Untitled

SADRŽAJ:
PREDGOVOR
ANDRO RADULOVIĆ, direktor Pomorskog muzeja Crne Gore.................15
RADOVI I ČLANCI
ZRINKA PODHRAŠKI ČIZMEK

Brodovlje Boke Kotorske iz Hrvatskih pomorskih regesta 18. stoljeća ..........18
Shipbuilding in boka bay from Croatian maritime registers
of the 18th century ................................................................................................75
LOVORKA ČORALIĆ
Tragom grobnica i nadgrobnih natpisa Bokelja u Mlecima
(16.-19. stoljeće) ...................................................................................................79
Tracing the tombs and epistle inscriptions of the people from Boka Bay
in Venice (16th – 19th century ..........................................................................104
MERI ZORNIJA
Predromanički ulomci iz samostana Sv. Klare u Kotoru
i srodna skulptura ................................................................................................107
Pre-Romanesque fragments from the monastery of St. Clare in Kotor
and related sculpture ...........................................................................................131
ZORICA ČUBROVIĆ
Tri fragmenta stranice ciborijuma iz Kotora ...................................................133
Three fragments of side of the ciborium from Kotor .....................................149
ŽELJKO BRGULJAN
O zavjetnoj slici s prikazom potonuća barka Daar, sudbini broda
i brodovlasniku Nikoli Brguljanu ......................................................................151
About the votive picture depicting the sinking of the Braque ”Daar”, the fate
of the ship and the owner of the ship Nikola Brguljan ...................................163
MILICA KRIŽANAC
Srebrni taliri iz Kotora ........................................................................................165
Silver thalers from Kotor ....................................................................................180
ANTUN SBUTEGA
Prčanj i Bokeljska mornarica .............................................................................183
Prčanj and the Boka Navy ..................................................................................222
TOMISLAV BONIĆ
150 godina brodskog dnevnika barka „Peti dubrovački” ...............................223
150 years of the logbook of the barque “Peti Dubrovnik”..............................247
MELISA NIKETIĆ
Od baroka prema baroketu do rokokoa; Dve pozlaćene konzole
iz kolekcije Pomorskog muzeja..........................................................................249
From Baroque to Barocchetto to Rococo; Two gilt console tables
from the collection of the Maritime Museum .................................................277
ŽELJKO BRGULJAN
Uz natpise s grobova Bokeljskih pomoraca u Trstu ........................................279
Inscriptions from the graves of the seafarers from Boka bay in Trieste .......302
MAJA USKOKOVIĆ
Konzervatorsko – restauratorski zahvat na goblenu „Dionizio de Sarno ....303
Conservation and restoration work on the “Dionizio de Sarno” tapestry ...312
PRIKAZI
ANTUN SBUTEGA
Bokeljska mornarica u arhivskim dokumentima ............................................313
SLAVKO DABINOVIĆ
Bokeljska mornarica – nematerijalna kulturna baština čovječanstva ..........315
OSVRTI
RADOJKA ABRAMOVIĆ
70 godina postojanja i rada Muzeja ..................................................................321
MILEVA PEJAKOVIĆ VUJOŠEVIĆ

Pomorski muzej Crne Gore Kotor u periodu 1998-2017 ...............................329
DANIJELA NIKČEVIĆ
Izložba „Hod kroz vrijeme i događanja ............................................................331
IN MEMORIAM
JOVAN J. MARTINOVIĆ (1935 - 2022) .........................................................337
BOGDAN LOMPAR (1987 - 2021) .................................................................341
ANDRO TRIPKOVIĆ (1954 - 2022) ...............................................................343
IZ RADA MUZEJA
ANDRO RADULOVIĆ
Rad JU Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru u 2022. godini ..................347
JELENA KARADŽIĆ
Donacije JU Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru u 2022. godini .......359
DANIJELA NIKČEVIĆ
Poklonjene, razmjenjene i kupljene publikacije u 2022. godini ....................367
ZRINKA PODHRAŠKI ČIZMEK
BRODOVLJE BOKE KOTORSKE IZ HRVATSKIH POMORSKIH

REGESTA 18. STOLJEĆA (RMC I)
U ovom radu je predstavljena analiza bokokotorskog brodovlja na temelju

oko 5.000 objavljenih dokumenata prvog sveska Hrvatskih pomorskih regesta
18. stoljeća / Regesti marittimi croati del Settecento (RMC I). Građi se pristupilo
statističkom analizom te nakon izdvajanja 2. 605 toponima vezanih uz Boku
Kotorsku – podijeljenih u 25 različitih naziva – prikazuju se u njima pronađenih
1.874 broda. Pronađeno je sveukupno 28 termina kojima su označeni brodovi iz
Bokokotorskog zaljeva koji su potom analizirani u sinoptičkim tablicama kako
po mjestima od kuda su dolazili njihovi paruni i kapetani, tako i po njihovim
glavnim obilježjima – nudeći, gdje je bilo moguće, i slikovni prikaz plovila.
Najčešće se spominju brodovi iz Dobrote, Perasta, Prčanja, Herceg–Novog,
Stoliva, Kotora, Paštrovića, Lepetana, Mua, Risna, Tople i Lastve, no prisutni su
i Krtole, Škaljari, Bijela, Đurići, Polatica i Tivat. Među njima prednjače pelizi,
tartane, trabakuli, fregaduni, tartanele, pulake, bracere, nave to jest vašeli i
filjuge, no pojavljuju se i marsilijane, tartanoni, gajete, kečevi, barche, pinke,
šambeki, gripi, patake, brigantini, latine i salamandroni te po jedna gazela, leut,
scialuppa, manzera i battellino.
KLJUČNE RIJEČI: brodovi, brodogradnja, Boka Kotorska, XVIII st., Hrvatski

pomorski regesti, Jadran
Uvod
Hrvatski pomorski regesti osamnaestog stoljeća kao dio Hrvatskog diplo-

matičkog pomorskog zbornika (Codice dipolomatico marittimo croato)1 pred-
1 Nikola ČOLAK, Regesti Marittimi Croati. Settecento. Navigazione nell’Adriatico.
Fonti, I vol. / Hrvatski pomorski regesti. Osamnaesto stoljeće. Plovidba na Jadranu. Vrela, svezak
I, Centro di studi storici croati, Padova 1985 (dalje RMC I); Usp. Josip KOLANOVIĆ, “Nikola
Čolak, Regesti marittimi Croati, Settecento, I. Parte. Navigazione nell’Adriatico / Hrvatski
pomorski regesti, Centro di studi storici Croati Venezia, Fonti, Vol. I, Fonti documentarie, Vol. I /
Središnjica za proučavanje hrvatske povijesti Venecija, Vrela, svez. I, Dokumentarna vrela, svez.
I, XII + 647 str.”, Arhivski vjesnik – Bulletin d’archives 36 (1993), str. 255-306.
20 Zrinka Podhraški Čizmek
stavljaju izvrstan izvor dokumenata za proučavanje raznolikih tematika vezanih

za Bokokotorski zaljev na samom ulazu u Jadran s južne strane.
U ovome će se radu analizirati brodovi vezano uz toponime Boke Kotorske
koji su zabilježeni u prvom svesku Hrvatskih pomorskih regesta / Regesti marittimi
croati (RMC I) tijekom XVIII stoljeća, to jest samog kraja vladavine Serenissime.
Mapirat će se prvo toponimi vezani uz Boku Kotorsku te potom izdvojiti svi
spomenuti brodovi iz rečenih dokumenata, dati njihove glavne karakteristike
i gdje je moguće i slikovni prikaz.
Izvori
Vrela RMC I koja su obrađena, za svrhe ovog rada, djelomično putem

računalne pretrage u programu Adobe Acrobat Pro, a djelomično, zbog nedo-
voljno jasne slike za OCR–iranje, ručno pregledavajući toponomastički indeks
na kraju sveska, obuhvaćaju sljedeće cjeline od sveukupno 4.890 dokumenata:
Archivio di Stato di Venezia (ASV), Cinque Savi alla Mercanzia (CSM), busta
347, libro A, Levante (1749–1761); libro C, Levante e Ponente (1787–1797);
ASV, CSM, busta 842, Consolato Veneto d’Ancona, Registro di approdi e
spedizioni, libro I, Legni sudditi;
ASV, CSM, busta 953, Scritture dei Capi di Piazza;
ASV, CSM, busta 909–918, Manifesti di esportazioni;
ASV, CSM, Diversorum, busta 365, 401;
ASV, CSM, busta 893–894, 897, 901, 903–905, Naufragi;
ASV, CSM, Consoli dei mercanti, busta 104–106, 108, Prove di fortuna;
ASV, CSM, Giudici al Forestier, Terminazioni d’Avaree, libro 5–6, num;
ASV, CSM, busta 347, Manifesti rilasciati ai parcenevoli e capitani, libro I,
Levante;
ASV, Provveditori alla Sanità (Prov. San.), busta 455–456, 460, Lettere ai
Provveditori;
ASV, CSM, Lettere dei Consoli, busta 762;
ASV, CSM, N.S. (Nuova serie), busta 96, Naufragi;
ASV, CSM, N.S., busta 102, Navi estere;
ASV, CSM, N.S., busta 48, Cotoni d’Alessandria e Durazzo;
ASV, CSM, N.S., busta 61, Dragomani;
ASV, CSM, N.S., busta 60, Dogana da Mar;
Brodovlje Boke Kotorske iz Hrvatskih pomorskih regesta 18. stoljeća (RMC I) 21
ASV, CSM, N.S., busta 17, 23;

ASV, CSM, Consoli dei mercanti, busta 109, 112, Prove di fortuna;
ASV, CSM, busta 661–666, 744–745, Lettere dei Consoli di Durazzo;
ASV, CSM, busta 567, Lettere da Scutari;
ASV, CSM, busta 567, Lettere del priore del Lazzaretto di Spalato;
ASV, Prov. San. Lettere ai Consoli, busta 198;
ASV, CSM, N.S., busta 108, Navi recuperate a Durazzo;
ASV, CSM, N.S., busta 114;
ASV, CSM, N.S., busta 347, libro I–III;
Archivio di Stato di Fano (ASF), Archivio Comunale (AC), Reg. 18, Il Gior-
nale del Porto;
ASF, AC, Giornale del Libro Maestro del Porto;
ASF, AC, busta 111–112, Naufragi.2
Kao što se vidi iz popisa izvora riječ je o heterogenim vrelima koji time
pružaju raznovrsne informacije koje se odnose na pomorce, od kapetana pa do
običnih mornara, na njihovu trgovinu i putovanja, na svakodnevne opasnosti na
moru ili pred samim lukama, na borbe i ratovanja, pa čak do svađa unutar luka
te smicalica kako bi se izbjeglo plaćanje poreza i mnoge druge dogodovštine.
Ono što je značajno za ovu analizu je nezaobilaznost brodova kao sredstva
života, rada, trgovine te putovanja unutar i izvan jadranskog mora – i upravo
su ti brodovi i njihova obilježja središnja tema ove obrade.
Bokeljski toponimi u RMC I
U pregledu toponima vezanih uz našu materiju pronađena su sljedeća mjesta

vezano uz Bokelje te njihov svakodnevni život i rad u zadnjem stoljeću Venecije:
Bijela, Boka Kotorska/Canale di Kotor, Dobrota, Đurići, Herceg–Novi, Jošice,
Kotor, Krtole, Lastva, Lepetane, Molunat, Morinj, Muo, Paštrovići, Perast, Po-
latica, Prčanj, Risan, Rose (Bocche False), Stoliv, Škaljari, Tivat, Topla, Trašte
i Žanjica.
2 Vidi RMC I, str. V-VI.

broj
r.br. Naselje-grad, stanovnici %
spomena
1 Bijela 2 0,08%
2 Boka kotorska, bocchese/i (=19) 481 18,46%
3 Dobrota, dobrotano/i (=3) 665 25,53%
4 Đurići 1 0,04%
5 Herceg-Novi 393 15,09%
6 Jošice 2 0,08%
7 Kotor, cattarino/i (=3) 220 8,45%
8 Krtole 3 0,12%
9 Lastva 5 0,19%
10 Lepetane 13 0,50%
11 Molunat 4 0,15%
12 Morinje 2 0,08%
13 Muo 11 0,42%
14 Paštrovići, pastrovichiani (14=13+1) 46 1,77%
15 Perast, perastini (=98) 388 14,89%
16 Polatica 1 0,04%
17 Prčanj, perzagnotti (=1) 236 9,06%
18 Risan 9 0,35%
19 Rose (Bocche False) 4 0,15%
20 Stoliv, stolivani (=1) 101 3,88%
21 Škaljari 3 0,12%
22 Tivat 1 0,04%
23 Topla 7 0,27%
24 Trašte - samo toponim! 2 0,08%
25 Žanjica 5 0,19%
Sveukupno 2.605 100%
Tablica 1: Toponimi Boke Kotorske u RMC I
Kao što vidimo Boka Kotorska i njeni se stanovnici spominju čak 2.605
puta kroz 25 različitih toponima u sveukupno 4.890 pročešljanih dokumenata.
No potrebno je dakako izdvojiti same toponime Boka ili Boka Kotorska
te bocchese/bocchesi s obzirom da je riječ o sveopćem pojmu: te sam nazive
uzela u obzir samo ako se pojavljuju samostalno, bez dodatnih specifikacija, u
suprotnom sam izdvojila specifičnije termine (kao Dobrota, Stoliv i sl.) – kako
se ne bi podaci duplirali.
Ako toponime posložimo unutar tablice i sortiramo ih tako da se krene od
onih najviše spomenutih dobiva se odmah jasnija slika o tome koja su mjesta
bila najučestalija u dokumentima.
r. broj spomena broj spomena

Naselje-grad, stanovnici % % razlika
br. toponima plovila
1 Dobrota, dobrotano/i (=3) 665 25,53% 615 32,82% 50
2 Boka kotorska, bocchese/i (=19) 481 18,46% 194 10,35% 287
3 Herceg-Novi 393 15,09% 192 10,25% 201
4 Perast, perastini (=98) 388 14,89% 382 20,38% 6
5 Prčanj, perzagnotti (=1) 236 9,06% 230 12,27% 6
6 Kotor, cattarino/i (=3) 220 8,45% 92 4,91% 128
7 Stoliv, stolivani (=1) 101 3,88% 99 5,28% 2
8 Paštrovići, pastrovichiani (14=13+1) 46 1,77% 20 1,07% 26
9 Lepetane 13 0,50% 12 0,64% 1
10 Muo 11 0,42% 10 0,53% 1
11 Risan 9 0,35% 8 0,43% 1
12 Topla 7 0,27% 6 0,32% 1
13 Lastva 5 0,19% 4 0,21% 1
14 Žanjica 5 0,19% 0,00% 5
15 Molunat 4 0,15% 0,00% 4
16 Rose (Bocche False) 4 0,15% 0,00% 4
17 Krtole 3 0,12% 3 0,16% 0
18 Škaljari 3 0,12% 3 0,16% 0
19 Bijela 2 0,08% 1 0,05% 1
20 Jošice 2 0,08% 0,00% 2
21 Morinje 2 0,08% 0,00% 2
22 Trašte 2 0,08% 0,00% 2
23 Đurići 1 0,04% 1 0,05% 0
24 Polatica 1 0,04% 1 0,05% 0
25 Tivat 1 0,04% 1 0,05% 0
Sveukupno 2.605 100% 1.874 100% 731
Tablica 2: Usporedba spomena toponima i referentnih brodova3
Izuzevši opće nazive kao što su Boka Kotorska (481 spomen, to jest 18,46%)
i bocchesi/bocchese (19 od 481) uočavamo da su naviše spominjani stanovnici
Dobrote i dobrotani (665 puta, to jest 25,53%). Slijede zatim s vrlo sličnim bro-
jkama Herceg Novi (393 to jest 15,09%) te Perast (388 to jest 14,89%). Imamo
potom Prčanj sa 236 spomena – 9,06%, Kotor i cattarino 220, to jest 8,45%. Stoliv
i stolivani se spominju 101 put – 3,88%, a Paštrovići i pastrovichiani sveukupno
3 Broj u zagradi označava broj pridjeva to jest zamjenica (npr. dobrotano/i, bocchese/i). U
slučaju Paštrovića broj označava 14 sveukupno spomenutih stanovnika tog naselja: 13 puta kao i
Paštrovići i samo jednom u obliku pastrovichiani.
46 puta to jest 1,77%. Lepetane pak 13 puta (0,50%), Muo 11, Risan 9, Topla 7,
Lastva 5, Žanjica također 5, Molunat 4, Rose (Bocche False) 4. Krtole samo 3
puta, kao i Škaljari (3), dok Bijela, Jošice, Morinj i Trašte svaki po 2 puta. I na
kraju po jednom Đurići, Polatica i Tivat.
Interesantna je dakako usporedba dokumenata u kojoj se spominju rečeni
bokeljski toponimi (njih 2.605) s onima u kojima imamo direktnu indikaciju
na točno definirani brod koji dolazi iz određenog mjesta (njih 1.874). Razlika
se doista odnosi na sve one dokumente koji pričaju o stvarnosti i svakodnevici
Boke Kotorske, o njihovim ljudima i borbe za svoja prava, ili pak označavaju
smjer kretanja određenog broda ili paruna, pa čak izvorno mjesto od kuda
dolaze paruni, kapetani ili obični mornari čija su imena i prezimena Hrvatski
pomorski regesti u svojim prijepisima ovjekovječili. Vidimo da se Boka često
spominje kao smjer kretanja određenog broda iz Venecije, Ancone: „partito
per la Boka“. Herceg Novi se pak spominje vrlo često zbog svog lazareta kamo
su morali ostajati u karanteni brodovi koji su dolazili iz „sumnjivih krajeva“
dakle s juga ili s istoka gdje je u XVIII stoljeću toliko često harala kuga. Kotor
se, također, spominje kao grad u kojem su nastali zapisnici (Kotor i datum te
događaj), ili označava provenijenciju određenog paruna, kapetana ili mornara,
no isto tako kao grad prema kojem je određeni brod trebao zaploviti ili od kuda
je dolazio. Isto vrijedi i za Dobrotu, dok se ostala mjesta spominju ili samo kao
toponimi u kojima se dogodio neki važniji događaj o kojemu pišu konzuli ili
u opisu ljudi koji su iz njih dolazili.
Brodovi Boke Kotorske prema mjestima provenijencije
Središnja tema ovog rada su vrste brodova koje su Bokelji koristili u svojim
svakodnevnim poslovima, bilo da su sami bili paruni, to jest vlasnici plovila,
bilo da su bili njihovi parcenevoli, to jest imali udio u njihovom vlasništvu, ili
su pak bili kapetani većih brodova koje su vozili u tuđe ime. Važno je u svakom
slučaju napomenuti da je najčešće, na manjim i srednjim brodovima, vlasnik–
parun ujedno bio i kapetan: nalazimo se pred obiteljskim malim i srednjim
poduzetništvom koje se prenosilo s oca na sina ili u unutar iste obitelji, o čemu
RMC plastično progovaraju kroz tisuće i tisuće zabilježenih dokumenata.
broj spomena
r.br. Naselje-grad %
plovila
1 Dobrota 615 32,82%
2 Perast 382 20,38%
3 Prčanj 230 12,27%
4 Boka kotorska 194 10,35%
5 Herceg-Novi 192 10,25%
6 Stoliv 99 5,28%
7 Kotor 92 4,91%
8 Paštrovići 20 1,07%
9 Lepetane 12 0,64%
10 Muo 10 0,53%
11 Risan 8 0,43%
12 Topla 6 0,32%
13 Lastva 4 0,21%
14 Krtole 3 0,16%
15 Škaljari 3 0,16%
16 Bijela 1 0,05%
17 Đurići 1 0,05%
18 Polatica 1 0,05%
19 Tivat 1 0,05%
Spomeni brodova Boke kotorske RMC I 1.874 28,92%

Spomeni svih brodova RMC I 6.479 100%
Tablica 3: Prisutnost brodova iz Boke kotorske
Iz Tablice 3 je vidljivo kako 1.874 broda dolazi iz 18 točno označenih mjes-

ta unutar Zaljeva, dok za dio njih (194 spomena to jest 10,35%) znamo samo
općenito da su im vlasnici bili Bokelji bez dodatnih obilježja.
Indikativan je podatak – uočljiv iz donjeg dijela tablice – da bokeljski brodovi
predstavljaju skoro 1/3 svih spomenutih brodova u RMC I, to jest 28,92% te,
iako to nisu apsolutni brojevi, riječ je ipak o njihovoj izuzetno velikoj prisut-
nosti na Jadranu.4
4 Usp. PODHRAŠKI ČIZMEK Zrinka, BRANDL Naida Mihal, “Names and

characteristics of 18th century Croatian ships in the Adriatic Sea from the Croatian Maritime
Regesta v. I”, Kroatologija: časopis za hrvatsku kulturu, 12/2021, 1, str. 91-145, posebno Tablicu
2, Frequency of Ships in RMC I, str. 102-104.
Usredotočujući se dakle na Bokelje, vidimo kako se trećina (615 spomena

to jest 32,82%) odnosi na brodove s kojima su poslovali paruni iz Dobrote.
Vrsta broda Dobrota Perast Prčanj Boka kotorska Herceg-Novi Stoliv Kotor Paštrovići
1 Pelig 202 31 164 42 58 45 36

2 Tartana 267 95 4 15 26 5 4 8
3 Trabakul 98 18 31 72 57 9 28
4 Plovilo 7 86 20 7 27 19 14 6
5 Fregadun 5 66 1 8 4 5
6 Tartanela 13 10 5 4 8 1
7 Pulaka 9 25 1 2 2 3
8 Bracera 3 1 30 3 7 1
9 Nava 17 2
10 Filjuga 2 1 6 1 2 1
11 Vašel 10 4
12 Marsilijana 8 1
13 Tartanon 4 1
14 Gajeta 3 2 1 2
15 Keč 5 1 1
16 Barca 1 2 1 2
17 Pinka 5 1
18 Šambek 2 1 1
19 Grip 2 2
20 Patač 3
21 Brigantin 2
22 Latina 1 1
23 Salamandron 1
24 Gazela 1
25 Leut 1
26 Šalupa 1
27 Manzera x
28 Battellino
Sveukupno 615 382 230 194 192 99 92 20
Tablica 4a: Vrste brodova po mjestima

Perast se pojavljuje kao mjesto od kuda se spominju 382 (20,38%) plovila,

Prčanj 230 (12,27%), Herceg–Novi 192 (10,25%), Stoliv 99 (5,28%), Kotor 92
(4,91%), Paštrovići 20 (1,07%), Lepetane 12 (0,64%), Muo 10 (0,53%), Risan 8
(0,43%), Topla 6 (0,32%), Lastva 4 (0,21%), Krtole 3, Škaljari 3, Bijela 1, Đurići
1, Polatica 1 i Tivat 1.
Lepetane Muo Risan Topla Lastva Krtole Škaljari Bijela Đurići Polatica Tivat Tot %
1 8 2 3 1 1 1 1 596 31,80%
1 425 22,68%
1 1 315 16,81%
3 2 2 193 10,30%
5 94 5,02%
2 2 45 2,40%
42 2,24%
45 2,40%
19 1,01%
2 1 2 18 0,96%
14 0,75%
9 0,48%
2 1 8 0,43%
8 0,43%
7 0,37%
1 7 0,37%
6 0,32%
1 5 0,27%
4 0,21%
3 0,16%
2 0,11%
2 0,11%
1 2 0,11%
1 0,05%
1 0,05%
1 0,05%
1 1 0,05%
1 1 0,05%
12 10 8 6 4 3 3 1 1 1 1 1.874 100%
Tablica 4b: Vrste brodova po mjestima

Ono što je zasigurno zanimljivo je analiza rečenih dokumenata kako bi se

vidjelo koje su se vrste brodova češće pojavljivale i koja im je bila provenijencija:
što nam je vidljivo iz Tablice 4a–b.
U prvoj je koloni prikazano 28 pronađenih termina plovila, podijeljenih po
mjestima od kuda su im bili paruni: na taj način možemo sinoptički promotriti
točno koje su vrste brodova bile učestalije i iz kojih mjesta unutar Zaljeva.
Bokelji su koristili 27 različita naziva za brodove, izuzimajući naravno opće
termine kao bastimento (baštimenat) i legno (sinegdoha za plovilo od lat. lignum
to jest drvo), ili slučajeve gdje dokumenti spominju samo ime paruna podra-
zumijevajući da se zna o kojoj je vrsti plovila riječ.
Tablica nam otkriva kako najviše brodova ima u gornjem „lijevom kutu“:
najčešće se doista spominju pelig, tartana, trabakul, fregadun, tartanela, pulaka
bracera, nava ili vašel i to iz Dobrote, Perasta, Prčnja, Herceg Novog, Stoliva,
Kotora, s naglim opadanjem od Paštrovića nadalje.
Vidimo tako da se iz Dobrote spominju 267 tartana, 202 peliga, 98 trabakula
(od toga 3 puta se spominje trabaccoletto), 13 tartanela (od kojih jedna tartanella
pinchetta), 9 pulaka, 7 općih plovila (bez daljnjih specifikacija)5, 5 fregaduna, 5
keča, 5 pinki, 3 bracere i 1 latina veneta, sveukupno 615 brodova za koje inače
piše i da su prevozili poštu i pisma te dispacci dei magistrati.
Iz Perasta se spominju 382 broda koji isto prenose pisma za Veneciju: 95
tartana, 86 općenitih plovila, 66 fregaduna (od kojih 1 fregatoncino), 31 pelig,
25 pulaka (među kojima jedna tartana ossia polacca), 18 trabakula (jedan a due
coperte), 17 nava i 10 vašela to jest 27 nava (s obzirom da je riječ o istoj vrsti
broda), 10 tartanela, 8 marsilijana, 4 tartanona, 3 gajete, 3 patača, 2 filjuge, 2
gripa, 1 keč i 1 barchetta.
Iz Prčanja nalazimo 164 spomena peliga, 31 trabakul (od čega jedan trabac-
coletto), 20 općih plovila, 4 tartane, 2 barche, 2 šambeka, 1 fregadun, 1 pulaka,
1 filjuga, 1 bracera, 1 salamandron, 1 leut i 1 šalupa, sveukupno 230 brodova
koji su u Dominantu prevozili i važne službene dokumente.
Općenito iz cijele Boke Kotorske imamo 194 spomena: 72 trabakula (od
kojih 4 trabakulića), 42 peliga, 30 bracera (jedan trabaccolo ossia brazzera!),
15 tartana, 8 fregaduna, 7 plovila, 6 filjuga, 5 tartanela, 2 pulake (jedna od 150
5 Kada piše plovilo uvijek je riječ o općoj imenici za brod, bez daljnjih informacija.
BC)6, 2 nave, 2 gajete, 2 gripa i 1 šambek.

Zanimljivo kako konzul Pietro Rosa, pišući iz Herceg Novog spominjući
Boku definira je kao „antemorale di tutta la Dalmatia“.7
Iz Herceg Novog nalazimo 58 spomena peliga, 57 trabakula, 27 plovila, 26
tartana, 4 fregaduna, 4 tartanela, 4 vašela, 3 bracere, 2 pulake, 2 brigantina, 1
filjuga (u biti feluchetta), 1 gajeta, 1 barca, 1 marsilijana i 1 gazela, sveukupno
192 broda.
Iz Stoliva se spominju 99 brodova: 45 peliga (od kojih 2 pieleghetta), 19 ne
dalje definiranih plovila, 9 trabakula (među kojima jedan trabaccoletto), 8 tar-
tanela, 7 bracera (od kojih jedan pieleghetto ossia brazzera), 5 tartana, 3 pulake
(od kojih su dvije polachette), 2 filjuge i 1 pinka.
Iz Kotora imamo 36 peliga, 28 trabakula, 14 plovila, 5 fregaduna, 4 tartane, 1
bracera, 1 šambek (sciabecchino), 1 tartanon, 1 keč (koji je ranije bio manzera)
i 1 latina, sveukupno 92 broda.
Iz Paštrovića se spominju 8 tartana, 6 plovila, 2 gajete (od kojih jedna barca
o gaeta!), 2 barche, 1 tartanela i 1 filjuga, sveukupno 20 brodova. Pastrovichiani
izgleda da zadaju ne male brige konzulima koji u svojim pismima Veneciji
zapisuju kako „muljaju“ ili izbjegavaju takse, napadaju druge podanike te na-
lazimo i sintagmu „molesti Paštrovići“.8 Svakako je nezaobilazan opis Vuka
Radovića – „huomo di genio feroce e di dura cervice“ (čovjeka nemilosrdnog
uma i tvrde šije).9
Lepetane se spominje 12 puta kao mjesto od kuda dolaze sljedeće vrste: 3
plovila, 2 tartanele, 2 filjuge, 2 tartanona (jedan tartanone ossia latina), 1 barca,
1 pelig i 1 battellino.
Iz Mua se spominju 8 peliga i 3 opća plovila.
Iz Risna nalazimo 5 spomena fregaduna, 2 peliga i 1 tartanu.
Od 6 spomena brodova iz Tople imamo 2 tartanele, 1 filjugu, 1 tartanon, 1
manzeru i 1 trabakul.
6 BC to jest botti candiote ili kandijske bačve. Ako pretpostavimo da je riječ o kapacitetu
u smislu nosivosta broda po težini, to jest 640 kg (150 BC x 640 kg = 96.000 kg to jest 96 t) po
F. Lane-u. Ako pretpostavimo da je u riječ o kapacitetu u kubičnim metrima, to jest 1,13 m3 (150
BC x 1,13 m3 = 169,5 m3) po J. C. Hoquet-u. Riječ je dakle o pulaki nosivosti 96-170 t ili m3.
Usp. Nikola ČOLAK, RMC I, bilješka 20, str. 13 i RMC II, bilješka 1379, str. 810, te Marija
ZANINOVIĆ-RUMORA, “Mjere dalmatinskih luka u priručnicima XVI. Stoljeća”, Radovi
Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 45/2003, str. 129-135.
7 RMC I, 1351 (ASV, CSM, busta 661, No. p.o., num. 87).
8 RMC I, 2141 (ASV, CSM, busta 665, Lettere dei Consoli, Durazzo, num. 54).
9 RMC I, 1640 (ASV, CSM, busta 663, Lettere dei Consoli, Durazzo, filza 60, num. 105).
Lastva se spominje 4 puta kao rodno mjesto paruna 2 opća plovila, 1 trab-
akula i 1 šambeka.
Krtole se spominje vezano uz 3 peliga čiji paruni odanle dolaze.
Škaljari, također, samo 3 puta: riječ je o 1 peligu i 2 filjuge.
Iz Bijele se spominje parun vlasnik 1 salamandrona.
Đurići, Polatica i Tivat se spominju svaki jednom: iz njih dolaze paruni
svaki s 1 peligom.
r. dužina širina nosivost visina
hrvatski naziv talijanski naziv engleski naziv posada vesla
br. m m t m
1 Barka/brodica Barca Bark/Small sailing ship 4–12 5–40 2–4 2–6
2 Baštimenat/plovilo Bastimento/legno Ship/Sailer
3 Bracera Brazzera Brazzera 7–17 3–4 2,5–70 1,5–2 4–10 2–4
4 Brigantin Brigantino Brigantine 15–20 4–5,5 100–300 12–16 8–16
5 Čamčić Battellino Small sailing ship do 1
6 Feluka/Filjuga >arap. Feluca/feluchetta Felucca >Arabic 8–15 3–4 15–70 4–30 da
7 Fregaton/fregadun Fregatone Frigatoon 50–500
8 Gajeta Gaeta Gaeta 5–12 2–4 2–12 1–1,30 1–9 4–6
9 Gazela/gatzao Gazzella = gatzao Gazzella/gatzao do 20 do 200 3–8 da
10 Grip Grippo Grippo 9–15 1,5–5 15–100 3–20 10–12
11 Keč/ćeća/kekja Checcia Ketch 12–20 4–7 60–230 9–16
12 Latina/mala lata Latina Lateener 20–50
13 Leut/leud >arap. Leuto Leuto >Arabic 7–15 2,5–2,8 4–10 7–14 4–6
14 Manzera Manzera Manzera >manzo = ox 120–180
15 Marsilijana Marciliana Marciliana 15–26 6–8 50–200 2,5–3 10–15
16 Nava Nave/nava Nava 16–18 6–8 130–350 20–30
17 Patač/pataka Petaccio/Petacchio Patache 10–15 6–7 80–230 2–2,5 10–15
18 Pelig Pielego/pieleghetto Pielego/Pieleghetto 11–30 4–6 15–160 2–2,5 3–10 do 4
19 Pinka/Pinko Pinco/pinchetto/pincotto Pink /Small pink 45–300 6–21
20 Pulaka Polacca/polachetta Polacre 15–20 5–8 60–380 8–28
21 Salamandron Salamandron/e Salamandrone 80–100
22 Šalupa Scialuppa Sloop 100–150
23 Šambek >arap. Sciabecco/sciabecchino Xebec/Small xebec 30–42 7–9 150–300 2 10–140 20
24 Tartana Tartana Tartane 13–18 5–7,5 80–250 10–24
25 Tartanela Tartanella Tartanella/Small tartane 10–13 5 14–50 4–7
26 Tartanon Tartanone Tartanone/Big tartane 12–20 4–6 150–300 15–20
27 Trabakul/trabakulica Trabaccolo/etto Trabaccolo/Small trabaccolo 12–30 3–8 14–200 1,5–2,2 3–8 do 4
28 Vašel = Nava >vascellum Vascello Vessel/ship/nava 16–18 6–8 130–350 20–30
Tablica 5a: Karakteristike brodova Boke Kotorske iz RMC I

pom. sveuk.
jarboli vrste jedara topovi uporaba %
barka br.
1 latinsko i dr. prijevoz robe, ribolov 7 0,37%
OPĆI NAZIV 193 10,30%
da 1–2 latinsko, oglavno prijevoz robe, krijumčarenje, ribolov, peljarenje 45 2,40%
2–3 križna i sošno 10–20 ratni, izviđački, konvojski, gusarski 2 0,11%
prijevoz ljudi, robe 1 0,05%
1–2 latinska da prijevoz robe/putnika, ribolov, ratni, poštanski, carinski, gusarski 18 0,96%
da 3 križna i sošna prijevoz robe 94 5,02%
ne 1 latinska ili oglavna da ribolov, poštanski, prijevoz robe, životinja i ljudi, ratni 8 0,43%
da 2 latinska, oglavno prijevoz robe 1 0,05%
da 1–2 latinska 2–5 ribolov, prijevoz robe, putnika, gusarski 4 0,21%
2–3 križna, sošna, latinska trgovina unutar i izvan Jadrana 7 0,37%
1–3 latinska prijevoz robe 2 0,11%
1 latinska ili oglavna ribolov, prijevoz robe 1 0,05%
2–3 latinska, oglavna prijevoz životinja, vojnika, hrane 1 0,05%
3–4 križna i latinska prijevoz robe 9 0,48%
2–3 2–3 križna i latinsko/sošno 4–8 ratni, prijevoz robe 19 1,01%
2–3 križna, latinska, sošna, letna 6–8 kurirski, izviđački, ratni, peljarenje, carinski 3 0,16%
2–3 oglavna, sošna da teretni, ribolov, ratni, gusarski 596 31,80%
3 latinska i/ili križna prijevoz robe, putnika 6 0,32%
2–3 2–3 križna i latinska + letna, sošna 2–12 prijevoz robe, putnika 42 2,24%
prijevoz robe 2 0,11%
sošna+vršna ili oglavna ili latinska trgovački jedrenjak (100-150 t) ili pomoćni čamac (do 1 t) 1 0,05%
da 3 latinska 14–30 trgovački, ribolov, kurirski i poštanski, ratni, gusarski 5 0,27%
da 1–3 latinska, križna, oglavna 6–14 prijevoz robe, putnika, ribolov, ratni 425 22,68%
1–2 latinska, križna, oglavna da prijevoz robe, putnika, ribolov, ratni 45 2,40%
3 latinska, križna, oglavna da prijevoz robe, putnika, ribolov, ratni 8 0,43%
da 2–3 oglavna prijevoz robe, ljudi, ribolov 315 16,81%
2–3 2–3 križna i latinsko/sošno 4–8 ratni, prijevoz robe 14 0,75%
Tablica 5b: Karakteristike brodova Boke Kotorske iz RMC I
Opisi i karakteristike bokeljskih plovila
Kada spominjemo različite termine za brodove kao što su gore rečeni pelig,
tartana, trabakul, plovilo – općenito, fregadun, tartanela, pulaka, bracera, nava
to jest vašel, filjuga, marsilijana, tartanon, gajeta, keč, barca, pinka, šambek, grip,
patač, brigantin, latina, salamandron, gazela, leut, šalupa, manzera i battellino,
potrebno je svakako se osvrnuti na svaki pojedini model, dati opće tehničke
podatke vezano uz XVIII stoljeće. To je važno jer par desetljeća prije početka
Settecenta brodovi se mijenjaju i isti nazivi skrivaju drukčije tonaže: isto vrijedi
i za početak XIX stoljeća kada će se vrlo brzo brodovi povećati te brojke nisu
vjerodostojne za period kojeg se ovdje uzima u analizu. U tu se svrhu prikazuje
sinoptička Tablica 5a–5b u kojoj možemo naći hrvatski naziv, korelativ talijan-
skom iz dokumenata te engleski prijevod, dužina, širina i nosivost broda (tamo
gdje nema podataka je ostavljeno prazno ili pretpostavka o nosivosti u svjetlijoj
sivoj boji), visina, broj posade, broj vesala, pomoćni čamac, broj jarbola, vrste
jedara, broj topova (to je stoljeće gusara po profesiji, pirata to jest razbojnika
i stranih flota kao ruske na Jadranu: trebalo se uvijek moći obraniti!), potom
uporaba broda, broj spomena u RMC I te postotak na spram sveukupnog broja
pronađenih bokeljskih plovila.
Potrebno je dakako napomenuti da nije postojao brod isti drugom: svaki je
vlasnik davao graditi svoj brod uvijek tražeći posebnosti i promjene za koje je
smatrao da su mu važne. Graditelji, koji su prenosili svoja znanja s koljena na
koljeno, prilagođavali su trupove, jarbole i vrste jedara po želji naručitelja. Parun
koji bi se odlučio dati graditi brod najčešće bi se pojavljivao kod majstora u
škveru i ukazivao točno na brod koji mu se sviđao ili je htio, te iskustvom rada
i plovidbe od malih nogu na moru i raznim brodovima tražio je ipak malo veći,
čvršći, širi ili dulji… s takvim svojstvima za koje je znao da će mu trebati vezano
uz određena mjesta ili potrebe – poznavajući dobro posao koji je vodio. Tako
su se stoljećima gradili srednji i manji jedrenjaci te brodovi, prije nastajanja
službenih nacrta ili posvemašnih organiziranih gradnji većih brodova od strane
državnih institucija, kao ona u Kraljevici dviju ratnih fregata po nalogu Bečkog
dvora.10 Moreplovci koju su imali sredstva, za koja su često štedjeli cijeli život,
prilagođavali su sebi i svojim potrebama brod kojim su planirali napredovati
ekonomski i društveno te osigurati boljitak sebi i svojoj obitelji.
U analizi vrsta brodova koje su Bokelji koristili potrebno je sagledati prije
svega shemu vrsta jedara.
10 Vidi Zlatko HERKOV, Gradnja ratnih brodova u Kraljevici 1764-1767, Historijski

arhivi Pazin i Rijeka, Pazin-Rijeka, 1979.
Slika 1: Vrste jedara u XVIII stoljeću na Jadranu11
Dakako da su se povijesno prvo razvila križna jedra, a na Mediteranu su se

potom razvila latinska, koje nalazimo u svim njegovim morima; oglavno je jedro
pak tipično jadransko, a razvilo se i na istočnoj i na zapadnoj obali (gdje su ga
početno zvali a trabaccolo); nadalje sošno jedro predstavlja lakše manevriranje
uz manji broj ljudi, a poduporno, iako nije tradicijski istočnojadranske proveni-
jencije, okruživalo je naše ljude s juga iz Grčke i sa zapada iz Italije.
Znamo da je bokeljska tradicijska brodogradnja imala četiri glavna središta:
Kotor, Perast, Bijela, Tivat te da je pripadala istočnojadranskoj tradiciji čije je
najstarije središte bila Korčula, od kuda su zanat brodogradnje dalje učili Murte-
rani i drugi kalafati i brodograditelji te proširili diljem istočnojadranske obale.12
Boka Kotorska imala je dakle dugu brodograđevnu tradiciju te nam je važno
uočiti koje se vrste brodova najviše spominju u Hrvatskim pomorskim regestima
XVIII stoljeća (RMC I). Analiza će dakle krenuti od najprisutnijih brodova u
trgovini i prometu između raznih hrvatskih gradova kako i s onima duž obje
obale Jadrana te dalje prema jugu i drugim mediteranskim morima.
11 Prepravljena i proširena shema na temelju slike iz “Jedra” Hrvatska enciklopedija,

izdanje online, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (dalje HE), https://www.enciklopedija.
hr/Natuknica.aspx?ID=28922 (15.03.2022.) – u sklopu međunarodnog projekta pripreme
četverojezične izložbe “Jadransko i jonsko brodovlje u novom vijeku (1650-1850)” što autorica
priprema za 2023–2024. godinu.
12 Ostala pet središta istočnojadranske brodogradnje su bila Istra i Kvarner (sa centrima
u Lošinju, Silbi, Rovinju, Lovranu i Punatu), sjeverna Dalmacija (Zadar, Nin, Biograd), srednja
Dalmacija (Murter, Betina, Šibenik, Trogir, Split, Hvar, Vis), neretvansko područje (Komin,
Rogotin, Opuzen), južna Dalmacija (Korčula, Mljet, Lastovo, Pelješac, Dubrovnik). Vidi Roko
MARKOVINA, “Tradicijska brodogradnja”, Hrvatska tehnička enciklopedija, Leksikografski
zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2020., online izdanje (dalje HTE), https://tehnika.lzmk.hr/
tradicijska-brodogradnja/ (15.03.2022.)
dužina širina nosivost sveuk.

r. br. hrvatski naziv %
m m t br.
1 Pelig 11–30 4–6 15–160 596 31,80%
2 Tartana 13–18 5–7,5 80–250 425 22,68%
3 Trabakul/trabakulica 12–30 3–8 14–200 315 16,81%
4 Baštimenat/plovilo 193 10,30%
5 Fregaton/fregadun 50–500 94 5,02%
6 Tartanela 10–13 5 14–50 45 2,40%
7 Bracera 7–17 3–4 2,5–70 45 2,40%
8 Pulaka 15–20 5–8 60–380 42 2,24%
9-10 Nava ili vašel 16–18 6–8 130–350 33 1,76%
11 Feluka/Filjuga >arap. 8–15 3–4 15–70 18 0,96%
12 Marsilijana 15–26 6–8 50–200 9 0,48%
13 Tartanon 12–20 4–6 150–300 8 0,43%
14 Gajeta 5–12 2–4 2–12 8 0,43%
15 Keč/ćeća/kekja 12–20 4–7 60–230 7 0,37%
16 Barka/brodica 4–8 5–40 7 0,37%
17 Pinka/Pinko 45–300 6 0,32%
18 Šambek >arap. 30–42 7–9 150–300 5 0,27%
19 Grip 9–15 1,5–5 15–100 4 0,21%
20 Patač/pataka 10–15 6–7 80–230 3 0,16%
21 Brigantin 15–20 4–5,5 100–300 2 0,11%
22 Salamandron 80–100 2 0,11%
23 Latina/mala lata 20–50 2 0,11%
24 Gazela/gatzao do 20 do 200 1 0,05%
25 Manzera 120–180 1 0,05%
26 Leut/leud >arap. 7–15 2,5–2,8 4–10 1 0,05%
27 Čamčić do 1 1 0,05%
28 Šalupa do 1 1 0,05%
Tablica 6: Vrste brodova po učestalosti spomena

Pelig, tartana, trabakul i fregadun
Pelig je brod koji se najviše spominje, 596 puta, to jest 31,80% od svih ovdje
analiziranih brodova: bio je tipičan jadranski trgovački, ribolovni, ratni ali i
gusarski brod, čija je dužina varirala ovisno o modelu između 11 i 28 m, bio
je širok 4–6 m, mogao je prenositi 15–160 tona (kada manji nazivalo ga se u
dokumentima pieleghetto), visok do 2,5 m, mogao je imati 3–10 članova posade,
do 2 para vesala. Imao je 2–3 jarbola na kojima su bila razapeta oglavna i sošna
jedra.13 Posada i kapetan ili parun su mogli naći smještaj u malim i neudobnim
pramčanim ili krmenim kabinama. Bio je niskog i zdepastog trupa, obično
je prednji jarbol bio manji, a na dugačkom kosniku su bila dva ili tri floka.
Pramčani je jarbol imao oglavno, a krmeni sošno, ponekad s vršnim jedrom
kao u slici Luigija Divarija u prilogu.
13 O peligu ima doista jako puno literature i vjerodostojnih reprodukcija, praktičnosti radi
bit će dani abecednim redom: ANSELMI Sergio, Adriatico: studi di storia, secoli XIV-XIX, Clua
Edizioni, Ancona 1991, str. 346. BRAJKOVIĆ Vladislav, MARDEŠIĆ Petar (uredili), Pomorska
enciklopedija, 2. ed. Jugoslavenski leksikografski zavod, VIII svezaka, Zagreb 1972-1989, s.v.
pelig. BRATANIĆ Mateo, Pomorstvo Dalmacije u 19. stoljeću: otok Hvar u tranziciji, Sveučilište
u Zadru, Zadar, 2020, str. 31-32. BUČIĆ Remigije, “O brodovima Hvarana”, Prilozi povijesti
otoka Hvara, vol. X, br. 1, 1997, str. 27-38. CHERINI Aldo, Pagine dedicate alla Marina Militare
e Mercantile ed alla marineria etnica e storica, crteži s domene: Aldo & Corrado Cherini, https://
www.cherini.eu/. ČOLAK, RMC I, str. 7. DELIS Apostolos, “From Lateen to Square Rig: The
evolution of the Greek-owned merchant fleet and its ships in the eighteenth and nineteenth
centuries”, Mariner’s Mirror, 100, 2014/1, str. 43-57. DE NICOLÒ Maria Lucia, La comunità
delle rive: un’identità mediterranea, Banca di credito cooperativo di Gradara, La Pieve Poligrafica
Editore, Villa Verucchio, 2007, str. 116-117. Eadem, La Speranza. Piloti pratici, naufragi, prove
di fortuna nell’Adriatico del Sei e Settecento, Editrice La Pieve, Villa Verucchio, 2006. Eadem,
Rimini marinara. Istituzioni, società, tradizione navale: secoli XIII-XVIII, Gradara BCC Credito
cooperativo, Gradara, 2008. DIVARI Luigi, “Brazzere, pièleghi, trabaccoli”, u DE NICOLÒ
Maria Lucia, Velieri, Circolo Nautico Cattolca, Cattolica, 2013. KEBER Luciano, Tradicijske
barke Jadrana/Imbarcazioni tradizionali dell’Adriatico, Architectura Navalis Adriatica, Rijeka,
2015, str. 102. Idem, Tradicionalne brodice hrvatskoga Jadrana, Tehnički muzej, Zagreb, 2002,
str. 71. KOZLIČIĆ Mithad, Hrvatsko brodovlje // Croatian Shipping // Le navi croate, trojezična
monografija (hrvatski - engleski - talijanski), Književni krug, AGM, Split-Zagreb, 1993, str.
219-222. MARKOVINA Roko, “Pelig” u HTE, https://tehnika.lzmk.hr/pelig/; PODHRAŠKI
ČIZMEK Zrinka, Navigli adriatici fra le due sponde nel Settecento, Rerum Maritimarum, 24,
Museo della Marineria Washington Patrignani, Pesaro 2021. PODHRAŠKI ČIZMEK, BRANDL,
“Names and characteristics of 18th century Croatian ships in the Adriatic Sea from the Croatian
Maritime Regesta v. I”, n. dj. SALAMON Velimir, “Hrvatski tradicijski brodovi”, RADIĆ
Zvonimir (ur.) More – hrvatsko blago (zbornik radova), Zagreb, 2016, str. 673–710. VIDOVIĆ
Radovan, Pomorski rječnik, Logos, Split 1984, s.v. pelig.
Slika 2: Pelig – slika Luigija Divarija14
U mnogočemu nalazimo kako je pelig sličan trabakulu, pogotovo kada bi

imao zaobljen pramac. Imao je četvrtastu ili polukružnu krmu s ugrađenim
dugim, oblikovanim i izrezbarenim kormilom koje se spuštalo i podizalo po
potrebi te ravnu palubu; ponegdje je pramac bio ukrašen karakterističnim
očima.15 Maria Lucia De Nicolò u svojim studijama nam približava prve nazive
ribolova „a pielego“ – slično kao što ćemo vidjeti i za trabakul i jedra „a trabac-
colo“ prije definitivnih ustoličenja nazivlja koje i danas imamo.16 Interesantno
kako imamo dokument koji se odnosi na Stoliv gdje ga se naziva „pieleghetto
ossia brazzera“ paruna Mihovila Žige iz Stoliva – očita sličnost malog peliga s
nešto manjom bracerom.17
Za peligom po učestalosti, u Boki Kotorskoj slijedi tartana (425 spome-
na, to jest 22,68%): riječ je o mediteranskom tipu plovila nosivosti 80–250 t,
posadom 10–26 ljudi, dužine 13–18 m, širine 5–7,5 m. Imala je 1–3 jarbola te,
ovisno o podrijetlu i svrsi, s latinskim, križnim ili oglavnim jedrima. Mogla je
mijenjati vrstu jedara ovisno o vjetru, što ju je činilo vrlo pokretnom. Iz regesta
vidimo da se koristila u trgovačke svrhe, prijevoz putnika i ribarenje, u ratu je
14 Luigi DIVARI, “Brazzere, pièleghi, trabaccoli”, u DE NICOLÒ, Velieri n. dj. str. 51.
15 Roko MARKOVINA, “Pelig”, HTE, https://tehnika.lzmk.hr/pelig/ (28.04.2022.);
Luciano KEBER, Tradicionalne brodice hrvatskoga Jadrana, n. dj. str. 71.
16 DE NICOLÒ, Rimini marinara. n. dj. Eadem, La comunità delle rive, n. dj str. 116–117.
17 RMC I, 2255 (ASV, CSM, busta 666, Lettere dei Consoli, Durazzo, s.d.s.).
bila opremljena sa 6–14 topova, najčešće su njima poslovali paruni iz Dobrote

(276) i Perasta (95).18
I termin tartana dolazi od ranijeg načina ribolova „a tartana“ o čemu je De
Nicolò dala dugogodišnji doprinos – očito se odnosi na mrežu kojom su od XIV.
st. ribari iz Marseillesa bočno kočarili.19 De Nicolò prikazuje svojim radovi-
ma svojevrsnu ribarsku i pomorsku „revoluciju“ koja će se proširiti Jadranom
vezano uz novi način ribolova, zahvaljujući dalekovidnim potezima vojvode
Francesca Marie II. Della Rovere početkom XVII st.20
U De Nicolò nailazimo na različite vrste tartana: tirenske, jadranske i med-
iteranske. Jadranske se odnose na tartanone iz Ancone i Pesara s latinskim i
oglavnim jedrom; na tartane chioggiotte s dva karakteristična sošna jedra ra-
zličitih šara; na venecijanske trgovačke tartane „koje se na horizontu miješaju
spulakama i brigantinima“ velikih posada, okruglih krmi i s topničkim otvorima
na bokovima, s dva jarbola i šest križnih jedara s velikim latinskim jedrom na
krmi“; na bokeljsku tartanu iz Kotora i Perasta s dva velika latinska jedra. Med-
iteranske pak su bile visoke, s tri jarbola i latinskim jedrima, te polumjesecom
kao podsjetnikom na opasnosti koje su skrivale.21
18 O tartani također imamo velik broj studija: ABRAMOVIĆ Radojka, katalog izložbe,
Slike italijanskih marinista na području Boke Kotorske, Kotor 2018. BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ,
n. dj. s.v. BRATANIĆ Pomorstvo Dalmacije u 19. stoljeću, n. dj. str. 34. ČOLAK, RMC I, str. 8;
DAMIANIDIS Kostas, “Methods to Develop a Common Typology of Traditional Vessels in the
Mediterranean”, u MARZARI Mario (ur.), Navi di legno. Evoluzione tecnica e sviluppo della
cantieristica nel Mediterraneo dal XVI secolo a oggi, Lint, Trieste, 1998, str. 224–225. DELIS,
“From Lateen to Square Rig”, n. dj. str. 43-57. DE NICOLÒ Maria Lucia (ur.), Tartane, n. 9 Rerum
Maritimarum, Museo della Marineria Washington Patrignani, Pesaro, 2013 str. 35-36; Eadem
(ur.), Velieri, n. dj. str. 32-33, 36, 45; Eadem “L’età delle tartane”, u DE NICOLÒ (ur.), Tartane n.
dj. str. 22. Eadem, Rimini marinara, n. dj. DIVARI Luigi, “Note sulla tartana, multiforme veliero
mediterraneo”, u DE NICOLÒ (ur.), Tartane n. dj. str. 51-62. Grupa autora, katalog izložbe,
Bokeljska mornarica Kotor 1210 godina istorije, duhovnosti i kulture, Cetinje 2019., str. 64, 97,
98. LUETIĆ Josip, 1000 godina dubrovačkog brodarstva, Zora, Zagreb 1969, str. 63-64, 90, 94.
Idem, Brodovlje Dubrovačke Republike XVII stoljeća, Građa za pomorsku povijest Dubrovnika,
Knjiga 3, JAZU u Zagrebu i Pomorski muzej u Dubrovniku, Dubrovnik 1964, str. 35-38, 73-75.
MILOŠEVIĆ Milivoj Š., “Bokeljske tartane XVIII stoljeća”, Godišnjak Pomorskog muzeja u
Kotoru (GPMK), 13/1965, str. 25-44. PODHRAŠKI ČIZMEK Zrinka, Navigli adriatici fra le
due sponde nel Settecento, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK, BRANDL, “Names and characteristics
of 18th century Croatian ships” n. dj. str. 91-145. TOMIĆ Antun-Tonko, Dobrota povijesnica
Bokeljskog pomorstva – pomorska i kulturna povijest. USBERGHI Massimiliano, “Navi e merci
nella Trieste settecentesca - prima parte” u Trasporti. Diritto, economia, politica, 107 (2009),
EUT Edizioni Università di Trieste, str. 90-91. VIDOVIĆ, s.v. tartana.
19 DE NICOLÒ, Velieri, n. dj. str. 32.
20 Eadem, “L’età delle tartane”, DE NICOLÒ (ur.), Tartane, n. dj. str. 22.
21 Eadem, Velieri, n. dj. str. 32–33.
Slika 3: Tartana pod zapovjedništvom Nikole Banića – Julije Balović22

Kozličić se u mnogim svojim spisima posvetio bokeljskoj tartani: brža od
mediteranske, s boljim maritimnim karakteristikama. Iz nacrta Julija Balovića
1693–1695. i raznih zavjetnih ploča vidimo da Bokelji u XVIII st. grade veliki
broj tartana. Usporedbe radi, početkom stoljeća, Dubrovačka ih je Republika
imala desetak, dok ih Boka između 1710. i 1730. broji sveukupno 217 (96 velikih
i srednjih te 121 manju). Bokelji, saznajemo iz radova Miloševića, zadržavaju
ovalni pramac, no mijenjaju oblik krme u eliptičan kako bi povećali i bolje
iskoristili prostor za prijevoz tereta.23
Trabakul, trabakula, u dem. trabakulić, trabakulica, treći po prisutnosti u
regestima kao trabaccolo ili trabaccoletto (315 spomena to jest 16,81%) bio je
solidan radni brod za prijevoz robe i ljudi te ribolov. Nosivost mu je varirala od
22 Julije BALOVIĆ, Pratichae Schrivaneschae, u Cvito FISKOVIĆ, “Borbe Peraštana s

gusarima u XVII i XVIII stoljeću”, GPMK, 21/1973, slika br. 20.
23 Mithad KOZLIČIĆ, “Bokeljska tartana”, Velieri, n. dj. str. 83. Vidi također Idem,
Hrvatsko brodovlje, n. dj. str. 177–183.
14 do 200 t, duljina se kretala oko 12–30 m, bio je širok 3–8 m, visine 1,5–2,2 m.24
24 O trabakulima imamo izuzetan velik broj studija i radova: AICHELBURG Wladimir,

I velieri degli Asburgo, Trieste 2001. BRAJKOVIĆ MARDEŠIĆ, Pomorska enciklopedija s.v.;
BRATANIĆ, Pomorstvo Dalmacije u 19. stoljeću, n. dj. str. 31. BRGULJAN Željko, “Votive
Offerings of Boka Bay Mariners in Churches of Kotor Diocese”, Votive Offerings of the Boka Bay
Mariners, Museum of Arts and Crafts, Zagreb, str. 34-35, 84. BRIZZI Dino., Quando si navigava
con i trabaccoli, Rimini 1999. Idem, Trattato dei trabaccoli e della navigazione con i medesimi,
Bologna 1969. BUČIĆ, “O brodovima Hvarana”, n. dj. str. 27-38. CASSON Lionel, Illustrated
History of Ships and Boats, Doubleday & company, Mishawaka 1964, str. 197. CIARROCCHI
Giovanni, Trabaccolo ‘Prudente’, Carte nautiche, Civitanova Marche, Archeoclub d’Italia – sede
di Cupra Marittima, 2021, str. 6-7. Collezione celerifera delle Leggi, Decreti, Istruzioni e Circolari
emanate dalle Superiori Autorità, Anno 59, Nº 1, Stamperia Reale, Roma 1880, “Regolamento.
Circoscrizione marittima, Capo VII – Dei bastimenti mercantili, Sezione II – Tipi dei bastimenti
mercantili”, str. 43. DELIS, “From Lateen to Square Rig”, n. dj. str. 43-57. DE NICOLÒ, n. dj.
Eadem, Microcosmi mediterranei. Le comunità dei pescatori nell’età moderna, Bologna 2004.
Eadem, “Note sull’attività cantieristica e portuale a Rimini nel Settecento”, u Barche e gente
dell’Adriatico. 1400-1900, Bologna 1985. Eadem, n. dj. Eadem, Tartanon pesarese. Un veliero
adriatico. Costruzione, governo, attività, usi marittimi, Villa Verucchio 2005. Eadem, “Tipi navali
dell’Adriatico nella documentazione archivistica dei secoli XVII-XVIII”, u Navis, 2/2001. Eadem
(ur.), Tartane, n. dj. str. 35-36; DIVARI Luigi, “Trabaccolo settecentesco col ‘quadro’ a prua”,
crtež, u DE NICOLÒ, Velieri, n. dj. str. 39. DOMAZET Mladen, Suton flote Jedrenjaka Staroga
Grada, Zagreb 2004. GRAFFAGNINI Augusto, Le barche romagnole. Linee di una ricerca,
Faenza 1975. HREGLICH MERCANTI, Neera, I velieri, Ricordando Lussino, Vol. II, Mercanti,
Piove di Sacco 2001. KARABAIĆ Vladimir, “Trabakul”, BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ, Pomorska
enciklopedija, sv. VIII, str. 186–187. KEBER, Tradicijske barke Jadrana, n. dj. str. 86-101. Idem,
Tradicionalne brodice hrvatskoga Jadrana, n. dj. str. 61–70. KOZLIČIĆ Hrvatsko brodovlje,
n. dj. str. 217-219. LOMBARDO Pietro Giorgio, “Naufragi nelle acque della giurisdizione di
Chioggia”, u Economia e storia, 4/1982. LUETIĆ, 1000 godina, n. dj. str. 64, 90. MARKOVINA,
“Tradicijska brodogradnja” n. dj. Idem, “Trabakul”, HTE, https://tehnika.lzmk.hr/trabakul/
10.03.2022. MARZARI Mario, ur., Marineria tradizionale in Adriatico, dal 18° secolo ad oggi,
Mariano del Friuli 1994. Isti, Trabaccoli e pieleghi, Milano 1988. Naftotopos, domena muzeja:
https://www.naftotopos.gr/. PATRIGNANI Washington, Il trabaccolo e la sua gente, Fano 1988.
PAZZI Piero, Gli ex-voto d’argento del Santuario della Madonna dello Scarpello nelle Bocche
di Cattaro, Biskupski arhiv Kotor, Kotor 2007, str. 77, 91, 109, 141, 156, 171, 174, 177, 183,
185. PENZO Gilberto, Barche veneziane, Il Leggio, Sottomarina 2002. PIZZETTI Tullio, Con la
bandiera del protettor San Marco. La marineria della Serenissima nel Settecento e il contributo
di Lussino, Pasian di Prato 1999. PODHRAŠKI ČIZMEK, Navigli adriatici fra le due sponde
nel Settecento, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK, BRANDL, “Names and characteristics of 18th
century Croatian ships”, n. dj. POLI Rodolfo, La perfezione del Trabaccolo, DIVARI Luigi (ur.),
Il Leggio Libreria Editrice, Rerum Maritimarum, n. 6, Sottomarina, 2010. Razni autori, Wooden
shipbuilding heritage in Croatia, Zagreb 2001. ROSAMANI Enrico, Vocabolario marinaresco
giuliano-dalmata, Firenze 1975. SALAMON, “Hrvatski tradicijski brodovi”, n. dj. SANTI
MAZZINI, Giovanni, Ars maritima: navi e barche dal 16. al 19. secolo = bateaux du 16eme au
19eme siècle = ships from 16th to 19th century, Cavallermaggiore Gribaudo, 2000. SIMONETTI
Guido, Le nostre barche. Cantieri, barche e marinai nella Rimini del ‘900, Rimini 2001. SIMOVIĆ
Anton (ur.), Pomorski leksikon, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1990, s.v. VIDOVIĆ,
Pomorski rječnik, s.v. trabakul.
Slika 4: Trabakul, Vjekoslav Parač25
Bio je jedrenjak masivnog oblika, zaobljenih pramca i krme, s palubom koja

se protezala po cijeloj dužini broda i s grotlom za utovar robe između jarbola.
I ovdje kao kod peliga nalazimo ispod pramca i krme manje kabine za posadu
te pramac ukrašen karakterističnim očima iznad otvora za sidrene lance.
Trabakul je tradicijski imao dva jarbola s oglavnim jedrima, no u raznim
slikovnim prikazima i ex voto nalazimo također i sošna te druga jedra. Kormilo,
često ukrašeno, dosezalo je krmeni jarbol, kako bi se moglo njime upravljati
samostalnije. Na istočnoj obali su postojale dvije „varijante“ trabakula: sa zao-
bljenim dnom za dublja, a ravnim dnom za plića mora.26
Kako je imao veliko skladište za robu u središnjem dijelu trupa, često pokriv-
en po cijeloj dužini i s velikim kapacitetom u odnosu na veličinu, bio je među
najcjenjenijim jedrenjacima na Jadranu: čvrste i robusne strukture, izdržljivosti
25 Vjekoslav PARAČ, Mali trabakul, detalj slike, u BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ, Pomorska

enciklopedija, sv. VIII, str. 184.
26 Usp. MARKOVINA, “Trabakul”, HTE. Vidi i KEBER, Tradicionalne brodice
hrvatskoga Jadrana, str. 61–70; Idem Tradicijske barke, str. 86–101.
za više generacija, davali su ga graditi po mjeri, te često prepravljali ne samo

u Boki (Dobroti, Herceg Novom, Prčanju, Kotoru, Perastu i Stolivu) nego i na
cijelom Jadranu.27
Plovila iz Boke o kojima nemamo specifičnije indikacije nalazimo pod dva
različita imena: bastimento ili legno. Riječ je o općim imenicama za brodove
koji se pojavljuju 193 puta, to jest 10,30% svih plovila ovdje uzetih u analizu.
Fregaton ili fregadun, kojeg u dokumentima nalazimo kao fregatone spome-
nutog u 94 slučaja (to jest 5,02%), bio je trgovački jedrenjak koji se pojavljuje
na Jadranu u XVII i XVIII st. Bio je okruglog trupa, četvrtaste krme, jedriljem
sličnog marsilijani s dva do tri jarbola s križnim jedrima na pramcu, flokom
na kosniku, a na krmi sošno jedro, te vrlo varijabilne nosivosti (50 do 500 t),
no oni o kojima se ovdje piše vjerojatno su se zadržavali ispod 300 t.
Slika 5: Fregadun Matije Čorka 1708. s galijicom – Julije Balović28
Dubrovački fregadun bio je manji od venecijanskog fregadona: no iako

izgleda da se kao vrsta broda pojavljuje tek u XVIII st., te plovi unutar i izvan
27 VIDOVIĆ, Pomorski rječnik, s.v. trabakul; Usp. “Trabakula”, SIMOVIĆ, Pomorski

leksikon, str. 849. BRATANIĆ, Pomorstvo Dalmacije u 19. stoljeću, str. 31. Vidi pomorske obitelji
koje su se bavile pomorstvom generacijama: Nikola ČOLAK, “Pogovor”, RMC I, str. 639–656; za
dubrovačke pomorske obitelji vidi Idem, “Pogovor”, RMC II, str. 833–849.
28 Julije BALOVIĆ, Pratichae Schrivaneschae, u FISKOVIĆ, “Borbe Peraštana s
gusarima u XVII i XVIII stoljeću”, n. dj. slika br. 7.
Jadrana, na trima jarbolima imao je razapeta križna i sošna jedra, bio je dobro
naoružan, kao što je vidljivo iz raznih ex voto i drugih slikovnih te pisanih
materijala koji su došli do nas.29
Tartanela, bracera, pulaka i nava to jest vašel
Tartanela je jedrenjak kojeg nalazimo u dokumentima na talijanskom jeziku

u Hrvatskim pomorskim regestima I sv., kao tartanella u 45 raznih spomena
(2,40%), a kao što kaže i samo ime, označava manju tartanu kapaciteta 14–50
t, mogla je imati 4–7 mornara, 1–2 jarbola s latinskim jedrima.
29 O fregadunu vidi bogatu bibliografiju: BALLOVICH, Pratichae Schrivaneschae, slika

br. 7 u FISKOVIĆ, “Borbe Peraštana s gusarima u XVII i XVIII stoljeću”, n. dj. BRAJKOVIĆ,
MARDEŠIĆ, n. dj. s.v. BRGULJAN, Željko, “Ex voto bokeljskih pomoraca u riznicama Kotorske
biskupije”, Hrvatska revija, 3/2015, Zagreb, str. 67 (65-74). ČOLAK, RMC I, str. 68. Idem RMC
I-III, Indice analitico s.v. fregatone. DELIS, “From Lateen to Square Rig”, n. dj. str. 43-57. DE
NICOLÒ Maria Lucia, Preghiere sul mare, Cattolica Circolo nautico, Cattolica 2014. LUETIĆ,
1000 godina dubrovačkog brodarstva, n. dj. str. 62, 64, 90, 94. Idem, Brodovlje Dubrovačke
Republike XVII stoljeća, n. dj. str. 35-38, 73-75. MILOŠEVIĆ Milivoj Š., “Bokeljski galijuni i
fregaduni XVI i XVII vijeka”, GPMK, 11/1963, str. 33-50. MUNEROTTO Gianfranco, Dizionario
illustrato storico tecnico dei principali termini di costruzione navale e marineria veneziana,
MarediCarta, Venezia, 2009, s.v. fregadón. PAZZI, Gli ex-voto d’argento del Santuario della
Madonna dello Scarpello, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK, Navigli adriatici fra le due sponde nel
Settecento, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK, BRANDL, “Names and characteristics of 18th century
Croatian ships in the Adriatic Sea”, n. dj. SIMOVIĆ, Pomorski leksikon, str. 231. VIDOVIĆ,
Pomorski rječnik, n. dj. s.v. fregaton.
Slika 6: Tartanela iz Pomorskog muzeja Kotor (PMK)30
Dužina joj je varirala od 10 do 13 metara, a mogla je biti široka do 5 m.

Koristila se u trgovačke svrhe i za prijevoz putnika, no dakako i za ribarenje i
ratovanje.31
30 Tartanela, maketa, Pomorski muzej Kotor (PMK) – IB 441. Zahvaljujem Iliji

Mlinareviću na slici modela.
31 O tartaneli imamo sljedeću referentnu bibliografiju: CHERINI, Pagine dedicate alla
Marina Militare e Mercantile ed alla marineria etnica e storica, n. dj. DELIS, “From Lateen to
Square Rig”, n. dj. str. 43-57. LUETIĆ, 1000 godina, n. dj. str. 64, 90. MILOŠEVIĆ Milivoj Š.,
“Bokeljski jedrenjaci od 1710. do 1730. godine”, GPMK, 12/1964. MILOŠEVIĆ Miloš, Pomorska
privreda Boke Kotorske u XVIII vijeku, 2021. PODHRAŠKI ČIZMEK, BRANDL, “Names and
characteristics of 18th century Croatian ships”, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK Navigli adriatici fra
le due sponde nel Settecento, n. dj. Fond arhiva Samostana sv. Nikole u Prčanju, Knjige događaja
župe Prčanj II, str. 176-177. VIDOVIĆ, Pomorski rječnik, s.v. tartanela. Usporedi i radove De
Nicolò o tartanama i jedrenjacima.
Braceru nalazimo u regestima vezano uz Boku Kotorsku spomenutu 45 puta

(to jest 2,40%). Riječ je manjem brodu vrlo poznatom na objema stranama
Jadrana za ribolov, prijevoz robe, često krijumčarenje, ali i peljarenje. Bila je
dugačka 7–17 m, široka 3–4 m te joj je nosivost mogla varirati između tek 2,5
do 70 tona, a visina je mogla dostići 2 m.
Slika 7: Dalmatinska bracera – Luigi Divari32
Posadu su činili 4–10 mornara, imala je do 2 para vesala i pomoćni čamac.

Bila je opremljena s 1–2 jarbola na kojima su se razapinjala latinska jedra, ali
32 Luigi DIVARI, Dalmatinska bracera, iz Barche del Golfo di Venezia, Il Leggio Libreria
Editrice, Sottomarina, 2009, str. 153.
ponegdje i oglavna.33
Iako ju se moglo naći na cijelom Jadranu ipak je bila najraširenija na sjever-
nom dijelu i na otocima za svakodnevni prijevoz robe, upravo jer je bila manja
i time jeftinija od većih trabakula i peliga.34 Kod Bokelja ju, najčešće, nalazi-
mo u općim spomenima paruna iz Boke Kotorske (30 slučaja), 7 u vlasništvu
moreplovaca iz Stoliva, po tri iz Dobrote i iz Herceg Novog te po jedna iz Prčanja
i iz Kotora – svakako to su tek preliminarni podaci koji će biti upotpunjeni
daljnjim analizama ostalih tiskanim vrelima iz kolekcije Hrvatskih pomorskih
regesta (RMC II–III) te dakako i budućih, koji su tek u pripremi (RMC IV).
Pulaka pak je bila jedrenjak kojeg u dokumentima nalazimo kao polacca i to
u 42 spomena (to jest 2,24%). Bila je solidan brod čija se dužina kretala između
15 i 20 m, širine 5–8 m, nosivosti 60–380 t, posade 8–28 članova – ovisno o
veličini.
Što se tiče nosivosti dobro je napomenuti kako pelješke pulake o kojima
piše Vekarić nisu prelazile 230 tona.35 Što se tiče ostalih karakteristika, mogla je
imati 2 do 3 pomoćna čamca, te je imala 2 ili 3 jarbola na kojima je razapinjala
križna i letna jedra te latinsko ili sošno na krmi.
33 O braceri se isto jako puno istraživalo i pisalo: ANSELMI, Adriatico: studi di storia, n. dj.
str. 346. BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ, n. dj. s.v. BRATANIĆ, Pomorstvo Dalmacije u 19. stoljeću,
n. dj. str. 27. BUČIĆ, “O brodovima Hvarana”, n. dj. str. 27-38. ČOLAK Nikola, “Navigazione
marittima fra i porti dalmato-istriani e i porti pontifici alla fine del Settecento I-II”, Studi Veneziani,
XI/1969, str. 612-634, i ibidem, XIV/1972, str. 331-348. CRNČIĆ Menci Clement, “Bonaca, 1906”,
u Izložba Menci Clement Crnčić (1865.-1930.) Retrospektiva, “Galerija Klovićevi dvori”, 16.02-
8.05.2016. DELIS, “From Lateen to Square Rig”, n. dj. str. 43-57. DE NICOLÒ, La Speranza,
n. dj. str. 131. GLUHONJA Ivo, Brodovi na jedra, Izdavačko poduzeće Pomorstvo, Rijeka,
1951, str. 46; IVANČEVIĆ Vinko “Produženje bokeljske bracere 1800. godine na korčulanskom
brodogradilištu”, GPMK, 27-28/1979-1980, str. 103-110. KEBER, Tradicijske barke, n. dj. str.
74-85. Idem, Tradicionalne brodice, n. dj. str. 53–60. KOZLIČIĆ, Hrvatsko brodovlje, n. dj. str.
215-217. MARZARI, Marineria tradizionale in Adriatico, n. dj. PAZZI, Gli ex-voto d’argento
del Santuario della Madonna dello Scarpello, n. dj. str. 43, 164. PODHRAŠKI ČIZMEK, Navigli
adriatici fra le due sponde nel Settecento, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK, BRANDL, “Names and
characteristics of 18th century Croatian ships”, n. dj. SALAMON, “Hrvatski tradicijski brodovi”,
n. dj. str. 676-677. SALAMON Velimir, “Jadranska bracera”, Brodogradnja, vol. 60, 1/2009, str.
98-100. SBUTEGA Antun, Historija pomorstva Crne Gore, PMCG, Kotor 2018. USBERGHI, n.
dj. str. 88-90. VIDOVIĆ, n. dj. s.v. bracera, str. 55-60.
34 USBERGHI, n. dj. str. 88-90.
35 VEKARIĆ, Pelješki jedrenjaci, str. 264–271. Usp. ČOLAK, RMC I, str. 10.
Slika 8: Pulaka Eleonora, kap. Ivana Dabinovića 1805. – PMK36
Bila je poznat i omiljeli trgovački jedrenjak na cijelom Mediteranu, no koristio

se i za prijevoz te u ratu, makar je bila opremljena s 2–12 topova i u mirnim
vremenima jer su na moru opasnosti uvijek vrebale.37
U usporedbi s mediteranskim pulakama, Dubrovčani su u XVIII stoljeću
razvili novi model jedrenjaka koji je bio brz i okretan, dugačak 17–18 m, širok
36 Ivo MIRKOVIĆ, Pulaka Nominata Eleonora, Cap: Gio: Dabinovich, lanciata al …
(nečitko) Settembre 1805. Zahvaljujem Iliji Mlinareviću iz PMK na slici pulake.
37 O pulaki vidi sljedeću bibliografiju: BALOVIĆ, Pratichae Schrivaneschae, n. dj. slika
24. BLACKBURN Graham, The Illustrated Encyclopedia of Ships, Boats, Vessels, Woodstock,
1978, str. 262. BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ, Pomorska enciklopedija, s.v.; BRATANIĆ, Pomorstvo
Dalmacije u 19. stoljeću, n. dj. str. 55. CASSON, Illustrated History of Ships and Boats, n. dj.
str. 139. ČOLAK, RMC I, str. 10. DAMIANIDIS, “Methods to Develop a Common Typology of
Traditional Vessels in the Mediterranean”, n. dj, str. 224–225. DELIS, “From Lateen to Square
Rig”, n. dj. str. 43-57. Greek Ships Models, https://greekshipmodels.com/en/home/. Hellenic
Maritime Museum, Ναυτικό Μουσείο Ελλάδος, https://www.hmmuseum.gr/. KOZLIČIĆ,
Hrvatsko brodovlje, n. dj. str. 157-160. Idem, “Pulaka”, HTE, https://tehnika.lzmk.hr/pulaka/.
LUETIĆ, 1000 godina, n. dj. str. 62, 93. Idem, Brodovlje Dubrovačke Republike XVII stoljeća,
str. 35-38, 73-75. PAZZI, Gli ex-voto d’argento del Santuario della Madonna dello Scarpello,
n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK Zrinka, Navigli adriatici fra le due sponde nel Settecento, n. dj.
PODHRAŠKI ČIZMEK, BRANDL, “Names and characteristics of 18th century Croatian ships”,
n. dj. SANTI-MAZZINI, Ars maritima, n. dj. VEKARIĆ Stjepan, Pelješki jedrenjaci, Mornarički
glasnik, Split, 1960, str. 264-271. VIDOVIĆ, Pomorski rječnik, s.v. pulaka.
7–8 m i nosivosti 75–150 tona – kao što vidimo mjere su manje naspram med-
iteranskih ili nordijskih modela.38
Zasigurno su nam interesantni podaci koji nam govore o modelu „tartana
ossia polacca“39 ili polachetta (pulakica u deminutivu).40
Nava ili vašel se u regestima zasebno nalaze kao nave (19 spomena, 1,01%)
i vascello (14 slučaja to jest 0,75%), no riječ je istoj vrsti broda te će ih se uzeti
zajedno u razmatranje: sveukupno ih nalazimo 33 puta, to jest 1,76% od svih
plovila vezanih uz Boku.41 Riječ je o jednom od većih i solidnih brodova koji
su plovili Jadranom: dužine 16–18 m, širine 6–8 m, nosivosti od 130–350 tona
– zasigurno na Jadranu nava nije dostizala nordijskih 800 tona. Posada se sas-
tojala od 20–30 mornara, vukla je za sobom 2–3 pomoćna čamca, opremljena
je bila sa 4–8 topova. Na njena 2–3 jarbola bila su razapeta tipična križna jedra
s latinskim, a ponegdje i oglavnim na krmi.42
38 KOZLIČIĆ, “Pulaka”, n. dj. Usp. Idem, Hrvatsko brodovlje, str. 157–160. Vidi i
BRATANIĆ, Pomorstvo Dalmacije u 19. stoljeću, str. 55.
39 RMC I, 1693 (ASV, CSM, busta 663, Lettere dei Consoli, Durazzo, filza 61, s.d.s .,n. 3).
40 RMC I, 2163 (ASV, CSM, busta 665, Lettere dei Consoli, Durazzo, n. 127).
41 Što se tiče nazivlja vidi i Domenico TOMACELLI, Duca di Monasterace, Storia de’
Reami di Napoli e Sicilia, dal 1250 al 1303, Vol 1, Tipografia Fernandes, Napoli, 1846, str. 392.
Usp. ČOLAK, RMC II, str. 28, bilješka 40.
42 Nava (nav ili punokrižnjak) kao jedan od najučestalijih brodova na Jadranu – uz
bok trabakulu – bogato je istraživana: ABRAMOVIĆ, Slike italijanskih marinista na području
Boke Kotorske, n. dj. BALOVIĆ Julije, Pratichae Schrivaneschae, Venezia, 1693, ur. Ljerka
ŠIMUNKOVIĆ, Državni arhiv u Splitu, Split, 2004, str. 16-18: FISKOVIĆ, “Borbe Peraštana
s gusarima u XVII i XVIII stoljeću”, n. dj. crtež n. 13. BRGULJAN, “Votive Offerings of Boka
Bay Mariners”, n. dj. str. 34-36, 86. Idem, At the Border of Sea and Sky. The Collection of
Marine Painting from the Church of the Nativity of the Blessed Virgin Mary in Prčanj, NIP Gospa
od Škrpjela i autor, Perast – Zagreb, 2015, str. 130-131, 134. FISKOVIĆ “Borbe Peraštana s
gusarima u XVII i XVIII stoljeću”, n. dj. str. 9-33. Grupa autora, Bokeljska mornarica, n. dj.
str. 64, 97, 98. KOZLIČIĆ Mithad, “Nava”, HTE, https://tehnika.lzmk.hr/nava/ (30.04.2022).
LANE Frederic Chapin, Venice. A Maritime Republic, The John Hopkins University, Baltimore
and London 1991. LUETIĆ, 1000 godina, n. dj. str. 64, 90, 94. Idem, Brodovlje Dubrovačke
Republike XVII stoljeća, str. 35-38, 73-75. MARZARI Mario, “Tipologie navali adriatiche dal
XVIII secolo ad oggi” u Mario MARZARI (ur.), Marineria tradizionale in Adriatico dal 18°
secolo ad oggi, Edizioni della Laguna, Monfalcone, 1995, str. 80. Za vascello usp. ČOLAK,
RMC II, str. 28; usp. nave atta u Idem, RMC I, str. 163. Za značaj nave atta vidi PIZZETTI,
Con la bandiera del protettor San Marco, n. dj. str. 219-221. PODHRAŠKI ČIZMEK Navigli
characteristics of 18th century Croatian ships”, n. dj. TODOROVIĆ Mirko, “Dubrovačka nava”,
maketa, Katalog “3. Hrvatska ocjenska izložba maketa brodova”, str. 4: https://www.hsb.hr/sites/
default/files/Katalog/1999%20katalog.pdf. TOMIĆ, Dobrota povijesnica Bokeljskog pomorstva,
n. dj. VEKARIĆ, Pelješki jedrenjaci, n. dj. str. 264-271.
Slika 9: Nava ili vascello kap. Trifuna Lazarovića iz Perasta43
Dubrovačka i bokeljska nava, to jest vašel, bila je u XVIII st. trgovački jedren-
jak sličan brigantinu, spuštenog trupa radi povećanje brzine broda: 16 m dugač-
ka, 6,5 m široka, te nosivosti od 315 tona, makar imamo podatke i o nosivosti
od 70 do 200 kara što odgovara 140–800 t.44
43 Julije BALOVIĆ: Državna nava kap. Trifuna Lazarovića iz Perasta, Pratichae

Schrivaneschae, u FISKOVIĆ, “Borbe Peraštana s gusarima u XVII i XVIII stoljeću”, slika br. 43.
44 “Vašel”, BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ, Pomorska enciklopedija, sv. VIII, str. 402. Usp.
KOZLIČIĆ, “Nava”, n. dj.
Filjuga, marsilijana, tartanon i gajeta
Filjuga kao iznimno brz i manevrabilni jedrenjak spominje se vezano uz

Boku 18 puta (0,96%): bila je duga 8–15 m, široka 3–4 m i nosivosti 15–70 tona.
Mogla je imati posadu od 4 do 30 mornara, na 1–2 jarbola razapinjala je latins-
ka jedra. Zahvaljujući svojoj brzini imala je višestruku uporabu u poštanskoj i
kurirskoj služi, u carinskim poslovima, putničkom prijevozu, trgovini, dakako
ribolovu, no koristili su je i u gusarske i piratske svrhe.45
No možemo je naći u prijevozu robe (vinom, kamenom te slanom ribom)
i ljudi ne samo u Boki, nego i na Pelješcu, ušću Neretve, Dubrovniku te Elafit-
skim otocima.46
Filjuge su bile niskih i širokih trupova i zaobljenih pramaca i krmi te ako se
radilo o većim modelima, mogle su ploviti do raznih udaljenih luka Mediterana.
Feluchette koje regesti spominju vezano uz razne bokokotorske parune imale
su samo jedan jarbol. U Dubrovniku su bile bez palube. Njihova specifičnost je
u gotovo potpunoj simetričnosti pramca i krme što im je omogućavalo potpuni
zaokret smjera plovidbe samo postavljanjem kormila na prednji ili stražnji dio
broda.47
45 O filjuzi kao jadranskom ali i mediteranskom jedrenjaku vidi: ANSELMI, Adriatico: studi
di storia, n. dj. str. 346. BELLABARBA Sergio, GUERRIERI Edoardo, Vele italiane della costa
occidentale, Ediz. illustrata, Hoepli, Milano 2011. BLACKBURN, The Illustrated Encyclopedia of Ships.
BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ, Pomorska enciklopedija, n. dj. s.v.; CHERINI Aldo, “Feluca”, http://www.
cherini.eu/etnografia/VBE/VBEr_0198.jpg. ČOLAK, RMC I, str. 72; Collezione celerifera delle Leggi,
Decreti, n. dj. str. 43. CULVER Henry B., The book of old ships: from Egyptian galleys to clipper ships,
Gordon GRANT (illustration), Garden City, New York, 1924. DELIS, “From Lateen to Square Rig”, n.
dj. str. 43-57. HERKOV Zlatko, Gradnja ratnih brodova u Kraljevici 1764-1767, Historijski arhivi Pazin i
Rijeka, Pazin-Rijeka, 1979, str. 65. KEBER Luciano, “Ratno brodovlje Dubrovačke Republike” u RADIĆ
(ur.) More – hrvatsko blago (zbornik radova), n. dj. str. 398‒405. KISIĆ Anica, Zavjetne slike hrvatskih
pomoraca, Matica hrvatska, str. 87. KOZLIČIĆ, Hrvatsko brodovlje, n. dj. str. 163-164. LUETIĆ Josip,
“Filjuga – najznačajniji operativni brod dubrovačke države (druga pol. 17 – 19. st.)”, Anali Historijskog
odjela Centra za znanstveni rad JAZU u Dubrovniku, 13–14, 1976, str. 95‒116. Idem, 1000 godina, n. dj.
str. 64, 90, 94. Idem, Brodovlje Dubrovačke Republike XVII stoljeća, n. dj. str. 35-38, 73-75. LUKOVIĆ
Niko, “Poštanski saobraćaj na Jadranu”, GPMK, 6/1955, str. 39-46. PALAVRŠIĆ Petar, Kapetani i
jedrenjaci Herceg Novog, Herceg Novi 2018, str. 21. PAZZI Gli ex-voto d’argento del Santuario della
Madonna dello Scarpello, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK Navigli adriatici fra le due sponde nel Settecento,
n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK, BRANDL, “Names and characteristics of 18th century Croatian ships”, n.
dj. SANTI MAZZINI, Ars maritima, n. dj. VIDOVIĆ, n. dj. s.v. filjuga.
46 Mithad KOZLIČIĆ, “Filjuga”, HTE, https://tehnika.lzmk.hr/filjuga/ (15.03.2022.) Vidi i
LUETIĆ, “Filjuga – najznačajniji operativni brod dubrovačke države (druga pol. 17–19. st.)”, n. dj.
47 KEBER, “Ratno brodovlje Dubrovačke Republike”, n. dj.
Slika 10: Gusarska filjuga – PMK48
Marsilijana koju nalazimo u RMC I u 9 spomena (0,48%) kao marciliana,

bila je jedrenjak srednje veličine, duga 18–26 m, široka 6–8 m, visoka 2,5–3
m, posadom od 10–15 člana, a na 3 do 4 jarbola razapinjala je križna i latinsko
48 Gusarska filjuga, maketa, PMK – IB 440. Zahvaljujem Iliji Mlinarevići na slici makete.
jedro na krmi. Nosivost joj se u XVIII st. kretala oko 60–200 t.49 U Dalmaciji
ju nalazimo od XIV stoljeća, a znamo da su na istočnoj obali Jadrana postojale
2 vrste: oštra i tupa. Oštra je marsilijana imala 2–3 jarbola, bila je duga oko 18
m, široka 7,5 m, visoka 3 m te nosivosti oko 60–80 t upravo zbog svoje širine.50
Tupa pak marsilijana je bila manja, duga do 15 m, široka oko 6 m te manjeg
kapaciteta, izgleda da nije prelazila 50 tona nosivosti.51
49 O marsilijani kao jednom o najučestalijih jedrenjaka na Jadranu vidi: ANSELMI,

Adriatico: studi di storia, n. dj. str. 346. BALLERINI Giuseppe, Dizionario italiano-scientifico-
militare, Tipografia Simoniana, Napoli 1824. BALLOVICH, Pratichae Schrivaneschae, n.
dj. slika br. 40. BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ, Pomorska enciklopedija, n. dj. s.v. BUČIĆ, “O
brodovima Hvarana”, n. dj. str. 27-38. DAMIANIDIS, “Methods to Develop a Common
Typology of Traditional Vessels in the Mediterranean”, n. dj, str. 224–225. DE NICOLÒ Maria
Lucia, “Naviglio mercantile in Adriatico nei primi secoli dell’Età moderna” u G. GARZELLA, R.
GIULIANELLI, G. PETRALIA, O. VACCARI (ur.), Paesaggi e proiezione marittima. I sistemi
adriatico e tirrenico nel lungo periodo: Marche e Toscana a confronto, Pisa 2013, str. 136-154.
FISKOVIĆ, “Borbe Peraštana s gusarima u XVII i XVIII stoljeću”, n. dj. str. 20-21. KOZLIČIĆ,
Hrvatsko brodovlje, n. dj. str. 109-113. LUETIĆ, 1000 godina, n. dj. str. 64, 90. Idem, Brodovlje
Dubrovačke Republike XVII stoljeća, n. dj. str. 35-38, 73-75. MARDEŠIĆ Petar, “Marsilijana”,
u BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ, Pomorska enciklopedija, sv. IV, str. 557. MARZARI Mario,
“Marciliana”, u DE NICOLÒ (ur.), Velieri, n. dj. str. 25. MUNEROTTO Gianfranco, Navi della
Marina Veneziana, Mare di Carta, Venezia, 2017, str. XXVII. PAZZI, Gli ex-voto d’argento del
Santuario della Madonna dello Scarpello, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK, Navigli adriatici fra le
due sponde nel Settecento, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK, BRANDL, “Names and characteristics
of 18th century Croatian ships”, n. dj. USBERGHI, “Navi e merci nella Trieste settecentesca –
parte prima”, n. dj. 93. VIDOVIĆ, Pomorski rječnik, s.v. marsilijana.
50 Vidi krasan primjer u Muzeju Veli Lošinj: http://www.muzej.losinj.hr/stalni_postav_
kula (19.03.2022.)
51 KOZLIČIĆ, Hrvatsko brodovlje, n. dj. str. 109–113. Usp. MARDEŠIĆ, “Marsilijana”,
n. dj., gdje nalazimo kao napuljsku varijantu martigana, a sicilijansku marticana, no bilo bi
potrebno dalje proučiti izvorišta tih termina za krajnju ocjenu.
Slika 11: Marsilijana Ivana Burovića i ankonitanske peotine 1686.52
Toliko su je puno gradili i koristili u ranijim stoljećima (XVI i XVII) da je

Hocquet prozvao to razdoblje „doba marsilijane“ 53 – makar će se to promijeniti
tijekom XVIII stoljeća ustupivši mjesto manjim brodovima koji bi se brže i
lakše utovarili i istovarili.
Izgleda, u stvari, da je to konstanta tipična za ovaj period barem što se Jadrana
tiče, gdje se život u tom zadnjem stoljeću vladanja Venecije nekako ubrzao, s
obje su se strane gradili manji i srednji brodovi, uvijek se tražio po koji brod
više, kupovalo se, trgovalo, povezivalo nevjerojatnim intenzitetom tjednog
pa čak i dnevnog karaktera, a sve kako bi se istočna i zapadna obala, sjever i
jug tog zajedničkog mora što više spojili ne samo ekonomski nego i jezično,
kulturološki, vjerski i misaono preko onoga što De Nicolò naziva zasebnim
„territorio da percorrere“.
Bokeljski tartanon pak nalazimo zapisan kao tartanone 8 puta to jest 0,43%
od svih brodova u analizi. Potrebno je, na samom početku, napomenuti da su
52 Julije BALOVIĆ: Marsilijana Ivana Burovića Grgurova vodi oslobođene ankonitanske
peotine, Pratichae Schrivaneschae, u FISKOVIĆ, “Borbe Peraštana s gusarima u XVII i XVIII
stoljeću”, slika br. 12.
53 MARZARI, “Marciliana”, n. dj. str. 25.
na Jadranu postojale tri različite vrte plovila koje su nosile to ime: tartanon
pesarese (tartanon iz Pesara), velika bokeljska trgovačka tartana i velika bokel-
jska ratna tartana.
Velika bokeljska trgovačka tartana, tartanon, imala je 3 jarbola s križnim
jedrima na glavnom jarbolu i velikim latinskim jedrom na krmenom te na
pramčanom jarbolu, kao što je vidljivo iz slike u prilogu.
Velika ratna bokeljska tartana, koja se također naziva tartanon, imala je
klasična latinska jedra na svim jarbolima, čemu svjedoče i crteži koje nam
donosi Julije Balović u svojim spisima kojima savjetuje koja sva znanja je dobro
da ima brodski pisar vezano uz svakodnevicu na moru tijekom plovidbe te
ulazak i izlazak iz luka, osnove pisanja i računanja te svih jezika koji se govore
na Jadranu, te: njegove Pratichae Schrivaneschae.
Slika 12: Tartanon Sacra Famiglia, kap. Dabinovića, 1784. – HPM54
S druge strane Jadrana, tartanone pesarese je imao dva jarbola, glavni s lat-
inskim, a krmeni, manji, s oglavnim jedrom.
54 N. SCOTTI: Velika tartana (tartanon), Sacra Famiglia, kap. Dabinović, gvaš, 1784,
Hrvatski pomorski muzej (HPM) Split.
Riječ je dakle o srednjem i velikom plovilu kapaciteta 150–300 t, dugačak

12–20 m, širok 4–6 m i 15–20 članova posade. Na 2–3 jarbola razapinjao je,
ovisno o uporabi samog broda i provenijenciji, latinska, križna ali i oglavna je-
dra.55 Ovisno o podrijetlu koristilo ga se za prijevoz robe i putnika te za ribolov,
ali svakako i za borbe unutar nesigurnog Jadranskog mora.
Gajetu nalazimo u RMC I spomenutu 8 puta (0,43%) vezano uz Boku.
Riječ je o plovilu varijabilne dužine 5–12 m, širine od 2–4 m, nosivosti 2–12
t i visine 1–1,3 m, s posadom od 1–9 članova, s 4–6 vesala, 1 jarbolom koje je
moglo imati latinsko ili oglavno jedro.
Gajetu su rabili za ribolov, prijevoz robe i ljudi, po potrebi pošte te također
životinja.56
55 O tartanonu i specifično o velikoj bokeljskoj tartani imamo bogatstvo radova
kojima možemo pridružiti ranije spomenute za tartanu. Vidi dakle: CHERINI, Pagine
dedicate alla Marina Militare e Mercantile ed alla marineria etnica e storica, n. dj. DE
NICOLÒ, “Naviglio mercantile in Adriatico nei primi secoli dell’Età moderna”, n. dj.
Eadem, La pesca a coppia. Invenzione dell’età moderna o riscoperta?, Grapho 5, Fano,
2005. Eadem, La Speranza, n. dj. Eadem, Marineria Risorta. Una comunità di pescatori
tra Romagna e Marche, Villa Verucchio, 2016. Eadem, Preghiere sul mare, n. dj. str. 33.
Eadem, Tartane, n. dj. Eadem, Tartanon pesarese un veliero adriatico, n. dj. Eadem, Velieri,
n. dj. str. 32, 34-35. DIVARI, “Note sulla tartana, multiforme veliero mediterraneo” n. dj.
str. 51-62. KOZLIČIĆ, “Bokeljska tartana - La tartana delle Bocche di Cattaro” n. dj, str.
79-84. Idem, Hrvatsko brodovlje, n. dj. MILOŠEVIĆ, “Bokeljske tartane XVIII stoljeća”, n.
dj. MILOŠEVIĆ Milivoj Š., “Prilozi trgovačkim vezama bokeljskih pomoraca sa mletačkim
tržištem”, GPMK, 4/1955, str. 57-80. PODHRAŠKI ČIZMEK, Navigli adriatici fra le due
sponde nel Settecento, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK, BRANDL, “Names and characteristics
of 18th century Croatian ships”, n. dj. TOMIĆ, Dobrota povijesnica bokeljskog pomorstva, n.
dj. str. 84-85. VIDOVIĆ, Pomorski rječnik, s.v. tartanone i tartana.
56 O gajeti postoji također vrlo bogata literatura: BALLOVICH, Pratichae
Schrivaneschae, u FISKOVIĆ, “Borbe Peraštana s gusarima u XVII i XVIII stoljeću”, n. dj.
BOKO Ivo, Ribarski libar, 995.-2005., Split 2005, str. 205-207. BOŽANIĆ Joško, “Falkuša” u
VIDOVIĆ, n. dj. str. 140-142. Idem, “Gaeta Falkuša” u: https://geopark-vis.com/tradicijske-
vrijednosti/gajeta-falkusa. BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ, n. dj. s.v. BRATANIĆ, Pomorstvo
Dalmacije u 19. stoljeću, n. dj. str. 27. Falkuša: https://gajetafalkusa.com/gajeta-a-la-carte-
en. HEKTOROVIĆ Petar, Ribanje i ribarsko prigovaranje, Venezia 1568. KEBER, Tradicijske
barke, n. dj. str. 45. Idem, Tradicijske barke, n. dj. poglavlje “Gajeta”, str. 44-57. Idem, Tradicijske
barke, n. dj. str. 44-45. KOZLIČIĆ, Hrvatsko brodovlje, n. dj. str. 207-211. MARKOVINA
Roko, “Gajeta” u HTE, n. dj. https://tehnika.lzmk.hr/gajeta/. Idem, “Korčula’s Shipbuilding:
Gajeta Korčulanka - the Best Small Wooden Ship Form at the Adriatic Sea”, Brodogradnja,
vol. 63, 3/2012, str. 234-245, https://hrcak.srce.hr/87323; Idem, “The Building Technology by
the Korčula Wooden shipbuilding “School”, Ibidem, str. 243-250, https://hrcak.srce.hr/59286.
PERVAN Ivo, “Gajeta falkuša”, slika, https://geopark-vis.com/images/razno/13.jpg. PEŠL
Bojan, “Gaeta uscocca”, prema: Martin KOLUNIĆ-ROTA 1571., crtež, u Mithad KOZLIČIĆ,
“Senjske uskočke brodice”, Senjski zbornik, 19/1992, str. 65. PODHRAŠKI ČIZMEK, Navigli
adriatici fra le due sponde nel Settecento, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK, BRANDL, “Names
and characteristics of 18th century Croatian ships”, n. dj. SALAMON, “Hrvatski tradicijski
brodovi”, n. dj. str. 696-697. VIDOVIĆ, n. dj. s.v. gajeta, str. 137.
Razvila se od XVI st. kao čvrsto, manevrabilno i brzo plovilo ne samo na

istočnom Jadranu nego i na ostalim mediteranskim morima Italije, Malte,
Katalonije i Krete te joj nalazimo spomena i kod Petra Hektorovića.57
Salamon ističe da su otočani svoje gajete koristili rijetko za ribolov, češće za
prijevoz građevinskog kamena te ljudi i životinja s kojima su obrađivali polja ili
maslinike na vlastitim parcelama na otocima te za prijevoz stoke do zadarske
ili ibenske tržnice.58
Slika 13: Gajeta falkuša – otok Vis 59
Zanimljivo je kako ih Balović često prikazuje kao ratne čamce u ispomoći

većim brodovima u obrani od sjevernoafričkih galijica ili drugih jadranskih
gusara ili pirata – bez jarbola i jedara, samo s veslima.60
57 Spomenuta 1556. u djelu Ribanje i ribarsko prigovaranje tiskanim 1568. u Veneciji.

58 SALAMON, “Hrvatski tradicijski brodovi”, str. 696–697.
59 Gajeta falkuša, HTE, https://tehnika.lzmk.hr/wp-content/uploads/2018/01/HTE_0346.jpg
60 BALOVIĆ, Pratichae, n. dj. slika br. 33.
Keč, barca, pinka i šambek
Keč, kekija ili ćeća se pojavljuje u regestima vezano uz Boku kao checcia 7
puta. Riječ je o jadranskom i mediteranskom jedrenjaku srednje nosivosti od
60–230 t, dužine 12–20 m, širine od 4–7 m, te 10–16 članova posade.
Slika 14: Trgovačka kekija61
Njegova 2–3 jarbola imala su križna jedra sa sošnim ili latinskim krmenim
jedrom, kao što je vidljivo iz slike u prilogu.62 Vekarić i Kozličić približuju
61 Trgovačka kekija iz MARZARI, Marineria tradizionale in Adriatico, n. dj.

62 O keču to jest kekiji vidi bibliografiju: ANDERSON Romola, ANDERSON Roger
Charles, The Sailing-Ship: Six Thousand Years of History, G. G. Harrap Limited, 1926.
BLACKBURN, The Illustrated Encyclopedia of Ships, Boats, Vessels, n. dj, str. 193-194.
BRGULJAN, “Votive Offerings of Boka Bay Mariners”, n. dj. str. 36, 89. CHERINI, Pagine
dedicate alla Marina Militare e Mercantile ed alla marineria etnica e storica, n. dj. DAMIANIDIS,
“Methods to Develop a Common Typology of Traditional Vessels in the Mediterranean”, n. dj., str.
224–225. DELIS, “From Lateen to Square Rig”, n. dj. str. 43-57. KOZLIČIĆ Mithad, “Kekija”
u HTE, https://tehnika.lzmk.hr/kekija/. Idem, Hrvatsko brodovlje, n. dj. str. 154-157. LUETIĆ,
1000 godina, n. dj. str. 94. MARZARI, Marineria tradizionale in Adriatico, n. dj. PODHRAŠKI
ČIZMEK, Navigli adriatici fra le due sponde nel Settecento, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK,
BRANDL, “Names and characteristics of 18th century Croatian ships”, n. dj. VEKARIĆ, Pelješki
jedrenjaci, n. dj. str. 264-271. VIDOVIĆ, Pomorski rječnik, s.v. kekija i keč.
nam hrvatsku varijantu tog jedrenjaka čija se nosivost kretala oko 90–160 t
na Pelješcu i 60–125 drugamo na Jadranu – dakle manji i brži od njihovih
nizozemskih i engleskih imenjaka.63 Zanimljiva nam je sigurno jedna kekija
„bivša manzera“ paruna Babića iz Kotora koji je jedrenjak prepravio i potom
prodao kapetanu Đuričiću.64
Slika 15: Barca, ribolovni barchetto – Luigi Divari65
Posebna vrsta jedrenjaka je sigurno bila barca (nalazimo i oblik u deminutivu

barchetta) koju nalazimo spomenutu uz Bokokotorski zaljev 7 puta.
Očito da je riječ o manjem brodu, ne o današnjem pojmu „barka“ – što je
63 VEKARIĆ, Pelješki jedrenjaci, n. dj. str. 264–271; KOZLIČIĆ, “Kekija”, n. dj. Idem,
Hrvatsko brodovlje, n. dj. str. 154–157.
64 RMC I, 2267 (ASV, CSM. busta 666, Lettere dei Consoli, Durazzo, s.d.s.).
65 Luigi DIVARI, Barchetto da pescare, u DE NICOLÒ, Velieri, n. dj. str. 43.
vidljivo iz pozicije naziva u dokumentima koja neosporno upućuje na tip plovila

koji je prelazio i poveće udaljenosti unutar Jadrana.66 Radi se o plovilu dužine
4–12 m, nosivosti 5–40 t, do 2 para vesala i posadom do 4 čovjeka. Imala je
samo jedan jarbol s latinskim ili oglavnim jedrom, te je služila kao trgovački i
ribolovni brod. Svakako i u ranijim dokumentima, od XIII st. nadalje pokazu-
je se kontrapozicija između termina barca ili barcha, koji se odnosi na manje
plovilo, i navis koji se rabi za veća plovila (navis, sive barcha, ili navis vel barche
te dakako navis maior quam barca).67
Pinka ili pinko kao pinco se pojavljuje 6 puta u RMC I: riječ je o brzom med-
iteranskom jedrenjaku koji je podsjećao na šambeka no punijeg i robusnijeg
trupa za prijevoz tereta. Nosivost mu je bila od 45–300 t, posadu su činili od
6 do 15 mornara, a imao je do tri jarbola, bez vesala i s malim brojem topova.
Interesantno da i ovdje imamo varijante samo s latinskim jedrima, ili s križnim
i krmenim latinskim ili sošnim jedrom (sjevernih mora).
66 Kao npr. “paron Stjepan Milković detto Vukašin da Paštrovići con la sua barca o gaeta
col carico di 215 balle di tabacchi caricati alle spiagge di Kavaje e diretto per Venezia” – RMC
I, 1554 (ASV, CSM, busta 662, Lettere dei Consoli, Durazzo, filza 60, num. 29) – gdje je očito
da nije riječ o običnom čamcu. Isto ne vrijedi za naziv barchetta koji se koristi kao termin koji
označava pomoćno plovilo, to jest kajić.
67 O plovilu vrste barca, iz XVIII st. vidi: BLACKBURN, The Illustrated Encyclopedia
of Ships, n. dj. str. 262. BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ (ur.), Pomorska enciklopedija, sv. I, str. 304.
s.v. BRAJKOVIĆ Vladislav, Etude historique sur le droit maritime privé du littoral yougoslave,
Marseille, 1933, u VIDOVIĆ, s.v. barca, str. 43, 46. BRGULJAN Željko, Na granici mora i neba,
Perast-Zagreb, 2015, str. 236. CASSON, Illustrated History of Ships and Boats, n. dj. str. 153.
Collezione celerifera delle Leggi, Decreti, op. cit. str. 44. DE NICOLÒ, “Naviglio mercantile in
Adriatico”, n. dj. str. 138. DE NICOLÒ, Velieri, n. dj. str. 43. DIVARI, Barche del golfo di Venezia,
n. dj. str. 202. LUETIĆ, 1000 godina dubrovačkog brodarstva, n. dj. str. 63. Idem, Brodovlje
Dubrovačke Republike XVII stoljeća, n. dj. str. 35-38, 73-75. PALAVRŠIĆ, Kapetani i jedrenjaci
Herceg Novog, n. dj. str. 21. PODHRAŠKI ČIZMEK, Navigli adriatici fra le due sponde nel
Settecento, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK, BRANDL, “Names and characteristics of 18th century
Croatian ships”, n. dj. str. 91-145. RMC I-III: Indice analitico s.v. barca. SANTI MAZZINI, Ars
maritima: navi e barche dal 16. al 19. secolo, n. dj. SIMOVIĆ, n. dj. s.v. barka. VEKARIĆ, Naši
jedrenjaci, n. dj. str. 110. VIDOVIĆ, Pomorski rječnik, s.v. barca.
Slika 16: Pinka68
Osim bokeljskih nalazimo kod Blackburna i druge pinke: jednu manju iz XV–
XVI st. uske krme, onu mediteransku trgovačku latinskih jedara XVII–XVIII st.,
te manju ratnu dansku XVII st., i dakako tešku nizozemsku iz Scheveningena.69
Koliko linije nisu bile definirane i koliko je svaki parun davao graditi vlastiti
brod po vlastitom ukusu i želji govori u prilog i „tartanella pinchetta“70 paruna
Jurja Andrića iz Dobrote karakterističnog katoličkog naziva „Madonna del
Rosario e San Niccolò“ – svojevrsni zaziv u pomoć, molitva i preporuka ne
samo Nebeskoj Majci i čuvarici svojih sinova, Stella Maris, nego i svecu koji
je od srednjega vijeka nadalje bio glavna figura kojoj su se utjecali pomorci i
putnici Jadrana i Mediterana, biskupu koji se brižno brinuo za sve svoje što-
vatelje i čija se tradicija raširila potom po cijelom svijetu, upravo zahvaljujući
68 Trgovačka pinka, Stjepan VEKARIĆ, u BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ, Pomorska

enciklopedija, sv. VI, str. 42.
69 BLACKBURN, The Illustrated Encyclopedia of Ships, n. dj. str. 257.
70 RMC I, 1674 (ASV, CSM, busta 663, Lettere dei Consoli, Durazzo, filza 61, n. 60) i
1684 (ASV, CSM, busta 663, Lettere dei Consoli, Durazzo, filza 61, n. 61).
tim istim mornarima i vjernicima koji su pomorskim putem prenijeli dalje

njegovo štovanje i veneratio.71
Šambek je bio još jedan tip jedrenjaka kojeg nalazimo u RMC I u obliku
sciabecco i sciabecchino u 5 spomena. Riječ je o trgovačkom, poštanskom i
kurirskom jedrenjaku, ujedno pogodnom za ribolov, ali i za rat te gusarenje.
Doista u Jadran dolazi u XIV st. iz sjeverne Afrike (Tripolija Alžira i Maroka).
Slika 17: Bokeljski šambek – PMK72
71 Za pinku vidi: BLACKBURN, The Illustrated Encyclopedia of Ships, n. dj. str. 257.
BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ, Pomorska enciklopedija, n. dj. s.v. BRATANIĆ, Pomorstvo Dalmacije u
19. stoljeću, n. dj. str. 31. CASSON, Illustrated History of Ships and Boats, n. dj. str. 127. CHERINI,
Pagine dedicate alla Marina Militare e Mercantile, n. dj. ČOLAK, RMC I, str. 13. CULVER, The book
of old ships, (formato epub) n. dj. str. 102. DELIS, “Apostolos, From Lateen to Square Rig”, n. dj. str.
43-57. GIBBONS Tony, The Encyclopedia of Ships, Amber Books Ltd, London 2007, str. 54. LUETIĆ,
1000 godina dubrovačkog brodarstva, n. dj. str. 62, 94. LUETIĆ, Brodovlje Dubrovačke Republike
XVII stoljeća, n. dj. str. 35-38, 73-75. MEISSONNIER Jean, Voiliers de l’Époque romantique, Edita
Lausanne, 1991, str. 44. PALAVRŠIĆ, Kapetani i jedrenjaci Herceg Novog, n. dj. PODHRAŠKI
ČIZMEK, BRANDL, “Names and characteristics of 18th century Croatian ships in the Adriatic Sea”,
n. dj. str. 91-145. PODHRAŠKI ČIZMEK, Navigli adriatici fra le due sponde nel Settecento, n. dj.
RMC I-III: Indice analitico, s.v. pinco. VIDOVIĆ, op. cit. s.v. pinka. O adaptiranju plovila, pogotovo u
Boki, vidi KOZLIČIĆ, “Bokeljska tartana – La tartana delle Bocche di Cattaro”, n. dj. str. 79–84.
72 Bokeljski šambek, maketa, Pomorski muzej Kotor, IB 439. Zahvaljujem Iliji Mlinareviću na
slici makete.
S dužinom od 30–42 m, širinom 7–9 m, visinom 2 m i kapacitetom 150–300

t te posadom do 60 članova (u ratu) bio je imponentan jedrenjak. Imao je 3 jar-
bola s karakterističnim mediteranskim latinskim jedrima te do 10 pari vesala, a
kao ratni brod ili pratnja u konzervi73, bio je dodatno opremljen s 14–24 topa.74
Makar je bio širokog trupa, bio je izvrsnih manevarskih karakteristika, brz
i okretan: gradio se u Boki Kotorskoj od XVII st. ali i u brodogradilištu u Kral-
jevici u XVIII. Bokeljski su brodograditelji brod strukturno prepravili: ojačali
trup visokim bokovima, zaoblili pramac te uredili dva spremišta (širine do 2,5
m i dužine do 3,5 m) kako bi dobili veću nosivost.75
U Munerottu nalazimo da su dva slična naziva označavala različite brodove:
sambèco (dužine oko 20 m, s tri jarbola s latinskim jedrima) i sambechino (s tri
jarbola s križnim jedrima te krmenim latinskim).76
Grip, patač, brigantin i latina
Gripa u obliku grippo nalazimo u prvom svesku regesta spomenutog samo 4

puta: riječ je o trgovačkom jedrenjaku srednje veličine, nosivosti 15–100 t koji
73 Riječ je o plovidbi u kojoj ratni brodovi štite konvoj brodova koji se ne može braniti.
74 O šambeku vidi bogatu bibliografiju: BELLABARBA, GUERRIERI, Vele italiane della costa
occidentale, n. dj. BLACKBURN, The Illustrated Encyclopedia of Ships, n. dj. str. 377. BOUDRIOT
Jean, BERTI Hubert, Chébec de 24 Canons, Le Requin, 1750, Editions A.N.C.R.E, Paris 1987.
BRAJKOVIĆ Gracija, “Mala spomen medalja pomorske bitke braće Ivanovića 1756. godine i herojski
ep Ivana Antuna Nenadića”, GPMK, 33-34/1985-1986, str. 115-127. BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ, n. dj.
s.v.; BUČIĆ, “O brodovima Hvarana”, n. dj. str. 27-38. Collezione celerifera delle Leggi, Decreti, n. dj.
str. 43. ČOLAK, RMC I, str. 39; Idem, RMC II, str. 203. DABINOVIĆ, MLINAREVIĆ, NIKČEVIĆ,
“260 godina od pomorske bitke braće Ivanović iz Dobrote u luci Pirej”, PMCG Kotor 2017. DELIS,
“From Lateen to Square Rig”, n. dj. str. 43-57. DE NICOLÒ, Velieri, n. dj. str. 33. HERKOV, Gradnja
ratnih brodova u Kraljevici, n. dj. str. 124. KOZLIČIĆ Mithad, “Šambek”, HTE, https://tehnika.lzmk.
hr/sambek/. Idem, Hrvatsko brodovlje, n. dj. str. 173-179. MILOŠEVIĆ Milivoj Š. “Bokeljski šambek”,
GPMK, 8/1959, str. 223-227. MUNEROTTO, Dizionario illustrato storico tecnico, n. dj. str. 132, s.v.
sambechino e sambèco. PALAVRŠIĆ, Kapetani i jedrenjaci Herceg Novog, n. dj. str. 43. PAZZI, Gli
ex-voto d’argento del Santuario della Madonna dello Scarpello, n. dj. str. 116, 178. PODHRAŠKI
ČIZMEK, Navigli adriatici fra le due sponde nel Settecento, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK, BRANDL,
“Names and characteristics of 18th century Croatian ships”, n. dj. SANTI MAZZINI, Ars maritima, n.
dj. Scjambek Sattarissan S’ Boxjom Desnizom Marka i Joʃa Kneʃah i Viteʃah Bracchje Ivannovichja, i
Gnihove Druxbe u Luuku ʃmaj od Atene, Spjevagne slòxeno pò D. Ivannu Ant. Nennadichju, u Mlezima
Godiscta MDCCLVII, Venecija, 1757. VIDOVIĆ, Pomorski rječnik, s.v. šambek. Vidi i HERKOV,
Gradnja ratnih brodova u Kraljevici, n. dj. str. 124.
75 KOZLIČIĆ, “Šambek”, n. dj. Usp. Idem, Hrvatsko brodovlje, str. 173–179.
76 MUNEROTTO, Dizionario illustrato storico tecnico, str. 132, s.v. sambechino i
sambèco.
je služio također i za ribolov, prijevoz putnika, pošte ali i gusarenje te u sani-

tarnim kordunima. Dužine 9–15 m, širine 1,5–5 m, s posadom od 3–20 ljudi,
ovisno je li bio grip ili gripet, imao je 5–6 pari vesala te pomoćni čamac. Na 1–2
jarbola razapinjao je karakteristična latinska jedra te je imao od 2–5 topova.77
Slika 18: Grip – Luigi Divari78
Pojavljuje se u XII st. no prve sigurne podatke imamo iz XIII upravo na

Pelješcu i u Splitu, potom Dubrovniku i Boki Kotorskoj – do XVIII se stoljeća
pretvorio u čvrst teretni jedrenjak koji se mogao braniti od kojekakvih napada
77 O gripu vidi navedenu bibliografiju: BALLOVICH, Pratichae Schrivaneschae, u FISKOVIĆ,

“Borbe Peraštana s gusarima u XVII i XVIII stoljeću”, n. dj. crtež br. 10b. BRATANIĆ, Pomorstvo
Dalmacije u 19. stoljeću, n. dj. str. 27-28. BUČIĆ, “O brodovima Hvarana”, n. dj. str. 27-38. ČOLAK,
RMC I, str. 71. DE NICOLÒ, “Naviglio mercantile in Adriatico nei primi secoli dell’Età moderna”,
n. dj. Eadem, Velieri, n. dj. str. 23-24. KOZLIČIĆ Mithad, “Grip” u HTE, https://tehnika.lzmk.hr/grip/
(19.03.2022.). Idem, Hrvatsko brodovlje, n. dj. str. 99-108. LUETIĆ Josip, “Grip ‒ najdjelotvorniji
operativni tip broda pučkih ustanika Matija Ivanića”, Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 10/1977, 1, str.
167‒178. Idem, 1000 godina, n. dj. str. 61. Idem, Brodovlje Dubrovačke Republike XVII stoljeća, n. dj. str.
35-38, 73-75. PODHRAŠKI ČIZMEK, BRANDL, “Names and characteristics of 18th century Croatian
ships”, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK, Navigli adriatici fra le due sponde nel Settecento, n. dj. TRENC
Ferdinand, ETTINGER STARČIĆ Zrinka, Isplovile su iz zaborava, Lošinjski muzej, Mali Lošinj 2019,
str. 45-56. VEKARIĆ, Pelješki jedrenjaci, n. dj, str. 48-49. VIDOVIĆ, n. dj. s.v. grip i gripet.
78 Luigi DIVARI, Grip, privatni arhiv, 2021.
na nemirnom Jadranu. Kao brod gradio se tijekom povijesti od Rijeke preko

Kraljevice, Senja, Trogira, Korčule, Dubrovnika do Boke.
Na istočnojadranskoj obali su, kroz povijest, bili poznati razni gripovi: pel-
ješki, srednjodalmatinski, lošinjski, te u XVIII st. onaj Hrvatskog primorja.
Patač ili pataka, kojeg nalazimo u RMC I vezano uz Perast samo 3 puta
pojavljuje se u dokumentima kao petaccio: riječ je o tipičnom mediteranskom
trgovačkom i ratnom brodu koji se rabio u poštanske, izvidničke, stražarske i
peljarske svrhe, dužine 10–15 m, širine 6–7 m i visine do 2,5 m.
Slika 19: Patač79
79 Pataka/patač, Petar MARDEŠIĆ i Stjepan VEKARIĆ, u BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ,

Pomorska enciklopedija, n. dj. sv. V, str. 721.
Nosivosti od 80–230 t te posadom od 10–15 mornara, sa 6–8 topova, razap-

injao je na 2–3 jarbola križna s letnim jedrima te krmenim oglavnim ili sošnim
jedrom.80 Iz dokumenata je vidljivo i da ih je u XVIII stoljeću vrlo malo i polako
nestaju, što nam potvrđuju svojim podacima i Blackburn te Culver koji ga po
obliku svrstavaju u brodove koji su sličili keču, šnauvu i brigantinu, no malo
manjih dimenzija.
Slika 20: Brigantin – Luigi Divari81
80 O Pataču to jest pataki vidi referentnu bibliografiju: BLACKBURN, The Illustrated

Encyclopedia of Ships, n. dj. str. 252. BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ, n. dj. s.v. CULVER, The book
of old ships, n. dj. str. 104-105. ČOLAK, RMC I, str. 65. KOZLIČIĆ Mithad, “Pataka”, u HTE,
https://tehnika.lzmk.hr/pataka/ (19.03.2022.) Vidi Idem, Hrvatsko brodovlje, n. dj. str. 153-155.
LUETIĆ, 1000 godina, n. dj. str. 61, 64, 90, 94. Idem, Brodovlje Dubrovačke Republike XVII
stoljeća, n. dj. str. 35-38, 73-75. MARDEŠIĆ Petar, VEKARIĆ Stjepan, “Pataka” u BRAJKOVIĆ,
MARDEŠIĆ (ur.), Pomorska enciklopedija, n. dj. sv. V, str. 721. PODHRAŠKI ČIZMEK, Navigli
characteristics of 18th century Croatian ships”, n. dj. VIDOVIĆ, n. dj. s.v. patač e pataka.
81 Luigi DIVARI, Jadranski brigantin, privatni arhiv, 2021.
U Kozličiću nalazimo dodatno kako je patač u svojim počecima (XIV st.)

imao samo latinska jedra, no na kraju se razvio u gore opisanog jedrenjaka koji
je u Dubrovniku u XVII–XVIII st. srednje nosivosti od 125–235 t.
Dva su brigantina koje nalazimo u RMC I, i to vezano uz Herceg Novi,
spomenute kao brigantino: riječ je o velikim jedrenjacima čije prve podatke
imamo u XV st., a odnosili su se na mediteranska plovila latinskih jedara, da
bi se potom transformirali u oblike koji su sličili na one brika i golete.
Dužine 15–20 m, širine 4–5,5 m i nosivosti 100–300 t (iako po Vekariću na
Pelješcu manji, to jest 100–150 t), imao je 2–3 jarbola s križnim jedrima te onim
krmenim sošnim, kao na slici u prilogu, s posadom od 12–16 članova te 8–16
vesala. Kao ratni brod koristio se u izviđačkim svrhama, u pratnji konvoja, ali
i među gusarima, tako da je bio opremljen s 10–20 topova.82
Latinu nalazimo samo dva puta, jednom vezano uz Dobrotu, a jednom uz
Kotor. Riječ je o nespecifičnom trgovačkom jedrenjaku o kojemu nalazimo
često spomena u raznovrsnim dokumentima XVIII st., ne samo u Hrvatskim
pomorskim regestima.83
82 O brigantinu kao jednog od najučestalijih brodova Jadrana postoje razne studije,

bibliografija i korisni linkovi: Arteon Editorial, https://www.e-arteon.gr/. ANDERSON &
ANDERSON, The Sailing-Ship: Six Thousand Years of History, n. dj. BLACKBURN, The
Illustrated Encyclopedia of Ships, n. dj. str. 57. BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ, n. dj. s.v. BRATANIĆ,
Pomorstvo Dalmacije u 19. stoljeću, n. dj. str. 54. BRGULJAN Željko, “Brigantin Tempo u
oluji”, Hrvatski glasnik, 157-158/2018, Kotor, str. 88-89. Idem, At the Border of Sea and Sky,
n. dj. str. 24. BUČIĆ, “O brodovima Hvarana”, n. dj. str. 27-38. Collezione celerifera delle
Leggi, Decreti, n. dj. str. 43. COSULICH Alberto, Venti generazioni di attività marinare: 1480-
1980, Venezia, 1980. CULVER, The book of old ships: from Egyptian galleys to clipper ships,
n. dj. DAMIANIDIS, “Methods to Develop a Common Typology of Traditional Vessels in the
Mediterranean”, n. dj, str. 224–225. DELIS, “From Lateen to Square Rig”, n. dj. str. 43-57.
Greek Ships Models, https://greekshipmodels.com/en/home/. LUETIĆ, 1000 godina, n. dj. str.
24, 94. MARDEŠIĆ Petar, “Brigantin” u BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ, Pomorska enciklopedija,
sv. I, str. 446. MILOŠEVIĆ Milivoj Š., “Bokeljski brigantini i brikovi”, GPMK, 14/1966, str.
51-91. PALAVRŠIĆ Petar, “Brodski dnevnik brigantina ‘L’Eroe’”, GPMK, 55-56/2007-2008,
str. 573-576. Idem, “Jedrenjaci Novske opštine” (1814-1852), GPMK, 55-56/2007-2008, str.
191-220. PAZZI, Gli ex-voto d’argento del Santuario della Madonna dello Scarpello, n. dj.
PODHRAŠKI ČIZMEK, BRANDL, “Names and characteristics of 18th century Croatian ships”,
n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK, Navigli adriatici fra le due sponde nel Settecento, n. dj. SANTI-
MAZZINI Giovanni, Ars maritima, n. dj. VIDOVIĆ, n. dj. s.v. brigantin. WILLIAMS Milo R.,
“Sailing Vessels of the Eighteenth Century”, Naval Institute Proceedings, Volume 62, United
States Naval Institute, 1936.
83 Usberghi spominje npr. 3 latine među ulaznim brodovima u Trtu 1749. g. – od sveukupno
99 – i još 12 u periodu 1755.–1756. – od sveukupno 892. Usp. USBERGHI, “Navi e merci nella
Trieste settecentesca – prima parte”, posebno tablicu “Bastimenti approdati per i mesi considerati
dell’anno 1749 divisi per tipologia”, str. 101; Idem, “Navi e merci nella Trieste settecentesca –
seconda parte”, Trasporti. Diritto, economia, politica, br. 108, EUT Edizioni Università di Trieste,
Trieste 2009., posebno tablice na str. 67 i 75.
Vjerojatno je riječ o brodu s 1–2 jarbola i latinskim jedrima. Najvjerojatnija

je hipoteza da je latina bio jedrenjak s karakterističnim latinskim jedrima, ali
za sada ništa drugo nije pronađeno.84
Slika 21: Latina85
Blackburn ga naziva Italian lateener i po obliku ga stavlja uz bok nordijskom

yawlu. Zanimljivo da se tartanon paruna Marka sina Antuna Damjanovića iz
Lepetana naziva „tartanon ossia latina“! – što upravo govori u prilog fluidnosti
i oblika i nazivlja za brodove. Zasigurno su i razne pisarnice drukčije zapisivale
brodove koje su registrirale u lukama po Jadranu: tako možemo naći često
alternancu u registraciji istih brodova, u vlasništvu istih paruna u istoj godini
– no drukčijeg naziva.
84 O latini vidi sljedeću bibliografiju i linkove: Arteon Publishing, https://www.e-arteon.

gr/. BLACKBURN, The Illustrated Encyclopedia of Ships, n. dj. str. 180. ČOLAK, RMC I, str.
70. DELIS, “From Lateen to Square Rig”, n. dj. str. 43-57. Naftotopos, slike s domene muzeja:
https://www.naftotopos.gr/. PODHRAŠKI ČIZMEK, BRANDL, “Names and characteristics of
18th century Croatian ships”, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK, Navigli adriatici fra le due sponde
nel Settecento, n. dj. USBERGHI, “Navi e merci nella Trieste settecentesca – prima parte”, n.
dj. tablica “Bastimenti approdati per i mesi considerati dell’anno 1749 divisi per tipologia” str.
101. Idem, “Navi e merci nella Trieste settecentesca - seconda parte”, n. dj. Tablice na str. 67 i
75. VIDOVIĆ, n. dj. s.v. latina. Εκκλησιαστικό Μουσείο Λίνδου (Crkveni muzej Lindosa na
Rodosu), Odjel o plovilima grčkih mora, vidi: http://www.lindosmuseum.gr.
85 Latina/Λατίνι, jedrenjak s latinskim jedrom, Naftotopos, slika s domene muzeja: https://
www.naftotopos.gr/
Salamandron, gazela i leut
Salamandron ili salamandrone je brod kojeg nalazimo dva puta u RMC I:

jednom vezano uz parona Ksaverija Šerovića iz Bijele, a jednom uz paruna
Pietra Belovesija iz Prčanja.86 Riječ je očito o trgovačkom jedrenjaku barem
srednje veličine koji je putovao duž cijelog Jadrana na relacijama Boka Kotor-
ska–Venecija, Prčanj–Senigallia–Ancona, Rovinj–Bakar–Istrija.87
Iz ranijih studija nalazimo ga spomenutog u Hrvatskim pomorskih regestima
I–IV sveukupno samo 11 puta, i doista do sada samo u njima, te ne postoje
drugi podaci u hrvatskoj ili međunarodnoj bibliografiji na koje je moguće se
u ovom slučaju osloniti.88 Iako imamo samo jednom zanimljiv izraz „pielego
ossia salamandrone veneto“,89 ne možemo zbog toga sa sigurnošću tvrditi da
je, kao pelig, imao oglavna i sošna jedra, no možemo za početak postaviti tu
hipotezu i smjestiti ga u srednje brodove koje su paruni kupovali i dograđivali
te znali prenamijeniti za svoje potrebe.
Gazzella je još jedan brod o kojemu znamo vrlo malo: uz nju se veže parun
Ivan Gorakući iz Herceg Novog koji se spominje kako ju je utovario u Draču.90
Iz gore navedene analize 25.500 brodova RMC I–IV imamo 69 spomena o
86 RMC I, 913 (ASV, Provveditori alla Sanità, busta 460, Lettere ai Provveditori) te RMC
I, 4808 (ASV, CSM, busta 842, Lib. II, lett. N).
87 O salamandronu, do sada neistraženom brodu, vidi: PODHRAŠKI ČIZMEK, BRANDL,
“Names and characteristics of 18th century Croatian ships”, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK Navigli
adriatici fra le due sponde nel Settecento, n. dj. Usp. RMC I-III: Indice analitico s.v. salamandron.
88 Vezano uz priređivanje četverojezične izložbe “Jadransko i jonsko brodovlje u novom
vijeku (1650-1850)” analizirano je oko 20.000 dokumenata RMC I-IV (od čega RMC IV s još
neobjavljenim izvorima u pripremi za tiskanje) gdje je na 25.500 analiziranih brodova nađeno
upravo 11 spomena o salamandronima.
89 Neobjavljeni izvor iz RMC IV: ASV, CM, b. 110, Prove di Fortuna, 1784–1788 (OF
Nikola Čolak 33/38, 98).
90 RMC I, 1888 (ASV, CSM, busta 664, Lettere dei Consoli, Durazzo, num. 7).
gazeli – riječ je dakle o rijetkom, no ipak dobro dokumentiranom jedrenjaku.91

Zahvaljujući kolegama iz Atene i Krete imamo saznanja o dokumentu u
kojemu se nalazi zapis o kapetanu Zafeirisu Anastasisu iz Misolungija (zap.
Grčka) koji je putovao 11. XI. 1805. brodom tipa ğazela iz Konstantinopolja
prema Jonskom moru: u opisu stoji da je imao 3 jarbola i 25 mornara.92 Kako
drugamo u regestima nalazimo i sintagmu „nave gazzella“ (RMC III, 1473,
2467) – možda to može biti indikacija da je riječ o većem brodu koja je pisare
podsjećala na navu.
Drugi nas smjer istraživanja navodi na jedrenjak naziva gatzao, o kojem je
pisao Kostas Damianidis: čvrst brod izuzetno široke palube slične nosivosti kao
trabakul, s dvije podvrste, malog gaza i dna, kako bi mogao ploviti u plitkima
vodama, ili zaobljenog, za dublja mora. Pramac je bio blago ispupčen, a krma
ravna i nagnuta unatrag.93 Grčki je naziv γατζάο, a odnosi se na skoro izumrlu
vrstu broda iz zapadne Grčke i Jonskih otoka, dužine do 20 m te nosivosti do
200 t, čiji se trup oblagao drvom čempresa.
91 O gazeli ili gatzau pogledati sljedeće studije i linkove: Arteon Editorial, https://www.e-
arteon.gr/. BLACKBURN, The Illustrated Encyclopedia of Ships, n. dj. str. 152. DAMIANIDIS,
“Methods to Develop a Common Typology of Traditional Vessels in the Mediterranean”,
n. dj, str. 224–225. Isti, Vernacular boats and boatbuilding in Greece, Vol. 1–2, Doktorska
disertacija, University of St Andrews, Škotska, 1991, vol. I: str. 50, i vol. II: str. 162–163,
ΔΑΜΙΑΝΊΔΗΣ Κώστας, Ελληνική Παραδοσιακή Ναυπηγική, ΕΛΤΑ, Αθήνα, 1998 [Grčka
tradicionalna brodogradnja]. Dīvān-i hümāyūn, Katalog İzn-i Sefîne, 173, str. 51 (A.DVNS.
IZND.D3), Başbakanlık Osmanlı Arşivi. Γατζάο, το σκαρί του Ιονίου/Gatzao, jonsko plovilo:
https://ionianwoodmarine.com/el/anthologio/gatzao-to-skari-tou-ioniou. Greek Ships Models,
https://greekshipmodels.com/en/home/. Ionian wood marine, https://ionianwoodmarine.com/.
Naftotopos, muzejska domena: https://www.naftotopos.gr/. PODHRAŠKI ČIZMEK, Navigli
adriatici fra le due sponde nel Settecento, n. dj.
92 Zahvaljujem Gerassimosu Pagratisu, s Nacionalnoga i kapodistrijskog sveučilišta u
Ateni, koji mi je pomogao naći dokument o ğazeli u: Dīvān-i hümāyūn, katalog İzn-i Sefîne, 173, str.
51 (A.DVNS.IZND.D3), iz Başbakanlık Osmanlı Arşivi, to jest Osmanskog arhiva Predsjedništva
vlade u Istanbulu (1805-1821). İzn-i Sefîne Defterleri je fond u kojem su registrirane uredbe
izdane za prolazak domaćih i stranih trgovačkih brodova kroz Istanbulski tjesnac i Çanakkale. O
rečenom fondu: Başbakanlik Osmanli Arşivi Rehberi / Guide of the Ottoman Archives of the Prime
Ministry Istanbul, (gl. voditelj projekta Jusuf SARINAY), İstanbul, 2010., br. 108, Department of
the Ottoman Archive Publications, str. 49, https://www.devletarsivleri.gov.tr/varliklar/dosyalar/
eskisiteden/yayinlar/osmanli-arsivi-yayinlar/BA%C5%9EBAKANLIK%20OSMANLI%20
AR%C5%9E%C4%B0V%20REHBER%C4%B0.pdf (30.04.2022.)
93 DAMIANIDIS, “Methods to Develop a Common Typology of Traditional Vessels
in the Mediterranean”, n.dj. str. 224–225. Idem, Vernacular boats and boatbuilding in Greece,
n.dj. sv. I: str. 50; sv. II: str. 162–163, gdje nalazimo također transkribirano kao gatsao. http://
hdl.handle.net/10023/7116 (30.04.2022.) Usp. Također Γατζάο, το σκαρί του Ιονίου, https://
ionianwoodmarine.com/el/anthologio/gatzao-to-skari-tou-ioniou (30.04.2022.)
Slika 22: Gatzao94

Leut je još jedna vrsta plovila kojeg nalazimo samo jednom vezano uz Prčanj:
bio je to manji brod za ribolov i spremanje većeg ulova dužine 7–12 m, širine
2,5–2,8 m i „skromnog“ kapaciteta od 4–8 t. Mogao je imati posadu od 7–14
članova, 2–4 para vesala i 1 jarbol s latinskim ili oglavnim jedrom te je bio zbog
svoje robusnosti prikladan i za otvoreno more.95
Leut se spominje još početkom XVII st. u spisima grada Trogira 1617. – a
izgleda da se prvotno gradio u Korčuli, a potom i Betini, Zadru te drugdje.96
94 Gatzao/γατζάο, Naftotopos, slika s domene muzeja: https://www.naftotopos.gr/

95 O leutu vidi: BOJMIĆ Nenad, “Tragom pomorske baštine” (1-3), Morski.hr – Jadranski
news portal, https://morski.hr/2019/06/05/maketarstvo-tragom-pomorske-bastine-1/. CHERINI,
Pagine dedicate alla Marina Militare e Mercantile ed alla marineria etnica e storica, n. dj.
DIVARI, Barche del golfo di Venezia, n. dj. KEBER, Tradicijske barke Jadrana, n. dj. str. 58.
KOZLIČIĆ, Hrvatsko brodovlje, n. dj. str. 211-213. MARKOVINA Roko, “Leut” u HTE, https://
tehnika.lzmk.hr/leut/. PODHRAŠKI ČIZMEK, BRANDL, “Names and characteristics of 18th
century Croatian ships”, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK, Navigli adriatici fra le due sponde nel
Settecento, n. dj. SALAMON, “Hrvatski tradicijski brodovi”, n. dj. str. 695. SKOMERŠIĆ Željko,
Leut Krk – Shipmodelling Workshop and Museum, https://www.leut-krk.hr/. VIDOVIĆ, Pomorski
rječnik, s.v. leut.
96 MARKOVINA, “Leut”, n. dj. Usp. SALAMON, “Hrvatski tradicijski brodovi”, n. dj.
str. 695. Vidi i KOZLIČIĆ, Hrvatsko brodovlje, n. dj. str. 211–213.
Slika 23: Zadarski leut, Luigi Divari97

Šalupa, manzera i battellino
Šalupa se pojavljuje jednom kao scialuppa vezano uz Prčanj, to jest kao

pomoćno plovilo trabakula paruna Luke Miševića.98
Sama riječ potječe iz francuskog chaloupe, njemačkog Schaluppe te nizozem-
skog sloepe označavajući dvije vrste plovila: ribarski brod iz njemačkih i fran-
cuskih pokrajina (otuda i prošireno značenje pomoćnog čamca) ili finsko–šv-
edski ratni brod na vesla i jedra iz XVIII st.99
97 Luigi DIVARI, Zadarski leut, u Barche del Golfo di Venezia, n. dj. str. 159.
98 RMC I, 1735 (ASV, CSM, busta 663, Lettere dei Consoli, Durazzo).
99 O šalupi te raznim inačicama njenog značaja vidi: BLACKBURN, The Illustrated
Encyclopedia of Ships, n. dj. str. 311. BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ (ur.), Pomorska enciklopedija, n.
dj. s.v. šalupa, sv. VII, str. 669. CHANT Chris, Encyklopedie plachetních lodí (2000 př. n. 1.-2006 n.
I.), Rebo Productions, Dobřejovice 2006, str. 147. DAMIANIDIS, “Methods to Develop a Common
Typology of Traditional Vessels in the Mediterranean”, n. dj. str. 225. “Šalupa”, HE, https://www.
enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59307 (30.04.2022.) MORISON Samuel Eliot, The Maritime
History of Massachusetts 1783-1860, Houghton, Mifflin and Company, Boston and New York, 1921,
str. 76. NORMAN Hans Gösta (ur.), Skärgårdsflottan: Uppbyggnad, militär användning och förankring
i det svenska samhället 1700-1824 [Flota arhipelaga: struktura, vojna uporaba i sidrenje u švedskom
društvu 1700–1824], Historiska media i samarbete med Svenskt militärhistoriskt bibliotek, Lund, 2012,
slika br. 8. Nota dei bastimenti grossi arrivati nel Cesareo Regio Porto franco di Trieste nel corso degli
infrascritti anni 1768, 1769, 1770, u DAMIANIDIS, “Methods to Develop a Common Typology of
Traditional Vessels in the Mediterranean”, n. dj. str. 225. PAZZI, Gli ex-voto d’argento del Santuario
della Madonna dello Scarpello n. dj. str. 57.
PODHRAŠKI ČIZMEK, BRANDL, “Names and characteristics of 18th century Croatian ships in the
Adriatic Sea”, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK, Navigli adriatici fra le due sponde nel Settecento n.
dj. SIMOVIĆ, Pomorski leksikon, n. dj. str. 798-799, s.v. šalupa. Simone STRATICO, Vocabolario
di marina, tre lingue. Tomo primo: Italiano, Francese, Inglese, Stamperia Reale, Milano, 1813.,
s.v. scialuppa. Ibidem: Tome second: s.v. chaloupe. Zdenko VUKOVIĆ, “Šalupa” u BRAJKOVIĆ,
MARDEŠIĆ, Pomorska enciklopedija, n. dj. sv. VII, str. 669.
Slika 24: Scialuppa, ex voto – XVII st.100
Manzera pak, po nazivu doslovce volarica (od talij. manzo to jest vol) bila je
jedrenjak prvenstveno za prijevoz krupne stoke, ali i za prijevoz vojske te sušena
kruha (pan biscotto), nosivosti od 120–180 t, 2–3 jarbola s raznim vrstama jedara.
Znamo da se manzere nisu kao takve gradile, već bi se za tu uporabu pre-
namijenili drugi brodovi kao trabakuli, marsilijane, tartane, filjuge, fregaduni
pak čak i kekije.101
Za manzeru iz jedinog dokumenta iz RMC I znamo da ju je Babić iz Kotora
prodao kapetanu Đuričiću nakon što ju je pretvorio u kekiju „ridotto in checcia“,
o čemu je i ranije bilo govora.102
Manzere su obično imale dvije palube s niskim stupovima na kojima vezati
stoku, što možemo vidjeti i iz Čolakovih istraživanja o pomorstvu Zadra čija je
100 Šalupa s osam vesala, srebrni ex-voto, kraj XVII st., Svetište Gospe od Škrpjela, Perast, u
PAZZI, Gli ex-voto d’argento del Santuario della Madonna dello Scarpello, n. dj. str. 57. Zahvaljujem
Željku Brguljanu na slici.
101 O manzeri kao vrsti broda vidi: ČOLAK, “Navigazione marittima fra i porti dalmato-
istriani e i porti pontifici” n. dj. Idem, “Pomorstvo zadarske komune od dolaska Hrvata na Jadran
do pada Mletačke Republike” u NOVAK, MAŠTROVIĆ (ur.) Pomorski zbornik I-II, Institut
za historijske i ekonomske nauke Zadar, JAZU, Zagreb 1962, str. 1555-1597. ČOLAK, RMC
I, str. 69. Idem, RMC II, bilješka 31, str. 27. DE NICOLÒ, Velieri, n. dj. str. 28. MARZARI,
Marineria tradizionale in Adriatico, n. dj. Idem, “Marciliana”, u DE NICOLÒ, Velieri, n. dj.
str. 25. MARZARI, “Tipologie navali adriatiche dal XVIII secolo ad oggi”, n. dj. PODHRAŠKI
ČIZMEK, Navigli adriatici fra le due sponde nel Settecento, n. dj. PODHRAŠKI ČIZMEK,
BRANDL, “Names and characteristics of 18th century Croatian ships”, n. dj. VIDOVIĆ, n. dj. s.
v. manzera.
102 RMC I, 2267 (ASV, CSM. busta 666, Lettere dei Consoli, Durazzo, s.d.s.).
skala: „uživala ius privativum pod Venecijom na polju izvoza krupne i sitne stoke iz
zaleđa Turske Bosne u Veneciju. Ostale su poznate zadarske manzere i kastrere.“103
Slika 25: Manzera, 1801.104
Battellino kojeg nalazimo u RMC I, bio je pomoćni čamac paruna Nikole

od Ilije Pavlovića iz Lepetana o kojem saznajemo iz pisma konzula magistra-
turi Cinque Savi alla Mercanzia u kojem piše o ubojstvu koje se na tom čamcu
dogodilo.105
Dakle za razliku od imenice battello, koja se u regestima koristi isključivo
kao opća imenica, u deminutivu uvijek označava kaić ili pomoćni čamac većeg
broda, te ga kao takvog i prikazujemo iz detalja slike iz XVIII stoljeća iz ruke
Vincenza Chilonea, a u zbirci Pomorskog muzeja Kotor.
103 ČOLAK, RMC II, bilješka 31, str. 27. Idem, RMC I, str. 69. Za trgovinu stokom vidi:
Idem, “Navigazione marittima fra i porti dalmato-istriani e i porti pontifici” te Idem, “Pomorstvo
zadarske komune od dolaska Hrvata na Jadran do pada Mletačke Republike”, n. dj. str. 1555–
1597.
104 Manzera, Querini Stampalia, Venezia 1801, u DE NICOLÒ, Velieri, n. dj. str. 28.
105 RMC I, 1536 (ASV, CSM, busta 662, Lettere dei Consoli, Durazzo, filza 60, num. 14).
Slika 26: Battellino – detalj slike, PMK106
106 Vincenzo CHILONE, Pomoćni čamac, detalj slike Combattimento seguito li 17 Aprile
1751 nelle Acque di Patrasso del Capitan Marco Ivanovich da Dobrota, Pomorski muzej Kotor,
IB 495.
Zaključak
Iz analize oko 5.000 objavljenih dokumenata prvog sveska Hrvatskih po-

morskih regesta 18. stoljeća / Regesti marittimi croati del Settecento (RMC I)
statističkom analizom izdvojeno je 2.605 toponima vezanih uz Boku Kotorsku.
Iz njih su naknadno razlučena 1.874 broda koji, po raznolikosti vrsta, modela,
veličina i izvorne provenijencije tipa broda, dokazuju koliko je Boka Kotorska
bila u središtu svih događaja XVIII stoljeća.
Kako je na temelju ranije analize pronađeno 6.479 brodova u RMC I to
znači da brodovi i jedrenjaci iz Boke predstavljaju 28,92% to jest skoro 1/3 svih
spomenutih plovila u prometu.
Bokelji su kao paruni bili izuzetno radišni te su iskoristili sva znanja do
kojih su došli u svojim trgovačkim i drugim vezama. Pokazali su sposobnost
malog čovjeka koji se uvijek iznova dovija i pronalazi nova rješenja za napredak
i boljitak svoje egzistencije i šire zajednice kojoj pripada.
Nastavak istraživanja na tako velikom broju dokumenata kao što su Hrvatski
pomorski regesti 18. stoljeća (do sada ih je tiskano oko 16.000 – RMC I–III, a
u pripremi je RMC IV, s daljnjih 4.000 vrela) moći će nam svima dati nove
perspektive i slike na svakodnevni život Boke Kotorske, njihovih stanovnika i
kulturu koju su iza sebe, kroz stoljeća, ostavili kao dio zajedničkih postignuća
Jadranskog i drugih mora.
DR. SC. ZRINKA PODHRAŠKI ČIZMEK
SHIPBUILDING IN BOKA BAY FROM CROATIAN MARITIME

REGISTERS OF THE 18th CENTURY
Summary
This paper presents an analysis of shipping in the Boka bay region based
on approximately 5,000 published documents of the first volume of Croatian
Maritime Registers of the 18th century / Regesti marittimi croati del Settecento
(RMC I). The material was subjected to statistical analysis, and after extracting
2,605 toponyms related to the Boka bay it was divided into 25 different names.
It shows 1,874 ships found, which represents 28.92% of all mentions of ships in
RMC I (6,479 in total), which comes to 1/3 of the total traffic of that segment
of the Adriatic analysis.
We found 28 terms that marked the ships from the Boka Bay, which were
then analyzed in synoptic tables both by the places where their barons and
captains came from, and by their main characteristics. Where possible, a visual
representation of the vessels was offered. Ships that were mentioned the most
came from Dobrota and Dobrotani (665 times, that amounts to 25.53%).
Following Dobrota, with very similar numbers are Herceg Novi (393, that
amounts to 15.09%) and Perast (388, that amounts to 14.89%). Then we have
Prčanj with 236 mentions - 9.06%, Kotor and Cattarini 220, that is 8.45%. Stoliv
and stolivani are mentioned 101 times - 3.88%, and Paštrovići and pastrovichiani
46 times in total, that amounts to 1.77%.
Lepetane is mentioned 13 times (0.50%), Muo 11, Risan 9, Topla 7, Lastva
5, Žanjica also 5, Molunat 4, Rose (Bocche False) 4. Krtole only 3 times, as well
as Škaljari (3), while Bijela, Jošice, Morinje and Trašte 2 times each.And finally,
one each for Đurići, Polatica and Tivat.
Leading the way is Dobrota, with the mention of 267 tartans, 202 pieleghet-
tos, 98 trabaccolos (of which trabaccoletto is mentioned 3 times), 13 tartanellas
(one of which tartanella pinchetta), 9 polacres, 7 general vessels (without fur-
ther specifications), 5 frigatoons, 5 ketches, 5 pinkies, 3 brazzeras and 1 latina
veneta. That amounts to a total of 615 ships for which it is also written that they
transported mail and letters and dispacci dei magistrati.
Ships from Perast that also carry letters for Venice were mentioned, 382 in
total: 95 tartanellas, 86 general vessels, 66 frigatoons (of which 1 fregatoncino),

31 pieleghettos, 25 polacres (including one tartana ossia polacca), 18 trabaccolos
(one a due coperte), 17 navas and 10 navas, that is, 27 navas, 10 tartanellas, 8
marcilianas, 4 tartanones, 3 gaetas, 3 pataches, 2 felluccas, 2 grips, 1 ketch and
1 barchetta.
There are mentions of 164 pieleghettos from Prčanj, 31 trabaccolos (of which
one trabaccoletto), 20 general vessels, 4 tartanoons, 2 barches, 2 xebecs, 1 friga-
toon, 1 polacre, 1 felucca, 1 bracera, 1 salamandrone, 1 leuto and 1 sloop, which
amounts to a total of 230 ships that transported important official documents
to Venice.
In general, we have 194 mentions from the whole of Boka Kotorska: 72
trabaccolo (of which 4 small trabaccolo), 42 pieleghetto, 30 brazzeras (one
trabaccolo ossia brazzera!), 15 tartanellas, 8 frigatoons, 7 vessels, 6 feluccas, 5
tartanellas, 2 polacres, 2 navas, 2 gaetas, 2 grippos and 1 xebec.
We discovered a total of 58 mentions of pieleghetto, 57 trabaccolos , 27 ves-
sels, 26 tartanellas, 4 frigatoons, 4 tartanellas, 4 navas, 3 brazzeras, 2 polacres,
2 brigantines, 1 felucca (essentially a felucetta), 1 gaeta, 1 barca, 1 marciliana
and 1 gazelle from Herceg Novi. This amounts to a total of 192 ships.
Also mentioned were 99 ships from Stoliv: 45 pieleghettos (of which 2
pieleghettos), 19 not further defined vessels, 9 trabaccolos (including one tra-
baccoletto), 8 tartanes, 7 brazzeras(one of which is a pieleghetto ossia brazzera),
5 tartanellas, 3 polacres (of which two are polacettes), 2 feluccas and 1 pinka.
Then, from Kotor there were 36 pieleghettos, 28 trabaccolos, 14 vessels, 5
frigatoons, 4 tartanes, 1 bracera, 1 xebec (sciabecchino), 1 tartanoons, 1 ketch
(which used to be a manzera) and 1 latina. This amounts to a total number of
92 ships.
Paštrović with a total of 20 ships mentioned - 8 tartans, 6 vessels, 2 gae-
tas (one of which is a barca o gaeta!), 2 barches, 1 tartanellas and 1 felucca.
Lepetane is mentioned 12 times as the place from which the fol-
lowing types come: 3 vessels, 2 tartanellas, 2 feluccas, 2 tartanoons
(one tartanone ossia latina), 1 barca, 1 pieleghetto and 1 battellino
while Muo was mentioned with 8 pieleghettos and 3 general vessels.
We found 5 mentions of frigatoons, 2 pieleghettos and 1 tartanella from Risan
and 6 mentions of ships from Topla, with 2 tartanellas, 1 felucca, 1 tartanone,
1 manzera and 1 trabaccolo. Lastva is mentioned 4 times as the birthplace of
barons, 2 general vessels, 1 trabaccolo and 1 xebec.
Krtole is mentioned in connection with 3 pieleghetto whose paruns come

from there. Skaljari also only 3 times: 1 pelig and 2 filjuga. From Bijela, a baron
is mentioned as the owner of 1 salamandrone. Đurići, Polatica and Tivat are
each mentioned once: from where paruns come from with 1 pieleghettos each.
The variety of ships in Boka bay in the 18th century once again confirms the
chivalry and diligence of people of Boka bay in technical maritime innovations
as part of the general European civility.
KEY WORDS: ships, shipbuilding, Boka Kotorska, 18th century, Croatian

maritime regests, Adriatic

Untitled

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Untitled

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SADRŽAJ:

ANDRO RADULOVIĆ, direktor Pomorskog muzeja Crne Gore.................15

ZRINKA PODHRAŠKI ČIZMEK

MILEVA PEJAKOVIĆ VUJOŠEVIĆ

BRODOVLJE BOKE KOTORSKE IZ HRVATSKIH POMORSKIH

U ovom radu je predstavljena analiza bokokotorskog brodovlja na temelju

KLJUČNE RIJEČI: brodovi, brodogradnja, Boka Kotorska, XVIII st., Hrvatski

Hrvatski pomorski regesti osamnaestog stoljeća kao dio Hrvatskog diplo-

stavljaju izvrstan izvor dokumenata za proučavanje raznolikih tematika vezanih

Vrela RMC I koja su obrađena, za svrhe ovog rada, djelomično putem

ASV, CSM, N.S., busta 17, 23;

Bokeljski toponimi u RMC I

U pregledu toponima vezanih uz našu materiju pronađena su sljedeća mjesta

2 Vidi RMC I, str. V-VI.

Tablica 1: Toponimi Boke Kotorske u RMC I

r. broj spomena broj spomena

Tablica 2: Usporedba spomena toponima i referentnih brodova3

Brodovi Boke Kotorske prema mjestima provenijencije

Spomeni brodova Boke kotorske RMC I 1.874 28,92%

Iz Tablice 3 je vidljivo kako 1.874 broda dolazi iz 18 točno označenih mjes-

4 Usp. PODHRAŠKI ČIZMEK Zrinka, BRANDL Naida Mihal, “Names and

Usredotočujući se dakle na Bokelje, vidimo kako se trećina (615 spomena

1 Pelig 202 31 164 42 58 45 36

Tablica 4a: Vrste brodova po mjestima

Perast se pojavljuje kao mjesto od kuda se spominju 382 (20,38%) plovila,

Tablica 4b: Vrste brodova po mjestima

Ono što je zasigurno zanimljivo je analiza rečenih dokumenata kako bi se

BC)6, 2 nave, 2 gajete, 2 gripa i 1 šambek.

Tablica 5a: Karakteristike brodova Boke Kotorske iz RMC I

Sveukupno 1.874 100%

Tablica 5b: Karakteristike brodova Boke Kotorske iz RMC I

Opisi i karakteristike bokeljskih plovila

10 Vidi Zlatko HERKOV, Gradnja ratnih brodova u Kraljevici 1764-1767, Historijski

Slika 1: Vrste jedara u XVIII stoljeću na Jadranu11

Dakako da su se povijesno prvo razvila križna jedra, a na Mediteranu su se

11 Prepravljena i proširena shema na temelju slike iz “Jedra” Hrvatska enciklopedija,

dužina širina nosivost sveuk.

Tablica 6: Vrste brodova po učestalosti spomena

Pelig, tartana, trabakul i fregadun

Slika 2: Pelig – slika Luigija Divarija14

U mnogočemu nalazimo kako je pelig sličan trabakulu, pogotovo kada bi

bila opremljena sa 6–14 topova, najčešće su njima poslovali paruni iz Dobrote

Slika 3: Tartana pod zapovjedništvom Nikole Banića – Julije Balović22

22 Julije BALOVIĆ, Pratichae Schrivaneschae, u Cvito FISKOVIĆ, “Borbe Peraštana s

24 O trabakulima imamo izuzetan velik broj studija i radova: AICHELBURG Wladimir,

Slika 4: Trabakul, Vjekoslav Parač25

Bio je jedrenjak masivnog oblika, zaobljenih pramca i krme, s palubom koja

25 Vjekoslav PARAČ, Mali trabakul, detalj slike, u BRAJKOVIĆ, MARDEŠIĆ, Pomorska

za više generacija, davali su ga graditi po mjeri, te često prepravljali ne samo

Slika 5: Fregadun Matije Čorka 1708. s galijicom – Julije Balović28

Dubrovački fregadun bio je manji od venecijanskog fregadona: no iako

27 VIDOVIĆ, Pomorski rječnik, s.v. trabakul; Usp. “Trabakula”, SIMOVIĆ, Pomorski

Tartanela, bracera, pulaka i nava to jest vašel

Tartanela je jedrenjak kojeg nalazimo u dokumentima na talijanskom jeziku

29 O fregadunu vidi bogatu bibliografiju: BALLOVICH, Pratichae Schrivaneschae, slika

Slika 6: Tartanela iz Pomorskog muzeja Kotor (PMK)30

Dužina joj je varirala od 10 do 13 metara, a mogla je biti široka do 5 m.

30 Tartanela, maketa, Pomorski muzej Kotor (PMK) – IB 441. Zahvaljujem Iliji

Braceru nalazimo u regestima vezano uz Boku Kotorsku spomenutu 45 puta

Slika 7: Dalmatinska bracera – Luigi Divari32

Posadu su činili 4–10 mornara, imala je do 2 para vesala i pomoćni čamac.

Slika 8: Pulaka Eleonora, kap. Ivana Dabinovića 1805. – PMK36

Bila je poznat i omiljeli trgovački jedrenjak na cijelom Mediteranu, no koristio

Slika 9: Nava ili vascello kap. Trifuna Lazarovića iz Perasta43