UNIVERZITET U SARAJEVU

POLJOPRIVREDNO-PREHRAMBENI FAKULTET

SEMINARSKI RAD

PRAĆENJE EFIKASNOSTI PESTICIDA U ZAŠTITI BILJA

Mentor: Student:
Prof. dr. Tarik Treštić Almir Junuzović
Sarajevo, januar 2016.
 Praćenje efikasnosti pesticida u zaštiti bilja

Almir Junuzović

Sažetak

Sredstva za zaštitu bilja su organska i neorganska hemijska jedinjenja, kao i produkti živih
organizama koje se koriste u poljoprivredi i šumarstvu za prevenciju pojave, kontrolu i uništavanje
prouzrokovača biljnih bolesti, štetočina i korova, kao i zaštitu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Veliki
uticaj na posledice primjene pesticida ima i vrijeme primjene. Zaštita bilja se temelji na pravilnoj i
pravovremenoj primjeni sredstava za zaštitu bilja. Tijekom proteklih godina intenzivna upotreba hemijskih
sredstava za zaštitu bilja dovela je do pojave brojnih neočekivanih problema od kojih svakako treba izdvojiti
opterećenje okoliša ostatcima sredstava za zaštitu bilja, poremećaja u biološkoj ravnoteži, te pojavu
rezistentnosti štetnih organizama na sredstva koja se koriste za njihovo suzbijanje. Upravo zbog toga razloga
porasla je svijest proizvođača da se suzbijanje štetnih insekata provodi na način koji najmanje ugrožava
okoliš, a da mjere koje se poduzimaju budu učinkovite i isplative. Integralna zaštita bilja, kao takva, predstavlja
jedan složen sistem koji ne može da se radi parcijalno i statično. Osnovni princip integralne zaštite bilja je da
se ona prihvati i primjenjuje u cjelini, dakle da se prihvati u integrisanom jedinstvu svih njenih faktora. Izbor
FFS je sa stručnog stanovišta veoma zahtijevan, stoga je uslov za adekvatan izbor FFS stalno praćenje stručne i
naučne literature od strane poljoprivrednog stručnjaka, a prije svega radova vezanih za ispitivanje
efikasnosti pesticida.

Ključne riječi: pesticidi, podjele, karakteristike, efikasnost, integralna proizvodnja, integralna zaštita.

Monitoring the efficacy of pesticides in plant protection

Almir Junuzović

Summary

Plant protection products are organic and inorganic chemical compounds, as well as the products of
living organisms used and forestry for the prevention, control and destruction of the causal agent of plant
diseases, pests and weeds, and the protection of agricultural and food products. Great influence on the effects of
pesticide applications and has the time of application. Plant protection is based on the correct and timely
application of pesticides. Over the past years intensive use of chemical plant protection products has led to the
emergence of a number of unexpected problems then we must mention the environmental burden remains of
plant protection products, disruption of biological balance, and the emergence of resistance harmful organisms
on the means used for their control. Because of that reason is increased awareness of producers to Control of
Pest Insects carried out in a manner that minimizes damage to the environment, and that measures taken are
effective and cost-effective. Integrated pest management, as such, is a complex system that can not be a partial
and static. Basic principles of integrated pest management is that it is accepted and applied In general, therefore,
to accept the integrated unity of all its factors. The choice of the PPP from the professional point of view of a
very demanding, Therefore the requirement for an adequate choice of PPP constant monitoring of professional
and scientific literature by agricultural experts, and above all the papers related to the testing of efficacy of
pesticides.

Keywords: pesticides, division, characteristics, efficiency, integrated production, integrated protection.

Sadržaj
Uvod
(pestis-kuga; cedere-ubiti)

Pesticidi su nastali kao potreba za većom količinom zdrave hrane i potrebe da se

iskorijene mnoge bolesti u kojima štetočine imaju ulogu prenosioca. Koriste se u poljoprivredi
i šumarstvu (90%), a znatno manje u veterinarstvu i zdravstvu. Za razliku od većine
zagađujućih materija koje se u radnu i životnu sredinu unose bez određenog cilja (osim ako se
ciljem ne smatra oslobađanje od nepotrebnih otpadnih materija), pesticidi se unose sa
namjerom da pomognu čovjeku, povećanjem prinosa u poljoprivredi, voćarstvu,
vinogradarstvu i šumarstvu suzbijanjem štetnih mikroorganizama. Uticaj pesticida na
biocenoze je veoma složen i raznovrstan. U svakoj biocenozi polaznu grupu predstavljaju
fitofage (organizami koji se hrane biljkama). Brojnost insekata-fitofaga reguliše se
sitomofagama njihove grabljivice i parazita. Zbog toga, dolazi do eksplozivnog
razmnožavanja štetočina za čije je uništavanje neophodno primijeniti pesticide. Sistematska
primjena pesticida predstavlja neposredno dejstvo na biocenozu i vodi do djelimičnog
uništavanja korisnih insekata-oprašivača, mrava, negativno djeliju na ribe, beskičmenjake i
ptice, a efekti dejstva zapažauje se na životinjama i kod čovjeka. S druge strane, smanjivanje
ili prestanak upotrebe pesticida može dovesti do naglog razmnožavanja onih štetočina, koje su
se duže vrijeme nalazile pod njihovim dejstvom ali su uspjele da prežive. Značajnija
narušavanja u biocenozama registruju se pri sistematskoj primjeni visokotoksičnih pesticida,
uglavnom organohlornih jedinjenja. Ovi preparati se slabo razlažu u vodi i zemljištu,
posjeduju sposobnost akumulaacije u organizmima biljaka i životinja, pa njihova dugotrajna
primena u neograničnim količinama ispoljava značajna dejstva na biocenoze. Veliku opasnost
predstavlja prisustvo pesticida u lancu ishrane. Postepeno akumulirani u jednim organizmima,
ovim putem ishrane lako se predaju drugim. Većina pesticida (među njima i organohlorni)
posjeduju izrazitu sposobnost koncentrovanja i ispoljavaju aktivno biološko dejstvo na
toplokrvne životinje. Brojni su podaci o djelovanja pesticida na ptice, posebno one vrste koje
se hrane ribom i ptice grabljivice, tj. one vrste koje se nalaze na kraju lanca ishrane.
Uništavanje korisnih insekata je najzapaženije pri upotrebi insekticida u šumama i
voćnjacima, koji igraju značajnu ulogu u regulisanju štetočina. Opasnost uništavanja
populacije korisnih insekata pri hemijskoj obradi velikih površina znatno je veća, nego pri
obradi malih, gdje je zamjena uginulih jedinki moguća njihovim preseljavanjem iz susjednih
čistih oblasti. Veliki uticaj na posljedice primjene pesticida ima i vrijeme upotrebe. Rana
“obrada” šuma, prije formiranja travnatog pokrivača, znatno smanjuje opasnost po
etnosmofage. Veliki značaj pripada i ostacima pesticida u šumama poslije “obrade”
određenim preparatima a ostaci mogu u dugom vremenskom periodu ispoljavati štetno dejstvo
na biocenozu. Kod proljećnih obrada voćnjaka uništavaju se štetočine koje prezimljavaju na
biljkama, dok se štetno dejstvo na korisne insekte ne ispoljava, pošto se oni u to vrijeme
nalaze u zemljištu. Epidemiološko-toksikološka značajnost sredstava za zaštitu bilja je
naročito izražena u procesu proizvodnje i još više u primjeni. Ona su međutim značajna i sa
stanovišta zaštite zdravlja stanovništva zbog zagađenosti prehrambenih artikala i eventualno
kumulativnih efekata. Sredstva za zaštitu bilja su prvenstveno hemijska jedinjenja koja služe
za uništavanje štetočina životinjskog, biljnog i gljivičnog porijekla. Njihova glavna primjena
je u poljoprivredi, mada se koriste i u okviru drugih aktivnosti (profesionalne i amaterske
dezinsekcije i deratizacija, drvna industrija impregnacija, biološko oružje i bioterorizam). U
njih se ubrajaju defolijanti (uništavaju lišće) i desikanti ( vrše sušenje biljaka), kao i sredstva
za odbijanje i privlačenje štetočina (repolanti i atrakanti). Prema nekim podacima bez
primjene pesticida dobijalo bi se samo do 30% današnjeg prinosa velikog broja hranljivih
produkata. Posljedice djelovanja pesticida zavise od karaktera djela ili cijelog ekosistema i od
fizičko-hemijskih osobina upotrebljenih preparata. Toksičnost se izražava u LD -50 dozom
koja je smrtonosna za 50% eksperimentalnih životinja u kratkom razdoblju (obično 24 časa).
Doza se izražava brojem mg/kg TT određene putem primjene: per os, perkutano ili
ingestijom.
Pregled literature
Integralna proizvodnja voća

Integralna proizvodnja voća (IPV) u osnovi je ekološki usmjeren postupak, gdje je

primjena hemijskih sredstava svedena na najmanju moguću mjeru, tako da se unište štetočine
ili suzbiju bolesti biljaka, a u isto vrijeme ne naruši čovjekova okolina , i na kraju, u što većoj
mjeri sačuva zdravlje potrošača. Obzirom da je u pogledu agro- i pomotehničkih mjera
apsolutno intenzivna ista ostvaruje realizaciju maksimalnog prinosa po jedinici površine, a
zbog svoje sveobuhvatnosti u pogledu primjene zaštitnih sredstava , pruža i visok stepen
zaštite životne okoline i zdravlja potrošača. Apsolutno je, u takvom pristupu, ista ekonomski
najisplativija, obzirom da, za razliku od konvencionalnog, ovaj koncept zagovara daleko
manju, prognozno-plansku i dozvoljenu primjenu svih oblika pesticida. Odlike ovog sistema
su optimalni prinosi po jedinici površine, uz visok stepen kvaliteta i biološku ispravnost
konačnog proizvoda, te minimalno moguće rizike od zagađenja, odnosno ugrožavanja
stabilnosti sredine. (Kurtović i sar., 2008)

Global G.A.P je međunarodni standard u poljoprivrednoj proizvodnji čiji je cilj jačanje

povjerenja kupaca u kvalitetu i zdravstvenu ispravnost poljoprivrednih proizvoda,
minimaliziranje negativnih učinaka konvencionalne poljoprivredne proizvodnje na okoliš,
stalna briga o zdravlju i sigurnosti zaposlenika u poljoprivrednoj proizvodnji te poštivanje
načela dobre poljoprivredne prakse. Poštivanje načela Dobre Poljoprivredne Prakse (eng.
GAP - Good Agricultural Practice) podrazumijeva niz dodatnih aktivnosti kao što su: vođenje
evidencije o primjeni zaštite bilja, kontroliranje kvalitete berbe, proizvodnju uz što manji broj
zaštita, gnojidbu na temelju analiza tla, bacanje opasnog otpada na organizirana sabirna
mjesta, osiguravanje beračima prihvatljive uvjete rada.

Uvođenjem Global G.A.P-a, principi integralne proizvodnje voća se upotpunjuju standardima,

za lakši pristup proizvođača na tržište, te prodaja njihovih proizvoda potrošačima.
Integralna zaštita bilja

Okvirno se zaštita bilja može podijeliti na:

a) konvencionalnu

b) integralnu

c) ekološku (organska)

Integralna zaštita bilja (IZB) je optimalna kombinacija bioloških, biotehnoloških,

hemijskih, agrotehničkih mjera ili mjera uzgoja biljaka, pri čemu se upotreba hemijskih
sredstava za zaštitu bilja ograničava na najnužniju količinu dozvoljenih FFS, koja su potrebna
za zadržavanje populacije štetnih organizama ispod granice koja prouzrokuje privredno
neprihvatljivu štetu ili gubitak-prag štetnosti. (Zakon o fitofarmaceutskim sredstvima BiH,
Službeni glasnik BiH, br. 49/04)

Integralna zaštita bilja podrazumijeva dinamički koncept u zaštiti bilja, gdje se maksimalno
koriste sve agrotehničke, biološke i druge nepesticidne mjere u cilju zaštite usjeva i zasada, a
tretiranje FFS se sprovodi tek nakon što napad štetnih organizama pređe prag štetnosti za dati
organizam. Dinamičnost podrazumijeva stalno praćenje usjeva i zasada, po propisanoj
proceduri, te donošenje odluke tek nakon uvida u konkretno stanje. Koncept integralne zaštite
bilja, u praktičnom smislu, čini niz radnji i mjera povezanih u jednu cjelinu koje imaju za cilj
da obezbijede stabilnu prizvodnju kvalitetnih poljoprivrednih proizvoda. Koncept
integralne proizvodnje:

 Dobar plodored.
 Racionalno održavanje zemljišta.
 Izbalansirano đubrenje i navodnjavanje.
 Pogodan izbor vrsta i sorti sjemenskog i sadnog materijala, kako u agroekološkom,
tako i u markentiškom smislu.
 Uzgoj otpornih sorti i hibrida.
 Upotreba isključivo zdravog, deklarisanog i sertifikovanog sjemenskog i sadnog
materijala, garantovane sortne čistoće i odnosa sorata/podloga.
 Detaljna i pravovremena priprema parcele za sjetvu ili sadnju.
 Redovno, sistematsko i stručno praćenje pojave štetočina, prouzrokovača
bolesti i korova. Takav odgovarajući program uključuje posmatranje na terenu, kao i
primjenu dostupnih službenih upozorenja, sistema prognoze, gdje je primjenjivo,
kao i korištenje stručnih savjeta od strane profesionalno kvalifikovane savjetodavne
službe.
 Tretiranju, dakle, treba da prethodi dinamičko praćenje prisustva i utvrđivanje stanja
brojnosti u odnosu na prag štetnosti, za određeni štetni organizam u određenoj fenofazi
gajene biljke.
  Pri odabiru terapije obavezno treba dati prednost održivim biološkim, fizičkim i
drugim nehemijskim metodama u odnosu na hemijske metode, ukoliko daju
zadovoljavajuće rezultate u suzbijanju štetnih organizama.
 Neophodno je održavati upotrebu FFS i drugih oblika zaštite na na najmanjem
potrebnom nivou, npr. smanjenjem doze, smanjenom učestalošću primjene ili
djelimičnom primjenom, pri tom vodeći računa da je nivo rizika u vegetaciji
prihvatljiv i ne povećava rizik za razvoj otpornosti na populacije štetnih organizama.
 Obavezno praćenje efikasnosti primijenjenih mjera zaštite bilja na osnovu
evidencije o upotrebi FFS i praćenja štetnih organizama.
 Primjena selektivnih FFS manje otrovnih za ljude, domaće životinje, korisnu
entomofaunu i divljač.
 Primjenu FFS vršiti isključivo atestiranim, ispravnim, podešenim prskalicama u
normiranoj dozi, strogo pazeći na karencu i maksimalan broj tretiranja godišnje.

Integralna zaštita bilja, kao takva, predstavlja jedan složen sistem koji ne može da se radi
parcijalno i statično. Nju kao takvu teško sprovode izdvojeni pojedinci, već se može
sprovoditi u jednom organizovanom sistemu. Stoga sama integralna proizvodnja, a posebno
integralna zaštita, kao najbitniji dio integralne proizvodnje, podrazumijevaju i
određena institucionalna rješenja. Osnovni princip integralne zaštite bilja je da se ona
prihvati i primjenjuje u cjelini, dakle da se prihvati u integrisanom jedinstvu svih njenih
činilaca. Ipak u našim uslovima je nemoguće odmah primijeniti sve elemente integralne
proizvodnje i zaštite, jer imamo materijalno-tehnička, a djelimično i kadrovska ograničenja.
Stoga se kod nas mogu segmentirano i parcijalno uvoditi elementi integralne zaštite bilja,
da bi kroz jednu prelaznu fazu, došli do momenta kada će se upotpunosti ovladati ovim
konceptom zaštite, tj. proizvodnje. Hemijske mjere suzbijanja štetnih organizama u
poljoprivredi još uvijek predstavljaju najznačajniji način zaštite biljaka. FFS treba
primjenjivati u integrisanom jedinstvu sa ostalim terapijskim i preventivnim mjerama, kao što
su fizičke, agrotehničke, administrativne i biološke mjere borbe. Pri tome treba napomenuti
da prognoza i dijagnoza pojave štetočina, prouzrokovača bolesti i preovlađujućih
korovskih vrsta. Izbor FFS zavisi od mnogih faktora, te ga je neophodno vršiti uz
konsultacije sa poljoprivrednim stručnjacima, stručnjacima iz poljoprivrednih apoteka i uz
praćenje prognozno-izvještajne službe. Izbor FFS zavisi od: vrste štetnog organizma, te
životnog stadija u kojem se nalazi; vrste gajene biljke i njene fenofaze, te starosti zasada
voćaka; efikasnosti FFS i spektra djelovanja FFS; mehanizma djelovanja FFS; načina
eksploatacije gajene biljke (sjemenski i merkantilni usjev); vremena berbe ili žetve gajene
biljke s obzirom na karencu FFS; trenutnog stanja klimatoloških elemenata, a prije svega
količine padavina i temperature; karakteristika zemljišta (struktura, pH, sadržaj humusa);
stanja ponude FFS na tržištu; pojeve rezistentnosti određenih štetnih organizama na FFS;
strukture biljaka u plodoredu, tj. kulture koja slijedi i prethodno korišćenih FFS;
mogućnosti miješanja sa drugim FFS koje bi u istom trenutku trebalo primjeniti; mogućnosti
ulaska u parcelu zbog vlažnosti zemljišta, kada tretman planiranim FFS može izostati;
trenutne raspoloživosti uređaja za aplikaciju i blizine vodenih površina. Izbor FFS je sa
stručnog stanovišta veoma zahtijevan, stoga je uslov za adekvatan izbor FFS stalno praćenje
stručne i naučne literature od strane poljoprivrednog stručnjaka, a prije svega radova
vezanih za ispitivanje efikasnosti pesticida. (Mitrić, 2012)

U praksi, IPM proizvođači koji su svjesni potencijalnih zaraza, prate sledeće korake:

1. Procjena ekonomske štete na osnovu praga štetnosti

Prije preduzimanja bilo kakve borbe protiv štetočina, prvi korak IPM je akcioni plan -
procjena štete na osnovu praga štetnosti a to je tačka u kojoj se pokazuje koje štetočine i koji
uslovi životne sredine ukazuju na to da se mora preduzeti suzbijanje. Slučaj postojanja jedne
vrste štetočina ne ukazuje uvijek na potrebnu kontrolu. U slučaju kada nivo štetočina ukazuje
na ekonomsku prijetnju, dolazimo do kritične tačke kada je potrebno preduzeti suzbijanje.

2. Identifikovanje i praćenje štetočina

Svi insekti, korovi i ostali živi organizmi stalnu kontrolu. Mnogi organizmi su bezopasni, a
neki su čak i korisni. IPM program radi po principu praćenja i preciznog identifikovanja
štetočina, kao bi se donijele odgovarajuće odluke o kontroli u skladu sa pragom štetnosti.

3. Prevencija

Kontrole štetočina i bolesti podrazumijeva takvu njegu usjeva i primjenu onih agrotehničkih
mjera koje sprečavaju ili minimalizuje mogućnost da one postanu prijetnja. Ovo uključuje
korišćenje metoda, kao što su izmjena plodoreda, izbor otpornih sorti i sađenje zdravog
sadnog materijala/sjemena. Ove kontrolne mjere mogu biti veoma efikasne i ekonomične i
bez rizika po ljude i životnu sredinu.

4. Kontrola

U slučaju kada rezultati praćenja štetočina i bolesti ukažu na neophodno suzbijanje, i kad
preventivne mjere nisu više efikasne ili dostupne, IPM program podrazumijeva procjenu
adekvatne kontrolne mjere kako u odnosu na efikasnost tako i u odnosu na rizik. Prvo se
preduzimaju efektivne, manje rizične kontrolne mjere, uključujući hemikalije kao što su
feromoni koji će onemogućiti razmnožavanje štetočina, ili nekih mehaničkih metoda. Ukoliko
manje rizične kontrolne mjere ne funkcionišu, onda se uključuju dodatne kontrolne mjere, kao
što je ciljano prskanje pesticidima. Poslednja opcija uključuje prskanje nespecifičnim
pesticidima.
 Slika 1: Elementi zaštite bilja (Mitrić, 2012)

Vođenje evidencije

Korisnik je obavezan voditi evidenciju o upotrebi FFS na otvorenom, zatvorenom i u

zaštićenom prostoru. Podatke u evidencijski list upisuje korisnik FFS, tj. osoba koja je
obavila tretiranje, a evidenciju čuva pravna ili fizička osoba kod koje je obavljeno tretiranje.
Evidencija se vodi po parcelama ili vrstama gajenih biljaka na evidencijskom listu. Ako
proizvođač uzgaja istu vrstu gajenih biljaka na više parcela, koje čine jedinstvenu cjelinu i
graniče jedna sa drugom, evidencija za takve parcele može se voditi na istom
evidencijskom listu. Ako se tretiranje provodi u zatvorenom ili zaštićenom prostoru ili
objektu, evidencija se vodi za svaki objekat ili nepoljoprivrednu površinu posebno. Evidencija
se mora čuvati najmanje tri godine, te dati na uvid nadležnom poljoprivrednom i
fitosanitarnom inspektoru odnosno dostaviti Upravi Bosne i Hercegovine za zaštitu
zdravlja biljaka ili nadležnim organima entiteta i Brčko distrikta na njihov zahtjev ili
zahtjev druge zainteresovane strane. Vođenje evidencije je jako bitno, jer na neki način ta
evidencija predstavlja "istorijat proizvoda", ona omogućava praćenje proizvoda od "njive
do trpeze" i omogućava da potencijalnim kupcima (potrošačima) poljoprivrednih proizvoda
možete dati informacije o načinu gajenja i njege onoga što prodajete. (Mitrić, 2012)

Slika 2: Shema evidencijskog lista (Mitrić, 2012)

Na osnovu člana IV. 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i

Hercegovine, na 42. Sjednici Predstavničkog doma, održanoj 27. jula 2004. godine, i na
28.sjednici Doma naroda, održanoj 9. septembra 2004. godine, usvojila je zakon o
fitofarmaceutskim sredstvima Bosne i Hercegovine.

Ovim zakonom uređuje se promet i nadzor aktivnih materija koje su fitofarmaceutska sredstva
(u daljem tekstu: FFS), registracija FFS, izdavanje dozvola na osnovu ovog zakona,promet,
upotrebu i nadzor FFS, ostaci FFS, vođenje registra FFS i registra pravnih i fizičkih osoba
koje se bave prometom FFS, saopćavanje podataka i vođenje evidencija u vezi sa FFS,
tehnički zahtjevi za uređaje za aplikaciju FFS (u daljem tekstu: uređaji) i njihovi sastavni
dijelovi, ovlaštenja organa koji su odgovorni za izvršavanje ovog zakona i nadzor nad
njegovim provođenjem, te propisa donesenih na osnovu ovog zakona. Proizvodnja FFS,
promet za potrebe proizvodnje FFS, dobra laboratorijska praksa, postupak saglasnosti po
prethodnom obavještavanju (PIC), njihov nadzor, te razvrstavanje,pakovanje i obilježavanje
FFS uredit će se propisima o hemikalijama. Otpaci FFS i njihova otpadna ambalaža, te stanje
imisija FFS u okoliš uredit će se propisima o zaštiti okoliša. (Zakon o fitofarmaceutskim
sredstvima BiH, Službeni glasnik BiH, br. 49/04)
Direktive za Evropsku Uniju

Zemlje Evropske unije su prihvatile niz zakonskih rješenja u oblasti primjene

pesticida, zaštite zdravlja biljaka i uopšte u fitosanitarnom sektoru.

DIREKTIVA 91/414 EEZ VIJEĆA o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište od 15. jula
1991.

Ova Direktiva 91/414 reguliše odobrenje, plasiranje na tržište, upotrebu i kontrolu unutar
Zajednice proizvoda za zaštitu bilja u komercijalnom obliku i plasiranje na tržište i
kontrolu unutar Zajednice aktivnih materija namijenjenih za upotrebu kao "proizvodi za
zaštitu bilja", a to su aktivne materije i preparati koji sadrže jednu ili više aktivnim materija
pakovanih u obliku u kojem se dostavljaju korisniku, namijenjeni za:

 zaštitu bilja ili biljnih proizvoda od svih štetnih organizama ili sprečavanje djelovanja
takvih organizama;
 uticaj na životne procese bilja, osim kao hranjive materije (npr. regulatori rasta);
 očuvanje biljnih proizvoda u mjeri u kojoj takve tvari ili proizvodi ne podliježu
posebnim odredbama Vijeća Komisije o konzervansima;
 uništenje nepoželjnih biljaka ili
 uništenje dijelova bilja, provjera ili sprečavanje nepoželjnog rasta bilja.

UREDBA (EC) BR. 1107/2009 EVROPSKOG PARLAMENTA I SAVETA od 21. oktobra

2009. godine, koja se odnosi na stavljanje u promet sredstava za zaštitu bilja i kojom se
ukidaju Uputstva Evropskog saveta 79/117/EEC i 91/414/EEC. Cilj ove Uredbe je da se
obezbijedi visok nivo zaštite, kako zdravlja ljudi, tako i zdravlje životinja i životne sredine
i istovremeno da se obezbijedi konkurentnost poljoprivredne proizvodnje u zajednici. Pri
tome posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti osjetljivih grupa stanovništva, uključujući
trudnice, novorođenčad i djecu, kao i primjeniti princip predostrožnosti. Ova Uredba treba
da osigura da industrija pokaže da supstance ili proizvedena sredstva za zaštitu bilja stavljena
u promet nemaju štetan uticaj na zdravlje ljudi ili životinja ili bilo kakav neprihvatljiv uticaj
na životnu sredinu. Namjera je takođe da se, koliko god je to moguće, uklone postojeće
poteškoće u trgovini sredstvima za zaštitu bilja zbog postojanja različitih nivoa zaštite u
državama članicama. Ovom Uredbom se propisuju harmonizovana pravila za
odobravanje aktivnih supstanci i stavljanje u promet sredstava za zaštitu bilja, uključujući i
pravila o međusobnom priznavanju izdatih odobrenja, kao i paralelni uvoz, a njena svrha je
takođe i da se poveća slobodan promet i dostupnost takvih sredstava u Državama članicama.
Supstance mogu biti uključene u sastav sredstava za zaštitu bilja samo ako je pokazano da
predstavljaju korist za biljnu proizvodnju i za koje se ne očekuje da će imati štetan uticaj na
zdravlje ljudi ili životinja ili neprihvatljive efekte na životnu sredinu.

DIREKTIVA 2009/128/EZ EVROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 21. oktobra 2009.

Direktivom 2009/128 se uspostavlja okvir za djelovanja Zajednice u cilju postizanja

održive upotrebe pesticida i proizvoda za zaštitu bilja. Međutim, predviđeno je
proširenje oblasti primjene ove Direktive tako da će obuhvatati i proizvode biocida, tj.
biocide. Direktiva je, između ostalog, predvidjela:

 Izradu nacionalnih akcionih planova;

 Obuku korisnika pesticida;
 Zaštiti vodenih sredina i organizama u vodi, a u vezi sa Direktivama o vodama (Water
Framework Directive- WFD, 2000/60/EC);
 Uvođenje u poljoprivrednu praksu načela i metoda integralne zaštite biljaka
(Integrated Pest Management- IPM)

Nacionalnim akcionim planovima su postavljeni kvantitativni ciljevi, mjere, vremenski

raspored, kao i indikatori, koji imaju za cilj smanjenje rizika i uticaja usljed upotrebe pesticida
na zdravlje ljudi i životnu sredinu. Takođe je predviđeno da se podrži uvođenje,
predstavljanje i razvoj integralne zaštite bilja kao i alternativni pristupi ili tehnike u
cilju smanjenja zavisnosti oslanjanja na upotrebu pesticida. Upotreba proizvoda za zaštitu
bilja koji sadrže aktivnu supstancu od posebne važnosti je pod nadzorom, monitoringom
Države članice i Države članice uspostavljaju vremenske rasporede i ciljeve vezano za
smanjenje njihove primjene, naročito kad je smanjenje rizika od posebnog značaja.
Nacionalni akcioni planovi treba da budu koordinisani sa primjenom planova koji su
obuhvaćeni drugim zakonskim propisima. Ključni zadatak ove Direktive je smanjenje
izloženosti ljudi i okoline FFS.

UREDBA (EZ) 1185/2009 EVROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 25. novembra

2009. o statistikama o pesticidima. Ova Uredba uspostavlja zajednički okvir za sistematsku
obradu statističkih podataka Zajednice o stavljanju u promet i primjenu sredstava za
zaštitu bilja. Statistička obrada se odnosi na:

 Godišnju količinu pesticida u prometu;

 Godišnju količinu pesticida koji se primjeni.

DIREKTIVA 2009/127/EZ EVROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 21. oktobra 2009.

kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 2006/42/EZ, a Direktiva 2009/127 se odnosi na
mašine koje se koriste za primjenu pesticida. Države članice u skladu sa ovom Direktivom
preduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale da se mašine za primjenu
fitofarmaceutskih sredstava mogu stavljati na tržište i/ili u upotrebu samo ako zadovoljavaju
odgovarajuće odredbe ove Direktive i ne ugrpžavaju zdravlje i sigurnost korisnika pesticida.

UREDBA (EZ) BR. 396/2005 EVROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 23. februara

2005. o maksimalnim nivoima ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i
životinjskog porijekla se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva Vijeća 91/414/EEC .

Uredba 396/2005 utvrđuje maksimalne nivoe ostataka (MDK) pesticida u hrani i hrani za
životinje u Evropskoj uniji, kako bi se osigurala visok nivo zaštite potrošača, slobodne
trgovine usklađenosti odredbama EU. Ona takođe omogućuje kontrolu nad pravilnom
upotrebom sredstava za zaštitu bilja kroz MDK.
Početak upotrebe pesticida

DDT(dichlordiphenyltrichlorethan)
je jedan od najpoznatijih pesticida
insekticida, čija uporaba datira od 1939.
godine, iako je prvi puta sintetiziran još
1873. godine. U vrijeme drugog svjetskog
rata, zbog svoje "apsolutne neškodljivosti"
primjenjivan je kao sredstvo za higijenu u
borbi protiv uši i tifusa, te u vidu praha
nanošen na kožu ljudi: vojnika, izbjeglica
i zatvorenika. Koncem osamdesetih godina
prošlog stoljeća zabranjena je uporaba
Slika 3: Molekulska formula DDT
DDT u mnogim europskim zemljama,
kao i u USA.
Nažalost, proizvodnja i primjena DDT je još uvijek nastavljena u mnogim zemljama trećeg
svijeta. Prvi puta, u svibnju 2001. godine UNO konvencijom "Stockholm Convention on
Persistant Organic Pollutants" se širom svijeta zabranjuje proizvodnja i primjena DDT,
osim u slučajevima borbe protiv epidemija uz posebno odobrenje WHO (Svjetske
zdravstvene organizacije). I dok se u posljednjih 10 godina u zapadnoj Europi i USA bilježi
značajan pad koncentracije DDT u svim humanim probama, stanovnici arktičkog područja,
koji gotovo nikada niti nisu upotrebljavali DDT, sve više su izloženi njegovom štetnom
djelovanju. Vjetar, padaline i morske struje transportiraju DDT i njegove razgradne
produkte prema sjevernim morima. U hladnim sjevernim područjima ove kemikalije gotovo
da više ne isparavaju, niti se dalje razgrađuju. DDT se u većim količinama nagomilava u
ribama, koje stanovnici Arktika upotrebljavaju u prehrani. Zbog ovih svojstava naročito
zemlje sjevera, npr. Island vrijede za područja od osobite zabrane uporabe DDT.

DDT je rastvorljiv u mastima, te se pomućenja svijesti različitog stepena,

nagomilava u organima bogatim mastima, grčeva, kao i smetnji srčanog ritma.
prije svega u nadbubrežnim žljezdama,
štitnjači i testisima. Relativno velike
količine nalaze se i u jetri, bubrezima, te
crijevnoj masnoći. Masno tkivo djeluje
kao biološki pojačivač djelovanja DDT
za nekih 100 puta.. Najveći toksicitet
DDT ispoljava prilikom oralnog uzimanja.
Pri tome nastaju znaci trovanja kao što su
preznojavanje, gubitak osjeta na usnama i
jeziku, glavobolja i mučnina. Pri uzimanju
većih doza dolazi do smetnji u ravnoteži,
Slika 4: Prikaz korišćenja DDT na čovjeku

DDT i njegovi razgradni produkti su

poznati kao kemikalije s priznatim
hormonskim djelovanjem, koje je slično
djelovanju ženskog spolnog hormona
estrogena. Razgradni produkt DDT DDE,
osim estrogenog djelovanja posjeduje i
antiandrogeno djelovanje djelovanje
suprotno muškom spolnom hormonu
testosteronu.
Slika 5: Izgled pakovanja DDT

Visoke koncentracije DDT i DDE u eksperimentima na životinjama dovode do

feminizacije muških životinja, smetnji u razvitku spolnih organa i odlika, kao i smetnji u
plodnosti mnogobrojnih životinjskih vrsta kao što su to različite vrste ptica i aligatora u
prirodi, odnosno eksperimentalno kod štakora. Znanstvena ispitivanja pokazuju slična
djelovanja DDT i smetnje plodnosti i kod ljudi. Obično se radi istodobno o
opterećenjima s više raznih organoklornih tvari (PCP, PCB, lindan, HCB), tako da nije
uvijek moguće točno ustanoviti koje smetnje nastaju uslijed uporabe kojeg pesticida.
Eksperimenti na životinjama, kao i nalazi kod žena ukazuju da DDT i njegov razgradni
produkt DDE mogu igrati etiološku ulogu i u nastanku raka dojke.
Osnovne karakteristike i njihova podjela
Podjele na osnovu objekata njihovog dejstva, prema načinu ulaska u organizam, prema
dejstvu u organizmu na osnovu toksičnosti i prema hemijskom sastavu. Na osnovu objekta
djelovanja nastala je uobičajena podjela na insekticide, akaricide, baktericide, virocide,
fungicide, herbicide i zoocide. Iz grupe zoocida izdvajaju se rodenticidi (uništavaju glodare),
nematocidi (za nematode), korvicidi (za ptice) i limacidi (za puževe). Prema načinu prodiranja
i dejstvu pesticidi se dijele na kontaktne ( uništavaju štetočine dodirom), digestivne (prodiru
preko želudačno-crevnog trakta) i sistemske (pogađaju ili uništavaju štetočinu preko nekog
od njegovih sistema). Herbicidi se dijele na kontaktne, sistemske, orenske i sjemenske.
Glavna zamjerka podjeli herbicida prema načinu prodiranja u organizam i djelovanju je u
tome što većina ovih vrsta pesticida prodire u organizam i djeluje u njemu istovremeno na
više načina. Prema dejstvu u organizmu na osnovu toksičnosti, pesticidi se dele na toksične
(kontaktni, sistemski, digestivni, funigentni) i fiziotropne (stimulansi, inhibitori). Prema
hemijskom sastavu pesticidi mogu djelovati mehaničko-hemijski (repelanti, straktanti). Sa
stanovišta zaštite ljudi, pesticidi se dijele na bezopasne, opasne, vrlo opasne i najopasnije. U
tom pravcu se u nekim zemljama otišlo još dalje. Ustanovljene su četiri grupe pesticida na
osnovu stepena toksičnosti. Nedostatak podjele na četiri grupe toksičnosti je u tome, što
uzima u obzir samo direktnu toksičnost bez faktora kao što su fizičko-hemijske osobine
jedinjenja, njegov metabolizam, kumulacija, depozicija i postojanost u spoljašnjoj sredini.
Hemijski klasifikovani pesticidi se uglavnom dijele na neorganske i organske. Zbog
nedostatka pesticida neorganskog porijekla, kao što su visoke doze, postojanost u spoljnoj
sredini, odsustvo selektivnog dejstva, mogućnost trovanja ljudi i životinja, u poslednje vreme
njih sve više zamjenjuju pesticidi organskog porijekla.

Slika 6: Prikaz toksičnosti pesticida (WHO)

Detaljnom hemijskom klasifikacijom svi pesticidi bi se mogli podijeliti na halogene, derivate

ugljovodonika, homoloze i derivate benzola, fosforna jedinjenja (neorganska i organska),
derivate karbaminske kiseline, triazinske preparate, dipiridile, nikotinske, kumarinske,
arsenate, jedinjenja žive i ostalih metala. Upotreba pesticida je mnogo porasla posljednih
godina, najviše se koriste hebricidi, a iza njih u nešto manjem obimu koriste fungicidi i
insekticidi. Upotreba pesticida u svijetu za 2015 god. prikazan je na sljedećem grafikonu.
 Upotreba pesticida u svijetu za 2015 god.

Herbicidi - 44%
Fungicidi - 27%
Insekticidi - 22%
Ostali - 7%

Grafikon 1: Upotreba pesticida u svijetu za 2015 godinu

Hemijska klasifikacija pesticida na šest grupa:

 pesticidi - halogeni derivati ugljovodonika (insekticidi- DDT i homolozi,

cikloheksanska jedinjenja, derivati lindana , doksafaen i polihorkamfen i dr),
 homolozi i derivati benzola (insekticidi- fungicidi, baktericidi i herbicidi),
 jedinjenja fosfora (neorganski -Zn 3P2, organski insekticidi, akaricidi, nematocidi,
fungicidi, herbicidi i dr.),
 karbomidi: fungicidi, insekticidi, herbicidi (sebin, cinet, maneb, ciram, karbam,
dokarban, tioura),
 triazinski preparati (herbicidi-atrezin, alnezin, atramet, prometrin, simazin, amitrol,
totacid, kamalor).
 dipiridili (herbicidi-parakvat, gramokson),
 ostala jedinjenja ( kumarinski preparati-rodenti, nikotinski-(insekticid, organska
jedinjenja žive-fungicidi, Na-fluoroacetat jedinjenja fenoksisirćetne, fenoksibuterne,
propionske kiseline, derivati anilina, jedinjenja bakra i sumpora -fungicidi).

Biološka klasifikacija zasniva se prema vrsti organizma koji se suzbija, odnosno kontroliše,
pa ih tako dijelimo na:

 Insekticide (insecta – insekti) – hemijska sredstva koja se primjenjuju za suzbijanje

štetnih insekata i vektora prenosioca uzročnika bolesti biljaka, insekata, ptica i ljudi.
 Akaricidi – hemijska sredstva koja se primjenjuju za suzbijanje štetnih grinja
(pregljeva) Acarina i onih koji parazitiraju životinje.
 Nematocidi – hemijska sredstva koja se primjenjuju za suzbijanje štetnih nematoda
(valjkasti crvi) – Nematoda.
 Limacidi (moluscidi) – sredstva namijenjena za suzbijanje štetnih puževa (Molusca).
 Korvicidi ili avicidi – sredstva namijenjena za suzbijanje štetnih ptica (Corvus –
vrana, Aves – ptice).
  Fungicidi – hemijska sredstva namijenjena za suzbijanje uzročnika biljnih bolesti i to:
fungicidi ( u užem smislu) – sredstva za suzbijanje fitopatogenih i saprofitskih
gljivica, uzročnika oboljenja gajenih biljaka ili uskladištenih biljnih proizvoda,
 Baktericidi – sredstva za suzbijanje uzročnika bakterijskih oboljenja gajenih biljaka,
 Viricidi – sredstva namijenjena za suzbijanje biljnih bolesti virusnog porijekla
 Herbicidi – hemijska sredstva koja se primjenjuju za suzbijanje ili nuštavanje zeljastih
i drvenstaih korova, parazitskih cvjetnica i drugih biljaka koje rastu na neželjenim
jestima.
 Regulatori rasta biljaka – utječu na metabolizam gajenih biljaka ubrzavanjem,
usporavanjem ili modificiranjem pojedinih fizioloških procesa (stimulatori, inhibitori,
retardanti).

S obzirom na djelovanje pesticide razlikujemo prema:

 Preventivnom djelovanju (sprečavaju razvoj bolesti)

 Kurativnom djelovanju (zaustavljaju dalje širenje bolesti ili ublažavaju simptome)
 Eredikativnom djelovanju (unište gljivu, a simptomi mogu nestati).

Insekticidi, fungicidi i herbicidi u zaštiti bilja

Insekticidi u zaštiti biljaka

Čovjek je zbog svojih osnovnih potreba od najranije historije neprestano morao da

ulazi u odnose kompeticije sa insektima. Linija fronta je povučena vrlo rano. U periodu od
2500 godina prije nove ere suzbijanje insekata je bilo neorganskim sredstvima. Prvo je
korišćen sumpor, zatim se u Kini oko 1200 godine prije nove ere koriste biljni derivati, pa
živa i jedinjenja arsena. Rimljani su se obraćali bogovima za koje su vjerovali da su nadležni
za štetne insekte. Nadalje, od kraja XVII stoljeća zaštita od štetnih insekata biva usredsređena
na korišćenje nikotina, u XVIII stoljeća naftnih ulja i naftalina. Od početka XIX stoljeća
počinje razvoj insekticida od uvođenja jedinjenja na bazi fluorida, zatim olovnog arsenata.
Razvoj insekticida usko je vezan za brojna otkrića u hemiji i nagli industrijski razvoj. Jedan
do najznačajnijih i najpoznatijih insekticida, DDT, iz grupe aromatičnih ugljovodonika,
sintetisan je 1874. godine, njegova insekticidnost dokazana 1939. godine, a uveden je u
proizvodnju 1942. Organofosforna jedinjenja i karbamati se razvijaju pedesetih i šezdesetih,
piretroidi sedamdesetih godina XX stoljeća, a u poslednjoj deceniji i neonikotinoidi.
Uvođenjem insekticida koji se baziraju na poremećajima fizioloških procesa u metamorfozi
insekata (regulatori rasta, IGR) sedamdesetih godina XX stoljeća i uvođenjem bioloških
agenasa kao entomopatogena, otvaraju se mogućnosti različitim načinima suzbijanju štetnih
insekata. Kombinacija konvencionalnih insekticida sa insekticidima disruptorima
metabolizma i bio-insekticida u okviru programa zaštite uvodi konceptualno novi pristup koji
sa drugim metodama koje deluju komplementarno (karantinske, mehaničke, fizičke)
obezbeđuju integralni pristup zaštiti biljaka. U svijetu je, u praksi i teoriji, a pod okriljem
koncepta održivog razvoja, u XXI stoljeću prisutan čitav niz oblika zaštite bilja, sa puno
dodirnih tačaka, ali i sa specifičnostima. Tako se u svijetu i našem okruženju popularišu
organska, biodinamička, prirodna ili naturalna, biološka, ekološka i niz drugih vidova
poljoprivredne proizvodnje. Najčešće prisutan model je organska poljoprivreda, čiji naziv
ukazuje da se čitav sistem proizvodnje posmatra kao jedna cjelina, kao „organizam“ i upućuje
na osnovnu različitost u odnosu na konvencionalnu poljoprivredu. Sa prefiksom ekološka
poljoprivreda dopunjuje se značenje i suština novog oblika poljoprivredne održive
proizvodnje, jer se naglašava poštivanje ekoloških principa, očuvanja prirodne ravnoteže,
zaštite i očuvanja ekosistema. Standardna, konvencionalna sredstva za zaštitu biljaka se
takođe supstituišu sredstvima prirodnog porijekla. Ipak, hemijska komponenta zaštite, moraće
još neko vrijeme da ostane ako ne dominantna, a ono značajni segment u izboru mjera zaštite
gajenih biljaka. Imajući ovo u vidu dajemo pregled klasifikacije insekticida, odnosno
postulate koji treba da posluže u izboru zaštite gajenih biljaka od insekata. (Zgomba, 2014)

Insekticidi su sredstva hemijskog ili biološkog porijekla koji se koriste za suzbijanje ili
sprečavanje djelovanja insekata.

Prema fazi razvoja insekta u kojoj insekticidi djeluju, mogu se podijeliti na:

 Ovicidi - za suzbijanje insekata u stadijumu jajeta

 Larvicidi - za suzbijanje insekata u stadijumu larve
 Adulticidi- za suzbijanje insekata u stadijumu odraslog (imago)

Prema načinu primjene insekticidi mogu biti:

 za primjenu preko zemljišta,

 za zimsko tretiranje voćaka i vinove loze,
 za tretiranje sjemena, rasada i sadnog materijala,
 za folijarno tretiranje biljaka,
 za suzbijanje štetnih insekata i grinja u skladištu,
 za tretiranje drveta- trupaca i drvne građe.

Prema načinu djelovanja insekticidi se dijele na:

 Kontaktne (djeluju na mjestu dodira odnosno, kontakta s insektom ili biljkom),

 Digestivne ili utrobne (nakon unošenja u organizam ishranom i dospijevanja u
probavne organe gde manifestuju svoje djelovanje),
 Inhalacione (insekticid koji djeluje svojom gasovitom fazom nakon udisanja),
 Regulatore rasta i razvoja insekata-IGR,(utiču na metabolizam insekata, inhibicijom,
ubrzavanjem, usporavanjem ili modifikovanjem pojedinih fizioloških procesa).
 Repelentne (odbijaju insekte).
 

Kontaktni insekticidi Sistemični insekticidi

Insekti se hrane grickanjem, ili oštećuju Insekti se hrane sisianjem biljnih sokova ili
dijelove biljaka na površini voštane formiraju štitove.
prevlake.

Slika 7: Djelovanje kontaktnog insekticida (slika lijevo) i sistemičnog insekticida (slika desno) (Zgomba, 2014)

FORMULACIJE INSEKTICIDA

Čvrste formulacije

1. Granule i mikrogranule (GR, MG) Tečne formulacije:

2. Vododisperzne granule (WG) 1. Koncentrovani rastvor (SL)

3. Kvašljivo prašivo (WP) 2. Vodeni rastvor (AS)

4. Tablete (TB) 3. Koncentrovana suspenzija (SC)

5. Pelete (PT) 4. Koncentrat za emulziju (EC)

5. Uljani rastvor (OL)

Formulacije za posebne namene 6. Emulzija ulje u vodi (EW)

1. Aerosol 7. Emulzija voda u ulju (WO)

2. Kapsule i mikrokapsule (CS i MC) 8. Suspenoemulzija (SE)

3. Gel (GL ili GW) 9. Mikroemulzija (ME)

4. Sporo otpuštajuće granule (SRG) 10. Multiple emulzije

Kod primjene insekticida, kao i drugih pesticida, od presudnog značaja je primjena preparata
sa različitim mehanizmom djelovanja kako ne bi došlo do pojave rezistentnosti. Zbog toga je
važno poznavanje pripadnosti određenog preparata hemijskoj grupi i njihovno pravilno
smjenjivanje. S obzirom na značaj koji ima odgovarajuća hemijska struktura, u biološkoj
aktivnosti jedinjenja, nije zanemarljiva i podjela prema pripadnosti odgovarajućoj hemijskoj
grupi. (Zgomba, 2014)

Prema hemijskom sastavu insekticidi su grupisani u:

 Organohlorna jedinjenja - hlorovani ugljovodonici su jedinjenja različite hemijske

strukture, ali po pravilu sadrže ugljenik, hlor i vodonik. U poljoprivredi su se koristili
kao insekticidi, akaricidi i rodenticidi;
 Organofosforna jedinjenja - visoko efikasni insekticidi, akaricidi, ređe nematocidi,
fungicidi, herbicidi i defolijanti, sredstva za suzbijanje ekto i endo parazita domaćih
životinja;
 Karbamati - koriste se kao insekticidi, nematocidi, akaricidi i fungicidi;
 Piretrini i pretroioidi - koristi se za suzbijanje lisnih vaši, stjenica, buha i drugih ekto
parazita čovjeka i domaćih životinja;
 Neonikotinoidi - koristi se za suzbijanje insekata, deluju digestivno i kontaktno,
uništavajući nervni sistem insekata;
 IGR- regulatori rasta insekata

Fungicidi u zaštiti biljaka

Kultivirane biljke napadaju različiti uzročnici bolesti koji, ovisno o stadiju razvoja i
dijelu biljke koji je napadnut, prorjeđuju sklop, usporavaju rast i razvoj biljaka čak uzrokuju
njihovo uginuće. Sve to dovodi do smanjene količine i kvaliteta zasada ili usjeva. Kako bi se
gubitci uslijed pojave bolesti sveli na najmanju moguću mjeru primjenjuju se različite mjere
zaštite, od preventivnih do kurativnih. Integralna zaštita biljaka je ono čemu teži savremena
poljoprivreda, a obuhvata niz mjera i postupaka kojima se smanjuje upotreba fungicida.
Fungicidi danas imaju veoma značajnu ulogu u zaštiti bilja, ali velika primjena istih može
dovesti do rezistentnosti patogena. U integralnoj proizvodnji se ne može u potpunosti
izostaviti upotreba fungicida, hemijska zaštita biljaka se provodi onda kada nam je to
najpotrebnije, odnosno kada nepesticidne mjere ne mogu spriječiti štete na biljkama.
Rezistentnost patogena na fungicide je pojava postepenog snižavanja djelotvornosti na
određenu gljivičnu vrstu. (Ćosić, Vrandečić, 2014)

Prognoza pojave bolesti s preporukama o vremenu (rok provođenja zaštite) i obimu potrebnih
intervencija (da li tretirati cijele nasade, sve genotipove), kao i na tržištu dostupnim
učinkovitim i ekološki prihvatljivim fungicidima, od iznimnog je značaja za integralnu zaštitu
uopće.

Kod mnogih fungicida na uzročnika bolesti štetno ne djeluje cijela molekula hemijskog spoja,
već učinak posjeduju proizvodi razgradnje te molekule. Zbog toga fungicidi moraju biti tako
formulirani da razgradnja teče neometano, niti prebrzo (kratko djelovanje) niti presporo, jer
fungicid zbog “sporosti” neće “stići” zaustaviti parazita. Dva preparata istog hemijskog spoja,
ali različito formulirana mogu posjedovati vrlo različiti fungicidni učinak, ali i različitu
fitotoksičnost. To je razlog zašto se u praksi prednost daje jednom preparatu u odnosu na
drugi, iako oba imaju istu djelatnu tvar. Svaki fungicid mora imati dobro početno (inicijalno) i
trajno (rezidualno) djelovanje. Kod sistemičnih fungicida formulacija utječe i na svojstvo
sistemičnosti. Također se zna da neka sredstva za bolje ovlaživanje smanjenjem površinske
napetosti pospješuju „prodor” fungicida u biljku te da utječu na stabilnost fungicida, odnosno
produžuju zaštitu. U nekim slučajevima takova stabilnost (perzistentnost) može biti i
nepoželjno svojstvo. Svaki pesticid na tržište dolazi u određenom obliku (formulaciji). Uz
naziv svakog pesticida na etiketi, uz ostale podatke, mora biti označena i njegova formulacija.
(Ćosić, Vrandečić, 2014)

Fungicide možemo podijeliti prema raznim kriterijima:

1. Prema hemijskom sastavu:

 Neorganski
 Organski
 Biološki

2. Prema mjestu primjene:

 za tretiranje sjemena, paraziti se nalaze na površini sjemena

 za tretiranja tla i podzemnih organa biljaka, kada se paraziti nalaze u tlu
 za tretiranje nadzemnih dijelova biljaka, kada se paraziti prenose zračnim strujama i
kišom te tako dospijevaju na nadzemne organe biljke.

3. Prema načinu djelovanja:

 preventivni, protektivni, odnosno fungicidi s površinskim djelovanjem

 sistemični fungicidi, kurativni odnosno fungicidi s infiltrirajućim djelovanjem.

Djelovanje fungicida na biljku pri samom nanošenju je različito, zavisno od načina

djelovanja. Prikaz djelovanja kontaktnih i sistemičnih fungicida (slika 8), i prikaz djelovanja
translaminarnih i pravih sistemik fungicida (slika 9). Crvenom bojom označena je mobilnost
fungicida u biljci. Kontaktni fungicid ostaje na mjestu aplikacije, ksilem sistemik se kreće
uzlaznim tijekovima, translaminarni se kreće kroz lišće, ali nije pravi sistemik i pravi sistemik
se kreće uzlaznim i silaznim tokovima. (Ćosić, Vrandečić, 2014)

a) nanošenje fungicida
b) kontaktni fungicid
c) sistemični fungicid

Slika 8: Mobilnost fungicida u biljci - sistemik

Slika 9: Mobilnost fungicida u biljci-pravi sistemik
d) ) translaminarni fungicid e) pravi sistemik

Herbicidi u zaštiti biljaka

Uspješna biljna proizvodnja zavisi od vrste i broja korova u pojedinim usjevima, ali i o
agroekološkim uslova uzgoja kulture. Zaštitne mjere se najčešće provode u okopavinskim
usjevima čiji uzgoj zavisi od toga, dok kod kultura gustog sklopa smatra se da zaštitu protiv
korova nije potrebno provoditi pri svakom stepenu zakorovljenosti. Osnovni zadatak jeste
postizanje visokih i kvalitetnih prinosa poljoprivrednih usjeva. Način uzgoja (uski redovi) i
habitus biljaka (busanje i stvaranje postranih vlati) omogućuje pšenici i drugim strninama da
se pri manjoj zakorovljenosti usjev uspješno bori s korovom, odnosno da ga potiskuje kao
kompetitora. Dakako, preduvjet je poštivanje agrotehničkih optimalnih zahvata u tehnologiji
proizvodnje, poput pripreme tla za sjetvu, sjetva u optimalnom roku, uravnotežena ishrana,
pravodobna prihrana, zaštita od bolesti i štetnika i dr. Korovi su biljke koje rastu na
površinama gdje nisu poželjne. U pravilu se razvijaju na antropogenim staništima. Pod
pojmom apsolutni korov podrazumijevamo sve biljke koje nisu predmet uzgoja i nalaze se u
kompeticijskom odnosu te mogu biti štetne za sam usjev. Relativni korov predstavlja svaku
biljnu vrstu na proizvodnoj površini koja nije cilj proizvodnje, što podrazumijeva i rezidualnu
kulturnu biljku, primjerice pšenica u suncokretu. Korovi nanose velike štete poljoprivrednim
usjevima natječući se s njima za vodu, prostor, svjetlost i hraniva. Potencijalni se gubitak
prinosa procjenjuje na 34%. Ekonomski gubitci procjenjuju se u milijardama dolara, što zbog
sniženoga prinosa, te dodatnih troškova kao što su primjena herbicida, troškovi mehaničkog
suzbijanja i slično (Yandoc-Ables i sur., 2006.). Sve korovne biljke mogu se podijeliti na
dvije osnovne skupine (Kojić i sur., 1972.):

 korovne biljke u užem smislu

 korovne biljke u širem smislu

Korovi u užem smislu predstavljaju onu skupinu biljaka koje su svojom biologijom i
ekologijom najbolje prilagođene razvojnom ciklusu pojedinih kulturnih biljaka. Ova se
skupina korova naziva još i segetalni korovi. Segetalne se biljke nalaze samo ili isključivo u
usjevima ili zasadima, a često samo u pojedinim usjevima, što znači da je njihov razvoj
uvjetovan snažnim antropogenim utjecajem. Segetalnu floru možemo podijeliti na korove
strnih žita, okopavina, vinograda, voćnjaka i vrtova. Korovi u širem smislu su sve nekorisne i
štetne biljne vrste koje se pojavljuju na an-tropogenim staništima te izvan oraničnih površina.
Ovoj skupini pripadaju ruderalne biljke, korovi livada i pašnjaka, korovi kanala, korovi šuma,
korovi ribnjaka i drugih staništa. (Baličević, Ravlić, 2014)

Herbicidi su hemijska sredstva koja su sposobna suzbiti ili zaustaviti rast pojedinih biljaka.
Njihovom se primjenom postiže suzbijanje nekih ili svih vrsta korova. Herbicidi mogu
posjedovati selektivno djelovanje, tj. da uništavaju samo pojedine vrste korova ili totalno
djelovanje, da suzbijaju sve vrste korova. Izbor herbicida ovisi o vrsti usjeva, stanju
zakorovljenosti i stupnju razvoja korova. Svaki herbicid ima određeni spektar djelovanja na
korovne vrste pa je poznavanje zastupljenih vrsta korova određenog staništa jedan od
osnovnih preduvjeta za pravilan izbor herbicida, vremena i načina njegove primjene. Kako su
floristički sastav i građa korovnih zajednica vrlo heterogeni i ovise o usjevu i agroekološkim
uvjetima staništa, praktično je nemoguće pronaći jedan herbicid kojim bi učinkovito suzbili
sve korovne vrste. Tako je izbor herbicida i njihova primjena specifična na svakom staništu i
prije svega ovisi o zastupljenosti korovnih vrsta. Na pozitivan učinak primjenjenih herbicida
veliku ulogu imaju vremenske prilike tijekom primjene herbicida i u periodu aktivnoga
djelovanja pesticida. Osim toga uspjeh primjenjenog herbicida ovisi o mehaničkim, fizičkim,
hemijskim i drugim osobinama tla. U poljoprivrednoj proizvodnji, pri rješavanju problema
zakorovljenosti na obradivim površinama, ekonomski i ekološki razlozi usmjeravaju pažnju
na važnost poznavanja biologije pojedinih korovnih vrsta i njihove reakcije na agrotehničke
mjere. (Baličević, Ravlić, 2014)

Slika 10: Prikaz kritičnog razdoblja zakorovljenosti usjeva kukuruza

Herbicid u biljku može dospijeti:

 kroz list
 kroz korijen
 kroz list i korijen.

Djelovanje herbicida putem lista odvija se kada sredstvo dolazi na površinu lista te kroz
kutikulu, epidermu i palisadni parenhim prodire sve do floema. Tu se preko asimilata (škrob)
sistemično translocira do mjesta djelovanja. Djelovanje herbicida kroz korijen odvija se kada
se sredstvo primjenjuje putem tla, tj. prskanjem po površini ili unošenjem u tlo. Za aktivaciju
sredstva potrebne su oborine. Kiša s površine tla premješta herbicid u zonu korijena korovne
biljke koja ga potom usvaja u vodi. S vodom herbicid prodire kroz epidermu u endodermu
primarne kore te dospijeva u ksilem, odakle uzlaznim kretanjem vode u biljci dospijeva do
mjesta djelovanja.
Prema aktivnosti herbicidi se dijele na:

 kontaktne herbicide
 sistemične herbicide

Kontaktni herbicidi uništavaju tkiva biljke koja dođu u kontakt s njima. Općenito to su
herbicidi s najbržim djelovanjem. Manje su učinkoviti kod biljnih vrsta koje imaju sposobnost
obnavljanja iz korijenja.

Sistemični herbicidi djeluju putem lista ili korijena tretirane biljke. Oni su sposobni
kontrolirati biljke koje se obnavljaju iz korijena, te imaju nešto sporije, ali učinkovitije
djelovanje na korovne vrste. (Baličević, Ravlić, 2014)

Herbicidi se mogu primijeniti na dva načina:

 selektivna primjena
 totalna (neselektivna) primjena

Selektivni herbicidi djeluju fitocidno (uništavaju) na neke vrste korovnih i kulturnih biljaka
dok su prema drugim vrstama selektivni. Primjena selektivnih herbicida vezana je za određeni
razvojni stadij biljke. Selektivni učinak zasniva se na različitom stupnju usvajanja, različitom
intenzitetu translokacije, metabolizmu i biokemijskom djelovanju između kulture i korova.
Kod sistemičnih selektivnih herbicida djelatna se tvar premješta (translocira) kroz staničja
biljke do mjesta djelovanja. Kod kontaktnih selektivnih herbicida djelatna se tvar nakon
primjene ne translocira (ili je translokacija ograničena) te dolazi do oštećenja onih biljnih
dijelova s kojima je tekućina došla u dodir. (Baličević, Ravlić, 2014)

Totalni ili neselektivni herbicidi djeluju neselektivno, odnosno uništavaju sve biljke koje se
nalaze na površini koja se tretira. Totalni hebicidi primjenjuju se:

 prije pripreme tla za sjetvu/sadnju usjeva i nasada,

 nakon sjetve, a prije nicanja usjeva,
 na površinama između dvije sjetve/sadnje kultura,
 u višegodišnjim nasadima podignutih uzgojnih oblika (kada kora voćaka nije zelena),
 na strništima nakon žetve,
 za obnovu travnjaka, livada i pašnjaka,
 na neobrađenim površinama,
 na nepoljoprivrednim površinama,
 na željezničkim prugama, putovima, igralištima, na bankinama,
 na kanalima za odvodnju i navodnjavanje.

Herbicidna sredstva ili pripravci na tržište dolaze u različitim formulacijama. Razlikujemo

herbicide:

 u krutom obliku:
 prašiva za suspenziju (WP) ili močiva prašiva
 dispergirajuće granule (DF, WDF, WG)
  granule (G)
 prašiva (P ili D)
 pjenušave tablete (T)
 u tekućem obliku:
 koncentrirana emulzija (EC)
 tekuća koncentrirana emulzija u vodi (EW)
 koncentrirana suspenzija (KS, F ili FL)
 mikrokapsulirana forma (MC, CS)
 vodotopivi koncentrat (SL)
 uljna koncentrirana suspenzija (OD)
 suspoemulzija (SE).

Dodatni i najznačajniji izrazi u zaštiti bilja

Aktivne materije (djelatne tvari) su hemijski elementi i njihova jedinjenja, koji se

pojavljuju prirodno ili se proizvode, uključujući i sve nečistoće koje neminovno nastaju
u toku proizvodnog postupka. Sadržaj aktivne materije se obavezno navodi uz svaki
preparat, jer upravo na osnovu ovog podatka se zaključuje o karakteristikama određenog
praparata i omogućava eventualno pronalaženje zamjene za preparat koji se želi
primijeniti. Poznavanje aktivne materije u preparatu je bitno i sa stanovišta primjene preparata
i rotiranja preparata, a u cilju efikasnijeg suzbijanja štetnih organizama i prevenciju pojave
rezistentnosti. Sadržaj aktivne matrije, zavisno od formulacije, može da se iskaže u dva
oblika, kao: maseni udio aktivne matrije u preparatu čvrstih formulacija, kada se izražava u
g/kg ili %; masena koncentracija aktivne materije u preparatu tečnih formulacija, kada se
izražava u (g/l).

Preparati (pripravci) su smjese ili rastvori (pravi rastvori, emulzije, suspenzije) koje se sastoje
od jedne ili više aktivnih materija i koje su namijenjene upotrebi kao FFS ili kao pomoćna
supstanca. Dakle, osnovu svakog fitofarmaceutskog preparata čini aktivna materija. FFS
se koriste isključivo u obliku pretarata. Razlog za formulisanje određene aktivne materije je
da se omugući da se prilikom tretiranja male količine aktivne materije, rasporede na velike
površine. Takođe se u procesu formulisanja poboljšavaju određene fizičke i hemijske osobine
FFS, a time i fitofarmakološke vrijednosti FFS, tj. njegova hemoterapeutska efikasnost.

Formulacija ili oblik proizvodnje FFS predstavlja način na koji je određena aktivna
materija u toku proizvodnje konfekcionirana i pripremljena za prodaju u obliku preparata.
Postoje tri osnovne grupe formulacija, a to su čvrste formulacije, tečne formulacije i
formulacije za posebne namjene.

Sigurnosne supstance ili protektanti (engl. safeners) su supstance ili preparati koji se dodaju
FFS kako bi se uklonili ili umanjili fitotoksični efekti FFS na određenom bilju.

Sinergisti (engl. synergists) su supstance ili preparati koji ispoljavaju slabo ili nikakvo
djelovanje na štetne organizme, ali mogu da pojačaju djelovanje aktivne materije u FFS.
Koformulanti (engl. co-formulants) su supstance ili preparati koji se koriste ili su namijenjeni
upotrebi u FFS kao pomoćno sredstvo, ali nisu ni aktivne materije, ni sigurnosne supstance ili
sinergisti.

Pomoćne supstance su supstance ili preparati koji sadrže jedan ili više koformulanata u
obliku u kojem se dostavljaju do korisnika i stavljaju na tržište, gdje ih korisnici miješaju sa
FFS kako bi izmijenili njihova svojstva. Ovdje se na primjer ubrajaju: ekstenderi-
produživači dejstva, okvašivači-poboljšivači prijemčivosti, stikeri-ljepljive supstance,
surfakanti-poboljšivači djelovanja.

Doza (D) predstavlja masu ili zapreminu preparata koja se mora ravnomjereno
rasporediti na jedinicu površine. Preparat u datoj dozi možemo da rasporedimo upotrebom
različitih količina radnog rastvora po hektaru, tj. u različitim koncentracijama. Dakle, doza je
stalna, a koncentracija je promjenjiva veličina. Koncentracija zavisi od norme utroška mašine,
tj. od karakteristika mašine, vrste rasprskivača, bujnosti zasada, vrste FFS i svrhe tretiranja.
Doza se navodi u upustvu za upotrebu i izražava se u kg/ha, g/ha ili l/ha, zavisno od
formulacije. Za insekticide i fungicide se često, umjesto jasno navedene doze, navodi
koncentracija u kojoj bi trebalo primjeniti preparat, a to često zbunjuje i same agronome.
Ukoliko je u upustvu za upotrebu navedena koncentracija, to podrazumjeva da se preparat u
toj koncentraciji nalazi u 1000 l radnog rastvora, tj. da ga treba primjeniti uz utrošak 1000
litara radnog rastvora po hektaru. To na primjer znači, ako se preparat koristi u
koncentraciji od 0,1% (K=0,1%), onda ga treba nanijeti u dozi od 1 l (kg) po hektaru (Mitrić,
2010). Obrazac za preračun koncentracije u dozu je:

D= K × 10 [l/ha ili kg/ha]

Karenca je najmanje vremensko razdoblje koje je neophodno da prođe od poslednje primjene

FFS pa do berbe, žetve, košenja, vađenja iz zemljišta i prerade uskladištenih poljoprivrednih
proizvoda ili puštanja domaćih životinja na ispašu, odnosno do stavljanja u promet
(upotreba ili konzumacija proizvoda), uljučujući FFS koji se koriste nakon berbe (žetve).

Radna karenca je najmanje vremensko razdoblje koje je neophodno da prođe od primjene FFS
, pa do puštanja ulaska ljudi ili životinja na tretiranu površinu i ona obično traje 1-3 dana.

Fitotoksičnost - vrsta i stepen oštećenje biljaka koje se tretiraju pesticidima (Uzroci koji
dovode do ove pojave mogu biti različiti: pogrešan izbor pesticida, neispravan pesticid,
predoziranje, različita osetljivost biljaka sorti, nepovoljni klimatski uslovi…)

Kompatibilnost - pojava kada se dva ili više preparata mogu međusobno mešati radi
istovremene primene, a da ne ispolje nikakve negativne posledice na biljkama. U
uputstvu svakog preparat naznačeno je sa kojim sredstvima se može mešati, u suprotnom
može doći do inkopatibilnosti, a uzrok tome je fitotoksičnost .

Perzistentnost - postojanost ili produženo delovanje pesticide (neki pesticidi posle

primene deluju na prouzrokovače bolesti i na štetočine kratko, dok drugi deluju 15 dana i više,
a to zavisi od osobine pesticide, klimatskih i drugih faktora).
Rezistentnost - posle višegodišnje upotrebe istih aktivnih materija nekih pesticida pojedine
štetočine, bolesti ili korovi postaju otporni ili rezistentni na njih. Registrovano je preko
500 štetočina kod kojih je utvrđena rezistentnost. Nastajanje otpornosti se usporava često
izmenom upotrebljavanih pesticida i primenom samo u dozama i koncentracijama koje su
naznačene u uputstvu. Takođe i racionalna primena pesticida, samo kad je neophodno,
usporava nastajanje rezistentnosti.

Osnovni izvor informacija za mogućnost miješanja preparata je naveden u upustvu za

upotrebu, te ga prije upotrebe FFS treba detaljno proučiti. Takođe se mogu konsultovati i
katalozi hemijske kuće čija se sredstva koriste, a veliki broj informacija o miješanju
nalazi se na adresi www.tankmix.com.

Preparati se miješaju tako da se svaki preparat koji ide u zajednički radni rastvor rastvara
posebno. Nikada se preparati ne odmjeravaju i ne miješaju direktno, već se prvo u rezevoaru
prskalice u vodi rastvori jedan, nakon čega se rastvara drugi i eventualno ostali preparati.
Prema obliku formulacije pravilan redoslijed rastvaranja je sljedeći:

1. Koncentrovani rastvor (SL),

2. Koncentrovana suspenzija (SC),

3. Kvašljivi prašak (WP),

4. Vodosperzibilne granule (WG),

5. Suspoemulzija (SE),

6. Koncentrat za emulziju (EC) i

7. Emulzija ulja u vodi (EW).

LD50 (srednja letalna doza = smrtna doza) - napisana je u uputama i na ambalaži i

orijentacijski je pokazatelj otrovnosti, nije stvarna otrovnost, a još manje pokazatelj opasnosti
fungicida.

LD50 je količina preparata (fungicida) izražena u mg po kg tjelesne težine koja je dovoljna da

ubije 50% pokusnih životinja (štakori, miševi, morska prasad, mačke, perad, ribe i dr.).

Vrijednost LD50 odnosi se na unošenje otrova putem hrane (preko usta ili per os) i na štakora
kao pokusnu životinju.

Kada otrov prodire kroz kožu (perkutano) ili se unosi udisanjem (inhalatorno) onda je to
posebno naznačeno.