača. Ona mu je nehotice dala točno ono što je želio i to ne
samo u jednom smislu.
Leonie se vratila u sobu s dvjema šalicama čaja i tanjurom vrućeg maslom
premazanog prepečenca. Odlučio je da će je u roku tjedan dana preseliti u svoj
stan. Jebeš ostale cure, ovo je zapravo bila ljubav. Ili bar najbliže što joj se Garry
Ryan ikada mogao približiti.
Maura se susrela s Jossom Campionom u svojoj kući. Bilo joj ga je žao. Joss joj
je oduvijek bio drag.
- On to ne misli ozbiljno, Maura. To je najgore. Samo si ne može pomoći.
Gina je, vidiš, to shvaćala. Znala je da je rođeni ženskar.
Maura mu nije odgovorila, samo je sjedila, slušala i ispijala viski. Znala je da se
Joss osjeća iskreno loše zbog onoga što se dogodilo. Dok su sjedili nije se iznenadila
kada je ugledala kako u njezin salon nenajavljen ulazi Patrick O'Loughlin. No vidjela
je da Joss jest.
Tužno je odmahnuo glavom. Znala je da mu je zbog svega žao.
- Znam, Joss. Sada znam sve.
- Ne, ne znaš, Maura. - Pogledao je Patricka i snažnim glasom rekao: - Hoćeš li
joj reći ti ili ja?
Patrick je uzdahnuo. Bio je nizak, nabijen čovjek tamne kose i nedokučivih
očiju.
Nalazio se na popisu desetorice najtraženijih otkad je ostavio svoje pajdaše i
postao član prave IRA-e. Nije imao vremena za sporazum od Velikog petka, želio je
da se krvoproliće nastavi. Osim toga, obavljao je i poslove s oružjem i druge
zločinačke poslove, zbog čega mu je Vic Joliff u prvom redu i zapeo za oko.
- Ja ću joj reći, čovječe. Ali prvo, je li taj Tommy jebeni idiot? Jossjekimnuo.
- Reci mi nešto što ne znam.
Patrick se nasmijao. Sviđao mu se taj smiješni div grubog izgleda.
- Dobar si ti čovjek, Joss. Maura je uzdahnula.
- Možemo li preskočiti uzajamno hvaljenje i prijeći na posao?
- Stroga si ti žena, Maura Ryan. Suho se nasmijala.
- Zacijelo je to Irkinja u meni, zar ne?
 PETNAESTO POGLAVLJE

Garry je bio sretan ili onoliko sretan koliko je to uopće mogao biti. Imao je
novu igračku, a Leonie će sada sjati za njega kao što su u prošlosti sjale druge žene.
On je posjedovao ljude, a ne izlazio s njima. Leonie je sa svoje strane bila sasvim
sretna kada bi je netko posjedovao, što je on i osjećao. Bila je sretna dok je god
imala gotovine i status, a on je znao da joj može pružiti i jedno i drugo i to u
velikoj mjeri. Povrh sve toga, dala mu je uvid u to gdje je Vic i na tome će joj uvijek
biti zahvalan. Zviždao je kroz zube dok je autom ulazio u glavnu ulicu u Chigillu.
Bude li sve išlo kako treba Vic će do vikenda biti prošlost, a on će moć s Leonie
odletjeti u Marbellu. Mogućnosti njezina malog tijela i seksualnih akrobacija na
suncu bile su beskrajne. Inače je volio deblje, činilo mu se da su mu zahvalne na
pažnji. Volio je zapovijedati im, učiniti ih ovisnim o njemu. A sada je odjednom bio
zaljubljen i to mu je prijalo. Leonie je bila poput njega, bili su srodne duše, a on
nikada nije ni sanjao da bi se to njemu moglo dogoditi. Mislio je da su u njegovim
godinama romanse i ljubav za druge ljude, a sada mu je mala cura iz Romforda s
velikim snovima i još većim sisama koje su mogle zaustaviti promet na autocesti
pokazala da ima krivo. Smiješio se kada je kratko nakon toga ušao u ulicu
Verderers.
Abul i Benny večerali su veliku porciju prženog mesa u Rosina Cafeu u Essexu
na cesti A13. Cesta je stalno bila prometna, a restoran se nalazio na savršenoj
lokaciji za vozače kamiona. Bio je osim toga i prikladno anonimno mjesto za predaje
i preuzimanja. Za razliku od zaustavne postaje Granade u West Thurrocku nije bio
na glasu zbog droga ili oružja. Bilo je to savršeno mjesto za neupadljiv obrok i
razgovor, posebno kada se čovjek trebao susresti s nekim sjevernjakom,
Nizozemcem ili Nijemcem. Kamionska postaja pružala je mnogo zaštite.
Tako su dok su jeli i razgovarali pratili pogledom brojne prijatelje i poznanike
koje su upoznali tijekom godina. Morali su preuzeti oružje, ali istodobno držati
otvorene oči i uši. Obojica su se nadali da će do kraja dana nešto iskrsnuti.
Maura i Patrick su se smijali, a Joss se divio njezinoj žilavosti. Većinu bi žena
uništilo ono što se njoj dogodilo posljednjih mjeseci, a Tommyjeva ih izdaja na kraju
odvela u grob. Ona se unatoč tome ponašala kao da je sve normalno. Kada bi,
međutim, čovjek razmislio o Maurinu životu, tko bi je svrstao u normalne? Tommy
je rekao da joj se teško doista približiti, a Joss je to mogao razumjeti kao i razloge
takva ponašanja. Njegov je vlastiti otac bio hulja, težak čovjek koji je u potpunosti
živio život. Joss je imao polubraću i sestre za koje njegova majka nije ni znala, s
kojima je razgovarao, ali prema kojima nije gajio nikakve prave osjećaje. Znao je
kako je živjeti život iza maske. Čuvati tajne koje bi mogle nanijeti neiskazivu štetu
odveć velikom broju ljudi. Nositi teret brige za obitelj pokušavajući istodobno imati
vlastiti život. Maura je činila sve to, a i više, zato stoje, iako to nisu shvaćali, ona
bila ta koja ih je držala podalje od zatvora i koja je nadzirala svaki njihov potez.
Doduše, svi su se pitali koliko će još dugo uspijevati nadzirati Bennyja Ryana.
Nadao se da će njegov najstariji prijatelj Tommy Rifkind shvatiti da Ryanovi
dolaze po njega. Doći će po njega između ostalog zbog onog što se dogodilo s
Maurom i Carlom, a prvi put nakon mnogo godina Joss neće biti ondje da mu
pomogne. Prvi put u životu povukao se i ostavio Tommyja da sam riješi stvari. I to
u posljednji trenutak. Tommyja je trebalo prodrmati. Možda će ovo imati takav
učinak. Možda će ga naučiti nečemu što nikada neće zaboraviti. Naravno, bude li
poživio, u što je Joss iskreno sumnjao.
Patrick i Maura bili su napokon sami. Dok su pijuckali viski oprezno su se
gledali.
- Je li Tommy bio sam? Patrick je odmahnuo glavom.
- Ne, radi rame uz rame s Vicom, Maura. Vjerojatno ima i drugih, ali ja sam
sreo samo tu dvojicu. Nisam mogao mnogo toga reći pred Jossom kao što ćeš i
sama shvatiti. Tommy još ne zna da smo to prekinuli. Joss možda ne zna sve što se
događalo. Zdrav razum kaže da je Tommy mnogo toga zadržao za sebe. On je u
fazi u kojoj nikome ne može vjerovati.
Maura je progutala tu informaciju osjetivši kako joj lice gori od nelagode.
Patrick je rukama prošao kroz kosu.
- Događa se, Maura. Sve nas na kraju izdaju. A kada nas izdaju ljudi koje
volimo, to je teže prihvatiti. Zar me moja vlastita majka nije jednom pokušala
prijaviti?
Maura je uzdahnula.
- To sam i sama doživjela.
Nasmiješio se.
- Sjećam se. Zbog onog idiota Geoffreyja. Nikada nismo željeli nauditi
Michaelu, znaš to. Bio je to samo posao.
Kimnula je.
- Davno sam to prihvatila. Nisam zapravo imala mnogo izbora, zar ne?
- Izgubila si mnogo ljudi, zar ne? Braću, Terryja Pethericka, sada nećakinju.
Hladno ga je pogledala u oči.
- Kao i ti, Pat.
Klimnuo je još jednom i otpio viski.
- Znaš, prije nekoliko godina umrla mi je majka. Otišao sam vidjeti je u
bolnicu; u to sam doba bio u bijegu. Svi su me tražili. Ali otišao sam bezobrazno
hrabro. Otvorila je oči i rekla mi da jedva čeka umrijeti tako da me više nikada ne
mora pogledati. Nazvala me ubojitim gadom. Moja je majka uvijek nalazila lijepe
riječi.
Ogorčenje u njegovu glasu bilo je očito te se Maura na trenutak rastužila nad
njim. - Jebo majke, kome trebaju?
Glasno se nasmijao.
- Da nije njih, ne bi bilo nikoga od nas. To je, djevojko moja, neupitno. Cijeli
im život pokušavamo udovoljiti i znamo da bez obzira što učinimo to nikada neće
biti dovoljno. Svi mi razočaramo svoje roditelje; mislim da nam je to u genima.
Maura mu nije odgovorila; umjesto toga natočila si je još jedno piće.
- Znaš sve o razočaranju, Maura, zar ne?
Zavalila se u sofu i stavila hladnu čašu na čelo.
- Što ću učiniti, Patrick? Sve će to uskoro eksplodirati, a ja ne želim više
nasilja.
Slegnuo je ramenima, sjeo na sofu i stavio njezine noge u svoje krilo.
- Dobit ćeš ga, Maura. Ništa ne možeš učiniti. Garry će prolupati kad sazna;
ionako nikada nije volio Tommyja. Svi to znaju.
Maura se nasmiješila.
- Garry nikoga ne voli. Ne zna. Nije mu u naravi.
- Voli tebe, Maura.
Odmahnula je glavom. Viski je upravo počeo djelovati, a znala je da bi trebala
prestati piti; znala je međutim i da neće, ne može, ne još. Još se uvijek odviše
boljelo. Ne samo Carla nego veza Vica i Tommyja. Trebala je to pretpostaviti,
trebala je znati, no glumio je toliko dobro, to mu je morala priznati. Tommy je bio
ženskar, prihvaćala je to, no nije znala da je i dvolični, prijetvorni, lažljivi seronja
koji bi izdao cijelu njezinu obitelj. To je bilo ono što ju je uistinu boljelo. Ona im je
dovela tog izdajnika u kuću i sada će to morati riješiti. Pitala se tko još zna za sve
to. Kada svi za to doznaju njezino će poniženje biti potpuno. Nije samo Mauru
Ryan prevario tip iz Liverpoola, nego je sredio i dečke.
- Garry ne voli, nego poštuje ili posjeduje. To je njegova tajna, razlog zbog
kojeg je takav kakav jest. Njega doista boli kurac što drugi misle o njemu.
Patrick je kimnuo.
- To će uvijek biti njegova snaga.
- Koliko dugo znaš za Vica i Tommyja? Naslonio se i uzdahnuo.
- Šest godina. Rifkind je bio s Vicom, Maura, kad si otišla u Liverpool skinuti
njegova sina. Tommy stariji bio je komadić koji ti je nedostajao i koji si sve vrijeme
tražila. Vic je imao vlastite razloge zbog kojih ti to nije rekao. Pretpostavljam kako
je čekao da Tommy sam odreže granu na kojoj sjedi, a budimo iskreni, nije morao
dugo čekati, zar ne?
Nekoliko je trenutaka bila bez riječi.
- Kako ti znaš toliko o tome? - upitala je na posljetku.
- Vic nam se, kao što znaš, obratio za pomoć, ali, među nama rečeno, nije nas
zanimalo. Droge nisu naša najjača strana iako je, moram to reći, nudio dobar posao.
Mi smo se, međutim, borili za slobodnu Irsku; posljednje što želimo jest drogirana
Irska. Droga je već velik problem u Dublinu i Belfastu, a širi se po cijeloj jebenoj
državi. Vic je izabrao krive ljude. Trebao je biti pametniji. Nikada to ne bismo
dopustili.
Maura se brzo trijeznila.
- Govoriš li ti meni da i vi tražite Vica? Kimnuo je s polusmiješkom na licu.
- Moja je stara majka znala spominjati bacanje pijeska u oči. Sjećaš li se tog
izraza? Jadan Vic još uvijek misli da smo najbolji prijatelji iz Belmarsha. Pustit ćemo
da ga još neko vrijeme živi u tom uvjerenju.
Maura je kimnula.
- Hoćete li ga vi likvidirati?
- Ne. Taj poslić prepuštamo vama, Maura.
- Mnogo hvala.
 - Zbog toga sam tu. Znali smo da čim sve doznate možemo stvari prepustiti
vama. Ne možemo biti uvučeni u nešto poput toga, ne u ovom osjetljivom trenutku.
Recimo samo da ćemo kada sve završi biti vaši dužnici, ha?
Turobno se nasmijala.
- Želiš reći da ćete nam dugovati jebeno veliku uslugu.
Patrick je slegnuo ramenima, nježno stisnuo njezina stopala i odgovorio: -
Kako god ti kažeš.
- Vi Irci uvijek rado nalazite nekoga da umjesto vas obavi prljavi posao.
Nasmiješio se.
- Naravno. To Englezi rade već veoma dugo neizbježno je bilo da to prenesu i
na druge. Kad nemaš psa, Maura Ryan, laješ sam.
Čak se i ona nasmijala šaljivu izrazu njegova lica. Podsjetio ju je, međutim,
koliko opasni njegovi sljedbenici mogu biti i ta ju je misao otrijeznila.
Nellie Joliff bila je mala žena, visoka manje od metra i pol i opasno debela. Kao
što su mnogi ljudi primijetili, izgledala je poput Vica u ženskoj odjeći. Bila je stara
stanovnica East Enda i tim se ponosila, koristila sve stare izraze i živjela u skladu s
reputacijom koju je zaradila kao majka Joliffa, ludog Vica.
Posjećivala ga je po cijeloj zemlji kada bi završio u zatvoru i pomagala mlađim
ženama da se pomire s neprilikom u kojoj bi se zatekle kad bi im se činilo da neće
moći izaći nakraj s dugogodišnjom muževljevom kaznom. Na svoj je način bila
ljubazna osoba i poznata po tome što je pomagala svima kojima je pomoć bila
potrebna. Bila je i velika brbljavica te joj stog Vic nikada nije govorio ništa za što
nije želio da se prenosi po ulicama i lokalnim pubovima.
Sada je stanovala u kućici svoje sestre u Chigwellu i to ju je ubijalo. Željela se
brzo vratiti na Mallorcu zato što je Vic opet bio u bijegu, a njoj su nedostajale
njezine stare prijateljice i vlastita kućica. Život s njezinom nagluhom i vjerski
zatucanom sestrom počinjao ju je deprimirati. Kad je dakle, na vratima ugledala
Garryja Ryana široko se nasmiješila i zahvalila Bogu na razonodi koju joj je poslao.
- Dobar dan, gospođo Joliff, je li Vic tu?
Garry joj se obraćao s pravom mjerom poštovanja i pravim tonom glasa.
Zvučao je kao ostarjeli školarac, a Nellie Joliff to se sviđalo.
- Uđi, dušo.
Otvorila je vrata. Garry je smiješeći se ušao. Bilo je tako lako ako si znao igrati
Vicovu igricu. Pet minuta poslije u ruci je držao šalicu čaja i slušao brojne priče o
novom životu njezina sina u Mallorci. Smiješio se kada je sat poslije otišao kao
sretan čovjek.
Da vidimo kako će se Vicu svidjeti što je njegova obitelj uključena u ovo
sranje. To bi mu mogla biti važna lekcija.
Benny i Abul donijeli su teški paket u kuću u Ulici Lancaster. Sarah im je
obojici skuhala čaj dok su ga u vrtu otvarali. U paketu su bile četiri puške marke
Armalite, a oni su se morali obuzdati da ih ne izvuku iz kutije i ne poigraju se s
njima kao kad su bili dječaci, a puške samo igračke.
- Jebote, pogledaj ih, Abule. Kakva linija!
U Bennyjevu se glasu čulo divljenje, a Abul koji je osjećao isto kimnuo je.
- Mrak su.
Zajedno su se smijuljili, a Sarah ih je gledala s kuhinjskog prozora. Podsjećali
su je na Michaela i Geoffreyja. Michael je oduvijek bio vođa, a Geoffrey rođeni
sljedbenik. Benny je u tom smislu bio isti stric, u odnosu je morao biti glavni, onaj
važni.
Ta su dvojica bili prijatelji od djetinjstva, a Sarah je znala da će biti prijatelji
do smrti; prisilila se da se ne zapita kada će to biti. Benny je bio njezino djetence,
oduvijek zjenica njezina oka, no dok ga je gledala zajedno s Abulom ponovno se
sjetila koliko je blesav i opasan. Imao je sve pogodnosti, za razliku od njezine djece,
no čak ga ni smrt njegove vlastite majke nije zapravo pogodila. A Janine su ubili na
vlastitom pragu zbog obiteljskih aktivnosti i takozvanih poslova.
To nije promijenilo Bennyja niti ga je navelo da preispita svoj život. Bio je
Ryan od glave do pete, a ona je odgovarala za sve njih. To joj je sada bilo jasno kao
dan te je znala da ih mora prihvatiti onakvima kakvi jesu. Benny je na trenutak
podigao pogled i vidio da ga gleda. Namignuo joj je i nasmiješio joj se, a njoj se
činilo kao daju je obasjalo sunce. Bio je posve nalik na njezina Michaelu. Bez obzira
na ono što učini, ona će mu oprostiti.
- Kada ćemo to učiniti, Benny? Još se jednom nasmiješio.
- Čim Maura zapovjedi.
- Što će biti sa svom onom kokom? Benny je slegnuo ramenima.
- Tko zna? Maura će to srediti, Abule. Prestani, jebote, postavljati glupa
pitanja. Zašto me stalno o svemu ispituješ?
Prolazio je jednu od svojih munjevitih promjena raspoloženja, a njegov je
najbolji prijatelj znao kada ga je bolje pustiti na miru.
 Justin Joliff imao je pedeset godina i bio velik čovjek. Poput majke bio je
zdepast i uživao u hrani. Poput svojega brata bio je opaki neprijatelj i još opakiji
biznismen. No bio je kukavica i cio se život skrivao iza Vica živeći u bratovoj sjeni i
od bratova ugleda. Zbog Vica su ljudi prestali pljuskati Justina, a najgore je bilo to
što je i sam Justin to znao. To je samo povećalo njegovu posvemašnju mržnju
prema svima i svemu što bi mu se približilo, bio je i ženskar koji je teško nalazio i
jednu ženu, a kamoli čitav niz njih, no to ga nije sprječavalo da iskušava sreću sa
svakim komadom na koji bi naletio. Čak su mu i plesačice u njegovu omiljenom
noćnom klubu naplaćivale dvostruko u odnosu na druge mušterije, a i to nakon što
bi ga pokušale izbjeći, što su često činile i to što su mogle samosvjesnije, s obzirom
na to kako su bile odjevene.
Njegova ga je mama voljela, ali ne koliko Vica. On je to znao, Vic je to znao, a
njihova majka Nellie otvoreno je o tome govorila. Sve u svemu, Justin je bio sjebano
ljudsko biće čije je držanje bilo usporedivo jedino s Atilom.
Kada je otvorio vrata svoje velike vile u blizini Santa Ponse, već je bio mrk.
Namrštio se kada su uperili sačmaricu u njegove grudi, silom mu gurajući glavu
koliko su mogli unatrag i natežući mu mišiće.
- Bok, Justine, sine moj. Jesi li za jednu vožnju u prtljažniku finog čovjeka?
Nije odgovorio, nije mogao. Bio je odviše preplašen.
Dva naoružana brata koji su bili stari Garryjevi prijatelji još su se uvijek
smijali dok su pokušavali zatvoriti prtljažnik, no Justin je bio predebeo.
- Što ćemo učiniti?
- Da ga ovdje upucamo?
- Kako to misliš, ovdje upucamo? Misliš, na kolnom prilazu?
Oba čovjeka, tamna i divljeg izgleda, bila su očito neosjetljiva na strah čovjeka
u prtljažniku. Govorili su o njemu kao da ne postoji, a to je Justina najviše plašilo.
- Zašto jednostavno ne odemo do susjedne vile i upitamo možemo li ga
upucati na njihovom kolnom prilazu?
- Jebote, ne budi glup! A što je s bukom?
- Što ćemo onda učiniti?
Stariji od dvojice udarao se prstom po bradi kao da razmišljaj
- Odnijet ćemo ga natrag u njegovu vilu i ubiti ga u spavaćoj sobi. Ako mu
stavimo jastuke na glavu, možemo prigušiti zvukove.
- Dobro. - Mlađi se čovjek okrenuo prema Justinu. - Možete li, molim vas, izaći
iz prtljažnika.
Nije se mogao maknuti od straha.
- Što će ti to, molim? Samo mu reci da izađe iz jebenog prtljažnika.
- Izlazi iz jebenog prtljažnika, debeli, ili ću to učiniti ovdje, a susjede tko jebe,
u redu?
Pogledao je brata.
- Je li ovo dovoljno prijeteće za tvoj ukus ili da mu to zapaljenom cigaretom
napišem na čelu?
Justin se i dalje nije micao.
- Ne budi sarkastičan, buraz. Hoćeš naučiti igru, je li tako? Čini, dakle, što ti
kažem.
Justin je slušao s posvemašnjim užasom, nesvjestan da je to sve zbog njega,
dio njihove strategije strašenja.
Dva su ga čovjeka grubo izvukla iz prtljažnika te ga psujući i udarajući
rukama i nogama vratili u kuću. Pretražili su je uzduž i poprijeko, a onda ga
napokon silom posjeli na stražnje sjedalo njihova auta i krenuli.
Dva brata, koja se više nisu trebala brinuti za njega, još su se uvijek prepirali
tijekom vožnje prema Pollensi.
Maura je ležala na sofi još dugo nakon što je Irac otišao. Nije mogla smoći
snage da se pomakne. Tommyjeva je izdaja bila preteška da bije mogla podnijeti.
Povrh svega ostaloga kroz što je prošla, pomisao da ju je iskorištavao zapanjivala ju
je i isisavala iz nje osjećaje. Uvijek se ponosila dojmom koji je ostavljala kod drugih
ljudi. U njezinu je načinu života to bilo važno. Nitko se s njom nije zajebavao. Sada
se morala suočiti sa svima, znajući da oni znaju kako je ševio njezinu nećakinju i
ležao u njezinu krevetu dok je zajedno s Vicom Joliffom radio protiv nje.
Stavila je ruke na lice. Čak je i u tami koja je postajala sve gušća osjećala
vrelinu poniženja.
Je li bila toliko očajna za ljudskim dodirom da ju je pokupio beskrupulozni tip
poput Tommyja? Što to nije bilo u redu s njom? Usamljenost nakon Terryja učinila
ju je toliko ranjivom da nije vidjela kakav je uistinu Tommy Rifkind. Garry i Lee
ubili su njegovo dijete. Je li doista mislila da bi mogli biti pravi par s nečim takvim
između njih? Je li gubila oštrinu?
A sada cijela ta irska umiješanost. Mnogo je puta radila s njima u prošlosti i
uvijek je posljedica bila njezino slomljeno srce. Mora da je pravi trenutak da od
svega digne ruke, preda uzde i nađe si život.
Koji je, međutim, život mogla imati u svojim godinama bez djece, bez ičega?
Što joj je doista ostajalo na kraju dana?
Lijepe kuće, lijepi auti i lijepa odjeća.
Dobri prijatelji?
Imala je malo dobrih prijatelja, posebice Marge, a dijete joj je bila Carla, iako
je to sada bilo gotovo. A Terry je bio muž i ljubavnik u jednome. Otkad je umro,
silom ga je tjerala iz misli, morala je to učiniti ili bi poludjela. Sada je poput
Michaela prije nje spoznala da je sve bilo uzalud, je cio njezin život bio je posve
besmislen.
Osjetila je kako je peku suze i potisnula ih. Plač nije ništa rješavao; naučila je
to na težak način. Pokušala je sjesti, ali to je za nju bio prevelik napor. Umjesto
toga ponovno je legla i zaplakala kao nikada prije.
Bio je to usamljen i uznemirujuć zvuk koji je dolazio iz dubine njezina bića, to
snažniji što nije bio glasan. Bilo je to tiho očajničko ispuštanje tuge koje ju je
iscrpljivalo svojim intenzitetom.
Napokon se smirila. Suhih je očiju ležala na sofi u mračnoj sobi, sjećala se
Terryja i zajedničkih trenutaka. Kako ju je volio u mraku kao da je jedina žena na
svijetu. Sjećala se zajedničkih praznika, zajedničkih obroka. Sjećala se kako bi je
uvijek ispitivao o njoj i njezinoj obitelji. Uvijek je bio spreman pomoći, a ona ih je
oboje odvukla natrag u svoj stari život, i zapravo ga ubila.
Da nije odgovorila na Royev poziv da dođe sve srediti, vjerojatno bi još uvijek
bili zajedno.
Pa ipak, bila je spremna okrenuti mu leđa zbog obitelji. Obitelj je oduvijek bila
srž njihovih problema. Ali što je drugo mogla učiniti? Trebali su je kao što je
trebaju sada. Ona je bila glas razuma, a ipak nije željela imati ništa s tim.
Vrata dnevnog boravka otvorila su se i ona je u polusvjetlu ugledala neki lik.
Bila je to žena, a vidjevši joj obris, Maura je naglo sjela.
- Imaš obraza doći ovamo, Carla.
Tony Dooley stariji stajao je iza nje.
- Pokušao sam je spriječiti, Maura.
Prešla je rukom po licu svjesna da će, kada se upale svjetla, na njemu biti
tragovi suza koje će obje vidjeti.
- U redu je, Tony. Ja ću to srediti.
 Izašao je iz sobe, a Carla je nježno rekla: - Oprosti, Maws.
Maura je upalila svjetiljku pokraj svoje stolice.
- Žao ti je, je li? Misliš li da bi to sada trebalo sve popraviti?
- Naravno da ne. Ne znam što me je spopalo, Maws...
- Tommy Rifkind te spopao, zar ne? Na više načina.
Carla je izgledala jednako loše kao ona te je Maura unatoč ljutnji osjetila iskru
tuge zbog nje. Njezina nećakinja nije zapravo nikada doživjela slom. Izbacila je
misao iz glave. Bila je to prijetvorna kurvica koja je bez razmišljanja spavala s istim
muškarcem kao i ona. Bila je djevojka koju je godinama uzdržavala, a koja joj na
tome nikada nije zahvalila. Nikada, nijedan jedini put. Uzela je sve što je Maura
imala za ponuditi kao da je to njezino pravo. Bila je, na kraju krajeva, obitelj, a
obitelj znači sve, zar ne?
E pa ne više.
- Molim te, Maura, daj da ti objasnim što se dogodilo. Odmahnula je glavom.
- Samo se izgubi, Carla.
Carla je pogledala svoju tetu kao da je nikada prije nije vidjela. Riječi su bile
tako iskrene da je jasno shvatila kako je Maura neće saslušati bez obzira na to što
će reći.
- Molim te, Maws... - Pokušavala je svojim glasom povrijeđene djevojčice; u
prošlosti je funkcionirao.
Maura je podigla ruke do lica i uzdahnula.
- Rekla sam, gubi se. To sam i mislila.
Riječi su bile bezosjećajne, hladne, te se Carla pokunjeno okrenula od nje. Do
sada je o Mauri razmišljala kao o svojoj teti; sada je shvatila da ima posla s Maurom
Ryan, glavom obitelji, i to ju je prepalo. Svi su znali da Maura stoji iza Geoffreyjeva
ubojstva. Odjednom se Carla doista bojala. Kao što je baka govorila, Maura je bila
nemilosrdna i nikada neće dopustiti da vidi njezin bolji dio. Krenula je napolje teška
srca i srušena svijeta.
- I Carla...
Mlađa se žena revno okrenula s nadom na licu i u srcu.
- Ne vraćaj se. Imaš tjedan dana da isprazniš kuću. Carla je bila zapanjena.
- A što je s Joeyjem... mojim stvarima?
 Maura je po nećakinjinu glasu čula da je šokirana i osjetila poriv da se
nasmiješi. Uvijek se radilo o njoj, uvijek se sve vrtjelo oko nje.
- To je, Carla dušo, tvoj problem. Morala si prije misliti o tome. Ili si vidjela
sebe kao gazdaricu u Liverpoolu s Tommyjem Rifkindom?
Istinitost te tvrdnje pogodila ju je te je još jednom osjetila suze.
- Ne mogu vjerovati da mi to činiš, Maura.
Dok je stajala ondje, bila je tako slična Janine, lica skupljena od boli i divne
crvenosmeđe kose koja je sjajila na svjetlosti. Bila je prelijepa, a Maura ju je još
uvijek voljela, iako joj nije bila draga.
- Činim što, Carla? Bi li ti trebala dopustiti da me potpuno posereš? Da ti
samo dam Tommyja kao što sam ti dala i sve drugo?
- Mislila sam na to da mi oduzimaš kuću.
Maura je prezirno puhnula.
- Tvoju kuću? Misliš, moju kuću. Ja sam vlasnica, a ti si u njoj besplatno
živjela. Gratis. Samo uzimam natrag što je moje, dušo.
- Ali što bih trebala učiniti? - Tugaljiva nota u njezinu glasu bila je dovoljna
da nasmije Mauru.
- Pada mi na pamet posao. To bi ti veoma dobro došlo. Da zaradiš za život.
Opet se nasmijala.
- Možda bi se trebala prijaviti na burzu rada. Nisi baš neki energičan tip,
mislim, što se tiče posla. Plaćala sam ti čak i jebenu čistačicu jer bi ti inače kuća
nalikovala na svinjac. A što kažeš na noćni klub? Nema dvojbe, izgled i ponašanje su
prikladni. Ali ne, za taj si posao malo stara.
Uperila je prst u nećakinju.
- Ti si lijena mala kurva i bolje ti je da se sama središ. Ja to neću činiti za
tebe. A sad hajde, gubi se, dvolična kravo.
- Ti bi to stvarno učinila, Maura?
- Da.
- Zbog tipa? Ti bi raskolila obitelj zbog tipa?
- Da. Nadam se da je bio vrijedan toga, Carla.
Opet se nasmijala, a Carla je znala da je izgubljena. Još je jednom pokušala
objasniti. - Ne znam što me spopalo, Maura. Kad bih se bar mogla vratiti u
prošlost...
- Kad budeš izlazila, zatvori vrata.
Prošla je pokraj nećakinje i otišla u kuhinju u kojoj je počela puniti čajnik.
Carla je stajala nekoliko trenutaka, a onda tiho izašla iz kuće. Što god da je
večeras očekivala, to nije bila indiferentnost. Sve bi podnijela; donekle je očekivala
da će je Maura udariti, a na neki način to bi joj bilo draže. To bi barem bila
normalna reakcija.
Kada je ušla u auto začula je korake iza sebe i osvrnuvši se i dobila cijelo
vjedro hladne vode u lice.
Bacivši prazno vjedro na nju Maura je zgrabila ključeve od auta.
- Nađi si taksi, srećo. Mislim da ćeš shvatiti da i auto kao i sve ostalo pripada
meni.
Tony Dooley stariji gledao je i odmahivao glavom. Radije bi svaki dan bio
svjedokom muške prepirke.
Vicov je mobitel zazvonio dok je gledao Sportski pregled. Javio se gunđajući.
- Što je?
Smijao se dok je to govorio jer je na zaslonu telefona vidio da ga zove njegov
brat Justin.
- Je li sve u redu, Vic?
Uspravio se i smanjio ton na televiziji.
- Tko je to?
- Tvoja najgora noćna mora, Vic. Slušaj.
Čuo je Justina kako u pozadini jauče, a zatim pucanj iz pištolja i vrištanje
svojega brata.
- Jebeni gade! Jebat...
Čovjek s druge strane linije nasmijao se.
- Naravno da hoćeš, Vic. Čekaj malo, mislim da mu i drugoj nozi treba metak.
Vic je bespomoćno sjedio kada je začuo drugi pucanj i još jedan vrisak. Imao
je osjećaj kao da će mu srce eksplodirati od šoka i ljutnje zbog onoga što je čuo.
Dogodi li se što Justinu, majka će ga ubiti.
- Upozoravam vas, ma tko bili, bolje vam je da bježite...
 Glas je sada bio sarkastičan, a Vic je škripao zubima dok ga je slušao.
- Daj umukni, Victore, kurvo. Posjećuje li tvoja mama još uvijek Ulicu
Verderers u Chigwellu? Ili bi to trebala biti jebena Ulica ubojica s obzirom da si ti
vlasnik kuće. Čujem da joj je sestra počela ići na živce. Trebao bi provjeriti kako je,
prijatelju. Vidjeti kako je jadna stara krava.
Veza se prekinula, a Vic je sjedio zapanjeno zureći u mobitel kao da je
prethistorijsko čudovište koje je upravo izašlo iz njegova vlastitog uha.
Zatim je nazvao majku.
Nitko se nije javio.
Znojio se kada je jurnuo kroz stan i počeo se oblačiti. Ako se što dogodilo
njegovoj majci ili bratu, na jugoistoku će biti krvi, a Ryanovi će biti na vrhu popisa.
Idući prema majci nazvao je svoje prijatelje u Engleskoj i Mallorci. No duboko
u sebi, unatoč svoj svojoj razmetljivosti, pitao se što još Ryanovi imaju u rukavu.
 ŠESNAESTO POGLAVLJE

Što ću učiniti, bako?

Sarah je zanjihala unuku u zagrljaju i tiho prošaputala: - Ne znam, ljubavi.
Valjda ćeš se morati vratiti ovamo.
Duboko u sebi, međutim, Sarah je znala da je Carla posljednja osoba koju želi
natrag u kući. U posljednje vrijeme s njom nije bilo lako živjeti, a od pomisli da će i
Joey biti tu, Sarah je bila gotovo u depresiji. Ježila se od njegove glasne glazbe i
njegove homoseksualnosti. Kakav god da je njezin Michael bio, bio je muškarac koji
se tako i ponašao. Nije bilo nikakvog afektiranja. Povrh svega toga, bilo je tu i
Joeyjevo skvičanje visoke frekvencije koje je, čini se, bilo jedini način na koji je on
komunicirao.
Pitala se bi li trebala porazgovarati s Royem, no on je teškom mukom
preživljavao i bez to dvoje koji bi ga izludili.
- Ne mogu vjerovati da mi to radi, bako.
Carlino samosažaljenje bilo je preočito, a iako ju je kći ponekad izluđivala,
Sarah se u ovome slagala s Maurom. Ono što joj je Carla učinila bilo je neopisivo
loše, a ona je osobno mislila da se djevojka lako izvukla.
- Pa, morala si pretpostaviti da neće biti sretna, Carla. Sigurno si morala
promisliti kako će reagirati ako sazna?
- On je kriv... on je mene progonio, bako.
Carla je to sada stvarno vjerovala; nanovo je ispisivala povijest kada joj je to
odgovaralo.
- Prestani, Carla. I sama sam vidjela vaše štosove i to baš u ovoj kući. Maura je
zavezanih očiju i ruku mogla nanjušiti ovako nešto. Sretna si što si se izvukla onako
kao što jesi, a to vrijedi za oboje.
- I ti si, znači, na njezinoj strani?
 Sarah je zaprepašteno odmahnula glavom.
- U ovakvim stvarima nema strana. Nisi to smjela učiniti i točka.
- I ja, znaš, imam pravo na malo sreće.
- Pa, nisi je trebala tražiti na tuđi račun, Carla. Maura je bila dobra prema
tebi, što god ti sada mislila.
- Uvijek čujem samo to, kako je dobra. Kako sam sretna što je imam. Kako je
dobra prema meni.
Carla je teško uzdahnula. Suze su je još jednom gotovo svladale.
- Ali što je sa mnom, bako? Što je sa mnom?
Sarah je velikom brzinom gubila i ono malo strpljenja što joj je ostalo.
- Što s tobom, Carla? Dobila si sve što si mogla poželjeti, a ipak nisi sretna.
Znam da ti majka nije bila najbolja, ali, istini za volju, Maura ti je bila više od
majke, a samo je nekoliko godina starija od tebe. Cijeli se tvoj život ponašala prema
tebi kao prema maloj kraljici. Pomagala ti je sa sinom, davala ti sve što si željela.
Zar te nije bilo nimalo sram što si onako ljubakala s Tommyjem?
Carla je pogledala baku u oči i ozbiljno rekla: - Ne. On je želio mene, bako, ne
nju. Da trenutačno nema svih tih neprilika, još bi bio sa mnom.
Sarah je pogledala lijepu ženu ispred sebe i zapitala se je li posve svoja.
Zasigurno nije mislila da može činiti što želi, uzimati što želi i nikada ne platiti.
- Ponaša se kao da sam loša osoba, bako, a sve je vrijeme ona takva. Nje se svi
boje, a ne mene. Ona ne može prihvatiti da sam Tommyju draža od nje. Ona je
mene i moje dijete ostavila bez doma.
Sari je bilo dovoljno slušanja. Eksplodirala je. Počelo joj je ići na živce što joj
unuka glumi jadnicu nevinih očiju.
- Hoćeš li ikada prestati i preuzeti odgovornost za to što si spletkarska mala
kurva koja bi trebala biti zahvalna što još uvijek hoda s obzirom da si prevarila
Mauru Ryan? Jesi li bila luda, dijete, kada si mislila da će ti to proći? Ona može
utjerati strah u najopakijeg muškarca, pa što te onda navelo na pomisao kako ćeš se
ti izvući čitava?
- Ima pravo, Carla.
Bennyjev je glas bio tih, ali su unatoč tome dvije žene poskočile.
- Ti si mi brat, a isti si kao drugi. Svi uvijek govore o njoj. Ona je jedina koja
sve zanima.
 Benny se nasmiješio.
- Možda zato što je ona zanimljiva osoba koja je postigla nešto u životu. Da si
ti učinila nešto sa svojim, umjesto što si živjela na tuđim leđima, možda si mogla
skupiti nešto poštovanja. Kako stvari stoje, Carla, tvoje je vrijeme davno prošlo, a ti
još uvijek zvučiš poput glupe tinejdžerice koja ne može dobiti što hoće. Stvori si
život, ženo. Kažem ti, da si to meni učinila svijala bi se u mukama prije no što bih
to uspio progutati, pa se zato smatraj sretnom. Vjedro vode u autu bolje je nego
boca kiseline, jer bi to dobila od mene, djevojko, sestro ili nesestro.
Carla je još jednom zaplakala. Njezine oči koje su se crvenjele po rubovima od
nedostatka sna boljele su je kada je naslonila glavu na bakino rame i zajecala iz
dubine srca.
Benny se nasmijao prije no što je pristavio vodu i skuhao čaj.
- Pogledaj se, Carla. I ti sebe zoveš Ryan? I ti sebe, kad već govorimo o tome,
zoveš ženom? - Punio je grijač za vodu i ozbiljno rekao: Ti si pogriješila, a iskoristio
te čovjek koji u ovom trenutku spašava svoj život. Ali mi ćemo ga naći, Carla, a
kada ga nađemo, jamčim ti da će preklinjući i vrišteći tražiti milost. A znaš li još
nešto? Neće je dobiti, osobno ću se za to pobrinuti. A sada začepi gubici jer mi ideš
na kurac.
Sarah je slušala unuka i uzdahnula. Koliko je puta tijekom godina čula ovakve
razgovore? Ubijanje, sakaćenje, nasilje. Nekad je to mogla brisati. Zaboraviti da to
govori njezina krv. No iako je to mogla prihvatiti kod sinova, nikada to nije uspjela
prihvatiti od kćeri. Pa ipak, njezina ih je kći uspjela održati na okupu, uzeti čak i
Carlu pod svoje okrilje. Još se uvijek sjećala dana kada su otišle u Royevu kuću i
našle Janine u užasnom stanju. Mala je Carla imala golemu masnicu na ruci, a
izgledala je poput ciganke, prljava i raščupana. Cijela je kuća bila prljava. Sarah je
Carlu odvela kući, a Maura se od tada brinula za nju; vidi kako joj ta djevojka sada
vraća. Maura je Carli bila više od majke, bila joj je sestra, majka i najbolja
prijateljica u jednom. Carla čak ni sada nije uviđala da je nešto krivo učinila. Sarah
je nevoljko dolazila do zaključka da je poput Bennyja i Carla izgubljen slučaj i da tu
nitko ništa ne može učiniti.
Garry, Lee i Maura smijali su se Vicovoj dvojbi. On se očito pojavio u kući
svoje tete u Chigwellu s mnogobrojnom pratnjom da bi otkrio kako se njegova
majka dobro provodi na večernjoj lutriji. Na posljetku se pojavila zdrava i čitava i
izgrdila ga pred svima. Mauri je trebalo nešto da je nasmije, a Garry je to našao.
- Slijedili smo ih, ali to je bilo nemoguće. Dobar je stari Vic, moram to
priznati. Odmah smo ga izgubili. Međutim, jedan od tipova s njim je Mickey Bali.
- To me ne iznenađuje, uvijek su bili prijatelji.
 Garryjev je glas bio napet. I on je nekoć bio dobar prijatelj s Vicom te ga je
peklo što su sada bili u zavadi. No shvaćao je kako se osjećao iako mu je želio
skinuti glavu. Posebice sada kada je imao Leonie. Kada bi joj se nešto dogodilo,
poludio bi, u to je bio siguran. Bila mu je srodna duša, slagali su se u svemu. Barem
se Leonie slagala u svemu s njim, no to je druga stvar.
- Što će biti s Rifkindom?
Pitanje je postavio Lee. Iako ga je očekivala, Maura se još uvijek osjećala
krhkom. Bilo je tako neugodno. Svi su znali što se dogodilo i s tim joj se najteže
bilo nositi. Mrzila je sažaljenje bilo koje vrste kada je bilo usmjereno prema njoj.
Garry ju je poštedio odgovora.
- Njega prepusti meni, Lee. Ja ću ga srediti. Još uvijek moramo pronaći Vica, a
uz pomoć njegova brata to ne bi trebalo biti preteško. Kada se dočepamo Vica,
dobit ćemo i Tommyja koji se igrom slučaja nije pojavio ni blizu svoje kuće u
Liverpoolu ni nekog od svojih uobičajenih skrovišta. Ali hoće. Tommy se ne zna
brinuti o sebi. Prije ili poslije napravit će grešku. Stavio sam veliku nagradu na
njegovu glavu pa bi netko uskoro trebao zagristi.
Lee je kimnuo.
- Što će se dogoditi s Carlom? Morao je znati, bio je zabrint za nju.
- S njom se ništa neće dogoditi, Lee. Sto pokušavaš reći?
Maurin je glas bio pun sarkazma, a Lee je tada osjetio punu snagu njezine
ličnosti. Nije čudo da je bio zabrinut. Čak bi i on dvaput promislio prije no što bi je
preveslao. Ni za milijun somova ne bi želio biti na Carlinu mjestu. Zacijelo je bila
luda ako je ikada pomislila da se može izvući, a što se Tommyja tiče... on je ionako
u potaji oduvijek mislio da je Rifkind pizda.
- Čuo sam da si je izbacila iz njezine kuće...
- Moje kuće, Lee. Izbacila sam je iz moje kuće. Ja sam vlasnica. Uzdahnuo je.
- Kako god, no preplašena je, Maws.
- I treba biti, pizda dvolična.
Garryjev je glas bio oštar, a čak je i Mauru iznenadilo neprijateljstvo u njemu.
- Ona je pljunuta majka. Janine je bila ista, mrzila je obitelj i posao, ali je od
njega živjela cijeli svoj život. Kao i majka. Jebo Carlu, nek' se vrati majci, nek' se
brine o sebi. Možda će je to navesti da više cijeni obitelj.
- Kaže da je Tommy nju progonio...
 - Lee, kretenu, daj začepi! Nije važno tko je napao koga, zvučimo poput
školaraca. Ona je to učinila. Da joj je neki murjak ponudio sve na svijetu, bi li
prihvatila? To se zapitaj. Bi li nas izdala kada bi od toga imala koristi? Ona je samo
izdajnička kurva, a ja joj više ništa neću dati. Ni njoj ni onom njezinom pederu.
Prepusti ih oboje majci.
Lee je spustio glavu od žestine Garryjevih riječi.
- I mama je uzrujana. Misli da je Carla kriva i sve to. Ali želim reći da nam to
otežava život, je li tako? Ako odemo kod stare, a ona je tamo.
Garry je slegnuo ramenima kao da je to posve lako, što je njen bilo.
- Samo je, jebote, ignoriraj, to ću ja učiniti.
Lee je kimnuo ravnajući se kao i uvijek prema bratu, a Maura, kojoj je zapravo
bilo žao Carle zatomila je riječi koje bi osigurale Carlino blagostanje.
- Benny joj je jutros očitao bukvicu.
Garry se nasmijao.
- Mora pripaziti da ostane nešto i za njega.
Maura se nasmiješila. Bennyju ta izjava neće biti nimalo smiješna. Bio je odviše
arogantan da bi se mogao šaliti na vlastiti račun.
- Kako je Roy?
Maura je slegnula ramenima.
- Nisam danas razgovarala s njim.
- Ali hoćeš.
Garryjev je glas sada bio bezbojan.
- Je li uzrujan?
Garry se nasmiješio.
- Zar ti ne bi bila da si Roy? Ti i Carla ste dvije najvažnije osobe u njegovu
životu.
- Preboljet će on to.
Garry se nasmiješio.
- To je Maura koju poznajem i volim.
Lee je gledao svojega brata i sestru svjestan, i to ne prvi put, koliko su slični u
razmišljanju i ponašanju. Njegova je žena imala pravo: nijedno od njih nije bilo ni iz
daleka normalno. No bili su njegova obitelj i on ih je želio u svojemu životu. Bez
njih, a posebice bez Maure, vjerojatno bi radio negdje od devet do pet i umirao od
dosade.
Život se sastojao od izbora, a oni su svoj davno učinili. Sada je za sve njih bilo
prekasno da ga promijene.
Čak i da su željeli.
Billy Mills bio je sretan. Imao je nekoliko somova u džepu, konja koji će
sigurno pobijediti, a povrh svega toga i zgodnu curu pod rukom. Bila je prava cura,
što znači da nije radila u noćnom klubu. Izlazila je s njim jer joj se uistinu sviđalo
njegovo društvo.
Vodio ju je na trkalište u Brightonu na kojem je trčao konj njegova prijatelja.
Volio je Brighton, imao je trkalište za sve vremenske uvjete i stvarno dobar restoran
u kojem se posluživala zdrava hrana. Janette je dobro izgledala, a danas je
nadmašila samu sebe. Bila je sva u crnoj koži, i znala je da će je više muškaraca
odmjeriti od glave do pete. Imala je veliku stražnjicu, ali je za razliku od većine žena
nije pokušavala sakriti, nego ju je napadno pokazivala. Billy je volio dobre guze te bi
Janettinu zgrabio u svakoj mogućoj prilici.
Dok joj je pomagao da uđe u njegov novi Jaguar, bio je sretan. Pipkao ju je
dok je sjedala na suvozačko mjesto. Kada se smiješeći uspravio, uhvatila ga je
malodušnost. Jack Stern stajao je ondje s dvojicom svojih mišićavih pomagača, a što
je najgore, smiješio se.
- Gadno izgledaš, Jack.
- Gadno se i osjećam, a zahvaljujući Ryanovima i lakši sam za nekoliko
somova.
- Pa želiš da ugovorim sastanak, imam li pravo?
- Imaš. To sam uvijek volio kod tebe, Billy. Uvijek si brzo zaključivao.
- E pa odjebi, Jack, imam slobodan dan.
- Ne više, Billy.
- Jesi li šenuo ili što? Idem na trke i to je to.
Jack je duboko uzdahnuo i pogledom prešao po mirnoj ulici.
- Nemoj me tjerati da te otmem, Billy. Ne mogu gubiti vrijeme, ovo je odviše
važno da bi čekalo.
- Siguran sam da može pričekati dvadeset četiri sata, Jack. Janette je izbacila
glavu kroz prozor.
 - Idemo li mi ili... Jack se zakikotao.
- Gdje si je našao? Na trci pasa u Walthamstownu?
Čak se i Billy nasmijao dosjetki. Jack je stvarno znao biti duhovit, imao je
komičarski dar.
- Ne, upoznao sam je u Henlowu. Na utrci pasa, tako da si skoro pogodio,
Jack.
Nasmiješio se.
- To je dar. I sam sam tijekom godina imao nekoliko pasa. Dva su se muškarca
nasmijala.
Jack je ozbiljno rekao: - Trebao bih taj sastanak što je prije moguće, Billy.
Nadoknadit ću ti trud, znaš to. No ovo mi je važno. Sprema se velika gužva i treba
mi prijateljski posrednik. Nemaš zapravo izbora, Billy, to si zacijelo shvatio.
Billy je uzdahnuo i pomirio se sa svojom sudbinom. Jack je imao pravo, to što
je došao osobno govorilo je samo za sebe. Billy je pogledao namrštenu Janettu u
autu. Izvadivši nekoliko stotica iz džepa gurnuo joj ih je kroz prozor.
- Oprosti, Janette, vidiš kako je.
- Jebi se, Billy!
Slegnuo je ramenima, a zatim se nasmiješio na svoj uobičajeno vedar način.
- Ti si se mogla jebati, ali dužnost zove.
Jack i njegovi čuvari nasmijali su se. Bio je to prijateljski susret i mogli su si
dopustiti da budu velikodušni. Deset minuta poslije, Janett je stajala sama na ulici s
dvjesto funti, brojem taksija i ubojitim izrazom na svojem lijepom licu.
Danielle Hicks ležala je na svom pohabanom kauču, a ruke je zaštitnički držala
oko svoje goleme izbočine. Mauru je u kuću pustio Petey, najstarije dijete, a ona je
nesigurno stajala na vratima gledajući karikaturu mlade žene u koju se zahvaljujući
Jamieju pretvorila Danny. Danielle je tužno zurila u nju.
- Očekivala sam te... murja se stalno vrtila po kući. Maura je kimnula.
- Znam.
Danielle se na silu nasmiješila.
- Pretpostavljala sam da ćeš se na kraju pojaviti, kada se smiri. Usput rečeno,
dobila sam onih petsto funti. Murji sam rekla da su od susjeda. Popušili su.
Pretražili su kuću Bog zna zbog čega.
 Podigla se sa sofe i povikala: - Petey, napravi čaj.
Maura je čula kako dječak pristavlja vodu.
- Ja ću.
Danielle je odmahnula glavom.
- Sjedni. Reci mi što moram znati i neka na tome ostane.
Maura je sjela u naslonjač koji je izgubio opruge davno prije no što je došao u
Daniellinu kuću. Ogledala se po sobi, izblijedjelim zavjesama i sagovima. Vidjela je
kako se zidne tapete odvajaju od zidova, kutiju za ručaka bačenu u kut. Vidjela je
hrpu opranog rublja na podu i osjetila uzaludnost života provedenog u rađanju
mnogobrojne djece u kratkom vremenu.
Danielle je gledala kako Maura pregledava njezin dom.
- Rupa, ha? Jamie se toliko jebao, a ipak smo mi ostali zajebeni. Čudno, ali
nikada mi nije bilo bolje nego otkad je umro.
Nasmijala se.
- Murja smatra da mogu dobiti nadoknadu. Došli su ovamo u velikom broju,
svi u kutama i pokrivenim cipelama. Rekla sam: »Čemu to služi? Stan nije prljav«.
Nasmijala se vlastitoj domišljatosti.
- Jesu li nešto odnijeli?
Danielle je kimnula.
- Da. Iako ništa što bi bilo vrijedno imati. Prvo sam sklonila sve ono što je
moglo inkriminirati njega ili bilo koga drugoga. Sve je kod moje prijateljice. Ona ne
zna što je to niti želi znati. Sve ću ti dati kad poželiš, u redu?
Maura je kimnula.
- Što je sljedeći korak?
- Izvući ovoga iz trbuha i na kraju pokopati onog seronju. Još je uvijek u ledu,
a oni mi ne žele dati termin za pokop. Vidjela sam, međutim, izvješće s autopsije,
znam da su mu oči bile zalijepljene. Smatraju da ga je ubio strah koji je izazvao
infarkt.
Blago se nasmijala.
- Tko bi pomislio da će doživjeti infarkt, ha? Nisam čak ni znala da ima srce s
obzirom kako se ponašao prema meni i djeci.
U glasu joj se osjećala gorčina.
 - Sada je mrtav, a znaš li što je najuvrnutije? Drago mi je zato što napokon
znam gdje je. Znam da nije s nekom drugom.
Maura je čula krajnji očaj u njezinu glasu i bila sretna što nikada nije
dopustila da je druga osoba posjeduje onako kako je Jamie posjedovao Danielle.
Koliko god da je bila povrijeđena zbog Tommyja, znala je da će preživjeti. Više od
ičega bio joj je povrijeđen ponos, dok je Danielle svoj izgubila prije mnogo godina.
- Znala sam ići po kućama djevojaka i tražiti ga, Maura. Iako sam u srcu znala
da bi bio sa mnom da je to želio. Izašao bi van i rekao mi da odjebem, vikao i derao
se. A onda bi se nakon nekoliko dana vratio s onim svojim smješkom i turbo
šarmom i ja bih progutala govno, obrisala usta i primila ga natrag.
Maura je uzela dvije šalice čaja od neprirodno tihog djeteta i stavila ih na
stolić.
- Njega više nema, a pogledaj mene. Sedmero djece, a nemam ništa za
pokazati. Bez pravog doma, pa čak i bez jednog pristojnog komada namještaja. Ona
sebična pizda nije bila osigurana.
- Naravno da jest. Želim reći, mi ti mnogo dugujemo. Bio je budala i za to je
platio. Ja ću se pobrinuti da budeš osigurana, ne brini. Ima jedna slatka mala kuća u
Woodford Greenu koja je prazna. To je dobra četvrt, u njoj su dobre škole, sva je
uređena i namještena, ima veliki vrt i staklenik. Sami reci i tvoja je, Danny. Nisi
valjda mislila da ću te ostaviti nezbrinutu, zar ne?
Danielle je odmahnula glavom prije no što je rekla: - Ostavila si me bez njega,
zar ne? Ti si ga ubila ili barem tvoja obitelj.
Maura je bila šokirana gorčinom u njezinim riječima. Iako je shvaćala da je ta
žena sada sama, povrijeđena i preplašena, one su je ozlojedile. Nagnula se u
naslonjaču i rekla tiho kako je djeca ne bi čula: Čuj me, Danny, znao je kako stvari
stoje isto kao i mi. Ako ne možeš podnijeti zatvor, zločin nije za tebe. Sjećaš li se te
izreke? Evo još jedne, suvremenije. Ne seri po ljudima koji te plaćaju jer te može
stajati glave.
Bila je to prikrivena prijetnja, a Danielle je podsjetila s kim ima posla. Maura
sa svojom savršenom šminkom i frizurom, s lijepom odjećom i cipelama, Maura
koja se uvijek znala nasmijati i dati nešto para je odjednom Maura Ryan koja se
sada brinula za svoju obitelj zato što je ova mlada žena u visokoj trudnoći mogla
sve smjestiti iza rešetaka. I tada je Danielle shvatila da ih je Jamie uvukao u mnogo
veća govna no što je mislila.
Dok god igraš po pravilima Maure Ryan brinut će se za tebe, zaprijetiš li njoj
ili njezinoj obitelji, bolje se pripazi.
 - Nemoj mi izigravati ožalošćenu jadnicu, Danny. Dobit ćeš nadoknadu, a ja
zbog Jamieja neću izgubiti san. Svi zapravo misle da sam blesava što ti uopće
nudim neke novce. Izdao nas je, dušo, i to u velikom stilu. Zato poslušaj moj savjet i
sjeti se još jedne stare izreke: nemoj ugristi ruku koja te hrani.
Danielle je bila uzrujana te ju je Mauri u jednom trenutku bilo žao, no morala
je izigravati nemilosrdnost jer je to bio jedini način koji je jamčio da će ova djevojka
držati jezik za zubima.
Benny je još jednom bio pod sumnjom zbog njegova zaštitnog znaka - ljepila.
Mogla je ubiti malog idiota zato što joj je sve to navalio na leđa, ali to je već bilo
učinjeno te je sada jedino mogla pokušati smanjiti štetu. Ako je to značilo da mora
prestrašiti ovu jadnu djevojku, neka tako bude.
Danielle je znala kako stvari stoje isto kao i svi ostali. Pogriješila je i Maura joj
je morala očitati bukvicu prije no što bez razmišljanja progovoriti i nepažnjom
otkrije tajnu o smrti svojega muža. A bolje je, tješila je Maura samu sebe, da joj
lekciju da ona nego Garry ili ne dao Bog Benny.
I tako se postavila nemilosrdno te je, iako je stekla neprijatelja i izgubila
prijatelja, mogla mirno spavati znajući da će Danielle biti preplašena da ikada kaže
što misli o onome što se dogodilo njezinu suprugu.
- Popij čaj, Danielle, a ja ću ti pokazati slike kuće. Ima četiri spavaće sobe pa
ćeš imati mnogo više mjesta za djecu. Ima i sobu na tavan koja isto može biti
spavaća soba. To zapravo ovisi o tebi.
Daniellina se ruka tresla dok je uzimala ponuđene fotografije, a Maura je još
jednom osjetila krivnju. Uhvatila ju je za ruku i nježno rekla: - Činim za tebe ono
što mogu, a to je mnogo više no što bi većina učinila na mom mjestu.
Danielle je povukla ruku onoliko brzo koliko se usudila. Namjestivši osmijeh
na lice, hrabro je rekla: - Znam, Maura, i stvarno sam ti zahvalna. Znaš to. Samo
sam malo uzrujana.
Maura je ojađena zatvorila oči. Vidjela je mržnju i strah u Daniellinim očima
kao da ih je na glas izgovorila. Kada je otišla nekoliko trenutaka poslije sjela je u
auto i pogledala što se događa oko nje. Mlade su mame kupile djecu iz igraonice
dok je glazba treštala iz auta i stanova. Djeca su trčala još uvijek u pelenama,
prljavih lica i očiju koje su već bile pune lukavosti i ulične snalažljivosti. Miris urina
u ulazima, upotrijebljene igle koje su pokrivale oskudno travnato područje ispred
svake zgrade, zahrđali auti i krajnja bijeda bili su potpuno zapanjujući. Pitala se
kako nova vlada još uvijek dopušta da ljudi ovako žive, a ona istodobno propovijeda
o moralu i spolnom odgoju.
 Njezina je majka davno rekla da ljudi grade sirotinjske četvrti, a ne kuće. No
to nije bilo istina. Ovo je bila zadnja postaja za većinu ovih ljudi i sve što su ikada
upoznali. Znala je, međutim, da bi, koliko god bilo loše, Danielle radije ostatak
svojega života provela tu s Jamiejem, ženskarošem i lažljivim seronjom, nego
udobno smještena u lijepoj kući s dobro zbrinutom djecom, a bez muškarca uz
sebe.
Otišla je malo poslije, ali u duši je osjećala težinu. Čak je ni Carlina izdaja nije
povrijedila koliko mržnja u očima Danielle Hicks. Maura je napokon vidjela sebe
onako kako su je vidjeli drugi i nije joj se svidjelo to što je vidjela, nije joj se nimalo
svidjelo.
Uzdahnuvši, zapitala se gdje će to završiti. Hoće li je Vic ubiti? Bio je to prvi
put da je sebi postavila to pitanje, no nije se iznenadila kada je shvatila da je
zapravo nije briga i ako to učini. Nije više marila ni za što osim za momke, obitelj.
Iako, Bog zna, to nije bio život ni za koga.
Carol je pregledavala ormare kako bi dala staru odjeću mami za dućan u
kojem je dvaput tjedno radila. Pjevušila je dok je otvarala kutije i proučavala cipele i
torbe, isprobavala odjeću da vidi odgovara li njezinom sve širem struku. Bila je tako
sretna svojim životom sada kada je bila trudna. Bennyju je trebalo dijete da ga
usredotoči, navede da odraste. Čak ni njegova zastrašujuća raspoloženja nisu bila
toliko česta otkad je trudnoća potvrđena.
Bila je sretna i zadovoljna djevojka dok je pregledavala svoje stvari i odlučivala
što želi i još važnije što ne želi.
Čula je spremačicu Debbie koja je usisavala na donjem katu i malo poslije
donijela Carol šalicu čaja i nekoliko keksa. Neko su vrije tračale, a onda se ona
vratila sređivanju ormara. Bila je posve zadovoljna i uživala u svojemu danu. Nikada
nije bila tako sretna, nikada nije imala toliko novca i ugleda.
Kad je završila s ormarom, odlučila je početi s Bennyjevim. Bio je prilično
dobar što se tiče slanja stvari njezinoj majci za dućan rabljene robe i uvijek je davao
novac onima koji su dolazili moliti na vrata te se nije bojala pospremiti njegove
ormare. Stavit će stvari na hrpu, a ono što bude poželio zadržati vratiti će natrag
kada ih pregleda.
Dan je bio vruć te joj je klimatski uređaj veoma olakšao život dok je otvarala
ladice i sređivala vješalice s odjećom. Zgrabivši stolicu popela se i otvorila gornje
dijelove ormara. Počela je prvo izvlačiti svoje kutije, a onda i njegove.
Stavila je sve kutije na pod i otišla si napraviti još čaja. Debbie još bila tu te je
Carol i njoj odnijela šalicu i nasmijala se prije no što je sa svojom otišla u spavaću
sobu i nastavila sa svojim dobrim djelima. Otvarala je jednu po jednu kutiju, a onda
primijetila čudan miris. Naborala je nos i otkrila da dolazi s vrha ormara iznad
prečke s Bennyjevim odijelima.
Činilo se da dopire iz kutije za šešire bež boje koju je gurnuo u kut ormara.
Popevši se još jednom na stolicu, nagnula se i postupno dovukla kutiju do sebe. Bila
je teža od drugih i to joj je pobudilo znatiželju. Glas u njoj govorio joj je da je
ostavi na miru, no ona je sada bila radoznala, a zabrinuta da je nešto ušlo u kutiju i
u njoj umrlo. Možda su imali miševe. Položila je kutiju na pod i kleknula pokraj nje.
Oko rubova je bila čvrsto zatvorena ljepljivom trakom, a ona odjednom nije više
bila sigurna želi li saznati što je u njoj. Sada kada joj je bio bliži, miris je bio
snažniji.
Počela je odljepljivati traku i zadržavši dah otvorila kutiju. Iz nje je usta
iskrivljenih u grimasu, mliječnih očiju zurila ljudska glava. Bila je u uznapredovalom
stadiju raspadanja.
Začuvši njezine krike krajnjeg užasa i gađenja spremačica je dotrčala, zbog
čega se kajala ostatak svojega života. Uskoro su se njezini krici pridružili Carolinima
te su susjedi pozvali policiju. Trebalo joj je deset minuta da uđe u kuću i cijeli dan
prije no što je napokon iz nje izašla.
Benny nije posjetio Carol u bolnici niti se raspitivao o pobačaju koji joj je
prijetio, po čemu je zaključila ono što je trebala.
 SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Što!
U Garryjevu je glasu bilo toliko nevjerice da se Maura poželjela nasmijati. Bila
je, međutim, toliko prisebna da zna kako je to samo nervozni smijeh, no poriv da
vrišti i viče bio je odviše snažan da ga potisne. To je bilo toliko nevjerojatno da se
pitala događa li se uistinu. Događalo se, naravno, i to je znala. Ona je samo željela
da to nije istina.
- Glavu, jebenu odrezanu glavu držao je u ormaru. Ne pitaj me zašto, Garry,
stvarno nemam blagog pojma, a i ne želim znati zašto ju je držao.
Njezin je brat zaprepašteno odmahivao glavom.
- Koji jebeni luđak.
Maura se nasmijala i sarkastično rekla: - Ma nemoj? Nikada to sama ne bih
zaključila.
- Što je dakle na stvari?
- Pa, osim što je vrištanje jadne Carol dovelo čistačicu, susjede i na posljetku
murju, Benny je još uvijek na slobodi. Ali sada će krenuti za njim.
Garry je nekoliko minuta razmišljao, a onda ozbiljno rekao: - Možemo li reći
da je netko podmetnuo glavu?
- Što ćemo reći tko ju je podmetnuo, Gal? Jebeni Alan Titchmarch?
Počeo se smijati.
- Uzgred, čija je glava? Maura je slegnula ramenima.
- Bojim se i pomisliti. Znaš Bennyja, može biti bilo čija. Garry se još jednom
nasmijao.
- Ne mogu vjerovati da razgovaramo o tome. Maura je odmahnula glavom.
 - Zapravo i nije smiješno, Garry, zar ne?
- Ovisi čija je glava, je li tako? - On se ponovno nasmiješio, no sada je to bio
zamišljen smiješak. - Gdje je on, Maura?
- Trenutačno na sigurnom.
- Što misliš, Maws, je li to bila Tommyjeva glava? Možda ti ju je kanio
darovati za Božić ili neku sličnu prigodu. Znaš koliko je lud.
Maura je odmahnula glavom i nasmijala se apsurdnosti onoga što je govorio,
iako je to u Bennyjevu slučaju bilo moguće.
- Bila je u uznapredovalom stadiju raspadanja, što znači da nije bila
Tommyjeva. Šteta.
Garry je u čuđenju vrtio glavom.
- Taj je momak jebeni luđak. Doista me hvata očaj od njega. Zna li majka već
za to?
Maura je slegnula ramenima.
- Bilo je na televiziji na ranim večernjim vijestima pa pretpostavljam da
naslućuje. Nisam se, međutim, čula s njom.
- Otići ću do nje i vidjeti kako je, dobro?
- Lee je vjerojatno već ondje, idem s tobom.
Dok su ulazili u auto Garry se ponovno nasmijao. Vani su bila dva policajca u
civilnim odijelima, a on im je veselo doviknuo: - Moj je nećak dao sasvim novo
značenje frazi »piliti po glavi«, zar ne? Grohotom se nasmijao vlastitoj duhovitosti.
- Zaboga, daj prestani, Garry.
Maura je sada bila ljuta; ovo je bilo prebesmisleno da se shvati ozbiljno, iako je
znala da će morati. Dva mlada pandura bila su ustravljena što se vidjelo.
- Ostavi ih na miru, Gal, tek su izašli iz pelena. - Ušla je u auto i nastavila
govoriti. - Oni misle da je on očito serijski ubojica ili je tako rečeno na vijestima.
Psihijatar je rekao da čuva trofeje. Uvijek se možeš uzdati u to da će TV to najbolje
iskoristiti, zar ne? Dok mi razgovaramo panduri rastavljaju kuću. Možemo se samo
nadati da ondje nema ničeg drugog što bi moglo inkriminirati njega ili nas. Možda
nađu čitavo krdo glava.
Garry je slegnuo.
- Našli, ne našli, isto je, murja koja to istražuje je naša.
 - Je li, Gal?
Čuo je iznenađenje u njezinu glasu i nasmiješio se.
- Gledaj, Maws, sada ćemo ovako. Saznat ću tko radi na tome i tada ćemo mi
preuzeti. Možda bi boravak u gajbi momku dobro došao. Možda bi ga mogao
naučiti jebenoj pameti. Da ih natjeram da ga zadrže u istražnom zatvoru?
Maura je još jednom uzdahnula; slijedila je njegovu logiku.
- Vidjet ćemo, dobro?
Upalio je auto i mahnuo policajcima u civilu od kojih mu je jedan nervozno
odmahnuo. Dok su odlazili Mauri je sinulo kako će iz svega proizaći i nešto
dobroga, a to je da će njihovi neprijatelji shvatiti s kim točno imaju posla. Toliko je
silno željela vidjeti Vica i okončati to sranje. Sve se sada otimalo nadzoru, a od toga
je bila umorna.
- Stavi ga u istražni, Gal. Imaš pravo, možda bi malom idiotu to dobro došlo.
Brat joj se nasmiješio, a lice mu se ozarilo od radosti.
- Mislimo posve isto, Maura. Da vidimo kako mu se sviđaju odrasle djevojke.
- Kad već govorimo o djevojkama, morat ću otići posjetiti i Carol.
Garry je uzdahnuo osjećajući dosadu.
- Bolje ti nego ja, djevojko. Ona je kretenka. Sve je ovo njezina greška, trebala
ju je ostaviti na miru. Tipično jebeno žensko, mora gurati nos tamo gdje ne treba.
- Budi pošten, Garry, nije mogla znati.
- To nije poenta, zar ne? Ona je uperila prst u sve nas, zar ne? Možeš li uopće
zamisliti sranje koje će proizaći iz ovoga? Nadam se da će sljedeći put skinuti
njezinu glavu.
Maura mu nije odgovorila te su se u tišini vozili do Notting Hilla. Znala je da
u ovom trenutku ni za što na svijetu ne bi željela biti na Carolinu mjestu. Benny,
nema sumnje, također krivi nju. Bio je poput njezine braće, uspješno je prebacivao
krivnju na druge. Svi su oni to radili u različitoj mjeri. Nije mogla a da se ne zapita
zašto je toliko dugo čuvao glavu. Je li je vadio i divio joj se? Od te joj se misli
smučilo, no ne bi se okladila da to nije činio. Sada se više ne bi kladila ni u što što
je imalo veze s njim.
Sarah i Carla sjedile su zajedno u kuhinji i polako ispijale čaj pokušavajući se
suočiti s onim što je Benny ovaj put učinio. Lee je sjedio na stubama i javljao se na
telefon koji je, činilo se, neprestano zvonio. Svi su bili zbunjeni.
 Kada je Roy ušao u kuću Lee mu se nasmiješio, ali se brat nije obazreo na
njega, nego je otišao ravno u kuhinju.
- U redu je, mama. Je li Maura već stigla? Sarah je polako odmahnula glavom.
- Posve je lud, zar ne? - rekla je. Roy je kimnuo.
- Čini se, mama. Razgovarao sam s njim: on misli da je to užasno smiješno.
Sarah je tiho coknula jezikom.
- Kako je Carol? Šok je zacijelo bio užasan.
- U bolnici je. Žurno su je odveli na posebni odjel u Basil. Ne zvuči
obećavajuće. - Rukom je prešao preko lica kretnjom punom sumnje i
bespomoćnosti. - Mogao bih ga ubiti. Janine je uvijek govorila da s njim nije sve u
redu, a ona je to mogla znati. Bila je potpuna luđakinja.
Saru su zapanjile njegove riječi. Otkad je umrla činilo se da je svoju ženu
stavio na pijedestal. Sada se opet ponašao kao da je ona srž svih njihovih nevolja.
- Roy, sine, smiri se. Uzmi rakiju iz dnevnog boravka. Svima bi nam dobro
došla.
Zaprepašteno je pogledao majku zakolutavši očima.
- Jebena rakija, majko? Ni od tona tvojega čaja ne bi nam bilo bolje. Murja će
nas napasti poput osipa. Već sjede ispred moje kuće, a sad su i tu.
Mahnuo je rukom u smjeru ulaznih vrata.
Sarah je uzdahnula.
- To nije ništa novo, Roy, ova je kuća godinama pod prismotrom. Nekoć sam
im kuhala čaj.
- Mislim da ove čaj neće umiriti, mama. On je kreten. Sarah je kimnula i
odvažno rekla: - Osjećam se posramljenom i poniženom zbog tog malog gada! Kako
ću pogledati susjede? Što je važnije, kako ću podići glavu u crkvi?
Roy je odgovorio kratko i jasno.
- Isto kao i uvijek, mama, tako da im daš dosta novaca. Ako itko od njih može
kupiti ulaznicu za raj, to si ti.
Roy s majkom nikada nije tako razgovarao te se na njezinom licu vidjelo
koliko su je povrijedile njegove riječi.
Lee je stajao na vratima i oštro rekao: - Obuzdaj se, Roy, manje takvog
razgovora. Zar ne vidiš koliko je uzrujana?
 - Uzrujana? Kažeš uzrujana?
U Royevu se glasu čula nevjerica.
- Pretjeruješ - rekao je Lee. - Do jutra će se sve to srediti. Pusti sada mamu,
prenapeta je.
Roy se okrenuo prema bratu i krenuvši prema njemu zaurla: - Ona je
prenapeta? A što je sa mnom? On je moj sin. Donio sam na svijet jebenog luđaka!
Bože moj, svi se ponašate kao da je to normalno. On je lud i svi to znamo, no
odgovara nam da ga imamo u obitelji, zar ne? da je dodatni ugled. Ryanovi. Jebeni
ludi Ryanovi. E pa to je previše i za nas. Glava u kutiji za šešire u njegovu ormaru?
Spavao je u toj sobi s djevojkom koja nosi njegovo dijete i sve je vrijeme znao da je
u jebenoj kutiji glava koja se raspada i zagađuje sobu smradom! I ti misliš da
pretjerujem? Smijete li se vi tome ili što?
Carla je počela plakati.
- Prestani, tata, plašiš me. Roy je pogledao kćer.
- Reći ću ti nešto, mama. Nakon što si rodila Michaela i Geoffreyja trebali su
te podvezati ko kuju. Umjesto toga starome si i dalje izbacivala male luđake, a sada
i mi stvaramo svoje. Ti snosiš odgovornost za otprilike pedeset posto nasilnih
zločina u Londonu samo što si preglupa da to shvatiš. Svi ljudi koji rade za nas,
kurve, dileri... ti si nehotice omogućila da se to dogodi. Zato ti je bolje da ovaj put
daš velik prilog, dušo. Skupo će te koštati čista savjest i mjesto u raju nakon svega
ovoga.
Sarah je bila blijeda od tuge zbog sinovih riječi. Vidjevši majčinu bol Lee se
bez razmišljanja bacio na Roya i pogodio ga ravno u bradu. Roy se srušio poput
vreće krumpira, a kada su Garry i Maura ušli u kuću čuli su jedino Carlino
vrištanje.
Garry ju je pogledao i veselo rekao: - Sigurno nije još jedna glava?
Maura je još jednom uzdahnula i ležerno rekla: - Nadam se da nije, Gal.
Ušli su u kuhinjski pandemonij, a Maura kao Maura brzo je shvatila što se
događa. Uhvativši majku za nadlakticu izvela ju je iz sobe. Zaključila je da to mogu i
sami riješiti.
- Spakirat ću ti torbu, mama. Doći ćeš k meni na nekoliko dana, može?
Sarah je kimnula; nije mogla govoriti koliko su je uzrujale Royeve riječi.
Maura ju je čvrsto zagrlila.
- Znam kako se osjećaš, mama. Ja se osjećam isto. To je znak za uzbunu, zar
ne?
Sarah je kimnula.
Prvi put nakon mnogo godina bila je iskreno sretna što vidi kćer u svojemu
domu. A prvi put nakon mnogo godina Maura je bila iskreno sretna što je tu.
Abul i Benny bili su napušeni i u fazi u kojoj su se svemu smijali.
- U garaži je još jedna glava.
- Šališ se, Benny.
U Abulovu se glasu osjećao posvemašnji šok.
- Pa, znaš što kažu, Abule... dvije su glave bolje od jedne.
Abula je sada uhvatio neizdrživ smijeh.
- Prestani, Benny, boli me trbuh.
- Nemoj da ti od smijeha otpadne glava, i ovako imam dovoljno problema.
To ih je još jednom pokrenulo. Kidali su se od smijeha dok su pokušavali
smotati još jedan džoint.
- Ne znaš, dakle, tko je on?
Benny se počešao po glavi parodirajući lik iz crtica koji razmiš
- Ne.
Abul je znao da laže, ali nije ništa rekao.
- Jebote, lud si!
Benny je sada ozbiljno kimnuo.
- Neću se usprotiviti toj primjedbi. Isto su mi rekli ljudi s medicinskim
kvalifikacijama, a tko sam ja da osporavam medicinske krugove
- Da donesem sendviče iz auta?
Benny je odmahnuo glavom.
- Ma ne, jest ćemo negdje vani, hoćemo li?
Abul je odmahnuo glavom.
- To nije dobra ideja.
Benny se nasmiješio.
- Znam. No odemo li prema Ilfordu možemo jesti kod tvog strica. Baš mi se
jede dobar curry i riža.
Vidio je da Abul nije sretan zbog toga, ali nije mario.
- 'Ajde, smotaj nam jedan dobar džoint za auto. Od najbolje trave.
- Obitelj neće biti sretna.
Benny je slegnuo ramenima.
- Imam glavu u ormaru, zapravo vrlo lijepu glavu, pa to što želim izaći nešto
na brzinu pojesti nije stvar koju ja ne bih učinio, zar ne Abule?
- Ti odlučuješ, Benny.
Sretno je uzdahnuo.
- Ako ona znatiželjna glupa pička izgubi moje dijete, zatući ću je, ozbiljno to
mislim. Da je ostavila na miru...
Počeo se ljutiti, a Abul je znao da s travom ili bez nje još uvijek može
prolupati.
- Daj, Benny, nije to namjerno učinila, zar ne? Kladim se da je umrla od
straha.
Benny se ponovno nasmijao.
- Ni upola koliko onaj seronja kada sam mu odrezao glavu! - Skočio je sa sofe.
- 'Ajde, idemo, umirem od gladi.
Abul je izašao iz kuće iza njega. Ovo je bilo jezivo i po mjerilima Bennyja
Ryana. Ali ako želi curry, dobit će ga. Benny je uvijek dobivao ono što želi i to je
bila polovina njegovih nevolja.
Billy Mills bio je s Jackom kada je zazvonio telefon, a Jack upalio Sky News.
Spiker je govorio o navodnoj ulozi Ryanovih na londonskoj gangsterskoj sceni, o
nadzoru nad kombijima koji su prodavali sladoled i hotdogove, o raznim klubovima,
pubovima i drugim tvrtkama.
Pozornost cijele nacije bila je usmjerena na glavu u ormaru. Ništa se drugo
posebno nije događalo te ona, što se novinara tiče, nije mogla biti pronađena u
boljem trenutku. Na veliko su se dohvatili teme.
Jack je gledao vijesti sa svojim pomagačima i osjetio kako mu tijelom prolaze
trnci straha. Billy je u nevjerici odmahnuo glavom.
- Najgore od svega jest to, Jack, što ga je, koliko ja poznajem Bennyja, tip
raspizdio u vožnji ili nešto slično. Kladim se da razlog nije bio ništa ozbiljno. Benny
je jebeni luđak, svi to znaju, ali je dobar prijatelj. Poznajemo se godinama. Sjećam
se kako je prije nekoliko godina, a bio je još dijete, rasjekao nekog tipa u
Silvertownu zato što je mislio da mu se narugao.
Billy je naglašavao kako se on uvijek dobro slagao s Bennyjem. Pio je s njim.
Sada je usput upozoravao Jacka, a nije bio preizravan.
- Što ga prije netko makne, to bolje. Billy je slegnuo.
- Prvo će morati svladati Abula, a onda samog Bennyja. Neću ni spominjati
ostale Ryane koji poput sokolova paze jedni na druge. Oni daju posve novo
značenje izrazu »blisko povezana« obitelj.
Billy se nasmiješio na svoj neusiljen način.
- Naravno, ako još uvijek želiš sastanak, ugovorit ću ti ga.
- Koji kurac ne zašutiš?
Jackov je glas bio tih, a Billy je znao da ga je pogodio u živac.
- Zato sam, dakle, odustao od današnje utrke i nekoliko sigurnih pobjeda,
jedne konjske, jedne ženske, kako bih ovdje sjedio i gledao jebene vijesti, je li tako?
- Želim natrag svoju robu, opljačkali su me. Zapravo su mi upali na posjed i
pokrali me.
Jacka je još uvijek bolio gubitak kokaina i to se vidjelo.
- Ti su mi kurci ukrali tristo jebenih kila, a s obzirom da je paket oko trideset
somova možeš sam izračunati koliko je to.
Billy se poželio nasmijati apsurdnosti situacije, no imao je dojam da sada nitko
ne bi cijenio njegov humor.
- To je puno para. Koliki je moj dio ako se vrati? Pet posto? Jack je progutao
tu provokaciju. Mislio je da će Billyju trebati poticaj, no nije bilo potrebe da bude
drzak.
- Dva i pol posto, a to je dobar dio, Billy, zato nemoj postati jebeno
ambiciozan. Imam samo ovoliko strpljenja.
Prstom je pokazivao Billyjevo lice, a Billy Mills je znao kada treba ustrajati, a
kada učiniti korak unatrag.
Kimnuo je.
- Pristat ću na to, Jack. Ali ne mogu dati nikakva jamstva. Jack je glasno frknuo
i kimnuo. Posao je bio dogovoren, no Billy je znao da je to posao koji se nikada
neće ostvariti. Poznavajući Ryanove, oni će ponuditi da mu robu prodaju, a onda će
pregovori opet početi ispočetka. Uzeli su koku samo zato da nešto dokažu. Jack je
bio dupeglavac, ako to već sam nije mogao shvatiti.
Jack nikada nije bio najbistriji, bez obzira koliko visoko mišljenje imao o sebi, a
Billy je oduvijek imao nos za posao. Osim toga bilo je poznato da je neutralan kako
bi mogao pregovarati, a istodobno i preživjeti, da bi mogao tračati s onim s kim
zaključi posao. Sve u svemu, bio je zadovoljan svojom novom ulogom posrednika
Jacka Sterna. On će u svakom slučaju dobro proći.
- Mogu li dobiti još jednu rakiju, Jack? Nakon pauze za nagađanje čija je to
glava mogla biti.
Svjesno mu je to gurao pod nos, kao što mu je prije mnogo godina rekao
njegov stari: koristi ono što imaš. Uvijek iskoristi ono što imaš. Nikada ne obećavaj
ono što ne možeš ispuniti i uvijek posluj sa smiješkom ako je moguće, prijateljskim
riječima. Taj mu je savjet koristio u cijeloj njegovoj karijeri.
Carol je bila blijeda i još uvijek pod djelovanjem sredstava za umirenje kada je
Maura ušla u malu privatnu sobu u bolnici u Basildonu. Izgledala je užasno, a
Mauri je od srca bilo žao djevojke koja je izgubila dijete i to u strašnim
okolnostima.
- Kako si, dušo?
Carol je bespomoćno slegnula ramenima, zbog čega se učinila mlađom i
ranjivijom no što je izgledala.
- Luduje li Benny?
U glasu joj se osjećao strah, u očima ogledao čisti duboki užas.
- Naravno da ne luduje, dušo. Zabrinut je za tebe.
Laž je lako prešla preko Maurinih usana. Carol je imala dovoljno toga na
leđima.
- Tako sam se prestrašila, Maura, kada sam vidjela tu... glavu... Ponovno se
počela uzrujavati, a Maura je poželjela da je Benny ispred nje, da ona njemu može
otkinuti glavu i to golim rukama.
- Slušaj, Carol, nije to bila tvoja greška. To se nije smjelo dogoditi.
Carol je kimnula hvatajući se za slamku.
- Bila sam blesava što sam pregledavala njegove stvari, zar ne? Trebala sam se
držati podalje od njegova ormara. Uvijek mi je, znaš, govorio da se držim dalje od
njegovih stvari.
Lice joj se zgužvalo.
 - Ubit će me, Maura, ovo je prouzročilo odviše neprilika. A dijete... moje malo
dijete. Okrivit će mene, zar ne? Zato me nije došao vidjeti, je li tako?
Glas joj je postajao sve viši, a u njemu se osjećala panika. Drhtavom je rukom
obrisala suze. Maura ju je pogladila po čelu i nježno poljubila.
- Ništa ti neće učiniti, Carol. To ti, dušo, obećavam. Policija, međutim, želi
saznati sve o... o onome što si našla. Misle da to ima veze s Bennyjem.
Djevojka je sada oprezno gledala Mauru, a ona je nastavila s lažima
pokušavajući zvučati što iskrenije.
- Mislimo da ju je netko ondje podmetnuo, mislimo da to nema nikakve veze s
Bennyjem. Zato, dušo, prestani brinuti.
Kao da očajnički u to želi povjerovati, Carol je kimnula.
- On to ne bi učinio. Nije toliko lud, Maura, samo je ponekad malo labilan.
Ima gadnu narav.
Maura ju je potapšala po ruci.
S nosom koji je curio i kosom koja joj je od znoja bila zalijepljena za čelo,
Carol je izgledala tako mlada. Bila je blijeda poput mrtvaca, a oko očiju imala je
duboke podočnjake. Još je uvijek tiho plakala, a Maura je još jednom osjetila snažan
poriv da Bennyju razbije glavu.
- Oporavit ćeš se ti, obećavam ti.
Carol je okrenula lice i zaronila ga u jastuke.
- Ubit će me zbog ovoga, Maura, znam da hoće. Sjela je na krevet i privila uza
se ucviljenu djevojku.
- Neće. Uzrujan je zbog djeteta isto koliko i ti, ali shvaća, dušo. Ozbiljno ti
kažem, razumije.
Carol se uspravila u sjedeći položaj.
- Slušaj, poznajem ga. Prolupat će zbog ovoga. Ali nisam si mogla pomoći.
Kada sam je ugledala, kada sam ugledala glavu... bila sam tako šokirana, bila je tako
grozna...
Maura ju je još jednom zagrlila.
- Podmetnuli su je u sobu, stavili je ondje kako bi izgledalo da je loš... - Riječi
su čak i njoj zvučale blesavo, no Maura je ustrajala.
Carol ju je odgurnula.
 - Obje znamo da nije. Tamo ju je stavio onaj ludi gad.
- Ne možeš to znati, Carol...
Carol je još snažnije zaplakala i šapatom rekla: - Bila je to glava Deana Marksa,
Maura. Mojega bivšeg dečka!
Maura je osjetila kako je od tih riječi problijedila.
- Jesi li to ikome rekla?
Carol je odmahnula glavom.
- Dean je otišao raditi u Španjolsku; otišao je zato što ga je Benny gnjavio.
Znaš kakav je Benny, nije mogao podnijeti pomisao na mene s nekim drugim.
Još je jednom obrisala oči, a Maura je vidjela da su njezini inače savršeno
uređeni nokti izgriženi do krvi.
- Nije htio pustiti Deana na miru. Odlazio mu je u kuću, na posao. Jednom me
je odvukao do njega u klubu, i počeo nas oboje vrijeđati. Dean nije bio borac,
Maura, bio je ustravljen. Posebice kada je saznao tko je Benny. Prepao se, otišao u
Španjolsku, pokušavajući od svega pobjeći.
Još ju je jednom uhvatila histerija, a Maura ju je držala i pokušavala smiriti.
- Dean je bio tako drag momak, uistinu bezazlen momak, Maura. Normalna
osoba, znaš, koja ne bi ni mrava zgazila.
- Kada je onda Benny vidio Deana?
Maura je zvučala zbunjeno.
- Ne znam. Ako se Dean vratio, ja za to nisam čula. - Carol je još jednom
rukama obrisala lice, a onda rekla: - Ali Benny je nedavno otišao u Španjolsku
unajmljenim brodom s nekim tipovima iz Amsterdama, sjećaš se?
Maura je kimnula i zatvorila oči kad joj se sleglo ono što je djevojka govorila.
- Zacijelo je to onda učinio, zar ne? Imao ju je u ormaru, a ja sam znala da je
jadni Dean...
Carol je opet zaplakala, nije mogla nastaviti jer su je osjećaji gušili. - Benny je
otišao u Španjolsku kako bi namjerno pronašao nekog jadnog mladića i sve zato što
je bio prvi ozbiljan dečko ove djevojke. Maura je sjela na krevet i pokrila lice
rukama. Tada je osjetila kako u njoj raste srdžba. Bila je toliko snažna da je od
njezine siline htjela eksplodirati. Prekršio je osnovno pravilo i ubio civila, a sve zato
što je čovjek nekoć bio blizak s djevojkom za koju je Benny umišljao da je voli. Sada
se zbog njegove gluposti i čiste zloće cijela obitelj našla u središtu pozornosti
medija, a policiji bi moglo biti toliko neugodno da krene na sve njih. Baš im je to
trebalo sada kada su bili usred rata bandi.
- Slušaj, Carol, ne smiješ nikada nikome kazati ono što si upravo rekla meni, u
redu? - Maura je automatski počela raditi na smanjivanju nastale štete.
Kimnula je.
- Naravno da neću. Nisam toliko glupa.
- Čak ni svojoj mami, Carol, obećavaš li?
Tužno je kimnula. Mauri je palo na pamet kako čak i nakon svega ovoga još
uvijek pazi na svojega nećaka. Starih se navika bilo teško riješiti.
- Ja ću to srediti, dobro? Ti se usredotoči na oporavak.
Carol je izgledala kao da se više nikada neće bolje osjećati, no Maura to nije
rekla. Umjesto toga angažirala je privatnog liječnika i našla dom za njegu. Policajka
koja je stajala ispred vrata pomogla joj je, a Maura je bila vrlo pristojna prema njoj.
U sebi je kipjela od bijesa.
Benny i Abul bili su u restoranu u blizini ilfordske glavne ulice. Bili su
napušeni i razuzdani. Abulov stric nije bio u restoranu, a njegovi sinovi nisu znali
što da učine sa svojim rođakom i njegovim pijanim prijateljem.
Abul se iz petnih žila trudio smiriti Bennyja, no s devet votki, travom i eksima
koje je ubacio u sebe nije ga bilo lako primiriti. Kada su Maura i Garry ušli u
restoran s četiri velika crnca Abul nije znao da li da zaplješće od olakšanja ili da se
zabrine.
Kada je vidio kako Maura za kosu vuče Bennyja koji je psovao, vikao i bunio
se, počeo se zabrinjavati. Naročito kada su ga snagatori na njezin znak glavom
uvukli u stražnji dio velikog bijelog kombija. Maura je slijedila kombi u svojemu
sportskom mercedesu.
Abul je stajao i sa zaprepaštenjem gledao cijeli prizor. Benny je napokon
otišao predaleko, a koliko god lud bio, s njegovom je obitelji još uvijek trebalo
računati.
Benny se izvukao od optužbe za ubojstvo zato što se zvao Ryan. E pa, sada se
činilo da je dozlogrdio čak i Ryanovima.
 OSAMNAESTO POGLAVLJE

Tommy Rifkind sjedio je u pubu Black Geoge's u Toxtethu i osjećao kao da

mu tu nije mjesto. Trebao se susresti s jednim od najstarijih prijatelja svoga sina i
shvatio da je zaboravio kakav može biti duh Liverpoola. Tu je odrastao i, iako je
mnogo zarađivao, još je uvijek tu i tamo dolazio zbog žena. Dugo je bio sklon
lokalnima, a majka Tommyja B. rodila se i odrasla u Toxthethu.
Dok je tako sjedio u starom trošnom pubu u Ulici Matthew osjetio je da je
napokon prerastao svoje podrijetlo. Od odijela šivenog po mjeri do sata s
dijamantom osjećao se pretjerano dotjeranim i neumjesnim. Vidio je da svi zure u
njega, ali je isto tako znao da su i više nego svjesni tko je, a što je još važnije, što je
on.
Jonas Crush, mladić veoma nesretnog imena i još nesretnije heroinske navike,
ušao je u pub s dvadeset minuta zakašnjenja i kao i uvijek izgledao kao da je
upravo izašao iz kontejnera za smeće usred Bejruta. Nesigurna koraka došao je do
Tommyja koji je potresen zatvorio oči. Jonas, koji je već bio iscrpljen od droge
široko se smiješio, što je na strašan način otkrivalo njegove smeđe zube i dlakavi
jezik.
- Tommy! Tommy Rifkind! Dugo se nismo vidjeli!
Sada su svi u pubu zurili u obojicu, a Jonas je vidio pogled koji mu je uputio
Tommy i srce mu je potonulo u pete.
- Zašto ne nazoveš lokalnu murju, Jonase, za slučaj da nisu vidjeli tvoju jebeno
veliku gubicu?
Govorio je tiho, ali su svi u pabu čuli što je Tommy rekao i odvratili pogled.
Znao je da je njegov dolazak bio registriran čim je ušao. Odjeća mu je bila skupa i
bez ikakvih oznaka. Umjesto hlača i vrećaste majice imao je na sebi jedno od svojih
uobičajenih odijela le Row i sat koji je vrijedio deset somova. Dok je Tommy B. bio
živ često su se tu susretali na piću. Sada je samo želio brzo otići, no prvo je morao
vidjeti taj odvratni komad čovjeka.
 Tommy je pogledao stol pun mladića koji su ga sa zanimanjem promatrali.
- Jesi li se nagledao, sinko?
Najveći je odvratio pogled, a onda su i ostali slijedili njegov primjer. Tommy je
još uvijek bio velika zvjerka u Liverpoolu. Barem za sada.
Benny je bio u stražnjem dijelu transportnog kombija s Garryjem, Leejem i
bratom Tonyja Dooleyja mlađeg, Bingom. Ležao je na podu, a na prsima mu je bilo
veliko Bingovo stopalo. Kombi je brzo vozio, a kada je podigao pogled i pogledao
svoje stričeve i Binga znao je da je u velikoj nevolji.
- Skini se s mene, Bing.
- Nema šanse.
Bing je zvučao nezainteresirano. On je slijedio zapovijedi. Benny je okrenuo
glavu i ugledao stričeve koji su zurili u njega i izgledali kao da se dosađuju.
- Je li ovo neka jebena šala?
Garry je tiho rekao: - Začepi, jebote, Benny. Benny je znao da bi trebao
umuknuti. Imao je dojam da bi to bilo najmudrije. Pokušao je, međutim, još
jednom.
- Kamo idemo?
- Saznat ćeš.
Garry je zapalio cigaretu, a Benny je osjetio dim. Kombinacija dima i votke,
trave i ekstazisa postala mu je odjednom preteška u tom zatvorenom prostoru te su
curry i riža bez razmišljanja izašli iz njegova želuca. Dok su njegova usta to
ispumpavala po cijelom podu kombija, Bing se počeo smijati.
- Bojiš li se, Benny?
Čak su se i Garry i Lee nasmijali izrazu nećakova lica.
Tommy je pogledao Lizzie Braden u oči. Iako nije očekivao da će je večeras
vidjeti, bilo mu je drago što jest.
- Bok, mali Tommy.
Uvijek ga je tako zvala, a tako je zvala i njihova sina.
- Bok, Lizzie, dobro izgledaš, dušo. Bila je to ljubazna laž, što su oboje znali.
- Hoćeš reći da ti dobro izgledaš. Ja izgledam grozno. Dala je znak konobarici
za piće.
- Što te dovodi ovamo, a što ja ne znam? Bio je posramljen i to se vidjelo.
 Mlada šankerica sa zelenom kosom i kolutom u nosu donijela je za njihov stol
veliki bacardi i colu. Lizzie je u tri gutljaja sasula piće i istoga trenutka dala znak za
drugo.
- Trebala bi prekinuti s tim, Liz.
Ona se zlobno nasmijala.
- Kao da te ikada bilo briga za mene... ili tvojega sina, kad smo već kod toga.
Shvatio je da je već dobrano pijana i potisnuo svoju ozlojeđenost.
- To nije pošteno, Lizzie, i ti to znaš.
Njezino je piće stiglo začudnom brzinom, a ona ga je opet na brzinu iskapila.
Jonas ih je oprezno promatrao. Osjećao je antagonizam i poželio da je u svojemu
stanu s lijepom vrućom žlicom žutog i limenkom piva.
Ona se ponovno nasmijala. Njezini zubi koji su uvijek bili jedni od najljepših
dijelova njezina tijela bili su žuti, a Tommy ju je gledao s osjećajem tuge. Lizzie je u
svoje vrijeme bila prelijepa djevojka, a sada je izgledala starija no što je bila. Imala je
sedamnaest godina kada je rodila Tommyja B. te joj je sada, dakle, bilo samo
četrdeset, no izgledala je mnogo starije. Kada ju je usporedio s Maurom Ryan, pa
čak i s Ginom u tim godinama, bila je gubitnica. Znao je da joj je upropastio život;
provela ga je čekajući Tommyja da joj se vrati, iako je i sama znala da se to nikada
neće dogoditi.
No on bi je svako malo potražio, šaputao joj nježne riječi, a onda ga nakon
vođenja ljubavi opet ne bi bilo mjesecima pa čak i godinama. To ju je neprestano
držalo u stanju čekanja znajući da je to krivo. Sada je znao koliko je to bilo krivo.
Mogao je nju i Tommyja B. u bilo kojem trenutku odvesti odande, ali nije. Nije
točno znao zašto ih je pustio da istrunu, ali to je učinio. Tommy B. ga je obožavao,
dok Tommy njega nikada zapravo nije doživljavao kao svoje dijete iako je to
nesumnjivo bio. Možda zato što je nezakonit, možda zato što se uvijek osjećao
krivim zato što je Gina znala za dječaka, nije bio siguran. Znao je samo da se
pretvarao da ga voli i brini o njemu, a sada kada je dječak bio mrtav morao se s tim
suočiti. No to što je bio ubijen svejedno ga je boljelo. Ipak je, sve u svemu, Tommy
B. bio njegova krv.
- On nema nadgrobnu ploču, Tommy. Nema ničega na čemu stoji da je bio
naš.
Lizzie ga je promatrala oštrim pogledom dok je to govorila, a on je pogledao
Jonasa koji ih je još uvijek oprezno gledao i uzdahnuo.
- Ne sada, Lizzie.
 - Uzgred rečeno, vidjela sam Ginin spomenik. Prelijepo. »Ljubljena supruga i
majka...« Njegova me ljepota razgalila. A svi znamo što je zapravo trebalo pisati:
»Gina Rifkind: godinama se pravila da ne vidi i odglumila snoba koji će dobiti sav
očev novac iako ga mrzi...«
Dala je znak da joj donesu još alkohola, a Tommy je sjedio pitajući se koji
kurac uopće sluša ta sranja. Znao je, međutim, da ona to mora reći i što ga prije
izgrdi, prije će se početi osjećati bolje. Njegov mu se zakoniti sin nije uopće javio od
majčine smrti; Tommy dvije godine nije vidio unuke koje je obožavao.
- Umukni, Lizzie - prosiktao je.
Ona je glasno frknula i nagnula se prema naprijed.
- Možeš li zamisliti kako se ja osjećam, Tommy? Možeš li zamisliti kroz što
svaki dan prolazim? Za Boga miloga, rasjekli su ga. Uzeli su mojega lijepog momka i
izmasakrirali ga.
Zgrabila je svoju nanovo napunjenu čašu, otpila velik gutljaj, a onda nastavila.
- Ti ga nisi vidio, Tommy. Nisam te mogla naći. Ali to i nije ništa novo, je li tako?
Morala sam ga identificirati po dijelovima njegova tijela. Svaki mu dan vidim lice.
Svake noći kada pokušam zaspati vidim svoga sina izmasakriranog na ploči u
mrtvačnici. A sve je to zbog tebe, Tommy. Iskorištavao si ga i nije te bilo briga što
će s njim biti.
Ponovno je ispraznila čašu.
- Ti si govno, a ja to nisam shvaćala prije no što sam vidjela svoga sina
mrtvog. Bio si mi sve, Tommy, ti i moje dijete. Jedino sam vas dvoje željela u životu.
Izvadio je novčanik. Izvadio je smotak novčanica od pedeset funti i stavio ih na
stol.
- Tu je skoro tisuća, Lizzie, napravi što god treba. Nekoliko je trenutaka
gledala novac, a onda se počela smijati.
- Zabodi si pare u svoj jebeni šupak, Tommy Rifkinde, prekasno je. Dvadeset
jebenih godina prekasno. Ne želim sada tvoj novac, želim da mi kažeš da nisam
uludo potrošila svoj život podižući našeg sina. Trebam nekoga tko će mi reći da je
bio dobro dijete. Da ga je osim mene još netko volio. No tebi nikada nije uistinu
bilo stalo do njega. I on je to znao. Pokušavao je biti kao ti kako bi ga volio kao što
si volio svojega drugoga sina. Govorio je o tebi kao da si... Bog ili nešto slično...
Osjećao je bol i očaj u njezinu glasu.
- Volio sam ga, Lizzie, znaš da jesam.
 Čak su i njemu samome riječi zazvučale jadno.
Stražnjom stranom ruke obrisala je nos, a on je ugledao ožiljke na njezinu
zapešću, ožiljke od pokušaja samoubojstva. Zgrabio ju je za ruku i okrenuvši je
pogledao crvene ožiljke.
- Oh, Lizzie...
Ona se nasmiješila, a on je još jednom ugledao djevojku kakva je nekoć bila.
Prije dvadeset godina bila je zapanjujuće lijepa te su je progonili mnogi muškarci.
Za nju, međutim, nikada nije postojao nitko drugi osim njega i to su oboje znali.
Onemogućio joj je bilo kakav stvaran život i zato što nitko drugi nije htio dotaknuti
ono što je pripadalo Tommyju Rifkin ona je uvijek morala živjeti u toj sjeni. Čak i
kada su ozbiljno prekinuli morala je i dalje živjeti u toj sjeni s njegovim djetetom,
nitko nije htio njegovu bivšu djevojku i dijete, odviše je nalikovalo teškom poslu. On
se još jednom zapitao zašto ih nikada nije odveo odavde i zašto ni njoj ni dječaku
nije pružio priliku da normalno žive.
Na kraju je priznao vlastitu sebičnost. Uvijek je bio takav. To je i dovelo do
ovoga u čemu se danas nalazio. Unutarnji ga je glas podsjetio da se trenutačno
nalazi u govnima do grla i to bez izgleda, no potisnuo je tu pomisao. Sredit će on
to, sve će on srediti, jer mu je to išlo.
Lizzie je povukla ruku, a još se jedno piće pojavilo kao nekom čarolijom. Ovaj
put ga je samo malo otpila i uzdahnula.
- Zadrži svoj novac, Tommy. Ne možeš kupiti mirnu savjest prijatelju. - Ustala
je nesigurnih nogu i pogledavši Jonasa tiho rekla: - Jesi li mi nabavio dop?
Jonas je pogledao Tommyja, a onda pod. Tommy je nekoliki trenutaka gledao
jednoga pa drugoga, a onda s nevjericom rekao: - Dop. Jesi li ga pitala za jebeni
dop?
Glas mu je bio srdit, a Jonas je zatvorio oči i uzdahnuo. Majka Tommyja B.
bila je u najboljem slučaju gnjavaža, a u ovom ju je trenu mogao mirne duše
zadaviti. Dao joj je dop nakon Tommyjeva pogreba da je smiri, a sada ga je sve
vrijeme gnjavila zbog njega. Bio je to savršen način da se izvuče. On je to najbolje
znao. On se izvlačio cijeli svoj mladi život.
Lizzie je pogledala Tommyja u oči, a on je odjednom shvatio da nije pijana,
nego drogirana. Pred očima mu se ukazala sva grozota onog što joj se dogodilo, a
osjetio je kako u njemu buja gađenje. Prema njoj i prema njemu. Razum mu je
govorio, ne Lizzie. Lizzie je bila jaka.
Netko je upalio džuboks, a on je začuo prve zvukove pjesme Reda Holding
Back The Years. Lizzie mu se nasmiješila dok se njihala uz glazbu. Obazreo se po
pubu, po ljudima i prostoru, i poželio pobjeći, pobjeći što je moguće dalje. Upravo
mu je sinulo da je uništio dva života - svojega sina i život njegove majke.
Nikada im zapravo nije bio pri ruci. Čak je i Gina morala čekati da joj dođe.
Cijeli je život bio voljen, a ipak nikada nikome nije doista uzvratio ljubav.
Maurina okrenutost obitelji razdraživala ga je. Gledajući Lizzie u tom stanju
morao je priznati da je za razliku od njega Maura dostojna osoba. Bez obzira što su
radili ona se brinula za svoju braću, za svoju obitelj. Maura se cijeli život brinula
čak i o Carli koja ju je prevarila.
Tada mu je postalo jasno da nije čovjek kakav je mislio da jest. Bio je umjesto
toga uništavatelj ljudi, a sada vjerojatno i samoga sebe. Preveslao je odviše ljudi, a
napokon se namjerio na krive. Znao je da će ga Ryanovi pronaći.
Vidio je kako Jonas da je Lizzie dop, nakon čega je izašla iz puba ni ne
osvrnuvši se. To što je znao da je Lizzie uvijek tu negdje bio je dobar osjećaj. Ona
je bila njegovo utočište za slučaj oluje. Sada je znao da ju je posve izgubio baš kao i
sina. Lizzie i Tommy B. uvijek bi ga podigli, naveli da se dobro osjeća. Tommy B.
volio je svojeg oca u punom smislu te riječi i bio mu odan do kraja.
Tommy je zatvorio oči i još jednom vidio Lizzie onakvom kakva je bila kada su
se upoznali. Poželio je zaplakati. U sebi je znao da bi trebao otići za njom. Da je
ona željela da pođe za njom i pomogne joj. No Tommyju je novac uvijek bio na
prvom mjestu, a Jonas je za njega vodio vrlo unosnu prodaju. Pokupivši novac sa
stola pogledao je Jonasa ravno u oči u rekao: - Onda, što ima? Je li bilo problema?
Jonas je s olakšanjem odahnuo i objasnio situaciju najbolje što je mogao. Bilo
mu je drago što je Tommy došao samo zbog svoga dijela od prodaje droge, a ne
zbog neke osvete. Bio je pametan što je Tommyjev dio stavio na stranu; znao je da
će prije ili poslije doći po njega.
Unatoč velikim riječima Tommy je bio sitničav, no Jonas ga nije kanio
izvijestiti o tome. Umjesto toga nasmiješio se i rekao mu točno ono što je htio čuti.
Benny je bio u istom podrumu u sjevernom Londonu u kojem je bio Jamie
Hicks kada je umro. Ta mu ironija nije promaknula. Oko sebe je vidio svoje stričeve,
Binga Dooleyja i njegovu braću. Vidio je kako njegova teta bez riječi stoji na
podrumskim stubama. Prvi put u životu osjetio je akutni strah.
- Koji je ovo kurac?
Maura je kimnula i popela se uz stube. Kada je nestala iz vida Benny je vidio
kako četiri crnca vade gumene cijevi napunjene željezom. Odmahujući glavom u
nevjerici je pogledao Garryja.
 - Ovo je sigurno šala. Striče Lee... - Molećivo je pogledao Leeja znajući da je
on najveća kukavica među njima, ali Lee je imao hladan i nezainteresiran pogled.
- Morao si prije misliti o tome, sinko.
Bio je to glas njegova oca. Benny je vidio kako se spušta niz stube.
Garry je otišao u susret bratu.
- Odlazi, Roy. Ne moraš ovo vidjeti.
Roy je osorno odmahnuo glavom.
- Ako nemate ništa protiv želim vidjeti kako ovaj moj kreteni dobiva ono što
ga ide. Prvo, međutim, želim znati čiju je glavu imao u jebenom ormaru?
Benny je zurio u oca. Izgledao je užasno, a Benny je i te kako svjestan toga da
je upravo on uzrok njegovog naboranog i izmučenog lica.
- Čija je glava, Benny?
Slegnuo je ramenima.
- Ne sjećam se.
Bing i njegova braća gledali su ga u čudu; doista je bio lud. Edd se nasmiješio
i rekao: - Bio je to početak zbirke, je li tako?
Svi su se nasmijali osim Roya i njegova sina.
- Smiješno, zar ne, Benny? Još te jednom pitam: čija je?
Zurio je u oca. Na mutnom podrumskom svjetlu pustio je da mu pogled
odluta od Roya na stričeve. Zatim je, zadržavši dah, ležerno rekao - Zvao se Dean.
On je seronja koji je nekad izlazio s Carol.
- Ti si mu to učinio zato što je on nekada davno izlazio s tvojom curom?
Leejev je glas bio pun nevjerice.
Benny je kimnuo. Njemu je to zvučalo savršeno pošteno.
Roy je uzeo gumenu palicu od Binga, a Benny je ustao razdvojenih stopala,
dok se njegovo snažno tijelo pripremalo za udarce koje mu je njegov otac odlučio
zadati. Nije, međutim, računao na Royevu snagu, snagu koja se rodila iz gnjeva,
očaja i gađenja. Prvi je udarac zahvatio Bennyjevu hrptu nosa. Primio ga je ne
ustuknuvši.
Roy ga je udarao sve brže i brže.
Benny dalje nije uzmicao.
 Bing i njegova braća bili su protiv volje impresionirani. Roy se zaustavio i
bacivši palicu natrag Bingu izmučeno rekao. Učinite mi uslugu, momci, ubijte ga.
Neka, zaboga, netko ubije pokvarenog gada.
Benny je gledao kako njegov otac odlazi i instinktivno znao da je među njima
gotovo. Prihvatio je to da će dobiti lekciju. Prihvatio je i te ga je otac napustio.
Bennyju zapravo nije bilo stalo. Takav je bio.
Lee je budnim okom pratio ono što se događalo. Bennyjevo držanje i urođenu
čvrstoću imao je i njegov najstariji sin Gabriel, a od te je spoznaje uzmaknu i široko
otvorenih očiju pogledao oko sebe.
Sheila je imala pravo: bili su hrpa luđaka. Izašao je iz podruma i ugledao
Mauru koja je sjedila u autu i pušila. Provirio je kroz suvozački prozor. Ondje je
sjedio Roy i zurio ravno pred sebe.
- Ono dolje je prenastrano. Čuli su strah u Leejevu glasu.
- On je gadni luđak i nadam se da će ga ubiti. Jer ako oni to ne učine, ja hoću.
- Royev je glas bio čvrst i odlučan.
Maura nije ništa rekla. Poluzatvorenih očiju i uskomešanih misli nastavila je
pušiti svoju cigaretu. Čak su i njezina braća smatrala da je Benny napokon otišao
predaleko. Ako je Garry mislio da je prešao granicu, to je onda nešto značilo. Garry
je bio ljut kao i ona, kao i Roy i Lee. Pitala se što bi Michael učinio da se suočio s
tim.
No ona je već znala odgovor na to pitanje. On bi i dalje štitio svojega nećaka
zato što je obitelj. Michael bi zapravo obožavao Bennyja, vidio sebe u momku.
Jednom je pročitala kako ljudi vole vidjeti sebe u drugima. Čovjek toliko voli sebe da
ne može ne voljeti nekoga tko mu je toliko nalik.
Nije, međutim, bila sigurna što da ovaj put učini s nećakom. Roy joj je već
rekao kako će sam oduzeti život sinu bude li to potrebno da ga spriječi da više
ikada naudi kome izvan njihova posla.
Znala je da će policija na kraju pogoditi tko je žrtva. Mladićeva je obitelj
prijavila nestanak. Carol koja je bila na sigurnom, zatvorena u lijepom privatnom
domu za zdravstvenu njegu, neminovno će u jednom trenutku odati tajnu. To je u
ljudskoj prirodi. Od nje se nije moglo očekivati da tako nešto zauvijek zadrži za
sebe, a svi su uzeli zdravo za gotovo da je njezina veza s Bennyjem gotova. Ovaj su
put svi smatrali da je otišao predaleko. Čak i djevojka koja ga je voljela. Gubitak
djeteta teško ju je pogodio te ju je u tom dijelu Maura mogla razumjeti. Djevojčin
je život bio u krhotinama te je morala pokušati da ga ponovno složi kako najbolje
zna.
 Maura je bila odlučna u nakani da zadrži Bennyja podalje od nje. Sva je prilika
da će joj poželjeti nauditi zbog gubitka djeteta i boli koju mu je zadala. No isto bi
tako mogao zaključiti da je želi natrag. Maura nije mogla zaključiti što bi za jadnu
djevojku bilo gore. U oba slučaja bila je odlučna u nakani da zaštiti Carol. Bilo je to
najmanje što je mogla učiniti.
- Ne brini, Benny će se u sljedećih nekoliko sati propisno prestrašiti.
Lee i Roy su kimnuli. To su već i sami zaključili.
Justin je ležao na krevetu u Mallorci očiju zatvorenih ljepljivom trakom i
začepljenih usta. Sada mu je bilo žao što se počeo žaliti. Zaprljao se, a njegovi su
otmičari smatrali da će ga psihološka prednost koju im je to davalo, zajedno s
činjenicom što je vezan, srediti jednom zauvijek. Još mu uvijek nisu dali ništa za
jesti te je osjećao mučninu od gladi. Periodički su mu silom ulijevali vodu u grlo, a
to mu je malo olakšavalo stanje. Stalno su ga pokušavali ispitivati te je postajalo sve
teže i teže ignorirati ih. No znao je da mi je pametnije ne izdati Vica.
Kada su u njega pucali iz pištolja gotovo ga je izdalo srce, a zbog njegove
nervoze u kombinaciji s debljinom to je bila stvarna prijetnja. Po mirisu je osjećao
da peku slaninu i jaja, što mu je izmamilo slinu na usta. On je znao da to čine
namjerno.
Pitao se zašto Vicu treba toliko dugo da plati otkupninu. Pretpostavljao je da
su ga oteli zbog novca. U svojoj zbunjenosti mislio je da su ga plašili kako bi bio
poslušniji. Pitao se koliku svotu traže i nadao se da nije previsoka. Vic nije bio
njegov najveći obožavatelj, a Justin je znao da je u prošlosti često bio prava
gnjavaža, za što se sada kajao. Pitao se također je li Vic rekao mami. Ona se zacijelo
pita što se događa.
Zbog mirisa slanine bio je lud od gladi; često se pitao kako ga gadovi mogu
podnositi, a da ne požele komadić. Njegov je otac bio Židov, ali je majka bila
katolkinja. Njegov otac nije bio vjernik, iako nikada nije takao svinjetinu. Kada je
njegova majka pripremala doručak, on bi uzeo sve osim slanine. Justin se nadao da
neće uskoro vidjeti oca, iako je često razmišljao o njemu. Tata je već godinama bio
mrtav, a Justin je želio još neko vrijeme živjeti. Smatrao je da mu je otac bio u redu,
iako se činilo da majka i Vic ne misle tako. Ako je volio piće i kocku, u čemu je bio
problem? Justin uistinu nije shvaćao da ih je Vic uzdržavao od rane mladosti. Kada
sve ovo završi čut će ga njegov brat. Ovo je zarobljeništvo trajalo odviše dugo za
Justinov ukus.
Osjetio je kako su ga odvezali. Zatreptao je na oštroj svjetlosti večernjeg
sunca. Stariji je muškarac držao tanjur sa slaninom i jajima, prženim kruhom i
prepečencem. Bila je tu i velika šalica čaja.
 - Jesi li gladan, Justine?
Oprezno je kimnuo.
- A što, jebote, misliš?
Muškarac se prijateljski nasmiješio.
- Moraš nam samo odgovoriti na nekoliko pitanja i sve će ovo biti tvoje.
- Koja pitanja?
- Znaš koja pitanja. Pitanja o Vicu i njegovoj operaciji u Engleskoj.
Justin je već triput prošao kroz to te je bilo sve teže i teže odbiti.
- Je li platio moju otkupninu?
Muškarac je odložio tanjur na toaletni stolić. Justin je imao osjećaj kao da su
mu oči prikovane za njega.
- Rekao nam je, zapravo, da odjebemo.
Justin u sebi nije vjerovao tom čovjeku, ali je potreba za jelom bila snažnija te
mu je odlučio povjerovati. Što se njega tiče, Vic može odjebati. Morao je to davno
srediti.
Justin je duboko uzdahnuo, a onda rekao s onoliko dostojanstva koliko je
mogao sakupiti: - Što želite znati?
Danielle Hicks ležala je u krevetu dok se dijete u njoj koprcalo i ukočena
pogleda promatrala fotografije nove kuće koju joj je ponudila Maura Ryan. Na
krevetnoj prostirci nalazila se kutija s papirima koju je odnijela iz kuće nakon
Jamiejeve smrti, neposredno prije no što je u nju upala policija.
Pogledom je prešla po sobi. Znala je da je to rupa. Njezina je majka vidjela
fotografije i izgrdila je što traži mane savršenom daru. Istaknula je prednosti za
djecu kao i za Danielle. Nitko neće znati gdje su, moći će živjeti u pristojnom
okruženju, a djeca će joj ići u pristojne škole.
Njezina mama koja nikada baš nije voljela Jamieja s olakšanjem je primila vijest
o njegovoj smrti i smatrala da bi Ryanovima trebalo odati počast što su se riješili
čovjeka kojeg je ona osobno smatrala odgovornim za uništenje života njezine kćeri.
Neprestano je isticala njegove mane: nevjernost, odbojan način na koji je razgovarao
s ljudima, aroganciju. Popisu po mišljenju njezine majke nije bilo kraja. Žestoko ga
je mrzila, kao i cijela Daniellina obitelj.
No oni ga nisu poznavali kao ona. Nikada im srce nije brže zakucalo od zvuka
njegova glasa ili pogleda na njegov smiješak.
 Znala je da njezina mama ima pravo za Jamieja. Znala je da je gad, kockar i
lažljivac. Priznavala je da se ponašao prema njoj s prezirom i da je tjednima,
ponekad i mjesecima, ignorirao nju i djecu. Sve je to znala sada i prije.
No Danielli se na neki način činilo da će ako uzme ponuđenu joj nekretninu i
novčanu nadoknadu izdati svojega preminulog muža.
Pogledala je sadržaj kutije. Uskoro će u jednom trenutku to morati dati Mauri
Ryan. Uvijek joj je bila draga, uvijek, no sada je više nije htjela ni vidjeti ni čuti.
Ali morat će, ne samo zbog stvari koje je pokupila nego i zato da joj kaže hoće
li ili neće prihvatiti velikodušnu ponudu kuće i nadoknade. Vic Joliff nije joj, kao što
joj je majka neprestano isticala, ponudio ništa.
Danielle je duboko uzdahnula. Njezin najstariji sin još nije došao kući te je s
mukom ustala trgnuvši se od težine djeteta i pogledala kroz prozor spavaće sobe.
Vidjela je kako Petey gasi cigaretu ili se barem nadala da je to cigareta, a ne
džoint, a zatim prelazi preko male travnate površine koja je vodila do njegove
zgrade. Dok je hodao vidjela je kako za njim idu tri dječaka od čega joj se stegnulo
srce, no oni su brzo prošli kraj njega glasno ga pozdravivši. Još se jednom opustila.
Čula je kako ulazi u kuću nekoliko trenutaka poslije, zatim poznati zvuk
otvaranja hladnjaka kada je potražio limenku Coca-cole. Tiho je prošao kroz hodnik
i povirio iza vrata.
- Jesi li dobro, mama?
- Jesam, hvala. A ti?
Sjeo je na krevet i otkopčavši jaknu izvadio svežanj novčanica od dvadeset
funti. Ceremonijalno ih je položio na krevet, smiješeći joj se dok je to radio.
- Otkud ti to?
Šaptala je zbog manje djece, a on se nasmiješio dok joj je odgovarao: - Obavio
sam isporuku za tipa s druge strane bloka. Čak i ako me uhvate, odviše sam mlad
da bi me osudili. - Bio je tako ushićen samim sobom - Sada možeš kupiti stvari za
bebu.
Čvrsto je rukom prekrila usta kako bi zaustavila krik. Duboko uzdahnuvši
rekla je što je mogla normalnijim glasom: - To je bilo loše, Petey. Ono što si učinio,
loše je.
Slegnuo je ramenima.
- To je lako zarađen novac, mama, a tip je rekao da mogu, i hoću, raditi za
njega svake noći nakon škole. - Ponovno je zadovoljno uzdahhnuo. - Rekao je da
sam spretan.
To se nikada ne bi dogodilo da je Jamie još živ, ali sada, kada je mrtav, sva će
njezina djeca biti uvučena u kriminalni svijet bloka. E pa, bude li po njezinom, neće.
Pokupila je novac i poljubila ga.
- Ne više, Petey. To se neće ponoviti, jasno?
Nije joj odgovorio. Umjesto toga izašao je iz spavaće sobe, a ona ga je čula
kako pere zube. Legla je u krevet donijevši odluku. Prvo što će sutra ujutro učiniti -
prihvatit će ponudu Maure Ryan.
Pogledala je Jamiejevu fotografiju i tiho mu se ispričala što će uzeti nešto od
ljudi koji su mu oduzeli život, no činilo joj se da bi on shvatio zašto to čini.
 DEVETNAESTO POGLAVLJE

Tommy je čekao prijatelja u baru Mosquito u Ulici Victoria. Često je onamo

zalazio. Nekoliko je puta onamo odveo Mauru. Spustili bi se stubama u Vampire
Bar s futonima i zavjesama, što je ona obožavala.
I on je to obožavao. No sjedeći sada sam u noćnom klubu žalio je što nije na
bilo kojem drugom mjestu na svijetu. Osjećao se upadljivim, znao je da ga ljudi
gledaju, no bilo je to jedino mjesto na kojem se bez opasnosti mogao naći s Jackom
Sternom. Mogao se susresti s njim samo na javnom mjestu; Jacka su zajedno s njim
okrivili za gubitak kokaina i kivnju Ryanovih te Tommy nije želio riskirati.
Glazba je bila glasna, a bar se punio velikom brzinom. Bio je to po
mnogočemu klub za bogatiju publiku te su ga posjećivale zvijezde sapunica,
nogometaši i druge liverpulske poznate osobe. Dolazili su i malobrojni liberalni
predstavnici liveruplskog podzemlja te su mnogi poslovi zaključeni za večerom u
restoranu ili odvojenom Vampire Bani.
Charlie Sega, najživopisniji lik lokalnog podzemlja, prošao je pokraj njega, a
Tommy se nasmiješio i podigao ruku kako bi se rukovali. Charlie ga je hladno
pogledao i nastavio hodati. Po tom je potezu Tommy znao da su Ryanovi već
proširili vijest čak i po lokalnim mjestima u koja je zalazio. Osjetio je mučninu od
nervoze i poniženja. Činilo mu se kao da je Charliejev pogled prikovan za njega i
poželio otići. Ali nije mogao sve dok ne porazgovara s Jackom.
Tommy je potom ugledao Jossa i još se jednom opustio. Nije razgovarao s
njim od noći kada mu je Joss rekao što misli o njemu i otišao Mauri da sam sklopi
mir. Tommyju je veoma nedostajao njegov prijatelj te mu se, vidjevši ga sada kada
se najgore osjećao, činilo da mu se sudbina napokon opet nasmiješila.
Joss je s laganim smiješkom krenuo prema njemu.
Tommy je polako ispijao svoje piće i čekao da Joss dođe do njegova mjesta za
dugim šankom. Prošao je ravno pokraj njega, a Tommy je u nevjerici gledao kako
naručuje piće, a zatim odlazi do Charlieja i njegovih prijatelja. Tommy je sada
izgarao od poniženja. Nikada u životu nije doživio nešto slično. No to je i mogao
očekivati od Jossa; on je, za razliku od Tommyja, bio odan i iskreno volio i poštovao
Mauru.
Tommy ju je silom istisnuo iz misli; nedostajala mu je, a to je možda po sebi
bilo iznenađujuće. Nije bio naviknut na to da u odnosu on bude slabiji. Obično je
bio glavni.
Krišom je pogledavao na sat. Jack je kasnio gotovo sat vremena no znao je da
mora uzeti u obzir promet na autocesti. Naručio je još jedno piće i ispijao ga dok je
promatrao sve veću gomilu. Divio se grudima mladih žena kada je začuo Jossov
poznati glas.
- Jack neće doći, Tommy. - Njegov stari prijatelj bio je iza za šankom i govorio
mu ne gledajući ga. - Svi znaju da te Ryanovi traže. Jack će se večeras naći s njima i
pokušati se pomiriti. Ne odlazi kući ni tamo kamo obično zalaziš.
Nestao je u trenu, a Tommy je, shvativši što je rekao, ustao nekoliko minuta
poslije i nehajno izašao. Nikada se nije osjećao tako upadljivim. Ni tako samim.
Jack se, znači, pokušavao pomiriti s Ryanovima? Tommy je to razumio, oni su,
na kraju krajeva, imali njegovu koku. Ali gdje je u svemu tome bio on? On je obavio
sav osnovni posao, a sada je bio izbačen iz igre. Prije šest godina trebali su činiti
združene snage, Tommy u Liverpoolu, Vic na jugoistoku, a Jack financirati operaciju
iz prihoda od trideset godina naručenih ubojstava.
Vic se od povratka u Englesku Tommyju nije ni javio, što je loš znak. Pričalo
se da još uvijek krivi Ryanove za Sandrinu smrt, Tommy se ne bi u to okladio.
Činilo se da je svuda zajebao.
Dok je otključavao auto vidio je pokraj sebe bljesak metala. Dugokosi mladić s
kozjom bradicom stajao je ondje držeći u ruci nož duge oštrice. Joss mu je prišao
straga i teškim udarcem u glavu oborio mladića.
- Bolje ti je da nestaneš, Tommy. Ovo je posljednji put da ti mogu pomoći,
jasno?
Tiho se okrenuo i otišao.
- Joss... zaboga, Joss...
Joss je u Tommyjevu glasu osjetio potrebu i bol, no nastavi hodati. Tommy si
je prostro krevet pa neka sada u njega i legne. Joss nije kanio propasti s njim. U
ljubavi prema drugom biću Joss se najviše približio Tommyju, ali mu nije mogao
oprostiti ono što je učinio Mauri i obitelji. Nakon svih zajedničkih godina Joss je
napokon doživio Tommyja kao izdajničkog gada, što je i bio.
 Tommy je gledao kako odlazi, a zatim pogledao onesviještenog mladića na
podu i udario ga nogom u glavu. Na kraju je ušao u auto i otišao.
Ali kamo?
Maura je ušla u kuću u kojoj ju je dočekao miris goveđeg složenca i kuhanog
svježeg povrća. Namjestila je smiješak prije no što je ušla u kuhinju i pozdravila
majku.
- Nešto dobro miriše.
Sarah je preko haljine imala pregaču, a naborano joj je lice bilo namršteno.
- Nikada mi neće biti jasno kako, zaboga, kuhaš na tom vražjem štednjaku.
Maura se nasmiješila.
- Naviknut ćeš se, mama.
- Sjedni, dušo, napravit ću ti čaj.
Maura je sjela za kuhinjski stol i nehajno rekla: -Večeras mi dolaze neki ljudi
zbog poslovnog sastanka, mama. Sarah se namrštila.
- Poslovni sastanak u ovo doba noći? Maura je kimnula.
- Izgledam li kao glupača, Maura Ryan? Nasmiješila se majčinu ljutitom tonu.
- Napravit ću sendviče i kolač, može?
Mauri je bilo sve teže i teže zadržati smiješak na licu. - Dobro, mama...
Sarah ju je prekinula.
- Radila sam to za tvojega brata kada je radio u kući. Muškarci mogu jesti i
danju i noću; onda se mogu koncentrirati i na hranu, što stvara ugodnu prijateljsku
atmosferu.
Maura je uzela ponuđeni čaj i nasmijala se.
- Kako god ti kažeš, mama.
Sarah joj je poslužila složenac, a ona ga je s tekom pojela, shvativši tek tada
koliko je zapravo gladna. Nakon nevolja s Bennyjem činilo joj se da više nikada neće
imati želuca za jelo.
- Što se dogodilo s tvojim čovjekom?
- Misliš, Bennyjem, mama?
Sarah je kimnula. Nije mu mogla izgovoriti ime, nije zapravo htjela misliti o
njemu, no morala je znati što će biti s njim.
 - Prije otprilike pola sata dragovoljno je s odvjetnikom otišao na policiju.
Mislimo da mu je netko podmetnuo glavu i da ga pokušava inkriminirati.
To je čak i Mauri zvučalo smiješno, a uvjeriti u to državno tužiteljstvo koštalo
ih je pravo bogatstvo. No vrijedilo je, svi su se s tim složili. Bennyju je bilo bolje
pod njihovim budnim okom, ali neko će vrijeme morat provesti u istražnom
zatvoru što će ga možda nečemu i naučiti.
Sarah se čvrsto uhvatila tog objašnjenja.
- Hvala Bogu! Znala sam da nije sposoban za to. Koliko god je loš, znala sam
da nije mogao otići tako daleko.
Maura joj nije odgovorila. Samo je usredotočeno jela ukusnu hranu koja joj je
bila poslužena. Bennyja su pretukli i izgrdili, a ona se nad da je naučio ono
osnovno, da su ga svi bili siti.
Tommy Rifkind mlađi živio je u lijepoj kući u Chesteru. Njegov ju je otac
kupio za njega prije mnogo godina, prije no što se Tommy mlađi oženio. Bila je to
velika kuća koja je sada vrijedila triput više no što je Tommy za nju platio. Imala je
obvezatni bršljan preko cijelog prednjeg pročelja i duge prozore u neoklasicističkom
stilu koji su joj davali izgled ekskluzivnosti. Bila je stara samo dvadeset pet godina,
no izgledala je kao da je ondje stotinu ili više. Tommy bi uvijek dobio ono za što bi
platio.
Kad je zakočio na kolnom prilazu vidio je da su mu i sin i snaha kod kuće. Bio
je nervozan kada je izašao iz auta i približio se kući. Vrata je otvorio njegov sin i
prije no što se približio zvonu.
Tommyjev prvorođenac bio je veliki zgodni muškarac koji je nosio potpisane
naočale i kašmirske pulovere. Tommy je bio ponosan na njega i njegova akademska
postignuća, ali ga nije volio kao osobu. Bio je oličenje srama. Tommy stariji nije
volio ni svoju snahu Angelu; ona je bila snob koji je izašao iz općinskog stana i sada
se pretvarao da je rođen kao pripadnik više srednje klase. Gina se s njom dobro
slagala zato što se slagala sa svima. Tommy se nije slagao s Angelom od prvog dana.
Nije mogao razumjeti koji je kurac njegov sin uopće vidio u toj ženi ravnih
grudi i lažno profinjenog unkanja. Priznavao je da ima lijepu kosu i oči, ali to nije
bilo dovoljno za dobar odnos.
Tommyju nikada nije palo na pamet da svaki muškarac ne ocjenjuje žene
ocjenom od jedan do deset i stavlja njihove tjelesne atribute ispred osobnosti i
inteligencije. Njegov je sin bio u dobrom braku sa ženom koja ga je voljela, imali su
simpatičnu djecu i svoju roditeljsku ulogu shvaćali su vrlo ozbiljno. Putovali su, a
djeca su putovala s njima. Imali širok krug prijatelja i organizirali uspješne večere.
Njegovi su unuci i sretni i uravnoteženi, no Tommy stariji i dalje nije mogao
shvatiti što je njegov sin vidio u toj uobraženoj kozi koju je zvao ženom.
Živjeli su u svijetu različitom od njegova, a takav kakav je bio Tommy nije
mogao shvatiti kako mogu tako živjeti i biti sretni.
Bio je nervozan kada se našao oči u oči sa svojim djetetom, a na licu mladog
čovjeka bilo je vidljivo neprijateljstvo.
- Bok, sine.
Tommy je čuo drhtanje u svojemu glasu i pokušao ga svladati. Tommy mlađi
dugo ga je gledao, a onda rekao: - Što te dovodi ovamo?
Obraćao mu se kao neznancu ili dalekom poznaniku.
- Želio sam vidjeti djecu.
- U ovo doba noći?
Njegov je sin oštro pogledao na sat.
Angela je stajala iza svojega muža, a on je vidio zabrinutost na njezinu licu.
- Moja djeca ne vode noćni život, a mi imamo goste. Zato, žao mi je...
Sin mu je zatvarao vrata u lice, a Tommyja, koji više nije imao kamo otići,
počela je hvatati panika. Stavio je nogu pred vrata kako se ne bi zatvorila. Osjećao
je miris hrane i čuo tihi razgovor koji je dopirao iz blagovaonice.
- Tko je tu?
Njegov je sin duboko uzdahnuo: bilo je sablasno vidjeti ga tako iz bliza,
izgledali su kao klonovi.
- Nitko koga poznaješ. U ovoj kući, bojim se, nema ubojica, lopova ni
lažljivaca.
Očajnički je pogledao sina.
- Molim te, Tommy. Ne radi mi to, molim te. Ne večeras. Tommy mlađi gledao
je nekoliko sekundi, a onda tiho rekao: -Ostavi nas miru, hoćeš li? Samo mene i
moje ostavi na miru. Ne želimo te ovdje, ja te ne želim ovdje, dobro?
- Ja sam ti otac...
Tommy mlađi odmaknuo se od vrata i zatvorio ih za sobom. Prosiktao je: -
Učini mi uslugu, tata. Vrati se u blato iz kojeg si izmilio i nikada se više ne vraćaj
ovamo.
Čvrsta se koraka vratio u kuću i ocu odlučno zatvorio vrata u lice. Tommy je
stajao ondje nekoliko minuta. U tom je trenutku trebao sina, očajnički mu je trebala
njegova pomoć. On doslovno nije imao kamo otići. Svi su ga tražili te se nije usudio
ni približiti kući ili mjestima na koja je obično zalazio. Odsjeo je u hotelu u okolici
Liverpoola, ali se odjavio zato što je pretpostavljao da će večeras s Jackom otići na
sastanak s Vicom. Činjenica da se to nije dogodilo govorila mu je da su sada
neprijatelji, a on nije trebao više neprijatelja.
Tommy je sjeo u auto i gledao kako njegov sin navlači zavjese u salonu. Izlazio
je s kolnoga prilaza kada je osjetio suze. Potisnuo ih je, pun samosažaljenja i srama.
Nikada nije bio pri ruci svojemu sinu, ni jednom od svojih sinova. Jednog je
ignorirao, a drugog iskorištavao.
Vjerojatno je bilo vrijeme da za to plati. Gina je uvijek govorila: sve se vraća,
sve se plaća. Kako je samo imala pravo.
Leonie je u Maurinoj kuhinji pomagala Sari praviti sendviče i zabavlja pričama
o svojem razuzdanom odgoju. I Sarah i Maura bile su iznenađene kada se Garry
pojavio s djevojkom, ali su je srdačno primile. To je bilo tako neobično za njega da
su se Maura i Sarah pogledale i u čudu podigle oči. Leonie ih je, međutim, obje
šarmirala te je Maura zaključila da joj se više sviđa biti s Garryjem nego biti
djevojka koja je bila u kući Jacka Ste... Zatim joj je sinulo da bi se Jack trebao
pojaviti na večerašnjem sastanku te ju je uhvatila malodušnost.
Garry je, međutim, smatrao da će to biti urnebesno smiješno!
Sarah je obećala da će zadržati djevojku u kuhinji, a Maura je zaključila da
Leonie ionako ne bi željela vidjeti svojega bivšeg momka, naala se da bi se ta
katastrofa mogla izbjeći.
Tony Dooley i njegovi sinovi još su uvijek bili u kući te je Sarah sve njih
nahranila goveđim složencem i svježe podgrijanim žemljama. Voljela je hraniti ljude,
a ti su joj golemi ljudi s golemim tekom, očišćenim tanjurima i iskrenim
komplimentima uljepšali večer.
Preko Leonine lijepe glave pogledala je Mauru i sva sretna rekla - Ovo je kao u
stara vremena, ha? Michaelu je kuća često bila puna prijatelja, a ja bih kuhala do
mile volje.
Maura je vidjela da joj majci sjaje oči od zadovoljstva što je kuhala, što je opet
žele i vole. Sarah se nasmiješila Leonie.
- Zamisli samo, s devetero djece cijeli sam vražji život provela kuhajući. Uvijek
se nešto krčkalo na štednjaku. Ali voljela sam to, bila tako ponosna na svoju djecu...
Dok je Maura slušala majku opet je vidjela ženu kakva je bila prije no što su
postali velike zvjerke u svijetu kriminala. Tada joj je bilo zadovoljstvo brinuti se o
bilo kome čak i ako ih nije poznavala. Bila je to Sarah Ryan kakvu je Maura
poznavala i voljela. Privila je malu ženu uz sebe i razdragano rekla: - Ima osamdeset
sedam godina, Leonie! Zar nije čudesna.
Sarah ju je grubo odgurnula smijući se rekla: - Nema potrebe oglašavati to na
sva zvona.
- Pravo ste nevinašce, gospođo Ryan!
Maura, Sarah i Leonie nasmijale su se, a Garryju, koji ih je čuo, bilo mu je
drago. Bilo je važno da se Leonie slaže s njegovom obitelji, posebice s Maurom i
njegovom majkom. Bude li sve kako jest, oženit će je. S pravim velikim crkvenim
vjenčanjem, tortom, uzvanicima. Odlučio je da će imati sve.
Pogledao je na sat. Bilo je gotovo vrijeme sastanka. Jack se trebao pojaviti u
dva i pol. Garry se nadao da će im reći točno ono što žele čuti. Ne kaže li, Garry će
ga ubiti.
Bio je sit cijele te zajebancije.
Benny je sjedio u ćeliji u policijskoj postaji Basildon. Nije mogao vjerovati da
mu se to događa. Sjeo je na tvrdi krevet i buljio oko sebe. Mrzio ju je: miris, natpise
na zidovima i osjećaj potpune odvojenosti.
Obitelj se barem pobrinula da se s njim dobro postupa; iz lokalnog restorana
donesena mu je boca vina kao i injekcija Temazepana. Najmanje im je trebalo da
posve skrene. I sam je bio preplašen onim što se događalo. Znao je da je sve
propisno raspizdio te će se na neko vrijeme primiriti. Izvući će se od optužbe, sve je
praktički bilo sređeno. Samo je morao to progutati na nekoliko dana i to je bilo to.
Smjestio se na uskom krevetu što je bolje mogao i zadovoljio se razmišljanjem
o onome što će učiniti Carol kada je napokon vidi. Osjećao je vlastiti znoj te mu je
od toga bilo neugodno, ali je prisilio samoga sebe da se opusti. Pitao se kako je
Abulu bez njega. Benny je tu bio tek nekoliko sati i već mu je bilo dosta.
Pokušao je primijeniti tehnike dubokog disanja koje je kao dječak koristio da
se smiri. Nisu djelovale, ali su mu svraćale misli s neposrednog škripca u kojem se
nalazio. Znao je i da upravo love Tommyja Rifkinda, a on bi rado bio onaj koji će ga
likvidirati.
Postajao je sve napetiji.
Nije pomoglo ni to što se pijanac iz susjedne ćelije probudio i nastavio pjevati
Kad si sretan ti udari dlan o dlan.
Sve u svemu, Benjamin Ryan prolazio je ozbiljno zajebanu noć.
 Tommy je ostavio auto u zatvorenoj garaži u blizini Knowsleyja i zamijenio ga
rasklimanom fiestom s vlastitog odlagališta. Kada je pogledom prešao po njemu
pitao se je li za njegovim mrtvim sinom tu nešto ostalo. Na Discoveryju je vidio
emisiju o mjestima koja opsjedaju ljudi koji su umrli nasilnom smrću, a smrt
njegova sina nije mogla biti nasilnija.
Pokušao je dozvati u sjećanje sliku Tommyja B., no nije se sjećao ni kako je
izgledao. Odvezao se u Toyteth i parkirao u mirnoj ulici. Zaključao je auto, a onda
dvadeset minuta hodao do svojega cilja.
Tiho se popeo glavnim stubama niske zgrade i lagano pokucao na izlizana
vrata. Zgrada je bila prljava. Zaudarala je po ustajaloj hrani i vrećama smeća. Nitko
mu nije odgovorio. Pokucao je još jednom, no ovaj put snažnije.
- Odjebi!
Napola se nasmiješio kad joj je začuo glas.
Provukavši ruku kroz poštanski pretinac sa zaprepaštenjem je shvatio da je
ključ još uvijek ondje na komadu trake. Stavio ga je u bravu ali nije odgovarao.
Zvuk koji je proizveo pokušavajući otvoriti vrata dovukao je stanara u hodnik.
- Tko je to?
Lizzin je glas sada zvučao preplašeno.
- To sam ja, Liz. Pusti me unutra, dušo.
- Jesi li to ti, Tommy?
- Otvori jebena vrata, hoćeš li, Lizzie?
Vrata su se otvorila, a on je ušao u njezin stan. Mnogo je vremena prošlo
otkad je posljednji put bio u njemu, ali je dojam bio isti kao i uvijek. Zatvorio je
vrata nakon što je pogledao van za slučaj da su ga slijedili.
- Istina je, dakle?
Pogledao ju je i raširio ruke poričući.
- 0 čemu ti?
Uzdahnula je i okrenuvši se od njega vratila se u mali dnevni boravak i legla
na sofu. Otišao je za njom. Soba je bila topla i ugodna kao i uvijek. No bila je
neuredna. U njezinoj je kući uvijek sve bilo na mjestu, bila je to jedna od njezinih
osobina koju je volio. Podsjetio se, međutim, da ovisnici o heroinu nisu baš
najuredniji ljudi.
Sjeo je na pod. Slušala je album Pink Floyda Dark Side of the Moon, a on je s
naporom pokušao čuti gitarski solo u jednoj od pjesama.
- Pojačaj, Lizzie, ovo je dobra stvar.
Odmahnula je glavom.
- Ne mogu.
Nasmijao se.
- Što ti je?
Pokušavao joj je podilaziti; želio je, bude li moguće, ostati. Uzdahnula je i
rukama prošla po oznojenom licu.
- Boli me glava. Maloprije sam se nafiksala i sada se osjećam ko govno. Zvuk
mi, međutim, paše kada je tih, opušta me. Podsjeća me na to kada je Tommy bio u
svojoj sobi. Tiho bi puštao glazbu, a ja bih je čula kroza zid.
Još je jednom čuo očaj u njezinu glasu i nije znao što da joj kaže. Činilo se,
međutim, da Lizzie ne očekuje nikakav odgovor.
Poput većine ovisnika o heroinu htjela je samo tiho ležati i uvući se u sebe.
- Napravi mi čaj, Tommy. Kad si već tu, učini nešto korisno. Otišao je u malu
natrpanu kuhinju i pristavio vodu. Dok je čekao da prokuha pripremio je šalice i s
tugom pogledao oko sebe. Izgledala je kao smetište. Morao je oprati šalice jer su
bile prljave, a spužvicu kojom ih je oprao našao je ispod sudopera. Radna je
površina bila zamrljana čajem, kavom i Bog zna čime sve ne. No nije ništa rekao.
Razgovarat će s njom ujutro. Pokušati je urazumiti.
Odnio je čaj u dnevni boravak, no ona je spavala. Bilo mu je drago, ionako nije
znao što bi joj rekao. Još je jednom sjeo na pod i polako ispijao čaj. Album je došao
do kraja, a on je bio tih u tišini koja je uslijedila. Čuo je glazbu koja je dopirala iz
drugih stanova i lavež psa s nekog balkona. Zaboravio je koliko bučne znaju biti te
zgrade i znao koliko je bio sretan što je mogao kupiti veliku samostojeću kuću s
nekoliko jutara zemlje.
Odjednom mu se obratila, a od njezina je glasa nakon tišine poskočio.
- Što te dovodi ovamo, Tommy? Nevolje?
Njezina ga je primjedba zapanjila, ali ju je odmah zanijekao.
- Ne budi blesava. To je zato što sam te vidio večeras u Black George'su.
Nisam shvaćao koliko ti je loše zbog Tommyja B.
Otvorila je jedno oko i podrugljivo ga pogledala.
- Ovo je prvo što čujem, Tommy Rifkinde, da ti na ženi primijetiš nešto osim
golotinje, sisa ili seksa u bilo kojem obliku.
Zatvorio je svoje tamne oči i suspregnuo odgovor koji mu je došao do usana;
nije si mogao dopustiti da se porječka s ovom ženom. U svakom slučaju ne do jutra.
- Ne budi blesava, Lizzie, volio sam te.
- Jasno da jesi, Tommy. Kao što si volio svoju ženu i djecu. Jesi li uopće znao
da imaš novu unuku?
Bio je iznenađen, a ona se nasmijala izrazu njegova lica.
- Tommyjeva je djevojka rodila nakon što je ubijen. Koja slatka mala
djevojčica. Mislim dijete, ne djevojka. To dijete, Leanna, tvoja je najgora noćna mora,
Tommy. Znaš, crna je.
Bio je zapanjen, a kroz njezinu drogom izazvanu omamljenost vidjela je kako
je duboko zadržao dah.
- Ne brini, Tommy, ništa ne želimo od tebe. Majčina je obitelj bila odlična.
Njezini mama i tata stvarno su dragi ljudi koji su je pustili da bude s njima i
pomažu joj koliko mogu. Znaš, obitelj. Nema ništa do obitelji. Tvoja obitelj nimalo
ne nalikuje obitelji, i tako, evo te.
Sjedio je na podu i puštao je da govori. Bilo je lakše pustiti je da kaže svoje.
- Jesi li znao da je Gina došla ovamo? Nakon što je Tommy umro?
Sada je imala njegovu nepodijeljenu pozornost te se nasmije kada je to
shvatila.
- Gina je bila draga žena. Bila je predobra za tebe, sada to osjećam. Čak sam i
ja bila predobra za tebe, Tommy Rifkinde. Zamalo sam umrla kada sam je vidjela na
vratima, no rekla je da je došla izraziti mi sućut jer je to stvarno i mislila. Došla je
još nekoliko puta prije no što je umrla. Razgovarale smo, riješile mnoge stvari. Rekla
sam joj kako sam se loše osjećala zbog naše veze, a ona se samo nasmiješila. Rekla
je da si takav tip muškarca, da sve vrijeme trebaš nove ljude kako bi imao osjećaj
vlastite vrijednosti. Rekla je da ljudi kada ti se približe otkriju kako si zapravo plitki
seronja. Vidi što si meni učinio. Naše je dijete bilo mrtvo, a ja sam znala da te
uopće nije briga. Jer, znaš, ja sam znala da si pustio da njega okrive iako si sve
vrijeme do vrata bio u zavjeri protiv onih južnjačkih jebivjetara. Tommy je to znao.
Znao je što si, a ipak te cijeli život obožavao. To što si izdao vlastitog sina najgora
je stvar koju si ikada učinio.
Tommy je sada glavu držao u rukama.
Njegova je Gina stvarno došla ovamo i rekla to o njemu? No znao je da je to
baš ono što bi ona učinila. Pokušala je ispraviti stvari. Nije mogao ni pomisliti na
ono što je učinio Tommyju B.
- Sve si krivo shvatila, Lizzie...
Podigla se na laktove i lica iskrivljena u grimasu povikala na njega.
- Ma daj odjebi, Tommy! Tvoja sranja kod mene više ne pale. Onoga dana
kada je umro naš sin počela sam te mrziti i uvijek ću te mrziti. Zbog tebe sam
protraćila cijeli život, možeš li to shvatiti? Shvaćaš li što si učinio mojemu sinu i
meni?
Na licu čovjeka kojeg je nekad voljela svim svojim bićem ugledala je potpunu
zbunjenost. Nikada nije tako razgovarala s njim, uvijek se trudila udovoljiti mu
nadajući se da će ga namamiti da joj se vrati. E pa, neće više. Zazvonio je njezin
mobitel, a ona se javila i prije no što je prekinula vezu kratko rekla »U redu«.
- Tko je to bio? - Tommy je pokušavao promijeniti temu razgovora, što su
oboje znali. - Malo je kasno za telefonske pozive, zar ne?
Osjećao se nelagodno, a vidjevši kako ga gleda u nanosekundi je shvatio što se
dogodilo.
- Kakav je to osjećaj, Tommy? - zajedljivo ga je upitala. Odmahivao je glavom
u krajnjoj nevjerici.
- Ne bi se...
Ona se sada nasmijala.
- Ne bih? E pa, jebote, vidjet ćeš. Raspisana je nagrada za tvoju glavu, Tommy
Rifkinde, a ona će odvesti moju unuku što dalje odavde.
On je sada stajao. Nije mogao gledati nju i trijumf na njezinu licu. Otišao je
do prozora i provirio između zavjesa. Srce mu je propalo u pete kada je vidio tko
ondje stoji.
- Pičko jedna, Lizzie.
Stao je iznad nje podignutih šaka, a ona je podigla ruke kako bi se zaštitila od
udaraca za koje je znala da će doći. No nije imao vremena kazniti je. Lizzie se još
uvijek manično smijala kada je začula kako se otvaraju ulazna vrata. Ostavila ih je
otvorena. Tommy je bjesomučno pokušavao otvoriti balkonska vrata, ali prije
mnogo godina prebojali su ih i otada se nisu mogla otvoriti.
Okrenuo se i ugledao Abula s dva Ryanova grubijana koji su se gotovo
smiješili.
- Svi ste na broju.
 Lizzin je glas bio snažniji nego ikad prije, unatoč lošem heroinu koji joj je
jurio venama. Jonas je stajao iza snagatora, a Tommy je ugledao poluosmijeh na
mladićevu mrtvački blijedom licu.
- Hajde, Tommy, moramo uhvatiti avion. - Abul se nasmiješio Lizzie i srdačno
dodao: - Netko će vam za nekoliko dana donijeti ono što vam pripada, dobro?
Zadovoljno je kimnula.
Prolazeći pokraj nje Tommy joj je pljunuo u lice.
- Izdajnička kurvo!
Lizzie se nasmijala. - Treba jednu i poznavati, Tommy. - Izašla je za njima iz
maloga stana i iz petnih žila povikala: - Misli na mene, hoćeš li? Sjeti se mene i
mojega sina kada budeš umirao, govno jedno!
Abul se nasmiješio Tommyju i svladavajući se da se ne nasmije rekao: - Jesi li
kojim slučajem uzrujao ovu dragu gospođu?
Tommy ga je prezirno pogledao i nije mu odgovorio.
- Čini se da je vaš forte uzrujavanje žena, zar ne, gospodine?
- Jebi se, crno kopile.
Abul se nasmiješio.
- Treba jednog i poznavati, kao što je draga gospođa istaknula. Dva su se
pratioca nasmijala.
Tommy nije mogao odgovoriti. Ni riječi nije prozborio sve do privatnog
aviona. Nije poznavao tipove s Abulom te mu se činilo da je zato najbolje šutjeti.
 DVADESETO POGLAVLJE

Sarah i Leonie još su poput starih prijateljica čavrljale u kuhinji, a Maura koja
je došla po još jednu zdjelu leda za piće nasmiješila im se. Obje su bile umorne, ali
odlučne u nakani da na najbolji način iskoriste svoj prvi susret. Maura je znala da je
za njezinu majku to što je dobila novog člana obitelji oko kojeg je mogla skakati i
kome je mogla pričati neočekivan bonus.
Jack i dalje nije imao pojma da je Leonie u kući, a to im je svima odgovaralo,
posebice Leonie.
- Djevojke, je li sve u redu? Leonie, ako si umorna, imam sobu za goste.
Odmahnula je svojom lijepom glavom i nasmiješila se.
- Dobro sam.
»Ti letiš«, zamalo je odgovorila Maura, ali nije. Nije nikakvo čudo što se sviđala
Garryju; bila je Garryjeva arhetipska cura, no Mauru je više iznenadilo to što se i
njoj veoma sviđala.
- Da napravim još sendviča, Maws? Maura je odmahnula glavom i nasmiješila
se.
- Klope ima dovoljno, mama, a mi prelazimo na bit, shvaćaš što hoću reći. U
svakom ti slučaju hvala, bili su odlični.
Sarah je mislila da Maura izgleda iscrpljeno, ali nije ništa rekla. Znala je da joj
kćer trenutačno mori mnogo toga te je još jednom potisnula vlastite strahove.
Vratila se u srce svoje obitelji i uživala u svakoj sekundi. Zapravo, Sarah već
godinama nije bila tako sretna.
To joj je nedostajalo: da bude sa svojom djecom, da bude dio njihovih života.
Ako ju je unutarnji glasić i nazivao licemjerkom nakon svega stoje rekla i učinila,
nije se na njega obazirala. Osjećala je da je netko treba i želi, a kad si blizu
devedesete i spreman na najdulji san to je jedino što ti je važno.
 Sarah je napravila još jedan od svojih čuvenih čajeva i sjela kako bi se dobro
istračala s dražesnom malom djevojkom koju je njezin Garry doveo da mu upozna
majku. Leonie je bila toliko mlada da mu je mogla biti kći, pa čak i unuka, no Sarah
je to progutala. Leonie je bila djevojka, a djevojke mogu roditi - a to je bio smisao
svijeta, zar ne?
Jack i Bili sjedili su Maurinoj velikoj blagovaonici. Stol je bio prepun razbacane
hrane i boca, a francuski prozori otvoreni kako bi pobijedili cigaretni dim. Jack si je
već složio nekoliko crta koje su ga trebale držati preko noći, a atmosfera je
trenutačno bila prijateljska iako puna opreza.
Garry se nije mogao bolje ponašati, na čemu mu je Maura bila zahvalna.
Činilo se da su čak i Roy i Lee opušteni.
Jack Stern budnim je okom pratio što se događa i napokon postavio veliko
pitanje.
- Onda, što će se dogoditi s mojom kokom?
Povukao je crtu odmah nakon toga, a Garry je odgovorio šaljivim tonom: -
Uzeli smo ga samo kako bismo te spriječili da povučeš svoj profit. Čak se i Jack
tome nasmijao.
- Vrlo duhovito, Garry, ali to nije odgovor na moje pitanje, ne?
Maura je osjetila ozbiljnost u njegovu glasu. To je rastrijeznilo sve ostale u
sobi. Billy Mills nezadovoljno je zatvorio oči. On je trebao razgovarati o drogama, a
Jack je svojim nestrpljenjem upravo sve zajebao.
- Što je s Vicom Joliffom? Ne bismo li prvo trebali srediti i važnije?
Garry je još uvijek imao prijateljski ton, no bilo je očito da ga cijela stvar
počinje ljutiti.
- Doista nemam pojma gdje je Vic. Želim reći da se, naravno čujem s njim, ali
mi takve stvari ne govori.
Roy je uzeo sendvič od šunke, zagrizao ga, a onda rekao: - Ti si jedna lažljiva
pička, Jack Stern.
Jack je u sekundi odskočio sa stolice vičući: - Ej, ti, stani malo. Koji ti kurac da
je pravo da mi to kažeš, Roy?
Garry je uzeo mali pištolj. Zamahnuvši njime u Jackovu smjeru veselo je rekao:
- Za početak, ovo.
Pokretom ruke Maura je svim muškarcima dala znak da sjednu na svoja
mjesta.
 - Bez djetinjastog razmetanja, dečki, molim. Samo sjednite i riješimo to
jednom zauvijek. - Duboko je uzdahnula: - Roy ima pravo, Jack. U toj si pošiljci
zajedno s Vicom, svi to znamo...
Podigla je ruku kada ju je pokušao prekinuti. Uperivši prst u njega rekla je
glasom punim jedva potisnute ljutnje: - Vic ti je nabavio tu koku, nemoj se truditi
lagati i govoriti da nije. Nemoj više nikada napraviti grešku i tretirati mene i moje
kao pizde, jasno? Pošiljka je veća od onih s kojima dopuštamo da drugi trguju.
Strogo govoreći, trebao bi nama dati dio, ali ostavimo to za sada. Pokušavamo doći
do Vica, a ostale pritužbe neko će vrijeme pričekati.
Pogledom je prešla po sobi, a onda objavila sljedeću stvar.
- Tommy Rifkind na putu je prema nama. Doletjet će iz Liverpoola na obližnju
farmu te možemo jamčiti da ćemo noćas sve otkriti. Abul će ga dovesti ravno
ovamo.
Svi, uključujući i Billyja Millsa, pozorno su motrili Jackovu reakciju. Kao što su
svi poslije primijetili, Jack je vijest primio zapanjujuće dobro. To ga je i izdalo, ali
on to nije shvatio.
Maura je nastavila istim jasnim glasom: - I Kenny Smith je dok razgovaramo
na putu ovamo. Opet se susreo s Vicom, prenio mi njegovu poruku. Možda bismo
preko njega najlakše došli do luđaka, ali prvo moramo naći Vica, a ti ćeš nam
pomoći.
Jack se nikada u životu nije osjećao tako izloženim. Znao je da pogledi svih u
sobi počivaju na njemu.
- Znaš da ne mogu to učiniti, Maura. Zurila je u njega jasnim postojanim
pogledom.
- Ja nisam jebeni doušnik. Vic mi je prijatelj i partner... Počinjala ga je hvatati
panika, čuli su to u njegovu glasu. No nitko ništa nije rekao, a tišina je bila
zaglušujuća kada je pogledom prešao oko stola.
- Ti si ubio, čovječe, ubio mojega Tonyja. Jack je bio gnjevan.
- Jebote, nisam...
Tony Dooley stariji tužno je odmahnuo glavom.
- Znao si za Tommyja, a s Vicom si bio do grla. Ti si razlog zbog kojeg je moj
sin mrtav.
Njegovi ostali sinovi kimnuli su na očeve riječi.
Billy Mills gledao je krajnje užasnut kada je shvatio što se zapravo događa u
toj sobi.
Jack je sa zgražanjem odmahnuo glavom, koka ga je puknula i poremetila mu
razmišljanje. Bio je paranoidan i uzrujan. Mnogo je govorio, a čak i dok je to činio
znao je da pokapa samoga sebe.
- Toliko o prijateljskom sastanku! Čovjek uvijek može biti siguran da će ga
Ryanovi preveslati. Vic je imao pravo, vi ste gomila bivših. Prožvakat će vas i
ispljunuti.
Garry se blago nasmijao njegovim riječima. Pogledao je po sobi. - Rekao sam
vam da je šteta prostora koji zauzima, je li tako? Želi imati svoj kolač i pojesti ga. Ili
možda koku? Mislio je da može ušetati ovamo, nagoditi se, zatim otperjati, a da u
nama neće pobuditi nikakvu sumnju. Kako li samo čovjek može biti glup?
Poznajemo tebe i poznajemo Vica. To je samo mali dio, zar ne? Vic Joliff želi ono
što je naše i neće se smiriti dok to ne dobije.
Jack je ustao pjeneći se od gnjeva.
- Kurac. Neću sjediti i to slušati.
Dao je znak svojem tjelohranitelju Jerryju Sinclairu. No Jerry je ostao na
mjestu, a Jack je tužno odmahnuo glavom.
- Sve su vas kupili, ha?
Jerry je nehajno slegnuo ramenima. Bilo je očito da ga nije bilo briga što će
biti s Jackom.
- Toliko o jebenoj lojalnosti.
- Nikada mi nisi dovoljno plaćao za lojalnost, Jack.
Svi za stolom nasmijali su se tim riječima. Jack je bio veoma uzrujan, što se
naziralo u njegovu glasu i prestrašenom izrazu koji mu se počeo spuštao na lice.
- Želiš li još jedno piće dok čekamo Tommyja, Jack?
Royev je glas bio sarkastičan ali je on svejedno kimnuo. Jack je znao da je
gotov; u sebi je znao da je to kraj. Učinio je već dovoljno toga što im je davalo
opravdanje da ga srede. Budu li razgovarali s Tommyjem i saznali otkad je tako, nije
bilo šanse da dobije milosrdni metak u glavu. Ne spasi li ga čudo, on je mrtav
čovjek. Ispio je piće u jednom gutljaju. Imao je osjećaj da će mu trebati sav alkohol
koji može dobiti. Trebat će mu nešto da ublaži bol kada ta banda krene.
Uvukao je još jednu crtu i gurnuo malo ogledalo prema Garryju koji je
odmahnuo glavom.
- Hvala ti, Jack, imam mnogo i svoga.
 Svi su se ponovno nasmijali. Osim, naravno, Jacka Sterna.
Bennyja je probudilo otvaranje vrata ćelije. Podigao je ruku da zaštiti od
zasljepljujućeg svjetla koje je sada preplavljivalo prostoriju. Vidio je kako u ćeliju
ulazi ultramoderno odjeven mladić frajerskog hoda. Vrata su se istog trenutka opet
zatvorila, a Benny je osjetio kako u njemu raste Ijutnja. On neće dijeliti ćeliju. On
sigurno neće ni s kim dijeliti tu prostoriju.
Mladić je očito bio pijan, a nedavno je sudjelovao i u tučnjavi. Benny je po
njegovu stanju zaključio da će izvući tanji kraj.
Momak je zijevnuo i pospano rekao: - Je li sve u redu, prijatelju?
Benny je zurio u njega kao da nikada u svojemu životu nije vidio drugo
ljudsko biće. Taj mu se tip obraćao kao da su prijatelji ili nešto slično. Progutao je
riječi koje su mu navrle na usta.
Momak je kliznuo niz zid i zapalio cigaretu, bučno ispuhavši dim. Špijunka se
zatvorila, a Benny je čuo kako se uz buku zatvaraju i rešetke.
- Je li sve u redu, Benny, stari moj?
Sada se u mladićevu glasu čuo smijeh, a Benny je široko razrogačio oči kada je
shvatio tko je s njim u ćeliji.
- Jonny White? Kimnuo je.
- I mislio sam da si to ti kada su me dovukli ovamo. Ali za slučaj da si tu
inkognito, nisam ti rekao ime. Koja jebena slučajnost!
Benny se prestao smiješiti.
- Slučajnost nije prava riječ. Jonny se počeo nervozno smijati.
- Nemoj, Benny, uvijek si paranoidan.
- Što ti se onda dogodilo? Jonny se nakreveljio.
- Kao i obično, previše sam govorio. Hrpa nas otišla je u noćni klub Raquel's
na momačku večer Mickeyja Harpera. Koja usrana rupa. U svakom slučaju, ja sam
otišao i okušao sreću s nekom curom čiji je brat kao odvaljen od kamena. Ostatak
je, kao što kažu, poznat.
Benny se počeo smijati. To je u potpunosti sličilo Jonnyju.
- Što te dovodi ovamo? Kao da ne znam! - rekao je Jonny. - Sve sam vidio na
telki. Jebote, cijela zemlja priča o tome.
Benny se time dičio.
 - Sve je to namješteno. Nisam s tim imao veze. Jonny se ponovno nasmiješio.
- Što? Želiš li mi reći da ti je netko ušao u kuću i gurnuo ti jebenu ljudsku
glavu u ormar?
Benny je kimnuo, a Jonny se na vrijeme sjetio s kim razgovara. Ako Benny
Ryan kaže da je to namještaljka, onda je to namještaljka. Kaže li mu Benny Ryan da
je u toj igri i njegova majka, Jonny se neće prepirati oko toga.
- Kako si netko to samo dopušta, Benny, ha?
- I ja se to pitam, Jonny. Netko me želi maknuti, u to nema sumnje.
Zijevnuo je i još se jednom smjestio na krevetu. Jonny je znao da on tu neće
spavati, to je bilo očito.
- Kako je Abul? U posljednje ga vrijeme nisam vidio.
- Dobro, znaš Abula. Jonny je kimnuo.
- Nedavno sam ga vidio i to ni manje ni više nego u Circus taverni.
- Što, Abula?
Drugi je muškarac osjetio iznenađenje u Bennyjevu glasu.
- Bio je u Circus Taverni! S kim?
Jonny je slegnuo ramenima.
- Ne znam, vidio sam ga samo na parkiralištu. Imaju jedno od onih za noćni
provod, kužiš. To je, ako mene pitaš, gomila starih radodajki ali u dobroj formi i
spremnih za provod, kužiš što hoću reći. Pretpostavio sam da je Abul došao zbog
crte cracka. - Jonny je glasno podrignuo i nastavio. - Popio sam gomilu toga, ujutro
ću se usrano osjećati.
- S kim je bio?
- Tko?
- Jebeni Abul, budalo! Tko drugi?
Jonny je osjetio ozlojeđenost koja se počela, uvlačiti u Bennyjev glas, što je u
njemu izazvalo nervozu.
- Ne znam, s nekim starim tipom.
Benny je zakolutao očima prema stropu.
- Kojim starim tipom?
Jonny je nekoliko trenutaka bio smeten.
 - Nekim, ne znam tko je. Bio je skockan. Imao je na sebi odijelo šiveno po
mjeri u vrijednosti od nekoliko somova i nov novcat, roller. Koja jebena mašina!
Benny je skočio s kreveta i zgrabivši Jonnyja za jaknu jednim snažnim
potezom podigao s poda.
- Jesi li siguran da je to bio Abul? Odgovori mi, pičko glupa. Jonny je sada
kimao kao lud.
- Jest, razgovarao sam s njim, pozdravio ga i to.
Benny ga je ponovno spustio na pod, a onda pozvonio na zvone je se nalazilo
pokraj vrata ćelije. Nitko se, kao i obično, nije želio na nj javiti. Držao je prst na
zvonu ne pomičući ga, ali ni deset minuta poslije nitko se na njega nije obazreo.
- U kurac.
Jonny ga je oprezno promatrao. Posljednje što mu je večeras trebalo bio je
podivljali Benny Ryan. Tješio se, međutim, kako će jednog dana to biti dobra priča,
a život su i tako činile dobre priče, zar ne?
Nadao se samo da će poživjeti i moći je ispričati, zato što Benny Ryan nije
izgledao kao najsretniji čovjek na svijetu. No, s druge strane, on nikada nije izgledao
sretan.
Abul je sjedio pokraj Tommyja u Cessni sa šest sjedala. Nisu uopće progovorili
do uzletišta u Rettendonu. Kada su sletjeli, gurnuo je Tommyja iz zrakoplova. On je
posrnuo i svom težinom pao na koljena.
Držeći ga za nabore na vratu Abul ga je odvukao i bezobzirno ga ubacio u
automobil koji ih je čekao. Uskočio je za njim na stražnje sjedalo i mladom Indijcu
u turbanu zapovjedio: - Vozi!
Tommy je bio propisno ljut. Otresavši prašinu s odijela bacio je pogled na
retrovizor i dva zapanjena snagatora koja su ostala na pisti i upozorio ga: - Bolje ti
je da pripaziš, mladiću. Nemoj zaboraviti da znam sve o tebi.
Abul se nasmiješio i zavalio u sjedalu.
- Opusti se, Tommy. Naravno da znaš. Nisi valjda mislio da ću te stvarno
odvesti Mauri, zar ne? Ja i ti, prijatelju, idemo posjetiti Vica.
Tommy je problijedio, ali je istog trenutka spremno krenuo u napad.
- Znaš, ti si u velikim govnima - rekao je nehajno. - Želim reći da će te tvoj
prijatelj Benny ubiti sada kada si se ovako otkrio.
Abul je slegnuo ramenima.
 - Prvo me, međutim, mora pronaći.
- A Vic će te bez razmišljanja prodati - nije se dao Tommy, pokušavajući steći
neku prednost. - Grozno je opterećen rasnom čistoćom i sličnim, jedan je od
osnivača tvrtke Inner City. A pri tome ima i dobar razlog da te mrzi, zar ne?
Abul se napola nasmiješio i odgovorio mu glasom po kojem se vidjelo da mu
ga je dosta.
- On je zapravo ljut na tebe, Tommy. Znam kako postupati s luđacima kao što
je Vic. Imam, na kraju krajeva, dosta iskustva s tim. Mogu prijeći preko njegovih
bijednih rasističkih stavova - dok god to ima poslovnog smisla. Ovo je novi svijet,
Tommy, a ja kanim biti glavni igrač. Ryanovi i njima slični odradili su svoje.
Zaboravili su jedno važno pravilo. Kod moći je osnovno znati kada je treba predati.
Ako je ne predaš, uvijek ionako dođe netko snažniji i oduzme ti je.
Tommy se nasmijao.
- Ma čuj ti njega! Jebote, pravi si Osama bin Laden iz East Hama.
Abul se nasmijao zajedno s njim.
- Nevjerojatno, zar ne, kako su svi uzimali zdravo za gotovo da ću cijeli život
hodati u Bennyjevoj sjeni? Da je jedino što znam smirivat i izvršavati njegove
zapovijedi. Kada mi se obratila silvertownska mafija sa svojom idejom bio sam više
nego spreman da je poslušam. Dok god mi je to odgovaralo. Gomila bezveznjaka!
- Ali onako ubiti Rebekku i njezina muža... kako ti se želudac nije okrenuo?
- Nakon svega što sam vidio s ludim Bennyjem ništa me ne čudi, Tommy. A
ženska je i onako bila budala. Nije mogla podnijeti napetost. Morao sam je ušutkati,
zar ne? A vrijedilo je i vidjeti kako Ryanovi bježe uplašeni.
Tommy se sjetio kako se Maura tu i tamo budila od noćne more koju je
odbijala opisati i na trenutak osjetio kajanje.
- Da, da, vrlo pametno - rekao je razdražljivo. - Otišao si, međutim, predaleko
u drugim smjerovima i kamo te to dovelo, ha? Prošlo je šest godina, a ti si i dalje
potrčko. Vic se sada vratio i traži neke odgovore, zar ne? Nemoj mi reći da ti je
oprostio grijehe jer to ne vjerujem.
Abul je odmahnuo glavom i polako izvukao ruku iz džepa.
- Naravno da nije. Vic Joliff nije tip koji oprašta. Što ćeš, to ćeš uskoro i sam
otkriti.
Tommy je osjetio oštru bol u nozi, spustio pogled i vidio da je u nju zabodena
šprica.
 - Hej, što radiš? Koji je to vrag?
Abul je umirujućim tonom rekao: - To je hors, Tommy. U najčišćem obliku.
Bit ćeš mi zahvalan na tome, dođeš li uopće sebi. Znaš što mi je rekao što smjera, a
to uopće nije lijepo. Moli Boga da ovo počne djelovati prije toga.
Tommy je s mukom pokušavao govoriti.
- Ali... nije moja zamisao. Ti, Abule. Rekao si da je prespor, da ne trebaš Vica.
Nije bila moja zamisao...
Glas ga je izdao. Imao je osjećaj da mu se auto primiče sa strana. Abul se
nagnuo prema naprijed i dao upute vozaču, a onda je naslonio Tommyja na vrata.
- Tako treba, spavaj. Tako će ti biti lakše.
Ponosio se time što je on nova vrsta zlikovca - volio je biti što je moguće
civiliziraniji čak i kada se rješavao opasnog neprijatelja.
Kad je saznao da se Vic vratio morao je stići do njega, do Tommyja. Rynovi su
ga odveli do Jacka Sterna i njegovih ljudi, mreže trgovaca i dilera koji su mu u
potaji bili odani, a dok je čekao da povuče potez uspio je naći Vica.
Abul ga je uvjerio da je ubilački napad na Sandru i napad na Vica u zatvoru
izvršen po izravnim zapovijedima Tommyja Rifkinda. Istina je, međutim, da je Abul
bio taj koji je odlučio izbaciti Vica iz njihova pokušaja preuzimanja vlasti i iskoristio
napade kako bi Ryanovima povećao nevolje. Želio je sve njih srušiti što je brže
moguće. Tako je ubio Sandru i Janine i poslao poruku u Belmarsh da se ubije Vic.
Tommy B. dobio je informaciju da Abul i njegov otac žele ubiti Lanu i Saru - Abul
ih je ubacio samo zato da sve stvarno zakuha. Tommy B. bio je prostodušan. Nije
vjerovao u ubijanje starica ni u izdavanje obitelji, na što se Abul oslonio.
Zabavljajući se pogledao je čovjeka koji je isplažena jezika zavaljen ležao pokraj
njega i kojemu je iz kuta ovješenih usana tanki trak pljuvačke curkao na rame
odijela šivenog po mjeri. Vic će ga večeras dokrajčiti, a nakon toga krenut će za
Ryanovima u svojem pokušaju preuzimanja njihova narkocarstva. Kada on obavi
prljavi posao na scenu će stupiti Abul i završiti ono što je započeo prije šest godina.
Benny je bjesnio. Morao je upozoriti Mauru i ostale na ono što Abul čini. Dio
njega još uvijek nije mogao vjerovati u to. Boljelo ga je srce kao da ga je probo nož.
Abul... jedina osoba na ovom usranom svijetu na koju se, mislio je, može osloniti.
Ali ne više. Ušljivom lažljivom spletkaru bio je cilj dočepati se svega što su Ryanovi
imali. Morao ih je obavijestiti.
Benny je pogledao svojega staroga školskoga druga Jonnyja i ozbiljno rekao: -
Istući ću te; zato viči što glasnije možeš, dobro?
 Jonny je smeteno odmahnuo glavom.
- Šališ se, zar ne?
Sliježući ramenima Benny je krenuo prema njemu. Kada je podigao mesnatu
šaku posve ozbiljno je rekao: - Bez uvrede, Jonny.
On je vrištao i prije no što je dobio prvi udarac, u potpunosti užasnut onim
što mu se spremalo.
Tony Dooley stariji primio je poziv na mobitel. Nekoliko je trenutaka slušao, a
onda rekao okupljenima: - Tommy je nestao s Abulom Haseemom. Pokušavamo ih
naći, ali našim su momcima umakli na uzletištu. Abul se ne javlja na mobitel, a za
preuzimanje je uzeo nepoznatog vozača, ne jednog od naših. Mrsko mi je to reći, ali
čini se da je s Tommyjem.
Kenny Smith tiho je rekao Mauri: - Zacijelo si nešto naslućivala?
Samrtnički blijeda lica odmahnula je glavom.
- Ne u vezi Abula. Ne, ne vjerujem. Brinula sam se o njem kad je bio dijete.
On i Benny su bili poput braće.
Jack Stern je glasno frknuo.
- Kakve to, kao Kajin i Abel? Nikada nisam vjerovao jebe crncima...
Tony Dooley stariji i njegovi sinovi upiljili su se u Jacka, a onda se sjetio gdje
je i s kim.
Maurin je glas bio oštar poput noža.
- Želiš li umrijeti, Jack?
Tony je ustao. Podnio je koliko je mogao. Njegovi su sinovi u s njim, no
pokušavali su ga smiriti, a Maura im je na tome bila zahvalna
- Ostavi, tata, on je smeće. Ne ovdje u kuhinji gospođe Ryan je vrijedan, tata.
Maura i njezina braća promatrali su dok su oni umirivali Obišavši stol Garry
je otišao u kuhinju. Vratio se s Leonie, a Jackovo je bio pravi prizor dok je zurio u
svoju nekadašnju partnericu u krevetu.
- Pokupi čaše, ljubavi, i donesi još sendviča moje majke, hoćeš? Radeći ono što
ju je zamolio, Leonie je jedva pogledala Jacka.
Nakon što je poljubila Garryja u tjeme veselo je izašla iz sobe.
Maura je znala da je djevojka uživala u svojemu malom trijumfu, ali je unatoč
svemu žalila Jacka.
 Svi su uzeli još hrane. Na kraju je Kenny Smith zijevnuvši rekao:
- Pa, osobno sam za to da prekinemo. Večeras ništa nećemo riješiti.
Maura je ustala, a Jack je, pogledavši je, ozbiljno rekao: - Gdje sam u tome ja?
Maura je duboko uzdahnula. Je li slijep? Bilo joj je drago što nije izabrala život
u utopijskom svijetu kokaina.
- Ti si, Jack, u sposobnim rukama jednog od mojih najstarijih prijatelja. Mi te
više ne trebamo, zar ne? Reći ćeš Tonyju sve što nam treba.
- Pogledala je svojega starog prijatelja i rekla: - Zar ne, Tony?
Tony Dooley se nasmiješio Mauri, a ona mu je istom mjerom uzvratila. Iza tog
smiješka stajalo je dugogodišnje prijateljstvo, čak je i on to vidio.
- Na kraju krajeva, Jack, bio si umiješan u mnoga sranja koja su se dogodila,
zar ne?
Tada je spoznao da je gotov, da nema nagodbe. Sve je bilo gotovo, njegova ga
je pohlepa dovela do uništenja.
- Ja sam, znači, sjeban, je li tako?
Garry se nasmiješio.
- Ni ja to ne bih bolje rekao, Jack.
Jack ih je gledao dok su se spremali poći. Pokušavao je uhvatiti Kennyjev
pogled, ali ga njegov stari prijatelj nije gledao. Želio je samo otići kući svojoj
kcerkici koja je bila svjetlo njegova života. Maura ga je ispratila do ulaznih vrata.
- Bi li sutra otišla nekoliko sati u park sa mnom i Aliciom? - upitao ju je.
Maura se nasmiješila.
- Zašto ne? Ali ne prerano, Kenny.
- Nazvat ću te. Kimnula je.
- Kakva noć, ha? Očekujem da će sve ubrzo završiti, ovako ili onako.
- Nadam se, Maura. Zbog svih.
Vic se smiješio kao da je poludio kada su Abul i njegov vozač ušli u štagalj
Jacka Sterna noseći između sebe Tommyja čije su ruke bile prebačene preko
njegovih ramena.
Vic je pljesnuo rukama, dok su mu oči sjale od radosti i prvoklasnih tvari.
- Uspjelo je, znači, Abule sinko? Ti si hladnokrvni tip koji ga je oteo njima
pred nosom. Ali što si mu učinio? Izgleda kao da je već mrtav.
Abul je znao da se može izvući iz toga. Nije li uvijek?
- U autu je postao malo nemiran, pokušao je pobjeći. Dao sam mu sedativ
kako bi surađivao.
Vic je podigao jedan Tommyjev kapak i prijekorno odmahnuo glavom.
- Radije bih da to nisi preuzeo na sebe, doista. Hoću reći da bih, ako se
spremam na ubijanje, volio da mi je publika budna. Inače, ništa od zabave.
Zvučao je iskreno ojađen, a Abul se još jednom začudio svojoj lošoj sreći. Od
Bennyja Ryana do Vica Joliffa - zašto je on, čini se, uvijek radio s luđacima?
Pomirljivo se nasmiješio. Što prije usmjeri Vica na Ryanove to će se prije moći
uključiti i zatražiti nagradu za sebe.
- Oprosti, ali znaš kako je. Daj zlikovcu kao što je Tommy i pola prilike...
- Oh, i dajem mu je.
Vic se odmaknuo jedan korak i gurnuo ruku u jaknu.
- Stvarno dajem. Zbog toga...
Upucao je vozača u oko. Čovjek je nečujno pao, odviše zapanjen da vikne.
Abul je pokušao pobjeći, ali Tommyjeva mu je ruka još uvije1 oko vrata, a težina
mrtvog čovjeka povlačila ga je na koljena. Oslobodio se tereta otkotrljavši se i
četveronoške krenuo prema vratima kada ga je metak pogodio u bedro. Otkotrljao
se na prljavi pod i podigao ruke.
- Čovječe, što radiš? Dogovorili smo se...
Vic je došao do njega prijazna izgleda.
- Stvarno jesmo. Obećao si mi da ću dobiti čovjeka odgovornog za smrt moje
Sandre i za ovaj ručni rad.
Uz iznenadni trzaj povukao je ovratnik košulje otkrivši plavu ogrlicu ožiljaka.
- Zar si stvarno mislio da mi možeš baciti pijesak u oči, smeće nadrkano!
- Vic, molim te, mogu objasniti...
Abul je zvučao najuvjerljivije što je mogao.
- Prekini! - zarežao je Vic. - Nisam ti ja ludi Ryanov klinac bez iskustva. Ne
vjerujem ja u prvo što mi kažu. A naročito ne obojeni. Zamisli, morao sam otići
Ćifutu da dobijem pravu verziju, ali Joe je iz stare garde. Njemu, u svakom slučaju,
vjerujem više nego tebi.
 Abul je na trenutak zatvorio oči. Njegova je greška bila što to nije riješio.
Starca je, međutim, bilo lako zastrašiti, a bio je i koristan kad se zakleo Mauri da je
Rebekku i njezina muža sredila ruska mafija. To je sakrilo njegove tragove. Da
njegova veza u Belmarshu nije zajebala, ništa se od ovoga ne bi događalo.
Rukom je kliznuo po nozi krišom je opipavajući kako bi ustanovio koliko je
pogođena. Vic je spustio pištolj.
- Ne brini, to je samo površinska rana - rekao je. - Kada dođe moj prijatelj
Mickey, on će ti je previti. Mickey uvijek sa sobom nosi pribor za prvu pomoć.
Kaže, međutim, da ga koristi samo kad sam ja u blizini.
Abul je osjetio kako ga je spopao pravi osjećaj strave.
- Što ćeš mi učiniti?
Vic se počešao po glavi.
- Još radim na tome. Mickey će mi prvo pomoći s ovim nasmiješenim
momkom. - Zamahnuo je pištoljem prema Tommyju koji je ležao na podu. Abul je
na trenutak osjetio olakšanje. Mislio je da će on dobiti metak, no činilo se da će Vic
ipak kazniti Tommyja.
- A što se tebe tiče... e, o tome želim razmisliti. Želim smisliti nešto uistinu
nezaboravno. Gledaj na to ovako, Abule. Tvoje će ime ipak biti zabilježeno u
povijesti opačine: način na koji ćeš umrijeti neće biti zaboravljen.
Još se poput papige kreštavo smijao vlastitoj domišljatosti kada su stigli
Mickey Bali i njegovi ljudi. Abulovu su nogu grubo previli, a zatim ga na silu
odvukli u prtljažnik auta dok se on borio i prosvjedovao. Posljednje što je vidio prije
no što su se zatvorila vrata prtljažnika bilo je kako Vic pljuskama pokušava
osvijestiti Tommyja. Abul je prokleo sebe što je bio tako blag i dao mu hors. Sve bi
dao da je sebi mogao olakšati izlaz.
Jonny je bio u pravom stanju, Benny ga je tukao, a on je vikao kao lud. Benny
nije nimalo popuštao te su ga tri policajca morala odvući kada su se vrata ćelije
napokon otvorila.
Zatim se Jonny počeo tući s policajcima.
Tučnjava se rasplamsala poput vatre.
U tom je metežu Benny izašao u hodnik koji je vodio iz ćelija i u nekoliko
sekundi izašao iz policijske postaje. Pet minuta poslije izvukao je dvije mlade
djevojke iz peugeota parkiranog ispred kioska s kebabom nedaleko od glavne ulice.
Odvezao se što je brže mogao pa nije stigao izabrati bolji auto. Nije mogao
vjerovati da vozi peugeot. Izgledalo je da je to bila točka na i tog uistinu usranog
dana.
Onda je ugledao mobitel i odjednom osjetio kako se stvari poboljšavaju.
Maura je ležala u krevetu i slušala kako preko stubišta dopire hrkanje njezine
majke. Zaboravila je da joj majka hrče. Kada je kao dijete spavala s njom voljela je
taj zvuk, davao joj je osjećaj sigurnosti.
Sada je udarala jastuk pokušavajući naći udoban položaj. Pitala se što se zbiva
s Tommyjem i pokušavala ne mariti za to. Abulova će izdaja teško pogoditi Bennyja.
Dobro je bilo to što je trenutačno bio sklonjen. Od toga će uistinu prolupati. Čvrsto
je stisnula oči i pokušala zaustaviti kovitlanje misli. Bližilo se jutro, morala je malo
odspavati. Čak joj ni rakija koju je popila nije davala osjećaj umora.
Pitala se kako će sutra biti na farmi Marsh, a sve kako bi skrenula misli. Već
dugo nije vidjela Kennyjevu kćer i radovala se susretu u parku.
Nije upalilo. Nije mogla spavati ni prestati zamišljati što se događa čak i dok je
ležala u vlastitom krevetu. Nikada se u životu nije osjećala tako bespomoćnom.
 DVADESET PRVO POGLAVLJE

Kenny je bio iznuren. Kada je ušao u kuću čuo je zvučni signal mobitela. Kada
je pročitao poruku, uplašio se. Znao je da u tom trenuku mora biti oprezan zato što
je bilo moguće da Vic sjedi u njegovoj kući i šalje mu poruku.
Javio se na broj s kojeg je bila poslana poruka. Laknulo mu je kada njegovu
zvonjavu nije začuo u blizini. Vic se javio istog trenutka.
- Jesi li proveo ugodnu večer s Ryanovima, Kenny?
- Što hoćeš, Vic?
Zadržao je miran glas.
- Želim razgovor u četiri oka. Ovdje imam Tommyja. Mislim da ti i ja moramo
porazgovarati o nekim stvarima.
- Kojim stvarima?
- Pa ti si posrednik, zar ne, Kenny?
- Koliko znam, jesam.
Vic se nasmijao, a Kenny je gotovo bio u stanju vidjeti njegovu ćelavu glavu pa
čak i bijele zube. Gotovo da je mogao nanjušiti Vica, tako ga je osjećao. Znao je da
Vic nešto sprema kao i to da on ni na koji način ne želi u tome sudjelovati. Nije,
međutim, imao mnogo izbora i bio je tog itekako svjestan. Kenny je uzdahnuo.
Vicov se glas promijenio kada je prijateljskim tonom rekao: - Neće biti
neprilika, obećavam.
Kenny je još jednom uzdahnuo, ovaj put još dublje.
- Što ti Tommy ima za reći?
- Ispred kuće je auto. Dođi i saznaj.
- Mrtav sam umoran, Vic, zar to ne može sačekati?
 Nasmijao se dubokim tihim smijehom.
- Budi dobar dječak, Kenny, i samo uđi u auto.
Prekinuo je vezu, a Kenny je osjetio poriv da razbije telefon. Bio je mrtav
umoran i sit svega. Kada jednom sve to završi, povući će se. Definitivno će se
povući.
Podigao je slušalicu svojega fiksnog telefona i nazvao Mauru. Morala je znati
što se događa. Nakon razgovora s njom popeo se na gornji kat i zurio u svoju
usnulu kćer. Ona mu je nakon Lanine smrti dala novi smisao u životu. Znao je da
ne bi bio toliko blizak djetetu da mu žena nije umrla. Ništa mu nije bilo draže nego
da joj sve vrijeme bude otac te je sve napore usmjerio u tom smjeru. Kada ovo
jednom završi zauvijek će se povući iz posla. Učinit će život tog djeteta što je
moguće sretnijim. Dati joj sve što je u njegovoj moći, a to ju je uključivalo njegovu
ljubav i vrijeme.
Iz tragedije uvijek izađe nešto dobro. Mnogo je puta to čuo, a sada je znao i
da je istina. Bog mu je dao drugu priliku u životu koju će zgrabiti objema rukama.
U Aliciji je napokon imao nešto važnije od novca, prestiža i ugleda i svim ju srcem
volio.
Izašao je iz kuće tiho kao što je i ušao. Njegov dan s Maurom i kćerkom morat
će pričekati. No bude li Božja volja, bit će drugih dana.
Benny se usranim autom dovezao do Abulova stana. Otključao ga je svojim
ključem, znajući da Abul još uvijek misli da je u zatvoru. Šuljao se po praznom
stanu tražeći svojega nekadašnjeg prijatelja, a zatim upalio svjetla i počeo ga
uništavati.
U ladici je našao mobitel i uključio ga. Prvo je pregledao poruke i provjerio
brojeve. Većina mu je bila poznata; pripadali su zajedničkim pajdašima. Zatim je
pretraživao kuhinju sve dok nije našao punjač i uključio mobitel koji je pronašao u
autu. Bio je neispravan. Uključio je mobitel iz ladice, a zatim uzeo fiksni telefon.
Dok se spremao izbirati broj, zaustavio se.
Da nazove Mauru ili Garryja? Odlučio je ne nazvati nijedno od njih nego
svojega oca.
Roy je sneno digao slušalicu, no sinov ga je glas razbudio.
- Koji si kurac sada učinio, Benny? Očev ga je ton povrijedio.
- Zar još nisi čuo?
- Što?
 - Pobjegao sam iz policijske postaje.
- Što si učinio? Jesi li doista toliko glup? Benny je od stresa zatvorio oči.
- Ne razumiješ, tata. Ne razumiješ što se događa...
Zurio je u telefon u ruci. Roy je prekinuo vezu. Zurio je u slušalicu i od bijesa
bio na rubu suza. Nitko nije htio čuti ono što je govorio. Znao je da je to njegova
greška, no svejedno ga je boljelo.
Na televizoru je ugledao fotografiju koja je prikazivala njega i Abula u Ascotu
s dvjema djevojkama u velikim šeširima i skupoj odjeći. Abulova je ruka bila oko
Bennyjevih ramena, a obojica su se smiješili. Zatvorio je oči kako bi izbrisao sliku i
sjećanje. Volio je Abula poput brata, bili su prijatelji od djetinjstva. Benny mu je
vjerovao više no ijednoj drugoj osobi izvan obitelji.
Toliko su dugo bili prijatelji, sve su zajedno prošli, sve. Čak i zajedno bili u
krevetu s curama; uvijek su sve dijelili. Sada kad je otkrio da je Abul bio dvostruki
igrač osjećao se odgovornim za sve što se dogodili njegovoj obitelji. Za majčinu
smrt, očev slom. Abul je znao tko je ubio Jan bez obzira je li Benny bilo blizak s
njom ili ne, ona je i dalje bila njegova Polovina roditeljskog para. Abul ga je čak
tješio zbog očeva sloma, dijelio s njim dobro i loše. Benny mu je povjerio brigu o
svojoj trudnoj djevojci.
Bilo je nemoguće povjerovati.
Sve to vrijeme njegov je najbolji prijatelj spletkario protiv njega, a on, Benny,
nikada ništa nije posumnjao. Nikada čak nije ni naslutio da nešto nije kako bi
trebalo biti.
Ubit će Abula i to polako i bolno.
Morat će shvatiti jedno, a to je da nikada ne smiješ izdati Bennya Ryana, osim
ako ti je vlastiti život posve i krajnje odvratan. Što je Abul Haseemu očito bio.
Logično je bilo zaključiti da želi umrijeti. Nitko zdravog razuma ne bi naljutio
Bennyja. U svakom slučaju nitko tko je imao bar polovinu mozga.
Sustavno je nastavio pretraživati stan. Ako je nešto i postojalo Benny će to
naći. A ako slučajno ne nađe, to zasigurno neće biti zato što nije propisno tražio.
Rastavio je čak i televizor i glazbeni uređaj.
Maura se još jednom odjenula i pijuckajući kavu sjedila s Garryjem dok je
čekala da im se javi Benny. Znala je da će na kraju to učiniti. Garry je rekao da
dođe Lee, a ona se pitala hoće li doći i Roy. Kada je razgovarala s njim zvučao je
kao da mu je sina bilo više nego dosta za cijeli život.
Shvaćala je kako se osjeća.
 Policija je poslala potjeru za Bennyjem, a čak joj je i odvjetnik na neuvijen
način rekao da ni kiša Isusova ne bi bila dovoljna da tog jebivjetra izvuče iz ovoga
što je učinio.
Maura je postavila nekoga ispred Caroline bolničke sobe za slučaj da Benny
odluči posjetiti jadnicu.
Tek je večeras shvatila koliko su mobiteli promijenili njihove živote. Prije
mnogo godina morao si čekati da s nekim stupiš u vezu, koristiti čak i govornicu te
natjerati ljude da se jave. Sada su ljudi mogli komunicirati u bilo koje doba dana i
noći ne napuštajući svoje domove i aute. Stoga su se ljudi naviknuli razgovarati kad
god požele. Ako si imao signal, mogao si razgovarati. Bilo je frustrirajuće sjediti i
čekati da im se Benny javi, štoje bilo ono što su morali učiniti.
- Pitam se kako Kenny izlazi nakraj s Vicom? Rekao je da će ondje navodno
biti Tommy.
Garry je zvučao umorno, a sama Maura osjećala se kao da bi mogla staviti
glavu na stol i spavati mjesec dana. Vidjela je odraz vlastitog umora na bratovu licu
te mu se nježno nasmiješila.
- Ako itko može uvjeriti Vica, to je Kenny. Ja želim znati što će Benny učiniti
kada otkrije za Abula.
Garry je u očaju odmahnuo glavom.
- Ne mogu u to vjerovati, a ti? No mora biti istina, inače bi Abul doveo
Tommyja ravno ovamo.
Kimnula je.
- Mislio sam da je to sve samo Tommy, a ti?
- Vjerojatno su u tome bili zajedno.
Maura je odmahnula glavom. Glas joj je bio snažniji kada je rekla: - Barem
znamo tko je ubio mladog Tonyja Dooleyja, zar ne? Vjerovao je Abulu. Bili su braća
po oružju, obojica su čuvali Ryanove.
Garry je šutio, a onda rekao: - Doživljavao sam Abula kao glas razuma. Bio je
jedina osoba koja je osim obitelji mogla izaći nakraj s Bennyjem. Bolje sam se
osjećao kada sam znao da je s njim, a ti? Činilo mi se da je, kada je mogao, držao
Bennyja podalje od nevolja, razgovarao s njim, uvjeravao ga. Jebote, i meni bi bio
dobro došao prijatelj poput Abula. Samo što čovjek više nikome ne može vjerovati,
zar ne?
Maura je odmahnula glavom.
 - Tako se čini. Nadam se da Vic neće nauditi Kennyju.
- Tko zna? Nije do sada. Toliko mu je pameti ostalo.
- da je barem sve gotovo. Garry se nasmijao.
- Mi imamo aduta, dušo, i to je razlog zbog kojeg se Vic želi naći s Kennyjem.
Dok imamo Justina i Vica držimo za jaja.
Smotao je veliki džoint.
- Vic će se nekako željeti nagoditi i mi ćemo to i učiniti. - Zapalio je džoint,
duboko povukao dim, a onda rekao: - A onda ću ga ubiti, kako mi bude odgovaralo,
naravno, njega i onog seronju od Abula.
- A što je s Tommyjem? Garry je slegnuo.
- Što s njim? On je mrtav čovjek, Maws. Ako ga se do sada nisu dočepali ni
Vic ni Abul uhvatit ćemo ga mi čim negdje pomoli glavu. Ti ne trebaš biti
uključena. Samo ga pokušaj zaboraviti.
Maura je znala da neće moći, ali Garry nije želio nikakva djevojačka
povjeravanja.
- Ovo je zasigurno jebeno duga noć, Gal.
Nasmiješio se.
- Još nije gotova, sunce je izašlo, a dan će uskoro početi za sve osim za nas. To
je igra čekanja, dušo, pa ćemo i čekati. To je jedino što i možemo.
Cashu Haseema probudio je oštar udarac u lice. Otvorio je oči i vidio je kako
se još jednom obrušava prema njemu. Pokušao je izbjeći udar; pogodio ga je u
jagodičnu kost i odmah je slomio.
Onda je shvatio tko ga napada. Bio je to Benny Ryan.
Benny mu se nacerio i još jednom podigao svoju mesnatu šaku.
- Što, jebote, radiš, Benny?
U Cashinu se glasu podjednako osjećao strah i radoznalost, na kraju krajeva
bio je najbolji prijatelj njegova brata.
- Razbijam ti jebeno lice. Jesi li ti malo tup ili što sličnog, možeš to sam
zaključiti?
Casha se podigao u sjedeći položaj i stavio ruke preko lica kako bi otklonio
daljnje udarce za koje je znao da dolaze. Benny ga je neprestano pljuskao.
- Gdje je, do vraga, Abul? I upozoravam te, bolje ti je da mi kažeš, Cash, zato
što ću, ako mi ne kažeš, ubiti tebe, a zatim i cijelu tvoju benu obitelj.
Casha se na trenutak zapitao sanja li. Benny Ryan bio je osoba koju je njegov
brat volio više od ijedne druge.
- Kako bih ja to mogao znati? Nikada mi ništa ne govori, Benny znaš to.
Gotovo je plakao od straha. Benny je vidio kako je cijelo mladićevo lice počelo
naticati, a onda ga ponovno udario.
- Zaboga, Benny, molim te! Što je ovome uzrok?
Benny je upro prst u mladićevo lice.
- Gdje ti je brat? Ovo je posljednji put da te pitam.
Casha je osjetio mučninu od straha.
- Ne znam! Kunem ti se da ne znam, Benny. Mogao bi biti gdje.
Benny je znao da govori istinu, bilo je očito da ne zna koji se vrag zbiva.
Casha je bio seronja. Da zna, progovorio bi.
- Tko bi ga znao? Reci mi s kim je blizak osim sa mnom? Vidio je da Casha
pokušava smisliti odgovor na njegovo pitanje.
- Hajde, odgovori mi. Nemam cijeli jebeni dan.
- Dezzy... pitaj jebenog Dezzyja, uvijek pričaju i zajebavaj se.
- Što, misliš vaš rođak Dezzy?
Casha je kimnuo, a Bennyju je odjednom bilo žao mladića.
- Ovo nije ništa osobno, dobro?
Mladić je kimnuo, osjetivši olakšanje što je sve gotovo.
- O čemu se, zaboga, radi, Benny? Što je ovome razlog?
Benny je pogledao mali noćni stolić pokraj kreveta i uzeo budilicu. Bila je
teška, mjedena, s rimskim brojevima. Velikom ju je snagom spustio na mladićevu
glavu, a zatim ponavljao taj pokret. Svaki je udarac bio snažniji od prethodnog.
Benny je hladno promatrao mladića. Casha je znao da umire i borio se
zapravo za svoj spas. Benny je bio zadivljen. Na kraju se Casha više nije micao, a
Benny bi se okladio da ni ne diše.
Bilo je to smišljeno kao poruka Abulu. Kada svi saznaju za mladićevu smrt
njegov će se bivši prijatelj pojaviti na svjetlu dana.
Pomnjivo je pregledao Cashine stvari i pronašao još jedan Abulov broj
mobitela. Benny ga je strpao u džep i spustio se stubama. Bio je veoma uzbuđen.
Sve će to on sam riješiti, a onda će Maura i Garry vidjeti kako je on koristan, kako
može držati stvari pod nadzorom, a kad treba i samog sebe.
Zaboravio je, međutim, na Cashino tijelo koje se velikom brzinom hladilo u
spavaćoj sobi. U Cashinoj si je kuhinji napravio kavu i prepečenac. Snažnim je
udarcem upalio mali televizor i gledao kako na vijestima govore o njemu. Činilo se
da je jadni Jonny bio uhićen kao suučesnik u njegovu bijegu. Benny će se pobrinuti
da dobije piće. Sredit će on to kada ovo napokon završi. Prebacio je program na
Trishu i uz doručak gledao ljude koji su se podvrgli DNA testovima kako bi
provjerili jesu li očevi djece koja su navodno bila njihova.
Volio je emisije u kojima se razgovaralo o raznim temama, čudio se
neugodnim položajima u koje su se ljudi dovodili, a da nikada, na primjer, nisu
promislili o životu kakav je on vodio. On je iskreno mislio da je u redu, da je
normalan. Gledao je televizijske sapunice i nije mogao shvatiti te ljude ni njihove
složene živote, no smatrao je da ga na gledanje navodi bolesni nagon.
Sjetio se zatim svojega djeteta i osjetio kako ga preplavljuje tuga. Samo da
Carol nije bila toliko jebeno radoznala, samo da nije pogledala u njegov ormar,
toliko bi se toga izbjeglo.
Bio je iznenađen koliko je gladan. Morao si je napraviti još prepečenca i kave
prije no što se i izbliza osjetio sitim. Sjetio se da nije jeo od večeri prije te je stoga
gladniji no obično. Imao je, na kraju krajeva, u svakom slučaju veoma zahtjevnu
noć. Bio je umoran i ljut, što za Bennyja Ryana nije bila dobra kombinacija. No sve
će on to riješiti, a onda će i nekoliko sati odspavati i biti kao nov, kao što je njegova
baka običavala reći.
Na brzinu se istuširao i nastavio svojim istim putem. Ovaj put uzeo Cashin
auto. Bio je to lijepi mali BMW te se osjećao mnogo bolje nego u šugavom
peugeotu. Da ga je netko tko ga poznaje vidio u njemu umro bi od nelagode.
Trebale bi mu godine da to zaboravi. Taj je mali BMW zato bio tako dobar auto da
je pomislio kako bi i on mogao uložiti u jednog.
Prepriječivši put nekom autu kada je projurio kroz ulicu Benny je na smrt
preplašio vozača. Čovjek ga je naljutio te bi ga rado zatukao da je imao vremena.
No Benny je bio čovjek s misijom i ovaj je put će prijeći preko toga.
Takvo je bilo duševno stanje Bennyja Ryana kada je krenuo u potragu za
svojim najstarijim prijateljem.
Jack Stern tiho je plakao od boli, a jedino što je čuo bio je Tony koji je
neprestano ponavljao: - Kaži mi ono što želim čuti, Jack, obećavam da će biti brzo.
 Jack je bio na rubu ludila. Ruka mu je bila slomljena, a lice gorjelo od kapljica
kiseline koje je Tony u redovitim razmacima kapao po njemu. No on neće
progovoriti. Slomili su ga i dokrajčit će ga, no otići će u smrt zadovoljan saznanjem
da ga nisu naveli da progovori. Nije se radilo odanosti, nego više o profesionalnom
ponosu. Ubio je desetke ljudi po narudžbi i uvijek prezirao one koji su blebetali,
preklinjali i do posljednjeg daha pokušavali nagoditi. Uvijek se zaklinjao da on tako
neće skončati, neće, bez obzira na to što mu učine.
- Ozbiljno mislim, Jack. Počinjem gubiti strpljenje, čovječe.
Jack je bio gotovo u bunilu od boli.
- Molim te, Tony. Nemoj više, prijatelju. Dosta je.
Pokušavao je sjesti.
Tony je kimnuo svom drugom najstarijem sinu. Winston E držao je Jackovu
zdravu ruku dok mu je njegov otac bejzbolskom palicom lomio lakat.
Jack je još jednom kriknuo, ali nitko nije mario. Što se njih tiče mogao je vikati
koliko hoće. Nitko ga neće čuti u garaži u Brixtonu, bilo je odviše buke u pozadini,
a čak i da čuje, nikoga ne bi bila briga. Bila je to takva četvrt. Pokraj njih bila je još
jedna garaža u kojoj se na glazbenoj liniji cijeli dan vrtio reggae, a to je po Jackovu
mišljenju bilo možda čak i ugodno udaranja. Sada je povraćao, a ruke su mu bile
beskorisne dok se bezuspješno pokušavao otkotrljati na bok. U cijelom ga njegovom
životu nije toliko boljelo.
Tony je opet otvorio bocu s kiselinom i podigao je iznad Jackova oka.
- Progorit ću ti oba jebena oka ne kažeš li mi ono što želim čuti, Jack. Nećeš
se izvući, čuješ li me?
Sada je urlao od ljutnje i isfrustriranosti. Tony je volio svojega najstarijeg sina
iz sveg srca, a Maura Ryan bila mu je najbolja prijateljica. Jack je morao dvostruko
platiti za ono što je Tony doživljavao kao svjesne prijevare. Sin mu je bio mrtav, a
Jack je trebao dugo i dobro promisliti prije no što je od Dooleyja, a onda i
Ryanovih, napravio neprijatelje.
- Gotov si, Jack. Možeš umrijeti brzo ili sporo, ali hoćeš, gotov si. Vic, jebote,
očekuje da progovoriš, svatko bi progovorio nakon ovoga. Nitko za to neće lošije
misliti o tebi.
Jack nije čak mogao ni pomaknuti ruke kako bi sačuvao lice ili što je još
važnije oči. Tony je ispustio malo kiseline na očnu jabučicu. Jack je instinktivno
zatvorio oči, no ona je unatoč tome progorila kapak te je sada vrištao. Onesvijestio
se, a Tony ga je zalio vjedrom hladne vode.
 - Pusti vodu i polijevaj ga.
Zapalio je jednu Benson & Hedges cigaretu i gledao kako oživljavaju Jacka. Bio
je i protiv volje začuđen. Jack je izdržao mnogo više no što je mislio da je moguće.
Oduvijek ga je doživljavao kao nasilnika.
A vidi kako čovjek može pogriješiti.
Kada je Kenny stigao u štaglju nije bilo nikoga osim Vica.
- 0 čemu se ovaj put radi? - upitao je umorno. - I neka razlog bude dobar
zato što mi treba san.
Vic ga je veselo udario po ruci.
- Stvarno ti treba. - Zagrlio je Kennyja oko ramena. - Hajdemo nešto
doručkovati, hoćemo li? Umirem od gladi.
Kenny je pogledao oko sebe.
- Gdje je Tommy Rifkind? Vic je slegnuo ramenima.
- Tko zna odgovor na to pitanje, prijatelju? Sigurno ne ja.
I dalje dosljedan sebi, Vic ti obeća sastanak, a zatim ne ispuni obećanje. Vic je
svakim danom bio sve luđi.
Kenny je nehajno rekao: - Uzgred rečeno, Benny Ryan je sinoć pobjegao.
Pomislio sam da bi možda to želio znati.
Vic se gromoglasno smijao kada su ušli u range rover.
- Prekrasno! Onaj je Abul dvolični seronja, ha? No bio mi je jako potreban u
mojem velikom planu.
Bilo je očito da je Vic lud, a i posve uništen od kokaina. Kennyju je bilo drago
što mu se nikada nije svidio.
- Kamo idemo, Vic?
- U Jackovu kuću, naravno. Čini mi se da bi bila prava šteta ne iskoristiti tako
lijep i velik prostor, zar ne? Usput rečeno, je li već mrtav?
Zvučao je kao da vodi prijateljski razgovor, a Kenny, čudeći se kako ih je Vic
po svemu sudeći sve pratio, odgovorio je istim tonom
- Tko zna, Vic? Tko, jebote, zna?
Vic se nasmiješio.
- To je to, Kenny, kućo stara, koga, jebote, briga?
 Kenny Smith pitao se što radi njegova kći. Očekivala je da je odvede u Marsh
Farm hraniti životinje. Nadao se da će u jednom trenu otići kući. Želio ju je uzeti u
krilo i voljeti je. Jedino što mu je bilo važno u životu bila je Alicia te nije želio
izgubiti svoju slobodu zbog ove gadosti koja je gutala odviše njegova vremena i
energije. Jednostavno nije bilo vrijedno toga. Ništa od toga nije.
Bilo mu je žao što to nije shvatio prije mnogo godina. Da jeste danas ne bi bio
u tim govnima.
Imao je dovoljno novca da ostatak života proživi u relativnoj udobnosti. Zašto
je, dakle, i dalje radio kao posrednik kada je mogao biti gdje god je želio umjesto u
range roveru s jebenim luđakom poput Vica?
Koliko je para, zaboga, dosta?
Dobro bi bilo razmisliti o tom pitanju, zaključio je. Sve je bolje od razmišljanja
o škripcu u kojem se nalazio. Bio je tu zbog Maure i znao je to. Ako izigravanje
dadilje psihopatu koji šmrče kokain može pridonijeti njezinoj sigurnosti, Kenny će
to učiniti i neće se žaliti. Maura je na neki način izazivala u njemu odanost, a
možda i više od toga.
- Pitaš li se ikad kako smo se našli u ovakvom životu, Vic?
Vic je žestoko slegnuo ramenima.
- Naravno da se ne pitam, Kenny. Što bismo drugo radili?
Uzdahnuo je.
- Ne znam, Vic. No valjda postoji i nešto više od ovoga.
Vic se zaustavio pokraj ceste, pogledao Kennyja i iskreno rekao:
- Kada sam upoznao Sandru činilo mi se kao da je netko upalio svjetlo koje mi
je pokazalo što mi je godinama nedostajalo. Bila je mustra u nekim stvarima, znam
to, no imao sam osjećaj kao da je moja druga polovina. Dio mene koji je nedostajao.
Ako je to ljubav, Kenny, onda sam je volio. Znam samo da se ni prije ni poslije
nisam tako osjećao. Osjećaš li ti isto za Lanu?
Kenny je dugo i duboko razmišljao prije no što je odgovorio na pitanje.
- Da. Da, osjećam. Ponekad nije bila najpametnija, ali mi je mnogo značila,
jest.
- Barem smo to imali. Nadajmo se da su obje to shvatile, ha. Na kraju.
Vic je upalio range rover. Do Jackove kuće vozili su se u tišini, oba izgubljena
u vlastitim mislima. Vic još nije rekao zašto je htio da se nađu, a Kenny je sve više
sumnjao da je to zato što se ne sjeća. Dok je vozio rastreseno je natrljao nos, a
tanka crta krvi potekla mu je niz bradu i rasprsnula se na upravljaču. Čini se da Vic
to nije primijetio.
Bližio mu se kraj. Ovisilo je samo o slučaju tko će ga prvi ščepati - koka ili
Ryanovi.
Dezzy Haseem nalazio se u dućanu u Forest Gateu kada je vidio kako kroz
vrata ulazi Benny Ryan. Pokušao je pobjeći, no Benny ga je već napao poput bolesti.
Uhvativši ga za turban odvukao je Abulova rođaka iz dućana u auto koji je čekao.
Dezzy je vrištao, ali nitko nije obraćao pozornost. Čak ni njegov otac nije
pokušao spriječiti Bennyja da ga odvede.
Pogledao je ženu i tužno rekao: - Znao sam da će na kraju doći do ovoga.
Rodila si mi kriminalca.
Dezzyna mama nije slušala što joj muž govori, bila je odviše zauzeta
istrčavanjem iz dućana u pokušaju da pomogne svom najstarijem sinu. Psovala je i
ponašala se poput manijaka, ali Benny je već odlazio. Pala je na pločnik i glasno
zaplakala preklinjući prolaznike da joj pomognu. Nisu se obazirali na nju. Nitko se
nije htio umiješati.
Njezin ju je muž uvukao unutra i zatvorio dućan. Bilo mu je dosta njegove
djece; nijedno nije ispalo onakvo kako je očekivao. Ako nisu bili s engleskim
djevojkama drogirali su se ili izlazili s prijateljima. Bio je razočaran svima njima.
Čak je i njegova kći živjela s mladićem.
Svi su mislili da on ništa ne zna, ali je znao. Znao je sve, bez obzira što
njegova žena možda misli. Bila je iz Coventryja, a on je zaključio da je to problem.
Trebao se vratiti u Indiju i naći ženu koja bi ga slušala. Njegova je majka rekla da je
preeuropska čak i tom polovinom i imala je pravo. Bio je osramoćen i ljut zbog
poniženja koje su mu djeca donijela u kuću.
Nadao se da će Benny Ryan umjesto njega isprašiti tur njegovu sinu: možda ga
to nečemu nauči.
Dezzy je sjedio u ukradenom BMW-u drhćući od straha. Benny ga je pogledao
i nasmiješio se, od čega se Dezzy osjećao gore, a ne bolje. Vidio je luđački sjaj u
Bennyjevim očima.
- Kako je Abul?
Dezzy je sada mucao od straha.
- Ne znam, ti ga viđaš više od mene!
Benny se nasmiješio i rekao kao da o nečemu mirno razgovaraju.
 Rasporit ću ga i izvaditi mu jetru. A ako mi ne kažeš ono što želim čuti,
natjerat ću te da je pojedeš.
Dezzy se onesvijestio, a Benny se još uvijek smijao kada je prošao kroz još
jedno crveno svjetlo. Dobro, danas je bio mrzovoljan. Čak je Bennyja živcirala
njegova ljutnja, što nikada prije nije, zbog čega je krivnji svaljivao na svojega
nekadašnjeg prijatelja Abula Haseema.
Benny se doista radovao što će ga ubiti.
Dezzy je dolazio k sebi, a Benny mu se prijateljski nasmiješio
- Učini mi uslugu, Dezzy. Dugo i dobro promisli gdje bih mogao naći Abula, a
onda te, stari moj, neću zauvijek srediti kao Cashu.
Dezzy se još jednom onesvijestio.
Benny se nasmijao. Stari Dezzy nikada nije bio baš hrabar, to će mu bitno
olakšati posao. Pod uvjetom da ga održi pri svijesti, naravno.
 DVADESET DRUGO POGLAVLJE

Maura je slušala majku dok je u njezinoj kuhinji razgovarala s mladim

policajcima koji su pijuckali čaj i smješkali se. Za jednoga se činilo da mu je toliko
ugodno kao da je u vlastitoj kući.
On je bio prijatelj, što je značilo da je njihov. Mauru je prilično osvojio način
kojim je sređivao stvari te je kanila reći Garryju da mu dodatno plati. Vidjelo se da
joj je majka zaljubljena u njega.
- Savršeno razumijem što hoćete reći, gospođo Ryan, a budimo iskreni, ako
itko tog mladića poznaje, onda ste to vi.
Tennant je znao tko ga plaća i bio odlučan u nakani da to dugo tako i ostane.
Sarah je uživala u toj neopravdanoj pohvali.
- On je nesumnjivo bio teško dijete, a od majčine je smrti pod velikim
pritiskom. Mislim da se to danas zove stres. Ali unatoč tome, on je drag dječak.
Tennantov partner Tom Kenning sjedio je ondje u posvemašnjem šoku. Benny
Ryan bio je jebeni luđak i to su svi znali, a Ryanovi su unatoč tome govorili o
njemu kao da je posve normalno ljudsko biće. Pretpostavljao je da se o ukusima ne
da raspravljati i pitao se što ti rade za zabavu. Vjerojatno podmeću vatru u sirotišta
ili muče mačiće. Od njih ga ništa ne bi začudilo. Čak je i staroj falila daska u glavi.
Tiho je pio svoj čaj, a dok je to radio, nešto je i naučio. Čuo je priče o
Tennantu, ali sada je dobio i dokaz za njih.
Maura Ryan se, međutim, doimala simpatičnom, što ga je iznenadilo. Dok je
gledao Tennantovu potpisanu jaknu i sjećao se njegovih priča o čestim putovanjima
za odmor i vikende, Kenning se zapitao bi li bio budala da ne iskoristi priliku i
popravi svoj položaj. Na kraju krajeva, ako su Ryanovi imali toliko mnogo ljudi i ako
su točne glasine da oni odlučuju tko će biti unaprijeđen, a tko ne, onda bi možda
morao ponovno razmisliti o tome kakvi su mu izgledi na poslu.
 Uputio je starici svoj najprivlačniji smiješak i medenim glasom rekao: - Bih li
mogao dobiti još malo tog odličnog kolača?
Ako je imalo nalik njegovoj baki ta će rečenica učiniti čuda. Sarah je poskočila
i odmah mu odrezala još jedan komad. Tennant mu je kimnuo i zatim namignuo
Mauri koja se smiješila unatoč svemu što se dogodilo.
Činilo se da imaju novog regruta. Najbolje ih je bilo unovačiti mlade zato što
bi se polakomili za dobrom lovom prije no što bi im doprlo do mozga što se traži
za taj novac.
- Ako ga vidite, vi ćete nam se, naravno, javiti, zar ne? Maura je kimnula
zajedno s majkom i nasmiješila se.
- Naravno. Zabrinuti smo za njega kao i vi.
Ona se doista brinula da ne ubije još koga, ovaj put usred bijela dana. Znala je
da je sposoban za to.
Sarah se smiješila i dok su ispraćale ta dva mlada čovjeka. Kad su otišli rekla je
zasmijuljivši se: - Ako ga vidite, vi ćete nam se javiti, zar ne? - Opet se nasmijala
izrazu zgražanja na Maurinu licu. -ne bismo! Isuse, taj će mladić morati napustiti
vražju državu da se izvini zbog ovoga, bez obzira tko stoji iza njega i pomaže mu.
Živčani slom, ma ne. Ako povjeruju u to, povjerovat će u sve.
Maura se nasmiješila.
- Mogu mu kupiti kakvo god liječničko mišljenje želi, sama si do sada trebala
shvatiti.
- Naravno da možeš, ali je li to pametno? Posve je lud, dvostruko je trknutiji
od vražjega Garryja, a to nešto znači. Neka mi Bog oprosti, moje je dijete, ali čak i
ja znam da je uvijek bio malo uvrnut.
Rekla je to iskreno i energično.
Maura je zagrlila svoju malu majku i šaljivim tonom rekla: - Mama, u ovoj
smo obitelji svi mi malo uvrnuti.
Sarah je zagrlila kćer i posve ozbiljno rekla: - Ta uvrnutost dolazi s očeve
strane. Oni su, nema sumnje, svi bili malo čudnovati. Njegova je majka, znaš, patila
od veličine. Kada ju je moj otac upoznao, rekao je: » luda kuća.«
Kimnula je glavom kako bi naglasila ono što je rekla i jako ozlojedila kada je
njezina kći samo sjela na stolicu u hodniku i nasmijala ko luda. Bio je to očajnički
zvuk, a Sarah je znala da ako je netko pod pritiskom ili stresom, kako su to časopisi
zvali, onda je to ova dražesna, izgubljena i u osnovi dobra kći.
 - Hajde, napravit ću ti čaj, iako se kupamo u njemu.
Maura je poslušno otišla za majkom, a njihova nanovo otkrivena bliskost bila
je zauvijek zapečaćena. Dok su sjedile u kuhinji Sarah je s iznenađenjem shvatila da
je nije briga hoće li se vratiti kući ili ne. Njezina ju je kći trebala te će ostati dok je
god Maura bude željela. Posljednjih se nekoliko dana zabavljala, osjećala da je
ponovno trebaju i žele. Osjećala je kako je ljubav njezine kćeri okružuje poput
ogrtača, a sve što je Sarah Ryan ikada željela bilo je da je njezina djeca vole i žele.
Carla je ležala u krevetu u Sarinoj kući na Notting Hillu i razmišljala o
svojemu životu. Od gužve s Maurom koja je nastala zbog Tommyja imala je osjećaj
kao da je izašla iz neke vrste transa. Kako je mogla učiniti ono što je učinila, nije
znala reći - iako bi, da je bila iskrena, znala da je toliko očajnički željela muškarca
da je bila spremna uzeti tuđeg. Zapravo je u svemu više uživala zato što je bio
Maurin. Potisnula je tu misao. Ona je kao i njezina teta ponekad imala selektivno
pamćenje, što je i njoj, kao i njezinoj teti, dobro poslužilo.
No ona je cijeli svoj život proživjela u Maurinoj sjeni i nitko nikada nije
pomislio da bi možda željela biti svoja. Znala je da je trebala raditi, preuzeti na neki
način nadzor nad svojim životom. Bilo je, međutim, zamamno da se netko drugi
brine o tebi, bilo je zamamno dobivati nezarađeni novac i ugled. Znati da će se,
kada saznaju kojoj obitelji pripadaš, ljudi odnositi prema tebi poput kraljice. Na neki
je način shvaćala zašto je Benny takav kakav jest. Toliko je očajnički želio biti kao
Michael, kao »dečki«, njegovi stričevi, da je to nadoknađivao pretjeranom nasilnošću.
Želio je biti poznat kao luđi od Michaela, čak i kao strasniji. No budući da zapravo
nije bio takav, stvorena je opasna mješavina.
Nije, međutim, bilo važno kako je to opravdavala samoj sebi, ono stoje učinila
bilo je krivo, posve, posve krivo. Godinama je bila kivna na Mauru, sve otkada je
navršila tridesetu. Maura joj je kupila novi auto, a Carla se još uvijek sjećala očeva
izraza lica kada mu ga je ponosno pokazala. Tada joj je odjednom sinulo da i on,
kao i njezina majka, smatra da je pizda. Janine je pogledala auto, a onda teška srca
rekla kako joj se čini da izgleda veoma skupo. Njezin otac, međutim, nije rekao
ništa, samo je otišao, što je Carlu povrijedilo, povrijedilo i ozlojedilo. Bennyju, koji je
još bio dječak, auto se međutim svidio te je želio da ga u njemu izvede kako bi se
razmetao pred prijateljima. Iskreno rečeno, ona je uživala u razmetanju.
No tada je napokon shvatila da ljudi zapravo misle da je parazit, a najgore je
bilo to što je negdje duboko u sebi znala da imaju pravo. Maura joj je sve olakšala.
Davala joj je sve što bi poželjela i to sa smiješkom i dobra srca. Ona je to uzimala,
uzimala sve što je Maura imala za dati, dok je u potaji mrzila ženu koja joj je to
davala.
Sada bi, međutim, učinila bilo što da opet bude u tetinoj milosti. Voljela bi da
može uskočiti u auto i otići do Maure znajući da će je srdačno primiti i ljubazno i s
poštovanjem postupati s njom. Carli je napokon sinulo da ju je njezina teta uvijek
prihvaćala onakvu kakva jest. Samo joj je bilo žao što to sama nije bila u stanju.
Krivila je Mauru za vlastiti osjećaj nedoraslosti, njezin uspjeh doživljavala je kao
mjerilo kada to nije bilo potrebno. To je učinila sama sebi; to nikada nije bilo
natjecanje, a i da jest, nje teta pobijedila bez muke.
Maura je bila osoba koja je svakome pomagala, i ako je to u njezinoj moći,
pokušavala usrećiti druge. S druge strane, Carla je bila ona tip osobe koja bi sve
ono što sama nije prva učinila ismijavala i omalovažavala.
U sebi je znala da je bez obitelji zapravo nitko, nitko i ništa. Bila je u biti neka
vrsta nasilnice koja je omalovažavala tuđe probleme, pa i ako su na neki način
pogađali nju. Čak joj je i očev slom na kraju išao na živce, iako je to dobro skrivala.
Učinila je ono što se od nje očekivalo, a nitko nije znao kako se doista osjećala.
Željela je da joj sin bude savršen, a nije. Sada, kada ga je trebala više nego
ikada, Joey ju je kao pravi majčin sin ignorirao. On je još dobivao novac od Maure,
no nije joj ponudio ništa. Ona je uvijek bila zadužena na banci - tako je živjela, na
to je bila naviknuta. Maura bi to sredila kao što je rješavala i sve drugo. Sada je
Carla bila posve švorc, a i čini se, nije je za to bilo briga.
Još je jednom osjetila suze. Benny nije imao vremena za nju, a ni itko drugi.
Imala je prijatelje, ali to nisu bili pravi prijatelji. Ogovarali su jedni druge i smijali se
tuđim nevoljama, pretvarajući se istodobno da su bliski poput obitelji. Uvijek su se
na veliko smijali tome kako nitko ne želi prvi otići s nekog okupljanja zato što su
znali da će čim okrenu leđa biti predmet ogovaranja. S tim je ljudima provela veći
dio života i znala da troši vrijeme. Da saznaju što se dogodilo s Maurom, pobjegli bi
od nje kao od kuge. Na kraju krajeva, Maura Ryan jest bila razlog zbog kojeg su
postali njezini prijatelji. Uživali su slušati priče o njoj, a sada se, sjećajući se nekih
stvari koje je svojim takozvanim prijateljima ispričala o svojoj teti, crvenjela od
stida.
Bila je bezobzirna i zločesta, što Maura doista nije zaslužila. Učinila je za Carlu
više no što bi učinio bilo koji njezin prijatelj. Mentaln ustroj joj je bio takav da bi
vjerojatno uživali kada bi čuli za Carlin grijeh, dok bi se pretvarali da suosjećaju s
njom.
Morala se vratiti u krilo obitelji i to ne samo zbog novca. Trebalo joj je i
prijateljsko rame na kojem se može isplakati, a cijeli njezin život Maura je bila
jedina koja joj je to nudila ne tražeći ništa zauzvrat. Otvorivši vrata iznenadila se
kada je ugledala brata. Lice joj se ozarilo od iznenađenja, a zatim se sjetila što je
učinio.
 - Koji kurac radiš tu?
Benny se progurao pokraj nje i odgurnuo je.
- Lijep pozdrav, seko. Drugi me put podsjeti da i ja tebe tako pozdravim,
dobro?
Ušao je u kuhinju, a ona ga je slijedila sve do vrta.
- Budi dobra cura i napravi mi čaj.
Zatvorio joj je vrata ostave u lice, a ona nije bila glupa da uđe unutra kad već
nije bila dobrodošla. Vratila se u kuću i napravila mu čaj. Dvije minute poslije
bijesno je uletio u kuhinju.
- Tko je bio u ostavi?
Carla je slegnula ramenima.
- Kuću su ispraznili prije no što su te zatvorili. Upotrijebi mozak, Benny, došli
su ovamo i rasturili kuću.
Kimnuo je kao da se tada sjetio što se dogodilo. Ponekad je zaboravljao važne
stvari. Zurio je u prazno, a Carla ga je s nelagodom gledala.
- Tko je ono u autu? - upitala je sjetivši se klonulog lika u nepoznatom BMW-
u ispred kuće. - Sliči mi na Dezzyja. - Njezine su se riječi probile kroz maglu u
njegovu mozgu te je bez riječi izašao iz kuće. Jurila je za njim do auta.
- Imaš li što para, Benny?
Uvukao je ruku u stražnji džep, izvadio snop novčanica koje je pokupio u
Abulovu stanu i dobacio joj ih ulazeći u auto. Kada ih je pokupila on je već otišao.
Carla se veselija vratila u kuću. Sada je barem imala nešto para.
Joeyje dolepršao niz stube u njezinu ogrtaču i veselo rekao: - 0, lova. Koliko ti
je dao?
Vidjela ga je u tom trenutku onako kako ga je vidjela njezina baka i sebe
onako kako su je vidjeli ostali: kao zavidnu, gramzljivu i nesimpatičnu pizdu. Bio je
to zbunjujući trenutak.
- Odjebi, Joey. Nasmiješio se.
- Jutros si ustala na krivu nogu? Oprosti, zaboravio sam da nemaš gdje
spavati.
Nasmiješio se ugledavši izraz povrijeđenosti na njezinu licu. Nije se, međutim,
smiješio kada mu se njezina šaka spustila na jagodičnu kost.
 Topčući i plačući popeo se stubama dok je ona vikala za njim: - I skidaj moj
jebeni ogrtač!
Na neki se način bolje osjećala nakon što ga je udarila. Ušla je u kuhinju i
izbrojila novac koji joj je Benny dao. Tek joj je tada palo na pamet da bi možda
mogla nekoga obavijestiti da joj je brat poludio.
Jack je bio krvava bezoblična masa na podu. Dooleyjevi su bilo veoma
nesmijeni. Neprestano su ga palili i mučili. Sada je buncao od boli, ali im i ništa nije
htio reći.
Tony je zapalio još jednu cigaretu. Nazvao je Mauru na mobitel i objasnio
situaciju. Mrko je slušala njegov opis Jackova stanja. Osjetila je mučninu pri pomisli
na ono kroz što je prošao, upitala je: - Što ćete s njim?
Tony se nasmiješio.
- Nastaviti, Maws. Imam injekciju adrenalina i dat ću mu minutu. To će ga,
nadajmo se, još neko vrijeme držati na životu, ali iskreno govoreći ne mislim da će
popustiti. Nisam mislio da ću ikada ovo reći, ali on je snažan stari frajer, Maws.
- Pa, reklo bi se. Obavještavaj me.
- Što se događa s Bennyjem?
Nasmijala se, ali u tom smijehu nije bilo veselja.
- Ti mi reci, Tony. Čini se da ga ne možemo naći.
- Baš ti je to trebalo, ha?
- Ko metak u čelo. Obavještavaj me, dobro?
- Hoću. Ali neće dugo izdržati.
Tony je isključio telefon i s pola uha slušao Shaggyja kako pjeva Oh, Carolina,
udarajući nogom ritam. Jack je stvarno izgledao užasno. Lice mu je gotovo nestalo,
a većina mu je kostiju bila slomljena. Ponovno se budio i nesuvislo mumljao. Tony
je promatrao svoje sinove dok su pili kavu iz McDonald'sa i pušili džoint. Bio je
ponosan na njih. Bili su dobri. Pristojni i vrijedni pazili su da njihovim ženama i
djeci ništa ne nedostaje. Što se njega tiče bili su obitelj u koju su se drugi mogli
ugledati. Pitao se što se događa s Bennyjem Ryanom i izgovorio svoje misli pred
sinovima.
Dok su dovršavali kavu i džoint raspravljali su o pravnim posljedicama. No
Jack je bio sve osim mrtav. Ponovno su ga polili i dali mu inekciju u srce.
Jack je bio budan, ali ne odveć pri svijesti. Oči su mu posve visjele. Tony je po
njemu izlio naftu te se činilo da isparine prodiru u njihova čula. Proizvodio je
strašan zvuk pa su se čak i Tonyjevi sinovi iskosa pogledali.
- Ako me razumiješ, Jack, reci što želim čuti i pobrinut ću se za brz kraj,
obećavam.
Tony je vikao Jacku u uho ili onome što je od njega ostalo.
- Kaže... jebo vas, umuknite! Pokušava mi nešto reći.
Tony se nagnuo prema naprijed i napeto slušao. Čuo je kako jasno kaže: - Jebi
se!
Tony je poskočio. Otvorivši prstom svoj srebrni Zippo, dar svojega mrtvog
sina, bacio ga je na ljudsku olupinu pred svojim nogama. Jack je planuo poput
krijesa, a Tony i njegovi sinovi gledali su kako se u agoniji izvija po podu.
- Kakav kurčev gubitak vremena, tata.
Tony je slegnuo ramenima i gledao plamteće tijelo.
- Ne posve. Naplatili smo mu za Tonyja, a to je važno, no bio je snažan i
odlučan i koliko god ga mrzim, za to mu odajem poštovanje. Nema mnogo ljudi koji
bi izdržali što i on i ne popustili.
Svi su kimnuli očevim mudrim riječima. Tony je zijevnuo.
- Bacite ga na smeće, ali ga prvo stavite u vreću. Idem kući malo odspavati.
S tim je riječima izašao iz garaže i otišao kući svojoj ucviljenoj ženi. Nazvao je
Mauru i rekao joj što je na stvari. To mu nije bilo ni malo drago. Postajao je prestar
za sva ta gangsterska sranja. Postojalo je doba kada je uživao u kažnjavanju no ono
je prošlo, a došlo je vrijeme da uzde preda dečkima. Današnji mu je dan to i
potvrdio.
Dvaput je povratio prije no što je došao kući, a morao se i zaustaviti da
isprazni crijeva. Ali znao je da će ga miris izgorenog mesa progoniti danima.
Kenny i Vic pili su kavu u Jackovoj savršeno opremljenoj kuhinji.
- Pitam se tko će dobiti ovu kućicu, ha?
Vic je povukao još jednu crtu čim je to izgovorio.
- Znaš što, Vic, trebao bi se ostaviti toga. Loše ti čini, a kad smo kod toga, i
meni - rekao mu je Kenny.
Vic se nasmijao.
- Kladim se da si već uskočio u Maurine gaćice, Kenny, kućo stara. Je li dobra?
 Nasmijao se Kennyjevu mrkom izrazu.
- Samo se šalim, ali nekad davno bio si zagrijan za nju. Samo sam se pitao
pripremaš li se možda ti, sada kada je zlatni dečko zaribao, zauzeti, da tako kažem,
njegovo mjesto?
Dok je govorio imao je lascivan izraz lica te se Kenny unatoč svemu poželio
nasmijati. Vic je uvijek bio Vic.
- Kako se sve ovo dogodilo? Moja Sandra, tvoja mala Lana. Koji je gad iza tog
bjesomučnog napada?
Kenny nije odgovorio.
- Da ti kažem o čemu se radilo, Ken? Pa onda možeš odjebati i sve ispričati
Ryanovima i vratiti mi koku, brata da i ne spominjem.
Kenny je kimnuo jedva se usuđujući disati.
Vic se nasmiješio na svoj zloban način, način koji je plašio sve uključujući i
njegovu majku.
- Da ne bi! Reci svojoj Mauri da ću pregovarati samo s njom.
Kenny je odmahnuo glavom.
- Ryanovi to neće progutati...
Vic ga je prekinuo.
- Odjebi, Kenny! A i oni se mogu jebati. Ako žele saznati, to je ono što moraju
učiniti. U sljedeća dvadeset četiri sata dat ću im vrijeme i mjesto, dobro?
Nakon toga nije više bilo mnogo toga za reći. Vic je već potezao drugu crtu, a
Kenny je znao da dok je zaokupljen time neće nikoga poslušati.
- Uzeli su mi brata... to mogu progutati, riječ je o poslu. Ali lijepo ih upozori
da ću se stvarno početi osvećivati ako tom ružnom gadu budu dotaknuli i dlaku na
glavi. No reci im da me sada zanima koka ili još više, Jackova koka. Ja i on smo bili
partneri, a tamo je dosta para.
Kenny je kimnuo.
- To će shvatiti. Budi pošten, oni nisu nikoga preveslali, zar ne?
- Ne, još nisu. Iako bi ti Tommy, pretpostavljam, ispričao drugu priču.
- Gdje Je Tommy?
Vic se lagano udario po nosu i namignuo.
 - Ostavi to. Uskoro ćeš čuti. Možda ću čak i Bennyja Ryana maknuti s
naslovnica.
Kenny je opet osjetio malodušnost.
Radon »Coco« Chatmore bio je iznenađen i nemalo preplašen kada je na
vratima ugledao Bennyja. Strah je bio pojačan činjenicom što je Benny držao
Dezzyja Haseema za turban, veoma premlaćenog i očito onesviještenog Dezzyja
Haseema. Benny je bacio momka na Radona koji se pod težinom svojega prijatelja i
poslovnog partnera srušio na pod.
- Bok, pizdo. Jesi li nedavno izdao još kojeg prijatelja? Radon je pokušavao
ustati kada ga je Benny snažno udario nogom u trbuh.
- Ti i ja moramo malo popričati, Coco, a pogodi što? - Nasmiješio se. -
Nemam super ljepila.
Benny je vidio da je čovjeku laknulo, a onda je, izvadivši nešto iz kaputa,
zadovoljno rekao: - No vidi što sam našao u Cashinu autu. Podigao je industrijsku
spajalicu.
- Jedino je pitanje hoću li ti zaklamati oči da budu otvorene ili zatvorene? Što
misliš?
Ozbiljno je tražio Radonovo mišljenje kao da mu je odgovor najvažnija stvar
na svijetu. Dezzy je stenjao. Radon je tek tada primijetio da su mu kapci bili
zaklamani tako da su oči bile otvorene; očne su se jabučice osušile i izgledale bolno.
- Što ti je, Benny? Prijatelji smo, je li tako?
Benny se još jednom nasmiješio, njegovo se lijepo lice ozarilo od osjećaja
prijateljstva pomiješanog sa smrtonosnom dozom psihotične zlobe.
- Ne više, Radone. Ne više, dvolični drkadžijo. Ti si za mene smeće, govno na
mojim cipelama, pa ćeš umrijeti u strašnim bolovima, a posljednje što ćeš vidjeti bit
ću ja koji ću ti klamericom zatvoriti oči.
Opet se smijao.
Radon je vidio da se Dezzy opet meškolji. Ječao je, a Benny se brzo sagnuo i
zabio mu spajalicu u čelo.
- Praktična alatka, zar ne? Jedva čekam da počnemo, a ti?
Benny je natjerao Radona da odvuče Dezzyja kroz dnevni boravak. Kada je
ugledao Radonovu trenutačnu djevojku Shamillu kako ondje sjedi zadovoljno je
rekao: - Bok, Sham, kako si, dušo?
Zurila je u Radona dok je uvlačio pretučenog i zaklamanog Dezzyja u sobu, a
onda rekla: - Baš sam se spremala otići. Benny je prijekorno zapucketao jezikom.
- Ma nemoj? Imaš dogovor?
Kimnula je dok joj se na licu vidjelo olakšanje.
Nagnuo se prema naprijed i zaurlao joj u lice: - Nikamo ti ne ideš, kurvetino.
Napravi mi sendvič i mnogo čaja. Jakog i slatkog baš onakvog kakvog volim.
Shamilla je briznula u plač, a on ju je odvukao do kuhinje držeći je za njezinu
malu majicu na kojoj je preko prsiju stajao natpis Hard Bird. (hard bird, opasni
komad, cura) Još joj se jednom nasmiješio.
- A sada me nemoj oneraspoložiti, Sham, jer ćeš zažaliti. Napravi čaj i nemoj
me ni pokušati uzrujati jer će te biti po cijelom stanu, dobro?
Kimnula je.
- Dobra cura. Znaš da je to pametno.
Čula ga je kako zviždi dok je vezao Radona za stolicu i napravila čaj što je
brže mogla. Spremala se nevolja, a ona nije željela biti njezin dio. Apsolutno nikakav
dio. No imala je osjećaj da je na neko vrijeme zapela, otvorila je hladnjak i počela
praviti sendviče koje je Benny tražio. Bude li htio da pleše gola po sobi, učinit će to,
što ionako neće biti prvi put da to i traži od nje.
Ušla je u dnevnu sobu s čajem točno na vrijeme da vidi kako Benny spajalicom
zatvara Radonovo lijevo oko. Zbog njegova je vriska od boli i straha ispustila šalicu
čaja na pod pri čemu je opekla noge. To je srećom, nasmijalo Bennyja. Uzevši
posudu kipuće vode iz kuhinje prolio ju je po Radonovu licu.
Kada je začula njegove vriskove i vidjela kako pokušava prekinuti svoje okove
Shamilla je osjetila slabost. Svi su znali da je Benny lud, ali vidjeti ga na djelu bilo je
svejedno šokantno.
Radon joj je pričao o Bennyju, a ona je slušala, smijala se impresionirana
povezanošću svojega dečka s čuvenim luđakom. Vidjet na djelu, međutim, nije joj se
više činio ni zabavnim ni pametnim. Posebno zato što je znala da će bez
razmišljanja usmjeriti svoje nasilništvo prema njoj da dobije ono što bude htio.
Jedino što je ona željela bilo je da se vrati u majčinu kuću, da u dnevnom
boravku gleda Emmerdale. Požurila se napraviti još čaja. Ni sekunde više nije mogla
gledati svojega pečenog dečka.
Benny je spajalicom grubo zatvorio i Radonovo drugo oko i kao da je
zapanjujuće lako ne obazirati se na njegovo moljenje i zaklinjanje. Završio je posao i
povukao kožnu barsku stolicu. Sjeo je na njega i ozbiljno rekao: - A sada mi ispričaj
sve o Abulu, tebi i kurčevom Vicu Joliffi koji neće još dugo.
Radonova su se groteskna glava i ramena tresla od šoka. Drhtanje je uskoro
zahvatilo cijelo tijelo, a Benny je pijuckao čaj i jeo sendviče gledajući dvojbu svojega
staroga prijatelja. Napokon je pozvao Shamillu i pohvalio je za hranu.
- Dobar zalogaj, Shamilla, ono se tvoji mama i tata bave ugostiteljstvom, zar
ne? Još uvijek imaju onaj zgodni mali kafić u Keslingtonu?
Kimnula je dok joj je pogled počivao na jadnom Radonu. Benny je volio, tu
potpunu moć nad drugim ljudskim bićem. Volio je izazivati takav strah, osjećaj koji
je bio toliko oštar da ga se gotovo moglo osjetiti u sobi. Gotovo da ga je mogao
dotaknuti u očima te djevojke.
- Jesi li u posljednje vrijeme vidjela Abula?
Odmahnula je glavom.
- Ali sinoć je nazvao. Rekao je da u Jackovu starom štaglju dostavlja Vicu
paket. Ne znam što je tim mislio, samo sam prenijela poruku.
Razmišljala je ne bi li pronašla još informacija, a Benny joj se smiješio
gledajući je kako mu očajnički pokušava reći ono što je želio čuti.
- Gdje Radon drži oružje, dušo?
- U spavaćoj sobi, u stražnjem dijelu ormara. Na dnu ima lažnu ploču...
- Umukni, glupa kučko!
Radonov je glas bio visok zbog boli. Benny ga je snažno pljusnuo pri čemu je
opečena koža ostala na njegovoj ruci. Shamilla je osjetila mučninu kada je vidjela da
je Benny briše o Radonovu mokru košulju.
- Hajdemo u spavaću sobu, Shamilla.
Revno je otišla za njim. Ako se želi pojebati, pojebat će ga kao što ga nitko
nije pojebao u životu. Što god Benny Ryan bude želio, ona će mu dati. Sada se
radilo o spašavanju njezina života, a ona je bila odlučna u nakani da to i učini.
Morala je mnogo toga učiniti, mnogo ljudi susresti, a to što je bila dovoljno glupa
da se spetlja s Cocom Chatmoreom nije trebalo značiti da joj je život gotov.
Barem se nadala da je to i ovako točno.
 DVADESET TREĆE POGLAVLJE

On će odrediti vrijeme i mjesto. Znaš Vica, mora sve držati u pripravnosti. Biti
jebeno velika faca.
Nakon što je ostavio Vica, Kenny je odmah otišao obavijestiti Mauru. Doimala
se umornom i iscrpljenom.
- Da budem iskrena, Vic je trenutačno moj najmanji problem. Benny je kao i
obično po cijelom Londonu ostavio trag razaranja, a mi nigdje ne možemo naći tu
svinju.
Kennyja to zapravo nije zanimalo. Što se njega tiče, Benny je ludi Benny.
Lokalni luđak.
- Vic želi sastanak, Maws. Tražio je samo tebe, ali ja sam mu rekao da nema
šanse. Složio se da ja budem prisutan i rekao da će ti onda reći sve što želiš znati.
Kimnula je, pomirivši se s tom mogućnošću.
- U zamjenu, pretpostavljam, za njegova brata i koku?
Ken ju je pogledao u oči i rekao: - Njegov je brat dio toga, ali koka je
vjerojatno važnija. Razumije, međutim, zašto ste mu uzeli brata. Dok god se s
Justinom dobro postupa, to će progutati. Imam dojam da brat baš i ne zna što radi
pa pretpostavljam da od njega niste ništa izvukli.
- Točno pretpostavljaš. Nije mu ugodno, ali nije u pravoj opasnosti.
Kenny je uzdahnuo.
- Nije, znači, mrtav?
Maura se lagano nasmiješila.
- Recimo da, koliko ja znam, nije.
Znao je da je na izmaku snaga te joj je uputio pitanje koje je već neko vrijeme
želio postaviti, ali nikada nije imao muda da to i učini.
- Što ćeš učiniti ako je Tommy mrtav?
Slegnula je ramenima.
- Da budem iskrena, to bi vjerojatno razriješilo dvojbu. Izdao je moju obitelj i
oni ga žele ubiti.
Intenzivno ju je promatrao tražeći bilo kakav znak onoga što je osjećala; bila
je, kao i obično, zatvorena knjiga.
- A Benny?
Opet je slegnula ramenima.
- Da budem iskrena, mogla bih ga ubiti. Sita sam ga i umorna od njega. No
moram preuzeti dio odgovornosti. Već godinama znam da nije posve svoj i nisam
smjela dopustiti da dođe u fazu u kojoj jest. Ali jesam te sada moramo pokušati
smanjiti štetu.
Kenny ju je želio obujmiti i zagrliti, ali nije bio tako hrabar. S Maurom si
čekao dok ona ne povuče potez, a on je skrušeno prihvaćao činjenicu da nije baš
najzgodniji frajer na zemlji. Čak je i njegova vlastita majka priznavala da nije baš
ono o čemu djevojke sanjaju.
- Kako je dijete?
Sada se nasmiješio, stoje ublažilo njegovo lice s ožiljcima.
- Vraški je zgodna. Da je barem sve ovo gotovo. Kada završi, a pod uvjetom da
još budemo živi, to ću učiniti. Prestati. Izaći iz svega. Prestar sam za sva ova sranja.
Zurila je u njega svojim jasnim očima, a zatim zapalila cigaretu. Gledao je kako
je uvukla dim duboko u pluća, a onda ga snažno ispuhala.
- Ta je djevojčica tvoje postignuće, Kenny. Za razliku od mene, ti imaš nekoga
za koga se brineš, nekoga tko te treba. I zbog toga ti se vrti u glavi od sreće. Da je
meni barem tako, Kenny. Običan život, e to bi mi sada odgovaralo. Benny u
zatvoru, oprosti mi Bože što to kažem, vlastita kuća i miran život.
Nasmijao se.
- Ne previše miran. I u nama je valjda ostalo nešto života? Nasmiješila se.
- Shvaćaš li da ćeš zahvaljujući Aliciji godinama biti mlad? Uvijek ćeš znati
koje su pjesme najpopularnije, što je, a što nije moderno. Gledat ćeš emisije za koje
nisi nikad ni pomislio da ćeš gledati. Održat će te mladim u mislima i srcu. Vidjet
ćeš kako postaje osoba kakva treba biti, a ti ćeš se moći opustiti, voljeti je i biti
ponosan na nju. Imaš li ti predodžbu koliko si, jebote, sretan?
Glas joj je bio očajan u njezinoj osamljenosti, lice za promjenu otvoreno, a on
je na njemu vidio žudnju za onim što je on imao. Za onim što je većina žena i
muškaraca uzimala zdravo za gotovo.
- Protraćila sam cijeli svoj život - bolno je priznala Maura. - Pokušavala sam
pomoći Carli, a ona mi je odgovorila izdajom. Benny je lud, kamo god krenuo iza
njega ostaje trag smrti i uništenja. Je li to rezultat svih mojih napora? Sve je krivo,
Kenny. Sve je otišlo krivim putem. Čak me i Marge izbjegava poput kuge zato što je
usrana od straha da se ne zaplete u Vicovu osvetu. Ali opet dolazimo do djece, zar
ne? Boji se za njih, ne za sebe, a to se događa i tebi i bit će dobro uspije li te to
izvući iz ovog ludila koje pogrešno nazivamo životom.
Kennyju je bilo žao Maure. Znao je da ima pravo, da je svaka riječ koju je
izgovorila ne samo rečena iz srca nego i da je istinita. Tako istinita. Tada ju je
nježno zagrlio kao prijatelj, a ona mu je uzvratila.
- To će uskoro biti gotovo, Maura, a onda prekini s tim, curo.
On i njemu slični su kao i siromašni, uvijek u blizini. E pa neka neko drugi
izlazi nakraj s ludilom koje izazivaju.
Maura se privila uz njega kao da se utapa, a tako se uistinu i osjećala. Bila je
uhvaćena u nešto što nije razumjela i nije znala kako će iz toga izvući sebe i svoju
obitelj.
- Imam osjećaj kao da će mi se mozak rasprsnuti od brige. Benny je poludio.
Ne budemo li oprezni, sve će nas uništiti. Prešao je granicu, s njim se više ne može
razgovarati. Dovoljno mi je to što se nije ni javio. Vjerojatno misli da sve može sam
popraviti. A to je moja greška! Stalno sam ga izvlačila iz nevolja, a sada sam svima
dovela na vrat nevolju iz koje bi se čak i Bili Gates teško izvukao sa svojom lovom.
Kenny je osjećao njezin parfem. Bila je tako mekana te ju je još jednom čvrsto
zagrlio, uživajući u dodiru i, morao je priznati, u tome što je vidio ranjivu. Želio ju
je poljubiti, okusiti. Vidjeti kakva je kada nije šefica. Pogledala ga je, a on je bio
siguran da osjeća isto. No to je mogla biti i pusta želja. Lana ga je voljela na svoj
način. Njegova joj ružna gubica nikada nije smetala, vidjela je iza nje muškarca.
Nadao se da i Maura može vidjeti tako daleko.
- Što se tu zbiva? Je li se to vi u potaji ljubakate ili što?
Garryjev je glas bio srdačan ali zbunjen, a oni su se, brzo skočivši odvojili
jedno od drugoga.
- Ne budi glup, Garry, i prestani se šuljati.
 Osjetio je ljutnju u sestrinu glasu i znao da je ljuta zbog nelagode.
- O-ho-ho, osjetljivi smo. Gdje je majka?
- Kao i obično na jednoj od svojih maratonskih kupovnih ekspedicija. Osjeća
poriv da redovito hrani pet tisuća ljudi, znaš to.
Garry se nasmiješio.
- Čovjek joj mora priznati da dobro kuha.
Maura je uzdahnula. U ovom trenutku njezina je braća i njihovi trbusi nisu ni
najmanje zanimali. I na posljednju bi večeru otišli samo radi hrane. Bilo je to jedino
o čemu su mislili osim ubijanja, sakaćenja i dilanja.
- Ostani, onda, na večeri, Gal. Samo daj.
- Ti si bijedna kučka, Maura, znaš li ti to?
- Čula sam. Usput rečeno, Vic će se javiti u sljedeća dvadeset četiri sata.
Garry je probavio tu informaciju, a onda se ponovno nasmiješio.
- Hoćemo li ga ubiti ili što?
Maura je rukama prošla kroz kosu i razdražljivim tonom rekla: - Pričekajmo
što će reći. Mislim da i ti i ja znamo da iza svega ovoga postoji neka priča, a ja bih
je rado čula.
-I ja.
Garry je u potpunosti ignorirao Kennyja. Sada ga je dugo gledao, a onda
rekao: - Da. I mislio sam.
Riječi su bile nabijene prijetnjom.
- Što bi to trebalo značiti, Garry?
Kenny je zvučao ozlojeđeno baš kao što se i osjećao.
- Što god ti misliš da bi.
Atmosfera između njih bila je gadna i ispunjena prijetećim nasiljem. Kennyju
je bilo dosta.
- Slušaj, Garry Ryane, ne plašiš me, a nikada i nisi. Trenutačno me trebaš
mnogo više nego ja tebe, ne zaboravi to.
Garry je istog trenutka skočio u obranu svojeg dostojanstva.
- Znaš li, jebote, s kim razgovaraš? Misliš da možeš upasti ovamo i ugurati
svoj jebeni kljun u posao moje obitelji, ha? Misliš da si poseban. E pa, prijatelju,
nisi...
Maura je šakama snažno udarila o stol ispred sebe i povikala: - Zaboga!
Moram li podnositi ova sranja svaki put kada imamo neku vrstu problema? E pa,
dobro me slušajte, momci. Mene ne plašite, nikada niste i nikada nećete. Imala sam
posla s najboljima i nitko me nije prepao.
Dva su je muškarca pogledala, a onda je Kenny, pogledavši Garryja u oči,
ozbiljno rekao: - Ni mene nijedan nije prestrašio.
Garry je jezikom prešao preko usana i nasmijavši se rekao: - Ma daj, čak ni
tvoj stari prijatelj Vic Joliff?
- Posebno ne Vic.
Izašao je iz sobe, a Maura je, gledajući ga, imala osjećaj neposrednog gubitka.
Kenny je bio jedina normalna osoba u njezinoj blizini te se nakon njegova odlaska
osjetila utučenom.
- Zašto to radiš, Gal? Zašto uvijek sve otežaš?
Vidjela je zbunjenost u njegovim očima, znala da on ni na koji način ne može
shvatiti u čemu je pogriješio. Mislio je da je ona ta koja griješi, koja skreće s puta.
- Pokušavao nam je pomoći. Kenny je jedan od dobrih tipova a ti se ušetaš i
kao i obično svojom drskošću i krivim načinom sve zajebeš. Nikada nisam srela
nikoga tko svojim ispadima uspije sve zajebati kao ti.
- I ja sam pokušavao pomoći, Maura. I ja želim da se ovo riješi jednako koliko
i ti! - On je sada urlao, vikao na nju divljeg pogleda, a pljuvačka je letjela u svim
smjerovima.
- Ti to nazivaš pomaganjem?
Ona je sada vikala na njega. Njoj je prekipjelo te ga više nije pokušavala
urazumiti. Nije vrijedilo. Garry nije nikad nikoga slušao. No bila je odlučna u nakani
da ovaj put posluša nju.
- Ne bi uspio ni da u praznom kinu pokušavaš zauzeti mjesto. Izazivaš više
nevolja nego što ih možeš spriječiti. Ti i Benny ste jebeni luđaci, Garry. Zbog mene
sve funkcionira. Zbog mene! Ljudi žele poslove sa mnom zato što sam oprezna,
razumna i zato što ne želim svakome skinuti jebenu glavu! Osim, naravno, tvoje i
Bennyjeve. To bih mogla raditi svakog dana jer me svojim ponašanjem toliko
izluđujete. Dosta mi te je, čuje me? Dosta mi vas je! Ti, dakle, sredi stvari, Gal.
Hajde, ubij sve, a mene pusti na miru. Dosta mi je. Napokon mi je dosta.
Gledao ju je kako ondje stoji. Bila je crvena u licu od gnjeva, a on je duboko u
sebi znao da je ono što govori u potpunosti opravdano.
- Ne znam za koji se kurac trudim, Maura - promumljao nesposoban da je
pogleda u oči.
- Ti ne znaš zašto se trudiš? E pa pridruži mi se.
Shamilla je plakala, a Benny je više nije mogao slušati.
- Jebote, Sham, umukni. Kako se ponašaš pomislio bi čovjek da tebe muče.
Osjetila je razdraženost u njegovu glasu i pokušala zaustaviti suze.
- Hajde, donesi kuhinjsku krpu iz zamrzivača.
Otrčala je izvršiti njegovu zapovijed. Kada ju je donijela Dezzyjevo je lice bilo
zaklamano na još nekoliko mjesta. Izgledao je groteskno, bila je sretna što je još
uvijek u nesvijesti. Bennyju je kuhinjska krpa trebala da smanji oteklinu. Nestrpljivo
je lupkao nogom čekajući da njegova žrtva dođe k sebi kako bi produljio igru.
- Misliš li da je Dezzy u komi?
Od srca se nasmijao vlastitoj šali.
Shamilla je ponovno povukla svoju malu majicu. Bio je to kratki top te je bila
svjesna kako izgleda preko njezinih velikih grudi.
Benny ju je vidio i nasmiješio se.
- Neću te dodirnuti njegovim kurcem, dušo. Ja pazim što diram. Nikada nisam
volio svinje. Čudno je to, zar ne? No pojebao sam nekoliko starih gabora. Ti si
dovoljno sigurna pa prestani brinuti, nisam toliko očajan.
Čak je i u svojem bijednom stanju nejasno bila svjesna njegove uvrede. Benny
je bio svjesniji toga nego ona, a vidjevši njezin povrijeđeni izraz samo se još više
nasmiješio.
- Iskorištavat će te cijeli život, Sham, uvijek iskorištavaju ljude poput tebe. Ti
si rođena žrtva, dušo, pa ćeš u grob otiđi poprilično izjebana, iskorištena,
ostavljajući iza sebe trag djece i prekršenih obećanja, što će biti jedine stvari koje će
dokazivati da si postojala.
Gledao je kako plače. Uništio ju je svojim riječima i uživao u svakoj sekundi.
Prešao je pogledom po sobi i krvoproliću koje je prouzročio, još jednom osjetio
vlastitu moć, uživajući u tome što je on uzročnik tolikog straha i pustošenja.
U tome je bio dobar. To ga je činilo onim što jest. Benny Ryan, luđak.
Pomahnitali bolesnik. Volio je različite epitete koje je tijekom godina sakupio. Na
trenutak se zapitao gdje bi mogla biti Carol, a zatim ju je izbacio iz misli. Kada ovi
budu gotovi imat će dosta vremena da sredi nju.
Zabuljio se u spajalicu koja mu je bila u ruci i još se jednom nacerio. Zaklamat
će on nju jednom zauvijek. Kada završi s njom nitko je neće htjeti ni štapom
dotaknuti. Ona je bila uzrok njegovih problema, sada je to uviđao. Njegov je život
prije no što ju je upoznao i zaljubio se u nju išao svojim tijekom. Zbog nje je,
međutim, promijenio taj tijek i tada je sve otišlo po zlu. Tada je sve drastično otišlo
po zlu.
Kada sve riješi opet će se vratiti na pravi put. Onda će ga Maura i Garry
vidjeti u pravom svjetlu, shvatiti da je nužan u poslu. Znat će da je zajebao, ali i da
može sve riješiti. U sebi je bio u redu. U sebi je bio lukav čovjek koji je mogao
prevladati svaki problem koji mu se pojavi na putu. U to je bio siguran jednako kao
i u to da se zove Benny Ryan. Natjerat će Mauru i Garryja da ga vide u pravom
svjetlu. Da ga vide onako kao stoje on vidio samog sebe i kao što su ga vidjeli drugi.
On će, kada za to dođe vrijeme, biti prikladan nasljednik. On će se brinuti o njima.
0 svojem ocu, svojoj obitelji, pa čak i o onoj pizdi od njegove sestre. Izbit će on
pederluk iz onog njezinog sina, jebenog čudaka. Joeyja su trebali davno srediti. Kada
Benny postane glavni, on će se za to pobrinuti.
Pjevušio je dok je odvezivao Radona i vukao ga u kupaonicu. Njegov je dnevni
posao tek počinjao, a on je bio čovjek sa zadatkom. Doći će on do istine, a onda će
otići Mauri i Garryju poput junačkog osvajača. Ta ga je misao beskrajno razvedrila.
Kada je Radon shvatio što je sljedeći korak Bennyjeva lude nakane još se
jednom pokušao boriti.
Benny je uzdahnuo.
Palo mu je na pamet kako je biti glavni ponekad iritantno, pa se njegovo
divljenje prema teti udesetorostručilo.
Biti glavna faca nije bilo tako jednostavno kako mu se isprva činilo.
Garry i njegova majka sjedili su u kuhinji dok im je Maura kuhala čaj. Kad je
nalijevala vodu u čajnik palo joj je na pamet kako je Sarah tijekom života zacijelo
zalila desetke tisuća vrećica. Sada je Maura krenula njezinim stopama kao čajna
kraljica South Enda. Znala je da stari, no to je začudo shvaćala.
- Roy će doći za koju minutu, izvadi još jednu šalicu, Maws. Zaškripala je
zubima, izvadila još jednu šalicu, sve to vrijeme moleći da telefon zazvoni kako bi
im Vic mogao reći vrijeme i mjesto sastanka. Kada se nađu, sve će biti gotovo, moći
će nastaviti sa svojim životima, pod uvjetom da još budu živi, naravno. Vic nije bio
čovjek kojem je trebalo vjerovati. Ona i Garry slagali su se barem u tome.
Začula je Royev glas dok je nalijevala čaj.
 - Ubio je Cashu i nestao s Dezzyjem. Zamisli, oteo ga je usred bijela dana.
Pred njegovom majkom i pola jebene Ulice Green. To će ga stajati glave, jamčim za
to.
Maura je čula kako njezina majka prijekorno pucketa jezikom. Zaboravila je
koliko taj zvuk može biti iritantan.
- Isuse, taj je momak posve skrenuo.
- Reci nam nešto što ne znamo, mama.
Garry je od nje uzeo krcati pladanj i nimalo nježno spustio na stol.
- Svima je jasno da mu više ne možemo pomoći, zar ne? Svi ćemo morati
nestati. U Španjolsku, bilo gdje.
- Dobro zvuči to bilo gdje. Dva metra pod zemljom zvuči još bolje. Sit sam ga.
Royev je glas bio tih. Nitko mu nije odgovorio.
- Dolazim do faze u kojoj ga mrzim. Posve mrzim vlastitog sina. A što više
slušam o njemu, to je taj osjećaj snažniji. - Zapalio je cigaretu iz Maurine kutije i
grlenim glasom rekao: - Kladim se da je već ubio Dezzya. Jebote, kladim se u jedan
naprema deset da je već uništio kurčevog jarca.
Dok je Sarah to slušala osjetila je kako joj je zalupalo srce. Obitelj se pred
njom raspadala. U sobi je osjećala strah, znala je da je Roy izvan sebe od brige za
sina, a da su Maura i Garry zabrinuti zbog Vica Joliffa. Vica kojeg je uvijek voljela i
koji je došao u njezinu kuću samo zato da ih prestraši. Bilo joj je tako drago što ga
vidi, tako drago što je se sjeća. A on ju je sve vrijeme iskorištavao.
Još ju je uvijek boljelo.
Nadala se samo da će sve to ubrzo raščistiti, da se mogu vratiti u normalan
život. Imala je u sebi loš osjećaj, onaj uporan osjećaj u slabinama koji je imala kada
je ubijen njezin sin Benny. Danas se probudila s njim, a sada je imala dojam da je
upozorava na nešto užasno što se spremalo obitelji koju je podjednako voljela i
mrzila.
Maura je jednom rukom zagrlila majku oko ramena i nježno rekla: - Jesi li
dobro, mama?
Kimnula je i silom se nasmiješila.
- Naravno, dijete. Hoćeš li me prestati izluđivati pitanjima? Rekla je to ljuće no
što je kanila te je vidjela da je Roy i Garry čudno promatraju.
- Nisi nas opet sve predala policiji, zar ne, mama?
 Garry je zvučao kao da se šali, ali pitanje je u osnovi bilo tu. Njegove su je
riječi šokirale i rastužile, što se vidjelo na njezinom umornom starom licu.
- Prestani, Garry. Nisi li nas danas već dovoljno uzrujao? Maura je zagrlila
majku.
- Ne slušaj ga, mama, znaš kakav svadljiv seronja zna biti. Sarah je ustala i
izašla iz sobe.
- Nadam se da si zadovoljan sobom, Gal. Slegnuo je ramenima i otpio gutljaj
čaja.
- Preboljet će ona to, Maura.
Roy je podigao pogled kada su mu se brat i sestra okrenuli jedno prema
drugome. - Shvaćaš li koliko joj je godina? Misliš li ikad na nekoga ili nešto osim na
samog sebe i svoj jebeni tek? - napala ga je Maura.
Garry se smijao, a ona je znala da se smije kako bi je još više razbjesnio.
- Ma slušaj ti nju s njezinim ne čin'', drugima ono što ne bi volio da drugi
učine tebi. Odjebi! Nemaš vlast naća mnom niti si ikada imala. Nije ni Michael, no
on je bio odviše ograničen da bi to vidio.
Maura je nepomično zurila u njega.
- To misliš? No uvijek je bio pristojan prema majci. Šteta što mu nisi sličniji.
On je barem vidio opasnost prije no što bi ga pogodila.
Garry se još uvijek smijao.
- Vidio je i IRA-u kako dolazi, je li? Kako su oni, Maws? Jesi li u zadnje vrijeme
čula sa svojim prijateljima? Jesi li još uvijek dobra prijateljica s njima, ha, s ljudima
koji su ubili svetog Miehaela?
Slušala ga je odmahujući glavom u nevjerici.
- Gade jedan.
Roy je tada ustao i rekao Garryju: - Moj je Benny isti ti. Izgleda kao Michael,
ali je ti. Potuče se i sa samim sobom. A to dolazi od tebe. Uvijek sam rekao, a reći
ću opet, majka nije smjela imati više djece. Hoću reći smo mi? Pogledaj nas.
Prešao je pogledom oko sebe s izrazom krajnjeg gađenja.
- Što smo mi, ha? Jebene životinje, eto što smo. Cijeli život sjedimo tu i
čekamo vijesti o nekom jebenom neredu.
Uzdahnuo je.
 - Idem ja. Dosta mi je. Činite što hoćete. - Uzeo je cigaretu i dok je izlazio,
bacio je pogled prema Garryju i rekao: - Nešto ću ti reći: nikada mi se nisi sviđao.
Nisam te mogao probaviti ni kad smo bili djeca, što se mene tiče, jadni je Geoffrey
bio bolji od tebe. Pogledaj nas, dobro pogledaj. Sa svima koji su umrli ostala je
polovina obitelji. Virimo jedni drugome iz šupka zato što moramo, a ne zato što to
želimo. Ne možemo nikome vjerovati, više čak ni jedan drugome. Dobro došli u
obitelj Ryan; posljednji savjet. Pusti da ovo sredi Maura; ona je jedina od nas koja
ima nešto pameti.
Garry je odmahnuo glavom i vičući dobacio bratu u leđa: - Nastavi uzimati
tablete, luđače, nastavi uzimati tablete.
Pogledao je Mauru, vidio joj na licu koliko je povrijeđena te mu se izraz istog
trenutka promijenio. Znala je da doživljava jednu od svojih munjevitih promjena
raspoloženja, kao Benny, kao Michael. Roy je imao pravo, svi su bili malo maknuti,
cijela je obitelj bila pokvarena.
- Napeti smo, Maura, to je samo napetost zbog ovog sranja. Sjedni sada i popij
čaj. Ja ću otići gore i vratiti se u majčinu milost.
Maura je sjela za stol i zapalila još jednu cigaretu. Najgore je to što je Roy
imao pravo. Imao je pravo i svi su oni to znali, no dok ova situacija s Vicom
Joliffom ne bude riješena, ni na koji način ne mogu srediti svoje osobne živote.
Joe Židov bio je kao i obično u svojem odlagalištu i u svojem uredu, odsutno
zureći u pornić na portabl televizoru. Bila je to navodno njegova omiljena
razbibriga, a on je znao da to učvršćuje njegovu reputaciju osamdesetogodišnjeg
jebača. Zapravo je, međutim, jedva primjećivao treperave slike; slike lažnog užitka,
no nikada to nije priznao pred drugim muškarcem.
Bilo mu je dosta njegovih filmova, bilo mu je, istini za volju, dosta svega.
Intenzivno je osjećao da mu vrijeme istječe. Srce mu je i dalje bilo snažno kao u
bika, znao je to s redovitih pregleda. No još se realno može nadati da će se izvući?
Pomnjivo je sredio svoje poslove i bio spreman da ih sve prenese svojem
mlađem rođaku, nadarenom momku koji je trenutačno pohađao poslovnu školu u
Sjedinjenim Državama. On bi mogao posve ozakoniti poslove s nekretninama i
zajmovima, klubove vjerojatno ne - ili bi mogao nastaviti stopama svojih roditelja i
Joea. Bit će to njegova odluka.
Joe je znao što bi on izabrao.
Cijeli je život proživio na rubovima svijeta kriminala, a njegovi su se prijestupi
uglavnom odnosili na lažno računovodstvo, ponešto nasilja u utjerivanju dugova i
dugogodišnje nepoštivanje zakona o dozvolama i igrama. Desetljećima je pristojno
zarađivao bez ikakve potrebe da više zaprlja ruke.
A onda je prije šest godina učinio gotovo sudbonosnu pogrešku i do grla se
našao u zavjeri kojoj je cilj bio svrgavanje Ryanovih i preuzimanje njihova
narkocarstva. Cak ni sada nije mogao vjerovati koliko je bio glup - iako je, naravno,
imao svoje razloge. Kad je sve krenulo po zlu uspio je prikriti tragove i ne isticati
se, dobri stari Joe sa svojim otrcanim klubovima, neurednim odlagalištima i malom
plavom šiksom. No oduvijek je znao da je krhki mir izgrađen na pijesku.
Istini za volju, Vic Joliff vratio se na scenu, zao duh koji je provalio iz boce
kako bi opustošio sve oko sebe, a Joe je znao da je to početak njegova kraja.
No obavještavao je Vica o onome što je želio saznati i pristao mu učiniti nove
usluge. Posljednja ga je deprimirala. Smanjio je zvuk televizora daljinskim
upravljačem i zabacio glavu osluškujući. Sve je bilo mirno... No upravo kad se počeo
nadati opet je na stropu iznad njega počelo udaranje, bjesomučno i uporno.
Joe se podigao na noge psujući ispod glasa, otvorio vrata u kutu sobe i
započeo svoj mučni uspon prašnjavim stubama kako bi ušao u prostor pod krovom.
Kleknuo je na posljednju stubu i posegnuo za džepnom svjetiljkom koja mu je
bila na dohvat ruke. Uperivši je u tminu razaznao je samo bjeloočnice dva oka koja
su izbezumljeno zurila iznad gomile ljepljive vrpce omotane više puta oko
zarobljenikova lica. Bio je i u lancima, no oni su mu trenutačno bili najmanja briga.
U vrpci je bio razrez, ali toliko velik da dobije zraka samo ako je bio nepomičan i
smiren.
- Već sam ti rekao - rekao je razdraženo Joe - samo se stavi u vaš položaj.
Moraš se smiriti... što ono kaže Camilla... skulirati. E to. Skuliraj se, Abule, prijatelju
moj. Ne ideš ti nikamo dok to ne kaže Vic. A sada, jebote, umukni, hoćeš li?
Pokušavam dolje gledati crvenokosu a ti me dekoncentriraš.
 DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

Radon je bio mrtav, a Benny je bio ljut na samoga sebe zato što je izgubio
živce. Istini za volju, Radon je isprva mnogo podnio te se Bennyja stari prijatelj i
protiv volje dojmio; podnio je mnogo više no većina ljudi i unatoč tome nije rekao
Bennyju ništa više od onoga što je i sam uspio zaključiti - iako mu nije palo na
pamet da Radon možda to ni sam ne zna.
Njegov najbolji prijatelj Abul planirao je preuzimanje posla od 1994. Svi su
Ryanovi trebali biti likvidirani, a kada nova tvrtka bude utemeljena svi bi Abulovi
tajni pomagači dobili velike novce i maksimalan ugled.
Benny je pljunuo Radonu u lice kada mu je to rekao, a onda u kadu bacio
električnu grijalicu kako bi ga dokrajčio.
Spustio se u dnevnu sobu. Dezzy je izgledao užasno, a Shamilla je sjedila i tiho
zurila u televiziju. Na MTV-u se prikazivao videospot prepun je crnih muškaraca i
oskudno odjevenih crnih djevojaka. Benny ga je nekoliko sekundi gledao s njom, a
onda rekao: - Shamilla, ja idem, neću povesti Dezzyja sa sobom. Što ćeš ti?
Zvučao je tako normalno, kao da je užas toga dana za njega bio nešto poput
piknika. Uzvratila mu je prestravljen pogled. Duboko je uzdahnuo; sada kada je
Radon bio mrtav već mu je bilo dosadno.
- Hajde, Sham, nemam cijelu jebenu noć. Ideš li mami? Ako želiš, mogu te
odbaciti.
- Što... što je s... Pokazala je prema stropu.
- Radonom?
Kimnula je.
- Pizda je gotova.
- A ja mogu kući?
 Gušila se od straha kada ga je to pitala. Benny je, međutim, tada već bio
razdražen. Vidjelo se to po težem disanju i njegovu uobičajenom sarkazmu.
- A kamo si mislila ići: u kupovinu u jebeni Harrodsi Odmahnula je glavom.
- Ne. Samo želim ići kući, Benny.
On se tada nasmiješio, sretan što su napokon sve riješili.
- Odvest ću te, dobro?
Još je jednom kimnula.
- Ali drži jezik za zubima, Sham. Ovo je bio privatni posao jasno?
Prinio je prst njezinim usnama, a njoj su, dok je snažno kimala gotovo
popucali vratni mišići.
Ostavili su Dezzyja da leži na podu i izašli iz stana.
- Pričekaj.
Benny ju je posjeo u auto, a zatim iz prtljažnika izvadio kantu benzina. Pet
minuta poslije gledali su kako cijela kuća gori.
- Jesu li bili mrtvi, Benny?
Slegnuo je ramenima.
- Znam da Radon jest, ali nisam siguran za Dezzyja.
Šutjela je cijelim putem do majčine kuće. Benny ju je uljudno odvezao, čak je i
nježno poljubio u obraz.
- Vidimo se, Sham.
Kada je izašla iz auta, povukao ju je natrag. Nasmiješivši se još jednom stavio
joj je prst na usta.
- Reci tati da sam ga pozdravio, hoćeš li?
Bila je to prijetnja, oboje su to znali. Voljela je oca više od ičega na svijetu.
Kimnula je i sama se pokušavajući nasmiješiti Bennyju kako bi ostala u njegovoj
milosti.
Kad je ušla u kuću začula je majku iz sobe:
- Jesi li to ti, Sham?
Mogla ju je zamisliti u naslonjaču pokrivenom ružičastim dimom, naborana
lica i tijela koje je prerano ostarjelo od odviše cigareta i pića.
 - I ti, dakle, katkad dođeš kući. Što je, jesi li se posvađala sa gospodinom
bijelim prahom?
Shamilla je namirisala ustajalu dostavljenu hranu i cigarete, bio je to miris
njezina djetinjstva, miris cijelog njezinog života. Bilo je to što ju je uopće natjeralo
da poželi biti s Cocom Chatmoreom i njemu sličnima. Bila je odlučna u nakani da
se ne pretvori u vlastitu majku. Neće završiti u stanju u kojem se o beznačajnoj
televizijskoj emisiji govori kao o vlastitom životu. Mrzila je tu kuću, mrzila je
posvemašnju pustoš i života. Otac je sve svoje slobodno vrijeme provodio s
komadom, nekom talijankom velikih sisa i veoma crvenih usta. Shamilla ga nije
krivila, njezina je majka bila pravi gnjavator. Voljela je oca i krivila majku za to što
je sve više bio odsutan iz njezina života.
No nakon onoga što je upravo vidjela, majčin dosadni život učinio joj se na
trenutak gotovo privlačnim.
Otrčala je u svoju sobu, a kada se majka napokon potrudila i došla je vidjeti,
pretpostavila je da plače zbog muškarca.
- Priberi se, Shamilla, dušo. Znaš, nijedan nije toga vrijedan. Svi su oni
jebivjetri.
Bila je zapanjena kada je njezina kći kleknula na krevet i okružena posterima
Shaggyja i Goledieja povikala: - O, mama, daj odjebi!
Sljedećeg je jutra još uvijek plakala, no njezinoj majci nije ni palo na pamet
zapitati kćer što nije kako valja, što je i bilo dobro budući da zapravo nije htjela
čuti odgovor.
Za tjedan dana Shamilla je radila u baru u Marbelli. Na njezino olakšanje
policija je nije brzo počela tražiti. Nije vidjela majku sljedećih šest godina. Tako je,
kao što bi često pomislila, iz svega izašlo i nešto dobro.
Maura i Garry još su uvijek čekali Vicov poziv. U međuvremenu je Maura
otišla u West End zato što je klubove trebalo nadgledati bez obzira na sve ostalo.
Svi su bili na rubu te je bila svjesna da će se, ako ne ode, opet posvađati s bratom.
U Le Buxomu je upala u metež među djevojkama. Dvije su se djevojke tukle, a
da bi stvar bila gora tukle su se pred mušterijama. Kada je Maura namjerno
zakoračila između njih kose i noktiju bilo je posvuda. Muški se izbacivači nisu htjeli
miješati; kada su u pitanju bile zaposlene djevojke na pameti su im prvenstveno bili
AIDS i hepatitis.
Maurino je strpljenje već bilo pri kraju te je, kada je jedna od djevojaka, velika
Afrikanka s pletenicama i vampirskim noktima, pokazala kao da se još uvijek želi
tući, jetko rekla: - Hajde, Wanda, da vidim.
 Obje su žene u sekundi shvatile da to nije uobičajena ležerna Maura i odmah
prestale vikati. Njezine inače vesele oči bile su nemilosrdne, a lice bljeđe no inače.
Čak je i njezina kosa izgledala raščupano, a ne glatko začešljana u besprijekornoj
plavoj frizuri. Sve u svemu, izgledala je kao žena na rubu te su one stajale jedna
nasuprot drugoj, a sva je ljutnja i pakost u jednom trenutku isparila iz njih.
- Koji se kurac događa?
Engleskinja, tamnooka plavuša iz Gillinghama, plaho je rekla: - Htjela mi je
uzeti mušteriju, gospođo Ryan.
Crnkinja je konsternirano odmahnula glavom.
- E nisam. Nije te želio. Svi znaju da Nijemci vole crne cure. Maura je
zakolutala očima prema stropu. Glas joj je bio hladan kada je rekla: - Tukle ste se u
mojemu klubu pred mušterijama koje plaćaju, a očekujete od mene da tu stojim i
slušam ta sranja?
Dvije su žene buljile u pod svjesne da ostale djevojke pozorno slušaju što se
govori.
- Pokupite svoje stvari i odjebite, obje. Nađite drugi klub u kojem ćete se tući.
Čak je i glavna djevojka bila šokirana njezinim riječima. Često su se tukle, bila
je to normalna stvar. Zapravo se to u pravilu događalo kad je noć bila neuspješna i
kada nitko nije zarađivao.
Da Maura nije došla to bi riješile uključene stranke i nitko ne bi likovao. Svi su
znali da su Ryanovi u govnima do grla, a ako je to itko još objavio, onda je to
večeras učinila Maura Ryan. U glasinama, dakle, ima istine.
- Daj, Maura.
Glavna je djevojka zvučala smirujuće i prijateljski, no Mauni nije bilo do toga.
- Začepi, jebote! Plaćam te da držiš ove cure podalje od doroge i bliže
stolovima. Ako to, dušo, ne možeš, zamijenit ću te. Vrlo je jednostavno.
Nije bila raspoložena pa je, kada je deset minuta poslije ispratila djevojke iz
kluba, znala je da izaziva senzaciju.
Potom je na pasja kola ispsovala izbacivače i to tako glasno da je nadglasavala
glazbu uz koju se striptizeta svlačila, a kada se uz zvuke Vannabe od Spice Girls
posve razodjenula Maurin je glas morao biti posebno snažan.
Dva su muškarca stajala i to trpjela jer zapravo nisu imali izlaza. No nisu bili
sretni, što se i vidjelo. Maura je vidjela kako se potajice pogledavaju, osjećala
nedostatak poštovanja. Tako je saznala da se o obiteljskim problemima već govori
na ulicama. Michael je znao reći da prema ponašanju zaposlenika možeš znati kako
stojiš u svijetu. To je sada i iskusila te je isfrustrirana pljusnula jednog od njih po
licu znajući da joj to, iako je zaslužio, neće zaboraviti. Vic je bio udarna vijest, a
činilo se da ljudi misle kako je on već postao kraljem džungle. E pa, ona će
upotrijebiti sva sredstva da dokaže kako je to laž. Moraju pobijediti ili bi mogli
potpisati svoju smrtnu presudu.
- Koji kurac gledaš?
Izbacivač ju je gledao nekoliko trenutaka prije no što je spustio pogled.
- Pa, odgovori mi! Jebeno te dobro plaćam, momče, a ti ne možeš srediti par
cura. Što radiš kada započne mušterija, odlaziš na odmor na Tenerife?
On joj i dalje nije odgovarao.
- Bolje se sredite ili obojica letite. Nemam vremena za škart, ni ja ni drugi iz
moje obitelji. A sada odjebite i zaradite plaću. Ne trebaju mi tete iz vrtića, nego
izbacivači, a ako ne možete, odjebite. - Natjerala ih je da spuste glave, a zatim
zaurlala: - E pa što čekate? Da vas mame dođu pokupiti i odvedu kući? Hajde,
radite posao za koji ste, ako smijem reći, jebeno dobro plaćeni.
Bila je to Maura u svojem najboljem izdanju i oni su to znali. Onako ledeno
hladna izgledala je prijeteći i znala da je, što god da su prije mislili, sada neće tek
tako otpisati. Znala je prednosti psovki koje je koristila rijetko, ali uspješno. Čak su
se i hostese suzdržavale psovanja u njezinoj blizini zato što su znale koliko to mrzi.
Otvoren nedostatak poštovanja mučio je Mauru, mučio ju je više no što je
ikada mislila da hoće. Bila je naviknuta na učinak koji je njezino ime imalo na ljude,
naviknuta na prednost pred drugima. Bila je zapanjena koliko ju je promjena na
njezinu osoblju uzrujala. U ovakvim je trenucima žalila što nema nekoga na koga bi
se oslonila, kome bi se obratila. Mislila je da to ima u Terryju, a onda u Tommyju
Rifkindu, no zapravo je jedina osoba koja joj je uvijek bila u potpunosti na
raspolaganju bio Michael. Bio je njezin učitelj, njezin mentor i jedini muškarac u
njezinu životu kojeg je poštovala.
Sada je shvaćala da u tome i jest velik dio njezine nevolje. Nije poštovala
većinu muškaraca zato što je odviše bila zauzeta brigom za posao. Kako možeš
poštovati nekoga tko je na nižem položaju od tebe? A u slučaju Maure Ryan to se
događalo s većinom muškaraca. Bili su nervozni zbog nje, oprezni da ne kažu ili ne
učine što pogrešno. Bila je, na kraju krajeva, žena na čelu najveće obitelji u
Londonu. Nije ni čudo što je Tommyju, lažljivom, gadnom spletkarošu bilo tako
teško stati uz nju.
Glava ju je boljela od napetosti, a usta su joj bila suha od, kako je
pretpostavljala, nervoze. U uredu je ispila veliku čašu rakije da se smiri. Kada ovo s
Vicom bude gotovo, sredit će se. Do tada je bila u zamci i to je znala.
Večeras je, međutim, naučila lekciju koju neće brzo zaboraviti. Vijesti su se
brzo širile ulicama, te se činilo da su Ryanovi već otpisani kao prošlost. E pa, bilo je
još života u ovoj staroj kučki i u nekoliko sljedećih dana svima će to i pokazati.
Neka onda vide tko je glavni i opet je izazovu budu li se usudili.
Tommy je otvorio oči i istog trenutka zažalio što je to učinio. Osjećao se da je
prošao kroz drobilicu, a poznavajući Vica to mu se i dogodilo. Bilo je očigledno da
je u mračnom zatvorenom prostoru. Osjećao je drvene grede blizu tijela, a noge su
mu bile lagano savinute kao da su ga silom ugurali u nešto.
U mozgu mu je prvi put zatitrala ozbiljna nelagoda.
Opet je zatvorio oči dok se u njemu penjala spirala straha. Bio je u nekoj vrsti
spremnika i odjednom shvatio da je negdje zakopan, što bi moglo značiti samo
jedno: bio je živ pokopan. Vic je to vjerojatno doživio kao šalu. Bilo mu je žao što i
on ne može u tome vidjeti ništa smiješno.
Osjetio je kako mu žuč nadire u usta i progutao je. Unutra je loše mirisalo
ovako, bez dodatnog smrada bljuvotine. Nekoliko je puta duboko udahnuo i smirio
lupanje srca, no panika ga je opet obuzimala, a on je počeo vrištati.
Sjećao se da je čuo kada su zabijali čavle u drvo; sjećao se da je za to vrijeme
Vic nešto govorio, no on je tada lebdio između svijesti i heroinske izmaglice te ga je
zaborav nadvladao. Pokušao je koljenima i rukama podići pokrov, no čak i dok je
trošio dragocjenu energiju znao je da neće uspjeti.
Vic i njegove svinje sigurno su se pobrinuli da zauvijek ostane u tom jebenom
lijesu.
Garry je sjedio s majkom kada je u kuhinju ušla Carla, iza koje je ušao Tony
Dooley stariji.
- Rekla je da ste joj vi rekli da dođe, gospođo Ryan.
Sarah je kimnula.
Garry se hladnim pogledom zapiljio u nećakinju, a onda rekao:
- Koji kurac hoćeš, Carla?
Usna joj je drhtala kada je prijekorno pogledala svoju ljubljenu baku i strica
koji su joj jasno pokazivali da nije dobrodošla.
- Bio je Benny. Bio je u bakinoj kući. Garry je slegnuo ramenima.
- I?
 Glasno je šmrcnula.
- Mislila sam da to trebate znati. Traži ga murja, bili su dvaput. Pogledala je
Saru i mazno joj se nasmiješila.
- Digli su u zrak cijelu kuću, ali ja sam sve počistila.
Sari je bilo teško gledati kako joj se unuka trudi da je ponovo prime u krilo
obitelji. Prisilila se na smiješak.
- Sjedni, dijete, napravit ću ti čaj. Izgledaš strašno žedna. Zabavila se
punjenjem grijača za vodu, atmosfera je bila teška.
Da barem Garry izađe iz sobe i nekako joj olakša. Nije to učinio. Naslonio se i
zurio u nećakinju, od čega joj je bilo veoma neugodno.
- Je li te Tommy ikada pitao nešto što se odnosilo na obiteljski posao?
Njegova ju je izravnost zbunila. Odmahnula je glavom.
- Naravno da nije. Čak i da jest, nikada mu ne bih rekla. Garry joj se
podrugljivo nasmiješio.
Carla se nagnula preko stola, a njezina joj je crvenosmeđa kosa padala preko
lica kada je bijesno protisnula: - Ne mogu mu reći ono što ne znam, zar ne?
Razmisli o tome, striče Garry. Što bih mu rekla? Vi me nikada niste smatrali važnim
članom obitelji, zar ne?
Znao je da govori istinu, no i dalje ju je dražio.
- Znala si dovoljno o Bennyju i Mauri, je li tako? Zatresla je glavom.
- Ništa što nisu znale i nedjeljne novine. Zapravo iz njih dobivam većinu
informacija o svima vama. Budimo iskreni, ne može se reći da ste baš nepoznati, je
li tako?
Garry je polako odmahnuo glavom dok je gledao kako stoji ispred njega i
vrpolji se od muke.
- Maura će se vratiti za minutu, to shvaćaš, zar ne? A čini mi se da se sjećam
jedne stare izreke o prezrenoj ženi ili nekoj drugoj jebenoj ženskoj budalaštini.
Sarah ga je nimalo nježno pljusnula po stražnjoj strani vrata.
- Zašto ne prestaneš potpaljivati vražju vatru i ne pustiš je da na miru popije
čaj? Ja ću srediti Mauru, a i ti, bude li potrebe. Sve je to predugo trajalo. Ako ništa
drugo, ovo posljednje naučilo nas je da bismo se trebali držati skupa, a ne udaljavati
jedno od drugoga.
Ponovno je sjela za stol i objema rukama uzela sinovu ruku. Osjećao je kožu
nalik papiru koja je bila znak duboke starosti i odjednom osjetio snažnu plimu
ljubavi prema toj starici koju je najveći dio života želio naizmjence ljubiti i daviti.
- Moramo se držati skupa barem za sada, Garry. Brat joj hara cijelim gradom,
a Carla je došla ovamo kazati nam da ga je vidjela te joj barem jednom radije
povjeruj. Ona je još uvijek naša krv, a to znači više nego bilo što drugo.
Prije no što joj je mogao odgovoriti Maura je ušla u kuhinju, a on je gledao
kako teta i nećakinja zure jedna u drugu. Majka mu je snažnije stegnula ruku, a
Garry je shvatio da joj uzvraća stisak.
- Carla je došla da nas obavijesti o Bennyju, zar ne, Garry? Kimnuo je.
- Bio je kod mame. Tražio je oružje koje smo ondje imali,a to može značiti
samo jedno: sam traži Vica i Abula.
Maura je gledala nećakinju i pri tome skinula jaknu i pomno je stavila preko
naslona kuhinjske stolice.
- Kako je izgledao?
Carla je slegnula, zadovoljna što joj se obraća izravno i bez zlobe.
- Mislim da je maničan prava riječ. U autu je s njim bio Dazzy. Mislim da mu
je naudio... mislim, znate kakav je Benny kad je uzrujan.
Sarah je ustala, a Maura je nježno rekla: - Nikakav čaj za mene mama. Ja ću
popiti veliku čašu rakije. - Pogledala je Garryja i Carlu. Želi li mi se netko
pridružiti?
Pružala je ruku mira, što su svi znali, a posebice Carla.
- Molim.
- Garry je kimnuo zapanjen načinom na koji je Maura svladala situaciju. Znao
je da je njegovoj majci teško. Čuo je kako je starica s olakšanjem izdahnula.
- Isuse! I ja ću jednu, kao lijek, naravno.
Svi su joj se nasmiješili, a Sarah je osjetila kako crveni od zadovoljstva dok ju
je zapljuskivala njihova ljubav. To je bilo ono što je trebala, i to više od svog blaga
na svijetu. Jednostavnu ljubav svoje djece.
Znala je da će trebati vremena prije no što Maura i Carla ponovno uspostave
stari odnos, no barem može umrijeti sigurna da više nisu svađene.
Dok su ispijali rakiju Maura je obavijestila Garryja o događaju u klubu. Nije se
doimao iznenađenim.
- Čuo sam da je tijekom ručka jedna naša kladionica umalo opljačkana. Tip
koji je vodi, Sal Bordy, riješio ih se sačmaricom, ali pretpostavljam da bi to saznali
na samrti.
Popio je piće i rekao: - Jebeno stvarno, ha, Maura? Te pizde dolaze od nas, a
onda se poput jebenih štakora okrenu protiv nas.
- Tko je to bio?
Nasmiješio se.
- Dva momka Joea Židova.
Maura je probavila tu informaciju prije no što je otpila još jedan gutljaj pića. -
Misliš li da će se Vic javiti, Gal?
Slegnuo je ramenima i zapalio cigaretu.
- Tvoje je mišljenje jednako dobro kao i moje.
- Sjedimo ovdje dvadeset četiri sata čekajući poziv koji nikad nećemo primiti,
zar ne? Igra se s nama, a ja ti kažem, Gal, zažalit će.
Ljutito je lupila čašom o stol, a čak je i njezina majka osjetila snagu kćerine
ličnosti kada je bila ljuta. Maurine su se ruke tresle dok je palila cigaretu, a oni su
znali da se ne tresu od straha, nego od ljutnje.
Povukla je dim i glasno ga ispuhala. Oči su joj bile čvrsto zatvorene dok se
pokušavala obuzdati te se Carla zapitala što ju je zaboga spopalo da prevari tu ženu
koja ne samo da je bila dobra prema njoj nego je bila i zastrašujući neprijatelj.
- Pokušava me opljačkati? Radi li se o tome?
Ponovno je povukla dim, a oni su osjetili kako iz nje izlaze valovi
neprijateljskog raspoloženja.
- E pa, to je to. Napokon mi je dosta. Znaš li što ćemo sada, Garry?
Odmahnuo je glavom s polusmiješkom na usnama. Ona mu je uzvratila
smiješak.
- Poslat ćemo Vicu prilično jezovit darak koji će ga razljutiti. Izvući ga na
svjetlo dana.
- Kako ćemo to učiniti? Ne znamo gdje je.
Maura je još jednom snažno povukla dim, a onda veselo rekla: - Njegovoj
ćemo majci poslati uho njegova brata.
Garry se počeo smijati zajedno s njom, a Carla i Sarah osjetile su se posve
isključenim.
 - Možemo uzeti dio tijela od Karen Harper iz krematorija u istočnom
Londonu; duguje nam uslugu.
Garry se gromoglasno smijao.
- Možemo početi razbijati sve stare Vicove partnere. Jebeš njega. Rukavica je
bačena. Možemo činiti što hoćemo.
- Što se dogodilo s glasom razuma, Maura? Ovo nije tebi nalik, zar ne?
Otpila je rakiju i temperamentno rekla: - Sada jest.
 DVADESET PETO POGLAVLJE

Majka Sandre Joliff i njezine dvije unučice bile su na grobllju u Romfordu na

kojem je Sandra bila pokopana. Dan je bio vedar i idući poznatom stazom do
mjesta na kojem im je bila pokojna majka dvije su se djevojčice igrale pogađanja.
Čekale su dok je njihova baka pripaljivala još jednu od svojih Benson & Hedges
cigareta. Po cijelom se groblju na kojem je vladao muk čuo njezin suhi jaki kašalj.
Dok su čekale da ih baka sustigne, Chantel, koja je bila petnaest mjeseci
starija, uhvatila je sestru za ruku. Rochelle, krhka, mala i tamnokosa koliko joj je
sestra bila plava, izvukla je ruku i otrčala do majčina na groba.
Pogledala je nadgrobnu ploču. Bila je lijepa, od crnog mramora a na njoj je
zlatnim slovima stajalo puno ime njezine majke i datum rođenja. Zatim je pisalo:
»Ljubljena supruga i majka.« Stajala je i zurila u zemlju. Znala je da joj je majka
ondje pod zemljom, baka joj je objasnila kako je moraju prvo pokopati da bi otišao
u nebo. Neki dječak u školi rekao je da će joj majku pojesti crvi, od čega ju je
uhvatila histerija. Gospođa Hard njezina učiteljica, strogo ga je ukorila i objasnila da
crvi nemaju zube, a njoj je laknulo.
Zemlja se doimala prekopanom. Kleknula je i počela uređivati biljke koje su
ondje stavili dok ne polože cementni odljev. Za grob su iza našle lijepo ružičasto
kamenje nalik staklu. Njezinoj bi se mami to svidjelo: voljela je Barbie koliko i
njezine kćeri i pazila da imaju sve što je bilo potrebno da Barbie bude prava
gradska djevojka.
Baka je došla za njom sa Chantel. Žena je nekoliko dugih trenutaka zurila u
grobni humak, a onda rekla: - Izgleda kao da je prekopan, zar ne?
Chantel je kimnula.
- Valjda su uzimali mjere za oplatu - rekla je baka.
Kleknula je pokraj svojih unuka i zurila u Sandrino posljednje počivalište.
- Čula sam kako me mama zove.
 Rochellin je glas bio tih, njezino lišce iskreno. Rochelle je sličila majci, ali nije
bila nemirna kao Sandra. Lily Camborn, kojoj je bilo šezdeset godina i koja je bila
iznurena od pretjeranog pušenja i pretjerane žalosti, zagrlila je svoju mlađu unuku i
prošaputala: - Mama je umrla, dušo, već je dugo nema, ali pazi ona na tebe i
Chantel. I uvijek će, ona je sada anđeo na nebu s Isusom.
- Ne, bako, slušaj.
Chantel i Lily napregle su se da čuju ono što je djevojčica navodno čula.
Ništa.
- Položite cvijeće i slike, a onda idemo u McDonald's, može?
Sunce je odjednom zašlo i činilo se da je hladno. Lily je oduvijek mrzila
groblja, a kada bi vidjela kćerin grob bila bi dvostruko deprimirana. Redoslijed je
bio pogrešan; prvo su trebali pokopati nju, a ne njezinu Sandru. Njezinu živahnu
curu pokraj koje je sve izgledalo zabavno.
Tih ju je dana zamišljala u ružičastom svjetlu. Posve je zaboravila jezičavu,
svadljivu osobu koja je šmrkala kokain dok joj se ne bi zavrtjelo u glavi i redovito se
do besvijesti napijala.
Potom je začula slabašno kucanje i osjetila kako su joj tijelom prošli trnci.
Sigurno je umišljala? Slušala je uplašena, no ništa se više nije čulo. Znala je da je to
njezina bujna mašta. Često je sanjala kćer. Željela je vjerovati da pazi na svoje
djevojčice, brine se o njima - u čemu ni za života nije bila predobra.
Neki joj je medij rekao da je Sandra sretna i slobodna, a Lily je u to očajnički
htjela vjerovati te joj je za svotu od pedeset pet funti točno to rekla vremešna žena
umornih očiju u smrdljivoj kući u Dagenhamu. Nije željela misliti da joj je kći
nesretna i nemirna u grobu. Ako jest, ona više nikada neće spavati noću.
Bilo je važno vjerovati da joj kći počiva u miru, a ne da lupa u lijes i pokušava
izaći. Već je predugo bila mrtva, a sada, kada je Vic napokon ispljunuo novac za
oplatu, grob će izgledati lijepo, a ona i djevojčice moći će ga češće posjećivati.
Lily je odbacila šašave misli.
- Hajdemo, cure. Utrkujte se do izlaza, a onda idemo na Big Mac, dobro?
Djevojčice su odjurile, a ona je polako otišla od Sandrina groba. Onaj joj je
prigušeni zvuk oslabio živce. Znala je, međutim, da postoji racionalno objašnjenje.
To se samo njezina mašta poigravala s njom. Pogledala je grob preko ramena.
Izgledao je nekako drugačiji, a ona nije uspijevala shvatiti kako.
Uzdahnuvši, podigla je lice prema suncu koje je izašlo iza oblaka i s radošću
osjećala njegovu toplinu na svojoj koži. Kada je sijalo sunce, sve je izgledalo bolje.
Čovjek se uz sunce razvedri i bude sretan što je živ.
Potisnula je sve zastrašujuće misli iz glave i usredotočila se na dvije male
djevojčice koje su poput gazela trčale preko groblja. Vjetar je zašuškao u granama
obližnje breze, a ona je začula slabašno kucanje kad se vjedro koje je visjelo pokraj
slavine zanjihalo. Uzdahnuvši od olakšanja pohitala je s groblja govoreći samoj sebi
da je šašava starica.
Samo djelić sekunde vjerovala je da je čula zvuk s one strane groba i to ju je
posve prestrašilo.
Požurila je s groblja koliko su je njezine artritične noge nosile nesvjesna da je
bila posljednja osoba koja je ikada čula Tommyja Rifkindea.
Leonie je pjevala dok je pospremala Garryjev stan. Nikada nije bila tako sretna.
Zbog Garryja je imala dobro mišljenje o sebi i to je veoma cijenila. Bila je naviknuta
na muškarce koji su je željeli iz posve krivih razloga.
Do petnaeste je već shvatila kakvu moć može imati ako se koristi na pravi
način. Sanjala je o tome da postane striptizeta i neka vrsta egzotične plesačice. Ples
pred mušterijama stopostotno joj je odgovarao, ali sada je bila zasićena i
doživljavala Garryja kao prikladnu alternativu.
Imao je novac i ugled, dva preduvjeta koja je nepokolebljivo željela od
muškarca prije no što bi mu se posvetila, bio je i ljubazan i odnosio se prema njoj s
poštovanjem. Ispravno je pretpostavljala da je prva osobe prema kojoj se tako
ponaša i to joj je godilo. To joj je dokazivalo da je posebna. Garry joj je to veoma
često i govorio.
Mogla bi možda i roditi kako bi zacementirala njihov odnos i osigurala si
nešto novaca za slučaj da u nekom trenutku sve propadne. Djevojka je morala
misliti na budućnost, a Leonie se uvijek ponosila svojom poslovnom pronicljivošću.
Napunila je stroj za pranje posuđa, a onda čula kako se otvaraju ulazna vrata.
Otišla je smiješeći se u dnevnu sobu i ugledala velikog muškarca. Pogledala je
pokraj njega očekujući Garryja. Tamnokosi muškarac činio joj se maglovito
poznatim.
- Tko ste vi? Gdje je Garry?
Glas joj je bio snažan, ali u pozadini se osjećalo drhtanje.
Muškarac je nastavio zuriti u nju.
- Hoćete li mi, molim vas, odgovoriti?
 Sada je bila preplašena. Bila je to loša strana veze s nekim poput Garryja, a
isto je bilo i s Jackom. Njihovi su neprijatelji automatski bili i tvoji neprijatelji.
- Gdje je Garry?
Bennyjev je glas bio tih, ali nimalo umirujući. Odmahnula je glavom.
- Nemam pojma, ne razgovara sa mnom o tome što radi.
- Kladim se, međutim, da je nešto i s tobom radio, ha, dušo? Leonie je sada
bila ozlojeđena. Ljutito se okrenula i vratila u kuhinju. Benny je otišao za njom.
- Imaš njegov broj? Odmahnula je glavom.
Benny, kojemu je te zajebancije sada bilo preko glave, ščepao ju je za kosu i
snažno joj povukao glavu prema ramenima. Bilo je to veoma bolno.
- Joj! Jebote, što radiš? Uzdahnuo je.
- Imaš li broj njegova mobitela?
Opet je odmahnula glavom. Benny ju je odgurnuo nimalo nježno, vratio se u
dnevni boravak i počeo ga pretraživati. U njezinoj je torbi napokon pronašao
mobitel i prelistao adresar.
Ništa.
Bila je odviše pametna da u njega upiše prava imena.
Počeo je birati brojeve jedan po jedan. Leonie ga je gledala iz kuhinje. Bio je
veoma neugodan, a ona je upravo shvatila da je s Garryjem u rodu. Ne daj Bože da
ikada susretne njegova neprijatelja.
Mickey Bali gledao je dok je Vic na mobitelu slušao svoju uplakanu tetu koja
mu je govorila o otkinutom uhu koje je prije nekoliko minuta došlo u kuću. Vidio je
kako su Vicu iskočile vene na čelu, kako poput bijesnog psa koji se sprema zaskočiti
svoju žrtvu povlači usnu preko zubiju.
- Jebeni gadovi! Sada straše starice.
Nogom je udario stolicu pokraj sebe koja je prevaljena doletjela do Mickeyjevih
nogu. Poželio se požaliti, ali onda je bolje promislio. Možda jesu saveznici protiv
Ryanovih, ali suprotstaviti se Vicu Joliffu u tom stanju bilo je posljednje što je želio.
Sarah je sjedila s Leejem dok su Maura i Garry počinjali s prvom fazom
svojega plana. Lee se doimao uznemirenim te je znala da mu Sheila priređuje pakao
zbog nedavnih događaja i mogućih reperkusija.
- Jesi li dobro, sine? Odmahnuo je glavom.
 - Zapravo i nisam, mama. U glasu mu je čula drhtanje.
- Je li sa Sheilom sve u redu? Uzdahnuo je.
- Nije, ako baš želiš znati.
Sarah je gledala kako puši i zaključila da izgleda ne samo ljuto nego i veoma
uznemireno. Njezina je snaha bila gnjavatorica koja je otela Sarina dobrog sina.
Sheila nije znala koliko joj je dobro. Imala je šestero djece, još jedno na putu i muža
koji ju je obožavao i naporno radio za njih. Bila je prestroga prema svojemu čovjeku
te će on, ne bude li oprezna naći drugo lice koje će svako jutro gledati na jastuku
pokraj sebe.
- Žalosti li te?
- Od događaja s glavom ponaša se kao jebeni manijak, ma na neki je način ne
krivim. To je čak i mene uzrujalo.
- Isuse, i sama stalno mislim o tome. Benny je bolesnik, u to nema sumnje. Na
neki mi je način drago što je Janine mrtva jer bi je ovo sigurno ubilo.
Vidjela je kako Lee pokušava suspregnuti smijeh te se na trenutak naljutila na
njega. Tako su njezina djeca na sve reagirala - smijala se. Bez obzira koliko nešto
bilo loše, oni su u tome pronalazili šalu. A stvari koje su radili nisu bile smiješne; po
njezinu mišljenju to što je Benny odrezao glavu mladiću na pragu života nije uopće
bilo smiješno. Bilo je nesumnjivo odvratno, nasilno i izopačeno, ali ne i smiješno.
Nimalo.
- Benny nije posve svoj, sinko. Čak i Sheila mora to razumjeti.
- Ne zanima je, mama. Želi da izađem iz svega, a ako ne prekinem, onda će se
razvesti. Garry i Maura to znaju, zato su me neko vrijeme ostavljali na miru, a sa
svim tim sranjem s Vicom...
Slegnuo je ramenima.
- Kako su dečki?
- Super. A djetešce... oh, mama, divna je.
U njegovim je očima vidjela ljubav i čula je u njegovu glasu.
Čvrsto ga je uhvatila za ruku.
- Onda hajde kući, sine. Maura i Garry će shvatiti ako im objasnim.
Nasmiješio se i izgledao tako zgodno sa rajanovskim zaštitnim znakovima -
crnom kosom i duboko postavljenim plavim očima. Bili su lijepa obitelj, u to nije
bilo nikakve sumnje, a ona je na svoj način bila ponosna na svakog od njih. Čak ju
je i Maura usrećivala otkad su se pomirile.
- Hajde, pođi kući. Moraš se brinuti za veliku obitelj, a ja imam osjećaj da će
stvari postati vrlo nezgodne prije no što se to riješi.
- Ne mogu, mama, volio bih da mogu. Sit sam svega jednako koliko i ti, ali čak
je i Roy pozvan za konačni obračun. Nadam se samo da će brzo završiti i to uz
minimalnu zbrku.
Kimnula je svjesna da uzalud troši vrijeme. Učinit će ono što mora i neće je
poslušati, bez obzira što mu rekla. Bilo je to jedino što je naučila tijekom godina.
Lee je, međutim, zapravo čuvao Saru, ali Sarah to nije smjela saznati. Kada
Vicova teta dobije uho, što se do sada moralo dogoditi, nastat će pakao. Vic će
tražiti sve Ryane i naći će ih. Vic je bio naviknut da dobije ono što želi. No, s druge
strane, i Maura je bila naviknuta na isto.
Lee se samo nadao da će sve brzo završiti kako bi se mogao vratiti kući svojoj
obitelji. Kada završi, prekinut će sa svim. Sheila je imala pravo, otišlo je predaleko.
Životi su im bili u opasnosti kao i životi njihove djece. Bilo je vrijeme da s tim
prekine i obnovi odnos sa svojom voljenom ženom prije no što bude prekasno.
Kenny se susreo s Maurom na benzinskoj postaji Thurrock, a dok se penjao u
njezin automobil osjećao je zadovoljstvo što je opet u njezinom društvu, ali i brigu
za kaos koji se spremala izazvati. Godilo mu je, međutim, što ga je željela pokraj
sebe. To je moralo značiti da ga, ako ništa drugo, poštuje.
Nasmiješila mu se, a on je shvatio da izgleda mnogo sigurnije nego kada je
prošli put razgovarao s njom.
- Kamo idemo? - upitao je.
- Vicovoj teti. Vidjeti je li navratio da utješi staru majku. Kennyjeve su plave
oči bile sumnjičave. Ima lijepe oči, uhvatila se Maura u razmišljanju. Bile su
drugačije od Ryanovih plavih očiju, jasnije i bljeđe. Ali ne i slabe. U Kennyju Smithu
ništa nije bilo slabo. Gledao je ljude vrlo izravnim pogledom. Kenny je u ljudima
budio povjerenje. Pretpostavljala je da je to nešto što je morao razvijati u svom
poslu, ali ju je svejedno umirivalo.
- Mislim da bi morala čekati da se javi, Maura.
- Ne mogu, Kenny. Stvarno ne mogu više sjediti i čekati da se taj seronja javi.
Proširila se glasina da smo gotovi, što će nam stvoriti još više problema ne ugušimo
li to u začetku i to zauvijek. Netko je pokušao preuzeti jednu kladionicu, što je
veoma značajno.
Pozorno je slušao. Voljela je način na koji je to činio ne pokušavajući upadati
joj u riječ kao Tommy ili njezina braća.
- Još nešto. Kladionicu su pokušala opljačkati dva momka Joea Židova.
Zanimljivo, zar ne? Dobili su povjerljivu informaciju iznutra, a ja je nisam dala. Sve
sam vrijeme znala da stari seronja nešto skriva.
Kenny je načas zatvorio oči kada je shvatio da je to ono čega se užasavao. Sve
će se uskoro svaliti na njih, a Maura će biti na prvoj vatrenoj crti.
Postrance ga je pogledala. Njegovo je lice opet bilo skriven profesionalnom
maskom nedokučivosti. Njegova obrijana glava, izraziti mišići i teško tijelo odavali
su dojam grubijana, nasilnika. Maura je, međutim znala da je u osnovi pristojan.
Bila je dovoljno pronicljiva da shvati kako izgled zločestog momka može privući
određeni tip žene. Kenny je izgledao baš onako kako bi čovjek u njegovu poslu
trebao izgledati, što je neke obožavateljice doista moglo napaliti. Vjerojatno ne bi
bile ni upola impresionirane da znaju za njegovu mekšu stranu, onu koju je Maura
svaki danom sve više cijenila.
Otvorila je usta da mu nešto kaže kada joj je zazvonio mobitel. Uzdahnula je,
javila se i odmah prepoznala glas Vica Joliffa.
Carla i Joey hodali su Ulicom Lancaster. Potpisali su primirje, a budući da su
imali Bennyjev novac bili su u maratonskoj kupovini. Maura neće praznih ruku
dočekati povratak svoje nećakinje u krilo obitelji, ali odnosi su se definitivno počeli
odmrzavati, što je Carli godilo. Barem više nije osjećala neprestanu mučninu
razmišljajući o tome što će Maura učiniti ili reći.
Čak se i Joey doimao sretnijim. Tih je dana neprestano bio sretan zbog onoga
što je doživljavala kao njegovu devijantnu seksualnu orijentaciju. Carla ga nije
odviše ispitivala kamo ide. Istini za volju, nije željela znati.
Proučavala ga je dok su besciljno tumarali. Bio je zgodan i oduvijek je imao
ako ne baš prijatelje, onda mnogobrojne poznanike. Po prirodi je bio veoma otvoren
i srdačan, ali je znala da je u školi imao problema zbog ženskastog ponašanja. To
što je bio u rodu s Ryanovima pomoglo je, naravno, da se tome stane na kraj.
Jedini s kojima se doista dobro slagao bili su Benny i Abul. Benny mu se uvijek
bespoštedno izrugivao, ali mu je zato Abul uvijek posvećivao svoje vrijeme. Više,
naravno, neće.
Bila je uistinu sramota što nije ostala u boljem odnosu s dječakovim ocem.
Tek je sada, kada je bio stariji, shvatila da je Joeyju u životu trebao muškarac. No
odluku je donijela prije mnogo godina kada ju je prevario s onom njegovom
uobraženom tajnicom i to je bilo to. Maurini momci pobrinuli su se da se nikada
više ne približi ni njoj ni njima bez izričitog dopuštenja.
 Joey je sada skvičao mašući bakinu prvom susjedu, glumcu koji se pojavio u
mnogo filmova, a u svima je glumio gangstera ili psihopata. Sada je, međutim,
odmahivao i cičao jednako glasno i pretjerano kao i njezin sin. Da ga samo vide
horde njegovih obožavateljica - i svi oni lijepi momci koji su, činilo se, cijele noći
stalno dolazili i odlazili. Čak mu je i spremač bio mali Filipinac čvrsta tijela čiji je
otirač za pod izgledao prilično otrcano.
Mlitavo mu je mahnula, a on joj je uzvratio privlačnim smiješkom koji je
mogao otopiti i najtvrdokornije žensko srce.
- Sviđaš joj se, majko.
- Hoćeš li, molim te, prestati nazivati muškarce »ona«, Joey? To me živcira.
Glasno je frknuo.
- U posljednje te vrijeme sve živcira.
Carla je znala da govori istinu te mu se pokušala nasmiješiti. Mrko ju je
gledao, a njoj je bilo žao zato što je znala da ga je povrijedila, da ga je riječima i
djelima povrijedila mnogo puta.
- Čuj, Joey, znam da se razmimoilazimo u mišljenjima... Ljutito se odmakao od
nje, a ona ga je slijedila do ulaznih vrata.
- Molim te, Joey.
Svojim je ključem otvorio ulazna vrata i ušao u kuću. Carla je znala da ga je
ponovno povrijedila i bilo joj je žao. U kuhinji je pristavila vodu za čaj i sjela za stol
nastojeći naći riječi koje će sve popraviti. Zašto ne može biti kao Maura i prihvaćati
ljude onakve kakvi jesu umjesto da ih tjera da budu onakvi kakve želi?
- Slušaj, Joey, ni meni, znaš, nije bilo baš lako.
Tada se okrenuo prema njoj i smijući se rekao: - Stvarno? Nikada ne bih
primijetio da mi nisi spomenula! E pa, najdraža majko, svi problemi koje imaš
proizlaze iz tvojih jebenih postupaka. Znala si da je Tommy s Maurom i bila
dovoljno glupa da ga pokušaš uloviti kada čak i ja znam da muškarci poput njega
jure za onim što je malo neobično. Nisi baš neka mladica, zar ne? Sada kada si
ostala sama, želiš mene. E pa, dušo, prekasno je. Ne trebaš mi, ne treba mi nitko od
vas, a to ćete uskoro i shvatiti.
Čudno ju je gledao kao da je ponosan na to što zna veliku i važnu tajnu, što je
bila istina. Shvatila je to po samodopadnom izrazu na njegovu lijepom licu.
- Što, zaboga, smjeraš? Tajanstveno se nasmiješio.
- Uskoro ćeš otkriti. Imam u rukavu nekoliko asova.
 - Kakvih asova, Joey?
Još se jednom nasmiješio uživajući u njezinoj zapanjenosti.
- Kao što sam rekao, uskoro ćeš saznati...
- Život ponekad može biti težak, Joey...
Sada se doista nasmijao. Pri pomisli na to da mu ona da je savjet o bilo čemu
uhvatio ga je nezaustavljiv smijeh. Neka sačuva gluposti za nekoga tko u to vjeruje.
- Život? Što ti znaš o životu? Ja barem imam jebeni život, ti ga nikada nisi
imala.
Vidjela je koliko je razjaren, što joj je izazvalo nervozu. Izgledao je kao Garry
kada je bio uzrujan. Izgledao je kao da je sposoban za bilo što.
Okrenuo se prema grijaču za vodu, počeo pripremati kavu i čvrstim glasom
rekao: - Samo me nemoj pokušavati ohrabrivati razgovorom. Shvati, nismo mi bliski
kao što si mislila, a što se mene tiče, prekasno je da se sada zbližimo. Zato popijmo
kavu, a onda ja izlazim, dobro?
Nije mu odgovorila. Nije zapravo znala što da kaže.
 DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

Slušajući kako Maura razgovara s Vicom Kennyju se činilo da se zaledio od

straha. Ona se počela smijati, a on se divio njezinoj sposobnosti da zvuči kao da
drži sve uzde u rukama čak i kada joj je srce zacijelo propadalo u pete. Bila je
dobra, u to nije bilo sumnje.
- Ne, slušaj ti mene, Vic. Ti si promijenio pravila igre. Trebao si nazvati kada
si rekao da hoćeš. Misliš li ti da nemamo pametnijeg posla nego čekati da ti
nazoveš?
Slušala je i smijala se.
- Tako se bojim, Vic. Čuješ li kako mi se glas trese? Oh, oprosti, to je bio tvoj.
Prestanimo srati, hoćemo li? Želiš sastanak. I mi. Ali mi igramo po našim pravilima
i radimo to na svoj način. Tvojemu prijatelju Jacku neće u dogledno vrijeme trebati
njegovo imanje pa zašto se onda ne bismo našli u štaglju, sutra u podne, večernja
odjeća nije potrebna, oružje da. Odgovara ti, Vic?
Prekinula je vezu ne sačekavši odgovor i pogledala Kennyja.
- Pitam se otkud mu moj broj mobitela? Kenny je odmahnuo glavom.
- Je li siguran?
- Ne može biti sigurniji. Dobila sam ga tek jučer. Namrštio se kada je shvatio
dublji smisao onoga što je rekla.
- Od koga si ga nabavila?
- Od Mrzovoljnog Boba, onog iz BT-a. Nabavljam ih kod njega zadnjih
nekoliko godina.
- Pa, on je solidan. I ja koristim njegove usluge. Pitam se radi li i on s Vicom?
Maura se doimala sumornom.
- Zacijelo. Mislim da je u redu da posjetimo Boba, a ti? Kenny, možeš li nas
odvesti onamo? Moram izvijestiti Garryja o sutrašnjim dogovorima, a onda moram
nazvati gomilu ljudi da mi uzvrate uslugu.
Sheila je oduvijek uživala biti neko vrijeme sama iako su joj nedostajala djeca
kada nisu bila tu. Uživala je u vrućoj kupki punoj ulja od lavande kada je na
stubištu čula zvuk teških koraka.
Ljutito je zatvorila oči i čekala da Lee uđe u kupaonicu. Vrata su se na kraju
otvorila kada ga je zazvala. Otvorila je oči i ugledala Vica kako zuri u nju.
Nasmiješio se odobravajući.
- Gospođo Ryan, oprostite što vam dosađujem dok se kupate, ali vi i ja
moramo porazgovarati.
- Koji vam je vrag?
Sheila je pokušavala skriti svoje tijelo što je bolje mogla.
Vic joj je dobacio ručnik.
- Izađite i spustite se, molim. Što brže možete.
Sjećala ga se iz Sarine kuće, kada je Sari donio cvijeće i iz nekog se razloga
nije bojala. Zašto, nije znala. Znala je da bi se trebala bojati, veoma bojati, ali nije.
Osušila se što je brže mogla i obukla svijetloplavi ogrtač od frotira s reljefnim
uzorkom. Vidjela je da je telefon istrgnut iz zida, no to je i očekivala. Dok je silazila
prema kuhinji bila je zapanjena koliko je zapravo mirna.
Vic im je napravio čaj, a kada je ušla, prijateljski joj se nasmiješio.
- Moram se ispričati za sva ova sranja, Sheila, ali nemam izbora. Obitelj
tvojega muža uporno mi zagorčava život.
- Što želite?
Sjela je na jednu od stolica s visokim naslonom uz šank.
- Lijepa gajba, dušo, vrlo ugodna.
Nasmiješila se.
- Hvala.
Opet joj se nasmiješio, a ona je shvatila da joj se unatoč svemu sviđa.
- Zašto ste tu?
- Želim uhvatiti veliku zvjerku, a ti ćeš, dušo moja, biti mamac. Popij sada čaj i
obuci se. Idemo na malo putovanje.
 Mrzovoljni Bob imao je četrdesetak godina, a nadimak je stekao zbog gužve u
nekom pubu u Bristolu. Provodio je ondje vikend i porječkao se s dva nabijena
lokalna momka, a jedan od njih pogodio ga je kriglom. Završio je sa četrdeset
šavova i mnogo boli i ostao bez mišića na licu te se doimao nesretnono čak i kada
se smiješio. Otud mu nadimak Mrzovoljni Bob.
Kada je ulažući u kladionici ugledao na vratima Mauru Ryan koja mu je davala
znak da je slijedi, bio je više nego iznenađen.
- Trebalo ti je.
Glas joj je bio oštar, a on je na sekundu bio smeten.
- Ulazi - rekao je grubijan koji je bio s njom.
Kennyjev glas naveo je Boba da pomisli kako je u opasnosti; nestala je sva
prijaznost koja je postojala među njima te je ušao u auto mirno i bez galame.
Maura je sjela na stražnje sjedalo s njim, zbog čega je iz nekog razloga postao još
nervozniji.
- Daješ li naše brojeve drugim ljudima, Bobe? Glas joj je bio tih; znao je da je
na tankom ledu.
- Zbog čega to misliš, Maura? Nasmiješila se.
- Ne zajebavaj me, Bobe, ovoliko sam daleko od toga da te premlatim na
mrtvo ime. - Spojila je palac i kažiprst. - Jesi li dao naše brojeve Vicu Joliffu?
Čak je i Benny vidio zbunjenost na njegovu licu.
- Zašto bih mu dao vaše brojeve? Čak ga ni ne poznajem. Bilo je očito da
govori istinu.
- Onda si ih dao nekome drugome.
- Samo tvojoj obitelji, draga, nikome drugome.
- Kome, na primjer?
- Tvojoj nećakinji Carli; dao sam joj nekoliko brojeva zato što je izgubila
telefon. Oh, i njezinom sinu, homiću. Dao sam mu brojeve jer je rekao da ih Benny
želi.
- Kada je to bilo?
- Pa, Carla je bila prije nekoliko tjedana, ali Joey, taj je uvijek na telefonu. Znaš
kakav je on šupak. Jučer sam mu rekao neka na guzici da istetovirati jebeni
telefonski imenik. Stvarno mi ide na kurac, stalno me zove i to onim svojim
pizdastim plačkavim glasom...
 - Joey? Kimnuo je.
- Opet je želio tvoj novi broj. Htio je i siguran mobitel za sebe; odnio sam mu
ga prije sat vremena.
- Gdje si mu ga odnio?
- Bio je u vinoteci na vrhu Portobello Roada. Onda sam ga odvezao do kuće
tvoje majke.
- Koji je njegov novi broj mobitela?
Bob je otvorio svoj Filofax od crne kože i dao joj broj.
- Hvala ti, Bobe.
Podrugljivo se nacerio, a to je bilo najsličnije smješku što je imao nakon
plastične operacije.
- Nema na čemu. Mogu li sada ići?
Kimnula je.
Kada su ostali sami, Kenny je rekao: - Slutio sam da je netko blizak, ali nisam
ni u snu mislio da je on. Mora da je Vic došao do njega preko Tommyja ili Abula,
zar ne?
- Tako se čini.
Od najnovije je izdaje bila gotovo u suzama.
- Dala sam tom momku sve, znaš to. Primila sam i njegovu majku kada su
stvari s Malcolmom otišle po zlu i eto kako mi vraćaju. Kladim se da su mi se
smijali u brk. Kladim se kako su mislili da je to veoma smiješno. Šašava Maura,
šupak koji plaća račune.
- Ne budi toliko stroga prema sebi.
- Stroga? - nasmijala se. - Reći ću ti nešto, Kenny. Čak i Benny, onako lud, ima
više odanosti u malom prstu nego ono dvoje u cijelom tijelu. Čudno je to, zar ne?
Kenny nije znao što da joj kaže.
- Što je to sa mnom, Kenny? Prvo Tommy i Carla. Sada Joey. Dodajmo tome i
jebenog Abula. To što nam je ispred nosa zdipio Tommya mnogo govori. Nitko za
njega otada nije čuo. Zacijelo je prešao Vicu. Zašto ljude do kojih mi je stalo ne
vidim onakvima kakvi jesu?
Zapalila je cigaretu.
- Ja sam navodno oštroumna, je li tako? Ljudi me poštuju zbog moje snage i
takozvanog smisla za posao. A ipak su me moja nećakinja i njezin sin preveslali
poput malog majmuna, a ja nisam vidjela da se to sprema i s Tommyjem, a
definitivno ne s Abulom. Hoću reći, on i Tommy su izmijenili sve zajedno možda
nekoliko riječi.
- Nisi mogla znati...
- Ali to je to! Trebala sam to osjetiti. Trebala sam ih sve prozrijeti, ali nisam,
pa mi je to značajna poruka. Nije ovo više za mene, prijatelju. Ne mogu se više
pouzdati ni u vlastitu prosudbu, a bez toga ne mogu voditi ovu obitelj; suvišna sam.
- Koja kenjaža! Imaš više zdravog razuma nego itko koga poznajem, bio
muškarac ili žena.
Odmahnula je glavom.
- Ne. Slušaj me. Tommy Rifkind bio je govno, a ja to nisam htjela, Kenny.
Nisam to željela vidjeti. Sada je preko mene cijela obitelj u opasnost, a sve zato što
mi se svidio slatkorječivi Liverpulac.
Bila je na rubu suza te je nježno rekao: - Nisi to mogla znati, Maura.
Slegnuvši ramenom sklonila je njegovu ruku s podlaktice.
- Trebala sam znati. Ako je netko trebao skužiti tu pizdu, to sam trebala biti
ja. Pa ipak, nisam vidjela njegove mane, baš kao ni Terryjeve.
- Voljela si Terryja bez obzira na ono što je bio.
- Gledala sam očima nekog drugog, Kenny, nikada vlastitim. Pomiješala sam
seks i ljubav. Seks s Terryjem bio je odličan, kao i seks s Tommyjem. To je uzrok
mojega pada.
- Kako si došla do tog zaključka?
- Vjerovao ili ne, Terry je u mnogočemu bio gad koji je volio držati stvari pod
kontrolom, sada to shvaćam, a Tommy je bio isti. Nije bilo važno ono što sam ja
možda činila sa svojim životom. Čak i da sam bila direktorica ICI-ja oni bi i dalje
željeli da budem ženica u kući. Uvijek se radilo o tome da radim nešto što su drugi
željeli, nikada se nije radilo o meni i mojim željama.
Kennyju se Činilo da joj je i on to mogao reći, ali odlučio je to zadržati za
sebe.
- Mislim da je s Terryjem to bilo tako zato što je bio murjak i zato što me je
htio ukrotiti, želio je biti muškarac zbog kojega se Maura Ryan smirila. Bilo je tu i
krivnje zbog onoga što mi je davno učinio, onda kada me je nogirao. Imam osjećaj
da je mislio kako će nešto postići ako me pretvori u domaćicu godine. On je za
mene bio ljubav mojega života, otac jedinog djeteta kojega sam ikada nosila, te kada
je napokon htio biti sa mnom, ja sam dobila što sam htjela. Ali po kojoj cijeni? Kao
što je moja mama znala reći, moraš biti oprezna kada nešto tražiš zato jer to možeš
dobiti.
Zavalila se u sjedalo.
- S Tommyjem je opet posrijedi bio seks. Ali on me je želio zato jer je preko
mene mogao dobiti veći dio kolača. On je bio frajer Maure Ryan, a to mu je davalo
ugled u svačijim očima osim u očima moje braće i obitelji. Garry ga je mrzio, a
mislim da je Tommy to sve vrijeme znao. Iskoristio je mene i iskoristio je Carlu,
iako mislim da je to napokon i sama shvatila.
Doimala se toliko izgubljenom da ju je Kenny poželio zagrliti i utješiti. Nije to,
naravno, učinio, nije bio toliko hrabar. Izbacila je opušak kroz prozor i prebacila se
na vozačko mjesto.
- Puno sam vremena protratila na gadove. Krenimo!
Lee i njegova majka gledali su Countdoum kada je na mobitelu primio poziv
koji ga je dotukao. Zvao ga je Gabriel, njegov najstariji sin, i rekao da ih nitko nije
pokupio iz škole i što je još gore, da nigdje ne mogu naći majku.
- Mama, u auto. Moramo poći po djecu - zapovjedio je Lee.
Sarah je bila iznenađena njegovim tonom.
- Gdje je, do vraga, Sheila? Zašto ona nije otišla po njih? Lee je bio uznemiren
te je stoga majci dao kraći odgovor no što je htio.
- Mama, da znam, ne bih odlazio po djecu, zar ne?
Obukla je kaput, a on je bio lud od toga koliko joj je vremena trebalo za taj
jednostavan zadatak.
- Mama, molim te, požuri malo!
U mislima se pitao hoće li netko potražiti i djecu. Zacijelo ni Joliff ne bi otišao
tako daleko? No dok ne budu u autu, na sigurnome, neće ni na što računati.
Vic i Sheila pijuckali su koktele i jeli kanape sendviče kupljene u lokalnom
dućanu u Gants Hillu. Dojmila je se kuća u kojoj su bili; imala je bazen i najveći
televizor koji je ikada vidjela. Gledali su video Franka Sinatre, a Vic je očito uživao u
njemu.
- Hoće li ti smetati pridruži li nam se malo poslije moja majka - uljudno ju je
upitao.
- Nemam zapravo mnogo izbora, zar ne?
 Vic se doimao uvrijeđenim.
- Oprosti, Sheila, ali ako ne želiš društvo moje majke, ja ti neću nametati. Htio
sam te uvjeriti da si sigurna. Teško da bih te upoznavao sa svojom majkom da
imam neke skrivene motive, zar ne?
Gotovo je poželio da ima druge motive. Bilo je nešto u toj ženi što mu se
sviđalo, vjerojatno to što je bila majka šestero djece i to dobra. Oduvijek se divio
tome što je Lee Ryan obiteljski čovjek. Vic se ponosio time što je odavao priznanje
ondje gdje je morao.
Sheila možda više nije savršeno izgledala, no šestero bi djece ostavilo traga i
na Kate Moss. Njezina je doličnost, međutim, izazivala poštovanje - a činjenica da
nije bila ni operativni dio obitelji Ryan trebala ih je prestrašiti i natjerati da čine
točno ono što on hoće.
Oni su imali njegova brata, a on jednu od njihovih žena. Bit će to razmjena
kojom će sačuvati obraz. Čak će i Ryanovi dvaput promislili prije no što bi riskirali
sa Sheilom u njegovoj kući. Znao je da to nije u redu; nije bila dio obiteljskog posla,
no on više nije mario za pravila ponašanja. Htio je svojega brata, svoju koku i
pogoršanje situacije - i to što je prije moguće. Uzet će sve što bude mogao; samo je
to mogao učiniti. Napravili su od njega prvorazrednu pizdu. Nije mogao to
dopustiti, izgledao bi kao potpuni idiot. Vic Joliff jest bio ovakav i onakav, ali ne i
idiot.
Zaključio je da im mora pokazati. Ono što je započelo kao pokušaj potpunog
preuzimanja sada je opasno mirisalo na hitac u prazno, a to nije mogao podnijeti.
Ubijala ga je pomisao da bi ljudi, pa čak i nepoznati, mislili da je budala. Čovjek ima
svoj ponos, a nije bilo čovjeka čiji je ponos bio veći od Vicova. On se zapravo
ponosio svojim ponosom.
Nitko ga nikada nije lako pobijedio i poživio da to ispriča. Tako se preživljava
na tom svijetu. Ono što je odvajalo odrasle muškarce od momaka bio je ugled,
sposobnost utjerivanja straha krajnjom bezobzirnošću. To što o tebi nitko nije
govorio podsmješljivim tonom, što se nitko nije odnosio prema tebi bez poštovanja,
to što nikada nisi platio piće u pubu bio je razlog za slavlje. Neka je proklet
odustane li od svega toga zbog jebenih Ryana.
Ispričao se i otišao u kuhinju gdje je na brzinu, jednu za drugom, uvukao dvije
crte. Imao je problem s kokainom i na jednoj je razini toga bio svjestan. No kada bi
se prah popeo njegovim nosom, on bi zaboravio svoje strahove i osjećao se
nepobjedivim. Činilo mu se da bi mogao srediti pedeset obitelji Ryan i još imati
snage da za večeru sredi Mafiju i CIA-u.
On je Victor Joliff, dovoljno velik da natjera svijet da zanemari činjenicu što je
sin bivše prostitutke i pijanog lopova. Sebi ravnima dokazivao je da je čovjek kojem
se treba diviti, čovjek kojeg treba poštovatij Što je još važnije, da je čovjek koji
može preuzeti narkotržište jugoistočnog, a na kraju i cijelog Ujedinjenog
Kraljevstva. Bit će on engleski Escobar, a Bog neka pomogne onima koji mu se
usude stati na put.
Čuo je kako iz dnevne sobe dopire majčino unkanje te se na brzinu pogledao
u malom ogledalu koje je koristio za slaganje koke. Mama je mrzila kada je bio
ušlagiran i to mu je jasno i glasno stavljala do znanja.
Natočio je veliku čašu ruma, dodao malo likera od paprene metvice i odnio ga
u dnevnu sobu u kojoj je Nellie Joliff skidala svoj kratki kaput.
- Dobila sam samo jedan vražji broj na lutriji, Vic. Samilosno se nasmiješio.
- Nema veze. Ovo je moja prijateljica. Zove se Sheila.
- Drago mije, u to sam sigurna.
Sheila se nasmiješila maloj starici koja je očito vidjela i bolje dane. Izgledala je
istrošeno i ispijeno, kao žena koja je cijeli život naporno radila tko zna što.
Sheila se čudila zašto nije zabrinuta za djecu. Trebala bi biti histerična od
straha da ih više nikada neće vidjeti. Ali nije. Zapravo je uživala što je bez njih i što
da je Leeju dodatnu lekciju. Možda bi mu to mogao biti poticaj koji mu je bio
potreban da njezinim očima pogleda na stvari.
Vic je u sebi bio pristojan čovjek, u to je bila sigurna. Ili se bar nadala da jest.
Gledala je kako sluša brbljanje svoje majke kao da je to najuzbudljiviji razgovor na
svijetu. Začudo, shvatila je da joj se uistinu sviđa taj ljubazni obzirni čovjek koji ju
je oteo i koji će za nju tražiti otkupninu.
Vic je kimnuo majci, nasmiješio se gošći i pustio da ga obuzme ljutnja zbog
svega toga. Držao je jezik za zubima, a pozornost usmjerio na sutrašnji dan.
Dogovori s njegovim momcima i Ircima bili su sređeni. Bez obzira što je ona pizda
Kenny savjetovao o mirnim pregovorima, Vic Joliff će u to ući s isukanim oružjem.
Maura Ryan bila je na telefonu ili u posjetima sve do kasno u noć. Nazvala je
ili osobno razgovarala sa svima koji su ikad bili u prijateljskim odnosima s
Ryanovima - kao i s nekolicinom neprijatelja. Ponašala se prijateljski, vikala,
ulagivala se i prijetila. Činila je što god je morala da pridobije ljude na stranu
Ryanovih i uništi i najmanji trag kredibiliteta koji je Vic Joliff imao. Pokazivala je
ljudima da je ostati vjeran vragu kojeg poznaju najbolji način da izbjegnu totalni
rat.
Nije željela krvoproliće, tek nužni minimum. Sada više nije bilo šanse da Vic
sruši Ryanove, što je u svojim sve rjeđim lucidnim trenucima po svoj prilici i sam
zaključio, no to ga neće spriječiti da se pojavi. Iza sebe je imao šest godina bježanja
i skrivanja, a sutra će dobiti konačni obračun s njima pa kud puklo da puklo.
Računala je na to.
U jedanaest navečer Maura Ryan, promukla od napora, željela je samo veliku
čašu rakije i vlastiti krevet. Zamolila je Kennyja za uslugu. Otišao je s Bingom i
Carltonom Dooleyjem i nekoliko posebno odabranih ljudi do odlagališta Joea Židova.
Joea su našli u njegovu uredu iznad hrpa starog željeza. Nekoliko je
tjelohranitelja s njemačkim ovčarom na uzici pružilo otpor kada su silom otvorili
ulazna vrata, ali se on rasplinuo kada su shvatili kome to uskraćuje poštovanje.
- Ostanite ovdje na stubama - rekao je Kenny ostalima. - Dalje mogu sam.
Joe je očito vidio da dolaze. Kada je Kenny ušao bez kucanja u ured našao je
starca odjevenog u kaput kako sjedi za radnim stolom s listom pisma u ruci.
- Oh, to si ti, Kenny - rekao je s izrazom iznenađenja. - Uvijek sam mislio da
će po mene doći Maura. Ona je uglavnom žena od riječi.
Kenny se namrštio.
- Pa, zahvaljujući tebi i tvojim prijateljima sutra je čeka važan dan. Ryanovi i
njihovi saveznici sukobit će se s Vicom i njegovima. Maura želi da budeš ondje, Joe.
U međuvremenu me zamolila da te smjestim u neku sigurnu kuću. Pretpostavljam
da se ti ne kaniš boriti?
Joe je pogledom prešao po napuštenom odlagalištu.
- Izgleda. Danas se ništa ne cijeni kao odanost. Kennyjev je izraz lica otvrdnuo.
- Reci to Mauri, čujem da ste nekad bili dobri prijatelji. Što te je, za Boga
miloga, spopalo pa si se na taj način okrenuo protiv nje i njezine obitelji?
Joeyo je lice odjednom izgledalo kao da je prastaro.
- Sam si odgovorio na svoje pitanje, Kenny, ali to ne znaš. No objasnit ću to
Mauri i nikome drugome. U međuvremenu bih te zamolio za uslugu, može? -
Predao je Kennyju dva pisma. - Hoćeš li se pobrinuti da dođu u ruke pravim
osobama? To je moja posljednja molba.
Jedno je bilo za Camillu, Joeyu djevojku. Nema sumnje, njezina nagrada.
Drugo... kada je Kenny ugledao to ime, odjednom je naslutio što stoji iza Joeya
uključivanja u čitavu tu tužnu zbrku.
- Pobrinut ću se da budu proslijeđena - rekao je. - Dobro, a sada si naš.
Dok se stubama spuštao između Binga i Carltona Dooleyja, Joe se odjednom
zaustavio i pogledao prema uredu.
- Oh, umalo sam zaboravio. Pretpostavljam da ste vi braća Dooley? - obratio
se svojim čuvarima.
Bing je kimnuo bez riječi.
- Kako prikladno. Onda ćete sa zanimanjem upoznati mojega kućnoga gosta.
Otiđite i pogledajte na tavan. U kutu mojeg ureda postoje vrata.
Kenny je kimnuo Bingu koji je otišao s dvojicom ljudi. Svi su začuli uzvike
iznenađenja.
- Abul, to je Abul! Donesite škare.
Kenny i Joe čekali su na odlagalištu dok su ostali oslobađali Abula. On se
napokon, jedva stojeći, pojavio na vrhu stuba dok ga je ranjena noga pekla, a lice i
glava boljeli na mjestima s kojih su povukli traku. Činilo se da su svi oduševljeni što
ga vide.
- Čovječe, što se dogodilo? Mislili smo da si nestao s Tomyjem Rifkindom -
govorio mu je Bing.
- Je li on to učinio? Gospođica Ryan razglasila je da si ti. Mislila je da si nas
izdao - upozorio ga je Carlton.
Abul je zaustio nešto reći, ali ga je Joe, pretekao.
- Zašto ga ne pitaš tko ti je ubio brata?
Promuklim glasom Abul je počeo prosvjedovati.
- Ne. Nisam ja... bio je to Vic...
Kenny je učinio korak naprijed.
- Sada sve ima smisla. Nikada nisam vjerovao da se Vic toliko približio Tonyju
bez njegova znanja. Bio je odviše dobar u svom poslu da bi to dopustio. A ako i
jest, zašto se na tome zaustaviti? Zašto ne ubiti i Mauru? Ne, netko je drugi to
učinio iz svojih razloga, a to morao biti netko koga je Tony poznavao... Zašto si to
učinio, Abule? Je li te prozreo, ha?
Na trenutak je vladala napeta tišina, a onda su se Dooleyjevi pokrenuli poput
jednoga. Gurnuli su Abula niz željezne stube i navalili na nj žestinom od koje je i
Kenny zadrhtao. Nakon nekoliko minuta rekao im je da prestanu.
Znao je da Maura želi da Abul bude živ na sutrašnjem sastanku. No šanse da
nakon toga preživi bile su manje od ništice.
Garry, Roy i Tony Dooley stariji došli su u štagalj Jacka Sterna sutradan u
zoru. Garry je zapovjedio svojim ljudima da pročešljaju okolno područje i provjere
je li sigurno i je li ih Vic već stavio pod prismotru i čekao da im priredi gadno
iznenađenje. Pokazalo se da je do sada bio neuhvatljiv.
Roy je izrekao ono što su svi mislili.
- Kao da se nekom čarolijom pojavljuje i nestaje, zar ne?
Garry je kimnuo.
- Momci su sve prekopali i nisu našli ni crknuta miša.
- Pa, sada više ne može biti daleko. Pojavit će se, zar ne?
Tony je odmahnuo glavom.
- Ne bih mogao reći, čovječe. Ne bih mogao reći.
- A što se jebenog Bennyja tiče... kada se napokon pojavi, jebote, ubit ću ga.
Što on misli da je? Jebeni Roy Rogers? - bjesnio je Garry.
Roy je nekoliko puta duboko uzdahnuo prije no što je odgovorio
- Samo naprijed, Gal. Osobno, međutim, smatram da je to moja greška. Kada
me je nazvao nisam ga smio odjebati. Sada kada ga trebamo, nema ga. Bio sam
strog prema njemu. Rekao sam mu da nitko od nas ne želi ništa imati s njim.
Svi su osjetili očaj i strah u njegovu glasu.
- Ne mogu vjerovati da se nije ponovno javio...
Garry i Tony nisu komentirali. I oni su se u sebi pitali je li Benny još uvijek
živ, no nitko to nije htio na glas reći.
- A što je s jebenim Abulom? To mi još uvijek nije posve jasno. Roy se
ponovno pribrao. Glas mu je bio oštar. Vijest da je Abul ubio Tonyja Dooleyja
mlađeg kao i to da je bio u dosluhu s neprijateljem sve je šokirala i deprimirala.
- Ipak, sad ga imamo - rekao je Garry dodirnuvši Tonyja starijeg za nadlakticu.
- A Maura će se pobrinuti da dobije ono što ga ide.
Tony se silom nasmiješio, a obojica su ga udarili po leđima.
Kada su došli do ulaza, pred štagljem su se počeli zaustavljati auti. Svi koji su
ikada radili za njih morali su se pojaviti na sastanku zbog upoznavanja sa
situacijom. Garry je bio odlučan u nakani da milom ili silom završi dan s tim
neuhvatljivim gadom i ubije ga.
To je sada bilo osobno; Vic im se rugao.
Nasmiješio se kada je vidio da u štagalj ulazi Gerry Jackson. Čak i sa svojim
godinama i jednom od svojih perika još je uvijek izgledao prijeteće, a ožiljci od
davnašnjeg požara u klubu davali su mu zastrašujuć izgled i to više no što je bio.
Bio je legenda među mlađim momcima zato što je bio najbolji prijatelj Michaela
Ryana. Samo ga je to u njihovim očima činilo jedinstvenim. Preživio je i eksploziju
bombe.
Imao je takav ugled da mu je čak i Garry odavao poštovanje. Rukovao se s
Garryjem, uhvativši ga za podlakticu kao znak prijateljstva i poštovanja.
- Znao sam da ćeš doći, Ger.
Gerry se nasmiješo.
- Ne bih to ni za što propustio, Gal. Pogađaš li tko je ispred? - Još se jednom
nasmiješio kada je sam odgovorio na svoje pitanje. - Moja četiri najstarija sina.
Gerryjevi su momci postali narkobosovi i lokalni zlikovci na domaćem terenu
u Kentu. Kružile su zapravo glasine da s tamošnjih dokova ništa ne odlazi niti na
njih dolazi bez njihova izričitog dopuštenja. Tunel ispod La Manchea također je
pripadao njima te je Garry u posljednjih nekoliko godina mnogo puta poslovao s
njima. Smatrao je da su pouzdani i uljudni. Bit će važni u ovome poslu te je bio
zadovoljan iskazanom solidarnošću. Ne bi se mnogo ljudi suprotstavilo Vicu Joliffu,
toga je bio i više nego svjestan te je bio zadovoljan što može pokazati mnogo veću
snagu no što je itko očekivao.
Ryanovi su dobili podršku od Azijaca iz istočnog Londona i Deptforda,
Karibijaca iz zapadnog Londona i britanskih buldoga iz cijeloga grada - i samo
pustili da se malo uskomešaju. Prije no što ovo bude gotovo neće znati što ga je
ovaj put snašlo. Što god Maura rekla, bio je to totalni rat, a oni će ga dobiti.
Prošlo je mnogo godina otkad se Garry osjećao ovako živim i odlučan u nakani
da u sljedećih nekoliko sati uživa u svakoj sekundi.
 DVADESET SEDMO POGLAVLJE

U deset ujutro na dan susreta Benny se napokon javio Mauri kući. Zaključio je
kako je najbolje da porazgovara sa svojom tetom. Bila je mirna i uviđavna kao što je
i očekivao, ali nije htjela razgovarati ni o čemu, objasnila mu je da susret počinje u
podne i gdje se održava pa neka krene i spustila slušalicu.
Sada se vozio prema štaglju dok je u sebi kipio od bijesa i dok su njegova
četiri nova prijatelja brbljala u stražnjem dijelu bijelog kombija. Bili su Indijci, četiri
brata iz neke bangladeške obitelji iz Foreset Gatea, mladići koji su bili Abulovi
zakleti neprijatelji zbog sukoba koji su posljednjih nekoliko godina izbijala između
njih. Benny je sa zakašnjenjem shvatio da je njegov bivši prijatelj prošao doslovno
nekažnjeno zbog povezanosti s moćnom obitelji Ryan, a posebice zbog prijateljstva
s Bennyjem.
Svi su znali da su vrlo bliski, a Benny je mislio i da jesu. No Abul je sve
vrijeme imao druge prioritete. E pa, kada ga se Benny dočepa dat će seronji lekciju
koju nikada neće zaboraviti - a onda će ga ubiti.
Ricky D. najstariji brat, oduvijek se dobro slagao s Bennyjem. Godinama su
trgovali drogom preko Radona Chatmorea - no Ricky nije baš lio suze za
Rastamanom. Njegova je smrt otvorila prostor za njegove srodnike, što je
zacementiralo njihov novi savez s Bennyjem.
Sada će vidjeti svoju obitelj i to s vlastitim momcima i mrtvim bivšim
prijateljima kao dokazom potpune odanosti. U sebi je osjećao nervozu, nadajući se
da ga neće napraviti budalom pred Rickyjem i njegovom braćom.
Nestao je usred najvećeg rata u kojem se našla njegova obitelj, a postao je i
državni neprijatelj broj jedan zbog slučaja s glavom. Kada god bi je se sjetio,
naljutio bi se. Sada je shvaćao da ju je trebao baciti. Bio je budala zato što ju je
čuvao, ali je uživao u saznanju da je ondje. Pa ipak, Carol koja je izazvala opću
strku nije samo izgubila njihovo dijete, nego je i prouzročila cijelu ovu ludnicu. Da
nije bila glupa kučka, ništa se od toga ne bi dogodilo.
 Znao je, međutim, da mu je to lekcija za budućnost. Prihvatit će baš sve što
mu obitelj da i dokazati da je potpuno ispravan član obitelji Ryan. A onda će im
dopustiti da ga potkupljivanjem izvuku iz te posljednje gnjavaže - ali tek nakon što
odgovarajuće vrijeme bude tvrdio da mu ne treba njihova pomoć. Baš kao i on, ni
oni nisu željeli da svjedoči u prilog tužbi.
Dok su išli prema Jackovu imanju bio je zadovoljan samim sobom. Bio je
siguran da će mu Maura pripremiti put. U sebi su nesumnjivo znali da im je, bez
obzira što učinio, odan i da će im to uvijek biti.
Bio je Ryan i ponosio se time. Maura će ga shvatiti, oduvijek je bila okrenuta
prema obitelji. Na kraju krajeva, njihova je snaga ležala u činjenici da su obitelj
Ryan, ekvivalent kraljevske obitelji u londonskom podzemlju.
Ryanovima je krv bila najvažnija.
Sarah si je napravila još jedan čajnik čaja i malo tosta. Nahranila je djecu i
dopustila im da gledaju televiziju. Opet je osjećala onu razvučenu bol koju je
osjećala i kada su ugrabili njezina sina Bennyja i Michaela pogodili na ulici.
Znala je da se, ako je Vic uzeo Sheilu, sprema ozbiljna neprilika. Zgrozila se
što je žena uzeta kao talac, ali kao što je Roy rekao bio je to tijek vremena. U
svijetu više nije bilo pristojnosti. Mlade su djevojke jurile po televiziji, a i to su bile
samo reklame. Je li onda čudno što se ustaljeni ritam promijenio, a ljudi poput Vica
uvlačili supruge u svoje poslovne poteze?
Grickala je tost i pijuckala čaj. Nije zapravo bila ni gladna, ali nešto je radila.
Danas je mnogo razmišljala o svojemu Michaelu. Atmosfera je bila ista kao i
kada je on poginuo i kada su uhvatili Bennyja. Njezinog divnog momka koji je bio
njezin posljednji sin, njezino djetešce.
Silom je otjerala te misli. Život je i ovako bio dovoljno težak te nije trebala
stvarati probleme prije no što se sami pojave. Bol je, međutim, postajala sve
nepopustljivima, a njoj je bilo mučno od straha.
Rukom je pretražila džep svoje pregače i izvukla krunicu. Pomogla joj je da u
svoje vrijeme prebrodi mnoge krize. Bila je načinjena od maslinova drva i istrošena
poput nje. Nasmiješila se pri toj pomisli. Da, istrošena gotovo do ništavila. Još se
jednom prekrižila i poljubila križ moleći se za siguran povratak Sheile i sve njezine
djece.
U mislima ih je vidjela onako kako ih je voljela vidjeti: male, odjevene za misu
u lijepo sunčano nedjeljno jutro.
Slika koja ju je uvijek činila tako ponosnom izmamila joj je suze na oči i ona je
zaplakala zbog protraćenih života svoje djece.
Života svih njih.
Vic je već znao da su se Ryanovi i njihovi pajdaši raširili po Jackovu imanju
kao kuga. To je i očekivao. On je, međutim, imao još iznenađenja u rukavu.
Odmahnuo je glavom kako bi je razbistrio i zaustavio range rover kako bi uvukao
još koke. Njegovi su ga momci gledali, a on je osjetio da su zabrinuti zbog obračuna
koji se spremao.
- Imam ih još mnogo na platnom popisu. Nadam se da se niste usrali od
straha?
Oni su ga žurno uvjerili da griješi, ali on više nije bio siguran u njih. Počela ga
je hvatati paranoja te je znao da nije smio uvući toliko koke prije sukoba. Imao je,
međutim, Sheilu, a oni su imali Debeljka; morao se mijenjati zbog majke, iako bi, da
je bilo po njegovu, pustio Justina da istrune. Nije zaboravio da želi natrag svoju
koku kao i mrtve Ryanove. Sve njih, pa čak i Mauru, prema kojoj je sada, kada je
znao cijelu priču, i protiv volje osjećao poštovanje. No trebalo ju je srušiti, a on je
bio taj koji će to učiniti.
Nekoć se bavio mišlju da je opali, ali sada je za njega bila prestara. Znao je da
je Kenny, međutim, ne bi izbacio iz kreveta. Ta mu je misao izmamila smiješak.
Kenny je bio još jedan koji će se šokirati više nego ikad. Bio je na popisu za odstrjel
zajedno s nekolicinom drugih prijatelja koji su se priklonili Rvnovima.
Oh, Vic je trebao srediti još toga, a to će i učiniti. Imao je velike zvjerke. Nije
bilo važno koga su Ryanovi okupili, on je imao crome de la crume. Uz njega su bili
ljudi koji su izazivali više straha nego hrpa starih zatvorskih ptičica. Zapravo, bili su
to jedini ljudi koji su se suprotstavili tim seronjama i pobijedili. Ta ga je misao
umirila.
No prvo je morao uvjeriti te kretene da je broj jedan. Da ima sredstva i zna
kako će pregaziti neprijatelja. Vidio je kako njegov najodaniji prijatelj zuri kroz
prozor dok je range rover jurio seoskim putevima. Vic mu je u retrovizoru ulovio
pogled, a Mickey mu se nasmiješio i zapalio cigaretu.
- Tamo ćemo se naći s irskim snagama pa se prestanite tresti i pripremite
oružje, trebat će nam.
Vijest o uključenosti Iraca razveselila je ljude te su zajednički odahnuli od
olakšanja. Nitko zdrave pameti ne bi napao IRA-u.
Mickey Bali je u sebi priznao da ga je njegov stari prijatelj Vic počeo
zabrinjavati. Na početku je bio tako pametan i usredotočen, ali kako je vrijeme
prolazilo ponašao se sve skandaloznije. Nije to bio samo kokain, Vicu nikada nisu
bile sve koze na broju. Mickey se sada pitao hoće li se koze ikada okupiti.
Ipak, danas su svi imali svoju zadaću. Nema potrebe govoriti Vicu što je
njegovo prije no što provjeri kako stoje stvari.
Vic je glasno pjevao dok je krivudajući izbjegavao prometala koja su mu
dolazila u susret. Posljednjih nekoliko minuta vozio je u krivoj traci ali mu to nitko
nije htio reći. Kao i obično pjevao je pjesmu iz Flippera, onu koju je znao od
početka do kraja.
Dok je pjevao, ljudi su se u range roveru pogledavali. Odjednom se svrstavanje
uz Vica nije više činilo tako dobrom zamisli, s Ircima ili bez njih. Hvala Bogu da je
Mickey imao dovoljno zdravog razuma da ih ne poveže.
- Vic je na putu. Upravo sam primio poruku od Mickeyja Balla - objavio je
Gerry Jackson.
Garry je kimnuo. Sada kada su stigli Maura i Kenny mogu napokon započeti s
predstavom. Posvuda je postavio ljude. Cijeli je štagalj pokriven, a murja propisno
obaviještena da se drži podalje. Ona će, kad sve završi, raščistiti nered, a oni će u
potpunosti nestati. Jedino što će ostati murji da nađe bit će Vic i njegovi mrtvi
sljedbenici.
Kenny i Maura pušili su dok su gledali kako ljudi okolo jure postavljajući
posljednje pripreme.
Pojavio se bijeli kombi i zaustavio se uz škripu guma. Maura u sebi zastenjala
kada su Benny i njegovi prijatelji iskočili iz njega popu herojskih osvajača.
- Sve u redu, Maws?
Benny je krenuo ravno na nju kao što su i očekivali. Krajičkom oka vidio je
kako preko zemljane ceste Garry trči prema njemu, noseći u desnoj ruci pušku, i
osjetio kako mu se steže utroba kada je ugledao izraz na stričevu licu.
- Gdje si bio, jebeni seronjo?
Benny je bio ustravljen, ali je to dobro krio. Svi koji su bili s njim divili su mu
se zbog smionosti. Izgledao je zapravo kao da ga nije briga, a svi su znali da jest.
- Dobro, Gal. Doveo sam nekoliko momaka. Imam za tebe i gomilu
informacija...
Garry ga je snažno udario kundakom, a Benny je pao na koljena. Maura se
umiješala i spriječila da ga ponovno ne udari.
- Već sve znamo, Benny, glupi idiote. Misliš li da smo toliko glupi da nam
trebaju dječaci koji će umjesto nas obaviti prljave poslove?
 Garryjev je glas bio toliko tih da drugi isprva nisu razumjeli što govori, ali
Benny ga je čuo kao da mu viče u uho. Najviše ga je pogodilo gađenja na licu
njegova oca.
- Što ti misliš da si, Benny? - zajedljivo mu je rekao Garry. - Nestaneš iz
jebenog zatvora dok si na odsluženju kazne koju smo kupili i sam kreneš u divlji
pohod, a onda nakon svega imaš obraza pomisliti kako se možeš ušetati kao da si
jebeni Clark Kent koji stiže u pomoć. Imaš li ti uopće predodžbu u kakvim si
govnima? Da si nas zamalo sve uvalio?
Njegov ga je stric urlajući još jednom zapitao: - Onda, imaš li? Iz ovoga te ne
možemo izvući, momče. Ovaj si put otišao predaleko. Čak bi i mi morali uložiti
velik napor da nakon jebene glave u ormaru objasnimo otmicu usred dana, palež i
tri ubojstva. Jesi li toliko jebeno ograničen da ne shvaćaš kako postoje stvari koje
naprosto ne činiš?
- Nisam mislio, Garry...
- To i jest problem, Benny, ti nikad, jebote, ne misliš, zar ne? Ovo je jugoistok
Engleske, a ne jebeni Divlji zapad. Ono što me plaši jest to što ti, čini se, misliš da
to i nije velika stvar. Otkinuo si glavu nekom jadniku zato što je prije tebe ševio
tvoju curu. Ne misliš li da je to, čak i za tebe, malo previše?
Prije no što je Benny uspio odgovoriti stricu Maura im je svima dala znak da
budu tihi. Gerry joj je mahao držeći u zraku mobitel.
- Viđeni su.
Garry je kimnuo, a zatim nastavio udarati Bennyja. Pokrio je glavu rukama i
tiho i dostojanstveno podnio udarce. Ljudi koji su to promatrali divili su mu se iako
su se pitali kako može biti tako glup s obzirom da je iz obitelji koju su poštovali
zbog pameti. Nažalost, opcije stav bio da je on nije naslijedio.
Benny je bez posebnih napora podnio ponižavajuće udarce, no znao je da će
jednog dana vratiti Garryju i svojem ocu zato što je stajao ondje i dopustio da dođe
do toga.
Maura se napokon umiješala, a Benny je shvatio da je indiferentna prema
onome što mu je Garry učinio i znao da njezin brat nije prešao ovlasti.
- Na skretanju su u Rettendenu. Moramo na mjesta.
Garry je kimnuo, a Gerry i Tony Dooley pomogli su Bennyju da uđe u štagalj.
Nije bio u stanju pomoći u borbi ni malom djetetu, a kamoli sudjelovati u ovako
značajnom ratu bandi. To ga je boljelo, no znao je da to mora progutati i prijeći
preko toga. Nije mogao a da se ne zapita što će se dogoditi u sljedećih nekoliko sati,
ali nije pitao.
Dok je sjedeći u štaglju viđao rane shvatio je da je s naoružanim ljudima koji
mu ne prave društvo, nego ga čuvaju, a tada ga je uistinu obuzeo strah.
Kada je skrenuo na put koji bi ga odveo do Jackova imanja Vic je ugledao tri
čovjeka iz IRA-e. Usporio je i nasmiješio se. Tek kad je osjetio pušku koju su mu
kroz vozačev prozor gurnuli u glavu shvatio je da je upao u klopku. Michael
Murphy mu se nacerio.
- Bok, Vic. Dugo se nismo vidjeli. Došao si u posjet mojim prijateljima
Ryanovima, zar ne?
Osjetio je stezanje u želucu i vrućinu u glavi.
- Jebeni dvolični...
Murphy se nasmiješio.
- Hajde straga, Vic.
Izvukli su ga iz range rovera, temeljito pretražili i bezobzirno gurnuli u
stražnji dio. Osjetio je vrelinu poniženja kada je vidio kako se Mickey Bali rukuje s
Bingom Doolevjem, jednim od Tonyjevih sinova, koji su ga poslali da se pridruži
odboru za doček.
Vic je znao da je stjeran u kut. No trebao je to predvidjeti, a to što nije
dovoljno je govorilo o njemu i njegovu uzimanju koke. Padao je, a osjećaj depresije
koji je slijedio nakon brijanja pogodit će ga svake sekunde. Stavio je ruku u džep i
stisnuo paketić koji bi ga vratio ravno u deveto nebo.
- Treba ti crta, Vic?
Glas Mickeyja Balla bio je grub i hladan. Vica su morali obuzdati Bingovi
momci i lisičine.
- Nemojte ga ozlijediti! Nipošto ga nemojte ozlijediti. Bez razmirica, bez ičega,
dobro?
U Bingovu je glasu odzvanjao autoritet, a ostali su bez razmišljanja učinili ono
što im je rekao.
Vic je s otvorenom mržnjom zurio u rulju oko sebe, ali nije mogao ništa
učiniti da si pomogne.
Maura je gledala kako su na uskom putu koji vodi do štaglja postavili Vicov
range rover. Nije bilo opasnosti od prolaska drugog vozila zato jer je to bila
privatna cesta koju su koristili samo Jack i njegovi posjetitelji. Izvukli su Vica iz
auta.
 Kada je ušao u štagalj ugledao je Bennyja i nasmiješio mu se. Benny je pljunuo
u njegovu smjeru izražavajući tako svoje nepoštovanje.
Lee se u sekundi bacio na Vica.
- Gdje mi je žena?
Vic se nasmiješio, ali nije odgovorio.
Mickey Bali odgovorio je na pitanje.
- Sigurna je, ne brini. Moja dva najbolja momka čuvaju nju i njegovu majku.
Krenut će za nekoliko minuta, u redu?
Leeju je očito laknulo. Toliko se bojao da bi je netko mogao povrijediti da se
neće dobro osjećati sve dok je vlastitim očima ne vidi. Htio je napasti Vica, ali su ga
spriječili Garry i Tony.
- Nikavih ozljeda, ne zaboravi!
Lee je kimnuo, ali su ga svejedno izgurali van.
Vicov se pogled spustio na Mauru kada je ušla u štagalj s Kennyjem koji ju je
diskretno slijedio. Lice joj je bilo strogo, a vidio je i napetost oko usta.
- Bok, Vic.
Nasmiješio joj se, lica crvena od srdžbe, ćele sjajne od kokaina i napora.
Sigurno misliš kako si izvukla glavni dobitak na lutriji, ha, Maws.
Odmahnula je glavom.
- Nikada nismo ovo željeli, Vic, ali kao što vidiš, kada je došlo do toga, za sve
smo ostali najbolji izbor. U stanju pripravnosti imamo sve najveće zlikovce u zemlji.
Nasmijao se.
- E pa, nadam se da se zbog toga osjećaš sigurnije, Maura. Odmahnula je
glavom zbog njegove gluposti.
- Ti si to htio, Vic. Mene si pokušao ubiti, a Royevu si ženu ubio. Morao si
znati da mi nikada ne bismo dotakli Sandru. Ti si počeo uvlačiti obitelji, ne mi.
- To, Maura, nije moje maslo. Dobro, ni ti nisi sudjelovala u tome, to sam
nedavno shvatio. S malo zakašnjenja, ali da moja Sandra onako umre... znaš,
ponekad mi je teško trezveno misliti.
Naročito nakon što si uvukao crtu-dvije, pomislila je, zamijetivši drhtanje ruku
koje se, znala je, nisu tresle od straha. Vic se čak ni sada, kada ga je okruživala
vojska Ryanovih, uopće nije bojao. To joj je odgovaralo. Željela je da bude miran i
susretljiv jer je samo tako mogla dobiti punu sliku.
- Samo želim čuti tvoju stranu priče, Vic - rekla mu je. - Stvari su za nas pošle
u krivo prije šest godina. Murja je počela s uhićenjima te se činilo kao da na veliko
izdajemo naše prijatelje.
- Pa i jeste. Na neki način - rekao je vedro. Maura se odmaknula kao da ju je
pljusnuo.
- Bezobrazni gade! Ja i moji govorimo policiji ono što želimo da učini za nas.
Mi se ne moramo šuljati i činiti im usluge.
Vic je zabacio glavu i nasmijao se; bio je prava slika veselja unatoč strogim
licima i pripravnom oružju oko njega.
- Rekao sam, na neki način. Ne Ryanovi osobno, ali ste na svojim sastancima
imali izvjesnog Abula Haseema, zvanog »Veliko Uho«, zar ne?
- Taj dvolični seronja! - eksplodirao je Garry. - Znali smo da je s Rifkindom,
ali...
Vic je žalosno odmahnuo glavom.
- Nemate pojma, zar ne? Pravo je čudo što ste toliko opstali. Maura je
upozorila brata pogledom. U normalnim okolnostima to ne bi pustio, ali taj dan
ništa nije bilo normalno te su morali progutati Vicovu uvredu kako bi došli do srži
svega.
- Veza s Tommyjem uspostavljena je poslije. Abul je bio u tome mnogo prije
no što se pojavio sjaj u Rifkindovu pohlepnom oku. A znate li tko ga je unovačio,
smislio cijelu kampanju prljavih trikova protiv vas? Rebekka Kowolski. Ili Rebekka
Goldbaum. E njoj ste se već opravdano zamjerili, zar ne, Maura?
Održala je glas jednako strogim kao i lice.
- Morala sam sama to skužiti. Za tako suptilnu osvetu potrebna je žena:
uništiti naš ugled, a zatim stupiti na scenu i uzeti ono što je naše. Ali, je li ozbiljno
mislila da može voditi naše poslove?
- Ona i Joe trebali su se ograničiti na narkoveleprodaju. Abiul je trebao
preuzeti ostale poslove i raspačavati za njih na jugoistoku. Već godinama gradi
vlastitu tvrtku među obojenima. Oni uvijek traže ono što je moderno. Samo što ste
vi bili odviše tupi da to shvatite.
Garry se bacio na Vica, a šake su poletjele.
- Dajte mi ga. Dosta smo čuli. Hoću...
- Prestani! - zapovjedila je Maura. - Neće još dugo, Gal moramo to čuti. Želim
reći kako još uvijek ne mogu povjerovati da je dvoje bezveznjaka poput Rebekke i
Joea doista pomislilo da mogu preuzeti nnarkooperacije.
- E, pa, tu u priču ulaze ostali. Veoma brzo shvatili su da im treba bankar:
Jack, koji je gradio svoj mirovinski fond, distributeri izvan granica jugoistoka, naši
prijatelji u Liverpoolu i čvrsta ruka koja će imati posla s dostavljačima. Nema
nagrade za onoga tko pogodi tko je to. Svi smo pristali uključiti se ako te mogu
srušiti. A onda smo se samo zavalili i gledali kako dobivaš po glavi. Bilo je tako
slatko! Napadali su Ryanove i pobjeđivali dobro izabranim upozorenjima i
kampanjom glasinama. Divno! Tommy je rekao da je bolje nego svi njegovi Božići
zajedno.
Maura nije reagirala na to nego je nastavila mirno slušati Vicov zluradi glas.
- A onda su me strpali u buksu zbog neke gužve koju sam gotovo i zaboravio
koliko je davno bila i tako završio u Belmarshu. Što zapravo i nije bilo loše: družio
sam se s Ircima, pridobijao čuvare na svoju stranu. Mogao sam obavljati svoj dio
posla odande, samo sam trebao nešto vremena da ih posložim. Ali jebeni Abul nije
mogao čekati, zar ne? Zaključio je da se stvari odvijaju presporo i uvjerio Tommyja
Rifkinda da to mogu odraditi i bez mene. Odlučio je da nas dvoje učini
neprijateljima, Maura, ili da izgleda kao da to jesmo. On je dao postaviti bombu u
tvoj auto. Nije mogao vjerovati kad je umjesto toga sredio bivšeg murjaka. Iz onoga
što mogu razabrati on je sredio Sandru i Rovevu ženu i rekao Tommyju B. da
napadne Lanu Smith i tvoju mamu. Kenny je veoma omiljen čovjek te je Abul mislio
da bi to izazvalo još veću mržnju prema Ryanovima. Budući da je njegov tata bio s
Abulom, Tommy je učinio što mu je rekao: samo što je povukao granicu te nije
ubio staricu, nego ju je pretukao. A onda su došli do mene u zatvor. Od mene
mrtvoga imali su više koristi, samo još jedan statistički podatak u ratovima
Ryanovih. Rebekka je proširila glasinu i ostalo. Bila je pametna žena, ali se razmetala
time, a ti si joj toliko išla na kurac, Maura, da se Abulu popela na živce. A onako
kako ju je ubio... pa, mogao je isto tako ostaviti i vašu posjetnicu.
Osjetila je žuč u grlu. Bilo joj je teško sve to shvatiti, to što su je prijatelj i
ljubavnik odavno izdali i prevarili. Pa, barem je jedan od njih bio u njihovim
rukama te će veoma brzo izravnati račune. No drugi je bio izvan njihova domašaja.
- Gdje je Tommy? - upitala je.
- Što je, Maura dušo? Nedostaje ti?
Ovaj ga je put Kenny udario i to snažno u usta te se Vic zanjihao na petama.
Zamalo je na trenutak izgubio ravnotežu, a zatim nehajno slegnuo ramenima.
- Recimo samo da ću tajnu ponijeti sa sobom u grob, dobro? Sredio sam ga,
Maura. Bio je smeće. Poševio ti je nećakinju, doveo mi tvojega nećaka... a što je
najgore, izdao je mene. Tommy Rifkind nije znao što je odanost. Da je progovorio,
mogao je spasiti vlastitog sina. Ja ili ti, mi bismo to učinili bez razmišljanja, Maura,
zato što držimo do obitelji. To je ono s čim je Joss imao problema.
Tužno je odmahnuo glavom i odlučio izraziti posljednju molbu dok im se još
uvijek vrtjelo u glavi od podlosti pokojnog Tommyja Rifkinda.
- A sada, karte na stol. Znam da nemam nikakve šanse da se živ izvučem.
Jedino što vas molim jest da ne dirate moju majku i Justina. Hoću reći, što je
pošteno, pošteno je. Surađivao sam, zar ne?
Maura je kimnula osjećajući i protiv volje poštovanje. Vic je bio nasilni
psihopat, preko glave u drogi, a ipak je imao snažniji osjećaj za vrijednosti od
Tommyja Rifkinda. Bila je to spoznaja koja otrežnjuje.
Doimao se kao čovjek kojem je laknulo.
- Hvala, Maura. Bolje ti je bez njega, znaš. Mnogo ti je bolje sa dobrim starim
Kennyjem. S njim dobivaš ono što vidiš.
Kenny se zacrvenio i izašao iz štaglja.
- Ima li šanse za posljednju crtu pa da mogu sa smiješkom otići Stvoritelju? -
viknuo je Vic za njim. Svi su čuli kako se pale motori automobila, a Vic je nehajno
rekao: - Počinje egzodus.
Sheila je zagrlila djecu. Mislili su da je bila kod prijateljice i istog se trenutka
vratili pred televizor. Večeras će ih pustiti da dokasna budu budni, sutra ih neće
odvesti u školu. Bilo je vrijeme da se Lee odluči, a bolje mu je da to bude brzo.
Sada, nakon što je bila uvučena u njegov izopačeni svijet svima bi bilo bolje da
izađe iz njega. Prije no što ga ubiju ili nalemaju ili ga ona zauvijek ostavi.
Zagrlila je i Saru, a svekrva joj je uzvratila.
- Jesi li dobro, dušo?
Sheila je kimnula.
- Znate, Vic je bio dobar prema meni. Nisam imala osjećaj da mi prijeti
opasnost, to je živa istina.
Sarah je kimnula.
- Jasno, uvijek je bio pristojan momak. Nekad davno bio je dobar prijatelj s
mojim Michaelom. Zapravo, da je moj Michael još živ ništa od ovoga ne bi se
dogodilo...
Sheila je zatvorila oči i pustila Saru da brblja. Bilo je to najbolje što je mogla
učiniti iako je starica govorila gomilu budalaština.
 DVADESET OSMO POGLAVLJE

Abul, Joe i Vic bili su u štaglju pred uperenim oružjem. Gledali su kako se oko
njih provodi operacija čišćenja i pitali se kada će na njih doći red.
Ispričavši svoju priču, Vic se umirio i utišao. Nije se čak više ni trudio dražiti
svoje ortake. Bio je umoran i pomiren sa sudbinom. Osim toga, padao je brže od
zrakoplova kod Lockerbieja. Očajnički mu je trebao novi šut koji bi ga podigao, ali
nije vidio nikakvu šansu da dođe do njega.
Benny je sjedio u jednom od Ryanovih auta i gledao kako čiste i ribaju Vicov
range rover koji je bio gotovo sterilan. Razmišljao je o mamutskoj operaciji koju su
proveli i zapanjeno vrtio glavom. Maura je doista imala smisla, u to nije bilo
sumnje.
Garry je prošao pokraj njega ne obazrevši se, a Benny je osjetio kako su ga
zapekle suze kad je shvatio da ga svi ignoriraju, pa čak i njegov otac. Kad se malo
poslije pojavio Roy, Benny ga je tiho zazvao: - Tata, molim te.
Roy je stajao i zurio u svojega sina. Nekoć ga je volio svim svojim bićem. Sada
nije mogao podnijeti pogled na njegovo lice. Bio je isti Michael, ali ovo je bio
Michael novog tisućljeća. Bio je to sebičan i opasan pojedinac; čak ga ni njegova
jadna mala djevojka nije mogla ukrotiti. Iskalio je svoju naprasitost na nedužnom
momku, a to je izazvalo smrt njegova djeteta.
Roy je znao da se obitelj Ryan koristila nasiljem kako bi dobila ono što sada
ima, no bilo je to kontrolirano nasilje počinjeno zbog očitih razloga. Njegova se
obitelj uvijek s poštovanjem odnosila prema nasilju, koristila ga na doličan način.
Ovaj je mladić, međutim, bio sklon nasilju koje je samo sebi bilo svrha, koristio ga
je za zabavu, a Royu je to bilo odvratno čak i dok je žalio sina zbog situacije u kojoj
je bio.
Na Bennyjevu licu vidio je izraz preklinjanja i gotovo popustio. Zatim se sjetio
mladićeve glave u ormaru i ponovno shvatio s kim ima posla.
 - Tata, razgovaraj sa mnom, molim te. Rekao sam da mi je žao, zar ne?
Roy se oprezno naslonio na auto. Gledajući ga izbliza Bennyju se učinilo da je
preko noći ostario nekoliko godina. Imao je više sijedih nego prije i izgledao
izmoždeno.
- Ovaj put nije dovoljno to što ti je žao, Benny, otišao si predaleko.
Bennyju je bilo dosta. Što se njega tiče, to se dogodilo i što s tim? Bio je,
međutim, dovoljno pametan da to mišljenje ne izrekne pred svojim ocem.
Ponašali su se kao da je ubio Kraljicu ili nekog sličnog. Bila je to samo zabava.
Učinio bi to opet da može, a sljedeći bi se put pobrinuo da seronja zauvijek
nestane.
Naučio je lekciju iz te posljednje priče. Znao je da će u doglednoj budućnosti
morati držati glavu dolje, a guzicu gore, pa zašto onda ne završe s tim i ne puste ga
da nastavi raditi?
Roy je otišao, a Benny je vidio kako su mu se ramena ovjesila i kako je nestala
životna iskra iz njega. Sjećao se kakav je njegov tata davno bio, veliki muškarac koji
bi došao i podigao ga na ramena. Koji bi razgovarao s njim i pomagao mu da
savlada tegobe odrastanja. Koji mu je sve dao na pladnju. Njegov ga je tata volio, to
je Benny znao. Izazvao je neizrecivu gnjavažu i žalio za tim, ali sve će se, kao i
uvijek, srediti. Njegov će tata na kraju promijeniti mišljenje, a onda i svi ostali.
Benny je na kraju krajeva, obitelj.
Garry se smijao Maurinu planu, a čak je i Kenny morao priznati da je odličan.
Sada je imanje bilo manje-više prazno, a oni su samo čekali pravi trenutak za
završetak operacije. Samo je još jedna stvar bila potrebna da to i učine, a kada
stigne, oni će biti kod kuće.
- Znaš li, Maura, da si ti jedna lukava cura.
To joj je Michael uvijek govorio te joj je bilo ugodno, prisjetiti se starih dobrih
dana, doba kada krajnja odgovornost nije ležala na njoj. Neće se moći opustiti dok
ovo ne završi.
Kenny je stajao pokraj nje i budnim okom gledao operaciju čišćenja.
- Nitko nikada neće saznati što se ovdje dogodilo, zar ne?
- Nitko važan, ne.
- Garry, znaš, ima pravo. Lukavija si od većine muškaraca koje poznajem, a to
nije kompliment, nego činjenica.
Nasmiješila se.
 - Samo želim da bude gotovo.
- Zar to svi ne želimo? Što misliš da je Vic učinio s Tommyjem? Sve smo
ostale pronašli, ali čini se da nitko ne želi govoriti o njemu, zar ne?
Slegnula je ramenima i otpila gutljaj viskija.
- Mrtav je. Osjećam to.
- Je li ti žao?
Bilo je to osjećajima nabijeno pitanje.
Maura je razmišljala neko vrijeme, a onda polako rekla: - Zapravo ne.
Vidjela je olakšanje na Kennyjevu licu i nasmiješila mu se.
- Ti si krasan čovjek, znaš li to?
Nasmiješio se, a ona je vidjela vesele oči i srdačan osmijeh, ne i okorjelog
zlikovca s ožiljkom, kako je izgledao drugima.
- Nemoj to nikome reći, to je tajna.
Smijali su se zajedno sve dok se Maurino lice nije opet smračilo.
- Večeras ćemo učiniti nešto grozno.
Kenny joj nekoliko trenutaka nije odgovorio.
- Priznajem, grozno je, ali je i potrebno - rekao je na kraju. - To će biti kraj
svega, Maura, jednom zauvijek. Cijela će ova epizoda napokon biti završena.
Kimnula je i zapiljila se u čašu viskija koja joj je bila u ruci.
- Nadam se, Kenny, doista se nadam.
Sarah je bila u krevetu i bez obzira što činila nije se mogla udobno smjestiti.
Sada je bol bila gora, nije to više bila razvučena bol, nego joj je preko ruke prelazila
na prsa.
Pitala se kako je mala Carol. Teško je podnijela gubitak praunuka. Gotovo
jednako teško kao gubitak Maurina malog djeteta. To ju je ovih dana veoma
pritiskalo. Godinama je sebe uvjeravala da je za dijete bilo bolje da nije ni živjelo,
no sada više nije bila tako sigurna. Maura je, Bog joj pomogao, bila hraniteljica po
prirodi, žena koja je trebala imati desetero djece.
Sarah je odbacila uznemirujuće misli.
Kad god bi se sjetila toga dana, osjetila bi krivnju. Krivnju i mučninu. Ona je
odvela kćer onamo i doslovce je držala za stol dok je prljavi ilegalni vršitelj pobačaja
čupao iz njezina trbuha jedinu dobru stvar koja joj se ikada dogodila. A sve zato što
se ona, Sarah, nije željela suočiti sa susjedima, što nije željela takvu vrstu sramote
na svojoj kćeri i svojoj obitelji.
Nezakonito dijete. Sada je to uobičajeno, no tada je bila sramota koja te
slijedila cijeli život. Da, bojala se sramote i, naravno, Michaelove reakcije, iako bi na
kraju morao promijeniti mišljenje i uistinu ga je i promijenio.
Bila je to zapravo ironija. U usporedbi sa svim ostalim sranjima s kojima je
morala izaći nakraj u svojoj obitelji, jadno Maurino dijete bilo je ništa. Sada bi to
bio odrastao muškarac ili žena, ona bi ga voljela, a Maura bi imala nekoga svojeg.
Imala bi nekoga koga bi mogla voljeti.
Sarah je u mislima vidjela dijete kako leži u narančastoj posudi za pranje
posuđa okruženo krvlju i čvrsto zatvorila oči da izbriše šokantnu sliku.
No ona nije htjela otići.
Bol se opet vratila te se premjestila na bok kako bi je ublažila. Sve će to ona
nadoknaditi Mauri, u toj je nakani bila odlučna. Zatvorila je oči i započela poznatu
molitvu.
- Sveto Srce Isusovo...
Bog je dobar, on će joj udijeliti mir i počinak, u to je bila sigurna. Molila je za
to dijete kao što je molila za svoju djecu i mir muževe duše. Bilo je važno da prije
no što napokon napusti zemlju sve ispravi. Zatim se pomolila žešće no ikad. Nije
znala što drugo da učini. Bol se pogoršala; premještala joj se preko grudi te je teško
disala.
Natjerala se da diše duboko i jednolično, a sve je to vrijeme molila. Bol je,
međutim, bila strašna.
Vidjela je Bennyja i odrezanu glavu, vidjela ga je kako je drži u rukama i smije
se. Znala je da se njemu činilo da ni u čemu nije pogriješio. Njezin Michael barem
nije bio tako loš, u njemu je bilo doličnosti. Michael je, osim toga, imao težak
početak, dok je Benny dobio sve što su televizija i novine govorili da djetetu treba
kako bi uspjelo na tom svijetu. Unatoč tome bio je posve lud i znala je da je samo
pitanje vremena kad će učiniti nešto još gore no sada.
Unatoč tome, voljela ga je, voljela ga je svim svojim srcem. Kad bi joj se
nasmiješio ili je zagrlio imala je osjećaj da je najsretnija žena na svijetu. Osjećao si
se vanserijski posebnim, kao da ti je divlja životinja ukazala povjerenje. Benny je
imao toliko malo ljubavi za dati te je, kad bi, dao, ona bila toliko neodoljiva zato što
si znao da si među rijetkima koji su izabrani.
 Sada je Sarino srce tuklo brže nego ikad, a ona se obilno znojila. Natjerala se
da ponovno moli i nadala se da će noć brzo doći kraju tako da može ustati i suočiti
se s još jednim danom. Znala je da će izaći nakraj s onim što donese sa sobom. Kao
što je njezina majka govorila, Bog je način leđa da nose teret. Sarah je imala široka
leđa i snažnu vjeru, a to joj je jedino uistinu trebalo. Možda bi mogla otići na misu
u osam, pričestiti se. To je čini se, uvijek uspije smiriti kada je zabrinuta.
Tony Dooley i Gerry Jackson pregledali su štagalj i okolno područje koje je
sada bilo osvijetljeno električnim lučnim svjetiljkama. Doimali su se
besprijekornima. Nije ostalo ništa što bi ih inkriminiralo, ni trag gume ni otisak
stopala koji bi otkrili da je netko od njih bio tu. S forenzične točke gledišta tu neće
biti tragova.
Sjedili su u štaglju i pušili džoint dok su se prisjećali dobrih starih dana. Imali
su osjećaj da je katastrofa izbjegnuta i da u miru mogu otići kućama.
Barem su se nadali da će, kada dođe murja, tako i biti. Tek onda će svi moći
otići.
Nisu se žurili.
Tony Dooley počeo je motati još jedan džoint.
- Čovječe, kako mrzim čekanje. Gerryje kimnuo.
- Nemamo mnogo izbora, zar ne? No kada ih postavimo na položaje, moći
ćemo jednom zauvijek završiti s tim. Znaš, čudno je to, Tony, ali Vic mi je uvijek
bio drag. Ja i Michael smo se davno zezali s njim. To je droga, zar ne? Pomuti im
mozak.
Tony je mudro kimnuo.
- Viđao sam to. - Polako je polizao rizlu, a onda tiho rekao. - No meni je žao
Roya.
Gerry je uzdahnuo.
- Pričaj mi o tome. Da je moj, bio bi u komadima.
- On je jebeni luđak, Ger, ali takav ti je život. Trebali su ga srediti u
djetinjstvu.
Gerry se složio sa svojim starim prijateljem. Bilo mu je tako drago što nijedan
od njegovih sinova nikada nije pokazao sklonost k nenormalnom ponašanju. Bili su,
doduše, bučni jebivjetri, ali su to barem dobro iskoristili.
Naslonili su se i popušili džoint, suosjećajući s Royem i njegovim nedaćama, ali
sretni što su zajedno. Obojica su se grozili onoga što se spremalo, no znali su da se
to mora dogoditi. Bili su zapravo začuđeni kako se to nije prije dogodilo. Benjamin
Ryan već je nekoliko godina bio prijeteća nesreća.
Gerry je duboko uvukao dim džointa i gledao kako njegovi zgodni sinovi
dovršavaju posao. Ponosio se svima njima i bio zadovoljan što su savršeno normalni
prosječni tipovi.
Na putu se pojavio automobil, a oni su budnim okom gledali kako Maura i
Garry izlaze da ga dočekaju. Oboje su instinktivno položili ruke pokraj oružja. Na
kraju krajeva, to još ni iz daleka nije bilo gotovo.
Carla je, još uvijek budna, sjedila na krevetu, pušila Silk Cut i osjećala duboki
strah koji u ženi može izazvati samo neplanirana trudnoća. Zurila je u tester, no
plava crta se i dalje jasno vidjela. Bila je ondje zadnjih pet sati, i stanje njezina duha
bilo je takvo da se ona još uvijek nadala kako je riječ o pogrešci.
Bila je trudna, a dijete je bilo Tommyjevo.
Otpila je gutljaj vode iz čaše pokraj kreveta i zapalila još jedinu Silk Cut
cigaretu. Zbog ovoga će biti krvi do koljena. Pitala se što će, dovraga, učiniti. Zato
što je dijete bilo posljednja stvar koju je željela u svoji godinama.
Maura je u posljednje vrijeme bila pristojna prema njoj, a to će otići k vragu
kada čuje za ovo. Uzela je mobitel i još jednom nazva Tommyja.
Odmah je dobila sekretaricu te mu je ostavila još jednu poruku da je nazove
čim prije zato što je vrlo važno. Znala je da neće, no još se uvijek nadala da će doći
i odvesti je daleko od svih ovih nevolja i brinuti se o njoj i djetetu. Ako ne nazove,
djeteta će se trebati riješiti potiho i uz minimum brige i uzbuđenja. Jedino je to
mogla učiniti zato što Maura neće htjeti da oko nje trčkara netko tko će je
podsjećati na Tommyja Rifkinda, u to je bila sigurna. Carli je trebao novac - a jedini
način da ga dobije bio je da se što prije vrati u krilo obitelji.
Pogledala je na sat. Prošlo je tri, a ona je znala da je san jednako daleko od nje
kao što je bio i prije pet sati. Bila je budala što je pala na Tommyja Rifkinda, ali bio
je tako seksi i tako opasan. A i alat mu je bio ko u konja. Nasmiješila se prisjećajući
se nekih njegovih poteza. No napumpao ju je, a ona nije znala što da učini.
Žalila je što ga je ikada upoznala i što ju je spopalo ludilo. Upoznala ga je,
poludjela i s tim se morala nositi.
Kako je to Joey zvao? Test stvarnosti? Carla je prolazila najgori test stvarnosti
u životu.
Maura je gledala kako glavni inspektor Billings gasi auto i ukočeno sjedi
čekajući da mu priđu. Vidjela je mržnju u njemu i osjetila koliko je besmislena zato
što nije bio dovoljno snažan da išta učini u vezi situacije u kojoj je bio.
Danas će zaraditi novac koji mu je isplaćen, a nitko se nije pretvarao da će to
biti ugodno.
- Bok, gospodine Billingse. Bili ste brži no što sam očekivala.
Ni njemu ni gledateljima nije promakao Maurin sarkazam.
Garry je otvorio prtljažnik policajčeva auta i izvukao veliki paket pokriven
dekom. Odvagao ga je u rukama i s velikim osmijehom na licu položio ga na pod i
otkrio četiri automatske puške načinjene posebno za policijske strijelce.
- Čiste su? Billings je kimnuo.
- Naravno. Garry se nacerio.
- Dobro. A sada se gonite.
Trojica zatvorenika bili su svjesni da je njihovo vrijeme napokon isteklo.
Maura je ravnodušno gledala kako tjeraju Vica i Abula koji su lamatali nogama i
prosvjedovali iako su znali da nema načina da izbjegnu neizbježno. Rekla je ostalima
da je na trenutak ostave nasamo s Joeom.
- Još uvijek ne shvaćam - rekla mu je. - Znam da me Rebekka mrzila, a možda
je zato imala i razloga, ali ti, Joe? Nekoć smo bili prijatelji.
Doimao se krhkim, a oči su mu bile upale, ali mu je glas bio iznenađujuće
čvrst kada joj je ogorčeno rekao: - Dok ti i Michael niste izazvali tragediju u mojoj
obitelji.
Maura je bila zapanjena.
- Ali ti nemaš obitelj, Joe. Ti si jedini osamdesetogodišnji plejboj kojeg
poznajem.
Uz uzdah joj je rekao: - Svatko ima obitelj. Svatko ima korijene. Vi Ryanovi
niste jedini koji cijenite svoje. Sammy Goldbaum bio je moj rođak.
Na trenutak mu nije mogla uhvatiti pogled.
- Nisam to znala.
- Nisam to ni razglašavao. Bio je raspikuća i kockar, progonili su me zbog
njegovih dugova. Ali bio je i sin majčine mi najdraže sestre, jedine s te obiteljske
strane koja je tijekom rata stigla u Englesku. Ostali su umrli u Lodzu. Majci sam na
samrti obećao da ću uvijek paziti na rođaka Sammyja, a kada je umro...
Joeu je prvi put zadrhtao glas.
 - Ja sam, prirodno, pomagao njegovoj ženi i djeci. A Rebekka je bila tako bistro
stvorenje, kći koju nikada nisam imao. Ne bi vjerovala koliko je smisla imala za
brojeve. Završila je školu za računovođe i došla raditi za mene. Tijekom godina
zaradila mi je milijune. Imala je lijep dom, sina kojim se mogla ponositi. No nije
mogla zaboraviti kako joj je umro otac. Mrzila je Ryane zbog onoga što su učinili, a
kada se pojavila s tim planom i preklinjući me zamolila za pomoć, - što sam mogao
učiniti? Bila je obite Znaš kako je to.
Nije trebala odgovoriti. Oboje su znali da će otići u smrt zato što ona štiti
položaj svoje obitelji na vrhu. Prije no što je otišao izvukao je međutim, obećanje da
Ryanovi neće posegnuti za poslovima koji će prijeći u ruke njegovu nasljedniku,
Rebekkinu sinu, Sammyju Kowolskom.
Joea nitko nije izvukao iz štaglja. Izašao je uzdignute glave i svojevoljno ušao u
stražnji dio auta.
Benny je iz parkiranog auta gledao kako su njegova prijatelja iz djetinjstva
puškama natjerali u sterilizirani range rover. Još se uvijek pitao zašto ga je Abul
izdao, no sada više nije imao poriv za osvetom. Znao je da mora nastojati ponašati
se što je moguće bolje i ne narušavati momčadski duh. Grizao je palac kada je
ugledao strica Garryja kako ide prema njemu. Benny je namjestio smiješak na lice
iako je boljelo ko vrag, a jedino što je želio bilo je leći i spavati.
Kada je shvatio da će mu zapravo reći da ubije Abula, bio je euforičan. Shvatio
je to kao prikladan kraj cijele te žalosne epizode. Znao je da mu tako opraštaju. To
se na kraju moralo dogoditi, ali beskrajno mu je godilo što mu opraštaju sada i na
takav način.
Znao je da to mora dobro obaviti i bio odlučan u nakani da tako i bude. Znao
je da će to biti njegov trenutak. To će ga vratiti u krilo obitelji, što je želio više od
ičega.
Garry je otvorio vrata i blago mu rekao: - Hajde, mladiću. Vrijeme je da
vidimo tko vrijedi.
Svi su gledali kako Garry i Benny polako idu prema range rover Sarah je
napokon izašla iz kreveta i sjela u veliki duboki naslonjač pokraj prozora.
Ranojutarnji zbor već je pjevao, a ona je slušala na pola uha. Čini joj se da će joj
prsni koš eksplodirati. Više je puta duboko uzdahnula i prisilila se ustati.
Ruka joj je još uvijek bila mrtva. Trljala ju je zdravom rukom pitajući se je li
doživjela moždani udar, iako je sama sebi govorila da se tako i prije osjećala i to
svaki put kada je neko od njezine djece umro.
Polako i pomnjivo izašla je iz sobe i spustila se niz stube. Sad neće spavati.
Mogla je isto tako skuhati čaj i čekati da joj se kći vrati kući.
Ruka joj je mlitavo visjela uz bok. Zdravom ju je rukom prinijela trbuhu dok
je polako koračala niz stube.
Bila je strašno žedna i preplašena, ali nije imala pojma od čega.
Benny je pogledao Abula i nasmiješio mu se. Imao je lisičine na rukama baš
kao i druga dvojica te nije postojala mogućnost da pobjegne.
- Daj, jebote, završi s tim, Benny - rekao je Abul usta punih slomljenih zubi.
Uvijek se tako ponosio njima, pomislio je Benny. Njegov najbolji prijatelj, zgodni,
šarmantni Abul.
Vic se počeo smijati.
- Upucaj nas, jebote, da se možemo malo naspavati!
Vic je izgledao gotovo dijabolično na slabom svjetlu automatskih svjetiljki u
range roveru. Benny ga je pogodio u prsa te se skljokao prema naprijed. Joe Židov
se onesvijestio, a Benny ga je sredio sljedećeg i to drugim oružjem. Zatim se zapiljio
u Abula. Garry i Maura pozorno su gledali kao i svi ostali kada je Benny uperio
treću pušku i polako nanišanio.
Abul je zurio u svojega nekadašnjeg prijatelja, a s njegovog je lijepog lica
nestala sva bahatost. I on ih se sjećao dok su bili djeca. Sjećao se kako je uvijek bio
dio obitelji Ryan. Htio je biti broj jedan, htio je biti glavni i evo do čega ga je to
dovelo.
- Žao mi je, Benny. Bio je to gotovo šapat.
- I meni, prijatelju.
Benny je osjetio kako mu se prsti tresu od nervoze. Nikada ga nije diralo
prolijevanje krvi, nikada ga nije diralo tko je bio povrijeđen, no on zapravo nije želio
nauditi svojemu prijatelju. Nije želio vidjeti Abula mrtva. Ne sada, ne sada kada je
bio pred njim i gledao ga kao kada su bili mala djeca, a Benny učinio nešto podlo.
- Hajde, Benny, nemamo cijelu jebenu noć. Garryjev je glas bio tih.
Benny je posljednji put pogledao Abula, a zatim polako stisnuo otponac.
Eksplozija im je zazvučala glasnije od drugih dviju. Trgnuo se i ispustio pušku
pokraj sebe piljeći u svojeg prijatelja.
Nije se osjećao dobro zbog onoga što je učinio; uopće se nije dobro osjećao.
Nestala je jedina osoba za koju je ikada mario. Kada se Abul skljokao preko
suvozačkog sjedala range rovera Roy je došao iza svojega sina i nježno ga okrenuvši
pogodio u srce.
 Benny se srušio na zemlju s izrazom iznenađenja na licu.
Maura se okrenula, a Kenny ju je povukao na prsa da je poštedi i ne vidi kako
joj umire nećak.
- Koji je to kurac bio? Bio je to Garryjev glas.
- Trebao si čekati dok ne bude u autu kako smo se dogovorili!
Roy je klečao na zemlji, zureći u beživotno tijelo svojega sina. Maura se
otrgnula od Kennyja i prišla mu.
- Oh, Maura, što sam to učinio?
Privila ga je uz sebe plačući. Ležeći ondje, Benny je izgledao tako nedužno;
izgledao je kao Michael kada je spavao, a ona i Marge se uvlačile u njegovu sobu i
krale mu sitniš kako bi mogle otići u dućan slatkiša.
Izgledao je tako mlado i mirno.
Garry je uzdahnuo dok su Maura i Roy zagrljeni plakali poput male djece. Roy
je znao da su to morali učiniti. Benny je bio luđak koji je mogao samo završiti u
zatvoru na doživotnoj robiji, no koji bi kaos izazvao prije toga? Maura nije trebala
saznati za njihov plan prije no što sve bude gotovo. Shvatit će smisao onoga što su
učinili, u to je bio siguran. Njezi zamisao da ostale stavi u auto i ostavi ih bila je
sjajna, ali Roy je odluči svojega sina ostaviti s njima, a njegov se brat složio.
Garry je došao do mjesta na kojem su stajali Tony Dooley i Gerry Jackson i
gledali ono što se zbivalo okrećući oči prema nebu i glasno pucketajući jezikom.
Pogledao je tri mrtva čovjeka u range roveru. Policijske će puške baciti negdje
drugdje, no što se njega tiče nije to bio prvi put da murja smakne čuvene
kriminalce, zar ne? Gotovo da im je to postajao hobi. Zatim slome nekoliko tipova
kojima očitaju bukvicu i koje ispljuskaju po turu zato što su obavili dobar posao u
rješavanju užasnog zločina.
E pa, neka ovaj riješe bez znojenja, bio je njegov stav. Jebo murju, vrijeme je
da i ona proba vlastiti lijek.
Maurini očajnički jecaji sada su čak i njega uzrujali te je otišao do jednog
vozila i otpio veliki gutljaj Chivas Regala ravno iz boce. Zatim se vratio i dao je
bratu.
Roy ju je zahvalno uzeo i snažno potegnuo. Zurio je u Bennyjevo iznenađeno
lice i posljednji ga put poljubio u čelo.
Zatim je, podigavši se, snažnim glasom rekao: - Pomozi mi da ga stavim u
auto, Gal.
 Trideset minuta poslije na imanju je ostao samo range rover sa svojim
jezovitim sadržajem. Ništa drugo nije ukazivalo na to da je u posljednja dvadeset
četiri sata tu bio netko drugi. Čak ni oko auta nije bilo otisaka stopala. Tako se
Garry posljednji put nasmijao policiji, a nasmiješio bi se svaki put kada bi se toga
sjetio.
Puške su bile bačene u blizini te će ih naći neki prolaznik, a novinari će dobiti
informaciju da su to zapravo policijske puške čiji nestanak nikada nije prijavljen.
Benny i Abul bili su ujedinjeni u smrti jednako kao i u životu. Bennyjevo je
tijelo palo pokraj tijela njegova staroga prijatelja te se gotovo činilo da se drže za
ruke.
Sarah se odjednom osjećala mnogo bolje. Ispružila je ruke, a bol je odjednom
nestala iz njezina tijela. Nasmiješila se i pristavila vodu. Stajala je pokraj kuhinjskog
prozora i gledala Maurine velike vrtove. Sada je sunce bilo visoko, a dan će biti
divan.
Odlučila je otići na misu. Zahvaliti se na takvom divnom danu i novoj životnoj
snazi koju je osjećala u svojemu starom tijelu. Čula je Maurin auto na kolnom
prilazu i pripremila još jednu šalicu i tanjurić. Imala je osjećaj da će sada sve biti u
redu.
 EPILOG

- Maura, hajde, požuri, hoćeš li?

Čula je Kennyjev glas koji je dopirao s dna stuba i posljednji put pogledala u
velikom ogledalu u spavaćoj sobi. Izgledala je dobro, znala je to, ali danas je bilo
važno da dobro izgleda. Uzela je svijetlo ružičasti ruž i prešla njime preko usta.
Završila je s dotjerivanjem i ponovno se sebi nasmiješila.
Pogled joj je odlutao do fotografija na prozorskoj dasci. Benny koji stoji pokraj
Roya i gleda je jasnim plavim očima. Ona i Michael smiju se u klubu i oboje
izgledaju mladi i bezbrižni. Bila je tu i jedna stara izblijedjela crno-bijela fotografija
svih njih kada su bili djeca, a ona sjećala sve svoje braće, onih živih i onih mrtvih.
Njezini majka i otac doimali su se tako ponosnima na svoju djecu da je Maura
osjetila iznenadni poriv da zaplače.
Ponovno se nasmiješila. Bila je odlučna u nakani da ništa ne pokvari taj dan.
- Što radiš, Maws, imaš gore drugog frajera?
Maura se trčeći i smijući spustila stubama svoje nove kuće. U rukama je imala
velikog plišanog medu koji je bio odjeven kao Škot, a kojemu je vreća bila
svjetlucava i sjajna.
- Otkud ti to?
- Vidjela sam ga na tržnici u Ulici Roman i morala ga kupiti. Gdje je ona?
- Što misliš? Gleda bebu.
Prošli su kroz kuću do sunčanog dnevnog salona i nasmiješili kada su ugledali
malu Aliciju kako miluje Carlina novorođenog sina Michaela.
- Volim ga, Maws. Gledaj, smiješi mi se!
Alicia je bila oduševljena bebom i obožavala to što se smije s njom igrati.
- I on tebe voli, Ali, gledaj to lišće kako ti se široko osmjehuje. Carla je podigla
pogled usiljeno se smiješeći. Bila je drugačija. Na neki način sretnija ili pomirenija sa
svojom obitelji. Mauri je inače, trebala sva snaga volje da je u jednom naletu ne
obori na pod. No znala je da neće, da ne može. Michael je bio isti Tommy Rifkind,
no čak je ni ta činjenica nije mogla spriječiti da zavoli svaki djelić njegova tijela.
Kenny ju je pozorno promatrao. Znao je da je samo pitanje dana kada će
Carla sasvim predati dijete svojoj teti onako kako je njezina majka predala nju.
Povijest se ponavljala. Carla je već viđala nekog crnca iz Deptforda, simpatičnog tipa
koji će joj sve dati, a Maura će se zauzvrat pobrinuti da u svojem poslu dođe do
vrha - iako još nitko nije ustanovio kojim se to poslom bavi. No sigurno je da bi, da
prodaje travu onolikom brzinom kojom je puši, svi oni zarađivali.
Nitko od njih nikada neće oprostiti Carli, baš kao ni Joeyju, ali dok se Maura
bude ponašala onako kako se ponaša njezina će ih braća morati progutati.
Tko je to jednom rekao: »Nek ti prijatelji budu blizu, a neprijatelji još bliže?«
Mudar čovjek, ma tko bio, zaključio je Kenny.
Maura je još jednom pogledala dijete, a ono ju je uhvatilo za prst. Bio je on
snažno dijete, bit će snažan muškarac i, naravno, nosit će ime Ryan.
Ta joj je misao izmamila smiješak.
- Je li to za mene?
Alicijino je malo lice čeznutljivo gledalo prema gore.
- Naravno da je tvoj, ne misliš li da sam ja prevelika za medvjediće?
Kleknula je, a djevojčica ju je čvrsto zagrlila. Osjetivši punašne male ruke oko
svojega vrata, zamalo je opet suzila.
- Gdje je moja mama? - zapitala je Maura. Carla se nasmiješila.
- Pogodi iz tri puta.
- Valjda ne kuha čaj! Čak se i Benny nasmijao.
- Reci joj da izvadi šampanjac, hoćeš li? Svi će doći za minutu. Maura je
podigla Aliciju, i medvjedića i izašla s njom u vrt. - Lijepo izgledaš, uistinu.
Alicia se šepurila od pohvale.
- Hoćeš li od sutra ti biti moja mama?
Glas joj je bio pun nade dok je postavljala pitanje. Kenny ih je slušao; imao je
osjećaj da će mu se srce rasprsnuti od ljubavi i sreće.
- Ako želiš da budem tvoja mama, bit ću veoma sretna - odgovorila je Maura.
 Vidio je kako joj u očima sjaji ljubav koju je osjećala za njegovo dijete.
- Volim te, Maura Ryan.
Osjetila je koliko mu je glas bio pun osjećaja te se tiho nasmije.
- Uskoro ću biti Maura Smith.
- Onda, volim te, Maura Smith.
Nasmiješila se.
- Tata je ponekad šašav.
Alicia je to rekla sa svom mudrošću sedmogodišnje starice.
- Znam.
- Mogu li baki Sari pokazati medvjedića?
- Naravno, srce.
Alicia je otrčala čvrsto držeći medvjedića.
- Jesi li sretna, Maws?
Pogledala je Kennyjevo ozbiljno lice. Poljubivši ga nježno u lice rekla je: - U
cijelom svom životu nikada nisam bila sretnija.
On joj se zatim nasmiješio, a ona je znala koliko je sretna što je na posljetku
dobila tako dobra čovjeka. Možda nije najzgodniji na svijet kao što su se oboje šalili,
hvala Bogu što Alicia sliči na majku, no bilo je u njemu nešto čvrsto i pouzdano te
je bila ponosna što se udaje za njega. Obožavala je njega i Aliciju.
- Volim te, Kenny, više no što ćeš ikada znati.
Bio je onaj pravi i oboje su to znali.
Eileen Smith i Sarah Ryan bile su sada bliske prijateljice zbog čega su njihova
djeca zajednički, ali od srca uzdahnula od olakšanja. Sarah je voljela Kennyja zbog
njegove snage i pouzdanosti, a Eileen je voljela Mauru zato što nije bila
devetnaestogodišnja idiotkinja, kakve je običavao dovoditi kući nakon Lanine smrti.
- Kada se vratimo iz crkve ti i ja ćemo srediti dobavljače, dobro? Eileen je
sporazumno kimnula, a Frankie Barber koji je bio kuhar zadužen za vjenčani
doručak duboko je uzdahnuo. Bilo je to malo okupiljanje, no bio je odlučan u
nakani da bude savršeno. Bez obzira što ova dva stara šišmiša mislila! To je,
naravno, zadržao za sebe, nije bio glup. Na kraju krajeva ti su isti šišmiši bile majke
tolikog broja kriminalaca da su mogli na novo naseliti Chicago.
Dok je Sarah gledala kako njezina kći i zet zajedno šetaju neravnim posjedom
oko nove kuće u Essexu uzdahnula je od zadovoljstva.
Maura će se napokon udati. U pedeset prvoj godini života napokon će se
riješiti imena Ryan, a Sarah je u srcu znala da će nakon svih nevolja i patnji njezina
kći napokon pronaći mir u zagrljaju Kennetha Smitha.
Carla ju je promatrala. Uhvatila je unukin pogled i nasmiješila se: - Jesi li
dobro, dušo?
Sarah je znala da će njoj danas biti teško.
- Dobro izgledaju zajedno, mama, zar ne?
Poskočila je od Garryjeva glasa. Sarah se okrenula i ugledala na vratima
svojega sina i ono dijete s kojim je živio. Leonie je bila odjevena u najbolju
Versaceovu odjeću i još uvijek izgledala kao da naplaćuje muškarcima vrijeme koje
provede s njima, no Sarah je potisnula tu misao i zagrlila djevojku. Zapravo joj je
bila prilično draga.
- Divno izgledaš, dijete.
- Hvala.
Leonie kao Leone nije ni pomislila uzvratiti kompliment.
- Lee je vani sa Sheilom i djecom. Da ih pošaljem kroz vrt, Sarah, ili ćemo
šampanjac poslužiti tu?
Sarah je kimnula Frankieju. Znala je da je se pokušava riješiti, ali griješi ako
misli da će mu dopustiti da danas bude gazda. Namignuvši Eileen iznijela je čaše i
predala ih primirenom Joeyju koji ih je, nervozno se smiješeći, stavio na jedan od
vrtnih stolova pokraj unutarnjeg nenatkrivenog dvorišta. Znao je da mu još nije
oprošteno. Garry, Roy i Lee još su ga uvijek ignorirali, a on je znao da će trebati
puno vremena da sa svima izgladi odnose.
Margin je snažni glas odjeknuo preko cijelog vrta kad je kriknula od
zadovoljstva ugledavši Mauru u bijelom vjenčanom kostimu.
- Jebote, djevojko, izgledaš prekrasno.
Maura ju je čvrsto zagrlila, a Dennis je glasno rekao: - Moju Marge svuda
treba odvesti dvaput, drugi put da se ispriča!
Kenny se nasmijao, a Garry je gledao kako taj veliki muškarac odano prati
svaki Maurin pokret.
Roy je došao držeći unuka u rukama. Prišavši Mauri nježno je rekao: - Činiš
pravu stvar, Maws.
 Sretno se nasmiješila.
- Znam, Roy.
- Pitam se kakav će biti ovaj mali? Zurio je u unukove neprozirne oči.
- Bit će dobar, Roy.
Poljubio je djetetovu mekanu glavu i nasmiješio se.
- Maura Ryan se udaje, ha? Nisam mislio da ću ikada doživjeti taj dan.
- Ni ja. - Zatim je ozbiljno rekla: - Misliš li da sam prestare ovo, Roy, budi
iskren?
Rukom je pokazala vrt i kuću ukrašene tako da se greškom moglo pomisliti
kako se radi o vjenčanju pripadnika visokog društva.
- Ne, ne mislim! Zaslužuješ sreću, Maura. Više od ikoga kog poznajem
zaslužuješ da budeš sretna. A bit ćeš sretna s Kennyjem, jako te voli.
Mali je Michael počeo plakati, bio je gladan, a Maura je gledala kako njezin
brat odlazi prema kući gdje će dijete nahraniti i promijeniti, kako bi ponovno bilo
sretno. Zatim je gledala kako se pojavljuju svi gosti i vidjela koliko joj je majka
istinski sretna zato što se njezina jedinica napokon udaje i znala da čini pravu stvar.
Alicia je dotrčala do nje raširenih ruku. Maura je podigla dijete čvrsto je
zagrlila.
- Maura Smith. Tata kaže da je to sada njegovo najdraže ime, uz moje,
naravno.
Maura se nasmiješila kada je iskreno rekla: - Začudo, to je i moje najdraže
ime! - Poljubila je djevojčicu u punašni obraz. - Uz Aliciju Smith, naravno.
Smijale su se dok su zajedno išle preko tratine držeći se za ruke a lica im sjala
na suncu.
Kenny ih je čekao, a Maura je znala da će je od sada on uvijek čekati, što ju je
u potpunosti ispunilo zadovoljstvom.
SVRŠETAK
KIKA