6=6@=>G?

55BHFCDC@C;=>5

@YdSbZ^QXĽT
u vrtu
Zadaća rada povjerena čovjeku (2.2)

HrP]bU^r\PRXYbZ^\ _^tT]RXYP[u rPSP _^btPv[YT]P YT VrP]XRP

Jer je tijesna povezanost između
Stvoritelja i zemlje, koju je on oblikovao
_^ Gtv^rXtT[YTvu ]P[^Vu ľ^vYTZu SP ľuvP iT\[Yu HP VrP]XRP da bude koristan dar ljudima, stoga je
svaki čin pustošenja zemlje svojevrsna
X\P iP RX[Y iP{tXtXtX bvTt^ S^Qr^ Z^YT S^[PiX ^S 6^VP P u uvreda Gospodina. Isto tako grijeh pro-
Z^rXbt ľ^vYTZP àuvPtX iT\[Yu ]XYT SPZ[T SruZľXYT SYT[^vP]YT tiv Stvoritelja, gaženje njegovih zapovi-
jedi i odbacivanje njegove blagotvorne
u ^S]^bu ]P rPS ]TV^ YT vX{T ]YTV^vP QXt]P bPbtPv]XRP kozmičke vladavine, nanosi štetu zemlji
i dovodi do njezina propadanja.
Stvoreni svijet u svome cvjetanju ili
PRIREDIO: DR. FRA 5BHCDCDCJ=ß
u svome malaksanju postaje, u odre-

I
prošlom broju Svjetla riječi pri-
kazana je tema hrane. U ovom
broju pozornost posvećujemo
temi čovjekova rada kako je ta tema
obrađena u drugom naslovu drugoga
poglavlja Papinske biblijske komisije o
biblijskoj antropologiji.
Čovjek radnik
Prema Knjizi Postanka 2,15 Bog je čovje-
ku povjerio zadaću obrađivanja i čuvanja
zemlje. Ta je zadaća dodijeljena čovjeku
prije prijestupa (Post 3,6). Prema tome
rad nije kazna niti je posljedica grijeha,
nego je nastavak prethodnoga rada Bož-
jega koji je za svoja stvorenja pripravio
životni prostor i hranu (2,8-9).
Čovjekovo oponašanje božanskoga
djelovanja ne ograničava se na puki dje-
latni aspekt, nego poprima također obi-
lježja mudrosti. To podrazumijeva da
postoji hijerarhija i koordinacija izme-
đu djelovanja, upravo kao što se događa
u božanskom stvaranju, gdje se svaka
stvar događa u točno određenom tre-
nutku (Post 1) i svaka stvarnost je stvo-
rena u službi susljedne (Post 2). Za čo-
vjeka to znači da njegovo produktivno
djelovanje treba biti organizirano (usp.
Izr 24,27) i usklađeno s djelovanjem
drugih ljudskih bića. Doista, izreka
kaže: „jedan sije, drugi žanje” (Iv 4,37).
Čovjek čuvar stvorenoga
Ljudski rad, slično Božjem djelovanju,
proizvodi transformaciju i uvodi u sli-
jedu povijesti elemente novosti, a po-
nekad iz temelja mijenja već postojeće
društvene strukture i posljedično na-
meće nove načine života.
Tom transformacijskom potencijalu
rada postavljena je granica po Stvorite-
ljevu nalogu čovjeku da čuva zemlju. Ta
granica ima za cilj zaštititi sveto dobro
koje dolazi od Boga, a u korist čovjeka.
Čuvati zemlju nije dakle drukčije djelo-
vanje u odnosu na rad, nego je više nje-
gova bitna sastavnica.
đenom smislu, simptom onoga što je
ispravno ili pogrešno u odnosu čovjeka
s Gospodarom kozmosa (Lev 18,25.28;
Iz 24,4-6; Hoš 4,1-3). I tko ne vjeruje
u Boga može uočiti da je zdravstveno
stanje planeta pokazatelj pravednosti ili
nepravednosti ljudi.
Kao svaka Božja zapovijed, također
ona čuvanja zemlje jest poziv da se voli.
Voljeti treba ne samo prirodu neophodnu
za život nego još više druga ljudska bića s
kojima se dijeli zajednički životni prostor
i one koji će doći živjeti na ovoj zemlji.
Glagol čuvati ima u sebi također zna-
čenje očuvati i održati određeno dobro
da traje u vremenu. Primljeni dar zemlje
ne čuva se samo pasivnim stavom nemi-
ješanja. Naprotiv, čovjek je pozvan brani-
ti zemlju od destruktivnih prijetnji.
Rad i čuvanje su dakle dva među-
sobno povezana djelovanja, a oba –
kako kaže psalmist – trebaju biti obav-
ljana u suradnji sa Stvoriteljem, jer bez
Božjega blagoslova ljudsko djelovanje
ne može biti uspješno: „Ako Gospodin
kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji

12 siječanj 2023.
[rad]. Ako Gospodin grad ne čuva, uza-
lud stražar bdi [čuvanje]” (Ps 127,1).
Problemi povezani s radom
Pojava različitih oblika rada i radnih
zanimanja u znaku je napetosti. Nakon
što je istjeran iz edenskoga vrta, čovje-
kova zadaća je ostala ista, tj. da obrađu-
je zemlju (Post 3,23). Prvi sin Adama i
Eve, Kajin, predstavljen je kao „radnik
zemlje”, za razliku od brata mu Abela
koji bijaše „pastir stada” (Post 4,2).
Razlike u radnom zanimanju pove-
zane su s razlikama u načinu života, u
kulturi, u vjerskoj praksi (Post 4,3-4) i
s različitim stupnjem blagostanja (Post
4,4-5), a to neizbježno dovodi do rival-
stva (4,6) i sukoba (4,8).
Sveto pismo ne kaže da postoji jed-
no dobro zvanje (ono pastira) i jedno zlo
(ono zemljoradnika), nego da je potreb-
no činiti dobro u onom zvanju koje se
obavlja (Post 4,7), bez povrjeđivanja pra-
va onih koji imaju drukčije zanimanje.
Zloporaba rada na široj društvenoj
razini prikazana je na početku Knjige
Izlaska gdje faraon, vladar Egipta, po-
djarmljuje tuđinsko stanovništvo, uspo-
stavlja ugnjetavački sustav utemeljen na
teškim uvjetima rada podređenih, izlo-
ženih sve napornijim (Izl 1,13-14; 5,10)
i nesnosnijim kulucima (Izl 5,14).
Biblijska predaja učinila je sliku tih
radnih uvjeta amblemom ropstva od
kojega je Gospodin oslobodio svoj na-
rod. I taj događaj Božjega izbavljenja
naroda postao je temelj zakonodavstva
koje se odnosi na ljudski rad.
Propisi o radu
Zakon koji je Gospodin dao oslobođe-
nom narodu regulira sva područja živo-
ta, a među ovima je i radno djelovanje.
Dokument Biblijske komisije detaljno
opisuje četiri skupine propisa koji govo-
re o radu: (1) subotnja zapovijed, (2) za-
koni koji štite zaposlenike, (3) propisi o
javnim službama i (4) „služenje” Bogu.
Zbog zadane ograničenosti opsega ovo-
ga članka ovdje donosimo prikaz samo
subotnje zapovijedi.
Subotnja zapovijed
Subotnja je zapovijed smještena u srce
Dekaloga. To je najrazrađenija od svih za-
povijedi Dekaloga što je znak njezine po-
sebne važnosti za vjeru Božjega naroda.
Ta zapovijed se odnosi na svaku vrstu
čovjekova rada. Bog ga nalaže u trajanju
od šest dana, osuđujući dakle implicitno
nerad, dok ga zabranjuje u sedmi dan.
Subotnja zapovijed stoga poprima funk-
ciju granice i postaje znak (Izl 31,13.17;
Ez 20,12) posvećenja vremena i znak po-
vezanosti s Bogom (Izl 20,10; Pnz 5,14),
s Božjim djelom stvaranja i otkupljenja.
Subotnja zapovijed – prema Knjizi
Izlaska – nalaže oponašanje Stvoritelja u
onomu što je on učinio u početku kada
je u šest dana postavio temelje cijelom
svijetu (Izl 20,11a), a sedmoga dana je
počinuo (Izl 20,11b). Čovjek u svome
svakodnevnom, šestodnevnom radu na-
stavlja božansko djelo, a sedmoga dana,
u dan subotnji prestaje obavljati svoj
tjedni rad i toga sedmoga dana čovjek se
približava svetomu Bogu od kojega dola-
zi ne samo blagoslov sedmoga dana (usp.
Izl 20,11c) nego i blagoslov čovjekova
svakodnevnoga, tjednoga rada.
Drukčije i komplementarno obra-
zloženje subotnje zapovijedi nalazi
se u Knjizi Ponovljenog zakona, koja
podsjeća na ključni događaj iz povijesti
spasenja kada je Gospodin izbavio svoj
narod iz egipatskoga ropstva (Pnz 5,15).
Dan subotnji je, dakle, obdržavan (Pnz
5,12) kada je življen kao dan slobode u
odnosu na svaki oblik podjarmljivanja.
U taj dan pater familias oponaša Gos-
podina kada oslobađa od rada sve one
koji su u domaćinstvu podložni njego-
voj vlasti: od sina do sluge, od došljaka
nadničara do domaćih životinja (Pnz
5,14). Sloboda koju je Gospodin daro-
vao svome narodu, izbavivši ga iz egi-
patskoga ropstva, biva u dan subotnji
stavljena u zaštitu podređenih.
Isus i subotnja zapovijed
Isus je činio ozdravljenja upravo na
dan subotnji (Mk 3,4; Lk 6,9) i tako je
ostvarivao izvorni smisao i puno zna-
čenje toga posvećenog i blagoslovljenog
dana jer je oslobađao one koje je držala
u ropstvu moć još snažnija od one fa-
raonove. Isus je jasno dao na znanje da
„je subota stvorena radi čovjeka, a ne
čovjek radi subote” (Mk 2,27) i nadasve
da je On gospodar subote (2,28).
Kristovi se učenici prvoga dana u
tjednu spominju jedincatoga događaja
spasenja ostvarenoga u Isusovu uskr-
snuću. Za kršćane je stoga prvi dan u
tjednu (nedjelja) posvećeni i blagoslov-
ljeni Dan Gospodnji. Nedjelja ima i pro-
ročku dimenziju jer ustvrđuje ne samo
apsolutni primat Boga nego također do-
stojanstvo čovjeka. Kršćanski Dan Gos-
podnji kao dan slobode i solidarnosti
simbolička je anticipacija „novoga neba
i nove zemlje” (usp. Otk 1,10; 21,1). —
svjetlorijeci.ba 13