Biblija (Lujo Bakotić)

BIBLIJA - Lujo Bakotić
STARI ZAVJET
KNJIGA POSTANKA
KNJIGA IZLAZAK
KNJIGA LEVITSKI ZAKON
KNJIGA BROJEVI
KNJIGA PONOVLJENI ZAKON
KNJIGA JOŠUINA
KNJIGA SUDACA
KNJIGA RUTINA
PRVA KNJIGA SAMUELOVA
PRVA KNJIGA KRALJEVA
PRVA KNJIGA LJETOPISA
DRUGA KNJIGA LJETOPISA
PROROK EZRA
PROROK NEHEMIJA
KNJIGA ESTERINA
KNJIGA JOBOVA
KNJIGA PSALMI
KNJIGA MUDRE IZREKE
KNJIGA PROPOVJEDNIK
PJESMA NAD PJESMAMA
PROROK IZAIJA
PROROK JEREMIJA
TUŽALJKE JEREMIJINE
PROROK EZEKIEL
PROROK DANIEL
PROROK HOSEA
PROROK JOEL
PROROK AMOS
PROROK OBADIJA
PROROK JONA
PROROK MIHEJ
PROROK NAHUM
PROROK HABAKUK
PROROK SEFANIJA
PROROK HAGAJ
PROROK ZAHARIJA
PROROK MALAHIJA
NOVI ZAVJET
EVANĐELJE PO MATEJU
EVANĐELJE PO MARKU
EVANĐELJE PO LUKI
EVANĐELJE PO IVANU
DJELA APOSTOLSKA
POSLANICA RIMLJANIMA
PRVA POSLANICA KORINĆANIMA
DRUGA POSLANICA KORINĆANIMA
POSLANICA GALAĆANIMA
POSLANICA EFEŽANIMA
POSLANICA FILIPLJANIMA
POSLANICA KOLOŠANIMA
PRVA POSLANICA SOLUNJANIMA
DRUGA POSLANICA SOLUNJANIMA
PRVA POSLANICA TIMOTEJU
DRUGA POSLANICA TIMOTEJU
POSLANICA FILEMONU
POSLANICA HEBREJIMA
POSLANICA JAKOVLJEVA
PRVA POSLANICA PETROVA
DRUGA POSLANICA PETROVA
PRVA POSLANICA IVANOVA
DRUGA POSLANICA IVANOVA
POSLANICA JUDINA
OTKRIVENJE ISUSA KRISTA PO IVANU
KNJIGA POSTANKA
LB) Postanak glava 1

1 U početku stvori Bog nebo i zemlju.
2 Zemlja bijaše pusta i prazna; nad bezdanom bijaše tama, i duh Božji lebdio je nad
vodama.
3 Bog reče: “Neka bude svjetlost!” I bi svjetlost.
4 Bog vidje da je svjetlost dobra; i Bog rastavi svjetlost od tame.
5 Svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. Tako bi večer, a zatim jutro. Dan prvi.
6 Bog reče: “Neka bude prostor između voda da rastavlja vode od voda!”
7 I Bog stvori prostor, i rastavi vode pod prostorom od voda nad prostorom. I bi tako.
8 Prostor nazva Bog nebo. I bi večer, i bi jutro. Dan drugi.
9 Bog reče: “Neka se skupe vode što su pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaže
suho!” I bi tako.
10 Suho nazva Bog zemljom, a zborišta vodena nazva morima. I Bog vidje da je to dobro.
11 Zatim Bog reče: “Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje što nosi sjeme i drveće rodno
koje daje plod po vrstama svojim u kojem će biti sjeme njegovo na zemlji!” I bi tako.
12 I zemlja pusti iz sebe travu, bilje što nosi sjeme po vrstama svojim i drveće koje daje
plod u kojem je sjeme njegovo po vrstama njegovim. I Bog vidje da je to dobro.
13 I bi večer, i bi jutro. Dan treći.
14 Bog reče: “Neka budu svjetlila u prostoru nebeskom da dijele dan i noć, da budu znaci
koji će obilježiti vrijeme, dane i godine;
15 i neka svijetle na prostoru nebeskom da obasjavaju zemlju!” I bi tako.
16 I Bog stvori dva velika svjetlila: svjetlilo veće da upravlja danom, i svjetlilo manje da
upravlja noću, a stvori i zvijezde.
17 Bog ih postavi u prostor nebeski da obasjavaju zemlju
18 i da upravljaju danom i noću te da dijele svjetlost od tame. I Bog vidje da je to dobro.
19 I bi večer, i bi jutro. Dan četvrti.
20 Bog reče: “Nek provrve vode živim stvorenjima i neka ptice lete iznad zemlje k
prostoru nebeskome!”
21 I stvori Bog ribe velike i svakojake životinje što mile i vrve po vodama i ptice krilate
svake vrste. I Bog vidje da je to dobro.
22 I Bog ih blagoslovi govoreći: “Plodite se, množite se i napunite vode morske; i ptice nek
se množe na zemlji!”
23 I bi večer, i bi jutro. Dan peti.
24 Bog reče: “Neka zemlja pusti iz sebe životinje po vrstama njihovim, stoku, gmizavce i
zvijeri svake vrste!” I bi tako.
25 I Bog stvori životinje zemaljske po vrstama njihovim i stoku po vrstama njezinim i
gmizavce na zemlji po vrstama njihovim. I vidje Bog da je to dobro.
26 Zatim Bog reče: “Da načinimo čovjeka po obličju i po prilici našoj, pa neka ima vlast
nad ribama morskim i nad pticama nebeskim, nad životinjama i nad cijelom zemljom te
nad svim gmizavcima koji gmižu po zemlji.
27 I stvori Bog čovjeka po obličju svome; po obličju Božjemu stvori ga; stvori čovjeka i
ženu.
28 I blagoslovi ih Bog i reče im: “Plodite se, množite se, napunite zemlju i vladajte njome i
imajte vlast nad ribama morskim, nad pticama nebeskim i nad svim životinjama koje se
miču po zemlji!”
29 Još reče Bog: “Evo, dajem vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji i rodno drveće. To
neka vam je za hranu.
30 A svim životinjama na zemlji i svim pticama nebeskim i svemu što se miče po zemlji i u
čemu ima daha života dajem zelenu travu za hranu.” I bi tako.
31 Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, sve bijaše dobro. I bi večer, i bi jutro. Dan
šesti.

1 Tako se dovršiše nebesa i zemlja i sva vojska njihova.
2 Do sedmoga dana dovrši Bog djelo svoje koje učini; i počinu u sedmi dan od svih djela
svojih koja učini.
3 Bog blagoslovi sedmi dan i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih djela svojih koja učini.
4 To je postanje neba i zemlje kad bijahu stvoreni.
5 Kad Gospod, Bog, stvori zemlju i nebo, nikakvih biljaka još ne bijaše na zemlji i nikakve
trave poljske još ne nicaše; jer Gospod, Bog, još ne pusti kišu na zemlju niti je bilo čovjeka
da obrađuje zemlju.
6 Ali se podizaše para sa zemlje koja natapaše svu zemlju.
7 Gospod, Bog, stvori čovjeka od praha zemaljskoga i puhnu mu u nos dah života; i čovjek
posta živo biće.
8 Gospod, Bog, nasadi zatim vrt u Edenu prema istoku i ondje smjesti čovjeka koga stvori.
9 Gospod, Bog, učini te iz zemlje niče svakojako drveće, lijepo za oko i dobro za jelo, a
usred vrta stablo života i stablo poznanja dobra i zla.
10 Iz Edena izviraše voda i natapaše vrt, a odande se dijelila u četiri rijeke.
11 Jednoj je ime Pišon i protječe kroz cijelu zemlju havilsku, u kojoj ima zlata.
12 Zlato je u toj zemlji čisto. Tu ima i bdelija i dragoga kamena oniksa.
13 Drugoj je rijeci ime Gihon. Ona protječe kroz cijele zemlje kuške.
14 Trećoj je rijeci ime Tigris. Ona teče istočno od Asirije. Četvrta je rijeka Eufrat.
15 Gospod, Bog, uze čovjeka i smjesti ga u vrtu edenskom da ga obrađuje i čuva.
16 Gospod, Bog, dade čovjeku ovu zapovijed: “Jedi slobodno sa svakoga stabla u vrtu;
17 ali sa stabla spoznanja dobra i zla ne jedi, jer onoga dana kad okusiš s njega, umrijet
ćeš!”
18 Gospod, Bog, reče: “Nije dobro da je čovjek sam. Načinit ću mu pomoćnika njemu
slična.”
19 Gospod, Bog, stvori od zemlje sve životinje poljske i sve ptice nebeske i dovede ih k
čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa da svako živo stvorenje nosi ime koje mu čovjek
dade.
20 I čovjek dade ime svakoj životinji i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se
za čovjeka ne nađe pomoćnik koji bi mu bio sličan.
21 Gospod, Bog, pusti tada tvrd san na čovjeka, koji zaspa; uze mu jedno rebro i priljubi
meso na tom mjestu.
22 Gospod, Bog, stvori ženu od rebra koje uze čovjeku i dovede je k čovjeku.
23 A čovjek reče: “Evo one koja je kost od mojih kosti i meso od mojega mesa. Neka joj
bude ime žena jer je uzeta od čovjeka.”
24 Zato će čovjek ostaviti oca i mater i prionut će uz ženu svoju i bit će njih dvoje jedno
tijelo.
25 Čovjek i žena bijehu goli i ne osjećahu stida.

1 Zmija bijaše najlukavija od svih životinja poljskih koje stvori Gospod, Bog. I ona reče
ženi: “Je li vam kazao Bog: ‘Ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?’”
2 Žena odgovori zmiji: “Mi jedemo plod sa svih stabala u vrtu;
3 samo za plod sa stabla usred vrta kazao je Bog: ‘Ne jedite ga i ne dirajte u nj da ne
umrete.’”
4 Tada zmija reče ženi: “Nećete vi umrijeti;
5 nego Bog zna da će vam se onoga dana kada okusite s njega otvoriti oči pa ćete postati
kao bogovi, poznajući dobro i zlo.”
6 Žena vidje da je plod na drvetu dobar za jelo i lijep za oko te dragocjen za otvaranje
razuma, pa ona ubra ploda s njega i okusi te dade i mužu svome te i on okusi.
7 Njima se tad otvoriše oči i oni shvate da su goli te spletoše smokvina lišća i načiniše sebi
pojase.
8 Tad začuše glas Gospoda, Boga, koji predvečer iđaše po vrtu, a čovjek i žena sakriše se
od lica Gospoda, Boga, među drveće u vrtu.
9 Ali Gospod, Bog, zazva čovjeka i reče mu: “Gdje si ti?”
10 Čovjek odgovori: “Čuo sam glas tvoj u vrtu i uplaših se jer sam gol, pa se sakrih.”
11 A Gospod, Bog, reče: “Tko ti kaza da si gol? Da nisi jeo s onoga drveta s kojeg sam ti
zabranio da jedeš?”
12 Čovjek odgovori: “Žena koju si postavio pokraj mene dade mi s drveta te sam jeo.”
13 Gospod, Bog, reče ženi: “Zašto si to učinila?” - A žena odgovori: “Zmija me zavela te ja
pojedoh.”
14 Reče Gospod, Bog, zmiji: “Kad si to učinila, bit ćeš prokleta pred svakom životinjom i
pred svim zvijerima; po trbuhu ćeš se vući i prah ćeš jesti čitavoga života.
15 Zametnut ću neprijateljstvo između tebe i žene i između potomstva tvoga i potomstva
njezina, te će ti ono glavu gaziti, a ti ćeš mu petu vrebati.”
16 A ženi reče: “Tebi ću otežati muke trudnoća tvojih; u bolovima ćeš djecu rađati, žudnje
će te tvoje vući k mužu, ali će on nad tobom imati vlast.”
17 A čovjeku reče: “Zato što si poslušao glas žene svoje i okusio sa stabla za koje sam ti
zapovjedio: ‘Ne jedi s njega!’, zemlja će zbog tebe biti prokleta. S mukom ćeš se od nje
hraniti cijeloga života;
18 trnje i korov će ti rađati, a ti ćeš jesti poljsko raslinje.
19 U znoju lica svoga jest ćeš kruh svoj dokle se ne vratiš u zemlju iz koje si uzet; jer si ti
prah i u prah ćeš se vratiti.”
20 Adam nadjene svojoj ženi ime Eva zato što je ona mati svima živima.
21 Gospod, Bog, načini Adamu i ženi njegovoj odjeću od kože i odjenu ih.
22 Zatim Bog reče: “Evo, čovjek posta kao jedan od nas upoznavši dobro i zlo; ali sad da ne
pruži ruke i ne ubere sa stabla života i ne okusi, pa da živi dovijeka.”
23 I Gospod, Bog, istjera ga iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je uzet.
24 Tako on istjera Adama i na istočni ulaz u edenski vrt postavi kerubine koji vitlaju
plamenim mačevima da brane put k stablu života.

1 Adam pozna Evu, ženu svoju, a ona zače i rodi Kajina pa reče: “Napravih čovjeka s
pomoću Gospodnjom!”
2 Rodi još i brata mu Abela. Abel posta pastir, a Kajin ratar.
3 Poslije nekog vremena Kajin prinese Gospodu žrtvu od roda zemaljskoga.
4 I Abel prinese od prvine stada svoga i od pretiline njihove. Gospod milostivo pogleda na
Abela i njegovu žrtvu,
5 a na Kajina i na njegovu žrtvu ne pogleda milostivo. Kajin se silno rasrdi i lice mu se
namršti.
6 Gospod reče Kajinu: “Što se srdiš i zašto ti je lice namršteno?
7 Ako dobro činiš, ispravit ćeš lice svoje, ali ako zlo činiš, to grijeh s tvoga praga vreba i
žudnja je njegova na tebe uperena; no ti ga trebaš svladati.”
8 Kajin progovori Abelu, bratu svome; ali kad bijahu u polju, Kajin skoči na Abela, brata
svoga, i ubi ga.
9 Gospod reče Kajinu: “Gdje ti je brat Abel?” On odgovori: “Ne znam. Zar sam ja čuvar
brata svoga?”
10 A Bog reče: “Što učini! Glas krvi brata tvoga vapi sa zemlje do mene.
11 Sad ćeš biti proklet od zemlje koja je otvorila usta svoja da iz tvoje ruke primi krv brata
tvoga.
12 Kad zemlju obradiš, neće ti više davati svoja bogatstva. Bit ćeš bjegunac i skitnica na
zemlji.”
13 Kajin reče Gospodu: “Kazna je moja preteška da bih je mogao izdržati.
14 Gle, tjeraš me danas iz ove zemlje; bit ću sakriven daleko od lica tvoga, bit ću skitač i
lutalica po zemlji i tko god me nađe može me ubiti.”
15 Reče njemu Gospod: “Ako tko ubije Kajina, sedam će puta to okajati.” I Gospod načini
znak na Kajinu da ga ne ubije tko ga nađe.
16 Kajin se udalji od lica Gospodnjega i naseli se u zemlji Nod istočno od Edena.
17 Kajin pozna ženu svoju te ona zače i rodi Henoka. Zatim sazida grad i prozva ga Henok
po imenu sina svoga.
18 Henok rodi Irada; Irad rodi Mehujaela; Mehujael rodi Metušaela, a Metušael Lameka.
19 Lamek uze dvije žene: jedna se zvala Ada, a druga Sila.
20 Ada rodi Jabala. Od njega potječu oni koji žive pod šatorima i pasu stoku.
21 Bratu njegovom bijaše ime Jubal. Od njega potječu oni koji udaraju u harfe i sviraju u
svirale.
2ila rodi Tubal-Kajina, kovača svih bakrenih i željeznih sprava. Sestra Tubal-Kajinova
bijaše Naama.
23 Lamek reče ženama svojim: “Ado i Silo, glas moj čujte! Poslušajte riječi moje, žene
Lamekove! Jest, ubih čovjeka jer me ranio i mladića jer me udario.
24 Ako se Kajin osveti sedam puta, Lamek će sedamdeset i sedam puta.”
25 Adam pozna opet ženu svoju, i ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet, “jer mi” -, reče, -
“Bog dade drugog sina za Abela koga ubi Kajin”.
26 I Šetu se rodi sin, kome on nadjenu ime Enoš. Tada se poče prizivati ime Gospodnje.

1 Ovo je knjiga o Adamovu potomstvu. Kad Bog stvori čovjeka, stvori ga po obličju
Božjemu.
2 On stvori čovjeka i ženu i blagoslovi ih, a kad bijahu stvoreni, nazva ih imenom čovjek.
3 Kad je Adam imao sto trideset godina, rodi mu se sin njemu nalik i nadjenu mu ime Šet.
4 Adam je po Šetovu rođenju živio osam stotina godina i izrodio još sinova i kćeri.
5 Adam poživje devet stotina i trideset godina. Poslije toga umre.
6 Šet u sto petoj godini svoga života rodi Enoša.
7 Poslije Enoševa rođenja poživi Šet osam stotina i sedam godina, te i on rodi sinove i
kćeri.
8 Šet poživje devet stotina i dvanaest godina. Zatim umre.
9 Enoš u devedesetoj godini svoga života rodi Kenana.
10 Nakon Kenanova rođenja poživje Enoš osam stotina i petnaest godina te rodi sinove i
kćeri.
11 Enoš poživje devet stotina i pet godina. Zatim umre.
12 Kenan u sedamdesetoj godini svoga života rodi Mahalalela.
13 Poslije Mahalalelova rođenja poživje Kenan osam stotina i četrdeset godina te rodi
sinove i kćeri.
14 Kenan poživje devet stotina i deset godina. Zatim umre.
15 Mahalalel u šezdeset petoj godini svoga života rodi Jereda.
16 Poslije Jeredova rođenja poživje Mahalalel osam stotina i trideset godina i rodi sinove i
kćeri.
17 Mahalalel doživje osam stotina devedeset i pet godina. Zatim umre.
18 Jered u sto šezdeset i drugoj godini svoga života rodi Henoka.
19 Poslije Henokova rođenja poživje Jered osam stotina godina i rodi sinove i kćeri.
20 Jered poživje devet stotina šezdeset i dvije godine. Zatim umre.
21 Henok u šezdeset petoj godini svoga života rodi Metušalaha.
22 Poslije Metušalahova rođenja poživi Henok, uvijek po volji Božjoj, trista godina i rodi
sinove i kćeri.
23 Henok poživje trista šezdeset i pet godina.
24 Hodaše uvijek po volji Božjoj, pa ga nestade jer ga Bog uze.
25 Metušalah u sto osamdeset sedmoj godini svoga života rodi Lameka.
26 Poslije Lamekova rođenja poživje Metušalah sedam stotina osamdeset i dvije godine i
rodi sinove i kćeri.
27 Metušalah poživje devet stotina šezdeset i devet godina. Zatim umre.
28 Lamek u sto osamdeset i drugoj godini svoga života rodi sina
29 i dade mu ime Noa, govoreći: “Ovaj će nas odmoriti od poslova naših i od teškog truda
ruku naših što nam zadaje zemlja koju prokle Gospod.”
30 Poslije Noina rođenja poživje Lamek pet stotina devedeset i pet godina i rodi sinove i
kćeri.
31 Lamek poživje sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Zatim umre.
32 Kad je Noa imao pet stotina godina, rodiše mu se Šem, Ham i Jafet.

1 Kad se ljudi počeše množiti na zemlji i kćeri im se narodiše,
2 videći sinovi Božji kćeri čovječje kako su lijepe, uzimahu za žene sve koje su htjeli.
3 Tada Gospod reče: “Neće se duh moj dovijeka s ljudima prepirati, jer su oni samo put, i
zato neka im vijek bude sto dvadeset godina.”
4 U to vrijeme bijaše divova na zemlji, pošto su sinovi Božji općili s kćerima čovječjim, pa
im one rađahu sinove. To bijahu oni junaci koji su u staro vrijeme bili na glasu.
5 Gospod vidje da je veliko nevaljalstvo ljudi na zemlji i da su sve njihove misli upravljene
samo k zlu.
6 I Gospod se pokaja što je stvorio čovjeka na zemlji i bi mu žao u srcu.
7 Reče Gospod: “Istrijebit ću s lica zemlje ljude koje sam stvorio, i čovjeka i životinje i
gmizavce i ptice nebeske, jer se kajem što sam ih stvorio.”
8 Ali Noa nađe milost u očima Gospodnjim.
9 Ovo je potomstvo Noino. Noa bijaše čovjek pravedan i bezazlen cijelog svog vijeka;
svagda hodaše po volji Božjoj.
10 Noa rodi tri sina: Šema, Hama i Jafeta.
11 Zemlja bijaše pokvarena u očima Božjim, bijaše puna nasilja.
12 Bog pogleda na zemlju, a ona se bijaše pokvarila; sve se na njoj bilo izopačilo.
13 Tada Bog reče Noi: “Svakoj puti neka dođe kraj jer napuniše zemlju nasiljem. Evo, zatrt
ću ih zajedno sa zemljom.
14 A ti načini sebi korablju od smolastoga drveta. Načini korablju na pregratke i premaži
je smolom iznutra i izvana.
15 Ovako je načini: u dužinu neka ima trista lakata, u širinu pedeset lakata, a u visinu
trideset lakata.
16 Napravi na korablji prozor jedan lakat od krova. Vrata neka budu sa strane; načini
korablju na tri kata: donji, srednji i gornji.
17 Ja ću pustiti potop na zemlju da istrijebim svako biće u kojem ima daha života pod
nebom: što je god na zemlji, sve će izginuti.
18 Ali s tobom uglavljujem Savez: ući ćeš u korablju ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene
sinova tvojih.
19 I od svega što živi, od svake puti, uzet ćeš u korablju po dvoje da ih sačuvaš na životu;
neka bude po jedno muško i po jedno žensko.
20 Od ptica po vrstama njihovim, od stoke po vrstama njezinim i od svega što mili po
zemlji, od svega po dvoje neka uđe s tobom da ih sačuvaš na životu.
21 A ti uzmi sa sobom svega što se jede i čuvaj kod sebe za hranu sebi i njima.”
22 Noa učini tako. On izvrši sve što mu zapovjedi Bog.

1 Gospod reče Noi: “Uđi u korablju ti i sav dom tvoj, jer te nađoh pravedna pred sobom
usred ovog naraštaja.
2 Uzmi sa sobom po sedam parova od svih čistih životinja, mužjaka i ženku, a od nečistih
po dvoje, mužjaka i ženku.
3 Tako isto i od ptica nebeskih po sedam parova, mužjaka i ženku, da im se sačuva vrsta
na zemlji.
4 Jer ću do sedam dana pustiti kišu na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći i istrijebit ću
s lica zemlje svako biće koje sam stvorio.”
5 Noa učini sve što mu Gospod zapovjedi.
6 Kad je potop došao na zemlju, Noa je imao šest stotina godina.
7 Uđoše u korablju Noa i sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih da se spase
od potopa.
8 Od životinja čistih i nečistih, od ptica i od svega što gmiže po zemlji
9 uđoše k Noi u korablju parovi, sve muško i žensko kao što Bog bijaše zapovjedio Noi.
10 Sedmoga dana stuštiše se vode od potopa na zemlju.
11 Kad je Noi bilo šest stotina godina, drugog mjeseca te godine, a u sedamnaesti dan toga
mjeseca, u taj dan razvališe se svi izvori velikog bezdana i otvoriše se ustave nebeske;
12 i udari kiša na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći.
13 U taj dan uđoše u korablju Noa i Šem, Ham i Jafet, njegovi sinovi, Noina žena i tri žene
sinova njegovih;
14 oni i sve životinje po vrstama, i sva stoka, i sve što se miče po zemlji, i sve male ptice, i
sve što ima krila.
15 Uđoše k Noi u korablju po dvoje od svakog stvorenja u kojem ima daha života.
16 Uđoše muško i žensko od svake vrste kao što je Bog zapovjedio Noi. I Gospod zatvori
korablju za njim.
17 Potop na zemlji trajao je četrdeset dana, nadođoše vode i uzeše korablju i podigoše je
od zemlje.
18 Navališe vode i digoše se po zemlji, a korablja stade ploviti po vodi.
19 I vode nabujaše sve više po zemlji te pokriše i najviša brda pod cijelim nebom.
20 Petnaest lakata prijeđoše vode brda pošto ih pokriše.
21 Tada izgibe svako biće što se micaše na zemlji: ptice, stoka, životinje, sve što gmiže na
zemlji i svi ljudi.
2ve što je imalo daha života u nozdrvama, sve što bijaše na kopnu, sve pomre.
23 I istrijebi se svako živo biće na zemlji - i ljudi, i stoka, i sve što gmiže, i ptice nebeske.
Samo osta Noa i što bijaše s njim u korablji.
24 I ostaše debele vode sto pedeset dana povrh zemlje.

1 Bog se spomenu Noe i svih životinja i sve stoke što bijaše s njim u korablji; posla vjetar
na zemlju i vode se ustališe.
2 Zatvoriše se izvori bezdana i ustave nebeske, prestade kiša s neba.
3 I vode stadoše opadati na zemlji, i stalno opadahu sto pedeset dana. A sedamnaestoga
dana sedmoga mjeseca
4 korablja se ustavi na planini Araratu.
5 Vode opadahu sve više od desetoga mjeseca, a prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše
se vrhovi brda.
6 Nakon četrdeset dana otvori Noa prozor na korablji
7 i ispusti gavrana, koji jednako odletijaše i doletijaše dok ne presahnu voda na zemlji.
8 Zatim pusti golubicu da bi vidio je li opala voda na zemlji.
9 A golubica, ne našavši mjesto gdje bi stala nogom, vrati se k njemu u korablju jer još
bijaše voda po svoj zemlji. Noa pruživši ruku, uhvati je i uze k sebi u korablju.
10 Pričeka još sedam dana, pa opet pusti golubicu iz korablje.
11 Predvečer se golubica vrati k njemu, i gle, u kljunu je imala maslinov list koji bijaše
otkinula. Tako Noa dozna da je opala voda na zemlji.
12 On pričeka još sedam dana, pa opet pusti golubicu, ali ona mu se više ne vrati.
13 Šeststoprve godine Noina života, prvog dana prvog mjeseca presahnu voda na površini
zemlje, i Noa otkri krov na korablji te vidje da je zemlja suha.
14 A dvadeset sedmog dana drugog mjeseca sva zemlja bijaše suha.
15 Tada reče Bog Noi:
16 “Iziđi iz korablje ti i žena tvoja, i sinovi tvoji, i žene sinova tvojih;
17 sve životinje što su s tobom od svake vrste, ptice i stoku i sve što gmiže po zemlji izvedi
sa sobom, neka se raziđu po zemlji i neka se plode i množe na zemlji.”
18 I iziđoše Noa i sinovi njegovi, i žena njegova, i žene sinova njegovih.
19 I sve životinje, svi gmizavci, sve ptice i sve što se miče po zemlji iziđe iz korablje.
20 Noa podigne žrtvenik Gospodu. Uze od svake čiste stoke i od svih čistih ptica, i prinese
na oltar žrtve paljenice.
21 Gospod osjeti miris ugodni i reče u srcu svome: “Neću više kleti zemlje, jer su misli srca
čovječjega zle od mladosti njegove; niti ću više udariti sve što živi kao što učinih.
22 Dok zemlja traje, neće nestajati ni sjetve ni žetve, ni studeni ni vrućine, ni ljeta ni zime,
ni dana ni noći.”

1 Bog blagoslovi Nou i sinove njegove i reče im: “Plodite se, množite se i napunite zemlju.
ve životinje zemaljske, i sve ptice nebeske, i sve što gmiže po zemlji i sve ribe morske
bojat će se vas i strahovati od vas; one su predane u vaše ruke.
3 Sve što se miče i živi služit će vam za hranu; sve ja to vama dajem, kao i zelenu travu.
4 Ali ne jedite mesa u kojem je još duša, to jest krv njegova.
5 Jer ću ja i za vašu krv i za svaki život tražiti račun; tražit ću ga od svakoga živog
stvorenja, pa i od čovjeka za brata njegova, tražit ću računa za ljudski život.
6 Tko prolije krv čovječju, njegovu će krv proliti čovjek, jer je Bog stvorio čovjeka po
svome obličju.
7 Plodite se, dakle, i množite se na zemlji i namnožite se na njoj.”
8 Reče još Bog Noi i sinovima njegovim:
9 “Evo, sklapam Savez svoj s vama i s potomstvom vašim nakon vas
10 i sa svim živim stvorenjima koja su s vama - od ptica, stoke, i zvjeradi zemaljske, to jest
sa svime što je izišlo iz korablje, sa svim živim stvorenjima na zemlji.
11 Držat ću se Saveza s vama i odsad neće ni jedno živo biće izginuti od potopa, niti će više
biti potopa da zatre zemlju.”
12 I reče Bog: “Evo znaka Saveza koji utvrđujem između sebe i vas i svakoga živog
stvorenja koje je s vama, kao i za sva buduća pokoljenja.
13 Stavljam dugu svoju u oblake da bude znak Saveza između mene i zemlje.
14 I kad ja navučem oblake na zemlju, vidjet će se duga u oblacima
15 i spomenut ću se Saveza svoga između sebe i vas i svakoga živog bića svake vrste, i neće
više biti voda od potopa da zatru svako biće.
16 Duga će biti u oblacima, pa ću se ja, gledajući je, spomenuti vječnoga Saveza između
Boga i svakog živog bića svake vrste na zemlji.”
17 I reče Bog Noi: “To je znak Saveza koji utvrđujem između sebe i svakog živog bića na
zemlji.”
18 Noini sinovi koji iziđoše iz korablje bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je otac Kanaanov.
19 To su tri Noina sina, i njihovo potomstvo naseli svu zemlju.
20 Noa poče obrađivati zemlju i posadi vinograd.
21 Napivši se vina, opi se i otkri usred svog šatora.
22 Ham, otac Kanaanov, vidje golotinju oca svoga i kaza to obojici braće svoje vani.
23 Tada Šem i Jafet uzeše ogrtač i staviše ga na ramena svoja, pa idući natraške pokriše
njime golotinju oca svoga, a kako je lice njihovo bilo okrenuto unatrag, to oni ne vidješe
golotinju oca svoga.
24 Kad se Noa probudio od vina, dozna što mu mlađi sin učini
25 pa reče: Proklet neka je Kanaan i slugama braće svoje, sluga neka bude!”
26 I još reče: “Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Šemov, a Kanaan neka mu bude sluga!
27 Neka Bog raširi Jafeta da živi u šatorima Šemovim, a Kanaan nek mu je sluga!”
28 Poslije potopa poživje Noa trista pedeset godina.
29 U svemu poživje Noa devet stotina pedeset godina. Zatim umre.

1 Ovo je potomstvo sinova Noinih, Šema, Hama i Jafeta, kojima se rodiše sinovi poslije
potopa.
inovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešek i Tiras.
3 Sinovi Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma.
4 Sinovi Javanovi: Eliša, Taršiš, Kitim i Dodanim.
5 Od njih potekoše ljudi koji su se razgranali po otocima, po raznim mjestima, po jezicima,
po plemenima i po narodima.
6 Sinovi su Hamovi: Kuš, Misrajim, Put i Kanaan. -
7 Sinovi Kuševi: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. - Sinovi Ramini: Šeba i Dedan.
8 Kuš rodi Nimroda, koji posta silan na zemlji;
9 on bijaše dobar lovac pred Gospodom; zato se i kaže: “Dobar lovac pred Gospodom kao
Nimrod.”
10 On kraljeva najprije nad Babilonom, Erekom, Akadom i Kalneom u zemlji Šinearu.
11 Iz te zemlje iziđe Ašur; on sazida Ninivu, Rehobot-Ir i Kalah,
12 i, između Ninive i Kalaha, Resen, veliki grad.
13 Misrajim rodi Ludijce, Anamijce, Lehabijce, Naftuhijce,
14 Patrušane, Kasluhijce (od kojih potekoše Filistejci) i Kaftorice.
15 Kanaan rodi Sidona, prvenca svoga, i Heta,
16 te Jebusejce, Amorejce, Girgašejce,
17 Hivijce, Arkijce, Sinijce,
18 Arvađane, Semarjane i Hamatćane. Poslije se plemena Kanaanska rasijaše.
19 Granice kanaanske protezahu se od Sidona, prema Geraru sve do Gaze, a prema
Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše.
20 To su sinovi Hamovi po svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i po
narodima.
21 I Šemu, ocu svih sinova Eberovih i starijemu bratu Jafetovu, rodiše se sinovi.
2inovi Šemovi bijahu: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram.
23 Sinovi Aramovi: Us, Hul, Geter i Maš.
24 Arpakšad rodi Šelaha, a Šelah rodi Ebera.
25 Eberu se rodiše dva sina: jednom bješe ime Peleg, jer se u njegovo vrijeme razdijeli
zemlja, a bratu njegovu bješe ime Joktan.
26 Joktan rodi Almodada, Šelefa, Hasarmaveta, Jeraha,
27 Hadorama, Uzala, Diklu,
28 Obala, Abimaela, Šebu,
29 Ofira, Havilu i Jobaba. Svi oni bijahu sinovi Joktanovi.
30 Prebivahu u zemlji koja se proteže od Meše sve do Sefara, brdovita predjela na istoku.
31 To su sinovi Šemovi po svojim plemenima, i jezicima, po svojim zemljama i po
narodima.
32 To su rodovi sinova Noinih po plemenima i po narodima. Od njih potekoše narodi koji
se proširiše po zemlji poslije potopa.
1 Na cijeloj zemlji bijaše samo jedan jezik i riječi su bile jednake.
2 Kako bijahu krenuli prema istoku, dađoše ravnicu u zemlji šinearskoj i naseliše se ondje.
3 I rekoše jedni drugima: “Hajde da pravimo opeke i da ih ispečemo na vatri. “I opeke im
poslužiše umjesto kamena, a paklina umjesto žbuke.
4 Poslije rekoše: “Hajde da gradimo grad i kulu čiji će vrh dopirati do neba, da pribavimo
sebi ime i da se ne raspršimo po zemlji!”
5 Gospod siđe da vidi grad i kulu koju su zidali sinovi čovječji.
6 I Gospod reče: “Gle, ovi su svi jedan narod i svi istim jezikom govore, a to je tek početak!
Sad im neće ništa smetati da učine sve što god naume.
7 Hajde da siđemo i da im pobrkamo jezik, da ne razumije jedan drugoga što govori!”
8 Tako ih Gospod rasu odande po cijeloj zemlji i oni prestadoše zidati grad.
9 Zato se on prozva Babel, jer ondje pobrka Gospod jezik cijele zemlje i odande ih rasprši
Gospod po svoj zemlji.
10 Ovo je potomstvo Šemovo. Kad rodi Arpakšada, druge godine poslije potopa, bijaše
Šemu sto godina.
11 Poslije Arpakšadova rođenja poživje Šem pet stotina godina i rodi sinove i kćeri.
12 Arpakšad u trideset petoj godini svoga života rodi Šelaha.
13 Poslije Šelahova rođenja poživje Arpakšad četiri stotine i tri godine te rodi sinove i
kćeri.
14 Šelah u tridesetoj godini svoga života rodi Ebera.
15 Poslije Eberova rođenja poživje Šelah četiri stotine i tri godine te rodi sinove i kćeri.
16 Eber u trideset četvrtoj godini svoga života rodi Pelega.
17 Poslije Pelegova rođenja poživje Eber četiri stotine trideset godina te rodi sinove i
kćeri.
18 Peleg u tridesetoj godini svoga života rodi Reua
19 Poslije Reuova rođenja poživje Peleg dvjesta i devet godina te rodi sinove i kćeri.
20 Reu u trideset drugoj godini svoga života rodi Seruga.
21 Poslije Serugova rođenja poživje Reu dvjesta i sedam godina te rodi sinove i kćeri.
2erug u tridesetoj godini svoga života rodi Nahora.
23 Poslije Nahorova rođenja poživje Serug dvjesta godina te rodi sinove i kćeri.
24 Nahor u dvadeset devetoj godini svoga života rodi Teraha.
25 Poslije Terahova rođenja poživje Nahor sto i devetnaest godina te rodi sinove i kćeri.
26 Terah u sedamdesetoj godini svoga života rodi Abrama, Nahora i Harana.
27 Ovo je potomstvo Terahovo: Terah rodi Abrama, Nahora i Harana, a Haran rodi Lota.
28 Haran umre prije Teraha, oca svoga, na postojbini svojoj u Uru Kaldejskome.
29 Abram i Nahor se oženiše. Ženi Abramovoj bješe ime Saraja, a ženi Nahorovoj Milka,
koja bješe kći Harana, oca Milke i Jiske.
30 Saraja bijaše nerotkinja; ona nije imala poroda.
31 Terah uze sina svoga Abrama i Lota, sina Haranova, unuka svoga, te Saraju, snahu
svoju, ženu Abrama sina svoga, i oni pođoše zajedno iz Ura Kaldejskoga u zemlju
kanaansku. Dođoše do Harana i ondje se nastaniše.
32 Terah poživje dvjesta i pet godina i umre u Haranu.

1 Gospod reče Abramu: “Idi iz zemlje svoje i iz roda svoga i iz doma oca svoga u zemlju
koju ću ti ja pokazati.
2 Od tebe ću velik narod učiniti i blagoslovit ću te i proslaviti ime tvoje, a ti ćeš biti izvor
blagoslova.
3 Blagoslivljat ću one koji tebe blagoslivljaju, i proklet ću one koji tebe proklinju, a u tebi
će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.”
4 Tada Abram pođe, kao što mu kaza Gospod, a s njim i Lot. Kad pođe iz Harana, Abramu
bijaše sedamdeset i pet godina.
5 Abram uze Saraju, ženu svoju, i Lota, sina brata svoga, s cijelim blagom koje bijahu stekli
i s robljem koje bijahu dobili u Haranu. Pođoše i dođoše u zemlju kanaansku.
6 Abram prođe tu zemlju do mjesta Šehema, do hrasta More. U toj zemlji bijahu tada
Kanaanci.
7 Gospod se javi Abramu i reče: “Tvome porodu dat ću ovu zemlju.” Abram podigne ondje
žrtvenik Gospodu koji mu se bio objavio.
8 Poslije otide odande na brdo istočno od Betela i ondje razape svoj šator, tako da mu
Betel bijaše sa zapada, a Aj s istoka. I ondje podigne Gospodu žrtvenik i prizva ime
Gospodnje.
9 Odande otiđe Abram dalje na jug.
10 Ali u onoj zemlji nasta glad, i Abram siđe u Egipat da se ondje skloni, jer zemljom
vladaše velika glad.
11 Kad se približi Egiptu, reče Saraji, ženi svojoj: “Slušaj, znam da si lijepa žena;
12 evo što će se dogoditi: kad te Egipćani vide, reći će: ‘Ovo mu je žena’, pa će mene ubiti,
a tebe ostaviti na životu.
13 Zato kaži da si mi sestra, da za ljubav prema tebi prime i mene i da mi zbog tebe
poštede život.”
14 Kad Abram dođe u Egipat, vidješe Egipćani ženu da je vrlo lijepa.
15 Vidješe je i faraonovi velikaši i hvališe je pred faraonom te je uvedoše u faraonov dvor.
16 Radi nje, on dobro postupaše prema Abramu i Abram dobi ovaca i goveda, magaraca,
sluga i sluškinja, magarica i kamila.
17 Ali Gospod pusti velika zla na faraona i na dom njegov zbog Saraje, žene Abramove.
18 Tada faraon dozva Abrama i reče mu: “Šta si mi to učinio? Zašto mi nisi rekao da ti je to
žena?
19 Zašto si rekao: ‘Sestra mi je’, pa je ja uzeh za ženu? Evo ti žene, uzmi je i idi!”
20 I faraon naredi ljudima da isprate Abrama i njegovu ženu s cijelom njihovom
imovinom.

1 Tako Abram ode iz Egipta na jug, a s njim i žena njegova sa svim što je imao i Lot.
2 Abram bijaše bogat stokom, srebrom i zlatom.
3 On krenu od juga do Betela, do mjesta gdje mu prije bijaše šator, između Beteta i Aja,
4 do mjesta gdje je prije podigao žrtvenik i ondje prizva ime Gospodnje.
5 Lot koji je išao s Abramom imao je takođe ovaca, goveda i šatora.
6 Ali zemlja nije bila dosta velika da bi oni mogli ostati zajedno, jer njihovo blago bijaše
tako veliko da ne mogahu živjeti zajedno.
7 I nastade svađa među pastirima Abramovih stada i pastira Lotovih stada. U to vrijeme u
onoj zemlji živjeli su Kanaanci i Perižani.
8 Abram reče Lotu: “Nemojmo da se svađamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri, jer smo
braća.
9 Nije li sva zemlja pred tobom otvorena? Odijeli se, dakle, od mene. Ako ćeš ti nalijevo, ja
ću nadesno, ako li ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo.”
10 Lot podiže oči i sagleda svu Jordansku dolinu koju je natapala rijeka. Prije no što je
Gospod zatro Sodomu i Gomoru, ta je zemlja sve do Soara bila kao vrt Gospodnji, kao
zemlja egipatska.
11 Lot izabra za sebe Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijeliše jedan od drugoga.
12 Abram osta u zemlji kanaanskoj, a Lot je živio po gradovima u dolini, premještajući
svoje šatore do Sodome.
13 Stanovnici Sodome bijahu nevaljali i mnogo su griješili Gospodu.
14 Gospod reče Abramu, pošto se Lot odijelio od njega: “Podigni sad oči svoje, pa pogledaj
s mjesta na kojem si na sjever i na jug, na istok i na zapad;
15 jer cijelu zemlju koju vidiš dat ću tebi i potomstvu tvome dovijeka.
16 Učinit ću da potomstva tvoga bude kao praha na zemlji; ako tko uzmogne izbrojiti prah
na zemlji, moći će izbrojiti i potomstvo tvoje.
17 Ustani i prođi tom zemljom uzduž i poprijeko jer ću je tebi dati.”
18 Abram digne šatore svoje i dođe te se naseli kod mamrijskih hrastova, koji su u
Hebronu, i podigne ondje žrtvenik Gospodu.

1 U vrijeme Amrafela, kralja šinearskoga, Arioka, kralja elasarskoga, Kedor - Laomera,
kralja elamskoga, i Tidala, kralja gojimskoga,
2 dogodi se da oni zavojštiše protiv Bere, kralja sodomskoga, protiv Birše, kralja Gomore,
protiv Šinaba, kralja admanskoga, protiv Šemebera, kralja sebojimskoga, i protiv kralja od
Bele, tj. Soara.
3 Potonji se skupiše svi u dolini sidimskoj, koja je Slano more.
4 Dvanaest godina bijahu oni podložni Kedor-Laomeru, a trinaeste godine odmetnuše se.
5 Ali četrnaeste godine krenuše Kedor-Laomer i kraljevi koji bijahu s njim i pobiše
Refaimce u Ašterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce u ravnici Kirjatajimu,
6 i Horejce u njihovoj planini Seiru, kod El Parana pokraj pustinje.
7 Odatle, vrativši se, dođoše u En Mišpat, koji je Kadeš, i izjuriše Amalečane iz cijele
njihove zemlje, a tako i Amorejce koji bijahu nastanjeni u Haseson Tamaru.
8 Tada istupiše kralj sodomski, kralj gomorski, kralj admanski, kralj sebojimski i kralj od
Bele, koja je Soar, i pođoše na njih u dolini sidimskoj
9 na Kedor-Laomera, kralja elamskoga, na Tudeala, kralja gojimskoga, na Amrafela, kralja
šinearskoga, i na Arioka, kralja elasarskoga. Četiri kralja na pet.
10 U dolini sidimskoj bijaše mnogo jama iz kojih se vadila paklina. Kralj sodomski i kralj
gomorski dadoše se u bijeg i padoše u njih, a što osta pobježe u planinu.
11 Pobjednici odnesoše sve blago sodomsko i gomorsko i svu hranu njihovu i otiđoše.
12 Otjeraše s blagom njegovim i Lota, Abramova bratića koji je živio u Sodomi, i otiđoše.
13 Neki bjegunac dođe i javi to Abramu, Hebrejcu, koji bijaše nastanjen kod hrastova
Mamrije, Amorejca, brata Eškolova i brata Anerova, koji bijahu sklopili savez s Abramom.
14 Kad Abram ču da mu je bratić zarobljen, naoruža trista osamnaest najvjernijih slugu
svojih, u njegovoj kući rođenih, i pođe u potjeru za kraljevima do Dana.
15 Ondje rasporedi svoje ljude da noću napadne; udari sa slugama svojim na njih i razbi ih
i otjera do Hobe, lijevo od Damaska.
16 Povrati sve blago i Lota, bratića svoga, s blagom njegovim, te žene i narod.
17 Kad se Abram vratio kao pobjednik Kedor-Laomera i kraljeva koji bijahu s njim, kralj
sodomski mu iziđe u susret u dolini Šave, koja je Kraljeva dolina.
18 Melkisedek, kralj šalemski, iznese hljeb i vino. On bijaše svećenik Boga Svevišnjega.
19 Blagoslovi Abrama govoreći: “Blagoslovljen da je Abram od Boga Svevišnjega,
Stvoritelja neba i zemlje!
20 Blagoslovljen da je Bog Svevišnji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje!” I Abram
mu dade desetinu od svega.
21 Kralj sodomski reče Abramu: “Daj meni ljude, a blago uzmi sebi.”
22 Ali Abram odgovori kralju sodomskome: “Dižem ruku prema Gospodu Svevišnjemu,
Stvoritelju neba i zemlje, i kunem se
23 da ni konca ni remena od obuće neću uzeti od svega što je tvoje, da ne kažeš: ‘Na meni
se Abram obogatio.’
24 Ne, meni ništa, osim onoga što su pojeli momci, i dijela što pripada ljudima koji su išli
sa mnom: Aneru, Eškolu i Mamri. Oni neka uzmu svoj dio.”

1 Poslije ovih događaja dođe Abramu riječ Gospodnja u jednom viđenju govoreći: “Ne boj
se, Abrame, ja sam tebi štit, i nagrada će tvoja biti vrlo velika.”
2 Abram odgovori: “Gospode, Vječiti, što ćeš mi dati? Bez djece sam, a nasljednik je kuće
moje Eliezer Damaščanin.”
3 Još reče Abram: “Nisi mi dao poroda, pa će onaj koji je rođen u mojoj kući biti moj
nasljednik.”
4 Tada mu riječ Gospodnja ovako progovori: “Neće on biti tvoj nasljednik, nego će tvoj
potomak biti tvoj nasljednik.”
5 I pošto ga izvede van, reče mu: “Pogledaj nebo i prebroj zvijezde, ako ih možeš
prebrojiti. Takav će biti tvoj porod.”
6 I Abram povjerova Bogu, koji mu to primi u pravednost.
7 Reče mu još Gospod: “Ja sam Gospod koji te izvedoh iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu
zemlju da je zadržiš.”
8 Abram odgovori: “Gospode, Vječiti, po čemu ću poznati da ću je ja zadržati?”
9 A Gospod mu reče: “Uzmi junicu od tri godine, kozu od tri godine, grlicu i mlado
golupče.”
10 Abram uze sve to i rasiječe na pole i stavi sve pole jednu prema drugoj; ali ne rasiječe
ptica.
11 Ptice grabljivice slijetahu na strvine, a Abram ih tjeraše.
12 Kad je sunce bilo na zalazu, uhvati Abrama tvrd san, i strah i tama velika obuzeše ga.
13 Gospod reče Abramu: “Znaj da će potomci tvoji biti stranci u tuđoj zemlji i bit će robovi
mučeni četiri stotine godina.
14 Ali ću ja suditi i narodu kome će oni služiti, a poslije će oni izići s velikim bogatstvom.
15 A ti ćeš otići k ocima svojim u miru i bit ćeš sahranjen nakon sretne starosti.
16 Oni će se u četvrtom koljenu vratiti ovamo; jer zloća Amorejaca nije još došla do
vrhunca.”
17 Kad sunce zađe, nasta duboka tama, a to bijaše kao peć koja se dimila, a plamenovi
prolažahu između rasječenih životinja.
18 Toga dana sklopi Gospod Savez s Abramom govoreći: “Porodu tvome dajem ovu zemlju
od vode egipatske do velike rijeke, rijeke Eufrata,
19 zemlju Kenijaca, Kenižana, Kadmonaca,
20 Hetita, Perižana, Refaimaca,
21 Amorejaca, Kanaanaca, Girgašana i Jebusejaca.”

1 Saraja, žena Abramova, nije mu rodila djece. Imala je robinju, Egipčanku po imenu
Hagara.
araja reče Abramu: “Gle, Gospod me stvorio nerotkinjom; nego idi k mojoj robinji ne bih li
od nje dobila djece.” I Abram prista na riječ Sarajinu.
3 Tada Saraja, žena Abramova, uze Hagaru, Egipćanku, robinju svoju, i dade je za ženu
Abramu, mužu svome, deset godina pošto se Abram nastanio u zemlji kanaanskoj.
4 On pođe k Hagari i ona zače. Kad vidje da je zatrudnjela, s prezirom je gledala
gospodaricu svoju.
5 Saraja reče Abramu: “Uvreda koja se meni čini na tebe pada. Ja ti stavih na krilo robinju
svoju, a ona, vidjevši da je zatrudnjela, prezre me. Gospod neka sudi između mene i tebe!”
6 Abram odgovori Saraji: “Eto, robinja je tvoja u tvojim rukama, čini s njom što hoćeš.”
Saraja ju je zlostavljala, pa Hagara pobježe od nje.
7 Anđeo Gospodnji nađe je kod studenca u pustinji, kod studenca na putu u Šur,
8 i reče joj: “Hagaro, robinjo Sarajina, odakle ideš, kamo ideš?” A ona odgovori: “Bježim
od Saraje, gospodarice svoje.”
9 Reče joj anđeo Gospodnji: “Vrati se gospodarici svojoj i pokori joj se.”
10 Još joj reče anđeo Gospodnji: “Umnožit ću porod tvoj da se od množine neće moći
prebrojiti.”
11 I dalje joj reče anđeo Gospodnji: “Eto, trudna si i rodit ćeš sina kojem ćeš nadjenuti ime
Jišmael, jer je Gospod vidio muku tvoju.
12 On će biti kao divlje magare; ruka će se njegova na svakoga dizati, i svačija ruka na
njega, a nastanit će se nasuprot svoj braći svojoj.”
13 Tada Hagara nazva Gospoda koji joj govoraše: “Ti si El Roi, jer”, reče ona: “Jesam li ja
što vidjela pošto me on vidje?”
14 Zato se onaj studenac zove studenac Lahaj-roi. On je između Kadeša i Bereda.
15 Hagara rodi Abramu sina, i Abram nadjenu sinu svome koga mu rodi Hagara, ime
Jišmael.
16 Kad mu Hagara rodi Jišmaela, Abramu je bilo osamdeset i šest godina.

1 Kad je Abram imao devedeset i devet godina, pojavi se Abramu Gospod i reče mu: “Ja
sam Bog svemoćni. Živi po mojoj volji i budi pošten.
klopit ću Savez između sebe i tebe i vrlo ću te razmnožiti.”
3 Abram pade ničice, a Gospod mu još reče:
4 “Evo Saveza moga s tobom: bit ćeš otac mnogih naroda.
5 Zato se nećeš više zvati Abram, nego će ti ime biti Abraham, jer od tebe činim oca
mnogih naroda.
6 Dat ću ti porod vrlo velik i mnoge ću narode od tebe načiniti; od tebe će poteći i kraljevi.
7 Utvrdit ću Savez između sebe i tebe i poroda tvoga nakon tebe, od koljena do koljena; to
će biti vječan Savez po kojem ću ja biti Bog tebi i narodu tvome poslije tebe.
8 Tebi i porodu tvome dat ću zemlju u kojoj si ti stranac, svu zemlju kanaansku u posjed
vječni i bit ću njihov Bog.
9 Reče Bog Abrahamu: “Ti ćeš držati Savez moj, ti i porod tvoj poslije tebe, od koljena do
koljena.
10 A ovo je Savez moj koji ćete vi držati između mene i sebe i poroda tvoga poslije tebe: da
se obrezuje između vas svaka muška glava.
11 Obrezat ćete se, i to će biti znak Saveza između mene i vas.
1vako muško dijete, kad mu bude osam dana, neka se obrezuje, s koljena na koljeno,
rodilo se u kući ili bilo kupljeno za novac od bilo kojih stranaca.
13 Neka se obrezuje dijete koje se rodi u kući tvojoj i koje se kupi za tvoje novce. Tako će
Savez moj na vašem tijelu biti vječan.
14 A neobrezano muško neka se istrijebi iz svoga naroda jer je pokvario moj Savez.”
15 Još reče Bog Abrahamu: “Saraju, ženu svoju, ne zovi više Saraja, nego neka joj ime bude
Sara.
16 Ja ću je blagosloviti i dat ću ti sina od nje; blagoslovit ću je, i ona će biti mati mnogih
naroda, iz nje će izići i kraljevi naroda.”
17 Abraham pade ničice, nasmija se i reče u srcu svome: “Da li će se čovjeku od sto godina
roditi sin? - A Sara, kojoj je devedeset godina, da li će ona roditi?”
18 I Abraham reče Bogu: “Neka je živ Jišmael pred licem tvojim!” -
19 Reče Bog: “Ne, nego Sara, žena tvoja, rodit će ti sina i nadjenut ćeš mu ime Izak. Sklopit
ću Savez svoj s njim da bude Savez vječan porodu njegovu poslije njega.
20 A i za Jišmaela sam te uslišio; evo, blagoslovio sam ga i dat ću mu porod veliki i
umnožit ću ga veoma. Rodit će dvanaest knezova i učinit ću od njega velik narod.
21 A Savez svoj sklopit ću s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba.”
22 I Bog, izgovorivši to, podiže se od Abrahama.
23 Abraham uze Jišmaela, sina svoga, i sve koji se rodiše u domu njegovu i koje god bijaše
za novce svoje kupio, svaku mušku glavu od svojih domaćih, i obreza ih u isti dan, kako
mu je zapovjedio Bog.
24 Kad se obrezao, Abrahamu bijaše devedeset i devet godina.
25 A Jišmaelu, sinu njegovu, bijaše trinaest godina kad se obrezao.
26 U isti dan obreza se Abraham i sin mu Jišmael.
27 I svi ukućani njegovi, rođeni u kući ili kupljeni za novce od stranaca, bijahu obrezani s
njim.

1 Gospod se javi Abrahamu kod hrastova mamrijskih, dok je sjedio pred vratima šatora
svoga u toplini dana.
2 Podigavši oči svoje pogleda, i gle, tri čivjeka stajahu pred njim. Ugledavši ih, potrča im
ususret ispred vrata šatora svoga, pokloni se do zemlje
3 i reče: “Gospode, ako sam našao milost pred očima tvojim, nemoj proći daleko od sluge
svoga.
4 Dopustite da vam se donese malo vode da operete noge i odmorite se malo pod ovim
drvetom.
5 Iznijet ću hljeba da se okrijepite prije no što pođete, jer vi prolazite mimo sluge svoga.”
A oni rekoše: “Učini kao što si kazao.”
6 Abraham otrča u šator k Sari i reče: “Uzmi brzo tri mjere bijelog brašna i ispeci kolače.”
7 Pa otrča govedima i uhvati mlado i dobro tele te ga dade momku koji ga brže zgotovi.
8 Onda iznese masla, mlijeka i tele koje bješe gotovo i prostre im, a on sam stajaše pred
njima pod drvetom. I oni jedoše.
9 Tad mu rekoše: “Gdje je Sara, žena tvoja?” On odgovori: “Eno je pod šatorom.”
10 Jedan od njih reče: “Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara, žena tvoja, imat će
sina.” Sara slušaše na vratima od šatora iza njega.
11 Abraham i Sara bijahu stari i zašli u godine, i Sara se nije više mogla nadati djeci.
12 Zato se ona nasmija, govoreći u sebi: “Pošto sam ostarjela, sad li će mi ta radost doći? A
i gospodar moj je star.”
13 Tada reče Gospod Abrahamu: “Zašto se Sara nasmijala govoreći: ‘Je li istina da ću imati
dijete sada kad sam ostarjela?’
14 Ima li nešto što bi Gospodu bilo nedostižljivo? - Dogodine u ovo doba opet ću doći k
tebi, i Sara će imati sina.”
15 A Sara slaže govoreći: “Nisam se nasmijala.” Jer se uplaši. Ali on reče: “Nije istina,
smijala si se.”
16 Zatim ljudi ustadoše i pođoše put Sodoma. Abraham pođe s njima da ih isprati.
17 Tada Gospod reče: “Kako bih tajio od Abrahama ono što ću učiniti?...
18 Od Abrahama će postati velik i silan narod, i u njemu će se svi narodi na zemlji
blagosloviti.
19 Njega sam izabrao da zapovijeda sinovima svojim i domu svome da se drže putova
Gospodnjih i da čine što je pravedno i dobro, kako bi Gospod ispunio na Abrahamu
obećanja koja mu je dao.”
20 I Gospod nastavi: “Velika je vika na Sodomu i Gomoru i grijeh je njihov pretežak.
21 Zato ću sići da vidim rade li kao što glas do mene dođe; a ako nije tako, znat ću.”
22 Ljudi se udaljiše i pođoše put Sodome; ali Abraham još stajaše pred Gospodom.
23 Abraham mu se približi i reče: “Hoćeš li ti učiniti da pogine i pravednik s
nepravednim?
24 Može biti da ima pedeset pravednika u gradu. Hoćeš li učiniti da i oni poginu i nećeš li
oprostiti mjestu za onih pedeset pravednika što su u njemu?
25 Učiniti da pogine pravednik s nepravednikom, da bude pravedniku kao i
nepravedniku! - Nemoj tako, nemoj! Neće li sudac cijele zemlje pravo suditi?”
26 Reče Gospod: “Ako usred grada Sodome nađem pedeset pravednika, oprostit ću
cijelome gradu radi njih.”
27 Abraham odgovori i reče: “Gle, usudih se progovoriti Gospodu, iako sam prah i pepeo.
28 Može biti pravednika pedeset manje pet. Hoćeš li za tih pet zatrti sav grad?” A Gospod
reče: “Neću ako nađem četrdeset i pet pravednih.”
29 Abraham nastavi govoriti i reče: “Može biti da će ih se naći četrdeset.” A Gospod reče:
“Radi tih četrdeset neću ništa učiniti.”
30 Reče Abraham: “Da se ne naljuti Gospod zbog onoga što ću sad reći. Može biti da će ih
se naći trideset.” A Gospod reče: “Neću učiniti ništa ako nađem trideset pravednih.”
31 Reče Abraham: “Gle, usudih se progovoriti Gospodu. Može biti da će ih se naći
dvadeset.” Reče Gospod: “Neću ga uništiti radi onih dvadeset.”
32 Najposlije Abraham reče: “Da se ne naljuti Gospod zbog onoga što ću još samo jedanput
progovoriti. Može biti da će se naći deset pravednih.”
33 A Gospod reče: “Neću ga uništiti radi tih deset pravednika.”
34 Svršivši razgovor s Abrahamom, Gospod otiđe, a Abraham se vrati u svoj stan.

1 Predvečer dođoše dva anđela u Sodomu, a Lot je sjedio na vratima sodomskim. Kad ih
Lot ugleda, usta da ih susretne, pokloni im se licem do zemlje
2 i reče: “Dođite, gospodo moja, u kuću sluge svoga da tu prenoćite; operite noge, a sutra
ćete uraniti da nastavite put.” “Ne”, odgovoriše oni, “mi ćemo noć provesti na ulici.”
3 Ali Lot toliko navali da se oni svratiše k njemu i uđoše u kuću njegovu; i on ih ugosti i
ispeče im beskvasne hljebove. I oni jedoše.
4 Još ne bijahu legli, a ljudi iz grada, ljudi sodomski, slegoše se oko kuće - od djece do
staraca.
5 Oni pozvaše Lota i rekoše mu: “Gdje su ljudi što noćas k tebi dođoše? Izvedi ih k nama da
ih poznamo.”
6 Lot iziđe k njima pred ulaz u kuću i zatvori vrata za sobom
7 pa im reče: “Molim vas, braćo, ne činite zla!
8 Eto imam dvije kćeri koje još ne upoznaše čovjeka; njih ću vam izvesti, pa činite s njima
što vam je volja, ali ne dirajte u ove ljude jer su oni došli pod sjenku moga krova.”
9 Oni rekoše: “Odmakni se!” i dodaše: “Ovaj je kao stranac došao i još hoće da nam sudi!
Sad ćemo mi tebi učiniti gore nego njima!” I odgurnuvši silom Lota, stadoše razvaljivati
vrata.
10 Ona dva čovjeka digoše ruke, uvukoše Lota k sebi i zatvoriše vrata.
11 A ljudi što bijahu pred kućnim vratima odjedanput zasljepiše, od najmanjega do
najvećega, te ne mogahu naći vrata.
12 Tada ona dva čovjeka rekoše Lotu: “Koga imaš ovdje svoga? Gledaj da iziđu odavde
zetovi, sinovi, kćeri i svi tvoji koji su u ovome gradu.
13 Mi ćemo zatrti ovo mjesto jer je protiv građana njegovih velika vika pred Gospodom, i
Gospod nas posla da zatremo grad.”
14 Lot iziđe i kaza zaručnicima kćeri svojih: “Ustajte, idite iz ovoga mjesta, jer će Gospod
zatrti ovaj grad.” Ali se zaručnicima učini da se Lot šali.
15 Kad zora zarudi, navališe anđeli na Lota govoreći: “Ustani, uzmi ženu svoju i dvije kćeri
svoje koje su tu, da ne pogineš u kazni ovoga grada.”
16 Ali kako on oklijevaše, uzeše ljudi za ruku njega i ženu njegovu i dvije kćeri njegove, jer
se Gospod bijaše ražalio nad njim i izvedoše ga te pustiše iza grada.
17 Kad ih izvedoše van, reče jedan: “Pazi na život! Ne osvrći se i u cijeloj ovoj ravnici da
nisi stao; skloni se na ono brdo da ne pogineš!” -
18 Reče im Lot: “Nemoj, gospodine!
19 Gle, sluga tvoj nađe milost pred očima tvojim, i ti pokaza veliku milost svoju sačuvavši
mi život, ali ne mogu stići da se sklonim na brdo a da me zlo ne pogodi i da ne poginem.
20 Eno, grad je blizu; onamo se može uteći, a malen je: da bježim onamo. Dopusti da se
onamo sklonim ... zar nije malen? ... pa da spasim život.”
21 A on mu reče: “Poslušat ću te i zato i neću zatrti grada o kojem govoriš.
22 Brže bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ne stigneš onamo.” Zato se onaj grad
prozva Soar.
23 Sunce se dizalo nad zemljom kad je Lot ulazio u Soar.
24 Tada pusti Gospod na Sodomu i Gomoru kišu od sumpora i ognja.
25 I uništi te gradove i svu ravnicu, sve ljude u gradovima i sav urod na zemlji.
26 Žena Lotova pogleda unatrag i pretvori se u kip soli.
27 Ustavši rano, Abraham otiđe na mjesto gdje je stajao pred Gospodom.
28 Baci pogled na Sodomu i Gomoru i na okolicu po onoj ravnici, i gle, vidje kako se podiže
dim sa zemlje, kao dim iz krečane.
29 Kad zatiraše gradove u onoj ravnici, spomenu se Bog Abrahama; i izvede Lota iz
propasti dok zatiraše gradove gdje je živio Lot.
30 Lot otiđe iz Soara i nastani se na brdu s dvjema svojim kćerima, jer se bojao ostati u
Soaru. Živio je u pećini sa svojim kćerima.
31 Reče starija mlađoj: “Naš je otac star, a u okolici nema čovjeka da k nama dođe, kao što
je u cijeloj zemlji običaj.
32 Hajde da opijemo oca vinom pa da legnemo s njim, kako bi se sačuvao rod oca našega.”
33 Te noći dadoše ocu vina, a starija pođe i leže s ocem svojim. On ne osjeti ni kad je legla
ni kad je ustala.
34 Sutradan reče starija mlađoj: “Gle, noćas ležah s ocem svojim. Da mu damo vina i
večeras, pa lezi ti s njime da bi se sačuvao rod oca našega.”
35 Pa one i te večeri dadoše ocu vina, a mlađa ode i leže s njim, i on ne osjeti ni kad je
legla, ni kad je ustala.
36 Obje kćeri Lotove zatrudnješe od oca svoga.
37 Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab; od njega potječu Moapci do današnjega dana.
38 I mlađa rodi sina i nadjenu mu ime Ben-Ami; od njega potječu Amonci do današnjega
dana.

1 Abraham otiđe odande na jug i nastani se između Kadeša i Šura, a zadrža se u Geraru.
2 Abraham govoraše za ženu svoju Saru da mu je sestra. Abimelek, kralj gerarski, upriliči
da se Sara otme.
3 Ali se Bog pojavi Abimeleku u snu i reče mu: “Gle, poginut ćeš zbog žene koju si uzeo, jer
ona ima muža.”
4 Abimelek, koji je ne bijaše niti dotakao, reče: “Gospode, hoćeš li učiniti da i pravedan
narod propada?
5 Nije li mi on rekao: ‘Sestra mi je?’, a i ona sama kaza: ‘Brat mi je!’ Ja sam čista srca i u
pravdi ruku svojih postupao.”
6 Bog mu u snu reče: “Znam da si postupao čista srca; zato te i sačuvah da ne sagriješiš.
Zato i ne dadoh da je dotakneš.
7 Ali sada vrati čovjeku ženu njegovu, jer je on prorok i molit će se za te da ostaneš živ.
Ako je ne vratiš, znaj da ćete umrijeti ti i svi tvoji.”
8 Abimelek usta rano, sazva sve sluge svoje i kaza im sve to; i te ljude obuze veliki strah.
9 Tada Abimelek dozva Abrahama i reče mu: “Što si nam to učinio? Što sam ja tebi
zgriješio, da si navukao na me i na kraljevstvo moje toliko zlo? Učinio si mi ono što ne
valja činiti.”
10 Još reče Abimelek Abrahamu: “Što si ti mislio kad si mi to učinio?”
11 Abraham odgovori: “Mišljah da u ovome mjestu nema straha od Boga i da će me ubiti
zbog moje žene.
12 Osim toga, ona i jest moja sestra, kći oca moga; samo što nije kći matere moje, pa mi
postade žena.
13 Kad me Bog izveo iz doma oca moga, ja joj rekoh: ‘Učini mi ljubav: gdje god dođemo,
reci za mene: Brat mi je.’”
14 Tada Abimelek uze ovaca i goveda, sluga i sluškinja te ih dade Abrahamu i vrati mu
Saru, ženu njegovu.
15 Zatim reče Abrahanu: “Evo, zemlja ti je moja otvorena, živi u njoj gdje ti je god volja.”
16 A Sari reče: “Evo, dajem bratu tvome tisuću srebrnjaka. To će ti biti koprena pred
svima koji su s tobom i pred svima ćeš biti opravdana.”
17 Abraham se pomoli Bogu, a Bog iscijeli Abimeleka, njegovu ženu i sluškinje, te su opet
mogle rađati.
18 Jer Gospod bijaše učinio neplodnim cio dom Abimelekov zbog Sare, žene Abrahamove.

1 Gospod se sjeti Sare kao što bijaše rekao i učini Sari kao što bijaše obećao.
2 I Sara zatrudnje i rodi Abrahamu sina u starosti njegovoj, u vrijeme koje utvrdi Gospod.
3 Sinu koga mu rodi Sara nadjenu Abraham ime Izak.
4 Abraham obreza sina svoga Izaka kad mu bi osam dana, kao što mu bješe zapovjedio
Gospod.
5 Kad mu se rodio Izak, Abrahamu bijaše sto godina.
6 Sara reče: “Bog me učini predmetom smijeha; tko god to čuje, smijat će mi se.”
7 I doda: “Tko bi bio rekao Abrahamu da će Sara dojiti djecu? A ipak mu rodih sina u
starosti njegovoj.”
8 Dijete poraste i odbi se od sise, a onoga dana kad se Izak odbio od sise priredi Abraham
veliku gozbu.
9 Sara primijeti da se sin koga je Hagara, Egipćanka, bila rodila Abrahamu podsmjehuje,
10 pa reče Abrahamu: “Otjeraj tu robinju sa sinom njezinim, jer sin ove robinje neće biti
nasljednik zajedno s mojim sinom, s Izakom.”
11 To bi Abrahamu vrlo krivo, radi sina njegova.
12 Ali Bog reče Abrahamu: “Nemoj da ti bude krivo radi djeteta i radi robinje tvoje. Što ti
je kazala Sara poslušaj, jer će od Izaka poteći potomstvo koje će nositi tvoje ime.
13 A ja ću i od sina robinje tvoje učiniti narod, jer je on tvoj porod.”
14 Abraham usta rano, uze kruha i mijeh vode i dade Hagari, stavivši joj sve to na leđa, a
predade joj i dijete, pa je otpusti. A ona, otišavši, lutaše po pustinji Beer-Šebe.
15 Kad nesta vode u mijehu, spusti dijete pod jedno drvo,
16 pa se udalji koliko se može strijelom dobaciti i sjede prema njemu; jer govoraše: “Da ne
gledam kako dijete moje izdiše.” I ona sjede prema njemu, zajauka i zaplaka.
17 Bog ču jauk djetinji i anđeo Božji zovnu s neba Hagaru i reče joj: “Što ti je, Hagaro? Ne
boj se, jer Bog ču glas djetinji s mjesta njegova.
18 Ustani, uzmi dijete, digni ga u naručje, jer ću od njega učiniti veliki narod.”
19 I Bog joj otvori oči te ona ugleda studenac i pođe da napuni mijeh vodom i napoji
dijete.
20 I Bog bi s djetetom, koje odraste u pustinji i posta strijelac.
21 Živjelo je u pustinji Paran; mati mu pribavi ženu iz zemlje egipatske.
22 U to vrijeme desi se da Abimelek u pratnji Fikola, svojega vojskovođe progovori
Abrahamu i reče mu: “Bog je s tobom u svemu što radiš.
23 Zakuni mi se sad Bogom da nećeš prevariti ni mene, ni sinove moje, ni unuke moje,
nego da ćeš dobro, onako kako sam ja tebi činio, i ti činiti meni i zemlji u kojoj si stranac.”
24 Abraham reče: “Kunem se.”
25 Ali prekori Abimeleka za jedan studenac koji sluge Abimelekove bijahu silom prisvojile.
26 Reče Abimelek: “Ne znam tko je to učinio; ti mi nisi ništa prije kazao, a ja o tome tek
danas čujem.”
27 Tada Abraham uze ovaca i goveda i dade ih Abimeleku, i oni sklopiše savez među
sobom.
28 Abraham izdvoji sedam jaganjaca iz stada.
29 Abimelek reče Abrahamu: “Što znači onih sedam jaganjaca koje si izdvojio?”
30 Ovaj odgovori: “Primit ćeš tih sedam jaganjaca iz moje ruke da mi to bude
svjedočanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac.”
31 Zato se ono mjesto prozva Beer-Šeba, jer se ondje obojica zakleše.
32 Tako oni zaključiše savez u Beer-Šebi. Tada se Abimelek diže s Fikolom, vojvodom
svojim, i vrati se u zemlju filistejsku.
33 Abraham posadi u Beer-Šebi metljike i prizva ime Gospoda, Boga vječnosti.
34 Abraham osta dugo u zemlji filistejskoj.

1 Poslije toga htjedne Bog iskušati Abrahama pa reče mu: “Abrahame!” A on odgovori:
“Evo me!”
2 Bog reče: “Uzmi sada sina svoga Izaka, jedinca koga voliš, i idi u zemlju Moriju te ga
prinesi kao žrtvu na brdu koje ću ti pokazati.”
3 Abraham usta rano, osedla svog magarca, uze sa sobom dva momka i sina Izaka,
nacijepa drva za žrtvu i krenu put mjesta koje mu pokaza Bog.
4 Trećeg dana, podigavši oči, ugleda Abraham ono mjesto izdaleka
5 i reče momcima: “Ostanite vi ovdje s magarcem; ja i dijete idemo onamo, a kad se
pomolimo Bogu, vratit ćemo se k vama.”
6 Abraham uze drva za žrtvu, naprti ih Izaku, sinu svome, a sam uze u ruke ognja i nož. I
oni pođoše onamo.
7 Izak reče tada ocu svome Abrahamu: “Oče!” A Abraham odgovori: “Što je, sine?” Reče
Izak: “Evo ognja i drva, ali gdje je janje za žrtvu?”
8 A Abraham odgovori: “Bog će se, sine, pobrinuti za žrtveno janje.” I obojica iđahu
zajedno.
9 Kad stigoše na mjesto koje mu Bog pokaza, Abraham načini ondje žrtvenik, stavi na nj
drva i, svezavši Izaka, sina svoga, položi ga na žrtvenik po drvima.
10 Zatim Abraham pruži ruku i uze nož da zakolje sina svoga.
11 Ali ga anđeo Gospodnji zovnu s neba i reče: “Abrahame! Abrahame!” A on reče: “Evo
me!” -
12 reče anđeo: “Ne diži ruku na dijete i ništa mu ne čini; jer sad znam da se bojiš Boga, kad
nisi požalio jedinca sina svoga mene radi.”
13 Abraham podiže oči, pogleda i vidje iza sebe ovna koji se bješe zapleo rogovima u grm;
uze ovna i prinese ga kao žrtvu mjesto sina svoga.
14 Abraham nazva ono mjesto: Jahve-Jire. Zato se kaže: “Providjet će se na brdu
Gospodnjemu.”
15 Anđeo Gospodnji opet zovnu s neba Abrahama
16 i reče: “Sobom se kunem, govori Gospod, kad si tako učinio i nisi požalio sina svoga,
jedinca svoga,
17 blagoslovit ću te i umnožit ću tvoj porod kao zvijezde na nebu, kao pijesak na obali
morskoj; porod će tvoj držati vrata neprijatelja svojih,
18 i u tvom će se porodu blagosloviti svi narodi zemlje, jer si glas moj poslušao.”
19 Tada se Abraham vrati k svojim momcima, a oni se digoše i pođoše zajedno s njim u
Beer-Šebu, jer Abraham stanovaše u Beer-Šebi.
20 Poslije toga javiše Abrahamu: “Gle, i Milka rodi sinove bratu tvome Nahoru:
21 Usa, prvorođenca, Buza, brata mu, Kemuela, oca Aramova,
22 Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela.
23 Betuel rodi Rebeku. Osmoro ih rodi Milka Nahoru, bratu Abrahamovu.
24 I inoča njegova, po imenu Reuma, rodi Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku.

1 Sara poživje stotinu dvadeset i sedam godina. Tolik je bio njezin vijek.
2 Umrla je u Kirjat-Arbi, a to je Hebron, u zemlji kanaanskoj; Abraham dođe da ožali i
oplače Saru.
3 Usta ispred pokojnice i reče sinovima Hetovim:
4 “Stranac sam i došljak; dajte da imam kod vas grob da sahranim svoju pokojnicu.”
5 Sinovi Hetovi odgovoriše Abrahamu:
6 “Čuj nas, gospodaru, ti si knez Božji među nama; sahrani svoju pokojnicu u naš najbolji
grob. Nitko ti od nas neće odbiti svog groba da sahraniš svoju pokojnicu.”
7 Tada Abraham usta i pokloni se pred narodom one zemlje, pred sinovima Hetovim,
8 i reče im: “Ako hoćete da sahranim svoju pokojnicu, slušajte me i recite za mene Efronu,
sinu Soharovu,
9 nek mi dade pećinu u Makpeli, koja je pokraj njegove njive; za novac neka mi je proda
koliko vrijedi - da imam grob svoj među vama.”
10 Efron je sjedio među sinovima Hetovim, te on, Hetejac, reče Abrahamu pred sinovima
Hetovim koji slušahu, pred svima koji ulažahu na vrata grada njegova:
11 “Ne, gospodaru, nego čuj me: poklanjam ti i njivu i pećinu pokraj nje; poklanjam ti je
pred sinovima naroda svoga: sahrani svoju pokojnicu.”
12 Abraham se pokloni narodu one zemlje
13 i reče Efronu pred narodom one zemlje: “Slušaj me, molim te; ja ću tebi platiti cijenu
njive, uzmi je od mene, pa ću onda sahraniti tu svoju pokojnicu.”
14 Efron odgovori Abrahamu:
15 “Slušaj, gospodaru: zemlja od četiri stotine srebrnjaka, što je to između mene i tebe?
Pokopaj ti samo svoju pokojnicu.”
16 Abraham je razumio Efrona i odbrojio mu novac kako reče pred sinovima Hetovim:
četiri stotine srebrnih šekela dobrog trgovačkog novca.
17 I tako njiva Efronova u Makpeli prema Mamri, njiva s pećinom pokraj nje, i sve drveće
na njivi i po međi njezinoj u naokolo
18 posta Abrahamova pred sinovima Hetovim, pred svima koji su ulazili na vrata onoga
grada.
19 Abraham sahrani Saru, ženu svoju, u spilju na njivi Makpeli prema Mamri, a to je
Hebron u zemlji kanaanskoj.
20 A sinovi Hetovi potvrdiše Abrahamu njivu i spilju pokraj nje kao njegov grob.

1 Abraham bijaše star i zašao u godine, a Gospod ga je blagoslovio u svemu.
2 Abraham reče sluzi svome koji mu je nadzirao kuću i upravljao imanjem: “Stavi ruku
pod moje stegno
3 da te zakunem Gospodom, Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim, da sinu mome nećeš
izabrati žene između kćeri ovih Kanaanaca među kojima ja stanujem,
4 nego da ćeš ići u moju zemlju i u moj rod i dovesti odande ženu sinu mome Izaku.”
5 Sluga mu odgovori: “A ako djevojka ne htjedne poći sa mnom u ovu zemlju, hoću li ja
odvesti sina tvoga u zemlju iz koje si se iselio?”
6 Abraham mu reče: “Pazi da ne odvedeš sina moga onamo.
7 Gospod, Bog nebeski, koji me uzeo iz doma oca moga i iz zemlje roda moga i koji mi je
rekao i zakleo mi se govoreći: ‘Ovu ću zemlju dati tvome porodu’ - on će poslati anđela
svoga pred tobom da dovedeš odande ženu sinu mome.
8 Ako djevojka ne htjedne poći s tobom, onda neka ti je prosta zakletva koju meni izričeš;
samo sina moga nemoj voditi onamo.”
9 I sluga stavi ruku svoju pod stegno Abrahamu, gospodaru svomu, i zakune mu se.
10 Sluga uze deset deva među devama svoga gospodara i krenu; jer sve imanje njegova
gospodara bijaše pod njegovom upravom. Usta i pođe u Mezopotamiju, u Nahorov grad.
11 Pusti deve da polegnu iza grada kod zdenca, predvečer, u vrijeme kad žene izlaze po
vodu,
12 i reče: “Gospode, Bože gospodara moga Abrahama, daj mi sreću danas i učini milost
gospodaru mome Abrahamu.
13 Evo ja ću ostati kod ovoga zdenca, a kćeri ovoga grada doći će po vodu.
14 Kojoj djevojci reknem: ‘Nagni krčag svoj da se napijem,’ a ona reče: ‘Pij i deve ću ti
napojiti,’ daj da to bude ona koju si namijenio sluzi svome Izaku. Po tome ću znati da činiš
milost mome gospodaru.”
15 On to još ne izgovori, a Rebeka, kći Betuela, sina Milke i žene Abrahamova brata
Nahora, dođe s krčagom na ramenu.
16 Ona bijaše vrlo lijepa djevojka, još djevica koju ni jedan muškarac ne bijaše dirnuo. Siđe
na izvor, natoči krčag i krenu.
17 Sluga pritrča k njoj i reče joj: “Daj mi da se napijem malo vode iz tvog krčaga.”
18 A ona reče: “Evo pij, gospodaru!” I spusti krčag na ruku svoju i napoji ga.
19 Kad ga napoji, ona reče: “I devama tvojim nalit ću neka se napiju.”
20 I brže izruči krčag u pojilo, pa opet otrča na studenac da nalije i svim njegovim
devama.
21 Čovjek ju je udivljen gledao i šutio da vidi je li Gospod dao sreću putu njegovu ili nije.
22 Kad se deve napiše, izvadi čovjek zlatnu burmu od pola šekela i dvije narukvice od
deset šekela zlata
23 pa reče: “Čija si ti kći? Kaži mi. Ima li u kući oca tvoga mjesta za nas da prenoćimo?”
24 A ona mu reče: “Ja sam kći Betuelova, sina Milkina, koga ona rodi Nahoru.”
25 I još reče: “U nas ima mnogo slame i pića i mjesta za prenoćište.”
26 Tada se čovjek sagnu i pokloni se Gospodu.
27 Reče: “Blagoslovljen da je Gospod, Bog gospodara moga Abrahama, što ne odbi milost i
vjernost svoju gospodaru mome i što me dovede u dom braće gospodara moga.”
28 Djevojka otrča da sve to kaže u domu matere svoje.
29 Rebeka imaše brata koji se zvao Laban. I Laban istrča k čovjeku na studenac.
30 On je vidio burmu i narukvice na rukama svoje sestre i čuo Rebekine riječi kad je
govorila: “Tako mi kaza onaj čovjek.” Dođe, dakle, tom čovjeku, koji stajaše kod deva blizu
studenca,
31 i reče mu: “Dođi ti koji si blagoslovljen od Gospoda! Zašto bi stajao vani? Spremio sam
kuću, a ima mjesta i za deve.”
32 I čovjek uđe u kuću, a Laban rastovari deve i dade im slame i hrane za kamile, te
donese vode za noge njemu i ljudima što bijahu s njim;
33 postaviše mu i da jede. Ali on reče: “Neću jesti dok ne kažem što imam reći.” Laban mu
reče: “Govori!”
34 Tada on reče: “Ja sam sluga Abrahamov.
35 Gospod je mnogo blagoslovio gospodara moga, te je postao velik; dao mu je ovaca i
goveda i srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaraca.
36 Sara, žena moga gospodara, rodi sina mome gospodaru u starosti njegovoj, i on njemu
dade sve što ima.
37 A mene zakle gospodar moj govoreći: ‘Nemoj dovesti sinu mome žene između kćeri
ovih Kanaanaca među kojima ja živim,
38 nego idi u dom oca moga i u rod moj da dovedeš ženu sinu mome.’
39 A ja rekoh svome gospodaru: ‘Može biti da djevojka neće htjeti poći sa mnom.’
40 A on mi odgovori: ‘Gospod, po čijoj sam volji svagda živio, poslat će anđela svoga s
tobom i dat će sreću putu tvome da dovedeš sinu mome ženu od roda moga, iz doma oca
moga.
41 Onda će ti biti prosta zakletva kojom sam te zakleo kad otiđeš u rod moj. Ako ti je i ne
daju, opet će ti biti zakletva prosta.’
42 Ja dođoh danas na studenac, pa rekoh: ‘Gospode, Bože gospodara moga Abrahama, ako
si dao sreću putu kojim idem,
43 evo ja ću ostati kod studenca, i koja djevojka dođe da zahvati vode i ja joj kažem: ‘Daj
mi da se napijem vode iz krčaga tvoga,’
44 a ona mi odgovori: ‘I ti pij, i devama ću tvojim naliti,’ ta neka bude žena koju je
namijenio Gospod sinu gospodara moga!
45 Ja to još u srcu svome ne izgovorih, a dođe Rebeka s krčagom na ramenu i sišavši na
izvor zagrabi. Ja joj rekoh: ‘Daj mi da se napijem,’
46 a ona brže spusti krčag i reče: ‘Evo, pij, a i deve ću ti napojiti.’ I kad se ja napih, ona
napoji i deve moje.
47 Zapitah je: ‘Čija si ti kći?’ A ona odgovori: ‘Ja sam kći Betuelova, sina Nahorova, koga
mu rodi Milka.’ Tada joj stavih burmu na čelo i narukvice na ruke,
48 pa se sagnuh, poklonih i zahvalih Gospodu, Bogu gospodara moga Abrahama, što me
vodi pravim putem da dobijem kćer brata gospodara svoga za njegova sina.
49 Ako ćete, dakle, iskazati ljubav i vjernost gospodaru mome, kažite mi; ako li nećete,
opet mi kažite, pa da idem desno ili lijevo.”
50 Laban i Betuel odgovoriše: “Od Gospoda je ovo došlo. Mi ti ne možemo kazati ni zlo ni
dobro.
51 Eto, Rebeka je u tvojoj vlasti; uzmi je i idi, i neka ona bude žena sinu gospodara tvoga,
kao što je kazao Gospod.”
52 Kad sluga Abrahamov ču riječi njihove, pokloni se Gospodu do zemlje,
53 izvadi stvari srebrne i zlatne i haljine te ih dade Rebeki, a i bratu njezinome i materi
njezinoj dade bogate darove.
54 Poslije toga jedoše i piše on i ljudi koji bijahu s njim, pa prenoćiše. Sutradan, kad
ustadoše, reče sluga: “Pustite me da se vratim gospodaru svome.”
55 Rekoše brat i mati njezina: “Neka ostane djevojka kod nas još koji dan, barem deset
dana, pa onda neka ide.”
56 A on im reče: “Nemojte me zadržavati kad je Gospod mome putu sreću dao; pustite me
da idem gospodaru svome.”
57 Tada oni rekoše: “Da pozovemo djevojku i uptamo je šta ona kaže?”
58 Dozvaše Rebeku i rekoše joj: “Hoćeš li poći s ovim čovjekom?” A ona odgovori: “Hoću.”
59 I oni pustiše Rebeku, sestru svoju, i dojkinju njezinu sa slugom Abrahamovim i ljudima
njegovim;
60 blagosloviše Rebeku i rekoše joj: “Sestro naša, budi mati tisućama tisuća i porod tvoj
neka drži vrata neprijatelja svojih.”
61 I Rebeka usta s djevojkama svojim, pa posjedaše sve na deve i pođoše s čovjekom. Sluga
uze Rebeku i pođe.
62 Međutim se Izak bijaše vratio sa studenca Lahaj Roja; on je živio u južnome kraju.
63 Jedne večeri kad je izišao u polje da se moli Bogu, podigavši oči ugleda Izak deve kako
idu.
64 I Rebeka podiže oči i ugleda Izaka, skoči s deve
65 i reče sluzi: “Tko je onaj čovjek koji ide ispred nas preko polja?” A sluga reče: “Ono je
gospodar moj.” Ona uze koprenu i pokri se.
66 A sluga kaza Izaku sve što je učinio.
67 Izak odvede Rebeku u šator Sare, matere svoje; uze Rebeku i ona mu posta žena koju je
zavolio. Tako se Izak utješio pošto je izgubio svoju majku.

1 Abraham uze drugu ženu, koja se zvala Ketura.
2 Ona mu rodi Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha.
3 Jokšan rodi Šebu i Dedana. Dedanovi sinovi bijahu: Ašurim, Letušim i Leumim.
4 Sinovi Midjanovi bijahu: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Svi oni bijahu djeca Keturina.
5 Abraham dade sve svoje imanje Izaku;
6 a sinovima svojih inoča dade Abraham darove i još za života svoga opremi ih daleko od
Izaka, sina svoga, na istok, u istočni kraj.
7 Evo Abrahamovih godina: on poživje sto sedamdeset i pet godina.
8 Abraham izdahnu i umre poslije sretne starosti, star i sit života, i bi pridružen rodu
svome.
9 Izak i Jišmael, sinovi njegovi, sahraniše ga u spilji Makpeli na njivi Efrona, sina Hetita
Sohara, koja je prema Mamri;
10 to je njiva koju je Abraham kupio od sinova Hetovih. Ondje su sahranjeni Abraham i
njegova žena Sara.
11 Po smrti Abrahamovoj blagoslovi Bog Izaka, sina njegova. On stanovaše kod studenca
Lahaj Roja.
12 Ovo je potomstvo Jišmaela, sina Abrahamova, koga rodi Abrahamu Hagara, Egipćanka,
Sarina sluškinja.
13 Evo imena sinova Išmaelovih, kako se zvahu u plemenima svojim: Jišmaelov prvenac
Nebajot, pa Kedar, Adbeel, Mibsam,
14 Mišma, Duma, Masa,
15 Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma.
16 To su sinovi Jišmaelovi i to su im imena po naseljima i šatorima njihovim. Oni bijahu
dvanaest poglavica svojih naroda.
17 A ovo je duljina Jišmaelova života: sto trideset i sedam godina. On izdahnu i umre i bi
pridružen rodu svome.
18 Sinovi njegovi stanovahu između Havile i Šura prema Egiptu, pored puta koji ide u
Asiriju. I on se naseli pored sve braće svoje.
19 Ovo je porod Izaka, sina Abrahamova:
20 Abraham rodi Izaka; Izaku bijaše četrdeset godina kad se oženi Rebekom, kćeri
Betuelovom, Aramejca iz Padan Arama, sestrom Labana, Aramejca,
21 Izak se molio Gospodu za svoju ženu, jer ona bijaše nerotkinja, i izmoli od Gospoda da
Rebeka, žena njegova, zatrudni.
22 Djeca u utrobi njezinoj udarahu jedno o drugo. I ona reče: “Ako je tako, zašto sam
zatrudnjela?” Ode da pita Gospoda.
23 A Gospod joj reče: “Do dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva će naroda iz tebe izići;
jedan će jači od drugoga biti, veći će manjemu služiti.”
24 Kad dođe vrijeme da rodi, a gle, blizanci u utrobi njezinoj.
25 Prvi iziđe crven, sav kao runo rutav, i nadjenuše mu ime Ezav.
26 Poslije iziđe brat njegov, držeći rukom Ezava za petu. I nadjenuše mu ime Jakov. - Kad
ih Rebeka rodi, Izaku bijaše šezdeset godina.
27 Djeca odrastoše. Ezav posta dobar lovac, čovjek koji je živio u polju, a Jakov bijaše
čovjek krotak koji se bavio u šatorima.
28 Izak milovaše Ezava, jer je rado jeo njegove lovine, a Rebeka milovaše Jakova.
29 Jednom Jakov skuha jelo, a Ezav dođe iz polja umoran.
30 Reče Ezav Jakovu: “Daj mi da jedem od toga jela crvenog jer sam umoran.” Zbog toga
dade se Ezavu nadimak Edom.
31 Jakov mu reče: “Prodaj mi danas svoje prvorodstvo.”
32 Ezav odgovori: “Evo ću umrijeti, pa našto mi prvorodstvo!”
33 A Jakov reče: “Najprije mi se zakuni.” I on se zakle i prodade Jakovu svoje prvorodstvo.
34 Jakov dade Ezavu hljeba i skuhane leće, i on se najede i napi pa usta i ode. Tako Ezav
prezre svoje prvorodstvo.

1 Ali nasta glad u zemlji osim prve gladi koja bijaše za vremena Abrahamova. Izak otiđe k
Abimeleku, kralju filistejskom, u Gerar.
2 Njemu se pojavi Gospod koji mu reče: “Ne idi u Egipat, nego sjedi u zemlji koju ću ti
kazati.
3 Sjedi u toj zemlji i ja ću biti s tobom i blagoslovit ću te: jer ću tebi i porodu tvome dati
sve ove zemlje i potvrdit ću zakletvu kojom sam se zakleo Abrahamu, ocu tvome.
4 Umnožit ću porod tvoj kao zvijezde na nebu i dat ću porodu tvome sve ove zemlje; i u
porodu tvome blagolovit će se svi narodi zemlje,
5 jer je Abraham slušao glas moj i čuvao zakon moj i zapovijedi moje, pravila moja i
naredbe moje.”
6 I Izak osta u Geraru.
7 Kako ljudi iz onog mjesta pitahu za njegovu ženu, on govoraše: “To mi je sestra”, jer se
bojao ako kaže da mu je to žena, da će ga ubiti ti ljudi radi Rebeke koja je bila lijepa.
8 I kako se njegovo bavljenje u tom mjestu produži, desi se da Abimelek, kralj filistejski,
gledajući s prozora, primijeti da se Izak šali sa ženom svojom.
9 Abimelek dozva Izaka i reče: “Pa to ti je sigurno žena. Kako si mogao reći: ‘to mi je
sestra?’” Izak mu odgovori: “Kazao sam tako da ne bih zbog nje poginuo.”
10 A Abimelek reče: “Što si nam to učinio? Umalo nije tko iz ovog naroda legao s tvojom
ženom, i ti bi na nas bacio krivicu za to.”
11 I Abimelek dade svemu narodu svome ovu zapovijed: “Tko se god dotakne ovog čovjeka
i žene njegove bit će predan smrti.”
12 Izak stade sijati u onoj zamlji i dobi te godine stostruko, jer ga Gospod blagoslovi.
13 I obogati se čovjek i napredova sve više i više dok ne posta vrlo bogat.
14 On imaše ovaca i goveda i mnogo sluga, a Filistejci mu zaviđahu
15 pa zatrpaše i zasuše zamljom sve studence koje bijahu iskopale sluge oca njegova, u
vrijeme oca njegova Abrahama.
16 I Abimelek reče Izaku: “Idi od nas jer si postao silniji od nas.”
17 Izak ode odande, razape šatore u dolini gerarskoj i nastani se ondje.
18 Izak iskopa opet studence koji bijahu iskopani u vrijeme Abrahama, oca njegova, a
koje, po smrti Abrahamovoj, bijahu zatrpali Filistejici i dade im ona ista imena koja im
bijaše dao otac njegov.
19 Sluge Izakove kopaše i dalje u onom kraju i nađoše studenac vode žive.
20 Ali se pastiri gerarski posvadiše s Izakovim pastirima govoreći: “Ovo je naša voda.” I
Izak dade onom studencu ime Esek, jer su se posvadili s njim.
21 Sluge njegove iskopaše još jedan studenac, pa se i oko njega posvadiše, a on ga nazva
Sitna.
22 Tada Izak prijeđe na drugo mjesto i iskopa drugi bunar, a oko njega ne bi svađe; zato ga
on nazva Rehobot
23 i otiđe odande u Beer-Šebu.
24 Te noći pojavi mu se Gospod i reče: “Ja sam Bog Abrahama, oca tvoga. Ne boj se, jer sam
ja s tobom. Ja ću te blagosloviti i umnožit ću porod tvoj, radi Abrahama, sluge svoga.”
25 Izak podigne ondje žrtvenik i prizva ime Gospodnje te razapne šator. Sluge Izakove
iskopaše ondje bunar.
26 Iz Gerara dođe k Izaku Abimelek s Ahuzatom, prijateljem svojim, i s Fikolom, vojvodom
svojim.
27 Izak im reče: “Što ste došli k meni kad me mrzite i otjeraste me od sebe?”
28 Oni mu odgovoriše: “Mi vidimo da je Gospod s tobom, pa rekosmo: ‘Neka bude zakletva
između nas, između nas i tebe, i da sklopimo savez s tobom!’
29 Zakuni nam se da nam nećeš učiniti zla, kao ni mi što tebe ne zlostavismo, nego ti samo
dobra činismo i pustismo te da u miru ideš. Ti si sad blagoslovljen od Gospoda.”
30 Izak im priredi gozbu, a oni jedoše i piše.
31 Sutradan ustadoše rano i zakleše se jedan drugome. Izak ih otpusti, i oni pođoše od
njega u miru.
32 Tog istog dana dođoše Izaku neke njegove sluge da govore s njim o studencima koje
kopahu i rekoše mu: “Nađosmo vodu.”
33 A Izak je nazva Šiba. Zato se onaj kraj i zove Beer-Šeba do današnjega dana.
34 Kad je Ezav imao četrdeset godina, uze za ženu Juditu, kćer Beera, i Basematu, kćer
Hetita Elona.
35 One zadaše mnogo jada Izaku i Rebeki.

1 Izak je stario. Oči su mu bile oslabile i on oslijepi. Tada dozva Ezava, starijega sina svoga,
i reče mu: “Sine!” A on odgovori: “Evo me!”
2 Reče Izak: “Evo, ostario sam i ne znam kojeg ću dana umrijeti.
3 Uzmi, molim te, oružje, tobolac i luk, pa otiđi u planinu i ulovi mi divljači
4 da mi zgotoviš jelo kao što ja volim i donesi mi da ga jedem, pa da te blagoslovi duša
moja prije no što umrem.”
5 Rebeka ču što Izak reče sinu svome Ezavu. I Ezav otiđe u planinu da ulovi divljač i da je
donese.
6 Poslije toga Rebeka reče Jakovu, sinu svome: “Čuh oca tvoga da ovako govori Ezavu,
bratu tvome:
7 ‘Donesi mi divljači i spremi mi jelo da ga jedem, pa da te blagoslovim pred Gospodom
prije nego što umrem.’
8 Nego sad, sine, slušaj što ću ti kazati.
9 Idi k stadu i donesi dva dobra jareta; ja ću od njih zgotoviti ocu tvome jelo kako on voli.
10 Ti ćeš to unijeti ocu da jede i da te blagoslovi prije no što umre.”
11 Jakov odgovori Rebeki, materi svojoj: “Ali je Ezav, brat moj, rutav, a ja sam gladak.
12 Otac me može opipati, a onda će se sjetiti da sam ga htio prevariti, pa ću umjesto
blagoslova navući na sebe prokletstvo.”
13 Reče mu mati njegova: “Neka prokletsvo tvoje, sine, padne na mene. Samo me ti
poslušaj, te idi i donesi.”
14 Tada Jakov otiđe i uze dva jareta te ih donese materi svojoj, koja zgotovi jelo po
Izakovoj volji.
15 Zatim Rebeka uze najljepše haljine svog starijeg sina, koje bijahu u nje, i obuče Jakova,
svog mlađeg sina.
16 Jarećim mu kožama pokri ruke i vrat, gdje bijaše gladak,
17 i dade Jakovu, sinu svome, u ruke jelo i kruh.
18 On uđe k ocu svome i reče mu: “Oče moj!” Izak reče: “Evo me, koji si ti, sine?”
19 Jakov odgovori ocu svome: “Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac. Učinio sam kako si mi
rekao. Ustani, molim te, i sjedi da jedeš moju lovinu pa da me blagoslovi duša tvoja.”
20 Reče Izak sinu svome: “Što, već si našao, sine!” Jakov odgovori: “Gospod, Bog tvoj, dade
te izađe preda me.”
21 Tada reče Izak Jakovu: “Dođi bliže, sine, da te opipam, da se uvjerim jesi li ti moj sin
Ezav ili ne.”
22 I Jakov se približi ocu svome, koji ga opipa i reče: “Glas je Jakovljev, ali ruke su
Ezavove.”
23 On ga ne prepozna, jer mu ruke bijahu rutave kao u Ezava, brata njegova, pa ga
blagoslovi.
24 I reče: “Ti si moj sin Ezav.” A Jakov odgovori: “Jest, ja sam.”
25 Izak reče: “Daj mi da jedem, sine, tvoje lovine, pa da te blagoslovi duša moja.” Jakov mu
dade i on pojede. Donese mu i vina, te ga otac popi.
26 Zatim Izak, otac njegov, reče: “Približi mi se, dakle, i poljubi me.”
27 Jakov mu se približi i poljubi ga, a Izak osjeti miris haljina njegovih i blagoslovi Jakova
govoreći: “Gle, miris je sina moga kao miris polja koje Gospod blagoslovi.
28 Bog ti dao rose s neba i dobre zemlje, pšenice i vina u izobilju.
29 Narodi ti služili, klanjala ti se plemena. Braći svojoj gospodar ti bio, i klanjali ti se
sinovi matere tvoje. Proklet bio koji te proklinje, blagoslovljen tko te blagoslivlja!”
30 Kad je Izak već bio blagoslovio Jakova, i Jakov tek što je otišao od Izaka, oca svoga, u taj
čas dođe Ezav, brat njegov, iz lova,
31 te zgotovi i on jelo i unese ocu svome pa mu reče: “Ustaj, oče, da jedeš što ti je sin
ulovio, pa da me blagoslovi duša tvoja.”
32 Izak, otac njegov, reče mu: “Tko si ti?” A on reče: “Ja sam sin tvoj prvorođenac, Ezav.”
33 Tada se Izak ustrese jako i reče: “Tko je dakle onaj koji ulovi lovinu i donese mi je? Ja
od svega jedoh prije nego ti dođe i blagoslovih ga. I on će biti blagoslovljen.”
34 Kad Ezav ču riječi oca svoga, zavika pun žalosti i reče ocu: “Blagoslovi i mene, oče!”
35 Izak mu odgovori: “Brat tvoj na prijevaru dođe i odnese tvoj blagoslov.”
36 A Ezav reče: “Je li zato što je nazvan imenom Jakov da mi dvaput podvali? Uzeo mi je
prvorodstvo, a sad i blagoslov.” Pa reče: “Nemaš li i za mene blagoslova?”
37 Izak odgovori i reče Ezavu: “Eto sam ga postavio tebi za gospodara, i svu braću njegovu
dadoh mu da mu budu sluge; pšenicom i vinom ga opskrbih; pa što bih sada tebi učinio,
sine?”
38 Ezav reče ocu svome: “Imaš li ti samo jedan blagoslov, oče? Blagoslovi i mene!” I stade
plakati iza glasa.
39 Izak, otac njegov, odgovori mu i reče: “Evo, stan će tvoj daleko biti od rodne zemlje i
bez rose koja s neba pada.
40 Živjet ćeš od mača svoga i bratu ćeš svome služiti, ali ćeš pothvatima svojim otresti
jaram njegov sa svoga vrata.”
41 Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga blagoslovi otac i reče u sebi: “Bliže se dani
žalosti oca moga; ja ću ubiti Jakova, brata svoga.”
42 Kazaše Rebeki riječi Ezava, sina njezina starijega, i ona pozva Jakova, mlađeg sina
svoga, i reče mu: “Gle, Ezav, brat tvoj, hoće da ti se osveti i da te ubije.
43 Sad, sine, poslušaj moj glas. Ustani i bježi k Labanu, bratu mome, u Haran
44 i ostani kod njega neko vrijeme dok prođe srdžba brata tvoga,
45 dok se njegov gnjev ne odvrati od tebe te zaboravi što si mu učinio. Tada ću ti ja
poručiti da te odande dovedu. Kako bih ostala bez vas obojice u jedan dan!”
46 Rebeka reče Izaku: “Omrznuo mi je život zbog ovih hetitskih kćeri. Ako Jakov izabere
ženu između hetitskih kćeri ove zemlje, ženu kao što su one, čemu da živim?”

1 Izak pozva Jakova, blagoslovi ga i zapovjedi: “Nemoj uzeti žene između kćeri
kanaanskih.
2 Ustani, idi u Padan Aram, u dom Betuela, oca matere svoje, i odande uzmi ženu između
kćeri Labana, ujaka svoga.
3 Neka te blagoslovi svemogući Bog i dade ti velik porod da od tebe ostane mnoštvo
naroda
4 i neka ti da blagoslov Abrahamov, tebi i porodu tvome, da držiš zemlju u kojoj si stranac
i koju Bog dade Abrahamu.”
5 Tako opremi Izak Jakova, koji pođe u Padan Aram k Labanu, sinu Aramejca Betuela,
bratu Rebeke, majke Jakovljeve i Ezavove.
6 Ezav vidje da je Izak blagoslovio Jakova i opremio ga u Padan Aram da se odande oženi i
da mu, blagoslivljajući ga, zapovjedi: “Nemoj uzeti žene između kćeri kanaanskih.”
7 Vidje da je Jakov poslušao oca svoga i mater svoju i da je otišao u Padan Aram.
8 Ezav vidje da kćeri kanaanske nisu po volji Izaku, ocu njegovu,
9 pak otiđe k Jišmaelu i pored žena koje je već imao uze za ženu Mahalatu, kćer Jišmaela,
sina Abrahamova, a sestru Nebajotovu.
10 Jakov krenu iz Beer-Šebe i pođe u Haran.
11 Stiže na jedno mjesto i ondje zanoći, jer sunce bijaše zašlo. Uze jedan kamen, stavi ga
pod glavu i zaspa na onom mjestu.
12 I usnu san: ljestve bijahu naslonjene na zemlju, a vrhom doticahu nebo, kad gle, po
njima se anđeli Božji penjahu i spuštahu;
13 a ispod njih stajaše Gospod, koji reče: “Ja sam Gospod, Bog Abrahama, oca tvoga, i Bog
Izakov: zemlju na kojoj spavaš dat ću tebi i porodu tvome,
14 a poroda će tvoga biti kao praha na zemlji; raširit ćeš se na zapad i na istok, na sjever i
na jug, i svi narodi na zemlji blagoslovit će se u tebi i u porodu tvome.
15 Evo ja sam s tobom, čuvat ću te svuda kud ideš i vratit ću te u ovu zemlju; jer te neću
napustiti dokle god ne učinim što ti rekoh.”
16 Kad se Jakov probudi, reče: “Zaista je Gospod na ovome mjestu, a ja to ne znadoh!”
17 Uplaši se i reče: “Kako je strahovito ovo mjesto! Ovdje je dom Božji, ovdje su vrata
nebesa!”
18 I Jakov usta rano, uze kamen koji bijaše stavio pod glavu, postavi ga kao spomenik i
preli uljem.
19 Ovo mjesto prozva Betel, a prije se onaj grad zvao Luz.
20 Jakov učini zavjet govoreći: “Ako je Bog sa mnom i čuva me na putu kojim idem, daje
mi kruha da se najedem i haljine da se oblačim
21 i da se vratim u miru u dom oca svoga, Gospod će mi biti Bog,
22 a ovaj kamen koji postavih kao spomenik bit će dom Božji; i od svega što mi daješ dat
ću ti desetinu.

1 Jakov krenu na put i pođe u zemlju sinova Istoka.
2 Pogleda i vidje studenac u polju; i gle, tri stada ovaca ležahu kod njega, jer se stada
napajahu na onom studencu, a kamen na otvoru studenca bijaše vrlo velik.
3 Ondje se skupljahu sva stada. Odvaljivaše se kamen s otvora studenca, napajahu se
stada, a poslije se kamen opet navaljivao na otvor studenca, na svoje mjesto.
4 Jakov reče pastirima: “Odakle ste vi, braćo?” Oni odgovoriše: “Mi smo iz Harana.”
5 On im reče: “Poznajete li Labana, sina Nahorova?” Oni odgovoriše: “Poznajemo.”
6 On im reče: “Je li zdrav?” Odgovoriše: “Jest, zdrav je, i evo Rahele, kćeri njegove, koja
ide sa stadom.”
7 On reče: “Gle, još je dan i nije još vrijeme da se stada pokupe; napojite ovce i pustite ih
na pašu.”
8 Oni odgovoriše: “Ne možemo dok se sva stada ne skupe; tek se tada odvaljuje kamen s
otvora studenca i poji stoka.”
9 Dok je on još govorio s njima, dođe Rahela sa stadom oca svoga, jer ona bijaše pastirica.
10 Kad Jakov vidje Rahelu, kćer Labana, brata matere svoje, i stado Labana, brata matere
svoje, on pristupi, odvali kamen s otvora studenca i napoji stado ujaka Labana.
11 Zatim poljubi Rahelu, podiže glas i zaplače.
12 Jakov kaza Raheli da je rod ocu njezinu, da je sin Rebekin. A ona otrča da to javi ocu
svome.
13 Čim Laban ču za Jakova, sina sestre svoje, istrča mu ususret, zagrli ga i poljubi te uvede
u svoju kuću. Jakov ispripovjedi Labanu sve te stvari,
14 a Laban mu reče: “Zaista si ti moja kost i moje meso!”
15 Jakov osta mjesec dana kod Labana. Tada reče Laban Jakovu: “Zar badava da mi služiš
zato što si mi rod? Kaži mi koja će ti biti plaća.”
16 Laban je imao dvije kćeri: starija se zvala Lea, a mlađa Rahela.
17 Lea je imala slabe oči, a Rahela bijaše lijepa stasa i lika.
18 Jakov je volio Rahelu, pa reče: “Služit ću ti sedam godina za Rahelu, mlađu kćer tvoju.”
19 A Laban reče: “Volim da je dam tebi nego drugom čovjeku. Ostani kod mene!”
20 Tako odsluži Jakov za Rahelu sedam godina; one mu se učiniše kao nekoliko dana jer je
on volio Rahelu.
21 Zatim reče Jakov Labanu: “Daj mi moju ženu, jer mi se navrši vrijeme da idem k njoj.”
22 Laban pozva sve ljude iz onoga mjesta i priredi gozbu.
23 Uvečer uze Leu, kćer svoju, i uvede je k Jakovu koji se sasta s njom.
24 Laban dade Lei, kćeri svojoj, robinju Zilpu da joj bude sluškinja.
25 Kad bi jutro, a ono bijaše Lea. Jakov reče Labanu: “Što si mi to učinio? Ne služih li ti za
Rahelu? Zašto si me prevario?”
26 Odgovori mu Laban: “Nije u našemu mjestu običaj da se uda mlađa prije starije.
27 Provedi tjedan dana s njom, pa ćemo ti dati i drugu za službu od još sedam godina.”
28 Jakov učini tako i navrši s Leom tjedan dana, pa mu Laban dade Rahelu, kćer svoju, za
ženu.
29 Laban dade Raheli robinju Bilhu da joj bude sluškinja.
30 I Jakov se sasta i s Rahelom, koju je volio više nego Leu, te odsluži kod Labana još
sedam godina.
31 Gospod vidje da Lea nije voljena, pa je učini plodnom, a Rahela osta nerotkinja.
32 Lea zatrudnje i rodi sina, kojemu nadjenu ime Ruben govoreći: “Gospod je vidio jade
moje, i sad će me moj muž voljeti.”
33 I opet zatrudni i rodi sina te reče: “Gospod ču da nisam voljena, pa mi dade i ovoga.” I
nadjenu mu ime Šimun.
34 Zatrudni i opet te rodi sina i reče: “Sad će se ipak moj muž k meni priljubiti kad mu
rodih tri sina.” Zato mu dade ime Levi.
35 I opet zatrudni i rodi sina te reče: “Ovaj put hvalit ću Gospoda.” Zato mu nadjenu ime
Juda. Potom prestade rađati.

1 Kad Rahela vidje da ne rađa Jakovu djecu, pozavidje sestri svojoj i reče Jakovu: “Daj da
imam djecu od tebe, ili ću umrijeti.”
2 Jakov planu na Rehelu i reče: “Jesam li ja na mjestu Boga koji ti ne da da rodiš?”
3 A ona reče: “Eto robinje moje Bilhe; sastaj se s njom; neka ona na mojim koljenima rodi,
pa da i ja imam djece preko nje.”
4 I ona mu dade robinju svoju za ženu, a Jakov se sasta s njom.
5 Bilha zatrudnje i rodi Jakovu sina.
6 Rahela reče: “Gospod mi dade pravdu, on ču glas moj i dade mi sina.” Zato mu nadjenu
ime Dan.
7 Bilha, robinja Rahelina, opet zače i rodi Jakovu drugoga sina.
8 Rehela reče: “Božanstveno se sa sestrom svojom borih i pobjedih.” I ona mu nadjenu
ime Naftali.
9 Vidjevši Lea da je prestala rađati, uze Zilpu, svoju sluškinju, i dade je Jakovu za ženu.
10 I Zilpa, Leina sluškinja, rodi Jakovu sina.
11 Lea reče: “Koja sreća!” I nadjenu mu ime Gad.
12 Zilpa rodi Jakovu i drugoga sina.
13 Lea reče: “Blago meni jer će me djevojke blaženom zvati.” I nadjenu mu ime Ašer.
14 Ruben iziđe u vrijeme pšenične žetve i nađe mandragore u polju. Donese ih Lei, materi
svojoj. Rahela reče Lei: “Daj mi, molim te, od mandragora sina svoga.”
15 Ona joj odgovori: “Je li ti malo što si mi muža uzela, a sad bi mi uzela i od mandragora
sina moga?” A Rahela reče: “Dobro, neka on noćas s tobom legne za mandragore sina
tvoga.”
16 Uvečer kad se Jakov vraćao iz polja, Lea mu iziđe ususret i reče: “K meni ima da dođeš,
jer te dobih za mandragore svojega sina.” I te noći ležao je on kod nje.
17 Bog usliša Leu, koja zače i rodi Jakovu petoga sina.
18 Lea reče: “Gospod mi dade plaću što dadoh sluškinju svoju mužu svome.” I nadjenu mu
ime Jisakar.
19 Lea opet zatrudnje i rodi Jakovu šestoga sina.
20 Tada reče: “Dobar mi dar dade Gospod; sad će se muž moj priljubiti k meni jer mu rodih
šest sinova.” Zato mu nadjenu ime Zebulun.
21 Naposljetku rodi kćer i nadjenu joj ime Dina.
22 Gospod se sjeti Rahele i usliša je te je načini plodnom.
23 Ona zače i rodi sina, pa reče: “Uze Bog sramotu moju.”
24 I nadjenu mu ime Josip, govoreći: “Neka mi Gospod pridoda još jednoga sina!”
25 Kad Rahela rodi Josipa, reče Jakov Labanu: “Pusti me da idem u svoje mjesto, u svoju
zemlju.
26 Daj mi moje žene za koje sam ti služio i djecu moju, pa da idem, jer ti znaš kako sam te
služio.”
27 Laban mu reče: “Našao ja milost pred očima tvojim! Dobro znam da me zbog tebe
blagoslovi Gospod.
28 Odredi sebi plaću i dat ću ti je.”
29 Jakov mu reče: “Ti znaš kako sam te služio i kako ti je stoka napredovala kod mene;
30 jer se ono malo što si imao prije mene jako namnožilo a Gospod te blagoslovio kamo
god sam hodio. A sad, kad ću ja za svoju kuću raditi?”
31 Laban mu reče: “Što da ti dam?” A Jakov odgovori: “Ništa mi ti nećeš dati. Ako
pristaneš na ono što ću ti reći, ja ću tebi još stoku pasti i čuvati.
32 Ja ću danas proći po svoj stoci tvojoj, pa izluči između ovaca svako janje šareno i s
biljegom, a između koza sve što je s biljegom i šareno. To će biti moja plaća.
33 Ispravnost moja pokazat će se sutra kad dođeš vidjeti moju zaslugu; sve što ne bude
šareno i što ne bude imalo biljega između koza i crno između jaganjaca smatraj krađom s
moje strane.”
34 Laban reče: “Dobro! Neka bude po riječi tvojoj.”
35 Toga istog dana izluči on jarce prugaste i šarene, sve koze s biljegom i šarene, sve one
na kojima je bilo što bijelo i sve crne među ovcama. Sve to preda svojim sinovima
36 pa pusti između sebe i Jakova razmak od tri dana hoda; a Jakov je napasao ostalu
Labanovu stoku.
37 Jakov uze zelenih topolovih, bademovih i kestenovih prutova, naguli po njima bijele
pruge da se pokazala bjelina na prutovima
38 te stavi naguljene prutove u žljebove i u korita pred stoku koja je dolazila piti da se
uspali kad dođe na pojilo.
39 Ovce se uspalile gledajući u prutove te ojagnjiše janjad s biljegom, prugastu i šarenu.
40 Jakov je izlučio janjad i skupio zajedno sve što je bilo prugasto i sve što je bilo crno u
stadu Labanovu. Tako se poredaše odvojena stada koja on ne pomiješa s Labanovim
stadom.
41 Svaki put kad bi se krupnije ovce uspaljivale, Jakov je stavljao prutove u korito pred oči
ovaca da bi se uspaljivale gledajući u prutove.
42 A pred slabije ovce nije ih stavljao; tako da su slabije bile za Labana, a krupnije za
Jakova.
43 Tako se čovjek sve više obogatio. Imao je mnogo sitne stoke, sluškinja i sluga, deva i
magaraca.

Jakov je saznao za namjere Labanovih sinova, koji govorahu: “Jakov uze sve što je bilo oca
našega i s dobrima oca našega stekao je cijelo to bogatstvo.”
2 Jakov opazi da lice Labanovo nije prema njemu kao prije.
3 Tada Gospod reče Jakovu: “Vrati se u zemlju svojih otaca i u rod svoj, a ja ću biti s
tobom.”
4 Jakov dozva Rahelu i Leu u polje k svome stadu
5 i reče im: “Vidim da lice oca vašega nije prema meni kao prije; ali je Bog oca moga bio sa
mnom.
6 Vi znate da sam služio ocu vašemu svim svojim silama,
7 a otac me vaš varao i mijenjao mi plaću deset puta; ali mu Bog ne dopusti da mi učini
zlo.
8 Kad on govoraše: što bude šareno neka ti je plaća, onda se mladilo sve šareno; a kad
reče: s biljegom što bude neka ti je plaća, onda se mladilo sve s biljegom.
9 Bog uze stoku ocu vašemu i dade je meni.
10 Kad se stoka plodila, ja podigoh oči svoje i vidjeh u snu kako ovnovi i jarci koji su
skakali na ovce bijahu šareni i s biljezima prugastim i kolastim.
11 A anđeo Gospodnji reče mi u snu: ‘Jakove!’ Ja odgovorih: ‘Evo me!’
12 On reče: ‘Podigni sad oči svoje i gledaj: ovnovi i jarci što skaču na ovce i koze svi su
šareni i s biljezima prugastim i kolastim, jer ja vidjeh sve što ti učini Laban.
13 Ja sam Bog od Betela, gdje si ti pomazao spomenik, gdje si se meni zavjetovao. Ustani i
idi iz ove zemlje i vrati se u zemlju u kojoj si rođen.’”
14 Tada Rahela i Lea odgovoriše i rekoše mu: “Imamo li mi još kakav dio i nasljeđe u domu
oca svoga?
15 Ne smatra li on nas tuđinkama kad nas je prodao i novce naše pojeo?
16 Sve bogatstvo koje je Bog oteo našemu ocu naše je i naše djece. A sada čini što ti je Bog
kazao.”
17 Jakov se diže i stavi svoju djecu i žene na deve.
18 Odvede svu svoju stoku i sve blago koje je imao, stoku koja je bila njegova, koju je
stekao u Padan Aramu, i krenu k Izaku, ocu svome, u zemlju kanaansku.
19 Dok je Laban bio otišao da striže svoje ovce, Rahela ukrade idole svoga oca.
20 Jakov prevari Aramejca Labana, ne javivši mu da će otići.
21 On pobježe sa svim onim što je bilo njegovo; podiže se, prijeđe preko rijeke i uputi se
prema gori Gileadu.
22 Trećega dana javiše Labanu da je Jakov pobjegao.
23 On skupi braću svoju, pođe za njim u potjeru i za sedam dana stiže ga na brdu Gileadu.
24 Ali se Bog pojavi Labanu, Aramejcu, noću u snu, i reče mu: “Pazi da ne govoriš s
Jakovom ni lijepo ni ružno!”
25 Laban, dakle, stiže Jakova. Jakov bijaše razapeo šator na Gori, a Laban svoj šator na gori
Gileadu.
26 Tada Laban reče Jakovu: “Što si to učinio? Zašto si me prevario te odvodiš moje kćeri
kao robinje na sablji otete?
27 Zašto si kradom pobjegao i ništa mi nisi kazao? Ja bih te s veseljem i s pjesmom
ispratio, uz bubnjeve i harfe.
28 Nisi mi dao ni da sinove svoje i kćeri svoje poljubim! Ludo si radio.
29 Ruka je moja dovoljno jaka da vam dosađujem; ali mi Bog oca vašega jučer kaza: ‘Pazi
se da ne govoriš s Jakovom ni lijepo ni ružno!’
30 Ali sad, kad si već otišao jer si se poželio kuće oca svoga, zašto si odnio moje bogove?”
31 Jakov odgovori Labanu: “Bojao sam se, misleći da ćeš mi silom oteti svoje kćeri.
32 Ali neka pogine onaj kod koga bogove svoje nađeš! Pred braćom našom pretraži što je
tvoje u mene i uzmi.” Jakov nije znao da ih je Rahela bila ukrala.
33 Laban uđe u šator Jakovljev, u šator Lein i u šator dviju robinja, ali ne nađe ništa. Iziđe
iz Leina šatora i uđe u Rahelin.
34 Rahela je uzela idole, sakrila ih pod sedlo svoje deve i sjela na njih. Laban je pretresao
cijeli šator, ali ne nađe ništa.
35 Rahela reče svome ocu: “Neka se ne srdi moj gospodar što ne mogu pred njim ustati jer
imam ono što u žena biva.” On je tražio, ali nije našao svoje idole.
36 Jakov se rasrdi i prekori Labana. Reče: “Što sam ja učinio, šta sam skrivio da me tako
žestoko tjeraš?
37 Pretresao si sve moje stvari, pa što si svoje našao? Iznesi to ovdje pred moju i svoju
braću neka prosude između nas dvojice.
38 Eto, dvadeset sam godina bio kod tebe; ovce se tvoje i koze nisu jalovile, a ovnova iz
stada tvoga nisam jeo.
39 Nikad ti nisam zaklane ovce donosio, nego sam ih uvijek podmirivao, a od mene si
tražio i što se danju i što se noću od mene kralo.
40 Danju me ubijala vrućina, a noću mraz, i san je bježao s mojih očiju.
41 Dvadeset sam godina u tvojoj kući bio; četrnaest godina služio sam ti za dvije kćeri, a
šest godina za stoku tvoju; deset puta si mi mijenjao plaću.
42 Da nije Bog oca moga, Bog Abrahamov, koga se Izak boji, bio sa mnom, ti bi me sad
prazna otpustio. Ali je Bog vidio muku moju i trud ruku mojih, i on je jučer izrekao svoj
sud.”
43 Laban odgovori i reče Jakovu: “Ove su kćeri moje kćeri i ovi su sinovi moji sinovi, i ova
stoka moja stoka, i sve što vidiš moje je. I što bih ja učinio danas za kćeri svoje ili za djecu
njihovu koju one rodiše?
44 Dođi da ja i ti sklopimo savez, pa da to bude svjedočanstvo između mene i tebe.”
45 Jakov uze kamen i utvrdi ga za spomenik.
46 Zatim reče braći svojoj: “Nakupite kamenja!” Oni nakupiše kamenja i složiše ga na
gomilu, pa blagovaše na gomili.
47 Laban je nazva Jegar-sahaduta, a Jakov je nazva Galed.
48 Laban reče: “Neka ova gomila služi danas za svjedočanstvo između mene i tebe!” Zato
je nazvana Galed.
49 Zove se i Mispa, jer Laban reče: “Neka Gospod gleda na mene i na tebe kad se jedan
drugome izgubimo iz vida.
50 Ako rastužiš kćeri moje i ako uzmeš žene osim mojih kćeri, znaj da neće čovjek nego će
Bog biti svjedok između mene i tebe.”
51 Laban reče Jakovu: “Evo ove gomile i evo ovog spomenika.
52 Neka oni budu svjedoci da ni ja neću prelaziti preko ove gomile k tebi, ni ti da nećeš sa
zlim namjerama prelaziti k meni preko ove gomile i ovog spomenika.
53 Bog Abrahamov i Nahorov, Bog oca njihova, neka bude sudac među nama.” Jakov se
zakle onim koga se bojaše njegov otac Izak.
54 Zatim prinese žrtvu na gori i pozva braću svoju da jedu. Oni jedoše i prenoćiše na gori.
55 Laban usta rano, poljubi svoje sinove i kćeri i blagoslovi ih. Zatim krenu u svoju
postojbinu.

1 Jakov je nastavio svoj put kad ga sretoše anđeli Božji.
2 Gledajući ih, Jakov reče: “Ovo je polje Božje!” I prozva ono mjesto Mahanajim.
3 Jakov posla pred sobom glasnike k Ezavu, bratu svome, u zemlju Seir, u krajinu
edomsku.
4 On im zapovjedi: “Ovako kažite gospodaru mome Ezavu: ‘Ovako govori sluga tvoj Jakov:
Bio sam kod Labana i ostao sam do sada kod njega;
5 imam volova i magaraca, ovaca, sluga i sluškinja, i šaljem da to javim gospodaru svome,
kako bih našao milost pred očima njegovim.”
6 Glasnici se vratiše k Jakovu i rekoše mu: “Bili smo kod brata tvojega Ezava, a on ti kreće
ususret s četiri stotine momaka.”
7 Jakov se zabrinu i uplaši. Razvrsta ljude koji su bili s njim, ovce, goveda i deve u dvije
čete,
8 pa reče: “Ako Ezav udari na jednu četu i razbije je, druga će se moći spasiti.”
9 Jakov reče: “Bože oca moga Abrahama, Bože oca moga Izaka, Gospode koji si mi kazao:
‘Vrati se u zemlju svoju i u rod svoj i ja ću ti dobro činiti!’
10 Nisam vrijedan tolike milosti i tolike vjernosti što si imao prema sluzi svome; jer sam
samo sa štapom svojim prešao preko Jordana, a sad imam dvije čete.
11 Izbavi me, molim te, iz ruku brata moga Ezava jer se bojim da ne dođe i ne ubije mene i
matere s djecom.
13 Na tom mjestu Jakov zanoći. Uze što je imao pri ruci da pošalje dar Ezavu, bratu svome:
14 dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova,
15 A ti si kazao: ‘Ja ću tebi dobro činiti i učinit ću porod tvoj da ga bude kao pijeska
morskoga koji se ne može izbrojiti od množine.’”
15 trideset deva dojilica s mladima, četrdeset krava s desetoro teladi, dvadeset magarica
sa desetoro magaradi;
16 preda ih slugama svojim, svako stado napose, i reče slugama: “Idite preda mnom i
ostavite dosta mjesta između stada i stada.”
17 Prvome od njih zapovjedi: “Kad sretneš Ezava, brata moga, pa te on zapita: ‘Čiji si? kud
ideš? čije je to stado pred tobom?’,
18 odgovori: ‘Sluge tvog Jakova, a ovo on šalje gospodaru svome Ezavu, a eto i sam ide za
nama.’”
19 Isto to zapovjedi i drugome i trećemu i svima koji su išli za stadom pa reče: “Tako vi
kažite Ezavu kad ga sretnete.
20 Kazat ćete: ‘Evo Jakov, sluga tvoj, ide za nama.’” Jer on govoraše u sebi: “Ublažit ću ga
darom koji preda mnom ide; pa kad se suočim s njim, valjda će me lijepo primiti.”
21 Dar pođe naprijed, a on prenoći onu noć u šatoru.
22 Iste noći on usta, uze obje žene i dvije sluškinje te jedanaestoro djece svoje i prebrodi
Jabok.
23 On ih uze, prevede preko potoka i preturi i ostalo što imaše.
24 Jakov osta sam. Tad se jedan čovjek rvao s njim do zore.
25 Kad taj čovjek vidje da ga ne može savladati, udari ga po zglavku u bedru te se Jakovu
iščaši bedro iz zglavka dok se s njim rvao.
26 Onda on reče: “Pusti me da idem, jer se zora diže.” Jakov mu odgovori: “Neću te pustiti
dok me ne blagosloviš.”
27 Čovjek mu reče: “Kako ti je ime?” A on odgovori: “Jakov.”
28 Tada mu on reče: “Od sada se nećeš više zvati Jakov, nego Izrael, jer si se i s Bogom i s
ljudima borio i pobijedio.”
29 Jakov ga zapita i reče: “Kaži mi kako je tebi ime?” A on odgovori: “Ne pitaj za moje
ime.” I blagoslovi ga.
30 Jakov dade onom mjestu ime Penuel; jer, reče, Boga vidjeh licem u lice i duša se moja
izbavi.
31 I sunce granu kad on prođe Penuel. Jakov hramaše u kuku.
32 Zato sinovi Izraelovi do današnjega dana ne jedu krajeva od mišića na bedru jer se
Jakovu povrijediše krajevi od mišića na bedrenom zglobu.

1 Jakov podiže oči, pogleda, i gle, Ezav je dolazio s četiri stotine ljudi. On porazdijeli djecu
uz Leu, Rahelu i dvije sluškinje.
2 Na čelo postavi sluškinje i njihovu djecu, pa Leu i njezinu djecu, a na zečelje Rahelu i
Josipa.
3 On sam prođe naprijed i pokloni se sedam puta do zemlje dok ne dođe do brata svoga
4 Ezav mu pritrča, zagrli ga, pade mu oko vrata i poljubi ga. I obojica zaplakaše.
5 Ezav, podigav oči, ugleda žene i djecu, pa reče: “Tko su ti to?” Jakov odgovori: “Djeca
koju Bog darova sluzi tvome.”
6 Robinje se približiše s djecom svojom i pokloniše se;
7 približiše se i Lea i djeca njezina i pokloniše se; naposljetku se približiše Josip i Rahela i
pokloniše se.
8 Ezav reče: “Što ćeš s onom vojskom koju sretoh?” A Jakov odgovori: “Da nađem milost u
očima gospodara svoga.”
9 Ezav reče: “Imam ja, brate, dosta, drži ti ono što je tvoje.”
10 A Jakov odgovori: “Ne, molim te, ako sam našao milost u očima tvojim, primi dar iz
ruke moje; jer ja kao da sam gledao lice Božje kad si me lijepo dočekao.
11 Primi dakle dar moj koji ti nudim jer me Bog obilno obdario i ništa mi ne manjka.” I
navali tako da Ezav primi.
12 Ezav reče: “A sad idemo. Ja ću ispred tebe.”
13 Jakov mu odgovori: “Gospodar moj zna da su mi djeca nejaka, a imam i ovaca i krava
dojilica, pa ako ih tjeram samo jedan dan, propast će mi cijelo stado.
14 Nego gospodar moj neka ide pred slugom svojim, a ja ću polako ići ukorak sa stokom
pred sobom i ukorak s djecom dok ne stignem gospodara svoga u Seiru.”
15 Ezav reče: “Ostavit ću ti bar jedan dio svojih ljudi.” A Jakov upita: “Zašto? Neka ja samo
nađem milost u očima gospodara svoga.”
16 Toga istog dana Ezav se vrati svojim putem u Seir.
17 Jakov krenu put Sukota. On sagradi kuću za sebe i staje za svoja stada. Zato se ono
mjesto prozvalo Sukot.
18 Vrativši se iz Padan Arama, dođe Jakov sretno u grad Šekem u zemlji kanaanskoj i
nastani se prema gradu.
19 Kupi dio zemlje, gdje razape svoj šator. Zemlju kupi od sinova Hamora, Šekemova oca
za sto kesita.
20 I načini ondje žrtvenik i nazva ga El-Elohe-Izrael.

1 Dina, kći koju Lea rodi Jakovu, iziđe da pogleda djevojke toga kraja.
2 Ugleda je Šekem, sin Hamora, kneza one zemlje. On je ote, leže s njom i osramoti je.
3 Srce njegovo prionu uz Dinu, kćer Jakovljevu, i on zavoli djevojku i progovori srcu
njezinom.
4 I Šekem reče Hamoru, ocu svome: “Daj mi ovu djevojku za ženu.”
5 Jakov sazna da je on osramotio Dinu, kćer njegovu; ali kako sinovi njegovi bijahu u polju
sa stadom, Jakov ne reče ništa dok se oni ne vratiše.
6 Hamor, otac Šekemov, dođe k Jakovu da se razgovori s njim.
7 A kad dođoše sinovi Jakovljevi iz polja i saznaše za stvar, oni se jako naljutiše i vrlo se
razgnjeviše što Šekem učini sramotu u Izraelu legavši na taj način s kćeri Jakovljevom, što
nije trebao činiti.
8 Hamor im reče: “Moj sin Šekem zaljubio se u vašu kćer; molim vas, dajte mu je za ženu.
9 Sklopite savez s nama; kćeri svoje udajte za nas i kćerima našim ženite se.
10 Nastanite se kod nas, i zemlja će vam biti otvorena; ostanite i trgujte, stječite sebi
imanja.”
11 Šekem reče ocu Dininu i braći njezinoj: “Da nađem milost u očima vašim, dat ću što god
kažete.
12 Ištite koliko god hoćete uzdarja i dara, i ja ću dati što god kažete; samo mi dajte
djevojku za ženu.”
13 Sinovi Jakovljevi odgovoriše lukavo Šekemu i Hamoru, ocu njegovu, jer Šekem je
osramotio Dinu, njihovu sestru.
14 Oni im rekoše: “Ne možemo dati sestre svoje za čovjeka neobrezana, jer bi to nama bila
sramota.
15 Nego, mi ćemo uslišati vašu želju ako se izjednačite s nama i obrežete sve muške glave
među sobom.
17 Ali ako ne pristanete da se obrežete, mi ćemo uzeti djevojku i otići.”
18 Hamor i Šekem sin Hamorov pristadoše na njihove riječi.
19 Onda ćemo udavati kćeri svoje za vas, ženit ćemo se vašim kćerima i postati jedan
narod.
19 Mladić nije oklijevao da to učini jer je volio Jakovljevu kćer. On bijaše u kući oca svoga
od svakoga poštovan.
20 Hamor i njegov sin Šekem odoše na vrata svoga grada i ovako govorahu građanima
svoga grada:
21 “Ovi ljudi žele u miru živjeti s nama, nastaniti se u ovoj zemlji i trgovati po njoj, a evo,
zemlja je široka i za njih. Mi ćemo se ženiti njihovim kćerima, a svoje ćemo kćeri udavati
za njih.
22 Ali ovi ljudi neće pristati da žive s nama pa da postanemo svi skupa jedan narod ako se
svi naši muškarci ne obrežu, kao što su oni obrezani.
23 Njihova stada, njihova dobra i sva stoka neće li biti naša? Primimo samo taj njihov
uvjet da ostanu s nama.”
24 Svi oni koji su došli na gradska vrata čuli su Hamora i Šekema, sina njegova; i svi se
muški obrezaše, svi oni koji bijahu došli na gradska vrata.
25 Trećeg dana, dok oni bijahu u bolovima, Šimun i Levi, dva sina Jakovljeva, braća
Dinina, uzeše svaki svoj mač, navališe na grad koji mišljaše da je siguran i pobiše sve
muškarce.
26 Sasjekoše mačem i Hamora i Šekema, sina njegova, uzeše Dinu iz kuće Šekemove i
otiđoše.
27 Sinovi Jakovljevi navališe na pobijene i oplijeniše grad, jer je u njemu osramoćena
njihova sestra.
28 Oni uzeše stada njihova, goveda i magarce, sve što bijaše u gradu i sve što bijaše u
polju;
29 i odnesoše kao plijen sva dobra njihova, djecu i žene i sve čega je bilo u kućama.
30 Tada Jakov reče Šimunu i Leviju: “Smetoste me i omraziste me narodu ove zemlje,
Kanaancima i Perižanima. Ja nemam nego malo ljudi, pa ako se oni skupe protiv mene,
ubit će me i tako istrijebiti mene i moj dom.”
31 Oni odgovoriše: “Zar sa sestrom našom da postupaju kao s bludnicom?”

1 Bog reče Jakovu: “Ustani, popni se na Betel i tu ostani. Ondje podigni žrtvenik Bogu koji
ti se javio kad si bježao od Ezava, brata svoga.”
2 Jakov reče svojoj obitelji i svima koji bijahu s njim: “Bacite tuđe bogove koji su kod vas,
očistite se i preobucite se.
3 Dignut ćemo se i ići u Betel; ondje ću podići žrtvenik Bogu koji me usliša u dan tjeskobe
moje i bi sa mnom na putu kojim sam hodio.”
4 Oni dadoše Jakovu sve tuđe bogove koji bijahu u njihovim rukama i naušnice koje su
imali u ušima, a Jakov ih zakopa pod hrastom kod Šekema.
5 Zatim krenuše. Strah od Boga obuze gradove oko njih i nitko se ne diže u potjeru za
sinovima Izraelovim.
6 Jakov i svi oni koji bijahu s njim stigoše u Luz u zemlji kanananskoj, a to je Betel.
7 Ondje podiže on žrtvenik i nazva ono mjesto El Betel, jer mu se ondje objavio Bog kad je
bježao od brata svoga.
8 Debora, dojkinja Rebekina, umre; sahraniše je ispod Betela, pod hrastom, koji Jakov
nazva Alon Bakut.
9 Bog se opet objavi Jakovu pošto se vrati iz Padan Arama i blagoslovi ga.
10 Reče njemu Bog: “Ime je tvoje Jakov, ali se odsad nećeš više zvati Jakov, nego će tvoje
ime biti Izrael.” I dade mu ime Izrael.
11 Reče njemu Bog: “Ja sam Bog svemogući; napreduj i množi se; narod, mnogi narodi,
postat će od tebe, a kraljevi će izići iz bedara tvojih.
12 Dat ću ti zemlju koju sam dao Abrahamu i Izaku, a poslije tebe ovu ću zemlju dati
porodu tvome.”
13 Bog se podiže od njega s mjesta gdje mu je govorio.
14 I Jakov postavi spomenik na mjestu gdje mu je Bog govorio, spomenik od kamena,
prinese žrtvu i preli ga uljem?
15 Mjesto gdje mu je govorio Bog Jakov prozva Betel.
16 Oni krenuše iz Betela. Kad im osta još malo puta do Efrate, Rahela se porodi. Imala je
težak porođaj;
17 kad je spopadoše trudovi, reče joj babica: “Ne boj se, imat ćeš još jednog sina!”
18 I kako se ona rastavljaše s dušom, jer bijaše na umoru, dade mu ime Ben Oni, ali mu
otac dade ime Benjamin. -
19 Rahela umre. Sahraniše je pored puta u Efratu, a to je Betlehem.
20 Jakov postavi spomenik na njezin grob. To je spomenik na Rahelinu grobu koji stoji i
danas.
21 Izrael krenu dalje i razape šator svoj iza Migdal-Edera.
22 Dok je Izrael boravio u toj zemlji, Ruben leže s Bilhom, inočom oca svoga. I Izrael sazna
za to. Jakov je imao dvanaest sinova.
23 Sinovi Leini: Ruben, prvorođenac Jakovljev, Šimun, Levi, Juda, Jisakar i Zebulun.
24 Sinovi Rahelini: Josip i Benjamin.
25 Sinovi Bilhe, Raheline sluškinje: Dan i Neftali.
26 Sinovi Zilpe, Leine sluškinje: Gad i Ašer. To su sinovi Jakovljevi koji mu se rodiše u
Padan Aramu.
27 Jakov dođe k Izaku, ocu svome, u Mamru, u Kirjat Arbu, a to je Hebron, gdje su boravili
Abraham i Izak.
28 Izak je živio sto osamdeset godina.
29 On izdahnu i umre i bi pribran k rodu svome star i sit života, te ga Ezav i Jakov, sinovi
njegovi, sahraniše.

1 Ovo je potomstvo Ezava, koji se zove i Edom.
2 Ezav uze žene između kćeri kananejsih: Adu, kćer Hetita Eloma, Oholibamu, kćer Ane,
unuku Sibeona Horijca,
3 i Basematu, kćer Jišmaelovu, sestru Nebajotovu.
4 Ada rodi Ezavu Elifaza, Basemata mu rodi Reuela.
5 Oholibama rodi Jeuša, Jalama i Koraha. To su sinovi Ezavovi koji mu se rodiše u zemlji
kanaanskoj.
6 Ezav uze svoje žene, sinove i kćeri, sve ukućane svoje, stada, stoku i sve imanje što bijaše
stekao u zemlji kanaansoj, pa otiđe u drugu zemlju, daleko od Jakova, brata svoga.
7 Imanje im bijaše preveliko da bi mogli zajedno živjeti, a zemlja u kojoj življahu nije im
bila dovoljna zbog množine stoke njihove.
8 Ezav se nastani u planini Seiru. Ezav je Edom.
9 Ovo je potomstvo Ezava, oca Edomaca, u planini Seiru.
10 Ovo su imena sinova Ezavovih: Elifaz, sin Ade, žene Ezavove; Reuel, sin Basemate, žene
Ezavove.
11 Elifazovi sinovi bijahu: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz.
12 Timna bijaše inoča Ezavova sina Elifaza; ona rodi Elifazu Amaleka. To su sinovi Ade,
žene Ezavove.
13 Ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, Šama i Miza. To bijahu sinovi Basemate, žene
Ezavove.
14 Ovo su sinovi Oholibame, žene Ezavove, kćeri Ane, unuke Sibeonove; ona rodi Ezavu
Jeuša, Jalama i Koraha.
15 To su starješine plemena potekle od sinova Ezavovih. Ovo su sinovi Elifaza,
prvorođenca Ezavova: knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz,
16 knez Korah, knez Gatam i knez Amalek. To su starješine potekle od Elifaza u zemlji
edomskoj. To su sinovi Adini. -
17 Ovo su sinovi Reuela, sina Ezavova: knez Nahat, knez Zerah, knez Šama i knez Miza. To
su starješine potekle od Reuela u zemlji edomskoj. To su sinovi Basemate, žene Ezavove.
18 Ovo su sinovi Oholibame, žene Ezavove: knez Jeuš, knez Jalam i knez Korah. To su
starješine potekle od Oholibame, kćeri Anine, žene Ezavove.
19 To su sinovi Ezavovi, starješine rodova. Ezav je Edom.
20 Ovo su sinovi Seira Horijca, starosjedioci u toj zemlji: Lotan, Sobal, Sibeon, Ana,
21 Dišon, Eser i Dišan. To su starješine Horija, sinovi Seira u zemlji edomskoj.
2inovi Lotanovi bijahu: Hori i Hemam. Sestra Lotanova bijaše Timna. -
23 Ovo su sinovi Šobalovi: Alvan, Manahat, Ebal, Šefo i Onam. -
24 Ovo su sinovi Sibeonovi: Ajah i Ana. Ana je onaj koji je pronašao tople izvore u pustinji
pasući magarce Sibeona, oca svoga.
25 Ovo su djeca Anina: Dišon i Oholibama, kći Anina.
26 Ovo su sinovi Dišonovi: Hemdan, Ešban, Jitran i Keran.
27 Ovo su sinovi Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan.
28 Sinovi Dišonovi bili su Uz i Aran.
29 Ovo su knezovi Horijaca: knez Lotan, knez Šobal, knez Sibeon, knez Ana,
30 knez Dišon, knez Eser, knez Dišan. To su starješine Horijaca, starješine koje su oni imali
u zemlji Seiru.
31 Ovo su kraljevi koji su vladali u zemlji edomskoj prije nego što je zavladao kralj nad
sinovima Izraelovim.
32 U Edomu je kraljevao Bela, sin Beorov; a ime njegove prijestolnice bijaše Dinhaba.
33 Bela umre, a za njim je kraljevao Jobab, sin Zerahov iz Bosre.
34 Jobab umre, a za njim je kraljevao Hušam iz zemlje temanske.
35 Hušam umre, a za njim je kraljevao Hadad, sin Bedadov, koji pogubi Midjana na
Moapskom polju; njegov se grad zvao Avit. -
36 Hadad umre, a za njim je kraljevao Samla iz Masreke.
37 Samla umre, a za njim je kraljevao Šaul iz Rehobota na rijeci.
38 Šaul umre, a za njim je kraljevao Baal Hanan, sin Akborov.
39 Baal Hanan, sin Akborov, umre, a za njim je kraljevao Hadad. Ime njegova grada bijaše
Pai, a ime njegove žene Mehetabela. Ona je bila kći Matrede, kćeri Mezahabove.
40 Ovo su imena starješina poteklih od Ezava po njihovim rodovima, mjestima i po
imenima: knez Timna, knez Alva, knez Jetet,
41 knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,
42 knez Kenaz, knez Teman, knez Mibzar,
43 knez Magdiel i knez Iram. To su starješine edomske prema postojbinama u zemlji koju
držahu. Ezav je praotac Edomaca.

1 Jakov osta u zemlji kanaanskoj, ondje gdje je stanovao njegov otac.
2 Ovo je potomstvo Jakovljevo. Josip, kad bijaše momak od sedamnaest godina, napasao je
stoku s braćom svojom; taj dječak bijaše zajedno s djecom Bilhe i Zilpe, žena oca svojega. I
Josip kazivaše ocu svome zle namisli njihove.
3 Izrael je volio Josipa više nego ostale sinove svoje, jer mu se rodio pod starost, pa on mu
načini šarenu haljinu.
4 Braća njegova primijetiše da ga otac voli više nego sve njih, pa ga zamrziše. I ne mogahu
s njim prijateljski razgovarati.
5 Josip usni san i ispripovjedi ga braći svojoj, koja ga još više zamrziše.
6 On im reče: “Čujte san koji sam usnuo!
7 Vezasmo mi snoplje u polju, moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi stadoše uokolo
njega i pokloniše mu se.”
8 Braća mu rekoše: “Hoćeš li ti to biti kralj nad nama? Hoćeš li nam zapovijedati?” I oni
počeše još više mrziti Josipa zbog njegovih snova i riječi.
9 On usni i drugi san i ispripovjedi ga braći svojoj. Reče: “Usnuh i drugi san! Sunce, mjesec
i jedanaest zvijezda poklonilo se preda mnom.”
10 On ispripovjedi taj san ocu svome i braći svojoj. Otac ga prekori i reče mu: “Što znači
taj san koji si usnio? Hoćemo li se ja i mati tvoja te braća tvoja pred tobom do zemlje
klanjati?”
11 Braća su mu zavidjela; ali otac njegov zapamti sve to.
12 Braća Josipova bijahu otišla da pasu stoku oca svoga u Šekem.
13 Izrael reče Josipu: “Ne pasu li braća tvoja stoku u Šekemu? Dođi, želim te poslati k
njima.” A on odgovori: “Evo me!”
14 Izrael mu reče: “Idi, molim te, i vidi jesu li ti braća u dobrome zdravlju i u kojem je
stanju stoka, pa dođi da mi javiš.” Tako ga otpravi iz doline hebronske, i Josip pođe u
Šekem.
15 Jedan čovjek naiđe na njega, pa videći ga kako luta po polju, zapita ga: “Šta tražiš?”
16 Josip odgovori: “Tražim braću svoju; kaži mi, molim te, gdje pasu stada svoja.”
17 A čovjek reče: “Otišli su odavde, jer sam ih čuo gdje rekoše: ‘Hajdemo u Dotan.’” Josip
ode braći svojoj i nađe ih u Dotanu.
18 Oni ga spaziše izdaleka; i dok im još ne bijaše došao blizu, dogovoriše se da ga ubiju.
19 Rekoše jedan drugome: “Evo ide onaj koji snove sniva.
20 Hajde da ga ubijemo i bacimo u koji od ovih bunara, pa ćemo kazati: ‘Zvijer ga je
pojela.’ Da vidimo što će biti od njegovih snova!”
21 No Ruben to ču i on ga izbavi iz ruku njihovih. Reče: Nemojmo ga ubiti.”
22 Ruben im reče: “Nemojte prolijevati krv; bacite ga u ovaj bunar u pustinji i ne stavljajte
ruke na njega.” On ga je namjeravao izbaviti iz ruku njihovih i vratiti ocu.
23 Kad Josip dođe k braći svojoj, oni svukoše s njega haljinu, haljinu šarenu koju je imao
na sebi,
24 uhvatiše ga i baciše u bunar. Taj bunar bijaše prazan; u njemu nije bilo vode.
25 Poslije toga sjedoše da jedu. Podigavši oči, ugledaše povorku Jišmaelaca koji su išli iz
Galada s devama natovarenim mirisnim korijenjem, tamjanom i balzamnom smolom što
nošahu u Egipat.
26 Tada Juda reče braći svojoj: “Koja nam je korist da ubijemo brata svoga i krv njegovu
zatrpamo?
27 Hajde da ga prodamo ovim Jišmaelcima; ne stavljajmo ruke svoje na njega, jer je brat
naš, naše meso.” I braća ga poslušaše.
28 Kad midjanski trgovci bijahu pored njih, oni izvukoše Josipa iz bunara i prodadoše ga
Jišmaelcima za dvadeset srebrnih šekela, a ovi ga odvedoše u Egipat.
29 Ruben se vrati k bunaru; a kad tamo, Josipa ne bijaše više u bunaru. On razdera svoje
haljine,
30 vrati se k braći svojoj i reče: “Nema više djeteta! Kamo li ću sad?”
31 Tada oni uzeše Josipovu haljinu, pa zaklavši jare zamočiše haljinu u krv.
32 Poslaše šarenu haljinu ocu svome i poručiše mu: “Nađosmo ovu haljinu, vidi je li to
haljina sina tvoga ili nije.”
33 Jakov je prepozna i reče: “To je haljina sina moga! Ljuta zvijer ga je pojela! Josip je
raskomadan!”
34 Pa on razdera haljine svoje, veza kostrijet oko sebe i tugova dugo za sinom svojim.
35 Svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove dođoše da ga tješe, ali on ne primaše utjehe, nego
govoraše: “S tugom ću u grob leći za sinom svojim!” On plakaše za sinom svojim.
36 A Midjanci prodadoše Josipa u Egipat Potifaru, oficiru faraonovu, zapovjedniku straže.

1 U to vrijeme Juda se udalji od braće svoje i uputi se jednom čovjeku Adulamcu koji se
zvao Hira.
2 Ondje Juda vidje kćer nekoga Kanaanca koji se zvao Šua; on je uze za ženu i sasta se s
njom.
3 Ona zače i rodi sina kome dade ime Er.
4 Opet zatrudnje i rodi sina, kome nadjenu ime Onan.
5 Ona opet rodi sina i dade mu ime Šela. Kad je rodila tog sina, Juda bijaše u Kezibu.
6 Juda oženi prvorođenca svoga Era djevojkom koja se zvala Tamara.
7 Er, prvorođenac Judin, bijaše nevaljao pred očima Gospodnjim, pa Gospod učini da on
umre.
8 Tada Juda reče Onanu: “Idi k ženi brata svoga, uzmi je na ime brata svoga i podigni mu
porod.”
9 Onan, znajući da to potomstvo neće biti njegovo, kad se sastajaše sa ženom brata svoga,
prosipaše sjeme na zemlju da ne da poroda bratu svome.
10 Ali Gospoda to uvrijedi i učini da i on umre.
11 Tada Juda reče Tamari, snasi svojoj: “Ostani kao udovica u kući oca svoga dok ne
odraste sin moj Šela.” On tako govoraše iz straha da i Šela ne umre kao i njegova braća.
Tamara ode i osta u kući oca svoga.
12 Dani prolažahu, a Šuina kći, a žena Judina, umre. Kad se Juda utješi, pođe u Timnu k
ljudima koji strizijahu njegove ovce; došao je sam s Hirom, Adulamcem, prijateljem
svojim.
13 Javiše to Tamari i rekoše joj: “Eto svekar tvoj ide u Timnu da striže svoje ovce.”
14 Tad ona skide sa sebe udovičko ruho, pokri se i obavi koprenom, pa sjede pred ulaz u
Enajim, na putu u Timnu; jer ona vidje da je Šela već odrastao, a nju još ne udaše za njega.
15 Juda je vidje i pomisli da je bludnica, jer bijaše pokrila lice.
16 On joj priđe i reče joj: “Pusti da dođem k tebi.” Jer on nije znao da je to njegova snaha.
A ona mu reče: “Što ćeš mi dati da dođeš k meni?”
17 On joj odgovori: “Poslat ću ti jare iz svoga stada.” Ona reče: “Ali daj mi zalog dok ga ne
pošalješ.”
18 On odgovori: “Koji zalog da ti dam?” Ona reče: “Pečat svoj, pojas i štap koji ti je u ruci.”
On joj to dade i pođe s njom, i ona zatrudnje od njega.
19 Ona usta i otiđe; skide koprenu i stavi opet na sebe svoje udovičko ruho.
20 Juda posla jare po prijatelju svome Adulamcu da bi vratio zalog iz ženinih ruku. Ali je
on ne pronađe.
21 On upita ljude iz onoga mjesta: “Gdje je ona bludnica koja je stajala na putu u Enajim?”
Oni mu odgovoriše: “Nema ovdje bludnica.”
22 On se vrati k Judi i reče: “Nisam je našao, a mještani mi rekoše: ‘Nije ovdje bilo
bludnice.’”
23 Juda reče: “Neka ona zadrži ono što ima! Da se ne sramotimo. Eto, ja sam slao jare, a ti
je nisi našao.”
24 Oko tri mjeseca kasnije javiše Judi: “Tamara, snaha tvoja, razbludi se i zače u bludu
svome.” A Juda reče: “Izvedite je neka se spali.”
25 Kad je vođahu, poruči ona svekru svome: “Začela sam s čovjekom čije je ovo;
prepoznaj, molim te, čiji je ovaj pečat, ovaj pojas i ovaj štap.”
26 Juda ih prepozna i reče: “Manje je kriva nego ja; jer je ne dadoh Šeli, sinu svome.” I više
se ne sasta s njom.
27 Kad dođe vrijeme da rodi, gle, u utrobi njenoj nađoše se blizanci.
28 Kad se porađaše, jedno dijete pruži ruku, a babica uze i veza mu crven konac oko ruke
govoreći: “Ovaj je prvi.”
29 Ali ono uvuče ruku, a iziđe brat njegov. Tada babica reče: “Kako prodre!” I nadjenuše
mu ime Perez.
30 Zatim iziđe njegov brat, koji je imao crveni konac oko ruke; dadoše mu ime Zerah.

1 Josipa odvedoše u Egipat; Potifar, oficir faraonov, zapovjednik straže, Egipćanin, kupi ga
od Jišmaelaca koji ga odvedoše onamo.
2 Gospod bi s njim i sreća ga prati. On stanovaše u domu gospodara svoga, Egipćanina.
3 Gospodar njegov vidje da je Gospod s njim i da je Gospod činio da mu svaki posao ide od
ruke.
4 Josip nađe milost u očima svoga gospodara, koji ga uze u svoju službu, postavi ga nad
cijelim domom svojim i povjeri mu cijelo svoje imanje.
5 Čim ga Potifar postavi nad domom svojim i nad svim imanjem svojim, Gospod blagoslovi
Egipćaninov dom zbog Josipa; i blagoslov Gospodnji bi na svemu što on imaše u kući i u
polju.
6 I on povjeri Josipovim rukama sve što imaše i ni o čemu se sam ne staraše, osim što
hranu svoju sam uzimaše. A Josip bijaše i lijepa stasa i lijepa lica.
7 Nakon nekog vremena dogodi se da žena gospodara njegova baci oko na Josipa i reče:
“Lezi sa mnom!”
8 On to ne htjede i reče ženi gospodara svoga: “Gle, gospodar moj ne brine se ni za što u
kući; povjerio mi je sve što je njegovo.
9 Ni on nije veći od mene u ovom domu, ništa mi ne brani, osim tebe, jer si mu ti žena.
Kako bih ja tako grdno zlo počinio i Bogu zgriješio?”
10 I mada mu je svaki dan govorila, Josip ne htjede leći s njom niti joj je prilazio.
11 Jednoga dana kad je ušao u kuću da svrši svoje poslove, a u kući ne bijaše nikoga od
ukućana,
12 ona ga uhvati za haljinu govoreći: “Lezi sa mnom!” Ali on joj ostavi haljinu u rukama i
pobježe van.
13 Kad ona vidje da joj je ostavio u rukama haljinu svoju i pobjegao,
14 viknu čeljad svoju i reče im: “Vidite, doveo nam je Hebrejca da nam se ruga. Taj je
čovjek došao k meni da legne sa mnom, ali sam ja udarila u viku.
15 A on kad ču da sam ja nadala viku, ostavi haljinu svoju kod mene i pobježe van.”
16 I ona ostavi haljinu Josipovu kod sebe dok mu se gospodar ne vrati.
17 Tad mu ona ovako progovori: “Sluga hebrejski koga si nam doveo dođe k meni da me
osramoti.
18 Ja nadah viku, a on ostavi haljinu svoju kod mene i pobježe.”
19 Pošto ču riječi žene svoje koja mu reče: “To mi je učinio sluga tvoj!”, Josipov se
gospodar jako razgnjevi.
20 On uhvati Josipa i baci ga u tamnicu u kojoj bijahu zatvoreni sužnji kraljevi; i Josip osta
u tamnici.
21 Gospod bi s Josipom i raširi milost svoju nad njim te učini da Josip omili tamničaru.
22 Tamničar povjeri Josipu sve sužnje u tamnici, i on se brinuo o svemu što se ondje
trebalo raditi.
23 Tamničar ne nadgledaše ništa od onoga što bijaše u Josipovoj ruci, a što god on
poduzimaše, Gospod je učinio da uspijeva.

1 Poslije toga dogodi se da peharnik i pekar kralja egipatskoga uvrijediše gospodara
svoga, kralja egipatskoga.
2 Faraon se naljuti na ta dva dvorjanina, na glavnog peharnika i na glavnog pekara.
3 I on ih smjesti u kuću zapovjednika straže, u tamnicu u kojoj je bio zatvoren Josip.
4 Zapovjednik straže ih stavi pod nadzor Josipa, koji bijaše tu na službi; i oni ostadoše
dosta dugo u tamnici.
5 Peharnik i pekar kralja egipatskoga, koji bijahu zatvoreni u tamnici, usnuli su jedne noći
svaki svoj san koji se mogao sam za sebe tumačiti.
6 Došavši ujutro Josip k njima, pogleda ih, a oni bili neveseli.
7 Tad on upita dvorjane faraonove, koji bijahu s njim u tamnici njegovog gospodara: “Što
ste danas lica nevesela?”
8 Oni mu odgovoriše: “Usnuli smo san, a nema nikoga da nam ga protumači.” Josip im
reče: “Nije li Bog onaj koji ih tumači? Kažite mi, dakle, svoje snove.”
9 Glavni peharnik ispripovijeda svoj san Josipu i reče mu: “U mome snu pojavila se loza
preda mnom.
10 Na toj lozi bile tri mladice, i kad ona propupa i procvate, grozdovi njezini imali grožđe
već zrelo.
11 Kupa faraonova bijaše u mojoj ruci. Ja pobrah to zrelo grožđe, iscijedih ga u kupu
faraonovu i dadoh kupu faraonu u ruku.”
12 Josip mu reče: “Evo ti tumačenja: tri su mladice tri dana.
13 Još tri dana i faraon će te pomilovati i vratiti te na tvoj položaj. Opet ćeš dodavati kupu
faraonovu u ruku njegovu, kao i prije kad si mu bio peharnik.
14 Ali se ti spomeni mene kad budeš u dobru, i pokaži, molim te, samilosti prema meni;
govori za me faraonu i učini da iziđem iz ove tamnice.
15 Jer sam odveden iz zemlje hebrejske, a ni ovdje nisam ništa skrivio da me bace u
tamnicu.”
16 Glavni pekar videći kako je Josip lijepo tumačio san, reče: “U mome snu bijahu tri
kotarice bijelog hljeba na mojoj glavi.
17 U najvišoj kotarici bilo svakojakih kolača za faraona ispečenih u peći, a ptice ih jele iz
kotarice na mojoj glavi.”
18 Josip mu odgovori i reče: “Evo ti tumačenja: tri su kotarice tri dana.
19 Još tri dana i faraon će izdići tvoju glavu i dat će te objesiti o drvo, a ptice će jesti tvoje
meso.”
20 Trećeg dana, na dan faraonova rođenja, priredi faraon gozbu svim slugama svojim; on
uzdigne glavu glavnoga peharnika i glavnoga pekara među slugama svojim;
21 i povrati glavnog peharnika na položaj peharnika da dodaje kupu faraonu u ruku;
22 ali dade objesiti glavnoga pekara, kao po tumačenju koje je dao Josip.
23 Glavni peharnik ne spomenu se Josipa, nego ga zaboravi.

1 Dvije godine poslije toga faraon usnu san. On bijaše kod jedne rijeke.
2 I gle, iz rijeke iziđe sedam krava lijepih i debelih, koje su pasle po livadi.
3 Za njima iziđe sedam drugih krava ružnih i mršavih i stadoše kraj njih na obali.
4 i mršave krave pojedoše onih sedam lijepih i debelih. I faraon se probudi.
5 On opet zaspa i sanjaše drugi san. Sedam klasova jedrih i lijepih izbi iz jednog stabla,
6 a iza njih isklija sedam klasova malih, izgorjelih od istočnoga vjetra.
7 Mali klasovi pojedoše onih sedam velikih i jedrih. I faraon se probudi. To je bio njegov
san.
8 Ujutro je faraon bio zabrinut, pa pozva sve egipatske gatare i sve mudrace. On im
ispripovjedi svoje snove. Ali ih nitko nije mogao faraonu protumačiti.
9 Tada glavni peharnik progovori i reče faraonu: “Danas želim spomenuti jednu svoju
pogrešku.
10 Faraon se bio naljutio na sluge svoje i dade me zatvoriti u tamnicu u kući zapovjednika
straže, mene i glavnog pekara.
11 Jedne noći sanjasmo ja i on svaki svoj san, i svaki od nas primio je tumačenje svoga sna.
12 Ondje je s nama bio jedan momak Hebrejin, sluga zapovjednika straže. Mi mu
ispripovjedismo snove, a on ih nama protumači.
13 I sve se zbi kako nam on kaza: mene povrati faraon na moj položaj, a glavnoga pekara
dade objesiti.”
14 Faraon dade pozvati Josipa. Izvedoše ga brže iz tamnice i on se odmah obrija i
preodjene, te iziđe pred faraona.
15 Faraon reče Josipu: “Usnuo sam san i nitko mi ga ne može protumačiti, a za tebe čujem
da znaš tumačiti snove.”
16 Josip odgovori faraonu: “Neću to učiniti ja, nego će Bog odgovoriti faraonu.”
17 Faraon tada reče Josipu: “Sanjah da stojim kraj rijeke na obali,
18 a iz rijeke iziđe sedam krava lijepih i debelih, koje su pasle po livadi.
19 Za njima iziđe sedam drugih krava, mršavih, ružnih, gotovo bez mesa; tako ružnih kao
što ih nikad u zemlji egipatskoj nisam vidio.
20 Mršave i ružne krave pojedoše onih sedam debelih.
21 One ih progutaše, a i ne poznaše im se da su im u trbuhu jer bijahu isto tako bijedne
kao i prije. Ja se probudih.
22 Zatim vidjeh, opet u snu, sedam jedrih i lijepih klasova izraslih iz jednog stabla,
23 a iza njih isklija iz istog stabla sedam klasova šturih i tankih, izgorjelih od istočnoga
vjetra.
24 Tanki klasovi požderaše onih sedam lijepih. Ja to kazah gatarima, ali ni jedan ne zna to
protumačiti.”
25 Josip reče faraonu: “Ono što je faraon sanjao jedno je. Bog dade na znanje faraonu što
će učiniti.
26 Sedam lijepih krava jest sedam godina, a sedam lijepih klasova također sedam godina:
isti je to san.
27 Sedam krava mršavih i ružnih koje iziđoše iza prvih i sedam klasova šturih, izgorjelih
od istočnoga vjetra, bit će sedam gladnih godina.
28 Onako kao što sad faraonu kazah, Bog je dao na znanje faraonu ono što će učiniti.
29 Eto, bit će sedam godina vrlo rodnih u cijeloj zemlji egipatskoj.
30 Za njima će doći sedam gladnih godina; i zaboravit će se na sve ono obilje u zemlji
egipatskoj, a glad će satrti zemlju.
31 Ta glad koja će doći bit će tolika da se neće poznati rodnost zemlje.
32 A što je faraon i po drugi put to sanjao, znači da je Bog to odlučio i da će to uskoro
učiniti.
33 A sad neka faraon izabere čovjeka pametna i mudra i neka ga postavi nad zemljom
egipatskom.
34 Neka gleda faraon da postavi povjerenike po zemlji, da bi se pokupila petina ljetina
egipatskih za sedam rodnih godina.
35 Neka oni skupljaju sav rod od sedam rodnih godina koje će nastupiti i neka pod
zapovješću faraona pokupe žita, neka to spreme po gradovima i čuvaju.
36 Ta hrana neka se čuva u zemlji za sedam gladnih godina koje će pasti na zemlju
egipatsku, da ne propadne zemlja od gladi.”
37 Ove se riječi svidješe faraonu i svim njegovim slugama.
38 I faraon reče slugama svojim: “Možemo li naći čovjeka kakav je ovaj koji u sebi ima duh
Božji?”
39 Pa reče Josipu: “Budući da je tebi Bog dao da sve to znaš, nema nikoga koji bi bio tako
pametan i mudar kao što si ti.
40 Ja tebe postavljam nad domom svojim, i sav će narod imati da sluša zapovijedi tvoje.
Samo ću ja biti prijestoljem iznad tebe.”
41 Faraon reče Josipu: “Evo, dajem ti da zapovijedaš cijelom zemljom egipatskom.”
42 Faraon skide prsten s ruke i stavi ga Josipu na ruku, obuče ga u haljine od tankoga
platna i stavi mu zlatni lanac oko vrata.
43 Naredi mu da se popne u kola odmah iza njegovih, a pred njim vikaše svijet: “Na
koljena!” Tako mu faraon preda vlast nad svom zemljom egipatskom.
44 Još reče Josipu: “Ja sam faraon, ali bez tebe neće nitko pomaknuti ni ruke ni noge u
cijeloj zemlji egipatskoj.”
45 Faraon nazva Josipa Safenat Paneah i dade mu za ženu Asenatu, kćer Poti-Fere,
svećenika onskoga. Josip otiđe da pregleda zemlju egipatsku.
46 Kad iziđe pred faraona, kralja egipatskoga, Josipu bijaše trideset godina. Ode od
faraona i obiđe svu zemlju egipatsku.
47 Za sedam rodnih godina rodi zemlja izobilno.
48 Josip pokupi sve plodove od tih sedam godina po cijeloj zemlji egipatskoj; on skupljaše
hranu po gradovima i stavljaše u pojedine gradove plod s okolnih polja.
49 Josip nakupi žita kao pijeska morskog, toliko ga je bilo da ga je prestao mjeriti.
50 Prije gladnih godina rodiše se Josipu dva sina, koje mu rodi Asenata, kći Poti-Fere,
svećenika onskoga.
51 Prvome dade Josip ime Manaše, jer, reče, Bog mi dade da zaboravim sve muke svoje i
sav dom oca svoga.
52 Drugome dade ime Efrajim, jer, reče, Bog mi dade da budem plodan u zemlji nevolje
svoje.
53 Prošlo je sedam rodnih godina u zemlji egipatskoj
54 i nasta sedam gladnih godina, kao što Josip bijaše kazao. U svim zemljama vladala je
glad, a u cijeloj zemlji egipatskoj bilo je kruha.
55 A kad nasta glad i po svoj zemlji egipatskoj, poviče narod faraonu da bi dobio kruha.
Faraon tada reče svim Egipćanima: “Idite k Josipu i činite kako vam on kaže.”
56 Glad je pritisla cijelu zemlju. Josip je otvorio sve žitnice i prodavao žito Egipćanima. Ali
glad posta još veća u cijeloj zemlji,
57 a i iz drugih zemalja dolažahu ljudi u Egipat k Josipu da kupuju žito, jer je glad u svim
zemljama bila velika.

1 Videći da u Egiptu ima žita, reče Jakov svojim sinovima: “Što gledate jedan u drugoga?”
2 I reče: “Eto čujem da u Egiptu ima žita; idite onamo i kupite nam da ostanemo živi i ne
pomremo.”
3 I desetorica Josipove braće ode u Egipat da kupi žito.
4 Jakov ne pusti s njima Benjamina, bojeći se da ga ne bi snašlo kakvo zlo.
5 I sinovi Izraelovi dođoše da kupe žito s ostalima koji dolažahu, jer u zemlji kanaanskoj
vladaše glad.
6 Josip upravljaše zemljom i prodavaše žito svemu narodu u zemlji. Braća Josipova dođoše
i pokloniše se pred njim licem do zemlje.
7 Josip vidje braću svoju i prepozna ih; ali se učini da ih ne poznaje, progovori im oštro i
reče im: “Odakle dolazite?” Oni odgovoriše: “Iz zemlje kanaanske da kupimo hrane.”
8 Josip prepozna braću svoju, ali oni njega ne prepoznaše.
9 Josip se sjetio snova koje je sanjao o njima i reče im: “Vi ste uhode; došli ste da izvidite
slaba mjesta ove zemlje.”
10 Oni mu odgovoriše: “Ne, gospodaru; sluge tvoje dođoše da kupe žita.
11 Svi smo mi sinovi jednoga čovjeka, pošteni ljudi, nisu sluge tvoje uhode.”
12 On im reče: “To nije istina, došli ste izviđati slabe točke ove zemlje.”
13 Oni odgovoriše: “Nas, slugu tvojih, bilo je dvanaest braće, sinova jednoga čovjeka u
zemlji kanaanskoj; najmlađi je danas kod oca našega, a jednoga više nema.”
14 Josip im reče: “Kazah vam da ste uhode,
15 ali evo kako ću vas iskušati. Tako mi faraona, nećete izići odavde dok ne dođe amo vaš
najmlađi brat.
16 Pošaljite jednoga između sebe da dovede vašega brata, a vi ćete ostati ovdje zarobljeni.
Iskušat će se vaše riječi, pa ću znati govorite li istinu; inače, tako mi faraona, vi ste
uhode.”
17 I zadrža ih tri dana u tamnici.
18 Treći dan reče im Josip: “Učinite ovo i živjet ćete. Ja se bojim Boga!
19 Ako ste pošteni ljudi, jedan od braće neka ostane u tamnici, a vi ostali idite i odnesite
žita za hranu svojim obiteljima,
20 pa mi dovedite najmlađeg brata da se provjere riječi vaše i da ne izginete.” I oni učiniše
tako.
21 Rekoše tad jedan drugome: “Zaista se ogriješismo o brata svoga, jer vidjesmo muku
duše njegove kad nas je molio, a mi ga ne slušasmo! Zato dođe ova muka na nas.”
22 Ruben progovori i reče im: “Nisam li ja vama govorio: ‘Nemojte se ogriješiti o dijete?’,
ali vi me ne poslušaste. Zato se, evo, traži krv njegova.”
23 Oni nisu znali da ih Josip razumije, jer je s njima govorio preko tumača.
24 Josip se udalji od njih i zaplaka se. Zatim se opet vratio k njima i razgovarao, pa uze
između njih Šimuna i dade ga vezati pred njihovim očima.”
25 Josip zapovjedi da im napune vreće žitom, da novac što je koji dao stave svakome u
njegovu vreću i da im dadu hranu za put. I tako bi učinjeno.
26 Oni natovariše žito na svoje magarce i krenuše.
27 Jedan od njih otvori svoju vreću da nahrani svog magarca u mjestu u koje bijahu
svratili da prenoće, i vidje novac u vreći.
28 Reče braći svojoj: “Vrati mi se moj novac, evo ga u mojoj vreći!” Tad zadrhta srce u
njima i uplašeni rekoše jedan drugome: “Što nam to Bog učini?”
29 Vratiše se k Jakovu, ocu svome, u zemlju kanaansku i kazaše mu sve što im se dogodilo.
Rekoše mu:
30 “Oštro govori s nama čovjek koji upravlja onom zemljom. On nas drži za uhode.
31 Mi mu rekosmo: ‘Pošteni smo ljudi, nismo mi uhode.
32 Nas je dvanaest braće, sinova oca našega; jednog nema više, a najmlađi je kod oca
našega u zemlji kanaanskoj.’
33 A čovjek koji zapovijeda u onoj zemlji reče nam: ‘Evo kako ću znati jeste li pošteni ljudi.
Ostavite kod mene jednoga od braće, a vi uzmite što vam treba za hranu vaših obitelji i
idite,
34 ali mi dovedite svog najmlađeg brata. Tako ću se uvjeriti da niste uhode nego pošteni
ljudi. Ja ću vam tada vratiti brata i moći ćete slobodno hodati po ovoj zemlji.’”
35 Kad oni izručiše svoje vreće, a ono svakome u vreći bijahu u zavežljaju njegovi novci.
Vidješe i oni i njihov otac zavežljaje novaca svojih i uplašiše se.
36 Reče im Jakov, otac njihov: “Djecu mi potrste! Josipa više nema, Šimuna nema, a vi mi
hoćete uzeti još i Benjamina! Sve se na me stušilo!”
37 Ruben reče ocu svome: “Ubij moja dva sina ako ti ga ne dovedem natrag. Daj ga u moje
ruke, i ja ću ti ga opet dovesti.”
38 Jakov reče: “Neće sin moj s vama, jer je brat njegov umro i on osta sam; ako bi ga snašlo
kakvo zlo na putu, svalili biste s tugom sijedu kosu moju u grob.”
1 Glad bijaše pritisnula zemlju.
2 Kad pojedoše žito koje bijahu donijeli iz Egipta, reče im otac: “Idite opet i kupite nam
malo hrane.”
3 Juda mu odgovori: “Tvrdo nam se zarekao onaj čovjek govoreći: ‘Ako ne bude brat vaš s
vama, nećete vidjeti moje lice.’
4 Ako ćeš pustiti s nama brata našega, ići ćemo i kupit ćemo ti hrane, ali ako ga nećeš
pustiti, nećemo ići, jer nam je onaj čovjek kazao:
5 ‘Ako ne bude brat vaš s vama, nećete vidjeti moje lice.’”
6 Tada Izrael reče: “Što mi to zlo učiniste i kazaste čovjeku da imate još jednoga brata?”
7 Oni mu odgovoriše: “Čovjek se raspitivao za nas i za rod naš govoreći: ‘Je li vam još živ
otac? Imate li još braće?’ - a mi mu odgovorismo kako nas je pitao. Jesmo li mogli znati da
će kazati: ‘Dovedite mi brata svoga?’”
8 Juda reče Izraelu, ocu svome: Pusti dijete sa mnom, pa da se dignemo i idemo, da
ostanemo na životu i ne pomremo i mi i ti i naša djeca.
9 Ja odgovaram za njega, iz moje ga ruke išti. Ako ti ga natrag ne dovedem i preda te ne
stavim, neka sam ti dovijeka kriv.
10 Da nismo toliko oklijevali, dosad bismo se dva puta vratili.”
11 Izrael, otac njihov, reče im: “Kad je tako, učinite ovo: uzmite što je najljepše u ovoj
zemlji u svoje vreće i ponesite onom čovjeku dar: malo tamjana i malo meda, mirisava
korijena i mirisne smole, lješnjaka i badema.
12 Ponesite dvostruko novaca i vratite novce što bijahu odozgor u vašim vrećama. Možda
je bila pogreška.
13 Uzmite brata svoga, pa ustanite i idite opet k onom čovjeku.
14 Bog svemogući neka vam dade da nađete milost u onoga čovjeka, da vam pusti vašega
drugog brata i Benjamina! A ja ako ostanem bez djece, neka ostanem bez njih!”
15 Tada oni uzeše darove, uzeše dvostruko novaca i Benjamina, pa krenuše u Egipat i
iziđoše pred Josipa.
16 Čim Josip vidje s njima Benjamina, reče svojem upravitelju: “Odvedi ove ljude u kuću,
zakolji i zgotovi im mesa, jer će ti ljudi u podne sa mnom jesti.”
17 Čovjek učini kao što Josip reče i uvede ljude u Josipovu kuću.
18 Oni se pobojaše kad ih čovjek vođaše u kuću Josipovu pa rekoše: “Zbog novaca koji
bijahu stavljeni u vreće naše vodi nas dok ne smisli kako će nas okriviti, zarobiti i uzeti
naše magarce.”
19 I oni se približiše upravitelju Josipove kuće i progovoriše mu na kućnim vratima:
20 “Čuj, gospodaru; došli smo, bili i prije i kupili hrane;
21 pa kad dođosmo u mjesto gdje smo trebali prenoćiti otvorismo vreće, a to novci
svakoga od nas bijahu odozgo u vreći, novci naši na mjeru, i evo mi smo ih natrag donijeli.
22 A druge smo novce donijeli da kupimo hrane. Ne znamo tko nam je stavio novce naše u
vreće.”
23 Reče im upravitelj: “Neka je mir s vama! Ničega se ne bojte. Bog vaš, Bog oca vašega
stavio je blago u vreće vaše. Novce sam vaše ja primio.” I izvede im Šimuna.
24 Čovjek ih uvede u Josipovu kuću i donese im vode, te oni opraše noge, a i magarcima
njihovim položi.
25 Oni pripraviše dar svoj čekajući dok ne dođe Josip u podne, jer im bi rečeno da će kod
njega objedovati.
26 Kad Josip dođe kući, iznesoše mu dar koji imahu kod sebe i pokloniše mu se do zemlje.
27 On ih upita kako su i reče: “Je li u dobrome zdravlju vaš stari otac o kojem ste mi
govorili? Je li još živ?”
28 Oni odgovoriše: “U dobrome je zdravlju sluga tvoj, otac naš: još je živ.” I pokloniše mu
se.
29 Josip podiže oči i vidje Benjamina, brata svoga, sina matere svoje, pa reče: “Je li vam to
najmlađi brat o kojem ste mi govorili?” I reče: “Bog da ti bude milostiv, sinko!”
30 Srce mu uzdrhta pred bratom i suze mu navriješe na oči, te brže uđe u jednu sobu i
ondje zaplaka.
31 Poslije se umi i susprežući svoje uzbuđenje reče: “Poslužite objed!”
32 Poslužiše Josipu napose, a braći njegovoj napose. Egipćanima koji objedovahu kod
njega također napose, jer Egipćani nisu mogli jesti s Hebrejima, jer je to u njihovim očima
bilo nečisto.
33 Braća Josipova sjedoše pred njim: prvorođeni po svome prvorodstvu, a najmlađi po
mladosti svojoj i gledahu u čudu jedni u druge.
34 Josip naredi da im se posluže jela koja su bila pred njim, a Benjamin dobi pet puta više
od ostalih. I oni piše i veseliše se s njim.

1 Josip ovako zapovjedi upravitelju svoje kuće: “Napuni ovim ljudima vreće žitom koliko
mogu ponijeti i svakome u vreću stavi odozgor njegove novce;
2 a moju kupu, kupu srebrnu, stavit ćeš najmlađemu u vreću zajedno s novcima za
njegovo žito.” Upravitelj učini kako mu Josip naredi.
3 Sutradan čim svanu otpustiše te ljude s magarcima njihovim.
4 Kad bijahu izišli iz grada, ali ne predaleko, reče Josip svome upravitelju: “Ustani, idi za
onim ljudima, a kad ih stigneš, reci im: ‘Zašto vraćate zlo za dobro?
5 Nije li kod vas kupa iz koje pije moj gospodar i kojom se on služi da misli pogađa? Zlo ste
radili što ste to učinili.’”
6 Upravitelj ih stiže i reče im tako.
7 Oni mu odgovoriše: “Zašto govoriš, gospodaru, takve riječi? Sačuvaj Bože da sluge tvoje
tako što učine.
8 Eto smo ti donijeli natrag iz zemlje kanaanske novce koje nađosmo odozgor u vrećama,
pa kako bismo odnijeli iz kuće gospodara tvoga srebro ili zlato?
9 U koga se između sluga tvojih nađe kupa, onaj neka pogine, a svi mi ostali budimo
robovi tvojega gospodara!”
10 On reče: “Neka bude po riječima vašim! Onaj u koga se nađe kupa bit će moj rob, a vi
ostali nećete biti krivi.”
11 Odmah svi poskidaše vreće svoje i svatko odriješi svoju vreću.
12 Upravitelj ih pretraži počev od najstarijega pa do najmlađega, i kupa se nađe u vreći
Benjaminovoj.
13 Tada oni razderaše haljine svoje i natovarivši svaki svoje magare vratiše se u grad.
14 Juda i braća njegova dođoše Josipu dok on još bijaše kod kuće i padoše pred njim na
zemlju.
15 Josip im reče: “Što to učiniste? Zar ne znate da čovjek kao što sam ja ima moć
pogađačku?”
16 Juda mu odgovori: “Što da ti kažemo? Što da govorimo? Kako da se pravdamo? Bog je
otkrio nevaljalost slugu tvojih. Evo smo svi mi tvoji robovi, i mi i ovaj u koga se našla
kupa.”
17 Josip reče: “Bože sačuvaj da tako učinim! U koga se našla kupa, on će mi postati rob, a
vi idite s mirom ocu svome.”
18 Tad se Juda približi k njemu i reče: “Čuj me, gospodaru; dopusti da progovori sluga tvoj
gospodaru svome i neka se gnjev tvoj ne raspali na slugu tvoga, jer si ti kao i sam faraon.
19 Gospodar je moj upitao sluge svoje, govoreći: ‘Imate li oca ili brata?’
20 A mi odgovorismo gospodaru svome: ‘Imamo stara oca i brata najmlađega, koji se
njemu u starosti rodi; ovaj je brat imao brata od iste majke koji je umro; on osta sam i otac
ga voli.’
21 Ti reče slugama svojim: ‘Dovedite mi ga da ga svojim očima vidim.’
22 Odgovorismo gospodaru svome: ‘Ne može dijete ostaviti oca svoga; ako ga ostavi, naš
će otac umrijeti.’
23 A ti reče slugama svojim: ‘Ako ne dođe s vama brat vaš najmlađi, nećete vidjeti lice
moje.’
24 Kad se vratismo k sluzi tvome, a ocu mome, kazasmo mu riječi moga gospodara.
25 Reče nama otac: ‘Idite opet, kupite nam malo hrane.’
26 Odgovorismo: ‘Ne možemo ići, osim ako bude s nama brat naš najmlađi, jer ne možemo
vidjeti lice onog čovjeka ako naš najmlađi brat ne bude s nama.’
27 A sluga tvoj, otac moj, reče nam: ‘Vi znate da mi je žena rodila dva sina.
28 Jedan od njih otišao je od mene i bojim se da ga je zvijer rastrgala, jer ga dosad više ne
vidjeh.
29 Ako i ovoga odvedete i zadesi ga kakvo zlo, svalit ćete mi sijedu glavu s tugom u grob.’
30 A sad da odem k sluzi tvome, ocu svome, a ovo dijete da ne bude s nama, kako je duša
onoga vezana za dušu ovoga,
31 umrijet će kad vidi da nema djeteta, te će sluge tvoje svaliti sijedu glavu sluge tvoga, a
oca svoga, s tugom u grob.
32 Jer je tvoj sluga zajamčio za dijete ocu svome rekav: ‘Ako ti ga ne dovedem natrag,
neka sam kriv ocu svome dovijeka.’
33 Dopusti zato, molim te, da sluga tvoj ostane umjesto djeteta da ti bude rob, a dijete
neka ide s braćom svojom.
34 Jer kako bih se vratio ocu svome bez djeteta? Ah, samo da ne gledam žalost oca svoga!”

1 Josip se ne mogaše više suzdržati pred svima koji stajahu oko njega. I on povika: “Iziđite
svi!” Tako ne osta nitko kod Josipa kad se on očitovao braći svojoj.
2 A on podiže glas plačući. Čuše ga Egipćani, a ču ga i dom faraonov.
3 Reče Josip braći svojoj: “Ja sam Josip. Je li mi otac još na životu?” Ali mu braća ne
mogoše odgovoriti jer se bijahu zbunili pred njim.
4 Josip reče braći svojoj: “Pristupite bliže k meni.” I oni pristupiše. A on reče: “Ja sam
Josip, brat vaš, koga ste prodali u Egipat.
5 Nemojte sad žaliti niti se kajati što ste me prodali ovamo, jer Bog me posla ispred vas
radi spasa života vašega.
6 Evo je već dvije godine glad u zemlji, a još pet godina neće biti ni oranja ni žetve.
7 Bog me posla pred vama da vas sačuva na zemlji i da vam spasi život izbavljenjem
velikim.
8 Niste me vi otpravili ovamo, nego sam Bog koji me postavi ocem faraona i gospodarem
svega doma njegova i namjesnikom nad svom zemljom egipatskom.
9 Vratite se brže k ocu mome i kažite mu: ‘Ovako govori sin tvoj Josip: Bog me postavi
gospodarem nad svom zemljom egipatskom, dođi k meni, ne oklijevaj!
10 Sjedit ćeš u zemlji gošenskoj i bit ćeš kod mene ti i sinovi tvoji, i sinovi sinova tvojih, i
ovce tvoje, i goveda tvoja, i sve tvoje.
11 Ja ću te hraniti ondje, jer će još pet godina biti glad, da ne pogineš od gladi ti i dom tvoj
i sve tvoje.’
12 A eto vidite očima svojim, a i brat moj Benjamin svojim očima, da vam ja sam govorim.
13 Kažite ocu mome svu slavu moju u Egiptu i sve što ste vidjeli; pohitajte i dovedite mi
ovamo oca moga.”
14 On pade oko vrata Benjaminu, bratu svome, i zaplaka. I Benjamin zaplaka o vratu
njegovu.
15 On tada poljubi plačući i ostalu braću svoju. Zatim se braća njegova razgovoriše s njim.
16 U kući faraonovoj ču se da su došla braća Josipova. I to bi milo faraonu i slugama
njegovim.
17 Faraon reče Josipu: “Kaži braći svojoj: ‘Ovako učinite: natovarite magarce svoje te idite
natrag u zemlju kanaansku,
18 pa uzmite oca svoga i svu čeljad svoju i dođite k meni. Dat ću vam najbolje što ima u
zemlji egipatskoj i jest ćete obilje od ove zemlje.’
19 A ti im zapovjedi: ‘Ovako učinite: uzmite sa sobom iz zemlje egipatske kola za djecu
svoju i žene svoje i povezite oca svoga pa dođite ovamo.
20 Ne žalite za onim što ćete napustiti, jer što ima najbolje u zemlji egipatskoj - vaše je.’”
21 Sinovi Izraelovi učiniše tako. Josip im dade kola po zapovijedi faraonovoj i hranu za
put.
2vakome dade po dvoje haljine, a Benjaminu dade trista srebrnih šekela i petore haljine.
23 A ocu svome posla deset magaraca natovarenih najljepšim stvarima što ima u Egiptu i
deset magaraca natovarenih žitom, kruhom i hranom za put.
24 Tako otpravi braću svoju, koja pođoše. I reče im: “Ne svađajte se putem!”
25 Oni se vratiše iz Egipta i dođoše k ocu svome u zemlju kanaansku.
26 Rekoše mu: “Još je živ Josip. On zapovijeda svom zemljom egipatskom.” Ali Jakov osta
tvrda srca, jer im nije vjerovao.
27 No kad mu kazaše sve riječi Josipove, i kad vidje kola koja posla Josip po oca, tada
oživje duh Jakova, oca njegova.
28 Izrael reče: “Dosta je! Još je živ moj sin Josip! Ići ću i vidjet ću ga prije nego što
umrem!”

1 Izrael pođe sa svim što imaše, pa došav u Beer-Šebu prinese žrtvu Bogu oca svoga Izaka.
2 Bog reče Izraelu noću u jednom viđenju: “Jakove! Jakove!” A Izrael odgovori: “Evo me!”
3 Bog mu reče: “Ja sam Bog, Bog oca tvoga; ne boj se otići u Egipat, jer ću ondje učiniti od
tebe velik narod.
4 Ja ću sam ići s tobom u Egipat i ja ću te odande vratiti; a Josip će ti sklopiti oči.”
5 Jakov krenu iz Beer-Šebe i sinovi Izraelovi namjestiše Jakova, oca svoga, i djecu svoju i
žene svoje na kola koja im posla faraon.
6 Uzeše stoku svoju i dobra što bijahu stekli u zemlji kanaanskoj. I Jakov pođe u Egipat sa
svom svojom porodicom.
7 On odvede sa sobom u Egipat i sinove svoje i sinove sinova svojih, kćeri svoje i kćeri
sinova svojih, sav rod svoj.
8 Ovo su imena djece Izraelove koja dođoše u Egipat: Jakov i njegovi sinovi. Jakovljev
prvorođenac Ruben.
9 Sinovi Rubenovi: Henok, Falu, Hesron i Karmi.
10 Sinovi Šimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin jedne Kanaanke.
11 Sinovi Levijevi: Geršon, Kehat i Merari.
1inovi Judini: Er, Onan, Šela, Peres i Zerah. Er i Onan umrli su u zemlji kanaanskoj. Sinovi
Peresovi bijahu Hesron i Hamul,
13 Sinovi Jisakarovi: Tola, Fuva, Jašub i Šimron.
14 Sinovi Zabulunovi: Sered, Elon i Jahleel.
15 To su sinovi koje Lea rodi Jakovu u Padan Aramu i još Dinu, kćer. Ukupno sinova i kćeri
njegovih bijaše trideset i tri.
16 Sinovi Gadovi: Sifjon, Hagi, Šuni, Esbon, Eri, Arodi i Areli.
17 Sinovi Ašerovi: Jimna, Jišva, Jišvi i Berija i sestra njihova Serah. A sinovi Berijini: Heber
i Malkiel.
18 To su sinovi Zilpe, koju dade Laban kćeri svojoj Lei i ona ih rodi Jakovu. Svega šesnaest
duša.
19 Sinovi Rahele, žene Jakovljeve: Josip i Benjamin.
20 Josipu se rodiše u Egiptu od Asenate, kćeri Poti-Fere, svećenika onskog: Manaše i
Efrajim.
21 Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, Ašbel, Gera, Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim i Ard.
22 To su potomci Rahelini koji se rodiše Jakovu. Ukupno četrnaest duša.
23 Danov sin bijaše Hušim.
24 Sinovi Neftalijevi: Jahseel, Guni, Jeser i Šilem.
25 To su potomci Bilhe, koju dade Laban svojoj kćeri Raheli i ona ih rodi Jakovu. Ukupno
sedam duša.
26 S Jakovom dođoše u Egipat šezdeset i šest duša izišlih iz bedara njegovih, osim žena
sinova Jakovljevih.
27 I Josip je imao dva sina koja mu se rodiše u Egiptu. Dakle, u domu Jakovljevu bijaše
sedamdeset duša koje dođoše u Egipat.
28 Jakov posla Judu naprijed k Josipu da mu javi da ide u Gošen.
29 Josip zapreže kola svoja da iziđe u susret Izraelu, ocu svome, u Gošen. I čim ga vidje,
pade mu oko vrata i plaka dugo o vratu njegovu.
30 Izrael reče Josipu: “Sad već ne marim i da umrem kad sam vidio lice tvoje i kad si još
živ.”
31 Josip reče braći svojoj i domu oca svoga: “Idem javiti faraonu i kazat ću mu: ‘Braća
moja i dom oca moga dođoše mi iz zemlje kanaanske.
32 Ti su ljudi pastiri koji su se svagda bavili oko stoke. Dovedoše i ovce svoje i goveda
svoja i sve što je njihovo.’
33 Kad vas faraon pozove i kaže vam: ‘Čime se bavite?’,
34 vi odgovorite: ‘Sluge su tvoje stadom se bavile od svoje mladosti pa do danas, i mi i naši
stari.’ Tako ćete ostati u zemlji gošenskoj, jer su Egipćanima svi pastiri nečisti.”

1 Josip ode javiti faraonu vijest i reče mu: “Otac moj i braća moja s ovcama svojim i s
govedima svojim i sa svim što imaju dođoše iz zemlje kanaanske, i eno ih u zemlji
gošenskoj.”
2 On uze sa sobom petero svoje braće i predstavi ih faraonu.
3 Faraon reče braći njegovoj: “Čim se bavite?” Oni odgovoriše: “Sluge su tvoje pastiri, mi
kao i naši stari.”
4 Još rekoše faraonu: “Došli smo da živimo u ovoj zemlji, jer kod nas nema paše za stoku
slugu tvojih; velika je glad pritisnula zemlju kanaansku. Dopusti da sluge tvoje žive u
zemlji gošenskoj.”
5 Faraon reče Josipu: “Otac tvoj i braća tvoja dođoše k tebi.
6 Zemlja je egipatska pred tobom; naseli oca svoga i braću svoju na najboljeem mjestu u
ovoj zemlji. Neka žive u zemlji gošenskoj; a ako među njima nađeš vrijednih ljudi, postavi
ih nad mojim stadima.”
7 Josip pozva zatim oca svoga i predstavi ga faraonu. I Jakov blagoslovi faraona.
8 Faraon reče Jakovu: “Koliko ti je godina?”
9 Jakov odgovori: “Dani putovanja moga jesu sto trideset godina. Malo je dana života
moga i bili su zli. Nisu dostigli godine života otaca mojih na njihovu putovanju.”
10 Jakov opet blagoslovi faraona i oprosti se od njega.
11 Josip naseli oca svoga i braću svoju i dodijeli im imanje u zemlji egipatskojna najboljem
mjestu te zemlje, u kraju Ramsesovu, kao što bijaše naredio faraon.
12 Josip je opskrbio kruhom oca svoga i braću svoju te sav dom oca svoga prema broju
djece.
13 Ali nesta kruha u cijeloj zemlji, jer glad bijaše vrlo velika. Zemlja egipatska i zemlja
kanaanska očajavahu od gladi.
14 Josip pokupi sav novac koji se našao u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj u
zamjenu za žito koje kupovahu i unese taj novac u kući faraonovu.
15 A kad nesta novca u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj, svi Egipćani dođoše k
Josipu govoreći: “Daj nam hljeba! Zašto da pred tobom izdahnemo? Novaca više nema.”
16 Josip reče: “Dajte stoku svoju i dat ću vam kruha za stoku kad nema novaca.”
17 I oni dovedoše k Josipu svoja stada, a on im dade kruha za konje, ovce, goveda i
magarce. Tako one godine prehrani kruhom za svu njihovu stoku.
18 Kad ta godina minu, dođoše oni k Josipu opet i druge godine govoreći: “Ne možemo
sakriti od gospodara svoga da je novaca nestalo, a i stoka koju smo imali u našega je
gospodara; a sad već ništa nema pred gospodarem našim osim naših tijela i njiva
19 Zašto da na tvoje oči umremo? Evo i nas i naših njiva. Kupi i nas i naše njive za kruh, da
s njivama svojim postanemo faraonovi robovi. Daj nam žita da posijemo, da ostanemo živi
i svi ne pomremo, da zemlja ne opusti.”
20 Josip pokupova faraonu sve njive u Egiptu, jer Egipćani prodadoše svaki svoju njivu,
kad ih je glad natjerala na to. I zemlja posta vlasništvo faraonovo.
21 On preseli narod u gradove od jednog kraja Egipta do drugoga.
2amo ne kupi svećeničkih njiva, jer je postojao faraonov zakon za svećenike koji življahu
od prihoda koji im priznavaše faraon. Zato oni ne prodadoše svojih njiva.
23 Josip reče narodu: “Evo, kupih danas vas i vaše njive za faraona; evo vam sjemena, pa
zasijte njive.
24 O žetvi dat ćete peti dio faraonu, a četiri dijela neka vam budu za sjeme i za hranu,
vama i onima koji su u kućama vašim te djeci vašoj.”
25 A oni rekoše: “Ti si nam život sačuvao, neka nađemo milost u očima gospodara svoga i
bit ćemo robovi faraonovi.”
26 Josip postavi zakon koji i danas vrijedi, po kojem se faraonu daje peti dio prihoda s
egipatskih njiva; samo njive svećeničke ne pripadaju faraonu.
27 Izrael se nastanio u zemlji egipatskoj, u zemlji gošenskoj. Oni stekoše imanja i vrlo se
namnožiše.
28 Jakov poživje sedamnaest godina u zemlji egipatskoj; ukupno je živio sto četrdeset i
sedam godina.
29 Kad se Izraelu približi vrijeme da umre, dozva svoga sina Josipa i reče mu: “Ako sam
našao milost u očima tvojim, stavi ruku pod moje stegno i obećaj mi da me nećeš sahraniti
u Egiptu!
30 Kad legnem kod otaca svojih, a ti me odnesi iz Egipta i sahrani me u njihov grob.” Josip
mu odgovori: “Učinit ću kako si kazao.”
31 Jakov mu reče: “Zakuni mi se.” I on mu se zakle. Izrael se pokloni preko uzglavlja svoga
odra.

1 Poslije ovih događaja javiše Josipu: “Eno otac ti je bolestan.” On povede sa sobom svoja
dva sina, Manašea i Efrajima.
2 Javiše to Jakovu i rekoše mu: “Evo sin tvoj Josip ide k tebi.” Izrael pribra snagu i sjede na
postelju.
43 Jakov reče Josipu: “Bog svemogući pojavi se meni u Luzu, u zemlji kanaanskoj, i
blagoslovi me.
4 I reče mi: ‘Učinit ću da napreduješ i da se namnožiš; od tebe će poteći mnoštvo naroda, i
ovu ću zemlju dati porodu tvome nakon tebe da je drži dovijeka.’
5 Sad, dakle, dva sina tvoja koja ti se rodiše u zemlji egipatskoj prije no što k tebi dođoh u
Egipat moji su: Efrajim i Manaše neka budu moji kao i Ruben i Šimun.
6 A djeca koju rodiš poslije njih neka budu tvoja i neka se po imenu braće svoje zovu u
nasljeđu svome.
7 Jer kad se vraćah iz Padana, umre mi Rahela u zemlji kanaanskoj na putu nedaleko od
Efrate, i ja je sahranih tu na putu u Efratu, a to je Betlehem.”
8 Izrael pogleda sinove Josipove i reče: “Tko su ovi?”
9 Josip reče ocu svome: “Moji sinovi koje mi Bog ovdje dade.” A on reče: “Daj da mi dođu
bliže da ih blagoslovim.”
10 Izraelu bijahu otežale oči od starosti te ne mogaše dobro vidjeti. Josip mu ih privede
blizu i on ih poljubi i zagrli.
11 Izrael reče Josipu: “Nisam se nadao da ću vidjeti lice tvoje, a gle, Bog mi dade da vidim i
porod tvoj.”
12 Josip ih odmače od koljena oca svoga i pokloni se licem do zemlje.
13 Zatim ih Josip uze obojicu, Efrajima sebi s desne strane, a Izraelu s lijeve, a Manašea
sebi s lijeve strane, a Izraelu s desne, i tako ih primače k njemu.
14 Izrael ispruži desnu ruku i stavi je na glavu Efrajimu, koji je bio mlađi, a lijevu na glavu
Manašeu. Tako on navlaš namjesti ruke, jer je Manaše bio prvorođenac.
15 On blagoslovi Josipa i reče: “Bog, pred kojim su svagda hodili oci moji Abraham i Izak,
Bog koji me vodio otkako sam postao do današnjega dana;
16 anđeo koji me izbavljao od svakoga zla, neka blagoslovi ovu djecu i neka se po mom
imenu i po imenu otaca mojih Abrahama i Izaka prozovu i namnože na zemlji!”
17 Kad Josip vidje da je otac položio svoju desnu ruku Efrajimu na glavu, ne bi mu milo, te
uhvati oca svoga za ruku da je s glave Efrajimove premjesti na glavu Manašeovu.
18 Reče svome ocu: “Ovo je prvorođenac, stavi desnicu na njegovu glavu.”
19 Ali otac njegov ne htjede, nego reče: “Znam, sine, znam; i od njega će postati narod, i
on će biti velik; ali će mlađi brat njegov biti veći od njega i porod će njegov biti veliko
mnoštvo naroda.”
20 On ih blagoslovi onoga dana i reče: “Tobom će Izrael blagoslivljati govoreći: ‘Bog da ti
učini kao Efrajimu i Manašeu!’” I postavi Efrajima ispred Manašea.
21 Izrael reče Josipu: “Evo, ja ću uskoro umrijeti! Ali će Bog biti s vama i vratit će vas opet
u zemlju vaših otaca.
22 Ja tebi dajem, preko dijela braće tvoje, dio koji uzeh iz ruku amorejskih mačem svojim i
lukom.”

1 Jakov sazva sinove svoje i reče: “Skupite se da vam javim što će vam biti kasnije:
2 Okupite se, poslušajte, sinovi Jakovljevi! Poslušajte Izraela, oca svoga!
3 Rubene, ti si moj prvorođeni, krepost moja i prvina snage moje; visok si po dostojanstvu,
odličan po snazi.
4 Bijesan k’o bujica, prvorodstvo neće biti tvoje, jer si legao na postelju oca svoga - i
oskvrnuo je!...
5 Šimun i Levi braća su. Mačevi su njihovi oružje nasilja.
6 U tajne njihove da ne ulazi duša moja, s njihovim zborom da se slava moja ne pomiješa!
Jer u gnjevu svom pobiše ljude i bikove u svom bijesu pokidaše.
7 Proklet gnjev da im je, jer okrutan bješe, i bijes njihov jer je žestok bio! Razdijelit ću ih
po Jakovu, rasut ću ih po Izraelu.
8 Juda, tebe će hvaliti braća tvoja; ruka tvoja za vratom će biti neprijateljima tvojim, i
pred tobom klanjat će se djeca oca tvoga.
9 Oj laviću, Juda! S plijena se ti vrati, sine, spusti se i lezi kao lav, kao lavica: tko će njega
istjerati?
10 Skiptar se neće odvojiti od Jude, ni palica zapovijedi od nogu njegovih, dok ne dođe
odmor i narodi mu se ne pokore.
11 On magarca svog za lozu veže, za najbolju lozu mlado magarice svoje; haljinu u vinu
pere svoju, svoj ogrtač u krvi od grožđa;
12 Oči su mu crvene od vina, od mlijeka mu svi se zubi bijele.
13 Zabulun će živjeti kod mora, luka će on biti u kojoj će pristajati lađe, a lakat će njegov
na Sidon se nasloniti.
14 Jisakar je magarac pun snage koji u stajama leži.
15 On vidi da je počivalište njegovo dobro i pitoma da je zemlja; pod teretom leđa on
saginje i postaje sluga, rob rada postaje.
16 Dan će narodu svome suditi k’o i svakom plemenu Izraela.
17 Bio Dan na putu zmija i guja na stazi, koja konja za noge ujeda, te konjanik nauznak
pada.
18 Gospode, ja se uzdam u tvoje spasenje!
19 Na Gada će vojske oružane napadati, al’ će ih i on napasti i potisnuti.
20 Sladak kruh će u Ašera biti i kraljevske će on dati slasti.
21 Neftali je košuta slobodna, on koji lijepe riječi zbori.
22 Josip jest mlado rodno drvo, mlado rodno drvo pokraj vode žive; ogranci mu se iznad
zida šire.
23 Izazvaše njega strijelci, odapeše strijele, goniše ga,
24 ali luk je njegov čvrst ostao; očvrsnuše mišice i ruke njegove od ruku silnoga Boga
Jakovljeva, - i on posta pastir i stijena Izraelu, -
25 od Boga oca tvoga - pomogo ti! od Svemoćnoga, - blagoslovio te! Došao na te blagoslov
s visine neba, blagoslov iz dubine bezdana, blagoslov dojki i utrobe materine!
26 Blagoslovi oca tvoga blagoslove otaca mojih nadvisuju, do visina ih vječnih brda
nadvisuju! Bili oni Josipu nad glavom, na čelu knezu braće svoje!
27 Benjamin je vuk grabežljiv. Lovinu on jutrom jede, a večerom plijen dijeli.”
28 Sve su to bila Izraelova plemena - dvanaest njih - i ovo im otac izgovori kad ih
blagoslovi. Svakoga je blagoslovio njegovim blagoslovom.
29 Zatim im zapovjedi: “Kad se pridružim rodu svome, sahranite me kod otaca mojih u
pećinu koja je na njivi Efrona Hetita,
30 u spilju koja je na njivi Makpeli prema Mamriji, u zemlji kanaanskoj, koju je kupio
Abraham s njivom od Efrona Hetita da ima svoj grob.
31 Ondje sahraniše Abrahama i Saru, ženu njegovu; ondje sahraniše Izaka i Rebeku, ženu
njegovu, a ondje sahranih i Leu.
32 Njiva i pećina na njoj kupljene su od sinova Hetovih.”
33 Kad Jakov izgovori zapovijedi sinovima svojim, ispruži noge na postelju i umre. I
pridruži se rodu svome.

1 Josip pade ocu svome na lice, plakaše nad njim i poljubi ga.
2 On naredi liječnicima koji bijahu na službi kod njega da balzamiraju oca njegova, i
liječnici balzamiraše Izraela.
3 U tome prođe četrdeset dana, jer toliko dana treba za balzamiranje. Za njim plakaše
Egipćani sedamdeset dana.
4 Kad prođoše dani žalosti, reče Josip rodbini faraonovoj: “Ako sam našao milost u vašim
očima, recite faraonu:
5 me moj zakleo govoreći: Evo, ja ću uskoro umrijeti! Sahrani me u grob stečen u zemlji
kanaanskoj!’ Dopusti da idem da sahranim oca svoga, a poslije ću opet doći.”
6 Faraon mu odgovori: “Idi, sahrani oca svoga kako te zakleo.”
7 Josip ode da sahrani oca svoga. S njim pođoše sve sluge faraonove, starješine doma
njegova i sve starješine zemlje egipatske,
8 sav dom Josipov i braća njegova te dom oca njegova; samo djecu, ovce i goveda ostaviše
u zemlji gošenskoj.
9 S Josipom krenuše kola i konjanici, tako da je pratnja ispala vrlo velika.
10 Kad stigoše na gumno Atadovo, preko Jordana, plakaše ondje i tužiše mnogo, a Josip
održa za ocem svojim žalost od sedam dana.
11 Mještani Kanaanci vidješe žalost na gumnu Atadovu i rekoše: “U velikoj su žalosti
Egipćani!” Zato prozvaše ono gumno preko Jordana Abel-Misrajim.
12 Tako izvršiše sinovi Jakovljevi zapovijed oca svoga.
13 Prenesoše ga u zemlju kanaansku i sahraniše u pećinu na njivi Makpeli, prema Mamriji,
koju Abraham kupi od Efrona Hetita da mu bude grob.
14 Pošto sahrani svog oca, Josip se vrati u Egipat zajedno s braćom svojom i sa svima koji
bijahu izišli s njim da sahrane njegova oca.
15 Kad braća Josipova vidješe da im otac umre, rekoše: “A ako nas sad Josip zamrzi i vrati
nam sve zlo što mu učinismo?”
16 I oni poručiše Josipu: “Otac tvoj prije svoje smrti zapovjedi ovako:
17 ‘Kažite Josipu: Oprosti zločin i grijeh braće svoje, jer ti oni zlo učiniše! Oprosti sad
grijeh slugu Boga oca svoga!’” Čuvši te riječi, Josip zaplaka.
18 Poslije dođoše i sama braća njegova, padoše pred njim i rekoše: “Evo smo sluge tvoje.”
19 Josip im reče: “Ne bojte se; jer, jesam li ja na mjestu Boga?
20 Vi ste smislili da mi zlo učinite; ali to Bog vrati na dobro, da ispuni ono što se danas
zbiva, da se mnogobrojnom narodu sačuva život.
21 Budite, dakle, bez straha. Ja ću hraniti i vas i djecu vašu.” I on ih utješi govoreći srcu
njihovome.
22 Josip osta u Egiptu s domom oca svoga i poživje sto i deset godina.
23 Vidje sinove Efrajimove do trećega koljena; i sinovi Makira, sina Manašeova, rodiše se
na njegovim koljenima.
24 Josip reče braći svojoj: “Ja ću uskoro umrijeti; ali će vas Bog pohoditi i izvest će vas iz
ove zemlje u zemlju za koju se zakleo da će je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu.”
25 Josip zakle sinove Izraelove govoreći: “Bog će vas pohoditi, a vi onda odnesite kosti
moje odavde.”
26 Josip umre u svojoj sto desetoj godini. Balzamiraše ga i staviše u kovčeg u Egiptu.
KNJIGA IZLAZAK
LB) Izlazak glava 1

1 Ovo su imena sinova Izraelovih koji dođoše u Egipat s Jakovom, svaki sa svojom
porodicom:
2 Ruben, Šimun, Levi, Juda,
3 Jisakar, Zabulun, Benjamin,
4 Dan, Neftali, Gad i Ašer.
5 Jakovljevih potomaka bilo je ukupno sedamdeset. Josip bijaše tada u Egiptu.
6 Josip umre, a umriješe i sva braća njegova i sav onaj naraštaj.
7 Sinovi Izraelovi narodiše se, umnožiše se i napredovaše te postadoše sve silniji. I napuni
ih se sva egipatska zemlja.
8 U Egiptu bi podignut nov kralj koji nije poznavao Josipa.
9 On reče narodu svome: “Gle, sinovi Izraelovi postadoše narod veći i silniji od nas.
10 Budimo oprezni prema njima; ne dajmo im da se množe pa da - ako nastane rat - ne
pristanu s neprijateljima našim da se bore protiv nas i poslije iziđu iz zemlje.”
11 I postaviše nad njima nadglednike da ih muče teškim poslovima. Tako dođe do toga da
narod Izraelov sagradi gradove Pitom i Ramses da služe faraonu kao skladišta.
12 Ali što su ga oni više mučili, to se on više množio i napredovao; i sinovi Izraelovi
postadoše mrski.
13 Tada Egipćani podvrgoše sinove Izraelove teškome ropstvu
14 i zagorčaše im život teškim radovima od gline i opeka, svim poljskim radovima i
svakim drugim poslom; na sve te poslove nagnali su ih mučenjem.
15 Kralj egipatski ovako progovori babicama hebrejskim, od kojih se jedna zvala Šifra, a
druga Pua:
16 “Kad porađate Hebrejke i vidite da je koja rodila muško, ubijte ga, a žensko ostavite da
živi.”
17 Ali se babice bojahu Boga i ne činjahu kako im reče kralj egipatski, nego ostavljahu
djecu na životu.
18 Kralj egipatski pozva babice i reče im: “Zašto ostavljate djecu na životu?”
19 Babice odgovoriše faraonu: “Hebrejke nisu kao Egipćanke; jake su i rode prije no što im
babica dođe.”
20 Bog učini dobro babicama i narod se mnogo namnožio i ojačao;
21 a kako se babice bojahu Boga, dade Bog sreću domovima njihovim.
22 Tada faraon zapovjedi cijelome svom narodu: “Svako muško dijete koje se rodi bacit
ćete u rijeku, a kćeri ćete ostaviti na životu.”
LB) Izlazak glava 2

1 Jedan čovjek od kuće Levijeve bijaše uzeo za ženu jednu Levijevu kćer.
2 Ona zače i rodi sina. Vidje da je dijete lijepo i krila ga je tri mjeseca.
3 Ne mogavši ga više kriti, uze kovčežić od trstike, premaza ga smolom i paklinom, stavi
dijete u nj i spusti ga u trstiku pokraj rijeke.
4 Djetetova sestra stade podalje da vidi što će biti s njim.
5 Kći faraonova siđe na rijeku da se kupa, a njezine djevojke hodahu pokraj rijeke. Ona
ugleda kovčežić i posla svoju sluškinju da ga izvadi.
6 Otvori ga i ugleda dijete; bio je to dječačić koji je plakao. Ona se sažali i reče: “To je
hebrejsko dijete.”
7 Tada dječakova sestra reče kćeri faraonovoj: “Hoćeš li da ti zovnem dojilju Hebrejku da
ti doji dijete?”
8 “Idi,” reče joj kći faraonova. I djevojčica otiđe i dozva mater djetetovu.
9 Kći faraonova joj reče: “Uzmi ovo dijete i othrani mi ga, dat ću ti plaću.” I žena uze
dijete i othrani ga.
10 Kad dijete odraste, odvede ga kćeri faraonovoj, a ona ga gleda kao da joj je sin, pa mu
nadjenu ime Mojsije, jer - reče - iz vode ga izvadih.
11 Kad je Mojsije porastao, iziđe k braći svojoj i vidje njihovu nevolju. Vidje da jedan
Egipćanin tuče Hebrejca, jednoga od braće njegove.
12 On se obazre na jednu i na drugu stranu, pa kad vidje da nema nikoga, ubi Egipćanina i
zakopa ga u pijesak.
13 Sutradan iziđe opet, a to se dva Hebreja svađahu, pa on reče onome koji činjaše krivo:
“Zašto tučeš bližnjega svoga?”
14 A on odgovori: “Tko je tebe postavio poglavicom i sucem nad nama? Hoćeš li me ubiti
kao što si ubio Egipćanina?” Tada se Mojsije uplaši i reče u sebi: “Zaista se doznalo za to.”
15 Faraon ču za to i odluči da Mojsija pogubi. Ali Mojsije pobježe od faraona i pođe u
zemlju midjansku te tu sjede kod jednoga studenca.
16 Midjanski svećenik imaše sedam kćeri. One dođoše da grabe vode i napuniše pojila da
napoje stado oca svoga.
17 Ali u to nadođoše pastiri koji ih otjeraše. Mojsije usta i obrani ih te im napoji stado.
18 Kad se one vratiše ocu svome Reuelu, on im reče: “Što se danas tako rano vratiste?”
19 A one odgovoriše: “Jedan Egipćanin obrani nas od pastira i nali nam i napoji nam
stado.”
20 A on reče kćerima svojim: “Pa gdje je? Zašto ste ostavili tako toga čovjeka?” Zovnite ga
da uzme nešto jela.”
21 Mojsije odluči da ostane kod toga čovjeka, koji mu dade svoju kćer Siporu za ženu.
22 Ona rodi sina i on mu nadjenu ime Geršon, jer sam - reče - u tuđoj zemlji.
23 Poslije mnogo vremena umre kralj egipatski, a sinovi Izraelovi još uzdisahu i vikahu od
nevolje. Vika od nevolje njihove dopre do Boga.
24 Bog ču uzdisanje njihovo i sjeti se svoga Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom.
25 Bog pogleda na sinove Izraelove i vidje ih.
LB) Izlazak glava 3

1 Mojsije je napasao stado svoga tasta Jitra midjanskoga svećenika; odvede stado preko
pustinje i dođe na Božju goru Horeb.
2 Tada mu se objavi anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz jedne kupine. Mojsije
pogleda, a ono kupina sva u plamenu a ne izgara.
3 Mojsije reče: “Idem se sakriti da vidim što je to veliko viđenje i zašto kupina ne
sagorijeva.”
4 Gospod ga vidje kako se sakriva da gleda, pa ga zovnu iz sredine kupine i reče: “Mojsije!
Mojsije!” A on odgovori: “Evo me!”
5 Reče mu Bog: “Ne približuj se ovamo; izuj obuću s nogu svojih, jer je mjesto na kojem
stojiš sveta zemlja.”
6 I još reče: “Ja sam Bog oca tvoga, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.” Mojsije zakloni
lice svoje, jer ga bijaše strah gledati u Boga.
7 Gospod reče: “Vidio sam nevolju naroda svoga u Egiptu i čuo sam vapaj njegov od zla što
mu čine mučitelji njegovi, jer znam muke njegove.
8 Sišao sam da ga izbavim iz ruku egipatskih i da ga izvedem iz te zemlje u zemlju dobru i
prostranu, u zemlju u kojoj teče med i mlijeko, na mjesta u kojima stanuju Kanaanci,
Hetiti, Amorejci, Perižani, Hivijci i Jebusejci.
9 Gle, vapaj sinova Izraelovih do mene dođe, i ja vidjeh muku kojom ih Egipćani muče.
10 Sad idi, poslat ću te k faraonu da izvedeš narod moj, sinove Izraelove, iz Egipta.”
11 Mojsije reče Bogu: “Tko sam ja da idem faraonu i da izvedem sinove Izraelove iz
Egipta?”
12 Bog reče: “Ja ću biti s tobom; znak da sam te ja poslao bit će ti ovaj: kad izvedeš narod
iz Egipta, služit ćete Bogu na ovoj gori.”
13 Mojsije reče Bogu: “Ići ću, dakle, sinovima Izraelovim i reći ću im: ‘Bog otaca vaših
posla me k vama.’ Ali ako me pitaju koje je ime njegovo, što ću im odgovoriti?”
14 Bog reče Mojsiju: “Ja sam onaj koji jesam.” I reče dalje: “Tako ćeš kazati sinovima
Izraelovim: onaj kome je ime ‘Ja jesam’ on me posla k vama.”
15 Još reče Bog Mojsiju: “Ovako kaži sinovima Izraelovim: ‘Gospod, Bog otaca vaših, Bog
Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, posla me k vama.’ To je moje ime u vječnosti, to je
moje ime s koljena na koljeno.
16 Idi, skupi starješine izraelske i reci im: ‘Gospod, Bog otaca vaših, objavio se meni, Bog
Abrahamov, Izakov i Jakovljev. On reče: vidio sam vas i kako vam je u Egiptu,
17 pa rekoh: izvest ću vas iz Egipta u kojem se mučite u zemlju Kanaanaca, Hetita,
Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca, u zemlju u kojoj teče med i mlijeko.’
18 Oni će glas tvoj poslušati, pa ćeš ti i starješine izraelske otići kralju egipatskom i reći
mu: ‘Gospod, Bog Hebreja, objavio nam se. Dopusti nam da iziđemo tri dana hoda u
pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu, Bogu svome.’
19 Ja znam da vam kralj egipatski neće dopustiti da iziđete ako ne bude pritiješnjen.
20 Ali ću ja pružiti ruku svoju i udarit ću Egipat svakojakim čudesima koja ću usred njega
učiniti. Poslije toga će vas pustiti.
21 A učinit ću i da narod taj nađe milost u očima Egipćana, pa kad pođete nećete ići
praznih ruku.
2vaka će žena zaiskati od susjede svoje i od one što joj u kući stanuje posuđa srebrnog i
zlatnog i haljina koje ćete staviti na sinove i na kćeri svoje i tako ćete oplijeniti Egipćane.”
LB) Izlazak glava 4

1 Mojsije odgovori i reče: “Oni mi neće vjerovati niti će poslušati moj glas, nego će mi reći:
‘Nije ti se Bog objavio.’”
2 Gospod mu reče: “Što ti je to u ruci?” On odgovori: “Štap.”
3 Gospod reče: “Baci ga na zemlju!” On ga baci na zemlju, a štap posta zmija. Mojsije
pobježe od nje.
4 Gospod reče Mojsiju: “Pruži ruku svoju i uhvati je za rep.” I on pruži ruku i uhvati je za
rep, a zmija posta opet štap u njegovoj ruci.
5 “To ćeš učiniti”, reče Gospod, “da vjeruju da ti se objavio Gospod, Bog otaca njihovih,
Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.”
6 Još mu reče Gospod: “Stavi ruku u svoja njedra.” I on stavi ruku u svoja njedra, izvadi je ,
i gle, ruka mu gubava, bijela kao snijeg.
7 Gospod reče: “Stavi opet ruku u svoja njedra.” I on opet stavi ruku u svoja njedra, a ona
mu bijaše opet postala kao i ostala put njegova.
8 “Ako ti ne vjeruju”, reče Gospod, “na glas tvog prvog znamenja vjerovat će na glas
drugoga znamenja.
9 Ako ne vjeruju ni na oba znamenja i ne poslušaju glasa tvoga, a ti zahvati vode iz rijeke i
prolij na zemlju, a voda koju zahvatiš iz rijeke pretvorit će se u krv na zemlji.”
10 Mojsije reče Gospodu: “Ah, Gospode, nisam rječit čovjek, niti sam prije to bio, niti
otkako si progovorio sa slugom svojim, nego sam sporih usta i spora jezika.”
11 Gospod mu reče: “Tko je dao usta čovjeku? Tko može napraviti da netko postane nijem
ili gluh, da vidi ili da je slijep? Zar ne ja, Gospod?
12 Idi, dakle; ja ću biti s ustima tvojim i naučit ću te što ćeš govoriti.”
13 Mojsije reče: “Ah Gospode, pošalji onoga koga budeš htio poslati.”
14 Tada se gnjev Gospodnji raspali na Mojsija, i on mu reče: “Nije li tu brat tvoj Aron,
Levijevac? Znam da će on lako govoriti; gle, on ide prema tebi, i kad te vidi, obradovat će
se u srcu svome.
15 Govorit ćeš mu i staviti riječi u usta njegova, a ja ću biti s tvojim ustima i s njegovim
ustima, ja ću vas naučiti što ćete činiti.
16 On će za tebe govoriti narodu: on će ti služiti umjesto usta, a ti ćeš za njega biti mjesto
Boga.
17 Uzmi taj štap u ruku svoju, njime ćeš činiti znamenja.”
18 Mojsije ode, a kad se vrati Jitru, tastu svome, reče mu: “Pusti me, molim te, da se
vratim braći svojoj koja su u Egiptu, da vidim jesu li još na životu.” Jitro reče Mojsiju: “Idi
s mirom!”
19 Gospod reče Mojsiju u Midjanu: “Idi, vrati se u Egipat, jer su pomrli svi koji su tražili
život tvoj.”
20 Mojsije uze ženu svoju i sinove svoje, posadi ih na magarce i vrati se u zemlju
egipatsku. Uze u ruku štap Božji.
21 Gospod reče Mojsiju: “Kad otiđeš i vratiš se u Egipat, pazi na sva čudesa koja stavljam u
tvoje ruke; ti ćeš ih izvesti pred faraonom. A ja ću učiniti da mu otvrdne srce, pa on neće
pustiti narod da ide.
22 Reći ćeš Faraonu: ‘Ovako govori Gospod: Izrael je sin moj, prvorođenac moj.
23 Kažem ti: pusti sina moga neka ide da me posluži; ako ga ti nećeš pustiti da ide, učinit
ću da pogine sin tvoj prvorođeni.”
24 Za vrijeme puta, u jednom mjestu u kojem Mojsije prenoći, Gospod navali na njega i
htjedne učiniti da umre.
25 Sipora uze oštar kamen i obreza sina svoga, a obrezak baci na Mojsijeve noge govoreći:
“Krvav si ti meni zaručnik!”
26 I Gospod ga ostavi. Tada ona reče: “Krvavi zaručniće!” - zbog obrezanja.
27 Gospod reče Aronu: “Iziđi u pustinju ususret Mojsiju.” Aron pođe i susretne Mojsija na
gori Božjoj te ga poljubi.
28 Mojsije kaza Aronu sve riječi Gospoda koji ga posla i sva znamenja koja mu naredi da
čini.
29 Mojsije i Aron proslijediše put i skupiše sve starješine sinova Izraelovih.
30 Aron kaza sve riječi koje bijaše rekao Gospod Mojsiju, a Mojsije učini znamenja pred
narodom.
31 I narod povjerova. Razumio je da je Gospod pohodio sinove Izraelove i vidio patnje
njihove, te se pokloniše.
LB) Izlazak glava 5

1 Mojsije i Aron iziđoše zatim pred faraona i rekoše mu: “Ovako govori Gospod, Bog
Izraelov: ‘Pusti narod moj neka ide da mi u pustinji služi o prazniku mome.’”
2 Faraon odgovori: “Tko je Gospod da slušam glas njegov i pustim Izraela da ide? Ne
poznajem ja Gospoda i neću pustiti Izraela da ide.”
3 Oni rekoše: “Bog Hebreja objavi se nama. Dopusti nam da idemo tri dana hoda u pustinju
da prinesemo žrtvu Gospodu, Bogu svome, da nas ne udari kugom ili mačem.”
4 A kralj egipatski im reče: “Mojsije i Arone, zašto odvraćate narod od njegova posla? Idite
na svoj posao!”
5 Faraon reče: “Gle, ovaj je narod sad mnogobrojan u zemlji, a vi biste htjeli da ostavi
svoje poslove!”
6 I toga istog dana dade faraon nadstojnicima i upraviteljima naroda ovu zapovijed:
7 “Odsad nećete više dodavati narodu slamu za opeke kao dosad.
8 Ali ćete zahtijevati od njih da izrađuju istu količinu opeka kao dosad i nećete im ništa
odbiti; oni su lijeni, zato viču govoreći: ‘Hajdemo prinijeti žrtvu Bogu svome!’
9 Neka se navali rad na te ljude i neka se njime bave, pa se neće više obazirati na lažne
riječi.”
10 Nadstojnici i upravitelji naroda rekoše narodu: “Ovako govori faraon: ‘Ja vam neću više
davati slamu;
11 idite sami i nabavite sebi slame gdje je nađete, ali vam se ništa od vašega rada ne
smanjuje.’”
12 Narod se raziđe po svoj zemlji egipatskoj da čupa strnjiku mjesto slame.
13 Nadstojnici navaljivahu na njih govoreći: “Završavajte svoj rad dan po dan kao kad je
bilo slame!”
14 I batinali su se upravitelji sinova Izraelovih koje su nad njima bili postavili nadstojnici
faraonovi: “Zašto,” govorilo im se, “niste jučer i danas izradili kao prije onoliko opeka
koliko vam je određeno?”
15 Upravitelji sinova Izraelovih otiđoše da se žale faraonu i rekoše mu: “Zašto činiš tako
slugama svojim?
16 Ne dodaje se više slama slugama tvojim, a kaže nam se: ‘Izradite opeke!’ Sluge se tvoje
batinaju kao da je tvoj narod kriv.”
17 Faraon odgovori: “Lijeni ste! Lijeni ste! Zato govorite: ‘Idemo prinijeti žrtve Gospodu!’
18 Vratite se na posao; slama vam se neće dodavati, a opeke ćete dati na broj.”
19 Upravitelji sinova Izraelovih vidješe da je zlo po njih što im se kaza: “Nećete davati
manje opeka; svaki dan mjeru dana dajte.”
20 Vrativši se od faraona, sretoše Mojsija i Arona, koji čekahu na njih.
21 Oni im rekoše: “Neka vas Gospod gleda i neka sudi! Vi ste nas omrznuli faraonu i
slugama njegovim; vi ste im dali mač u ruku da izginemo.”
22 Mojsije se vrati Gospodu i reče: “Gospode, zašto si navukao zlo na ovaj narod? Zašto si
me poslao?
23 Otkako iziđoh pred faraona da u tvoje ime govorim, on učini zlo ovome narodu, a ti nisi
izbavio naroda svoga.”
LB) Izlazak glava 6

1 Gospod reče Mojsiju: “Sad ćeš vidjeti što ću činiti faraonu; krepka ruka natjerat će ga da
ih pusti, krepka ruka natjerat će ga da ih otjera iz svoje zemlje.”
2 Još Bog reče Mojsiju: “Ja sam Gospod.
3 Ja sam se objavio Abrahamu, Izaku i Jakovu kao Bog svemoćni, ali pod imenom Gospod
ne bijah im poznat.
4 Ja sam utvrdio Savez svoj s njima da im dam zemlju kanaansku, zemlju hodočašća
njihovih u kojoj prebivahu.
5 Ja čuh uzdisanje sinova Izraelovih, koje Egipćani drže u ropstvu i sjetih se Saveza svoga.
6 Zato kaži sinovima Izraelovim: ‘Ja sam Gospod i ja ću vas osloboditi bremena egipatskih
tegoba, oslobodit ću vas od ropstva njihova i izbaviti vas mišicom uzdignutom i strogim
sudovima.
7 Uzet ću vas kao svoj narod i bit ću vam Bog, a vi ćete znati da sam ja, Gospod, Bog vaš
koji vas izvodim ispod bremena egipatskih.
8 Uvest ću vas u zemlju za koju se zakleh da ću je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu; i dat ću
vam je da je držite, ja, Gospod.’”
9 Mojsije kaza tako sinovima Izraelovim; ali muke i teško ropstvo smetaše im da ga
poslušaju.
10 Gospod progovori Mojsiju i reče:
11 “Idi, kaži faraonu, kralju egipatskome, neka pusti sinove Izraelove da idu iz zemlje
njegove.”
12 Mojsije odgovori pred Gospodom: “Gle, sinovi Izraelovi me ne slušaju; a kako da me
posluša faraon, mene koji nemam laku riječ?”
13 Gospod govori Mojsiju i Aronu i dade im zapovijedi za sinove Izraelove i za faraona,
kralja egipatskoga, da se sinovi Izraelovi izvedu iz zemlje egipatske. Sinovi Rubena,
prvorođenca Izraelova: Henok, Palu, Hesron i Karmi. To su porodice potekle od Ruben
15 Sinovi Šimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin Kanaanke. To su porodice
potekle od Šimuna.
16 Ovo su imena sinova Levijevih s porodom njihovim: Geršon, Kehat i Merari. Levi je
živio sto trideset i sedam godina.
17 Sinovi Geršonovi: Libni i Šimi s obiteljima.
18 Sinovi Kehatovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. Kehat je živio sto trideset i tri godine.
19 Sinovi Merarijevi: Mahli i Muši. To su porodice Levijeve sa svojim potomstvom.
20 Amram se oženi Jokebedom, tetkom svojom, i ona mu rodi Arona i Mojsija. Amram je
živio sto trideset i sedam godina.
21 Sinovi Jisharovi bijahu: Korah, Nefeg i Zikri.
2inovi Uzelovi: Mišael, Elsafan i Sitri.
23 Aron se oženi Elišebom, kćeri Aminadabovom, sestrom Nahšonovom; i ona mu rodi
Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara.
24 Sinovi su Korahovi: Asir, Elkana i Abiasaf. To su potomci Korahovi.
25 Eleazar, sin Aronov, oženi se jednom kćeri Putielovom i ona mu rodi Pinhasa. To su
glave Levijevih obitelji.
26 To su ti Aron i Mojsije kojima Gospod reče: “Izvedite sinove Izraelove iz zemlje
egipatske po četama njihovim.”
27 To su oni koji govoriše faraonu, kralju egipatskome, da izvedu sinove Izraelove iz
Egipta. To je taj Mojsije i taj Aron.
28 Kad je Gospod govorio Mojsiju u zemlji egipatskoj,
29 reče mu: “Ja sam Gospod. Kaži Faraonu, kralju egipatskome, sve što ti ja kažem.”
30 A Mojsije odgovori pred Gospodom: “Nisam ja vičan govoru. Kako će me faraon
poslušati?”
LB) Izlazak glava 7

1 Gospod reče Mojsiju: “Gle, postavljam te božanstvom za faraona; a Aron, brat tvoj, bit će
tvoj prorok.
2 Ti ćeš govoriti sve što ti ja zapovjedim, a Aron, brat tvoj, govorit će faraonu da pusti
sinove Izraelove iz zemlje njegove.
3 A ja ću učiniti da otvrdne srce faraonovo i umnožit ću znamenja svoja i čudesa svoja u
zemlji egipatskoj.
4 Faraon vas neće poslušati. A ja ću staviti ruku svoju na Egipat i izvest ću iz Egipta vojsku
svoju, narod svoj, sinove Izraelove, sudovima velikim.
5 Egipćani će znati da sam ja Gospod kad dignem ruku svoju na Egipat i izvedem iz njega
sinove Izraelove.”
6 Mojsije i Aron učiniše kako im zapovjedi Gospod; oni tako učiniše.
7 Mojsiju bijaše osamdeset godina, a Aronu osamdeset i tri godine kad su govorili faraonu.
8 Gospod reče Mojsiju i Aronu:
9 “Ako s vama govori faraon i reče vam: ‘Učinite čudo!’, tad ćeš reći Aronu: ‘Uzmi štap i
baci ga pred faraona.’ I on će se pretvoriti u zmiju.”
10 Mojsije i Aron iziđoše pred faraona i učiniše kako im zapovjedi Gospod. Aron baci štap
svoj pred faraona i pred sluge njegove, a on se pretvori u zmiju.
11 Ali faraon dozva mudrace i vračare; a vračari egipatski učiniše to isto svojim
vračanjem.
12 Oni baciše svoje štapove, a ovi se pretvoriše u zmije. I štap Aronov proždre njihove
štapove.
13 Srce faraonovo otvrdnu i on ne posluša Mojsija i Arona, kao što Gospod bijaše i rekao.
14 Gospod reče Mojsiju: “Otvrdlo je srce faraonu, on neće pustiti narod da ode.
15 Idi ujutro k faraonu: on će se uputiti k vodi, a ti stani prema njemu na obali. Uzmi u
ruku štap koji se bio pretvorio u zmiju
16 i reci faraonu: Gospod, Bog Hebreja, posla me k tebi da ti kažem: Pusti da moj narod ide
da mi služi u pustinji. Dosad nisi poslušao.
17 Ovako govori Gospod: Po ovome ćeš poznati da sam ja Gospod. Štapom koji mi je u ruci
udarit ću po vodi u rijeci i ona će se pretvoriti u krv.
18 Pocrkat će ribe u rijeci i rijeka će se onečistiti, a Egipćani će se uzalud mučiti tražeći
vode da piju iz rijeke.”
19 Reče Gospod Mojsiju: “Reci Aronu neka uzme svoj štap i pruži ruku na vode egipatske,
na potoke, na rijeke i na jezera njihova i na sva stjecišta voda njihovih; sva će se voda
pretvoriti u krv i bit će krvi u svoj zemlji egipatskoj, u posudama drveni
20 Mojsije i Aron učiniše kako im zapovjedi Gospod. Aron podiže štap i udari po vodi u
rijeci pred očima faraona i slugu njegovih. I sva se voda u rijeci pretvori u krv.
21 I pocrkaše ribe u rijeci, a rijeka se usmrdi, tako da Egipćani ne mogahu piti vode iz
rijeke. Po svoj zemlji egipatskoj bijaše krvi.
22 Ali vračari egipatski učiniše isto tako svojim vračanjem. Srce faraonovo otvrdnu, i on
ne posluša Mojsija i Arona, kao što bijaše kazao Gospod.
23 Faraon se okrenu i ode kući svojoj, ne mareći za to.
24 Egipćani stadoše kopati oko rijeke da bi našli vode za piće, jer ne mogahu piti vode iz
rijeke.
25 I prođe sedam dana otkako Gospod udari po rijeci.
26 Gospod reče Mojsiju: “Idi k faraonu i reci mu: ‘Ovako govori Gospod: Pusti neka narod
moj ide da mi služi.’
27 Ako ga nećeš pustiti da ide, evo ću svu zemlju žabama moriti.
28 Rijeka će se napuniti žaba i one će izlaziti iz nje i skakat će po kući tvojoj, po spavaćoj
sobi, po postelji, po kućama slugu tvojih i po onima naroda tvoga, po pećima i po naćvama
tvojim;
29 i na tebe i na narod tvoj i na sve sluge tvoje skakat će žabe.’”
LB) Izlazak glava 8

1 Gospod reče Mojsiju: “Kaži Aronu neka pruži ruku svoju sa štapom svojim na rijeke, na
potoke i na jezera i učini da iziđu žabe na zemlju egipatsku!”
2 Aron pruži ruku svoju na vode egipatske, i iziđoše žabe i pokriše zemlju egipatsku.
3 Ali i vračari egipatski učiniše isto to svojim vračanjem. Oni učiniše da žabe iziđu na
zemlju egipatsku.
4 Faraon pozva Mojsija i Arona i reče: “Molite Gospoda da ukloni žabe od mene i od
naroda moga, pa ću pustiti da narod ode i prinese žrtvu Gospodu.”
5 Mojsije reče faraonu: “Proslavi se ti nada mnom! Dokle ću se moliti Gospodu za te i za
sluge tvoje i za narod tvoj da ukloni žabe od tebe i od kuća tvojih, a da ostanu samo u
rijeci?”
6 On odgovori: “Do sutra.” I Mojsije reče: “Bit će tako da spoznaš kako nitko nije kao
Gospod, Bog naš.
7 Ukonit će žabe od tebe i od kuća tvojih i od sluga tvojih i od naroda tvoga, samo će ostati
u rijeci.”
8 Mojsije i Aron otiđoše od faraona. Mojsije zavapi Gospodu zbog žaba koje bijaše pustio
na faraona.
9 Gospod učini što zaiska Mojsije, i žabe pocrkaše po kućama, po dvorištima i po njivama.
10 Grtahu ih na gomile i zagadi se zemlja.
11 Kad faraon vidje gdje odahnu, otvrdnu srce njegovo, pa on ne posluša Mojsija i Arona,
kao što Gospod bijaše kazao.
12 Gospod reče Mojsiju: “Kaži Aronu neka pruži štap svoj i udari po prahu na zemlji, naka
se pretvori u komarce po svoj zemlji egipatskoj.”
13 Oni učiniše tako. Aron pruži ruku svoju sa štapom i udari po prahu na zemlji, a komarci
napadoše na ljude i na stoku; sav prah na zemlji pretvori se u komarce po cijeloj zemlji
egipatskoj.
14 Vračari egipatski pokušaše da i oni vračanjem svojim naprave komarce, ali ne mogoše.
Komarci bijahu na ljudima i na stoci.
15 Vračari rekoše faraonu: “Ovo je prst Božji!” Ali opet otvrdnu srce faraonovo, pa on ne
posluša Mojsija i Arona, kao što Gospod bijaše kazao.
16 Gospod reče Mojsiju: “Ustani rano i iziđi pred faraona; on će izići na vodu. Kazat ćeš
mu: ‘Pusti da narod ide da mi služi.
17 Ako ne pustiš moj narod, pustit ću na tebe i na sluge tvoje rojeve obada, pa će se i kuće
egipatske i sva zemlja napuniti obadima.
18 Ali ću ja u taj dan odvojiti zemlju gošensku, gdje moj narod stanuje, i ondje neće biti
obada, da znaš da sam ja, Gospod, usred te zemlje.
19 Učinit ću razliku između svog naroda i tvog naroda. Taj će znak biti sutra.”
20 Gospod učini tako. I dođoše silni obadi u kuću faraonovu i u kuće slugu njegovih i u svu
zemlju egipatsku, da se sve u zemlji pokvari od obada.
21 Faraon pozva Mojsija i Arona i reče im: “Idite, prinesite žrtvu Bogu svome ovdje u
zemlji.”
22 Mojsije odgovori: “Nije pristojno da tako radimo, jer bismo Gospodu, Bogu svome,
prinijeli žrtve koje su nečiste u očima Egipćana; a kad bismo prinijeli na žrtvu što je
nečisto u očima Egipćana, ne bi li nas oni kamenjem pobili?
23 Tri dana hoda treba da odemo u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu, Bogu svome,
kako će nam on kazati.”
24 Faraon reče: “Pustit ću vas da idete u pustinju da prinesete žrtvu Gospodu, Bogu
svome, samo nemojte ići dalje. Molite se za me.”
25 Mojsije odgovori: “Idem od tebe i molit ću se Gospodu da udalji obade od faraona i od
slugu njegovih i od naroda njegova. Sutra će se obadi udaljiti od faraona, od slugu
njegovih i od naroda njegova, ali faraon neka ne prevari više ne puštajući da na
26 Mojsije otiđe od faraona i pomoli se Gospodu.
27 Gospod učini ono što zaiska Mojsije, i obadi se udaljiše od faraona i od slugu njegovih i
od naroda njegova. Ne osta ni jedan.
28 Ali opet otvrdnu srce faraonovo, i on ne pusti narod da ode.
LB) Izlazak glava 9

1 Gospod reče Mojsiju: “Idi k Faraonu i reci mu: ‘Ovako govori Gospod, Bog Hebreja: Pusti
da moj narod ide da mi posluži.
2 Ako ga ne pustiš da ode, nego ga još zadržiš,
3 ruka će Gospodnja doći na stoku tvoju u polju, na konje, na magarce, na deve, na goveda
i na ovce; i bit će veliki pomor.’
4 Gospod će odvojiti stoku izraelsku od stoke egipatske i od svega što je sinova Izraelovih
neće ništa uginuti.”
5 Gospod odredi vrijeme i reče: “Sutra će to Gospod učiniti u zemlji.”
6 I Gospod to učini sutradan. Sva stoka egipatska uginu; a od stoke sinova Izraelovih ne
uginu ni jedna glava.
7 Faraon se raspita, i gle, od stoke Izraelove ne uginu ni jedna glava. Ali srce Faraona
otvrdnu, i on ne pusti narod da ode.
8 Gospod reče Mojsiju i Aronu: “Uzmite pune pregršti pepela iz peći i Mojsije neka ga baci
prema nebu pred očima faraonovim.
9 On će postati prah koji će pokriti cijelu zemlju egipatsku i on će zadati rane pune gnoja i
ljudima i stoci.”
10 Oni uzeše pepela iz peći, iziđoše pred faraona, i Mojsije ga baci prema nebu, a po
ljudima i po stoci iziđoše rane pune gnoja.
11 Vračari se nisu mogli pojaviti pred Mojsijem od rana; jer rane bijahu i na vračarima,
kao i na svim Egipćanima.
12 Gospod otvrdnu srce faraonovo, pa faraon ne posluša Mojsija i Arona, kao što bijaše
kazao Gospod Mojsiju.
13 Gospod reče Mojsiju: “Ustani rano i iziđi pred faraona i reci mu: ‘Ovako govori Gospod,
Bog Hebreja: Pusti narod moj neka ide da mi služi.
14 Jer ću ovaj put pustiti sva zla svoja na sluge tvoje i na narod tvoj; da znaš da nitko nije
kao ja na cijeloj zemlji.
15 Da sam ruku svoju ispružio, i tebe i narod tvoj pomorom udario, nestalo bi tebe sa
zemlje.
16 Ali sam te ostavio da živiš, da vidiš moć moju i da se proglasi ime moje po svoj zemlji.
17 Ako se još podižeš na moj narod i ne pustiš ga da ide,
18 pustit ću sutra u ovo vrijeme tuču tako veliku kao što je nije bilo u Egiptu otkako je on
postao pa do danas.
19 Skupi, dakle, stoku svoju i sve što imaš u polju, jer će pasti tuča na sve ljude i na stoku
koja se zateče u polju i ne bude sklonjena u kuće, i sve će izginuti.’”
20 Koji se među slugama faraonovim poboja riječi Gospodnjih, on brže skoni u kuću sluge
svoje i stoku svoju,
21 a koji ne mariše za riječ Gospodnju, oni ostaviše sluge svoje i stoku svoju u polju.
22 Gospod reče Mojsiju: “Pruži ruku svoju k nebu, i neka udari grad po svoj zemlji
egipatskoj, na ljude i na stoku i na sve bilje u polju u zemlji egipatskoj.”
23 Mojsije ispruži štap svoj nebu, i Gospod pusti gromove i grad, a oganj skakaše po
zemlji. Gospod učini da padne grad na zemlju egipatsku.
24 I pade grad i s gradom bijaše smiješan i oganj; on bijaše tako velik kako ga nije bilo u
svoj zemlji egipatskoj otkako je ljudi u njoj.
25 Grad pobi po svoj zemlji egipatskoj sve što bijaše u polju, od čovjeka do životinja; zatre
i sve bilje u polju i polomi sva stabla u polju.
26 Samo u zemlji gošenskoj, gdje bijahu sinovi Izraelovi, ne bi grada.
27 Faraon pozva Mojsija i Arona i reče im: “Ovaj put počinih grijeh. Gospod je pravedan;
krivi smo ja i moj narod.
28 Molite se Gospodu da prestanu gromovi i grad, pa ću vas pustiti da idete i više vas nitko
neće zaustaljati.”
29 Mojsije mu reče: “Kad iziđem iz grada, raširit ću ruke svoje prema Gospodu, i gromovi
će prestati, a grada više neće biti, da znaš da je zemlja Gospodnja.
30 Ali ja znam da se ti i sluge tvoje nećete još bojati Gospoda, Boga.”
31 I lan i ječam propadoše, jer ječam bijaše klasao, a lan se glavičio;
32 pšenica i raž ne propadoše jer je to pozno žito.
33 Mojsije otiđe od faraona izvan grada; on raširi ruke svoje prema Gospodu, i prestadoše
gromovi i grad, a kiša ne pade više na zemlju.
34 Faraon, vidjevši da prestadoše kiša i grad i gromovi, nastavi griješiti, a srce otvrdnu i
njemu i slugama njegovim.
35 Srce faraonovo otvrdnu, i on ne pusti da odu sinovi Izraelovi, kao što Gospod bijaše
kazao preko Mojsija.
LB) Izlazak glava 10

1 Gospod reče Mojsiju: “Idi k faraonu, jer sam ja učinio da otvrdne srce njegovo i srca
slugu njegovih, da učinim da se pokažu znakovi moji među njima.
2 I da propovijedaš sinovima svojim i sinovima sinova svojih što učinih u Egiptu i kakve
znakove pokazah među njima. I vi ćete znati da sam ja Gospod.”
3 Mojsije i Aron otiđoše k faraonu i rekoše mu: “Ovako govori Gospod, Bog Hebreja: ‘Dokle
ćeš se protiviti da se preda mnom poniziš? Pusti narod moj neka ide da mi služi.
4 Ako se protiviš da pustiš narod moj da ide, gle, sutra ću učiniti da skakavci padnu na svu
zemlju tvoju.
5 Oni će pokriti svu zemlju da se neće vidjeti zemlje i potamnit će sve što vam je ostalo,
sve što vam grad nije pobio, sve drveće što vam u polju raste;
6 napunit će ih se kuće tvoje i kuće svih slugu tvojih i kuće svih Egipćana. I vidjet će ono
što nisu vidjeli ni oci tvoji ni oci otaca tvojih otkako su postali na zemlji do danas.’”
Mojsije se povuče i ode od faraona.
7 Sluge faraonove rekoše gospodaru: “Dokle će nas taj čovjek mučiti? Pusti ih neka odu
služiti Gospodu, Bogu svome. Zar još ne vidiš da Egipat propade?”
8 Opet pozvaše Mojsija i Arona da dođu pred faraona i on im reče: “Idite, služite Gospodu,
Bogu svomu. Koji su oni koji će ići?”
9 Mojsije odgovori: “Ići ćemo s djecom svojom i sa starcima svojim, sa sinovima svojim i sa
kćerima svojim, sa stokom svojom sitnom i krupnom, jer nam je to praznik Gospodnji.”
10 Faraon im reče: “Neka je Gospod s vama onako kako ću vas pustiti da idete, vi i djeca
vaša. Pazite se, jer je zlo pred vama!
11 Ne, ne, idite vi, ljudi, i služite Gospodu, jer ste to tražili.” I Faraon ih otjera od sebe.
12 Gospod reče Mojsiju: “Pruži ruku svoju na zemlju egipatsku da dođu skakavci na
zemlju egipatsku i potamane sve bilje po zemlji, sve što nije potukla tuča.”
13 Mojsije pruži štap svoj na zemlju egipatsku, i Gospod navede istočni vjetar na zemlju
koji puše cijeli dan i cijelu noć, a kad svanu, donese istočni vjetar skakavce.
14 I padoše skakavci na svu zemlju egipatsku, spustiše se po svim krajevima egipatskim; a
bijaše ih toliko da što takva niti je prije ikad bilo niti će ikad biti.
15 Oni pokriše svu zemlju, da se zemlja ne vidje i potamaniše svu travu na zemlji i sav rod
na stablima, sve što osta poslije tuče, i ne osta ništa zeleno od drveća i od bilja poljskoga u
svoj zemlji egipatskoj.
16 Tada faraon odmah pozva Mojsija i Arona pa reče: “Zgriješih Gospodu, Bogu vašemu, i
vama.
17 Ali mi samo još ovaj put oprostite grijeh moj i molite se Gospodu, Bogu svojemu, da
ukloni od mene još ovo smrtno zlo.”
18 Mojsije ode od faraona i pomoli se Gospodu.
19 Gospod okrenu vjetar od zapada, vrlo jak, koji zahvati skakavce i baci ih u Crveno
more; i ne osta ni jedan skakavac u cijeloj zemlji egipatskoj.
20 Gospod učini da otvrdne srce faraonovo, i faraon ne pusti sinove Izraelove da odu.
21 Gospod reče Mojsiju: “Pruži ruku svoju k nebu i bit će magla u zemlji egipatskoj da će
se moći opipati.”
22 Mojsije pruži ruku svoju k nebu i nasta gusta magla po svoj zemlji egipatskoj za tri
dana.
23 Ne vidješe jedan drugoga, i nitko se ne mače s mjesta gdje bijaše tri dana; ali se kod
svih sinova Izraelovih vidjelo po stanovima njihovim.
24 Faraon pozva Mojsija i reče: “Idite, služite Gospodu; samo stoka vaša, sitna i krupna,
neka ostane, a djeca vaša neka idu s vama.”
25 Mojsije odgovori: “Treba da nam daš što ćemo prinijeti i spaliti kao žrtvu Gospodu,
Bogu svome.
26 I stoka će naša s nama, da ne ostane ni papka, jer od nje trebamo uzeti ono čime ćemo
služiti Gospodu, Bogu svome, a ne znamo što da izaberemo da poslužimo Gospodu dok ne
dođemo onamo.”
27 Gospod učini da otvrdne srce faraonovo, i on ih ne htjede pustiti da odu.
28 Faraon reče Mojsiju: “Idi od mene! Pazi se, više mi ne dolazi na oči, jer ako mi dođeš na
oči, poginut ćeš.”
29 Mojsije odgovori: “Ti kaza! Više ti neću doći na oči.”
1 Gospod reče Mojsiju: “Još ću jedno zlo pustiti na faraona i na Egipat, pa će vas pustiti da
odete odavde. I kad vas sasvim pusti da odete, tjerat će vas.
2 Govori narodu da svaki čovjek ište od susjeda svoga i svaka žena od susjede svoje posuđa
srebrnog i zlatnog.”
3 Gospod učini da narod nađe milost u očima Egipćana; i sam Mojsije bijaše vrlo štovan u
zemlji egipatskoj, kod slugu faraonovih i kod naroda.
4 Mojsije reče: “Ovako govori Gospod: ‘Oko pola noći proći ću kroz Egipat;
5 i pomrijet će svi prvorođenci po zemlji egipatskoj - od prvorođenca faraonova, koji sjedi
na prijestolju svome, do prvorođenca sluškinje za žrvnjem, pa i do prvorođenca životinja.
6 Bit će jauka strašnog po svoj zemlji egipatskoj kako ga još nije bilo niti će ikad biti.
7 Ali među sinovima Izraelovim, ni među ljudima ni među životinjama, neće ni pas
jezikom svojim maći, da znate kakvu razliku Gospod čini između Izraelaca i Egipćana.’
8 Tada će sve sluge tvoje koje su ovdje doći k meni i poklonit će mi se govoreći: ‘Iziđi i ti i
sav narod koji pristaje za korakom tvojim!’ Tad ću ja izići.” Mojsije ode od faraona
plamteći od srdžbe.
9 Gospod reče Mojsiju: “Faraon vas neće poslušati, da se čudesa moja umnože u zemlji
egipatskoj.”
10 Mojsije i Aron učiniše sva ta čudesa pred faraonom, a faraon ne pusti sinove Izraelove
da odu iz njegove zemlje.
LB) Izlazak glava12

1 Gospod reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj:
2 “Ovaj mjesec bit će za vas prvi mjesec; bit će za vas prvi mjesec u godini.
3 Govorite svemu zboru Izraelovu i recite: ‘Desetoga dana ovoga mjeseca svaki će uzeti po
jedno janje na porodicu, po jedno janje na dom;
4 ako je dom malen za janje, naka se uzme zajedno sa susjedom koji je najbliži, prema
broju lica koliko mogu pojesti.
5 To janje neka bude bez mane, muško, od godine dana; a možete uzeti janje ili jare.
6 Čuvat ćete ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca, a tada će ga sav zbor Izraelov zaklati
između dvaju večera.
7 Uzet će se krv od njega i poškropiti oba dovratka i gornji prag na kućama u kojima će se
jesti.
8 Meso će se jesti te iste noći, na vatri pečeno, s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem.
9 Nećete ga jesti napola sirovo ni kuhano u vodi, nego pečeno na vatri, s glavom, s
nogama i s utrobom.
10 Ništa nećete do jutra ostaviti; a ako što ostane do jutra, spalit ćete na vatri.
11 Kad ga jedete, bit ćete opasani, s obućom na nogama i štapom u ruci i jest ćete brzo. To
je pasha Gospodnja.
12 Jer ću te noći ja proći kroz zemlju egipatsku i pobit ću sve prvorođence u zemlji
egipatskoj, od čovjeka do životinja i sudit ću svim bogovima egipatskim. Ja sam Gospod.
13 Krv će vam biti znak na kućama u kojima ćete biti; kad vidim krv, proći ću vas i neće
biti zla da vas pobije kad stanem udarati zemlju egipatsku.
14 Vi ćete se spominjati toga dana i praznovat ćete ga Gospodu: praznovat ćete ga kao
vječni zakon za potomke vaše.
15 Sedam dana jest ćete beskvasne kruhove. Od prvoga dana uklonit ćete kvasac iz kuća
svojih, jer tko god jede što s kvascem od prvoga dana do sedmoga, istrijebit će se iz
Izraela.
16 U prvi dan držat ćete sveti sabor, tako isto i u sedmi dan. Nikakav posao neće se raditi
u te dane; samo ćete moći spremiti hranu koja svakome treba.
17 Držat ćete dan beskvasnih hljebova, jer je to dan u koji ću izvesti vojske vaše iz zemlje
egipatske; držat ćete taj dan kao vječni zakon za potomke svoje.
18 Prvog mjeseca, četrnaestoga dana toga mjeseca, počet ćete uvečer jesti beskvasne
kruhove i jest ćete ih do dvadesetprvoga dana toga mjeseca.
19 Za sedam dana neće se naći kvasca u kućama vašim, jer tko god jede nešto s kvascem,
istrijebit će se iz zbora Izraelova, bio to stranac ili domorodac.
20 Kruh s kvascem nećete jesti, nego ćete jesti beskvasni po svim stanovima svojim.”
21 Mojsije sazva sve starješine izraelske i reče im: “Izberite i uzmite sebi janjad za
porodice svoje i žrtvujte Pashu.
22 Uzet ćete zatim kitu izopa i zamočiti je u krv koja će biti u legenu, pa poškropite gornji
prag i oba dovratka krvlju koja će biti u legenu. Ni jedan od vas neće izlaziti na kućna
vrata do jutra.
23 Jer će zaći Gospod da pobije Egipat, pa kad vidi krv na gornjem pragu i na oba
dovratka, proći će mimo onih vrata i neće dati zatorniku da uđe u kuće vaše i ubija.
24 Držat ćete ovo kao zakon za sebe i sinove svoje dovijeka.
25 I kad dođete u zemlju koju će vam dati Gospod kao što vam je obećao, držat ćete ovu
službu.
26 A kad vam sinovi vaši reknu: “Što vam znači ovaj običaj?”
27 reći ćete: “Ovo je pashalna žrtva Gospodu koji prođe kuće sinova Izraelovih u Egiptu
kad udari Egipćane, a domove naše sačuva.” Tada narod sagnu glavu i pokloni se.
28 Sinovi Izraelovi otiđoše i učiniše kao što zapovjedi Gospod preko Mojsija i Arona; tako
učiniše.
29 Usred noći pobi Gospod sve prvorođence u zemlji egipatskoj - od prvorođenca
faraonova koji sjedi na prijestolju svome, do prvorođenca sužnja u tamnici, pa do
prvorođenoga u životinje.
30 Faraon usta usred noći, on i sve sluge njegove i svi Egipćani, a po Egiptu se razliježe
strašan jauk, jer ne bi kuće u kojoj nije bilo mrtvaca.
31 Te iste noći pozva faraon Mojsija i Arona i reče im: “Ustajte, idite iz naroda moga, vi i
sinovi Izraelovi. Idite i služite Gospodu kao što ste kazali.
32 Uzmite i ovce i goveda, kao što kazaste; idite i blagoslovite me.”
33 Egipćani navaljivahu na narod da ide iz zemlje jer govorahu: “Svi ćemo izginuti.”
34 Narod uze još neskislo tijesto, umotavši ga u haljine svoje, na ramena svoja.
35 Sinovi Izraelovi učiniše po zapovijedi Mojsijevoj i zaiskaše od Egipćana posuđa
srebrnog i zlatnog te haljina.
36 Gospod učini te narod nađe milost u očima Egipćana, koji im ispuniše molbe. I oni
oplijeniše Egipćane.
37 Sinovi Izraelovi pođoše iz Ramsesa u Sukot. Bilo ih je oko šest stotina tisuća pješaka,
muškaraca, osim djece.
38 S njima otiđe i veliko mnoštvo drugih ljudi; i oni imahu sa sobom mnoga stada ovaca i
goveda.
39 Od tijesta koje iznesoše iz Egipta ispekoše beskvasne kolače, jer tijesto ne bijaše uskislo.
Bili su istjerani iz Egipta bez odgađanja, tako da nisu mogli spremiti hrane.
40 Sinovi Izraelovi boravili su u Egiptu četiri stotine i trideset godina.
41 I kad se navrši četiri stotine i trideset godina, toga dana iziđoše sve vojske Gospodnje iz
zemlje egipatske.
42 Ta će se noć svetkovati Gospodu, jer ih on izvede iz zemlje egipatske. Tu će noć
svetkovati Gospodu svi sinovi Izraelovi i potomci njihovi.
43 Gospod reče Mojsiju i Aronu: “Ovo je naredba za Pashu: Ni jedan tuđin neće od nje jesti.
44 Obrezat ćeš svakog slugu kupljenog za novce; onda će on jesti od nje.
45 Stranac i najamnik neće jesti od nje.
46 Ona će se jesti samo u kući. Nećete iznositi mesa od nje iz kuće, i ni jednu kost nećete
lomiti.
47 Cijeli će zbor Izraelov prirediti pashu.
48 Ako bi tuđin koji kod tebe boravi htio svetkovati Pashu Gospodnju, morat će se
obrezati svako muško iz doma njegova; pa će onda pristupiti da je svetkuje. I bit će kao i
domorodac. Ali nitko neobrezan neće od nje jesti.
49 Isti će zakon vrijediti i za domorodca i za stranca koji među vama boravi.”
50 Svi sinovi Izraelovi učiniše kako zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu: oni učiniše tako.
51 I toga istog dana izvede Gospod sinove Izraelove iz zemlje egipatske po četama
njihovim.

1 Gospod reče Mojsiju:
2 “Posveti mi svakog prvorođenca; svakog prvorođenca sinova Izraelovih i od ljudi i od
životinja: on je moj.”
3 Mojsije reče narodu: “Zapamtite ovaj dan kada iziđoste iz Egipta, iz doma robovanja, jer
vas krepkom rukom Gospod izvede odande. Neće se jesti hljeb s kvascem.
4 Vi izlazite danas, u mjesecu klasja.
5 Kad te Gospod uvede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Hivijaca i Jubusejaca, za
koju se zakle ocima tvojim da će ti je dati, zemlju u kojoj teče med i mlijeko, tada ćeš ti tu
službu služiti Gospodu u ovaj mjesec.
6 Sedam dana jest ćeš beskvasne hljebove, a sedmi će dan biti praznik Gospodnji.
7 Beskvasni kruhovi jest će se sedam dana i kod tebe se neće vidjeti kruha s kvascem, niti
će se kod tebe vidjeti kvasac u cijeloj zemlji tvojoj.
8 Tad ćeš sinu svome kazati: ‘Ovo je na uspomenu za ono što je učinio za me Gospod kad
sam izlazio iz Egipta.’
9 To će ti biti kao znak na ruci tvojoj i kao spomen među očima tvojim, da ti zakon
Gospodnji bude u ustima; jer te krepkom rukom Gospod izveo iz Egipta.
10 Ovu ćeš naredbu provoditi u naznačeno vrijeme od godine na godinu.
11 Kad te Gospod uvede u zamlju Kanaanaca kao što se zakle tebi i ocima tvojim, i kad ti je
da,
12 posvetit ćeš Gospodu svakog prvorođenca, a i svakog prvorođenca od životinja svojih:
što je muško - to je Gospodnje.
13 Svako magare prvenče otkupit ćeš janjetom ili jaretom; ako li ga ne otkupiš, slomit ćeš
mu vrat. Otkupit ćeš i svakog prvorođenca čovječjeg između sinova svojih.
14 A kad te jednog dana zapita sin tvoj: ‘Što je to?’, odgovorit ćeš mu: ‘Rukom krepkom
izvede nas Gospod iz Egipta, iz doma robovanja,
15 i kad otvrdnu Faraon te nas ne htjede pustiti da odemo, Gospod pobi sve prvorođence u
zemlji egipatskoj - od prvorođenca čovječjeg do prvorođenca životinja; zato prinosim
Gospodu sve muško prvorođeno, a svakoga prvorođenca sinova svojih otkupljuj
16 To će ti biti kao znak na ruci i kao znamenje među očima tvojim da nas je krepkom
rukom Gospod izveo iz Egipta.’”
17 Kad faraon pusti narod, ne odvede ih Bog preko zemlje filistejske, iako je to bio
najkraći put, jer Bog reče: “Da se ne pokaje narod kad vidi rat i ne vrati se u Egipat.”
18 Nego Bog povede narod preko pustinje k Crvenome moru. Sinovi Izraelovi iziđoše pod
oružjem iz zemlje egipatske.
19 Mojsije uze sa sobom kosti Josipove, jer Josip bijaše zakleo sinove Izraelove rekavši:
“Bog će vas pohoditi, i tada iznesite kosti moje odavde sa sobom.”
20 Oni krenuše iz Sukota i utaboriše se u Etamu nakraj pustinje.
21 Gospod je išao pred njima, danju u stupu od oblaka da ih vodi na njihovu putu, a noću u
stupu od ognja da im svijetli, da bi putovali danju i noću.
2tup od oblaka ne uklanjaše se ispred naroda danju, ni stup od ognja noću.

2 “Kaži sinovima Izraelovim neka se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, između Migdola i
mora, prema Baal-Sefonu; prema njemu neka se utabore pokraj mora.
3 Faraon će reći za sinove Izraelove: ‘Zašli su u zemlju; zatvorila ih pustinja.’
4 Ja ću otvrdnuti srce faraonovo i on će poći u potjeru za vama, ali ću se ja proslaviti na
njemu i na svoj vojsci njegovoj, a Egipćani će poznati da sam ja Gospod.’” I sinovi Izraelovi
učiniše tako.
5 Kad bi javljeno kralju egipatskome da je pobjegao narod, promijeni se srce faraonovo i
slugu njegovih prema narodu, te oni rekoše: “Što učinismo te pustismo Izraela čiju službu
nećemo više imati!”
6 I faraon zapregnu kola i uze narod svoj sa sobom.
7 Uze šest stotina kola izabranih i sva kola egipatska; u svim kolima bijahu ratnici.
8 Gospod učini te otvrdnu srce faraona, kralja egipatskoga, i on pođe u potjeru za
sinovima Izraelovim, kad sinovi Izraelovi pođoše ruke uzdignute.
9 Egipćani ih tjerahu; i svi konji, kola faraonova, konjanici njegovi i vojska njegova
zatekoše ih u taboru kraj mora kod Pi-Hahirota, prema Baal-Sefonu.
10 Faraon se približavao. Sinovi Izraelovi podigoše oči, i gle, Egipćani iđahu za njima. I
sinovi se Izraelovi silno uplašiše i povikaše Gospodu.
11 Rekoše Mojsiju: “Zar ne bijaše grobova u Egiptu, nego nas odvede u pustinju da
izginemo! Što si nam učinio kad si nas izveo iz Egipta?
12 Nismo li ti govorili u Egiptu: ‘Pusti nas da služimo Egipćanima, jer volimo da služimo
Egipćanima nego da u pustinji izginemo!’”
13 Mojsije odgovori narodu: “Ne bojte se, ostanite na mjestu i gledajte izbavljenje koje će
vam danas donijeti Gospod; jer Egipćane koje danas vidite nećete nikad više vidjeti.
14 Gospod će se boriti za vas, a vi mirujte.”
15 Gospod reče Mojsiju: “Kakva je to vika? Kaži sinovima Izraelovim neka krenu.
16 A ti digni štap svoj i pruži ruku prema moru i razdijeli ga, pa će sinovi Izraelovi ići
posred mora po suhom.
17 Ja ću učiniti da otvrdne srce Egipćana i da idu za vama i proslavit ću se na faraonu i na
svoj vojsci njegovoj, na kolima njegovim i na konjanicima njegovim.
18 I Egipćani će spoznati da sam ja Gospod kad se proslavio na faraonu, na kolima
njegovim i na konjanicima njegovim.”
19 Anđeo Gospodnji, koji je išao pred vojskom Izraelovom, zađe im za leđa; i stup od
oblaka koji iđaše ispred njih krenu i stade im za leđa.
20 On se postavi između vojske egipatske i vojske izraelske. Taj oblak bijaše mračan na
jednu stranu, a na drugu stranu osvjetljavaše noć. I te noći dvije vojske ne pristupiše
jedna drugoj.
21 Mojsije pruži ruku svoju na more, a Gospod uzvitla more istočnim vjetrom, koji puhaše
jako cijelu noć, osuši more i voda se povuče.
2inovi Izraelovi iđahu usred mora po suhom, a voda im stajaše kao zid s desne i s lijeve
strane.
23 Egipćani ih tjerahu; i svi konji faraonovi, kola i konjanici njegovi uđoše za njima usred
mora.
24 Za jutarnje straže pogleda Gospod na vojsku egipatsku iz stupa od ognja i oblaka te
smete vojsku egipatsku.
25 On zakoči točkove kola njihovih te ih jedva vukoše. Tada rekoše Egipćani: “Bježimo od
Izraela, jer se Gospod bori za njih s Egipćanima.”
26 Gospod reče Mojsiju: “Pruži ruku na more, i vratit će se voda na Egipćane, na kola
njihova i na konjanike njihove.”
27 Mojsije pruži ruku svoju na more. I pred zoru more se opet povrati, i Egipćani nagoše
bježati od njega; ali Gospod baci Egipćane usred mora.
28 Vratiše se vode i pokriše kola i konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše za
Izraelovim sinovima ušla u more.
29 Ali sinovi Izraelovi iđahu posred mora po suhom, a vode im stajahu kao zidovi s desne i
s lijeve strane.
30 Toga dana izbavi Gospod Izraela iz ruku egipatskih i Izrael vidje mrtve Egipćane na
obali morskoj!
31 Izrael vidje krepku ruku kojom Gospod udari Egipćane, i narod se poboja Gospoda i
povjerova u Gospoda i u Mojsija, slugu njegovog.

1 Tada Mojsije i sinovi Izraelovi zapjevaše ovu pjesmu Gospodu. Oni rekoše: “Pjevat ću
Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjanika u more je survao.
2 Gospod je sila moja i pjesma moja, on je spas moj bio. On je Bog moj, ja ću njega slaviti;
on je Bog i oca moga, ja ću njega uzvisiti.
3 Gospod je veliki ratnik, ime mu je Gospod.
4 On je kola faraona i vojsku njegovu u more survao. Najbolje se vojvode njegove utopiše u
Moru crvenome.
5 Bezdani ih pokriše, kao kamen utonuše.
6 Desnica je tvoja, Gospode, pokazala silu svoju, desnica je tvoja, Gospode, neprijatelje
satrla.
7 Snagom veličanstva svoga odbio si one koji ustaše na te, pustio si gnjev svoj i on ih kao
slamu proždre.
8 Vode se uzdigoše od disanja nozdrva tvojih, valovi se kao zidovi podigoše, u dubini mora
stinuše se valovi.
9 Dušman reče: ‘Tjerat ću, stići ću, dijelit ću ja plijen, nasitit će se osveta moja, izvući ću
mač svoj, ruka će ih moja istrijebiti.’
10 Al’ ti dunu dahom svojim i more ih pokri; utonuše ko olovo u dubinu vode.
11 Tko je kao ti među bogovima, Gospode? Tko je kao ti slavan u svetosti, čudotvoran i
dostojan hvale?
12 Ti desnicu svoju pruži i zemlja ih proždre.
13 Milošću si svojom ti vodio i svoj narod izbavio, i krepošću svojom ti ga pratiš u stan
svoje svetosti.
14 Čuše ga narodi i uzdrhtaše; muka ljude Filistejce spopade.
15 Tad se edomske prepadoše starješine, drhtaj obuze moapske junake, uplaši se cio svijet
u Kanaanu.
16 Strah i trepet spopade ih. Od silne ruke tvoje kao kamen zamuknuše, dok ne prođe
narod tvoj, Gospode, dok ne prođe narod koji si zarobio.
17 Odvest ćeš ga i posaditi na gori baštine svoje, na mjestu koje si ti, Gospode, za stan sebi
spremio, u Svetištu koje tvoje ruke, Gospode, utvrdiše.
18 Gospod će dovijeka kraljevati;
19 jer uđoše u more konji i kola i konjanici faraonovi, i povrati na njih Gospod vode
morske, ali sinovi Izraelovi suhim putem preko mora prijeđoše.”
20 Mirjam, proročica, sestra Aronova, uze bubanj u ruke i priđoše joj sve žene s
bubnjevima u ruci plešući.
21 Mirjam otpjevaše sinovima Izraelovim: “Pjevajte Gospodu, jer se slavno proslavi; konja
i konjanika u more je survao.”
22 Mojsije krenu sinove Izraelove od mora Crvenoga. Oni pođoše u pustinju Šur, i poslije
tri dana hoda ne nađoše vode.
23 Odande dođoše u Maru, ali ne mogoše piti vode u Mari, jer bijaše gorka. Zato se i
prozva to mjesto Mara.
24 Narod zamrmlja na Mojsija govoreći: “Što ćemo piti?”
25 Mojsije zavapi Gospodu, i Gospod mu pokaza jedno drvo, koje on baci u vodu, i voda
posta slatka. Ondje Gospod dade narodu zakone i naredbe i iskuša ga.
26 On reče: “Ako dobro slušaš glas Gospoda, Boga svoga, i učiniš što je pravo pred očima
njegovim, i ako prigneš uho k zapovijedima njegovim i čuvaš sve zakone njegove, ni jedne
bolesti koju sam pustio na Egipat neću pustiti na tebe; jer sam ja, G
27 Oni stigoše u Elim gdje bijaše dvanaest izvora i sedamdeset palmi. Ondje udariše tabor
kod vode.

1 Sav zbor sinova Izraelovih krenu iz Elima i dođe u pustinju Sin, koja je između Elima i
Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca pošto iziđoše iz zemlje egipatske.
2 I sav zbor sinova Izraelovih poče mrmljati na Mojsija i na Arona u pustinji.
3 Rekoše im sinovi Izraelovi: “Što nismo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj,
kad smo sjedili kod lonaca punih mesa i jeli kruha u izobilju! Što nas izvedoste u ovu
pustinju da sav ovaj zbor pomorite glađu!
4 Gospod reče Mojsiju: “Evo, učinit ću da vam s neba pada kruh, a narod neka izlazi i
pokupi svaki dan koliko mu treba, da ga iskušam hoće li hoditi po mojem zakonu ili neće.
5 Šestoga dana, kad zgotove ono što budu pokupili bit će ga dvaput onoliko koliko nakupe
svaki dan.”
6 Mojsije i Aron rekoše svim sinovima Izraelovim: “Večeras ćete poznati da vas je Gospod
izveo iz zemlje egipatske.
7 A ujutro vidjet ćete slavu Gospodnju, jer je on čuo mrmljanje vaše na Gospoda. Jer što
smo mi da mrmljate na nas?”
8 Mojsije reče: “Večeras će vam Gospod dati mesa da jedete, a ujutro kruha da se nasitite,
jer je Gospod čuo mrmljanje vaše, koje upraviste na njega. Jer mrmljanje vaše nije
upravljeno na nas, nego na Gospoda.”
9 Mojsije reče Aronu: “Kaži svemu zboru sinova Izraelovih: ‘Pristupite pred Gospoda, jer
je on čuo mrmljanje vaše.’”
10 I dok Aron govoraše svemu zboru sinova Izraelovih, pogledaše oni u pustinju, i gle,
slava Gospodnja pokaza se u oblaku.
12 “Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih. Kaži im: ‘Večeras ćete jesti mesa, a ujutro ćete
se nasititi hljeba i poznat ćete da sam ja, Gospod, Bog vaš.”
13 Uvečer doletješe prepelice i prekriliše tabor, a ujutro pade rosa oko tabora.
14 A kad se diže rosa, nađe se po pustinji nešto sitno, okruglo, sitno kao slana po zemlji.
15 Kad to vidješe sinovi Izraelovi, govorahu jedan drugome: “Što je ovo?” Jer nisu znali
što je to. Mojsije im reče: “To je hljeb što vam dade Gospod da jedete.
16 Evo što je Gospod naredio: ‘Kupite ga svaki dan koliko kome treba za jelo, po gomer na
glavu, po broju osoba vaših; svaki neka uzme za one koji su mu u šatoru.’”
17 Sinovi Izraelovi učiniše tako i nakupiše koji više, koji manje.
18 Mjerili zatim na gomer, i ne dođe više onome koji nakupi mnogo, niti manje onome
koji nakupi malo, nego svaki nakupi koliko mu je trebalo da jede.
19 Mojsije im reče: “Nitko da ne ostavlja od toga za sutra.”
20 Ali oni ne poslušaše Mojsija, nego neki ostaviše od toga za sutra, no to se ucrva i
usmrdi. Mojsije se rasrdi na te ljude.
21 Svako jutro kupio svaki koliko mu je trebalo za jelo, a kad je sunce ogrijalo, tada se sve
rastapalo.
22 Šestog dana nakupiše kruha dvaput toliko, po dva gomera na svakoga. Sve starješine
od zbora dođoše i javiše to Mojsiju.
23 A Mojsije im reče: “To je kako je Gospod naredio. Sutra je dan odmora, subota Gospodu
posvećena; što ćete peći ispecite i što ćete kuhati skuhajte, a što pretekne ostavite i
čuvajte za sutra.”
24 I oni ostaviše za sutra kao što je naredio Mojsije, a to se ne usmrdi niti bijaše crva.
25 Mojsije reče: “Jedite to danas, jer je danas subota; danas ga nećete naći u polju.
26 Šest ćete dana kupiti, a sedmi je dan subota, i tada ga neće biti.”
27 Sedmog dana iziđoše neki od naroda da kupe, ali ne nađoše.
28 Gospod reče Mojsiju: “Dokle ćete se protiviti zapovijedima mojim i zakonima mojim?
29 Promislite da vam je Gospod dao subotu; zato vam on šestog dana daje hranu za dva
dana. Neka svaki ostane na svome mjestu i neka nitko ne izlazi sa svog mjesta u sedmi
dan.”
30 I narod počinu u sedmi dan.
31 Dom Izraelov prozva tu hranu mana, Ona bijaše kao sjeme korijandrovo; bijela, s
okusom medenih kolača.
32 Mojsije reče: “Evo što je zapovjedio Gospod: ‘Neka se sačuva gomer mane za potomke
vaše, da vide hljeb kojim sam vas hranio u pustinji kad vas izvedoh iz zemlje egipatske.’”
33 I Mojsije reče Aronu: “Uzmi krčag i naspi pun gomer mane te ga stavi pred Gospoda da
se čuva za potomke vaše.”
34 I Aron ga ostavi pred Svjedočanstvom da se čuva.
35 Sinovi Izraelovi jedoše manu četrdeset godina, dok ne dođoše u naseljenu zemlju;
jedoše manu dok ne dođoše na među zemlje kanaanske.
Izl 36 Gomer je deseti dio efe.

1 Sav zbor sinova Izraelovih pođe iz pustinje Sina putem koji bijaše Gospod odredio i
utaboriše se u Refidimu, gdje narod ne nađe vode za piće.
2 Tad se narod poče svađati s Mojsijem govoreći: “Daj nam vode da pijemo!” Mojsije im
odgovori: “Što se svađate sa mnom? Što kušate Gospoda?”
3 Ali narod bijaše žedan i vikaše na Mojsija govoreći: “Zašto si nas izveo iz Egipta da nas i
sinove naše i stada naša pomoriš žeđu?”
4 Mojsije zavapi Gospodu govoreći: “Što da činim s ovim narodom? Još malo pa će me
kamenovati.”
5 Gospod reče Mojsiju: “Prođi ispred naroda i uzmi sa sobom starješine izraelske, uzmi u
ruku štap svoj kojim si udario vodu i idi.
6 Ja ću stajati pred tobom na Horepskoj stijeni; ti udari u stijenu, a iz nje će poteći voda da
narod pije.” Mojsije učini tako pred starješinama izraelskim.
7 On nazva ono mjesto Masa i Meriba zato što se sinovi Izraelovi svađahu i kušahu
Gospoda govoreći: “Je li Gospod među nama ili nije?”
8 Amalek dođe da se u Refidimu bori protiv Izraela.
9 Tada Mojsije reče Jošui: “Izaberi ljude, pa pođi i ratuj s Amalekom; a ja ću sutra stati na
vrh brda sa štapom Božjim u ruci.”
10 Jošua učini kako mu reče Mojsije i pobi se s Amalekom; a Mojsije , Aron i Hur iziđoše na
vrh brda.
11 Dokle Mojsije držaše ruke svoje uzdignute, nadbijahu Izraelci, a kada bi ih spustio,
Amalek je nadjačavao.
12 Ali kako Mojsiju ruke otežaše, oni uzeše kamen, podmetnuše mu ga i on sjede, a Aron i
Hur držahu mu ruke - jedan s jedne, a drugi s druge strane i ne spuštahu mu ih do zalaska
sunca.
13 I Jošua pobijedi Amaleka i narod njegov oštricom mača.
14 Gospod reče Mojsiju: “Zapiši to za spomen u knjigu i kaži Jošui da ću izbrisati spomen
na Amaleka ispod neba.”
15 Mojsije načini žrtvenik i nazva ga: Gospod, moj stijeg.
16 I reče: “Što se ruka podigla na prijestolje Gospodnje, trajat će rat Gospodnji protiv
Amaleka s koljena na koljeno.”

1 Jitro, svećenik midjanski, tast Mojsijev, ču sve što učini Gospod Mojsiju i Izraelu, narodu
svome, i kako Gospod izvede Izraela iz Egipta.
2 Jitro, tast Mojsijev, uze Siforu, ženu Mojsijevu, koju on bijaše poslao natrag,
3 i dva sina njezina, od kojih jednom bijaše ime Geršon, jer, reče, tuđin sam u tuđoj zemlji,
4 a drugome bijaše ime Eliezer, jer, reče, Bog oca moga bi mi u pomoći i spasi me od mača
faraonova.
5 Jitro, tast Mojsijev, dođe sa sinovima njegovim i sa ženom njegovom k Mojsiju u
pustinju, gdje on bijaše u taboru na gori Božjoj.
6 On poruči Mojsiju: “Ja, tast tvoj, dolazim k tebi sa ženom tvojom i dva sina njezina.”
7 Mojsije iziđe u susret tastu svome, pokloni mu se i poljubi ga. Upitaše se za zdravlje i
uđoše u Mojsijev šator.
8 Mojsije ispripovijeda tastu svome sve što učini Gospod faraonu i Egipćanima radi Izraela
i sve nevolje koje ih snađoše putem te kako ih Gospod izbavi.
9 Jitro se obradova za sve dobro što Gospod učini Izraelu izbavivši ga iz ruku Egipćana.
10 I Jitro reče: “Blagoslovljen da je Gospod koji vas izbavi iz ruku Egipćana i iz ruke
faraonove, koji izbavi narod iz ruku Egipćana.
11 Sada vidim da je Gospod veći od svih bogova, jer je zloća Egipćana na njih same pala.”
12 Jitro, tast Mojsijev, prinese Bogu žrtvu paljenicu i prinose. Aron i sve starješine
izraelske dođoše i jedoše s tastom Mojsijevim pred Bogom.
13 Sutradan Mojsije sjede da sudi narodu, i narod staja pred Mojsijem od jutra do večera.
14 Tast Mojsijev vidje sve što on činjaše za narod i reče: “Što to radiš s narodom? Zašto
sam sudiš i cio narod ostaje pred tobom od jutra do večera?”
15 Mojsije odgovori tastu svomu: “Zato što narod k meni dolazi da Boga pita.
16 Kad imaju neki posao, oni k meni dolaze, a ja im sudim i kazujem naredbe Božje i
zakone njegove.”
17 Tast Mojsijev reče mu: “Nije dobro što to radiš.
18 Umorit ćeš se i ti i narod koji je s tobom, jer je to preko snage tvoje i nećeš moći sam da
stigneš.
19 Slušaj sad moj glas: dat ću ti jedan savjet i naka je Bog s tobom! Budi ti kod Boga tumač
naroda i pitanja njegova iznesi pred Boga.
20 Uči ih naredbama i zakonima njegovim i pokazuj im put kojim treba da idu i što imaju
dna rade.
21 Izaberi iz svega naroda ljude vrijedne koji se Boga boje, ljude poštene, neprijatelje
lakomosti, pa ih postavi nad njima za poglavare, za tisućnike, stotnike, pedesetnike i
desetnike.
22 Oni neka sude narodu u svako doba. Stvari važnije neka iznesu pred tebe, a o manjim
stvarima neka prosude sami. Olakšavaj svoj teret i neka ga i oni nose s tobom.
23 Ako tako činiš i Bog ti daje zapovijedi, moći ćeš odoljeti, i sav će ovaj narod sretno
dostignuti sudbinu svoju.”
24 Mojsije posluša glas svoga tasta i učini kao što mu on reče.
25 Odabra iz svega Izraela ljude vrijedne i postavi ih za poglavare naroda, za tisućnike,
stotnike, pedesetnike i desetnike.
26 Oni suđahu narodu u svako doba. Stvari teške iznosili bi pred Mojsija, a male su
rješavali sami.
27 Mojsije otpusti svoga tasta, i Jitro se vrati u svoju zemlju.

1 Trećega mjeseca pošto iziđoše iz Egipta, u isti dan sinovi Izraelovi dođoše u Sinajsku
pustinju.
2 Idući iz Refidima, dođoše u Sinajsku pustinju i udariše tabor u pustinji. Izrael stade u
tabor ondje pod gorom.
3 Mojsije iziđe na goru k Bogu; i Gospod ga zovnu s gore govoreći: “Ovako ćeš kazati domu
Jakovljevu i sinovima Izraelovim:
4 ‘Vidjeli ste što sam učinio Egiptu i kako sam vas na orlovim krilima nosio i doveo k sebi.
5 A sad ako vi slušate glas moj i čuvate savez moj, bit ćete moji ispred svih naroda, jer je
sva zemlja moja.
6 Vi ćete za mene biti kraljevstvo svećenika i svet narod.’ To su riječi koje ćeš kazati
sinovima Izraelovim.”
7 Mojsije dođe da sazove starješine naroda i iznese pred njih sve te riječi, kao što mu
Gospod bijaše zapovjedio.
8 Cio narod odgovori: “Sve što je kazao Gospod činit ćemo.” Mojsije javi Gospodu riječi
naroda.
9 I Gospod reče Mojsiju: “Evo, ja ću doći k tebi u gustom oblaku, da narod čuje kad ti
govorim i da ti uvijek vjeruje.” Mojsije javi Gospodu riječi naroda.
10 A Gospod reče Mojsiju: “Idi k narodu; posvećuj ga danas i sutra, neka opere haljine
svoje.
11 Neka bude gotov za treći dan; jer će u treći dan Gospod sići pred svim narodom na goru
Sinaj.
12 Postavit ćeš narodu među unaokolo i reći: ‘Čuvajte se da ne stupite na goru i da se ne
dotaknete kraja njezina. Tko se god dotakne gore bit će predan smrti.
13 Neće se na njega ruka položiti, nego će se kamenovati ili će se prostrijeliti. Bila to
životinja ili bio čovjek, neće ostati na životu.’ Kad truba zatrubi, onda neka pođu prema
gori.”
14 Mojsije siđe s gore k narodu. On stade posvećivati narod i svi opraše haljine svoje.
15 A on reče narodu: “Budite gotovi za treći dan; ne prilazite ženi!”
16 Trećega dana ujutro zagrmješe gromovi, zasijevaše munje i gust oblak obavi goru. Glas
trube odjeknu silno i cio narod koji bijaše u taboru zadrhta od straha.
17 Mojsije izvede narod iz tabora pred Boga, i ljudi stadoše ispod gore.
18 Gora Sinaj sva se dimila jer siđe na nju Bog u ognju; iz nje se podizaše dim kao iz peći i
sva se gora silno tresla.
19 Glas trube odjekivaše sve jače i jače. Mojsije govoraše, a Bog mu silnim glasom
odgovaraše.
20 Tako siđe Gospod na goru Sinaj, na vrh gore. Gospod pozva Mojsija na vrh gore. I
Mojsije se pope.
21 Gospod reče Mojsiju: “Siđi, opomeni narod da ne prilazi Gospodu da gleda - da ne bi
mnogi od njih poginuli.
22 I svećenici koji pristupaju Gospodu neka se posvete da ih ne bi Gospod pogodio smrću.”
23 Mojsije reče Gospodu: “Neće moći narod izići na goru Sinaj, jer si nam ti to naročito
zabranio rekavši: ‘Postavljaj među okolo gore i posvećuj je.’”
24 Gospod mu reče: “Idi, siđi; doći ćeš poslije s Aronom; ali svećenici i narod da ne prilaze
pred Gospoda, da ih ne bi pogodio smrću.”
25 Mojsije siđe k narodu i kaza mu sve to.

1 Tada reče Bog sve ove riječi govoreći:
2 “Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz doma robovanja.
3 Nećeš imati drugih bogova pred licem mojim.
4 Nećeš graditi sebi kipa rezana niti slike od onoga što je gore na nebu ili dolje na zemlji,
ili u vodi ispod zemlje.
5 Nećeš im se klanjati niti im služiti; jer sam ja Gospod, Bog tvoj, Bog ljubomoran koji
kažnjava grijehe otaca do trećega i do četvrtoga koljena na sinovima onih koji me mrze,
6 a činim milost do tisućeg koljena onima koji me ljube i čuvaju moje zapovijedi.
7 Nećeš uzimati uzalud imena Gospoda, Boga svoga, jer Gospod neće ostaviti bez kazne
onoga koji izgovara uzalud ime njegovo.
8 Sjeti se dana odmora da ga svetkuješ.
9 Šest dana ćeš raditi i svršavati sav svoj posao.
10 Ali je sedmi dan - dan odmora Gospoda, Boga tvoga; tada nećeš raditi nikakvoga posla,
ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac
koji je na vratima tvojim.
11 Jer je za šest dana Gospod stvorio nebesa, zemlju i more i sve što je u njima; a u sedmi
dan počinu. Zato je Gospod blagoslovio dan odmora i posvetio ga.
12 Poštivat ćeš oca svoga i mater svoju da ti se produlje dani na zemlji koju ti dade
Gospod, Bog tvoj.
13 Ne ubij!
14 Ne čini preljuba!
15 Ne ukradi!
16 Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
17 Ne poželi kuće bližnjega svoga, ne požudi žene bližnjega svoga, ni sluge njegove, ni
sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, ni bilo čega što je bližnjega tvoga.”
18 Sav narod ču gromove i trubu i vidje munje i goru svu u dimu, i vidjevši to narod
drhtaše i držaše se podaleko.
19 Oni rekoše Mojsiju: “Govori nam ti i slušat ćemo: ali neka nam ne govori Bog da ne
pomremo.”
20 Mojsije reče narodu: “Ne bojte se jer Bog dođe da vas iskuša i da pred očima svojim
imate strah njegov, kako ne biste griješili.”
21 Narod se držaše podaleko, ali Mojsije se približi oblaku u kojemu bijaše Bog.
22 Gospod reče Mojsiju: “Ovako govori sinovima Izraelovim: ‘Sami ste vidjeli da vam
govorih s nebesa.
23 Nećete graditi bogova srebrnih ni bogova zlatnih da ih uza me stavite; nećete ih
graditi.’
24 Podignut ćeš mi žrtvenik od zemlje na kojemu ćeš mi prinositi žrtve svoje paljenice i
žrtve svoje zahvalnice, ovce svoje i telad svoju. Svuda kud zapovjedim da se spominje ime
moje, doći ću k tebi i blagoslovit ću te.
25 Ako mi načiniš žrtvenik od kamena, ne načini ga od tesanog kamena; jer ako povućeš
po kamenu željezom, oskvrnut ćeš ga.
26 Nećeš se penjati po stepenicama na moj žrtvenik, da se ne otkrije golotinja tvoja.”

1 Ovo su zakoni koje ćeš im donijeti:
2 Ako kupiš roba Hebreja, neka ti služi šest godina, ali sedme godine neka ode slobodan
bez otkupa.
3 Ako je došao sam, otići će sam; ako je imao ženu, ići će i žena njegova s njim.
4 Ako mu je gospodar njegov dao ženu, žena s djecom ostat će gospodaru, a on će ići sam.
5 Ako rob kaže: ‘Volim gospodara svoga, ženu svoju i djecu svoju, neću da idem slobodan’
-
6 tad će ga gospodar njegov dovesti pred Suce da stane kod vrata ili kod dovratka, a
gospodar njegov probušiti će mu šilom uho, i rob će ostati zauvijek u njegovoj službi.
7 Ako netko proda kćer svoju da bude ropkinja, ona neće odlaziti onako kao što odlaze
robovi.
8 Ako ne bude bila po volji gospodaru koji ju je namjeravao uzeti za ženu, pustit će je na
otkup; ali on nema vlast da je proda u tuđi narod učinivši joj nevjeru.
9 Ako je odredi za sina svoga, on će prema njoj postupati po pravu koje imaju kćeri.
10 Ako uzme drugu ženu, prvoj neće uskratiti ni hrane, ni odjeće, ni bračnih prava.
11 Ako joj ovo troje ne učini, ona će moći otići bez otkupnine.
12 Tko smrtno udari čovjeka, bit će kažnjen smrću.
13 Ako mu nije zasjede pravio, nego Bog učini da mu padne u ruke, odredit ću ti mjesto
kamo se može skloniti.
14 Ako tko namjerno ustane na bližnjega svoga da ga na prijevaru ubije, odvuci ga i od
moga žrtvenika da se pogubi.
15 Tko udari oca svoga ili mater svoju, neka se kazni smrću.
16 Tko ukrade čovjeka i proda ga, ili ga pridrži u svojim rukama, neka se kazni smrću.
17 Tko opsuje oca svoga ili mater svoju, neka se kazni smrću.
18 Kad se posvade ljudi, pa jedan udari drugoga kamenom ili šakom, ali onaj ne umre
nego padne u postelju,
19 onaj koji ga je udario neće biti kažnjen ako se onaj drugi pridigne, iziđe i hoda o štapu;
samo će mu on nadoknaditi prekidanje rada i starat će se o njegovu bolovanju dok ne
ozdravi.
20 Tko udari svoga roba ili ropkinjiu štapom, a rob mu umre pod rukom, taj će se kazniti;
21 ali ako preživi dan ili dva, neće se kazniti, jer je to njegov novac.
22 Kad se ljudi posvade, pa netko udari trudnu ženu tako da ona pobaci bez druge štete,
platit će pred sucem globu koju traži njezin muž;
23 ali ako nastane šteta, tada ćeš uzeti život za život,
24 oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu,
25 užeg za užeg, ranu za ranu, modricu za modricu.
26 Ako tko udari u oko roba svoga ili ropkinju te mu pokvari oko, otpustit će ga slobodna
za oko njegovo;
27 a ako izbije zub robu svome muškom ili ženskom, pustit će ga slobodna za zub njegov.
28 Ako vol ubode čovjeka ili ženu te im time prouzrokuje smrt, vol će se kamenovati,
meso od njega neće se jesti, a gospodar od vola neće se kazniti.
29 Ali ako je vol i prije ubadao, a gospodar je njegov znao za to i nije ga čuvao, pa vol ubije
čovjeka ili ženu, vol će se kamenovati, a gospodar njegov kazniti smrću.
30 Ako se gospodaru odredi cijena za otkup njegova života, platit će sve što mu se
nametne.
31 Ako vol ubode sina ili kćer, primijenit će se isti zakon.
32 Ako vol ubode roba, ili ropkinju, dat će se trideset šekela srebra, a vol će se
kamenovati.
33 Ako tko otkrije bunar ili ga iskopa i ne pokrije, pa upadne vol ili magare, posjednik
bunara
34 platit će gospodaru vrijednost životinje u novcu, a uginulu životinju zadržat će za sebe.
35 Ako nečiji vol ubode vola drugome, prodat će živoga vola i podijeliti dobit; podijelit će i
uginulog vola.
36 Ali ako se zna da je vol prije bio bodač, a njegov gospodar ga nije čuvao, taj će gospodar
dati vola za vola, a uginulog vola zadržat će za sebe.”

1 “Tko ukrade vola ili ovcu te ih zakolje ili proda, vratit će pet volova za jednog vola i
četiri ovce za jednu ovcu.
2 Ako se lupež uhvati na djelu obijanja te ga umlate tako da umre, onaj koji ubije neće biti
kriv za ubojstvo;
3 ali ako je već granulo sunce, odgovarat će za ubojstvo. Lupež će morati sve vratiti, a ako
ništa nema, onda će se on prodati zbog svoje krađe.
4 Ako se ono što je pokrao - bio to vol, magarac ili ovca - nađe u njegovim rukama živo,
vratit će dvostruko.
5 Tko potre njivu ili vinograd i pusti stoku svoju da pase po tuđoj njivi, nadoknadit će
najboljim sa svoje njive i najboljim iz svoga vinograda.
6 Tko zapali vatru i ona naiđe na trnje, pa izgori stog ili žito koje još stoji ili njiva, onaj
koji je prouzrokovao požar morat će nadoknaditi štetu.
7 Ako netko da drugome novac ili stvari na čuvanje, pa se to ukrade iz kuće potonjega,
lupež će vratiti dvostruko, ako se nađe;
8 ako se lupež ne nađe, tada će gospodar od kuće stati pred Suce, da izjavi kako nije
posegnuo rukom na stvar bližnjega svoga.
9 Za svaku prijevaru koja se odnosi na vola, magarca, ovcu, haljinu ili na stvar izgubljenu
za koju netko kaže: ‘Moja je!’ - rasprava ide pred Suce, pa koga Suci osude, vratit će
dvostruko bližnjemu svome.
10 Ako netko da drugome magarca, vola, ovcu ili kakvu god životinju na čuvanje, pa ona
ugine ili ohromi, ili je netko odnese a da to nitko ne vidi,
11 položit će se zakletva imenu Gospodnjemu, a onaj koji je čuvao životinju zaklet će se da
nije posegnuo rukom na dobro bližnjega svoga; gospodar životinje primit će tu zakletvu, a
onaj drugi neće biti dužan da što vrati.
12 Ali ako mu je životinja iz njegove kuće ukradena, bit će odgovoran za povratak
gospodaru.
13 Ako životinja bude rastrgana, iznijet će je kao dokaz i neće odgovarati za ono što je
rastrgano.
14 Ako netko uzme od drugoga životinju na poslugu, pa ona ohromi ili ugine u odsutnosti
gospodara, postojat će dužnost vraćanja.
15 Ako je gospodar bio prisutan, neće postojati dužnost vraćanja. Ako je životinja
unajmljena, dostajat će za to iznos najma.
16 Tko zavede djevicu koja nije zaručena i legne s njom, platit će miraz i uzet će je za
ženu.
17 Ako mu je otac njezin ne bi htio dati, platit će vrijednost miraza za djevicu.
18 Vješticu nećeš ostavljati da živi.
19 Tko bi legao sa živinom, kaznit će se smrću.
20 Tko prinosi žrtvu drugim bogovima osim jedinome Gospodu bit će predan da se
istrijebi.
21 Stranca nećeš zlostavljati i nećeš ga kinjiti, jer ste i vi bili stranci u zemlji egipatskoj.
22 Nemoj ucviliti udovice i sirote.
23 Ako ih ucviliš i oni se obrate meni, čut ću vapaj njihov
24 i raspalit će se gnjev moj, pa ću vas mačem pobiti, a vaše će žene postati udovice i djeca
sirote.
25 Kad daš novac na zajam narodu mome, siromahu koji je s tobom, nećeš prema njemu
biti kao lihvar i tražiti kamate.
26 Ako uzmeš u zalog haljinu bližnjemu svome, vratit ćeš mu je prije nego što sunce zađe;
27 jer mu je to jedino odijelo kojim zaklanja tijelo svoje; u čemu će spavati? A ako on
zavapi k meni, ja ću njega čuti jer sam milosrdan.
28 Ne psuj Boga i ne psuj starješinu naroda svoga.
29 Od žetve i od berbe svoje nemoj se sustezati da prineseš prvinu. Prvorođenca između
sinova svojih meni ćeš dati.
30 Tako ćeš mi dati i prvorođeno od krave i od ovce; sedam dana neka bude s majkom
svojom, a osmog dana dat ćeš ga meni.
31 Vi ćete meni biti narod posvećeni. Ne jedite mesa životinje rastrgane u polju; bacite ga
psima.”

1 Ne iznosi lažnih glasova. Nemoj pristati da s bezdušnikom svjedočiš krivo.
2 Ne idi za mnoštvom da bi činio zlo; i ne svjedoči u parnici povodeći se za mnoštvom da
bi se izvrnula pravda.
3 Ne ugađaj siromahu u njegovoj parnici.
4 Ako nađeš zalutalog vola ili magarca neprijatelja svoga, odvedi ga k njemu.
5 Ako vidiš da je neprijatelju tvome pao magarac pod teretom, nemoj proći mimo njega da
mu ne pomogneš, nego mu pomozi da ga rastovari.
6 Nemoj povrijediti pravo siromaha naroda svoga u parnici njegovoj.
7 Ne izreci suda neduševnog i ne čini da nevini i pravedni umre; jer ja neću krivoga
opravdati.
8 Ne primaj poklona, jer poklon zasljepljuje one čije su oči otvorene i kvari riječi
pravednika.
9 Stranca ne ugnjetavaj, jer vi znate kako je strancu; i vi ste bili stranci u zemlji
egipatskoj!
10 Šest godina zasijavaj zemlju i ubiri njezin plod;
11 a sedme godine ostavi je neka počine. Uživat će od nje siromasi naroda tvoga i zvijeri
poljske jest će što ostane. Isto tako radi i s vinogradom svojim i s maslinama.
12 Šest dana radi svoj posao, a sedmi dan počini, da se odmore vol i magarac tvoj, da
odahnu sin sluškinje tvoje i stranac.
13 Držite sve što sam vam kazao i ne spominjite imena drugih bogova. Da se ne čuje to iz
vaših usta.
14 Tri puta u godini praznovat ćeš praznike u moju slavu.
15 Praznovat ćeš Blagdan beskvasnih kruhova; sedam dana jest ćeš beskvasne kruhove,
kao što sam ti zapovjedio, u vrijeme mjeseca klasja, jer si tada izišao iz Egipta; i nitko da
ne iziđe preda me prazan.
16 Slavit ćeš praznik žetve, prvinu od truda svoga što posiješ u polju; i praznik berbe na
kraju svake godine kad sabereš plod truda svoga s njive.
17 Triput godišnje svi će muškarci tvoji izlaziti pred Gospoda, pred Vječnoga.
18 Krvi od žrtve meni prinesene, nećeš prinositi uz kvasne kruhove, a salo neka ne
prenoći do jutra.
19 Prvine od prvoga roda zemlje svoje donesi u dom Gospoda, Boga svoga. Ne kuhaj
janjeta u mlijeku majke njegove.
20 Gle, ja šaljem anđela svoga pred tobom da te čuva na putu i da te izvede na mjesto koje
sam ti spremio.
21 Čuvaj se i slušaj ga, nemoj mu se protiviti, jer on neće grijehe vaše oprostiti; moje je
ime u njemu.
22 Ali ako slušaš glas njegov i uradiš sve što kažem, ja ću biti neprijatelj neprijatelja tvojih
i protivnik protivnika tvojih.
23 Anđeo će moj pred tobom ići i vodit će te u zemlju Amorejaca, Hetita, Perižana,
Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca i ja ću ih istrijebiti.
24 Ne klanjaj se bogovima njihovim niti im služi i ne čini ono što ti narodi čine, nego ih
istrijebi i kipove njihove izlomi.
25 Služite Gospodu, Bogu svome, i on će blagosloviti kruh vaš i vodu vašu; i ukonit ću
bolest od tebe.
26 Neće biti pometkinje ni nerotkinje u zemlji tvojoj; i napunit ću broj dana tvojih.
27 Pustit ću strah svoj pred tobom i razbit ću svaki narod na koji dođeš te učiniti da svi
neprijatelji tvoji okrenu leđa pred tobom.
28 Poslat ću stršljene pred tobom da tjeraju Hivijce, Kanaance i Hetite ispred tebe.
29 Neću ih otjerati ispred tebe za godinu dana, da ne opusti zemlja i da se zvjerad poljska
ne namnoži na tebe.
30 Pomalo ću ih odgoniti ispred tebe, dokle se ne namnožiš i ne zauzmeš zemlju.
31 Postavit ću granice tvoje od Crvenoga mora do Filistejskoga, od pustinje do rijeke; jer
ću ja vama u ruke predati stanovnike one zemlje, i ti ćeš ih otjerati ispred sebe.
32 Ne sklapaj saveza s njima ni s bogovima njihovim.
33 Da ne stanuju u tvojoj zemlji, da te ne bi naveli da se ogriješiš o mene, jer bi ti tada
služio bogovima njihovim, a to bi ti bila zamka.”

1 Bog reče Mojsiju: “Popni se Gospodu, ti i Aron, Nadab i Abihu i sedamdeset starješina
Izraelovih, i poklonite se izdaleka.
2 Neka se Mojsije sam primakne Gospodu; ostali neće pristupiti i narod se neće penjati s
njim.”
3 Mojsije dođe i kaza narodu sve riječi Gospodnje i sve zakone. I cio narod odgovori u
jedan glas: “Činit ćemo sve što je Gospod kazao.”
4 Mojsije napisa sve riječi Gospodnje. Zatim usta rano i podiže žrtvenik pod gorom i
postavi dvanaest kamenova za dvanaest plemena Izraelovih.
5 I posla nekoliko mladića, sinova Izraelovih, da prinesu Gospodu žrtve paljenice i zakolju
junce kao žrtve zahvalnice.
6 Mojsije uze polovicu krvi, stavi u legene, a drugom polovicom poškropi žrtvenik.
7 Uze knjigu saveza i pročita je pred narodom. Oni rekoše: “Sve što je kazao Gospod činit
ćemo i slušat ćemo.”
8 Mojsije uze krv, poškropi njome narod i reče: “Evo krvi Saveza koji Gospod učini s vama
prema svim ovim riječima.”
9 Zatim se popeše Mojsije i Aron, Nadab i Abihu i sedamdeset starješina Izraelovih.
10 Oni vidješe Boga Izraelova, a pod nogama njegovim bješe kao neki rad od safira,
prozračan kao samo nebo u punoj vedrini.
11 On ne istegnu ruku svoju nad izabranima između sinova Izraelovih. Oni vidješe Boga i
jedoše i piše.
12 Gospod reče Mojsiju: “Popni se k meni na goru i ostani tu; dat ću ti ploče od kamena,
zakon i naredbe koje sam zapisao da ih učiš.”
13 Mojsije usta s Jošuom, koji ga slušaše, i pope se na goru Božju.
14 Reče starješinama: “Sjedite tu dok se ne vratimo k vama. Eto Aron i Hur ostat će s
vama: ako netko od vas ima neki spor, neka se obrati njima.”
15 Mojsije se pope na goru, a oblak pokri goru.
16 Slava Gospodnja stajaše na gori Sinaju i oblak je pokri za šest dana, a u sedmi dan
zovnu Bog Mojsija isred oblaka.
17 Slava Gospodnja izgledaše kao modar plamen navrh gore pred očima sinova Izraelovih.
18 Mojsije uđe u oblak i pope se na goru. Osta na gori četrdeset dana i četrdeset noći.

2 “Reci sinovima Izraelovim da mi prinesu prilog; primit ćete ga za mene od svakoga koji
ga drage volje daje.
3 A evo što ćete od njih primiti u ime priloga: zlato, srebro i bakar;
4 tkanine plave, crvene i grimizne, tanki lan i kostrijet;
5 kože ovnujske crveno obojene i kože jazavčeve, drvo bagremovo,
6 ulje za svijećnjak, mirise za ulje pomazanja i za mirisni kad;
7 kamenje oniksovo i kamenje za ukivanje u oplećak i naprsnik.
8 Načinit ćete mi Svetište da mogu boraviti među njima.
9 Učinit ćete šator i sve sprave njegove po slici koju ću vam pokazati.
10 Načinit ćeš kovčeg od drveta bagremova, dva lakta i pol u dužinu, jedan i pol u širinu, a
jedan i pol u visinu.
11 Okovat ćeš ga čistim zlatom, iznutra i izvana, a odozgor ćeš mu načiniti zlatan porub
unaokolo.
1alit ćeš četiri koluta od zlata i stavit ćeš ih na četiri ugla, da mu s jedne strane budu dva
koluta, a s druge strane također dva.
13 Načinit ćeš poluge od drveta bagremova i okovat ćeš ih u zlato.
14 Provući ćeš poluge kroz kolutove s obiju strana kovčega, da se o njima nosi kovčeg;
15 poluge će ostati u kolutovima i neće se vaditi iz njih.
16 U kovčeg ćeš staviti svjedočanstvo koje ću ti ja dati.
17 Napravit ćeš poklopac od čista zlata; dužina će njegova biti dva lakta i pol, a širina
jedan i pol.
18 Napravit ćeš dva zlatna kerubina; načini ih od kovana zlata, na dva kraja zaklopca.
19 Jednoga kerubina načini na jednom kraju, a drugoga na drugom kraju; napravite
kerubine da izlaze iz dva kraja zaklopca.
20 Kerabini će biti raširenih krila na vrh poklopca, zaklanjajući ga krilima svojim, a
okrenuti jedan prema drugome. Lice će im biti okrenuto prema zaklopcu.
21 Stavit ćeš zaklopac na kovčeg, a u kovčeg svjedočanstvo koje ću ti dati.
22 Tu ću se ja sastajati s tobom. S visine zaklopca, između dva kerubina postavljena na
kovčeg, davat ću ti sve zapovijedi svoje za sinove Izraelove.
23 Napravi stol od bagremova drveta dva lakta dugačak, jedan i pol širok i jedan i pol
visok.
24 Okovat ćeš ga čistim zlatom i načinit ćeš zlatan porub unaokolo.
25 Unaokolo načini oplatu širine podlanice i zlatan porub oko oplate.
26 Napravi četiri koluta od zlata i stavi ih na četiri kuta kod svake noge stola.
27 Kolutovi će biti pod oplatom, da u njima stoje poluge za nošenje stola.
28 Poluge ćeš načiniti od bagremova drveta i okovat ćeš ih zlatom, da se o njima nosi stol.
29 Napravit ćeš tanjure, kupe, kaleže i kotliće za izlijevanje prinosa; napravit ćeš ih od
čista zlata.
30 Na stol ćeš svagda staviti kruhove za predstavljanje preda mnom.
31 Načinit ćeš svijećnjak od čista zlata; od kovana zlata neka bude svijećnjak; njegov
temelj, njegov stup, čašice, jabuke i cvjetovi bit će svi od jednog komada.
32 Šest grana neka mu izlazi sa strana: tri grane s jedne strane svijećnjaka, a tri s druge.
33 Na jednoj grani neka budu tri čašice u obliku badema, s jabukama i cvjetovima, a na
drugoj također tri čašice u obliku badema s jabukama i cvjetovima; isto će tako biti svih
šest grana koje izlaze iz svijećnjaka.
34 Na stupu svijećnjaka neka budu četiri čašice u obliku badema s jabukama i cvjetovima.
35 Jedna jabuka pod dvjema granama što izlaze iz njega, i jedna jabuka pod drugim
dvjema granama što izlaze iz njega, te jedna jabuka pod drugim dvjema granama; tako će
biti kod svih šest grana što će izlaziti iz svijećnjaka.
36 Jabuke i grane od svijećnjaka bit će od jednog komada i sav će on biti od kovana zlata,
od čista zlata.
37 Načinit ćeš mu sedam žižaka i rasporediti ih tako da daju svjetlost s lica.
38 Usekači i pepeljare bit će od čista zlata.
39 Uzmi talenat čista zlata i napravi svijećnjak sa svim tim spravama.
40 Gledaj i načini sve to po slici koja ti je pokazana na gori.”

1 “Šator ćeš načiniti od deset ćilima od finoga prepredenog lana i od tkanina plavih,
crvenih i grimiznih; po njima će biti umjetnički izrađeni kerubini.
vaki ćilim bit će dvadeset i osam lakata dug i četiri lakta širok; svi ćilimi neka budu istih
mjera.
3 Pet ćilima sastavljat će se jedan s drugim, a drugih pet isto će se tako sastavljati jedan s
drugim.
4 Napravi plave petlje na kraju prvog sastava ćilimova, gdje će im se krajevi sastavljati, a
tako isto i po kraju sastava drugih ćilimova gdje će im se krajevi sastavljati.
5 Pedeset čvorova načinit ćeš na jednom ćilimu, a pedeset na kraju drugog sastava ćilima,
gdje će se sastavljati s prvim, a petlje neka budu jedna prema drugoj.
6 Napravi pedeset kuka od zlata da zapneš ćilime jedan za drugi kukama, i tako će šator
biti jedna cjelina.
7 Načinit ćeš ćilime od kostrijeti za zastor nad šatorom; napravi jedanaest takvih ćilima.
8 Svaki ćilim bit će trideset lakata dug i četiri širok; tih jedanaest ćilimova bit će istih
mjera.
9 Sastavit ćeš pet ćilima zajedno, a šest ostalih zajedno; šesti ćeš ćilim previti nadvoje s
prednje strane naslona.
10 Načinit ćeš pedeset petlji na kraju prvog sastava ćilima, gdje će se on sastavljati, i
pedeset petlji na kraju drugog sastava ćilima gdje će se on sastavljati.
11 Načinit ćeš pedeset bakrenih kuka i zakvačit ćeš kuke za petlje. Tako ćeš sastaviti
zastor, da ispadne kao jedna cjelina.
12 Što pretekne od ćilima za zastor, polovica onoga što pretekne visit će na stražnjoj
strani šatora;
13 lakat s jedne strane i lakat s druge strane koji pretekne u dužini ćilima za zastor padat
će s obiju strana na šator da ga zaklanjaju.
14 Napravi pokrivač za zastor od koža ovnujskih crveno obojenih i povrh njega pokrivač
od koža jazavčevih.
15 Za šator ćeš uzeti daske od bagremova drveta, koje ćeš namjestiti uspravno.
16 Svaka daska bit će deset lakata duga i jedan i pol široka.
17 Na svakoj dasci bit će po dva čepa, jedan prema drugome; tako napravi na svakoj dasci
za šator.
18 Tako ćeš urediti dvadeset dasaka za šator na južnoj strani.
19 Pod dvadeset dasaka načinit ćeš četrdeset podnožja od srebra: dva podnožja pod jednu
dasku za dva njezina čepa, a dva podnožja pod drugu dasku za druga dva čepa.
20 Na drugoj strani šatora uredit ćeš dvadeset dasaka prema sjeveru,
21 s četrdeset srebrnih podnožja - dva pod svaku dasku.
22 Na zapadnoj strani šatora uredit ćeš šest dasaka,
23 i dvije daske na dva kuta šatora;
24 i one će se sastavljati odozdol i odozgor jednim kolutom; tako će isto biti za obje koje
su postavljene na dva kuta.
25 Tako će biti osam dasaka sa srebrnim podnožjima, to jest šesnaest podnožja - dva pod
svaku dasku.
26 Načini pet prečnica od bagremova drveta za daske s jedne strane šatora,
27 pet prečnica za daske na drugoj strani šatora, i pet prečnica na strani šatora koja ostaje
prema zapadu.
28 Srednja prečnica ići će preko sredine dasaka od jednog kraja do drugoga.
29 Daske ćeš okovati zlatom, i kolutove ćeš im načiniti od zlata da se kroz njih provuku
prečnice, a i prečnice ćeš okovati zlatom.
30 Podignut ćeš šator po slici koja ti je pokazana na gori.
31 Napravit ćeš zastor plav, crven i grimizan od prepredenoga tankog lana i po njemu će
biti umjetnički vezeni kerubini.
32 Objesit ćeš ga o četiri stupa od bagremova drveta, okovana zlatom, sa zlatnim kukama,
a utvrđena na četiri srebrna podnožja.
33 Objesit ćeš zastor o kuke, a kovčeg svjedočanstva unijet ćeš tu za zastor, da zastor
rastavlja svetinju od svetinje nad svetinjama.
34 Stavit ćeš poklopac na kovčeg svjedočanstva u svetinji nad svetinjama.
35 Namjestit ćeš stol pred zastor, svijećnjak prema stolu k južnoj strani šatora, tako da
stol stoji na sjevernoj strani.
36 Na vrata šatora postavit ćeš zastor plav, crven i grimizan od tankoga prepredenog lana,
umjetnički izvezen;
37 i za taj zastor napravit ćeš pet stupova od bagremova drveta, koje ćeš okovati zlatom,
te zlatne kuke, i salit ćeš za njih pet bakrenih podnožja.

1 Načinit ćeš žrtvenik od bagramova drveta dužine pet lakata, a širine pet lakata. Žrtvenik
će biti četvorouglast, a tri lakta visok.
2 Na četiri ugla napravit ćeš mu rogove, koji će izlaziti iz žrtvenika, i okovat ćeš ga u
bakar.
3 Načinit ćeš za žrtvenik pepeljare, lopatice, kotliće, vilice i mašice: sve ćeš mu posuđe
načiniti od bakra.
4 Napravit ćeš za žrtvenik rešetku od bakra kao mrežu i stavit ćeš četiri koluta od bakra
na četiri ugla.
5 Stavit ćeš je oko žrtvenika, tako da od dna žrtvenika dođe do polovice.
6 Načinit ćeš poluge za žrtvenik od bagremova drveta i okovat ćeš ih u bakar.
7 Poluge će se provući kroz kolutove; poluge će biti na dvije strane žrtvenika, kad se bude
nosio.
8 Načinit ćeš ga od dasaka, a iznutra će biti šupalj; napravi ga onako kao što ti je pokazano
na gori.
9 Napravi i trijem oko šatora. Za stvaranje trijema s južne će strane biti zastori od tankoga
prepredenog lana, sto lakata u dužinu na jednoj strani,
10 s dvadeset stupova utvrđenih na dvadeset bakrenih podnožja; kuke od stupova i šipke
bit će od srebra.
11 Sa sjeverne strane bit će također zastori sto lakata dugi s dvadeset stupova na dvadeset
podnožja od bakra; kuke od stupova i šipke njihove bit će od srebra.
1a zapadne strane, a širinom trijema, bit će zastori od pedeset lakata širine s deset
stupova i deset podnožja.
13 S istočne strane, a za pedeset lakata širine trijema,
14 bit će zastori od petnaest lakata na jednom krilu s tri stupa i tri podnožja,
15 a zastori od petnaest lakata na drugom krilu s tri stupa i tri podnožja.
16 Kao vrata od trijema bit će zastor od dvadeset lakata, plav, crven i grimizan, od
tankoga prepredenog lana, vezen, s četiri stupa i četiri podnožja.
17 Svi stupovi okolo trijema imat će šipke od srebra, kuke od srebra, a podnožja od bakra.
18 Dužina trijema bit će sto lakata, širina pedeset na obje strane, a visina pet lakata.
Zastori će biti od tankoga prepredenog lana, a podnožja od bakra.
19 Sve posuđe određeno za službu u šatoru, sve kolje u njemu i sve kolje u trijemu bit će
od bakra.
20 Zapovijedat ćeš sinovima Izraelovim da ti donesu čistoga maslinova ulja cijeđenoga, za
svijećnjak, da žišci budu uvijek opskrbljeni uljem.
21 U šatoru od sastanka, izvan zastora koji je pred svjedočanstvom, spremat će ga Aron i
sinovi njegovi da žišci gore od večeri do jutra pred Gospodom. To je zakon vječni za
potomke njihove koji će morati držati sinovi Izraelovi.”

1 “Odredi da pristupe k tebi Aron, brat tvoj, sa sinovima svojim i uzmi ih između sinova
Izraelovih da ih posvetiš za službu meni u svećenstvu: Arona i sinove Aronove Nadaba,
Abihua, Eleazara i Itamara.
2 Načinit ćeš Aronu, bratu svome, sveto ruho da pokazuje njegovo dostojanstvo i da mu
služi za svečanu službu.
3 Govorit ćeš svima koji su vješti, kojima sam dao duha puna mudrosti, i oni će učiniti
odijelo Aronu da bude posvećen i da mi vrši svećeničku službu.
4 Neka naprave ovu odjeću: naprsnik, naplećak, plašt, stihar vezeni, mitru i pojas. To
sveto odijelo napravit će Aronu, bratu tvome, i sinovima njegovim da vrše svećeničku
službu.
5 Upotrijebit će za to zlato, tkanine plave, crvene i grimizne te tanki lan.
6 Načinit će naplećak od zlata i od tkanine plave, crvene i grimizne te od tankoga
prepredenoga lana. On će biti umjetnički izrađen.
7 Na njemu će biti dvije poramenice, koje će se sastavljati na dva kraja; tako će se
zakopčati.
8 Pojas će biti iste izradbe kao i oplećak, od zlata, od tkanine plave, crvene i grimizne i od
tankoga prepredenog lana.
9 Uzet ćeš dva oniksa i po njima ćeš urezati imena sinova Izraelovih;
10 šest imena njihovih na jednom kamenu, a šest imena ostalih na drugom kamenu po
redu rođenja.
11 Na ta dva kamena urezat ćeš imena sinova Izraelovih, onako kao što se izrezuju pečati,
i optočit ćeš ih unaokolo zlatom.
12 Ta dva kamena stavit ćeš na poramenice naplećka, na uspomenu sinova Izraelovih; kao
spomen nosit će Aron imena njihova pred Gospodom na dva ramena svoja.
13 Načinit ćeš kopče od zlata
14 i dva lančića od čistoga zlata koja ćeš oplesti poput gajtana i utvrdit ćeš lančiće tako
opletene za kopče.
15 Napravit ćeš sudački naprsnik, umjetnički izrađen jednako kao i oplečak, od zlata, od
tkanine plave, crvene i grimizne te od tankoga prepredenog lana.
16 On će biti četvrtast i dvostruk, pedalj dug i pedalj širok.
17 Utisnut ćeš u nj ukras od dragoga kamenja, od četiri reda kamenja. U prvom redu:
rubin, topaz i smaragd;
18 u drugom redu: rubin, safir i dijamant;
19 u trećem redu: opal, ahat i ametist;
20 u četvrtom redu: krizolit, oniks i jaspis. To kamenje bit će učvršćeno zlatom.
21 Bit će dvanaest kamena, prema imenima sinova Izraelovih; bit će urezani kao pečati,
svaki s imenom jednoga od dvanaest plemena.
22 Na naprsnik ćeš staviti lančiće pletene od čistoga zlata.
23 Za naprsnik ćeš načiniti dvije zlatne alke i stavit ćeš ih na dva kraja naprsnika.
24 Provući ćeš dva zlatna lančića kroz dvije alke na krajevima naprsnika.
25 Krajeve dvaju lančića zakvačit ćeš za dvije kopče na po ramenicama oplećka.
26 Načinit ćeš još dvije zlatne alke, koje ćeš staviti na druga dva kraja naprsnika, na
unutrašnji rub prema naplećku.
27 Napravit ćeš još dvije zlatne alke koje ćeš staviti ispod dviju poramenica naplećka,
sprijeda, kod sastavka, iznad pojasa oplećka.
28 Naprsnik će se zakopčati kroz svoje alke za alke naplećka plavom vrpcom, da naprsnik
ostane nad pojasom naplećka i da se ne odvaja od njega.
29 Kad Aron bude ulazio u Svetište, nosit će na svom srcu imena sinova Izraelovih
urezana u sudački naprsnik da se vječno čuva spomen njihov pred Gospodom.
30 Na sudački naprsnik stavit ćeš Urim i Tumim, i oni će biti na srcu Aronovu kad se
pojavi pred Gospodom. Tako će Aron uvijek nositi na srcu svome sud sinova Izraelovih
kad stupi pred Gospoda.
31 Plašt naplećka načinit ćeš od plave tkanine.
32 U sredini bit će otvor za glavu, porubljen rubom kao na otvoru pletenog oklopa da se
tkanina ne olinja.
33 Okolo ruba, a ispod njega, stavit ćeš šipke plave, crvene i grimizne, a među njih zvonca
od zlata:
34 Zvonce zlatno pa nar, zvonce zlatno pa nar, okolo ruba tkanine, svuda unaokolo.
35 To će Aron oblačiti kad služi i kad ulazi u Svetište pred Gospoda, a kad izlazi iz njega
čut će se zvonce, i on neće umrijeti.
36 Načinit ćeš pločicu od čistoga zlata i na njoj ćeš izrezati kao na pečatu: ‘Svetost
Gospodu’.
37 Svezat ćeš je plavom vrpcom za mitru, za prednji dio mitre.
38 Ona će biti na čelu Aronovu; Aron će nositi grijehe sinova Izraelovih dajući njihove
svete prinose; ona će uvijek biti na čelu njegovu pred Gospodom, da bi im bio naklonjen.
39 Napravit ćeš haljinu od tankoga lana, mitru od tankoga lana i vezeni pojas.
40 Sinovima Aronovim načinit ćeš stihare, pojase i kapice da pokazuju njihovo
dostojanstvo i da im služe za svečanu službu.
41 U to ćeš obući Arona, brata svoga, i sinove njegove s njim.
42 Načinit ćeš im gaće lanene da se pokrije golotinja njihova; neka budu od pojasa do
bedara. Pomazat ćeš ih, uredit ćeš ih i posvetit ćeš ih, i oni će biti u mojoj službi u
svećenstvu.
43 Aron i sinovi njegovi nosit će ih kad ulaze u šator od sastanka ili pristupaju k žrtveniku
da služe u Svetištu, i tako oni neće biti grešni i neće umrijeti. Ovo je vječni zakon za Arona
i za potomstvo njegovo poslije njega.”

1 “Evo što ćeš učiniti da ih posvetiš, da budu u mojoj službi kao svećenici.
2 Uzmi tele i dva ovna bez mane. Od bijeloga pšeničnog brašna umijesi beskvasne kruhove
i beskvasne kolače zamiješene s uljem te beskvasne pogačice namazane uljem.
3 Stavi ih u jednu kotaricu prinoseći tele i dva ovna.
4 Učinit ćeš da Aron i sinovi njegovi pristupe pred vrata šatora od sastanka i umit ćeš ih
vodom.
5 Uzmi odijelo; obući ćeš Aronu stihar, plašt naplećka, naplećak i naprsnik i opasat ćeš ga
pojasom od naplećka.
6 Stavi mu mitru na glavu i krunu svetosti na mitru.
7 Uzmi ulje za pomazanje, izlij mu ga na glavu i pomaži ga.
8 Dovedi i sinove njegove i obuci im stihare.
9 Opaši Arona i sinove njegove pojasima i stavi kapice na glave sinovima Aronovim.
Svećenstvo će njima po vječnom zakonu pripadati. Posvetit ćeš, dakle, Arona i sinove
njegove.
10 Dovest ćeš tele pred šator od sastanka, a Aron i sinovi njegovi položit će ruke teletu na
glavu.
11 Zaklat ćeš tele pred Gospodom na vratima šatora od sastanka.
12 Uzet ćeš krvi teletove i pomazati prstom svojim rogove žrtvenika, a ostalu krv izlit ćeš
na podnožje žrtvenika.
13 Uzmi sve salo koje pokriva crijeva, jetru, oba bubrega i salo oko njih i spali to na
žrtveniku.
14 Ali meso od teleta, kožu i balegu njegovu spali ognjem izvan tabora; to je žrtva
okajnica.
15 Uzet ćeš zatim ovna, a Aron i sinovi njegovi položit će ruke svoje ovnu na glavu.
16 Zaklat ćeš ovna i uzeti krvi njegove i poškropit ćeš žrtvenik unaokolo.
17 Isijeci ovna na komade, operi mu drob i noge i stavi ih na komade i na glavu.
18 Cijelog ovna spalit ćeš na žrtveniku; to je žrtva paljenica, žrtva ognjem spaljena na
miris ugodni Gospodu.
19 Uzmi i drugog ovna, a Aron i sinovi njegovi neka polože ruke svoje ovnu na glavu.
20 Zaklat ćeš toga ovna, uzeti krvi njegove i pomazati njome kraj desnoga uha Aronovog i
kraj desnoga uha sinova njegovih, palac desne ruke njihove i palac desne noge njihove, a
ostalom krvlju poškropit ćeš žrtvenik unaokolo.
21 Uzet ćeš krvi koja bude na žrtveniku i ulja za pomazanje i poškropit ćeš Arona i
njegovo ruho, sinove njegove i haljine njihove. Tako će se posvetiti Aron i njegova odjeća,
kao i sinovi njegovi i haljine njihove.
22 Uzet ćeš zatim salo od ovna i rep, salo povrh crijeva, jetra i oba bubrega te salo oko njih
i desno pleće, jer to je ovan posvetni;
23 uzet ćeš još iz kotarice, u kojoj su beskvasni hljebovi postavljeni pred Gospodom, jedan
hljeb, jedan kolač s uljem i jednu pogačicu.
24 Sve ćeš to staviti na ruke Aronu i na ruke sinovima njegovim i obrtat ćeš na jednu i na
drugu stranu pred Gospodom.
25 Zatim ćeš im to uzeti iz ruku i spaliti na žrtveniku povrh žrtve paljenice; to je žrtva
spaljena ognjem pred Gospodom, na ugodan miris Gospodu.
26 Uzet ćeš prsa od ovna koji je služio za posvećenje Arona i obrtat ćeš ih na jednu i na
drugu stranu pred Gospodom: to će biti tvoj dio.
27 Posvetit ćeš prsa i pleće ovna koji bude služio za posvećenje Arona i sinova njegovih -
prsa, obrćući ih na jednu i na drugu stranu, a pleće prinoseći ga podizanjem.
28 To će pripadati Aronu i sinovima njegovim po vječnom zakonu koji će držati sinovi
Izraelovi, jer je to prinos podizanjem: a u žrtvama zahvalnicama podizana žrtva pripada
Gospodu.
29 Sveta odjeća Aronova pripadat će poslije njega sinovima njegovim, da se pomazuju u
njoj i da se u njoj posvećuju.
30 Sedam dana nosit će ih onaj od njegovih sinova koji ga naslijedi u svećenstvu i koji će
ulaziti u šator od sastanka da vrši službu u Svetištu.
31 Uzet ćeš ovna posvetnoga i skuhati njegovo meso na svetom mjestu.
32 Aron i sinovi njegovi jest će pred vratima šatora od sastanka meso ovnova i kruh iz
kotarice.
33 Oni će tako jesti i ono što je služilo za okajanje da budu osvećeni i posvećeni; ni jedan
stranac neće od toga jesti, jer je to sveta stvar.
34 Ako ostane što od mesa posvetnoga ili hljeba do jutra, što ostane sažeži ognjem da se
ne jede, jer je to stvar sveta.
35 Tako ćeš za Arona i sinove njegove izvršiti sve zapovijedi koje sam ti dao. Sedam dana
uložit ćeš da ih posvetiš.
36 Svaki ćeš dan prinositi tele na žrtvu okajnicu, za pokajanje; tim pokajanjem očistit ćeš
žrtvenik i pomazati ga da ga posvetiš.
37 Sedam dana činiti ćeš okajanja na žrtveniku i posvetiti ga; žrtvenik će biti presvet, i što
se god dotakne žrtvenika bit će sveto.
38 Evo što ćeš prinositi na žrtvenik: dva janjeta od godine svaki dan bez prekida.
39 Jedno janje prinosit ćeš ujutro, a drugo uvečer.
40 S prvim janjetom prinosit ćeš desetinu efe bijelog pšeničnoga brašna smiješanog s
četvrtinom hina cijeđenoga ulja, i ljevanicu od četvrtine hina vina.
41 Drugo janje prinosit ćeš uvečer, s prinosom i ljevanicom kao i ujutro. To je žrtva
paljenica mirisa ugodnog Gospodu.
42 To je vazdašnja žrtva paljenica koju će potomci vaši prinositi na vratima šatora od
sastanka pred Gospodom.
43 Tu ću se ja sastajati s vama i tebi govoriti. Tu ću se ja sastajati sa sinovima Izraelovim, i
to će se mjesto mojom slavom posvetiti.
44 Posvetit ću šator od sastanka i žrtvenik; posvetit ću Arona i sinove njegove da budu
svećenici u mojoj službi.
45 Boravit ću među sinovima Izraelovim i bit ću im Bog.
46 Oni će poznati da sam ja, Gospod, Bog njihov, koji sam ih izveo iz zemlje egipatske da
boravim među njima. Ja sam Gospod, Bog njihov.”

1 “Napravi kadioni žrtvenik od bagremova drveta.
2 Dužina će mu biti jedan lakat, a širina također; bit će četvorouglast i dva lakta visok.
Načinit ćeš rogove koji će izlaziti iz žrtvenika.
3 Okovat ćeš ga čistim zlatom odozgor i sa strana unaokolo, a okovat ćeš zlatom i rogove,
te načiniti zlatan porub unaokolo.
4 Napravi dva zlatna koluta ispod poruba, na dva ugla njegova s obiju strana i kroz njih
provuci poluge da se može nositi.
5 Poluge načini od bagremova drveta i okuj ih u zlato.
6 Žrtvenik ćeš staviti ispred zastora koji je pred kovčegom svjedočanstva, prema zaklopcu
koji je nad svjedočanstvom, gdje ću se ja s tobom sastajati.
7 Aron će tu paliti kad mirisni; svako jutro će ga paliti kad uređuje žiške,
8 palit će ga i uvečer kad uređuje žiške. Tako će se kad pred Gospodom vječno paliti i od
vaših potomaka.
9 Nećete prinositi na žrtvenik ni kada tuđega, ni žrtve paljenice, ni prinosa i ljevanice.
10 Jedanput u godini Aron će činiti okajanje nad rogovima njegovim: krvlju žrtve okajnice
činit će na njemu vaši potomci okajanje jedanput u godini. To će biti svetinja nad
svetinjama pred Gospodom.”
11 Govori Gospod Mojsiju i reče:
12 “Kad budeš brojio sinove Izraelove da ih popisuješ, svaki će od njih dati otkup za svoj
život da ne bi došlo na njih kakvo zlo kad ih popišeš.
13 Svaki koji se popisuje dat će pola šekela, po hramskom šekelu, koji iznosi dvadeset
gera; pola šekela bit će prilog za Gospoda.
14 Tko se god popisuje, od dvadeset godina pa naviše, dat će prilog za Gospoda.
15 Bogati će dati više a siromasi neće dati manje od pola šekela kad daju prilog za Gospoda
na otkup duša svojih.
16 Ti ćeš primati novac za otkup od sinova Izraelovih i uložit ćeš ga u rad šatora od
sastanka, i to će biti sinovima Izraelovim spomen pred Gospodom za otkup duša
njihovih.”
18 “Napravi legen od bakra s podnožjem od bakra, za umivanje, i stavi ga između šatora
od sastanka i žrtvenika, nalij u nj vode
19 kojom će Aron i sinovi njegovi prati ruke i noge.
20 Kad budu ulazili u šator od sastanka umivat će se tom vodom da ne bi umrli, a isto tako
kad budu pristupali k žrtveniku da služe i da pale žrtvu ognjenu Gospodu.
21 Prat će ruke svoje i noge da ne bi umrli. To će biti zakon vječni za Arona, za sinove
njegove i za potomke njihove.”
22 Gospod govori Mojsiju i reče:
23 “Uzmi najboljih mirisa: pet stotina šekela smirne, od one koja se sama cijedi, i
polovicu, to jest dvjesta pedeset šekela mirisnoga cimeta, dvjesta pedeset šekela trstike,
24 pet stotina šekela lovorike, po mjeri šekela za Svetište, i jedan hin maslinova ulja.
25 S tim ćeš napraviti ulje za sveto pomazanje, pomiješano mirisima kao da ga je radio
mirodijaš. To će biti ulje za sveto pomazanje.
26 Njime ćeš pomazati šator od sastanka i kovčeg od svjedočanstva,
27 stol i sve stvari, svijećnjak i sve sprave njegove, kadioni žrtvenik,
28 žrtvenik za žrtve paljenice i sve sprave njegove, legen i podnožje njegovo.
29 Posvetit ćeš sve te stvari, i one će biti presvete; što god ih se dotakne bit će posvećeno.
30 Pomazat ćeš Arona i sinove njegove i posvetit ćeš ih da budu svećenici u mojoj službi.
31 Govorit ćeš sinovima Izraelovim i reći ćeš im: ‘Ovo će mi biti ulje svetoga pomazanja
među potomcima vašim.’
32 Neka se ono ne prolije na tijelo bilo kojeg čovjeka, i nemojte raditi drugo ulje toga
sastava; ono je sveto, i vi ćete ga smatrati svetim.
33 Tko načini takvo ulje ili namaže njime nekoga, taj će se istrijebiti iz naroda svoga.”
34 Gospod reče Mojsiju: “Uzet ćeš mirisa, stakte, oniksa, galbana i čistoga tamjana na
jednake dijelove.
35 Od toga ćeš načiniti kad, sastavljen mirisarskom vještinom, čist i svet.
36 Smrvit ćeš ga na sitno i staviti pred svjedočanstvo u šatoru od sastanka, gdje ću se ja s
tobom sastajati. To će vam biti presveto.
37 Takvoga kada nećete praviti za sebe; vi ćete ga smatrati svetim i samo za Gospoda.
38 Tko načini takav kad da ga sam miriše, taj će se istrijebiti iz naroda svoga.”

2 “Znaj da sam izabrao Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova iz plemena Judina.
3 Napunio sam ga duhom Božjim, mudrošću i razumom, te znanjem svake vještine,
4 učinio sam ga sposobnim za pronalaske, da izrađuje zlato, srebro i bakar,
5 da zna rezati kamenje i okivati, da zna izraditi drvo i svaki rad.
6 I evo dadoh mu za pomagača Oholiaba, sina Ahisamakova iz plemena Danova. A svakom
vještom čovjeku dao sam duha i vještine da izradi sve što sam ti zapovjedio:
7 šator od sastanka, kovčeg za svjeočanstvo, zaklopac na nj i sve sprave za šator,
8 stol i stvari njegove, svijećnjak od čistoga zlata sa svim spravama njegovim, žrtvenik,
9 žrtvenik za žrtve paljenice sa svim spravama njegovim, legen i podnožje njegovo;
10 odijelo službeno, odijelo sveto za svećenika Arona i haljine za sinove njegove za
svećeničku službu;
11 ulje pomazanja i kad mirisni za Svetište. Sve će oni napraviti onako kako sam
zapovjedio.”
13 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: ‘Nećete propustiti da držite subote moje, jer će
to između mene i vas i potomaka vaših biti znak po kojem će se poznati da sam ja Gospod
koji vas posvećujem.
14 Držat ćete subotu, jer će ona vama biti sveta. Tko je oskvrni, kaznit će se smrću; tko
god toga dana radi kakav posao, istrijebit će se iz naroda svoga.
15 Šest dana će se raditi, a sedmi je dan subota, dan odmora posvećen Gospodu. Tko god
radi kakav posao u dan subotnji, kaznit će se smrću.
16 Sinovi će Izraelovi držati subotu praznujući je, oni i potomci njihovi, kao vječni savez.
17 To će biti između mene i sinova Izraelovih znak vječni; jer je za šest dana Gospod
stvorio nebesa i zemlju, a u sedmi je dan prestao raditi djelo svoje i odmorio se.’”
18 Kad Gospod presta govoriti Mojsiju na gori Sinaju, on mu dade dvije ploče
svjedočanstva, ploče kamene pisane prstom Božjim.

1 Vidjevši narod da Mojsije dugo ne silazi s gore, skupi se pred Aronom i reče mu: “Hajde,
načini nam boga koji će ići pred nama, jer tome Mojsiju, tom čovjeku koji nas izvede iz
zemlje egipatske, ne znamo što bi.”
2 Aron im reče: “Poskidajte zlatne naušnice što su u ušima vaših žena, sinova vaših i kćeri
vaših i donesite mi ih.”
3 I svi poskidaše zlatne naušnice što im bijahu u ušima i donesoše ih Aronu.
4 On ih uze iz ruku njihovih, sali ih u kalup i načini tele. A oni rekoše: “Ovo je bog tvoj,
Izraelu, koji te izvede iz zemlje egipatske.”
5 Kad to vidje Aron, načini pred njima žrtvenik i povika: “Sutra će biti praznik u čast
Gospodu!”
6 Sutradan svi ustadoše rano i prinesoše žrtve paljenice i zahvalnice. Narod posjeda da
jede i pije; poslije ustade da se zabavlja.
7 Gospod reče Mojsiju: “Idi, siđi, jer se narod tvoj koji si izveo iz zemlje egipatske pokvari.
8 Brzo zađoše s puta koji sam im odredio. Načiniše sebi tele liveno i pokloniše mu se,
prinesoše mu žrtve i rekoše: ‘Ovo je bog tvoj, Izraelu, koji te izvede iz zemlje egipatske.’”
9 Gospod reče Mojsiju: “Vidim da je ovaj narod narod tvrda vrata.
10 Ostavi me sad; gnjev će se moj raspaliti na njih; istrijebit ću ih, ali od tebe ću velik
narod učiniti.”
11 Mojsije zavapi Gospodu, Bogu svome, i reče: “Zašto, Gospode, da se raspali gnjev tvoj
na narod tvoj koji si izveo iz zemlje egipatske moćnom silom i krepkom rukom?
12 Zašto da reknu Egipćani: ‘Na zlo ih izvede da ih pobije po planinama i istrijebi sa
zemlje?’ Povrati se od gnjeva svoga i poštedi narod svoj od zla.
13 Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, sluga svojih, kojima si se zakleo sobom i obećao im:
umnožit ću porod vaš kao zvijezde na nebu, i zemlju ovu za koju govorih svu ću dati
porodu vašemu da bude njegova dovijeka.”
14 I Gospodu se ražali učiniti narodu svome zlo koje reče.
15 Mojsije se vrati i siđe s gore s dvjema pločama svjedočanstva u rukama svojim; ploče
bijahu pisane s obiju strana, s jedne i s druge strane.
16 One bijahu djelo Božje, i pismo bijaše pismo Božje, urezano na pločama.
17 Jošua ču glas naroda koji vikaše i reče Mojsiju: “Vika bojna nastade u taboru.”
18 Mojsije odgovori: “Nije to vika pobjedilaca, a ni vika poraženih: što ja čujem to je glas
ljudi koji pjevaju.”
19 I kako dođe blizu tabora, ugleda tele i igru. Raspali se Mojsije, te on baci ploče iz ruku
svojih i razbi ih na podnožju gore.
20 Zatim uze tele koje bijahu načinili te ga spali ognjem i smrvi u prah, prosu prah u vodu
i natjera sinove Izraelove da je piju.
21 Mojsije reče Aronu: “Što ti je učinio ovaj narod te ga uvali u toliki grijeh?”
22 Aron mu odgovori: “Da se ne raspali gnjev gospodara moga! Ti znaš ovaj narod da je
brz na zlo.
23 Rekoše mi: ‘Načini nam boga koji će ići pred nama, jer tome Mojsiju, tom čovjeku koji
nas izvede iz zemlje egipatske, ne znamo što bi.’
24 Ja im rekoh: ‘Tko ima zlata neka ga skida sa sebe.’ Oni mi ga dadoše, i ja ga bacih na
vatru. Tako izađe to tele.”
25 Mojsije vidje da se narod predao razvratu i da ga je Aron pustio u razvratu, izložena
sramoti pred neprijateljima njegovim.
26 Mojsije stade na vrata tabora i reče: “Ka meni koji su za Gospoda!” I svi se sinovi
Levijevi skupiše pred njega.
27 On im reče: “Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: ‘Pripašite svaki svoj mač uz bedro
svoje, prođite tabor od vrata do vrata i pobijte svaki brata svoga, prijatelja svoga i rođaka
svoga.’
28 Sinovi Levijevi učiniše po zapovijedi Mojsijevoj; i u onaj dan pogibe naroda do tri tisuće
ljudi.
29 Mojsije reče: “Posvetite se danas Gospodu, pa bilo žrtvujući i sina svoga ili brata svoga,
da vam on da danas blagoslov.”
30 Sutradan Mojsije reče narodu: “Veliki ste grijeh učinili. Idem ja sad gore Gospodu.
Izmolit ću, možda, oprost za vaš grijeh.”
31 Mojsije se vrati Gospodu i reče: “Avaj! Narod ovaj učini veliki grijeh. Načiniše sebi boga
od zlata.
32 Oprosti im grijeh njihov! Ako li nećeš, izbriši me iz knjige svoje koju si napisao.”
33 Gospod reče Mojsiju: “Tko mi je zgriješio, onoga ću izbrisati iz knjige svoje.
34 Idi sad i vodi taj narod kuda sam ti kazao. Evo, moj će anđeo ići pred tobom, ali u dan
osvete kaznit ću na njima grijeh njihov.”
35 Gospod udari narod pomorom za to što načini tele koje im je salio Aron.

1 Gospod reče Mojsiju: “Idi, digni se odande ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske; idi
u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu govoreći: ‘Potomcima tvojim dat
ću je.’
2 Poslat ću pred tobom anđela i izagnat ću Kanaance, Amorejce, Hetite, Perižane, Hivijce i
Jebusejce.
3 Idi u zemlju gdje teče med i mlijeko; jer ja neću ići s tobom da te ne bih zatro putem; jer
si ti narod tvrdovrat.”
4 Kad narod ću ovu strašnu riječ, ražalosti se i nitko ne stavi na sebe svog nakita.
5 Jer Gospod reče Mojsiju: “Reci sinovima Izraelovim: ‘Vi ste narod tvrdovrat; da dođem
samo na čas usred tebe, istrijebio bih te. Skini nakite svoje sa sebe i vidjet ću što ću činiti s
tobom.’”
6 Sinovi Izraelovi poskidaše sa sebe nakite svoje udaljujući se od gore Horeba.
7 Mojsije uze šator i razapne ga izvan tabora malo podalje te ga nazva šator od sastanka, i
svi koji su tražili savjet od Gospoda išli su k šatoru od sastanka izvan tabora.
8 Kad je Mojsije išao k šatoru, sav je narod ustajao; svatko stajaše na vratima svoga šatora
i pratio je pogledom Mojsija dok ne bi ušao u šator.
9 A kad je Mojsije ulazio u šator, spuštao se stup od oblaka i zaustavljao na vratima od
šatora. Gospod je govorio s Mojsijem.
10 Cio je narod gledao stup od oblaka koji je zastajao na vratima od šatora, cio se narod
klanjao pred vratima svoga šatora.
11 Gospod je govorio s Mojsijem licem k licu, kao što govori čovjek sa svojim prijateljem.
Zatim se Mojsije vraćao u tabor; ali njegov mladi sluga Jošua, sin Nunov, nije izlazio iz
šatora.
12 Mojsije reče Gospodu: “Eto, ti meni kažeš: ‘Vodi taj narod!’ I ne kažeš mi koga ćeš
poslati sa mnom, a ipak si rekao: ‘Znam te po imenu tvome i našao si milost u očima
mojim.’
13 Ako sam, dakle, našao milost u očima tvojim, pokaži mi svoj put. Učini da te poznam i
nađem opet milost u očima tvojim. Promisli da je ovaj narod tvoj narod.”
14 Gospod reče: “Ići ću s tobom i dat ću ti odmor.”
15 Mojsije mu odgovori: “Ako ne ideš ti s nama, nemoj nas micati odavde.
16 Jer po čemu će se poznati da sam našao milost u očima tvojim, ja i narod tvoj? Zar ne
po tome što ćeš ti ići s nama i što ćemo se razlikovati, ja i narod tvoj, od svakoga naroda
na zemlji?”
17 Gospod reče Mojsiju: “Učinit ću i to što tražiš, jer si našao milost u očima mojim i znam
te po imenu tvome.”
18 Mojsije reče: “Daj mi da vidim tvoju slavu!”
19 Gospod reče: “Učinit ću da prođe sav moj sjaj pred tobom. Proglasit ću pred tobom ime
Gospodnje - Jahve. Ja činim milost kome činim milost, i milosrđe kome činim milosrđe.”
20 Gospod reče: “Lice moje nećeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i ostati živ.”
21 Reče Gospod: “Evo mjesto kod mene; stani na stijenu.
22 Kad prolazi slava moja, stavit ću te u kamenu rasjeklinu i zakloniti te rukom svojom
dok ne prođem.
23 A kad dignem ruku svoju, vidjet ćeš me s leđa, ali lice se moje ne može vidjeti.”

1 Reče Gospod Mojsiju: “Okleši dvije ploče od kamena kao što su bile prve i napisat ću na
njima riječi što su bile na prvim pločama koje si razbio.
2 Budi rano spreman i sutra se popni na goru Sinaj. Tu ćeš stati preda me na vrh gore.
3 Nitko neka ne ide s tobom i nitko neka se ne pokaže na ovoj gori; ni ovce ni goveda neka
ne pasu u blizini ove gore.”
4 Mojsije okleše dvije ploče od kamena kao što su bile prve; usta rano i pope se na goru
Sinaj, kao što mu zapovjedi Gospod, te uze u ruku dvije kamene ploče.
5 Gospod siđe u oblaku, stade ondje i proglasi ime Gospodnje.
6 I Gospod prođe ispred njega i viknu: “Gospod, Gospod, Bog milostiv i milosrdan, spor na
gnjev i obilan dobrotom i vjernošću,
7 koji čuva ljubav svoju do tisućih pokoljenja, koji oprašta bezakonja, nepravde i grijehe,
ali koji ne smatra krivoga pravednim i kažnjava bezakonje otaca na sinovima i na
sinovljevim sinovima do trećega i do četvrtoga pokoljenja!”
8 Mojsije sagnu odmah glavu do zemlje i pokloni se.
9 I reče: “Gospode, ako samnašao milost u očima tvojim, neka ide Gospod posred nas, jer
je narod tvoj tvrdovrat. I oprosti nam bezakonje naše i grijeh naš i uzmni nas kao svoje.”
10 Gospod odgovori: “Evo utvrđujem savez. Pred cijelim narodom tvojim učinit ćučudesa
koja nisu učinjena nigdje na zemlji ni u jednom narodu, i sav će narod koji te okružuje
vidjeti djelo Gospodnje. Preko tebe ću činiti strahovita djela.
11 Pazi na ono što ti danas zapovjedim. Evo, ja ću izagnati ispred tebe Amorejce,
Kanaance, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce.
12 Čuvaj se da ne stupiš u savez sa stanovnicima zemlje u koju budeš došao, da ti ne budu
zamka usred tebe.
13 Nego ćete vi oboriti njihove žrtvenike i izlomiti njihove kipove i idole.
14 Nećeš se klanjati pred drugim bogom; jer se Gospod zove ljubomoran, i on je
ljubomoran Bog.
15 Čuvaj se da ne sklopiš savez sa stanovnicima te zemlje, da ne bi oni predavajući se
bogovima svojim i prinoseći žrtve bogovima svojim pozvali tebe i ti jeo od žrtava
njihovih,
16 i da ne bi kćerima njihovim oženio sinove svoje, i da ne bi kćeri njihove, predavajući se
bogovima svojim, učinile da se sinovi vaši predaju bogovima njihovim.
17 Ne gradi sebi livenih bogova.
18 Držat ćeš Blagdan beskvasnih kruhova; sedam ćeš dana jesti beskvasne kruhove, kao
što sam ti zapovjedio, u određeno vrijeme, u mjesecu klasja, jer si u mjesecu klasja izašao
iz Egipta.
19 Sve što je prvorođeno moje je, i svako muško u stoci tvojoj krupnoj ili sitnoj.
20 Magare prvenca otkupit ćeš janjetom ili jaretom, ako li ga ne bi otkupio, slomit ćeš mu
vrat; otkupit ćeš i svakog prvorođenca između sinova svojih, da nitko ne pristupi prazan
pred lice moje.
21 Šest dana ćeš raditi, a u sedmi ćeš dan počinuti; i u vrijeme oranja i u vrijeme žetve ćeš
počinuti.
2vetkovat ćeš Blagdan sedmica, prvina pšenične žetve, i Blagdan berbe na kraju godine.
23 Triput u godini svako će se muško između vas pokazati pred Gospodom, Bogom
Izraelovim.
24 Jer ću ja izagnati narode ispred tebe i raširiti granice tvoje, i nitko neće vrebati tvoju
zemlju dok se penješ da se pokažeš pred Gospodom, Bogom svojim, triput u godini.
25 Nećeš prinositi krvi od žrtve zaklane u moju čast uz kvasne kruhove, a žrtva za blagdan
Pashe neka ne ostane preko noći do jutra.
26 Prvine od prvoga roda zemlje svoje nosit ćeš u dom Gospoda, Boga svoga. Ne kuhaj
jareta u mlijeku majke njegove.”
27 Gospod reče Mojsiju: “Napiši te riječi, jer tim riječima zaključujem savez s tobom i s
Izraelom.”
28 Mojsije bi ondje s Gospodom četrdeset dana i četrdeset noći. Nije jeo kruha niti je pio
vode. I Gospod napisa na ploče riječi saveza, deset riječi.
29 Mojsije siđe s gore Sinaja držeći u ruci dvije ploče svjedočanstva; nije znao da mu se
koža na licu svijetlila zato što je govorio s Gospodom.
30 Aron i svi sinovi Izraelovi gledaše Mojsija, i gle, koža mu se na licu svijetlila; i oni se
bojahu pristupiti k njemu.
31 Mojsije ih zovnu. Aron i sve poglavice zbora pristupiše k njemu i on im progovori.
32 Zatim pristupiše svi sinovi Izraelovi, i on im dade zapovijedi koje je primio od Gospoda
na gori Sinaju.
33 Kad Mojsije presta da im govori, zastre svoje lice koprenom.
34 Kad je ulazio pred Gospoda da s njim govori, skidao je koprenu dok ne bi izlazio, a kad
je izlazio, kazivao je sinovima Izraelovim što mu bijaše zapovjedio.
35 Sinovi Izraelovi gledahu lice Mojsijevo i vidješe da se koža na njegovu licu svijetli, a
Mojsije zastiraše opet koprenom lice svoje dok ne bi opet ušao da govori s Gospodom.

1 Mojsije sabra sav zbor sinova Izraelovih i reče im: “Evo što je Gospod zapovjedio da
činite:
2 ‘Šest će se dana raditi, ali će sedmi dan za vas biti svet; to je subota, dan odmora,
posvećen Gospodu; tko bi radio u taj dan, kaznit će se smrću.
3 Vatra se neće ložiti u stanovima vašim u dan subotnji.’”
4 Mojsije govori svemu zboru sinova Izraelovih i reče: “Evo što je Gospod zapovjedio:
5 ‘Uzmite iz onoga što je vaše prilog za Gospoda. Svaki u kome je srce dobro raspoloženo
donijet će u prilog za Gospoda: zlato, srebro i bakar;
6 tkanine plave, crvene i grimizne, tanki lan i kostrijet;
7 kože ovnujske crveno obojene, kože jazavčeve i bagremovo drvo;
8 ulje za svijećnjak i mirise za ulje pomazanja i za kad mirisni;
9 kamenje oniksovo i kamenje za ukrašavanje naplećka i naprsnika.
10 Koji god su vješti među vama neka dođu da rade što je zapovjedio Gospod:
11 šator, zastor njegov i pokrivač njegov, kuke, daske, prečnice, stupove i podnožja;
12 kovčeg i poluge, zaklopac i zastor;
13 stol i poluge i sve stvari te hljebove za predstavljanje;
14 svijećnjak sa spravama njegovim, žiške i ulje za svijećnjak;
15 kadioni žrtvenik i poluge njegove, ulje pomazanja, kad mirisni i zastor na vrata od
šatora;
16 žrtvenik za žrtve paljenice, rešetku od bakra, poluge i sve sprave njegove, legen i
podnožje njegovo;
17 zastore za trijem, stupove, podnožja i zastor na vrata od trijema;
18 kolje za šator i kolje za trijem s uzicama;
19 svečano ruho za službu u Svetištu, sveto odijelo za svećenika Arona i haljine za sinove
njegove za svećeničku službu.’”
20 Sav zbor sinova Izraelovih ode od Mojsija.
21 Svi oni koje srce pobudi i koje dobra volja pokrene vratiše se i donesoše prilog za
Gospoda za građenje šatora od sastanka, za njegovu službu i za sveto ruho.
22 Dođoše ljudi i žene, tko god bješe srcem na dobro raspoložen, i donesoše spone, alke,
prstenje, narukvice i svakojake zlatne nakite; svatko donese prilog od zlata koji bješe
posvetio Gospodu.
23 Tko je god imao tkanina plavih, crvenih i grimiznih, tankoga lana, kostrijeti, koža
ovnujskih crveno obojenih i koža jazavčevih, svatko je nešto donio.
24 Tko god dizanjem ruku pokaza srebro i bakar, donosio je prilog Gospodu, a u koga god
bijaše bagremova drveta, donio ga je za potrebu službe.
25 Sve vrijedne žene prele su svojim rukama i donosile rad svoj: pređu plavu, crvenu i
grimiznu te tanko platno.
26 Sve žene koje podiže srce njihovo, a bijahu vrijedne, prele su kostrijet.
27 Glavari naroda donesoše kamenje oniksovo i kamenje za ukrašavanje oplećka i
naprsnika,
28 te mirise i ulje za svijećnjak, za ulje pomazanja i za kad mirisni.
29 Svi sinovi Izraelovi, ljudi i žene, čije je srce bilo na dobro raspoloženo da donesu što
trebaše za djelo koje Gospod zapovjedi preko Mojsija donesoše dragovoljni prilog
Gospodu.
30 Mojsije reče sinovima Izraelovim: “Znajte da je Gospod izabrao Besalela, sina Urijeva,
od koljena Hurova, a iz plemena Judina.
31 On ga napuni Duhom Božjim, mudrošću, razumom, znanjem i vještinom za svaki posao.
32 Dao mu je sposobnost da izumi kako da što radi od zlata, od srebra i od bakra,
33 da zna rezati kamenje i okivati, da zna izraditi drvo i svako umjetno djelo,
34 i dade mu dar, njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova, da mogu i
druge učiti.
35 Ispuni ih vještinom da rade svaki posao, da kuju, oblikuju, vezu i tkaju razne tkanine,
plave, crvene i grimizne, crvac i tanki lan te da vrše i izume svakojake radove.”

1 Besalel, Oholiab i svi vješti ljudi, kojima Gospod bješe dao mudrost i razum da znaju
raditi izradiše sve radove za službu u Svetištu, kao što bješe zapovjedio Gospod.
2 Mojsije pozva Besalela, Oholiaba i sve vješte ljude kojima Gospod dade mudrost i duh,
koje god podiže srce njihovo da dođu i rade taj posao.
3 Oni uzeše od Mojsija sve priloge koje donesoše sinovi Izraelovi da se uradi djelo za
službu u Svetištu. Ali se svakog jutra još donošahu Mojsiju dragovoljni prilozi.
4 Tada svi vješti ljudi koji bijahu zaposleni na radu oko Svetišta ostaviše svoj posao i
dođoše Mojsiju
5 i rekoše mu: “Narod donosi više nego što treba za djelo koje je Gospod zapovjedio da se
napravi.”
6 Mojsije zapovjedi da se oglasi u taboru: da ni čovjek ni žena ne donese više priloga za
Svetište. I zabrani se narodu da donosi.
7 Jer bijaše svega dosta da se napravi djelo i još je preticalo.
8 Svi vješti ljudi između onih koji su radili načiniše šator od deset ćilimova od tankoga
prepredenog lana i od tkanine plave, crvene i grimizne s kerubinima umjetnički
izrađenim.
9 U dužinu imaše jedan ćilim dvadeset i osam lakata, a u širinu četiri. Svi ćilimovi bijahu
iste mjere.
10 Sastaviše pet takvih ćilimova jedan s drugim; i pet drugih ćilima sastaviše jedan s
drugim.
11 Načiniše petlje plave po rubu od ćilima na kraju prvog sastava, a isto tako načiniše po
rubu ćilima na kraju drugog sastava.
12 Pedeset petlji načiniše na prvom ćilimu, i pedeset na ćilimu na kraju drugog sastava.
Petlje bijahu jedna prema drugoj.
13 Načiniše pedeset zlatnih kuka i sastaviše kukama ćilimove jedan s drugim. Tako se
šator sastavi kao jedna cjelina.
14 Načiniše ćilime od kostrijeti za zatvor nad šatorom; načiniše jedanaest takvih ćilima.
15 Jedan ćilim imao je trideset lakata dužine i četiri lakta širine; svih jedanaest ćilimova
bijahu iste mjere.
16 Sastaviše pet ćilimova, pa drugih šest.
17 Načiniše pedeset petlji po rubu jednoga ćilima na kraju prvog sastava i pedeset petlji
na rubu ćilima na kraju drugog sastava.
18 Načiniše pedeset kuka od bakra da se skupi naslon tako da čini cjelinu.
19 Načiniše za zastor pokrivač od koža ovnujskih crveno obojenih i pokrivač od koža
jazavčevih koji se trebao postavljati odozgor.
20 Načiniše daske za šator od drveta bagremova, uspravno namještene.
21 Daske bijahu duge deset lakata, a široke lakat i pol.
22 Na svakoj dasci bijahu po dva čepa, jedan prema drugome; tako načiniše na svim
daskama za šator.
23 Za južnu stranu šatora načiniše dvadeset dasaka.
24 Postaviše četrdeset srebrnih podnožja pod dvadeset dasaka, dva podnožja pod svaku
dasku za dva njezina čepa.
25 Tako isto i za drugu stranu šatora, prema sjeveru, načiniše dvadeset dasaka
25 i još dvije daske načiniše za uglove od šatora, s obiju strana;
26 i četrdeset srebrnih podnožja pod njih, dva pod svaku dasku.
26 i četrdeset srebrnih podnožja pod njih, dva pod svaku dasku.
27 Za zapadnu stranu šatora načiniše šest dasaka;
27 Za zapadnu stranu šatora načiniše šest dasaka;
28 Tako isto i za drugu stranu šatora, prema sjeveru, načiniše dvadeset dasaka
29 one bijahu dvostruke na svojoj donjoj strani a na gornjoj vezane kolutom; tako učiniše
za obje na dva ugla.
30 Tako bijaše osam dasaka sa srebrnim podnožjima, to jest šesnaest podnožja, po dva pod
svaku dasku.
31 Načiniše pet prečnica od bagremova drveta za daske s jedne strane šatora
32 i pet za daske s druge strane šatora te pet na zapadnoj strani na dnu šatora,
33 a srednju prečnicu napraviše preko sredine dasaka od jednoga kraja do drugoga.
34 Daske okovaše zlatom, a kolutove također načiniše od zlata da u njima stoje prečnice,
pa okovaše zlatom i njih.
35 Načiniše zastor od tkanine plave, crvene i grimizne i od tankoga prepredenog lana, s
umjetnički vezenim kerubinima.
36 Načiniše za nj četiri stupa od bagremova drveta i okovaše ih zlatom; kuke na njima
bijahu od zlata, a sališe im četiri podnožja od srebra.
37 Za ulaz napraviše zastor od vezene tkanine plave, crvene i grimizne i od tankoga
prepredenog lana.
38 Načiniše pet stupova za nj s kukama, a vrhove i pojase im okovaše zlatom; pet podnožja
bilo je od bakra.

1 Besalel načini kovčeg od bagremova drveta dva i pol lakta dug, a lakat i pol širok te lakat
i pol visok.
2 On ga okova čistim zlatom iznutra i izvana, a načini mu i zlatan porub unaokolo.
3 Sali mu četiri koluta od zlata koja utvrdi na četiri ugla njegova; dva koluta s jedne, a dva
s druge strane.
4 Načini poluge od bagremova drveta i okova ih zlatom.
5 Provuče poluge kroz kolutove s obiju strana kovčega da se kovčeg može nositi.
6 Načini poklopac od čistoga zlata dva i pol lakta dug i jedan i pol širok.
7 Načini dva kerubina od zlata; napravi ih od kovanoga zlata, na dva kraja od zaklopca,
8 jednog kerubina na kraju jedne strane, a drugoga na kraju druge; napravi kerubine da
izlaze iz dva kraja zaklopca.
9 Kerubini su imali krila raširena uvis i zaklanjali su svojim krilima zaklopac, a licem
bijahu okrenuti jedan prema drugome; kerubini su bili licem okrenuti prema zaklopcu.
10 On načini stol od bagremova drveta, dva lakta dug i jedan lakat širok te jedan i pol
visok.
11 Okova ga čistim zlatom i načini mu zlatan porub unaokolo.
12 Napravi i oplatu širine podlanice, a uz oplatu načini zlatan porub unaokolo.
13 Sali četiri koluta od zlata i utvrdi ih na četiri ugla koji bijahu na četiri noge stola.
14 Kolutovi bijahu prema oplati, i u njima poluge da bi se stol mogao nositi.
15 Poluge načini od bagremova drveta i okova ih zlatom; one su služile za nošenje stola.
16 Načini od čistoga zlata posuđe za stol: tanjure, kupe, kaleže i kotliće za izlijevanje
prinosa.
17 Načini svijećnjak od čistoga zlata; načini svijećnjak od kovanoga zlata: temelj, stup,
čašice, jabuke i cvjetovi bijahu od jednog komada.
18 Sa strane je izlazilo šest grana: tri grane svijećnjaka s jedne strane, a tri s druge.
19 Tri čašice u obliku badema s jabukama i cvjetovima bijahu na jednoj grani, a tri čašice u
obliku badema s jabukama i cvjetovima na drugoj grani; tako isto na svih šest grana koje
izlažahu iz svijećnjaka.
20 Na samom svijećnjaku bile su četiri čašice u obliku badema sa svojim jabukama i
cvjetovima.
21 Jedna jabuka bješe pod dvjema granama koje izlažahu iz svijećnjaka, jedna jabuka pod
drugim dvjema granama, a jedna jabuka pod dvjema drugim granama; isto je to tako bilo
pod svih šest grana koje izlažahu iz svijećnjaka.
22 Jabuke i grane od svijećnjaka bijahu od jednog komada; a on bješe sav od kovanoga
zlata od čistoga zlata.
23 On načini sedam žižaka, usekače i pepeljare od čistoga zlata.
24 Uloži talenat čistoga zlata u svijećnjak i u sve sprave njegove.
25 On učini kadioni žrtvenik od bagremova drveta; dužina mu je bila jedan lakat, širina
također; bješe četvorouglast, visok dva lakta. Iz njega izlažahu rogovi.
26 On ga okova čistim zlatom, odozgor i sa strane unaokolo, i okova zlatom rogove te
načini porub od zlata unaokolo.
27 Ispod poruba, na dva ugla njegova s obiju strana, načini dva koluta za poluge da bi se
žrtvenik mogao nositi.
28 Poluge načini od bagremova drveta i okova ih zlatom.
29 On uredi ulje za sveto pomazanje i čisti kad mirisni vještinom pomastara.

1 Potom načini žrtvenik za žrtve paljenice od bagremova drveta, pet lakata dug, pet
lakata širok, četvorouglast, a visok tri lakta.
2 Na četiri ugla načini mu rogove koji izlažahu iz žrtvenika i obloži ga bakrom.
3 Načini posuđe za žrtvenik, lonce, lopatice, kotliće, vilice i kliješta; sve posuđe načini od
bakra.
4 Napravi za žrtvenik rešetku od bakra u obliku mreže, koju postavi ispod žrtvenika, od
temelja do polovice visine žrtvenika.
5 Sali četiri koluta za četiri ugla bakrene rešetke da se kroz njih provuku poluge.
6 Poluge načini od bagremova drveta i okova ih bakrom.
7 Provuče poluge kroz kolutove s obiju strana žrtvenika da se može nositi. On ga načini od
dasaka, šuplja.
8 Potom načini bakreni legen i bakreno podnožje, upotrebljavajući za to ogledala žena
koje se skupljahu pred vratima šatora od sastanka.
9 Onda načini trijem. Na južnoj strani bilo je, za obrazovanje trijema, zavjesa od tankoga
prepredenog lana za sto lakata dužine,
10 s dvadeset stupova naslonjenih na dvadeset podnožja od bakra; kuke i pojasi na
stupovima bijahu od srebra.
11 Na sjevernoj strani bilo je sto lakata dužine zavjesa s dvadeset stupova i dvadeset
podnožja od bakra: kuke i pojasi na stupovima bijahu od srebra.
12 Na zapadnoj strani bilo je pedeset lakata dužine zavjesa s deset stupova i deset
podnožja; kuke i pojasevi na stupovima bijahu od srebra.
13 Na istočnoj strani, za pedeset lakata širine,
14 bilo je na jednom krilu petnaest lakata zavjesa, s tri stupa i tri podnožja,
15 a na drugom krilu, s druge strane vrata od trijema, bilo je petnaest lakata zavjesa, s tri
stupa i tri podnožja.
16 Sve zavjese na trijemu bijahu od tankoga prepredenog lana.
17 Podnožja pod stupovima bijahu od bakra, a kuke i pojasi na stupovima od srebra;
oglavlja im bijahu obložena srebrom; svi stupovi u trijemu bijahu vezani pojasima od
srebra.
18 Zastori na vratima od trijema bijahu od tkanine plave, crvene i grimizne i od tankoga
prepredenog lana, vezene. U dužinu imali su dvadeset lakata, a u visinu pet, prema širini
zastora od trijema.
19 Četiri stupa i četiri podnožja pod njima bijahu od bakra, čepovi njihovi od srebra,
pojasevi od srebra, a oglavlja bijahu obložena srebrom.
20 Svi kolci u šatoru i u trijemu bijahu od bakra.
21 Evo računa šatora, šatora od sastanka, pregledana po zapovijedi Mojsijevoj, a brigom
Levita, pod upravom Itamara, sina svećenika Arona.
22 Besalel, sin Urijev, iz koljena Hurova, od plemena Judina, načini sve ono što Gospod
zapovjedi Mojsiju;
23 on je imao za pomagača Oholiaba, sina Ahisamakova, iz plemena Danova, vješta u
rezbarskom zanatu i sposobna da izumi i da veze na tkaninama plavim, crvenim i
grimiznim i na tankom lanu.
24 Cijela količina zlata uložena u ovo djelo za sve radove Svetišta, zlata dobijenog od
priloga, iznosila je dvadeset i devet talenata i sedam stotina trideset šekela, po mjeri
hramskoga šekela.
25 Srebro što se dobi od onih iz zbora, koji bijahu popisani iznosilo je sto talenata i tisuću
sedam stotina sedamdeset i pet šekela, po mjeri hramskoga šekela.
26 Pola šekela od glave, po mjeri hramskoga šekela, od svakog čovjeka koji je bio popisan
dvadeset godina i više, to jest od šest stotina tri tisuće i pet stotina pedeset ljudi.
27 Od sto talenata srebra sališe se podnožja za Svetište i podnožja za zastore, sto podnožja
od sto talenata, talenat na podnožje.
28 Od tisuću sedam stotina sedamdeset i pet šekela načiniše se kuke i pasovi za stupove i
okovaše im se oglavlja.
29 Bakar od priloga iznosio je sedamdeset talenata i dvije tisuće četiri stotine šekela.
30 Od toga načiniše se podnožja na vratima šatora od sastanka, bakreni žrtvenik, bakrena
rešetka za nj i sve sprave za žrtvenik,
31 te podnožja u trijemu i na vratima od trijema, kao i sve kolje za šator i za trijem.

1 Od tkanine plave, crvene i grimizne načiniše se odijela za službu, za službu u Svetištu, i
sveta odijela za Arona, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju.
2 Načini se naplećak od zlata i od tkanine plave, crvene i grimizne te od tankoga
prepredenoga lana.
3 Istegnuše se listovi od zlata i isjekoše se kao žice te se utkaše u tkaninu plavu, crvenu i
grimiznu te u tanki prepredeni lan.
4 Napraviše mu se poramenice koje ga sastavljahu, i tako se on sastavljao na dva kraja.
5 Pojas bijaše iste izradbe kao i oplećak, a zakapčao se za njega; on bješe od zlata i od
tkanine plave, crvene i grimizne te od tankoga prepredenog lana, kao što je Gospod
zapovjedio Mojsiju.
6 U zlato ukovaše dva kamena oniksa i urezaše u njih imena sinova Izraelovih, kao što se
urezuju pečati.
7 Utisnuše ih na poramenice oplećka, u spomen sinova Izraelovih, kao što Gospod bješe
zapovjedio Mojsiju.
8 Načiniše naprsnik, umjetnički izrađen, iste izradbe kao i oplećak od zlata, od tkanine
plave, crvene i grimizne te od tankoga prepredenog lana.
9 On bijaše četvrtast i dvostruk, a imao je pedalj u dužinu i pedalj u širinu.
10 U nj utisnuše četiri dragulja. U prvom redu: rubin, topaz i smaragd;
11 u drugom redu: rubin, safir i dijamant;
12 u trećem redu: opal, ahat i ametist;
13 a u četvrtom redu: krizolit, oniks i jaspis, sve optočeno i utvrđeno zlatom.
14 Tih kamena s imenima sinova Izraelovih bijaše dvanaest, prema njihovim imenima, a
imena bijahu urezana kao na pečatima, svaki s imenom jednoga od dvanaest plemena.
15 Na naprsniku učiniše lančiće od čistoga zlata, pletene kao gajtani.
16 Načiniše dvije zlatne kopče i dvije zlatne alke i utvrdiše te dvije alke na dva kraja
naprsnika.
17 Provukoše dva zlatna lančića kroz dvije alke na krajevima naprsnika,
18 a druga dva kraja od dva lančića zapeše za dvije kopče i pričvrstiše za poramenice
sprijeda na oplećku.
19 Napraviše još dvije zlatne alke i staviše na dva kraja naprsnika na strani prema
naplećku, iznutra.
20 Načiniše još dvije zlatne alke koje staviše na dvije poramenice na naplećku, odozgor
naprijed gdje se on sastavlja, iznad pojasa na oplećku.
21 Tako privezaše naprsnik kroz alke na njemu, a alke na naplećku plavom vrpcom da
stoji povrh pojasa oplećka i da se naprsnik ne razdvaja od njega, kao što je Gospod
zapovjedio Mojsiju.
22 Načiniše plašt oplećka, tkan sav od plave tkanine.
23 Usred plašta bijaše otvor kao prorez na oklopu, i taj je otvor bio porubljen unaokolo da
se tkanina ne bi olinjala.
24 Po skutu od plašta napraviše narove plave, crvene i grimizne, od tankoga prepredenog
konca.
25 Načiniše zvonca od čistoga zlata i staviše ih među šipke između narova po skutu od
plašta;
26 zvonce pa šipak, zvonce pa šipak po skutu od plašta unaokolo, za službu, kao što
Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
27 Načiniše haljine od tankoga otkanog lana za Arona i za sinove njegove;
28 mitru od tankoga lana, kapice kićene od tankoga lana i gaće od tankoga prepredenog
lana
29 te pojas od tankoga prepredenog lana i od tkanine plave, crvene i grimizne, vezen, kao
što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
30 Načiniše pločicu od čistoga zlata i svetu krunu i napisaše na nju kao što se na pečatima
urezuje: “Posvećen Gospodu”.
31 Učvrstiše je plavom vrpcom za mitru, odozgor, kao što Gospod bješe zapovjedio
Mojsiju.
32 Tako se dovršiše svi radovi šatora, šatora od sastanka. Sinovi Izraelovi učiniše sve kao
što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju; tako oni učiniše.
33 Donesoše šator k Mojsiju, a i naslon i sve sprave njegove, kuke, daske, prečnice,
stupove i podnožja,
34 pokrivač od koža ovnujskih crveno obojenih, pokrivač od koža jazavčevih i ćilime,
35 kovčeg od svjedočanstva i poluge za nj i zaklopac,
36 stol sa svim spravama njegovim i prinesene hljebove,
37 svijećnjak od čistoga zlata, žiške njegove, žiške uređene i sve sprave njegove te ulje za
svijećnjak,
38 žrtvenik zlatni i ulje pomazanja te kad mirisni i zastor za vrata od šatora,
39 žrtvenik bakreni, rešetku bakrenu za nj, poluge i sve sprave, legen i podnožje njegovo,
40 zastore za trijem, stupove i podnožja, zastor za vrata od trijema, užad i kolje i sve
sprave za službu u šatoru, za šator od sastanka,
41 odijela za službu u Svetištu, sva odijela za svećenika Arona i haljine za sinove njegove
za svećeničku službu.
4inovi Izraelovi izradiše sve ove radove kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
43 Mojsije pregleda sve te radove, i gle, sve bijaše urađeno kao što je Gospod zapovjedio;
tako oni uradiše. I Mojsije ih blagoslovi.

2 “Prvog dana prvog mjeseca podigni šator, šator od sastanka,
3 i stavi ondje kovčeg od svjedočanstva i zakloni ga zastorom,
4 unesi stol i uredi što treba na njemu; unesi i svijećnjak i zapali žiške na njemu.
5 Namjesti zlatni kadioni žrtvenik pred kovčeg od svjedočanstva i objesi zastore na vrata
od šatora
6 te stavi žrtvenik za žrtve paljenice pred vrata od šatora, šatora od sastanka;
7 stavi legen između šatora od sastanka i žrtvenika i nalij vode u nj.
8 Podigni trijem unaokolo i stavi zastor na vrata od trijema.
9 Uzmi ulje pomazanja i pomaži šator i sve što je u njemu te posveti njega i sve sprave
njegove i on će biti svet.
10 Pomaži i žrtvenik za žrtve paljenice i sve sprave njegove, pa ćeš posvetiti žrtvenik i on
će biti svetinja nad svetinjama.
11 Pomaži i legen i podnožje njegovo te ga posveti.
12 Kaži Aronu i sinovima njegovim da pristupe na vrata od šatora od sastanka i umij ih
vodom.
13 Obuci Arona u sveto odijelo, pomaži ga i posveti da bude u mojoj službi kao svećenik.
14 Zapovjedi i sinovima njegovim da pristupe i obuci im haljine.
15 Pomaži ih kao što budeš pomazao oca njihova, da budu u mojoj službi kao svećenici.
Ovo će im pomazanje osigurati zauvijek svećenstvo među njihovim potomcima.”
16 Mojsije učini sve kako mu zapovjedi Gospod; sve tako učini.
17 I šator bi podignut u prvi dan prvoga mjeseca druge godine.
18 Mojsije podiže šator; on namjesti podnožja, postavi daske, provuče prečnice i podiže
stupove.
19 Razape naslon nad šator i postavi pokrivač na naslon odozgor, kao što Gospod bješe
zapovjedio Mojsiju.
20 On uze svjedočanstvo, stavi ga u kovčeg i provuče poluge na kovčegu, a zaklopac stavi
na kovčeg.
21 On unese kovčeg u šator i objesi zastor te zaklopi kovčeg sa svjedočanstvom, kao što
22 Postavi stol u šatoru od sastanka na sjevernu stranu šatora pred zastorom,
23 i postavi na nj kruhove pred Gospodom, kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
24 Namjesti svijećnjak u šatoru od sastanka, prema stolu, na južnu stranu šatora.
25 I zapali žiške na njemu pred Gospodom, kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
26 Namjesti zlatni žrtvenik u šatoru od svjedočanstva pred zastorom
27 i zapali na njemu kad mirisni, kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
28 I objesi zastor na vrata od šatora.
29 Namjesti žrtvenik za žrtve paljenice na vrata od šatora, šatora od sastanka, i prinese na
njemu žrtvu paljenicu, kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
30 I stavi legen između šatora od sastanka i žrtvenika te nali u nj vode za umivanje.
31 I Mojsije i Aron i sinovi njegovi prahu tu ruke i noge svoje
32 kad ulažahu u šator od svjedočanstva i pristupahu k žrtveniku; umivahu se prije toga,
kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
33 On podiže trijem oko šatora i žrtvenika i stavi zastor na vrata od trijema. Tako Mojsije
svrši to djelo.
34 Tada oblak pokri šator od sastanka i šator se napuni slavom Gospodnjom.
35 Mojsije ne mogaše ući u šator od sastanka jer na njemu bješe oblak i šator bješe pun
slave Gospodnje.
36 Kad se oblak podizao sa šatora, tad polažahu sinovi Izraelovi dokle putovahu,
37 a kad se oblak nije podizao, oni ne polažahu do dana dok se ne podiže.
38 Jer oblak Gospodnji bješe na šatoru danju, a noću bješe na njemu oganj pred očima
svega doma Izraelova dokle god putovahu.
KNJIGA LEVITSKI ZAKON
LB) Levitski Zakon glava 1

1 Gospod zovnu Mojsija iz šatora od sastanka i reče mu:
2 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: Kad netko između vas bude prinio Gospodu žrtvu,
prinosit će žrtvu od stoke - krupne i sitne.
3 Ako prinosi žrtvu paljenicu od krupne stoke, prinosit će muško bez mane; prinosit će ga
na vratima šatora od sastanka, pred Gospodom, da izmoli milost njegovu.
4 Položit će ruku svoju na glavu žrtve paljenice, koja će biti ugodna Gospodu, da bi mu
služila za pokajanje.
5 On će zaklati tele pred Gospodom; a svećenici, sinovi Aronovi, prinijet će krv i poškropit
će njome žrtvenik koji je pred vratima šatora od sastanka sve unaokolo.
6 Odrat će žrtvu paljenicu i rasjeći je na komade.
7 Svećenici, sinovi Aronovi, naložit će oganj na žrtveniku i stavit će drva na vatru.
8 Svećenici, sinovi Aronovi, namjestit će komade, glavu i salo na drva potpaljena na
žrtveniku.
9 Crijeva i noge oprat će se vodom, a svećenik će zapaliti sve to na žrtveniku. To je žrtva
paljenica, žrtva ognjena, na ugodni miris Gospodu.
10 Ako prinosi žrtvu paljenicu od sitne stoke, od ovaca ili od koza, prinosit će muško bez
mane.
11 Zaklat će ga na sjevernoj strani žrtvenika pred Gospodom, a svećenici, sinovi Aronovi,
poškropit će krvlju njegovom žrtvenik unaokolo.
12 Rasjeći će ga na komade, a svećenik će ga s glavom i salom namjestiti na drva
potpaljena na žrtveniku.
13 Crijeva i noge oprat će se, a svećenik će prinijeti sve to i zapaliti na žrtveniku. To je
žrtva paljenica, žrtva ognjena, na ugodni miris Gospodu.
14 Ako prinosi Gospodu ptice na žrtvu paljenicu, prinosit će grlice ili golubiće.
15 Svećenik će staviti žrtvu na žrtvenik; rasjeći će joj glavu noktom i zapaliti je na
žrtveniku; iscijedit će joj krv niz jednu stranu žrtvenika.
16 Izvadit će joj volju i iščupati joj perje te baciti kraj žrtvenika, prema istoku, gdje je
pepeo.
17 I iščupat će joj krila, a da ih ne raskine; svećenik će je zapaliti na žrtveniku na drvima
koja gore. To je žrtva paljenica, žrtva ognjena, na ugodni miris Gospodu.

1 Kad netko prinosi Gospodu dar, njegov će prinos biti od bijeloga brašna; polit će ga
uljem i dodati kad.
2 Dodat će ga svećenicima, sinovima Aronovim, a svećenik će uzeti pregršt toga brašna
polivena uljem i sav kad i spalit će to na žrtveniku u ime spomena. To je prinos na ugodni
miris Gospodu.
3 Ono što ostane od toga prinosa bit će za Arona i sinove njegove. To je presveto između
prinosa spaljenih pred Gospodom.
4 Ako želiš prinijeti od onoga što je pečeno u peći, neka to budu beskvasni kolači od
bijeloga brašna zamiješeni s uljem i beskvasne pogačice namazane uljem.
5 Ako prineseš kolače pečene u tavi, neka budu od bijeloga brašna i bez kvasca, a
zamiješeni s uljem.
6 Razlomit ćeš ih na komade i politi uljem. To je prinos.
7 Ako prinosiš kolače pečene u kotlu, neka budu od bijeloga brašna, a zamiješeni s uljem.
8 Prinos koji činiš Gospodu donijet ćeš od tih stvari; predat ćeš ga svećeniku i on će ga
polagati na žrtvenik.
9 Svećenik će odvojiti ono što će se prinositi za spomen i zapalit će to na žrtveniku. To je
prinos na ugodni miris Gospodu.
10 A što ostane od prinosa, bit će za Arona i sinove njegove. To je presveto između prinosa
koji se pale pred Gospodom.
11 Nijedan prinos koji prinosite Gospodu neka ne bude s kvascem; jer vi nećete paliti ništa
s medom ili s kvascem između prinosa koji se pale pred Gospodom.
1amo kao prinos od prvina moći ćete to prinijeti pred Gospodom, ali se neće staviti na
žrtvenik kao prinos na ugodni miris.
13 Sve što prinosiš posolit ćeš, nećeš ostaviti prinosa svoga bez soli, bez znaka saveza
Boga svoga: na sve svoje prinose stavljat ćeš soli.
14 Kad prinosiš Gospodu dar od prvina, prinosit ćeš klasove nove, pržene na ognju i
smrvljene, kao dar od prvina svojih.
15 Polit ćeš to uljem i dodat ćeš kad. To je dar.
16 Svećenik će zapaliti kao spomen jedan dio isprženih klasova i ulja te cijeli kad. To je
žrtva paljenica pred Gospodom.

1 Kad netko prinosi Gospodu žrtvu zahvalnicu, ako prinosi od krupne stoke, muško ili
žensko, prinosit će ga bez mane pred Gospodom.
2 Položit će ruku svoju na glavu žrtve koju će zaklati pred vratima šatora od sastanka; a
svećenici, sinovi Aronovi, izlit će krv oko žrtvenika.
3 Od te žrtve zahvalnice prinijet će na žrtvu ognjenu pred Gospodom: salo koje pokriva
crijeva i sve salo što je na njima,
4 oba bubrega i salo što je na njima, salo koje pokriva slabine, a jetra će odijeliti od
bubrega.
5 To će spaliti sinovi Aronovi na žrtveniku zajedno sa žrtvom paljenicom, koja će biti na
drvima na ognju. To je žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu.
6 Ako prinosi od sitne stoke, muško ili žensko, neka ga prinosi na žrtvu zahvalnicu
Gospodu bez mane.
7 Ako prinosi janje na žrtvu, prinijet će ga pred Gospodom.
8 Položit će ruku svoju na glavu žrtve koju će zaklati pred šatorom od sastanka; a sinovi
Aronovi izlit će krv njezinu oko žrtvenika.
9 Od te žrtve zahvalnice prinijet će na žrtvu ognjenu pred Gospodom: salo, cijeli rep, koji
će otkinuti, salo što pokriva crijeva i sve salo što je na crijevima;
10 oba bubrega i salo koje je na njima, kao i ono koje pokriva slabine i jetra, koja će
odijeliti od bubrega.
11 Svećenik će to zapaliti na žrtveniku. To je hrana žrtve spaljene pred Gospodom.
12 Ako prinosi kozu, neka je prinese pred Gospodom.
13 Položit će ruku svoju na glavu žrtve koju će zaklati pred šatorom od sastanka, a sinovi
Aronovi izlit će krv njezinu uokolo po žrtveniku.
14 Od te žrtve prinosit će na žrtvu ognjenu pred Gospodom: salo koje pokriva crijeva i sve
salo što je na crijevima;
15 oba bubrega i salo što je na njima te ono koje pokriva slabine i jetra, koja će odijeliti od
bubrega.
16 Svećenik će to spaliti na žrtveniku. Sve je salo hrana žrtve spaljene na miris ugodni
Gospodu.
17 To je vječni zakon za sve potomke vaše, u svim mjestima u kojima ćete boraviti: nećete
jesti ni sala ni krvi.”

2 “Govori sinovima Izraelovim i reci: Ako netko protiv zapovijedi Gospodnjih nehotice
zgriješi, čineći ono što nije dopušteno da se čini;
3 Ako je to svećenik pomazani koji je zgriješio i time učinio da bude kriv narod, on će za
grijeh koji je učinio prinijeti tele bez mane kao žrtvu okajnicu.
4 Dovest će tele na vrata šatora od sastanka pred Gospoda i položit će ruku svoju na glavu
teleta koje će zaklati pred Gospodom.
5 Svećenik pomazani uzet će krvi od teleta i unijet će ga u šator od sastanka.
6 Zamočit će prst svoj u krv i poškropiti njome sedam puta pred Gospodom, pred
zastorom od Svetišta.
7 Tom krvlju pomazat će svećenik rogove žrtvenika za kađenje mirisima, koji je pred
Gospodom u šatoru od sastanka, a svu će krv od teleta izliti na podnožje žrtvenika koji je
pred vratima šatora od sastanka.
8 Izvadit će sve salo iz okajničkog teleta, salo što pokriva crijeva i sve salo što je na
crijevima;
9 oba bubrega i salo koje je na njima te ono koje pokriva slabine i jetra, koja će odijeliti od
bubrega.
10 Svećenik će povaditi te komade, kao što se oni vade iz teleta u žrtvi zahvalnici, i zapalit
će ih na žrtveniku.
11 Ali kožu od teleta i sve meso njegovo s glavom i s nogama, s crijevima i balegom,
12 cijelo tele, iznijet će izvan tabora na čisto mjesto gdje se prosipa pepeo i spalit će to sve
ognjem na drvima: na mjestu gdje se prosipa pepeo da se spali.
13 Ako je sav zbor sinova Izraelovih zgriješio nehotice i nesvjesno, učinivši protiv
zapovijedi Gospodnjih nešto što nije dopušteno da se čini i postavši time kriv,
14 a otkrije se grijeh koji je učinjen, tada će zbor prinijeti tele na žrtvu okajnicu i dovest
će ga pred šator od sastanka.
15 Starješine Izraelove položit će ruke svoje na glavu teleta pred Gospodom i tele će se
zaklati pred Gospodom.
16 Svećenik pomazani unijet će krvi teletove u šator od sastanka;
17 zamočit će prst svoj u krv i poškropit će sedam puta pred Gospodom, pred zastorom.
18 Tom krvlju pomazat će rogove žrtvenika koji je pred Gospodom u šatoru od sastanka, a
ostalu krv izlit će svu na podnožje žrtvenika koji je pred vratima šatora od sastanka.
19 Izvadit će iz njega sve salo i spalit će ga na žrtveniku.
20 S tim teletom učinit će onako kao što čini s teletom okajničkim; isto će tako učiniti.
Tako će svećenik vršiti za njih okajanje, i oprostit će im se.
21 A tele će iznijeti izvan tabora i spalit će ga kao i prvo tele. To je žrtva okajnica za cijeli
zbor.
22 Ako je to koji poglavar koji je zgriješio, učinivši nehotice protiv zapovijedi Gospoda,
Boga svoga, nešto što nije dopušteno da se čini i tako postao kriv,
23 a otkrije se grijeh koji je on počinio, tada će on dovesti na žrtvu muško jare bez mane.
24 On će položiti ruku svoju na glavu jareta, koje će zaklati na mjestu na kojem se kolju
žrtve paljenice pred Gospodom. To je žrtva okajnica.
25 Svećenik će na svoj prst uzeti krvi od okajničke žrtve i pomazat će rogove žrtvenika, a
ostalu će krv izliti na podnožje žrtvenika.
26 Sve salo spalit će na žrtveniku, kao i salo od žrtve zahvalnice. Tako će svećenik vršiti za
njega okajanje grijeha njegovog, i oprostit će mu se.
27 Ako netko iz narod zgriješi, učinivši nehotice protiv zapovijedi Gospodnjih nešto što
nije dopušteno da se čini i tako postane kriv,
28 a otkrije se grijeh koji je počinio, tada će dovesti na žrtvu žensko jare bez mane za
grijeh koji je počinio.
29 Položit će ruku svoju na glavu okajničke žrtve, koju će zaklati na mjestu na kojem se
kolju žrtve paljenice.
30 Svećenik će na svoj prst uzeti krvi od nje i pomazat će rogove žrtvenika, a ostalu će svu
krv izliti na podnožje žrtvenika.
31 Izvadit će iz nje sve salo, kao što se vadi salo iz žrtve zahvalnice, a svećenik će to
zapaliti na žrtveniku na ugodni miris Gospodu. Tako će za njega svećenik vršiti okajanje
grijeha, i oprostit će mu se.
32 Ako prinosi janje kao žrtvu okajnicu, prinosit će žensko bez mane.
33 Položit će ruku svoju na glavu okajničke žrtve, koju će zaklati na mjestu gdje se kolju
žrtve paljenice.
34 Svećenik će uzeti krvi od žrtve na svoj prst i pomazat će rogove žrtvenika, a svu ostalu
krv izlit će na podnožje žrtvenika.
35 Izvadit će sve salo, kao što se vadi salo iz janjeta za žrtvu zahvalnicu, a svećenik će ga
zapaliti na žrtveniku ognjenu pred Gospodom. Tako će svećenik vršiti za njega okajanje
grijeha koji je počinio, i oprostit će mu se.

1 Kad netko, pošto je zaklet kao svjedok, zgriješi ne iskazujući ono što je vidio ili što zna,
nosit će teret krivice svoje.
2 Kad se netko dotakne nečiste stvari, strvine od nečiste životinje - bilo to od divlje ili od
domaće životinje ili gmizavca - ako i u neznanju to učini, ipak će se oskrvnuti i bit će kriv.
3 Kad se u neznanju dotakne bilo koje nečistoće čovječje, kriv je čim se toga sjeti.
4 Kad se netko nepromišljeno zakune da će učiniti nešto zlo ili dobro, izgovarajući
lakomisleno kakvu kletvu koju ljudi običavaju izgovarati, kriv je čim se sjeti onoga što je
učinio.
5 Koji dakle bude kriv za koju od tih stvari, priznat će odmah svoj grijeh.
6 Zatim će na ime žrtve za prijestup i za grijeh koji je počinio prinijeti Gospodu ženku od
sitne stoke, ovcu ili kozu, kao žrtvu okajnicu. A svećenik će za njega vršiti okajanje grijeha
njegovog.
7 Ako nema da prinese ovcu ili kozu, onda će donijeti na žrtvu Gospodu za prijestup i za
grijeh što je počinio dvije grlice ili dva golubića, jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao
žrtvu paljenicu.
8 On će ih donijeti svećeniku koji će prinijeti prvo ono što je za okajanje i noktom će mu
rasjeći glavu kod šije, ali ga neće razdvojiti.
9 Krvlju okajničke žrtve poškropit će strane žrtvenika, a ostalu krv iscijedit će na
podnožje žrtvenika. To je žrtva okajnica.
10 Od drugoga načinit će žrtvu paljenicu kao obično. Tako će svećenik vršiti za njega
okajanje grijeha koji je počinio, i oprostit će mu se.
11 Ako nema da prinese ni dvije grlice ili dva golubića, onda će kao žrtvu za to što je
zgriješio donijeti desetinu efe bijelog brašna na ime žrtve okajnice; ali neka ne dodaje ulja
i ne stavlja tamjana, jer je to žrtva okajnica.
12 On će je donijeti svećeniku, a svećenik će od toga uzeti pregršt u ime spomena i zapalit
će na žrtveniku kao žrtvu ognjenu pred Gospodom.
13 Tako će svećenik vršiti za njega okajanje grijeha koji je počinio u kojoj od tih stvari, i
oprostit će mu se. Ostatak od prinosa ići će svećeniku, kao u prinosu za dar.”
15 “Kad netko počini pronevjeru i ogriješi se nehotice o stvari posvećene Gospodu,
prinijet će Gospodu na žrtvu za prijestup i za grijeh svoj ovna bez mane, kojeg će uzeti iz
svog stada prema tvojoj procjeni u srebrnim šekelima, po mjeri hramskoga še
16 On će, dodajući još jednu petinu, dati vrijednost stvari kojom je oštetio Svetište i
predat će to svećeniku, a svećenik će za njega vršiti okajanje ovnom prinesenim na žrtvu
za prijestup, i oprostit će mu se.
17 Tko zgriješi učinivši u neznanju nešto što je Gospod zabranio da se čini, bit će kriv i
nosit će teret krivice svoje.
18 On će dovesti k svećeniku ovna bez mane, uzeta iz stada prema tvojoj procjeni, a
svećenik će za njega vršiti okajanje grijeha koji je učinio u neznanju, i oprostit će mu se.
19 To je žrtva za prijestup. Taj je čovjek kriv prema Gospodu.”
21 “Kad netko zgriješi i učini pronevjeru Gospodu, lažući bližnjega svoga za ostavu ili za
stvar predanu mu na čuvanje, za stvar ukradenu ili otetu na prijevaru,
22 krijući da je našao koju izgubljenu stvar, ili se krivo zakune za koju god stvar i tako
počini grijeh;
23 kad on tako zgriješi i postane kriv, vratit će stvar ukradenu ili na prijevaru prisvojenu,
ili predanu mu na ostavu, ili nađenu izgubljenu stvar.
24 ili stvar za koju se krivo zakleo. Vratit će je cijelu, i još će dometnuti petinu; predat će
je njezinu vlasniku u onaj dan kad prinese žrtvu za prijestup.
25 On će predati svećeniku na žrtvu za prijestup prema Gospodu ovna bez mane uzeta iz
stada po tvojoj procjeni.
26 A svećenik će za njega vršiti pred Gospodom okajanje, i oprostit će mu se, ma koji bio
prijestup zbog kojeg je postao kriv.”

2 “Daj ovu zapovijed Aronu i sinovima njegovim, i reci: Ovo je zakon za žrtvu paljenicu.
Žrtva paljenica ostat će na ognju na žrtveniku cijelu noć do jutra, a vatra će na žrtveniku
jednako gorjeti.
3 Svećenik će obući svoj laneni stihar i gaće lanene na sebe, zgrnut će pepeo od ognja koji
spali žrtvu na žrtveniku i izručit će ga kod žrtvenika.
4 Zatim će svući svoje haljine i obući druge te iznijeti pepeo iz tabora na čisto mjesto.
5 Vatra će gorjeti na žrtveniku; neće se gasiti. Svećenik će svako jutro naložiti drva na
oganj, namjestit će žrtvu paljenicu i spalit će salo od žrtava zahvalnica.
6 Oganj će sveudilj gorjeti na žrtveniku. On se neće gasiti.
7 Ovo je zakon za prinos. Sinovi Aronovi prinosit će ga pred Gospodom, pred žrtvenikom.
8 Svećenik će uzeti pregršt bijeloga brašna, ulja i sav kad koji se dodaje prinosu te spaliti
to na žrtveniku na ime spomena, na ugodni miris Gospodu.
9 Aron i sinovi njegovi jest će ono što ostane od prinosa. Jest će to bez kvasca na svetom
mjestu, u trijemu šatora od sastanka.
10 Neće se mijesiti s kvascem. To je dio što im dadoh od žrtava svojih paljenica. To je
presveto, kao žrtva okajnica i kao žrtva za prijestup.
11 Svako muško između sinova Aronovih jest će od toga. To je zakon vječni za potomke
vaše za prinose koji se pale pred Gospodom. Što se god dotakne toga bit će sveto.”
13 “Ovo jeprinos koji će Aron i sinovi njegovi prinositi Gospodu u dan svoga pomazanja:
Desetinu efe bijeloga brašna na ime vazdanjeg prinosa, polovicu ujutro, a polovicu uvečer.
14 To će se zgotoviti u tavi, s uljem, i donijet ćeš to prženo; donijet ćeš i skuhano, na
komade, kao prinos na ugodan miris Gospodu.
15 Svećenik između sinova Aronovih koji bude pomazan nakon njega činit će također taj
prinos. To je zakon vječni pred Gospodom. To će se sve spaliti.
16 Svaka svećenička žrtva prinosnica treba se spaliti. Neće se jesti.”
17 Gospod Govori Mojsiju i reče:
18 “Govori Aronu i sinovima njegovim i reci: Ovo je zakon za žrtvu okajnicu. Na mjestu
gdje se kolje žrtva paljenica klat će se pred Gospodom i žrtva okajnica. To je presveto.
19 Svećenik koji prinese žrtvu okajnicu pojest će je. Na svetom će je mjestu pojesti, u
trijemu šatora od sastanka.
20 Što se god dotakne mesa njezina bit će sveto, i ako tko pokaplje krvlju njezinom
haljinu, ono što je pokapano prat će se na svetom mjestu.
21 Zemljana posuda u kojoj se kuhala razbit će se; ako se kuhala u bakrenoj posudi, ona će
se istrti i oprati u vodi.
22 Od toga će jesti svako muško između svećenika. To je presveto.
23 Ali se neće jesti ni jedna okajnička žrtva krv koje se unese u šator od sastanka da se vrši
okajanje u Svetištu. Ona će se spaliti ognjem.

1 Ovo je zakon za žrtvu za prijestup. Ona je presveta.
2 Na mjestu na kojem se kolje žrtva paljenica klat će se i žrtva za prijestup, a krvlju
njezinom poškropit će se žrtvenik odozgor unaokolo.
3 Prinosit će se sve salo njezino, rep i salo što pokriva crijeva,
4 oba bubrega i salo što je na njima te ono koje pokriva slabine i jetra, koja će se odvojiti
od bubrega.
5 Svećenik će to spaliti na žrtveniku na žrtvu ognjenu pred Gospodom. To je žrtva za
prijestup.
6 Svako muško između svećenika jest će od nje; jest će se na svetom mjestu. To je
presveto.
7 Žrtva za prijestup je kao i žrtva okajnica. Jedan je zakon za obje. Žrtva je za svećenika
koji njome vrši okajanje.
8 Svećenik koji prinese nečiju žrtvu dobija kožu žrtve koju prinese.
9 Svaki prinos pečen u peći, zgotovljen u kotlu ili na tavi, pripada onom svećeniku koji ga
prinese.
10 Svaki prinos zamiješen s uljem i suh pripada svim sinovima Aronovim, kako jednome
tako i drugome.
11 Ovo je zakon za žrtvu zahvalnicu koja se prinosi Gospodu.
12 Ako je netko prinosi kao zahvalu, prinijet će uz žrtvu zahvalnicu kolače bez kvasa
zamiješene s uljem i pogačice bez kvasca namazane uljem te kolače od bijeloga brašna
pržene i zamiješene s uljem.
13 Ovim kolačima dodat će kvasni kruh kao prinos uz žrtvu zahvalnicu koju prinosi kao
zahvalu.
14 Od svakog prinosa jedan će se dio prinositi Gospodu podizanjem, i to će pripadati
onome svećeniku koji poškropi krvlju od žrtve zahvalnice.
15 Meso od žrtve kao zahvalu i od žrtve zahvalnice pojest će se u onaj dan kad se prinese;
neće se ništa ostavljati do jutra.
16 Ako netko prinese žrtvu radi ispunjenja zavjeta ili kao dragovoljni prinos, žrtva će se
jesti u onaj dan kad se prinese; ako što ostane, pojest će se sutradan.
17 Ako od te žrtve ostane nešto mesa do trećega dana, to će se spaliti ognjem.
18 Ako se u treći dan jede od mesa žrtve zahvalnice, žrtva neće biti ugodna i neće se
primiti onome koji ju je prinio; bit će stvar nečista.
19 Meso koje bi se dotaklo čega nečistoga neće se jesti, nego će se ognjem spaliti. Svaki
koji je čist može jesti mesa;
20 ali koji je nečist, a jede mesa od žrtve zahvalnice koja pripada Gospodu, taj će se
istrijebiti iz naroda svoga.
21 I tko se dotakne čega nečistoga, nečistoće čovječje, nečistoće životinje ili bilo koje
nečiste stvari, pa jede mesa od žrtve zahvalnice koja pripada Gospodu, taj će se istrijebiti
iz naroda svoga.”
23 “Govori sinovima Izraelovim i reci:
24 Ne jedite sala od vola, ni od ovce, ni od koze. Salo od mrtve ili rastrgane životinje moći
će služiti za kakvu drugu upotrebu, ali vi nećete jesti od njega.
25 Tko jede sala od životinja koje se prinose na žrtvu ognjem spaljenu pred Gospodom,
istrijebit će se iz naroda svoga.
26 Ni krvi nećete jesti u stanovima svojim, ni od ptice ni od koje životinje.
27 Svaki koji jede bilo koje krvi istrijebit će se iz naroda svoga.”
29 “Govori sinovima Izraelovim i reci: tko prinosi Gospodu svoju žrtvu zahvalnicu donijet
će prinos svoj od žrtve zahvalnice.
30 Svojim rukama nosit će ono što treba da se sažeže pred Gospodom; nosit će salo s
grudima, grudi da se obrću na jednu i na drugu stranu pred Gospodom.
31 Svećenik će zapaliti salo na žrtveniku, a grudi će biti za Arona i za sinove njegove.
32 Desno pleće od svojih žrtava zahvalnica predat ćete svećeniku, prinoseći ga
podizanjem.
33 Onaj od sinova Aronovih koji prinese krv i salo od žrtve zahvalnice dobit će desno
pleće.
34 Jer grudi koje se obrću i pleće koje se prinosi podizanjem ja uzimam od sinova
Izraelovih od svih njihovih žrtava zahvalnica i dajem svećeniku Aronu i sinovima
njegovim, po zakonu vječnom koji će držati sinovi Izraelovi.
35 To je pravo koje će pomazanje Aronovo i sinova njegovih dati njima na žrtvama
ognjem spaljenim pred Gospodom, od dana kad se prikažu u mojoj svećeničkoj službi.
36 To je ono što Gospod zapovijeda sinovima Izraelovim da im daju od dana njihova
pomazanja. To će biti vječni zakon za potomke njihove.”
37 To je zakon za žrtvu paljenicu, za prinos, za žrtvu okajnicu, za žrtvu za prijestup, za
posvetnicu i za žrtvu zahvalnicu.
38 To je Gospod zapovjedio Mojsiju na gori Sinaju kad je zapovjedio sinovima Izraelovim
da donesu prinose svoje Gospodu u Sinajskoj pustinji.”

2 “Uzmi Arona i sinove njegove s njim, odijela i ulje pomazanja i tele za žrtvu okajnicu,
dva ovna i košaricu beskvasnih kruhova;
3 i sazovi sav zbor pred vrata šatora od sastanka.”
4 Mojsije učini kako mu zapovjedi Gospod i zbor se skupi pred vratima šatora od sastanka.
5 Mojsije reče zboru: “Evo što je Gospod zapovjedio da se učini.”
6 Mojsije učini da pristupe Aron i sinovi njegovi i opra ih vodom.
7 On obuče Aronu stihar, opasa ga pojasom, stavi mu povrh njega oplećak koji steže oko
njega pojasom od oplećka i opasa ga njim.
8 Stavi na nj naprsnik, a na naprsnik Urim i Tumim.
9 Stavi mu mitru na glavu, a na mitru sprijeda zlatnu ploču, krunu svetu, kao što Gospod
zapovjedi Mojsiju.
10 Mojsije uze ulje pomazanja i pomaza šator i sve stvari u njemu, pa ih posveti.
11 Poškropi njim sedam puta žrtvenik te pomaza žrtvenik i sve sprave njegove, i legen i
podnožje njegovo da ih posveti.
12 Izli ulja pomazanja na glavu Aronu i pomaza ga da se posveti.
13 Mojsije učini da pristupe i sinovi Aronovi, obuče im stihare, opasa ih pojasom i veza im
kapice na glave, kao što mu Gospod bješe zapovjedio.
14 Učini da se dovede okajničko tele te Aron i sinovi njegovi položiše ruke svoje na glavu
okajničkog teleta.
15 Mojsije ga zakla, pa uzevši krvi njegove pomaza prstom svojim rogove žrtvenika
unaokolo i očisti žrtvenik, a ostalu krv izli na podnožje žrtvenika i posveti ga da se na
njemu vrši okajanje.
16 On uze sve salo s crijeva, jetra, oba bubrega i salo oko njih te to zapali na žrtveniku.
17 A tele s kožom, s mesom i balegom spali ognjem izvan tabora, kao što Gospod bješe
zapovjedio Mojsiju.
18 On učini da se dovede ovan za žrtvu paljenicu, a Aron i sinovi njegovi položiše ruke
svoje na ovnovu glavu.
19 Mojsije ga zakla i poškropi krvlju njegovom žrtvenik odozgor unaokolo.
20 I rasjekavši ovna na komade, zapali glavu, komade i salo.
21 A crijeva i noge opra vodom i spali cijelog ovna na žrtveniku; i bi žrtva paljenica na
ugodni miris, žrtva ognjem spaljena pred Gospodom, kao što Gospod bješe zapovjedio
Mojsiju.
22 On učini da se dovede i drugi ovan, ovan za posvećenje; a Aron i sinovi njegovi položiše
ruke svoje na ovnovu glavu.
23 Mojsije ga zakla, uze krvi njegove i pomaza njome kraj desnoga uha Aronu, palac desne
ruke njegove te palac desne noge.
24 Mojsije učini da pristupe sinovi Aronovi, pa i njima pomaza istom krvlju kraj desnoga
uha, palac desne ruke i palac desne noge; a ostalu krv izli po žrtveniku unaokolo.
25 Uze salo i rep i sve salo s crijeva, jetra i oba bubrega i salo oko njih i desno pleće,
26 a iz kotarice beskvasnih kruhova postavljene pred Gospodom uze jedan beskvasni
kolač, jedan kolač hljeba s uljem i jednu pogačicu te ih stavi na salo i na desno pleće.
27 Sve to stavi na ruke Aronu i sinovima njegovim i obrnu na jednu i na drugu stranu pred
Gospodom.
28 Zatim Mojsije uze to s ruku njihovih i zapali na žrtveniku povrh žrtve paljenice; to je
bila žrtva posvećenja, žrtva ognjem spaljena na ugodni miris Gospodu.
29 Mojsije uze grudi i obrnu ih na jednu i na drugu stranu pred Gospodom: to bi dio
Mojsijev, kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
30 Mojsije uze ulja za pomazanje i krvi koja bješe na žrtveniku te poškropi Arona i
njegovo odijelo i sinove njegove u haljinama; i tako posveti Arona i njegovo odijelo te
sinove njegove i haljine njihove s njim.
31 Mojsije reče Aronu i sinovima njegovim: “Kuhajte to meso na vratima šatora od
sastanka; tu ćete ga jesti, s kruhom koji je u košarici posvećenja, kao što sam zapovjedio
govoreći: ‘To će jesti Aron i sinovi njegovi.’
32 A što ostane od mesa i kruha, to ćete ognjem spaliti.
33 Sedam dana nećete izlaziti na vrata šatora od sastanka, dokle se ne navrše dani vašeg
posvećenja, jer ćete se sedam dana posvećivati.
34 Ono što se učinilo danas, to je Gospod zapovjedio da se čini na ime okajanja za vas.
35 Ostat ćete, dakle, sedam dana na vratima šatora od sastanka, danju i noću, i izvršit ćete
zapovijedi Gospodnje da ne umrete; jer je to tako meni zapovijedano.”
36 Aron i sinovi njegovi učiniše sve što Gospod bješe zapovjedio preko Mojsija.
1 U osmi dan Mojsije sazva Arona i sinove njegove i starješine Izraelove.
2 On reče Aronu: “Uzmi tele za žrtvu okajnicu i ovna za žrtvu paljenicu, oba bez mane, i
prinesi ih pred Gospodom.
3 Govorit ćeš sinovima Izraelovim i kazat ćeš: ‘Uzmite jare za žrtvu okajnicu i tele i janje,
oboje od godine dana, bez mane, za žrtvu paljenicu;
4 vola i ovna za žrtvu zahvalnicu da ih prinesete pred Gospodom i prinos zamiješen uljem,
jer će vam se danas pojaviti Gospod.’”
5 Oni donesoše pred šator od sastanka ono što Mojsije bješe zapovjedio, i sav se zbor
približi njima i stade pred Gospoda.
6 Mojsije reče: “Učinite što je zapovjedio Gospod, i pojavit će vam se slava Gospodnja.”
7 Mojsije reče Aronu: “Pristupi žrtveniku i prinesi žrtvu svoju okajničku i žrtvu svoju
paljenicu; vrši okajanje za sebe i za narod te prinesi žrtvu naroda i vrši i za njega okajanje,
kao što je Gospod zapovjedio.”
8 Aron pristupi žrtveniku i zakla tele za svoju žrtvu okajnicu.
9 Sinovi Aronovi dodaše mu krv, i on zamoči prst svoj u krv i pomaza rogove žrtvenika te
izli krv na podnožje žrtvenika.
10 Salo, bubrege i jetra od okajničke žrtve zapali na žrtveniku, kao što Gospod bješe
zapovjedio Mojsiju.
11 A meso i kožu spali ognjem izvan tabora.
12 On zakla žrtvu. Sinovi Aronovi dodaše mu krv od nje, i on poškropi njome žrtvenik
unaokolo.
13 Oni mu dodaše žrtvu paljenicu rasječenu na komade, zajedno s glavom, i on je zapali na
žrtveniku;
14 opravši crijeva i noge, zapali ih na žrtveniku povrh žrtve paljenice.
15 Zatim prinese žrtvu naroda. Uze jare za okajničku žrtvu naroda, zakla ga i prinese na
okajanje kao i prvo.
16 Prinese žrtvu i žrtvova je po utvrđenim propisima.
17 On prinese prinos, uze pregršt od njega i zapali na žrtveniku povrh jutarnje žrtve
paljenice.
18 Zakla vola i ovna na žrtvu zahvalnicu za narod. Sinovi Aronovi dodaše mu krv i on je
izli na žrtvenik unaokolo.
19 Dodaše mu i salo od vola i rep od ovna i salo koje pokriva crijeva, bubrege i jetra;
20 staviše sve salo na grudi, i on zapali salo na žrtveniku.
21 A grudi i desno pleće obrnu Aron na jednu i na drugu stranu pred Gospodom, kao što
22 Aron podiže ruke svoje prema narodu i blagoslovi ga. Zatim siđe, pa pošto prinese
žrtvu okajnicu, prinese i žrtvu paljenicu i žrtvu zahvalnicu.
23 Mojsije i Aron uđoše u šator od sastanka, a kad opet iziđoše, blagosloviše narod; slava
Gospodnja pojavi se svemu narodu.
24 Dođe oganj od Gospoda i spali na žrtveniku žrtvu paljenicu i salo. Sav narod to vidje; i
svi povikaše od radosti i padoše ničice.

1 Sinovi Aronovi Nadab i Abihu uzeše svaki po jednu kadionicu, staviše u njih oganj, a na
oganj metnuše tamjana. Oni prinesoše pred Gospodom oganj tuđ, a to im on ne bješe
zapovjedio.
2 Tada dođe oganj od Gospoda i udari ih te oni pogiboše pred Gospodom.
3 Mojsije reče Aronu: “To je što kaza Gospod kad reče: ‘Posvetit ću se preko onih koji
pristupaju k meni i proslavit ću se pred cijelim narodom.’” Aron je šutio.
4 Mojsije pozva Mišaela i Elsafana, sinove Uziela, strica Aronova, i reče im: “Dođite i
iznesite braću svoju daleko od Svetišta izvan tabora!”
5 Oni pristupiše i iznesoše ih u haljinama njihovim izvan tabora, kao što reče Mojsije.
6 Mojsije reče Aronu, Eleazaru i Itamaru, sinovima Aronovim: “Nemojte otkrivati glava
svojih ni razdirati haljina svojih da ne izginete i da se Gospod ne razgnjevi na sav zbor.
Ostavite neka braća vaša, sav dom Izraelov, plače zbog požara koje Gospod p
7 Ne izlazite s vrata šatora od sastanka da ne izginete, jer je na vama ulje pomazanja
Gospodnjega.” i oni učiniše kao što im reče Mojsije.
8 Gospod reče Aronu:
9 “Vina i žestokoga pića nećete piti ni ti ni sinovi tvoji s tobom kad ulazite u šator od
sastanka da ne umrete. To će vam biti zakon vječni za potomke vaše,
10 da biste mogli razlikovati ono što je sveto od onoga što je neposvećeno, ono što je čisto
od onoga što je nečisto,
11 te da biste učili sinove Izraelove svim zakonima koje im je dao Gospod preko Mojsija.”
12 Mojsije reče Aronu, Eleazaru i Itamaru, sinovima koji bijahu ostali Aronu: “Uzmite ono
što ostane od prinosa pri žrtvama ognjem spaljenim pred Gospodom i jedite to s
beskvasnim kruhom kod žrtvenika jer je to sveto. Jest ćete to na svetom mjestu.
13 To je tvoje pravo i pravo sinova tvojih nad žrtvama ognjem spaljenim-pred Gospodom;
jer je to tako meni zapovijedano.
14 A grudi obrtane na jednu i na drugu stranu i pleće prinošeno podizanjem jest ćete na
čistom mjestu, ti i sinovi tvoji i kćeri tvoje s tobom, jer je to dano vama, kao pravo tvoje i
tvoje djece nad žrtvama zahvalnicama sinova Izraelovih.
15 Oni će pleće prinošeno podizanjem i grudi obrtane na jednu i na drugu stranu pred
Gospodom donositi zajedno sa salom koje se pali vatrom. To će biti za te i za djecu tvoju
po zakonu vječnom, kao što je Gospod zapovjedio.”
16 Mojsije potraži jare okajanja, ali gle, ono bješe izgorjelo. Zato se on razgnjevi na
Eleazara i na Itamara, sinove koji ostadoše Aronu, i reče:
17 “Zašto ne jedoste žrtve okajničke na svetom mjestu? To je sveto, i Gospod vam to dade
da biste vi nosili grijeh svega zbora, da biste za nj vršili okajanje pred Gospodom.
18 I eto, krv od žrtve nije unesena u Svetište; trebalo je da je jedete na svetome mjestu,
kao što sam zapovjedio.”
19 Aron reče Mojsiju: “Eto danas prinesoše žrtvu svoju okajničku i žrtvu svoju paljenicu
pred Gospodom, i poslije onoga što im se dogodi, da sam danas jeo žrtvu okajnicu, bi li to
bilo dobro pred očima Gospodnjim?”
20 Mojsije ču i odobri te riječi.

1 Gospod govori Mojsiju i Aronu i reče im:
2 “Govorite sinovima Izraelovim i recite: Ovo su životinje koje ćete jesti između svih
životinja na zemlji.
3 Jest ćete od svake životinje koja ima papke razdvojene i šape razdvojene i koja preživa.
4 Ali nećete jesti od onih što samo preživaju ili što samo imaju razdvojene papke. Tako
nećete jesti devu, jer preživa ali nema razdvojenih papaka. Smatrat ćete je nečistom.
5 Svisca, koji preživa ali nema razdvojenih šapa, nećete jesti. Smatrat ćete ga nečistim.
6 Nećete jesti ni zeca, koji preživa, ali nema razdovjenih šapa. Smatrat ćete ga nečistim.
7 Nećete jesti ni svinje, koje imaju razdvojene papke, ali ne preživaju. Smatrat ćete ih
nečistim.
8 Mesa od njih ne jedite, niti se strva njihova dotičite. Smatrat ćete to nečistim.
9 Evo životinja koje ćete jesti između onih koje žive u vodi: jest ćete sve što ima peraje i
ljuske i živi u vodi, bilo u moru ili u rijekama.
10 A što nema peraje i ljuske između svega što se miče u moru i u rijekama i između svega
što živi u vodi neka vam bude gadno.
11 Bit će vam to gadno. Mesa od njih nećete jesti i gadit ćete se na njihovu strvinu.
12 Što god nema peraje i ljuske u vodi bit će vam gadno.
13 A između ptica ove da su vam gadne i ne jedite ih: orao, jastreb i morski orao,
14 eja i kraguj od svih vrsta njihovih;
15 gavran od svih vrsta njegovih;
16 noj, ćuk, liska i kobac od svih vrsta njihovih;
17 buljina, gnjurac i ušara;
18 labud, pelikan i svraka;
19 roda i čaplja od svih vrsta njihovih, pupavac i ljiljak.
20 Bit će vam gadan svaki gmizavac koji leti i koji hoda na četiri noge.
21 Ali između svih gmizavaca koji lete i idu na četiri noge jedite što ima stegna na nogama
kojima skače po zemlji.
22 Između njih jedite ove: arba, solama, hargola i hagava, po vrstama njihovim.
23 A ostali gmizavci koji lete i imaju četiri noge neka vam budu gadni.
24 Od njih ćete se oskvrniti; tko se dotakne mrtva tijela njihova, bit će nečist do večeri,
25 a tko god nosi mrtva tijela njihova, oprat će haljine svoje i bit će nečist do večeri.
26 Svaku životinju koja ima papke, ali ne razdvojene i koja ne preživa, smatrat ćete
nečistom; tko je se god dotakne bit će nečist.
27 I što god ide po šapama između svih životinja četvoronožnih smatrat ćete nečistim; tko
se dotakne strvine njihove bit će nečist do večeri.
28 A tko nosi njihovu strvinu, oprat će haljine svoje i bit će nečist do večeri. Smatrat ćete
ih nečistima.
29 Između životinja koje pužu po zemlji smatrat ćete nečistima: lasicu, miša i guštera po
vrstama njihovim,
30 ježa, žabu, tvora, puža i krticu.
31 To smatrajte nečistim između životinja koje pužu. Tko ih se dotakne mrtvih, bit će
nečist do večeri.
3vaka stvar na koju padne koje od njih mrtvo, bit će nečista - bila to sprava drvena,
haljina ili koža ili torba, i svaka stvar koja se upotrebljava; nju ćete staviti u vodu i bit će
nečista do večeri, a poslije će biti čista.
33 Svaka zemljana posuda u koju padne što od toga, i što god bude u njoj, bit će nečisto i
razbit ćete je.
34 Svako jelo, ako na njega dođe onakva voda, bit će nečisto i svako piće u svakoj takvoj
posudi bit će nečisto.
35 I na što god padne što od njihova mrtvog tijela, bit će sve nečisto; peć i ognjište neka se
razvali, jer je nečisto, i bit će vam nečisto.
36 A studenac i čatrnja gdje se skuplja voda bit će čisti;
37 ali što se dotakne njihove strvine bit će nečisto.
38 A ako se sjeme polije vodom, pa padne što od strvine njihove na sjeme, bit će nečisto.
39 Kad ugine životinja od onih koje jedete, tko se dotakne njezine strvine bit će nečist do
večeri.
40 Tko bi jeo od njezine strvine oprat će haljine svoje i bit će nečist do večeri, a tko bi
odnio strvinu njezinu, oprat će haljine svoje i bit će nečist do večeri.
41 Sve što puže po zemlji, neka vam je gadno; toga ne jedite.
42 Što god se vuče po trbuhu i što god ide na četiri noge, ili ima više nogu između svega
što puže po zemlji, to ne jedite, jer je gadost.
43 Nemojte se poganiti ničim što gmiže i nemojte se skvrniti njima, da ne budete nečisti
od njih.
44 Jer sam ja Gospod, Bog vaš. Zato se posvećujte i budite sveti, jer sam ja svet; i nemojte
se skvrniti ničim što puže po zemlji.
45 Jer sam ja Gospod koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da budem vaš Bog. Budite,
dakle, sveti, jer sam ja svet.
46 Ovo je zakon za životinje, za ptice, za sve životinje koje se miču po vodi i za sve
životinje koje pužu po zemlji
47 da raspoznate nečisto od čistoga i životinju koja se jede od životinje koja se ne jede.”

2 “Govori sinovima Izraelovim i reci. Kad žena zatrudni i rodi muško, bit će nečista sedam
dana; bit će nečista kao u dane svoga mjesečnog pranja.
3 Osmoga dana dijete će se obrezati.
4 Ona će ostati još trideset i tri dana da se oščisti od svoje krvi: neće se doticati nijedne
svete stvari i neće ići u Svetište dok se ne navrše dani očišćenja njezina.
5 Ako rodi žensko, bit će nečista dva tjedna, kao u dane svoga mjesečnog pranja; i ostat će
šezdeset i šest dana da se očisti od krvi svoje.
6 Kad se navrše dani njezina čišćenja, za sina ili za kćer, donijet će svećeniku na vrata
šatora od sastanka janje od godine za žrtvu paljenicu i golupče ili grlicu za žrtvu okajnicu.
7 Svećenik će ih prinijeti na žrtvu pred Gospodom i vršit će okajanje grijeha njezinog; a
ona će se očistiti od tečenja krvi svoje. To je zakon za ženu koja rodi muško ili žensko
dijete.
8 Ako ne može dati janjeta, onda će uzeti dvije grlice ili dva golubića, jednog za žrtvu
paljenicu, a drugog za žrtvu okajnicu, a svećenik će vršiti okajanje grijeha njezinog, i bit
će čista.”

1 Gospod govori Mojsiju i Aronu i reče:
2 “Kad čovjek ima na koži tijela svoga otok, lišaj ili pjegu koja na koži tijela njegova sliči
na ranu od gube, on će se dovesti k svećeniku Aronu, ili kojemu od njegovih sinova koji su
svećenici.
3 Svećenik će pregledati ranu na koži njegova tijela. Ako je dlaka na rani pobijeljela i rana
izgleda dublja od kože tijela njegova, onda je to rana od gube; i svećenik koji ga je
pregledao proglasit će da je nečist.
4 Ako je na koži tijela njegova bijela pjega koja ne izgleda dublja od kože, a ni dlaka nije
pobijeljela, onda će svećenik čovjeka s takom ranom zatvoriti na sedam dana.
5 Sedmog dana će ga svećenik pregledati; ako opazi da se rana nije razvila i da se nije
raširila po koži, svećenik će ga po drugi put zatvoriti na sedam dana.
6 Svećenik će ga sedmog dana po drugi put pregledati. Ako je rana postala blijeda i nije se
dalje raširila po koži, svećenik će proglasiti da je čist; to je samo lišaj; on će oprati haljine
svoje i bit će čist.
7 Ali ako se lišaj proširi po koži njegovoj pošto se pokazao svećeniku da ga proglasi čistim,
on će se po drugi put pokazati svećeniku na pregled.
8 Svećenik će ga pregledati. Ako se lišaj raširio po koži njegovoj, svećenik će proglasiti da
je nečist; onda je to guba.
9 Kad je na čovjeku rana od gube, neka ga odvedu svećeniku.
10 Svećenik će ga pregledati. Ako je na koži bijela oteklina i ako je dlaka pobijeljela, a na
oteklini se vidi trag od živog mesa,
11 to je guba zastarjela na koži tijela toga čovjeka. Svećenik će ga proglasiti nečistim; neće
ga zatvoriti, jer je nečist.
12 Ako se guba osuje po koži čovjeku na kome je rana i pokrije svu kožu od glave do pete,
svuda gdje ga svećenik pogleda, svećenik će ga pregledati,
13 i kad vidi da je guba pokrila cijelo tijelo, proglasit će onoga koji je imao ranu da je čist;
jer ako je sav pobijelio, čist je.
14 Ali čim se na njemu pokaže živo meso, bit će nečist.
15 Kad svećenik vidi živo meso, proglasit će ga nečistim; ono je živo meso nečisto: to je
guba.
16 Ako se živo meso promijeni i pobijeli, on će ići k svećeniku.
17 Svećenik će ga pregledati, pa ako je rana pobijeljela, svećenik će ga proglasiti čisim:
čist i jest.
18 Ako je netko na koži tijela svoga imao čir koji je zarastao,
19 a poslije na mjestu gdje je bio čir pokaže se bijela oteklina ili pjega bijela i crvenkasta,
taj će se pokazati svećeniku.
20 Svećenik će ga pregledati. Ako je pjega dublja od kože i dlaka je na njoj pobijeljela,
svećenik će ga proglasiti nečistim: to je rana od gube koja je izbila iz čira.
21 Ako svećenik vidi da dlaka na pjegi nije pobijeljela i da pjega nije dublja od kože te da je
izblijedjela, on će tog čovjeka zatvoriti na sedam dana.
22 Ako se pjega proširila po koži, svećenik će ga proglasiti nečistim: rana je od gube.
23 Ali ako je pjega ostala na istome mjestu i nije se proširila, ožiljak je od čira, i svećenik
će ga proglasiti čistim.
24 Ako je netko imao na koži tijela svoga opekotinu, pa se na tragu od opekotine pokaže
pjega bijela ili crvenkasto-bijela,
25 svećenik će ga pregledati. Ako je dlaka na pjegi pobijeljela i ako pjega izgleda dublja od
kože, to je guba koja je izbila iz opekotine: svećenik će proglasiti tog čovjeka nečistim:
rana je od gube.
26 Ako svećenik vidi da na pjegi nema bijele dlake i da ona nije dublja od kože te da je
izblijedjela, zatvorit će tog čovjeka na sedam dana.
27 Svećenik će ga sedmog dana pregledati. Ako se pjega proširila po koži, svećenik će toga
čovjeka proglasiti nečistim: rana je od gube.
28 Ali ako je pjega ostala na istom mjestu i nije se proširila po koži, a izblijedjela je, onda
je to oteklina od opekotine; svećenik će ga proglasiti čistim, jer je to ožiljak od opekline.
29 Ako se u čovjeka ili u žene pojavi rana na glavi ili na bradi,
30 svećenik će pregledati ranu. Ako ona izgleda dublja od kože i na njoj je dlaka žućkasta i
tanka, svećenik će proglasiti da je osoba nečista: to je šuga, guba na glavi ili na bradi.
31 Ako svećenik vidi da rana od šuge nije dublja od kože i da na njoj nema crne dlake,
zatvorit će na sedam dana onoga koji ima ranu od šuge.
3većenik će sedmog dana pregledati ranu. Ako se šuga nije dalje proširila, dlaka na njoj
nije požutjela, niti šuga izgleda dublja od kože,
33 tada će se onaj koji ima šugu obrijati, ali neće obrijati mjesto gdje je šuga, a svećenik će
ga zatvoriti još sedam dana.
34 Sedmoga dana svećenik će opet pregledati šugu. Ako se šuga nije dalje proširila po koži
i ako ne izgleda dublja od kože, svećenik će čovjeka proglasiti čistim; on će oprati svoje
haljine i bit će čist.
35 Ali ako se šuga proširi po koži pošto je bio proglašen čistim,
36 svećenik će ga pregledati. Ako se šuga proširila po koži, svećenik neće više gledati ima
li žutih dlaka: nečist je.
37 Ako opazi da se šuga nije proširila i da je po njoj izrasla crna dlaka, šuga se zaliječila;
čovjek je čist, i svećenik će ga proglasiti čistim.
38 Kad se u čovjeka ili u žene pojave po koži tijela njihova bijele pjege,
39 svećenik će ih pregledati. Ako na koži tijela njihovog budu blijede pjege, to su samo
pjege koje su se osule po koži; oni su čisti.
40 Kome opadne kosa s glave, ćelav je, čist je.
41 Ako mu opadne kosa s glave sprijeda, napola je ćelav i čist je.
42 Ali ako se na glavi sasvim ćelavoj ili napola ćelavoj pojavi bijela i crvenkasta rana, guba
je izašla na glavi sasvim ćelavoj ili napola ćelavoj.
43 Svećenik će čovjeka pregledati. Ako opazi bijelu i crvenkastu oteklinu na sasvim
ćelavoj ili napola ćelavoj glavi, nalik na gubu po koži ostaloga tijela,
44 to je čovjek gubav, nečist je, i svećenik će ga proglasiti nečistim: guba mu je na glavi.
45 Gubavac na kome je rana nosit će razdrte haljine i ići će gologlav; pokrit će bradu i
vikat će: ‘Nečist, nečist!’
46 Dokle je god rana na njemu, bit će nečist: nečist je. Živjet će sam, a stan će mu biti
izvan tabora.
47 Ako na kojoj haljini bude trag od gube, na haljini vunenoj ili lanenoj,
48 na osnovi ili na potki od lana ili od vune, ili na kojoj koži, ili na čemu god od kože,
49 i taj trag bude zelenkast ili crvenkast na haljini ili na koži, na osnovi ili na potki, ili na
čemu god od kože, to je trag od gube, i on se treba pokazati svećeniku.
50 Svećenik će pregledati trag i zatvorit će na sedam dana stvar na kojoj je taj trag.
51 Sedmoga dana pregledat će trag. Ako se trag proširio po haljini ili po osnovi ili potki, ili
po koži, ili po čemu god od kože, trag je od zastarjele gube, stvar je nečista.
52 On će spaliti tu haljinu ili osnovu, ili potku od vune ili od lana, ili što god bude od kože,
na čemu bude trag; jer je to zastarjela guba; i to će se spaliti ognjem.
53 Ali ako svećenik vidi da se trag nije proširio po haljini, ili po osnovi, ili po potki, ili po
čemu god od kože,
54 naredit će da se opere ono na čemu je trag, pa će to opet zatvoriti na sedam dana.
55 Svećenik će pregledati trag pošto se on opere.
56 Ako svećenik vidi da je trag izblijedio pošto je opran, onda će ga otkinuti od haljine, od
kože, od osnove ili od potke.
57 Ako se on još pokaže na haljini, na osnovi, na potki ili na čemu god od kože, onda je
zaraza od gube i spalit će ognjem ono na čemu se to nađe.
58 Haljina, osnova ili potka, ili što mu drago od kože, što se opralo i s čega je trag iščezao
oprat će se još jedanput i bit će čisto.
59 To je zakon za gubu na haljini vunenoj ili lanenoj, ili na osnovi ili potki, ili na čemu god
od kože, po čemu se može znati je li što čisto ili nečisto.”

2 “Ovo je zakon za gubavca na dan njegova čišćenja. On će se dovesti svećeniku.
3 Svećenik će izići iz tabora i pregledat će gubavca.
4 Ako je gubavac ozdravio od gube, svećenik će narediti da se za onoga koji ima da se čisti
uzmu dvije ptice žive i čiste, cedrovina, grimiz i izop.
5 Svećenik će narediti da se jedna ptica zakolje nad jednom zemljanom posudom, nad
živom vodom.
6 On će uzeti živu pticu, cedrovinu, grimiz i izop i sve će to zajedno sa živom pticom
zamočiti u krv zaklane ptice nad vodom živom.
7 Poškropit će sedam puta onoga koji treba da se čisti od gube i proglasit će da je čist, a
živu će pticu pustiti u polje.
8 Onaj koji se čisti oprat će haljine svoje i obrijat će sve dlake, i bit će čist. Zatim će moći
ući u tabor, ali će sedam dana ostati izvan svoga šatora.
9 Sedmoga dana obrijat će sve dlake svoje, glavu, bradu, obrve, sve; oprat će haljine svoje,
okupat će se u vodi, i bit će čist.
10 Osmoga dana uzet će dva janjeta, bez mane, jednu ovcu od godine, bez mane, i tri
desetine efe bijelog brašna zamiješena s uljem za prinos, te jedan log ulja.
11 Svećenik koji vrši čišćenje postavit će čovjeka koji se čisti zajedno s tim stvarima pred
Gospoda na vratima šatora od sastanka.
1većenik će uzeti jedno od dva janjeta i prinijet će ga na žrtvu za prijestup zajedno s
logom ulja, obrćući ga na jednu i na drugu stranu pred Gospodom.
13 Zaklat će janje na mjestu gdje se kolju žrtve okajnice i žrtve paljenice, na svetom
mjestu, jer u žrtvi za prijestup, kao i u žrtvi okajnici, žrtva pripada svećeniku: sveta je
stvar.
14 Svećenik će uzeti krvi od žrtve za prijestup i pomazat će kraj desnoga uha onome koji
se čisti i palac desne ruke njegove i desne noge njegove.
15 Zatim će svećenik uzeti od loga ulja i nalit će ga u svoj lijevi dlan.
16 Svećenik će zamočiti prst svoje desne ruke u ulje koje ima na lijevom dlanu i poškropit
će prstom svojim sedam puta pred Gospodom.
17 Uljem koje mu ostane na dlanu svećenik će pomazati kraj desnoga uha onome koji se
čisti, palac desne ruke njegove i palac desne noge njegove, povrh krvi od žrtve za
prijestup.
18 A onim uljem što mu još ostane na dlanu svećenik će pomazati glavu onome koji se
čisti; svećenik će za njega vršiti očišćenje pred Gospodom.
19 Zatim će prinijeti žrtvu okajnicu i vršit će okajanje za onoga koji se čisti od svoje
nečistoće. Poslije će zaklati žrtvu paljenicu.
20 Žrtvu paljenicu prinosit će svećenik zajedno s prinosom na žrtveniku i vršit će okajanje
za toga čovjeka, i on će biti čist.
21 Ako je čovjek siromašan i ne može donijeti toliko, onda će uzeti samo jedno janje za
žrtvu za prijestup, da se prinese žrtva obrtana za očišćenje njegovo, jednu desetinu efe
bijeloga brašna zamiješena s uljem za prinos, log ulja
22 i dvije grlice ili dva golubića, prema svojoj moći, jednog za žrtvu okajnicu a drugog za
žrtvu paljenicu.
23 Sve će to on donijeti svećeniku osmoga dana svog očišćenja na vrata šatora od
sastanka, pred Gospoda.
24 Svećenik će uzeti janje za prijestup i log ulja i obrnut će ga pred Gospodom na jednu i
na drugu stranu.
25 Zaklat će janje žrtve za prijestup, a svećenik će uzeti krvi od žrtve za prijestup i
pomazat će kraj desnoga uha onome koji se čisti, palac desne ruke njegove i palac desne
noge njegove.
26 Svećenik će naliti ulja u svoj desni dlan.
27 Zamočit će prst svoje desne ruke u ulje što mu je na lijevom dlanu i poškropit će njime
sedam puta pred Gospodom.
28 Uljem koje mu je na dlanu pomazat će kraj desnoga uha onome koji se čisti, palac
desne ruke njegove i palac desne noge njegove, po mjestu gdje je krv žrtve za prijestup.
29 Uljem koje mu preostane na dlanu pomazat će glavu onome koji se čisti, da za njega
vrši okajanje pred Gospodom.
30 Zatim će prinositi jednu od dviju grlica ili jednog od dvaju golubića koje je čovjek
mogao dati,
31 jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo na žrtvu paljenicu; svećenik će vršiti okajanje pred
Gospodom za onoga koji se čisti.
32 To je zakon za očišćenje onoga koji je zaražen gubom a sredstva su mu oskudna.”
34 “Kad dođete u zemlju kanaansku, koju vama dajem, pa ja pustim zarazu od gube na
koju kuću u zemlji koju ćete držati,
35 onda onaj čija je kuća neka to javi svećeniku i neka kaže: ‘Vidim nešto kao trag od gube
na kući svojoj.’
36 Svećenik prije nego što uđe da pregleda trag naredit će da se kuća isprazni, da ne bi
postalo nečisto sve što je u kući. Zatim će ući da pregleda kuću.
37 Svećenik će pregledati trag. Ako vidi da on pokazuje na kućnim zidovima rupice
zelenkaste ili crvenkaste, koje izgledaju dublje od površine zida,
38 izići će iz kuće, pa kad bude na vratima, naredit će da se kuća zatvori na sedam dana.
39 Svećenik će se vratiti sedmoga dana, pa ako vidi da se trag dalje proširio po kućnim
zidovima,
40 zapovjedit će da se povadi kamenje na kojem je trag i da se izbaci izvan grada na
nečisto mjesto.
41 Naredit će da ostružu kuću iznutra svuda unaokolo, a prah što sastružu da prospu
izvan grada na nečoisto mjesto;
42 zatim neka uzmu drugo kamenje i uglave ga na mjesto gdje je bilo pređašnje, a isto
tako neka nanovo ožbukaju kuću.
43 Ako se trag povrati i opet izbije u kući pošto je kamenje povađeno, a kuća ostrugana i
nanovo ožbukana,
44 svećenik će opet doći. Ako vidi da se trag proširio po kući, to je zastarjela guba na kući:
kuća je nečista.
45 Kuća će se razrušiti, a kamenje i sva građa iznijet će se izvan grada na nečisto mjesto.
46 Koji bude ušao u tu kuću dok je zatvorena, bit će nečist do večeri.
47 A tko bude spavao u toj kući oprat će haljine svoje; tako isto, tko bude jeo u toj kući
oprat će haljine svoje.
48 Ako svećenik, vrativši se u kuću, vidi da se trag nije proširio po kući pošto je kuća
nanovo ožbukana, proglasit će je čistom, jer se trag iscijelio.
49 Da bi vršio očišćenje one kuće, uzet će dvije ptice, cedrovine, grimiza i izopa.
50 Zaklat će jednu od tih dviju ptica nad zemljanom posudom i nad živom vodom.
51 Uzet će cedrovinu, izop, grimiz i drugu živu pticu i zamočit će to u krv zaklane ptice i u
živu vodu te poškropiti kuću sedam puta.
52 Očistit će kuću ptičjom krvlju, živom vodom, živom pticom, cedrovinom i grimizom.
53 Zatim će pustiti živu pticu u polje. Tako će on za tu kuću vršiti okajanje, i ona će biti
čista.
54 Ovo je zakon za svaku ranu od gube i za šugu,
55 za gubu na haljinama i na kućama,
56 za otekline, za kraste i za pjege;
57 da se zna kad je što nečisto, a kad je čisto.
58 To je zakon o gubi.”

2 “Govorite sinovima Izraelovim i recite im: čovjek koji ima izljev iz tijela nečist je.
3 Zbog izljeva on je nečist; bilo da njegovo tijelo ispusti izljev ili ga zadrži u tijelu, nečist
je.
4 Svaka postelja na koju on legne bit će nečista; i sve na što sjedne bit će nečisto.
5 Koji se dotakne postelje njegove oprat će haljine svoje i okupat će se u vodi, a bit će
nečist do večeri.
6 Tko sjedne na ono na čemu je on sjedio, oprat će haljine svoje i okupat će se u vodi, a bit
će nečist do večeri.
7 Tko se dotakne tijela njegova oprat će haljine svoje i okupat će se u vodi, a bit će nečist
do večeri.
8 Ako onaj koji ima izljev pljune na čistoga, ovaj će oprati haljine svoje i okupat će se u
vodi, a bit će nečist do večeri.
9 Svako sedlo na kojem bi sjedio onaj koji ima izljev bit će nečisto.
10 Tko se dotakne čega god što je bilo pod njim, bit će nečist do večeri, i tko što tako nosi
oprat će haljine svoje i okupat će se u vodi, a bit će nečist do večeri.
11 Onaj koga se dotakne onaj koji ima izljev, a ne opere ruku svojih vodom, oprat će
haljine svoje i okupat će se u vodi, a bit će nečist do večeri.
12 Zemljane posude koje se dotakne onaj koji ima izljev razbit će se, a drvena posuda
oprat će se vodom.
13 Kad se on očisti od svoga izljeva, brojit će sedam dana pošto se očisti, oprat će haljine
svoje i tijelo svoje živom vodom i bit će čist.
14 Osmoga dana uzet će dvije grlice ili dva golubića, doći će pred Gospoda na vrata šatora
od sastanka i pradati ih svećeniku.
15 Svećenik će ih prinositi, jedno na žrtvu okajnicu, a drugo na žrtvu paljenicu; i svećenik
će za njega izvršiti okajanje pred Gospodom za njegov izljev.
16 Čovjek koji je imao sjemeni izljev oprat će vodom cijelo tijelo svoje i bit će nečist do
večeri.
17 Svaka haljina i svaka koža na koju dospije sjemeni izljev oprat će se vodom i bit će
nečisto do večeri.
18 Ako je koja žena ležala s takvim čovjekom, oboje će se okupati u vodi i bit će nečisti do
večeri.
19 Žena koja ima mjesečnicu, izljev krvi iz svoga tijela, odvojit će se sedam dana, i tko god
je dotakne bit će nečist do večeri.
20 Ono na što ona legne dok je nečista bit će nečisto, a ono na što sjedne bit će također
nečisto.
21 Tko se dotakne njezine postelje, oprat će haljine svoje i okupat će se u vodi, i bit će
nečist do večeri.
22 Tko se dotakne onoga na čemu je ona sjedila oprat će haljine svoje i okupat će se u
vodi, i bit će nečist do večeri.
23 Što god bilo na postelji njezinoj, ili na čemu je ona sjedila, tko se toga dotakne bit će
nečist do večeri.
24 Ako bi koji čovjek legao s njom te bi nečistoća njezina prešla na nj, bit će nečist sedam
dana, a bit će nečista i postelja na kojoj leži.
25 Žena koja bi imala krvarenje izvan običnog mjesečnog pranja, ili čije bi pranje trajalo
duže od običnoga vremena, bit će nečista za cijelo vrijeme trajanja krvarenja, kao u
vrijeme mjesečnog pranja.
26 Postelja na kojoj leži dok traje krvarenje bit će kao i postelja kad ima mjesečno pranje, i
na čemu god bi ona sjedila bit će nečisto kao kad ima mjesečno pranje.
27 Tko se god dotakne tih stvari bit će nečist; oprat će haljine svoje i bit će nečist do
večeri.
28 Kad se ona očisti od krvarenja, brojat će sedam dana, a onda će biti čista.
29 Osmoga dana uzet će dvije grlice ili dva golubića i odnijeti ih svećeniku na vrata šatora
od sastanka.
30 Svećenik će prinijeti jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu. On će za
nju vršiti pred Gospodom okajanje za krvarenje zbog kojeg je bila nečista.
31 Udaljit ćete sinove Izraelove od nečistoća njihovih, da ne umru zbog svojih nečistoća,
skrnaveći šator moj koji je usred njih.
32 To je zakon za onoga koji ima izljev, za onoga koji je imao sjemeni izljev,
33 za ženu kad ima mjesečno pranje i za svakoga koji ima izljev, bilo muško ili žensko, te
za čovjeka koji bi ležao s nečistom ženom.”
1 Gospod govori Mojsiju, pošto pogiboše dva sina Aronova, a pogiboše kad pristupiše pred
Gospoda.
2 Gospod reče Mojsiju: “Reci Aronu, bratu svome, neka ne ulazi u svako doba u Svetište iza
zastora pred zaklopcem koji je na kovčegu da ne umre, jer ću se ja pojavljivati u oblaku
nad zaklopcem.
3 Evo kako će Aron ulaziti u Svetište: Uzet će junca za žrtvu okajnicu i ovna za žrtvu
paljenicu.
4 Obući će sveti stihar i nosit će na svome tijelu lanene gaće; opasat će se lanenim
pojasom i metnut će lanenu mitru na glavu. To su haljine svete koje će obući pošto opere
tijelo svoje vodom.
5 Prinijet će od zbora sinova Izraelovih dva jarca za žrtvu okajnicu i jednog ovna za žrtvu
paljenicu.
6 Aron će prinositi junca svoga okajničkog za sebe i za dom svoj.
7 Uzet će dva jarca i metnuti ih pred Gospoda na vrata šatora od sastanka.
8 Aron će baciti kocke za ta dva jarca: jednu kocku za Gospoda, a drugu za Azazela.
9 Aron će prinositi na žrtvu jarca na koga padne kocka za Gospoda i prinijet će ga na žrtvu
okajnicu.
10 A jarca na koga padne kocka za Azazela stavit će živa pred Gospoda, da s njim vrši
okajanje, pa će ga pustiti u pustinju za Azazela.
11 Aron će prinositi junca svoga na žrtvu okajnicu za sebe i za dom svoj. Zaklat će junca
svoga okajničkog.
12 Uzet će kadionicu punu žerave sa žrtvenika koji je pred Gospodom i dvije pune pregršti
kada mirisnoga istucanoga i to će unijeti iza zastora.
13 Stavit će kad na oganj pred Gospodom, da dim od kada pokrije zaklopac na
svjedočanstvu, pa on neće umrijeti.
14 Uzet će krvi od junca i poškropiti prstom svojim po zaklopcu prema istoku. Poškropit
će sedam puta tom krvlju pred zaklopcem prstom svojim.
15 Zaklat će jarca okajanja za narod i unijeti krv njegovu iza zastora; i učinit će s krvlju
njegovom kao što je učinio s krvlju junčevom te će njome poškropiti po zaklopcu i pred
zaklopcem.
16 Tako će on vršiti okajanje za Svetište zbog nečistoća sinova Izraelovih i zbog prijestupa
kojima su oni zgriješili. Isto će tako činiti i za šator od sastanka koji je među njima usred
nečistoća njihovih.
17 Kad on ulazi da bi vršio okajanje u Svetištu i dok ne iziđe, nikog neće biti u šatoru od
sastanka. On će vršiti okajanje za sebe, za dom svoj i za sav zbor Izraelov.
18 Izlazeći, ići će k žrtveniku koji je pred Gospodom i vršit će okajanje za žrtvenik; uzet će
krvi od junca i od jarca i pomazat će rogove žrtvenika unaokolo.
19 Poškropit će žrtvenik sedam puta istom krvlju prstom svojim; očistit će ga i posvetiti
ga zbog nečistoća sinova Izraelovih.
20 Kako vrši okajanje za Svetište, za šator od sastanka i za žrtvenik, učinit će da dovedu
živoga jarca.
21 Aron će položiti ruke svoje na glavu živoga jarca, ispovjedit će nad njim sva zlodjela
sinova Izraelovih i sve prijestupe njihove u svim grijesima njihovim i metnut će ih na
glavu jarcu, pa će ga istjerati u pustinju s pomoću čovjeka koji će biti
22 Jarac će odnijeti na sebi sva zlodjela njihova u pustu zemlju; istjerat će se u pustinju.
23 Aron će ulaziti u šator od sastanka, svući će lanene haljine koje je obukao kad je ulazio
u Svetište i ostaviti ih ondje.
24 Oprat će tijelo svoje na svetom mjestu i uzet će opet svoje haljine. Zatim će izići i
prinijeti svoju žrtvu paljenicu i žrtvu paljenicu naroda i vršit će okajanje za sebe i za
narod.
25 Salo od žrtve okajnice spalit će na žrtveniku.
26 Tko bude istjerao jarca za Azazela, oprat će haljine svoje i okupat će tijelo svoje u vodi,
pa će onda ulaziti u tabor.
27 Junac okajnički i jarac okajnički, čija je krv unesena da se vrši okajanje u Svetištu,
iznijet će se izvan tabora, a njihove kože, meso i balega spalit će se.
28 Tko ih bude spalio oprat će haljine svoje i okupat će tijelo svoje u vodi, pa će onda ući u
tabor.
29 To je za vas vječni zakon: sedmoga mjeseca, sedmoga dana toga mjeseca smirit ćete
duše svoje i nećete raditi nikakav rad, ni domorodac ni stranac koji među vama prebiva.
30 Jer će se toga dana vršiti za vas okajanje da se očistite; bit ćete očišćeni od svih grijeha
svojih pred Gospodom.
31 To će za vas biti subotnji dan, dan počivanja, i vi ćete smiriti duše svoje. To je vječni
zakon.
32 Okajanje će vršiti pomazani svećenik koji će biti posvećen da u svećenstvu naslijedi oca
svoga; on će se obući u lanene haljine, u svete haljine.
33 Vršit će okajanje za sveto Svetište, za šator od sastanka i za žrtvenik te za svećenike i
za cijeli narod.
34 To će vam biti vječni zakon; jedanput u godini vršit će se okajanje za sinove Izraelove
zbog svih grijeha njihovih.” I učini se kao što je Gospod zapovjedio Mojsiju.

2 “Govori Aronu i sinovima njegovim i svim sinovima Izraelovim i reci im: evo što je
Gospod zapovjedio:
3 Tko iz doma Izraelova zakolje vola, janje ili kozu u taboru ili izvan njega,
4 a ne dovede ih na vrata šatora od sastanka da prinese prinos Gospodu pred šatorom
Gospodnjim, kriv je za krv; prolio je krv; taj će se čovjek istrijebiti iz naroda svoga.
5 Zato neka sinovi Izraelovi ne kolju žrtve svoje u polju, nego neka ih dovedu Gospodu na
vrata šatora od sastanka k svećeniku i neka ih prinesu Gospodu kao žrtvu zahvalnicu.
6 Svećenik će poškropiti krvlju po žrtveniku Gospodnjem na vratima šatora od sastanka, a
salo će spaliti na ugodni miris Gospodu.
7 Oni neće više prinositi žrtve svoje jarcima s kojima se sramote. To će biti vječni zakon za
njih i za potomke njihove.
8 Zato im reci: tko god od doma Izraelova ili između stranaca koji se nalaze među njima
prinosi žrtvu paljenicu ili drugu žrtvu,
9 a ne dovede je na vrata šatora od sastanka da je prinese Gospodu, taj će se čovjek
istrijebiti iz naroda svoga.
10 Ako netko iz doma Izraelova ili između stranaca koji se nađu među njima jede bilo
kakve krvi, okrenut ću lice svoje nasuprot takvom čovjeku koji bude jeo krvi i istrijebit ću
ga iz naroda njegovog.
11 Jer je život iz tijela u krvi; a ja sam je dao na žrtvenik da se okaju duše vaše; krv dušu
okaje jer je u njoj život.
12 Zato rekoh sinovima Izraelovim: nitko između vas neka ne jede krvi; ni stranac koji se
nađe među vama neka ne jede krvi.
13 Tko bi god između sinova Izraelovih ili između stranaca koji se nalaze kod njih ulovio
životinju ili pticu koja se jede, neka iscijedi krv iz nje i zatrpa je zemljom.
14 Jer je krv život svakoga tijela; u njegovoj je krvi život. Zato rekoh sinovima Izraelovim:
krvi ni jednoga tijela ne jedite, jer je život svakoga tijela krv njegova. Tko je god jede bit
će pogubljen.
15 Tko bi jeo meso od životinje koja ugine ili koju raskomada zvijer, bio domorodac ili
stranac, oprat će haljine svoje i okupat će se u vodi, i bit će nečist do večeri, a poslije će
biti čist.
16 Ako ih ne opere i tijelo svoje ne okupa, nosit će kaznu grijeha svoga.”

2 “Govori sinovima Izraelovih i reci im: Ja sam Gospod, Bog vaš.
3 Nećete činiti što se čini u zemlji egipatskoj, u kojoj ste bili, ni što se čini u zemlji
kanaanskoj, u koju vas vodim: nemojte se povoditi za njihovim običajima.
4 Vi ćete vršiti moje zakone i držati moje uredbe; vi ćete ih vršiti. Ja sam Gospod, Bog vaš.
5 Držat ćete zakone moje i naredbe moje; tko ih vrši živjet će kroz njih. Ja sam Gospod.
6 Nitko od vas neće pristupiti svojoj rođakinji da otkrije njezinu golotinju. Ja sam Gospod.
7 Ne otkrivaj golotinju oca svoga, ni golotinju matere svoje. Mati ti je; ne otkrivaj
golotinju njezinu.
8 Ne otkrivaj golotinju žene oca svoga. To je golotinja oca tvoga.
9 Ne otkrivaj golotinju sestre svoje, kćeri oca ili kćeri matere svoje, rođene u kući ili izvan
kuće; ne otkrivaj golotinje njihove.
10 Ne otkrivaj golotinje kćeri sina ili kćeri svoje; jer to je tvoja golotinja.
11 Ne otkrivaj golotinju kćeri žene oca svoga, koju je rodio otac tvoj. Sestra ti je.
12 Ne otkrivaj golotinju sestre oca svoga; srodna je krv s ocem tvojim.
13 Ne otkrivaj golotinju sestre matere svoje; jer je srodna krv s materom tvojom.
14 Ne otkrivaj golotinju brata oca svoga pristupajući k ženi njegovoj. Strina ti je.
15 Ne otkrivaj golotinju žene sina svoga; snaha ti je; ne otkrivaj golotinju njezinu.
16 Ne otkrivaj golotinju žene brata svoga; golotinja je brata tvoga.
17 Ne otkrivaj golotinje žene i kćeri njezine; kćeri sina njezina ni kćeri kćeri njezine;
nemoj uzeti da otkriješ golotinju njihovu; srodna su ti krv; zlodjelo je.
18 Ne uzimaj sestre žene svoje da izazivaš ljubomoru otkrivajući golotinju njezinu pored
žene svoje za života njezina.
19 Ne idi k ženi u vrijeme njezine mjesečne nečistoće da otkriješ golotinju njezinu.
20 Ne sastani se sa ženom bližnjega svoga onečišćujući se njome.
21 Ne daj dijete svoje da se odnese Moloku, da ne obeščastiš imena Boga svoga. Ja sam
Gospod.
2 muškarcem ne liježi kao sa ženom. Gadost je.
23 Nemoj lijegati sa živinom; onečistit ćeš se; ni žena neka ne legne pod živinče. Gadost je.
24 Nemojte se onečišćavati ni jednom od tih stvari; jer su se svim tim stvarima onečistili
narodi koje ću odagnati ispred vas.
25 Cijela se ta zemlja od toga onečistila; kaznit ću zlodjela njezina i zemlja će izbljuvati
stanovnike svoje.
26 Vi ćete držati zakone moje i naredbe moje, i nećete počiniti ni jedne od tih gadosti, a ni
domorodac ni stranac koji se nađe među vama.
27 Jer sve te gadosti činiše ljudi koji su prije vas bili u toj zemlji i zemlja je od toga
onečišćena.
28 Pazite se da ta zemlja ne izbljuje vas ako je oskvrnete, kao što je izbljuvala narode koji
su u njoj bili prije vas.
29 Jer tko učini što od tih gadosti istrijebit će se iz naroda svoga.
30 Vi ćete držati moje zapovijedi i nećete primiti ništa od gadnih običaja koji su se držali
prije vas; nećete se onečistiti njima. Ja sam Gospod, Bog vaš.”
2 “Govori svemu zboru sinova Izraelovihi reci im: Budite sveti, jer sam ja svet, Gospod,
Bog vaš.
3 Svaki će od vas poštovati mater svoju i oca svoga i držat će moje subote. Ja sam Gospod,
Bog vaš.
4 Nećete se obraćati k idolima i nećete graditi sebi bogova lijevanih. Ja sam Gospod, Bog
vaš.
5 Kad prinosite žrtvu zahvalnicu Gospodu, prinosit ćete je tako da ona bude ugodna.
6 Žrtva će se jesti onoga dana kada je prinesete ili sutradan; a što ostane do trećega dana,
to će se spaliti na vatri.
7 Ako bi se što u treći dan jelo, gadost je, i žrtva neće biti ugodna.
8 Tko je jede nosit će kaznu grijeha svoga jer onečisti ono što je posvećeno Gospodu; i zato
će se on istrijebiti iz naroda svoga.
9 Kad žanješ rod zemlje svoje, ostavit ćeš jedan okrajak njive svoje nepožnjeven i nećeš
pabirčiti po žetvi.
10 Ni po vinogradu svome nećeš paljetkovati i nećeš kupiti zrna koja padnu po vinogradu.
Ostavit ćeš to za siromahe i za strance. Ja sam Gospod, Bog vaš.
11 Ne kradite; ne lažite i ne varajte jedan drugoga.
12 Ne kunite se imenom mojim krivo; jer biste oskvrnuli ime Boga svoga. Ja sam Gospod.
13 Ne ugnjetavaj bližnjega svoga i nemoj mu ništa otimati silom. Plaću nadničarevu ne
zadrži kod sebe do jutra.
14 Ne psuj gluhoga i ne meći pred slijepoga nešto da se spotakne; jer ćeš se ti bojati Boga
svoga. Ja sam Gospod.
15 Ne čini nepravdu u svojim osudama; ne ugađaj siromahu zato što je siromah i ne
povodi se za bogatim zato što je bogat, nego sudi pravo bližnjemu svome.
16 Ne širi klevete po narodu svome i ne ustaj na krv bližnjega svoga. Ja sam Gospod.
17 Ne mrzi brata svoga u srcu svome; gledat ćeš da pokaraš bližnjega svoga, ali nećeš zbog
njega na sebe navući grijeh.
18 Ne budi osvetljiv i ne nosi srdnje na sinove naroda svoga; nego ljubi bližnjega svoga
kao samoga sebe. Ja sam Gospod.
19 Zakone moje držite. Živinčeta svoga ne puštaj na živinče druge vrste; ne zasjevaj njive
svoje dvojakim sjemenom i ne oblači na sebe haljine od dvojakih tkanja.
20 Ako netko legne s ropkinjom koja je isprošena za drugoga, ali nije otkupljena ni
oslobođena, oni će biti oboje kažnjeni, ali se neće kazniti smrću jer ona nije bila
oslobođena.
21 Čovjek će prinijeti Gospodu žrtvu za prijestup svoj na vrata šatora od sastanka, prinijet
će ovna na žrtvu za prijestup.
2većenik će vršiti za njega okajanje ovnom prinesenim za prijestup, i bit će mu oprošten
grijeh koji je počinio.
23 Kad uđete u zemlju i nasadite svakojaka voća, vi ćete smatrati voćke neobrezanima do
tri godine i nećete ih jesti.
24 Četvrte godine bit će sav plod njihov posvećen u veselju Gospodu.
25 Pete godine jest ćete voćke s njih i dalje ćete ih brati. Ja sam Gospod, Bog vaš.
26 Ništa ne jedite s krvlju. Ne promatrajte zmije ni oblake da biste po njima gatali
budućnost.
27 Ne strizite krajeve kose svoje uokrug i ne brijte krajeve brade svoje.
28 Za mrtvacem ne režite se po tijelu svome niti udarajte na se kakvih znakova. Ja sam
Gospod.
29 Nemoj obeščastiti kćeri svoje puštajući je da se poda bludu. Da se ne bi zemlja podala
bludu i napunila se zločinom.
30 Držite subote moje i poštujte Svetište moje. Ja sam Gospod.
31 Ne obraćajte se onima koji prizivaju duhove ni vračarama, niti ih tražite, da se ne
onečistite o njih. Ja sam Gospod, Bog vaš.
32 Pred sijedom glavom ustani, poštuj lice staraca i boj se Boga svoga. Ja sam Gospod.
33 Ako dođe stranac u vašu zemlju da s vama boravi, ne ugnjetavajte ga.
34 Sa strancem koji kod vas boravi postupajte kao s onim koji je domorodac među vama i
ljubite ga kao sebe same; jer ste i vi bili stranci u zemlji egipatskoj. Ja sam Gospod, Bog
vaš.
35 Ne činite nepravde ni u suđenjima ni u mjerama za dužinu, ni u mjerama za težinu, ni u
mjerama za obujam.
36 Mjerila neka su vam prava, utezi pravi, efa prava, hin prav. Ja sam Gospod, Bog vaš,
koji sam vas izveo iz zemlje egipatske.
37 Držite sve zakone moje i sve naredbe moje i vršite ih. Ja sam Gospod.”

2 “Reci sinovima Izraelovim: Tko god između sinova Izraelovih ili između stranaca koji se
nalaze u Izraelu da dijete svoje Moleku bit će kažnjen smrću: narod zemlje će ga
kamenovati.
3 I ja ću okrenuti lice svoje nasuprot takvom čovjeku i istrijebit ću ga iz naroda njegovog
što dijete svoje dade Moleku i uprlja Svetište moje te oskvrnu sveto ime moje.
4 Ako narod zatvori oči pred tim čovjekom kad dade dijete svoje Moleku i ne ubije ga,
5 ja ću okrenuti lice svoje od toga čovjeka i doma njegova i istrijebit ću ga iz naroda
njegovog sa svim onima koji se sramote kao on pred Molekom.
6 Ako se tko obrati mrtvima ili duhovima da se pored njih sramoti, okrenut ću lice svoje
nasuprot njemu i istrijebit ću ga iz naroda njegovog.
7 Posvećujte se i budite sveti, jer sam ja Gospod, Bog vaš.
8 Čuvajte zakone moje i vršite ih. Ja sam Gospod koji vas posvećujem.
9 Tko opsuje oca svoga ili mater svoju bit će kažnjen smrću; opsovao je oca svoga ili mater
svoju: krv će njegova na njega pasti.
10 Čovjek koji počini preljub s tuđom ženom, koji počini preljub sa ženom bližnjega svoga,
bit će i on i brakolomna žena kažnjeni smrću.
11 Ako netko legne sa ženom oca svoga i otkrije tako golotinju oca svoga, taj će se čovjek i
ta žena oboje kazniti smrću: krv će njihova na njih pasti.
12 Ako netko legne sa ženom sina svoga, oboje će se kazniti smrću: učiniše rodoskvrnuće:
krv će njihova na njih pasti.
13 Ako netko legne s muškarcem kao sa ženom, obojica učiniše gadnu stvar; obojica će se
kazniti smrću: krv će njihova na njih pasti.
14 Ako netko uzme za ženu mater i kćer njezinu, to je zločin; on i ona će se ognjem spaliti,
da ne bude takav zločin među vama.
15 Ako bi netko općio sa životinjom, taj će se kazniti smrću; ubit ćete i životinju.
16 Ako bi neka žena legla pod životinju, ubit ćeš i ženu i životinju; ubit će se: krv će
njihova na njih pasti.
17 Ako netko uzme sestru svoju, kćer oca svoga ili kćer matere svoje, ako on vidi golotinju
njezinu i ona vidi golotinju njegovu, sramota je; oni će se istrijebiti ispred očiju sinova
naroda svoga; otkrio je golotinju sestre svoje, nosit će kaznu svoga
18 Ako netko legne sa ženom kad ima mjesečno pranje i otkrije golotinju njezinu, ako on
otkrije istek krvi njezine i ona otkrije istek krvi svoje, oboje će se istrijebiti iz naroda
svoga.
19 Ne otkrivaj golotinje sestre matere svoje i sestre oca svoga, jer bi bližu rođakinju svoju
otkrio; oboje će nositi kaznu svoga grijeha.
20 Ako netko legne sa strinom svojom, otkrio bi golotinju strica svoga; oboje će nositi
kaznu grijeha svoga, umrijet će bez djece.
21 Ako netko uzme ženu brata svoga, to je gadost; otkrio je golotinju brata svoga: ostat će
bez djece.
22 Čuvajte sve zakone moje i sve naredbe moje i vršite ih da vas ne izbljuje zemlja u koju
vas vodim da se u njoj nastanite.
23 Nemojte preuzeti običaje naroda koje ću otjerati ispred vas, jer su oni sve te stvari
činili i zato mi omrznuše.
24 Rekao sam vam: vi ćete držati zemlju njihovu; jer ću vam je ja dati u posjed: zemlju u
kojoj teče med i mlijeko. Ja sam Gospod, Bog vaš, koji sam vas odvojio od drugih naroda.
25 Držat ćete razliku između čistih i nečistih životinja, između čistih i nečistih ptica, da se
ne onečistite životinjom, pticom ili čim god što puže po zemlji, što sam vas naučio da
smatrate nečistim.
26 Vi ćete meni biti sveti, jer sam ja svet, Gospod. Ja sam vas odvojio od drugih naroda da
budete moji.
27 Čovjek ili žena koji imaju u sebi duh nekog mrtvaca, ili duh pogađački, bit će kažnjeni
smrću; kamenovat će se: krv će njihova na njih pasti.”

1 Gospod reče Mojsiju”Govori svećenicima , sinovima Aronovim, i reci im: Zbog mrtvaca
neka se ne okalja ni jedan svećenik u narodu svome,
2 osim ako mu nije bliži rod, mater njegova, otac, sin, kćer ili brat,
3 ili rođena sestra djevica, koja je kod njega jer je još neudata.
4 Kao poglavica u narodu svome neće postati nečist okaljavši se.
5 Svećenici neće napraviti ćelava mjesta na glavi i neće brijati krajeve brade svoje, niti će
se rezati po tijelu.
6 Oni će biti sveti Bogu svome i neće kaljati imena Boga svoga, jer oni prinose Gospodu
žrtve spaljene ognjem, hranu Boga svoga. Oni će biti sveti.
7 Neće uzimati žene bludnice ili obeščašćene i neće uzeti žene otpuštene od muža svoga,
jer su oni sveti Bogu svome.
8 Ti ćeš svećenika smatrati svetim, jer on prinosi hranu Boga tvoga. On će za tebe biti
svet, jer sam ja svet, Gospod, koji vas posvećujem.
9 Ako se kći svećenička oskvrne odajući se bludu i tako osramoti oca svoga, spalit će se
vatrom.
10 Svećenik koji je najviši između braće svoje, kome se na glavu izlilo ulje pomazanja i
koji je posvećen i obučen u svete haljine neće otkrivati glave svoje i neće razdirati haljine
svoje.
11 On neće ići ni k jednom mrtvacu i neće postati nečist ni za ocem svojim ni za materom
svojom.
12 Neće izlaziti iz Svetišta i neće skrnaviti Svetište Boga svoga; jer je ulje pomazanja Boga
njegovoga vijenac na njemu. Ja sam Gospod.
13 On će za ženu uzeti djevicu.
14 Neće uzeti za ženu ni udovicu ni otpuštenu ženu, ni obeščašćenu, ni bludnicu; nego će
uzeti za ženu djevicu iz naroda svoga.
15 On neće osramotiti potomstvo svoje u narodu svome, jer sam ja, Gospod, koji ga
posvećujem.”
17 “Govori Aronu i reci: Ako bi netko iz potomstva tvoga imao koju tjelesnu manu, taj
neka ne pristupa da prinosi hranu Boga svoga.
18 Jer nitko koji ima tjelesnu manu ne može pristupiti: ni slijep, ni hrom, ni koji ima
prćast nos, ili koji ud nerazmjerno dug,
19 ili slomljenu nogu ili ruku,
20 ili je grbav, ili slab, ili ima pjegu na oku, ili je šugav, ili lišajav, ili su mu mošnjice
ugnječene.
21 Koji bi god iz roda svećenika Arona imao kakvu tjelesnu manu neće pristupati da
prinosi Gospodu žrtve spaljene vatrom; tjelesna je mana na njemu; on neće pristupati da
prinosi hranu Boga svoga.
22 Ali može jesti hranu Boga svoga; od stvari presvetih i od stvari svetih može jesti.
23 Ali neće prilaziti do zastora i neće se približiti žrtveniku, jer ima na sebi tjelesnu manu;
on neće skrnaviti Svetište moje, jer sam ja, Gospod, koji ih posvećujem.”
24 Tako govori Mojsije Aronu i sinovima njegovim i svim sinovima Izraelovim.

2 “Reci Aronu i sinovima njegovim da se uzdržavaju od zloupotrebe svetih stvari koje mi
posvećuju sinovi Izraelovi i neka ne oskvrne sveto ime moje. Ja sam Gospod.
3 Reci im: Tko god bi između potomaka vaših i od roda vašega pristupio k svetim stvarima
koje sinovi Izraelovi Bogu posvećuju kad je na njemu kakva nečistota, taj će se istrijebiti iz
naroda svoga. Ja sam Gospod.
4 Tko god bi iz roda Aronova imao gubu ili kakav izljev, taj neće jesti od svetih stvari dok
ne bude čist; to vrijedi i za onoga koji bi se dotakao kojega nečistog ili mrtvog tijela, za
onoga kome se prosulo sjeme
5 ili koji bi se dotakao gmizavca od čega bi se onečistio, ili za čovjeka od koga bi se ukaljao
s kakve mu drago nečistoće njegove.
6 Tko bi se dotakao nečega takvoga bit će nečist do večeri. Zato neće jesti od svetih stvari
ako ne okupa svoje tijelo u vodi.
7 Kad zađe sunce, bit će čist i moći će jesti od svetih stvari; jer je to njegova hrana.
8 Strvinu ili od zvijeri rastrganu životinju neće jesti, da se njima ne okalja. Ja sam Gospod.
9 Oni će držati moje zapovijedi da ne navuku na sebe grijeha i ne umru okaljavši svete
stvari. Ja sam Gospod koji ih posvećujem.
10 Ni jedan stranac neće jesti od svetih stvari: ni koji sjedi u kući svećenikovoj, ni
nadničar neće jesti od svetih stvari.
11 Ali rob koga kupi svećenik za novac moći će jesti: kao i onaj koji se rodi u njegovoj kući;
oni će jesti od njegova jela.
12 Kći svećenička udata za čovjeka iz drugog plemena neće jesti od svetih stvari
prinošenih podizanjem.
13 Ali kći svećenička obudovjela ili otpuštena, koja nema poroda i koja se povrati u kuću
oca svoga kao što je bila u djetinjstvu svome, moći će jesti hranu oca svoga. Ni jedan
stranac neće je jesti.
14 Ako bi neko nehotice jeo svetu stvar, on će dati svećeniku vrijednost svete stvari i
dometnut će petinu.
15 Svećenici neće skrnaviti svete stvari koje prinose sinovi Izraelovi, a prinose se
podizanjem;
16 oni bi time navukli na sebe grijeh koji bi skrivili jedući svete stvari njihove; jer sam ja,
Gospod, koji ih posvećujem.”
18 “Govori Aronu i sinovima njegovim i svim sinovima Izraelovim i reci im: Tko god iz
doma Izraelova ili između stranaca koji su u Izraelu želi prinijeti žrtvu bilo za ispunjenje
zavjeta bilo kao dobrovoljan prinos koji se prinosi Gospodu na žrtvu paljen
19 uzet će muško bez mane od goveda, ili od ovaca, ili od koza, da bi žrtva njegova bila
ugodna.
20 Ne prinosite ništa na čemu bi bilo mane, jer se to neće primiti.
21 Ako netko prinosi Gospodu od krupne ili od sitne stoke na žrtvu zahvalnicu - bilo radi
ispunjenja zavjeta bilo kao dobrovoljni prinos - žrtva treba da je bez mane kako bi bila
ugodna; na njoj neće biti mane.
22 Nećete prinositi ni što je slijepo, ni uganuto, ni otkinuto, ni ranjavo, ni krastavo, ni
lišajavo i nećete s njima dati žrtvu spaljenu vatrom pred Gospodom.
23 Moći ćeš prinositi vola ili janje s udom kojim prevelikim ili premalenim, kao
dobrovoljan prinos, ali se to neće primiti za ispunjenje zavjeta.
24 Nećete prinositi Gospodu životinju ujalovljenu uvrtanjem, tučenjem, kidanjem ili
rezanjem; nećete to prinositi na žrtvu u svojoj zemlji.
25 Od stranaca nećete primiti ni jedne žrtve da je prinesete kao hranu Boga svoga; jer je
kvar na njima, imaju manu, i one vam se neće primiti.”
27 “Tele, janje ili jare kad se omladi bit će sedam dana kod majke svoje, a od osmoga dana
i kasnije bit će ugodno za žrtvu spaljenu vatrom pred Gospodom.
28 Krave i ovce ne koljite u isti dan s njezinim mladim.
29 Kad prinosite Gospodu žrtvu zahvalnicu, prinosit ćete je tako da bude ugodna.
30 Žrtva će se jesti istoga dana; nećete ostaviti ništa do jutra. Ja sam Gospod.
31 Držat ćete zapovijedi moje i vršit ćete ih. Ja sam Gospod.
32 Ne oskvrnjujte svetoga imena moga, da budem posvećen među sinovima Izraelovim. Ja
sam Gospod koji vas posvećujem
33 i koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da budem vaš Bog. Ja sam Gospod.”

2 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: Praznici Gospodnji, koje ćete vi oglasiti, bit će
sveti sabori. Ovo su praznici moji:
3 Šest će se dana raditi, ali je sedmi dan subota, dan počivanja: držat će se sveti sabor.
Nećete raditi nikakav posao. Subota je to Gospodnja u svim vašim stanovima.
4 Ovo su praznici Gospodnji, sveti sabori koje ćete vi oglasiti u njihovo vrijeme.
5 Prvoga mjeseca, četrnaestoga dana tog mjeseca uvečer bit će Pasha Gospodnja.
6 A petnaestoga dana istoga mjeseca bit će Blagdan beskvasnih kruhova u čast Gospodu.
Sedam dana jest ćete beskvasne kruhove.
7 Prvoga dana držat ćete sveti sabor; nećete raditi nikakav ropski posao.
8 Sedam dana prinosit ćete Gospodu žrtve spaljene ognjem, a sedmoga dana držat ćete
sveti sabor: nećete raditi nikakav ropski posao.”
10 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: Kad dođete u zemlju koju vam ja dajem i stanete
žeti u njoj, tada ćete donijeti jedan snop svećeniku kao prvinu od žetve svoje.
11 On će obrtati snop na jednu i na drugu stranu pred Gospodom, da bi bio ugodan;
svećenik će ga obrtati i na jednu i na drugu stranu sutradan po suboti.
12 U isti dan kad budete obrtali snop, prinosit ćete janje od godine dana, bez mane, kao
žrtvu paljenicu Gospodu;
13 dodat ćete uza nj, kao prinos, dvije desetine efe bijeloga brašna zamiješena s uljem, kao
žrtvu spaljenu ognjem na ugodni miris Gospodu, te ljevanica od četvrt hina vina.
14 Nećete jesti ni kruha, ni klasa pržena ni smrvljena do samoga dana kad prinesete žrtvu
Bogu svome. To je vječni zakon za potomke vaše po svim stanovima vašim.
15 Od prvoga dana po suboti, od dana kad prinesete snop za žrtvu obrtanu, brojit ćete
sedam punih tjedana.
16 Nabrojit ćete pedeset dana do prvoga dana po sedmom tjednu, i tad ćete prinositi nov
prinos Gospodu.
17 Donijet ćete iz stanova svojih dva hljeba za žrtvu obrtanu; oni će biti umiješeni od dviju
desetina efe bijeloga brašna i pečeni s kvascem: to su prvine Gospodu.
18 Osim tih kruhova prinosit ćete sedam jaganjaca od godine, bez mane, jedno tele i dva
ovna na žrtvu paljenicu Gospodu, s prinosima i ljevanicama kao žrtvu ognjem spaljenu na
ugodni miris Gospodu.
19 Prinosit ćete jednog jarca kao žrtvu okajnicu i dva janjeta od godine kao žrtvu
zahvalnicu.
20 Svećenik će te žrtve obrtati na jednu i na drugu stranu pred Gospodom s kruhom od
prvina i s dva janjeta: to će biti posvećeno Gospodu i pripadat će svećeniku.
21 Toga istog dana oglasit ćete praznik i držat ćete sveti sabor. Nećete raditi ni jedan
ropski posao. To je vječni zakon za potomke vaše u svim stanovima vašim.
22 Kad stanete žeti u zemlji svojoj, ostavit ćete nepožnjeven jedan okrajak njive svoje i
nećete pabirčiti po žetvi; ostavite to siromahu i strancu. Ja sam Gospod, Bog vaš.”
24 “Govori sinovima Izraelovim i reci: Prvog dana sedmoga mjeseca imat ćete dan odmora
koji ćete oglasiti trubljenjem u trube i držat ćete sveti sabor.
25 Nećete raditi ni jedan ropski posao i prinosit ćete Gospodu žrtve spaljene ognjem.”
27 “Deseti dan toga sedmog mjeseca bit će dan okajanja; držat ćete sveti sabor, smirit ćete
duše svoje i prinosit ćete Gospodu žrtve spaljene vatrom.
28 Toga dana nećete raditi nikakav ropski posao, jer je to dan okajanja kad treba da se za
vas vrši okajanje pred Gospodom, Bogom vašim.
29 Onaj koji se neće smiriti u taj dan istrijebit će se iz naroda svoga.
30 I svakoga koji bi radio kakav posao u taj dan ja ću zatrti u narodu njegovom.
31 Nećete raditi ni jedan posao. To je vječni zakon za potomke vaše u svim stanovima
vašim.
32 To će vam biti subota, dan odmora, i vi ćete smiriti duše svoje; od večere devetoga dana
do večere idućega dana praznovat ćete svoju subotu.”
34 “Govori sinovima Izraelovim i reci: Petnaestoga dana sedmoga mjeseca bit će Blagdan
sjenica sedam dana u čast Gospodu.
35 Prvog dana držat ćete sveti sabor. Nećete raditi ni jedan ropski posao.
36 Sedam dana prinosit ćete Gospodu žrtve spaljene vatrom; osmoga dana držat ćete sveti
sabor i prinosit ćete Gospodu žrtve spaljene ognjem. To će biti svečani sabor. Nećete raditi
ni jedan ropski posao.
37 To su blagdani Gospodnji koje ćete oglasiti da se Gospodu prinesu žrtve spaljene
vatrom, žrtve paljenice, prinosi, žrtve zahvalnice, ljevanice, sve u određeni dan.
38 Vi ćete osim toga držati subote Gospodnje i davat ćete svoje prinose Gospodu, žrtve
svoje za ispunjenje zavjeta i sve svoje dobrovoljne prinose.
39 Petnaestog dana toga sedmog mjeseca, kad saberete rod zemaljski, svetkovat ćete
blagdan Gospodov sedam dana; prvi će dan biti dan odmora, i osmi će dan biti dan
odmora.
40 Prvi dan uzet ćete voća s lijepih stabala, palminih grana, grana od gustog drveća i vrbe
s potoka i veselit ćete se pred Gospodom, Bogom svojim, sedam dana.
41 Taj ćete blagdan svetkovati Gospodu svake godine sedam dana. To je zakon vječni za
potomke vaše. Svetkovat ćete ga sedmoga mjeseca.
4edam dana ostat ćete pod sjenicama; svaki koji je rođen u Izraelu bit će pod sjenicama
43 da potomci vaši znaju da sam ja učinio da sinovi Izraelovi žive pod šatorima kad sam ih
izveo iz zemlje egipatske. Ja sam Gospod, Bog vaš.”
44 Tako je Mojsije objavio sinovima Izraelovim blagdane Gospodnje.

2 “Zapovjedi sinovima Izraelovim da ti donesu čista maslinova ulja, cijeđena, za
svijećnjak, da žišci neprestano gore.
3 Pred zavjesom svjedočanstva u šatoru od sastanka Aron će ih namjestiti da od večeri do
jutra neprestano gore pred Gospodom. To je zakon vječni za potomke vaše.
4 On će namještati žiške na svijećnjak od čistoga zlata tako da neprestano gore pred
Gospodom.
5 Uzet ćeš bijeloga brašna i umijesiti dvanaest kruhova, svaki od dvije desetine efe.
6 Postavit ćeš ih u dvije gomilice, po šest u svaku, na čist stol pred Gospoda.
7 Na svaku gomilicu stavi kada čistoga, i on će biti na kruhu kao spomen, kao prinos
spaljen ognjem pred Gospodom.
8 Svake subote postavljat će se ti kruhovi pred Gospoda. To je vječni zakon koji će držati
sinovi Izraelovi.
9 Oni će pripadati Aronu i sinovima njegovim, koji će ih jesti na mjestu svetome, jer će to
biti za njih svetinja, dio žrtava spaljenih ognjem pred Gospodom. To je zakon vječni.
10 Sin jedne Izraelke, kome je otac bio Egipćanin, iziđe među sinove Izraelove i posvadi se
u taboru s jednim Izraelcem.
11 Sin Izraelke opsova i pohuli ime Božje. Dovedoše ga k Mojsiju. Mati se njegova zvaše
Šelomit i bijaše kći Dibrijeva, iz plemena Danova.
1trpaše ga u zatvor dok Mojsije ne kaže što će Gospod zapovjediti.
14 “Izvedi toga psovača iz tabora. Svi koji su ga čuli stavit će svoje ruke na njegovu glavu,
i sav će ga narod zasuti kamenjem.
15 Govorit ćeš sinovima Izraelovim i kazat ćeš im: ‘Tko god opsuje Boga svoga nosit će
kaznu grijeha svoga.
16 Tko pohuli na ime Gospodnje kaznit će se smrću.’ Sav će ga narod zasuti kamenjem. Bio
on stranac ili domorodac, umrijet će što je hulio na ime Gospodnje.
17 Tko ubije čovjeka kaznit će se smrću.
18 Tko ubije životinju dat će drugu: život za život.
19 Tko rani bližnjega svoga učinit će mu se kako je on činio:
20 lom za lom, oko za oko, zub za zub; kako ošteti tijelo čovjeku, onako neka se i njemu
učini.
21 Tko ubije životinju vratit će drugu; ali tko ubije čovjeka kaznit će se smrću.
22 Vi ćete jedan zakon imati, stranac i domorodac, jer sam ja Gospod, Bog vaš.”
23 Mojsije progovori sinovima Izraelovim i oni izvedoše psovača iz tabora i zasuše ga
kamenjem. Sinovi Izraelovi učiniše kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.

1 Gospod gvori Mojsiju na Sinajskoj gori i reče:
2 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: Kad dođete u zemlju koju vam ja dajem, počinut
će zemlja. To će biti subota u čast Gospodu.
3 Šest godina zasijavat ćeš njivu svoju i šest godina rezat ćeš vinograd svoj i sabirat ćeš
rod njegov.
4 Ali će sedma godina biti subota, vrijeme odmora za zemlju, subota u čast Gospodu; nećeš
sijati u polju svome, niti rezati vinograda svoga.
5 Nećeš žeti što rodi od zrna otpalih od žetve tvoje ni grožđa u vinogradu svome
nerezanom nećeš brati; neka bude godina odmora zemlji.
6 Ali što rodi zemlja za počivanja svoga, to će biti hrana tebi, i sluzi tvome, i sluškinji
tvojoj, i najamniku tvome, i strancu koji je kod tebe,
7 i stoci tvojoj, i svim životinjama koje su u tvojoj zemlji; sav rod njezin bit će za hranu.
8 Nabrojit ćeš sedam sedmica takvih godina, sedam puta po sedam godina, i dani tih
sedam subota godina učinit će četrdeset i devet godina.
9 Desetog dana sedmoga mjeseca učini da zatrubi truba; na dan okajanja zatrubit će trube
po svoj zemlji vašoj.
10 Svetkovat ćete pedesetu godinu, oglasit ćete slobodu u zemlji za sve stanovnike
njezine; to će vam biti jubilarna godina; svatko će se vratiti na baštinu svoju i u rod svoj.
11 Pedeseta godina bit će vam jubilarna godina: nećete sijati niti žeti što samo rodi te
godine, niti ćete brati grožđa u vinogradima nerezanim.
12 Jer je to jubilarna godina. Smatrat ćete je svetom. Jest ćete rod polja svojih.
13 Te jubilarne godine svaki će se od vas vratiti na svoju baštinu.
14 Ako tko od vas proda što bližnjemu svome ili kupi što od bližnjega svoga, nitko od vas
neka ne prevari brata svoga.
15 Prema broju godina po jubilarnoj godini kupit ćeš od bližnjega svoga, i prema broju
godina u koje ćeš brati rod prodat će ti se.
16 Što više bude godina, to će cijena biti veća onome koji kupuje, a što manje bude godina,
to će i cijena biti manja, jer ti se prodaje broj ljetina.
17 Zato ne varajte jedan drugoga, nego se bojte Boga svoga. Jer ja sam Gospod, Bog vaš.
18 Vršite zakone moje i držite naredbe moje, pa ćete bez straha živjeti na zemlji;
19 a zemlja će davati rod svoj i živjet ćete u njoj bez straha.
20 Ako kažete: ‘Što ćemo jesti sedme godine kad nećemo sijati niti brati ljetine?’,
21 dat ću vam blagoslov svoj šeste godine, pa će roditi za tri godine.
2ijat ćete osme godine, a jest ćete staru ljetinu: jest ćete od stare ljetine do devete godine,
do nove žetve.
23 Zemlja se neće prodati zauvijek, jer je zemlja moja, a vi ste kod mene kao stranci i kao
stanovnici.
24 U cijeloj zemlji koju ćete vi držati, utvrdit ćete pravo otkupa za zemlje.
25 Ako osiromaši brat tvoj i proda dio od svoje baštine, onaj koji ima pravo da je otkupi,
njegov najbliži rod, doći će i otkupiti ono što je brat njegov prodao.
26 Ako netko nema nikoga koji bi imao pravo da otkupi, pa sam pribavi sredstva za otkup,
27 on će brojiti godine nakon prodaje, vratiti suvišak kupcu i opet će doći u posjed svoje
zemlje.
28 Ako ne nađe koliko bi trebalo vratiti, onda će prodana stvar ostati u onoga koji je kupio
do jubilarne godine, a jubilarne godine kupac će je ostaviti, i on će se vratiti na svoju
zemlju.
29 Tko proda kuću za stanovanje u mjestu ograđenom zidom, imat će pravo da je otkupi u
roku od godine dana od prodaje; njegovo pravo otkupa trajat će godinu dana.
30 Ali ako se ta kuća u mjestu ograđenom zidom ne otkupi za godinu dana, onda će ostati
zauvijek kupcu i njegovim potomcima i on je neće ostaviti jubilarne godine.
31 Kuće po selima neograđenim zidom smatrat će se kao i njive; moći će se otkupiti, i
kupac će ih jubilarne godine ostaviti.
32 Što se tiče levitskih mjesta i kuća u mjestima njihovim, leviti će imati vječno pravo
otkupa.
33 Tko kupi od levita, on će jubilarne godine ostaviti kupljenu kuću i mjesto u kojem ju je
imao; jer kuće po mjestima levitskim pripadaju njima (levitima) među sinovima
Izraelovim.
34 Polja okolo mjesta njihovih neće se moći prodati jer ih oni imaju kao trajan posjed.
35 Ako brat tvoj osiromaši i iznemogne ruka njegova pored tebe, prihvatit ćeš ga; isto ćeš
tako raditi i prema strancu koji boravi u zemlji da bi pored tebe živio.
36 Nećeš uzimati od njega ni dobiti ni kamate, bojat ćeš se Boga svoga, i brat će tvoj uz
tebe živjeti.
37 Nećeš mu davati novac uz kamate ni hrane svoje na dobit.
38 Ja sam Gospod, Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da vam dam zemlju
kanaansku, da vam budem Bog.
39 Ako brat tvoj osiromaši kod tebe i proda se tebi, nećeš mu dati da radi kao rob.
40 On će biti kod tebe kao najamnik, kao onaj koji živi kod tebe; on će biti u tvojoj službi
do jubilarne godine.
41 Tada će otići od tebe sa sinovima svojim i vratit će se u rod svoj, na baštinu svojih
otaca.
42 Jer su moje sluge koje sam izveo iz zemlje egipatske, oni se neće prodavati kao što se
prodaju robovi.
43 Nećeš s njima oštro postupati i bojat ćeš se Boga svoga.
44 Roba i ropkinju svoju, koji će biti tvoji, uzet ćeš iz naroda koji su oko vas; od njih ćete
kupovati roba i ropkinju.
45 Moći ćete ih kupovati i od sinova stranaca koji su oko vas i od porodica njihovih; koji se
rode u vašoj zemlji biti će vaše vlasništvo.
46 Vi ćete ih ostaviti u baštinu sinovima svojim nakon sebe, kao vlasništvo; uvijek ćete ih
držati kao robove. Ali nad braćom svojom, sinovima Izraelovim, nitko od vas neka ne
gospoduje grubo.
47 Ako se obogati stranac koji boravi s tobom, a brat tvoj osiromaši kod njega tako da se
proda strancu koji boravi s tobom, ili nekome od roda strančeva;
48 pošto se proda, moći će se otkupiti, moći će ga otkupiti netko od braće njegove.
49 Stric njegov ili sin strica njegovog moći će ga otkupiti ili koji njegov bliži rod; ili ako
stekne on sam, moći će se sam otkupiti.
50 Računat će s kupcem svojim od godine kad se prodao do jubilarne godine, a cijena za
koju se prodao ovisit će o broju godina, koje će se obračunati kao nadničarske godine.
51 Ako preostane još mnogo godina, platit će otkup po cijeni onih godina za koje je
kupljen.
52 Ako preostane malo godina do jubilarne godine, računat će te godine i platit će otkup
prema tim godinama.
53 On će biti kao godišnji najamnik, i onaj kod koga on bude neće s njim na tvoje oči oštro
postupati.
54 Ako se ovako ne otkupi, otići će jubilarne godine i on i sinovi njegovi s njim.
55 Jer su sinovi Izraelovi moji robovi; moji su to robovi koje sam ja izveo iz zemlje
egipatske. Ja sam Gospod, Bog vaš.”

1 “Nećete graditi sebi idole niti ćete podizati rezanih likova ni kipova, niti ćete u svojoj
zemlji stavljati kamenja ukrašena slikama da im se klanjate, jer sam ja, Gospod, Bog vaš.
2 Držat ćete subote moje i poštovat ćete Svetište moje. Ja sam Gospod.
3 Ako živite po mojim zakonima te držite i vršite moje zapovijedi,
4 davat ću vam kišu na vrijeme i zemlja će davati rod svoj.
5 Vršidba će vam stizati berbu vinogradsku, a berba će vinogradska stizati sjetvu, jest ćete
kruh svoj do sitosti i živjet ćete bez straha u zemlji svojoj.
6 Jer ću ja dati mir zemlji, i nitko vam neće san buniti; učinit ću da nestane divljih zvijeri
iz zemlje, a mač neće preko vaše zemlje prelaziti.
7 Tjerat ćete neprijatelje svoje, i oni će pred vama od mača padati.
8 Vas će petorica tjerati stotinu, a vas stotinu tjerat će deset tisuća i padat će neprijatelji
vaši pred vama od mača.
9 Obratit ću se k vama, učinit ću da budete plodni, umnožit ću vas i ispunit ću savez svoj s
vama.
10 Jest ćete žito od ranijih žetvi i iznosit ćete staro kad dođe novo.
11 Namjestit ću stan svoj među vama, i duša se moja neće odvraćati od vas.
12 Hodit ću usred vas i bit ću vaš Bog, a vi ćete biti moj narod.
13 Ja sam Gospod, Bog vaš, koji vas izvedoh iz zemlje egipatske, koji vas izvedoh iz
ropstva; raskinuo sam sveze jarma vašega i učinio sam da hodite uzdignute glave.
14 Ali ako me ne slušate i ne vršite sve ove zapovijedi;
15 ako opovrgnete zakone moje i duši vašoj omrznu naredbe moje da ne vršite sve
zapovijedi moje i raskinete moj savez,
16 ja ću vam tada učiniti ovo: pustit ću na vas strah, sušicu i groznicu, koje će vam oči
zamutiti i dušu ucviliti, i uzalud ćete sijati sjeme svoje, jer će ga jesti vaši neprijatelji.
17 Okrenut ću lice svoje protiv vas i sasjeći će vas neprijatelji vaši; koji vas mrze bit će
vam gospodari i bježat ćete kad vas nitko ne bude tjerao.
18 Ako me ni tada ne poslušate, kaznit ću vas sedmerostruko za grijehe vaše.
19 Slomit ću bijes sile vaše i učiniti da nebo nad vama bude kao željezo, a zemlja vaša kao
bakar.
20 Snaga će se vaša uzalud trošiti, zemlja vaša neće davati ploda, a drveće u zemlji neće
rađati roda svoga.
21 Ako mi se protivite i ne htjednete me slušati, sedmerostruko ću vas udarati prema
grijesima vašim.
22 Pustit ću na vas zvijeri poljske koje će vam djecu raskidati i stoku potrti, a vas
desetkovati i opustjet će putovi vaši.
23 Ako vas to ne popravi, nego mi se još i dalje opirete,
24 i ja ću se vama opirati i bit ću vas sedam puta više za vaše grijehe.
25 Pustit ću na vas mač koji će osvetiti savez moj, a kad se nastanite u gradove svoje,
pustit ću kugu usred vas i bit ćete predani u ruke neprijatelju.
26 I kad vam ukinem potporu u kruhu, deset će žena peći hljeb vaš u jednoj peći i davat će
vam kruh vaš na mjeru: jest ćete i nećete se nasititi.
27 Ako me ni tako ne poslušate, nego mi se opirete,
28 i ja ću se s gnjevom opirati i sedam puta više kaznit ću vas za vaše grijehe.
29 Jest ćete meso od svojih sinova, jest ćete meso od svojih kćeri.
30 Razvalit ću visine vaše i oborit ću kipove vaše suncu posvećene, a stavit ću leševe vaše
na leševe idola vaših i mrzit će duša moja na vas.
31 Obratit ću gradove vaše u pustoš, razorit ću Svetišta vaša i neću više udisati mirisa
vašega.
32 Opustjet će zemlja da će se čuditi neprijatelji vaši koji će se nastaniti u njoj.
33 Rasijat ću vas po narodima i učiniti da vas golim mačem gone. Zemlja će vaša biti
pusta, a gradovi vaši raskopani.
34 Tada će zemlja uživati subote svoje za sve vrijeme dokle bude pusta. Kad vi budete u
zemlji neprijatelja svojih, počivat će zemlja i uživat će subote svoje.
35 Za sve vrijeme dokle bude pusta počivat će što nije počivala u vaše subote dok ste u
njoj živjeli.
36 A koji ostanu, usadit ću strah u srca njihova u zemljama neprijatelja njihovih, te će im i
šuškanje lista koji se zaljulja zadati strah, i oni će bježati kao ispred mača i padat će a da
ih nitko ne tjera.
37 Padat će jedan preko drugoga kao od mača a da ih nitko ne tjera. Nećete se održati
pred neprijateljima svojim;
38 izginut ćete među narodima, progutat će vas zemlja neprijatelja vaših.
39 A koji od vas ostanu živi venut će zbog zlodjela svojih u zemlji neprijatelja svojih;
venut će i zbog zlodjela svojih otaca.
40 Oni će ispovijedati zlodjela svoja i zlodjela svojih otaca, grijehe koje prema meni
počiniše i suproćenje kojim se protiv mene opiraše,
41 zbog čega ću se i ja njima opirati i odvesti ih u zemlju neprijatelja njihovih. I tad će se
smiriti srce njihovo neobrezano i platit će dug zlodjela svojih.
42 Tada ću se spomenuti saveza svoga s Izakom i saveza svoga s Abrahamom i sjetit ću se
zemlje.
43 Zemlja će biti napuštena od njih i uživat će subote svoje dok ostane pusta, daleko od
njih; a oni će platiti dug zlodjela svojih što su odbacili naredbe moje i što duši njihovoj
omrznuše moji zakoni.
44 Ali kad budu u zemlji neprijatelja svojih, ja ih neću odbaciti niti ću tako omrznuti na
njih da ih potrem i da raskinem savez svoj s njima; jer sam ja, Gospod, Bog njihov.
45 Sjetit ću se, radi njih, saveza svoga sa starima njihovim, koje izvedoh iz zemlje
egipatske narodima na vidiku da im budem Bog njihov. Ja sam Gospod.”
46 Ovo su uredbe, naredbe i zakoni koje utvrdi Gospod između sebe i sinova Izraelovih na
gori Sinaju preko Mojsija.

2 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: Kad se učine zavjeti, ako se radi o licima, ona će
pripadati Gospodu po tvojoj procjeni.
3 Ako trebaš procijeniti muškarca od dvadeset do šezdeset godina, procijeni ga na pedeset
šekela srebra, po mjeri hramskoga šekela;
4 ako je žensko, cijenit ćeš trideset šekela.
5 Od pet do dvadeset godina procijeni muško na dvadeset šekela, a žensko na deset.
6 Od mjesec dana do pet godina procijeni muško na pet šekela srebra, a žensko na tri
šekela.
7 Od šezdeset godina i više, ako je muško, procijeni na petnaest šekela, a žensko na deset.
8 Ako je onaj koji je učinio zavjet siromah da ne može platiti cijenu, onda će on doći k
svećeniku da ga svećenik procijeni, a svećenik će ga procijeniti prema onome što može
dati.
9 Ako se radi o životinji, od onih što se prinose Gospodu, što se god prinosi Gospodu bit će
sveto.
10 Ono se neće razmijeniti niti dati dobro za loše, loše za dobro; ako se razmijeni jedna
životinja za drugu, bit će sveta i jedna i druga.
11 Ako je riječ o nečistoj životinji od onih što se ne prinose Gospodu, životinju valja
dovesti pred svećenika.
1većenik će je procijeniti, prema tome kakva je, dobra ili slaba; kako je svećenik procijeni,
tako neka bude.
13 Ako se hoće otkupiti, dometnut će se još petina na cijenu.
14 Ako netko posveti kuću svoju zavjetujući je Gospodu, svećenik će je procijeniti prema
tome kakva je, dobra ili loša; kako je procijeni svećenik, tako neka bude.
15 Ako onaj koji je posvetio kuću svoju hoće da je otkupi, dometnut će još petinu na
cijenu, i ona će biti njegova.
16 Ako netko posveti Gospodu njivu svoju, procijenit ćeš je prema usjevu, pedeset šekela
srebra za homer ječmena sjemena;
17 ako posveti svoju njivu odmah nakon jubilarne godine, vrijedi tvoja procjena;
18 ako posveti svoju njivu kasnije, svećenik će mu proračunati cijenu prema broju godina
koje ostanu do jubilarne godine, i tvoja će se procjena smanjiti.
19 Ako onaj koji je posvetio njivu hoće da je otkupi, dometnut će još petinu na tvoju
procjenu, i ona će biti njegova.
20 Ako ne otkupi njivu i ona se proda drugome, neće je moći više otkupiti.
21 A kad je kupac jubilarne godine ostavi, ta će njiva biti posvećena Gospodu, kao i
zavjetovana njiva, i pripadat će svećeniku.
22 Ako netko posveti Gospodu njivu koju je stekao, a koja mu ne pripada u vlasništvo,
23 svećenik će mu proračunati cijenu do jubilarne godine i u onaj dan dat će on tu cijenu,
kao posvećenu Gospodu.
24 Jubilarne godine vratit će se njiva onome od koga je stečena i čija je bila.
25 Svaka tvoja procjena bit će prema hramskom šekelu: jedan šekel ima dvadeset gera.
26 Nitko neće moći posvetiti prvinu od stoke svoje, jer prvina već pripada Gospodu; bilo
to tele ili janje, ono pripada Gospodu.
27 Ako se radi o nečistoj životinji, otkupit će se po tvojoj procjeni i dometnut će se još
petina; ako se ne otkupi, prodat će se po tvojoj procjeni.
28 Ni jedna stvar potpuno zavjetovana Gospodu, a koja je vlasništvo onoga koji je
zavjetuje, neće se moći niti prodati niti otkupljivati - bio to čovjek, životinja ili njiva;
svaka zavjetovana stvar bit će potpuno posvećena Gospodu.
29 Ni jedno ljudsko biće potpuno zavjetovano neće se moći otkupiti; ono će se ubiti.
30 Svaki desetak od zemlje, od usjeva ili od voća, Gospodnji je, to je posvećeno Gospodu.
31 Ako bi netko htio otkupiti što od desetka, dometnut će na cijenu još petinu.
32 Desetak od krupne i od sitne stoke, od svega što dođe pod pastirski štap, bit će desetak
posvećen Gospodu.
33 Neće se gledati je li životinja dobra ili loša; neće se praviti razmjena; ako se razmijeni
jedna životinja za drugu, bit će i jedna i druga sveta stvar i neće se moći otkupiti.”
34 Ovo su zapovijedi koje je Gospod dao Mojsiju za sinove Izraelove na gori Sinaju.
KNJIGA BROJEVI
LB) Brojevi glava 1

1 Gospod govori Mojsiju u Sinajskoj pustinji u šatoru od sastanka prvoga dana drugoga
mjeseca druge godine po izlasku njihovu iz zemlje egipatske i reče.
2 “Izbrojite sav zbor sinova Izraelovih po porodicama njihovim, po domovima otaca
njihovih, brojeći glavu po glavu imena svih muških
3 od dvadeset godina i naviše, sve one od Izraela koji mogu nositi oružje. Izbrojit ćete ih
po četama njihovim, ti i Aron.
4 S vama će biti po jedan čovjek od svakoga plemena koji je poglavica doma otaca svojih.
5 Evo imena ljudi koji će biti s vama: Od plemena Rubenova: Elisur, sin Šedeurov;
6 Od Šimunova; Šelumiel, sin Surišadajev;
7 Od Judina: Nahšon, sin Aminadabov;
8 Od Jisaharova: Netanel, sin Suarov;
9 Od Zebulonova: Eliab, sin Helonov;
10 Od plemena sinova Josipovih - od plemena Efrajimova: Elišama, sin Amihudov; od
Manašeova: Gamaliel, sin Pedahsurov;
11 Od Benjaminova: Abidan, sin Gidonijev;
12 Od Danova: Ahiezer, sin Amišadajev;
13 Od Ašerova: Pagel, sin Okranov;
14 Od Gadova: Elijasaf, sin Deuelov;
15 Od Neftalijeva: Ahira, sin Enanov.”
16 To su oni koji bijahu sazvani na zbor, knezovi u plemenima otaca svojih, tisućnici
Izraelovi.
17 Mojsije i Aron uzeše te ljude koji bijahu poimence određeni,
18 i sabraše sav zbor prvoga dana drugoga mjeseca. Popisaše ih po porodicama njihovim,
po domovima otaca njihovih, brojeći glavu po glavu imena njihova, od dvadeset godina pa
naviše.
19 Mojsije ih prebroji u Sinajskoj pustinji, kao što bješe Gospod zapovjedio.
20 Popisaše se sinovi Rubena, prvorođenca Izraelova, po porodicama svojim i po
domovima otaca svojih, brojeći glavu po glavu imena svih muških od dvadeset godina
naviše, svih onih koji su mogli nositi oružje.
21 Bijaše ih prebrojenih od plemena Rubenova: četrdeset i šest tisuća i pet stotina.
22 Popisaše se sinovi Šimunovi po porodicama svojim i po domovima otaca svojih, brojeći
glavu po glavu imena svih muških od dvadeset godina naviše, svih onih koji su mogli
nositi oružje.
23 Bijaše ih izbrojenih od plemena Šimunova; pedeset i devet tisuća i tri stotine.
24 Popisaše se sinovi Gadovi po porodicama svojim i po domovima otaca svojih, brojeći
glavu po glavu imena svih onih od dvadeset godina naviše koji su mogli nositi oružje.
25 Bijaše ih izbrojenih od plemena Gadova četrdeset i pet tisuća šest stotina i pedeset.
26 Popisaše se sinovi Judini, po porodicama svojim i po domovima otaca svojih, brojeći
27 Bijaše ih izbrojenih od plemena Judina sedamdeset i četiri tisuće i šest stotina.
28 Popisaše se sinovi Jisakarovi, po porodicama svojim i po domovima otaca svojih,
brojeći glavu po glavu imena svih onih od dvadeset godina naviše koji su mogli nositi
oružje.
29 Bijaše ih izbrojenih od plemena Jisakarova pedeset i četiri tisuće i četiri stotine.
30 Popisaše se sinovi Zebulonovi, po porodicama svojim i po domovima otaca svojih,
oružje.
31 Bijaše ih izbrojenih od plemena Zebulonova pedeset i sedam tisuća i četiri stotine.
32 Popisaše se među sinovima Josipovim: sinovi Efrajimovi po porodicama svojim i po
domovima otaca svojih, brojeći glavu po glavu imena svih onih od dvadeset godina naviše
koji su mogli nositi oružje.
33 Bijaše ih izbrojenih od plemena Efrajimova četrdeset tisuća i pet stotina.
34 Popisaše se sinovi Manašeovi, po porodicama svojim i po domovima otaca svojih,
oružje.
35 Bijaše ih izbrojenih od plemena Manašeova trideset i dvije tisuće i dvjesta.
36 Popisaše se sinovi Benjaminovi, po porodicama svojim i po domovima otaca svojih,
oružje.
37 Bijaše ih izbrojenih od plemena Benjaminova trideset i pet tisuća i četiri stotine.
38 Popisaše se sinovi Danovi, po porodicama svojim i po domovima otaca svojih, brojeći
39 Bijaše ih izbrojenih od plemena Danova šezdeset i dvije tisuće i sedam stotina.
40 Popisaše se sinovi Ašerovi, po porodicama svojim i po domovima otaca svojih, brojeći
41 Bijaše ih izbrojenih od plemena Ašerova četrdeset i jedna tisuća i pet stotina.
42 Popisaše se sinovi Neftalijevi, po porodicama svojim i po domovima otaca svojih,
oružje.
43 Bijaše ih izbrojenih od plemnena Neftalijeva pedeset i tri tisuće i četiri stotine.
44 To su oni koje Mojsije i Aron izbrojiše s dvanaest knezova Izraelovih koji bijahu po
jedan za svaki dom otaca svojih.
45 Ukupno bijaše izbrojenih sinova Izraelovih po domovima svojih otaca od dvadeset
godina naviše koji su mogli nositi oružje
46 šest stotina i tri tisuće pet stotina i pedeset.
47 Leviti po plemenu otaca svojih ne bijahu brojeni među njima.
49 “Plemena Levijeva nećeš popisati, niti broja glava njihovih sastaviti sa sinovima
Izraelovim.
50 Povjerit ćeš levitima da se staraju o šatoru svjedočanstva, o posuđu u njemu i o svemu
što mu pripada; oni će nositi šator i sve posuđe njegovo i služit će u njemu, a stanovat će
oko šatora.
51 Kad se šator krene, složit će ga leviti, a kad šator stane, razapinjat će ga leviti. Stranac
koji bi mu se približio kaznit će se smrću.
5inovi Izraelovi stajat će svaki u svom taboru, svaki kod svoje zastave, po četama svojim.
53 A leviti će stajati oko šatora svjedočanstva, da ne dođe gnjev na zbor sinova Izraelovih.
Leviti će čuvati šator svjedočanstva.”
54 Sinovi Izraelovi učiniše kao što Gospod zavpovjedi Mojsiju; tako oni učiniše.
LB) Brojevi glava 2

2 “Sinovi Izraelovi stajat će u taboru svaki kod svoje zastave, pod znakom doma otaca
svojih, prema šatoru od sastanka i unaokolo.
3 S istoka će biti tabor Judin sa zastavom svojom i četama svojim. Tu će biti tabor kneza
sinova Judinih, Nahšona, sina Aminadobova,
4 i vojske njegove od sedamdeset i četiri tisuće i šest stotina vojnika, koliko ih ima
izbrojenih.
5 Do njega će biti tabor plemena Jisakarova, kneza sinova Jisakarovih, Netanela, sina
Zuarova,
6 i vojske njegove od pedeset i četiri tisuće i četiri stotine vojnika, koliko ih ima
izbrojenih;
7 zatim pleme Zebulonovo, knez sinova Zebulonovih Eliab, sin Helonov,
8 i vojska njegova od pedeset i sedam tisuća i četiri stotine vojnika, koliko ih ima
izbrojenih.
9 Prema popisu u vojsci Judinoj: sto osamdeset i šest tisuća i četiri stotine vojnika po
četama njihovim. Oni će prvi krenuti.
10 S juga tabor Rubenov sa zastavom svojom i četama svojim. Tu će biti tabor kneza
sinova Rubenovih, Elisura, sina Šedeurova,
11 i vojske njegove od četrdeset i šest tisuća i pet stotina vojnika, koliko ih ima izbrojenih.
12 Do njega će biti tabor plemena Šimunova, kneza sinova Šimunovih Šelumiela, sina
Surišadajeva,
13 i vojske njegove od pedeset i devet tisuća i tri stotine vojnika, koliko ih ima izbrojenih.
14 Zatim pleme Gadovo, knez sinova Gadovih Elijasaf, sin Deuelov,
15 i vojska njegova od četrdeset i pet tisuća šest stotina i pedeset vojnika, koliko ih ima
izbrojenih.
16 Svega prema popisu u vojsci Rubenovoj: sto pedeset i jedna tisuća četiri stotine i
pedeset vojnika po četama njihovim. Oni će ići drugi.
17 Zatim će krenuti šator od sastanka s vojskom sinova Levijevih usred ostale vojske; po
redu kako su stajale u taboru, tim redom će krenuti pod zastavama svojim.
18 Sa zapada tabor Efrajimov sa zastavom svojom i četama svojim. Tu će biti tabor kneza
sinova Efrajimovih Elišama, sina Amihudova,
19 i vojske njegove od četrdeset tisuća i pet stotina vojnika, koliko ih ima izbrojenih.
20 Do njega će biti tabor plemena Manašeova i kneza sinova Manašeovih Gamaliela, sina
Pedahsurova,
21 i vojske njegove od trideset i dvije tisuće i dvjesta vojnika, koliko ih ima izbrojenih.
22 Zatim pleme Benjaminovo, knez sinova Benjaminovih Abidan, sin Gidonijev,
23 i vojska njegova od trideset i pet tisuća i četiri stotine vojnika, koliko ih ima izbrojenih.
24 Svega, po popisu, u vojsci Efrajimovoj: sto i osam tisuća i sto vojnika po četama
njihovim. Oni će ići treći.
25 Sa sjevera tabor Danov sa zastavom svojom i četama svojim. Tu će biti tabor kneza
sinova Danovih Ahiezera, sina Amišadajeva,
26 i vojske njegove od šezdeset i dvije tisuće i sedam stotina vojnika, koliko ih ima
izbrojenih.
27 Do njega tabor plemena Ašerova, kneza sinova Ašerovih Pagiela, sina Okranova,
28 i vojske njegove od četrdeset i jedne tisuće i pet stotina vojnika, koliko ih ima
izbrojenih.
29 Zatim plenme Naftalijevo, knez sinova Naftalijevih Ahit, sin Enanov,
30 i vojska njegova od pedeset i tri tisuće i četiri stotine vojnika, koliko ih ima izbrojenih.
31 Svega, po popisu, u vojsci Danovoj: sto pedeset i sedam tisuća i šest stotina vojnika. Oni
će ići posljednji pod svojom zastavom.”
32 To su sinovi Izraelovi koji bijahu popisani po domovima otaca svojhih. Ukupno
izbrojenih u cijeloj vojsci, po četama njihovim, šest stotina tri tisuće i pet stotina i pedeset
vojnika.
33 Leviti se nisu ubrajali među sinove Izraelove, kao što Gospod bješe naredio Mojsiju.
34 I sinovi Izraelovi učiniše sve kako Gospod zapovjedi Mojsiju. Tako oni stajahu u taboru
i tako se kretahu, svaki po porodici svojoj i po domu otaca svojih.
LB) Brojevi glava 3

1 Ovo je potomstvo Aronovo i Mojsijevo kad je Gospod govorio Mojsiju na gori Sinaju.
2 Evo imena sinova Aronovih: prvorođenac Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar.
3 To su imena sinova Aronovih koji bijahu pomazani kao svećenici i posvećeni da vrše
svećeničku službu.
4 Nadab i Abihu umrli su pred Gospodom dok su prinosili tuđi oganj pred Gospodom u
Sinajskoj pustinji; oni nisu imali djece. Eleazar i Itamar vršili su svećeničku službu pred
Aronom, ocem svojim.
6 “Učini da pristupi pleme Levijevo i postavi ga pred svećenika Arona da bude u njegovoj
službi.
7 Oni će paziti na sve ono što je njemu i cijelome zboru povjereno na čuvanje pred
šatorom od sastanka; oni će vršiti službu u šatoru.
8 Čuvat će posuđe u šatoru od sastanka i sve ono što je povjereno na čuvanje sinovima
Izraelovim; oni će vršiti službu u šatoru od sastanka.
9 Dat ćeš levite Aronu i sinovima njegovim; oni su darovani njemu između sinova
Izraelovih.
10 Arona i sinove njegove postavit ćeš da vrše svećeničku službu svoju; a stranac koji bi
pristupio bit će kažnjen smrću.”
12 “Evo uzeh levite između sinova Izraelovih u zamjenu za sve prvorođence, za
prvorođence sinova Izraelovih; zato će leviti biti moji.
13 Jer je moj svaki prvorođenac; od dana kad pobih sve prvorođence u zemlji egipatskoj,
posvetih sebi svakoga prvorođenca u Izraelu, od čovjeka do životinje: bit će moji. Ja sam
Gospod.”
14 Gospod govori Mojsiju u Sinajskoj pustinji i reče:
15 “Izbroji sinove Levijeve po domovima otaca njihovih, po porodicama njihovim; izbroji
sve muške od mjesec dana naviše.”
16 Mojsije ih izbroji po zapovijedi Gospodnjoj, kao što mu bi zapovjeđeno.
17 Ovo su poimence sinovi Levijevi: Geršon, Kehat i Merari.
18 Evo imena sinova Geršonovih po porodicama njihovim: Libni i Šimi.
19 Sinovi Kehatovi po porodicama svojim: Amram, Jishar, Hebron i Uzjel.
20 Sinovi Merarijevi po porodicama svojim: Mahli i Muši. To su porodice Levijeve po
domovima otaca svojih.
21 Od Geršona potječe porodica Libnijeva i porodica Šimijeva. To su porodice Geršonove.
22 Izbrojenih među njima kad se prebrojiše svi muški od mjesec dana naviše bijaše
ukupno sedam tisuća i pet stotina.
23 Porodice Geršonove stajahu u taboru iza šatora, sa zapada.
24 Starješina doma otačkoga u porodicama Geršonovim bijaše Elijasaf, sin Laelov.
25 Sinovi Geršonovi čuvahu u šatoru od sastanka šator, naslon, pokrivač njegov i zavjesu
na vratima šatora od sastanka,
26 zavjese od trijema i zavjesu na vratima od trijema oko šatora i oko žrtvenika te užad
njegovu za potrebu šatora.
27 Od Kehata potječu: porodica Amramova, porodica Jisharova, porodica Hebronova i
porodica Uzielova. To su porodice Kehatove.
28 Muških od mjesec dana naviše bijaše ukupno osam tisuća i šest stotina, kojima bi
povjereno čuvanje Svetišta.
29 Porodice sinova Kehatovih stajahu u taboru pored šatora s juga.
30 Starješina doma otačkoga u porodicama Kehatovim bijaše Elisafan, sin Uzielov.
31 Oni čuvahu kovčeg, stol, svijećnjak, žrtvenik, posuđe kojim se vrši služba u Svetištu,
zavjesu i sve što joj pripada.
3tarješina nad starješinama levitskim bijaše Eleazar, sin svećenika Arona: on upravljaše
nad onima koji se bavljahu službom u šatoru.
33 Od Merarija potječe porodica Mahlijeva i porodica Mušijeva. To su porodice
Merarijeve.
34 Kad se prebrojiše svi muški od mjesec dana naviše, bilo ih je tisuća i dvjesta.
35 Starješina doma otačkoga u porodicama Merarijevim bijaše Suriel, sin Abihailov; oni
stajahu u taboru pored šatora sa sjevera.
36 Sinovi Merarijevi čuvahu daske od šatora, prečnice njegove, stupove, podnožja i sve
sprave njegove i što k njemu pripada,
37 stupce okolo trijema, podnožja, kolje i užad.
38 Pred šatorom od sastanka, s istoka, stajahu u taboru Mojsije i Aron te sinovi njegovi,
čuvajući Svetište za sinove Izraelove. Stranac koji bi pristupio kaznit će se smrću.
39 Svih levita koje izbrojiše Mojsije i Aron po zapovijedi Gospodnjoj po porodicama
njihovim, svih muških od mjesec dana naviše bijaše dvadeset i dvije tisuće.
40 Gospod reče Mojsiju: “Izbroj sve prvorođence muške među sinovima Izraelovim od
mjesec dana naviše i zbroji broj imena njihovih.
41 Uzmi levite za mene, za Gospoda, u zamjenu za sve prvorođence među sinovima
Izraelovim, a stoku levitsku u zamjenu za sve prvorođence od stoke sinova Izraelovih.”
42 Mojsije izbroji sve prvorođence među sinovima Izraelovim, kako mu bješe zapovjedio
Gospod.
43 Muških prvorođenaca koji se izbrojiše svaki po svom imenu od mjeseca naviše bijaše
dvadeset i dvije tisuće i dvjesta sedamdeset i tri.
45 “Uzmi levite u zamjenu za sve prvorođence među sinovima Izraelovim i stoku levitsku
u zamjenu za stoku njihovu. Leviti su moji. Ja sam Gospod.
46 A za otkup onih dvjesta sedamdeset i tri što ima prvorođenaca među sinovima
Izraelovim više nego levita
47 uzet ćeš pet šekela od glave, po mjeri hramskog šekela, u kojem ima dvadeset gera.
48 To srebro predat ćeš Aronu i sinovima njegovim na ime otkupa za one koji prelaze broj
levita.”
49 Mojsije uze otkup od onih koji ostaše preko onih koji bijahu zamijenjeni za levite.
50 Uze srebro od prvorođenaca sinova Izraelovih: tisuću tristo šezdeset i pet šekela, po
mjeri hramskoga šekela.
51 Mojsije dade taj otkup Aronu i sinovima njegovim po zapovijedi Gospodnjoj, čineći kao
što mu Gospod bješe zapovjedio.
LB) Brojevi glava 4

2 “Izbroj sinove Kehatove između sinova Levijevih, po porodicama njihovim i po
domovima otaca njihovih,
3 od trideset godina naviše do pedeset godina, sve one koji mogu vršiti službu u šatoru od
sastanka.
4 Ovo će biti posao sinova Kehatovih u šatoru od sastanka; on će se odnositi na presveto
mjesto:
5 pri polasku vojske doći će Aron sa sinovima svojim, skinut će zastor i pokriti njime
kovčeg svjedočanstva,
6 pa će po njemu prostrti pokrivač od koža jazavčevih, a odozgor će prostrti prostirač od
plave tkanine i provući će poluge od kovčega.
7 Prostrt će prostirač od plave tkanine po stolu za kruhove za predstavljanje i stavit će na
nj tanjure, kupe, čaše i kotliće; kruha će biti svagda.
8 Povrh toga prostrt će crven prostirač i pokriti ga pokrivačem od koža jazavčevih, a
provući će poluge od stola.
9 Uzet će plavi prostirač i pokriti svijećnjak i žiške njegove, usekače njegove, lopatice i sve
posude za ulje kojima se poslužuje.
10 I sa svim spravama njegovim zavit će ga u pokrivač od koža jazavčevih i postavit će ga
na nosila.
11 Prostrt će plavi prostirač po zlatnom žrtveniku i pokrit će ga pokrivačem od koža
jazavčevih, pa će provući poluge od žrtvenika.
12 Uzet će sve sprave kojima poslužuju u Svetištu i stavit će ih na plavi prostirač te zaviti
u pokrivač i postaviti na nosila.
13 Omest će pepeo s žrtvenika i prostrti po žrtveniku grimizni prostirač.
14 Stavit će na nj sve sprave njegove kojima se obavlja služba o njemu, kliješta, vilice,
lopatice, kotliće; sve sprave za žrtvenik pokrit će pokrivačem od koža jazavčevih i provući
će poluge od žrtvenika.
15 Kad to svrše Aron i sinovi njegovi i zaviju Svetište i sve sprave za Svetište, pristupit će
sinovi Kehatovi da ih nose čim vojska krene, ali se oni neće doticati ni jedne svete stvari
da ne bi umrli. To je posao sinova Kehatovih u šatoru od sastank
16 Eleazar, sin svećenika Arona starat će se za ulje za svijećnjak i za mirisni tamjan, za
žrtvu vazdašnju i za ulje pomazanja; on će paziti na sav šator i na sve što je u njemu, na
Svetište i na posuđe njegovo.”
17 Gospod govori Mojsiju i Aronu pa reče:
18 “Ne izlažite koljeno Kehatovih porodica da se istrijebi između levita.
19 Učinite im to da bi ostali živi i da ne umru kad pristupaju k Svetištu: Aron i sinovi
njegovi dolazit će i postaviti svakoga od njih na svoje mjesto i na svoju službu.
20 Oni neće ulaziti da gledaju kad se zavijaju svete stvari, da ne umru.”
22 “Izbroj i sinove Geršonove po domovima otaca njihovih i po porodicama njihovim,
23 izbroj ih od trideset godina naviše do pedeset godina, sve koji mogu obavljati službu u
šatoru od sastanka.
24 Ovo će biti posao porodice Geršonovih, služba koju će vršiti i stvari koje će nositi.
25 Nosit će zastor od kovčega i šator od sastanka, pokrivač njegov i pokrivač od koža
jazavčevih koji je odozgor na njemu, zastor na ulasku u šator od sastanka,
26 zastore od trijema, zastor na vratima od trijema oko šatora i oko žrtvenika, užad
njihovu i sve posuđe za službu. Oni će vršiti svu službu koja se na to odnosi.
27 Sva služba sinova Geršonovih vršit će se pod zapoviješću Arona i sinova njegovih za sve
što će oni nositi i raditi; ostavit ćete njima staranje za sve što trebaju nositi.
28 To je služba sinova Geršonovih u šatoru od sastanka, koju će oni vršiti pod upravom
Itamara, sina svećenika Arona.
29 Izbroj i sinove Merarijeve po porodicama njihovim i po domovima otaca njihovih;
30 izbojit ćeš od trideset godina naviše do pedeset godina sve one koji mogu vršiti službu
u šatoru od sastanka.
31 Evo što je njima predano da rade i da nose u svojoj službi u šatoru od sastanka: daske
od šatora, prečnice, stupce, podnožja,
3tupce od trijema unaokolo, njihova podnožja i kolje, užad i sve sprave njihove te sve što
treba za te stvari. Izbrojit ćete poimence sve sprave koje će oni nositi.
33 To je služba porodice sinova Merarijevih koju su dužni vršiti u šatoru od sastanka pod
upravom Itamara, sina svećenika Arona.”
34 Mojsije i Aron izbrojiše s knezovima naroda sinove Kehatove po porodicama njihovim i
po domovima otaca njihovih,
35 sve one od trideset do pedeset godina koji su mogli vršiti službu u šatoru od sastanka.
36 I bješe ih izbrojenih po porodicama njihovim dvije tisuće sedam stotina i pedeset.
37 To su izbrojeni iz porodica Kehatovih koji su vršili službu u šatoru od sastanka; Mojsije
i Aron izbrojiše ih kao što Gospod zapovjedi preko Mojsija.
38 Sinovi Geršonovi koji se izbrojiše po porodicama svojim i po domovima otaca svojih,
39 od trideset do pedeset godina, i koji su mogli vršiti službu u šatoru od sastanka,
40 svi oni koji se izbrojiše po porodicama svojim i po domovima otaca svojih brojili su
dvije tisuće šest stotina i trideset.
41 To su izbrojeni iz porodica sinova Geršonovih, koji bijahu određeni za službu u šatoru
od sastanka; Mojsije i Aron izbrojiše ih po zapovijedi Gospodnjoj.
42 Iz porodica sinova Merarijevih po porodicama njihovim i po domovima otaca njihovih
bješe izbrojenih
43 od trideset do pedeset godina, svih onih koji mogahu vršiti službu u šatoru od
sastanka,
44 po porodicama njihovim tri tisiuće i dvjesta.
45 To su izbrojeni iz porodica sinova Merarijevih. Mojsije i Aron izbrojiše ih kao što
Gospod zapovjedi preko Mojsija.
46 Izbrojenih levita koje izbrojiše Mojsije i Aron s knezovima Izraelovim po porodicama
njihovim i po domovima otaca njihovih
47 od trideset do pedeset godina koji su mogli vršiti službu i nositi što u šatoru od
sastanka,
48 bijaše ukupno osam tisuća pet stotina i osamdeset.
49 Oni bijahu izbrojeni kao što Gospod zapovjedi preko Mojsija, svaki za ono što je imao
raditi i nositi; bijahu izbrojeni po zapovijedi koju Gospod dade Mojsiju.
LB) Brojevi glava 5

2 “Zapovijedi sinovima Izraelovim da istjeraju iz tabora sve gubave i sve one koji imaju
izljev i one koji su se okaljali o mrtvaca.
3 Bio čovjek ili žena, istjerajte, istjerajte ih iz tabora, da ne kaljaju tabora onima među
kojima ja stanujem.”
4 Sinovi Izraelovi učiniše tako i istjeraše ih iz tabora, kao što Gospod zapovjedi Mojsiju.
Tako učiniše sinovi Izraelovi.
6 “Reci sinovima Izraelovim: čovjek ili žena kad zgriješi bližnjemu svome, počinivši utaju
pred Gospodom i tako postane kriv,
7 ispovjedit će grijeh svoj i vratit će u cijelosti grešno stečenu stvar; dometnut će još
petinu i predat će onome kome je skrivio.
8 Ako nema nikoga koji bi imao pravo na povratak stvari, stvar pripada Gospodu,
svećeniku, osim ovna za okajanje kojim će se vršiti okajanje za krivca.
9 Svaki prinos svih stvari koje posvećuju sinovi Izraelovi pripast će svećeniku, kome će se
one predati.
10 Stvari koje se posvete bit će njegove; ono što mu se preda bit će njegovo.”
12 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: ako se koja žena odstrani od svoga muža i
postane mu nevjerna,
13 ako netko drugi ima odnos s njom, a muž njezin to ne zna; ako se ona tajno oskvrne i
nema svjedoka protiv nje, niti bi se ona zatekla na djelu,
14 a muža obuzme ljubomora i sumnja na ženu koja se uistinu okaljala, ili ga obuzme
ljubomora i sumnja na ženu koja se nije okaljala,
15 tada će muž dovesti ženu svoju k svećeniku i donijet će za nju prinos od desetine efe
ječmenoga brašna. Neće ga politi uljem i neće staviti na nj tamjana, jer to je prinos za
ljubomoru, dar za spomen koji opominje na grijeh.
16 Svećenik će ženu privesti i postaviti pred Gospoda.
17 Svećenik će uzeti svete vode u zemljanu posudu. Uzet će praha s poda od šatora i usuti
ga u vodu.
18 Zatim će narediti ženi da stane pred Gospoda. On će otkriti glavu te žene i stavit će joj
na ruke prinos za spomen, prinos za ljubomoru. Svećenik će držati u svojoj ruci gorke
vode koje nose prokletstvo.
19 Svećenik će zakleti ženu i reći joj: ‘Ako nitko nije ležao s tobom, i ako, budući pod
vlašću svoga muža, nisi zastranila da se oskvrneš, ove gorke vode koje nose prokletstvo
neće ti škoditi.
20 Ali ako si, budući pod vlašću muža svoga, zastranila i okaljala se, i ako je koji drugi
osim muža tvoga s tobom ležao’ -
21 i svećenik će zakleti ženu zakletvom prokletstva i reći će: - ‘da te Gospod postavi za
prokletstvo i za kletvu u narodu tvome, učinivši da ti se bedro osuši i trbuh otekne
22 te da ti ove proklete vode uđu u utrobu da ti otekne trbuh i da ti se bedro osuši!’ A žena
će reći: ‘Amen! Amen!’
23 Tada će svećenik napisati te zakletve u knjigu i brisat će ih gorkim vodama.
24 I učinit će da žena ispije gorke vode koje donose prokletstvo, a vode koje donose
prokletstvo ući će u nju da u njoj pobude gorčinu.
25 Svećenik će uzeti iz ženinih ruku prinos za ljubomoru, obrnut će prinos na jednu i na
drugu stranu pred Gospodom i prinijeti ga na žrtvenik.
26 Zatim će uzeti pregršt toga prinosa na ime spomena i spaliti na žrtveniku. Poslije toga
dati će ženi da ispije vode.
27 Kad učini da ona ispije vode, dogodit će se - ako se okaljala i učinila nevjeru mužu
svome - da će vode prokletstva ući u nju da prouzrokuju gorčinu; trbuh će joj oteći, bedro
će joj se osušiti, a žena će biti prokleta u narodu svome.
28 Ali ako se žena nije okaljala, nego je čista, priznat će se da je nevina i imat će djece.
29 Ovo je zakon za ljubomoru kad žena pod vlašću svoga muža zastrani i okalja se,
30 a muža obuzme ljubomora i sumnja na ženu svoju: svećenik će je postaviti pred
Gospoda i svršit će joj sve po ovom zakonu.
31 Muž će biti oslobođen od grijeha, ali će žena nositi kaznu zlodjela svoga.”
LB) Brojevi glava 6

2 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: kad se čovjek ili žena odijeli od drugih čineći
zavjet nazirejski da se posveti Gospodu,
3 on će se suzdržavati od vina i od žestokoga pića te neće piti vinskoga octa, ni octa od
žestokoga pića niti kakva god pića od grožđa; a neće jesti grožđa ni svježega ni suhoga.
4 Za cijelo vrijeme svoga nazirejstva neće jesti ništa od vinove loze - ni zrna ni ljuske.
5 Za cijelo vrijeme njegova nazirejstva neće britva prijeći preko glave njegove dokle se ne
navrše dani za koje se posvetio Gospodu; bit će svet i ostavit će kosu da slobodno raste.
6 Dokle traju dani za koje se posvetio Gospodu, on neće pristupati k mrtvacu;
7 ni za ocem svojim ni za materom svojom, ni za bratom svojim, ni za sestrom svojom
neće se onečistiti kad umru: jer je posvećenje Boga njegova na glavi njegovoj.
8 Dokle god traje njegovo nazirejstvo, bit će svet Gospodu.
9 Ako bi tko umro do njega namah te bi se onečistila posvećena glava njegova, obrijat će
glavu svoju u dan svoga čišćenja; sedmoga dana neka se obrije.
10 Osmoga dana neka donese svećeniku dvije grlice ili dva golubića na vrata šatora od
sastanka.
11 Svećenik će žrtvovati jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu i vršit će za
njega okajanje grijeha njegovog što je zgriješio kod mrtvaca; tako će nazirejac posvetiti
glavu svoju u taj dan.
12 On će opet posvetiti Gospodu dane svog nazirejstva i donijet će janje od godine na
žrtvu za prijestup, a pređašnji dani neće mu se brojiti, jer mu je nazirejstvo bilo
oskvrnjeno.
13 Ovo je zakon za nazirejce. Kad se navrše dani njegova nazirejstva, pozvat će se na vrata
šatora od sastanka.
14 On će prinijeti svoju žrtvu Gospodu: jedno muško janje od godine, bez mane, za žrtvu
paljenicu i jedno žensko janje od godine, bez mane, za žrtvu okajnicu, te jednog ovna bez
mane za žrtvu zahvalnicu,
15 košaricu beskvasnih kruhova, kolača od bijeloga brašna zamiješenih uljem s prinosom i
ljevanicu.
16 To će svećenik prinijeti pred Gospodom i prinosit će njegovu žrtvu okajnicu i žrtvu
paljenicu;
17 a ovna će prinijeti kao žrtvu zahvalnicu Gospodu, s košaricom beskvasnih kruhova;
svećenik će prinijeti prinos i njegovu ljevanicu.
18 Nazirejac će na vratima šatora od sastanka obrijati svoju posvećenu glavu i uzet će
kosu sa svoje posvećene glave i staviti je na vatru koja je pod žrtvom zahvalnicom.
19 Svećenik će uzeti pleće kuhano od ovna i jedan beskvasan kolač iz košarice te jednu
beskvasnu pogačicu i staviti ih na ruke nazirejcu pošto ovaj obrije svoju posvećenu glavu.
20 Svećenik će obrtati te stvari na jednu i na drugu stranu pred Gospodom. To je svetinja
koja pripada svećeniku, osim obrtanih grudi i podizanoga pleća. Nakon toga nazirejac
može piti vino.
21 To je zakon za nazirejca koji se zavjetuje i to je prinos njegov Gospodu za nazirejstvo
njegovo, osim onoga što bi više mogao učiniti. Kakav mu bude zavjet kojim se zavjetuje,
tako neka učini po zakonu svog nazirejstva.”
23 “Govori Aronu i sinovima njegovim i reci: ovako ćete blagoslivljati sinove Izraelove; vi
ćete im reći:
24 Neka te blagoslovi Gospod i neka te čuva!
25 Neka te obasja Gospod licem svojim i bude ti milostiv!
26 Neka Gospod obrati lice svoje k tebi i dade ti mir!
27 Ovako će oni prizivati ime moje na sinove Izraelove, i ja ću ih blagosloviti.”
LB) Brojevi glava 7

1 Kad Mojsije dovrši podizanje šatora, on ga pomaza i posveti sa svim posuđem njegovim,
a posveti i žrtvenik sa svim posuđem njegovim; on ih pomaza i posveti.
2 Tada knezovi Izraelovi, starješine domova otaca svojih, donesoše svoj prilog: to bijahu
knezovi plemena koji su upravljali popisom.
3 Oni donesoše svoj prilog pred Gospoda: šestora pokrivena kola i dvanaest volova - to jest
jedna kola na dva kneza i po jednog vola na svakoga kneza - i dovedoše ih pred šator.
5 “Uzmi to od njih da se uloži na službu šatora od sastanka i podaj to levitima, svakome
prema njegovoj službi.”
6 Mojsije uze kola i volove i predade ih levitima.
7 Dvoja kola i četiri vola dade sinovima Geršonovim, prema službi njihovoj,
8 a ostala četvora kola i osam volova dade sinovima Merarijevim, prema službi njihovoj
pod upravom Itamara, sina svećenika Arona.
9 Ali ništa ne dade sinovima Kehatovim, jer je njihova dužnost bila da nose svete stvari na
ramenima.
10 Knezovi donesoše priloge da se posveti žrtvenik onog dana kad bi pomazan; knezovi
donesoše priloge svoje pred žrtvenik.
11 Gospod reče Mojsiju: “Knezovi će dolaziti u razne dane, jedan po jedan, da donose svoje
priloge za posvećenje žrtvenika.”
12 Prvoga dana donese prilog svoj Nahšon, sin Aminadabov, od plemena Judina.
13 On donese: jedan srebrni tanjur težak sto trideset šekela, jedan srebrni legen od
sedamdeset šekela, po mjeri hramskoga šekela, oboje puno bijelog brašna zamiješena s
uljem za prinos;
14 jednu zlatnu kupu od deset šekela, punu mirisa;
15 jedno tele, jednog ovna, jedno janje od godine za žrtvu paljenicu;
16 jedno jare za žrtvu okajnicu;
17 a za žrtvu zahvalnicu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To je
bio prilog Nahšona, sina Aminadabova.
18 Drugoga dana donese prilog svoj Netanel, sin Suarov, knez plemena Jisakarova.
uljem za prinos;
20 jednu zlatnu kupu od deset šekela punu mirisa;
21 jedno tele, jednog ovna, jedno janje za žrtvu paljenicu;
bio prilog Netanela, sina Suarova.
24 Trećega dana donese svoj prilog knez sinova Zebulunovih Eliab, sin Helonov.
uljem za prinos;
bio prilog Eliaba, sina Helonova.
30 Četvrtoga dana donese svoj prilog knez sinova Rubenovih Elisur, sin Šedeurov.
uljem za prinos;
bio prilog Elisura, sina Šedeurova.
36 Petoga dana donese svoj prilog knez sinova Šimunovih Šelumiel, sin Surišadajev.
uljem za prinos;
bio prilog Šelumijela, sina Surišadajeva.
42 Šestoga dana donese svoj prilog knez sinova Gadovih Elijasaf, sin Deuelov.
uljem za prinos;
bio prilog Elijasafa, sina Deuelova.
48 Sedmoga dana donese svoj prilog knez sinova Efrajimovih Elišama, sin Amihudov.
uljem za prinos;
52 jedno jare za žrtvu okajnicu,
bio prilog Elišame, sina Amihudova.
54 Osmoga dana donese svoj prilog knez sinova Monašeovih Gamljel, sin Pedahsurov.
sedamdeset šekela, po mjeri hramskoga šekela, oboje puno bijeloga brašna zamiješena s
uljem za prinos;
bio prilog Gamljela, sina Pedahsurova.
60 Devetoga dana donese svoj prilog knez sinova Benjaminovih Abidan, sin Gidonijev.
uljem za prinos;
bio prilog Abidana, sina Gidonijeva.
66 Desetoga dana donese svoj prilog knez sinova Danovih, Ahiezer, sin Amišadajev.
uljem za prinos;
68 jednu zlatnu kupu od deset šekela punu mirisa;
bio prilog Ahiezera, sina Amišadajeva.
72 Jedanaestoga dana donese svoj prilog knez sinova Ašerovih Pagiel, sin Okranov.
73 On donese: jedan srebrni tanjur težak sto trideset šekela , jedan srebrni legen od
sedamdeset šekela, po mjeri hramskoga šekela, oboje puno bijeloga brašna zamiješena s
uljem za prinos;
bio prilog Pegiela, sina Okranova.
78 Dvanaestoga dana donese svoj prilog knez sinova Neftalijevih Ahira, sin Enanov.
uljem za prinos;
bio prilog Ahire, sina Enanova.
84 To bijahu prilozi knezova Izraelovih za posvećenje žrtvenika u dan kad je on pomazan:
dvanaest srebrnih tanjura, dvanaest srebrnih legena, dvanaest zlatnih kupa;
85 svaki srebrni tanjur težak sto trideset šekela, svaki legen od sedamdeset šekela. Srebra
je u tom posuđu: dvije tisuće četiri stotine šekela po mjeri hramskoga šekela.
86 Dvanaest zlatnih kupa punih mirisa, svaka kupa od deset šekela po mjeri hramskoga
šekela. Zlata u legenima: sto dvadeset šekela.
87 Stoke za žrtvu paljenicu: dvanaest telaca, dvanaest ovnova, dvanaest jaganjaca od
godine s prinosom svojim i dvanaest jaraca za žrtvu okajnicu.
88 Ukupno stoke za žrtvu zahvalnicu: dvadeset i četiri vola, šezdeset ovnova, šezdeset
jaraca, šezdeset jaganjsaca od godine. To bijahu prilozi za posvećenje žrtvenika pošto bi
pomazan.
89 Kad je Mojsije ulazio u šator od sastanka da govori s Gospodom, čuo je glas koji mu
govoraše sa zaklopca na kovčegu svjedočanstva između dva kerubina. I on govoraše s
Gospodom.
LB) Brojevi glava 8

2 “Govori Aronu i reci mu: kad postaviš žiške na svijećnjak, žišci će morati svijetliti s lica.”
3 Aron učini tako i postavi žiške na prednju stranu svijećnjaka, kao što Gospod zapovjedi
Mojsiju.
4 Svijećnjak bijaše od kovanoga zlata; do podnožja, do cvjetova svojih, bijaše od kovanoga
zlata. Mojsije je načinio svijećnjak po prilici koju mu je pokazao Gospod.
6 “Uzmi levite između sinova Izraelovih i očisti ih.
7 Evo kako ćeš ih očistiti: poškropi ih vodom očišćenja; a oni neka obriju cijelo tijelo svoje,
operu haljine svoje i neka se očiste.
8 Zatim će uzeti jedno tele s običnim prinosom od bijeloga brašna zamiješena s uljem, a ti
ćeš uzeti drugo tele za žrtvu okajnicu.
9 Dovest ćeš levite pred šator od sastanka i sazvat ćeš sav zbor sinova Izraelovih.
10 Dovest ćeš levite pred Gospoda, a sinovi Izraelovi položit će ruke svoje na levite.
11 Aron će učiniti da se leviti okreću na jednu i na drugu stranu pred Gospodom, kao
prinos sinova Izraelovih, i oni će se posvetiti da vrše službu Gospodu.
12 Leviti će položiti ruke svoje na glave telaca, a ti ćeš prinijeti jedno tele kao žrtvu
okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu da se vrši okajanje za levite.
13 Postavit ćeš levite da stoje pred Aronom i sinovima njegovim i učinit ćeš da se okreću
na jednu i na drugu stranu kao prinos Gospodu.
14 Odvojit ćeš levite između sinova Izraelovih, i oni će biti moji.
15 Poslije toga će leviti doći da vrše službu u šatoru od sastanka. Tako ćeš ih ti očistiti i
učiniti da se okreću na jednu i na drugu stranu kao prinos Gospodu.
16 Jer su oni između sinova Izraelovih sasvim moji; ja ih uzeh u zamjenu za prvorođence,
u zamjenu za sve prvorođence sinova Izraelovih.
17 Jer je moj svaki prvorođenac među sinovima Izraelovim - i od ljudi i od životinja.
Onoga dana kad pobih sve prvorođence u zemlji egipatskoj, posvetio sam ih sebi.
18 I uzeh levite za sve prvorođence sinova Izraelovih.
19 Ja dadoh levite Aronu i sinovima njegovim između sinova Izraelovih da vrše službu
sinova Izraelovih u šatoru od sastanka i da vrše okajanje za sinove Izraelove, kako ne bi
dolazio pomor na sinove Izraelove kad sinovi Izraelovi pristupaju u Svetište.
20 Mojsije, Aron i sav zbor sinova Izraelovih učiniše sve što Gospod zapovjedi Mojsiju za
levite; tako za njih učiniše sinovi Izraelovi.
21 Leviti se očistiše i opraše haljine svoje, a Aron učini da se obrću na jednu i na drugu
stranu pred Gospodom i izvrši za njih okajanje, kako bi se očistili.
22 Poslije toga leviti pristupiše da vrše službu svoju u šatoru od sastanka pred Aronom i
pred sinovima njegovim, kao što Gospod zapovjedi Mojsiju; tako im učiniše.
24 “I ovo je za levite: svaki će levit od dvadeset i pet godina naviše stupiti u službu u
šatoru od sastanka.
25 Nakon pedeset godina izaći će iz službe i neće više služiti.
26 Pomagati će braći svojoj u šatoru od sastanka da nadgleda ono što je njima povjereno
na službu, ali sam neće vršiti službe. Tako ćeš postupati s levitima u pogledu njihove
službe.”
LB) Brojevi glava 9

1 Gospod govori Mojsiju u Sinajskoj pustinji prvoga mjeseca druge godine po izlasku
njihovu iz zemlje egipatske i reče:
2 “Neka sinovi Izraelovi slave Pashu u određeno vrijeme.
3 Slavit ćete je u određeno vrijeme četrnaestog dana ovoga mjeseca uvečer; slavit ćete je
po svim zakonima i po svim uredbama njezinim.”
4 Mojsije reče sinovima Izraelovim da slave Pashu.
5 I oni slaviše Pashu četrnaestoga dana prvoga mjeseca uvečer, u Sinajskoj pustinji. Sinovi
Izraelovi učiniše sve onako kako Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
6 Ali je bilo ljudi koji se okaljaše o mrtvaca te nisu mogli slaviti Pashu u onaj dan; i oni
dođoše toga istog dana pred Mojsija i pred Arona
7 i rekoše Mojsiju: “Mi smo nečisti od mrtvaca; zašto da nam se uskrati da prinesemo
žrtvu Gospodu u pravo vrijeme zajedno sa sinovima Izraelovim?”
8 Mojsije im reče: “Čekajte da saznam što za vas zapovijeda Gospod.”
10 “Govori sinovima Izraelovim i reci: ako bi netko od vas ili od potomaka vaših bio nečist
od mrtvaca, ili bi bio na dalekome putu, on će slaviti Pashu u čast Gospodu.
11 Slavit će je drugoga mjeseca uvečer, četrnaestoga dana; oni će je jesti s beskvasnim
kruhovima i s gorkim zeljem.
12 Neće ostaviti ništa do jutra i neće ni jednu kost na njoj prelomiti. Slavit će je po svim
uredbama za Pashu.
13 Tko je čist i nije na putu, pa propusti slaviti Pashu, taj će se istrijebiti iz naroda svoga;
tko ne prinese prinos Gospodnji u pravo vrijeme, taj će nositi kaznu grijeha svoga.
14 Ako stranac koji boravi među vama slavi Pashu Gospodnju, on će poštovati zakone i
naredbe za Pashu. Kod vas će biti samo jedan zakon za stranca i za domoroca.”
15 U dan kada bi podignut šator, oblak pokri šator, šator od sastanka; i od večeri do jutra
taj je oblak izgledao kao vatra nad šatorom.
16 Tako bijaše stalno: oblak zaklanjaše šator, a noću je izgledao kao vatra.
17 Kad se oblak podizao iznad šatora, tada se kretahu sinovi Izraelovi, a gdje on zastajaše,
ondje se sinovi Izraelovi ustavljahu.
18 Sinovi Izraelovi polažahu po zapovijedi Gospodnjoj i ustavljahu se po zapovijedi
Gospodnjoj; dokle god oblak stajaše nad šatorom, oni stajahu u taboru.
19 Kad oblak dugo stajaše nad šatorom, sinovi Izraelovi slušahu zapovijed Gospodnju i ne
kretahu se.
20 Kad oblak ostajaše malo dana nad šatorom, oni stajahu u taboru po zapovijedi
Gospodnjoj i polažahu po zapovijedi Gospodnjoj.
21 Kad oblak stajaše od večeri do jutra, a ujutro se podizaše, tada i oni polažahu; kad se
oblak podizaše poslije jednog dana i jedne noći, i oni polažahu.
22 Ako bi oblak stajao dva dana, mjesec dana ili godinu dana nad šatorom, sinovi Izraelovi
ostajahu u taboru i ne polažahu, a kad bi se podizao, i oni polažahu.
23 Stajahu u taboru po zapovijedi Gospodnjoj i polažahu po zapovijedi Gospodnjoj; oni
slušahu zapovijed Gospodnju, po naredbi Gospodnjoj preko Mojsija.
LB) Brojevi glava 10
2 “Načini sebi dvije trube od srebra; načini ih od kovanoga srebra. Njima ćeš sazivati zbor
i davati znak za kretanje vojske.
3 Kad obje zatrube, tada će se skupljati k tebi sav zbor na vrata šatora od sastanka.
4 Kad zatrubi samo jedna, tada će se k tebi skupljati knezovi, tisućnici Izraelovi.
5 Kad zatrubite jako, tada će krenuti tabor koji leži na istoku;
6 kad zatrubite jako po drugi put, krenut će tabor koji je prema jugu; jako treba trubiti
kad imaju krenuti.
7 Trubit ćete i za sazivanje zbora, ali nećete trubiti jako.
8 U trube će trubiti sinovi Aronovi, svećenici. To je zakon vječni za vas i za potomke vaše.
9 Kad budete u svojoj zemlji išli u rat da suzbijete neprijatelja koji udara na vas, trubit
ćete jako u trube, i Gospod, Bog vaš, sjetit će vas se i oslobodit ćete se od neprijatelja.
10 Trubit ćete u trube u dane veselja, na blagdane, na mladi mjesec, prinoseći žrtve
paljenice i žrtve zahvalnice, i one će zazvati spomen vaš pred vašim Bogom. Ja sam,
Gospod, Bog vaš.”
11 Dvadesetoga dana drugoga mjeseca druge godine podiže se oblak iznad šatora
svjedočanstva,
12 i sinovi Izraelovi krenuše svojim redom iz Sinajske pustinje. Oblak se zaustavi u
Paranskoj pustinji.
13 Tako učiniše svoj prvi polazak po zapovijedi Gospodnjoj preko Mojsija.
14 Prva krenu zastava vojske sinova Judinih s četama svojim. Vojskom Judinom
zapovijedaše Nahšon, sin Aminadabov;
15 vojskom plemena sinova Jisakarovih Netanel, sin Suarov;
16 vojskom plemena sinova Zebulunovih Eliab, sin Helonov.
17 Šator bi složen; i sinovi Geršonovi i sinovi Merarijevi krenuše noseći šator.
18 Krenu zastava vojske sinova Rubenovih s četama svojim. Vojskom Rubenovom
zapovijedaše Elisur, sin Šedeurov;
19 vojskom plemena sinova Šimunovih Šelemijel, sin Surišadajev;
20 vojskom plemena sinova Gadovih Elijasaf, sin Deuelov.
21 Sinovi Kehatovi krenuše noseći Svetište; i šator se razapinjao, čekajući da oni stignu.
22 Krenu zastava vojske sinova Efrajimovih s četama svojim. Vojskom Efrajimovom
zapovijedaše Elišama, sin Amihudov;
23 vojskom plemena sinova Manašeovih, Gamliel, sin Pedahsurov;
24 vojskom plemena sinova Benjaminovih Abidan, sin Gidonijev.
25 Krenu zastava vojske sinova Danovih s četama svojim. Ona bijaše posljednja vojska.
Vojskom Danovom zapovijedaše Ahiezer, sin Amišadajev;
26 vojskom plemena sinova Ašerovih Pagiel, sin Okranov;
27 vojskom plemena sinova Neftalijevih Ahira, sin Enanov.
28 Tim redom krenuše sinovi Izraelovi s četama svojim, i tako oni pođoše.
29 Mojsije reče Hobabu, tastu svome: “Krećemo prema mjestu za koje Gospod reče: vama
ću ga dati. Idi s nama i činit ćemo ti dobro, jer je Gospod obećao da će činiti dobra
Izraelu.”
30 Hobab mu odgovori: “Ja neću ići, nego ću ići u svoju zemlju, u svoju domovinu.”
31 A Mojsije reče: “Nemoj nas ostaviti, jer ti znaš mjesta na kojima smo se utaborili u
pustinji. Budi nam vođa.
32 Ako pođeš s nama, imat ćeš dio u dobru koje će nam učiniti Gospod.”
33 Krenuše od gore Gospodnje i išli su tri dana. Kovčeg saveza Gospodnjeg krenuo je
ispred njih; išli su tri dana da im nađe mjesto za odmor.
34 Oblak Gospodnji bijaše nad njima preko dana, dok su kretali iz tabora.
35 Kad se kovčeg kretao, Mojsije govoraše: “Ustani, Gospode! Neka se rasprše neprijatelji
tvoji! Neka bježe ispred lica tvoga oni koji te mrze!”
36 A kad se zaustavljao, govoraše: “Vrati se, Gospode, mirijadama tisuća Izraelovim!”

1 Narod poče mrmljati, i to ne bi po volji Gospodu. Kad to Gospod ču, raspali se gnjev
njegov; raspali se na njih oganj Gospodnji i sažeže krajnji dio tabora.
2 Narod zavapi k Mojsiju. Mojsije se pomoli Gospodu, i oganj se ugasi.
3 Ono mjesto bi prozvano Tabera, jer se na njih raspali oganj Gospodnji.
4 Svjetina koja bijaše među Izraelom posta lakoma, te i sinovi Izraelovi počeše kukati
govoreći: “Tko će nam dati mesa da jedemo?
5 Sjećamo se riba koje smo jeli u Egiptu, a badava, krastavaca i dinja, luka i češnjaka.
6 A sad usahnu duša naša; nema više ničega! Oči naše ne vide ništa osim mane.”
7 Mana bješe kao sjeme korijandera, a nalik na bdelij.
8 Narod je išao da je kupi, mljeo je na žrvnjima ili tucao u stupama, kuhao u kotlu ili
mijesio od nje kolače. Ukus joj bijaše kao ukus kolača s uljem.
9 Kad je rosa padala noću na tabor, padala je s njom i mana.
10 Mojsije ču da narod kuka, svaki u svojoj porodici, svaki na vratima svoga šatora.
Gospod se jako razgnjevi. Mojsije se rastuži
11 i reče Gospodu: “Zašto žalostiš slugu svoga i zašto ne nađoh milosti u očima tvojim te si
na mene natovario teret cijeloga ovoga naroda?
12 Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Jesam li ga ja rodio da mi kažeš: ‘Nosi ga u
naručju svome kao što dojilja nosi dijete u zemlju za koju si se ocima njegovim zakleo da
ćeš im je dati?’
13 Gdje da uzmem mesa da ga dam cijelom ovom narodu? Jer kukaju preda mnom
govoreći: ‘Daj nam mesa da jedemo!’
14 Ne mogu ja sam cijeli ovaj narod nositi jer je pretežak za mene.
15 Ako ćeš tako učiniti sa mnom, bolje je da me ubiješ. Ubij me, molim te, ako sam našao
milost u očima tvojim, pa da ne gledam zla svoga.”
16 Gospod reče Mojsiju: “Skupi sedamdeset ljudi između starješina Izraelovih koje znaš da
su starješine naroda i upravitelji njegovi; dovedi ih k šatoru od sastanka da ondje stanu s
tobom.
17 Ja ću sići i govorit ću ti ondje. Uzet ću od duha moga koji je na tebi i staviti na njih, da i
oni nose s tobom teret naroda, da ga ne nosiš ti sam.
18 Reći ćeš narodu: ‘Posvetite se za sutra i jest ćete mesa, jer kukaste na uši Gospodnje
govoreći tko će nas nahraniti mesom, a bilo nam je dobro u Egiptu!’ - Dat će vam Gospod
mesa i jest ćete ga.
19 Nećete ga jesti jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana,
20 nego cijeli mjesec, dokle vam na nos ne udari i ne ogadi vam se, zato što odbaciste
Gospoda koji je među vama i kukaste pred njim govoreći: ‘Zašto iziđosmo iz Egipta?’”
21 Mojsije reče: “Šest stotina tisuća pješaka ima naroda u kojem sam ja, a ti kažeš: ‘Dat ću
im mesa da jedu cijeli mjesec.’
22 Hoće li im se poklati ovce i goveda da im dostane? Ili će im se pokupiti sve ribe morske
da im bude dosta?”
23 Gospod odgovori Mojsiju: “Zar će ruka Gospodnja biti kratka? Vidjet ćeš hoće li biti ono
što ti rekoh ili neće.”
24 Mojsije iziđe i kaza narodu riječi Gospodnje. On skupi sedamdeset ljudi između
starješina naroda i postavi ih oko šatora.
25 Gospod siđe u oblaku i progovori Mojsiju. On uze od duha koji bješe na njemu i stavi ga
na onih sedamdeset starješina; i čim duh dođe na njih, prorokovaše; ali ne nastaviše.
26 Dva čovjeka, od kojih jednom bijaše ime Eldad, a drugom Medad, ostala su u taboru te i
na njih dođe duh, jer i oni bijahu zapisani, iako nisu išli k šatoru. I oni prorokovaše u
taboru.
27 Jedan mladić dotrča da to javi Mojsiju i reče: “Eldad i Medad prorokuju u taboru.”
28 A Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od mladosti svoje, uze riječ i reče:
“Mojsije, gospodaru moj, zabrani im!”
29 Mojsije mu odgovori: “Jesi li zbog mene ljubomoran? Kamo sreće da sav narod
Gospodnji bude sastavljen od proroka i da Gospod pusti duh svoj na njih!”
30 I Mojsije se vrati u tabor, a i starješine Izraelove.
31 Gospod podiže vjetar s mora koji potjera prepelice i razasu ih po taboru, gotovo na dan
hoda s jedne i na dan hoda s druge strane oko tabora. Bilo ih je dva lakta od površine
zemlje.
32 Cijelog onog dana, svu noć i sav drugi dan skupljaoje narod prepelice; tko je najmanje
nakupio, nakupio je deset homera. Povješaše ih redom oko tabora.
33 Još im meso bijaše u zubima, još ga ne bijahu sažvakali, a gnjev se Gospodnji raspali na
narod; Gospod udari narod zlom velikim.
34 To mjesto prozvaše Kibrot Hataava, jer se ondje sahrani narod koji se bio polakomio.
35 Od Kibrot Hataave narod pođe u Haserot i utabori se u Haserotu.

1 Mirjam i Aron rogoborili su protiv Mojsija zbog žene Etiopljanke kojom se bio oženio, jer
je uzeo za ženu jednu Etiopljanku.
2 Rekoše: “Zar samo preko Mojsija govori Gospod? Ne govori li i preko nas?” I to ču
Gospod.
3 A Mojsije bijaše čovjek vrlo skroman, više nego ikoji drugi čovjek na zemlji.
4 Odjednom Gospod reče Mojsiju, Aronu i Mirjam: “Dođite vas troje u šator od sastanka.” I
njih troje pođoše.
5 Gospod siđe u stupu od oblaka i stade na vratima od šatora. Zovnu Arona i Mirjamu, koji
oboje pristupiše.
6 I reče im: “Slušajte dobro riječi moje! Kad bude tko prorok među vama, to ću mu se ja,
Gospod, u viđenuju pojaviti, u snu ću s njim govoriti.
7 Ali nije tako s mojim slugom Mojsijem. On je vjeran u svemu domu mome.
8 Njemu govorim iz usta k ustima, ja mu se bez tajni javljam, i on vidi priliku Gospodnju.
Kako se, dakle, ne pobojaste govoriti protiv sluge moga, protiv Mojsija?”
9 Gnjev se Gospodnji raspali na njih. I on ode.
10 Oblak se povuče sa šatora, i gle, na Mirjamu pade guba, bijela kao snijeg. Aron pogleda
Mirjamu, i gle, ona imaše gubu.
11 Tada Aron reče Mojsiju: “Molim te, gospodaru, ne čini da nosim na sebi kaznu grijeha
koji ludo počinismo i zbog kojega postadosmo krivi!
12 Ah, neka ne bude ona kao mrtvorođeno dijete kojem je meso napola trulo već kad izlazi
iz utrobe matere svoje!”
13 Mojsije zavapi Gospodu govoreći: “Bože, molim te, iscijeli je!”
14 A Gospod reče Mojsiju: “Da joj je otac njezin pljunuo u lice, ne bi li se morala stidjeti
sedam dana? Neka bude izdvojena iz tabora sedam dana, a poslije neka bude opet
primljena.”
15 Tako Mirjam bi izdvojena iz tabora sedam dana; a narod ne krenu dok Mirjam ne bi
opet primljena.
16 Zatim narod krenu iz Haserota i utabori se u Paranskoj pustinji.
2 “Pošalji ljude da izvide zemlju kanaansku, koju ja dajem sinovima Izraelovim. Poslat ćeš
po jednog čovjeka od svakog plemena otaca njihovih; svi neka budu od glavnih među
njima.”
3 Mojsije ih posla iz Paranske pustinje po zapovijedi Gospodnjoj; svi ti ljudi bijahu glavari
sinova Izraelovih.
4 Ovo su njihova imena: od plemena Rubenova: Šamua, sin Zakurov;
5 od plemena Šimunova: Šafat, sin Horijev;
6 od plemena Judina: Kaleb, sin Jefuneov;
7 od plemena Jisakarova: Jigal, sin Josipov;
8 od plemena Efrajimova: Hošea, sin Nunov;
9 od plemena Benjaminova: Palti, sin Rafuov ;
10 od plemena Zebulunova: Gadiel, sin Sodijev;
11 od plemena Josipova, od plemena Manašeova: Gadi, sin Susijev;
12 od plemena Danova: Amiel, sin Gemalijev;
13 od plemena Ašerova: Setur, sin Mikaelov;
14 od plemena Neftalijeva: Nahbi, sin Vofsijev;
15 od plemena Gadova: Geuel, sin Makijev.
16 To su imena ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju. Mojsije dade Hošei, sinu
Nunovu ime Jošua.
17 Mojsije ih posla da izvide zemlju kanaansku i reče im: “Idite ovuda na jug, pa iziđite na
goru.
18 Promatrat ćete zemlju, vidjeti kakva je i narod koji je u njoj, je li jak ili slab, ima li ga
malo ili mnogo;
19 i kakva je zemlja u kojoj on stanuje, je li dobra ili loša; kakvi su gradovi u kojima
stanuje, jesu li otvoreni ili utvrđeni;
20 i kakve su njive, jesu li rodne ili slabe, ima li u njima drveća ili nema. Budite srčani i
uzmite roda od te zemlje.” Bilo je vrijeme prvom grožđu.
21 Oni pođoše da izvide zemlju od pustinje sinske do Rehoba na putu u Hamat.
22 Išli su na jug i došli do Hebrona, gdje bijahu Ahiman, Šešaj i Talmaj, sinovi Anakovi.
Hebron bijaše sazidan sedam godina prije Soana u Egiptu.
23 Zatim dođoše do doline Eškol, gdje odrezaše trs od loze s jednim grozdom i ponesoše ga
dvojica na motci; a ubraše i narova i smokava.
24 Ono se mjesto prozva Dolina Eškol po grozdu koji ondje odrezaše sinovi Izraelovi.
25 Nakon četrdeset dana vratiše se iz zemlje koju uhodiše.
26 Kad stigoše, odoše k Mojsiju i Aronu i k svemu zboru sinova Izraelovih u pustinju
paransku, u Kadeš; obavijestiše njih i cijeli zbor o svemu i pokazaše im rod te zemlje.
27 Evo što su rekli Mojsiju: “Išli smo u zemlju u koju si nas poslao. Uistinu teče u njoj med
i mlijeko, i evo roda njezina.
28 Ali je narod koji u njoj stanuje jak, a gradovi utvrđeni i veliki; vidjesmo ondje i sinove
Anakove.
29 Amalešani žive na južnoj strani, Hetiti, Jebusejci i Amorejci u planini, a Kanaanci žive
uz more i duž Jordana.”
30 Kaleb umiri narod koji mrmljaše protiv Mojsija i reče: “Hajde da zauzmemo tu zemlju;
pobijedit ćemo je.”
31 Ali drugi ljudi koji su bili s njim govorahu: “Ne možemo mi na onaj narod jer je jači od
nas.”
32 I oni kudiše pred sinovima Izraelovim zemlju koju uhodiše govoreći: “Zemlja koju
prođosmo i uhodismo jest zemlja koja proždire svoje stanovnike; ljudi koje vidjesmo vrlo
su veliki.
33 Vidjesmo ondje i divove, sinove Anakove, roda divovskoga. Mi smo prema njima kao
skakavci.”

1 Cio zbor podiže glas i stade vikati, a narod plakaše onu noć.
vi sinovi Izraelovi mrmljahu na Mojsija i Arona i sav zbor im reče: Što nismo pomrli u
zemlji egipatskoj ili u ovoj pustinji!
3 Što nas Gospod vodi u tu zemlju da izginemo od mača, a žene naše i djeca da postanu
roblje! Nije li bolje da se vratimo u Egipat?”
4 I rekoše među sobom: “Izaberimo starješinu i vratimo se u Egipat!”
5 Mojsije i Aron padoše ničice pred svim zborom sinova Izraelovih.
6 A Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji su bili među onima koji su izviđali zemlju,
razderaše haljine svoje
7 i rekoše svemu zboru sinova Izraelovih: “Zemlja koju prođosmo i uhodismo vrlo je
dobra.
8 Ako nam je naklonjen Gospod, on će nas odvesti u tu zemlju i dat će nam je; to je zemlja
u kojoj teče med i mlijeko.
9 Samo se ne odmećite od Gospoda pa se ne bojte naroda one zemlje; jer ćemo ga mi
progutati. Odstupio je od njih zakon njihov. S nama je Gospod, ne bojte ih se!”
10 Cio zbor govoraše da će ih kamenovati, kad se nad šatorom od sastanka pokaza slava
Gospodnja pred svim sinovima Izraelovim.
11 I Gospod reče Mojsiju: “Dokle će me taj narod vrijeđati? Dokle mi neće vjerovati pored
tolikih znakova koje učinih usred njega?
12 Udarit ću ga kugom i uništiti ga; ali ću od tebe učiniti narod veći i jači od njega.”
13 Mojsije reče Gospodu: “Čut će to Egipćani, iz kojih si izveo ovaj narod silom svojom,
14 i reći će to ljudima ove zemlje. Oni znaju da si ti, Gospode, usred ovog naroda; da se ti
očito objavljuješ, Gospode; da je oblak tvoj nad njim, dau stupu od oblaka ideš pred njim
danju, a u stupu od ognja noću;
15 pa kad potreš ovaj narod i pobiješ sve do jednoga, tad će narodi, koji su čuli o tebi,
govoriti:
16 ‘Nije Gospod imao moć da dovede ovaj narod u zemlju ‘koju mu je sa zakletvom obećao,
i zato ga pobi u pustinji.’
17 Ali sad neka se pokaže moć Gospodnja u svoj veličini svojoj, kao što si sam izjavio
govoreći:
18 ‘Gospod je spor na gnjev i obilan dobrotom te oprašta zloću i bunu, ali ne drži krivoga
za nevinoga i kažnjava zlodjela otaca na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena.’
19 Oprosti zloću ovome narodu po velikom milosrđu svome, kao što si ovom narodu
opraštao od Egipta do ovdje.”
20 I Gospod reče: “Opraštam, kao što si tražio.
21 Ali ja sam živ! Slava Gospodnja napunit će svu zemlju!
22 Oni koji vidješe slavu moju i znakove moje što učinih u Egiptu i u ovoj pustinji, a kušaše
me već deset puta i ne poslušaše moje riječi,
23 neće vidjeti zemlju koju sa zakletvom obećah ocima njihovim; neće je vidjeti ni jedan
od onih koji me uvrijediše.
24 Ali slugu svoga Kaleba, koji bi drugim duhom nadahnut i koji se sasvim držao moga
puta, njega ću odvesti u zemlju u koju je išao i porod će je njegov držati.
25 No Amalečani i Kanaanci sjede u dolini. Zato se sutra vratite natrag i idite u pustinju k
Crvenome moru.”
27 “Dokle ću pustiti da taj opaki zbor mrmlja protiv mene? Čuo sam mrmljanje sinova
Izraelovih koji mrmljaju na mene.
28 Reci im: ‘Gospod govori: ‘Živ sam ja! Učinit ću vam onako kako ste govorili ušima
mojim.
29 U ovoj će pustinji popadati mrtva tjelesa vaša, svih između vas koji su izbrojeni u
svemu broju vašemu od dvadeset godina naviše, koji mrmljaste protiv mene.
30 Nećete ući u zemlju za koju se zakleh da ću vas naseliti u njoj, osim Kaleba, sina
Jefuneova, i Jošue, sina Nunova.
31 A djecu vašu, za koju rekoste da će postati roblje, njih ću dovesti i ona će poznati
zemlju za koju vi ne marite.
32 Leševi će vaši popadati u ovoj pustinji,
33 a djeca će vaša biti pastiri u pustinji četrdeset godina i nosit će kaznu nevjerstava vaših
dok ne istrunu svi leševi vaši u pustinji.
34 Kao što ste četrdeset dana uhodili zemlju, tako ćete četrdeset godina nositi kaznu
zlodjela svojih: godinu dana za svaki dan, i znat ćete što to znači biti bez moje prisutnosti.
35 Ja, Gospod, rekoh! i tako ću učiniti tome zboru opakome, koji se skupio protiv mene. U
pustinji će propasti i tu će umrijeti.’”
36 Ljudi koje Mojsije bijaše poslao da uhode zemlju i koji na povratku pobuniše sav zbor
da viče protiv njega prosuvši zle glasove o zemlji,
37 ti ljudi koji prosuše zle glasove o zemlji pomriješe od rana pred Gospodom.
38 Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, jedini ostadoše živi od onih koji su išli izviđati
zemlju.
39 Mojsije kaza to svim sinovima Izraelovim, i narod pade u veliku žalost.
40 Ustadoše rano i popeše se na vrh gore govoreći: “Evo nas! Ići ćemo na mjesto za koje je
Gospod govorio, jer zgriješismo.”
41 Mojsije reče: “Zašto kršite zapovijed Gospodnju? To neće ispasti dobro.
42 Ne penjite se jer Gospod nije među vama. Nemojte da vas pobiju neprijatelji vaši.
43 Naime, Amalečani i Kanaanci su tamo pred vama i izginut ćete od mača jer se
odmetnuste od Gospoda i Gospod neće biti s vama.”
44 Oni ipak navališe da se penju na goru; ali kovčeg saveza Gospodnjeg i Mojsije ne iziđoše
iz tabora.
45 Tad siđoše Amalečani i Kanaanci, koji stanovahu na onoj gori, i razbiše ih tjerajući ih
do Horme.

2 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: Kad dođete u zemlju koju vam ja dajem da se u
njoj nastanite
3 i prinosite žrtvu spaljenu ognjem pred Gospodom, žrtvu paljenicu, ili žrtvu za
ispunjenje zavjeta, ili dobrovoljnu, ili o blagdanima svojim, praveći od krupne ili od sitne
stoke ugodan miris Gospodu,
4 tada tko prinese prinos svoj Gospodu prinijet će desetinu efe bijeloga brašna zamiješena
s četvrtinom hina ulja,
5 a s četvrtinom hina vina, napravit ćeš ljevanicu uz žrtvu paljenicu ili uz drugu žrtvu na
svako janje.
6 Uz ovna prinosit ćeš dvije desetine bijeloga brašna zamiješena s trećinom hina ulja
7 i napravit ćeš ljevanicu od trećine hina vina kao prinos na ugodni miris Gospodu.
8 Ako prinosiš tele na žrtvu paljenicu, ili na žrtvu za ispunjenje zavjeta, ili na žrtvu
zahvalnicu Gospodu,
9 prinosit ćeš uz tele tri desetine efe bijeloga brašna zamiješena s pola hina ulja
10 i učinit ćeš ljevanicu s pola hina vina; to je žrtva spaljena ognjem na ugodni miris
Gospodu.
11 Tako će se učiniti uza svakoga vola i uza svakoga ovna, uza svaku životinju između
ovaca ili koza.
12 Prema broju koliko prinesete, učinit ćete tako uza svako, koliko ih bude.
13 Svaki domorodac učinit će tako kad prinosi žrtvu paljenicu na ugodan miris Gospodu.
14 Ako neki stranac koji s vama stanuje, ili koji bi kasnije došao k vama, prinosi žrtvu
spaljenu ognjem na ugodan miris Gospodu, on će je prinositi na isti način kao i vi.
15 Samo će jedan zakon biti za cijeli zbor, za vas i za stranca koji je među vama; to će biti
vječan zakon među potomcima vašim; stranac će biti kao i vi pred Gospodom.
16 Jedan zakon i jedna uredba bit će i vama i strancu koji je među vama.”
18 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: Kad dođete u zemlju u koju vas vodim
19 i stanete jesti kruh one zemlje, odvojit ćete prinos za Gospoda.
20 Od prvina tijesta svoga prinosit ćete kolač; prinosit ćete ga kao prinos koji se odvaja od
gumna.
21 Odvojit ćete za Gospoda prinos od prvina tijesta svoga u sva vremena.
22 Ako biste nehotice pogriješili ne vršeći sve ove zapovijedi koje Gospod dade Mojsiju,
23 sve što vam je Gospod zapovjedio preko Mojsija od dana kad je Gospod dao svoje prve
zapovijedi i poslije u buduća vremena;
24 ako se bude nehotice pogriješilo, a da zbor to nije primijetio, cijeli će zbor prinositi
jedno mlado tele kao žrtvu paljenicu na ugodan miris Gospodu, s prinosom i ljevanicom
po utvrđenim propisima, i jedno jare kao žrtvu okajnicu.
25 Svećenik će očistiti sav zbor sinova Izraelovih i oprostit će im se, jer je pogreška bila
nehotična i oni donesoše pred Gospoda svoj prinos za žrtvu ognjem spaljenu i prinos za
okajanje grijeha zbog nehotične pogreške svoje.
26 Oprostit će se cijelom zboru sinova Izraelovih i strancu koji se nađe među njima, jer je
sav narod nehotice pogriješio.
27 Ako nehotice zgriješi samo pojedinac, prinijet će kozu od godine dana kao žrtvu
okajnicu.
28 Svećenik će očistiti pojedinca koji bude nehotce zgriješio pred Gospodom, i kad ga on
očisti, oprostit će mu se.
29 I za domoroca u zemlji sinova Izraelovih i za stranca koji se nađe među vama bit će isti
zakon kad netko zgriješi nehotice.
30 Ali tko od bijesa zgriješi između domorodaca ili stranaca, taj vrijeđa Gospoda i istrijebit
će se iz naroda svoga.
31 Jer on prezre riječ Gospodnju i pogazi zapovijed njegovu. Takav će se istrijebiti; nosit
će kaznu zlodjela svoga.”
32 Kad sinovi Izraelovi bijahu u pustinji, zatekoše jednog čovjeka koji je kupio drva u
subotu.
33 Oni koji ga zatekoše da kupi drva dovedoše ga k Mojsiju, k Aronu i k cijelom zboru.
34 Baciše ga u tamnicu, jer nije bilo objavljeno što je s njim valjalo činiti.
35 Gospod reče Mojsiju: “Taj će se čovjek kazniti smrću, cijeli će ga zbor izvan tabora
kamenovati.”
36 I sav zbor izvede ga iz tabora i kamenova ga, kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
38 “Govori sinovima Izraelovim i reci im neka naprave rese po skutovima haljina svojih,
od kolena do kolena, i na rese neka stave plavu vrpcu.
39 Kad budete imali te rese, gledajući ih sjećat ćete se svih zapovijedi Gospodnjih i vršit
ćete ih, a nećete se zanositi za žudnjama srca svoga i očiju svojih, kako vas ne bi navele na
nevjeru.
40 Tako ćete pamtiti i vršiti sve zapovijedi moje i bit ćete sveti Bogu svome.
41 Ja sam Gospod, Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da budem vaš Bog. Ja
sam Gospod, Bog vaš.”

1 Korah, sin Jishara, sina Kehata, sina Levijeva, te Datan i Abiram, sinovi Eliabovi, i On, sin
Peletaov - potomci Rubenovi - pobuniše se
2 i ustadoše protiv Mojsija s još dvjesta pedeset ljudi između sinova Izraelovih, glavara
naroda, koji se sazivahu na zbor i bijahu ljudi viđeni.
3 Oni se skupiše protiv Mojsija i Arona i rekoše im: “Dosta je! Cijeli je zbor svet, svi su
sveti, i Gospod je među njima. Zašto se vi uzvisujete iznad zbora Gospodnjeg?”
4 Kad je to Mojsije čuo, pade ničice.
5 Zatim reče Korahu i svoj družini njegovoj: “Sutra će pokazati Gospod tko je njegov i tko
je svet; toga će pustiti k sebi; pustit će k sebi onoga koga izabere.
6 Učinite ovo: uzmite kadionice, Korah i sva družina njegova.
7 Stavite sutra u njih vatre i tamjana pred Gospodom, pa koga Gospod izabere, taj će biti
svet. Dosta je, sinovi Levijevi!”
8 Mojsije reče Korahu: “Slušajte, dakle, sinovi Levijevi!
9 Zar vam je malo što vas je Bog Izraelov odvojio od zbora Izraelova, pustivši vas k sebi da
vršite službu u šatoru Gospodnjemu i da stojite pred zborom i služite za nj?
10 Pustio je k sebi tebe i svu braću tvoju, sinove Levijeve, s tobom, a vi tražite još i
svećeništvo?
11 Zato ste se ti i sva družina tvoja skupili protiv Gospoda. Jer što je Aron da rogoborite
protiv njega?”
12 Mojsije posla da dozovu Datana i Abirona, sinove Eliabove, ali oni rekoše: “Nećemo
doći.
13 Nije li dosta što si nas izveo iz zemlje u kojoj teče med i mlijeko i činiš da umremo u
ovoj pustinji, nego još hoćeš i vladati nad nama?
14 Nisi nas odveo u zemlju gdje teče med i mlijeko, niti su to njive i vinogradi koje nam
daješ. Želiš li ovim ljudima iskopati oči? Nećemo doći!”
15 Mojsije se silno rasrdi i reče Gospodu: “Nemoj gledati na njihov prinos. Nisam od njih
ni magarca uzeo i nikome od njih nisam zla učinio.”
16 Mojsije reče Korahu: “Ti i svi tvoji stanite sutra pred Gospoda i pred Arona.
17 Uzmite svaki svoju kadionicu, stavite u nju tamjana i stanite pred Gospoda svaki sa
svojom kadionicom; bit će tu dvjesta pedeset kadionica; a ti i Aron uzet ćete svoje
kadionice.”
18 Oni uzeše svaki svoju kadionicu, staviše u njih vatre i tamjana i stadoše na vrata šatora
od sastanka s Mojsijem i Aronom.
19 Korah sabra sav zbor protiv Mojsija i Arona pred vratima šatora od sastanka. Tada se
slava Gospodnja pokaza svemu zboru.
20 I Gospod progovori Mojsiju i Aronu:
21 “Odvojite se od toga zbora jer ću ga začas satrti.”
22 Oni padoše ničice i rekoše: “O, Bože, Bože duhova i svakoga tijela! Samo je jedan čovjek
zgriješio, a ti se srdiš na cijeli zbor!”
24 “Govori zboru i reci: odstupite od šatora Korahova, Datanova i Abiramova!”
25 Mojsije usta i ode k Datanu i Abiramu, a za njim pođoše starješine Izraelove.
26 On progovori zboru i reče: “Odstupite od šatora tih bezdušnika i ne dotičite ništa što je
njihovo da ne izginete kad se oni kazne zbog svih grijeha njihovih!”
27 Oni odstupiše sa svih strana od šatora Korahova, Datanova i Abiramova. Datan i Abiram
iziđoše i stadoše svaki na vrata od svog šatora sa ženama svojim, sa sinovima svojim i sa
sinovima sinova svojih.
28 Mojsije reče: “Po ovome ćete poznati da me Gospod poslao da činim sva ova djela i da
ništa ne činim od sebe.
29 Ako ovi ljudi umru kao što svi ljudi umiru i ako sudbina njihova bude kao i svim
ostalim ljudima, onda me nije poslao Gospod;
30 ali ako Gospod učini nešto novo, ako zemlja otvori usta svoja i proguta ih sa svim što je
njihovo i oni siđu živi u grob, tad znajte da su ovi ljudi uvrijedili Gospoda.”
31 Kad on izusti ove riječi, zemlja se pod njima otvori.
32 Zemlja otvori usta svoja i proguta njih i domove njihove te sve ljude Korahove i sve
blago njihovo.
33 I tako oni siđoše sa svim što imahu živi u grob; zemlja ih pokri, i njih nesta iz zbora.
34 Svi Izraelci koji bijahu okolo njih pobjegoše od vike njihove; jer vikahu: “Bježimo, da
nas ne proguta zemlja!”
35 I iziđe oganj od Gospoda i sažeže onih dvjesta pedeset ljudi koji su prinosili tamjan.
37 “Reci Eleazaru, sinu svećenika Arona, neka pokupi kadionice iz toga garišta i neka
razbaca ugljevlje iz njih jer su svete;
38 kadionice onih koji ogriješiše duše svoje neka raskuju na ploče da se okuje žrtvenik.
Pošto se prikazaše pred Gospodom i posvetiše se, to će oni služiti kao spomen sinovima
Izraelovim.”
39 Svećenik Eleazar pokupi bakrene kadionice koje bijahu prinijeli oni koje proždre vatra.
Prekovaše ih kao oplatu za žrtvenik.
40 To je spomen za sinove Izraelove da nitko tko nije od roda Aronova ne pristupa da
prinosi kad pred Gospodom, da ne bude kao Korah i njegova družina po onome što je
Gospod javio preko Mojsija.
41 Sutradan zarogobori cijeli zbor sinova Izraelovih protiv Mojsija i Arona govoreći:
“Pobiste narod Gospodnji!”
42 Kako se zbor okupljao oko Mojsija i Arona i kako oni okrenuše pogled na šator od
sastanka, gle, oblak ga pokri i pojavi se slava Gospodnja.
43 Mojsije i Aron dođoše pred šator od sastanka.
44 I Gospod progovori Mojsiju i reče:
45 “Uklonite se iz toga zbora da ga začas potrem.” Oni padoše ničice,
46 i Mojsije reče Aronu: “Uzmi kadionicu i stavi u nju vatre sa žrtvenika; metni tamjana,
požuri k zboru i vrši odmah okajanje za njih; jer se raspali gnjev Gospodnji i pomor poče.”
47 Aron uze kadionicu, kao što mu Mojsije reče, i otrča usred zbora; i gle, pomor već bješe
počeo u narodu. On prinese kad i izvrši okajanje za narod.
48 Stade između mrtvih i živih, a pomor se zaustavi.
49 Od toga je pomrlo četrnaest tisuća sedam stotina ljudi, osim onih što pogiboše zbog
Koraha.
50 Aron se vrati k Mojsiju na vrata šatora od sastanka. Pomor je prestao.

2 “Govori sinovima Izraelovim i uzmi od njih po jedan štap od svakoga doma otaca
njihovih, to jest dvanaest štapova od svakoga od knezova njihovih, po domovima otaca
njihovih. Napisat ćeš na svaki štap ime od svakoga,
3 a na Levijev napisat ćeš ime Aronovo; jer će biti po jedan štap na svakog poglavicu doma
otaca njihovih.
4 Ostavit ćeš te štapove u šatoru od sastanka, pred svjedočanstvom, gdje se sastajem s
vama.
5 Čovjek koga ja izberem bit će onaj čiji će štap procvjetati. Tako ću činiti da prestanu
preda mnom mrmljanja sinova Izraelovih protiv vas.”
6 Mojsije tako kaza sinovima Izraelovim i svi knezovi njihovi dadoše mu štapove, svaki
knez po jedan štap prema domovima otaca svojih, to jest dvanaest štapova: i Aronov štap
bijaše među njihovim štapovima.
7 Mojsije ostavi štapove pred Gospodom u šatoru svjedočanstva.
8 Sutradan kad Mojsije dođe u šator svjedočanstva, gle, štap Aronov, za dom Levijev,
bijaše procvjetao, propupao, procvao i rodio zrele bademe.
9 Mojsije iznese sve štapove pred Gospoda k svim sinovima Izraelovim: i razgledavši ih,
svaki uze svoj štap.
10 Gospod reče Mojsiju: “Donesi opet Aronov štap pred svjedočanstvo, neka se čuva kao
znak nepokornima da prestane mrmljanje njihovo preda mnom, da ne izginu.”
11 I Mojsije učini tako; učini kao što mu zapovjedi Gospod.
1inovi Izraelovi rekoše Mojsiju: “Pogibosmo, propadosmo, svi propadosmo!
13 Tko se god približi k šatoru Gospodnjemu, gine; hoćemo li svi izginuti?”

1 Gospod reče Aronu: “Ti i sinovi tvoji i dom oca tvoga s tobom nosit ćete kaznu zlodjela
počinjenih u Svetištu; ti i sinovi tvoji nosit ćete kaznu grijeha učinjenih u vršenju
svećeništva vašega.
2 Uzmi k sebi braću svoju, pleme Levijevo, pleme oca svoga, da budu uza te i služe te kada
ti i sinovi tvoji budete pred šatorom od sastanka.
3 Oni će vršiti zapovijedi tvoje u svemu šatoru; ali k posuđu od Svetišta i k žrtveniku neće
pristupati, da ne umru i oni i vi.
4 Oni će, dakle, biti uza te i vršit će ono što treba u šatoru od sastanka, u svakoj službi u
njemu. Nitko stran neka ne pristupi k vama.
5 Vi ćete raditi što treba u Svetištu i što treba na žrtveniku, da više ne dođe gnjev na
sinove Izraelove.
6 Jer evo ja uzeh braću vašu levite između sinova Izraelovih i darovani Gospodu, oni su
predani vama da vrše službu u šatoru od sastanka.
7 A ti i sinovi tvoji vršit ćete svećeničku službu u svemu što pripada žrtveniku i što se radi
iza zastora; to je služba koju ćete vi vršiti. Svećeništvo dadoh vama. Stranac koji bi
pristupio bit će pogubljen.”
8 Gospod reče Aronu: “Evo, između svih stvari koje posvećuju sinovi Izraelovi dajem ti
one koje se prinose podizanjem; dajem ih tebi i sinovima tvojim, kao pravo pomazanja,
zakonom vječnim.
9 Evo što će biti tvoje od stvari posvećenih koje se sažižu: svaki prinos njihov, svi darovi
njihovi, svi prinosi za okajanje grijeha i svi prinosi za prijestup koje mi prinesu; sve te
presvete stvari bit će za te i za sinove tvoje.
10 Na presvetom ćete ih mjestu jesti; svako muško će od njih jesti; smatrat ćete ih svetim
stvarima.
11 Evo što će još biti tvoje: sve darove koje sinovi Izraelovi prinose podizanjem i
obrtanjem na jednu i na drugu stranu dajem tebi i sinovima tvojim i kćerima tvojim s
tobom, zakonom vječnim. Tko je god čist u domu tvome neka od njih jede. Dajem ti pr
12 najbolje od ulja, najbolje od vina i od žita.
13 Prvi rod zemlje njihove koji budu donijeli Gospodu bit će tvoj. Tko je god čist u domu
tvome jest će od njega.
14 Sve što bude zavjetovano i posvećeno u Izraelu bit će tvoje.
15 Što je god prvorođeno, od svakoga tijela koje prinose Gospodu, i između ljudi i između
stoke, bit će tvoje; ali za prvorođenca čovječjega učinit ćeš da se otkupljuje.
16 Za otkup ćeš uzeti kad bude od mjesec dana, po svojoj procjeni pet šekela srebra, po
hramskom šekelu, koji iznosi dvadeset gera.
17 Ali nećeš dati da se otkupljuje prvenac od krave, ni prvenac od ovce, ni prvenac od
koze; to su svete stvari. Krvlju njihovom poškropit ćeš žrtvenik, a salo ćeš spaliti; to će biti
žrtva spaljena vatrom na ugodan miris Gospodu.
18 Meso od njih bit će tvoje, kao grudi što se obrću i kao desno pleće.
19 Sve prinose od posvećenih stvari koje sinovi Izraelovi prinose podizanjem dajem tebi i
sinovima tvojim i kćerima tvojim s tobom, zakonom vječnim. To je savez nepovrediv i
vječan pred Gospodom za te i za potomstvo tvoje s tobom.”
20 Reče Gospod Aronu: “Ti nećeš posjedovati ništa u zemlji njihovoj i nećeš imati dijela za
sebe među njima. Ja sam dio tvoj i baština tvoja među sinovima Izraelovim.
21 Sinovima Levijevim dajem sve desetine u Izraelu za službu što služe u šatoru od
sastanka.
2inovi Izraelovi neka više ne pristupaju k šatoru od sastanka, da se ne ogriješe i ne izginu.
23 Leviti će vršiti službu u šatoru od sastanka, oni će nositi teret grijeha njihovih. Oni
neće imati posjeda među sinovima Izraelovim. To je zakon vječni za potomke vaše.
24 Desetine sinova Izraelovih koje će se prinositi Gospodu podizanjem dajem levitima.
Zato rekoh: oni neće imati baštine među sinovima Izraelovim.”
26 “Govori levitima i reci im: kad uzmete od sinova Izraelovih desetinu koju vam dadoh
da bude vaša, tad ćete od nje prinositi Gospodu podizanjem deseto od desetoga;
27 i primit će vam se prinos vaš kao žito s gumna i kao vino iz badnja.
28 Tako ćete i vi odvojiti prinos koji se podiže Gospodu od svih desetina svojih koje ćete
uzimati od sinova Izraelovih i dat ćete od njih prinos Gospodnji svećeniku Aronu.
29 Od svega što vam se dade odvojit ćete dio za prinos Gospodu; od svega što je najbolje
odvojit ćete dio koji se treba posvetiti.
30 I reci im: kad odvojite ono što je najbolje, tada će se ostatak predati levitima kao
dohodak od gumna i kao dohodak od badnja.
31 Jesti ga možete na svakom mjestu i vi i porodice vaše, jer vam je to nagrada za službu
vašu u šatoru od sastanka.
32 I nećete za to navući na sebe grijehe, nećete oskvrnjivati svetih stvari sinova
Izraelovih, pa nećete umrijeti.”

2 “Evo što naređuje zakon koji propisa Gospod govoreći: govori sinovima Izraelovim i
neka ti oni dovedu crvenu junicu bez pjege i bez tjelesne mane koja još nije bila u jarmu.
3 Predat ćete je svećeniku Eleazaru, koji će je izvesti izvan tabora, te će se ona pred njim
zaklati.
4 Eleazar će uzeti krvi njezine na prst svoj i poškropit će krvlju sedam puta prema šatoru
od sastanka.
5 Junica će se spaliti pred njegovim očima; spalit će se koža njezina, meso i krv s balegom.
6 Svećenik će uzeti cedrovine, izopa i grimiza te će ih baciti na oganj na kojem gori junica.
7 Svećenik će oprati svoje haljine i tijelo vodom, pa će ući u tabor i bit će nečist do večeri.
8 Onaj koji je spalio junicu oprat će lice svoje i tijelo vodom i bit će nečist do večeri.
9 Čist će čovjek pokupiti pepeo od junice i izručit će ga izvan tabora na čisto mjesto da se
čuva zboru sinova Izraelovih za vodu očišćenja. To je žrtva okajnica.
10 Onaj koji pokupi pepeo od junice oprat će haljine svoje i bit će nečist do večeri. To će
biti vječan zakon sinovima Izraelovim i strancu koji prebiva među njima.
11 Tko se dotakne mrtva tijela čovječjega, bit će nečist sedam dana.
12 On će se očistiti onom vodom trećega dana, a sedmoga dana bit će čist; ali tko se ne
očisti trećega i sedmoga dana, neće biti čist.
13 Tko se dotakne mrtva tijela čovječjega pa se ne očisti, oskvrnjuje šator Gospodnji; on će
se istrijebiti iz Izraela. Kako nije poškropljen vodom očišćenja, on je nečist; nečistoća je
njegova još na njemu.
14 Evo zakona. Kad čovjek umre u šatoru, tko god uđe u taj šator bit će nečist sedam dana.
15 Svaka otkrivena posuda koja nema pričvršćen poklopac bit će nečista.
16 Tko se god dotakne u polju čovjeka ubijena mačem ili mrtva čovjeka, ili kosti čovječjih,
ili groba, bit će nečist sedam dana.
17 Za nečistoga uzet će se pepela od junice spaljene na okajanje i izlit će se povrh njega
žive vode u jednu posudu.
18 Čist će čovjek uzeti izopa, zamočit će u onu vodu i poškropiti njome šator i sve posude i
ljude koji su u njemu; a isto tako i onoga koji se dotakao kosti ubijenog ili umrlog čovjeka
ili groba.
19 Čisti će poškropiti nečistoga trećega i sedmoga dana, pa kad ga očisti sedmoga dana,
oprat će haljine svoje i sebe vodom, i bit će čist uvečer.
20 Ako je tko postao nečist pa se ne očisti, taj će se istrijebiti iz zbora, jer je oskvrnuo
Svetište Gospodnje i nije poškropljen vodom očišćenja: nečist je.
21 Ovo će im biti vječni zakon. Onaj koji je poškropio vodom očišćenja, oprat će haljine
svoje, i tko se god dotakne vode očišćenja bit će nečist do večeri.
22 Čega se god dotakne onaj koji je nečist, to će biti nečisto; a tko se njega dotakne bit će
nečist do večeri.”

1 Sav zbor sinova Izraelovih dođe u pustinju Sin prvoga mjeseca, i narod stade u Kadešu.
Ondje umre Mirjam i ondje je sahraniše.
2 Zbor nije imao vode, pa se pobunio protiv Mojsija i Arona.
3 Narod se posvadi s Mojsijem. Rekoše: “Što nismo pomrli kad pomriješe braća naša pred
Gospodom!
4 Što dovedoste zbor Gospodnji u ovu pustinju da izginemo ovdje mi i stoka naša?
5 Što nas izvedoste iz Egipta da nas dovedete na ovo zlo mjesto, koje niti može da se zasije
niti u njemu ima smokava, grožđa, šipaka, a nema ni vode za piće!”
6 Mojsije i Aron ukloniše se iz zbora i pođoše na vrata šatora od sastanka. Padoše ničice, i
pokaza im se slava Gospodnja.
8 “Uzmi štap i sazovi zbor, ti i brat tvoj Aron. Progovorite stijeni pred vama, i ona će dati
vodu. Izvest ćeš za njih vodu iz stijene i napojit ćeš zbor i stoku njegovu.”
9 Mojsije uze štap koji je bio pred Gospodom, kao što mu Gospod zapovjedi.
10 S Aronom sazva zbor pred stijenu pa reče: “Slušajte, buntovnici! Hoćemo li vam iz ove
stijene izvesti vodu?”
11 I Mojsije diže ruku i udari dvaput po stijeni štapom svojim. Iziđe obilna voda, pa se
napoji narod i stoka njegova.
12 Tada Gospod reče Mojsiju i Aronu: “Što mi ne vjerovaste da me proslavite pred očima
sinova Izraelovih, zato nećete odvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem.”
13 To je voda Meriba, gdje se sinovi Izraelovi prepiraše s Gospodom koji se posveti u
njima.
14 Iz Kadeša posla Mojsije glasnike kralju edomskome da mu poruče: “Ovako govori brat
tvoj Izrael: ti znaš sve nevolje koje nas snađoše.
15 Oci naši siđoše u Egipat, i mi bijasmo dugo ondje. Ali Egipćani zlostaviše i nas i oce
naše.
16 Zavapismo Gospodu, i Gospod ču glas naš. On posla anđela i izvede nas iz Egipta; i evo
smo u Kadešu, gradu na granici tvoje zemlje.
17 Pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju; nećemo ići preko polja ni preko vinograda,
niti ćemo piti vode iz kojega studenca; ići ćemo kraljevskim putem; nećemo skretati ni
desno ni lijevo dok ne prijeđemo tvoju zemlju.”
18 Edom mu reče: “Ne idi preko moje zemlje, jer ću preda te izići s mačem.”
19 Sinovi Izraelovi mu rekoše: “Ići ćemo velikom cestom, pa ako se napijemo tvoje vode,
mi ili stoka naša, platit ćemo je; samo da pješice prođemo, i ništa više. “
20 On odgovori: “Nećete proći.” I Edom iziđe pred njih s mnogo naroda i čvrstom rukom.
21 Tako Edom ne htjede dopustiti Izraelu da prođe preko zemlje njegove, i Izrael ode od
njega.
22 Cijeli zbor sinova Izraelovih krenu iz Kadeša i dođe na brdo Hor.
23 Gospod reče Mojsiju i Aronu na gori Horu, na granici zemlje edomske:
24 “Aron će se pridružiti rodu svome, jer on neće ući u zemlju koju ja dajem sinovima
Izraelovim. Vi ste se bunili protiv mojih zapovijedi na vodi Meribi.
25 Uzmi Arona i Eleazara, sina njegova, i izvedi ih na goru Hor.
26 Skini s Arona njegovo odijelo i obuci ga Eleazaru, sinu njegovu. Ondje će se Aron
pridružiti precima i umrijeti.”
27 Mojsije učini kako Gospod zapovjedi. Oni se popeše na brdo Hor pred očima cijelog
naroda.
28 Mojsije svuče s Arona odijelo i obuče ga Eleazaru, sinu njegovu. Aron umre, ondje
navrh brda.
29 Cijeli zbor je vidio da je Aron umro, i sav dom Izraelov plakao je trideset dana za
Aronom.

1 Kralj aradski, Kanaanac, koji je živio na jugu, ču da Izrael ide Atarimskim putem. On se
pobi s Izraelom i odvede roblje.
2 Tada se Izrael zavjetova Gospodu i reče: “Ako mi daš ovaj narod u ruke, do temelja ću
raskopati gradove njegove.”
3 Gospod usliša glas Izraelov i dade mu Kanaance te on zatre njih i gradove njihove, a ono
mjesto prozva Horma.
4 Potom krenuše od gore Hora k Crvenome moru, obilazeći zemlju edomsku.
5 Putem se narod uznemiri i poviče na Boga i na Mojsija: “Zašto nas izvedoste iz Egipta da
izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni kruha ni vode, a ova se nikakva hrana već ogadila
duši našoj.”
6 Tada Gospod pusti na narod ljute zmije koje ih ujedahu, te pomre mnogo naroda u
Izraelu.
7 Narod dođe k Mojsiju i reče: “Zgriješismo što vikasmo na Gospoda i na tebe! Moli Boga
neka ukloni od nas ove zmajeve.” Mojsije se pomoli za narod.
8 Gospod reče Mojsiju: “Načini ljutu zmiju i stavi je na jednu motku, pa tko god bude
izujedan i pogleda u nju, spasit će život.”
9 Mojsije načini zmiju od bakra i stavi je na jednu motku, pa koga god ujede zmija, on
pogleda u bakrenu zmiju i spasi život.
9 Teško tebi, Moabe! Propao si, narode Kemošev! Od sinova svojih izbjeglice učini, a u
roblje dade kćeri svoje Sihonu, kralju amorejskome.
10 Sinovi Izraelovi krenuše i utaboriše se u Obotu.
11 Zatim se uputiše iz Obota i utaboriše na brdima Ije-Abarima, u pustinji koja je prema
istoku, s istoka sunčanog.
12 Pođoše odande i utaboriše se u dolini Zaredu.
13 Odatle krenuše i udariše tabor s druge strane Arnona, koji teče posred pustinje a izvire
u zemlji amorejskoj. Jer je Arnon granica moapska, između Moabaca i Amorejaca.
14 Zato se kaže u knjizi o ratovima Gospodnjim... “Vaheb u Sufi
15 i potoci arnonski i vode od potoka koje teku do mjesta Ara, do granice moapske.”
16 Odande pođoše u Beer. To je bunar za koji Gospod bješe rekao Mojsiju: “Skupi narod i
dat ću im vode.”
17 Tada Izrael zapjeva ovu pjesmu: Izviri, studenče! Pjesmom ga pozdravite!
18 Studenče koji otvoriše knezovi i iskopaše glavari naroda žezlom i štapovima svojim!”
19 Iz pustinje odoše u Matanu; iz Matane u Nahaliel; iz Nahaliela u Bamot;
20 a iz Bamota u dolinu koja je u polju moapskom, kod gore Pisge, prema pustinji.
21 Izrael posla glasnike Sihonu, kralju amorejskom, da mu poruče:
22 “Pusti da prođemo kroz tvoju zemlju; nećemo svraćati ni u polja ni u vinograde, niti
ćemo piti vode iz studenca: ići ćemo kraljevskim putem dok ne prođemo zemlju tvoju.”
23 Ali Sihon ne dade Izraelu da prođe kroz njegovu zemlju, nego sabra sav svoj narod i
iziđe na Izraela u pustinju. Dođe u Jahaz i pobi se s Izraelom.
24 Ali ga Izrael potuče oštrim mačem i osvoji njegovu zemlju od Arnona do Jaboka, do
granice sinova Amonovih, jer granica sinova Amonovih bijaše utvrđena.
25 Izrael uze sva ona mjesta i naseli se u svim gradovima amorejskim, u Hešbonu i u svim
naseljima njegovim.
26 Jer Hešbon bijaše grad Sihona, kralja amorejskoga. On je ratovao s prijašnjim kraljem
moapskim i uzeo mu svu zemlju do Arnona.
27 Zato kažu pjesnici: “Dođite u Hešbon! Da se pregradi i utvrdi grad Sihonov!
28 Jer iziđe oganj iz Hešbona, plamen iz grada Sihonova, i on spali Ar moapski i vlastelu
visova arnonskih.
30 Na njih strijele svoje odapesmo i pogibe sjeme njihovo. Od Hešbona do Dibona sve smo
zatrli, sve do Nofaha, sve do pustinje!”
31 Izrael se nastani u zemlji amorejskoj.
32 Mojsije posla da izvide Jazer, i oni zauzeše gradove njegove i izagnaše Amorejce koji
bijahu ondje.
33 Zatim promijeniše pravac i krenuše u Bašan. Og, kralj bašanski, iziđe pred njih sa svim
narodom svojim da ih suzbije kod Edreja.
34 Gospod reče Mojsiju: “Ne boj ga se; jer sam dao u tvoje ruke sav narod njegov i svu
zemlju njegovu. Učini mu kao što si učinio Sihonu, kralju amorejskome, koji je boravio u
Hešbonu.”
35 I oni pobiše i njega i sinove njegove i sav narod njegov, da ne osta ni jedan, i osvojiše
zemlju njegovu.

1 Sinovi Izraelovi pođoše dalje i utaboriše se u polju moapskom, preko Jordana, prema
Jerihonu.
2 Balak, sin Siporov, vidje sve što Izrael učini Amorejcima.
3 Moab se uplaši tako brojnoga naroda; obuze ga strah pred sinovima Izraelovim.
4 Moab reče starješinama midjanskim: “Sad će ovo mnoštvo pojesti sve što je oko nas, kao
vol travu u polju.” Balak, sin Siporov, bijaše u ono vrijeme kralj moapski.
5 On posla glasnike k Bileamu, sinu Beorovu, u Petoru na rijeci, u zemlju sinova naroda
njegovog, da ga zovu i da mu kažu: “Gle, narod iziđe iz Egipta, prekrilio je svu zemlju i
stoji prema meni.
6 Dođi, molim te, prokuni mi ovaj narod, jer je jači od mene, da bih mu odolio i pobio ga te
istjerao iz zemlje. Jer znam da koga ti blagosloviš, taj će biti blagoslovljen, a koga
prokuneš bit će proklet.”
7 Starješine moapske i starješine midjanske odoše noseći darove za vrača; i dođoše k
Bileamu i kazaše mu riječi Balakove.
8 Bileam im reče: “Ostanite ovdje ovu noć i odgovorit ću vam kako mi Gospod kaže.” I
starješine moapske ostadoše kod Bileama.
9 Bog dođe k Bileamu i reče mu: “Koji su ti ljudi što su kod tebe?”
10 Bileam odgovori Bogu: “Balak, sin Siporov, posla ih k meni da mi kažu:
11 Gle, iziđe narod iz Egipta i prekrili zemlju; dođi, dakle, i prokuni mi ga, da bih ga
pobijedio i otjerao.”
12 Bog reče Bileamu: “Ne idi s njima, niti kuni toga naroda jer je blagoslovljen.”
13 Ujutro Bileam usta i reče starješinama Balakovim: “Vratite se u svoju zemlju, jer mi
Bog ne da da idem s vama.”
14 Starješine moapske ustadoše i vratiše se Balaku rekavši: “Bileam ne htjede poći s
nama.”
15 Balak opet posla starješine i brojnije i uglednije od prvih.
16 I oni dođoše k Bileamu i rekoše mu: “Ovako govori Balak, sin Siporov. Nemoj oklijevati,
molim te, nego dođi k meni;
17 dobro ću te počastiti i što mi god kažeš učinit ću. Zato dođi, molim te, prokuni mi ovaj
narod.”
18 Bileam odgovori i reče slugama Balakovim: “Da mi da Balak kuću svoju punu srebra i
zlata, ne bih mogao ništa učiniti, ni malo ni veliko, protiv zapovijedi Gospoda, Boga svoga.
19 A sad vas molim, ostanite ovdje ovu noć da vidim što će mi sad kazati Gospod.”
20 Bog dođe k Bileamu one noći i reče mu: “Kad su došli ti ljudi da te zovu, ustani, pođi s
njima, ali što ti ja kažem, ono ćeš činiti.”
21 Ujutro Bileam usta, osedla svoju magaricu i pođe sa starješinama moapskim.
22 Gnjev se Božji raspali zato što on pođe; i anđeo Gospodnji stade da mu prepriječi put.
Bileam je jahao na svojoj magarici i imao sa sobom dva svoja momka.
23 Magarica vidje anđela Gospodnjega gdje stoji na putu s golim mačem u ruci, te svrnu s
puta i pođe preko polja. Bileam je stade tući da je vrati na put.
24 Ali anđeo Gospodnji stade na stazu između vinograda, gdje bijaše s obiju strana zid.
25 Magarica vidje anđela Gospodnjeg, pribi se uza zid i pritisne Bileamovu nogu o zid.
Bileam je opet udari.
26 Anđeo Gospodnji ode dalje i stade u tjesnacu, gdje ne bijaše mjesta da se svrne ni desno
ni lijevo.
27 Magarica vidje anđela Gospodnjeg i pade pod Bileamom. Bileam se naljuti i stade
magaricu udarati štapom.
28 Gospod otvori usta magarici, i ona reče Bileamu: “Što sam ti učinila da me tučeš već
treći put?”
29 Bileam odgovori magarici: “Što mi prkosiš? Da imam mač u ruci, sad bih te ubio.”
30 Magarica reče Bileamu: “Nisam li ja tvoja magarica na kojoj si uvijek jahao do danas?
Jesam li ti ikad tako učinila?” A on reče: “Nisi.”
31 Gospod otvori oči Bileamu i on vidje anđela Gospodnjeg kako stoji s golim mačem u
ruci na putu; i on sagnu glavu i pokloni se licem svojim.
32 Anđeo Gospodnji mu reče: “Zašto si tukao magaricu svoju već triput? Evo ja iziđoh da ti
se ispriječim, jer je ispred mene put propadanja.
33 Magarica me vidjela i uklonila se ispred mene već tri put. Da se nije uklonila ispred
mene, tebe bih već bio ubio, a nju bih ostavio živu.”
34 Bileam reče anđelu Gospodnjemu: “Zgriješio sam, jer nisam znao da ti stojiš preda
mnom na putu. Ako tebi to nije po volji, ja ću se vratiti.”
35 Anđeo Gospodnji reče Bileamu: “Idi s tim ljudima, ali govori samo ono što ću ti ja
kazati.” I Bileam pođe sa starješinama Balakovim.
36 Kad Balak ču da ide Bileam, iziđe mu ususret u grad moapski na međi Arnona, na
krajnjoj granici.
37 Balak reče Bileamu: “Nisam li slao k tebi i zvao te? Zašto mi nisi došao? Zar te ne mogu
dovoljno počastiti?”
38 Bileam reče Balaku: “Evo sam ti došao, a sad hoću li ja moći sve govoriti? Što mi Bog
stavi u usta, to ću govoriti.”
39 Bileam ode s Balakom; dođoše u Kirjat Husot.
40 Balak nakla volova i ovaca i posla Bileamu i starješinama koji bijahu s njim.
41 Ujutro Balak uze Bileama i odvede ga u Bamot-Baal, odakle Bileam vidje jedan dio
naroda.

1 Bileam reče Balaku: “Načini mi ovdje sedam žrtvenika i spremi mi ovdje sedam telaca i
sedam ovnova.”
2 Balak učini kako mu reče Bileam. Prinese s Bileamom na svakom žrtveniku po jedno tele
i po jednog ovna.
3 Bileam reče Balaku: “Stoj kod svoje žrtve paljenice, a ja ću se udaljiti. Može biti da će mi
Gospod doći ususret, pa što mi on javi kazat ću ti.” I on ode na skrovito mjesto.
4 Bog srete Bileama, i Bileam mu reče: “Podigoh sedam žrtvenika i prinesoh po tele i ovna
na svakome.”
5 Gospod stavi riječi u usta Bileamu i reče: “Vrati se k Balaku i tako govori.”
6 On se vrati k njemu; i gle, Balak stajaše kod žrtve svoje paljenice, on i sve starješine
moapske.
7 Bileam kaza proroštvo svoje i reče: “Dovede me Balak iz Arama, Kralj moapski s istočne
planine. ‘Hodi’, reče ‘prokuni mi Jakova! Hodi i naruži Izraela!’
8 Kako ja da kunem koga Bog nije prokleo? Kako ja da ružim koga Bog nije naružio?
9 S vrha stijene ja ga gledam, vidim ga s visoka brijega; gle, za sebe ovaj narod stoji i s
drugim narodima se ne broji.
10 Tko li će prah izbrojiti Jakovljev i mnoštvo naroda izraelskog? Umro ja smrću
pravednika, i kraj moj bio kao i njegov!”
11 Balak reče Bileamu: “Što to radiš od mene? Ja te pozvah da prokuneš neprijatelja moga,
a gle, ti ga blagoslivljaš!”
12 On odgovori i reče: “Zar neću paziti da govorim ono što mi je Bog metnuo u usta?”
13 Balak mu reče: “Hodi sa mnom na drugo mjesto, odakle ćeš ga vidjeti. Vidjet ćeš mu
samo jedan dio, nećeš ga vidjeti cijeloga. Odande mi ga prokuni.”
14 On ga odvede u polje Sofim, navrh Pisge, te napravi sedam žrtvenika i prinese na
svakome po jedno tele i po jednog ovna.
15 Bileam reče Balaku: “Stoj tu kod žrtve svoje paljenice, a ja idem ususret Gospodu.”
16 Gospod sretne Bileama, stavi mu riječi u usta i reče: “Vrati se k Balaku i tako govori.”
17 On se vrati k njemu, i gle, Balak stajaše kod žrtve svoje paljenice sa starješinama
moapskim. Balak reče: “Što reče Gospod?”
18 Bileam kaza proroštvo svoje i reče: “Ustani, Balače, poslušaj! Prigni k meni uho svoje,
sine Siporov!
19 Nije Bog čovjek, pa da bi slagao, niti sin čovječji, da bi se pokajao. Što on reče, neće li
učiniti? Što obeća, neće li izvršiti?
20 Gle, ja nalog primih da blagoslivljam. Ako je on blagoslovio, ne mogu ja to poreći.
21 Nitko u Jakovu zlodjela ne vidje, nitko u Izraelu nepravde ne nazre. Gospod je, Bog
njegov, s njim; Izrael ga kraljem svojim naziva.
22 Bog je njega iz Egipta izveo, i on se kao bivol zaleti!
23 Nema gatanja protiv Jakova, ni vračanja protiv Izraela, a u svoje će se vrijeme govoriti
za Jakova i za Izraela: ‘Velika li djela Bog učini!’
24 To je narod koji kao lavica ustaje, koji kao lavić skače; i on neće leći dokle lova svoga ne
pojede i krvi žrtava svojih ne popije.”
25 Balak reče Bileamu: “Nemoj ga ni kleti ni blagoslivljati.”
26 Bileam odgovori i reče Balaku: “Nisam li ti kazao da ću učiniti sve što mi Gospod kaže?”
27 Balak reče Bileamu: “Hodi, odvest ću te na drugo mjesto: možda Bogu bude volja da mi
ga odande prokuneš.”
28 Balak odvede Bileama navrh Peora, koji gleda u pustinju.
29 Bileam reče Balaku: “Načini mi ovdje sedam žrtvenika i spremi mi sedam telaca i
sedam ovnova.”
30 Balak učini kako mu Bileam reče; prinese na žrtvu po tele i ovna na svakom žrtveniku.

1 Bileam vidje da je Božja volja da blagoslivlja Izraela, pa ne htjede više ni ići kao prije po
nadahnuće, nego se okrene licem k pustinji.
2 Podiže oči i vidje Izraela ulogorena po plemenima svojim. I duh Božji dođe na nj.
3 Bileam kaza proroštvo svoje i reče: “Riječ Bileama, sina Beorova, riječ čovjeka kome su
oči otvorene,
4 riječ onoga koji riječi Božje čuje, koji pojavu Svemoćnoga vidi, koji se klanja, ali su mu
oči otvorene.
5 Divni li su tvoji šatori, Jakove, i stanovi tvoji, Izraele!
6 Pružili se k’o doline, kao vrtovi uz obale riječne, kao aloje koje Gospod sadi, kao cedri
pored vode žive.
7 Teče voda iz vedara njegovih, obilnom je vodom sjeme njegovo zalito. Kralj će njegov
nadvisiti Agaga, uzvisit će se kraljevstvo njegovo.
8 Iz Egipta njega Bog izvede i on kao bivol nasrće. Proždrijet će narode koji mu prkose,
kosti će im zdrobiti, strijelama će ih prostrijeliti.
9 Koljena savija, liježe kao lav, kao lavica: Tko će njega istjerati? Blagoslovljen tko te
blagoslivlje, proklet bio tko tebe proklinje!”
10 Gnjev Balakov raspali se na Bileama; on pljesnu rukama i reče Bileamu: “Pozvah te da
prokuneš neprijatelje moje, a ti si ih, eto, već triput blagoslovio.
11 Bježi sad, idi u svoje mjesto! Rekao sam da ću te počastiti, ali ti Gospod ne da da to
primiš.”
12 Bileam odgovori Balaku: “Nisam li i glasnicima tvojim, koje si k meni poslao, rekao:
13 ‘Da mi Balak da kuću svoju punu srebra i zlata, ne bih mogao po sebi učiniti ni dobro ni
zlo protiv zapovijedi Gospodnje; što reče Gospod ono ću kazati?’
14 I ja sad evo idem k narodu svome, ali da ti kažem što će taj narod učiniti tvome narodu
u budućnosti.”
15 Bileam kaza proroštvo svoje i reče: “Riječ Bileama, sina Beorova, riječ čovjeka kome su
oči otvorene;
16 riječ onoga koji riječi Božje čuje, koji nauk Svevišnjega znade, koji pojavu Svemoćnoga
vidi, koji se klanja, ali su mu oči otvorene.
17 Vidim ga, al’ ne kao što je sada. Gledam ga ja, ali ne izbliza: Izilazi zvijezda iz Jakova,
žezlo se iz Izraela diže, koje će Moabu sljepoočice smožditi i lubanju buntovnom narodu.
18 Edom će njegova državina biti, njegov će i Seir, dušman njegov, biti. Izrael će čuda
učiniti!
19 Koji izlazi iz Jakova, kao kralj on vlada i zatire izbjeglice u gradu.”
20 Bileam ugleda Amaleka. On kaza proroštvo svoje i reče: “Amalek je prvi među
narodima, al’ ga u propast vodi sudbina njegova.”
21 Bileam ugleda Kenijce. On kaza proroštvo svoje i reče: “Tvrd je stan tvoj, i gnijezdo je
tvoje na kamenu.
22 Ali će se zatrti Kenijci kad te Asirac u roblje odvede.”
23 Bileam kaza proroštvo svoje i reče: “Jaoh! Tko li će odoljeti kada njega Bog utvrdi?
24 Al’ će lađe iz Kitima stići i ponizit će Ašura, ponizit će Hebera, ali će i sam propasti.”
25 Bileam usta, ode i vrati se kući. Balak ode svojim putem.

1 Izrael prebivaše u Šitimu; narod se poče kvariti sa kćerima moabskim.
2 One pozivahu narod na žrtve svojih bogova, a narod je jeo i klanjao se njihovim
bogovima.
3 Izrael prionu uz Baala peorskoga, i gnjev se Gospodnji raspali na Izraela.
4 Reče Gospod Mojsiju: “Skupi sve poglavice narodne i objesi krive pred Gospodom, prema
suncu, da se odvrati plameni gnjev Gospodnji od Izraela.”
5 Mojsije reče sucima Izraelovim: “Pobijte svaki svoje koji su prionuli uz Baala
peorskoga.”
6 I gle, jedan čovjek od sinova Izraelovih dođe i dovede k braći svojoj jednu Midjanku,
pred očima Mojsija i cijelog zbora sinova Izraelovih dok oni plakahu na vratima šatora od
sastanka.
7 Kad to vidje Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, usta usred zbora i uze koplje u
ruku.
8 Uđe u šator za čovjekom Izraelcem pa ih probode oboje, čovjeka Izraelca i ženu, kroz
trbuh. I presta pogibija među sinovima Izraelovim.
9 Od te pogibije pogibe ih dvadeset i četiri tisuće.
11 “Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, odvrati gnjev moj od sinova Izraelovih, jer
on bi nadahnut mojom vjernošću među njima; i nisam u svom gnjevu istrijebio sinove
Izraelove.
12 Zato mu kaži: evo s njim sklapam savez mira.
13 To će biti za njega i za potomke njegove savez vječnoga svećeništva jer je revnovao za
Boga svoga i izvršio okajanje za sinove Izraelove.”
14 Čovjeku Izraelcu koji je bio ubijen s Midjankom bijaše ime Zimri; on je bio sin Saluov,
poglavice jednoga doma Šimunovog.
15 Ubijena Midjanka zvala se Kozbi; bila je kći Sura, poglavice jednoga doma midjanskoga.
17 “Smatrajte Midjance svojim neprijateljima i ubijte ih;
18 jer vam se oni pokazaše neprijatelji i zavedoše vas Baalom peorskim i Kozbijom, kćeri
kneza midjanskoga, sestrom njihovom, koja bi ubijena u dan pogibije koja dođe s Peora.”

1 Nakon te pogibije Gospod govori Mojsiju i Eleazaru, sinu svećenika Arona:
2 “Prebrojte sav zbor sinova Izraelovih od dvadeset godina naviše, po domovima otaca
njihovih, sve one od Izraela koji mogu nositi oružje.”
3 Mojsije i svećenik Eleazar govoriše im u polju moapskome na Jordanu, prema Jerihonu, i
rekoše:
4 “Prebrojit ćete se od dvadeset godina i naviše, kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju i
sinovima Izraelovim, kad iziđoše iz zemlje egipatske.”
5 Ruben bijaše prvorođenac Izraelov.
6 Sinovi Rubenovi: Henok, od koga je rod Henokovaca; Palu, od koga je rod Paluovaca;
Hesron, od koga je rod Hesronovaca; Karmi, od koga je rod Karmijevaca.
7 To su rodovi Rubenovi; a prebrojenih bijaše među njima četrdeset i tri tisuće sedam
stotina i trideset.
8 Sin Paluov bijaše Eliab.
9 Sinovi Eliabovi: Nemuel, Datan i Abiram. To su onaj Datan i onaj Abiram koji bijahu od
onih koji se sazivahu na zbor i koji ustadoše na Mojsija i na Arona u zboru Korahovom,
kad se pobuniše na Gospoda.
10 Zemlja otvori usta i proguta i njih i Koraha, kad izgiboše oni koji su se skupili i oganj
spali dvjesta pedeset ljudi. Oni ostadoše opomena narodu.
11 Sinovi Korahovi ne pogiboše.
1inovi Šimunovi, po rodovima svojim: od Nemuela rod Nemuelovaca; od Jamina rod
Jaminovaca; od Jakina rod Jakinovaca;
13 od Zeraha rod Zerahovaca; od Šaula rod Šaulovaca.
14 To su rodovi Šimunovi; njih je bilo dvadeset i dvije tisuće i dvjesto.
15 Sinovi Gadovi po rodovima svojim: od Sefona rod Sefonovaca; od Hagija rod
Hagijevaca; od Šunija rod Šunijevaca;
16 od Oznija rod Oznijevaca; od Erija rod Erijevaca;
17 od Aroda rod Arodovaca; od Arelija rod Arelijevaca.
18 To su rodovi sinova Gadovih; među njima bilo je prebrojenih četrdeset tisuća i pet
stotina.
19 Sinovi Judini: Er i Onan; ali Er i Onan umriješe u zemlji kanaanskoj.
20 Evo sinova Judinih po rodovima njihovim: od Šele, rod Šelinaca; od Peresa rod
Peresovaca; od Zeraha rod Zerahovaca.
21 Sinovi Peresovi bijahu: Hesron, od koga je rod Hesronovaca, Hamul, od koga je rod
Hamulovaca.
22 To su rodovi Judini. Među njima bijaše prebrojenih sedamdeset i šest tisuća i pet
stotina.
23 Sinovi Jisakarovi po rodovima svojim: od Tole rod Tolinaca; od Puve rod Puvinaca;
24 od Jašuba rod Jašubovaca; od Šimrona rod Šimronovaca.
25 To su rodovi Jisakarovi. Među njima bijaše izbrojenih šezdeset i četiri tisuće i trista.
26 Sinovi Zabulunovi po rodovima svojim: od Sereda rod Seredovaca; od Elona rod
Elonovaca; od Jahleela rod Jahleelovaca.
27 To su rodovi Zebulunovi. Među njima bijaše izbrojenih šezdeset tisuća i pet stotina.
28 Sinovi Josipovi po rodovima svojim: Manaše i Efrajim.
29 Sinovi Manašeovi: od Makira rod Makirovaca; Makir rodi Gileada. Od Gileada je rod
Gileadovaca.
30 Ovo su sinovi Gileadovi: Jezer, od koga je rod Jezerovaca; Helek, od koga je rod
Helekovaca;
31 Asriel, od koga je rod Asrielovaca; Šekem, od koga je rod Šekemovaca;
32 Šemida, od koga je rod Šemidinaca; Hefer, od koga je rod Heferovaca.
33 Selofhad, sin Heferov, nije imao sinova, nego kćeri, kojima su imena: Mahla, Noa,
Hogla, Milka i Tirsa.
34 To su rodovi Manašeovi, a od njih bijaše izbrojeno pedeset i dvije tisuće i sedam
stotina.
35 Sinovi Efrajimovi po rodovima svojim: od Šutelaha rod Šutelahovaca; od Bekera rod
Bekerovaca; od Tahana rod Tahanovaca. -
36 Ovo su sinovi Šutelahovi: od Erana rod Eranovaca.
37 To su rodovi sinova Efrajimovih. Među njima bijaše izbrojeno trideet i dvije tisuće i pet
stotina. To su sinovi Josipovi po rodovima svojim.
38 Sinovi Benjaminovi po rodovima svojim: od Bele rod Belinaca; od Ašbela rod
Ašbelovaca; od Ahirama rod Ahiramovaca;
39 od Šufufama rod Šufufamovaca; od Hufama rod Hufamovaca.
40 Belini sinovi bili su Ard i Naaman; od Arda rod Ardovaca; od Naamana rod
Naamanovaca.
41 To su sinovi Benjaminovi po rodovima svojim. Među njima bijaše izbrojenih četrdeset
pet tisuća i pet stotina.
42 Ovo su sinovi Danovi po rodovima svojim: od Šuhama rod Šuhamovaca. To je rod
Danov.
43 U svim rodovima Šuhamovim bijaše izbrojenih šezdeset i četiri tisuće i četiri stotine.
44 Sinovi Ašerovi po rodovima svojim: od Jimne rod Jimninaca; od Jišvija rod Jišvijevaca;
od Berije rod Berijevaca.
45 Sinovi Berijini: od Hebera rod Heberovaca; od Makiela rod Makielovaca.
46 Kćeri Ašerovoj bilo je ime Serah.
47 To su rodovi sinova Ašerovih. Među njima bijaše izbrojenih pedeset i tri tisuće i četiri
stotine.
48 Sinovi Neftalijevi po rodovima svojim: od Jahseela rod Jahseelovaca; od Gunija rod
Gunijevaca;
49 od Jesera rod Jeserovaca; od Šilema rod Šilemovaca.
50 To je rod Naftalijev. Među njima bijaše izbrojenih četrdeset pet tisuća i četiri stotine.
51 Bilo je dakle izbrojenih među sinovima Izraelovim: šest stotina jedna tisuća sedam
stotina i trideset.
53 “Zemlja će se između njih podijeliti da postane njihova baština, prema broju imena.
54 Onima kojih ima više dat ćeš veći dio, a kojih ima manje manji; svakome će se dati dio
prema popisu.
55 No dioba zemlje provest će se kockom, a oni će je primiti u baštinu po imenima
plemena otaca svojih.
56 Kockom će se podijeliti zemlja između onih koji su u velikom broju i između onih koji
su u malom broju.”
57 Ovo su leviti popisani po rodovima: od Geršona rod Geršonovaca; od Kehata rod
Kehatovaca; od Merarija rod Merarijevaca. -
58 Ovo su rodovi Levijevaca: rod Libnijevaca, rod Hebronovaca, rod Mahlijevaca, rod
Mušijevaca, rod Korahovaca. Kehat je rodio Amrama.
59 Ženi Amramovoj bijaše ime Jokebeda; ona je bila kći Levijeva koja mu se rodila u
Egiptu; ona rodi Amramu Arona, Mojsija i Mirjam, sestru njihovu.
60 Aronu se rodiše Nadab i Abihu, Eleazar i Itamar.
61 Nadab i Abihu poginuli su kad su prinosili tuđu vatru pred Gospodom.
62 Bijaše ih izbrojenih svih muških od jednog mjeseca naviše: dvadeset i tri tisuće. Oni
nisu bili popisani među sinove Izraelove; jer njima nije dana baština među sinovima
Izraelovim.
63 To su oni od sinova Izraelovih koje Mojsije i svećenik Eleazar izbrojiše u polju
moapskom, uz Jordan prema Jerihonu.
64 Među njima ne bijaše ni jednog od onih koje izbrojiše Mojsije i svećenik Aron kad su
popisivali sinove Izraelove u Sinajskoj pustinji.
65 Jer Gospod je rekao: “Umrijet će u pustinji i neće ostati ni jedan osim Kaleba, sina
Jefuneova, i Jošue, sina Nunova.”

1 Kćeri Selofhada, sina Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manašeova, od plemena
Manašeova, sina Josipova, čija imena bijahu Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa, dođoše
2 i stadoše pred Mojsija, pred svećenika Eleazara, pred knezove i pred cijeli zbor na
vratima šatora od sastanka. One rekoše:
3 “Otac naš umre u pustinji; on nije bio u zboru onih koji se pobuniše protiv Gospoda, u
zboru Korahovom, nego umre za svoj grijeh i ne ostavi sinova.
4 Zašto da se izbriše ime oca našega iz porodice njegove zato što nije imao sinova? Dajte
nam dio među braćom oca našega.”
5 Mojsije iznese stvar njihovu pred Gospoda.
6 I Gospod reče Mojsiju:
7 “Selofhadove kćeri imaju pravo. Dat ćeš im udio u baštini među braćom oca njihova; na
njih ćeš prenositi baštinu oca njihova.
8 Govorit ćeš sinovima Izraelovim i kazat ćeš im: ‘Kad netko umre a ne ostavi sinova,
prenosit ćete baštinu njegovu na kćer njegovu.
9 Ako nema ni kćeri, predat ćete baštinu njegovu braći njegovoj.
10 Ako nema ni braće, predat ćete baštinu njegovu braći oca njegova.
11 Ako nema ni braće očeve, predat ćete baštinu njegovu onome koji mu je najbliži rod i
on će ga držati.’ To će biti za sinove Izraelove i zakon i pravo, kao što Gospod zapovjedi
Mojsiju.”
12 Gospod reče Mojsiju: “Iziđi na ovu goru Abarim i pogladaj zemlju koju dajem sinovima
Izraelovim.
13 Gledat ćeš je, ali ćeš se i ti pridružiti k rodu svome kao što se pridružio Aron, brat tvoj;
14 jer ste se protivili zapovijedima mojim u pustinji Sinu, u pobuni zbora, i niste me
proslavili pred očima njihovim prilikom vode.” To je voda prepiranja u Kadešu, u Sinskoj
pustinji.
15 Mojsije govori Gospodu i reče:
16 “Gospod, Bog duhova i svakog tijela, neka postavi čovjeka nad ovim zborom
17 koji će izlaziti pred njim i dolaziti pred njim, koji će ih izvoditi i opet dovoditi, da ne bi
bio zbor Gospodnji kao ovce koje nemaju pastira.”
18 Gospod reče Mojsiju: “Uzmi k sebi Jošuu, sina Nunova, čovjeka u kome je Duh. Na nj ćeš
položiti ruku svoju.
19 Izvest ćeš ga pred svećenika Eleazara i pred sav zbor i dat ćeš mu zapovijedi pred
njima.
20 Predat ćeš mu dio svog dostojanstva, da bi ga slušao cijeli zbor sinova Izraelovih.
21 On će izići pred svećenika Eleazara, koji će za njega pitati pred Gospodom po sudu
Urima; i Jošua, svi sinovi Izraelovi i sav zbor izlazit će po zapovijedi Eleazerovoj i ulazit će
po zapovijedi njegovoj.”
22 Mojsije učini kao što mu zapovjedi Gospod. Uze Jošuu i postavi ga pred svećenika
Elezara i pred sav zbor.
23 I položi ruke svoje na nj te mu dade zapovijedi, kao što Gospod bješe zapovjedio preko
Mojsija.

2 “Daj ovu zapovijed sinovima Izraelovim i reci im: pazit ćete da mi u određeno vrijeme
prinosite prinos, hranu mojih žrtava ognjem spaljenih na ugodan miris.
3 Reći ćeš im: ovo je žrtva ognjem spaljena koju ćete prinositi Gospodu. Svaki dan dva
janjeta od godine, bez mane, kao trajnu žrtvu paljenicu.
4 Jedno janje prinosit ćeš ujutro, a drugo uvečer,
5 a kao prinos desetinu efe bijeloga brašna zamiješena s četvrtinom hina čistoga ulja.
6 To je trajna žrtva paljenica, koja bi prinesena na gori Sinaju, žrtva spaljena ognjem na
ugodan miris Gospodu.
7 Ljevanice će biti od četvrtine hina na svako janje; na svetom mjestu prinosit ćeš
ljevanicu vina Gospodu.
8 Drugo janje prinosit ćeš uvečer, s prinosom i ljevanicom kao ujutro. To je žrtva ognjem
spaljena na ugodan miris Gospodu.
9 Subotom ćete prinositi dva janjeta od godine, bez mane, a u ime prinosa dvije desetine
efe bijelog brašna zamiješena s uljem, te ljevanicu.
10 To je subotnja žrtva paljenica za svaku subotu, osim trajne žrtve paljenice i ljevanice.
11 Početkom mjeseca svojih prinosit ćete Gospodu na žrtvu paljenicu po dva teleta,
jednog ovna i sedam jaganjaca od godine, bez mane,
12 a u ime prinosa tri desetine efe bijeloga brašna zamiješena s uljem na svako tele i dvije
desetine efe bijeloga brašna zamiješena s uljem na ovna,
13 i po jednu desetinu efe bijeloga brašna zamiješena s uljem na svako janje. To je žrtva
paljenica, spaljena vatrom na ugodni miris Gospodu.
14 Ljevanica će biti: pola hina vina na tele, trećina hina na ovna i četvrtina hina na janje.
To je žrtva paljenica za početak svakoga mjeseca, svih mjeseci u godini.
15 Prinosit ćete Gospodu i jedno jare na žrtvu okajnicu, osim trajne žrtve paljenice i
ljevanice.
16 Prvoga mjeseca četrnaestoga dana bit će Pasha Gospodnja.
17 Petnaesti dan toga mjeseca bit će blagdan. Sedam dana jest će se beskvasni kruhovi.
18 Prvoga dana održavat će se sveti sabor; nikakav ropski posao nećete raditi.
19 prinosit ćete Gospodu na žrtvu spaljenu ognjem: dva teleta, jednog ovna i sedam
jaganjaca od godine, bez mane,
20 a dodat ćete prinos od tri desetine efe bijeloga brašna zamiješena s uljem na svako tele,
dvije desetine na ovna
21 i po jednu desetinu na svako od onih sedam jaganjaca,
22 te jedno jare kao žrtvu okajnicu da se vrši okajanje za vas.
23 To ćete prinositi osim jutarnje žrtve paljenice, koja je trajna;
24 prinosit ćete to svaki dan onih sedam dana kao hranu žrtve spaljene ognjem na ugodan
miris Gospodu, osim trajne žrtve paljenice i ljevanice.
25 Sedmoga dana držat ćete sveti sabor; nikakav ropski posao nećete raditi.
26 Na Dan prvina, kad prinosite prinos Gospodu na Blagdan sedmica, držat ćete sveti
sabor; nikakav ropski posao nećete raditi.
27 Prinosit ćete žrtvu paljenicu na ugodan miris Gospodu: dva teleta, jednog ovna, sedam
jaganjaca od godine,
28 a dodat ćete prinos od tri desetine efe bijeloga brašna zamiješena, s uljem na svako
tele, dvije desetine na ovna
29 i po jednu desetinu na svako od onih sedam jaganjaca.
30 Prinosit ćete i jedno jare radi okajanja vašega.
31 To ćete prinositi osim trajne žrtve paljenice i prinosa. Prinosit ćete jaganjce bez mane,
a dodat ćete i ljevanice.

1 Sedmoga mjeseca, prvog dana tog mjeseca, držat ćete sveti sabor; nikakav ropski posao
nećete raditi. Taj će se dan među vama oglasiti trubom.
2 Prinosit ćete žrtvu paljenicu na ugodan miris Gospodu: jedno tele, jednog ovna, sedam
jaganjaca od godine, bez mane.
3 Dodat ćete prinos od tri desetine efe bijeloga brašna zamiješena s uljem na svako tele,
dvije desetine na ovna
4 i po jednu desetinu na svako od sedam jaganjaca.
5 Prinosit ćete i jedno jare kao žrtvu okajnicu za vaše okajanje.
6 Ove žrtve, osim žrtve paljenice i prinosa, prinosit ćete na početku mjeseca, uz trajne
žrtve paljenice, prinose i ljevanice po utvrđenim propisima. To su žrtve spaljene ognjem
na ugodan miris Gospodu.
7 Desetoga dana toga sedmog mjeseca držat ćete sveti sabor i smirit ćete duše svoje;
nikakav ropski posao nećete raditi.
8 Prinosit ćete žrtvu paljenicu na ugodan miris Gospodu: jedno tele, jednog ovna i sedam
jaganjaca od godine, bez mane.
9 Dodat ćete prinos od tri desetine efe bijelog brašna zamiješena s uljem uz tele, dvije
desetine uz ovna
10 i po jednu desetinu na svako od onih sedam jaganjaca.
11 Prinosit ćete i jedno jare kao žrtvu okajnicu, osim žrtve okajnice, trajne žrtve paljenice
i običnih prinosa i ljevanica.
12 Petnaestoga dana toga sedmog mjeseca držat ćete sveti sabor; nikakav ropski posao
nećete raditi. Sedam ćete dana svetkovati blagdan Gospodu.
13 Prinosit ćete žrtvu paljenicu, žrtvu ognjem spaljenu na ugodan miris Gospodu: trinaest
telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine, bez mane.
14 Dodat ćete prinos od tri desetine efe bijeloga brašna zamiješena s uljem na svako od
trinaest telaca, po dvije desetine na svakog od ona dva ovna
15 i po jednu desetinu na svako od onih četrnaest jaganjaca;
16 prinosit ćete i jedno jare kao žrtvu okajnicu, osim trajne žrtve paljenice, prinosa i
ljevanice.
17 Drugoga dana prinosit ćete dvanaest telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine,
bez mane,
18 a prinos i ljevanica uz telad, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je
propisano.
19 Prinosit ćete i jedno jare kao žrtvu okajnicu, osim trajne žrtve paljenice, prinosa i
ljevanica.
20 Trećega dana prinosit ćete jedanaest telaca, dva ovna i četrnaest jaganjaca od godine,
bez mane,
21 te prinose i ljevanice uz telad, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kao što je
propisano.
ljevanice.
23 Četvrtoga dana prinosit ćete deset telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine, bez
mane,
24 a prinose i ljevanice uz telad, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je
propisano.
ljevanice.
26 Petoga dana prinosit ćete devet telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine, bez
mane,
propisano.
ljevanice.
29 Šestoga dana prinosit ćete osam telaca, dva ovna i četrnaest jaganjaca od godine, bez
mane,
propisano.
ljevanica.
3edmoga dana prinosit ćete sedam telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine, bez
mane,
propisano.
ljevanice.
35 Osmoga dana bit će vam blagdan; nikakav ropski posao nećete raditi.
36 Prinosit ćete žrtvu paljenicu, žrtvu ognjem spaljenu na ugodan miris Gospodu: jedno
tele, jednoga ovna, sedam jaganjaca od godine, bez mane,
37 a prinose i ljevanice uz tele, uz ovna i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je propisano.
ljevanice.
39 To su žrtve koje ćete prinositi Gospodu na svoje blagdane, osim onoga što biste po
zavjetu ili od svoje volje prinijeli kao žrtvu paljenicu, prinose ili ljevanice te svojih žrtava
zahvalnica za ispunjenje zavjeta ili u ime dobrovoljnih prinosa.”
40 Mojsije kaza sinovima Izraelovim sve što mu zapovjedi Gospod.

1 Mojsije govori poglavicama plemena sinova Izraelovih i reče: “Evo što je Gospod
zapovjedio:
2 Kad koji čovjek učini zavjet Gospodu, ili se zakune da se obavezom obaveže, on neće
prekršiti riječi svoje, nego će učiniti sve što iziđe iz usta njegovih.
3 Kad žena u mladosti svojoj učini zavjet Gospodu ili se obavezom obaveže dok je u kući
oca svoga,
4 a otac njezin joj ne reče ništa, vrijedit će svi zavjeti njezini i sve obaveze kojima se ona
obvezala.
5 Ali ako otac njezin ne odobri to onog dana kad za to sazna, zavjeti njezini i obaveze
kojima se obavezala neće imati nikakvu vrijednost, i Gospod će joj oprostiti jer ne dobi
odobrenje oca svoga.
6 Kad se uda, pošto je učinila koji zavjet ili se obavezala riječima koje su se izmakle iz usta
njezinih,
7 a muž njezin ne reče joj ništa kad za to sazna, vrijedit će zavjeti njezini i obaveze kojima
se obavezala;
8 ali ako muž njezin ne odobri to onoga dana kad za to sazna, on će ukinuti zavjet koji je
ona učinila i riječi koje su se izmakle iz usta njezinih, a kojima se bila obavezala, i Gospod
će joj oprostiti.
9 Zavjet koji učini udovica ili otpuštenica i svaka obaveza kojom bi se obavezala vrijedit će
za nju.
10 Kad žena u kući muža svoga učini zavjet ili se zakletvom obaveže,
11 a muž njezin, saznavši za to, prešuti i ne porekne, tad će vrijediti svi zavjeti njezini i
sve obaveze kojima se obvezala.
12 Ali ako to muž njezin ukine onoga dana kad za to sazna, svaki zavjet i svaka obaveza
izišla iz usta njezinih izgubit će svaku vrijednost; muž je njezin to ukinuo, i Gospod će joj
oprostiti.
13 Svaki zavjet i svaku zakletvu kojom bi se ona obavezala da smiri dušu svoju, muž njezin
može odobriti ili ukinuti.
14 Ako bi njezin muž iz dana u dan šutio, on time potvrđuje sve zavjete i sve obaveze
kojima bi se ona obavezala; potvrđuje jer joj nije porekao onoga dana kad je saznao.
15 Ali ako porekne iza dana kada je saznao, sam će biti kriv za grijeh žene svoje.”
16 Ovo su zakoni koje Gospod propisa Mojsiju za muža i za ženu, za oca i za kćer u
mladosti njezinoj, dok je u kući oca svoga.

2 “Osveti sinove Izraelove na Midjancima, pa ćeš se onda pridružiti rodu svome.”
3 Mojsije govori narodu i reče: “Opremite između sebe ljude na vojsku da pođu na
Midjance zbog osvete Gospodnje na Midjancima.
4 Opremit ćete na vojsku po tisuću od plemena, od svakoga plemena Izraelova.”
5 Od tisuću Izraelaca uzeše po tisuću od svakoga plemena, to jest dvanaest tisuća
opremljenih za vojsku.
6 Mojsije posla na vojnu po tisuću od svakoga plemena, i s njima Pinhasa, sina svećenika
Eleazara, koji je nosio svete sprave i glasne trube.
7 Zaratiše se s Midjancima, kao što Gospod zapovjedi Mojsiju, i pobiše sve muške.
8 Pobiše i kraljeve midjanske s drugima koje im pobiše, Evija, Rekema, Suru, Hura i Rebu,
pet kraljeva midjanskih; ubiše mačem i Bileama, sina Beorova.
9 Sinovi Izraelovi zarobiše žene midjanske i djecu njihovu, zaplijeniše im svu stoku,
krupnu i sitnu, i sve blago njihovo.
10 Mjesta njihova i gradove njihove sve popališe.
11 Pokupiše svu pljačku i sav plijen, ljude i stoku,
12 i povedoše roblje, pljačku i plijen k Mojsiju, svećeniku Eleazaru i zboru sinova
Izraelovih u tabor na polju moapskom kraj Jordana, prema Jerihonu.
13 Mojsije i svećenik Eleazar i svi knezovi od zbora iziđoše im iz tabora ususret.
14 Mojsije se razgnjevi na vojvode, na tisućnike i na stotnike koji se vraćahu iz boja.
15 On im reče: “Što ostaviste na životu sve te žene?
16 Gle, to su one koje po riječi Bileamovoj zavedoše sinove Izraelove na nevjeru prema
Gospodu, u sporu peorskome, te dođe ona pogibija na narod Gospodnji.
17 Pobijte svu mušku djecu i sve žene koje su poznale čovjeka,
18 a djevojke koje ne poznaše čovjeka ostavite u životu.
19 A vi ostanite sedam dana izvan tabora. Svaki koji je koga ubio i koji se dotakao
ubijenoga očistit će trećeg i sedmog dana sebe i svoje roblje.
20 Očistite sve haljine i sve stvari kožne te sve što je od kostrijeti i drvene posude.”
21 Svećenik Eleazar reče vojnicima koji bijahu išli u boj: “Evo što naređuje zakon koji je
Gospod propisao Mojsiju:
22 Zlato, srebro, bakar, željezo, kositar i olovo,
23 što god podnosi vatru, propustit ćete kroz vatru da se očisti; ali će se vodom očišćenja
očistiti sve što ne podnosi vatre, i vi ćete to propustiti kroz vodu.
24 Sedmoga dana oprat ćete haljine svoje, i bit ćete čisti; onda ćete moći ući u tabor.”
26 “Izbrojte ti i svećenik Eleazar i poglavice od plemena naroda cijeli plijen koji je
zaplijenjen, ljude i stoku,
27 i razdijeli sve što je zaplijenjeno po polovicu na vojnike koji su išli u boj i na sav zbor.
28 Od dijela onih vojnika koji su išli u boj uzet ćeš dažbinu za Gospoda, to jest jednu glavu
od pet stotina ljudi, goveda, magaraca i ovaca.
29 Uzet ćete to, od njihove polovice, i ti ćeš to predati svećeniku Eleazaru kao prinos
Gospodu.
30 A od polovice koja pripadne sinovima Izraelovim uzet ćeš po jednu glavu od pedeset,
bilo ljudi, goveda, magaraca, ovaca i od svake stoke i predat ćeš to levitima koji čuvaju
šator Gospodnji.”
31 Mojsije i svećenik Eleazar učiniše kao što Gospod zapovjedi Mojsiju.
32 Plijen koji osta od pljačke onih koji bijahu u boju bi: šest stotina sedamdeset i pet tisuća
ovaca,
33 sedamdeset i dvije tisuće goveda,
34 šezdeset i jedna tisuća magaraca,
35 trideset i dvije tisuće ženskinja što ne bješe poznalo čovjeka.
36 U polovici koja sačinjavaše dio onih koji bijahu išli u boj bilo je točno tri stotine
trideset i sedam tisuća i pet stotina ovaca,
37 a od toga dio Gospodnji iznosio je šest stotina sedamdeset i pet ovaca;
38 trideset i šest tisuća goveda, a od toga dio Gospodnji sedamdeset i dva;
39 trideset tisuća i pet stotina magaraca, a od toga dio Gospodnji šezdeset i jedan;
40 šesnaest tisuća ljudskih duša, a od toga dio Gospodnji trideset i dvije duše.
41 Mojsije predade svećeniku Eleazaru dio za prinos Gospodu, kao što mu Gospod
zapovjedi.
42 Od druge polovice koja dopadne sinovima Izraelovim, koju Mojsije uze od ljudi koji su
išli u boj,
43 a koja dopade zboru, bijaše tri stotine trideset i sedam tisuća i pet stotina ovaca,
44 trideset i šest tisuća goveda,
45 trideset tisuća i pet stotina magaraca
46 i šesnaest tisuća ljudskih duša.
47 Od te polovice, koja dopade sinovima Izraelovim, Mojsije uze po jedno od pedeset, i od
ljudi i od stoke, i predade levitima koji čuvaju šator Gospodnji, kao što mu zapovjedi
Gospod.
48 Vojvode, tisućnici i satnici pristupiše k Mojsiju
49 i rekoše mu: “Sluge tvoje prebrojiše vojnike koji bijahu pod našom rukom, i ni jedan ne
manjka.
50 Zato prinosimo Gospodu prinos, svaki što je zadobio zlatnih zaklada, kopči, narukvica,
prstenja, obodaca i lančića, da se za nas vrši okajanje pred Gospodom.”
51 Mojsije i svećenik Eleazar uzeše od njih sve stvari zlatom izrađene,
52 a bilo zlata prinesenoga, što prinesoše Gospodu tisućnici i satnici, šesnaest tisuća
sedam stotina i pedeset šekela.
53 Vojnici zadržaše sebi što je koji zaplijenio.
54 Mojsije i Eleazar uzeše zlato od tisućnika i satnika i unesoše ga u šator od sastanka kao
spomen za sinove Izraelove pred Gospodom.

1 Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi imali su vrlo mnogo stoke. Vidješe da su zemlja jazerska
i zemlja gileadska dobre za stoku.
2 Tada sinovi Gadovi i sinovi Rubenovi dođoše k Mojsiju, svećeniku Eleazaru i knezovima
od zbora pa im rekoše:
3 “Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hešbon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon,
4 ta zemlja koju Gospod udari pred zborom Izraelovim, dobra je za stada, a sluge tvoje
imaju stada.”
5 I dodaše: “Ako smo našli milost u očima tvojim, neka se ta zemlja dodijeli slugama
tvojim. Nemoj nas slati preko Jordana.”
6 Mojsije odgovori sinovima Gadovim i sinovima Rubenovim: “Braća vaša da idu u rat, a vi
da ostanete ovdje?
7 Zašto želite odvratiti srca sinova Izraelovih da ne prijeđu u zemlju koju im dade Gospod?
8 Tako učiniše oci vaši kad ih poslah iz Kadeš Barnee, da uhode zemlju.
9 Oni se popeše do doline Eškola, pa pošto izvidješe zemlju, oboriše srce sinova Izraelovih
da ne idu u zemlju koju im Gospod davaše.
10 Tog se dana raspali gnjev Gospodnji i on se zakle govoreći:
11 ‘Ti ljudi koji iziđoše iz Egipta, od dvadeset godina naviše, neće vidjeti zemlju za koju se
zakleh da ću je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu, jer se nisu držali moga puta,
12 osim Kaleba, sina Jefunoeva, Kenižanina, i Jošue, sina Nunova, koji se sasvim držaše
puta Gospodnjega.’
13 Gnjev se Gospodnji raspali na Izraela, i on učini te se oni potucaše po pustinji četrdeset
godina, dokle ne pomre sav onaj naraštaj koji činjaše zlo pred očima Gospodnjim.
14 A sad vi zauzimate mjesto otaca svojih kao izdanak grešnih ljudi da učinite da gnjev
Gospodnji bude još žešći na Izraela.
15 Jer ako se vi odvratite od njega, on će još ostaviti Izraela u pustinji, i vi ćete sav ovaj
narod upropastiti.”
16 Oni se približiše Mojsiju i rekoše: “Mi ćemo ovdje načiniti samo torove za stada svoja i
gradove za djecu svoju.
17 Zatim ćemo hitati da se primimo da idemo ispred sinova Izraelovih, da ih odvedemo na
njihovo mjesto; a naša će djeca ostati u tvrdim gradovima, radi stanovnika zemlje.
18 Nećemo se vratiti kućama svojim dok sinovi Izraelovi ne prime svaki svoju baštinu;
19 a mi nećemo s njima ništa držati s one strane Jordana ni dalje ako nam dopadne
baština s ove strane Jordana, na istoku.”
20 Mojsije im reče: “Ako ćete tako učiniti i ako ćete se pod oružjem boriti pred Gospodom,
21 ako svi oni od vas koji uzmu oružje prijeđu preko Jordana pred Gospodom dok ne
otjeraju neprijatelje njegove daleko od lica njegovoga,
22 i ako se vratite samo onda kad se zemlja pokori pred Gospodom - vi ćete tad biti
neprekoreni pred Gospodom i pred Izraelom i ova će zemlja biti vaša pred Gospodom.
23 Ali ako ne učinite tako, zgriješit ćete Gospodu; znajte da će vas vaš grijeh stići.
24 Gradite gradove za djecu svoju i torove za stada svoja i činite ono što su usta vaša
rekla.”
25 Sinovi Gadovi i sinovi Rubenovi rekoše Mojsiju: “Sluge tvoje učinit će što gospodar naš
zapovijeda.
26 Djeca naša, žene naše, stada naša i sva stoka naša ostat će ovdje u gradovima
gileadskim;
27 i sluge će tvoje u ratnoj opremi ići da se bore pred Gospodom, kao što gospodar naš
reče.”
28 Mojsije dade ovu zapovijed za njih svećeniku Eleazaru, Jošui, sinu Nunovu, i
poglavicama domova otačkih plemena sinova Izraelovih.
29 On im reče: “Ako sinovi Gadovi i sinovi Rubenovi prijeđu s vama preko Jordana, svi pod
oružjem, da se bore pred Gospodom, i pošto se zemlja pred vama pokori, dat ćete im
zemlju gileadsku neka bude njihova.
30 Ali ako ne idu s vama pod oružjem, onda neka se nastane usred vas u zemlji
kanaanskoj.”
31 Sinovi Gadovi i sinovi Rubenovi odgovoriše: “Učinit ćemo što je Gospod kazao slugama
tvojim.
32 Prijeći ćemo pod oružjem pred Gospodom u zemlju kanaansku, a naša baština neka
nam bude s ove strane Jordana.”
33 Mojsije dade sinovima Gadovim i sinovima Rubenovim, te polovici plemena Manašea,
sina Josipova, kraljevstvo Sihona, kralja amorejskoga i kraljevstvo Oga, kralja bašanskoga,
zemlju i gradove sa zemljama okolnih gradova.
34 Sinovi Gadovi sagradiše Dibon, Atarot, i Aroer,
35 Atrot Šofan, Jazer, Jogbohu, Bet Nimru i
36 Bet-Haran, gradove tvrde i torove za stoku.
37 Sinovi Rubenovi sagradiše Hešbon, Eleale i Kirijat-Hajim,
38 Nebo i Baal Meon, promijenivši im imena, i Šibmu. Oni nadjenuše imena gradovima
koje sagradiše.
39 Sinovi Makira, sina Manašeova, otiđoše u Gilead i zauzeše ga, a Amorejce koji bijahu
ondje izagnaše.
40 Mojsije dade Gilead Makiru, sinu Manašeovu, koji se naseli ondje.
41 Jair, sin Manašeov, krenu i uze sela te ih prozva sela Jairova.
42 Nobah krenu i uze Kenat s gradovima njegovim i prozva ga Nobah, po imenu svome.

1 Evo staništa sinova Izraelovih, koji iziđoše iz zemlje egipatske u četama svojim pod
vodstvom Mojsija i Arona.
2 Mojsije opisa put njihov od staništa do staništa, po zapovijedi Gospodnjoj. I evo njihovih
staništa na tom putu.
3 Krenuše iz Ramsesa prvoga mjeseca petnaestog dana. Sutradan poslije Pashe iziđoše
sinovi Izraelovi rukom podignutom pred očima svih Egipćana.
4 I Egipćani sahranjivahu one koje bijaše udario Gospod, sve prvorođence; Gospod je tako
vršio sud svoj nad bogovima njihovim.
5 Sinovi Izraelovi pođoše iz Ramsesa i utaboriše se u Sukotu.
6 Otiđoše iz Sukota i utaboriše se u Etamu, koji je na rubu pustinje.
7 Krenuše iz Etama, okrenuše prema Pi Hahirotu, koji je nasuprot Baal Sefonu, i utaboriše
se pred Migdolom.
8 Od Pi Hahirota prijeđoše preko mora u pustinju, pa hodajući tri dana preko pustinje
Etama utaboriše se u Mari.
9 Krenuše iz Mare i stigoše u Elim, gdje je bilo dvanaest studenaca i sedamdeset palma.
Ondje se utaboriše.
10 Pođoše iz Elima i utaboriše se kod Crvenoga mora.
11 Otputiše se od Crvenoga mora i utaboriše se u pustinji Sinu.
12 Pođoše iz pustinje Sina i utaboriše se u Dofki.
13 Pođoše iz Dofke i utaboriše se u Alušu.
14 Pođoše iz Aluša i utaboriše se u Refidimu, gdje narod nije imao vode za piće.
15 Pođoše iz Refidima i utaboriše se u Sinajskoj pustinji.
16 Iz Sinajske pustinje krenuše u Kibrot Hatavu.
17 Krenuše iz Kibrot Hatave i utaboriše se u Haserotu.
18 Krenuše iz Haserota i utaboriše se u Ritmi.
19 Pođoše iz Ritme i utaboriše se u Rimon Peresu.
20 Pođoše iz Rimon Peresa i utaboriše se u Libni.
21 Pođoše iz Libne i utaboriše se u Risi.
22 Pođoše iz Rise i utaboriše se u Kehelati.
23 Pođoše iz Kehelate i utaboriše se kod gore Sefera.
24 Pođoše s gore Sefera i utaboriše se u Haradi.
25 Pođoše iz Harade i utaboriše se u Makhelotu.
26 Pođoše iz Makhelota i utaboriše se u Tahatu.
27 Pođoše iz Tahata i utaboriše se u Tarahu.
28 Pođoše iz Taraha i utaboriše se u Mitki.
29 Pođoše iz Mitke i utaboriše se u Hašmoni.
30 Pođoše iz Hašmone i utaboriše se u Moserotu.
31 Pođoše iz Moserota i utaboriše se u Bene Jaakanu.
32 Pođoše iz Bene Jaakana i utaboriše se u planini Gileadu.
33 Pođoše iz planine Gileada i utaboriše se u Jotbati.
34 Pođoše iz Jotbate i utaboriše se u Abroni.
35 Pođoše iz Abrone i utaboriše se u Esion Geberu.
36 Pođoše iz Esion Gebera i utaboriše se u pustinji Sinu, a to je Kadeš.
37 Pođoše iz Kadeša i utaboriše se kod gore Hora, na granici zemlje edomske.
38 Svećenik Aron iziđe na goru Hor po zapovijedi Gospodnjoj i umre ondje četrdesete
godine po izlasku sinova Izraelovih iz zemlje egipatske, petoga mjeseca, prvog dana toga
mjeseca.
39 Aronu bijaše sto dvadeset i tri godine kad umre na gori Horu.
40 Kralj aradski, Kanaanac, koji je živio na jugu zemlje kanaanske, sazna za dolazak sinova
Izraelovih.
41 Zatim krenuše s gore Hora i utaboriše se u Salmoni.
42 Pođoše iz Salmone i utaboriše se u Punonu.
43 Pođoše iz Punona i utaboriše se u Obotu.
44 Pođoše iz Obota i utaboriše se u Ije-Abarimu, na granici moapskoj.
45 Pođoše iz Ije-Abarima i utaboriše se u Dibon Gadu.
46 Pođoše iz Dibon Gada i utaboriše se u Almon Diblatajimu.
47 Pođoše iz Almon Diblatajima i utaboriše se u Abarimskim planinama prema Nebu.
48 Pođoše iz Abarimskih planina i utaboriše se u Moapskoj ravnici na Jordanu, prema
Jerihonu.
49 Taborovali su kraj Jordana od Bet Haješimota do Abel Hašitima u Moapskoj ravnici.
50 Gospod govori Mojsiju u Moapskoj ravnici na Jordanu, prema Jerihonu, i reče:
51 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: kad prijeđete preko Jordana u zemlju
kanaansku,
52 otjerat ćete ispred sebe sve stanovnike te zemlje, uništit ćete sve kamene idole njihove
i sve lijevane likove njihove; porušite sve visine njihove.
53 Vi ćete zauzeti zemlju i naselit ćete se u njoj; jer sam ja tu zemlju vama dao da bude
vaša.
54 Vi ćete je kockom razdijeliti na rodove svoje; kojih ima više, njima ćete dati veći dio, a
kojih ima manje, njima ćete dati manji dio. Koje mjesto kome kockom dopadne, to će biti
njegovo; primit ćete to po plemenima otaca svojih.
55 Ali ako ne otjerate ispred sebe stanovnike te zemlje, onda će oni koje ostavite biti trnje
u vašim očima i bodljike u vašim bokovima; oni će biti neprijatelji vaši u zemlji u koju
idete da se u njoj nastanite,
56 i što sam odredio učiniti njima, učinit ću vama.

2 “Daj ovu zapovijed sinovima Izraelovim i reci im: kad dođete u zemlju kanaansku, ta će
zemlja postati vaša baština, zemlja kanaanska s ovim granicama:
3 Južni kraj počet će od pustinje Sina uz granicu edomsku. Tako će vaša južna granica ići
od kraja Slanoga mora na istok;
4 zatim će skrenuti na jug prema Akrabimskom brdu, prolazit će kroz Sin i pružit će se na
jug od Kadeš Barne; ići će dalje kroz Hasar Adar prema Asmonu;
5 od Asmone skrenut će do Egipatskoga potoka na more.
6 Zapadno će vam granica biti Veliko more. To će vam biti zapadna granica.
7 Sjeverna će vam granica biti: od Velikoga mora do gore Hora;
8 od gore Hora kroz Hamat do Sedada.
9 Dalje će ići na Zifron, pa do Hasar Enana. To će vam biti sjeverna granica.
10 Povući ćete svoju istočnu granicu od Hasor Enana do Šefama;
11 od Šefama spustit će se prema Ribli s istoka od Ajina i ići će dalje k istoku do
Kineretskog mora:
1pustit će se još dalje prema Jordanu i izići na Slano more. To će biti vaša zemlja s
granicama svojim unaokolo.”
13 Mojsije govori sinovima Izraelovim i reče: “To je zemlja koju ćete kockom podijeliti i za
koju je Gospod odlučio da je dobije devet plemena i pola plemena.
14 Jer pleme sinova Rubenovih, po rodovima otaca svojih, i pleme sinova Gadovih, po
rodovima otaca svojih, primiše baštinu svoju, a i polovica plemena Manašeova primi
baštinu svoju.
15 Ova dva plemena i polovica plemena primiše baštinu svoju s ove strane Jordana, prema
Jerihonu, na istoku.”
17 “Ovo su imena ljudi koji će vam podijeliti zemlju: svećenik Eleazar i Jošua, sin Nunov.
18 Uzet ćete još po jednog kneza iz svakoga plemena da se izvrši podjela zemlje.
19 Evo imena tih ljudi: od plemena Judina: Kaleb, sin Jefuneov;
20 od plemena sinova Šimunovih: Šemuel, sin Amihudov;
21 od plemena Benjaminova: Elidad, sin Kislonov;
22 od plemena sinova Danovih: Knez Buki, sin Joglijev;
23 od sinova Josipovih; od plemena sinova Manašeovih: knez Haniel, sin Efodov;
24 od plemena sinova Efrajimovih: knez Kemuel, sin Šiftanov;
25 od plemena sinova Zebulunovih: knez Elisafan, sin Parnakov;
26 od plemena sinova Jisakarovih: knez Paltiel, sin Azanov;
27 od plemena sinova Ašerovih: knez Ahihud, sin Šelomijev;
28 od plemena Neftalijeva: knez Pedahel, sin Amihudov.”
29 To su oni kojima je Gospod zapovjedio da razdijele zemlju kanaansku među sinove
Izraelove.

1 Gospod govori Mojsiju u Moapskoj ravnici na Jordanu, prema Jerihonu, i reče:
2 “Zapovjedi sinovima Izraelovim da od dijela svog nasljeđa dadu levitima gradove u
kojima će oni stanovati. Dat ćete levitima i predgrađa oko gradova.
3 Oni će imati gradove da u njima stanuju; a predgrađa će im biti za stoku, za imanja
njihova i za sve životinje njihove.
4 Predgrađa koja ćete dati levitima obuhvatit će na tisuće lakata od zidova gradskih
unaokolo.
5 Izmjerit ćete iza svakoga grada dvije tisuće lakata na istok, dvije tisuće lakata na jug,
dvije tisuće lakata na zapad i dvije tisuće lakata na sjever, tako da grad ostane u sredini.
Tolika će biti predgrađa gradova njihovih.
6 Između gradova koje ćete dati levitima bit će šest gradova za utočište, da u njih utekne
onaj koji nekoga ubije, a osim njih četrdeset i dva grada.
7 Ukupno ćete levitima dati četrdeset i osam gradova, svaki s njegovim predgrađem.
8 Gradove koje ćete dati na imanjima sinova Izraelovih dat će se u većem broju od onih
koji imaju više, a u manjem broju od onih koji imaju manje; svaki će dati levitima od
svojih gradova razmjerno baštini koju bude držao.”
10 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: kad prijeđete preko Jordana u zemlju
kanaansku,
11 od gradova koji vam dopadnu odredit ćete gradove za utočište, da u njih utekne
ubojica koji ubije nekoga nehotice.
12 Ti će vam gradovi biti utočišta od krvnog osvetnika, da ne pogine ubojica dok ne stane
na sud pred zbor.
13 Od gradova koje date, šest gradova bit će vam utočišta.
14 Tri takva grada dat ćete s ove strane Jordana, a tri u zemlji kanaanskoj. Ti će gradovi
biti utočišta.
15 Ti će gradovi biti utočišta sinovima Izraelovim, strancu i onome koji prebiva među
vama da utekne u njih tko nehotice nekoga ubije.
16 Ako netko gvožđem udari bližnjega svoga i ovaj umre, ubojica je: ubojica će se kazniti
smrću.
17 Ako ga udari držaći u ruci kamen od koga čovjek može poginuti, i ovaj umre, ubojica je:
ubojica će se kazniti smrću.
18 Ako ga udari držeći u ruci drvo od koga čovjek može poginuti, i ovaj umre, ubojica je:
ubojica će se kazniti smrću.
19 Krvni osvetnik učinit će da ubojica umre; kad ga sretne, ubit će ga.
20 Ako netko iz mržnje gurne bližnjega svoga ili se baci čime na nj hotimice, i on umre,
21 ili ako ga iz neprijateljstva udari rukom, i ovaj umre, onaj koji udari kaznit će se smrću:
ubojica je: krvni će osvetnik ubiti toga ubojicu kad ga sretne.
22 Ali ako netko gurne nekoga nehotice, a ne iz neprijateljstva, ili se baci na nj nečim bez
zle namjere,
23 ili s nepažnje učini da na nj padne kamen od koga čovjek može poginuti, pa nastupi
smrt, a da on nije osjećao mržnju prema njemu i nije mu zlo mislio,
24 evo zakona po kojima će zbor suditi između onoga koji je udario i krvnog osvetnika.
25 Zbor će izbaviti ubojicu iz ruku krvnog osvetnika i vratit će ga u njegovo utočište,
kamo se sklonio. Ondje će ostati dok ne umre veliki svećenik koji je pomazan svetim
uljem.
26 Ako ubojica kako god ode preko granica grada svoga utočišta u koji je utekao
27 i nađe ga krvni osvetnik izvan grada utočišta njegova, i on ubije ubojicu, krvni osvetnik
neće biti kriv za ubojstvo.
28 Jer ubojica treba ostati u gradu svoga utočišta dok ne umre veliki svećenik, a kad umre
veliki svećenik, on će se moći vratiti na svoje imanje.
29 Ovo su vam pravne odredbe za vas i za potomke vaše u svim mjestima u kojima ćete
živjeti.
30 Ako netko ubije čovjeka, oduzet će se život ubojici po iskazu svjedoka. Jedan svjedok
nije dovoljan da se netko osudi na smrt.
31 Nećete uzimati otkupa za ubojicu koji je zaslužio smrt, jer će se on kazniti smrću.
32 Nećete uzimati otkupa da bi mogao uteći u grad svoga utočišta, pa da se vrati da
stanuje u zemlji pošto umre svećenik.
33 Nećete skrnaviti zemlje u kojoj ste, jer krv skrnavi zemlju, a zemlja ne može okajati krv
koja se prolije na njoj drukčije nego krvlju onoga koji je prolije.
34 Nećete kaljati zemlju u kojoj živite i u kojoj ja živim, jer ja sam Gospod koji prebivam
usred sinova Izraelovih.”

1 Starješine roda sinova Gileada, sina Makirova, sina Manašeova od plemena sinova
Josipovih pristupiše pred Mojsija, pred knezove, glavare obitelji među sinovima
Izraelovim
2 i rekoše: “Gospodaru našemu zapovjedi Gospod da razdijeli kockom zemlju u baštinu
sinovima Izraelovim, a gospodar naš ima zapovijed od Gospoda da dade baštinu Selofhada,
brata našega, kćerima njegovim.
3 Ako se one udaju za koga iz drugoga plemena sinova Izraelovih, tad će se njihova
baština otkinuti od baštine otaca naših i dodat će se baštini onoga plemena u koje se
udaju, i tako će se naš dio smanjiti.
4 I kad sinovima Izraelovim dođe jubilarna godina, opet će ostati njihova baština s
baštinom onoga plemena u koje se budu udale, i tako će od nasljeđa plemena otaca naših
ostati odvojena baština njihova.”
5 Mojsije predade sinovima Izraelovim zapovijedi Gospodnje. On reče: “Pleme sinova
Josipovih ima pravo.
6 Evo što zapovijeda Gospod za kćeri Selofhadove. One će se udati za koga one budu htjele,
ali neka se udaju u rod svog plemena,
7 da se ne bi prenosila baština sinova Izraelovih iz jednoga plemena na drugo; jer će
sinovi Izraelovi držati baštinu plemena otaca svojih.
8 I svaka kći kojoj dopadne neka baština u plemenima sinova Izraelovih udat će se za
nekoga iz roda plemena oca svoga, kako bi sinovi Izraelovi držali baštinu otaca svojih,
9 da se ne bi prenosila baština iz jednog plemena na drugo, nego svaki iz plemena
Izraelovih da drži svoju baštinu.”
10 Kćeri Selofhadove učiniše kao što Gospod zapovijedi Mojsiju.
11 Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, kćeri Selofhadove, udaše se za sinove stričeva svojih,
12 udaše se u rod sinova Manašeovih, sina Josipova, i baština njihova osta u plemenu roda
njihova oca.
13 To su zapovijedi i zakoni koje dade Gospod preko Mojsija sinovima Izraelovim u
Moapskoj ravnici na Jordanu, prema Jerihonu.
Ponovljeni Zakon
LB) Ponovljeni Zakon glava 1

1 Evo riječi koje Mojsije govori svemu Izraelu ispred Jordana, u pustinji, u ravnici, prema
Sufu, između Parana, Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba.
2 Iz Horeba, putem preko gore Seira, do Kadeš Barnee, ima jedanaest dana hoda.
3 U četrdesetoj godini, a prvoga dana jedanaestoga mjeseca, Mojsije govori sinovima
Izraelovima prema svemu onome što mu Gospod bješe zapovjedio da im reče.
4 To bi pošto pobi Sihona, kralja amorejskoga, koji je živio u Hešbonu, i Oga, kralja
bašanskoga, koji je živio u Aštarotu i u Edreju.
5 Preko Jordana, u zemlji moapskoj, poče Mojsije kazivati ovaj zakon i reče.
6 “Gospod, Bog naš, govori nam na Horebu i reče: ‘Dosta ste bili na ovoj gori.
7 Obrnite se i krenite; idite prema gori amorejskoj i u svu okolicu njezinu, u ravnice, u
brda, u doline, na jug, na obalu morsku, u zemlju kanaansku i na Libanon, i do velike
rijeke, do rijeke Eufrata.
8 Eto stavio sam tu zemlju pred vas; idite i uzmite zemlju za koju se Gospod zakle ocima
vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je dati njima i potomstvu njihovu nakon njih.’
9 Ja vam tada rekoh: ‘Ne mogu vas ja nositi sam.
10 Gospod, Bog vaš, umnožio vas je, i vi ste danas tako brojni kao i zvijezde na nebu.
11 Gospod Bog otaca vaših, neka vas umnoži još tisuću puta više i neka vas blagoslovi kao
što vam je obećao!
12 Kako bih ja sam nosio muke vaše, bremena vaša i raspre vaše?
13 Uzmite iz plemena svojih ljude mudre, pametne i poznate, i ja ću vam ih postaviti za
starješine.’
14 Vi mi odgovoriste i rekoste: ‘Dobro je što predlažeš da se učini.’
15 Ja uzeh tada starješine od plemena vaših, ljude mudre i poznate, i postavih ih za
tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike, za upravitelje po plemenima vašim.
16 Ja dadoh onda sucima vašim ovu zapovijed: ‘Saslušavajte braću svoju i sudite po pravdi
raspre svakoga od njih s bratom njegovim ili sa strancem.
17 Nemojte imati ličnih obzira na sudu, saslušajte i maloga i velikoga, ne bojte se nikoga,
jer Bog pravdu dijeli. A kad imate raspru koja bi vam bila teška, iznesite je preda me da je
čujem.’
18 Tako vam ja onda propisah sve što ste imali činiti.
19 Krenusmo iz Horeba i prijeđosmo svu ovu pustinju, veliku i strašnu, koju vidjeste;
pođosmo prema gori amorejskoj, kao što nam zapovjedi Gospod, Bog naš, i stigosmo do
Kadeš Barnee.
20 Tada vam rekoh: ‘Dođoste do gore amorejske, koju nam daje Gospod, Bog naš.
21 Gle, Gospod, Bog tvoj, stavlja tu zemlju preda te; idi, uzmi je, kao što ti reče Gospod,
Bog otaca tvojih; ne boj se i ne plaši se.’
22 Vi svi dođoste k meni i rekoste: ‘Da pošaljemo ljude pred sobom da izvide zemlju i da
nam jave za put kojim ćemo ići i za gradove u koje ćemo doći.’
23 To mi se učini dobro, i ja uzeh između vas dvanaest ljudi, po jednog iz svakoga
plemena,
24 i oni pođoše i izišavši na goru dođoše do doline Eškola i izvidješe zemlju.
25 Oni nabraše roda one zemlje i javiše nam: ‘Dobra je zemlja koju nam daje Gospod, Bog
naš.’
26 Ali vi niste htjeli ići, nego ste se usprotivili zapovijedi Gospoda, Boga svoga.
27 Vi mrmljaste u šatorima svojim govoreći: ‘Mrzi nas Gospod, i zato nas izvede iz zemlje
egipatske, da nas preda u ruke Amorejaca i da nas potre.
28 Kuda da idemo? Braća naša uplašiše srca naša govoreći: ‘Narod je to brojniji i većeg
rasta od nas, gradovi su mu veliki i utvrđeni do neba, a ondje vidjesmo i sinove Anakove.’
29 Ja vam rekoh: ‘Ne plašite se i ne bojte ih se.
30 Gospod, Bog naš, koji ide pred vama, on će biti za vas onako kako vam je učinio u
Egiptu na vaše oči,
31 i u pustinji, gdje si vidio kako te nosio Gospod, Bog tvoj, kao što čovjek nosi sina svoga,
cijelim putem kojim ste išli dok ne dođoste do ovoga mjesta.’
32 Ali vi opet ne vjerovaste Gospodu, Bogu svome,
33 koji iđaše pred vama putem, tražeći vam mjesto gdje biste stali; išao je noću u ognju da
vam svijetli putem kojim ste išli, a danju u oblaku.
34 Gospod ču glas riječi vaših, rasrdi se i zakle govoreći:
35 ‘Ni jedan od ovoga naraštaja rđavoga neće vidjeti tu dobru zemlju, za koju se zakleh da
ću je dati ocima vašim,
36 osim Kaleba, sina Jefuneova. On će je vidjeti i njemu ću predati zemlju po kojoj je išao, i
sinovima njegovim, jer se sasvim držao puta Gospodnjeg.’
37 Gospod se razgnjevi i na mene, zbog vas, i reče: ‘Ni ti nećeš u nju ući.
38 Jošua, sin Nunov, sluga tvoj, on će ući u nju. Utvrdi ga, jer će on predati sinovima
Izraelovim baštinu te zemlje.
39 A djeca vaša, za koju rekoste da će postati roblje, sinovi vaši koji danas ne znaju ni što
je dobro ni što je zlo, oni će ući u nju: njima ću je dati i oni će je držati.
40 Ali vi se vratite, idite u pustinju prema Crvenome moru.’
41 Vi mi odgovoriste govoreći: ‘Sagriješismo Gospodu; ići ćemo i borit ćemo se kako nam
je zapovjedio Gospod, Bog naš.’ I vi opasaste oružje i htjedoste izići na goru.
42 Gospod mi reče: ‘Kaži im: ne idite i ne borite se, jer nisam među vama, da ne izginete
pred neprijateljima svojim.’
43 Ja vam govorih, ali vi ne poslušaste, nego se usprotiviste zapovijedi Gospodnjoj i
navaliste na goru.
44 Tad iziđoše pred vas Amorejci koji bijahu u onoj planini i pognaše vas kao što čine
pčele; pobiše vas na Seiru pa do Horme.
45 Na povratku plakaste pred Gospodom, ali Gospod nije slušao glasa vašega niti je
okrenuo uho svoje k vama.
46 Ostadoste u Kadešu, onoliko dugo koliko ste već ostali.
KNJIGA PONOVLJENI ZAKON

1 Evo riječi koje Mojsije govori svemu Izraelu ispred Jordana, u pustinji, u ravnici, prema
Sufu, između Parana, Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba.
2 Iz Horeba, putem preko gore Seira, do Kadeš Barnee, ima jedanaest dana hoda.
3 U četrdesetoj godini, a prvoga dana jedanaestoga mjeseca, Mojsije govori sinovima
Izraelovima prema svemu onome što mu Gospod bješe zapovjedio da im reče.
4 To bi pošto pobi Sihona, kralja amorejskoga, koji je živio u Hešbonu, i Oga, kralja
bašanskoga, koji je živio u Aštarotu i u Edreju.
5 Preko Jordana, u zemlji moapskoj, poče Mojsije kazivati ovaj zakon i reče.
6 “Gospod, Bog naš, govori nam na Horebu i reče: ‘Dosta ste bili na ovoj gori.
7 Obrnite se i krenite; idite prema gori amorejskoj i u svu okolicu njezinu, u ravnice, u
brda, u doline, na jug, na obalu morsku, u zemlju kanaansku i na Libanon, i do velike
rijeke, do rijeke Eufrata.
8 Eto stavio sam tu zemlju pred vas; idite i uzmite zemlju za koju se Gospod zakle ocima
vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je dati njima i potomstvu njihovu nakon njih.’
9 Ja vam tada rekoh: ‘Ne mogu vas ja nositi sam.
10 Gospod, Bog vaš, umnožio vas je, i vi ste danas tako brojni kao i zvijezde na nebu.
11 Gospod Bog otaca vaših, neka vas umnoži još tisuću puta više i neka vas blagoslovi kao
što vam je obećao!
12 Kako bih ja sam nosio muke vaše, bremena vaša i raspre vaše?
13 Uzmite iz plemena svojih ljude mudre, pametne i poznate, i ja ću vam ih postaviti za
starješine.’
14 Vi mi odgovoriste i rekoste: ‘Dobro je što predlažeš da se učini.’
15 Ja uzeh tada starješine od plemena vaših, ljude mudre i poznate, i postavih ih za
tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike, za upravitelje po plemenima vašim.
16 Ja dadoh onda sucima vašim ovu zapovijed: ‘Saslušavajte braću svoju i sudite po pravdi
raspre svakoga od njih s bratom njegovim ili sa strancem.
17 Nemojte imati ličnih obzira na sudu, saslušajte i maloga i velikoga, ne bojte se nikoga,
jer Bog pravdu dijeli. A kad imate raspru koja bi vam bila teška, iznesite je preda me da je
čujem.’
18 Tako vam ja onda propisah sve što ste imali činiti.
19 Krenusmo iz Horeba i prijeđosmo svu ovu pustinju, veliku i strašnu, koju vidjeste;
pođosmo prema gori amorejskoj, kao što nam zapovjedi Gospod, Bog naš, i stigosmo do
Kadeš Barnee.
20 Tada vam rekoh: ‘Dođoste do gore amorejske, koju nam daje Gospod, Bog naš.
21 Gle, Gospod, Bog tvoj, stavlja tu zemlju preda te; idi, uzmi je, kao što ti reče Gospod,
Bog otaca tvojih; ne boj se i ne plaši se.’
22 Vi svi dođoste k meni i rekoste: ‘Da pošaljemo ljude pred sobom da izvide zemlju i da
nam jave za put kojim ćemo ići i za gradove u koje ćemo doći.’
23 To mi se učini dobro, i ja uzeh između vas dvanaest ljudi, po jednog iz svakoga
plemena,
24 i oni pođoše i izišavši na goru dođoše do doline Eškola i izvidješe zemlju.
25 Oni nabraše roda one zemlje i javiše nam: ‘Dobra je zemlja koju nam daje Gospod, Bog
naš.’
26 Ali vi niste htjeli ići, nego ste se usprotivili zapovijedi Gospoda, Boga svoga.
27 Vi mrmljaste u šatorima svojim govoreći: ‘Mrzi nas Gospod, i zato nas izvede iz zemlje
egipatske, da nas preda u ruke Amorejaca i da nas potre.
28 Kuda da idemo? Braća naša uplašiše srca naša govoreći: ‘Narod je to brojniji i većeg
rasta od nas, gradovi su mu veliki i utvrđeni do neba, a ondje vidjesmo i sinove Anakove.’
29 Ja vam rekoh: ‘Ne plašite se i ne bojte ih se.
30 Gospod, Bog naš, koji ide pred vama, on će biti za vas onako kako vam je učinio u
Egiptu na vaše oči,
31 i u pustinji, gdje si vidio kako te nosio Gospod, Bog tvoj, kao što čovjek nosi sina svoga,
cijelim putem kojim ste išli dok ne dođoste do ovoga mjesta.’
32 Ali vi opet ne vjerovaste Gospodu, Bogu svome,
33 koji iđaše pred vama putem, tražeći vam mjesto gdje biste stali; išao je noću u ognju da
vam svijetli putem kojim ste išli, a danju u oblaku.
34 Gospod ču glas riječi vaših, rasrdi se i zakle govoreći:
35 ‘Ni jedan od ovoga naraštaja rđavoga neće vidjeti tu dobru zemlju, za koju se zakleh da
ću je dati ocima vašim,
36 osim Kaleba, sina Jefuneova. On će je vidjeti i njemu ću predati zemlju po kojoj je išao, i
sinovima njegovim, jer se sasvim držao puta Gospodnjeg.’
37 Gospod se razgnjevi i na mene, zbog vas, i reče: ‘Ni ti nećeš u nju ući.
38 Jošua, sin Nunov, sluga tvoj, on će ući u nju. Utvrdi ga, jer će on predati sinovima
Izraelovim baštinu te zemlje.
39 A djeca vaša, za koju rekoste da će postati roblje, sinovi vaši koji danas ne znaju ni što
je dobro ni što je zlo, oni će ući u nju: njima ću je dati i oni će je držati.
40 Ali vi se vratite, idite u pustinju prema Crvenome moru.’
41 Vi mi odgovoriste govoreći: ‘Sagriješismo Gospodu; ići ćemo i borit ćemo se kako nam
je zapovjedio Gospod, Bog naš.’ I vi opasaste oružje i htjedoste izići na goru.
42 Gospod mi reče: ‘Kaži im: ne idite i ne borite se, jer nisam među vama, da ne izginete
pred neprijateljima svojim.’
43 Ja vam govorih, ali vi ne poslušaste, nego se usprotiviste zapovijedi Gospodnjoj i
navaliste na goru.
44 Tad iziđoše pred vas Amorejci koji bijahu u onoj planini i pognaše vas kao što čine
pčele; pobiše vas na Seiru pa do Horme.
45 Na povratku plakaste pred Gospodom, ali Gospod nije slušao glasa vašega niti je
okrenuo uho svoje k vama.
46 Ostadoste u Kadešu, onoliko dugo koliko ste već ostali.

1 Vratismo se i krenusmo u pustinju k Crvenome moru, kao što mi bješe zapovjedio
Gospod, i dugo obilazismo goru Seir.
2 Gospod mi reče:
3 ‘Dosta ste obilazili tu goru, okrenite se na sjever.
4 Daj narodu ovu zapovijed: prijeći ćete granicu braće svoje, sinova Ezavovih, koji žive u
Seiru. Oni će vas se bojati, ali vi se čuvajte.
5 Ne napadajte na njih, jer vam neću dati ni stope zemlje nihove; jer sam goru Seir dao
Ezavu.
6 Jelo ćete od njih za novce kupovati, a platit ćete i vodu koju ćete piti.
7 Jer te Gospod, Bog tvoj, blagoslovio u svakom djelu ruku tvojih i zna put tvoj po onoj
velikoj pustinji; i ovih četrdeset godina bi s tobom Gospod, Bog tvoj, i ništa ti nije
nedostajalo.’
8 Prođosmo daleko od braće svoje, sinova Ezavovih, koji žive u Seiru, i daleko od puta u
Elatovoj ravni i od Esjon Gebera, pa savivši odande udarismo na pustinju moapsku.
9 Gospod mi reče: ‘Ne napadaj na Moaba niti zameći boja s njim, jer ti neću dati ništa u
njihovoj zemlji, jer je dadoh Aru, sinu Lotovu, u baštinu.
10 Prije bijahu ondje Emijci, velik i jak narod, a visok kao Anakovci.
11 O njima se mislilo da su Refaimci kao i Anokovci; ali ih Moapci zvahu Emijci.
12 U Seiru bijahu prije Horijci, ali ih sinovi Ezavovi istjeraše i istrijebiše ispred sebe i
naseliše se na njihovo mjesto, kao što učini Izrael u zemlji baštine koju mu dade Gospod.
13 A sada ustanite i prijeđite preko potoka Zereda!’ I prijeđosmo preko potoka Zereda.
14 Vrijeme što smo išli od Kadeš Barnee, pa dok ne prijeđosmo preko potoka Zereda
trajalo je trideset i osam godina, dokle ne izumre u taboru sav onaj naraštaj ratnika kao
što im se bješe zakleo Gospod.
15 I ruka Gospodnja bi protivu njih, potirući ih iz tabora dok ih ne nestade.
16 Kad svih tih ratnika nestade iz naroda uslijed smrti,
17 Gospod mi govori i reče:
18 ‘Prijeći ćeš danas moapsku granicu kod Ara
19 i približit ćeš se sinovima Amonovim. Ne napadaj na njih i ne zameći boja s njima, jer ti
neću dati ništa u njihovoj zemlji, jer je dadoh sinovima Lotovim.
20 I za nju se mislilo da je zemlja Refaima; u njoj bijahu prije Refaimi, koje Amonci zvahu
Zamzumijci.
21 Oni bijahu narod velik i jak, a visok kao Anakovci; ali ih Gospod istrijebi pred
Amoncima, te oni preuzeše njihovu zemlju i naseliše se na njihovo mjesto.
22 Tako učini Gospod sinovima Ezavovim koji bijahu u Seiru, jer istrijebi ispred njih
Horijce, i oni preuzeše zemlju njihovu i ostadoše na njihovom mjestu do danas.
23 Avijce, koji stanovahu u selima do Gaze, istrijebiše Kaftorci, koji dođoše do Kaftora, i
naseliše se na njihovo mjesto.
24 Ustanite, idite i prijeđite preko potoka Arnona. Gle, predajem ti u ruke Sihona
Amorejca, kralja hešbonskoga, i zemlju njegovu. Počni osvajanje i zarati s njim.
25 Danas ću širiti strah i trepet od tebe usred svih naroda koji su pod nebom; i koji god
čuju za te, uzdrhtat će i muke će ih hvatati od tebe.’
26 Iz pustinje Kedmot poslah glasnike Sihonu, kralju hešbonskome, s porukom mira.
27 Ja mu poručih: ‘Dopusti da prođem preko tvoje zemlje; velikim ću putem ići, neću
svrtati ni desno ni lijevo.
28 Hranu koju ću jesti, za novce ćeš mi prodati i dat ćeš mi za novac i vodu koju ću piti,
daj mi samo da prođem pješice,
29 kao što mi dadoše sinovi Ezavovi koji su u Seiru, i Moapci koji su u Aru, dok ne
prijeđem preko Jordana, u zemlju koju nam daje Gospod, Bog naš.’
30 Ali Sihon, kralj hešbonski, ne htjede pustiti da prođemo kroz njegovu zemlju, jer
Gospod, Bog tvoj, učini da otvrdne duh njegov, i srce njegovo posta uporno da ga preda u
tvoje ruke, kao što danas sam vidiš.
31 Gospod mi reče: ‘Gle, predajem ti Sihona i zemlju njegovu.
3ihon iziđe pred nas s cijelim svojim narodom na boj u Jahasu.
33 Gospod, Bog naš, predade ga nama i ubismo njega i sve sinove njegve i sav narod
njegov.
34 Tad uzesmo sve gradove njegove i pobismo ljude po svim tim gradovima - i žene i
djecu; ne ostavismo živa ni jednoga.
35 Samo stoku oplijenismo za se i odnesosmo plijen iz gradova koje zauzesmo.
36 Od Aroera, na potoku Arnonu, i od grada u dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi
nam odolio: sve nam to predade Gospod, Bog naš.
37 Jedino nisi pristupio k zemlji sinova Amonovih, niti kojemu kraju na potoku Jaboku, ni
gradovima u gori, niti kojemu mjestu koje ti je Gospod, Bog naš, zabranio da napadneš.
1 Okrenusmo se i pođosmo k Bašanu. Og, kralj bašanski, iziđe pred nas s cijelim svojim
narodom na boj u Edreji.
2 Gospod mi reče: ‘Ne boj ga se, jer ga predajem u tvoje ruke sa svim narodom njegovim i
sa zemljom njegovom, da učiniš s njim kao što si učinio sa Sihonom, kraljem amorejskim,
koji je živio u Hešbonu.’
3 Tako nam Gospod, Bog naš, predade u ruke Oga, kralja bašanskoga, sa svim narodom
njegovim, i mi ga razbismo i ne ostavismo mu ni jednoga živa.
4 Uzesmo tada sve gradove njegove; ne bi grada koga ne uzesmo: šezdeset gradova, sav
kraj argopski, kraljevstvo Oga u Bašanu.
5 Svi ti gradovi bijahu utvrđeni visokim zidovima, vratima i prijevornicama; bilo je i
gradova bez zidova u vrlo velikom broju.
6 Raskopasmo ih, kao što učinismo Sihonu, kralju hešbonskome, pobivši po svim mjestima
ljude, žene i djecu.
7 A oplijenismo za se svu stoku i plijen koji uzesmo po gradovima.
8 Tako uzesmo onda zemlju iz ruku dvojice kraljeva amorejskih, s ove strane Jordana, od
potoka Arnona do gore Hermona,
9 (Sidonci zovu Hermon Sirjon, a Amorejci ga zovu Senir),
10 sva mjesta na visoravni i sav Gilead i sav Bašan do Salhe i Edreja, gradova kraljevstva
Oga u Bašanu.
11 (Og, kralj bašanski, jedini je ostao od roda Refaimova. Gle, odar njegov, odar od željeza,
nije li u Rabatu, gradu sinova Amonovih? Devet je lakata dug, a širok je četiri lakta, lakta
čovječja.)
12 Tada zauzesmo tu zemlju. Ja dadoh sinovima Rubenovim i Gadovim zemlju od Aroera,
na potoku Arnonu, i polovicu gore Gileada s gradovima njezinim.
13 Ostatak Gileada i sav Bašan, kraljevstvo Ogovo, dadoh polovici plemena Manašeova.
Sav kraj argopski po svemu Bašanu zvao se zemlja Refaima.
14 Jair, sin Manašeov, uze sav kraj argopski do granice gešurske i mahatske; i on prozva
bašanska sela svojim imenom. Ona se i danas zovu Sela Jairova.
15 Makiru dadoh Gilead.
16 Rubenovom plemenu i Gadovom plemenu dadoh od Gileada do potoka Arnona, čijom
sredinom ide granica, pa do potoka Jaboka, gdje je granica sinova Amonovih;
17 dadoh im još i ravnicu, omeđenu Jordanom od Kinereta do mora uz ravnicu, do Slanoga
mora, ispod Pisge, prema istoku.
18 Ja vam onda dadoh ovu zapovijed: ‘Gospod, Bog vaš, predaje vam ovu zemlju da je vi
držite; pođite pod oružjem pred braćom svojom, sinovima Izraelovim, svi vi vojnici.
19 Samo žene vaše i djeca vaša i stada vaša (znam da imate mnogo stada) ostat će u
gradovima vašim, koje vam dadoh,
20 dokle ne smiri Gospod i braću vašu kao i vas, da i oni zauzmu zemlju koju će im
Gospod, Bog vaš, dati s one strane Jordana. Zatim ćete se vratiti svaki na baštinu koju vam
dadoh.’
21 Jošui dadoh onda ovu zapovijed i rekoh: ‘Oči tvoje vide sve što je učinio Gospod, Bog
vaš, s ona dva kralja; onako će Gospod učiniti sa svim kraljevstvima u koja dođeš.
22 Nemojte ih se bojati, jer će se Gospod, Bog vaš, boriti za vas.’
23 I tada se molih Gospodu govoreći:
24 ‘Gospode, Bože! Ti si počeo pokazivati sluzi svome veličinu svoju i moćnu ruku svoju,
jer koji je Bog na nebu ili na zemlji koji bi učinio djela kao što su tvoja i u koga bi sila bila
kakva je tvoja?
25 Daj mi da prijeđem i da vidim dobru zemlju preko Jordana i dobru goru Libanon.’
26 Ali Gospod bijaše gnjevan na me, zbog vas, i ne usliši me, nego mi reče:’Dosta, ne govori
mi više za to.
27 Popni se na vrh ove gore, pogledaj na zapad, na sjever, na jug i na istok, i gledaj očima
svojim jer nećeš prijeći preko Jordana.
28 Podaj zapovijedi Jošui, osokoli ga i okrijepi, jer će on prijeći pred tim narodom i on će
im predati zemlju koju ćeš vidjeti.’
29 I mi ostasmo u dolini, prema Bet Peoru.”

1 “Čuj sad, Izraele, zakone i naredbe kojima vas ja učim. Držite ih da biste poživjeli i ušli u
zemlju koju vam daje Gospod, Bog otaca vaših, i da biste je držali.
2 Ništa ne dodajite onome što vam propisujem, niti oduzimajte od toga, da biste čuvali
zapovijedi Gospoda, Boga svoga, kao što vam ih ja propisujem.
3 Oči su vaše vidjele ono što učini Gospod s Baal Peorom; Gospod, Bog tvoj, istrijebi
između tebe svakoga čovjeka koji pođe za Baal Peorom.
4 A vi koji se držite Gospoda, Boga svoga, vi ste danas svi živi.
5 Gle, učio sam vas zakonima i naredbama kao što mi zapovjedi Gospod, Bog moj, da biste
ih vršili u zemlji u koju idete da je zauzmete.
6 Držite ih i izvršujte ih; to će biti mudrost vaša i pamet vaša pred narodima, koji će, kad
čuju za sve te zakone, reći: ‘Ovaj je veliki narod sasvim mudar i pametan!’
7 Jer koji je veliki narod kome je Bog blizu, kao što je Gospod, Bog naš, nama, kad god ga
dozovemo?
8 I koji je veliki narod koji ima zakone i uredbe pravedne, kao što je sav ovaj zakon koji ja
danas pred vas iznosim?
9 Samo pazi na sebe i dobro bdij nad dušom svojom, svih dana života svoga, da ne
zaboraviš ono što su oči tvoje vidjele i da to ne iziđe iz srca tvoga; predaj to sinovima
svojim i sinovima sinova svojih.
10 Sjećaj se dana kad stajaste pred Gospodom, Bogom svojim, kod Horeba, kad mi Gospod
reče: ‘Saberi mi narod da mu kažem riječi svoje kojima će se naučiti da me se boji dok je
živ na zemlji i da uči tome i sinove svoje.’
11 Kad pristupiste i stajaste pod gorom, a gora je gorjela i plamen je dopirao do neba, a
bijaše tama, oblak i mrak.
12 I Gospod progovori vama ispred ognja; glas od riječi čuste, ali lika nikakvoga ne
vidjeste; samo glas čuste.
13 On objavi savez svoj, koji vam zapovjedi da držite, deset zapovijedi koje napisa na dvije
ploče kamene.
14 U to vrijeme mi Gospod zapovjedi da vas učim zakonima i naredbama, da ih vršite u
zemlji u koju idete da je zauzmete.
15 Kako u onaj dan kad mi Gospod govori na Horebu isred ognja nikakvog lika ne vidjeste,
zato dobro bdijte nad dušama svojim,
16 da se ne biste pokvarili i načinili sebi kakav lik rezani ili kakvu god sliku čovjeka ili
žene,
17 sliku kakve životinje koja je na zemlji, ili sliku kakve ptice koja leti ispod neba,
18 sliku kakve životinje koja puže po zemlji, ili sliku kakve ribe koja je u vodi pod
zemljom.
19 Bdij nad dušom svojom, da se ne bi, podigavši oči svoje k nebu i vidjevši sunce, mjesec i
zvijezde, i svu vojsku nebesku, zanio, klanjao im se i služio im; to su stvari koje je Gospod,
Bog tvoj, dao svim narodima pod cijelim nebom.
20 Ali vas Gospod uze i izvede iz željezne peći egipatske da budete njegov narod, kao što
ste to danas.
21 I Gospod se razgnjevi na me zbog vas i zakle se da neću prijeći preko Jordana niti ući u
dobru zemlju koji Gospod, Bog tvoj, daje u baštinu.
22 Ja ću, dakle, umrijeti u ovoj zemlji i neću prijeći preko Jordana; a vi ćete prijeći i
zauzeti onu dobru zemlju.
23 Bdijte nad sobom, da ne zaboravite savez koji učini s vama Gospod, Bog vaš, i da ne
gradite sebi lika rezanoga, slike od koje god stvari koje je Gospod, Bog tvoj, zabranio.
24 Jer je Gospod, Bog tvoj, oganj koji spaljuje, Bog ljubomoran.
25 Kad budeš imao djece i unučadi, i kad budete već dugo u onoj zemlji, ako se pokvarite i
načinite sliku rezanu od kakve god stvari i učinite što nije ugodno Gospodu, Bogu vašemu,
dražeći ga,
26 svjedočim vam danas nebom i zemljom da će vas brzo nestati sa zemlje u koju idete
preko Jordana da je zauzmete; nećete biti dugo u njoj, nego ćete se istrijebiti.
27 Raselit će vas Gospod među narode i bit ćete samo malen broj među narodima u koje
vas odvede Gospod;
28 i ondje ćete služiti bogovima koje su načinile ruke čovječje od drveta i od kamena, koji
ne vide, ne čuju, niti jedu, niti mirišu.
29 Ali ćeš i ondje tražiti Gospoda, Boga svoga, i naći ćeš ga ako ga tražiš svim srcem svojim
i svom dušom svojom.
30 U tjeskobi tvojoj sve će te snaći, i tad ćeš se u posljednje vrijeme povratiti Gospodu,
Bogu svome, i poslušat ćeš njegov glas,
31 jer je Gospod, Bog tvoj, Bog milostiv koji te neće ostaviti, niti istrijebiti, jer on neće
zaboraviti savez s ocima tvojim, na koji im se zakleo.
32 Zapitaj sad stara vremena, koja su bila prije tebe, od dana kad Bog stvori čovjeka na
zemlji, i od jednoga kraja neba do drugoga: je li ikad bilo nešto tako veliko i je li se ikad
čulo što takvo?
33 Je li ikad čuo koji narod glas Boga koji govori isred ognja, kao što si ti čuo, i ostao živ?
34 Je li ikad koji bog pokušao da dođe uzeti sebi narod iz drugoga naroda pothvatima,
znacima i čudesima i ratom, krepkom rukom i mišicom podignutom, i strahotama
velikim, kao što je sve to učinio za vas Gospod, Bog vaš, u Egiptu na vaše oči?
35 Tebi je to pokazano da poznaš da je Gospod Bog i da nema drugoga osim njega.
36 S neba dao ti je da čuješ glas njegov da bi te naučio, a na zemlji pokazao ti oganj svoj
veliki i riječi njegove čuo si isred ognja.
37 On je zavolio oce tvoje i izabrao potomstvo njihovo nakon njih; sam te on velikom
silom svojom izveo iz Egipta;
38 otjerao je ispred tebe narode veće i jače od tebe, da tebe uvede u njihovu zemlju i dade
ti je u baštinu, kao što to danas vidiš.
39 Znaj, dakle, i pamti u srcu svome da je Gospod, Bog, gore na nebu i dolje na zemlji i da
nema drugoga.
40 Drži zakone njegove i zapovijedi njegove, koje ti ja danas propisujem, da bi sretan bio ti
i sinovi tvoji nakon tebe, da bi ti se produljili dani na zemlji koju ti Gospod, Bog tvoj,
daje.”
41 Mojsije izabra tada tri grada preko Jordana prema istoku
42 da bi služili kao utočišta ubojici koji ubije bližnjega svoga nehotice, ne mrzeći prije na
nj, da bi spasio život svoj u kojem od tih gradova.
43 Ti gradovi bijahu: Bezer u pustinji, u ravnici, za plemena Rubenova; Ramot u Gileadu za
plemena Gadova, i Golan u Bašanu za plemena Manašeova.
44 Ovo je zakon koji Mojsije donese sinovima Izraelovim.
45 Ovo su propisi, zakoni i naredbe koje Mojsije dade sinovima Izraelovim kad iziđoše iz
Egipta.
46 To bi ispred Jordana u dolini prema Bet Peoru, u zemlji Sihona, kralja amorejskoga koji
obitavaše u Hešbonu, a koga pobijediše Mojsije i sinovi Izraelovi pošto iziđoše iz Egipta.
47 Oni osvojiše zemlju njegovu i zemlju Oga, kralja bašanskoga. Ta dva kralja amorejska
bijahu s ove strane Jordana, na istoku.
48 Njihova se zemlja prostirala od Aroera na potoku Arnonu do gore Siona, a to je
Hermon,
49 i obuhvaćala je svu ravnicu s ove strane Jordana, na istoku do mora uz ravnicu na
podnožju Pisge.

1 Mojsije sazva sav narod Izraelov i reče mu: “Čuj, Izraele, zakone i naredbe koje ću vam
danas kazati. Naučite ih i vršite ih savjesno.
2 Gospod, Bog naš, učini s nama savez na Horebu.
3 Nije s ocima našim Gospod učinio taj savez, nego s nama koji smo danas tu svi živi.
4 Licem k licu govorio nam je Gospod na onoj gori isred ognja.
5 Ja tada stajah između Gospoda i vas da vam javim riječi Gospodnje, jer vas bijaše strah
od ognja i ne iziđoste na goru. On reče:
6 ‘Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz doma robovanja.
7 Nećeš imati drugih bogova pred licem mojim.
8 Nećeš graditi sebi lika rezanoga niti kakve slike od stvari koje su gore na nebu ili koje su
dolje na zemlji, ili koje su u vodi ispod zemlje.
9 Nećeš se klanjati pred njima, niti im služiti, jer sam ja, Gospod, Bog tvoj, Bog
ljubomoran, koji kažnjavam na sinovima zlodjela otaca njihovih do trećega i do četvrtoga
koljena onih koji me mrze;
10 a činim milost do tisućeg koljena onima koji me ljube i čuvaju zapovijedi moje.
11 Nećeš uzimati uzalud imena Gospoda Boga svoga, jer neće Gospod pustiti bez kazne
onoga koji uzme njegovo ime uzalud.
12 Držat ćeš dan odmora i svetkovat ćeš ga kao što ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj.
13 Šest dana radit ćeš i svršiti sve poslove svoje;
14 a sedmi je dan odmor Gospoda, Boga tvoga; nećeš raditi nikakav posao ni ti, ni sin tvoj,
ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikoja životinja
tvoja, ni stranac koji je kod tebe, da bi se odmorio sluga tv
15 Pamtit ćeš da si bio rob u zemlji egipatskoj, i Gospod, Bog tvoj, da te izvede odande
moćnom rukom i mišicom podignutom. Zato ti je Gospod, Bog tvoj, zapovjedio da
svetkuješ dan odmora.
16 Poštuj oca svoga i mater svoju, kao što ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj, da bi ti se
produljili dani tvoji i da bi sretan bio u zemlji koju ti daje Gospod, Bog tvoj.
17 Ne ubij.
18 Ne čini preljuba.
19 Ne kradi.
20 Ne svjedoči lažno protiv bližnjega svoga.
21 Ne poželi žene bližnjega svoga; ne poželi kuće bližnjega svoga; ni njive njegove, ni
sluge njegove, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, ni išta što je
bližnjega tvoga.’
22 To su riječi koje Gospod izgovori svemu zboru vašemu na gori isred ognja, oblaka i
mraka, silnim glasom, ništa ne dodajući. On ih napisa na dvije ploče kamene koje dade
meni.
23 Kad čuste glas usred tame, i dok je gora plamtjela ognjem, pristupiste k meni, sve
poglavice plemena vaših i starješine vaše,
24 i rekoste: ‘Gle, pokaza nam Gospod, Bog naš, slavu i veličinu svoju i čusmo glas njegov
isred ognja; vidjesmo danas da je Bog govorio ljudima i da su oni ostali živi.
25 A sad što da pomremo? Jer će nas spaliti onaj oganj veliki; ako još čujemo glas Gospoda,
Boga svoga, pomrijet ćemo.
26 Jer koji je čovjek čuo glas Boga živoga da govori isred ognja, kao mi, i ostao živ?
27 Idi ti i slušaj sve što će kazati Gospod, Bog naš, a mi ćemo slušati i izvršiti.’
28 Gospod ču vaše riječi. I reče mi: ‘Čuh riječi tog naroda koje rekoše tebi; što rekoše,
dobro rekoše.
29 Oh! kad bi im bilo srce svagda tako da me se boje i da drže sve zapovijedi moje, da bi
uvijek sretni bili oni i sinovi njihovi!
30 Idi, reci im: “Vratite se u šatore svoje.
31 Ali ti ostani ovdje kod mene, i kazat ću ti sve zapovijedi, zakone i naredbe kojima ćeš ih
naučiti, da ih izvršavaju u zemlji koju im dajem u baštinu.’
32 Pazite, dakle, da činite kako vam je zapovjedio Gospod, Bog vaš; ne skrećite ni desno ni
lijevo.
33 Ići ćete putem koji vam je odredio Gospod, Bog vaš, da biste živjeli i bili sretni, te da bi
vam se produljili dani u zemlji koju ćete zauzeti.”

1 Evo zapovijedi, zakona i naredaba kojima Gospod, Bog vaš, zapovjedi da vas učim da ih
izvršavate u zemlji u koju idete da je zauzmete,
2 da biste se bojali Gospoda, Boga svoga, držeći svega svoga vijeka ti i sin tvoj i sin sina
tvoga sve zakone njegove i zapovijedi njegove koje ti ja propisujem da bi ti se produljili
dani tvoji.
3 Slušaj ih, dakle, Izraele, i pazi da ih vršiš, da bi bio sretan i da biste se mnogo umnožili,
kao što ti je rekao Gospod, Bog otaca tvojih, obećajući ti zemlju u kojoj teče med i mlijeko.
4 Čuj, Izraelu! Gospod je, Bog naš, jedini Gospod.
5 Ljubi Gospoda, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom
svojom.
6 I ove zapovijedi koje ti ja danas dajem drži u srcu svome.
7 Objasnit ćeš ih sinovima svojim i govorit ćeš o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš
putem, kad ležiš i kad ustaješ.
8 Vezat ćeš ih sebi na ruku i bit će ti kao zapis među očima.
9 Napisat ćeš ih na stupove kuće svoje i na vrata svoja.
10 Gospod, Bog tvoj, uvest će te u zemlju za koju se zakleo ocima tvojim, Abrahamu, Izaku,
i Jakovu, da će ti je dati. Držat ćeš gradove velike i dobre koje nisi zidao,
11 i kuće pune svakog dobra koje nisi punio, i studence koje nisi iskopao, vinograde i
maslinike koje nisi sadio.
12 Kad jedeš i nasitiš se, pazi da ne zaboraviš Gospoda koji te izveo iz zemlje egipatske, iz
kuće robovanja.
13 Gospoda, Boga svoga, bojat ćeš se i njemu ćeš služiti, njegovim ćeš se imenom kleti.
14 Nećete ići za drugim bogovima, između bogova drugih naroda koji su oko nas.
15 Jer je Gospod ljubomoran Bog usred tebe, pa da se ne bi razgnjevio Gospod, Bog tvoj, na
te i istrijebio te iz zemlje.
16 Nećete kušati Gospoda, Boga svoga, kao što ga kušaste u Masi.
17 Držat ćete dobro zapovijedi Gospoda, Boga svoga, i naredbe njegove i zakone njegove
koje vam je propisao.
18 Činit ćeš što je pravo i dobro pred očima Gospodnjim, da bi bio sretan i da bi ušao u
dobru zemlju za koju se Gospod ocima tvojim zakleo da će ti je dati
19 pošto otjera sve neprijatelje tvoje ispred tebe, kao što ti je kazao Gospod.
20 Kad te jednog dana sin tvoj zapita: ‘Što znače ti propisi, ti zakoni i te naredbe, koje vam
je propisao Gospod, Bog vaš?’,
21 tada ćeš sinu svome ovako kazati: ‘Bijasmo robovi faraona u Egiptu, a Gospod nas
moćnom rukom svojom izvede iz Egipta.
22 Gospod učini znake i čudesa velika i strašna u Egiptu, na faraonu i na svemu domu
njegovu pred očima našim,
23 a nas izvede odande da nas uvede u zemlju za koju se zakle ocima našim da će nam je
dati.
24 Gospod nam zapovjedi da vršimo sve ove zakone i da se bojimo Gospoda, Boga svoga,
da bismo bili vazda sretni i da bi nas sačuvao u životu, kao što to danas čini.
25 I mi ćemo sudjelovati u pravdi ako držimo i vršimo sve ove zapovijedi pred Gospodom,
Bogom svojim, kao što nam on to zapovjedi.’”

1 “Kad te Gospod, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideš da je zauzmeš, a otjera ispred tebe
mnoge narode; Hetite, Girgašane, Amorejce, Kanaance, Perižane, Hivijce i Jebusejce,
sedam naroda većih i jačih od tebe,
2 kad ti ih Gospod, Bog tvoj, preda i ti ih razbiješ, udari ih prokletstvom i nemoj s njima
sklopiti savez, niti se smiluj na njih;
3 niti ćeš zaključivati brakova s njima; nećeš kćeri svoje udavati za sinove njihove, ni kćeri
njihove uzimati za sinove svoje;
4 jer bi one odvratile sinove tvoje od mene, pa bi oni drugim bogovima služili, a gnjev
Gospodnji bi se raspalio na vas i brzo vas uništio.
5 Naprotiv, evo kako ćete im učiniti: raskopat ćete žrtvenike njihove, polomit ćete likove
njihove, posjeći ćete lugove njihove i ognjem ćete spaliti njihove izrezbarene bogove.
6 Jer si ti svet narod Gospodu, Bogu svome; tebe je izabrao Gospod, Bog tvoj, da mu budeš
narod koji pripada njemu mimo sve narode na zemlji.
7 Ne zato što biste vi bili mnogobrojniji od drugih naroda prihvati vas Gospod i izabra vas,
jer ste vi najmanji od svih naroda.
8 Ali što vas Gospod ljubi i što je htio održati zakletvu kojom se zakleo ocima vašim, zato
vas je Gospod izveo moćnom rukom svojom i izbavio vas iz kuće robovanja, iz ruke
faraona, kralja egipatskoga.
9 Znaj, dakle, da je Gospod, Bog tvoj, Bog vjeran, koji drži savez svoj i milost svoju do
tisućeg koljena onima koji ga ljube i drže zapovijedi njegove.
10 Ali on vraća onima koji ga mrze i istrebljuje ih, i ne odgađa onome koji ga mrzi;
svakome vraća.
11 Zato drži zapovijedi, zakone i naredbe koje ti ja danas propisujem i vrši ih.
12 Ako ove zakone slušate, držite i vršite ih, i Gospod će, Bog tvoj, održati savez s tobom i
milost za koje se zakleo ocima tvojim;
13 i ljubit će te, blagosloviti te i umnožiti: blagoslovit će plod utrobe tvoje i plod zemlje
tvoje, žito tvoje, vino tvoje i ulje tvoje, plod goveda tvojih i stada ovaca tvojih u zemlji za
koju se zakleo ocima tvojim da će ti je dati.
14 Bit ćeš blagoslovljen nad sve narode: neće biti u tebe ni čovjeka ni žene neplodne, ni
životinje neplodne među stokom tvojom.
15 Uklonit će od tebe Gospod svaku bolest, i neće na tebe pustiti ni jednog od ljutih zala
egipatskih koja znaš, nego će ih pustiti na sve one koji tebe mrze.
16 Istrijebit ćeš sve narode koje ti Gospod, Bog tvoj, preda; nećeš prema njima imati
pogleda milosrđa, i nećeš služiti bogovima njihovim, jer bi ti to bila zamka.
17 Ako bi u srcu svome rekao: ‘Ovi su narodi veći od mene, kako ću ih otjerati?’,
18 ne boj ih se; pamti dobro što učini Gospod, Bog tvoj, faraonu i cijelom Egiptu,
19 velike pothvate koje vidješe oči tvoje, i znake i čudesa i ruku krepku i mišicu podignutu
kojom te izvede Gospod, Bog tvoj: onako će učiniti Gospod, Bog tvoj, svim narodima kojih
se ti bojiš.
20 I stršljene će poslati Gospod, Bog tvoj, na njih dokle ne izginu i oni koji bi ostali i sakrili
se od tebe.
21 Ne plaši se od njih, jer je Gospod, Bog tvoj, usred tebe, Bog velik i strahovit.
22 Gospod će, Bog tvoj, malo-pomalo potrti te narode ispred tebe; nećeš ih moći
odjedanput istrijebiti, da se ne bi umnožile zvijeri poljske protiv tebe.
23 Gospod, Bog tvoj, predat će ih tebi i zatirati dok se ne unište.
24 Kraljeve će njihove u tvoje ruke predati i zatrti ime njihovo pod nebom; neće se ni
jedan održati pred tobom dok ih ne zatreš.
25 Ognjem ćeš spaliti njihove kumire. Na srebro i na zlato što je na njima nećeš se
polakomiti i nećeš ih za sebe uzeti da ti ne budu zamka, jer je to gadno pred Gospodom,
Bogom tvojim.
26 Nećeš unositi gada u dom svoj, da ne budeš proklet kao i on, nego se gadi na nj i grozi
se od njega jer je proklet.

1 Držat ćete i vršit ćete sve zapovijedi koje vam ja danas propisujem, da biste živjeli i
umnožili se te da biste ušli u zemlju za koju se Gospod zakleo ocima vašim da će im dati
kako biste je držali.
jećaj se puta kojim te Gospod, Bog tvoj, vodio četrdeset godina po pustinji da bi te smirio i
iskušao, da zna što ti je u srcu i hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš.
3 Ponizio te, glađu te morio i manom te hranio, za koju ti nisi znao i za koju nisu prije
znali ni oci tvoji, da bi ti pokazao kako čovjek ne živi samo od hljeba nego od svega što
izlazi iz usta Gospodnjih.
4 Odjeća tvoja ne izdera se na tebi, niti noga tvoja oteče za ovih četrdeset godina.
5 Priznaj u srcu svome da te Gospod, Bog tvoj, kara, kao što čovjek kara sina svoga.
6 Držat ćeš zapovijedi Gospoda, Boga svoga da bi išao putovima njegovim i bojao ga se.
7 Jer će te Gospod, Bog tvoj, uvesti sada u dobru zemlju, u zemlju potoka, izvora i jezera
koji izviru po dolinama i po brdima;
8 u zemlju pšenice, ječma, vinograda, smokava, šipaka; u zemlju maslina i meda;
9 u zemlju u kojoj ćeš se obilato najesti kruha; u kojoj ti ništa neće nedostajati; u zemlju u
kojoj je kamenje željezo i u kojoj ćeš iz brda njezinih vaditi bakar.
10 Kad budeš jeo i nasitio se, blagoslivljaj Gospoda, Boga svoga, za dobru zemlju koju ti
daje.
11 Pazi da ne zaboraviš Gospoda, Boga svoga, zabacivši zapovijedi njegove, zakone
njegove i naredbe njegove, koje ti ja danas propisujem.
12 Kad budeš jeo i nasitio se, kad budeš dobre kuće sagradio i u njima se nastanio;
13 kad budeš vidio da se goveda tvoja i ovce tvoje plode, i namnoži ti se srebro i zlato i sve
što imaš,
14 pazi da se ne uznese srce tvoje i da ne zaboraviš Gospoda, Boga svoga, koji te izveo iz
zemlje egipatske, iz kuće robovanja;
15 koji te vodio preko one pustinje velike i strašne u kojoj žive zmajevi ognjeni i akrapi, u
kojoj je suša i nema vode; koji ti je izveo vodu iz kremene litice;
16 koji te hranio u pustinji manom, za koju nisu znali oci tvoji, da bi te smirio i iskušao te,
a najposlije da bi ti učinio dobro.
17 Pazi da ne kažeš u srcu svome: ‘Moja sila i snaga ruke moje stekla mi je ova bogatstva.’
18 Sjeti se Gospoda, Boga svoga, jer ti on daje snagu da ih stječeš, da bi potvrdio, kao što to
danas čini, savez svoj, za koji se zakleo ocima tvojim.
19 Ako zaboraviš Gospoda, Boga svoga, i pođeš za drugim bogovima te i njima staneš
služiti i klanjati se, svjedočim vam danas da ćete propasti.
20 Propast ćete kao narodi koje Gospod potire ispred vas, jer niste htjeli poslušati glas
Gospoda, Boga svoga.”

1 “Čuj, Izraele! Ti ćeš danas prelaziti preko Jordana da pokoriš narode veće i jače od sebe,
da zauzmeš gradove velike i do neba utvrđene,
2 da pokoriš velik i visok narod, sinove Anakove, koje znaš i za koje si slušao: ‘Tko će
sinovima Anakovima odoljeti?’
3 Znaj danas da će sam Gospod, Bog tvoj, ići pred tobom, kao oganj koji spaljuje; on će ih
uništiti i on će ih pred tobom oboriti, a ti ćeš ih brzo izagnati i istrijebiti, kao što ti je
Gospod kazao.
4 Kad ih Gospod, Bog tvoj, otjera ispred tebe, ne reci u srcu svome: ‘Radi pravde moje
uvede me Gospod u ovu zemlju; jer Gospod tjera one narode ispred tebe zbog nevaljalstva
njihova.
5 Ne, ne zauzimaš ti tu zemlju zbog pravde svoje, ni zbog čistoga srca svoga; nego zbog
nevaljalstva tih naroda Gospod, Bog tvoj, tjera ih ispred tebe da potvrdi riječ kojom se
zakleo ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu.
6 Znaj, dakle, da ti Gospod, Bog tvoj, ne daje tu dobru zemlju da je ti držiš radi svoje
pravde; jer si ti narod tvrde šije.
7 Sjećaj se i ne zaboravi kako si srdio Gospoda, Boga svoga, u pustinji. Od dana kad
iziđoste iz zemlje egipatske pa dok ne dođoste na ovo mjesto bili ste nepokorni Gospodu.
8 U Horebu izazvaste gnjev Gospodnji, i Gospod se razljuti na vas i htjede vas istrijebiti.
9 Kad iziđoh na goru da primim ploče kamene, ploče saveza koji s vama učini Gospod, ja
ostah četrdeset dana i četrdeset noći na gori, ne jedući kruha i ne pijući vode;
10 i Gospod mi dade dvije ploče kamene, napisane prstom Gospodnjim, na kojima bijahu
sve riječi koje vam Gospod izreče na gori isred ognja na dan zbora.
11 Poslije četrdeset dana i četrdeset noći dade mi Gospod dvije ploče kamene, ploče
saveza.
12 Tada mi Gospod reče: ‘Ustani, siđi brže odavde, jer se pokvari narod tvoj koji si izveo iz
Egipta. Svrnuše brzo s puta koji im odredih, i načiniše sebi liven kip.’
13 Gospod mi reče: ‘Vidim da je ovaj narod narod tvrda vrata.
14 Pusti mi da ih zatrem i ime njihovo izbrišem pod nebom; a od tebe ću učiniti narod veći
i jači nego što je ovaj.’
15 Ja se vratih i siđoh s gore koja bijaše sva u plamenu, a dvije ploče saveza bijahu mi u
rukama.
16 Pogledah, i gle, vi već sagriješiste Gospodu, Bogu svome, salivši sebi tele; brzo svrnuste
s puta koji vam bješe odredio Gospod.
17 Ja uzeh one dvije ploče i bacih ih iz ruku svojih i razbih ih pred vašim očima.
18 Padoh i ostah tako pred Gospodom kao prije četrdeset dana i četrdeset noći, ne jedući
kruha i ne pijući vode, zbog svih grijeha koje počiniste učinivši što je zlo pred očima
Gospodnjim da ga razgnjevite.
19 Jer se zaprepastih gledajući gnjev i jarost kojom se Gospod bješe naljutio na vas da vas
istrijebi. Ali me Gospod i tada usliša.
20 Gospod se bio jako rasrdio i na Arona, da je htio da on pogine, a ja izmolih tada milost
za njega.
21 Uzeh tele koje načiniste, to djelo grijeha vašega, i spalih ga ognjem, razbih ga i satrh u
prah, te prosuh prah njegov u potok koji teče iz gore.
22 I u Taberi, i u Masi, i u Kibrot Hataavi izazvaste gnjev Gospodnji.
23 I kad vas Gospod posla u Kadeš Barneu govoreći: ‘Idite i uzmite tu zemlju koju vam
dajem!’, opet ste se usprotivili zapovijedi Gospoda, Boga svoga, i niste imali vjere u njega
te ne poslušaste njegova glasa.
24 Nepokorni bijaste Gospodu otkako vas znam.
25 Zato padoh i ostah tako pred Gospodom četrdeset dana i četrdeset noći, jer Gospod
bješe rekao da će vas zatrti.
26 Ja se molih Gospodu i rekoh: ‘Gospode, Vječni! Nemoj potrti naroda svoga koji si
izbavio veličanstvom svojim, koji si moćnom rukom svojom izveo iz Egipta.
27 Spomeni se slugu svojih - Abrahama, Izaka i Jakova - ne gledaj na upornost ovoga
naroda, na nevaljalstvo njegovo i na grijehe njegove,
28 da ne reče zemlja odakle si nas izveo: nije imao Gospod moć da ih uvede u zemlju koju
im obeća, i zato što ih je mrzio, zato ih izvede da poginu u pustinji.
29 A oni su tvoj narod i tvoja baština, koje si silom svojom velikom i mišicom svojom
podignutom izveo iz Egipta.’”

1 “U to vrijeme Gospod mi reče: ‘Isteši dvije ploče od kamena kao što bijahu one prve,
iziđi k meni na goru i načini kovčeg od drveta.
2 Na te ploče napisat ću riječi koje su bile na prvim pločama koje si razbio, a ti ćeš ih
staviti u kovčeg.’
3 Načinih kovčeg od bagremova drveta, istesah dvije ploče od kamena kao što bijahu prve
i iziđoh na goru s dvjema pločama u rukama.
4 Gospod napisa na te ploče što bijaše i prije napisano, deset riječi koje vam izgovori na
gori isred ognja na dan zbora; i Gospod mi ih dade.
5 Vratih se i siđoh s gore te stavih ploče u kovčeg koji načinih, a one ostadoše ondje kao
što mi Gospod zapovjedi.
6 Sinovi Izraelovi pođoše iz Beerot-Ben-Jaakana u Moseru. Ondje umre Aron i bi
sahranjen, a Eleazar, sin njegov, naslijedi ga u svećenstvu.
7 Odande krenuše u Gudgodu, a od Gudgode u Jotbatu, zemlju u kojoj ima potoka.
8 U to vrijeme odvoji Gospod pleme Levijevo i dade zapovjedi da nosi kovčeg saveza
Gospodnjeg, da stoji pred Gospodom i služi mu te da blagoslivlja narod u ime njegovo, što
ono i danas čini.
9 Zato pleme Levijevo nema udjela ni baštine s braćom svojom. Gospod je njegova baština,
kao što mu je Gospod, Bog tvoj, i rekao.
10 Ja ostadoh na gori kao i prije: četrdeset dana i četrdeset noći, i Gospod me i tad usliša.
Gospod me nije htio satrti.
11 Reče mi: ‘Ustani i idi pred narodom. Neka idu zauzeti zemlju za koju sam se zakleo
ocima njihovim da ću im je dati da je drže.’
1ad, dakle, Izraelu, što traži od tebe Gospod, Bog tvoj, osim da se bojiš Gospoda, Boga
svoga, da hodiš svim putovima njegovim i da ljubiš i služiš Gospoda, Boga svoga, svim
srcem svojim i svom dušom svojom,
13 držeći zapovijedi Gospodnje i zakone njegove, koje ti ja danas propisujem da bi ti bio
sretan?
14 Gle, Gospoda su, Boga tvoga, nebesa i nebesa nad nebesima, zemlja i sve što je u njoj.
15 I samo tvojih otaca držao se Gospod da ih ljubi; a poslije njih izabra on potomstvo
njihovo, to jest vas, između svih naroda, kao što to danas sami vidite.
16 Obrezujte, dakle, srce svoje i ne budite više tvrde šije.
17 Jer je Gospod, Bog vaš, Bog nad bogovima i Gospodar nad gospodarima, Bog veliki, silan
i strahovit, koji nema ličnih obzira niti prima poklona;
18 koji daje pravicu siroti i udovici i ljubi stranca i daje mu kruh i odjeću.
19 Ljubite stranca, jer ste i vi bili stranci u zemlji egipatskoj.
20 Boj se Gospoda, Boga svoga, njemu služi i njega se drži, njegovim se imenom kuni.
21 On je slava tvoja, on je Bog tvoj, koji tebe radi učini velika i strahovita djela koja tvoje
oči vidješe.
2edamdeset duša bijaše otaca tvojih kad siđoše u Egipat; a sad je Gospod učinio od tebe
mnoštvo poput zvijezda na nebu.”

1 “Ljubi Gospoda, Boga svoga, i izvršavaj uvijek što ti je zapovjedio da isvršavaš, zakone
njegove, naredbe njegove i zapovijedi njegove.
2 Poznaj danas - što sinovi vaši ne mogoše poznati niti vidjeti - kazne Gospoda, Boga
svoga, veličanstvo njegovo, krepku ruku njegovu i mišicu njegovu podignutu,
3 znake njegove i djela njegova što učini usred Egipta na faraonu, kralju egipatskome, i na
svoj zemlji njegovoj.
4 Poznajte što učini Gospod vojsci egipatskoj, konjima i kolima njihovim; kako učini te se
sručiše na njih vode mora Crvenoga kad vas tjerahu i zauvijek ih zatre;
5 i što vama učini u pustinji dok ne dođoste do ovoga mjesta,
6 i što učini Datanu i Abiramu, sinovima Eliaba, sina Rubenova; kako zemlja otvori usta
svoja i proguta njih, porodice njihove, šatore njihove i sve blago što imahu usred Izraela.
7 Jer oči vaše vidješe sva velika djela koja Gospod učini.
8 Držite zato sve zapovijedi koje vam ja danas propisujem, kako biste imali snage zauzeti
zemlju koju idete uzeti u baštinu
9 i kako bi vam se produžili dani u zemlji za koju se Gospod zakleo ocima vašim da će je
dati njima i njihovu porodu, zemlju u kojoj teče med i mlijeko.
10 Jer zemlja u koju ideš da je zauzmeš nije kao zemlja egipatska, iz koje ste izišli, gdje si
sijao svoje sjeme i natapao svojom nogom kao povrtnjak;
11 nego je zemlja koju idete zaposjesti zemlja u kojoj su brda i doline, a natapa je voda s
neba,
12 zemlja o kojoj se stara Gospod, Bog tvoj, i na koju su uvijek obraćene oči Gospoda, Boga
tvoga, od početka do kraja godine.
13 Ako dobro slušate zapovijedi koje vam ja danas propisujem, ljubeći Gospoda, Boga
svoga, i služeći mu svim srcem svojim i svom dušom svojom,
14 davat ću kišu zemlji vašoj na vrijeme - i ranu, i poznu - i ti ćeš sabirati žito svoje, vino
svoje i ulje svoje;
15 i dat ću u polju tvome travu za stoku tvoju, jest ćeš i bit ćeš sit.
16 Čuvajte se da se ne prevari srce vaše da se ne odmetnete i da ne služite tuđim
bogovima i ne klanjate im se;
17 jer bi se rasrdio tada Gospod na vas i zatvorio nebo da ne bude kiše, a zemlja ne bi dala
roda svoga, te biste brzo izginuli u dobroj zemlji koju vam Gospod daje.
18 Složite ove moje riječi u srce svoje i u dušu svoju i vežite ih kao znak sebi na ruku neka
vam budu kao zapis među očima vašim.
19 Učite sinove svoje i govorite im o njima kad sjedite u kući svojoj, kad idete putem, kad
liježete i kad ustajete.
20 Napiši ih na stupove kuće svoje i na vrata svoja,
21 da bi se umnožili dani vaši i dani sinova vaših u zemlji za koju se Gospod zakleo ocima
vašim da će im je dati, kao dani neba nad zemljom.
22 Jer ako dobro držite sve ove zapovijedi koje vam ja propisujem da vršite, ljubeći
Gospoda, Boga svoga, i hodeći svim putevima njegovim i njega se držite,
23 tad će Gospod otjerati sve ove narode ispred vas i pobijedit ćete narode veće i jače nego
što ste sami.
24 Svako mjesto na koje stupi stopalo noge vaše bit će vaše; od pustinje do Libanona, od
rijeke, rijeke Eufrata, do mora zapadnoga širit će se granice vaše.
25 Nitko se neće pred vama održati; Gospod će, Bog vaš, kao što vam kaza, pustiti strah i
trepet na svaku zemlju kojom ćete prolaziti.
26 Gle, iznosim danas pred vas blagoslov i prokletstvo.
27 Blagoslov ako slušate zapovijedi Gospoda, Boga svoga, koje vam ja danas propisujem,
28 a prokletstvo ako ne slušate zapovijedi Gospoda, Boga svoga, nego svrnete s puta koji
vam ja danas propisujem i pođete za drugim bogovima koje ne poznajete.
29 I kad te Gospod, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideš da je zaposjedneš, tada izreci ovaj
blagoslov na gori Gerizimu, a prokletstvo na gori Ebalu.
30 One su preko Jordana idući k zapadu, u zemlji Kanaanaca, koji sjede u ravnici prema
Gilgalu kod Moreške ravnice.
31 Jer ćete prijeći preko Jordana da uđete u zemlju koju vam Gospod, Bog vaš, daje da je
držite, i uzet ćete je i nastaniti se u njoj.
32 Pazite, dakle, da izvršite sve ove zakone i naredbe koje ja danas iznosim pred vas.”

1 “Ovo su zakoni i naredbe koje ćete držati i izvršavati dokle god živite u zemlji koju vam
Gospod, Bog otaca vaših, daje da je držite.
2 Raskopat ćete sva mjesta u kojima su narodi koje ćete istjerati služili bogovima svojim
po visokim brdima, po humovima i pod svakim zelenim drvetom.
3 Porušit ćete njihove žrtvenike i razbit ćete njihove kipove, popalit ćete lugove njihove,
izlomiti kumire i istrijebit ćete ime njihovo iz onih mjesta.
4 Nećete tako činiti Gospodu, Bogu svome;
5 nego ćete ga tražiti u mjestu njegovu, u mjestu koje izbere Gospod, Bog vaš, između svih
plemena vaših, da ondje namjesti ime svoje; onamo ćete ići.
6 Onamo ćete nositi žrtve svoje paljenice i druge žrtve, desetine svoje, prinose ruku
svojih, zavjete, dragovoljne priloge i prvine od stoke svoje, krupne i sitne.
7 Ondje ćete pred Gospodom, Bogom svojim jesti i veseliti se, vi i vaše obitelji, svačim za
što se prihvatite rukom svojom, čime vas blagoslovi Gospod, Bog vaš.
8 Nećete činiti, kako mi sada ovdje činimo, što je kome drago;
9 jer još niste došli do odmora i baštine koju vam daje Gospod, Bog vaš.
10 Nego kad prijeđete preko Jordana i stanete živjeti u zemlji koju vam daje Gospod, Bog
vaš, da je držite, i smiri vas od svih neprijatelja vaših unaokolo te počnete živjeti bez
straha,
11 onda će biti jedno mjesto koje će Gospod, Bog vaš, izabrati da u njemu nastani ime
svoje. Tu ćete prinositi sve što vam ja zapovijedam, žrtve svoje paljenice i druge žrtve
svoje, desetine svoje, prvine svoje i izabrane prinose koje ćete donositi G
12 Tu ćete se veseliti pred Gospodom, Bogom svojim - vi, i sinovi vaši, kćeri vaše, i sluge
vaše, i sluškinje vaše, i levit koji će biti pred vratima vašim, jer on nema udjela ni baštine s
vama.
13 Pazi da ne prinosiš žrtava paljenica svojih na svakom mjestu koje ugledaš;
14 nego ćeš žrtve svoje paljenice prinositi na mjestu koje Gospod, Bog, izbere u jednom od
tvojih plemena, i tu ćeš učiniti sve ono što ti zapovijedam.
15 Ali - kad ti to zaželiš - moći ćeš klati stoke i najesti se mesa na svakom mjestu svome,
po blagoslovu koji ti da Gospod, Bog tvoj; tko je čist i tko je nečist moći će od toga jesti kao
što se jede srneće i jelenje meso.
16 Samo krvi ne jedite; prolijte je na zemlju kao vodu.
17 Nećeš moći jesti u domu svome desetinu od žita svoga, ni od vina svoga, ni od ulja
svoga, ni prvina od stoke svoje krupne i sitne, ni od onoga što prinosiš za ispunjenje
zavjeta, ni od dragovoljnih prinosa, ni od prvina svojih.
18 Nego ćeš to i ti, i sin tvoj, i kći tvoja, i sluga tvoj, i sluškinja tvoja, i levit koji je na
vratima tvojim jesti pred Gospodom, Bogom svojim, na mjestu koje izabere Gospod, Bog
tvoj, i veselit ćeš se pred Gospodom, Bogom svojim, svačim što bude
19 Pazi da ne napustiš levita dokle god živiš u zemlji.
20 Kad Gospod, Bog tvoj, raširi granice tvoje, kao što ti je kazao, ako te želja da se najedeš
mesa navede da kažeš: ‘Htio bih jesti mesa!’, moći ćeš po želji svojoj da ga jedeš.
21 Ako bi mjesto koje Gospod, Bog tvoj, izbere da ondje namjesti ime svoje bilo daleko od
tebe, zakolji od krupne ili od sitne stoke koju ti da Gospod i jedi u domu svome po želji,
kao što sam ti zapovjedio.
22 Kako se jede srna i jelen, onako jedi; i čist i nečist neka jede.
23 Samo pazi da ne jedeš krvi; jer je krv život, i ne jedi života s mesom.
24 Ne jedi je; nego je prolij na zemlju kao vodu.
25 Ne jedi je, da biste bili sretni ti i sinovi tvoji nakon tebe, čineći što je pravo u očima
Gospodnjim.
26 Ali stvari koje hoćeš posvetiti i prinose koje budeš dao za ispunjenje zavjeta, to ćeš
predati ondje gdje Gospod odredi.
27 žrtve svoje paljenice, meso i krv, pinosit ćeš na žrtveniku Gospoda, Boga svoga; a krv
od drugih žrtava tvojih prolit će se na žrtvenik Gospoda, Boga tvoga, a meso ćeš sam jesti.
28 Čuvaj i slušaj sve ovo što ti ja zapovijedam, da biste bili sretni ti i sinovi tvoji nakon
tebe dovijeka, čineći što je dobro i pravo u očima Gospoda, Boga svoga.
29 Kad Gospod, Bog tvoj, istrijebi narode koje ćeš ti ispred sebe otjerati, kad ih budeš
istjerao i nastanio se u zemlji njihovoj, pazi da se ne uhvatiš u zamku idući za njima pošto
se potru ispred tebe.
30 Pazi da ne potražiš bogova njihovih i ne rekneš: ‘Kako su ovi narodi služili bogovima
svojim, tako ću i ja činiti.’
31 Nećeš tako činiti Gospodu, Bogu svome; jer oni služahu bogovima svojim, čineći sve
gadosti koje su mrske Gospodu; oni su i sinove svoje i kćeri svoje spaljivali bogovima
svojim.
32 Držat ćete i izvršit ćete sve ono što sam vam zapovjedio; nećete tome ništa dodavati ni
od toga oduzimati.”

1 “Ako među vama ustane prorok ili sanjalac koji bi ti pokazao znak ili čudo,
2 i pojavi se znak ili čudo koje ti je on pretkazao, pa ti reče: ‘Hajde da idemo k drugim
bogovima - k bogovima koje ti ne poznaješ - i njima da služimo!’,
3 ti nećeš poslušati riječi toga proroka ili sanjaoca, jer vas to kuša Gospod, Bog vaš, da bi
znao ljubite li Gospoda, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom.
4 Gospodu, Bogu svome, idite i njega se bojte; njegove zapovijedi čuvajte i glas njegov
slušajte; njemu služite i njega se držite.
5 A onaj prorok ili sanjalac neka se kazni smrću, jer vas je nagovarao da se odmetnete od
Gospoda, Boga svoga, koji vas izvede iz zemlje egipatske i iskupi vas iz kuće robovanja. On
vas je htio odvratiti od puta kojim ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj, da
6 Ako bi te brat tvoj, sin matere tvoje, ili sin tvoj, ili kći tvoja, ili žena koja ti na krilu sjedi,
ili prijatelj tvoj koga kao samog sebe voliš potajno nagovarao govoreći: ‘Hajde da služimo
drugim bogovima - bogovima koje niste poznali ni ti ni oci
7 između bogova drugih naroda koji su oko vas, blizu ili daleko od tebe, od jednog do
drugog kraja zemlje -
8 ti nećeš pristati s njim, niti ćeš ga poslušati; nećeš za njega imati pogled milosrđa, nećeš
mu se smilovati, niti ćeš ga štedjeti,
9 nego ćeš učiniti da umre.
10 Tvoja ruka prva će se dići na njega da ga ubiješ, pa onda ruka cijeloga naroda.
11 Kamenovat ćeš ga, i on će poginuti; jer te on htjede odvratiti od Gospoda, Boga tvoga,
koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće robovanja.
11 To će se učiniti da sav Izrael razumije i boji se te da se više ne počini takav zločin među
vama.
12 Ako za kakav svoj grad, koji ti je Gospod, Bog tvoj, dao da se u njemu nastaniš, čuješ da
se govori:
13 ‘Iziđoše ljudi nevaljali usred tebe koji zavedoše stanovnike grada svoga govoreći: hajde
da služimo drugim bogovima! - bogovima koje ti ne poznaješ -
14 istraživat ćeš, ispitivat ćeš i raspitivat ćeš se dobro, pa ako to bude istina, ako je djelo
dokazano, ako se ta gadost počinila usred tebe,
15 tada ćeš oštricom mača pobiti stanovnike toga grada, uništit ćeš ga sa svime što je u
njemu, i stoku ćeš njegovu mačem pobiti.
16 Skupit ćeš sav plijen iz njega nasred trga njegova i spalit ćeš ognjem i onaj grad i sav
plijen iz njega pred Gospodom, Bogom svojim; on će zauvijek ostati kao gomila ruševina
koja se nikad više neće sazidati.
17 Ništa od tih prokletih stvari neće ti prionuti za ruku, da bi se Gospod povratio od
žestine gnjeva svoga i učinio ti milost i smilovao se na te, kao što se zakleo ocima tvojim,
18 ako slušaš glas Gospoda, Boga svoga, držeći sve zapovijedi njegove, koje ti ja danas
propisujem i čineći što je pravo pred očima Gospoda, Boga tvoga.”

1 “Vi ste sinovi Gospoda, Boga svoga. Nećete se rezati niti se brijati među očima za
mrtvacem.
2 Jer si ti narod svet za Gospoda, Boga svoga, i tebe izabra Gospod da budeš njegov narod
između svih naroda na zemlji.
3 Ne jedi ništa gadno.
4 Ovo su životinje koje ćete jesti: govedo, ovcu, kozu,
5 jelena, srnu, bivola, divokozu, jednoroga i žirafu.
6 Jest ćete sve životinje koje imaju razdijeljene papke i rastavljene šape te koje preživaju.
7 Ali nećete jesti od onih koje samo preživaju ili koje imaju samo papke razdijeljene i šape
rastavljene. Nećete zato jesti devu, zeca ni svisca, koji preživaju ali nemaju razdijeljenih
papaka; smatrat ćete ih nečistima.
8 Nećete jesti ni svinju koja ima papke razdijeljene, ali ne preživa; smatrat ćete je
nečistom; mesa od nje ne jedite, a strva se njezina ne dotičite.
9 Između onih što su u vodi jest ćete sve što ima peraje i ljuske,
10 a što nema peraje i ljuske, ne jedite; smatrat ćete to nečistim.
11 Jedite sve čiste ptice.
12 Ali nemojte jesti orla, jastreba, morskog orla,
13 sokola, sovu, kraguja po vrstama njegovim;
14 gavrana po vrstama njegovim; noja,
15 sovuljagu; lisku, kopca po vrstama njegovim;
16 buljinu, ražnja, labuda,
17 gema, svraku, gnjurca,
18 rodu, čaplju po vrstama njezinim, pupavca, šišmiša.
19 Smatrat ćete nečistima sve gmizavce koji lete. Nećete ih jesti.
20 Jest ćete sve čiste ptice.
21 Nećete jesti ništa što crkne; dat ćeš to strancu koji je kod tebe da pojede, ili ćeš prodati
strancu, jer si ti narod svet za Gospoda, Boga svoga. Ne kuhaj jareta u mlijeku matere
njegove!”
22 Odvajat ćeš desetinu od svega roda usjeva svoga, od svega što svake godine rodi njiva
tvoja.
23 I jest ćeš pred Gospodom, Bogom svojim, na mjestu koje izabere da ondje nastani ime
svoje, desetinu od žita svoga, od vina svoga i od ulja svoga, od prvine stoke svoje krupne i
sitne, da se učiš bojati svagda Gospoda, Boga svoga.
24 Može biti, kad te bude Gospod, Bog tvoj, blagoslovio, da će put tvoj biti odveć dug da bi
mogao prenositi desetinu zbog daljine mjesta koje izbere Gospod, Bog tvoj, da u njemu
nastani ime svoje.
25 Tada ćeš desetinu razmijeniti za novac i uzet ćeš novac u ruku te otići u mjesto koje
izbere Gospod, Bog tvoj.
26 Ondje ćeš za taj novac uzeti ono što želiš: goveda, ovaca, vina i žestokoga pića, sve što ti
bude drago, i jest ćeš pred Gospodom, Bogom svojim, i veselit ćeš se ti i dom tvoj.
27 Nećeš napuštati levita koji će biti na vratima tvojim, jer on nema udjela ni baštine s
tobom.
28 Svake treće godine odvojit ćeš desetinu dohodaka svojih od te treće godine i ostavit ćeš
je pred svojim vratima.
29 Tada će doći stranac, siroče i udovica koji budu pred vratima tvojim, i jest će i nasititi
se, da bi te blagoslovio Gospod, Bog tvoj, u svakom poslu ruku tvojih.”

1 Svake sedme godine uçinit øeæ oproætaj.
2 Evo kako te se çiniti oproætaj. Kad se oglasi oproætaj u slavu Gospodnju, svaki
potraœivalac koji bi bio neæto pozajmio bliœnjemu svome oprostit øe mu, neøe terati
bliœnjega svoga i brata svoga da mu plati dug.
3 Moøi øeæ terati stranca, ali øeæ se odreći prava svoga za ono æto je tvoje kod brata
svoga.
4 Ali neøe biti ubogih kod tebe, jer øe te Gospod blagosloviti u zemlji koju øe ti Gospod
Bog tvoj, dati da je kao nasljeåe drœiæ,
5 samo ako dobro sluæaæ glas Gospoda Boga svoga, vræeøi sve ove zapovesti koje ti ja
danas propisujem.
6 Blagoslovit øe te Gospod Bog tvoj, kako ti je rekao; davat øeæ mnogim narodima u zajam
a ni od koga neøeæ uzimati u zajam; viadat øeæ nad mnogim narodima, a oni nad tobom
neøe viadati.
7 Ako bude kod tebe koji siromah između braće tvoje pred kojim vratima tvojim, u zemlji
koju ti daje Gospod, Bog tvoj, neka ti ne otvrdne srce i ne stisni ruku svoju pred bratom
svojim siromahom;
8 nego otvori ruku i posudi mu rado koliko mu treba u potrebi njegovoj.
9 Pazi da ne budeš toliko zao da bi u srcu svome kazao: ‘Blizu je sedma godina, godina
oproštenja!’ Pazi da nemaš oko nemilosrdno prema bratu svome siromahu, pa da ga
odbiješ. On bi tada na tebe zavapio Gospodu, i ti bi na sebe grijeh navukao.
10 Podaj mu, i neka srce tvoje ne žali za to; jer će te za to, Gospod, Bog tvoj, blagosloviti u
svim djelima tvojim i u svim poslovima tvojim.
11 Uvijek će biti siromaha u zemlji; zato ti ja dadoh ovu zapovijed. Otvaraj ruku svoju
bratu svome, siromahu i ubogome u zemlji svojoj.
12 Ako se tebi proda brat tvoj Hebrej, ili Hebrejka, on će ti služiti šest godina; ali ćeš ga
sedme godine otpustiti od sebe slobodna.
13 A kad ga otpustiš od sebe slobodna, nećeš ga otpustiti prazna;
14 darovat ćeš ga čim iz stoke svoje, s gumna svoga i iz badnja svoga, iz onoga što budeš
imao po blagoslovu Gospoda, Boga svoga.
15 Spomeni se da si bio rob u zemlji egipatskoj i da te Gospod, Bog tvoj, otkupio; zato ti ja
danas dajem ovu zapovijed.
16 Ako ti rob tvoj kaže: ‘Neću da idem od tebe’ - zato što voli tebe i dom tvoj i dobro mu je
kod tebe -
17 tad ćeš uzeti šilo i probušit ćeš mu uho na vratima, i on će biti zauvijek tvoj rob. Isto
ćeš tako učiniti i sluškinji svojoj.
18 Nećeš smatrati da ti je teško kad ga otpustiš, jer je on šest godina služio, a to vrijedi
dvaput toliko kolika je najamnička plaća, i Gospod, Bog tvoj, blagoslovit će te u svemu što
budeš radio.
19 Sve muške prvine od stoke svoje krupne i sitne posvetit ćeš Gospodu, Bogu svome;
nećeš raditi na prvencu od krave svoje i nećeš strići prvenca svojih ovaca.
20 Jest ćeš ih svake godine ti i tvoja obitelj pred Gospodom, Bogom svojim, na mjestu koje
on izbere.
21 Ako na njemu bude kakva mana, ako bude hromo, slijepo ili bude imalo drugu kakvu
manu, nećeš ga prinositi na žrtvu Gospodu, Bogu svome.
22 Jest ćeš ga u domu svome; i nečist i čist jest će od njega, jedan i drugi, kao što se jede
srna i jelen.
23 Samo krvi od njega nećeš jesti. Prolit ćeš je na zemlju kao vodu.”

1 “Drži mjesec klasja i svetkuj Pashu u slavu Gospoda, Boga svoga; jer te u mjesecu klasja
Gospod, Bog tvoj, izveo noću iz Egipta.
2 Zaklat ćeš pashu Gospodu, Bogu svome, od krupne i od sitne stoke, na mjestu koje izbere
Gospod da ondje nastani ime svoje.
3 Ne jedi s njom kvasnog kruha; sedam dana jedi beskvasni kruh, kruh nevolje, jer si
žureći se izišao iz zemlje egipatske. To će tako biti da se cijeloga svog vijeka sjećaš dana
kada si izišao iz Egipta.
4 Neće se kod tebe vidjeti kvasac nigdje širom zemlje tvoje sedam dana, i neće preko noći
ništa ostati do jutra od mesa koje zakolješ prvoga dana uvečer.
5 Nećeš moći klati pashu na svakom mjestu koje Gospod, Bog tvoj, daje da boraviš u
njemu,
6 nego ćeš klati pashu na mjestu koje izbere Gospod, Bog tvoj, da ondje nastani ime svoje,
uvečer o sunčanom zalasku, u vrijeme kad si izišao iz Egipta.
7 Skuhat ćeš žrtvu i jest ćeš je na mjestu koje izbere Gospod, Bog tvoj. Ujutro ćeš se moći
vratiti u šatore svoje.
8 Šest dana jest ćeš beskvasne kruhove, a sedmi je dan praznik Gospodnji; tada nećeš ništa
raditi.
9 Nabrojit ćeš sedam tjedana; čim se ubaci srp u pšenicu, počni brojiti sedam tjedana.
10 Tada ćeš svetkovati Blagdan sedmica i prinosit ćeš dobrovoljne prinose prema
blagoslovu koji ti bude udijelio Gospod, Bog tvoj.
11 Veselit ćeš se pred Gospodom, Bogom svojim - ti, i sin tvoj, i kći tvoja, i sluga tvoj, i
sluškinja tvoja, i levit koji bude na vratima tvojim, i stranac, i siroče, i udovica koji budu
kod tebe, na mjestu koje izbere Gospod, Bog tvoj, da ondje nastan
1jećat ćeš se da si bio rob u Egiptu i držat ćeš ove zakone i izvršavati ih.
13 Slavit ćeš sedam dana Blagdan sjenica kad pobereš plod s gumna svoga i iz badnja
svoga.
14 Veselit ćeš se na taj blagdan ti, i sin tvoj, i kći tvoja, i sluga tvoj, i sluškinja tvoja, i
stranac, i siroče, i udovica što budu na vratima tvojim.
15 Svetkovat ćeš praznik sedam dana u slavu Gospoda, Boga svoga, na mjestu koje izbere
Gospod; jer će te Gospod, Bog tvoj, blagosloviti u svim žetvama tvojim i u svakom poslu
ruku tvojih, i bit ćeš veseo.
16 Triput u godini svako će muško između vas prikazati pred Gospodom, Bogom svojim,
na mjestu koje izbere: na Blagdan beskvasnih kruhova, na Blagdan sedmica i na Blagdan
sjenica; ali nitko neka ne dođe prazan pred Gospoda;
17 nego će svaki dati od onoga što ima, prema blagoslovu koje mu bude udijelio Gospod,
Bog tvoj.
18 Postavit ćeš suce i upravitelje po svim gradovima koje ti Gospod, Bog tvoj, daje, po
plemenima svojim, i oni će suditi narodu pravo.
19 Nećeš kvariti ničije pravo, nećeš imati ličnih obzira i nećeš primati poklona; jer pokloni
zasljepljuju oči mudrih i kvare riječi pravednika.
20 Teži samo za pravdom, da živiš i da držiš zemlju koju ti daje Gospod, Bog tvoj.”
21 “Nećeš postavljati nikakvih drvenih idola kod žrtvenika koji ćeš podignuti Gospodu,
Bogu svome.
22 Nećeš podizati nikakvih kipova od kojih zazire Gospod, Bog tvoj.”

1 “Nećeš prinositi na žrtvu Gospodu, Bogu svome, ni vola ni janjeta koji bi imao kakvu
manu ili nepravilnost; jer bi to bilo gadno pred Gospodom, Bogom tvojim.
2 Ako se nađe kod tebe u kojemu od gradova koje ti da Gospod, Bog tvoj, čovjek ili žena
koji bi učinili ono što je zlo u očima Gospoda, Boga tvoga, i čime se prestupa savez njegov,
3 idući da služe drugim bogovima i klanjajući se njima, ili suncu ili mjesecu ili cijeloj
vojsci nebeskoj - a to ja nisam zapovjedio -
4 i tebi se to javi i ti to saznaš, odmah ćeš dobro to istražiti; pa ako je to istina, ako je djelo
dokazano, ako je ta gadost počinjena u Izraelu,
5 izvest ćeš čovjeka ili ženu koji budu krivi za to zlo djelo na vrata svoja i kamenovat ćeš
ih, ili ćeš smrću kazniti toga čovjeka ili tu ženu.
6 Onaj koji zaslužuje smrt bit će pogubljen na svjedočanstvo od dva ili tri svjedoka; neće
se predati smrti na svjedočanstvo jednoga svjedoka.
7 Svjedoci će prvi dignuti ruke na nj da ga pogube, a potom cijeli narod. Tako ćeš izvaditi
zlo iz sebe.
8 Ako ti se neka raspra o ubojstvu, o sporu, o rani čini teška za prosuđivanje i postane
prijeporna na vratima tvojim, tada ustani i popni se na mjesto koje izbere Gospod, Bog
tvoj.
9 Idi tada k svećenicima, k levitima, ili k onome koji bude sudac; upitaj ih, i oni će ti kazati
presudu.
10 Učinit ćeš onako kao što ti budu kazali u mjestu koje izbere Gospod, i gledat ćeš da
učiniš onako kako te oni budu naučili.
11 Držat ćeš se zakona koji ti oni budu kazali i presude koju oni budu izrekli; nećeš se
udaljiti od onoga što ti budu rekli, ni desno ni lijevo.
12 Čovjek koji iz sile ne bude poslušao svećenika ondje postavljenog da služi Gospodu,
Bogu tvome, ili ne bude poslušao suca, taj će se kazniti smrću. Tako ćeš izvaditi zlo iz
Izraela,
13 da sav narod razumije i da se boji te da se više ne odupire.”
14 “Kad uđeš u zemlju koju ti daje Gospod, Bog tvoj, da je držiš i naseliš se u njoj i kažeš:
‘Hoću da postavim sebi kralja kao što imaju svi narodi oko mene’ -
15 postavit ćeš sebi za kralja onoga koga izabere Gospod, Bog tvoj; uzet ćeš kralja između
braće svoje i nećeš smjeti postaviti nad sobom tuđina koji ti nije brat. -
16 Ali neka on ne drži mnogo konja i neka ne vraća narod u Egipat da bi imao mnogo
konja, jer vam je Gospod kazao: ‘Nećete se više ovim putem vratiti.’
17 Neka nema mnogo žena, da ne bi otpalo srce njegovo; i neka ne skuplja mnogo srebra i
zlata.
18 Kad sjedne na prijestolje kraljevstva svoga, on će prepisati za sebe u knjigu ovaj zakon
koji će dobiti od svećenika levita.
19 Imat će ga kod sebe i čitat će ga svih dana života svoga, da bi naučio bojati se Gospoda
te poštovati i vršiti sve riječi ovoga zakona i sve ove naredbe;
20 da se srce njegovo ne bi podiglo iznad braće njegove i da ne bi odstupio od ovih
zapovijedi ni desno ni lijevo; da bi produljio svoje dane u svome kraljevstu, on i sinovi
njegovi usred Izraela.”

1 “Svećenici leviti, cijelo pleme Levijevo, neće imati udjela ni baštine s Izraelom; oni će se
hraniti od žrtava spaljenih ognjem u slavu Gospodnju i od baštine Gospodnje.
2 Neće imati baštine među braćom svojom; Gospod je njihova baština, kao što im je kazao.
3 Evo koje će biti pravo svećenika nad narodom, nad onima koji prinesu žrtvu, vola ili
janje. Svećeniku će se dati pleće, vilice i želudac.
4 Dat ćeš mu prvine od žita svoga, od vina svoga i od ulja svoga, te prvine od vune sa
svojih ovaca;
5 jer njega izabra Gospod, Bog tvoj, između svih plemena tvojih da vrši službu u ime
Gospodnje, on i sinovi njegovi dovijeka.
6 Kad levit napusti koja od tvojih vrata, bilo koje mjesto na kojem on boravi u Izraelu, da
ide po punoj želji svojoj u mjesto koje izabere Gospod,
7 i on vrši službu u ime Gospoda, Boga tvoga, kao sva braća njegova leviti koji ondje stoje
pred Gospodom,
8 on će za hranu dobiti dio jednak njihovome i imat će još i cijenu prodaje svoje imovine.”
9 “Kad uđeš u zemlju koju ti Gospod, Bog tvoj, daje, ne uči se činiti gadna djela tih naroda.
10 Neka se ne nađe u tebe nitko koji bi vodio sina svoga ili kćer svoju kroz oganj, ni
vračar, ni koji gata po zvijezdama ili po pticama, ni uročnik,
11 ni bajač, ni koji zaziva duhove, ni opsjenar, ni koji pita mrtve.
12 Jer je gad pred Gospodom tko god tako čini, a za takve gadosti Gospod, Bog tvoj, tjera
te narode ispred tebe.
13 Budi sasvim vjeran Gospodu, Bogu svome.
14 Jer ti narodi, koje ćeš ti istjerati, slušaju gatare i vračare; ali tebi to ne dopušta Gospod,
Bog tvoj.
15 Gospod, Bog tvoj, podignut će usred tebe, između braće tvoje, proroka kao što sam ja:
njega poslušajte!
16 I on će ti odgovoriti i na pitanje koje si upravio Gospodu, Bogu svome, na Horebu, u dan
sabora, kad si govorio: ‘Da ne čujem više glasa Gospoda, Boga svoga, i da ne gledam više
ognja toga velikoga, da ne poginem!’
17 Gospod mi reče: ‘Dobro je to što rekoše.
18 Podignut ću im proroka između braće njihove, kao što si ti, i stavit ću riječi svoje u usta
njegova, a on će im kazivati sve što mu zapovjedim.
19 Ako netko ne posluša riječi mojih koje će on u moje ime govoriti, od toga ću tražiti
račun.
20 Ali prorok koji bi se usudio govoriti u moje ime riječ koju ja njemu nisam zapovjedio da
izgovori, ili koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok će se kazniti smrću.’
21 Ako li kažeš u srcu svome: kako ćemo poznati riječi koje Gospod nije rekao,
22 što bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne ispuni se, to je riječ koju nije
rekao Gospod. To je iz drskosti rekao onaj prorok: ne boj ga se.

1 “Kad Gospod, Bog tvoj, potre narode čiju zemlju daje tebi i kad ih istjeraš i nastaniš se u
gradovima njihovim i u kućama njihovim,
2 odvojit ćeš tri grada usred zemlje svoje koju ti daje Gospod, Bog tvoj, da je držiš.
3 Probit ćeš ceste i podijeliti na tri dijela zemlju koju ti daje Gospod, Bog tvoj, u baštinu,
pa neka se skloni tamo svaki ubojica.
4 Ovo će biti zakon za ubojicu koji uteče onamo da bi spasio život kad ubije bližnjega
svoga nehotice, a da mu prije nije bio neprijatelj.
5 Na primjer: kad bi netko otišao s bližnjim svojim u šumu da siječe drva, pa bi zamahnuo
sjekirom da posiječe drvo, pa ako bi željezo spalo s drška i pogodilo bližnjega njegovog
tako da on umre; on će uteći u koji od tih gradova da spasi život,
6 da ne bi krvni osvetnik potjerao ubojicu dok mu je gnjev raspaljen i da ga ne bi stigao na
dalekom putu i ubio, premda nije zaslužio smrt jer prije nije bio neprijatelj bližnjega
svoga.
7 Zato ti dajem ovu zapovijed: odvoji tri grada.
8 Kad Gospod, Bog tvoj, raširi granice tvoje, kao što se zakleo ocima tvojim, i da ti svu
zemlju koju je rekao dati ocima tvojim,
9 ako držiš i vršiš sve ove zapovijedi koje ti ja danas propisujem, da ljubiš Gospoda, Boga
svoga, i hodiš svagda putovima njegovim, onda ćeš dodati još tri grada osim ona tri,
10 da se ne prolijeva krv prava u zemlji koju ti Gospod, Bog tvoj, daje u baštinu i da ne
budeš kriv za ubojstvo.
11 Ali ako netko iz neprijateljstva prema bližnjemu svome vreba i skoči na njega te ga
udari tako da umre, pa uteče u koji od onih gradova,
12 tada će starješine grada njegovoga poslati ljude da ga uhvate i predat će ga krvnom
osvetniku da se pogubi.
13 Nećeš prema njemu imati milosrđa; učinit ćeš da se skine prava krv s Izraela, i bit ćeš
sretan.
14 Nećeš pomicati međe bližnjega svoga koje budu postavili stari tvoji u baštini koju ćeš
dobiti u zemlji koju ti Gospod, Bog tvoj, daje da je držiš.
15 Jedan svjedok neće biti dovoljan da se utvrdi kakav je zločin ili grijeh; jedno djelo moći
će se utvrditi samo iskazom dvaju ili triju svjedoka.
16 Kad bi protiv nekoga ustao lažan svjedok da ga okrivi za neki zločin,
17 tada će ta dva čovjeka koja se nalaze u prepiranju pristupiti pred Gospoda, pred
svećenika i pred suce koji u to vrijeme budu na vlasti.
18 Suci će savjesno ispitati stvar. Ako je svjedok lažan, ako je krivo svjedočio na brata
svoga,
19 onda ćete s njim postupati onako kao što je on namjeravao postupati s bratom svojim.
20 Tako ćeš izvaditi zlo iz sebe. Drugi će to čuti i bojat će se, pa se više neće takvo
zločinačko djelo učiniti usred tebe.
21 Nećeš imati milosrđa; oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu.”

1 “Kad ideš u rat protiv neprijatelja svojih i vidiš konje i kola i narod mnogobrojniji od
sebe, nemoj se uplašiti od njih, jer je Gospod, Bog tvoj, s tobom; on te izveo iz zemlje
egipatske.
2 Pred bitkom pristupit će svećenik i govorit će narodu.
3 Reći će: ‘Slušaj, Izraelu! Vi idete danas u boj na neprijatelje svoje. Da ne trne srce vaše;
budite bez straha, ne bojte se, ne prepadajte se pred njima.
4 Jer Gospod, Bog vaš, ide s vama da pobijedi neprijatelje vaše, a vas da sačuva.’
5 Zatim će narodu govoriti vojvode i reći će: ‘Tko je sagradio novu kuću i nije se još uselio
u nju? Neka ide, neka se vrati kući svojoj da ne bi poginuo u boju i drugi se u nju uselio.
6 Tko je posadio vinograd, a još ga nije brao? Neka ide, neka se vrati kući svojoj da ne bi
poginuo u boju i drugi ga brao.
7 Tko je isprosio djevojku, a još je nije doveo? Neka ide, neka se vrati kući svojoj da ne bi
poginuo u boju i drugi je odveo.’
8 Vojvode će govoriti narodu i kazat će: ‘Tko je strašljiv i trne mu srce? Neka ide, neka se
vrati kući svojoj da ne bi trnulo srce braći njegovoj kao njemu.’
9 Kad vojvode završe govor, onda će postaviti na čelo naroda zapovjednike četa.
10 Kad dođeš pod koji grad da na nj navališ, prvo ga ponudi mirom.
11 Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata, sav će ti narod koji se nađe u njemu plaćati
danak i bit će ti pokoran.
12 Ako ne primi mir s tobom i stane protiv tebe ratovati, tada ćeš ga opkoliti.
13 I kad ti ga Gospod, Bog tvoj, preda u ruke, pobit ćeš sve muškarce mačem.
14 Ali ćeš za sebe uzeti žene, djecu, stoku i sve što se nađe u gradu, sav plijen njegov, i jest
ćeš plijen neprijatelja svojih koje ti Gospod, Bog tvoj, preda.
15 Tako ćeš činiti sa svim gradovima koji su daleko od tebe i ne spadaju u gradove ovih
naroda.
16 Ali u gradovima ovih naroda, čiju zemlju tebi Gospod, Bog tvoj, daje u baštinu, nećeš
ostaviti na životu ništa od svega što diše.
17 Jer ćeš ti sasvim zatrti Hetite, Amorejce, Kanaance, Perižane, Hivijce i Jebusejce, kao
što ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj,
18 da vas oni ne nauče činiti sve one gadosti koje čine bogovima svojim i da ne zgriješite
Gospodu, Bogu svome.
19 Kad dugo traje opsada kakvog grada s kojim si u ratu, nećeš uništavati njegovo drveće
sjekirom, jer možeš s njega jesti. Zato ih ne sijeci; jer drvo poljsko, je li ono čovjek da ga
opsjedaš?
20 Ali ćeš moći obarati i sjeći drveće za koje znaš da mu se rod ne jede i graditi zaklon od
grada koji vodi rat s tobom dok ne padne.”

1 “Ako se u zemlji koju ti Gospod, Bog tvoj, daje nađe ubijen čovjek u polju, a da se ne zna
tko ga je ubio,
2 tada će starješine tvoje i suci tvoji izići da izmjere daljinu od leša ubijenoga do gradova
koji su oko njega.
3 Kad se utvrdi koji je najbliži grad do leša ubijenoga, starješine toga grada uzet će junicu
na kojoj se još nije radilo i koja nije vukla u jarmu.
4 Oni će poraditi da se ta junica odvede k jednom potoku u kojem voda nikad ne prestaje,
gdje se ne kopa i ne sije i zaklat će junicu na potoku.
5 Zatim će doći svećenici, sinovi Levijevi; jer njih izabra Gospod, Bog tvoj, da mu služe i da
blagoslivljaju u ime Gospodnje, i oni treba da presude o svakom sporu i o svakoj rani.
6 Sve starješine grada najbližeg lešu ubijenoga oprat će ruke svoje nad junicom zaklanom
nad potokom.
7 I uzevši riječ, reći će: ‘Naše ruke nisu ovu krv prolile, niti su naše oči vidjele da se proli.
8 Oprosti, Gospode, narodu svome, koji si ti iskupio, i ne meći prave krvi na narod svoj
Izraela.’ I ta krv mu se neće upisati u grijeh.
9 Tako ćeš skinuti pravu krv sa sebe kad učiniš što je pravo pred Gospodom.
10 Kad ideš u rat na neprijatelje svoje, a Gospod, Bog tvoj, preda ti ih u ruke i zarobiš ih
mnogo,
11 te ugledaš u roblju lijepu ženu i poželiš da je uzmeš za ženu,
12 odvedi je kući svojoj, i ona neka obrije glavu i obreže nokte;
13 odbaci s nje haljine u kojima je zarobljena, pa neka sjedi u kući tvojoj i žali za ocem
svojim i materom svojom mjesec dana; zatim idi k njoj, imaj je, i ona će ti biti žena.
14 Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je neka ide kuda joj je drago, ali je ne prodaj za
novac, da ne trguješ njome jer si je osramotio.
15 Tko bi imao dve žene - jednu koju voli, a drugu koju ne voli - i one bi rodile sinove, i
mila i nemila, a prvorođenac bi bio od nemile,
16 onda kad dođe vrijeme da podijeli sinovima imanje, on ne može prvorođencem učiniti
sina od mile preko sina od nemile koji je prvorođenac;
17 nego će za prvorođenca priznati sina od nemile i dat će mu dva dijela imanja svoga, jer
je on početak sile njegove; njegovo je pravo prvorodstva.
18 Tko bi imao sina neposlušnog i nepokornog, koji ne sluša oca svoga ni matere svoje, a
koga oni i kazniše pa opet ne sluša,
19 neka ga uzmu otac i mati i dovedu k starješinama grada svoga,
20 pa neka kažu starješinama grada svoga: ‘Evo sina našega koji je neposlušan i
nepokoran, koji ne sluša glasa našega i pravi nerede i opija se.’
21 Svi će ga ljudi grada njegova kamenovati, i on će poginuti. Tako ćeš izvaditi zlo iz sebe,
da sav Izrael razumije i da se boji.
22 Ako se učini da umre čovjek koji je počinio zločin koji zaslužuje smrt, i ako si ga objesio
na drvo,
23 leš njegov neće prenoćiti na drvetu; nego ćeš ga u isti dan sahraniti, jer onaj koji je
obješen prokletstvo je pred Bogom, i ti nećeš oskvrnuti zemlju koju ti je Gospod, Bog tvoj,
dao u baštinu.”

1 “Ako vidiš vola ili ovcu brata svoga da luta, nećeš se okrenuti na drugu stranu, nego ćeš
ih odvesti bratu svomu.
2 Ako brat tvoj nije blizu ili ga ti ne znaš, odvest ćeš ih svojoj kući da budu kod tebe dok ih
brat tvoj ne potraži, a tada ćeš mu ih predati.
3 Tako ćeš učiniti i s magarcem njegovim i s haljinama njegovim; tako ćeš učiniti sa
svakom izgubljenom stvari brata svoga kad je on izgubi a ti je nađeš; nećeš se okrenuti na
drugu stranu.
4 Ako vidiš magarca ili vola brata svoga pala na putu, nećeš skrenuti s puta, nego ćeš mu
pomoći da ga podigne.
5 Žena neće nositi muško odijelo, a muškarac se neće oblačiti u ženske haljine, jer je gad
pred Gospodom, Bogom svojim, tko god tako čini.
6 Ako naiđeš putem na ptičje gnijezdo, na nekom drvetu ili na zemlji, s ptićima ili s jajima
te s majkom koja leži na ptićima ili na jajima,
7 nećeš uzeti majku sa ptićima; pustit ćeš majku da odleti i uzet ćeš samo ptiće, da bi bio
sretan i da bi ti se produljili dani tvoji.
8 Ako sagradiš novu kuću, načinit ćeš naslon oko krova svoga da ne bi navukao krvi na
dom svoj ako bi tko s njega pao.
9 Ne sij u vinogradu svome razna sjemenja, da ne bi izgubio i rod od sjemena koji posiješ i
rod od vinograda.
10 Ne ori na volu i na magarcu zajedno.
11 Ne oblači haljine tkane od vune i od lana.
12 Napravi rese na četiri kraja haljine koju oblačiš.
13 Ako se netko oženi, a žena mu omrzne pošto se sastao s njom
14 pa je pripiše loših stvari i proširi zao glas o njoj govoreći: ‘Uzeh ovu ženu, sastah se s
njom, a ne nađoh je djevicom,’
15 tada će otac i mati mlade uzeti znake njezina djevičanstva i iznijet će ih pred starješine
grada, na vrata.
16 Otac mladin kazat će starješinama: ‘Dadoh kćer svoju ovom čovjeku za ženu, i ona mu
omrznu;
17 on je okrivljuje za loše stvari govoreći: nisam našao tvoju kćer djevicom. A sad evo
znaka djevičanstva kćeri moje.’ I oni će razastrti haljinu njezinu pred starješinama
gradskim.
18 Starješine gradske uhvatit će toga čovjeka i kazniti ga;
19 a za to što je kvario glas djevice Izraelove, osudit će ga na globu od sto šekela srebra,
koje će predati mladinu ocu. Ona će ostati njegova žena i on je neće moći otpustiti dok je
živ.
20 Ali ako je to istina, ako mlada nije bila djevica,
21 mlada će se izvesti na vrata oca njezina. Tu će je kamenovati ljudi iz grada, i ona će
umrijeti zato što je počinila sramotu u Izraelu, podajući se bludu u domu oca svoga. Tako
ćeš izvaditi zlo iz sebe.
22 Ako se uhvati čovjek koji leži s udatom ženom, oboje će se pogubiti - čovjek koji je
ležao sa ženom i žena. Tako ćeš izvaditi zlo iz Izraela.
23 Ako je djevojka isprošena kao djevica, a netko je sretne u gradu i legne s njom,
24 izvest ćete ih oboje na gradska vrata i kamenovati. Oni će umrijeti - djevojka što nije
viknula u gradu, a čovjek što je osramotio ženu bližnjega svoga. Tako ćeš izvaditi zlo iz
sebe.
25 Ali ako je čovjek u polju sreo isprošenu djevojku pa je silovao i legao s njom, tad će se
pogubiti samo čovjek koji je legao s njom.
26 Djevojci nećeš učiniti ništa; ona nije počinila zločin koji zaslužuje smrt, jer se u tom
slučaju radi kao kad čovjek skoči na bližnjega svoga pa mu uzme život.
27 Isprošena djevojka koju je čovjek sreo u polju mogla je viknuti a da je nitko ne čuje.
28 Ako čovjek sretne neisprošenu djevojku, uhvati je i legne s njom, i oni se zateknu,
29 tada će čovjek koji je s njom legao dati ocu djevojčinom pedeset šekela srebra, a zato
što ju je osramotio uzet će je za ženu i neće je moći otpustiti dok je živ.
30 Nitko neka se ne ženi ženom oca svoga i neka ne otkriva odar oca svoga.”

1 “U sabor Gospodnji neće ulaziti ni utučen ni uškopljen.
2 U sabor Gospodnji neće ulaziti onaj koji je rođen iz veze nedopuštene; ni deseto koljeno
njegovo neće ulaziti u sabor Gospodnji.
3 Ni Amonac ni Moabac neće ulaziti u sabor Gospodnji; ni deseto koljeno njihovo neće
ulaziti u sabor Gospodnji dovijeka,
4 jer oni ne iziđoše pred vas s hljebom i vodom na putu kad ste išli iz Egipta i najmiše
Bileama, sina Beorova, iz Petora u Mezopotamiji da te prokune.
5 Ali Gospod, Bog tvoj, ne htjede poslušati Bileama, nego ti Gospod, Bog tvoj, obrati
prokletstvo u blagoslov, jer te Gospod, Bog tvoj, ljubi.
6 Nećeš se starati ni o sreći ni o dobru njihovu nigda za svog vijeka.
7 Nećeš se gaditi na Edomca jer ti je brat; nećeš se gaditi na Egipćana jer si bio stranac u
njegovoj zemlji;
8 sinovi koji se od njih rode u trećemu koljenu ulazit će u sabor Gospodnji.
9 Kad budeš u ratu s neprijateljima svojim, čuvat ćeš se od svakoga zla.
10 Ako se među vama tko okaljao od čega što mu se noću dogodi, izići će iz tabora i neće
ulaziti u tabor.
11 Predvečer će se oprati vodom, a kad sunce zađe, ući će u tabor.
12 Imat ćeš mjesto izvan tabora kamo ćeš izlaziti.
13 Imat ćeš lopaticu u svojoj opremi, pa kad iziđeš, kopaj njome, a kad se vraćaš, zatrpaj
svoju nečist.
14 Jer Gospod, Bog tvoj, ide usred tabora tvoga da te izbavlja i da ti preda neprijatelje
tvoje; zato tvoj tabor treba biti svet, da Gospod ne vidi u tebe nikakve nečistoće, da se ne
bi odvratio od tebe.
15 Nećeš izdati roba gospodaru njegovu kad ovaj utekne k tebi od gospodara svoga;
16 nego će on ostati kod tebe, usred tebe, u mjestu koje izbere u kojem tvom gradu gdje
mu bude drago; nećeš ga mučiti.
17 Neće biti bludnice između kćeri Izraelovih ni bludnika među sinovima Izraelovim.
18 Nećeš nositi u dom Gospoda, Boga svoga, ni po kakvom zavjetu bludničku plaću ni
cijenu od psa, jer je oboje gad pred Gospodom, Bogom tvojim.
19 Nećeš tražiti od brata svoga dobit ni na novac, ni na hranu, ni na bilo što što se na dobit
posuđuje.
20 Od stranca moći ćeš vući dobit, ali je nećeš vući od brata svoga, da bi te blagoslovio
Gospod, Bog tvoj, u svemu za što se prihvatiš rukom svojom u zemlji u koju ideš da je
zauzmeš.
21 Ako učiniš zavjet Gospodu, Bogu svome, ne oklijevaj ga ispuniti, jer će ti Gospod, Bog
tvoj, tražiti račun i ti bi na sebe navukao grijeh.
22 Ako se ne zavjetuješ, neće na tebi biti grijeha.
23 Ali ono što ti iziđe iz usta, ono ćeš držati i izvršiti; zato ćeš izvršiti zavjet koji budeš dao
svojevoljno Gospodu, Bogu svome, i koji budu usta tvoja izgovorila.
24 Ako uđeš u vinograd bližnjega svoga, moći ćeš jesti grožđa po miloj volji dok se ne
nasitiš; ali ga nećeš stavljati u posudu.
25 Ako uđeš u usjev bližnjega svoga, moći ćeš trgati klasje rukom ali nećeš zamahnuti
srpom u usjev bližnjega svoga.”

1 “Kad netko uzme ženu pa se dogodi da mu ona ne bude mila zato što on nađe na njoj
nešto sramotno, napisat će joj otpusno pismo, i pošto joj ga preda u ruke, otpustit će je iz
svoje kuće.
2 Ona će otići od njega, ići će, i moći se postati žena drugog čovjeka.
3 Ako ovaj drugi muž omrzne na nju i napiše joj otpusno pismo te joj ga uruči i otpusti je
iz svoje kuće, ili ako umre ovaj drugi muž koji se oženi njome,
4 tada prvi muž koji je bijaše otpustio neće moći da je opet uzme za ženu, pošto se ona
oskvrnula, jer je to gad pred Gospodom, a ti nećeš teretiti grijehom zemlju koju ti Gospod,
Bog tvoj, daje u baštinu.
5 Tko se uskoro bude oženio, neće ići u vojsku i nećeš mu nametati nikakav posao; bit će
oslobođen na godinu dana zbog svoje obitelji i obradovat će ženu koju je uzeo.
6 Neće se uzimati u zalog gornji ni donji žrvanj; jer bi to značilo uzimati u zalog sam život.
7 Tko se nađe da je ukrao čovjeka između braće svoje, sinova Izraelovih, i napravio od
njega svog roba ili ga prodao, taj će se kradljivac kazniti smrću. Tako ćeš izvaditi zlo iz
sebe.
8 Čuvaj se rane od gube i pazi dobro da činiš sve što vas uče svećenici, leviti; držite i činite
kao što sam im ja naredio.
9 Sjeti se što je Gospod, Bog tvoj, učinio Mirjami putem dok ste izlazili iz Egipta.
10 Kad ti bližnji tvoj bude što dužan, nećeš ulaziti u kuću njegovu da mu uzmeš zalog;
11 stajat ćeš vani, a onaj koji ti je dužan iznijet će ti van svoj zalog.
12 Ako je taj čovjek siromah, nećeš leći zadržavši njegov zalog;
13 vratit ćeš mu ga o zalazu sunčanom da bi te on, ležeći u svojim haljinama, blagoslivljao;
i to će ti se računati u pravdu pred Gospodom, Bogom tvojim.
14 Nećeš mučiti najamnika siromašnog i ubogog, bio on jedan od braće tvoje ili stranac
koji je kod tebe u zemlji tvojoj, na vratima tvojim.
15 Predat ćeš mu najam dana njegovog prije nego što sunce zađe; jer je on siromah i nije
mu lako čekati. Inače bi on zavapio k Gospodu, i ti bi na sebe naprtio grijeh.
16 Neće se činiti da očevi umru za djecu, i neće se činiti da djeca umru za očeve; učinit će
se da svaki umre za svoj grijeh.
17 Nećeš povrijediti pravo strancu ni siroti, i nećeš uzimati u zalog udovičke haljine.
18 Sjeti se da si bio rob u Egiptu i da te odande Gospod, Bog tvoj, iskupio; zato ti dajem ove
zapovijedi da ih izvršiš.
19 Kad žanješ ljetinu na njivi svojoj i zaboraviš koji snop na njivi, nećeš se vraćati da ga
uzmeš; on će biti za stranca, za sirotu i za udovicu, da bi te blagoslovio Gospod, Bog tvoj, u
svakom poslu ruku tvojih.
20 Kad treseš masline, nećeš zagledati granu po granu pošto otreseš; ostat će za stranca,
za sirotu i za udovicu.
21 Kad bereš vinograd, nećeš pabirčiti pošto obereš; ostat će za stranca, za sirotu i za
udovicu.
2pomeni se da si bio rob u zemlji egipatskoj; zato ti dajem ove zapovijedi da ih izvršiš.”

1 “Kad ljudi koji imaju raspre među sobom stanu pred sud da im se sudi, tada će se pravi
opravdati, a krivi osuditi.
2 Ako krivi zaslužuje batine, sudac će narediti da se povali i da mu se udari broj udaraca
prema težini njegove krivice.
3 Neće mu se dati više od četrdeset udaraca, da se ne ucvili brat tvoj pred očima tvojim
kad bi mu se udarilo više udaraca.
4 Nećeš stavljati nagubice volu kad vrše.
5 Kad braća žive zajedno, pa jedan od njih umre i ne ostavi djece, žena umrloga neće se
udati iz kuće za tuđina, nego će djever njen otići k njoj i oženit će se njome kao djever.
6 Prvi sin koga ona rodi naslijedit će umrloga brata i nazvat će se njegovim imenom, da se
ne izbriše ime njegovo iz Izraela.
7 Ako taj čovjek neće uzeti svoju snahu, snaha će njegova ići na vrata pred starješine i
reći: ‘Moj djever neće da podigne ime brata svoga u Izraelu; neće da se oženi mnome po
pravu djeverskome.’
8 Starješine grada pozvat će ga i govorit će s njim. Ako on i dalje ne pristane i reče: ‘Neću
da je uzmem,’
9 onda će snaha njegova pristupiti k njemu pred starješinama, izuti mu obuću s noge i
pljunuti mu u lice. I uzevši riječ, reći će: ‘Tako će se činiti čovjeku koji neće da podigne
dom brata svoga.’
10 I dom njegov nazvat će se u Izraelu dom bosoga.
11 Ako se ljudi među sobom svađaju, pa dođe žena jednoga od njih da oslobodi muža
svoga od ruke onoga koji ga tuče, pa se maši rukom svojom i uhvati ga za sramne dijelove
tijela,
12 odsjeći ćeš joj ruku, nećeš za nju imati milosrđa.
13 Nećeš u torbi svojoj imati dva utega - jedan veliki i jedan mali.
14 Nećeš imati u kući svojoj dvije efe - jednu veliku i jednu malu.
15 Imat ćeš uteg točan i prav, efu točnu i pravu, da bi ti se produljili dani u zemlji koju ti
Gospod, Bog tvoj, daje.
16 Jer koji god tako što čini, tko god koje zlodjelo počini, gad je pred Gospodom, Bogom
tvojim.
17 Sjeti se što ti je učinio Amalek na putu dok ste izlazili iz Egipta,
18 kako te dočekao na putu i kako te bez straha pred Bogom napao s leđa, sve koji bijahu
zaostali od umora, dok si i sam bio sustao i iznemogao.
19 Kad Gospod, Bog tvoj, pošto te izbavi od svih neprijatelja tvojih okolo tebe, smiri te u
zemlju koju ti Gospod, Bog tvoj, daje u baštinu, izbriši spomen na Amaleka pod nebom. Ne
zaboravi!”

1 “Kad uđeš u zemlju koju ti Gospod, Bog tvoj, daje u baštinu i uzmeš je i naseliš se u njoj,
2 uzet ćeš prvine od svakoga voća koje ćeš ubrati u zemlji koju ti Gospod, Bog tvoj, daje,
stavit ćeš ih u jednu košaricu i ići ćeš na mjesto koje Gospod, Bog tvoj, izabere da ondje
nastani ime svoje.
3 Prikazat ćeš se svećeniku koji bude onda u službi i reći ćeš mu: ‘Izjavljujem danas pred
Gospodom, Bogom tvojim, da sam ušao u zemlju za koju se Gospod zakle ocima našim da
će nam je dati.’
4 Svećenik će uzeti košaricu iz tvoje ruke i stavit će je pred žrtvenik Gospoda, Boga tvoga.
5 Ti ćeš opet uzeti riječ i reći ćeš pred Gospodom, Bogom svojim: Otac moj bijaše
aramejska skitnica; on siđe u Egipat s malo čeljadi i nastani se ondje; ondje on posta velik,
silan i mnogobrojan narod.
6 Egipćani nas mučiše i gnjaviše i udariše teško ropstvo na nas.
7 Zavapismo Gospodu, Bogu otaca svojih. Gospod ču glas naš i vidje trud naš, muke i
nevolje naše.
8 I izvede nas Gospod iz Egipta rukom krepkom i mišicom podignutom, strahotama
velikim, znacima i čudesima.
9 Dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju u kojoj teče med i mlijeko.
10 I sad, evo, donosim prvine od roda ove zemlje koju si mi ti, Gospode, dao. Ti ćeš ih
staviti pred Gospoda, Boga svoga, i poklonit ćeš se pred Gospodom, Bogom svojim.
11 Zatim ćeš se veseliti zajedno s levitom i sa strancem koji je usred tebe za sva dobra koja
ti Gospod, Bog tvoj, dade - tebi i domu tvome.
12 Kad odvojiš sve desetine od plodova svojih treće godine, godine desetina, dat ćeš je
levitu, strancu, siroti i udovici; i oni će jesti i nasitit će se pred vratima tvojim.
13 Reći ćeš pred Gospodom, Bogom svojim: ‘Odvojih od doma svoga što je sveto i dadoh
levitu, strancu, siroti i udovici, po svim zapovijedima koje si mi dao; ne prestupih niti
zaboravih ni jednu od tvojih zapovijedi.
14 Ne jedoh ništa od tih stvari u žalosti svojoj; ništa nisam iznio za koju nečistu upotrebu,
niti što dadoh na mrtvaca; slušao sam glas Gospoda, Boga svoga, učinio sam po svim
naredbama koje si mi dao.
15 Pogledaj iz svetog stana svoga, s neba, i blagoslovi narod svoj Izraela i zemlju koju si
nam dao, kao što si se zakleo ocima našim, zemlju u kojoj teče med i mlijeko.’
16 Danas ti Gospod, Bog tvoj, zapovijeda da izvršavaš ove zakone i ove naredbe; ti ćeš ih
držati i izvršit ćeš ih svim srcem svojim i svom dušom svojom.
17 Danas si učinio da Gospod obeća da će biti tvoj Bog da bi ti išao putovima njegovim, da
držiš zakone njegove, zapovijedi njegove i naredbe njegove te da slušaš njegov glas.
18 I danas je Gospod učinio da obećaš da ćeš biti njegov narod, kao što ti on reče, da bi
držao sve zapovijedi njegove,
19 da bi ti nad svim narodima koje je stvorio dao prvenstvo u slavi, u glasu i u
dostojanstvu, da bi bio narod svet Gospodu, Bogu svome, kao što ti je on to rekao.”

1 Mojsije i starješine Izraelove dadoše narodu ovu zapovijed: “Držite sve ove zapovijedi
koje vam ja danas propisujem.
2 Kad prijeđeš preko Jordana u zemlju koju ti daje Gospod, Bog tvoj, podignut ćeš velike
kamenove i namazat ćeš ih vapnom.
3 Na te kamenove napisat ćeš sve riječi ovoga zakona kad budeš prešao preko Jordana da
uđeš u zemlju koju ti Gospod, Bog tvoj, daje, u zemlju u kojoj teče med i mlijeko, kao što ti
reče Gospod, Bog otaca tvojih.
4 Kad budete prešli preko Jordana, podignut ćete na gori Ebalu te kamenove koje vam ja
danas naređujem da podignete i namazat ćete ih vapnom.
5 Ondje ćeš sazidati žrtvenik Gospodu, Bogu svome, žrtvenik od kamena, ali nećeš preko
njega prijeći željezom;
6 od klesana kamena sazidat ćeš žrtvenik Gospodu, Bogu svome, i na njemu ćeš prinositi
Gospodu, Bogu svome, žrtve paljenice;
7 prinosit ćeš žrtve zahvalnice i jest ćeš ih ondje, i veselit ćeš se pred Gospodom, Bogom
svojim.
8 Napisat ćeš na te kamenove sve riječi ovoga zakona; jasno ćeš ih urezati.”
9 Mojsije i svećenici, leviti, rekoše cijelom Izraelu: “Pazi, Izraele, i slušaj! Danas si postao
narod Gospoda, Boga svoga.
10 Slušat ćeš glas Gospoda, Boga svoga, i izvršit ćeš zapovijedi njegove i zakone njegove,
koje ti ja danas propisujem.”
11 Tog istog dana Mojsije dade narodu ovu zapovijed:
12 “Kad prijeđete preko Jordana, Šimun, Levi, Juda, Jisakar, Josip i Benjamin ostat će na
gori Gerizimu da blagoslivljaju narod,
13 a Ruben, Gad, Ašer, Zebulun, Dan i Neftali ostat će na gori Ebalu da izriču prokletstvo.
14 I leviti će uzeti riječ i reći će jakim glasom cijelom Izraelu:
15 Proklet bio čovjek koji načini lik rezan ili liven, gadost pred Gospodom, djelo ruku
umjetnika, i koji ga na sakriveno mjesto stavi! - A cijeli će narod odgovoriti i reći: Amen!
16 Proklet da je onaj koji prezre oca svoga ili mater svoju! - I cijeli će narod reći: Amen!
17 Proklet bio onaj koji pomakne među bližnjega svoga! - I cijeli će narod reći: Amen!
18 Proklet bio onaj koji zavede slijepca s puta! - I cijeli će narod reći: Amen!
19 Proklet bio onaj koji povrijedi pravo stranca, sirote i udovice! - I cijeli će narod reći:
Amen!
20 Proklet bio onaj koji legne sa ženom oca svoga, jer on otkriva odar oca svoga! - I cijeli
će narod reći: Amen!
21 Proklet bio onaj koji bi legao s kakvom životinjom! - I cijeli će narod reći: Amen!
22 Proklet bio onaj koji legne sa sestrom svojom, kćerkom oca svoga, ili kćerkom matere
svoje! - I cijeli će narod reći: Amen!
23 Proklet bio onaj koji legne s punicom svojom! - I cijeli će narod reći: Amen!
24 Proklet bio onaj koji udari bližnjega svoga iz potaje! - I cijeli će narod reći: Amen!
25 Proklet bio onaj koji primi poklon da prolije krv nevinoga! - I cijeli će narod reći:
Amen!
26 Proklet bio onaj koji ne ispuni riječi ovoga zakona i koji ih ne izvršava! - I cijeli će
narod reći: Amen!”

1 “Ako slušaš glas Gospoda, Boga svoga, držeći i vršeći sve zapovijedi njegove koje ti ja
danas propisujem, uzvisit će te Gospod, Bog tvoj, iznad svih naroda na zemlji.
2 Evo svih blagoslova koji će doći na te i koji će biti tvoj dio ako slušaš glas Gospoda, Boga
svoga.
3 Blagoslovljen ćeš biti u gradu i blagoslovljen ćeš biti u polju.
4 Blagoslovljen će biti plod utrobe tvoje, i plod zemlje tvoje, i plod stoke tvoje, mlad
krupne i mlad sitne stoke tvoje.
5 Blagoslovljene će biti kotarica tvoja i naćve tvoje.
6 Blagoslovljen ćeš biti pri dolasku svome i blagoslovljen ćeš biti pri polasku svome.
7 Dat će ti Gospod pobjedu nad neprijateljima tvojim koji ustanu na te; jednim će putem
izlaziti na te, a na sedam će putova bježati od tebe.
8 Gospod će zapovjediti blagoslovu da bude s tobom u žitnicama tvojim i u svim radovima
tvojim. I blagoslovit će te u zemlji koju ti daje Gospod, Bog tvoj.
9 Ti ćeš biti za Gospoda svet narod, kao što ti se zakleo, kad držiš zapovijedi Gospoda,
Boga svoga, i ideš putovima njegovim.
10 Svi će narodi na zemlji vidjeti da se ime Gospodnje priziva na tebe, i bojat će se tebe.
11 Učinit će Gospod da si obilan svakim dobrom - plodom utrobe svoje, i plodom stoke
svoje, i plodom zemlje svoje u zemlji za koju se Gospod zakleo ocima tvojim da će ti je
dati.
12 Otvorit će ti Gospod dobru riznicu svoju, nebo, da dade kišu zemlji tvojoj na vrijeme, i
blagoslovit će svako djelo tvojih ruku te ćeš davati u zajam mnogim narodima, a sam
nećeš uzimati u zajam.
13 Učinit će te Gospod, Bog tvoj, da si glava, a ne rep, i bit ćeš uvijek na visini i nećeš
nikada biti u nizini ako slušaš zapovijedi Gospoda, Boga svoga, koje ti ja danas propisujem
da ih držiš i vršiš
14 i ne odstupi ni od jedne zapovijedi koju ti ja danas dajem, ni desno ni lijevo, pristajući
za drugim bogovima da im služiš.
15 Ali ako ne slušaš glasa Gospoda, Boga svoga, da držiš i vršiš sve zapovijedi njegove i
zakone njegove koje ti ja danas propisujem, evo ti svih prokletstava koja će na te doći i
koja će biti tvoj dio.
16 ćeš biti u gradu i proklet ćeš biti u polju.
17 Proklete će biti kotarica tvoja i naćve tvoje.
18 Proklet će biti plod utrobe tvoje i plod zemlje tvoje, mlad krupne i mlad sitne stoke
tvoje.
19 Proklet ćeš biti pri dolasku i proklet ćeš biti pri polasku.
20 Poslat će Gospod na tebe kletvu, rasap i pogibao u svim radovima ruku tvojih dokle se
ne zatreš i ne propadneš naprečac, zbog zloće djela svojih koja te navede da me ostaviš.
21 Učinit će Gospod, Bog tvoj, da se prilijepi za te kuga dokle te ne istrijebi iz zemlje u
koju ideš da je zauzmeš.
22 Udarit će te Gospod sušicom, groznicom, upalom, žegom usjalom, mačem, sušom i
medljikom, koje će te goniti dokle ne propadneš.
23 Nebo nad glavom tvojom bit će od bakra, a zemlja pod tobom od željeza.
24 Učinit će Gospod da kiša zemlji tvojoj bude prah i pepeo koji će padati s neba na te dok
se ne istrijebiš.
25 Učinit će Gospod, Bog tvoj, da te tuku neprijatelji tvoji; jednim ćeš putem izlaziti na
njih a na sedam ćeš puteva bježati od njih, i potucat ćeš se po svim kraljevstvima zemlje.
26 Leš tvoj bit će hrana svim pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim, i nitko ih neće
poplašiti.
27 Udarit će te Gospod egipatskim prištevima, čirevima, krastama i šugom, da se nećeš
moći iscijeliti.
28 Udarit će te Gospod ludilom, sljepilom i bjesnilom,
29 i ti ćeš pipkati usred dana kao što pipka slijepac po mraku, nećeš imati uspjeha u
svojim nastojanjima i bit ćeš svagda ugnjeten i opljačkan, a nitko ti neće pomoći.
30 Imat ćeš ženu, a drugi će čovjek s njom leći; sazidat ćeš kuću, a nećeš sjediti u njoj;
posadit ćeš vinograd, a nećeš ga brati.
31 Vol tvoj klat će se na tvoje oči, a ti ga nećeš jesti; otet će ti se magarac tvoj pred tobom i
neće ti se vratiti; ovce će se tvoje dati neprijatelju tvome, i nitko ti neće pomoći.
3inovi tvoji i kćeri tvoje dat će se drugom narodu; oči tvoje gledat će i kapat će jednako za
njima, i nemoćne će biti ruke tvoje.
33 Plod zemlje tvoje i svu muku tvoju izjest će narod koga ne znaš, i ti ćeš svagda biti
ugnjeten i gažen.
34 Poludjet ćeš od onoga što ćeš očima svojim gledati.
35 Udarit će te Gospod zlim prištem u koljenima i na bedrima, od kojeg se nećeš moći
izliječiti, udarit će te od stopala noge tvoje do tjemena.
36 Gonit će Gospod tebe i kralja tvoga, koga budeš nad sobom postavio, k narodu koga nisi
znao ni ti ni oci tvoji. I tu ćeš služiti drugim bogovima, drvetu i kamenu.
37 Bit ćeš čudo, i priča, i podsmijeh svima narodima u koje te Gospod odvede.
38 Mnogo ćeš sjemena iznositi u polje svoje, a malu ćeš žetvu požnjeti jer će ti je izgristi
skakavci.
39 Sadit ćeš i obrađivati vinograde, a nećeš piti vina niti ćeš brati berbu, jer će je izjesti
crvi.
40 Imat ćeš maslina u svoj zemlji svojoj, ali se nećeš namazati uljem, jer će opasti masline
tvoje.
41 Rodit ćeš sinove i kćeri, ali oni neće biti tvoji, jer će se u ropstvo odvoditi.
42 Gusjenice će izjesti sve voće tvoje i rod zemlje tvoje.
43 Stranac koji je kod tebe popet će se sve više iznad tebe, a ti ćeš padati sve niže.
44 On će tebi davati u zajam, a ne ti njemu; on će postati glava, a ti ćeš postati rep.
45 Sva će ova prokletstva doći na tebe i gonit će te i bit će tvoj dio dokle se ne istrijebiš,
jer nisi slušao glasa Gospoda, Boga svoga, ni držao zapovijedi njegove i zakone njegove
koje ti je propisao.
46 Ona će biti znak i čudo na tebi i na porodu tvome dovijeka.
47 Zato što nisi služio Gospodu, Bogu svome, radosna i vesela srca u svakom obilju,
48 služit ćeš neprijatelju svome koga će Gospod poslati na tebe, u gladi i u žeđi, u golotinji
i u svakoj oskudici. On će ti na vrat staviti željezni jaram dok te ne satre.
49 Podignut će Gospod na tebe narod izdaleka, s kraja zemlje, koji će se kao orao na tebe
zaletjeti, narod čiji jezik nećeš razumjeti,
50 narod okrutan koji neće poštovati starca niti će žaliti djeteta.
51 On će izjesti plod stoke tvoje i rod zemlje tvoje dok se ne istrijebiš; i neće ti ostaviti
ništa: ni žita, ni vina, ni ulja, ni ploda od krupne ni od sitne stoke dok te ne zatre.
52 Opkolit će te on na svim vratima tvojim dok ne popadaju zidovi tvoji, visoki i tvrdi
zidovi u koje se uzdaš u cijeloj zemlji svojoj; opkolit će te na svim vratima tvojim širom
cijele zemlje koju ti Gospod, Bog tvoj, daje.
53 Usred muke i tjeskobe koje će neprijatelji tvoji navaliti na tebe, jest ćeš plod utrobe
svoje, meso sinova svojih i kćeri svojih, koje ti da Gospod, Bog tvoj.
54 I najmekši i najnježniji među vama gledat će bez milosrđa na brata svoga i na ženu koja
mu na krilu sjedi i na sinove koje je štedio.
55 Nikome od njih neće dati mesa sinova svojih od kojih je sebi hranu spremio, jer neće
imati ništa drugo u muci i u tjeskobi koju će navaliti na tebe neprijatelj na svim vratima
tvojim.
56 Najmekša i najnježnija žena među vama, koja od mekoće i nježnosti nije bila navikla
stajati nogom svojom na zemlju, gledat će bez milosrđa na muža koji joj se na krilo
oslanja, na sina svoga i na kćer svoju;
57 i ona neće njima ništa dati od posteljice koja iziđe između nogu njezinih ni od djece
koju rodi, jer će ih u oskudici svojoj sebi krišom za hranu spremiti, u tjeskobi koju će
navaliti na tebe neprijatelj na svim vratima tvojim.
58 Ako ne držiš i ne vršiš sve riječi ovoga zakona, koje su napisane u ovoj knjizi, ne bojeći
se slavnoga i strahovitoga imena Gospoda, Boga svoga,
59 udarit će Gospod tebe i porod tvoj čudesno, ranama velikim i dugotrajnim, bolestima
dugim i ljutim.
60 Navest će na tebe sve bolesti egipatske, od kojih dršćeš, i one će se za tebe prilijepiti.
61 I navest će na tebe Gospod svakojake bolesti i rane koje nisu spomenute u ovoj knjizi,
dok se ne istrijebiš.
62 I pošto ste bili mnogobrojni kao zvijezde na nebu, ostat će vas samo mali broj, jer nisi
slušao glasa Gospoda, Boga svoga.
63 I kao što se Gospod radovao da vam dobro čini i da vas umnoži, tako će se radovati da
vas zatre i da vas istrijebi; i vi ćete biti iščupani iz zemlje u koju ideš da je zauzmeš.
64 Gospod će te rasijati po svim narodima, od jednog do drugog kraja zemlje, i ti ćeš tamo
služiti drugim bogovima koje nisi poznao ni ti ni očevi tvoji, drvetu i kamenu.
65 Usred tih naroda ti nećeš imati mira i nećeš naći mjesta za odmor stopala nogu svojih.
Gospod će učiniti da ti srce bude uznemireno, da ti iščile oči i da ti duša klone.
66 Život će ti visiti o niti, drhtat ćeš noću i danju, sumnjat ćeš u postojanje svoje. Od
straha kojim će uzdrhtati srce tvoje i pred onime što će gledati oči tvoje
67 jutrom ćeš reći: ‘Oh, kad bi već bilo veče!’, a s večeri ćeš reći: ‘Oh, kad bi već bilo jutro!’
68 I Gospod će te na lađama u Egipat vratiti, putem za koji ti rekoh: ‘Nećeš ga više vidjeti!’
Tu ćete se vi sami nuditi na prodaju neprijateljima svojim kao robovi i kao ropkinje; ali
nitko vas neće kupiti.”

1 Ovo su riječi saveza koji Gospod naredi Mojsiju da učini sa sinovima Izraelovim u zemlji
moapskoj, osim saveza koji bijaše sklopio s njima na Horebu.
2 Mojsije sazva sve sinove Izraelove i reče im: Vidjeli ste sve što učini Gospod na vaše oči u
zemlji egipatskoj faraonu i svim slugama njegovim u svoj zemlji njegovoj,
3 kušanja velika koja vidješe oči tvoje, znake i čudesa velika.
4 Ali vam do ovoga dana ne dade Gospod srce da razumijete, ni očiju da vidite, ni ušiju da
čujete.
5 Ja te vodih četrdeset godina po pustinji; haljine tvoje ne izderaše se na tebi, niti se obuća
tvoja izderala na nogama tvojim;
6 ne jedoste kruha i ne piste vina ni žestoka pića da poznate da sam ja Gospod, Bog vaš.
7 Dođoste na ovo mjesto. Sihon, kralj hešbonski, i Og, kralj bašanski, iziđoše pred nas u
boj, i pobismo ih.
8 Uzesmo zemlju njihovu i dadosmo je plemenu Rubenovom i plemenu Gadovom i
polovici plemena Manašeova.
9 Vi ćete, dakle, držati riječi ovoga saveza i vršiti ih, kako biste uspjeli u svakom radu
svome.
10 Vi stojite danas svi pred Gospodom, Bogom svojim, svi vi, glavari plemena vaših,
starješine vaše i upravitelji vaši, svi ljudi Izraelci,
11 djeca vaša, žene vaše i stranac koji je u vašem taboru, i onaj koji ti siječe drva, i onaj
koji ti nosi vodu.
12 Vi stojite da uđete u savez Gospoda, Boga svoga, u savez ovaj zakletvom zaključen i koji
Gospod, Bog tvoj, čini danas s tobom,
13 da te danas postavi sebi za svoj narod i da ti on bude Bog, kao što ti reče i kao što se
zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu.
14 Ovaj savez zakletvom zaključen ne činim ja samo s vama;
15 nego i sa svima koji danas stoje ovdje s nama pred Gospodom, Bogom našim, i sa onima
koji nisu danas ovdje s nama.
16 Vi znate kako smo živjeli u zemlji egipatskoj i kako smo prošli kroz narode kroz koje
ste prošli.
17 Vidjeli ste gadosti njihove i idole njihove od drveta i od kamena, od srebra i od zlata,
koji su kod njih.
18 Neka ne bude među vama čovjeka ni žene, ni roda ni plemena, kome bi se danas srce
odvratilo od Gospoda, Boga našega, da ide služiti bogovima onih naroda; da ne bude među
vama korijena na kojem bi rastao otrov ili pelin.
19 Da se nitko, čuvši riječi ovoga zakletvom zaključenog saveza, ne pohvali u srcu svome
govoreći: ‘Imat ću mir svoj pa i išao ja za žudnjama srca svoga, ako dodam i pijanstvo
žeđi!’
20 Njemu neće Gospod oprostiti. Nego će se onda raspaliti gnjev Gospodnji i ljubomora
njegova na toga čovjeka. Na njega će pasti sva prokletstva koja su u ovoj knjizi napisana.
Gospod će izbrisati ime njegovo pod nebom.
21 Izlučit će ga Gospod, na propast njegovu, iz svih plemena Izraelovih po svim
prokletstvima saveza napisanog u ovoj knjizi zakona.
22 I budući naraštaji, djeca vaša koja će se poslije vas roditi i stranac koji će iz daleke
zemlje doći - kad vide rane i bolesti kojima Gospod bude udario ovu zemlju,
23 kad vide zemlju ovu spaljenu sumporom i solju u kojoj niti se sije niti što niče, niti
raste kakva biljka, kao kad propadoše Sodoma i Gomora, Adma i Sebojim, koje Gospod
zatre u gnjevu svome i u jarosti svojoj -
24 svi će narodi reći: ‘ Zašto učini to Gospod ovoj zemlji? Zašto ovaj žestoki, ovaj veliki
gnjev?’
25 I odgovotit će se: ‘Jer napustiše savez Gospoda, Boga otaca svojih, koji on učini s njima
kad ih izvede iz zemlje egipatske;
26 jer odoše i služiše drugim bogovima i klanjaše im se, bogovima koje nisu poznavali i
koji im ništa ne dadoše.’
27 Zato se Gospod rasrdi na ovu zemlju i pusti na nju sva prokletstva zapisana u ovoj
knjizi.
28 Gospod ih iščupa iz zemlje njihove u gnjevu i u jarosti, u ljutini velikoj, i izbaci ih u
drugu zemlju, kao što se to danas vidi.”
29 Što je tajno, ono pripada Gospodu, Bogu našemu, a što je objavljeno, ono je naše i
sinova naših dovijeka, da bismo izvršavali sve riječi ovoga zakona.

1 Kad te sve ovo snađe, blagoslov i prokletstvo koje iznosim preda te, ako ih se spomeneš
u srcu svome, gdje god bio među narodima u koje te protjera Gospod, Bog tvoj,
2 i obratiš se Gospodu, Bogu svome, i slušaš glas njegov, ti i sinovi tvoji, svim srcem svojim
i svom dušom svojom, u svemu što ti ja danas propisujem,
3 tada će Gospod, Bog tvoj, povratiti roblje tvoje i smilovat će se na tebe, pa će te opet
sabrati između svih naroda po kojima te bude rasijao Gospod, Bog tvoj.
4 Ako bi tko tvoj i na kraj svijeta bio izagnan, odande će te opet sabrati Gospod, Bog tvoj,
uzeti te,
5 i odvesti opet Gospod, Bog tvoj, u zemlju koju bijahu držali oci tvoji i držat ćeš je, i on će
ti učiniti dobra i umnožit će te više nego očeve tvoje.
6 Obrezat će Gospod, Bog tvoj, srce tvoje i srce poroda tvoga, da bi ljubio Gospoda, Boga
svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom, da bi živio a Gospod, Bog tvoj,
7 obratit će sva ova prokletstva na neprijatelje tvoje i na one koji su te mrzili i progonili.
8 I ti ćeš se vratiti Gospodu, slušat ćeš njegov glas i izvršit ćeš sve ove zapovijedi koje ti ja
danas propisujem.
9 Gospod, Bog tvoj, obasipat će te dobrim, čineći da ti bude sretan svaki rad ruku tvojih,
plod utrobe tvoje, plod stoke tvoje i plod zemlje tvoje; jer će se Gospod, Bog tvoj, opet
obradovati čineći ti dobro, kao što se radovao ocima tvojim,
10 kad budeš slušao glas Gospoda, Boga svoga, držeći zapovijedi njegove i naredbe
njegove napisane u knjizi ovoga zakona, kad se vratiš Gospodu, Bogu svome, svim srcem
svojim i svom dušom svojom.
11 Ova zapovijed koju ti ja danas propisujem niti je iznad tvoje snage, niti preko tvoga
domašaja.
12 Nije na nebu da kažeš: ‘Tko će se za nas popeti na nebo da nam je skine i kaže nam je da
je izvršimo?’
13 Nije preko mora da kažeš: ‘Tko će za nas prijeći preko mora da nam je donese i kaže
nam da je izvršimo?’
14 Nego ti je ona sasvim blizu, u ustima tvojim i u srcu tvome, da je izvršiš.
15 Gle, iznosim danas preda te život i dobro, smrt i zlo.
16 Jer ti danas propisujem da ljubiš Gospoda, Boga svoga, da hodiš putevima njegovim i da
držiš zapovijedi njegove, zakone njegove i naredbe njegove, da bi živio i namnožio se te
da bi te blagoslovio Gospod, Bog tvoj, u zemlji u koju ideš da je drži
17 Ali ako zastrani srce tvoje i ne slušaš, ako se pustiš zavisti da se klanjaš drugim
bogovima i njima služiš,
18 izjavljujem vam danas da ćete propasti i da nećete produljiti dane svoje u zemlji u koju
ideš da je držiš.
19 Svjedočim vam danas nebom i zemljom da sam stavio pred vas život i smrt, blagoslov i
prokletstvo. Izaberi život da živiš ti i potomstvo tvoje,
20 da ljubiš Gospoda, Boga svoga, da slušaš glas njegov i da se njega držiš; jer o tome ovisi
život tvoj, i produženje dana tvojih, i samo ćeš tako moći ostati u zemlji za koju se Gospod
zakleo da će je dati ocima tvojim - Abrahamu, Izaku i Jakovu

1 Mojsije kaza još ove riječi svemu Izraelu:
2 “Imam danas sto i dvadeset godina; neću moći više izlaziti i dolaziti; i Gospod mi reče:
‘Nećeš prijeći preko tog Jordana.’
3 Gospod će, Bog tvoj, ići pred tobom i istrijebit će one narode ispred tebe, a ti ćeš im
postati gospodar. Jošua će ići pred tobom, kao što reče Gospod.
4 Gospod će učiniti tim narodima kao što je učinio Sihonu i Ogu, kraljevima amorejskim,
koje je uništio zajedno sa zemljom njihovom.
5 Gospod će vam ih predati, i vi ćete postupiti po svim zapovijedima koje sam vam dao.
6 Budite srčani i hrabri, ne bojte se i ne plašite se njih; jer Gospod, Bog tvoj, ide s tobom, i
on te neće napustiti.”
7 Mojsije pozva Jošuu i reče mu pred svim Izraelom: “Budi srčan i hrabar; jer ćeš ti ući s
ovim narodom u zemlju za koju se Gospod zakleo ocima njihovim da će im je dati, i ti ćeš
im je predati u baštinu.
8 Gospod će pred tobom ići i bit će s tobom, neće odstupiti od tebe i neće te napustiti. Ne
boj se i ne plaši se.”
9 Mojsije napisa ovaj zakon i dade ga svećenicima, sinovima Levijevim, koji nošahu kovčeg
saveza Gospodnjeg, i svim starješinama Izraelovim.
10 Mojsije im dade ovu zapovijed: “Svake sedme godine, u vrijeme godine oproštenja na
Blagdan sjenica,
11 kad sav Izrael stane pred Gospoda, Boga svoga, na mjestu koje on izabere, čitat ćeš ovaj
zakon pred svim Izraelom.
1abrat ćeš narod, ljude i žene, djecu i strance koji budu na vratima tvojim, da te čuju i da
se nauče bojati Gospoda, Boga vašega, i držati i vršiti sve riječi ovoga zakona.
13 I sinovi njihovi koji ga još ne poznaju čut će ga i naučit će se bojati Gospoda, Boga
vašega, dokle god živite u zemlji koju ćete zauzeti pošto prijeđete preko Jordana.”
14 Gospod reče Mojsiju: “Evo, bliži se vrijeme da umreš. Pozovi Jošuu i stanite obojica u
šatoru od sastanka. Dat ću mu svoje zapovijedi.” Mojsije i Jošua pođoše i stadoše u šatoru
od sastanka.
15 Gospod se pojavi nad vratima od šatora u stupu od oblaka.
16 Gospod reče Mojsiju: “Evo, počinut ćeš s ocima svojim. A narod ovaj ustat će i razbludit
će se pored tuđih bogova zemlje u koju ide i napustit će me, prekinuvši savez moj koji
učinih s njim.
17 Tad će se raspaliti gnjev moj na njega. Napustit ću ih, sakrit ću lice svoje od njih. On će
biti progutan, postat će plijenom mnogih zala i nevolja, a onda će reći: ‘Ne snađoše li me
ova zla zato što Bog moj nije usred mene?’
18 A ja ću onda sakriti lice svoje za sva zla koja budu učinili obrativši se k drugim
bogovima.
19 A sad napišite ovu pjesmu. Nauči sinove Izraelove; stavi im je u usta, da mi ta pjesma
bude svjedok na sinove Izraelove.
20 Jer ću ja odvesti ovaj narod u zemlju za koju se zakleh ocima njegovim, u zemlju u kojoj
teče med i mlijeko; ondje će on jesti, nasitit će se i ugojit će se; pa će se obratiti drugim
bogovima i njima će služiti, a mene će prezreti i prekršit će
21 a kad ga snađu mnoga zla i nevolje, onda će ta pjesma, koja se neće zaboraviti i koju će
potomci njegovi u ustima imati, svjedočiti o ovom narodu. Jer ja znam naklonosti njegove,
koje se već danas pojavljuju, još prije nego ga uvedem u zemlju za ko
22 Tog dana napisa Mojsije tu pjesmu i nauči sinove Izraelove.
23 Gospod dade zapovijedi svoje Jošui, sinu Nunovu, govoreći: “Budi srčan i hrabar, jer ćeš
ti uvesti sinove Izraelove u zemlju za koju im se zakleh, i ja ću biti s tobom.”
24 Kad Mojsije napisa riječi ovoga zakona u knjigu,
25 dade ovu zapovijed levitima koji nošahu kovčeg saveza Gospodnjeg:
26 “Uzmite ovu knjigu zakona i stavite je pokraj kovčega saveza Gospoda, Boga svoga, i
ona će biti svjedok na tebe.
27 Jer ja znam buntovni duh tvoj i tvrdoću vrata tvoga. Ako ste vi buntovni prema
Gospodu dok sam ja još živ među vama, koliko li ćete biti kad umrem.
28 Skupite k meni sve starješine plemena svojih i upravitelje svoje: kazat ću pred njima
ove riječi i uzet ću za svjedoke nebo i zemlju.
29 Jer ja znam da ćete se poslije smrti moje pokvariti i saći s puta koji vam propisah, te će
vas naposljetku snaći zlo kad budete činili što je zlo u očima Gospodnjim, srdeći ga djelom
svojih ruku.”
30 I Mojsije izgovori riječi ove pjesme pred cijelim zborom Izraelovim:

1 “Slušajte, nebesa, hoću da govorim; i zemlja nek čuje riječi usta mojih.
2 Poruka moja nek se kao kiša spusti, kao rosa moja riječ nek padne, kao sitna kiša na
meku travu kao krupne kaplje na jedru travu;
3 jer ću ime Gospoda objaviti. Veličajte Boga našega!
4 On je stijena naša! Savršeno je njegovo djelo. I pravi su putovi njegovi; vjeran je on Bog,
nema u njemu nepravde, pravedan je i istinit,
4 Glad će ih iscijediti i groznica tresti i bolesti strašne gristi. I zube ću zvjerske na njima
nadražiti i ujed zmijski.
5 Ako se oni pokvariše, je li on zato kriv? Ne, njihovo to je nevaljalstvo; to je narod loš i
pokvaren, nisu sinovi njegovi!
6 Tako li zar vraćaš ti Gospodu, o narode ludi i bezumni? Nije li on otac i stvoritelj tvoj?
Nije li on onaj koji te načini i stvori?
7 Spomenite se starih dana, pogledajte na godine prošlih naraštaja. Pitajte očeve svoje da
vam oni kažu, starce svoje da vam pripovijedaju.
8 Kad Svevišnji razda baštinu narodima, kada ljudske sinove razdijeli, tad postavi međe
narodima po broju sinova Izraela.
9 Jer dio Gospodnji, to je narod njegov, Jakov je dio baštine njegove.
10 Nađe ga očajna u zemlji pustoj, u pustinji prepunoj jauka; primi ga i stara se za njega,
čuva ga k’o zjenicu oka svog.
11 Kao što orao koji orliće svoje budi, nad ptićima svojima se diže, širi krila svoja i hvata
ih, i na svojim krilima ih nosi,
12 tako njega Gospod je vodio i ni jedan bog tuđ nije s njime bio.
13 on ga je izveo na visine zemlje i rod poljski Izrael je jeo; dao mu je med iz stijene da ga
siše, ulje što se cijedi iz litice tvrde;
14 dao mu je pavlaku od krava i mlijeko od stada, dao mu je pretilinu jaganjaca, telića s
Bašana i jarića s bijelim brašnom pšeničnim; i pio si krv od grožđa, vino.
15 Izrael se ugoji i zarita se; - ugojio si se, udebljao i zasalio - i napusti Boga koji ga stvori, i
spasenja svoga stijenu prezre.
16 Nadražiše ga tuđim bogovima, gadovima njega razgnjeviše;
17 prinesoše žrtve idolima koji nisu Bog, bogovima njima nepoznatim, bogovima novim,
koji se odskora pojaviše, pred kojima oci vaši nikada straha ne imaše.
18 Napustio si grad koji ti život dade, zaboravio Boga, stvoritelja svoga.
19 I to vidje Gospod pa odbaci sinove i kćeri svoje koji ga nadražiše.
20 ‘Sakrit ću ja od njih lice svoje’, reče, ‘i vidjet ću kakav će im biti kraj;’ jer su rod
pokvaren, sinovi u kojima nema vjere.
21 Nadražiše me bogom koji nije Bog, razgnjeviše me taštim idolima svojim. Ja ću sad njih
nadražiti narodom koji nije narod, bezumnim narodom njih ću sad ja nadražiti.
22 Jer zaplamti oganj gnjeva moga i do dna će Šeola paliti, proždrijet će i zemlju i žetvu
njezinu i temelje popalit će gora.
23 Zgrnut ću ja na njih sve nevolje, sve ću strijele svoje na njih pustit.
25 Na polju će mač ubijati, a po stanovima strah ih satirati; pokosit će momke i djevojke i
djecu i starce sijede.
26 Rekao bih: dahom ću ih svojim iščupati, utrt ću i uspomenu njihovu međ ljudima.
27 Al’ se plašim uvreda dušmanskih, da se ne bi dušmani ponijeli i rekli: ‘Ruka se je naša
uzvisila, nije Gospod sve ovo činio.’
28 To je narod koji je razum izgubio, nema u njemu pameti.
29 Da su mudri razumjeli bi, znali bi za kraj koji ih čeka!
30 Kako bi sam jedan tisuću gonio, a dvojica deset tisuća, da ih nije Stijena njihova
prodala, da ih Gospod predao nije?
31 Jer stijena njihova nije kao naša Stijena, neprijatelji naši neka sami o tom sude. -
32 Ali je loza njihova od loze sodomske iz gomorskih vinograda; grožđe je njihovo grožđe
otrovano, gorki su im grozdovi njihovi;
33 vino je njihovo otrov od zmajeva, ljuti jed otrovnice.
34 Nije li to spremljeno kod mene, u riznicama mojim pečaćeno?
35 Moja će osveta i odmazda biti kada noga njihova popuzne! Jer je blizu dan propasti
njihove i sudbina primiče se njihova.
36 Gospod će narodu svom suditi; ali će se svojim smilovat slugama, kada vidi da im snaga
smalaksava, i da više ni roba ni slobodnog nema.
37 I kazat će: ‘Gdje su bogovi njihovi, stijena u koju se uzdavahu,
38 bogovi što salo od žrtava njihovih jeđahu, i pijahu vino ljevanica njihovih? Nek ustanu i
pomognu vama i zaštitom svojom vas pokriju!
39 Znajte dakle da sam samo ja Bog, i da nema drugog boga pored mene. Ja i život i smrt
dajem, rane dajem i njih iscjeljujem, i nikoga nema koji bi se iz moje ruke izbavio.
40 Jer ja svoju ruku k nebu podižem, i ja kažem: ‘U vječnosti živim!’
41 Ako ja svoj mač blistavi oštrim, i ruka se moja pravde uhvati, svetit ću se neprijateljima
svojim i kaznit ću one koji mene mrze;
42 meso će im mač moj proždirati, krvlju ću ja strijele svoje napojiti, krvlju isječenih i
zarobljenih, kosmatim glavama dušmanskih glavara.
43 Pjevajte, narodi, slavu naroda njegovog! Jer krv slugu svojih Gospod osvećuje; on se
sveti neprijateljima njihovim, i okajanje zemlje i naroda svoga vrši.”
44 Mojsije dođe i izgovori pred narodom sve riječi ove pjesme. S njim bijaše Jošua, sin
Nunov.
45 Kad Mojsije izgovori sve riječi ove pjesme pred cijelim Izraelom,
46 on im reče: “Primite k srcu sve riječi kojima vas danas preklinjem da ih preporučite
sinovima svojim, da bi držali sve riječi ovoga zakona i vršili ih.
47 Jer nije to za vas beznačajno; to je život vaš, i time ćete produljiti dane svoje u zemlji
koju ćete zauzeti pošto prijeđete preko Jordana.”
48 Tog istog dana Gospod govori Mojsiju i reče:
49 “Popni se na ovo gorje abarsko, na goru Nebo, u zemlji moapskoj prema Jerihonu; i
pogledaj zemlju kanaansku koju dajem sinovima Izraelovim.
50 Ti ćeš umrijeti na gori na koju ćeš se peti i pridružit ćeš se k rodu svome, kao što umre
Aron, brat tvoj, na gori Horu i pridruži se rodu svome,
51 jer mi vi zgriješiste među sinovima Izraelovim na vodama Meribe u Kadešu i ne
proslaviste me među sinovima Izraelovim.
52 Pred sobom ćeš vidjeti zemlju; ali nećeš ući u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim.”

1 Evo blagoslova kojim Mojsije, čovjek Božji, blagoslovi sinove Izraelove pred smrt svoju.
2 On reče: “Dođe Gospod sa Sinaja, nad njima se iz Seira podiže, zasja svjetlost njegova s
gore paranske, iziđe iz svetih mirijada svojih, i desnicom svojom dade im plamen zakona.
3 Jest, on voli narod; svi su sveci njegovi u rukama tvojim. Stadoše kod nogu tvojih, i
primiše riječi tvoje.
4 Mojsije zakon nama dade, baštinu zbora Jakovljeva.
5 On bijaše kralj u Izraelu kada se sabraše knezovi naroda i plemena Izraelova.
6 Neka živi Ruben! Neka ne umre, i ljudi njegovi neka se množe!”
7 A za Judu reče ovo: “Usliši, Gospode, glas Judin, i dovedi ga k narodu njegovu. Neka su
mu ruke krepke i budi mu u pomoći protiv dušmana njegovih!”
8 Za Levija reče: “Tumimi i Urimi predaše se svetome čovjeku koga si ti u Masi kušao, i s
kojim si se na vodi Meribi prepirao.
9 Levi reče za svog oca i za majku svoju: Ja ih nisam vidio! On braću svoju ne razabire i
sinove svoje ne poznaje. Jer oni riječi tvoje drže i savez tvoj čuvaju.
10 Oni uče naredbama tvojima Jakova i zakonu tvome Izraela. Oni meću kad pod nozdrve
tvoje i žrtve na žrtvenik tvoj.
11 Blagoslovi, Gospode, snagu njegovu! Primi djelo ruku njegovih, polomi leđa dušmana
njegovih, dušmani njegovi više da ne ustanu!”
12 Za Benjamina reče: “Miljenik je on Gospodnji. Bez straha će kod njega ostati. Gospod će
ga uvijek zaklanjati, i međ plećima će stanovati njegovim.”
13 Za Josipa reče: “Blagoslovit će Gospod zemlju njegovu, najboljim darom nebeskim,
rosom, i najboljim vodama što su dolje,
14 najboljim voćem sunca, najboljim voćem svakoga mjeseca,
15 najboljim plodom starih gora, najboljim plodom humova vječnih,
16 najboljim plodom i blagom što zemlja daje. Milost onog koji se u kupini pojavi neka
dođe na glavu Josipa, na čelo kneza braće svoje!
17 Veličanstvo on ima bika svog prvenca, rogovi njegovi rogovi su bivolski; njima će on
sve narode udariti, do krajnjih granica zemlje. Oni su mirijade Efrajima. Oni su mirijade
Manašea.”
18 Za Zebuluna reče: “Veseli se, Zebulune, u trkama svojim, i ti, Jisakare, u šatorima
svojim!
19 Zvat će oni narode na goru i prave će žrtve prinositi, jer žude za obiljem mora i za
blagom u pijesku skrivenom.”
20 Za Gada reče: “Blagoslovljen koji Gada na širinu stavlja! Gad kao lavica liježe, i rastrže
mišice i glavu.
21 On izabra prvine od zemlje, jer se tu čuva baština davaoca zakona. On krenu na čelu
naroda, on Gospodnju pravdu svu izvrši i naredbe njegove za Izrael.”
22 Za Dana reče: “Dan je mladi lav koji se iz Bašana zaleti.”
23 Za Neftalija reče: “Neftali će, milošću nasićen, i obasut blagoslovima Gospodnjim,
zapad i jug zauzeti.”
24 Za Ašera reče: “Blagoslovljen da je Ašer među sinovima Izraelovim, nek je on miljenik
braće svoje i nek nogu svoju u ulje zamače.
25 Nek su prijevornice tvoje od željeza i od bakra, i koliko dani tvoji trajala ti snaga tvoja!
26 Nitko nije kao Bog Izraelov; na nebesima se on nosi da ti u pomoć dođe, on se na
oblacima veličanstveno nosi.
27 Bog je vječno utočište, i zaklon je pod njegovim vječnim mišicama. On dušmana ispred
tebe odagna, i reče ti: ‘Zatri!’
28 Izrael je siguran u domu svome; čist protječe izvor Jakovljev zemljom pšenice i vina;
rosa kaplje iz neba njegova.
29 Blago tebi, Izraele! Tko je tebi ravan? Narod koji je Gospod izbavio, štit pomoći tvoje i
mač slave tvoje? Ispred tebe nestat će dušmana, i ti ćeš visine pregaziti njihove.”

1 Mojsije se pope iz ravnice moapske na goru Nebo, na vrh Pisge, prema Jerihonu. I
Gospod mu pokaza svu zemlju od Gileada do Dana,
vu zemlju Neftalijevu i Manašeovu, svu zemlju Judinu do mora zapadnoga,
3 južnu stranu i ravnicu, okolicu jordansku, dolinu jerihonsku, grad palmi, do Soara.
4 Gospod mu reče: “Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu
govoreći: ‘Dat ću je potomstvu tvome.’ Pokazao sam ti je da je očima vidiš, ali ti nećeš ući
u nju.”
5 Mojsije, sluga Gospodnji, umre ondje, u zemlji moapskoj, po riječi Gospodnjoj.
6 I Gospod ga sahrani u dolini, u zemlji moapskoj, prema Bet Peoru. Nitko ne dozna za
grob njegov do današnjega dana.
7 Mojsiju bijaše sto i dvadeset godina kad umre; oči njegove ne bijahu potamnjele i snaga
ga ne bijaše izdala.
8 Sinovi Izraelovi plakaše za Mojsijem trideset dana u ravnici moapskoj; i prođoše dani
plača i žalosti za Mojsijem.
9 Jošua, sin Nunov, bješe pun duha mudrosti, jer je Mojsije položio na njega ruke svoje.
Sinovi Izraelovi slušaše ga i izvršiše zapovijedi koje Gospod bješe dao Mojsiju.
10 Ali se ne pojavi više u Izraelu prorok kao Mojsije, koga Bog pozna licem u lice.
11 Nitko se ne može usporediti po znacima i čudesima za koja ga Gospod posla da ih učini
u zemlji egipatskoj na faraonu i na svim slugama njegovim i u svoj zemlji njegovoj,
12 i po svim silnim pothvatima koje Mojsije krepkom rukom učini pred očima cijelog
Izraela.
KNJIGA JOŠUINA
LB) Jošua glava 1

1 Po smrti Mojsija, sluge Gospodnjega, Gospod govori Jošui, sinu Nunovu, i reče:
2 “Mojsije, sluga moj, umre; ustani sad, prijeđi preko Jordana ti i sav narod u zemlju koju
dajem sinovima Izraelovim.
3 Svako mjesto na koje stupi stopa vaša dao sam vama, kao što rekoh Mojsiju.
4 Od pustinje i od Libanona do velike rijeke, rijeke Eufrata, sva zemlja Hetita do velikoga
mora na zapadu bit će vaša.
5 Nitko se neće održati pred tobom svega vijeka tvoga. Bit ću s tobom kao što sam bio s
Mojsijem; neću odstupati od tebe, niti ću te napustiti.
6 Budi jak i hrabar, jer ćeš ti predati u baštinu tom narodu zemlju za koju sam se zakleo
ocima njihovim da ću im je dati.
7 Samo budi jak i hrabar i drži se i vladaj u svemu po zakonu koji ti je propisao Mojsije,
sluga moj. Ne odstupaj od njega ni desno ni lijevo, da bi uspio u svim nastojanjima svojim.
8 Neka se ne udalji od usta tvojih ova knjiga zakona; razmišljaj o njoj dan i noć, da radiš
sve kako je u njoj napisano; jer ćeš tada biti sretan u pothvatima svojim i uspjet ćeš.
9 Nisam li ti dao ovu zapovijed: ‘Budi jak i hrabar?’ Ne plaši se i ne zaprepasti se, jer je
Gospod, Bog tvoj, s tobom u svemu čega se poduhvatiš.”
10 Jošua dade vođama naroda ovu zapovijed:
11 “Pođite kroz tabor i zapovijedite ovo narodu: Spremite hranu, jer ćete do tri dana
prelaziti preko Jordana da zauzmete zemlju koju vam Gospod, Bog vaš, daje.”
12 Jošua reče plemenu Rubenovom i Gadovom i polovici plemena Manašeova:
13 “Spomenite se što vam je propisao Mojsije kad reče: Gospod, Bog vaš, dade vam odmor
i udijeli vam ovu zemlju.
14 Žene vaše, djeca vaša i stoka vaša ostat će u zemlji koju vam Mojsije dade s ove strane
Jordana; ali ćete vi svi ljudi hrabri prijeći pod oružjem pred braćom svojom, i vi ćete im
pomoći
15 dokle Gospod ne da odmor i braći vašoj kao i vama i ne zauzmu i oni zemlju koju im
daje Gospod, Bog vaš. Poslije ćete se vratiti da uzmete zemlju svoju koju vam je dao
Mojsije, sluga Gospodnji, s ove strane Jordana, k istoku sunčanom.”
16 Oni odgovoriše Jošui govoreći: “Sve što si nam zapovjedio učinit ćemo. Ići ćemo svuda
kuda nas pošalješ.
17 Slušat ćemo te kao što smo slušali Mojsija. Samo ti gledaj da Gospod, Bog tvoj, bude s
tobom kao što je bio s Mojsijem!
18 Svaki čovjek koji bi se bunio protiv tvojih zapovijedi i koji ne bi poslušao sve što mu ti
zapovjediš bit će kažnjen smrću. Samo budi jak i hrabar!”
LB) Jošua glava 2

1 Jošua, sin Nunov, posla iz Šitima potajno dvije uhode rekavši im: “Idite, izvidite zemlju,
a osobito Jerihon!” Oni odu i dođu u kuću jedne bludnice kojoj bijaše ime Rahaba. Ondje
prenoćiše.
2 Kralju jerihonskom bi javljeno: “Evo, neki ljudi od sinova Izraelovih dođoše noćas
ovamo da uhode zemlju.”
3 Kralj jerihonski poruči Rahabi: “Učini da iziđu ljudi koji su k tebi došli, koji su u tvoju
kuću ušli; jer su oni došli da uhode svu zemlju.”
4 Žena uze ona dva čovjeka, sakri ih i reče: “Istina je da su ljudi došli k meni, ali ja nisam
znala odakle su;
5 i kako su se noću vrata trebala zatvoriti, ljudi su izišli; ne znam kamo su se uputili;
požurite, stići ćete ih.”
6 Ona ih je izvela na krov i sakrila pod netrveni lan, koji bijaše razastrla po krovu.
7 Ljudi pođoše za njima u potjeru putem koji ide prema Jordanu, i kad iziđoše, zatvore se
gradska vrata.
8 Prije no što su uhode legle, Rahaba dođe k njima na krov
9 i reče im: “Gospod vam je, znam, dao ovu zemlju. Strah nas spopade od vas, te su se
prepali od vas svi stanovnici ove zemlje,
10 jer čusmo kako je Gospod osušio pred vama Crveno more kad iziđoste iz Egipta i što ste
učinili od dva kralja amorejska preko Jordana, od Sihona i Oga, koje pobiste.
11 Kad to čusmo, izgubismo hrabrost i duh je naš klonuo pred vama, jer je Gospod, Bog
vaš, Bog i gore na nebu i dolje na zemlji.
12 A sad, molim vas, zakunite mi se Gospodom da ćete prema domu oca moga imati onu
samilost koju sam ja imala prema vama.
13 Obećajte mi da ćete sačuvati život ocu mome i materi mojoj, braći mojoj i sestrama
mojim, i svima njihovim, i da ćete nas izbaviti od smrti.”
14 Ljudi joj odgovoriše: “Mi smo spremni da izginemo za vas, ako ne izdate ono što se na
nas odnosi; a kad nam Gospod da ovu zemlju, postupat ćemo s tobom milostivo i vjerno.”
15 Ona ih spusti konopcem kroz prozor, jer kuća njezina bijaše na gradskome zidu.
16 Još im reče: “Idite prema gori, da ne naiđete na potjeru; ostanite tu tri dana sakriveni,
dok se potjera ne vrati; a poslije idite svojim putem.”
17 Ljudi joj rekoše: “Evo kako ćemo ispuniti zakletvu kojom si nas zaklela.
18 Kad mi uđemo u zemlju, zaveži ovu uzicu grimiznoga konca na prozor kroz koji si nas
spustila i pozovi k sebi u kuću oca svoga.
19 Ako bi tada netko od njih izlazio iz kuće tvoje, krv će njegova na njegovu glavu pasti i
mi ćemo ostati pravedni; ali ako se digne ruka na nekoga od onih koji budu s tobom u kući
tvojoj, krv će njegova pasti na naše glave.
20 A ako razglasiš ono što se odnosi na nas, tada ćemo biti slobodni od zakletve kojom si
nas zaklela.”
21 Ona odgovori: “Neka bude po riječima vašim.” Oprosti se s njima, i oni odoše. A Rahaba
sveza grimiznu uzicu na prozor.
22 Oni otiđoše i dođoše na goru, gdje ostadoše tri dana, dok se potjera ne vrati. Potjera ih
je tražila po svim putevima, ali ih nije našla.
23 Ta se dva čovjeka vratiše, siđoše s gore i prijeđoše preko Jordana. Dođoše k Jošui, sinu
Nunovu, i ispripovjedaše mu sve što im se dogodilo.
24 Rekoše Jošui: “Zaista nam je Gospod dao u ruke svu ovu zemlju: svi stanovnici njezini
dršću od straha pred nama.”
LB) Jošua glava 3

1 Jošua usta rano i krenu iz Šitima sa svim sinovima Izraelovim. Stigoše do Jordana i ondje
noćiše, ali ga ne prijeđoše.
2 Nakon tri dana prođoše vođe kroz tabor
3 i dadoše narodu ovu zapovijed: “Kad vidite svećenike levite da nose kovčeg saveza
Gospoda, Boga svoga, krenut ćete s mjesta na kojem se nalazite i ići ćete za njim.
4 Ali između vas i njega treba ostati razmak od dvije tisuće lakata: Ne približujte mu se.
On će vam pokazati put kojim ćete ići, jer vi još nikad niste išli tim putem.”
5 Jošua reče narodu: Posvetite se, jer će sutra Gospod činiti čudesa među vama.”
6 I Jošua reče svećenicima: “Nosite kovčeg saveza i idite pred narodom.” Oni uzeše kovčeg
saveza i pođoše pred narodom.
7 Gospod reče Jošui: “Danas ću te početi uzvisivati pred svim Izraelom, da poznaju da ću
biti s tobom kao što sam bio s Mojsijem.
8 Dat ćeš ovu zapovijed svećenicima koji nose kovčeg saveza: ‘Kad dođete na obalu vode
jordanske, stanite u Jordanu.’”
9 Jošua reče sinovima Izraelovim: “Pristupite ovamo i čujte riječi Gospoda, Boga svoga.”
10 Jošua reče: “Po ovome ćete poznati da je Bog živi usred vas i da će odgnati ispred vas
Kanaance, Hetite, Hivijce, Perižane, Girgašane, Amorejce i Jebusejce.
11 Evo, kovčeg saveza Gospoda cijele zemlje proći će pred vama preko Jordana.
12 Izaberite dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, po jednog čovjeka iz svakoga plemena.
13 I čim svećenici koji nose kovčeg saveza Gospoda, Gospoda cijele zemlje, stanu nogama
svojim u vodu jordansku, voda će se u Jordanu prekinuti, voda koja teče odozgor, i stat će
u gomilu.”
14 Narod iziđe iz šatora svojih da prijeđe preko Jordana, a svećenici koji nošahu kovčeg
saveza pođoše pred narodom.
15 Kad svećenici koji nošahu kovčeg dođoše do Jordana i skvasiše noge svoje na obali vode
(a Jordan se izlijeva preko svojih obala za cijelo vrijeme žetve),
16 ustavi se voda što tecijaše odozgor i stade u jednu gomilu, na velikoj daljini, kod grada
Adama koji je kraj Sartana; a voda koja tecijaše dolje u more kraj polja u Slano more oteče
sasvim. Narod prođe prema Jerihonu.
17 Svećenici koji nošahu kovčeg saveza Gospodnjega stajahu na suhu usred Jordana, dok
sav Izrael koji je išao po suhu ne prijeđe preko Jordana.
LB) Jošua glava 4

1 Pošto sav narod prijeđe preko Jordana, Gospod reče Jošui:
2 “Uzmite iz naroda dvanaest ljudi, po jednog čovjeka iz svakoga plemena,
3 i dajte im ovu zapovijed: uzmite odavde, iz sredine Jordana, s mjesta gdje stoje svećenici,
dvanaest kamenova, koje ćete nositi sa sobom i postaviti ondje gdje ćete noćas noćiti!”
4 Jošua pozva dvanaest ljudi koje izabra između sinova Izraelovih, po jednog čovjeka iz
svakoga plemena,
5 i reče im: “Idite pred kovčeg Gospoda, Boga svoga, usred Jordana, i uzmite svaki po
jedan kamen na rame, prema broju plemena sinova Izraelovih,
6 da vam to bude znamenje među vama. Kad vas jednoga dana sinovi vaši zapitaju: ‘Što
vam znače ti kamenovi?’,
7 vi ćete im reći: ‘Voda se jordanska prekinula pred kovčegom saveza Gospodnjeg kad
prelažaše preko Jordana, voda se jordanska prekinu, i ovi su kamenovi vječiti spomen
sinovima Izraelovim.’”
8 Sinovi Izraelovi učiniše kako im Jošua zapovjedi. Uzeše dvanaest kamenova iz sredine
Jordana, kao što Gospod bješe rekao Jošui, prema broju plemena Izraelovih; odnesoše ih sa
sobom i postaviše ih ondje gdje su trebali prenoćiti.
9 Jošua postavi također dvanaest kamenova usred Jordana na mjestu gdje bijahu stajali
svećenici koji nošahu kovčeg saveza; i ti kamenovi ostadoše ondje do danas.
10 Svećenici koji nošahu kovčeg ostadoše usred Jordana sve dok se ne izvrši sve ono što
Gospod bješe zapovjedio Jošui da kaže narodu, sasvim onako kao što Mojsije bješe
zapovjedio Jošui. I narod pohita da prijeđe.
11 Kad je već sav narod prešao, onda prijeđoše i kovčeg Gospodnji i svećenici ispred
naroda.
12 Prijeđoše sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi te polovica plemena Manašeova; prijeđoše
pod oružjem pred sinovima Izraelovim, kao što im bješe kazao Mojsije.
13 Oko četrdeset tisuća naoružanih ljudi, spremnih za boj, prešlo je preko Jordana u
Jerihonsku ravnicu.
14 Toga dana uzvisi Gospod Jošuu pred očima cijelog Izraela; i oni ga se bojaše kao što su
se bojali Mojsija, cijelog vijeka njegova.
15 Gospod reče Jošui:
16 “Zapovijedi svećenicima koji nose kovčeg svjedočanstva da iziđu iz Jordana.”
17 Jošua ovako zapovjedi svećenicima: “Iziđite iz Jordana.”
18 Čim svećenici koji nošahu kovčeg saveza Gospodnjeg iziđoše iz Jordana i stupiše na
kopno, odmah se voda u Jordanu povrati na svoje mjesto i poteče kao i prije povrh svih
bregova njegovih.
19 Narod iziđe iz Jordana desetoga dana prvoga mjeseca i utabori se u Gilgalu, na
istočnom kraju Jerihona.
20 Jošua postavi u Gilgalu onih dvanaest kamenova što ih iznesoše iz Jordana,
21 pa reče sinovima Izraelovim: “Kad jednoga dana sinovi vaši zapitaju očeve svoje: ‘Što
vam znače ti kamenovi?’,
22 tada naučite sinove svoje i recite im: ‘Suhim prijeđe Izrael preko ovoga Jordana.
23 Jer Gospod, Bog vaš, osuši Jordan pred vama dok ste prelazili, kao što Gospod, Bog vaš,
bješe učinio od Crvenoga mora koje osuši pred nama dok ste prelazili,
24 da bi svi narodi na zemlji poznali da je ruka Gospodnja moćna i da biste se vi svagda
bojali Gospoda, Boga svoga.’”
LB) Jošua glava 5

1 Kad su svi kraljevi amorejski sa zapadne strane Jordana i svi kraljevi kanaanski pokraj
mora saznali da je Gospod osušio Jordan pred sinovima Izraelovim dok ne prijeđoše,
izgubiše svu hrabrost i zaprepastiše se gledajući sinove Izraelove.
2 U to vrijeme reče Gospod Jošui: “Načini kamene noževe i obreži opet sinove Izraelove,
po drugi put.”
3 Jošua načini kamene noževe i obreza sinove Izraelove na brijegu Aralotu.
4 A evo zašto ih Jošua obreza: sav narod koji bijaše izišao iz Egipta, svi muški, svi ratnici,
pomrli su u pustinji na putu nakon izlaska iz Egipta.
5 Cijeli taj narod koji je izašao iz Egipta bio je obrezan; ali narod koji se rodio u pustinji, na
putu, poslije izlaska iz Egipta, nije bio obrezan.
6 Jer su sinovi Izraelovi išli četrdeset godina po pustinji dok nije pomro cijeli narod
ratnika koji je izišao iz Egipta i koji nije slušao glasa Gospodnjega. Gospod im se zakle da
im neće dati da vide zemlju za koju se bješe zakleo ocima njihovim da
7 Na mjesto njihovo on podiže sinove njihove; i Jošua ih obreza, jer bijahu neobrezani, jer
ne bijahu obrezani na putu.
8 Kad se cijeli narod obrezao, ostao je na svom mjestu u taboru dok nije ozdravio.
9 Gospod reče Jošui: “Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.” Ono se mjesto i prozva
Gilgal do današnjeg dana.
10 Sinovi Izraelovi ostadoše u taboru u Gilgalu i proslaviše Pashu četrnaestoga dana onog
mjeseca, uvečer, u Jerihonskoj ravnici.
11 Sutradan poslije Pashe, jeli su od žita one zemlje, beskvasne kruhove i pržena zrna; jeli
su to toga istog dana.
1utradan pošto jedoše žita one zemlje presta mana; više ne imaše mane sinovi Izraelovi,
nego jedoše one godine od roda zemlje kanaanske.
13 Kad je Jošua bio kod Jerihona, podiže oči svoje i pogleda. I gle, prema njemu stajaše
jedan čovjek s golim mačem u ruci. Jošua pristupi k njemu i reče mu: “Jesi li od naših ili od
naših neprijatelja?”
14 On odgovori: “Ne, nego sam ja vojvoda vojske Gospodnje; sada dođoh.” Jošua pade
ničice, pokloni se i reče mu: “Što zapovijeda Gospodar moj sluzi svome?” A vojvoda vojske
Gospodnje reče Jošui:
15 “Izuj obuću s nogu svojih, jer je mjesto na kojem stojiš sveto.” I Jošua učini tako.
LB) Jošua glava 6
1 Jerihon bijaše zatvoren i utvrđen pred sinovima Izraelovim. Nitko nije izlazio, niti je tko
ulazio.
2 Gospod reče Jošui: “Eto, predajem ti u ruke Jerihon i kralja njegova i hrabre ratnike
njegove.
3 Obiđite oko grada, svi vi ratnici idite jedanput okolo grada. Tako ćeš činiti šest dana.
4 Sedam svećenika nosit će sedam truba glasnih pred kovčegom; sedmoga dana obići ćete
okolo grada sedam puta, a svećenici će trubiti u trube.
5 Čim zatrube trube glasne, čim čujete glas od truba, povikat će cio narod iz glasa. Tada će
zidovi gradski popadati, a narod će ulaziti svaki sa svoje strane.”
6 Jošua, sin Nunov, pozva svećenike i reče im: “Uzmite kovčeg saveza, a sedam svećenika
neka nosi sedam glasnih truba pred kovčegom Gospodnjim.”
7 A narodu reče: “Idite i obiđite okolo grada, a ratnici neka idu pred kovčegom
Gospodnjim.”
8 Pošto je Jošua govorio narodu, krenu sedam svećenika koji nošahu sedam glasnih truba
pred Gospodom i zatrubiše u trube. Kovčeg saveza Gospodnjega pođe za njima.
9 Ratnici iđahu pred svećenicima koji trubljahu u trube, a ostali iđahu za kovčegom. Idući,
trubljahu u trube.
10 Jošua dade narodu ovu zapovijed: “Ne vičite, da vam se ne čuje glas; ni jedna riječ neka
ne iziđe iz usta vaših do dana kad vam ja kažem: Vičite! Tada ćete vikati.”
11 Tako obiđe kovčeg Gospodnji jedanput okolo grada, pa se vrate u tabor, i ondje
prenoćiše.
1utradan Jošua usta rano, a svećenici uzeše kovčeg Gpospodnji.
13 Sedam svećenika koji nošahu sedam glasnih truba iđahu pred kovčegom Gospodnjim.
Idući, trubljahu u trube. Ratnici su išli pred njima, a ostali za kovčegom Gospodnjim.
Idući, trubljahu u trube.
14 Prođoše okolo grada jedanput drugoga dana, pa se vratiše u tabor. Tako su činili šest
dana.
15 Sedmoga dana ustali su u zoru i pošli okolo grada isto onako sedam puta; samo toga
dana prođoše okolo grada sedam puta.
16 Pri sedmom ophodu, a dok su svećenici trubili u trube, Jošua reče narodu: “Vičite, jer
vam Gospod predade grad!
17 Grad da se uništi u ime Gospodnje, i što je god u njemu; samo će ostati u životu Rahaba,
bludnica, i svi koji budu kod nje u kući, jer ona sakri glasnike koje smo bili poslali.
18 Čuvajte se prokletih stvari; jer ako što uzmete od onoga što trebate uništiti, navući ćete
prokletstvo i pometnju na tabor Izraelov.
19 Sve srebro i zlato i posuđe od bakra i željeza bit će posvećeno Gospodu i ući će u riznicu
Gospodnju.”
20 Narod stade vikati, a trube zatrubiše. Čim narod ču glas truba, zavika iz glasa i zidovi
popadaše. Narod uđe u grad, svaki sa svoje strane. Zauzeše grad
21 i pobiše kao prokleto oštricom mača sve što bijaše u gradu, ljude i žene, djecu i starce,
pa i volove, ovce i magarce.
22 Jošua reče onoj dvojici koji uhodiše zemlju: “Idite u kuću one žene bludnice i izvedite
nju i sve njezine, kao što ste joj se zakleli.”
23 Oni mladi ljudi, uhode, uđoše i izvedoše Rahabu, oca njezina, majku njezinu, braću
njezinu i sve ostale njezine; izvedoše sav rod njezin i ostaviše ih izvan tabora Izraelova.
24 Spališe grad i sve što je bilo u njemu; samo srebro, zlato i posuđe od bakra i željeza
staviše u riznicu doma Gospodnjega.
25 Jošua ostavi na životu Rahabu, bludnicu, dom oca njezina i sve njezine, i ona osta među
Izraelcima do danas, jer sakri glasnike koje Jošua posla da uhode Jerihon.
26 Tada Jošua izreče kletvu govoreći: “Proklet da je pred Gospodom čovjek koji bi ustao da
prezida ovaj grad Jerihon! On će mu temelje sazidati po cijenu svog prvorođenca, a vrata
po cijenu svoga mezimca.”
27 Gospod bi s Jošuom, i ime se njegovo razglasi po svoj zemlji.
LB) Jošua glava 7

1 Sinovi Izraelovi ogriješiše se o zabranu. Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina
Zerahova, od plemena Judina, uze od zapriječenih stvari. I gnjev se Gospodnji raspali na
sinove Izraelove.
2 Jošua posla iz Jerihona ljude u Aj, koji je blizu Bet-Avena, s istoka od Betela. On im reče:
“Idite i uhodite zemlju.” I ti ljudi otiđoše i uhodiše Aj.
3 Zatim se vratiše k Jošui i rekoše mu: “Nije potrebno da krene cio narod; dosta će biti
dvije do tri tisuće ljudi da osvojimo Aj; nemoj mučiti cijeli narod, jer ih je malo.”
4 Oko tri tisuće krenu, ali pobjegoše od Ajana.
5 Ajani im posjekoše do trideset i šest ljudi, goniše ih od vrata do Šebarima i tukoše ih na
nizbrdici. Narod se zaprepasti i izgubi hrabrost.
6 Jošua razdrije haljine svoje i pade ničice na zemlju pred kovčegom Gospodnjim, te osta
tako do večeri, on i starješine Izraelove, i posuše se prahom po glavi.
7 Jošua reče: “Gospode, Bože, zašto prevede ovaj narod preko Jordana da nas predaš u
ruke Amorejaca da nas pobiju? Oh, da smo ostali preko Jordana!
8 Jaoh, Gospode, što da kažem pošto Izrael okrenu leđa pred neprijateljima svojim?
9 Čut će Kanaanci i svi stanovnici ove zemlje i sleći će se oko nas i istrijebiti ime naše iz
zemlje; a što ćeš ti učiniti za veliko ime svoje?”
10 Gospod reče Jošui: “Ustani! Zašto ostaješ tako licem na zemlji?
11 Izrael je zgriješio; prestupili su savez moj koji sam im propisao, jer uzeše od
zapriječenih stvari, ukradoše i zatajiše, i staviše ih među svoje stvari.
12 Zato sinovi Izraelovi ne mogu odoljeti neprijateljima svojim; okrenut će leđa pred
neprijateljima svojim jer su pod zaprekom; ja neću više biti s vama ako ne odstranite
zapreku.
13 Ustani, posveti narod. Reci: Posvetite se za sutra, jer ovako govori Gospod, Bog
Izraelov: ‘Zapreka je usred tebe, Izraele; ti nećeš moći odoljeti neprijateljima svojim,
dokle ne odstranite zapreku od sebe.
14 Pristupit ćete ujutro po plemenima svojim; i koje pleme označi Gospod, ono će
pristupiti po rodovima svojim; i koju porodicu označi Gospod, ona će pristupiti po
domovima svojim; i koji dom označi Gospod, pristupit će ljudi iz njega jedan po jedan.
15 Tko se nađe da je pod zaprekom, spalit će se ognjem on i sve što je njegovo, jer prestupi
savez Gospodnji i učini zlodjelo u Izraelu.’”
16 Jošua usta rano i naredi da Izrael pristupi po plemenima svojim; i označi se pleme
Judino.
17 Naredi da pristupe porodice Judine i označi se porodica Zerahova. Naredi da pristupi
porodica Zerahova, svaki domaćin jedan po jedan, i označi se Zabdija.
18 Naredi da pristupi njegov dom, svaki čovjek jedan po jedan, i označi se Akan, sin
Karmija, sina Zabdijina, sina Zerahova, od plemena Judina.
19 Jošua reče Akanu: “Sine, daj hvalu Gospodu, Bogu Izraelovom, i podaj mu počast. Kaži
mi što si učinio, nemoj tajiti od mene.”
20 Akan odgovori Jošui i reče: “Istina je, sagriješih Gospodu, Bogu Izraelovu, i evo što
učinih:
21 Vidjeh u plijenu jedan lijep plašt sinearski, dvjesta šekela srebra i jednu šipku zlata od
pedeset šekela, pa se polakomih i uzeh; sve je to zakopano u zemlju usred mog šatora,
srebro je odozdol.”
22 Jošua posla ljude koji otrčaše u šator, i gle, sve bijaše zakopano u šatoru njegovom, i
srebro odozdol.
23 Oni uzeše to iz šatora i donesoše k Jošui i svim sinovima Izraelovim te staviše pred
Gospoda.
24 Jošua i sav Izrael s njim uzeše Akana, sina Zerahova, srebro, plašt i šipku zlata, te
sinove i kćeri njegove, volove njegove, magarce njegove i ovce njegove, šator njegov i sve
što bijaše njegovo i izvedoše ih u dolinu Akor.
25 Jošua reče: “Zašto si nas smeo? Gospod će danas tebe smesti.” I sav ga Izrael zasu
kamenjem. Popališe ih ognjem i zasuše ih kamenjem,
26 te podigoše na nj veliku gomilu kamenja, koja i dan-danas postoji. Gospod se povrati od
žestine gnjeva svoga. Zbog toga događaja zove se ono mjesto dolina Akor još i danas.
LB) Jošua glava 8

1 Gospod reče Jošui: “Ne boj se i ne plaši se! Uzmi sa sobom sve ratnike, pa ustani i udari
na Aj. Evo, predjem ti u ruke kralja ajskoga i narod njegov, grad njegov i zemlju njegovu.
2 Učinit ćeš s Ajem i s kraljem njegovim kao što si učinio s Jerihonom i njegovim kraljem;
ali plijen iz njega i stoku njegovu razgrabit ćete za se. Namjesti zasjedu iza grada.”
3 Jošua usta sa svim ratnicima da udari na Aj. Izabra trideset tisuća junaka koje uputi
noću
4 i dade im ovu zapovijed: “Slušajte, vi ćete biti u zasjedi iza grada; ne udaljujte se mnogo
od grada i budite spremni.
5 Ja i sav narod koji je sa mnom primaknut ćemo se gradu. A kad oni iziđu na nas kao i
prvi put, mi ćemo okrenuti u bijeg ispred njih.
6 Oni će nas goniti dokle ih ne namamimo daleko od grada, jer će reći: ‘Bježe ispred nas
kao i prvi put!’ A mi ćemo bježati ispred njih.
7 Tad ćete vi izići iz zasjede i zauzet ćete grad, a Gospod, Bog vaš, predat će ga u vaše
ruke.
8 Kad zauzmete grad, zapalite ga. Tako vam zapovijedam.”
9 Jošua ih otpremi, i oni odoše u zasjedu i stadoše između Betela i Aja, zapadno od Aja.
Jošua prenoći onu noć s narodom.
10 Sutradan Jošua usta rano i prebroji narod, pa na čelu naroda pođe na Aj, on i starješine
Izraelove.
11 Svi ratnici koji bijahu s njim krenuše, dođoše prema gradu i utaboriše se sjeverno od
Aja. Između njih i Aja prostirala se dolina.
12 Jošua uze oko pet tisuća ljudi i namjesti ih u zasjedu između Betela i Aja, zapadno od
grada.
13 Kad se sav narod namjestio sjeverno od grada, a zasjeda zapadno od grada, Jošua iziđe
onu noć usred doline.
14 Kad to vidje kralj ajski, ljudi Ajani pohitaše i uraniše pred Izraela u boj. Kralj i sav
njegov narod uputi se k određenome mjestu u ravnici, a on nije znao da je iza grada za
njim postavljena zasjeda.
15 Jošua i sav Izrael hinili su da su pobijeđeni i stadoše bježati prema pustinji.
16 Tad se skupi cio narod što bijaše u gradu da ih tjera. I oni tjeraše Jošuu i bijahu
namamljeni daleko od grada.
17 Nije bilo nikoga u Aju i Betelu da ne pođe na Izraela. Ostaviše grad otvoren i tjerahu
Izraela.
18 Gospod reče Jošui: “Digni koplje koje imaš u ruci prama Aju, jer ću ti ga predati u
ruke.” I Jošua podiže prema gradu koplje koje je imao u ruci.
19 Čim on podiže ruku svoju, oni što bijahu u zasjedi odmah ustadoše sa svog mjesta,
potrčaše i uđoše u grad. Zauzeše ga i požuriše da ga zapale.
20 Kad se Ajani osvrnuše, vidješe dim koji se iz grada dizao do neba. Nisu se mogli spasiti
ni na koju stranu. Narod koji je bježao u pustinju okrenuo se i udario na one koji ga
tjerahu;
21 jer Jošua i sav Izrael, vidjevši da je zasjeda njihova zauzela grad i da se diže dim iz
grada, vratiše se i udariše na Ajane.
22 Oni iz grada iziđoše pred njih, i Ajani bijahu sa svih strana opkoljeni od Izraelaca, koji
ih pobiše tako da ni jedan ne osta živ niti uteče.
23 Kralja ajskoga uhvatiše živa i dovedoše k Jošui.
24 Kad Izraelci pobiše sve Ajane u polju, u pustinji kuda su ih gonili a ovi padoše svi od
oštrice mača, te se istrijebiše, Izrael se vrati u Aj i oštricom mača posiječe sve što još bijaše
u njemu.
25 Toga dana izginu dvanaest tisuća ljudi i žena, samih Ajana.
26 Jošua ne spusti ruku svoju koju bijaše podigao s kopljem dokle se ne pobiše svi
stanovnici ajski.
27 Samo Izrael ostavi za sebe stoku i sav plijen iz grada, kao što Gospod bješe zapovjedio
Jošui.
28 Jošua spali grad i obrati ga u razvaline vječne i u pustoš koja još danas postoji.
29 Kralja ajskoga dade objesiti na drvo i ostavi ga do večeri. O zalazu sunčanom Jošua
zapovjedi da se leš njegov skine s drveta; baciše ga pred gradska vrata i nabaciše na njega
veliku gomilu kamenja, koja i danas postoji.
30 Tada Jošua načini žrtvenik Gospodu, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu,
31 kao što bješe zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, sinovima Izraelovim, kao što je
pisano u knjizi zakona Mojsijeva, žrtvenik od gruboga kamenja preko koga nije prevučeno
željezo. Na tom žrtveniku prinesoše Gospodu žrtve paljenice i žrtve zahval
32 I Jošua prepisa ondje na kamenu zakon koji Mojsije bješe napisao pred sinovima
Izraelovima.
33 Sav Izrael, starješine njegove, vođe i suci stadoše s obiju strana kovčega, prema
svećenicima, levitima, koji nošahu kovčeg saveza Gospodnjega. I stranac i sin Izraelov
bijaše tu, polovica prema gori Gerizimu, a polovica prema gori Ebalu, prema za
34 Jošua pročita zatim sve riječi zakona, blagoslove i prokletstva, kao što stoji pisano u
knjizi zakona.
35 Ne bi ni jedne riječi od svega što je Mojsije napisao koju Jošua ne pročita pred cijelim
zborom Izraelovim - i pred ženama, djecom i strancima koji bijahu među njima.
LB) Jošua glava 9

1 Kad za te događaje čuše svi kraljevi koji bijahu s ove strane Jordana, po brdima i po
dolinama i uzduž obala velikoga mora, sve do Libanona, Hetiti i Amorejci, Kanaanci,
Perižani, Hivijci i Jebusejci,
kupiše se svi da se zajedno bore s Jošuom i s Izraelom.
3 Stanovnici Gibeona, čuvši što Jošua učini od Jerihona i od Aja,
4 smisliše jedno lukavstvo. Krenuše na put uzevši hranu. Uzeše stare torbe na svoje
magarce i stare vinske mješine, poderane i pokrpane,
5 staru i pokrpanu obuću na noge svoje i stare haljine na se; i sav kruh koji bijahu ponijeli
na put bio je suh i pljesniv.
6 Pođoše k Jošui u tabor u Gilgal i rekoše njemu i svim Izraelcima: “Mi dolazimo iz daleke
zemlje, a vi sklopite savez s nama.”
7 Ljudi Izraelci odgovoriše tim Hivijcima: “Može biti da vi sjedite usred nas, pa kako da
učinimo savez s vama?”
8 Oni rekoše Jošui: “Mi smo sluge tvoje.” A Jošua im reče: “Tko ste vi i odakle dolazite?”
9 Oni mu odgovoriše: “Sluge tvoje dolaze iz zemlje vrlo daleke čuvši za ime Gospoda, Boga
tvoga. Jer čusmo govoriti o slavi njegovoj i o svemu što je učinio u Egiptu,
10 o svemu što je učinio dvojici kraljeva amorejskih, s one strane Jordana - Sihonu, kralju
hešbonskome, i Ogu, kralju bašanskome koji bijaše u Astarotu.
11 Starješine naše i svi stanovnici naše zemlje rekoše nam: ‘Uzmite hranu na put, idite im
ususret i recite im: Mi smo sluge vaše; sklopite savez s nama.
12 Evo hljeba našega; još je bio vruć kad smo od kuća svojih krenuli k vama, a sad je već
suh i mrvi se.
13 A ove mješine koje su bile nove kad smo ih nalili, eto su se već poderale, a i odjeća i
obuća naša istrošila se od daleka puta.”
14 Ljudi Izraelci uzeše od hrane njihove, a ne upitaše Gospoda.
15 Jošua učini mir s njima i sklopi s njima savez po kojem su oni trebali ostati na životu; i
zakleše im se poglavice zbora.
16 Tri dana poslije zaključenja toga saveza sinovi Izraelovi saznaše da su im oni susjedi i
da žive usred njih.
17 Jer sinovi Izraelovi krenuše i nakon tri dana stigoše u njihove gradove. Njihovi gradovi
bijahu: Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim.
18 Sinovi Izraelovi ih ne pobiše, jer im se poglavice zbora bijahu zeklele Gospodom,
Bogom Izraelovim. Ali sav zbor vikaše na poglavice.
19 I sve poglavice rekoše zboru: “Mi smo im se zakleli Gospodom, Bogom Izraelovim; zato
sad ne možemo dirati u njih.
20 Evo kako ćete postupati s njima: ostavit ćemo ih na životu, da ne dođe gnjev na nas
zbog zakletve kojom im se zaklesmo.”
21 “Ostat će na životu”, rekoše im poglavice. Ali oni bijahu upotrijebljeni za sječu drva i
kao vodonoše za cio zbor, kao što im poglavice bijahu kazale.
22 Jošua ih pozva i reče im: “Zašto nas prevariste govoreći: ‘Mi smo vrlo daleko od vas’,
kad živite usred nas?
23 Sad ste vi prokleti i nećete nikad prestati biti robovi, sjeći ćete drva i crpsti vodu za
dom Boga moga.”
24 Oni odgovoriše Jošui i rekoše: “Javljeno je slugama tvojim da je Gospod, Bog tvoj,
zapovjedio Mojsiju, sluzi svome, da vam da svu ovu zemlju i da istrijebi sve stanovnike
ove zemlje ispred vas. Zato se silno pobojasmo za život svoj i učinismo tako.
25 A sad smo, eto, u tvojim rukama; radi s nama onako kako nađeš da je dobro i pravo.”
26 Jošua postupi s njima kao što je bilo već odlučeno; on ih izbavi iz ruku sinova
Izraelovih, koji ih ne pobiše;
27 ali ih od toga dana odredi da sijeku drva i nose vodu za zbor i za žrtvenik Gospodnji, na
mjestu koje Gospod izabere; a to oni rade i danas.
LB) Jošua glava 10

1 Adoni-Sedek, kralj jeruzalemski, sazna da je Jošua zauzeo Aj i raskopao ga te da je učinio
s Ajem i s njegovim kraljem kao što bješe učinio s Jerihonom i s njegovim kraljem, a da su
Gibeonci sklopili mir s Izraelom, premda bijahu usred njih.
2 On se tad mnogo uplaši; jer Gibeon bijaše velik grad, kao kakav kraljevski grad, veći od
Aja, i svi ljudi njegovi bijahu hrabri.
3 Adoni-Sedek, kralj jeruzalemski, poruči Hohamu, kralju hebronskom, Piramu, kralju
jarmutskom, Jafiji, kralju lakiškom, i Debiru, kralju eglonskom:
4 “Hodite k meni i pomozite mi da udarimo na Gibeon, jer je taj grad sklopio mir s Jošuom
i sa sinovima Izraelovim.”
5 Pet kraljeva amorejskih - kralj jeruzalemski, kralj hebronski, kralj jermutski, kralj
lakiški i kralj eglonski udružiše se i krenuše sa svim oružjem svojim; utaboriše se kod
Gibeona i udariše na njega.
6 Gibeonci poručiše Jošui u tabor u Gilgalu: “Ne napuštaj sluge svoje; požuri k nama,
izbavi nas i pomozi nam; jer se svi kraljevi amorejski koji žive u gorama udružiše protiv
nas.”
7 Jošua krenu iz Gilgala, on i svi ratnici s njim, i svi hrabri ljudi.
8 Gospod reče Jošui: “Ne boj ih se, jer ti ih u ruke predajem; ni jedan se neće pred tobom
održati.”
9 Jošua brzo stiže do njih, pošto je cijelu noć išao iz Gilgala.
10 Gospod ih razbi pred Izraelom; i Izrael im zadade težak poraz kod Gibeona, potjera ih
putem koji se penje prema Bet-Horonu i do Azeke i Makede.
11 Kako oni bježahu ispred Izraela i bijahu na nizbrdici od Bet-Horona, baci Gospod na
njih veliko kamenje s neba sve do Azeke, i oni izgiboše; više ih poginu od kamene tuče
nego što ih pobiše sinovi Izraelovi mačem.
12 Tada Jošua govori Gospodu, u onaj dan kad Gospod predade Amorejce sinovima
Izraelovim, i reče pred sinovima Izraelovim: “Stani, sunce, pred Gibeonom, i ti, mjeseče,
nad Ajalonskom dolinom!”
13 I stade sunce, i ustavi mjesec trku svoju, dokle se ne osveti narod neprijateljima svojim.
Ne piše li to u knjizi Pravednika? I gle, stade sunce usred neba, i ne naže se k zapadu skoro
cijeli dan.
14 Takvoga dana ne bi ni prije ni poslije da Gospod posluša glas čovječji; jer Gospod vojeva
za Izraela.
15 I Jošua i sav Izrael s njim vrati se u tabor u Gilgal.
16 Onih pet kraljeva utekoše i sakriše se u pećinu kod Makede.
17 Prokazaše ih Jošui govoreći: “Nađe se pet kraljeva sakrivenih u pećini kod Makede.”
18 Jošua reče: “Navalite veliko kamenje na vrata od pećine i namjestite kod nje ljude da ih
čuvaju.
19 A vi ne zastanite, nego gonite neprijatelje svoje i bijte ostatak njihov; ne dajte im da
uđu u gradove svoje, jer vam ih dade u ruke Gospod, Bog vaš.”
20 Pošto im Jošua i sinovi Izraelovi zadaše tako velik poraz te ih sasvim potukoše, oni koji
se spasiše utekoše u tvrde gradove,
21 i cio se narod vrati u miru u tabor k Jošui u Makedu, a da nitko ne maknu ni jezikom
svojim na sinove Izraelove.
22 Tada reče Jošua: “Otvorite ulaz od pećine i izvedite k meni onih pet kraljeva iz nje.”
23 Oni učiniše tako, i izvedoše k njemu onih pet kraljeva iz pećine: kralja jeruzalemskoga,
kralja hebronskoga, kralja jarmutskoga, kralja lakiškoga i kralja eglonskoga.
24 Pošto izvedoše te kraljeve k Jošui, Jošua sazva sve ljude Izraelce i reče vojvodama
ratnika koji bijahu išli s njim: “Približite se, stanite nogama svojim na vratove ovih
kraljeva.” Oni se približiše i stadoše im na vratove nogama svojim.
25 Jošua im reče: “Ne bojte se i ne plašite se, budite srčani i hrabri, jer će tako učiniti
Gospod svim neprijateljima protiv kojih se vi borite.”
26 Poslije toga Jošua ih udari i pogubi ih te ih objesi na pet stabala; ostadoše obješeni na
stablima do večeri.
27 O zalazu sunčanom zapovjedi Jošua da se skinu s drveta; baciše ih u pećinu u koju se
bijahu sakrili i staviše veliko kamenje na ulaz od pećine, koje osta ondje do danas.
28 Toga istog dana uze Jošua Makedu i udari je oštricom mača; i pobi kralja i sve one koji
bijahu u njoj te uništi grad; nikoga ne poštedi, i učini kralju makedinom kao što bješe
učinio kralju jerihonskome.
29 Jošua i sav Izrael s njim krenu iz Makede na Libnu i napadne je.
30 Gospod predade i nju s kraljem njezinim Izraelu u ruke, i on je udari oštricom mača,
nju i sve one koji bijahu u njoj; ne pusti da izbjegne nitko, i učini s kraljem njezinim kao
što bješe učinio s kraljem jerihonskim.
31 Jošua i sav Izrael s njim krenu iz Libne na Lakiš, utabori se pred njim i napade ga.
32 Gospod predade Lakiš Izraelu u ruke, i on ga udari oštricom mača, njega i sve one koji
bijahu u njemu, kao što bješe učinio s Libnom.
33 Tada stiže Horam, kralj gezerski, u pomoć Lakišu; ali Jošua pobi i njega i narod njegov
da ne pobježe ni jedan.
34 Jošua i sav Izrael s njim krenu iz Lakiša na Eglon; utaboriše se pred njim i udariše na nj.
35 Zauzeše ga toga istog dana i udariše ga oštricom mača, njega i sve one koji bijahu u
njemu. Jošua ga toga istog dana uništi sasvim, kao što bješe učinio s Lakišem.
36 Jošua i sav Izrael s njim krenu iz Eglona na Hebron i napade ga.
37 Zauzeše ga i udariše ga oštricom mača, njega, kralja njegova, i sve gradove njegove i
sve one koji bijahu u njima. Jošua ne pusti da pobjegne niti jedan, kao što bješe učinio s
Eglonom, i uništi ga sa svima onima koji se nađoše u njemu.
38 Jošua i sav Izrael s njim krenu na Debir i napade ga.
39 On ga zauze, njega, kralja njegova i sve gradove njegove; udariše ih oštricom mača i
istrijebiše sve one koji se nađoše u njima, a da ni jedan ne uteče; Jošua učini s Debirom i s
kraljem njegovim kao što bješe učinio s Hebronom i kao što bje
40 Jošua pobijedi tako svu zemlju, goru, južnu stranu, ravnice i doline, i porazi sve
kraljeve njihove, ne pusti da pobjegne ni jedan i istrijebi sve ono što je disalo, kao što
bješe zapovjedio Gospod, Bog Izraelov.
41 Jošua ih potuče od Kadeš Barnee do Gaze, potuče svu zemlju gošensku do Gibeona.
42 Jošua zauze u isto vrijeme sve te kraljeve i svu zemlju njihovu, jer Gospod, Bog
Izraelov, vojevaše za Izraela.
43 I Jošua i sav Izrael s njim vrati se u tabor u Gilgalu.
LB) Jošua glava 11

1 Jabin, kralj hesorski, čuvši za ove događaje, posla glasnike Jobabu, kralju madonskom,
kralju šimronskom i kralju akšafskom,
2 kraljevima koji bijahu na sjeveru u gorama, u ravnicama južno od Kinereta, u dolini i na
Dorskoj visoravni k zapadu,
3 Kanaancima na istoku i na zapadu, Amorejcima, Hetitima, Perižanima, Jebusejcima u
gorama i k Hivijcima pod Hermonom u zemlji Mispi.
4 Oni iziđoše, oni i sve vojske njihove. Bijahu kao narod koji se ne mogaše izbrojiti, kao ni
pijesak na obali morskoj; imali su sa sobom velik broj konja i kola.
5 Svi ti kraljevi odrediše jedno mjesto na kojem će se sastati, i utaboriše se svi zajedno
pored vode Meroma da udare na Izraela.
6 Gospod reče Jošui: “Ne boj ih se, jer ću ih ja sutra u ovo doba predati pobijene pred
Izraelom. Ispresijecat ćeš žile konjima njegovim i kola ćeš njihova spaliti ognjem.”
7 Jošua i svi ratnici njegovi požuriše odmah na njih kod vode Meroma i udariše na njih.
8 Gospod ih dade u ruke Izraelu, i oni ih razbiše i tjeraše do Velikog Sidona, do Misrefot
Majima i do doline Mispe na istoku; potukoše ih a da se ne izbavi ni jedan od njih.
9 Jošua im učini kao što mu bješe zapovjedio Gospod: konjima njihovim ispresijeca žile, a
kola njihova popali ognjem.
10 Na povratku uze Jošua u to vrijeme i Hasor i ubi kralja njegova mačem. Hasor bijaše
jednom glavni grad svih tih kraljevstava.
11 Oni udariše oštricom mača i istrijebiše sve one koji se u njemu nađoše; ne osta ništa od
onoga što disaše; i zapališe Hasor.
12 Jošua uze i sve gradove onih kraljeva i sve kraljeve njihove, udari ih oštricom mača, i
pobi ih, kao što bješe zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji.
13 Ali Izrael ne popali ni jednoga od gradova na bregovima, osim samoga Hasora, koji
spali Jošua.
14 Sinovi Izraelovi ostaviše za sebe sav plijen iz tih gradova i stoku; ali pobiše oštricom
mača sve ljude dok ih sasvim ne istrijebiše, ne ostavivši ništa od onoga što je disalo,
15 Jošua izvrši ono što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju, sluzi svome, a Mojsije Jošui; on ne
propusti ništa od svega onoga što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
16 Tako Jošua zauze svu tu zemlju, gore, sav južni kraj, svu zemlju gošensku, ravnicu i
polje, goru Izraelovu i ravnicu njezinu,
17 od gore Holaka, koja se pruža k Seiru, do Baal Gada, u dolini libanonskoj pod gorom
Hermonom. On zauze i sve njihove kraljeve, zarobi i pogubi ih.
18 Dugo je trajao rat koji je Jošua vodio protiv svih tih kraljeva.
19 Ne bi ni jednoga grada koji bi se mirno predao sinovima Izraelovim, osim Gibeona u
kojem su živjeli Hivijci; sve druge zauzeše borbom.
20 Jer Gospod dopusti da ti narodi otvrdnu u namjeri da vode rat s Izraelom, da bi ih potro
i da ne bi imao milosrđa prema njima, da bi ih uništio kao što Gospod bješe zapovjedio
Mojsiju.
21 U to isto vrijeme Jošua krenu i istrijebi Anakovce iz gore Hebrona, iz Debira, iz Anaba,
iz sve gore Judine i iz sve gore Izraelove; Jošua ih sasvim istrijebi, njih i gradove njihove.
22 Ne osta više Anakovaca u zemlji sinova Izraelovih; ostade ih samo u Gazi, u Gatu i u
Ašdodu.
23 Tako Jošua zauze svu zemlju, kao što Gospod bješe kazao Mojsiju. I Jošua je dade u
baštinu Izraelu, svakome prema dijelu njegovom, po plemenima njihovim. I zemlja
otpočinu od rata.
LB) Jošua glava 12

1 Ovo su kraljevi koje pobijediše sinovi Izraelovi i čije zemlje osvojiše s one strane Jordana
prema istoku sunčanom, od potoka Arnona do gore Hermona sa svom istočnom ravnicom:
ihon, kralj amorejski, koji je živio u Hešbonu i vladao od Aroera, koji je na potoku Arnonu,
i od sredine tog potoka, nad polovicom Gileada do potoka Jaboka, gdje je granica sinova
Amonovih;
3 nad ravnicom do Kineretskog mora s istoka i do mora uz ravnicu, Slanoga mora, s istoka
prema Bet Haješimotu, a na jugu nad podnožjem Pisge.
4 Og, kralj bašanski, jedini ostatak Refaima, koji je živio u Astarotu i u Edreju.
5 On vladaše nad gorom Hermonom, nad Salkom, nad cijelim Bašanom do granice
gešurske i maakadske i nad polovicom Gileada do granice Sihona, kralja hešbonskoga.
6 Njih pobijedi Mojsije, sluga Gospodnji; i Mojsije, sluga Gospodnji, dade tu zemlju
plemenu Rubenovu i plemenu Gadovu te polovici plemena Manašeova.
7 Ovo su kraljevi koje pobijediše Jošua i sinovi Izraelovi s ove strane Jordana, na zapadu
od Baal Gada, u dolini Libanonskoj, do gole gore koja se diže prema Seiru. Tu zemlju dade
Jošua plemenima Izraelovim prema dijelovima njihovim,
8 u gori, u dolinama, u ravnici, u krajinama, u pustinji i na jugu: zemlju hetitsku,
amorejsku, kanaansku, perižansku, hivijsku i jebusejsku.
9 Kralj jerihonski, jedan; kralj Ajski do Betela, jedan;
10 kralj jeruzalemski, jedan; kralj hebronski, jedan;
11 kralj jermutski, jedan;
12 kralj eglonski, jedan; kralj gezerski, jedan;
13 kralj debirski, jedan; kralj gederski, jedan;
14 kralj hormski, jedan; kralj aradski, jedan;
15 kralj od Libne, jedan; kralj adulamski, jedan;
16 kralj makedski, jedan; kralj betelski, jedan;
17 kralj tapuaški, jedan; kralj heferski, jedan;
18 kralj afečki, jedan; kralj lašaronski, jedan;
19 kralj madonski, jedan; kralj hasorski, jedan;
20 kralj šimron-meronski, jedan; kralj ahšafski, jedan;
21 kralj tanaački, jedan, kralj megidski, jedan;
22 kralj kedeški, jedan; kralj joknoamski, kod Karmela, jedan;
23 kralj dorski, na visoravni Doru, jedan;
24 kralj tirški, jedan. Ukupno trideset i jedan kralj.
LB) Jošua glava 13

1 Jošua bijaše star i zašao u godine. Gospod mu reče: “Ti si ostario, zašao si u godine, a ima
još mnogo zemlje da se osvoji.
2 Evo zemlje koja je ostala: sve zemlje filistejske i sva gešurska,
3 od Šihora koji teče pred Egiptom do ekronske granice na sjeveru; to je zemlja koja se
ima smatrati kanaanskom, a nju drži pet knezova filistejskih: onaj od Gaze, onaj od
Ašdoda, onaj od Aškelona, onaj od Gita i onaj od Ekrona, zatim Avijci;
4 s juga. Sva zemlja kanaanska i Meara, koja pripada Sidoncima, do Afeka, do granice
amorejske;
5 zemlja giblijska i cijeli Libanon prema istoku sunčanom, od Baal Gada, pod gorom
Hermonom, do ulaska u Hamat;
6 svi stanovnici te gore, od Libanona do Misrefot Majima, svi Sidonci. Ja ću ih otjerati
ispred sinova Izraelovih. Samo ti tu zemlju razdijeli kockom Izraelu, kao što sam ti
zapovjedio;
7 razdijeli sad tu zemlju na dijelove među devet plemena i polovicu plemena Manašeova.”
8 Pleme Rubenovo i pleme Gadovo te druga polovica plemena Manašeova primili su svoju
baštinu koju im je Mojsije dao na drugoj strani Jordana, na istoku, kao što im to dade
Mojsije, sluga Gospodnji:
9 od Aroera na obali potoka Arnona i od grada koji je usred doline, svu Medepsku ravnicu
do Dibona;
10 sve gradove Sihona, kralja amorejskoga, koji kraljeva u Hešbonu do granice sinova
Amonovih;
11 Gilead, zemlju gešursku i mahatsku, svu goru hermonsku i cijeli Bašan do Salke:
12 cijelo kraljevstvo Ogovo u Bašanu, koji je Og kraljevao u Aštarotu i u Edreju i koji je bio
jedini ostatak od Refaima. Mojsije pobijedi te kraljeve i istjera ih.
13 Ali sinovi Izraelovi ne istjeraše Gešurce i Maakance, koji ostadoše među Izraelom do
danas.
14 Samo plemenu Levijevu ne dade Mojsije baštine: žrtve ognjem spaljene pred
Gospodom, Bogom Izraelovim, to je baština njegova, kao što mu je on i rekao.
15 Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih dijelove po rodovima njihovim.
16 Oni dobiše u dio od Aroera na obali potoka Arnona i od grada koji je usred doline, svu
ravnicu do Medebe,
17 Hešbon sa svim gradovima njegovim u ravnici: Dibon, Bamot Baal, Bet Baal Meon,
18 Jahas, Kedemot, Mefaet,
19 Kirjatajim, Sibmu, Seret Hašahor na gori kod doline,
20 Bet Peor, krajeve Pisge, Bet Haješimot,
21 sve gradove u ravnici i cijelo kraljevstvo Sihona, kralja amorejskoga, koji kraljeva u
Hešbonu; Mojsije bješe pobijedio njega i sve knezove midjanske: Avija, Rekema, Sura,
Hura i Reba, knezove Sihonove, koje su živjeli u onoj zemlji.
22 Između onih koje pobiše sinovi Izraelovi, oni ubiše mačem i vrača Bileama, sina
Beorova.
23 Zemljama sinova Rubenovih bješe granica Jordan. To je baština sinova Rubenovih po
rodovima njihovim; to su gradovi njihovi i sela njihova.
24 Plemenu Gadovu, sinovima Gadovim, Mojsije bješe dao dio po rodovima njihovim.
25 Zemlje njihove bijahu: Jazer i svi gradovi gileadski te polovica zemlje sinova Amonovih
do Aroera nasuprot Rabi,
26 od Hešbona do Ramat Hemispe i Betonima, i od Mahanajima do granice debirske,
27 a u dolini Bet Haram, Bet Nimra, Sukot i Safon, ostatak kraljevstva Sihona, kralja
hešbonskoga, imajući kao granicu Jordan do kraja Kineretskoga mora s one strane
Jordana na istoku.
28 To je baština sinova Gadovih, po porodicama njihovim: to su gradovi njihovi i sela
njihova.
29 Polovici plemena Manašeova, sinovima Manašeovim, Mojsije bješe dao dio prema
porodicama njihovim.
30 Zemlje njihove prostirahu se od Mahanajima i obuhvaćahu sav Bašan, cijelo kraljevstvo
Oga, kralja bašanskoga, i sva sela Jairova u Bašanu - šezdeset gradova.
31 Polovica Gileada, Aštarot i Edrej, gradovi kraljevstva Ogova u Bašanu, dopadoše
sinovima Makira, sina Manašeova, polovici sinova Makirovih po porodicama njihovim.
32 To su dijelovi koje razdijeli Mojsije kad je bio u Moapskim ravnicama s one strane
Jordana prema Jerihonu, na istoku.
33 Plemenu Levijevu ne dade Mojsije baštine: Gospod je, Bog Izraelov, njihova baština, kao
što im je on to rekao.
LB) Jošua glava 14

1 Evo što dobiše u baštinu sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj, a razdijeliše im je svećenik
Eleazar, Jošua, sin Nunov, i poglavice porodica plemena sinova Izraelovih.
2 Dioba je izvršena kockom, kao što zapovjedi Gospod preko Mojsija, među devet plemena
i polovicu plemena.
3 Jer Mojsije bijaše dao baštinu dvama plemenima i polovici plemena s one strane
Jordana; ali levitima nije dao nasljedstva među njima.
4 Sinovi Josipovi obrazovahu dva plemena: Manašeovo i Efrajimovo; a levitima se ne dade
dijela u zemlji, osim gradova za boravljenje i predgrađa za stoku njihovu i za blago
njihovo.
5 Sinovi Izraelovi učiniše kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju i podijeliše zemlju.
6 Sinovi Judini priđoše Jošui u Gilgalu, pa Kaleb, sin Jefuneov, Kenižanin, reče: “Ti znaš što
je rekao Gospod Mojsiju, sluzi Božjemu, za me i za te u Kadeš-Barnei.
7 Bilo mi je četrdeset godina kad me Mojsije, sluga Gospodnji, poslao iz Kadeš Barne da
uhodim zemlju, i ja ga izvijestih pravim srcem.
8 Braća moja koja su išla sa mnom obeshrabriše narod, ali ja se držah sasvim Gospoda,
Boga svoga.
9 I toga se dana Mojsije zakle govoreći: ‘Zemlja po kojoj si hodio nogama svojim dopast će
tebi i sinovima tvojim u vječno nasljedstvo, jer si se sasvim držao Gospoda, Boga moga.’
10 A sad, eto, sačuva me Gospod u životu, kao što je rekao. Ima četrdeset i pet godina kako
to Gospod reče Mojsiju, dok je Izrael išao po pustinji; a sad, eto, danas mi je osamdeset i
pet godina.
11 Još sam snažan kao što sam bio kad me Mojsije slao; snaga mi je i sad onakva kakva je
bila onda i za borbu, i za izlaženje, i za dolaženje.
12 Daj mi, dakle, ovu goru za koju je Gospod govorio u onaj dan; jer si čuo u onaj dan da su
ondje Anakovci i gradovi da su veliki i utvrđeni. Gospod će valjda sa mnom biti, i ja ću ih
istjerati kao što Gospod reče.”
13 Jošua blagoslovi Kaleba, sina Jefuneova, i dade mu Hebron u baštinu.
14 Tako Hebron pripade Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenižaninu u baštinu do današnjega
dana, jer se on bješe sasvim držao Gospoda, Boga Izraelova.
15 Hebron se nazivaše prije Kirjat Arba, a Arba bijaše najveći čovjek među Anakovcima. I
zemlja otpočinu od rata.
LB) Jošua glava 15

1 Dio koji dopade sinovima Judinim po porodicama njihovim prostirao se prema granici
edomskoj do Sinske pustinje, na kraju južne strane.
2 Tako se njihova južna granica protezala od Slanoga mora do rta koji je prema jugu.
3 Otuda je išla na jug na brdo Akrabim, prelazila je preko Sina i pružala se s juga na Kadeš
Barneu te dopirala do Hebrona, a otuda je išla na Adaru i savijala se prema Karkai;
4 odatle je prolazila kroz Asmon i izlazila na Potok egipatski te svršavala kod mora. To
vam je južna granica.
5 Istočna granica bijaše Slano more do ušća Jordana.
6 Sjeverna granica polazila je od zaljeva morskoga kod ušća Jordana; odatle je išla na Bet-
Hoglu i pružala se od sjevera do Bet-Arabe, a odatle na Kamen Bohana, sina Rubenova;
7 odatle se pružala do Debira nedaleko od doline Akora, a na sjever na Gilgal, prema
Adumimskom brdu, na južnoj strani Potoka. Prolazila je kraj vode En-Šemeša, protežući
se do En-Rogela;
8 odatle je išla preko doline Ben-Hinom, pokraj Jebusejskog obronka s juga, a to je
Jeruzalem. Potom se uspinjala na vrh gore koja je prema dolini Hinomu prema zapadu i na
kraj doline Refaimske prema sjeveru;
9 s vrha te gore savijala se k izvoru vode Neftoah i izlazila na gradove u gori Efronu, a
odatle se pružala do Baale, a to je Kirjat Jearim;
10 od Baale je skretala na zapad prema gori Seiru i pokraj gore Jearima sa sjevera, u
Kesalonu, i spuštala se na Bet-Šemeš te išla do Timne.
11 Dalje je išla pokraj Ekrona na sjeveru i dopirala do Sikrona, pa preko gore Baale do
Jabneela i konačno do mora.
12 Zapadna granica bijaše Veliko more. To su sa svih strana granice sinova Judinih po
porodicama njihovim.
13 Kalebu, sinu Jefuneovu, dade se dio među sinovima Judinim, kao što Gospod bješe
zapovjedio Jošui; njemu se dade Kirjat Arba, a to je Hebron. Arba je bio otac Anakov.
14 Kaleb izagna odatle tri sina Anakova: Šešaja, Ahimana i Talmaja, sinove Anakove.
15 Odatle krenu na Debirane; Debir se prije zvao Kirjat Sefer.
16 Kaleb reče: “Tko napadne i zauzme Kirjat Sefer, dat ću mu svoju kćer Aksu za ženu.”
17 Zauze ga Otniel, sin Kenaza, brata Kalebova; i Kaleb mu dade svoju kćer Aksu za ženu.
18 Kad ona dođe Otnielu, nagovori je on da zatraži od svojega oca jedno polje. Ona se skide
sa svog magarca, a Kaleb joj reče: “Što ti je?”
19 Ona odgovori: “Daj mi dar, jer si ti meni dao jednu zemlju na jugu; daj mi i izvore
vode.” I on joj dade izvore gornje i izvore donje.
20 To je baština plemena sinova Judinih po porodicama njihovim.
21 Gradovi u južnom kraju plemena sinova Judinih, na granici edomskoj, bijahu: Kabseel,
Eder, Jagur,
22 Kina, Dimona, Adada,
23 Kedeš, Hasor, Jitnan,
24 Zif, Telem, Bealot,
25 Hasor-Hadata, Kerjat Hesron, a to je Hasor,
26 Amam, Šema, Molada,
27 Hasar Gada, Hešmon, Bet-Pelet,
28 Hasar Šual, Beer Šeba, Biziotija,
29 Baala, Ijim, Esem,
30 Eltolad, Kesil, Horma,
31 Siklag, Madmana, Sansana,
32 Lebaot, Šelhim, Eu i Rimon. Svega dvadeset i devet gradova sa selima njihovim.
33 U ravnici: Eštaol, Sora, Ašna, Zanoah,
34 En Ganim, Tapuah, Haenam,
35 Jarmut. Adulam, Soko, Azeka,
36 Šaarajim, Aditajim, Hagedera i Gederotajim: četrnaest gradova sa selima.
37 Senan, Hadaša, Migdal-Gad,
38 Dilean, Mispa, Jokteel,
39 Lakiš, Boskat, Eglon,
40 Kabon, Lahmas, Kitliš,
41 Gederot, Bet-Dagon, Naama i Makeda: šesnaest gradova sa selima.
42 Libna, Eter, Ašan,
43 Jiftah, Ašna, Nesib,
44 Keila, Akzib i Mareša: devet gradova s njihovim selima.
45 Ekron s gradovima i selima njegovim;
46 od Ekrona do mora sve što je pokraj Ašdoda sa selima njihovim;
47 Ašdod s gradovima i selima njegovim, Gaza s gradovima i selima do Potoka egipatskoga
i do Velikoga mora koje stvara granicu.
48 U gori: Šamir, Jatir, Soko,
49 Dana, Kirjat-Sefer, a to je Debir,
50 Anab, Eštemoa, Anim,
51 Gošen, Holon i Gilo: jedanaest gradova sa selima njihovim.
52 Arab, Duma, Ešan,
53 Janum, Bet-Tapuah, Afeka,
54 Humta, Kirjat Arba, a to je Hebron, i Sior: devet gradova sa selima njihovim.
55 Maon, Karmel, Zif, Juta,
56 Jizreel, Jokdeam, Zanoah,
57 Hakajin, Gibea i Timna: deset gradova sa selima njihovim.
58 Halhul, Bet-Sur, Gedor,
59 Maarat, Bet-Anot i Eltekon: šest gradova sa selima njihovim.
60 Kirjat-Baal, a to je Kirjat Jearim, i Raba: dva grada sa selima njihovim.
61 U pustinji; Bet-Haaraba, Midin, Sekaka,
62 Hambšan, Ir-Hamelah i En-Gedi: šest gradova sa selima svojim.
63 Sinovi Judini ne mogoše istjerati Jebusejce koji su živjeli u Jeruzalemu, pa Jebusejci
ostadoše sa sinovima Judinim u Jeruzalemu do danas.
LB) Jošua glava 16

1 Dio koji dopade sinovima Josipovim prostirao se od Jordana kod Jerihona prema
Jerihonskim vodama na istoku. Granica njegova išla je pored pustinje koja se pruža od
Jerihona na Betelsku goru;
2 od Betela išla je na Luz do granice arkijske, do Atarota;
3 zatim se spuštala na zapad do granice jafletske do granice donjega Bet-Horona i do
Gezera i izlazila na more.
4 Tu dobiše baštinu svoju sinovi Josipovi, Manaše i Efrajim.
5 Evo granice sinova Efrajimovih, po porodicama njihovim. Granica njihove baštine bijaše
na istoku Atarot-Adar do gornjega Bet-Horona.
6 Ona se pružala na zapad prema Mikmetatu na sjeveru, pa je skretala na istok prema
Taanat Silu i prolazila prema istoku kroz Janoah.
7 Od Janoaha silazila je na Atarot i na Naarat, dodirivala je Jerihon i pružala se do Jordana.
8 Od Tapuaha išla je prema istoku do potoka Kane i izlazila na more. To je baština
plemena sinova Efrajimovih, po porodicama njihovim.
9 Sinovi Efrajimovi imali su također u baštini sinova Manašeovih i odvojenih gradova sa
selima njihovim.
10 Oni ne izagnaše Kanaance koji su živjeli u Gezeru, i Kanaanci ostadoše među sinovima
Efrajimovim do danas, ali je njima nametnuto da im plaćaju danak.
LB) Jošua glava 17

1 Jedan dio dopade i plemenu Manašeovu, jer je Manaše bio prvorođenac Josipov. Makiru,
prvencu Manašeovu, ocu Gileadovu, dopade Gilead i Bašan, jer je on bio ratnik.
2 Dobiše dio i ostali sinovi Manašeovi, po porodicama svojim: sinovi Abiezerovi, sinovi
Helekovi, sinovi Asrielovi, sinovi Šikemovi, sinovi Heferovi, i sinovi Šemidini. To su sinovi
Manašea, sina Josipova, po porodicama njihovim.
3 Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manašeova, nije imao sinova nego
kćeri, i ovo su imena kćeri njegovih: Maha, Noa, Hogla, Milka i Tirea.
4 One dođoše pred svećenika Eleazara, pred Jošuu, sina Nunova, i pred knezove te rekoše:
“Gospod je zapovjedio Mojsiju da nam se da baština među braćom našom.” I Jošua im dade
baštinu među braćom oca njihova po zapovijedi Gospodnjoj.
5 Manašeu dopade deset dijelova, osim zemlje gileadske i bašanske, koja je s one strane
Jordana.
6 Jer kćeri Manašeove dobiše baštinu među sinovima njegovim, a zemlja gileadska dopade
drugim sinovima Manašeovim.
7 Granica Manašeova išla je od Ašera prema Mikmetatu, koji je blizu Šekema, i u Jamin k
stanovnicima Tapuaha.
8 Zemlja tapuaška pripadala je sinovima Manašeovim, ali Tapuah na granici Manašeovoj
pripadao je sinovima Efrajimovim.
9 Odatle je silazila ta granica na potok Kanu, s južne strane toga potoka. Ti gradovi bijahu
Efrajimovi između gradova Manašeovih. Granica Manašeova sa sjeverne strane potoka
izlazila je na more.
10 Zemlja na jugu bila je Efrajimova, a na sjeveru Manašeova. dok im je more granica; oni
su graničili na sjeveru s Ašerom, a na istoku s Jisakarom.
11 Manaše je imao u Jisakaru i u Ašeru: Bet-Šean s okolicom, Jibleam s okolicom, Dor s
okolicom njegovom, En-Dor s okolicom njegovom, Taanak s okolicom i Megido s
njegovom okolicom; tri kraja.
1inovi Manašeovi nisu mogli zauzeti te gradove, pa su Kanaanci ostali u toj zemlji.
13 Kad sinovi Izraelovi postadoše jači, udariše danak na Kanaance, ali ih ne izagnaše.
14 Sinovi Josipovi govorahu Jošui: “Zašto si nam dao u baštinu samo jedan dio, samo jednu
dionicu, kad nas je tako mnogo, a blagoslovio nas je Gospod dosad?”
15 Jošua im reče: “Kad vas je toliko mnogo, idite u šumu i oborite je; napravite sebi mjesta
u zemlji perižanskoj i refaimskoj, kad vam je tijesna gora Efrajimova.”
16 Sinovi Josipovi rekoše: “Neće nam biti dosta ova gora; a svi Kanaanci koji su u dolini
imaju željezna kola, pa i oni koji su u Bet-Šeanu i u selima njegovim, i oni koji su u dolini
izraelskoj.”
17 Jošua reče domu Josipovu, Efrajimu i Manašeu: “Velik ste vi i silan narod, nećete vi
imati samo jednu dionicu;
18 nego ćete imati goru, jer je to gora koju ćete vi oboriti, a prolazak za sebe držati. Vi
ćete izagnati Kanaance, ako i imaju željezna kola, ako i jesu jaki.”
LB) Jošua glava 18

1 Sav se zbor sinova Izraelovih sabra u Šilo i ondje namjestiše šator od sastanka, pošto
pokoriše zemlju.
2 Još bijaše sedam plemena sinova Izraelovih kojima nije bila data baština.
3 Jošua reče sinovima Izraelovim: “Dokle ćete oklijevati da idete i zauzmete zemlju koju
vam je dao Gospod, Bog otaca vaših?
4 Izaberite između sebe po tri čovjeka iz svakoga plemena, pa neka se dignu i prođu
zemlju i neka zamisle kako će je podijeliti. Onda neka dođu k meni.
5 će je razdijeliti na sedam dijelova; Juda će ostati u svojim granicama na jugu, a dom će
Josipov ostati u svojim granicama na sjeveru.
6 Vi ćete, dakle, napraviti osnovu podjele na sedam dijelova i donijet ćete mi je ovamo, da
ovdje, pred Gospodom, Bogom našim, bacim kocku za plemena vaša.
7 Ali leviti neće imati dijela među vama, jer je njihova baština svećenstvo Gospodnje; a
Gad i Ruben i polovica plemena Manašeova primiše baštinu svoju s one strane Jordana, k
istoku, koje im dade Mojsije, sluga Gospodnji.”
8 Kad ti ljudi ustadoše da idu, dade im Jošua ovu zapovijed: “Idite, prođite zemlju,
napravite osnovu diobe, pa onda dođite k meni, i ja ću baciti za vas kocku ovdje u Šilu,
pred Gospodom.”
9 Ljudi pođoše, prođoše zemlju i sastaviše prema gradovima osnovu diobe koju prepisaše
u jednu knjigu, pa se vratiše k Jošui u tabor u Šilo.
10 Jošua baci kocku za njih u Šilu pred Gospodom i podijeli zemlju među sinove Izraelove
dajući svakome njegov dio.
11 Kocka pade na pleme sinova Benjaminovih, po porodicama njihovim, i dio koji im
dopade dođe među granice sinova Judinih i sinova Josipovih.
12 Njihova granica išla je sa sjevera od Jordana. Sjeverno je prolazila kroz Jerihon i
pružala se k zapadu na goru te izlazila u pustinju Bet-Aven;
13 odatle je išla do Luza, južno od Luza, a to je Betel, i silazila do Atarot-Adara ispod gore,
južno od Bet-Horona donjega.
14 Sa zapada se protezala i skretala pokraj mora, južno od gore koja je prema Bet Horonu
na jugu, i izlazila na Kirjat Baal, a to je Kirjat Jearim, grad sinova Judinih. To bijaše
zapadna strana.
15 Južna strana počinjala je od kraja Kirjat Jearima. Granica se protezala k zapadu do
izvora vode Neftoahove,
16 pa silazila na kraj gore koja je prema dolini Ben-Hinomu, u dolini refaimskoj na sjeveru
i spuštala se dolinom Hinoma na južnu stranu jebusejsku do En Rogela.
17 Od sjevera išla je na En-Šemeš, a otuda na Gelilot koji je prema gori adumimskoj, i
silazila na Kamen Bohana, sina Rubenovog;
18 otuda stranom koja je prema Arabi i silazila je na Arabu;
19 zatim je išla pored Bet-Hogle k sjeveru i udarala u zaljev Slanoga mora sa sjeverne
strane do ušća Jordana na jugu. To je bila Južna granica.
20 S istočne strane granica bijaše Jordan. To je baština sinova Benjaminovih po
porodicama njihovim, s granicama njihovim unaokolo.
21 Gradovi plemena sinova Benjaminovih, po porodicama njihovim, bijahu: Jerihon, Bet-
Hogla, Emek-Kesis,
22 Bet-Haaraba, Samarajim, Betel,
23 Avim, Para, Ofra,
24 Kefar-Haamona, Ofni i Gaba: dvanaest gradova sa selima njihovim.
25 Gibaon, Rama, Beerot,
26 Mispe, Kefira, Mosa,
27 Rekem, Jirpeel, Tarala,
28 Sela, Haelit, Jebus, a to je Jeruzalem, Gibat i Kirjat: četrnaest gradova sa selima
njihovim. To je baština sinova Benjaminovih po porodicama njihovim.
LB) Jošua glava 19
1 Druga kocka pade na Šimuna, na pleme sinova Šimunovih po porodicama njihovim, i
njihova baština osta usred baštine sinova Judinih.
2 Njima dopade: Beer-Šeba, Šeba, Molada,
3 Hasar Šual, Bala, Esem,
4 Eltolad, Betul, Horma,
5 Siklag, Bet-Hamorkeber, Hasar Susa,
6 Bet-Lebaot i Šaruhem: trinaest gradova sa selima njihovim.
7 Ajin, Rimon, Eter i Ašan: četiri grada sa selima njihovim;
8 i sva sela u okolici tih gradova do Baalat Beera, a to je Ramat južni. To je baština sinova
Šimunovih po porodicama njihovim.
9 Baština sinova Šimunovih bi uzeto iz dijela sinova Judinih; jer je dio sinova Judinih bio
za njih prevelik, pa sinovi Šimunovi dobiše svoj dio usred njihove baštine.
10 Treća kocka pade na sinove Zebulunove po porodicama njihovim.
11 Granica njihove baštine prostirala se do Sarida; odatle je išla pored mora na Maralu i
dopirala do Dabešeta i do potoka koji teče pred Jokneamom.
12 Od Sarida se okretala na istok do granice Kislot Tabora, na Dabrat, i penjala se na Jafu.
13 Odatle je išla na istok kroz Git-Hefer, kroz Ita Kasin i kroz Rimon i dopirala je do Nee.
14 Otuda se savijala k sjeveru na Hanaton i izlazila u dolinu Jiftah-El.
15 Osim toga: Katat, Nahalal, Šimron, Jidala i Betlehem: dvanaest gradova sa selima
njihovim.
16 To je bila baština sinova Zebulunovih po porodicama njihovim, ti gradovi i njihova
sela.
17 Četvrta kocka pade na Jisakara, na sinove Jisakarove po porodicama njihovim.
18 Granica njihova prolazila je kroz Jizreel, Hakesubot, Šunem,
19 Hafarajim, Šion, Anaharat,
20 Harabit, Kišjon, Ebes,
21 Remet, En-Ganim, En-Hada i Bet-Pases.
23 To je bila baština plemena sinova Jisakarovih po porodicama njihovim, ti gradovi i
njihova sela.
24 Peta kocka pade na pleme sinova Ašerovih po porodicama njihovim.
25 Granica njihova prolazila je kroz Helkat, Hali, Beten, Akšaf,
26 Alamelek, Amad i Mišal; pružala se zapadno od Karmela i do Šihor Libnata.
27 Odatle se savijala k istoku na Bet-Dagon i dopirala do Zebuluna i doline Jiftahee,
sjeverno od Bet-Haenleka i Neiela, i ide prema Kabulu, nalijevo,
28 i prema Ebronu, Rehobu, Hamonu i Kani, do Sidona Velikoga.
29 Otuda se okretala na Ramu, do tvrdoga grada Tira, i na Hosu te izlazila na more preko
Akzipske krajine.
30 Osim toga, Uma, Afek i Rehob: dvadeset i dva grada sa selima njihovim.
31 To je bila baština plemena sinova Ašerovih po porodicama njihovim, ti gradovi i sela
njihova.
32 Šesta kocka pade na sinove Neftalijeve po porodicama njihovim.
33 Granica njihova protezala se od Helefa i od Alona, preko Saananima, Adami Harekaba i
Jabneela do Lakuma i izlazila na Jordan;
34 zatim se okretala na zapad kod Aznot Tabora, odande je išla na Hukok i dopirala do
Zebuluna s juga, do Ašera sa zapada i do Jude na Jordanu s istoka.
35 Tvrdi gradovi bijahu: Hasidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret,
36 Adama, Rama, Hasor,
37 Kedeš, Edrej, En-Hasor,
38 Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat i Bet-Šemeš; devetnaest gradova sa selima njihovim.
39 To je bila baština plemena sinova Neftalijevih po porodicama njihovim, ti gradovi i sela
njihova.
40 Sedma kocka pade na pleme sinova Danovih po porodicama njihovim.
41 Granica njihove baštine obuhvaćala je Soru, Eštaol, Ir Šemeš,
42 Šaalabin, Ajalon, Jitlu,
43 Elon, Timnu, Ekron,
44 Elteke, Gibeton, Baalat,
45 Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon,
46 Me-Hajarkon i Harakon sa zemljom prema Jafi.
47 Zemlja sinova Danovih iziđe preko granica svojih. Sinovi Danovi krenuše i udariše na
Lešem; zauzeše ga i udariše ga oštricom mača; osvojiše ga i naseliše se u njemu i dadoše
mu ime Dan po imenu Dana, oca svoga.
48 To je bila baština plemena sinova Danovih po porodicama njihovim, ti gradovi i sela
njihova.
49 Kad svršiše podjelu zemlje po granicama njezinim, sinovi Izraelovi dadoše Jošui, sinu
Nunovu, imanje u svojoj sredini.
50 Prema zapovijedi Gospodnjoj, dadoše mu grad koji zaiska, Timnat-Serah u gori
Efrajimovoj. On prezida grad i nastani se u njemu.
51 To su baštine koje su svećenik Eleazar, Jošua, sin Nunov, i poglavice porodica i plemena
sinova Izraelovih razdijelili kockom pred Gospodom u Šilu, na vratima šatora od sastanka.
Tako oni svršiše diobu zemlje.
LB) Jošua glava 20

1 Gospod govori Jošui i reče:
2 “Govori sinovima Izraelovim i reci: Odredite gradove utočišta, kao što sam vam to po
Mojsiju zapovjedio,
3 da u njih pobjegne ubojica koji ubije nekoga nehotice, bez namjere, da vam budu
utočišta od krvnog osvetnika.
4 Ubojica koji pobjegne u koji od tih gradova stat će pred gradska vrata i kazati
starješinama toga grada svoju stvar. Oni će ga primiti k sebi i dat će mu mjesto da sjedi
kod njih.
5 Ako ga krvni osvetnik goni, oni mu neće predati ubojicu u ruke, jer je on nehotice ubio
bližnjega svoga, a da mu prije nije bio neprijatelj.
6 On će ostati u tom gradu dokle ne stane pred zbor na sud, do smrti velikog svećenika
koji tada bude. Potom će se ubojica vratiti i ići će u svoj grad i svojoj kući, u grad iz kojega
je pobjegao.”
7 Oni posvetiše Kedeš u Galileji, u gori Neftalijevoj, Šekem, u gori Efrajimovoj, i Kirjat-
Arbu, a to je Hebron, u gori Judinoj.
8 A preko Jordana, istočno od Jerihona, odrediše Beser, u pustinji, u ravnici, u plemenu
Rubenovu, Ramot u Gileadu, u plemenu Gadovu, i Golan u Bašanu, u plemenu Manašeovu.
9 To su gradovi određeni svim sinovima Izraelovim, i strancu koji se nađe među njima, da
pobjegne u njih onaj koji ubije nekoga nehotice, da ne pogine od ruke krvnoga osvetnika
dokle ne stane pred zbor.
LB) Jošua glava 21

1 Poglavice porodica levitskih dođoše k svećeniku Eleazaru i k Jošui, sinu Nunovu, te k
poglavicama porodica u plemenima sinova Izraelovih.
2 Govorahu im u Šilu, u zemlji kanaanskoj, i rekoše: “Gospod je zapovjedio preko Mojsija
da nam se dadu gradovi za stanovanje i predgrađa njihova za stoku našu.”
3 Sinovi Izraelovi dadoše tad levitima od svoje baštine, po zapovijedi Gospodnjoj, ove
gradove i njihova predgrađa:
4 Baci se kocka za porodice Kehatove; i levitima, sinovima svećenika Arona, dopade
trinaest gradova od plemena Judina, od plemena Šimunova i od plemena Benjaminova.
5 Ostalim sinovima Kehatovim dopade deset gradova od porodica plemena Efrajimova, od
plemena Danova i od polovice plemena Manašeova.
6 Sinovima Geršonovim dopade trinaest gradova od porodica plemena Jisakarova, od
plemena Ašerova, od plemena Neftalijeva i od polovice plemena Manašeova u Bašanu.
7 Sinovima Merarijevim dopade po porodicama njihovim dvanaest gradova od plemena
Rubenova, od plemena Gadova i od plemena Zebulunova.
8 Sinovi Izraelovi dadoše levitima te gradove i predgrađa njihova kockom, kao što Gospod
bješe zapovjedio po Mojsiju.
9 Od plemena sinova Judinih i od plemena sinova Šimunovih dadoše ove gradove koji se
kazuju poimence,
10 a koji dopadoše sinovima Aronovim od porodica Kehatovih, između sinova Levijevih,
za koje pade prva kocka.
11 Njima dopade: Kirjat-Arba, a to je Hebron, u gori Judinoj s predgrađem okolo njega;
Arba je otac Anakov.
12 Polje oko toga grada i sela njegova dadoše Kalebu, sinu Jefuneovu.
13 Dadoše, dakle, sinovima svećenika Arona grad utočišta ubojica, Hebron s predgrađem,
Libnu s predgrađem,
14 Jatir s predgrađem, Eštemou s predgrađem,
15 Holon s predgrađem; Debir s predgrađem,
16 Ašen s predgrađem, Jutu s predgrađem i Bet-Šemeš s predgrađem: devet gradova od ta
dva plemena;
17 od plemena Benjaminova Gibeon s predgrađem, Gebu s predgrađem,
18 Anatot s predgrađem i Almon s predgrađem: četiri grada.
19 Tako su sinovi svećenika Arona dobili ukupno trinaest gradova s predgrađima.
20 Levitima iz porodica drugih Kehatovih sinova dopadoše gradovi od plemena
Efrajimova.
21 Dopade im grad utočište ubojica Šekem s predgrađem u gori Efrajimovoj, Gezer s
predgrađem,
22 Kibsajim s predgrađem, Bet-Horon s predgrađem: četiri grada;
23 od plemena Danova: Elteku s predgrađem, Gibeton s predgrađem,
24 Ajalon s predgrađem i Gat-Rimon s predgrađem: četiri grada;
25 od polovice plemena Manašeova: Tanak s predgrađem i Gat-Rimon s predgrađem: dva
grada.
26 Porodicama ostalih Kehatovih sinova dadoše ukupno deset gradova s predgrađima.
27 Sinovima Geršonovim između porodica levitskih dadoše od polovice plemena
Manašeova grad utočište ubojica Golan u Bašanu s podgrađem i Aštarot s predgrađem: dva
grada;
28 od plemena Jisakarova: Kišon s predgrađem, Dabrat s predgrađem,
29 Jarmut s predgrađem, En-Ganim s predgrađem: četiri grada;
30 od plemena Ašerova: Mišal s predgrađem, Abdon s predgrađem,
31 Helkat s predgrađem i Rehob s predgrađem: četiri grada;
32 od plemena Neftalijeva: grad utočište ubojica Kedeš u Galileji s predgrađem, Hamot-
Dor s predgrađem i Kartan s predgrađem: tri grada.
33 Ukupno je gradova sinova Geršonovih po porodicama bilo trinaest, gradova s
predgrađima.
34 Ostalim levitima iz porodica sinova Merarijevih dadoše: od plemena Zebulunova:
Jokneam s predgrađem, Kartu s predgrađem,
35 Dimnu s predgrađem, Nahalal s predgrađem: četiri grada;
36 od plemena Rubenova: Beser s predgrađem, Jahas s predgrađem,
37 Kedemot s predgrađem i Mefaat s predgrađem: četiri grada;
38 od plemena Gadova: grad utočište ubojica Ramot u Gileadu s predgrađem, Mahanajim s
predgrađem,
39 Hešbon s predgrađem, Jazer s predgrađem: svega četiri grada.
40 Ukupno je gradova koji dopadoše sinovima Merarijevim po porodicama njihovim, koje
još preostajahu od porodica levitskih, bilo dvanaest.
41 Levitskih gradova usred baštine sinova Izraelovih: četrdeset i osam gradova s
predgrađima.
4vaki od tih gradova imao je predgrađa oko sebe; tako je bilo za svaki grad.
43 Tako dade Gospod Izraelu svu zemlju za koju se bješe zakleo da će je dati ocima
njihovim; oni je zauzeše i naseliše se u njoj.
44 Gospod im udijeli mir svuda unaokolo, kao što se bješe zakleo ocima njihovim; nitko od
neprijatelja njihovih nije im mogao odoljeti i Gospod ih predade sve u njihove ruke.
45 Ništa ne izosta od svega dobra što Gospod bješe obećao domu Izraelovu. Sve se ispuni.
LB) Jošua glava 22

1 Jošua pozva sinove Rubenove i sinove Gadove te polovicu plemena Manašeova
2 i reče im: “Vi ste vršili sve što vam je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, i slušaste glas
moj u svemu što sam vam zapovjedio.
3 Niste napustili braću svoju unatoć dužem vremenu do ovoga dana i držali ste zapovijedi
Gospoda, Boga svoga.
4 Sad, kad je Gospod, Bog vaš, smirio braću vašu, kao što im bješe rekao, vratite se i idite u
šatore svoje u svoju zemlju koju vam je Mojsije, sluga Gospodnji, dao s one strane Jordana.
5 Samo pazite da vršite zapovijedi i zakon koji vam je propisao Mojsije, sluga Gospodnji.
Ljubite Gospoda, Boga svoga, idite svim putovima njegovim, čuvajte zapovijedi njegove i
držite ih se te mu služite svim srcem svojim i svom dušom svojom.”
6 I Jošua ih blagoslovi i vrati ih da idu u svoje šatore.
7 Mojsije bijaše dao polovici plemena Manašeova baštinu u Bašanu, a Jošua dade drugoj
polovici baštinu pored braće njihove s ove strane Jordana, prema zapadu.
8 Otpuštajući ih u šatore njihove, Jošua ih blagoslovi i reče im: “S velikim blagom vi se
vraćate u šatore svoje, s mnogobrojnim stadima, sa srebrom, zlatom, bakrom i željezom te
bogatom odjećom. Podijelite s braćom svojom plijen od neprijatelja.”
9 Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovica plemena Manašeova odoše pošto se oprostiše
sa sinovima Izraelovim u Šilu, u zemlji kanaanskoj, u zemlju gileadsku, u zemlju baštine
svoje, u kojoj se bijahu nastanili kao što Gospod bješe zapovjedio preko
10 Kad dođoše u kraj jordanski, koji pripada zemlji kanaanskoj, sinovi Rubenovi, sinovi
Gadovi i polovica plemena Manašeova, podigoše žrtvenik pokraj Jordana, žrtvenik velik i
ugledan.
11 Sinovi Izraelovi čuli su gdje se govorilo: “Gle, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovica
plemena Manašeova podigoše žrtvenik prema zemlji kanaanskoj u krajinama jordanskim,
pokraj sinova Izraelovih.”
12 Kad to čuše sinovi Izraelovi, skupi se sav zbor sinova Izraelovih u Šilo da krene na njih i
da im objavi rat.
13 Sinovi Izraelovi poslaše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovici plemena
Manašeova u zemlju gileadsku, Pinkasa, sina svećenika Eleazara,
14 i s njim deset knezova, po jednoga glavara od svakoga plemena Izraelovog; svi su oni
bili poglavice doma otačkoga u tisućama Izraelovim.
15 Oni dođoše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovici plemena Manašeova u
zemlju gileadsku i rekoše im:
16 “Ovako govori cio zbor Gospodnji: Kakva je to nevjera koju počiniste Bogu Izraelovu, i
što se vi to odvraćate od Gospoda podigavši žrtvenik da se odmetnete danas od Gospoda?
17 Zar nam je malo zločin Peorov, od kojeg se do danas nismo oprali i zbog kojeg dođe
pomor na zbor Gospodnji te se danas odvraćate od Gospoda?
18 Ako se vi danas odmećete od Gospoda, sutra će se on rasrditi na sav zbor Izraelov.
19 Ako smatrate zemlju baštine svoje nečistom, prijeđite u zemlju baštine Gospodnje u
kojoj stoji šator Gospodnji i uzmite baštinu među nama; samo se ne odmećite od Gospoda i
ne odmećite se od nas gradeći sebi žrtvenik, osim žrtvenika Gospoda, Bo
20 Nije li se Akan, sin Zerahov, ogriješio o stvari zapriječene, te dođe gnjev na sav zbor
Izraelov? I on ne pogibe sam za zločin svoj.”
21 Sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovica plemena Manašeova ovako odgovoriše
poglavicama tisuća Izraelovih:
22 “Bog bogova, Gospod, Bog bogova, Jahve zna i neka zna Izrael: ako je to iz prkosa i
nevjere prema Gospodu, ne dođi nam u pomoć u taj dan!
23 Ako smo podigli žrtvenik da se odvratimo od Gospoda, ili da prinosimo na njemu žrtve
paljenice ili prinose, ili žrtve zahvalnice, Gospod neka istražuje!
24 Nego smo mi to učinili zbog toga što se uznemirismo misleći da će jednog dana vaši
sinovi reći našim sinovima: Što ima zajedničko između vas i Gospoda, Boga Izraelova?
25 Gospod je postavio Jordan kao među između nas i vas, sinove Rubenove i sinove
Gadove; nemate vi dijela u Gospoda! I sinovi bi vaši postali tako razlog da se naši sinovi
više ne boje Gospoda.
26 Zato rekosmo: Podignimo žrtvenik, ne za žrtve paljenice, ni za druge žrtve,
27 nego da bude svjedok među nama i vama i među potomstvom našim i vašim da mi
hoćemo služiti Gospodu žrtvama svojim paljenicama i prinosima svojim, te žrtvama
svojim zahvalnicama, da ne bi rekli jednog dana sinovi vaši našim sinovima: Nemate vi di
28 Rekosmo: Ako kad reknu tako nama ili potomstvu našemu, tada ćemo im odgovoriti:
Gledajte oblik žrtvenika Gospodnjeg koje podigoše oci naši ne za žrtve paljenice ni za
druge žrtve, nego da bude svjedok među nama i vama.
29 Ne daj Bože da prkosimo Gospodu ni da se danas odmećemo od Gospoda podigavši
žrtvenik za žrtve paljenice, za prinose i za druge žrtve, osim žrtvenika Gospoda, Boga
našega, koji je pred stanom njegovim!”
30 Kad svećenik Pinkas i knezovi od zbora, poglavice od tisuća Izraelovih koji bijahu s
njim, čuše riječi koje im rekoše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i sinovi Manašeovi, bijahu
zadovoljni.
31 I Pinkas, sin svećenika Eleazara, reče sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i
sinovima Manašeovim: “Danas poznasmo da je među nama Gospod, kad se ne ogriješiste
Gospodu tom nevjerom; vi ste tako izbavili sinove Izraelove od ruku Gospodnjih.”
32 Pinkas, sin svećenika Eleazara, i knezovi vratiše se od sinova Rubenovih i od sinova
Gadovih iz zemlje gileadske u zemlju kanaansku k sinovima Izraelovim i javiše im stvar.
33 Sinovi Izraelovi bili su zadovoljni i hvališe Boga, te više nisu govorili da idu s oružjem u
ruci zatrti zemlju u kojoj stanovahu sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi.
34 Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi prozvaše onaj žrtvenik Ed, jer, rekoše, on je među
nama svjedok da je Gospod Bog.
LB) Jošua glava 23

1 Bilo je prošlo mnogo vremena otkako je Gospod udijelio bio mir Izraelu, oslobodivši ga
od svih neprijatelja okolo njega. Jošua bješe ostario, imao je mnogo godina.
2 Tada Jošua sazva sav Izrael, starješine njegove, poglavice njegove, suce njegove i vođe
njegove pa im reče:
3 “Ja sam star, imam mnogo godina. Vi ste vidjeli sve što je učinio Gospod, Bog vaš, svim
ovim narodima pred vama; jer je Gospod, Bog vaš, taj koji se borio za vas.
4 Eto, ja sam vama po plemenima vašim razdijelio kockom u baštinu ove narode koji
ostadoše, počevši od Jordana, i sve narode koje istrijebih do Velikoga mora k zapadu
sunčanom.
5 Gospod, Bog vaš, razgnat će ih ispred vas, i vi ćete držati zemlju njihovu kao što vam
reče Gospod, Bog vaš.
6 Učvrstite se dobro da držite i vršite sve ono što je napisano u knjizi zakona Mojsijevog,
da ne odstupate od njega ni desno ni lijevo.
7 Ne pomiješajte se s narodima koji su ostali među vama i ne spominjite imena bogova
njihovih, ne kunite se njima, niti im služite, niti im se klanjajte;
8 nego se držite Gospoda, Boga svoga, kao što ste činili do danas.
9 Gospod je odagnao ispred vas narode velike i jake, i nitko vam do danas nije mogao
odoljeti.
10 Jedan je od vas sam gonio tisuću, jer se Gospod, Bog vaš, borio za vas, kao što vam je i
kazao.
11 Bdijte, dakle, nad dušama svojim, da ljubite Gospoda, Boga svoga.
12 Ako se odvratite i pristanete uz ostatak tih naroda što su još ostali među vama, ako s
njima zaključujete brakove i pomiješate se s njima i oni s vama,
13 budite sigurni da Gospod, Bog vaš, neće više goniti tih naroda ispred vas, nego će vam
oni postati zamka i mreža i bič bokovima vašim, i trnje očima vašim, dokle ne izginete u
ovoj dobroj zemlji koju vam dade Gospod, Bog vaš.
14 Gle, ja idem sada na put kojim ide cijela zemlja. Priznajte svim srcem svojim i svom
dušom svojom da nije izostalo ništa od svega dobra što vam je obećao Gospod, Bog vaš; sve
vam se ispunilo, ništa nije ostalo nenavršeno.
15 I kako vam se ispunila svaka dobra riječ koju vam je obećao Gospod, Bog vaš, tako će
Gospod ispuniti protiv vas i sve zle riječi dok vas ne istrijebi iz ove dobre zemlje koju vam
dade Gospod, Bog vaš.
16 Ako prestupite savez koji vam je Gospod, Bog vaš, propisao i odete služiti drugim
bogovima te im se počnete klanjati, raspalit će se gnjev Gospodnji na vas i nestat će vas
brzo iz ove dobre zemlje koju vam je dao.”
LB) Jošua glava 24

1 Jošua sazva sva plemena Izraelova u Šekem i sabra starješine Izraelove, poglavice
njegove, suce i vođe njegove, te oni stadoše pred Bogom.
2 Jošua reče cijelome narodu: “Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: S one strane rijeke
življahu negda oci vaši: Terah, otac Abrahamov i Nahorov. Oni su služili drugim
bogovima.
3 Ja uzeh oca vašega Abrahama s one strane rijeke i provedoh ga kroz svu zemlju
kanaansku i umnožih porod njegov davši mu Izaka;
4 Izaku dadoh Jakova i Ezava, a Ezavu goru Seir, ali Jakov i sinovi njegovi siđoše u Egipat.
5 Poslah Mojsija i Arona i udarih Egipat čudesima što učinih usred njega i izvedoh vas iz
njega.
6 Kad izvedoh iz Egipta oce vaše, oni dođoše na more, a Egipćani goniše oce vaše kolima i
konjanicima do Crvenoga mora.
7 Tad zavapiše oci vaši Gospodu, i Gospod postavi tamu između vas i Egipćana i navede na
njih more koje ih zatrpa. Oči vaše vidješe što učinih od Egipćana; zatim ste dugo ostali u
pustinji.
8 Dovedoh vas potom u zemlju Amorejaca, koji žive s one strane Jordana, i oni se boriše
protiv vas, ali ih ja predadoh u vaše ruke, pa vi osvojiste zemlju njihovu i ja ih istrijebih
ispred vas.
9 Balak, sin Siporov, kralj moapski, podiže se da se bori s Izraelom, i on pozva Bileama,
sina Beorova, da vas prokune.
10 Ali ja ne htjedoh poslušati Bileama; on vas blagoslovi, i ja vas izbavih iz ruke Balakove.
11 Prijeđoste preko Jordana i dođoste pod Jerihon. Jerihonjani, Amorejci, Perižani,
Kanaanci, Hetiti, Jirgašani, Hivijci i Jebusejci boriše se protiv vas. Ja ih predah u vaše ruke
12 i poslah pred vama stršljene koji ih tjeraše ispred vas, kao i dva kralja amorejska; ne bi
to ni mačem tvojim ni lukom tvojim.
13 I dadoh vam zemlju koju niste obrađivali, i gradove koje niste sagradili, a u njima
stanujete, i vinograde i maslinike koje niste sadili, a od kojih se hranite.
14 A sad, bojte se Godpoda i služite mu vjerno i istinito; izbacite bogove kojima su služili
oci vaši s one strane rijeke i u Egiptu i služite Gospodu.
15 Ako ne volite služiti Gospodu, izaberite danas kome ćete služiti: ili bogove kojima su
služili oci vaši s one strane rijeke, ili bogove Amorejaca u čijoj zemlji živite; a ja i dom moj
služit ćemo Gospodu.”
16 Narod odgovori i reče: “Ne dao Bog da ostavimo Gospoda da služimo drugim bogovima.
17 Jer Gospod, Bog naš, izveo je nas i oce naše iz zemlje egipatske, iz doma robovanja; on
je učinio pred našim očima one velike znake i čuvao nas cijelim putem kojim smo išli i po
svim narodima kroz koje smo prošli.
18 Gospod je istjerao ispred nas sve narode i Amorejce koji žive u ovoj zemlji: i mi ćemo
služiti Gospodu, jer je on Bog naš.”
19 Jošua reče narodu: “Nećete imati moć da služite Gospodu, jer je on Bog svet, Bog
ljubomoran, i on neće oprostiti prijestupe vaše i grijehe vaše.
20 Kad budete ostavili Gospoda i počeli služiti tuđim bogovima, on će se okrenuti i učinit
će vam zlo i istrijebit će vas jer vam je činio dobro.”
21 Narod reče Jošui: “Ne! Mi ćemo služiti Gospodu.”
22 Jošua reče narodu: “Sami ste sebi svjedoci da ste izabrali Gospoda da mu služite.”
Odgovoriše: “Svjedoci smo.”
23 “Izbacite, dakle, tuđe bogove što su među vama i privijte srce svoje Gospodu, Bogu
Izraelovu.”
24 I narod reče Jošui: “Služit ćemo Gospodu, Bogu svome, i slušat ćemo njegov glas.”
25 Jošua učini toga dana savez s narodom i dade mu zakone i naredbe u Šekemu.
26 Jošua napisa to u knjigu zakona Božjega. Uze zatim velik kamen i podiže ga ondje pod
hrastom koji bijaše na mjestu posvećenom Gospodu.
27 Zatim reče svemu narodu: “Evo, kamen će vam ovaj biti svjedok, jer je čuo sve riječi
koje nam je uputio Gospod; on će vam biti svjedok da se ne biste iznevjerili Bogu svome.”
28 Zatim Jošua vrati narod, svakoga na njegovu baštinu.
29 Nakon ovih događaja Jošua, sin Nunov, sluga Gospodnji, umre kad mu je bilo sto i deset
godina.
30 Sahraniše ga u zemlji koju dobi u dio u Timnat-Serahu, u gori Efrajimovoj, sjeverno od
gore Gaaša.
31 Izrael je služio Gospodu svega vijeka Jošuina i svega vijeka starješina koji nadživješe
Jošuu i koji su znali sve što je Gospod učinio Izraelu.
32 Kosti Josipove, koje sinovi Izraelovi donesoše iz Egipta, sahraniše u Šekemu, u dijelu
polja koje bješe kupio Jakov od sinova Hamora, oca Šekemova, za sto srebrnjaka, a
pripadaše baštini sinova Josipovih.
33 Eleazar, sin Aronov, umre i sahraniše ga u Gibei, koja je pripadala Pinkasu, sinu
njegovu, a nalazila se u gori Efrajimovoj.
KNJIGA SUDACA
LB) Suci glava 1

1 Po smrti Jošuinoj upitaše sinovi Izraelovi Gospoda govoreći: “Tko će od nas ići prvi na
Kanaance da ih napadnemo?”
2 Gospod odgovori: “Ići će Juda, eto predao sam zemlju u ruke njegove.”
3 Juda reče Šimunu, bratu svome: “Hajde sa mnom na dio koji je meni dopao da
napadnemo Kanaance; pa ću ja ići s tobom na dio koji je tebi dopao.” I Šimun pođe s njim.
4 Juda krenu, i Gospod im dade u ruke Kanaance i Perižane, i oni potukoše u Bezeku deset
tisuća ljudi.
5 U Bezeku nađoše Adoni-Sedeka; udariše na njega i pobiše Kanaance i Perižane.
6 Adoni-Sedek pobježe, ali ga oni potjeraše, uhvatiše i odsjekoše mu palce na rukama i
nogama.
7 Adon-Sedek reče: “Sedamdeset kraljeva odsječenih palaca na rukama i nogama bijahu
pod mojim stolom. Bog mi vraća za ono što sam učinio.” Odvedoše ga u Jeruzalem i on
ondje umre.
8 Sinovi Judini udariše na Jeruzalem i zauzeše ga, udariše ga oštricom mača i zapališe
grad.
9 Sinovi Judini siđoše zatim da napadnu Kanaance koji su živjeli u gori, na jugu i u ravnici.
10 Juda krenu na Kanaance koji su živjeli u Hebronu, a on se prije zvao Kirjat Arba, te
potuče Šešaja, Ahimana i Talmaja.
11 Odatle krenu na Debirane. Debir se prije nazivao Kirjat Sefer.
12 Kaleb reče: “Tko napadne i zauzme Kirjat Sefer, dat ću mu svoju kćer Aksu za ženu.”
13 Zauze ga Otniel, sin Kenaza, mlađeg brata Kalebova; i Kaleb mu dade svoju kćer Aksu za
ženu.
14 Kad ona uđe Otnielu, nagovori ga da ište od njezina oca polje. Siđe s magarca, a Kaleb
joj reče: “Što ti je?”
15 Ona mu odgovori: “Daj mi dar; dao si mi zemlju na jugu; daj mi sad i izvore vode.” I
Kaleb joj dade izvore gornje i izvore donje.
16 Sinovi Kenijca, tasta Mojsijeva, iziđoše iz grada palmi sa sinovima Judinim u pustinju
Judinu južno od Arada i pođoše da se nastane usred naroda.
17 Juda krenu sa Šimunom, bratom svojim, i oni pobiše Kanaance koji su živjeli u Sefatu;
oni raskopaše grad koji se prozva Horma.
18 Juda uze i Gazu sa zemljom njezinom, Aškelon sa zemljom njegovom i Ekron sa
zemljom njegovom.
19 Gospod bi s Judom, i Juda osvoji goru; ali nije mogao izagnati stanovnike doline, jer su
imali željezna kola.
20 Kalebu se dade Hebron, kao što bješe zapovjedio Mojsije, i on izagna odande tri sina
Anakova.
21 Sinovi Benjaminovi ne izagnaše Jebusejce koji su živjeli u Jeruzalemu, pa Jebusejci
ostadoše i do danas u Jeruzalemu sa sinovima Benjaminovim.
2inovi Josipovi krenuše na Betel, i Gospod bi s njima.
23 Sinovi Josipovi uhodiše Betel, koji se prije zvao Luz.
24 Uhode vidješe čovjeka koji je išao iz grada i rekoše mu: “Pokaži nam kuda ćemo ući u
grad, i učinit ćemo ti milost.”
25 On im pokaza kuda će ući u grad. I oni udariše grad oštricom mača, ali pustiše onog
čovjeka sa svom porodicom njegovom.
26 Taj čovjek ode u zemlju hetitsku i ondje sazida grad te ga prozva Luz; i to mu je ime i
danas.
27 Manaše ne izagna stanovnike Bet-Šeana i gradova njegovih, ni Tanaka i gradova
njegovih, ni Dora i gradova njegovih, ni Jibleama i gradova njegovih, ni Megida i gradova
njegovih; i Kanaanci ostadoše u zemlji.
28 Kad Izrael posta jači, udari na Kanaance danak, ali ih ne izagna.
29 Efrajim ne izagna Kanaance nastanjene u Gezeru; i Kanaanci ostadoše s njim u Gezeru.
30 Zebulun ne izagna stanovnike Kitrona ni stanovnike Nahalola. Tako su Kanaanci ostali
s njim, ali su mu plaćali danak.
31 Ašer ne izagna stanovnike Akona ni stanovnike Sidona, ni Mahalaba, ni Akziba, ni
Helbe, ni Afika, ni Rehoba.
32 Ašerovci ostadoše među Kanaancima, stanovnicima one zemlje, jer ih oni ne izagnaše.
33 Neftali ne izagna stanovnike Bet-Šemeša, ni stanovnike Bet-Anata, i on osta među
Kanaancima, stanovnicima one zemlje; stanovnicima Bet-Šemeša i Bet-Anata bi
nametnuto plaćanje danka.
34 Amorejci potjeraše u goru sinove Danove. Nisu im dopuštali da silaze u dolinu.
35 Amorejci su htjeli ostati u Har-Heresu, u Ajalonu i u Šaalbimu, ali ih ruka doma
Josipova pritište i bi im nametnuto plaćanje danka.
36 Zemlja Amorejaca prostirala se od Akrabimske gore, od Sele pa naviše.
LB) Suci glava 2

1 Glasnik Gospodnji dođe od Gilgala u Bokim i reče: “Izveo sam vas iz Egipta i doveo vas u
zemlju za koju sam se zakleo ocima vašim da ću je dati vama. Ja sam rekao: ‘Neću nikad
raskinuti savez svoj s vama;
2 a vi nećete primati saveza sa stanovnicima ove zemlje, nego ćete raskopati njihove
žrtvenike.’ Ali vi ne poslušaste moga glasa. Zašto ste to učinili?
3 Ja sam tada rekao: Neću ih odagnati ispred vas, nego će oni biti pored vas, i bogovi će
vam njihovi biti zamka.”
4 Kad glasnik Gospodnji izgovori ove riječi sinovima Izraelovim, narod podiže svoj glas i
zaplaka.
5 Ono mjesto prozvaše Bokim i ondje prinesoše žrtve Gospodu.
6 Jošua raspusti narod, i sinovi Izraelovi raziđoše se svaki na svoju baštinu da uzmu
zemlju u posjed.
7 Narod služi Gospodu svega vijeka Jošuina i svega vijeka starješina koji nadživješe Jošuu i
koji bijahu vidjeli velika djela što Gospod učini Izraelu.
8 Jošua, sin Nunov, sluga Gospodnji, umre kad mu je bilo sto i deset godina.
9 Sahraniše ga u zemlji njegove baštine, u Timnat-Heresu, u gori Efrajimovoj, sjeverno od
gore Gaaša.
10 Sav se taj naraštaj pribra k ocima svojim, i nasta drugi naraštaj koji nije poznavao
Gospoda ni djela koja on bješe učinio Izraelu.
11 Sinovi Izraelovi činili su ono što se ne dopada Gospodu i služili baalima.
12 Oni ostaviše Gospoda, Boga otaca svojih, koji ih izvede iz zemlje egipatske, i pođoše za
drugim bogovima između bogova naroda koji bijahu okolo njih. Klanjaše im se i
razdražiše Gospoda.
13 Ostaviše Gospoda i služiše Baalu i Aštarti.
14 Gnjev se Gospodnji raspali na Izraela, i on ih preda u ruke ljudima koji su ih pljačkali,
predade ih u ruke neprijateljima njihovim okolo njih, i oni nisu mogli više odoljeti
neprijateljima svojim.
15 Kud god su išli, ruka Gospodnja bijaše protiv njih da im učini zlo, kao što bješe rekao
Gospod, kao što im se bješe zakleo Gospod. I oni bijahu u velikoj nevolji.
16 Gospod im podiže suce, da ih izbavljaju iz ruku onih koji su pljačkali.
17 Ali oni nisu poslušali ni svoje suce, nego se razbludiše s drugim bogovima i klanjaše im
se. Brzo zađoše s puta kojim su išli oci njihovi i ne slušahu kao oni zapovijedi Gospodnje.
18 Kad im Gospod podiže suce, Gospod bijaše sa sucem, i on ih izbavljaše iz ruku
neprijatelja njihovih svega vijeka sučeva; jer se Gospod sažali na njihove vapaje protiv
onih koji su ih mučili i ugnjetavali.
19 Ali čim bi sudac umro, oni su se opet kvarili i bivali gori od otaca svojih, idući za
drugim bogovima, služeći im i klanjajući im se, nisu se odricali opakih djela i putova
svojih.
20 Tad se gnjev Gospodnji raspali na Izraela i on reče: “Kad je taj narod prekršio savez
moj, koji sam ja propisao ocima njihovim, i ne posluša glasa moga,
21 neću više goniti ispred njih ni jednoga naroda koje ostavi Jošua kad umre.
22 Tako ću ja njima staviti Izraela na kušnju, da vidim hoće li se držati puta Gospodnjega,
hodeći po njemu, kao što su se držali oci njihovi, ili neće.”
23 I Gospod ostavi na miru te narode koje nije bio predao Jošui u ruke i ne požuri da ih
istjera.
LB) Suci glava 3

1 Ovo su narodi koje ostavi Gospod da njima kuša Izraela, sve one koji nisu znali za sve
ratove kanaanse,
2 da bi bar potomstvo sinova Izraelovih znalo i razumjelo što je rat, bar oni koji to prije
nisu znali.
3 Ti narodi bijahu: pet kneževina filistejskih, svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci, koji su živjeli
na gori Libanonu, od gore Baal-Hermona do Hamata.
4 Ti narodi ostadoše da se njima okuša Izrael, da se vidi hoće li slušati zapovijedi
Gospodnje koje je on propisao ocima njihovim preko Mojsija.
5 Sinovi Izraelovi stanovali su usred Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i
Jebusejaca.
6 Ženili su se sa kćerima njihovim i udavali su kćeri svoje za sinove njihove te služili
njihovim bogovima.
7 Sinovi Izraelovi činili su ono što se ne svidje Gospodu; zaboravili su Gospoda, Boga
svoga, i služili baalima i idolima.
8 Gnjev Gospodnji raspali se na Izraela, i on ih dade u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju
mezopotamskom; sinovi Izraelovi služili su osam godina Kušanu Rišatajimu.
9 Sinovi Izraelovi zavapiše Gospodu, i Gospod podiže sinovima Izraelovim izbavitelja, koji
ih izbavi, Otniela, sina Kenaza, mlađeg brata Kalebova.
10 Duh Gospodnji bi na njemu. On posta sudac u Izraelu i krenu u rat. Gospod mu predade
u ruke Kušana Rišatajima, kralja mezopotamskoga, i ruka njegova bi jaka nad Kušanom
Rišatajimom.
11 Zemlja bi u miru četrdeset godina. Zatim Otniel, sin Kenazov, umre.
1inovi Izraelovi činili opet ono što se ne svidje Gospodu, i Gospod okrijepi Eglona, kralja
moapskoga, protiv Izraela, jer su činili ono što se nije sviđalo Gospodu.
13 Eglon skupi k sebi sinove Amonove i Amalekove te krenu. On potuče Izraela, i oni
osvojiše grad palmi.
14 Sinovi Izraelovi služili su osamnaest godina Eglonu, kralju moapskome.
15 Sinovi Izraelovi zavapiše Gospodu, i Gospod im podiže izbavitelja Ehuda, sina Gere, iz
Benjaminova plemena, čovjeka koji bijaše ljevak. Sinovi Izraelovi poslaše po njemu dar
Eglonu, kralju moapskome.
16 Ehud načini sebi mač s dvjema oštricama, dugačak jedan lakat, i pripasa ga uz desno
bedro pod haljine svoje.
17 On odnese dar Eglonu, kralju moapskome. Eglon bijaše čovjek vrlo debeo.
18 Kad predade dar, otpusti ljude koji ga bijahu nosili.
19 Zatim se sam vrati od kamenih idola kod Gilgala i reče: “Imam, kralju, jednu tajnu da ti
kažem.” Kralj reče: “Mirno!” I svi koji stajahu pred njim odoše od njega.
20 Ehud pristupi k njemu, koji je sjedio sam u svojoj ljetnoj sobi, i reče: “Imam riječ Božju
za te.” Eglon usta sa svog sjedišta.
21 Tada Ehud poteže svojom lijevom rukom, uze mač od desne bedrice i satjera mu ga u
trbuh.
22 I balčak uđe za mačem, a salo se sklopi za mačem, jer on ne izvuče iz trbuha mač koji
iziđe Eglonu s druge strane.
23 Zatim Ehud iziđe iz sobe i zatvori i zaključa vrata za sobom.
24 Kad on ode, dođoše sluge i pogledaše, a vrata od sobe bijahu zaključana. Oni rekoše:
“Sigurno pokriva noge u ljetnoj sobi.”
25 Čekali su dugo, pa kako on nije otvarao vrata od sobe, uzeše ključ i otvoriše. I gle,
gospodar im ležaše na zemlji mrtav.
26 Dok oni bijahu u zabuni, Ehud pobježe, prođe kamene idole i skloni se u Seir.
27 Čim dođe, zatrubi u trubu u gori Efrajimovoj. Sinovi Izraelovi siđoše s njim s gore, a on
je stupao prvi.
28 On im reče: “Hajdete za mnom, jer vam Gospod predade u ruke neprijatelje vaše
Moapce.” Oni siđoše za njim i uzeše Moapcima brodove jordanske prema Moabu, te ne
dadoše nikome prijeći.
29 U tome potukoše oko deset tisuća Moabaca, sve jake i hrabre, i ni jedan ne uteče.
30 Toga dana potpade Moab pod ruku Izraelovu. I zemlja bi u miru osamdeset godina.
31 Poslije njega dođe Šamgar, sin Anatov. On potuče šest stotina Filistejaca ostanom
volujskim. I on bi jedan od izbavitelja Izraela.
LB) Suci glava 4

1 Po smrti Ehudovoj sinovi Izraelovi činili su opet ono što se nije sviđalo Gospodu,
2 i Gospod ih dade u ruke Jabinu, kralju kanaanskom, koji vladaše u Hasoru. Vojvoda
vojske njegove bijaše Sisera, koji je živio u Harošet-Gojimu.
3 Sinovi Izraelovi zavapiše Gospodu, jer on je imao devet stotina željeznih kola i teško je
mučio sinove Izraelove dvadeset godina.
4 U to vrijeme bijaše sudac u Izraelu Debora, proročica, žena Lapidotova.
5 Deborino sjedište bijaše kod palmi između Rame i Betela, u gori Efrajimovoj. K njoj
dolažahu sinovi Izraelovi na sud.
6 Ona pozva Baraka, sina Abinoamova, iz Kedeš-Neftalija i reče mu: “Nije li to zapovijed
Gospoda, Boga Izraelova? Idi na goru Tabor, skupi narod i uzmi sa sobom deset tisuća
ljudi između sinova Neftalijevih i sinova Zebulunovih;
7 ja ću privući k tebi na potok Kišon Siseru, vojvodu Jabinova, kola njegova i vojsku
njegovu i predat ću ga tebi u ruke.”
8 Barak joj reče: “Ako ti pođeš sa mnom, ići ću; ali ako ne pođeš sa mnom, neću ići.”
9 Ona odgovori: “Ja ću ići s tobom, ali nećeš imati slave na putu kojim ćeš ići, jer će jednoj
ženi Gospod predati Siseru u ruke.” I Debora usta i ode s Barakom u Kedeš.
10 Barak sazva sinove Zebulunove i Neftalijeve u Kedeš i povede za sobom deset tisuća
ljudi. Debora krenu s njim.
11 Heber, Kenijac, bijaše se odvojio od Kanija, od sinova Hababa, tasta Mojsijeva. Razapeo
je šator kod hrastova saananimskih, kod Kedeša.
12 Javiše Siseri da je Barak, sin Abinoamov, izišao na goru Tabor.
13 I Sisera skupi sva svoja kola, devet stotina željeznih kola i sav narod koji bijaše s njim
od Harošet-Gojima do potoka Kišona.
14 Tada Debora reče Baraku: “Ustani, jer je ovo dan u koji ti Gospod daje Siseru u ruke. Ne
ide li Gospod pred tobom?” I Barak siđe s gore Tabora na čelu deset tisuća ljudi.
15 Gospod porazi Siseru i sva kola njegova pred Barakom i svu vojsku njegovu oštricom
mača. Sisera siđe s kola svojih i pobježe pješice.
16 Barak potjera kola i vojsku do Harošet-Gojima, i sva vojska Siserina pade pod oštricom
mača a da ne osta ni jedan.
17 Sisera siđe s kola i pobježe pješice do šatora Jaele, žene Hebera Kenijca jer postojaše
mir među Jabinom, kraljem hasorskim, i domom Hebera Kenijca.
18 Jaela pođe ususret Siseri i reče mu: “Skloni se, gospodaru, skloni se kod mene, ne boj
se.” I on se skloni kod nje u šator, a ona ga sakri pod jedan pokrivač.
19 On joj reče: “Daj mi malo vode da se napijem jer sam žedan.” Ona otvori mijeh mlijeka i
napoji ga, pa ga pokri.
20 On joj još reče: “Stoj na vratima od šatora, i ako tko dođe i zapita te: Ima li tko tu?, reci:
Nema.”
21 Jaela, žena Heberova, uze kolac od šatora i malj u ruku, približi se polako k njemu i
satjera mu kroz sljepoočice kolac koji se zabode u zemlju. On spavaše tvrdo, umoran, i
umre.
22 Kako Barak tjeraše Siseru, Jaela mu iziđe ususret i reče: “Dođi da ti pokažem čovjeka
koga tražiš.” On uđe k njoj, i gle, Sisera ležaše mrtav, a kolac mu bješe u sljepoočicama.
23 Toga dana pokori Bog Jabina, kralja kanaanskoga, pred sinovima Izraelovim.
24 I ruka sinova Izraelovih posta sve teža nad Jabinom, kraljem kanaanskim, dokle ne
istrijebiše Jabina, kralja kanaanskoga.
LB) Suci glava 5

1 U taj dan zapjeva Debora s Barakom, sinom Abinoamovim, ovu pjesmu:
2 Vojvode dobi narod Izraelski, i narod bi voljan da se bori! Blagoslivljajte Gospoda!
3 Čujte, kraljevi! Slušajte, knezovi! Pjevat ću, da, pjevat ću Gospodu, pjevat ću Gospodu,
Bogu Izraelovu!
4 Gospode, kada ti iziđe iz Seira, i polju se edomskom približi, zatrese se zemlja i rastopi
nebo; rastopiše se oblaci i pljuskom zapljuštaše.
5 Brda se pred Gospodom uzdrmaše; i taj Sinaj pred Gospodom, Bogom Izraelovim!
6 Za vremena Šamgara, sina Anatova, za vremena Jaele, opustješe drumovi, i koji
putovahu, prijekim stazama iđahu.
7 Nemoćne bijahu vođe Izraela, nemoćne, dok se ja, Debora, ne podigoh, dok se kao majka
Izraelu ne podigoh.
8 Nove on bogove bješe prigrlio, i kad je rat bio na vratima ne viđaše se ni štit ni koplje
među četrdeset tisuća u Izraelu.
9 Srce je moje s vojvodama izraelskim, s junacima koji rado u boj kreću. Blagoslivljajte
Gospoda!
10 Vi što bijele magarce jašete, i vi što na ćilimima sjedite, i vi što cestom idete,
zapjevajte!
11 Neka glasom svojim strijelci sa sred pojišta, iz kojega vodu crpu, slave djela Gospodnja,
djela vojvode svog u Izraelu!... Tada je narod Gospodnji silazio na vrata.
12 Ustani, Deboro, ustani! Preni se, preni se, pjesmu zapjevaj! Ustani i ti, Barače, vodi
roblje svoje, sine Abinoamov!...
13 Tada ostatak naroda silnike pobijedi! Gospod mi pobjedu nad junacima dade.
14 Iz Efrajima dođoše Amalečani, za tobom Benjamin stupi, i on vojsci tvojoj priđe. Iz
Makira dođoše zapovjednici, iz Zebuluna vojvode.
15 Knezovi Jisakarovi s Deborom bijahu; te Jisakar za Barakom pođe, da ga u dolini stigne.
Kod potoka Rubenovih silan bi napor srdaca!
16 Što ostade ti međ’ torovima slušajući blejanje stada? Kod potoka Rubenovih silan bi
napor srdaca!
17 Gilead osta s onu stranu Jordana! A zašto kod lađa Dan ostade? Ašer kod mora prebiva i
odmara se u lukama njegovim.
18 Zebulun je narod koji se sa smrću ponio, a i Neftali s njime na visinama bojišta.
19 Dođoše kraljevi i boriše se, boriše se kraljevi kanaanski na Tanaku, kod voda
megidskih; ali ni plijena ni srebra ne oplijeniše.
20 S neba boj se bio. I zvijezde sa staza svojih na Siseru vojevaše.
21 Odnese ih Kišonova voda, stara voda, voda Kišonova. Gazi ih ti, dušo moja, gazi sinove
junačke!
22 Zatutnji tada zemlja od topota konjskih kopita, od bježanja, od bježanja ludog junaka
njihovih.
23 Prokunite Meroz, reče anđeo Gospodnji, prokunite, prokunite stanovnike njegove, što
Gospodu u pomoć ne dođoše, s junacima u pomoć Gospodu.
24 Blagoslovljena među ženama Jaela, žena Hebera Kenijca, blagoslovljena među ženama
što u šatorima sjede!
25 Zaiska on vode, a ona mu dade mlijeko na počasnom tanjuru povlaku mu pruži.
26 Lijevom rukom za kolac se maši, a desnom za malj kovački, i udari Siseru, glavu mu
razmrska, probode ga i sljepoočice probi.
27 Pred nogama Jaelinim savi se, pade, leže; pred nogama njenim savi se i pade, gdje se
savi, ondje mrtav pade.
28 S prozora kroz rešetke pogleda tad majka Siserina i zavika: “Što se kola ne vraćaju
njegova? Što sustaše kola njegova?” -
29 Najmudrije žene joj odgovaraju, a i ona sama sebi odgovara:
30 “Ne nađoše li plijena? Ne dijele li ga? Po jednu djevojku, a po dvije na junaka, plijen
šarenih haljina za Siseru, šarenih haljina, oko vrata vezenih za pobjednika!”
31 Izginuli tako svi dušmani tvoji, Gospode! Koji ga vole, ti su kao sunce kad izlazi u svoj
sili svojoj. I zemlja bi u miru četrdeset godina.
LB) Suci glava 6

1 Sinovi Izraelovi činili su ono što nije po volji Gospodu, i Gospod ih dade u ruke
Midjancima za sedam godina.
2 Ruka Midjanaca bi teška nad Izraelom, i, da bi izbjegli Midjancima, sinovi se Izraelovi
povukoše u jame po gorama, u pećine i u kule utvrđene.
3 Kada bi Izraelci posijali, dolazili bi Midjanci, Amalečani i sinovi Istoka i napadali na njih.
4 Utaborivši se protiv njih, potirahu rod zemaljski sve do Gaze i ne ostavljahu Izraelu ni
hranu, ni ovce, ni volove, ni magarce.
5 Jer se podizahu sa stadima svojim i sa šatorima svojim, i dolažahu kao mnoštvo
skakavaca, ne bijaše broja ni njima ni njihovim devama, i dolazeći u zemlju, pustošili su je.
6 Izrael pretrpi tada mnogo od Midjanaca, i sinovi Izraelovi zavapiše Gospodu.
7 Kad sinovi Izraelovi zavapiše Gospodu zbog Midjanaca,
8 Gospod posla proroka sinovima Izraelovim. On im reče: “Ovako govori Gospod, Bog
Izraelov: Ja sam vas izveo iz Egipta, izbavio vas iz doma robovanja.
9 Izbavio sam vas iz ruku Egipćana i iz ruku svih onih koji su vas ugnjetavali. Odagnao
sam ih ispred vas i dao vama njihovu zemlju.
10 Rekao sam vam: Ja sam Gospod, Bog vaš; ne bojte se bogova Amorejaca u čijoj zemlji
živite. Ali vi ne poslušaste glasa moga.”
11 Zatim dođe anđeo Gospodnji i sjede u Ofri pod hrastom Joaša od porodice Abiezerove.
Gideon, sin njegov, vršio je pšenicu na gumnu da bi je sklonio od Midjanaca.
12 Anđeo Gospodnji pojavi mu se i reče mu: “Gospod je s tobom, hrabri junače!”
13 Gideon mu reče: “O, gospodaru moj, ako je Gospod s nama, zašto nas snađe sve ovo?
Gdje su sva čudesa njegova o kojima nam pripovijedaše oci naši govoreći: Nije li nas
Gospod izveo iz Egipta? Sad nas Gospod napušta i predaje u ruke Midjanaca!”
14 Gospod se obrnu k njemu i reče mu: “Idi ti s tom snagom svojom i izbavi Izraela iz ruku
midjanskih. Ne šaljem li te ja?”
15 Gideon mu reče: “Čime li ću, Gospode, izbaviti Izraela? Gle, porodica je moja
najsiromašnija u plemenu Manašeovu, i ja sam najmanji u domu oca svoga.”
16 Gospod mu reče: “Ja ću biti s tobom, i ti ćeš tući Midjance kao jednog čovjeka.”
17 Gideon mu reče: “Ako sam našao milost u očima tvojim, daj mi znak kojim ćeš pokazati
da si ti koji mi govoriš.
18 Ne udaljuj se odavde dok se ne vratim k tebi i ne donesem prinos svoj i stavim ga preda
te.” Gospod reče: “Ostat ću dok se ne vratiš.”
19 Gideon uđe, zgotovi jare i od efe brašna umijesi beskvasne kruhove. Stavi meso u
košaricu, a juhu u lonac, i donese sve pod hrast i postavi.
20 Anđeo Gospodnji mu reče: “Uzmi to meso i te beskvasne kruhove i stavi ih na onu
stijenu, a juhu prolij.” I on učini tako.
21 Anđeo Gospodnji pruži kraj od štapa koji mu bijaše u ruci i dotače se mesa i beskvasnih
kruhova. Tada se podiže oganj iz stijene koji spali meso i beskvasne kruhove. I anđeo
Gospodnji nesta ispred očiju njegovih.
22 Gideon, videći da to bješe anđeo Gospodnji, reče: “Teško meni, Gospode, Bože! Jer
vidjeh anđela Gospodnjeg licem u lice!”
23 Gospod mu reče: “Budi miran, ne boj se, nećeš umrijeti.”
24 Gideon načini ondje žrtvenik Gospodu i nazva ga mir Gospodnji. On stoji još i danas u
Ofri Abiezerovoj.
25 Iste noći reče mu Gospod: “Uzmi junca od oca svoga i drugog junca od sedam godina.
Razvali žrtvenik Baalov koji ima otac tvoj i obori posvećeno drvo ispod njega.
26 Načini i uredi Gospodu, Bogu svome, žrtvenik na vrhu ove stijene. Uzmi tad drugog
junca i prinesi žrtvu paljenicu na drvima oborenog idola.”
27 Gideon uze deset ljudi između slugu svojih i učini kako mu zapovjedi Gospod; ali kako
se bojaše doma oca svoga i mještana, on to učini noću, a ne danju.
28 Kad ujutro mještani ustadoše, gle, žrtvenik Baalov bijaše razvaljen, a posvećeno drvo
ispod njega oboreno; drugi junac bijaše prinesen na žrtvu paljenicu na novonačinjenom
žrtveniku.
29 Pitahu jedni drugima: “Tko to učini?” I počeše istraživati i raspitivati se. Rekoše im:
“Gideon, sin Joašev, učini to.”
30 Mještani rekoše Joašu: “Izvedi sina svoga da se pogubi, jer je razvalio žrtvenik Baalov i
oborio posvećeno drvo ispod njega.”
31 Joaš odgovori svima koji su mu dolazili: “Zar vi želite braniti Baala? Vi ćete ga izbaviti?
Svaki tko se stavi na stranu Baala umrijet će prije nego što jutro dođe. Ako je Baal bog,
neka sam brani parbu svoju, kad mu je žrtvenik razvaljen.”
32 Gideona prozvaše onog dana Jerubaal, govoreći: “Neka raspravi s njim Baal, što mu
razvali žrtvenik.
33 Svi Midjanci i Amalečani i sinovi Istoka bijahu se skupili i, prešavši preko Jordana,
utaborili u dolini Jizreelu.
34 Duh Gospodnji naoruža Gideona; on zatrubi u trubu i skupi oko sebe dom Abiezerov.
35 Posla glasnike po svemu plemenu Manašeovu, koje se odmah sabra da pođe s njim.
Posla glasnike i u pleme Ašerovo, i u pleme Zebulunovo, i u pleme Neftalijevo, i oni im
krenuše ususret.
36 Gideon reče Bogu: “Ako ćeš ti izbaviti mojom rukom Izraela, kao što si rekao,
37 evo ja ću staviti runo na gumno; ako rosa bude samo na runu, a po svoj zemlji suho,
onda ću znati da ćeš mojom rukom izbaviti Izraela, kao što si rekao.”
38 I bi tako. Sutradan on usta rano, iscijedi runo, i iz runa iscijedi punu kupu rose.
39 Gedeon reče Bogu: “Da se ne raspali gnjev tvoj na mene, ja ću samo još ovaj put
govoriti. Da iskušam runom još jedanput: neka samo runo bude suho, a po svoj zemlji
neka bude rosa.”
40 I Bog učini tako onu noć. Samo runo osta suho, a svu zemlju bješe orosila rosa.
LB) glava 7
1 Jerubaal, a to je Gideon, i sav narod koji bijaše s njim uraniše i utaboriše se kod izvora
Haroda. Vojska midjanska nalazila se na sjeveru kraj gore Morejeve, u dolini.
2 Gospod reče Gideonu: “Previše je naroda s tobom da mu dam Midjance u ruke. On bi
mogao da se suprot meni hvali govoreći: Moja me ruka izbavi!
3 Oglasi zato ovo, da narod čuje: Tko je plašljiv i tko se boji neka se vrati i ode s gore
gileadske.” Dvadeset i dve tisuće ljudi vratilo se, a deset tisuća je ostalo.
4 Gospod reče Gideonu: “Još ima previše naroda. Svedi ih na vodu i ondje ću ih prebrati.
Za koga ti kažem: taj neka ide s tobom, neka ide s tobom; a za koga ti kažem: taj neka ne
ide s tobom, neka ne ide.”
5 Gideon svede narod na vodu, a Gospod reče Gideonu: “Koji stane laptati jezikom vodu
kao što lapće pas, odvoji ga, tako isto i svakoga koji klekne na koljena da pije.”
6 Onih koji laptaše prinoseći vodu k usnama rukom svojom bijaše tri stotine, a sav ostali
narod kleče na koljena da pije vodu.
7 Gospod reče Gideonu: “S tih trista ljudi koji su laptali vodu izbavit ću vas i predati vam u
ruke Midjance; ostali narod neka se vrati svaki u svoje mjesto.”
8 Uzeše od naroda hranu i trube, i Gideon vrati sve ljude Izraelce da idu u svoj šator, a
onih trista ljudi zadrža. Tabor midjanski bijaše niže njega u dolini.
9 Onu noć reče Gospod Gideonu: “Ustani: siđi u tabor, jer ti ga dadoh u ruke.
10 Ako se bojiš sići sam, siđi s Purom, momkom svojim.
11 Slušat ćeš što govore, pa će se ohrabriti. Siđi, dakle, u tabor.” On siđe s Purom,
momkom svojim, do predstraža tabora.
12 Midjanci i Amalečani i svi sinovi Istoka širili su se po dolini kao mnoštvo skakavaca;
njihovih deva bijaše kao pijeska po obali morskoj.
13 Gideon dođe, i gle, jedan vojnik pripovijedaše drugu svome san. On govoraše: “Gle,
usnih da se pečen kruh kotrljao u tabor midjanski, a kad dođe do šatora i stade udarati o
njih, oni padahu; i ispremeta ih, i popadoše šatori.”
14 Drug mu odgovori i reče: “To nije drugo nego mač Gideona, sina Joaševa, čovjeka
Izraelca: Bog mu je u ruke predao midjance i sav tabor.
15 Kad Gideon ču kako onaj pripovijeda san i kako ga onaj drugi tumači, pokloni se i vrati
u tabor izraelski govoreći: “Ustanite, jer vam Gospod dade u ruke tabor midjanski.”
16 Podijeli u tri čete onih trista ljudi i preda svakome po jednu trubu, po jedan prazan vrč
i po luč u vrču.
17 On im reče: “Gledat ćete na mene i učinit ćete što ja činim. Čim udarim na tabor, učinit
ćete ono što ja činim:
18 kad ja zatrubim u trubu, ja i ljudi koji će biti sa mnom, i vi ćete zatrubiti u trube oko
svega tabora i vikat ćete: ‘Za Gospoda i za Gideona!’”
19 Gideon i sto ljudi koji bijahu s njim dođoše na kraj tabora pri početku ponoćne straže, u
času kad se mijenja straža. Oni zatrubiše u trube i polupaše vrčeve koje su imali u rukama.
20 Tri čete zatrubiše u trube i polupaše krčage, mašiše se lijevom rukom za buktinje, a
desnom za trube da zatrube te povikaše: “Mač! Za Gospoda i za Gideona!”
21 Svaki stade na svom mjestu okolo tabora i sav se tabor smete i stade vikati i bježati.
22 Opet zatrubiše u trube onih trista ljudi; i po svemu taboru Gospod učini da svaki
okrene mač svoj na druga svoga. Cijela vojska pobježe do Bet-Hašite, prema Surtanu, do
obale Abel-Meholske kod Tabata.
23 Ljudi Izraelci iz plemena Neftalijeva i Ašerova i iz svega plemena Manašeova sabraše se
i goniše Midjance.
24 Gideon posla glasnike po svoj gori Efrajimovoj i poruči: “Siđite pred Midjance i
presijecite im prijelaze preko vode do Bet-Bare i preko Jordana.” Svi ljudi iz plemena
Efrajimova okupiše se i zauzeše prijelaze preko vode do Bet-Bare i preko Jordana.
25 Uhvatiše dvije vođe Midjanske, Oreba i Zeeba, i ubiše Oreba na stijeni Orebovoj, a Zeeba
kod Zeebova tijeska. Gonili su Midjance i donijeli glavu Orebovu i Zeebovu Gideonu preko
Jordana.
LB) Suci glava 8

1 Ljudi iz plemena Efrajimova rekoše Gideonu: “Zašto da tako postupaš s nama? Zašto nas
nisi zvao kad si išao u boj na Midjance?” I oni se žestoko posvadiše s njim.
2 Gideon im odgovori: “Pa što sam učinio prema onome što ste vi učinili? Nije li
pabirčenje Efrajimovo bolje od berbe Abiezerove?
3 Vama je u ruke dao Gospod vođe Midjanske, Oreba i Zeeba. Što sam ja to mogao učiniti
prema onome što ste vi činili?” Kad on to izgovori, utiša se njihova srdžba prema njemu.
4 Gideon dođe na Jordan i prijeđe preko njega s trista ljudi koji bijahu s njim; bili su
umorni, ali su i dalje gonili.
5 On reče ljudima Sukoćanima: “Dajte nekoliko kruhova narodu koji ide za mnom, jer su
umorni, a ja gonim Zebaha i Salmunu, kraljeve midjanske.”
6 Glavari midjanski odgovoriše: “Je li pesnica Zebahova i Salmunina već u tvojoj ruci da
damo kruha tvojoj vojsci?”
7 A Gideon reče: “Kad mi Bog preda Zebaha i Salmunu, tad ću vam izmlatiti meso trnjem
od pustinje i dračem.”
8 Odande krenu u Penuel i reče Penuelcima isto onako, a oni mu odgovoriše kao što
odgovoriše i ljudi Sukota.
9 Zato i njima reče: “Kad se vratim u miru, razvalit ću tu kulu.”
10 Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru, i vojska njihova s njima, oko petnaest tisuća koji
ostadoše od cijele vojske sinova Istoka. Sto tisuća ljudi, sabljaša, bijaše palo.
11 Gideon pođe putem onih koji žive pod šatorima, istočno od Nobaha i Jogbohe, i udari
na vojsku koja mišljaše da je sigurna. Zebah i Salmuna pobjegoše.
12 Gideon ih pogna, i uhvati dva kralja midjanska, Zebaha i Salmunu, te rasprši svu
vojsku.
13 Gideon, sin Joašev, vrati se iz boja prije sunčanoga rođenja.
14 On uhvati momka iz Sukota i stade ga ispitivati; a ovaj mu dade napismeno imena
poglavica i starješina sukotskih, sedamdeset i sedam ljudi.
15 Pa dođe k Sukoćanima i reče im: “Evo Zebaha i Salmune, za koje mi se rugaste govoreći:
Je li šaka Zebahova i Salmunina već u tvojoj ruci da damo kruha tvojim umornim
ljudima?”
16 I on uze starješine onoga mjesta i kazni ljude Sukoćane trnjem iz pustinje i dračem.
17 Razvali i kulu penuelsku i pobi tamošnje ljude.
18 On reče Zebahu i Salmuni: “Kakvi bijahu ljudi koje pobiste na Taboru?” A oni rekoše:
“Takvi kao ti, svaki je izgledao kao kraljevski sin.”
19 On reče: “To su bila moja braća, sinovi matere moje. Živ je Gospod! Da ste ih ostavili na
životu, ne bih vas pogubio.”
20 I reče Jeteru, prvencu svome: “Ustani, ubij ih.” Ali dijete ne izvuče mača svoga, jer se
bojalo, ta bijaše još dijete!
21 Zebah i Salmuna rekoše: “Ustani ti sam i ubij nas; jer kakav je čovjek, onakva mu je i
snaga.” I Gideon usta i ubi Zebaha i Salmunu. Uze zatim polumjesece s vrata njihovih
deva.
22 Ljudi Izraelci rekoše Gideonu: “Budi nam gospodar ti i sin tvoj i sin sina tvoga, jer si nas
izbavio iz ruku Midjanaca.”
23 Gideon im reče: “Neću vam ja biti gospodar, niti će vam sin moj biti gospodar! Gospod
će vam biti Gospodar.”
24 Gideon im reče: “Jedno ću iskati od vas; da mi date svaki prstenje koje ste zaplijenili.” A
neprijatelji su imali zlatno prstenje jer su bili Jišmaelci.
25 Odgovoriše: “Dat ćemo drage volje.” I razastrvši plašt baciše na nj prstenje od plijena
svoga.
26 I bi na mjeru tisuću i sedam stotina šekela zlata, osim polumjeseca, naušnica i
skerletnih haljina koje su nosili kraljevi midjanski i osim lančića oko vrata njihovih deva.
27 Gideon načini od toga oplećka i ostavi ga u svome gradu Ofri. To posta povod
razbludnosti svega Izraela, i to bi zamka Gideonu i domu njegovu.
28 Midjanci bijahu pokoreni pred sinovima Izraelovim i više ne digoše glavu. Zemlja bi u
miru četrdeset godina za vijeka Gideonova.
29 Jerubaal, sin Joašev, vrati se i osta u kući svojoj.
30 Gideon je imao sedamdeset sinova jer je imao i mnogo žena.
31 Inoča njegova, koja bijaše u Šekemu, također mu rodi sina, kome nadjenuše ima
Abimelek.
32 Gideon, sin Joašev, umre nakon sretne starosti, i bi sahranjen u grob Joaša, oca svoga,
Abiezerita, u Ofri.
33 Kad umre Gideon, sinovi Izraelovi opet se povodiše za baalima i uzeše sebi Baal-Berita
za boga.
34 Sinovi Izraelovi ne sjećahu se Gospoda, Boga svoga, koji ih izbavi iz ruku svih
neprijatelja njihovih koji bijahu okolo njih,
35 i ne imahu ljubavi prema domu Jerubaala Gideona poslije svega dobra što je učinio
Izraelu.
LB) Suci glava 9

1 Abimelek, sin Jerubaalov, otiđe u Šekem k braći matere svoje i reče njima i svemu domu
oca matere svoje:
2 “Kažite svim građanima Šekema: “Što vam je bolje: da sedamdeset ljudi, svi sinovi
Jerubaalovi, vladaju nad vama, ili da nad vama vlada samo jedan čovjek? I sjetite se da
sam ja kost vaša i meso vaše.”
3 Braća matere njegove kazaše za nj svim ljudima u Šekemu, i srce njihovo privi se k
Abimeleku, jer rekoše: “Brat nam je.”
4 Oni mu dadoše sedamdeset šekela srebra koje digoše iz doma Baal-Beritova, za koje
Abimelek unajmi skitnice i razbijače koji pođoše za njim.
5 On dođe u kuću oca svoga u Ofru i pobi braću svoju, sinove Jerubaalove, sedamdeset
ljudi na jednom kamenu. I ne spasi se nego samo Jotam, najmlađi sin Jerubaalov, jer se bio
sakrio.
6 Skupiše se svi Šekemci i sav dom Milov; oni dođoše i proglasiše Abimeleka kraljem kod
hrasta šekemskoga.
7 Jotam bi izviješten o tome. On pođe na vrh gore Gerizima i povika jakim glasom: “Čujte
me, stanovnici šekemski, tako da vas Bog čuje!
8 Išla stabla da pomažu sebi kralja i rekoše maslini: ‘Vladaj nad nama!’
9 Ali im maslina odgovori: ‘Hoću li se ja odreći ulja svoga koje mi podržava čast i kod Boga
i kod ljudi da lebdim nad drvećem?’
10 I stabla rekoše smokvi: ‘Dođi ti, vladaj nad nama!’
11 Ali im smokva odgovori: ‘Hoću li se ja odreći slasti svoje i krasnoga voća svoga da
lebdim nad drvećem?’
1tabla rekoše vinovoj lozi: ‘Dođi ti, vladaj nad nama!’
13 Ali im loza odgovori: ‘Hoću li se ja odreći vina svoga koje razveseli i Boga i ljude, pa da
lebdim nad drvećem?’
14 Tada sva stabla rekoše trnu: ‘Dođi ti, vladaj nad nama!’
15 A trn im odgovori: ‘Ako zaista želite mene pomazati za svoga kralja, sklonite se u moj
hlad, ako li nećete, izići će oganj iz trna i spalit će cedre libanonske!’
16 A vi, jeste li pravo i pošteno radili postavivši Abimeleka za kralja? Jeste li dobro učinili
Jerubaalu i domu njegovu? Jeste li vi postupali prema njemu po zaslugama njegovim?
17 Jer je otac moj vojevao za vas, on je izložio život svoj i izbavio vas iz ruku midjanskih.
18 A vi ustadoste danas na dom oca moga i pobiste sinove njegove, sedamdeset ljudi na
jednom kamenu, i postaviste kraljem nad Šekemcima Abimeleka, sina sluškinje njegove,
zato što vam je brat.
19 Ako ste pravo i pošteno radili danas prema Jerubaalu i njegovome domu, veselite se
zbog Abimaleka, i on neka se veseli zbog vas!
20 Ako li niste, neka iziđe oganj od Abimeleka i spali Šekemljane i dom Milov, i neka iziđe
oganj od Šekemljana i od doma Milova i spali Abimeleka.”
21 Jotam ode i pobježe te dođe u Beer i osta ondje daleko od Abimeleka, brata svoga.
22 Abimelek je vladao Izraelom tri godine.
23 Ali Bog pusti zao duh između Abimeleka i Šekemaca; i Šekemci iznevjeriše Abimeleka,
24 da bi se osvetila nepravda na sedamdeset sinova Jerubaalovih, da bi krv njihova pala na
Abimeleka, brata njihova koji ih ubi, i na Šekemce koji podržaše ruku njegovu da ubije
braću svoju.
25 Šekemci su mu pometali zasjede po gorskim vrhovima i pljačkali sve koji su prolazili
mimo njih. To bi javljeno Abimeleku.
26 Gaal, sin Ebedov, dođe sa svojom braćom, i oni uđoše u Šekem. Šekemci se pouzdaše u
nj.
27 Otišli su u polje, trgali svoje vinograde, tiještili grožđe i veselili se. Uđoše u dom Boga
svoga, jedoše, piše i psovaše Abimeleka.
28 Gaal, sin Ebedov, reče: “Tko je Abimelek i što je Šekem da mu služimo? Nije li on sin
Jerubaalov? A Zebul, nije li njegov povjerenik? Služite sinovima Hamora, oca Šekemova; a
što da služimo Abimeleku?
29 Oh, kad bih ja bio gospodar tog naroda! Potjerao bih ja Abimeleka i rekao mu: ‘Ojačaj
vojsku svoju i kreni!’”
30 Zebul, gradski namjesnik, čuo je što je govorio Gaal, sin Ebedov, i gnjev se njegov
raspali.
31 On posla tajno glasnike k Abimeleku i poruči mu: “Evo Gaal, sin Ebedov, i braća njegova
dođoše u Šekem i pobuniše grad protiv tebe.
32 Ustani noću, ti i narod koji je s tobom, i postavi zasjedu u polju.
33 A ujutro kad ograne sunce, digni se i udari na grad; i on i narod koji je s njim izići će
preda te, a ti učini s njim što ti ruka može.”
34 Abimelek i vas narod koji bijaše s njim usta noću i postavi u kraj Šekema u četiri čete.
35 Gaal, sin Ebedov, iziđe i stade pred gradskim vratima, a Abimelek i narod koji bijaše s
njim iziđoše iz zasjede.
36 Vidjevši narod, Gaal reče Zebulu: “Eno narod silazi svrh gore.” Zebul mu odgovori: “To
su sjene gorske koje se tebi čine da su ljudi.”
37 Opet progovori Gaal i reče: “Eno narod silazi s visa, a jedna četa ide putem od
čarobnjačke šume.”
38 Zebul mu reče: “Gdje su ti sad usta kojima si govorio: ‘Tko je Abimelek da mu služimo?’
Nije li to onaj narod koji si ti prezirao? Iziđi sad i ratuj protiv njega.”
39 Gaal iziđe na čelu Šekemaca i pobi se s Abimelekom.
40 Ali Abimelek ga potjera, a on pobježe ispred njega. Mnogi ljudi padoše mrtvi do samih
gradskih vrata.
41 Abimelek osta u Arumi. Zebul istjera Gaala i braću njegovu, koji nisu mogli ostati u
Šekemu.
4utradan narod iziđe u polje. Abimelek, kome to bi javljeno,
43 uze vojsku, raspodijeli je u tri čete i namjesti ih u zasjedu u polju. I vidjevši da narod
izlazi iz grada, napade na njih i potuče ih.
44 Abimelek i čete koje bijahu s njim krenuše naprijed i postaviše se kod gradskih vrata.
Dvije od tih četa udariše na one koji bijahu u polju i potukoše ih.
45 Abimelek je cijeli dan napadao grad; zauze ga i pobi narod koji bijaše u njemu. Zatim
raskopa grad i prosu sol po njemu.
46 Na vijest o tome svi stanovnici Migdal-Šekema uđoše u kulu hrama boga Berita.
47 Abimeleku bi javljeno da su se stanovnici Migdal Šekema svi skupili.
48 Tada Abimelek iziđe na goru Salmon, on i sav narod koji bijaše s njim. Uze sjekiru u
ruku i odsiječe granu od drveta, podiže je i stavi na rame. Reče zatim narodu koji bijaše s
njim: “Vidjeli ste što sam ja učinio; učinite i vi tako!”
49 I svaki od njih odsiječe po jednu granu i pođe za Abimelekom. Staviše grane okolo kule
i zapališe je. Tako pogiboše svi oni koji bijahu u kuli Šekemskoj, oko tisuću ljudi i žena.
50 Abimelek krenu na Tebes, opsjede ga i zauze.
51 Usred grada bijaše tvrda kula u koju pobjegoše svi stanovnici grada, ljudi i žene; oni
bijahu zatvorili vrata i popeli se na krov od kule.
52 Abimelek dođe do kule i udari na nju. Dođe do vrata od kule da je zapali.
53 Tada jedna žena baci komad žrvnja na glavu Abimeleku i razbi mu lubanju.
54 On brže viknu momku koji mu je nosio oružje i reče mu: “Izvadi mač svoj i ubij me, da
ne kažu za me: ‘Žena ga je ubila.’” Sluga ga njegov probode i on umre.
55 Kada ljudi Izraelovi vidješe da Abimelek pogibe, otiđoše svaki u svoje mjesto.
56 Tako Bog vrati Abimeleku zlo koje bješe učinio ocu svome ubivši sedamdeset braće
svoje,
57 i Bog učini da na glave Šekemaca padne zlo koje bijahu počinili. Tako se ispuni na
njima kletva Jotama, sina Jerubaalova.
LB) Suci glava 10

1 Poslije Abimeleka usta da izbavi Izraela Tola, sin Pue, sina Dodova, čovjek iz plemena
Jisakarova. On je živio u Šamiru, u gori Efrajimovoj.
2 Bio je sudac u Izraelu dvadeset i tri godine; pa umre i bi sahranjen u Šamiru.
3 Poslije njega usta Jair, iz Gileada, koji je bio sudac u Izraelu dvadeset i dvije godine.
4 On je imao trideset sinova, koji su jahali na tridesetoro magaradi i imali trideset
gradova, koji su se zvali Jairovi gradovi, u zemlji gileadskoj.
5 I Jair umre i bi sahranjen u Kamonu.
6 Sinovi Izraelovi nastavili su i dalje činiti ono što nije bilo po volji Gospodu. Služili su
baalima i aštartama, bogovima sirskim, bogovima sidonskim, bogovima moapskim,
bogovima sinova Amonovih i bogovima filistejskim; napustili su Gospoda i nisu mu
7 Gnjev Gospodnji raspali se na Izraela, i on ih dade u ruke Filistejima i u ruke sinovima
Amonovim.
8 Oni su tlačili i satirali sinove Izraelove od te godine, a osamnaest godina sve sinove
Izraelove koji bijahu preko Jordana u zemlji Amorejaca, u Gileadu.
9 Sinovi Amonovi prijeđoše preko Jordana da napadnu Judu, Benjamina i dom Efrajimov. I
Izrael bi u velikoj tjeskobi.
10 Sinovi Izraelovi zavapiše Gospodu govoreći: “Sagriješismo ti što napustismo Boga svoga
i služismo baalima.”
11 Gospod reče sinovima Izraelovim: “Kad su vas tlačili Egipćani i Amorejci, sinovi
Amonovi i Filisteji,
1idonjani, Amalek i Maon, nisam li vas izbavljao od njih kad vapijaste k meni?
13 Ali vi mene napustiste i služiste drugim bogovima. Zato vas neću više izbavljati.
14 Idite i zavapite onim bogovima koje ste sami izabrali; neka vas oni izbave u tjeskobi
vašoj!”
15 Sinovi Izraelovi rekoše Gospodu: “Sagriješismo; čini s nama što ti je drago. Samo nas
sada izbavi.”
16 I oni pobacaše tuđe bogove od sebe i stadoše služiti Gospodu, koji se smilova radi muka
sinova Izraelovih.
17 Sinovi Amonovi skupiše se i utaboriše u Gileadu. Skupiše se i sinovi Izraelovi i
utaboriše se u Mispi.
18 Narod i glavari gileadski rekoše jedan drugome: “Tko će početi napad na sinove
Amonove? Taj će biti poglavica svih stanovnika gileadskih.”
LB) Suci glava 11

1 Jiftah gileađanin, bijaše hrabar junak. On bijaše sin bludnice s kojom Gilead rodi Jiftaha.
2 Ali i žena Gileadova rodi mu sinove, koji, kad odrastoše otjeraše Jifteha rekavši mu:
“Nećeš ti imati baštine u domu oca našega, jer si druge žene sin.”
3 Jiftah pobježe od braće svoje i nastani se u zemlji Tobu. Oko njega okupila se skupina
skitnica koji su išli s njim.
4 Poslije nekog vremena sinovi Amonovi zavojštiše na Izraela.
5 I kako sinovi Amonovi ratovahu s Izraelom, starješine gileadske otiđoše tražiti Jiftaha u
zemlju Tob.
6 Rekoše Jiftahu: “Hodi, bit ćeš nam vojvoda. Mi ćemo ratovati protiv sinova Amonovih.”
7 Jiftah odgovori starješinama gileadskim: “Ne mrzite li vi mene i ne istjeraste li me iz
doma oca moga? Što dolazite k meni sad kad ste u nevolji?”
8 Starješine gileadske rekoše Jiftahu: “Zato smo sad došli k tebi da pođeš s nama, da
vojuješ protiv sinova Amonovih i da nam budeš poglavica, svima koji živimo u Gileadu.”
9 Jiftah reče starješinama gileadskim: “Kad hoćete da me odvedete natrag da vojujem
protiv sinova Amonovih, ako ih Gospod meni preda, bit ću vam poglavica.”
10 Starješine gileadske rekoše Jiftahu: “Gospod nas čuje i neka on sudi ako ne učinimo
kako si kazao.”
11 I Jiftah ode sa starješinama gileadskim, i narod ga postavi poglavicom i vojvodom nad
sobom. Jiftah opetova pred Gospodom sve riječi koje bješe rekao.
12 Jiftah posla glasnike kralju sinova Amonovih i poruči mu: “Što ima između mene i tebe
da si došao k meni ratovati na moju zemlju?”
13 Kralj sinova Amonovih reče glasnicima Jiftahovim: “Kada je Izrael izlazio iz Egipta, pa
uzeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i do Jordana. Vrati mi je sad s mirom.”
14 Jiftah posla opet glasnike kralju sinova Amonovih
15 i poruči mu: “Ovako govori Jiftah: Nije Izrael uzeo zemlje moapske ni zemlje sinova
Amonovih.
16 Jer kad je Izrael izišao iz Egipta, prešao je preko pustinje do Crvenoga mora i došao u
Kadeš.
17 Tada Izrael posla glasnike kralju edomskome i poruči mu: ‘Pusti da prođem kroz tvoju
zemlju.’ Ali kralj edomski nije pristao. Posla i kralju moapskome, ali i on odbi. I Izrael osta
u Kadešu.
18 Zatim pođe preko pustinje, obiđe zemlju edomsku i zemlju moapsku i dođe istočno od
zemlje moapske. Oni se utaboriše preko Arnona a da ne uđoše u zemlju moapsku, jer je
Arnon granica moapska.
19 Izrael posla glasnike Sihonu, kralju amorejskome, kralju hešbonskome, i poruči mu:
‘Pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju do mjesta u koje idemo.’
20 Ali Sihon nije imao pouzdanja u Izraela da ga pusti proći preko njegove zemlje; on
skupi sav svoj narod, utabori se u Jahasu i navali na Izraela.
21 Gospod, Bog Izraelov, predade Sihona i sav njegov narod u ruke sinova Izraelovih, koji
ih pobijediše, i Izrael zadobi svu zemlju Amorejaca, koji su živjeli u onoj zemlji.
22 Oni zadobiše svu zemlju amorejsku od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana.
23 I sad kad je Gospod, Bog Izraelov, otjerao Amorejce ispred naroda svoga Izraela, ti
hoćeš da njihova zemlja bude tvoja?
24 Ne držiš li ti ono što ti je Kemoš, bog tvoj, dao da držiš? A mi da ne držimo ono što nam
Gospod, Bog naš, dade da držimo?
25 Jesi li ti bolji od Balaka, sina Siporova, kralja moapskoga? Je li se on prepirao s
Izraelom, je li zaratio protiv njega?
26 Ima već tri stotine godina da Izrael živi u Hešbonu i u njegovim gradovima, u Aroeru i
u njegovim gradovima, i u svim gradovima duž Arnona. Zašto im to ne oteste za toliko
vremena?
27 Ja tebe nisam uvrijedio, a ti zlo postupaš sa mnom ratujući protiv mene. Gospod neka
sudi, on neka bude danas sudac između sinova Izraelovih i sinova Amonovih.”
28 Kralj sinova Amonovih ne posluša riječi koje mu poruči Jiftah.
29 Duh Gospodnji siđe na Jiftaha, te on pođe kroz Gileadovo i Manašeovo pleme, prođe
kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe dođe iza Amonaca.
30 I Jiftah se zavjetova Gospodu: “Ako mi predaš u ruke Amonce,
31 tko prvi iziđe na vrata moje kuće u susret meni kad se budem vraćao kao pobjednik iz
boja s Amoncima, bit će Gospodnji te ću ga kao paljenicu prinijeti.”
32 Jiftah krenu na sinove Amonove, i Gospod mu ih dade u ruke.
33 On ih razbi od Aroera do Minita, na prostoru koji je obuhvaćao dvadeset gradova, pa i
do Abel Keramima. Sinovi Amonovi bijahu pokoreni pred sinovima Izraelovim.
34 Jiftah se vrati kući u Mispu. I gle, kći njegova iziđe mu ususret s bubnjevima i
sviralama. Ona mu bješe jedinica; osim nje, nije imao ni sina, ni kćeri.
35 Čim je ugleda, razdrije haljine svoje i reče: “Ah! Kćeri moja! Teško li me obori! I ti da si
od onih koji me ožaloste! Jer sam učinio zavjet Gospodu i ne mogu ga poreći.”
36 Ona mu reče: “Oče moj, ako si učinio zavjet Gospodu, učini mu kako je izišlo iz usta
tvojih, sad kad te Gospod osvetio od neprijatelja tvojih, sinova Amonovih.”
37 I ona reče ocu svome: “Neka mi se dopusti samo ovo: ostavi me dva mjeseca slobodnu!
Ići ću na gore da oplačem djevičanstvo svoje s drugaricama svojim.”
38 On joj odgovori: “Idi.” I pusti je slobodnu dva mjeseca. Ona otiđe s drugaricama svojim
i oplaka na gorama djevičanstvo svoje.
39 Kad prođoše dva mjeseca, vrati se k ocu svome, i on ispuni na njoj svoj zavjet. Ona nije
upoznala čovjeka. Otada nasta običaj u Izraelu
40 da svake godine kćeri Izraelove čine spomen na kćer Jiftaha od Gileada četiri dana u
godini.
LB) Suci glava 12

1 Ljudi od plemena Efrajimova skupiše se, krenuše na sjever i rekoše Jiftahu: “Zašto si išao
na sinove Amonove a nas nisi pozvao da idemo s tobom? Potpalit ćemo ti dom, a spalit
ćemo i tebe s njim.”
2 Jiftah im odgovori: “Imali smo velike raspre, ja i moj narod, sa sinovima Amonovim; a
kad sam vas pozivao, ne izbaviste me iz ruku njihovih,
3 pa videći da ne dolazite da me izbavljate, stavih svoj život na kocku i krenuh na sinove
Amonove. Gospod mi ih dade u ruke. Zašto ste, dakle, vi danas krenuli na mene da
ratujete sa mnom?”
4 Jiftah skupi sve ljude iz Gileada i udari na Efrajima. Ljudi iz Gileada potukoše Efrajima,
jer Efrajimci govorahu: “Bjegunci ste vi Efrajimovi! Gilead je usred Efrajima i usred
Manašea!”
5 Gilead uze Efrajimu brodove jordanske. I kad bi koji od Efrajima dobjegao i rekao: “Pusti
me da prijeđem”, pitahu ga Gileađani: “Jesi li od Efrajima?” I kad bi on rekao: “Nisam”,
6 onda bi mu govorili: “Reci Šibobolet.” I on bi rekao: “Sibolet”, jer nije mogao dobro
izgovoriti. Tada ga hvatahu i klahu na brodu jordanskom. I pogibe u to vrijeme četrdeset i
dvije tisuće ljudi iz plemena Efrajimova.
7 Jiftah je bio sudac u Izraelu šest godina. On umre i bi sahranjen u gradu gileadskom.
8 Poslije njega bi sudac u Izraelu Ibsan iz Betlehema.
9 On je imao trideset sinova i trideset kćeri, koje razuda na strani i dovede sa strane
trideset djevojaka svojim sinovima. Bio je sudac u Izraelu sedam godina.
10 Zatim Ibsan umre i bi sahranjen u Betlehemu.
11 Poslije njega bi sudac u Izraelu Elon iz Zebuluna. Bio je sudac u Izraelu deset godina.
12 Zatim Elon iz Zebuluna umre i bi sahranjen u Ajalonu, u zemlji Zebulunovoj.
13 Poslije njega bi sudac u Izraelu Abdon, sin Hilela, iz Pireatona.
14 Imao je četrdeset sinova i trideset unuka, koji jahahu sedamdesetoro magaradi. Bio je
sudac u Izraelu osam godina.
15 Zatim Abdon, sin Hilela, iz Pireatona, umre i bi sahranjen u Pireatonu, u zemlji
Efrajimovoj, na gori Amalekovoj.
LB) Suci glava 13

1 Sinovi Izraelovi još činiše što nije po volji Gospodu, i Gospod ih dade u ruke Filistejcima
za četrdeset godina.
2 Bio jedan čovjek iz Sore, od plemena sinova Danovih, po imenu Manoah. Žena njegova
bijaše nerotkinja i nije imala djece.
3 Toj ženi javi se anđeo Gospodnji, koji joj reče: “Gle, ti si nerotkinja i nemaš djece; ti ćeš
zatrudnjeti i rodit ćeš sina.
4 Čuvaj se sad da ne piješ vina ni žestokoga pića i da ne jedeš ništa nečisto.
5 Jer ćeš zatrudnjeti i rodit ćeš sina. Da ne prođe britva po glavi njegovoj, jer će dijete biti
nazirej Božji od utrobe materine: on će biti taj koji će početi izbavljati Izraela iz
filistejskih ruku.”
6 Žena pođe i reče svome mužu: “Čovjek Božji dođe k meni, a lice mu bješe kao lice anđela
Božjega, vrlo strahovito; ali ga ja ne zapitah odakle je, niti mi on kaza svoga imena.
7 Nego mi reče: ‘Ti ćeš zatrudnjeti i rodit ćeš sina; i sad ne pij vina ni žestokoga pića i ne
jedi ništa nečisto; jer će dijete biti nazirej Božji od utrobe materine pa do smrti.’”
8 Manoah upravi Gospodu ovu molitvu: “O Gospode, neka opet dođe k nama čovjek Božji,
koga si slao, da nas nauči što da činimo s djetetom kad se rodi.”
9 Gospod usliši molitvu Manoahovu, i anđeo Gospodnji dođe opet k ženi dok je sjedila u
polju, a Manoah, muž njezin, ne bijaše kod nje.
10 Žena otrča da javi svome mužu: “Evo, javi mi se čovjek koji mi je prije neki dan
dolazio.”
11 Manoah usta i pođe sa svojom ženom, pa kad dođe k čovjeku, reče mu: “Jesi li ti onaj
čovjek koji je govorio ovoj ženi?” On odgovori: “Ja sam.”
12 Manoah reče: “Kad bude ono što si kazao, što da se čini za dijete i što će se činiti s
njim?”
13 Anđeo Gospodnji odgovori Manoahu: “Žena neka se čuva od svega što sam joj kazao.
14 Neka ne jede ništa što dolazi s vinove loze, neka ne pije ni vina ni žestokoga pića i neka
ne jede ništa nečisto. Što sam joj kazao, sve neka tako učini.”
15 Manoah reče anđelu Gospodnjemu: “Dopusti mi da te ustavim da ti zgotovimo jare.”
16 Anđeo Gospodnji odgovori Manoahu: “Da me i ustaviš, neću jesti tvog jela; nego ako
hoćeš prirediti žrtvu paljenicu, prinesi je Gospodu.” Manoah nije znao da je to anđeo
Gospodnji.
17 I Manoah reče anđelu Gospodnjemu: “Kako ti je ime, da ti zahvalimo kad se riječ tvoja
ispuni.”
18 Anđeo Gospodnji mu odgovori: “Što pitaš za ime moje? Sjajno je.”
19 Tada Manoah uze jare i prinos te prinese Gospodu na stijeni. I nasta čudo pred
Manoahom i pred ženom njegovom.
20 Kako se podiže plamen sa žrtvenika k nebu, anđeo Gospodnji podiže se u plamenu sa
žrtvenika. Manoah i žena njegova videći to padoše ničice.
21 Anđeo Gospodnji ne pojavi se više Manoahu ni njegovoj ženi. Tada je Manoah razumio
da je to bio anđeo Gospodnji,
22 pa reče svojoj ženi: “Umrijet ćemo jer vidjesmo Boga.”
23 Ali mu žena odgovori: “Da je Bog htio da umremo, ne bi primio iz naših ruku žrtve
paljenice ni prinosa, niti bi nam sve ovo pokazao, niti bi nam takvih stvari objavio.”
24 Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste i Gospod ga blagoslovi.
25 I duh Gospodnji pokrenu ga u Mahane-Danu, između Sore i Eštaola.
LB) Suci glava 14

1 Samson siđe u Timnu i ugleda ondje ženu između kćeri filistejskih.
2 Vrativši se, kaza to svome ocu i materi pa reče: “Vidjeh u Timni jednu ženu između
kćeri filistejskih; oženite me njome.”
3 Otac i mati rekoše mu: “Zar nema žene među kćerima tvoje braće, u svemu narodu
našemu, da se ideš ženiti između neobrezanih Filistejaca?” Samson odgovori ocu svome:
“Oženi me njome, jer mi se ona sviđa.”
4 Otac i mati njegova nisu znali da je to od Gospoda, jer je Samson tražio povod za svađu s
Filistejcima; u ono vrijeme Filistejci su vladali nad sinovima Izraelovim.
5 Samson siđe s ocem svojim i s materom svojom u Timnu. Kad dođoše do vinograda,
timnjanskih, gle, preda nj iskoči mlad lav.
6 Duh Gospodnji obuze ga, pa ne imajući ništa u ruci Samson rastrga lava kao da je jare.
Ocu i materi ne kaza što je učinio.
7 Dođe i razgovori se sa ženom, i ona se svidi očima Samsonovim.
8 Poslije nekoliko dana pođe opet u Timnu da je odvede i svrne da vidi ubijenog lava. A
ono u mrtvom lavu roj pčela i med.
9 On uze od toga meda i pojede putem; kad dođe k ocu i materi dade im pa i oni jedoše, ali
im on ne reče da je taj med izvadio iz mrtvoga lava.
10 Otac njegov pođe k onoj ženi, a Samson priredi ondje gozbu, jer je takav bio običaj kod
mladih ljudi.
11 Čim ga Filistejci vidješe, pozvaše trideset drugova da budu s njim.
1amson im reče: “Ja ću vam zadati zagonetku, pa ako mi je odgonetnete za sedam dana
dok traje veselje i pogodite, dat ću vam trideset košulja i tridesetore nove haljine:
13 a ako ne odgonetnete, vi ćete dati meni trideset košulja i tridesetore svečane haljine.”
Oni mu rekoše: “Zadaj svoju zagonetku, da je čujemo.”
14 On im reče: “Od onoga koji proždire iziđe jelo i od ljutoga iziđe sladost.” Ne mogoše
odgonetnuti zagonetku tri dana.
15 Sedmoga dana rekoše ženi Samsonovoj: “Nagovori muža svoga da nam objasni
zagonetku, ili ćemo spaliti i tebe i dom oca tvoga. Jeste li nas zato pozvali da nas
opljačkate, je li tako?”
16 Žena Samsonova plakaše pred njim i govoraše: “Ti mene mrziš, ti mene ne voliš. Zadao
si zagonetku sinovima naroda moga, a nećeš je objasniti ni meni.” A on joj odgovori: “Gle,
ni ocu svome, ni materi svojoj nisam je kazao, a tebi da je objasnim?”
17 Ona je plakala pred njim sedam dana dok je trajala gozba. Sedmoga dana on joj je
objasni jer ga je mučila. A ona kaza zagonetku sinovima naroda svoga.
18 Ljudi onoga grada rekoše Samsonu sedmoga dana prije zalaska sunca: “Što je slađe od
meda i što je ljuće od lava?” A on im reče: “Da niste orali na mojoj junici, ne biste pogodili
moju zagonetku.”
19 Duh Gospodnji obuze ga i on siđe u Aškelon, pobi ondje trideset ljudi, uze odijelo s njih
i dade nove haljine onima koji odgonetnuše zagonetku. Bio je vrlo ljut, pa otiđe kući oca
svoga.
20 Ženu Samsonovu dadoše jednom od njegovih drugova koji mu je bio prijatelj.
LB) glava 15
1 Nakon nekoliko dana, o pšeničnoj žetvi, pođe Samson da pohodi svoju ženu i ponose joj
jare pa reče: “Idem k ženi svojoj u ložnicu.” Ali mu otac njezin ne dade da uđe.
2 On reče: “Ja sam mislio da je ti mrziš, pa sam je dao tvome drugu. Nije li mlađa sestra
njezina ljepša od nje? Uzmi nju umjesto svoje žene.
3 Samson mu reče: “Ovaj put neću ja biti kriv Filistejcima ako im učinim zlo.”
4 Samson ode. Uhvati trista lisica i uze buktinje, sveza po dvije lisice za repove i stavi po
jednu buktinju između dvaju repova.
5 Zapali buktinje i pusti lisice u filistejsko žito te popali snopove i žito još nepožnjeveno, i
maslinike.
6 Filistejci rekoše: “Tko je to učinio?” Odgovoriše im: “Samson, zet Timnaćaninov, jer mu
uze ženu i dade je njegovu drugu.” Filistejci dođoše i spališe nju i njezina oca.
7 Samson im reče: “Tako vi radite? A ja neću prestati dok vam se sasvim ne osvetim.”
8 On ih žestoko udari po leđima i po trbuhu; zatim se povuče u spilju Etamske stijene.
9 Tada Filistejci krenuše, utaboriše se u Judi i raširiše se do Lehija.
10 Ljudi od Jude rekoše: “Što ste izišli na nas?” Oni odgovoriše: “Izišli smo da svežemo
Samsona i da mu učinimo kako je on učinio nama.”
11 Na to tri tisuće ljudi iz Jude siđoše k pećini u stijeni Etamu i rekoše Samsonu: “Zar ne
znaš da Filistejci vladaju nad nama? Što si nam to učinio?” On im odgovori: “Kako su oni
meni učinili, tako sam i ja njima.”
12 Oni mu rekoše: “Došli smo da te svežemo i da te predamo u ruke Filistejcima.” Samson
im reče: “Zakunite mi se da me nećete ubiti.”
13 Oni mu odgovoriše: “Nećemo, samo ćemo te svezati i predati u njihove ruke, ali te
nećemo pogubiti.” I svezaše ga s dva nova užeta i izvedoše iz stijene.
14 Kad Samson dođe u Lehi, Filistejci zavikaše prema njemu. Njega obuze tada duh
Gospodnji, a užeta na njegovim rukama postadoše kao konci izgorjeli od vatre, i spadoše
sveze s ruku njegovih.
15 On nađe sirovu magareću čeljust te pruži ruku te je uze i pobi njome tisuću ljudi.
16 I Samson reče: Magarećom čeljusti jednu gomilu i dvije gomile; magarećom čeljusti
pobih ja tisuću ljudi.”
17 Kad to izreče, baci čeljust iz ruke. I ono se mjesto nazva Ramat Lehi.
18 Žedan, zavapi Samson Gospodu i reče: “Ti si rukom sluge svoga učinio ovo veliko
izbavljenje; a hoću li ja sad umrijeti od žeđi ili ću pasti u ruke neobrezanih?”
19 Bog rascijepi stijenu u Lehiju, a iz nje proteče voda. Samson se napi, duh mu se povrati
i oživi. Zato se onaj izvor prozva En-Hakore. On postoji još i danas u Lehiju.
20 Samson je bio dvadeset godina sudac u Izraelu u vrijeme Filistejaca.
LB) Suci glava 16
1 Samson pođe u Gazu. Ondje vidje jednu ženu bludnicu i uđe k njoj.
2 Ljudima u Gazi bi kazano: “Samson je došao!” I oni ga opkoliše i vrebaše ga cijelu noć na
gradskim vratima. Ostadoše u potaji cijelu noć. Rekoše: “Čim svane, ubit ćemo ga.”
3 Samson osta ležeći do ponoći. U pola noći usta, ščepa gradska vrata s oba dovratka i
iščupa ih zajedno s prijevornicom, stavi ih na ramena i odnese navrh gore koja je pred
Hebronom.
4 Poslije toga zamilova jednu ženu iz doline Soreka. Njoj bijaše ime Delila.
5 Knezovi filistejski dođoše k njoj i rekoše joj: “Miluj ga da saznaš gdje mu je velika snaga,
kako bismo mu mogli doskočiti, pa da ga svežemo i savladamo, a tebi ćemo dati svaki po
tisuću i sto šekela srebra.”
6 Delila reče Samsonu: “Reci mi, molim te, gdje ti leži ta velika snaga i čime bi se mogao
svezati i savladati.”
7 Samson joj reče: “Kad bi me svezali sa sedam posušenih žila od lukova, tada bih izgubio
snagu i bio bih kao i svaki drugi čovjek.”
8 Knezovi filistejski donesoše joj sedam gužava sirovih, još neosušenih, i ona ga sveza
njima.
9 Kod nje u jednoj sobi bijahu ljudi u zasjedi. Ona mu reče: “Samsone, eto Filistejaca na te!
- On pokida žile kao što se kida konac od kudjelje kad osjeti vatru; i ne sazna se gdje mu
leži snaga.
10 Delila reče Samsonu: “Gle, prevario si me, slagao si mi; ali molim te, kaži mi sada čime
bi se mogao svezati.”
11 On joj reče: “Kad bi me dobro svezali novim užetima koja još nisu bila upotrijebljena,
tada bih izgubio snagu i bio bih kao i svaki drugi čovjek.”
12 Delila uze nova užeta i sveza ga njima, pa mu reče: “Samsone, eto Filistejaca na te!” A
zasjeda bijaše u sobi. On raskide s ruku užeta kao konac.
13 Delila reče Samsonu: “Sveudilj me varaš i lažeš mi. Kaži mi čime bi se mogao svezati.”
On joj reče: “Dosta ti je da priviješ na vratilo sedam pletenica s moje glave.”
14 I ona zaglavi vratilo klinom pa reče: “Samsone, eto Filistejaca na te!” On se probudi pa
istrže i klin, i osnovu, i vratilo.
15 Ona mu reče: “Kako mi možeš reći: ‘Volim te’, kad srce tvoje nije kod mene? Već si me
triput prevario i nisi mi kazao gdje ti leži snaga.”
16 I kako mu je ona svaki dan dosađivala svojim riječima i navaljivala na njega,
17 to joj on otvori cijelo svoje srce i reče joj: “Nikada nije britva prešla preko moje glave
jer sam nazirej Božji od utrobe matere svoje; da se obrijem, ostavila bi me snaga moja,
oslabio bih i bio bih kao svaki drugi čovjek.”
18 Delila, videći da joj je otvorio cijelo svoje srce, pozva filistejske knezove i poruči im:
“Hodite sad, jer mi je otvorio cijelo svoje srce.” I knezovi filistejski dođoše k njoj i
donesoše srebro u svojim rukama.
19 Ona ga uspava na svome krilu i dozva čovjeka koji mu obrija sedam pletenica kose s
glave. Ona ga prva savlada kad ga ostavi snaga njegova.
20 I tada reče: “Samsone, eto Filistejaca na te!” On se probudi od sna i reče: “Izići ću kao i
prije i osloboditi se.” Nije znao da je Gospod odstupio od njega.
21 Filistejci ga uhvatiše i iskopaše mu oči; odvedoše ga u Gazu i okovaše ga u bakrene
lance. Okretao je mlin u tamnici.
22 Međutim, kosa na glavi njegovoj poče ponovno rasti.
23 Knezovi filistejski skupiše se da prinesu veliku žrtvu Dagonu, bogu svome, i da se
provesele. Rekoše: “Predade nam bog naš u ruke Samsona, neprijatelja našega.”
24 A kad ga narod vidje, počeo je hvaliti boga svoga govoreći: “Predade nam bog naš u
ruke neprijatelja našega i zatirača zemlje naše, koji pobi tolike između nas!”
25 I u veselju srca svoga rekoše: “Zovite Samsona da nam pleše!” Izvedoše Samsona iz
tamnice, i on je plesao pred njima. Bijahu mu odredili mjesto između dva stupa.
26 I Samson reče momku koji ga je držao za ruku: “Pusti me da dodirnem stupove na
kojima stoji kuća, da se naslonim na njih.”
27 Kuća bijaše puna ljudi i žena; svi knezovi filistejski bijahu ondje, a na krovu oko tri
tisuće ljudi i žena koji su gledali Samsonovu igru.
28 Tada Samson zavapi Gospodu i reče: “Gospode, Vječni! Spomeni me se, molim te, i
okrijepi me, molim te, samo sada, Bože, da se osvetim jedanput Filistejcima za oba oka
svoja!”
29 I Samson zahvati dva srednja stupa na kojima stajaše kuća i nasloni se na njih - na
jedan desnom, a na drugi lijevom rukom.
30 Samson reče: “Neka umrem s Filistejcima!” I naleže jako, a kuća pade na knezove i na
sav narod koji bijaše u njoj. I bi mrtvih koje ubi smrću svojom više nego onih koje pobi za
života svoga.
31 Poslije dođoše braća njegova i sav dom oca njegovoga te ga uzeše i, vrativši se,
sahraniše između Sore i Eštaola u grob Manoaha, oca njegova. On je bio sudac u Izraelu
dvadeset godina.
LB) Suci glava 17

1 Bijaše jedan čovjek iz gore Efrajimove koji se zvao Mika.
2 On reče materi svojoj: “Tisuću i sto šekela srebra što su ti ukradeni, za koje si klela i
govorila preda mnom, gle, to je srebro u mene, ja sam ga uzeo.” A mati njegova reče:
“Blagoslovio Gospod sina moga!”
3 On vrati svojoj materi tisuću i sto šekela srebra, a mati njegova reče: “Ja sam svojom
rukom posvetila ovo srebro Gospodu da učinim od njega sinu svome lik rezan i lijevan.
Tako ću ti ga vratiti.”
4 On vrati srebro materi. Mati njegova uze dvjesta šekela srebra. Ona dade srebro lijevaču
koji učini od njega lik rezan i lijevan. Staviše ih u kuću Mikajehuovu.
5 Taj Mika imao je svetište. Načini oplećak i terafe pa posveti jednog od svojih sinova da
mu služi kao svećenik.
6 U to vrijeme u Izraelu nije bilo kralja. Svatko je radio što je htio.
7 Bješe jedan mladić iz Betlehema Judina, iz porodice Judine, koji je bio levit i ondje je
bivao.
8 On ode iz grada Betlehema Judina da nađe sebi mjesto koje bi mu bilo po volji. Idući
svojim putem, dođe u goru Efrajimovu do Mikine kuće.
9 Mika mu reče: “Odakle dolaziš?” On mu odgovori: “Ja sam levit iz Betlehema Judina i
idem da se nastanim gdje mi se svidi.”
10 Mika mu reče: “Ostani kod mene; bit ćeš mi otac i svećenik. Dat ću ti deset šekela
srebra na godinu, haljine koje ti trebaju i hranu.” I levit uđe k njemu.
11 Tako odluči da ostane s tim čovjekom, koji je mladića gledao kao sina.
12 Mika posveti levita, i taj mu je mladić služio kao svećenik i ostao u njegovoj kući.
13 Tada Mika reče: “Sad znam da će mi Gospod učiniti dobro kad imam levita za
svećenika.”
LB) Suci glava 18

1 U to vrijeme nije u Izraelu bilo kralja. Pleme Danovo tražilo je posjed gdje bi se
nastanilo, jer dotad nije imalo baštine među plemenima Izraelovim.
inovi Danovi izabraše iz svoje porodice pet hrabrih ljudi koje poslaše iz Sore i iz Eštaola da
uhode i izvide zemlju. Oni im rekoše: “Idite, izvidite zemlju.” Dođoše do gore Efrajimove,
do kuće Mikine i ondje prenoćiše.
3 Čim dođoše blizu kuće Mikine, prepoznaše glas onoga mladog levita, približiše mu se i
rekoše mu: “Tko te dovede ovamo? Što tu radiš, što ćeš tu?”
4 On im odgovori: “Tako i tako učinio mi Mika. Izdaje mi najam, a ja mu služim kao
svećenik.”
5 Oni mu rekoše: “Upitaj Boga da znamo hoće li nam biti sretan put.”
6 A svećenik im odgovori: “Idite s mirom, Gospod gleda na vaš put.”
7 Onih pet ljudi pođoše dalje i dođoše u Lajiš. Vidješe tamošnji narod koji je živio mirno po
običaju sidonskome, u miru i bez straha; nije bilo nikoga u zemlji koji bi im i najmanje
dosađivao niti vladao nad njima; bijahu daleko od Sidonaca i nis
8 Oni se vratiše k braći svojoj u Sori i u Eštaolu, braća im njihova rekoše: “Koje nam vijesti
nosite?”
8 Nitko ga ne izbavi, jer bijaše daleko od Sidona, i stanovnici njegovi nisu imali veze s
drugim ljudima. Grad bijaše u dolini koja se širi prema Bet-Rehobi. Sinovi Danovi
prezidaše grad i naseliše se u njemu.
9 “Hajdemo!”, odgovoriše oni. “Idemo na njih; vidjesmo zemlju, vrlo je dobra. Što! Ništa
ne kažete? Nemojte dangubiti, nego pohitajte da uzmete zemlju!
10 Kad dođete, doći ćete k narodu bezbrižnome. Zemlja je prostrana i Bog je predade u
vaše ruke. To je kraj gdje ništa ne manjka od onoga čega ima na zemlji.”
11 Šest stotina ljudi iz porodice Danove krenuše iz Sore i iz Eštaola pod oružjem.
12 Krenuše i utaboriše se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to mjesto, koje leži iza Kirjat
Jearima, i danas zove Mahane-Dan.
13 Odande pođoše na goru Efrajimovu i dođoše u kuću Mikinu.
14 Tada petorica koja su išla izviđati zemlju progovoriše i rekoše braći svojoj: “Znate li da
u ovoj kući ima jedan oplećak i terafe te lik razan i lijevan? Gledajte što treba da radite.”
15 Oni priđoše onamo, uđoše u kuću u kojoj je bio mladi levit, u kuću Mikinu, i upitaše ga
za zdravlje.
16 Šest stotina naoružanih ljudi od sinova Danovih stajalo je pred vratima.
17 I pet ljudi koji su izviđali zemlju uđoše i uzeše lik rezani, oplećak i terafe te lik lijevan,
dok je svećenik stajao na vratima sa šest stotina naoružanih ljudi.
18 Kad oni što uđoše u Mikinu kuću uzeše rezani lik, oplećak, terafe i lijevani lik, svećenik
im reče: “Što radite?”
19 Oni mu odgovoriše: “Šuti, stavi ruku na usta pa hajde s nama; bit ćeš nam otac i
svećenik. Što ti je bolje: biti svećenik kući jednog samog čovjeka, ili biti svećenik plemenu
i porodici u Izraelu?”
20 Svećenik se obradova u srcu, uze oplećak, terafe i lik rezani te uđe među narod.”
21 Krenuše i pođoše, pustivši naprijed djecu, stoku i prtljagu.
22 Kad bijahu već daleko od Mikine kuće, tad ljudi koji su stanovali u kućama blizu Mikine
skupiše se i pođoše u potjeru za sinovima Danovim.
23 Vikali su na Danove sinove. I oni, obazrevši se, rekoše Miki: “Što ti je da si skupio tolike
ljude?”
24 A on reče: “Uzeli ste moje bogove koje sam načinio i svećenika, pa otiđoste. Što mi još
ostaje? Pa još kažete: ‘Šta ti je?’”
25 Sinovi Danovi mu rekoše: “Nemoj da ti se čuje glas za nama, da ne bi udarili za vas ljudi
gnjevni, pa da se izgubiš i ti i cijeli dom tvoj.”
26 Pa sinovi Danovi proslijediše svojim putem. Mika, videći da su jači od njega, okrenu se i
vrati kući.
27 Tako oni uzeše ono što bijaše načinio Mika, odvedoše mu svećenika i napadoše na Lajiš,
na narod miran i bezbrižan. Isjekoše ih oštricom mača i zapališe grad.
29 Oni ga nazvaše Dan, po imenu Dana, oca svoga, koji se rodi Izraelu, a prije se grad zvao
Lajiš.
30 Sinovi Danovi namjestiše sebi onaj rezani lik. Jonatan, sin Geršona, sina Mojsijeva, i
sinovi njegovi bijahu svećenici plemenu Danovu dok se god nije iselio iz zemlje.
31 Oni namjestiše za sebe onaj rezani lik koji je načinio Mika za sve vrijeme dokle je dom
Božji bio u Šilu.
LB) Suci glava 19

1 U to vrijeme, dok u Izraelu nije bilo kralja, jedan levit koji je živio kraj gore Efrajimove
uze inoču iz Betlehema Judina.
2 Inoča njegova bila mu nevjerna pa otišla od njega kući oca svoga u Betlehem Judin i
ostala ondje četiri mjeseca.
3 Muž njen usta i ode za njom da joj srcu progovori i da je vrati. Imao je sa sobom svoga
momka i dva magarca. Ona ga uvede u kuću oca svoga, pa kad ga otac njezin vidje,
obradova se njegovu dolasku.
4 Tast ga zadrža kod sebe tri dana. Oni su tu jeli, pili i noćili.
5 Četvrtoga dana ustadoše rano, i levit htjede otići. Ali otac mlade reče svome zetu: “Uzmi
zalogaj kruha da okrijepiš srce svoje; ići ćete kasnije.”
6 I oni sjedoše, jedoše i piše obojica. Otac mlade reče mužu svoje kćeri: “Hajde, ostani i
prenoći ovdje; neka se veseli srce tvoje.”
7 Muž usta da ode, ali ga njegov tast nagovori, pa on opet zanoći ondje.
8 Petoga dana usta rano da ode. Tada mu otac mlade reče: “Ukrijepi srce svoje, molim te, i
ostanite dokle se dan ne nagne.”
9 Muž usta da ode, ali njegov tast, otac mlade, reče mu: “Gle, dan se već nagnu, večer je,
kasno je, prenoći ovdje i budi veseo, pa sutra uranite na put i idi k svome šatoru.”
10 Ali muž ne htjede noćiti, nego usta i pođe. On dođe do Jebusa, a to je Jeruzalem, s dva
nasamarena magarca i sa svojom inočom.
11 Kad dođoše blizu Jebusa, dan se već bio vrlo nagnuo. Sluga reče svome gospodaru:
“Idimo, požurimo u taj grad Jebusejaca pa da tu noćimo.”
12 Gospodar mu odgovori: “Nećemo ulaziti u tuđi grad u kojem nema sinova Izraelovih,
nego ćemo ići do Gibee.”
13 Još reče svome sluzi: “Idimo, da stignemo u koje od tih mjesta, u Gibeu ili u Ramu, pa
ćemo ondje prenoćiti.”
14 Proslijediše put, a sunce zađe kad su stigli do Gibee Benjaminove.
15 Uputiše se na tu stranu da prenoće u Gibei. Levit uđe i zasta na gradskom trgu. Nije bilo
nikoga koji bi ih primio u kuću da prenoće.
16 I gle, jedan starac vraćao se uvečer s rada u polju; taj čovjek bijaše iz gore Efrajimove.
Živio je u Gibei, a mještani toga grada bijahu iz plemena Benjaminova.
17 On podiže oči i ugleda putnika na gradskome trgu. Starac mu reče: “Kamo ideš i odakle
dolaziš?”
18 On mu odgovori: “Idemo iz Betlehema Judina do kraja gore Efrajimove, odakle sam.
Bijah išao do Betlehema Judina, a sada idem k domu Gospodnjemu. Ali nema nikoga da me
primi u kuću.
19 A imam slame i krme za magarce svoje; imam i kruha i vina za sebe, za svoju sluškinju i
za momka koji prati mene, slugu tvoga. Ništa nam ne manjka.”
20 Starac reče: “Neka je mir s tobom! Što ti god nedostaje, ja ću se postarati za to; nećeš
noćiti na putu.”
21 On ih uvede u svoju kuću i dade hrane magarcima. Putnici su oprali noge, pa su jeli i
pili.
22 Dok su se oni veselili, gle, ljudi onoga grada, pokvarenjaci, opkoliše kuću, zalupaše na
vrata i rekoše starcu, gospodaru kuće: “Izvedi čovjeka koji je ušao u tvoju kuću da ga
poznamo.”
23 Gospodar iziđe i reče im: “Ne, braćo moja, ne činite zla, molim vas; kad je čovjek ušao u
moju kuću, ne činite tu sramotu.
24 Evo imam kćer djevicu, a ovaj čovjek inoču; njih ću vam izvesti, osramotite njih i činite
s njima što vam je volja; samo ovom čovjeku ne činite tu sramotu.”
25 Ljudi ga ne htjedoše poslušati. Tada čovjek uze svoju inoču i izvede je. Silovali su je i
zlostavljali cijelu noć do zore; potom je otpustiše kad je zora zarudjela.
26 U zoru žena pade pred vrata čovjeka kod koga bijaše njezin muž i osta tu dok se ne
razdani.
27 Muž ujutro usta, otvori vrata i iziđe da proslijedi put. Ali, gle, žena, njegova inoča,
ležala je pred vratima ispruženih ruku na pragu.
28 On joj reče: “Ustani da idemo.” Ona ništa ne odgovori. Tada je muž stavi na magarca i
krenu u svoje mjesto.
29 Kad dođe kući, uze nož, zgrabi inoču i rasiječe je na dvanaest komada, koje posla u sve
krajeve Izraelove.
30 Oni koji to vidješe rekoše: “Nikada se tako što nije učinilo niti vidjelo otkako sinovi
Izraelovi iziđoše iz Egipta. Uzmite to k srcu, promislite i govorite.”
LB) Suci glava 20

1 Svi sinovi Izraelovi iziđoše; i sav se narod od Dana do Beer Šebe i do zemlje Gileadske,
kao jedan čovjek sabra pred Gospodom u Mispi.
2 Glavari cijeloga naroda, sva plemena Izraelova, dođoše na zbor naroda Božjega, četiri
stotine tisuća pješaka koji su mahali mačem.
3 Sinovi Benjaminovi čuše da su sinovi Izraelovi otišli u Mispu. Sinovi Izraelovi rekoše:
“Kažite kako se dogodilo to zlo?”
4 Tada levit, muž ubijene žene, uze riječ i reče: “Dođoh s inočom svojom u Gibeu
Benjaminovu da prenoćim.
5 Gibeani ustadoše protiv mene, opkoliše me noću u kući i htjedoše me ubiti; moju inoču
tako su zlostavljali da je umrla.
6 Zato uzeh svoju inoču, rasjekoh je na komade i razaslah ih u sve krajeve baštine
Izraelove; jer su oni učinili zločin i sramotu u Izraelu.
7 Eto, vi ste svi sinovi Izraelovi; promislite i donesite odluku!”
8 Sav narod usta kao jedan čovjek i reče: “Nitko od nas neće ići u šator svoj i ni jedan se
neće vratiti kući svojoj.
9 Evo što ćemo učiniti Gibei: na koga padne kocka, ti neka krenu na Gibeu.
10 Uzet ćemo po deset ljudi od stotine iz svih plemena Izraelovih, po stotinu od tisuće i po
tisuću od deset tisuća; oni će uzeti hranu za narod, da se po njihovu povratku učini Gibei
Benjaminovoj prema velikoj sramoti koju je ona počinila Izraelu.”
11 Tako se svi Izraelovi ljudi sabraše protiv toga grada, složni kao jedan čovjek.
12 Plemena Izraelova poslaše ljude u sve porodice Benjaminove da im poruče: “Kakav se
to zločin počini među vama?
13 Sad dajte te pokvarenjake koji su u Gibei da ih pogubimo i iskorijenimo zlo iz Izraela.”
Ali sinovi Benjaminovi nisu htjeli poslušati braću svoju, sinove Izraelove.
14 Sinovi Benjaminovi skupiše se iz svojih mjesta u Gibei da se bore sa sinovima
Izraelovim.
15 Popis sinova Benjaminovih koji toga dana iziđoše iz gradova brojio je dvadeset i šest
tisuća ljudi koji su mahali mačem, osim stanovnika gibejskih, kojih je bilo sedam stotina
odabranih ljudi.
16 U tom narodu bilo je sedam stotina odabranih ljudi koji su bili ljevaci, i svaki je od njih
mogao gađati kamenom iz praćke u dlaku i ne promašiti.
17 Prebrojiše se i ljudi Izraelovi bez sinova Benjaminovih, i nabroji se četiri stotine tisuća
ljudi koji su rukovali mačem, samih ratnika.
18 Sinovi Izraelovi ustadoše, pođoše u Betel i upitaše Boga govoreći: “Tko će od nas ići
prvi u boj na sinove Benjaminove?” Gospod reče: “Juda će ići prvi.”
19 Čim svanu, sinovi Izraelovi krenuše i utaboriše se blizu Gibee.
20 I ljudi Izraelovi stupiše da vojuju protiv sinova Benjaminovih, i svrstaše se pred
Gibeom.
21 Sinovi Benjaminovi iziđoše iz Gibee i povališe toga dana dvadeset i dvije tisuće
Izraelovih ljudi.
22 Narod, sinovi Izraelovi, pribrao se i opet se svrstao na mjestu gdje se svrstao prvoga
dana.
23 I sinovi Izraelovi popeše se i plakahu pred Gospodom do večeri. Upitaše Gospoda:
“Hoću li opet ići u boj protiv sinova Benjamina, brata svoga?” Gospod odgovori: “Idite!”
24 Sinovi Izraelovi iziđoše na sinove Benjaminove drugoga dana.
25 Sinovi Benjaminovi iziđoše pred njih iz Gibee drugoga dana i opet povališe na zemlju
osamnaest tisuća ljudi, sinova Izraelovih, koji su rukovali mačem.
26 Svi sinovi Izraelovi i sav narod popeo se i došao u Betel; zaplakaše i ostadoše ondje
pred Gospodom. Toga dana postili su do večeri i prinoslili žrtve paljenice i žrtve
zahvalnice pred Gospodom.
27 I sinovi Izraelovi upitaše Gospoda - (ondje se tada nalazio kovčeg Saveza Božjega
28 i Pinkas, sin Eleazara, sina Aronova, bijaše tada pred Bogom) - i rekoše: “Hoću li opet
ići u boj protiv Benjamina, brata svoga, ili ću se okaniti? Gospod odgovori: “Iziđite, jer ću
vam ih sutra predati u ruke.”
29 Tada Izrael namjesti zasjede oko Gibee.
30 Sinovi Izraelovi iziđoše trećeg dana na sinove Benjaminove i svrstaše se prema Gibeji
kao i prvi i drugi put.
31 Sinovi Benjaminovi iziđoše pred narod i odvojiše se od grada. Oni stadoše biti i sjeći
narod kao i prvi i drugi put po cestama, od kojih jedna ide k Betelu, a druga preko polja
prema Gibei, pa ubiše do trideset tisuća ljudi iz Izraela.
3inovi Benjaminovi rekoše: “Eno ih potučeni kao i ranije!” Ali sinovi Izraelovi rekoše:
“Bježimo da ih namamimo na putove daleko od grada.”
33 Svi sinovi Izraelovi napustiše svoje položaje i svrstaše se u Baal Tamoru; zasjeda
Izraelova iskočila je iz svoga mjesta, iz Mara-Gibee.
34 Deset tisuća ljudi, izabranih iz svega Izraela, pošlo je protiv Gibee. Boj posta žestok, i
sinovi Benjaminovi nisu niti slutili poraz koji ih je trebao snaći.
35 Gospod potuče Benjamina pred Izraelom, a sinovi Izraelovi pogubiše toga dana
dvadeset i pet tisuća i sto ljudi od sinova Benjaminovih, koji su svi mahali mačem.
36 Sinovi Benjaminovi smatrali su da su pobijedili Izraelce, koji su uzmicali pred
Benjaminovim sinovima i uzdali su se u zasjede koje bijahu namjestili kod Gibee.
37 Ljudi iz zasjede udariše brže na Gibeu i, ušavši, potukoše sav grad oštricom mača.
38 Po znaku ugovorenom sa sinovima Izraelovim, ljudi iz zasjede trebali su dići gust dim
iz grada.
39 Sinovi Izraelovi stadoše tad bježati s boja. Sinovi Benjaminovi bijahu im tad već ubili do
trideset ljudi govoreći: “Eno ih potučeni pred nama kao u prvom boju.” Ali se gust stup
dima poče dizati iz grada.
40 Sinovi Benjaminovi obazreše se, i gle, iz cijelog se grada plamen dizao do neba.
41 Sinovi Izraelovi se tada vratiše, a sinovi Benjaminovi se zaprepastiše gledajući propast
u koju bijahu upali.
42 Oni okrenuše leđa ispred sinova Izraelovih i stadoše bježati prema pustinji. Ali ih
napadači gonjahu, i oni putem pobiše one koji bijahu izišli iz gradova.
43 Opkoliše Benjamina, goniše ga, udariše ga kad god je htio odahnuti sve do Gibee, k
sunčanom istoku.
44 Pade osamdeset tisuća ljudi od sinova Benjaminovih, sve samih junaka.
45 A onih što pobjegoše u pustinju k stijeni Rimonu pogubiše po cestama pet tisuća.
Tjeraše ih do Gideoma i tu pobiše dvije tisuće ljudi.
46 Ukupan broj sinova Benjaminovih koji padoše toga dana iznosio je dvadeset i pet tisuća
ljudi vičnih maču, sve samih junaka.
47 Šest stotina ljudi koji bijahu okrenuli leđa i pobjegli u pustinju k stijeni Rimonu ostalo
je ondje četiri mjeseca.
48 Sinovi Izraelovi opet napadoše sinove Benjaminove i udariše na njih oštricom mača.
Posjekoše i ljude iz gradova i stoku i što se god našlo. Zapališe i sve gradove na koje su
naišli.
LB) Suci glava 21

1 Sinovi Izraelovi zakleli su se u Mispi rekavši: “Nitko od nas neće dati svoju kćer za ženu
sinu Benjaminovu.” Narod dođe u Betel i osta pred Bogom do večeri.
2 Podigoše glas, mnogo plakaše
3 i rekoše: “Zašto se, Gospode, Bože Izraelov, dogodi ovo u Izraelu da danas nestane
jednog plemena iz Izraela?”
4 Sutradan narod urani. Načiniše žrtvenik i prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalnice.
5 Sinovi Izraelovi rekoše: “Tko je taj iz svih plemena Izraelovih koji nije došao na zbor
Gospodu?” Jer se bijahu tvrdo zakleli da će pogubiti onoga tko ne dođe Gospodu u Mispu.
6 Sinovi Izraelovi sažale se nad Benjaminom, bratom svojim pa rekoše: “Danas se istrijebi
jedno pleme iz Izraela.
7 Što ćemo činiti s onima koji su ostali na životu da bi imali žene, kad se zaklesmo
Gospodom da im ne damo kćeri svoje za žene?”
8 I zato rekoše: “Ima li tko iz plemena Izraelovih da nije došao u Mispu Gospodu?” I gle, ne
bijaše došao u tabor, na zbor, nitko od stanovnika Jabeša gileadskoga.
9 Kad se narod prebroji, ne bi ondje ni jedan od stanovnika Jabeša gileadskoga.
10 Onda zbor posla na njih dvanaest tisuća ratnika dajući im ovu zapovijed: “Idite i
udarajte oštricom mača stanovnike Jabeša gileadskoga, pa i žene i djecu.
11 Evo što ćete činiti: pobit ćete sve muške i ženske koje su poznale čovjeka.”
12 Oni nađoše među stanovnicima Jabeša gileadskoga četiri stotine djevica koje nisu
poznale čovjeka i dovedoše ih u tabor u Šilo, koje je u zemnlji kanaanskoj.
13 Sav zbor posla glasnike da govore sinovima Benjaminovim koji bijahu u stijeni Rimonu
i objave im mir.
14 Tada se sinovi Benjaminovi vratiše, a oni im dadoše žene koje ostaviše na životu
između žena iz Jabeša gileadskoga. Ali ih nije bilo dosta.
15 Narodu je bilo žao Benjamina, jer Gospod bješe okrnjio plemena Izraelova.
16 Starješine zbora rekoše: “Što ćemo činiti s ovima što ostaše da bi imali žene, pošto su
istrijebljene žene plemena Benjaminova?”
17 I rekoše: “Baština Benjaminova neka pripada ovima koji su ostali, da se ne bi zatrlo
pleme iz Izraela.
18 Ali im mi ne možemo dati žene između kćeri svojih, jer su se sinovi Izraelovi zakleli
rekavši: neka je proklet tko da ženu sinovima Benjaminovim!”
19 I rekoše: “Evo, svake godine drži se blagdan Gospodnji u Šilu, koji je sjeverno od Betela,
istočno od ceste koja vodi iz Betela u Šekem i južno od Lebone.”
20 Zatim dadoše sinovima Benjaminovim ovu zapovijed: “Idite i zasjednite po
vinogradima
21 i pazite: kad iziđu kćeri šilske da plešu, iziđite iz vinograda i otmite svaki sebi ženu
između kćeri šilskih, pa idite u zemlju Benjaminovu.
22 Ako li oci njihovi ili braća njihova dođu k nama da se žale, mi ćemo im reći: ‘Dajte nam
ih, jer u ovom ratu nismo za svakoga zarobili po jednu ženu. Niste ih vi njima dali; zato
nećete biti krivi.’”
23 Tako i uradiše sinovi Benjaminovi. Oni uzeše žene prema broju svome između
plesačica, pa odoše i vratiše se na svoju baštinu. Prezidaše gradove i naseliše se u njima.
24 U to isto vrijeme sinovi Izraelovi otiđoše svaki u svoje pleme i u svoj rod te se vratiše
odande svaki na svoju baštinu.
25 U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu. Svatko je činio što mu je bilo drago.
KNJIGA RUTINA
LB) Ruta glava 1

1 U vrijeme sudaca nastupila je glad u zemlji. Jedan čovjek iz Betlehema Judina ode sa
ženom svojom i s dva sina svoja u zemlju moapsku da provede ondje neko vrijeme.
2 Zvao se Elimelek, a žena mu Noemi: dva njegova sina zvala su se Mahlon i Kiljon. Bili su
Efraćani, iz Betlehema Judina. Došavši u zemlju moapsku, nastaniše se ondje.
3 Elimelek, muž Noemin, umre, i ona osta sa svoja dva sina.
4 Oni se oženiše ženama Moapkama, od kojih se jedna zvala Orpa, a druga Ruta. Tu su
živjeli desetak godina,
5 pa umriješe obojica, Mahlon i Kiljon; tako Noemi osta bez svoja dva sina i bez muža.
6 Poslije toga podiže se ona sa svojim snahama da napusti zemlju moapsku, jer ču u zemlji
moapskoj da je Gospod pohodio svoj narod i dao mu kruha.
7 Ona iziđe iz mjesta gdje je stanovala, praćena svojim dvjema snahama. Krenu da se vrati
u zemlju Judinu.
8 Noemi reče tada svojim dvjema snahama; “Idite, vratite se svaka u dom matere svoje!
Neka vam Gospod bude dobar, kao što ste vi bile dobre onima koji su umrli i meni!
9 Neka vam dade Gospod da neđete počinak svaka u domu muža svoga!” I poljubi ih. One
podigoše glas i zaplakaše,
10 te joj rekoše: “Ne, mi ćemo ići s tobom u tvoj narod.”
11 Noemi im reče: “Vratite se, kćeri moje! Zašto biste išle sa mnom? Zar ja imam još
sinova u utrobi svojoj koji bi vam mogli postati muževi?
12 Vratite se, kćeri moje, idite! Ja sam prestara da bih se mogla preudati. A i da kažem:
imam još nade, i da se još noćas s mužem nađem, te rodim sinove, zar biste ih vi čekale
dok odrastu,
13 zar ćete se zbog toga odreći svoje udaje? Ne, kćeri moje, jer bih zbog vas bila u velikoj
žalosti što se ruka Gospodnja podigla na mene.”
14 I one opet podigoše glas i zaplakaše. Orpa poljubi svoju svekrvu, ali Ruta ostade s njom.
15 Noemi reče Ruti: “Eto, jetrva se tvoja vrati k narodu svome i k bogovima svojim; vrati
se i ti kao i jetrva tvoja.”
16 Ruta odgovori: “Ne nagovaraj me da te ostavim i da se okrenem od tebe. Kamo ideš ti,
ići ću i ja, gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj će narod biti i moj narod, tvoj Bog i
moj Bog;
17 gdje ti umreš, umrijet ću i ja; ondje neka me pokopaju. Gospod neka me najgore kazni
ako me što drugo osim smrti rastavi od tebe.”
18 Kad Noemi vidje njezinu odluku da ide s njom, presta je odvraćati.
19 Otiđoše zajedno do Betlehema. A kad su stigle u Betlehem, sav se narod uzbudio zbog
njih. Žene su govorile: “Je li to Noemi?”
20 Ona im reče: “Ne zovite me više Noemi, nego me zovite Mara, jer me Svemoćni napuni
žalošću.
21 Svega sam imala kad sam otišla, a praznu me Gospod vraća. Zašto da me zovete Noemi
kad me Gospod osudi i rastuži?”
22 Tako su se vratile iz zemlje moapske Noemi i njezina snaha Ruta, Moapka. Stigoše u
Betlehem o početku žetve ječma.
LB) Ruta glava 2

1 Noemi je imala rođaka po mužu. Bio je moćan i bogat čovjek, iz porodice Elimelekove.
zvao se Boaz.
2 Ruta Moapka reče Noemi: “Pusti me, molim te, da idem pabirčiti klasje u polje onoga u
čijim očima nađem milost.” Ona joj odgovori: “Idi, kćeri moja!”
3 Ruta ode na jednu njivu pabirčiti za žeteocima. Zbilo se da je njiva pripadala Boazu, koji
je bio iz porodice Elimelekove.
4 I gle, Boaz dođe iz Betlehema i reče žeteocima: “Gospod s vama!” Oni mu odgovoriše:
“Blagoslovio te Gospod!”
5 Boaz reče sluzi svome kome je povjerio nadzor nad žeteocima: “Čija je ona mlada?”
6 Sluga kojem bješe povjerio nadzor nad žeteocima odgovori: “To je mlada Moapka koja se
vratila s Noemom iz zemlje moapske.
7 Ona reče: ‘Dopustite mi da pabirčim, da kupim klasje između snopova za žeteocima.’ I od
jutros, otkako je došla, pa dosad jednako je na nogama, samo što se malo u kući
odmorila.”
8 Boaz reče Ruti: “Slušaj, kćeri moja, ne idi pabirčiti na drugu njivu, ne odlazi odavde,
nego ostani s mojim djevojkama.
9 Gledaj na kojoj njivi one žanju, pa idi k njima. Naredio sam momcima da te nitko ne dira.
A kad ožedniš, idi k vedrima i pij što moje sluge zahitaju.”
10 Tada ona pade ničice, pokloni se do zemlje i reče mu: “Kako nađoh milost u očima
tvojim da pogledaš na mene, koja sam tuđinka?”
11 Boaz joj odgovori: “Čuo sam što si sve činila za svoju svekrvu nakon smrti svoga muža i
kako si ostavila oca svoga, majku svoju i domovinu svoju da dođeš k narodu koji prije nisi
znala.
12 Gospod neka ti plati za tvoje djelo i neka ti nagrada bude potpuna od Gospoda, Boga
Izraelova, pod čije si krilo došla da se skloniš!”
13 A ona reče: “Ah, samo da nađem milost u očima tvojim, gospodaru! Jer si me utješio i
progovorio si srcu sluškinje svoje, ako i nisam kao jedna od sluškinja tvojih.”
14 Kad je bilo vrijeme ručku, Boaz reče Ruti: “Dođi ovamo i jedi kruha; umoči zalogaj u
ocat.” Ona sjede pokraj žetelaca. Dadoše joj prženih zrna. Jela je i nasitila se, pa skupila
ono što joj je preteklo.
15 Zatim usta da pabirči. Boaz zapovjedi svojim momcima: “Neka pabirči i među
snopovima. Ne smetajte joj,
16 nego ispuštajte od rukoveti poneki klas i pustite je neka kupi; ništa joj ne predbacujte.”
17 Tako je pabirčila na njivi do večeri i ovrše što je napabirčila. I dođe oko jedne efe
ječma.
18 Ona to uze i vrati se u grad, a svekrva njezina vidje što je Ruta bila napabirčila. Ruta
izvadi ono što joj je preteklo od ručka i dade joj.
19 Svekrva joj reče: “Gdje si danas pabirčila, gdje si radila? Neka je blagoslovljen onaj koji
je pogledao na te!” I Ruta kaza svekrvi svojoj kod koga je radila, pa reče: “Čovjek kod koga
sam radila zove se Boaz.”
20 Noemi reče svojoj snasi: “Neka ga blagoslovi Gospod, koji je milosrdan živima, kao što
je bio i onima koji su umrli! Taj je čovjek naš rod,” dometnu Noemi, jedan od naših
otkupitelja.”
21 Ruta Moapka doda: “On mi je rekao i ovo: ‘Ostani s mojim slugama dok ne svrše svu
moju žetvu.’”
22 A Noemi reče Ruti, svojoj snasi: “Dobro je, kćeri moja, da ideš s njegovim djevojkama i
da se ne nađeš na drugoj njivi.”
23 I ona osta s Boazovim djevojkama pabirčeći dok se ne svrši i žetva ječmena i žetva
pšenična. Stanovala je kod svoje svekrve.
LB) Ruta glava 3

1 Reče joj Noemi, njezina svekrva: “Kćeri moja, brinem se da ti nađem počinka, da bi bila
sretna.
2 Nije li nam Boaz, s čijim si djevojkama bila, rod? Gle, on će noćas vijati ječam na gumnu.
3 Umij se i namaži, obuci haljine, pa idi na gumno. Ali ne očituj mu se dok ne svrši s jelom
i pilom.
4 A kad legne, promatraj mjesto gdje legne, a poslije otiđi, pridigni pokrivač s njegovih
nogu i lezi ondje. On će ti sam kazati što da radiš.”
5 Ona joj odgovori: “Učinit ću sve kako si mi kazala.”
6 Ode na gumno i učini sve kako joj svekrva bijaše naredila.
7 Boaz je jeo i pio, srce mu je bilo raspoloženo. Leže kod jednoga stoga. Tada mu se Ruta
približi, podigne polako pokrivač s njegovih nogu i legne.
8 Usred noći trže se čovjek, obrnu se, i gle, jedna je žena ležala do njegovih nogu.
9 On joj reče: “Tko si?” - Ona odgovori: “Ja sam Ruta, sluškinja tvoja; raširi krilo svoje na
sluškinju svoju, jer si ti moj otkupitelj.”
10 A on reče: “Gospod te blagoslovio, kćeri moja! Ovo tvoje posljednje djelo još više govori
za te negoli prvo; jer nisi tražila mladiće, ni siromašne ni bogate.
11 Kćeri moja, ne boj se; što god kažeš, učinit ću ti, jer sva vrata naroda moga znaju da si
valjana žena.
12 Istina je da sam ti ja otkupitelj, ali ima jedan još bliži od mene.
13 Prenoći ovdje, a sutra ako te htjedne on otkupiti, dobro, neka te otkupi; ako li te ne
htjedne otkupiti, otkupit ću te ja. Živ je Gospod! Spavaj do jutra.”
14 Ona osta ležeći do njegovih nogu do jutra i usta dok još nije mogao čovjek čovjeka
raspoznati. Boaz reče: “Neka se ne zna da je žena dolazila na gumno.”
15 I doda: “Daj ogrtač koji imaš na sebi i pridrži ga.” Ona ga pridrži, a on joj izmjeri šest
mjera ječma koje naprti na nju. Zatim se vrati u grad.
16 Ruta se vrati svojoj svekrvi, a Noemi reče: “Jesi li ti, kćeri moja?” Ruta joj kaza, sve što
je za nju učinio onaj čovjek.
17 Još joj reče: “Dao mi je ovih šest mjera ječma govoreći: ‘Nećeš se vratiti prazna svekrvi
svojoj.’”
18 A Noemi joj reče: “Budi mirna, kćeri moja, da vidiš na što će to izići; jer se onaj čovjek
neće smiriti dok još danas ne svrši ovu stvar.”
LB) Ruta glava 4

1 Boaz iziđe na gradska vrata i sjede ondje. I gle, naiđe onaj otkupitelj o kojem Boaz bijaše
govorio. Boaz mu reče: “Hodi ovamo i sjedni ovdje.” I on dođe i sjede.
2 Boaz uze tada deset ljudi između gradskih starješina i reče: “Posjedajte ovdje.” I oni
posjedaše.
3 Zatim reče onom otkupitelju: “Noemi, koja se vratila iz zemlje moapske, prodala je njivu
koja je bila brata našega Elimeleka.
4 Našao sam da je potrebno da ti to javim i da ti kažem: “Uzmi je pred stanovnicima i pred
starješinama naroda moga. Ako je hoćeš otkupiti, otkupi, a ako nećeš, kaži mi da znam; jer
pred tobom nema drugoga koji bi imao pravo da otkupi, a za tobom im
5 Boaz reče: “Onoga dana kad uzmeš njivu iz ruke Noemine, uzet ćeš je i iz ruke Rute
Moapke, žene umrloga, da podigneš ime umrlome u baštinu njegovu.”
6 A onaj otkupitelj odgovori: “Ne mogu je otkupiti jer bih razasuo svoju baštinu. Primi na
sebe moje pravo otkupa, jer ja ne mogu otkupiti.”
7 U staro vrijeme bijaše običaj u Izraelu - da bi se utvrdio svaki ugovor otkupa ili razmjene
- da jedan izuje obuću i dade je drugome. To se u Izraelu smatraše kao znak potvrde.
8 I tako je onaj koji je imao pravo otkupa rekao Boazu: “Uzmi ti to na sebe!” I izu obuću
svoju.
9 Tada Boaz reče starješinama i svemu narodu: “Vi ste danas svjedoci da sam otkupio iz
ruke Noemine što je god bilo Elimelekovo i sve što je bilo Kiljonovo i Mahlonovo,
10 i da sam uzeo sebi za ženu Rutu Moapku, ženu Mahlonovu, da podignem ime umrlomu
u baštini njegovoj, da se ne bi zbrisalo ime umrloga među braćom njegovom i u mjestu
njegovom. Vi ste danas svjedoci!”
11 Sav narod koji se bio skupio na gradskim vratima i starješine rekoše: “Svjedoci smo! -
Dao Gospod da žena koja ulazi u dom tvoj bude kao Rahela i Lea, koje obje sazidaše dom
Izraelov! Pokaži snagu svoju u Efrati i proslavi si ime u Betlehemu!
12 Od poroda koje ti Gospod da od ove žene neka postane dom tvoj kao dom Peresa, koga
rodi Tamara Judi.”
13 Boaz uze Rutu, koja mu posta žena, i pođe s njom. Gospod dade Ruti da zatrudni, i ona
rodi sina.
14 Rekoše žene Noemi: “Blagoslovljen neka je Gospod koji te ne ostavi danas bez
otkupitelja, čije će se ime proslaviti u Izraelu!
15 Ovo će dijete ukrijepiti dušu tvoju i bit će pomoć starosti tvojoj, jer ga rodi snaha tvoja
koja te voli i koja ti više vrijedi od sedam sinova.”
16 Noemi uze dijete i stavi ga na krilo svoje i bi mu čuvaricom.
17 Susjede mu nadjenuše ime govoreći: “Noemi se rodio sin!” Prozvaše ga Obed. On je otac
Jišaja, oca Davidova.
18 Ovo je potomstvo Peresovo:
19 Peres rodi Hesrona; Hesron rodi Rama; Ram rodi Aminadaba;
20 Aminadab rodi Nahšona; Nahšon rodi Salmona;
21 Salmon rodi Boaza; Boaz rodi Obeda;
22 Obed rodi Jišaja; a Jišaj rodi Davida.
PRVA KNJIGA SAMUELOVA
LB) Prva Samuelova glava 1

1 Bio jedan čovjek iz Ramatajima, Sufovac, iz gore Efrajimove, koji se zvao Elkana. On je
bio sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanina.
2 Imao je dvije žene, od kojih se jedna zvala Ana, a druga Penina; Penina je imala djece, a
Ana nije.
3 Taj je čovjek išao svake godine iz svoga grada u Šilo da se pokloni i prinese žrtve
Gospodu nad vojskama. Ondje bijahu dva sina Elijeva, Hofni i Pinkas, svećenici Gospodnji.
4 Kad je Elkana prinosio svoju žrtvu, davao je po jedan obrok svojoj ženi Penini i svim
sinovima i svim kćerima koje je imao od nje.
5 Ali Ani je davao dva obroka, jer je volio Anu, koju Gospod bijaše učinio nerotkinjom.
6 Suparnica joj je zanovijetala da bi je ponizila zato što ju je Gospod stvorio nerotkinjom.
7 Tako je bilo svake godine, svaki put kad je Ana išla u dom Gospodnji. Penina joj je
zanovijetala. Ana je plakala i nije ništa jela.
8 Elkana, njezin muž, govorio joj je: “Ana, zašto plačeš i ništa ne jedeš? Zašto je srce tvoje
žalosno? Nisam li za tebe bolji nego deset sinova?”
9 Pošto su jeli i pili, Ana ustade. Svećenik Eli sjedio je kod jednog stupa doma
Gospodnjega.
10 S tugom u srcu ona se pomoli Gospodu i zaplače.
11 Zavjetova se govoreći: “Ako se udostojiš pogledati na tugu sluškinje svoje i sjetiš me se
te ne zaboraviš sluškinju svoju, ako daš sluškinji svojoj muško dijete, posvetit ću ga
Gospodu za sve dane njegova života. Britva neće prijeći preko nje
12 Kako ona dugo osta moleći se pred Gospodom, Eli je motrio njezina usta.
13 Ana je govorila svojim srcem i usta joj se samo micahu, ali joj se nije čuo glas. Eli
pomisli da je pijana
14 i reče joj: “Dokle ćeš biti u zanosu? Otrijezni se od vina svoga.”
15 Ana odgovori: “Ne, gospodaru, ja sam žena s tugom u srcu; nisam ja pila ni vina, ni
žestokoga pića; nego izlijevam dušu svoju pred Gospodom!
16 Nemoj uzeti sluškinju svoju za nevaljalu ženu, jer je samo prevelika tuga i žalost moja
koja učini da sam dosad govorila.”
17 Eli opet uze riječ i reče: “Idi s mirom, a Bog Izraelov neka ti usliši molitvu kojom si ga
molila.”
18 Ona reče: “Neka sluškinja tvoja nađe milost u očima tvojim!” I žena ode. Jela je, a lice
joj nije bilo više kao prije.
19 Sutradan uraniše, pa pošto se pokloniše pred Gospodom, vratiše se i dođoše svojoj kući
u Ramu. Elkana priđe Ani, ženi svojoj, a Gospod je se sjeti.
20 U toku godine Ana zatrudnje i rodi sina. Nadjenu mu ime Samuel, jer, reče, isprosih ga
u Gospoda.
21 Njezin muž Elkana pođe zatim sa svim domom svojim da prinese godišnju žrtvu
Gospodu i da ispuni svoj zavjet.
22 Ali Ana ne pođe i reče mužu svome: “Kad odbijem dijete od prsa, tada ću ga odvesti da
iziđe pred Gospoda i ostane ondje dovijeka.”
23 Elkana, njezin muž, reče joj: “Čini kako znaš. Čekaj dok ga ne odbiješ od prsa. I Gospod
neka ispuni svoju riječ!” I žena osta i podoji sina svoga dokle ga ne odbi od prsa.
24 Kad ga odbi, odvede ga sa sobom i uze tri teleta, efu brašna i mijeh vina te ga uvede u
dom Gospodnji u Šilu. Dijete je bilo još malo.
25 Zaklaše tele i dovedoše dijete k Eliju.
26 Ana reče: “Čuj, gospodaru! Kako je živa duša tvoja, gospodaru, ja sam ona žena koja je
stajala ovdje kraj tebe da se moli Gospodu.
27 Molila sam za ovo dijete, a Gospod mi je uslišio molitvu kojom sam ga molila.
28 Zato hoću da predam dijete Gospodu. Dok je god živ, bit će posvećen Gospodu.” I oni se
pokloniše ondje pred Gospodom.

1 Ana se pomoli i reče: “Razveseli se srce moje u Gospodu, podiže se snaga moja u
Gospodu! Otvoriše se usta moja na neprijatelje moje, jer se ja radujem zbog spasenja
tvoga!
2 Nitko nije svet ko Gospod, nema osim tebe drugog Boga! Nema tvrde stijene kao što je
Bog naš.
3 Ne govorite više tako ponosito, da ne izlaze iz usta vaših riječi ohole; jer je Gospod Bog
koji sve zna, i on svačje djelo mjeri.
4 Izlomi se luk silnika, a iznemogli se snagom opasaše.
5 Koji siti bjehu za kruh se naimaju, a koji gladni bjehu odmaraju se. Sedam puta
nerotkinja rodi a smalaksa ona što mnogo djece imaše.
6 Gospod smrt i život daje, spušta u Šeol i izbavlja.
7 Gospod siromaši i bogati, ponizuje i uzvisuje.
8 Siromaha iz praha podiže, iz buništa ubogog uzvisuje, da ih s knezovima posadi i daje im
prijestolje slave. Jer su Gospodnji svi stupovi zemlje i na njima je on vaseljenu osnovao.
9 Čuvat će on korake milih svojih, a zlobni će u mraku propadati; jer neće čovjek silom
pobijediti.
10 Zadrhtat će dušmani Gospodnji! S visine nebesa bacit će on na njih gromove svoje.
Gospod će suditi krajevima zemlje i dat će snagu kralju svome, uzvisit će moć pomazaniku
svome!”
11 Elkana ode zatim u Ramu svojoj kući, a dijete osta u službi Gospodnjoj kod svećenika
Elija.
1inovi Elijevi bili su nevaljali; nisu marili za Gospoda.
13 Evo kako su ti svećenici postupali s narodom: kad je netko prinosio žrtvu, dolazio je
svećenikov momak dok se kuhalo meso s trokrakim vilicama u ruci
14 i zabadao ih u zdjelu ili u kotao, u tavu ili u lonac, i što se god nabolo na vilicu, uzimao
je svećenik za se. Tako su radili svim Izraelcima koji su dolazili u Šilo.
15 Pa i prije nego bi spalili salo, došao bi svećenikov momak te rekao čovjeku koji je
prinosio žrtvu: “Daj meso da odrežem svećeniku, jer ti on neće primiti mesa kuhanoga,
nego hoće sirovo.”
16 Ako bi mu čovjek odgovorio: “Neka se prvo spali salo, pa onda uzmi što hoćeš”, on bi
rekao: “Ne, nego daj sad, a ako ne daš, uzet ću silom.”
17 Ti mladi ljudi primali su na sebe vrlo veliki grijeh pred Gospodom jer su prezirali
prinose Gospodnje.
18 Samuel je služio pred Gospodom. To je dijete imalo na sebi laneni oplećak.
19 Mati mu je krojila svake godine haljinicu i donosila mu je kad bi dolazila s mužem
svojim da prinese godišnju žrtvu.
20 Eli blagoslovi Elkanu i njegovu ženu govoreći: “Dao ti Gospod poroda od ove žene u
zamjenu za onoga koga je posvetila Gospodu!” I oni se vratiše kući.
21 Pošto Gospod pohodi Anu, ona zatrudnje i rodi tri sina i dvije kćeri. A dijete Samuel
raslo je pred Gospodom.
22 Eli bješe vrlo star. Saznao je za sve što činjahu sinovi njegovi svemu Izraelu. On sazna i
da su čak ležali sa ženama koje su dolazile na vrata šatora od sastanka.
23 Reče im: “Zašto to radite? Jer ja čujem od cijelog naroda o zlim djelima što činite.
24 Nemojte, djeco moja. Ono što ja čujem - nije dobro, jer vi navaljujete grijeh na narod
Gospodnji.
25 Kad čovjek zgriješi čovjeku sudit će mu Bog; ali kad netko zgriješi Gospodu, tko će se
zauzeti za njega?” Ali oni ne poslušaše oca svoga, jer je Gospod htio da umru.
26 Dijete Samuel je raslo. Bio je mio i Gospodu i ljudima.
27 Jedan Božji čovjek dođe k Eliju i reče mu: “Ovako govori Gospod: ‘Ne pojavih li se ja
domu oca tvoga kad bijaše u Egiptu, u kući faraonovoj?
28 Ja ga izabrah između svih plemena Izraelovih da bude u mojoj službi u svećenstvu, da
stupi pred žrtvenik moj, da pali kad i da nosi oplećak preda mnom, te dadoh domu oca
tvoga sve žrtve spaljene ognjem koje prinose sinovi Izraelovi.
29 Zašto gazite nogama žrtve moje i prinose moje, koje sam zapovjedio da se prinose u
mome stanu? I što ti paziš sinove svoje više nego mene da se gojite prvinama svih prinosa
Izraela, naroda moga?’
30 Zato evo što govori Gospod, Bog Izraelov: ‘Objavio sam da će dom tvoj i dom oca tvoga
hoditi preda mnom dovijeka.’ Ali sada Gospod govori: ‘Daleko od mene! Jer ću ja počastiti
one koji me časte, ali koji mene preziru, bit će prezreni.
31 Gle, dolazi vrijeme kad ću odsjeći ruku tebi i ruku domu oca tvoga, da u domu tvome
neće biti više staraca.
32 U mome stanu ugledat ćeš tjeskobu, dok će Izrael obilato uživati dobra Gospodnja, i u
domu tvome neće više biti staraca.
33 Ostavit ću kod moga žrtvenika jednog od tvojih da ti oči sahnu i da ti duša vene, ali će
svi iz doma tvoga umirati u cvijetu mladosti.
34 I bit će ti znak ono što će doći na oba sina tvoja, na Hofnija i na Pinkasa. Obojica će
umrijeti isti dan.
35 A sebi ću utvrditi svećenika vjerna, koji će raditi po srcu mome i po duši mojoj. Njemu
ću sazidati tvrd dom, i on će vazda hoditi pred pomazanikom mojim.
36 I tko god ostane od doma tvoga, doći će da mu se pokloni, da bi dobio dinar srebra i
krišku kruha i govorit će: ‘Primi me u kakvu službu svećeničku da bih imao komad
kruha.’”

1 Dijete Samuel služilo je Gospodu pred Elijem. Riječ Gospodnja bila je u ono vrijeme
rijetka, a viđenja se nisu javljala često.
2 U to vrijeme Eli, kome oči počeše tamnjeti te nije mogao vidjeti, ležao je na svom mjestu.
Žižak Gospodnji ne bijaše još ugašen.
3 Samuel je ležao u domu Gospodnjemu u kojem bijaše kovčeg Božji.
4 Tada Gospod zovnu Samuela. On odgovori: “Evo me.”
5 Pa pritrča k Eliju i reče mu: “Evo me, što si me zvao?” Eli odgovori: “Nisam te ja zvao;
idi, lezi!” I on ode i legne.
6 Gospod opet zovnu Samuela. Ovaj usta i ode k Eliju govoreći: “Evo me jer si me zvao.” Eli
odgovori: “Nisam te ja zvao, sine; idi, lezi!”
7 Samuel još nije poznavao Gospoda i još mu nije bila objavljena riječ Gospodnja.
8 Gospod zovnu Samuela po treći put. I Samuel usta i ode k Eliju govoreći: “Evo me jer si
me zvao.” Eli shvati da je Gospod zvao dijete,
9 pa reče Samuelu: “Idi, lezi, a ako te zovne reci: ‘Govori, Gospode, jer sluga tvoj sluša.’” I
Samuel ode i legne na svoje mjesto.
10 Gospod dođe i prikaže mu se, pa ga zovnu kao i ranije: “Samuele, Samuele!” A Samuel
odgovori: “Govori, sluga tvoj sluša!”
11 Tada Gospod reče Samuelu: “Evo, učinit ću nešto u Izraelu što će zaglušiti uši svakome
tko čuje.
12 Toga dana izvršit ću na Eliju sve što sam izrekao protiv njegove kuće. Počet ću i svršit
ću.
13 Objavio sam mu da ću kazniti njegov dom zauvijek, zbog zločina koji on zna i kojim
sinovi njegovi navališe na se prokletstvo, a da ih on nije ukorio.
14 Zato se zakleh domu Elijevu da se zločin doma Elijeva neće nikada okajati nikakvom
žrtvom ni prinosom.”
15 Samuel osta ležeći do jutra, pa otvori vrata doma Gospodnjega. Bojao se reći Eliju za
viđenje.
16 Eli zovnu Samuela i reče: “Samuele, sine!” On odgovori: “Evo me.”
17 A Eli reče: “Koju ti je riječ kazao Gospod? Nemoj mi ništa zatajiti. Bog ti najteže sudio
ako zatajiš nešto od onoga što ti je rekao.”
18 Samuel mu sve kaza. Ništa mu nije zatajio. A Eli reče: “Gospod je, neka radi što mu se
čini dobro!”
19 Samuel je rastao. Gospod bijaše s njim i nije pustio da padne na zemlju nijedna njegova
riječ.
20 Sav Izrael od Dana do Beer Šebe spozna da je Samuel pravi prorok Gospodnji.
21 Gospod se i dalje javljao u Šilu; jer se Gospod javljao Samuelu u Šilu riječju
Gospodnjom.

1 Riječ Samuelova obrati se svemu Izraelu. Izrael iziđe da se bori protiv Filistejaca.
Utabori se kod Eben Haezera, a Filistejci bijahu ulogoreni kod Afeka.
2 Filistejci se svrstaše u bojne redove protiv Izraela, pa započe boj. Izrael bi potučen od
Filistejaca, koji pobiše na bojnom polju oko četiri tisuće ljudi.
3 Narod se vratio u tabor, a starješine Izraelove rekoše: “Zašto pusti Gospod da nas
Filistejci danas tuku? Idemo u Šilo da uzmemo Kovčeg saveza Gospodnjeg, da bude među
nama i izbavi nas iz ruku neprijatelja naših.”
4 Narod posla u Šilo da donesu odande Kovčeg saveza Gospoda nad vojskama koji sjedi
među kerubinima. Dva sina Elijeva, Hofni i Pinkas, bijahu ondje kod Kovčega saveza
Gospodnjega.
5 Kad dođe Kovčeg saveza Gospodnjega u tabor, sav Izrael povika od radosti da zemlja
zaječa.
6 Filistejci su čuli tu viku, pa rekoše: “Što treba značiti ta vika u taboru Hebreja?” I
saznaše da je u njihov tabor došao Kovčeg Gospodnji.
7 Filistejci se uplašiše jer su mislili da je sam Bog došao u tabor. Rekoše: “Teško nama! Jer
to nije prije bivalo.
8 Teško nama! Tko će nas izbaviti iz ruku tih silnih bogova? To su oni bogovi koji pobiše
Egipćane u pustinji svakojakim bičevima.
9 Držite se i budite ljudi, o Filistejci! Da ne služite Hebrejima kao što su oni služili vama.
Budite ljudi i borite se.”
10 Filistejci otvoriše bitku, i Izraelci bijahu pobijeđeni, pa pobjegoše k svojim šatorima.
Poraz je bio vrlo velik. Od Izraela pade trideset tisuća pješaka.
11 Kovčeg Božji bi otet, a dva sina Elijeva - Hofni i Pinkas poginuše.
12 Jedan čovjek od plemena Benjaminovog potrča s bojnog polja i dođe u Šilo toga istog
dana razdrtih haljina i glave posute prahom.
13 Kad je došao, Eli je čekao sjedeći na stolici pokraj ceste, jer je srce njegovo bilo nemirno
zbog Kovčega Božjega. Čim je onaj čovjek ušao u grad i kazao glase, stade vika svega
grada.
14 Eli, čuvši viku, reče: “Kakva je to uzbuna?” I čovjek odmah dođe k Eliju da mu javi
vijest.
15 Eliju bijaše devedeset i osam godina, oči mu bijahu potamnjele i nije mogao vidjeti.
16 Taj čovjek reče Eliju: “Idem s bojnog polja, s bojnog polja utekoh.” Eli reče: “Što bi,
sine?”
17 Glasnik reče: “Izrael je pobjegao ispred Filistejaca. Narod je pretrpio veliki poraz;
poginuše i oba sina tvoja, Hofni i Pinkas, a Kovčeg Božji je otet.”
18 Čim on spomenu Kovčeg Božji, pade Eli sa stolice nauznak kod vrata, razbi glavu i
umre, jer bijaše čovjek star i težak. Sudio je u Izraelu četrdeset godina.
19 Snaha njegova, žena Pinhasova, bila je trudna i trebala je uskoro roditi. Kako ona ču
glas da je Kovčeg Božji otet i da su joj umrli svekar i muž, savi se i porodi, jer je spopadoše
trudovi.
20 Kako je bila na samrti, rekoše joj žene koje se nađoše kod nje: “Ne boj se jer si rodila
sina!” Ali ona ne odgovori ništa i ne primijeti ništa.
21 Djetetu nadjenu ime Ikabod govoreći: “Ode slava od Izraela!” To zato što Kovčeg Božji
bješe otet, a i zbog svekra i zbog muža.
22 Ona reče: “Ode slava od Izraela”, jer je otet Kovčeg Božji!
1 Filistejci su uzeli Kovčeg Božji i odnijeli ga iz Eben Ezera u Ašdod.
2 Pošto su uzeli Kovčeg Božji, Filistejci su ga unijeli u hram Dagonov i namjestili ga do
Dagona.
3 Sutradan stanovnici Ašdoda koji bijahu uranili nađoše Dagona kako leži ničice na zemlji
pred Kovčegom Gospodnjim. Uzeše Dagona i staviše ga na njegovo mjesto.
4 Kad opet sutradan uraniše, nađoše Dagona ničice na zemlji pred Kovčegom Gospodnjim;
glava Dagonova i obje ruke bijahu odsječene na pragu. Ostao mu je samo trup.
5 Zato svećenici Dagonovi i uopće svi koji ulaze u hram Dagonov u Ašdodu ni dan-danas
ne staju nogom na prag.
6 Ruka Gospodnja pritisnu žitelje Ašdoda i dovede ih do očaja. On ih udari čirevima u
Ašdodu i u svoj njegovoj okolici.
7 Videći to, ljudi u Ašdodu rekoše: “Neće ostati kod nas Kovčeg Boga Izraelovog, jer je
ruka njegova teška i nad nama i nad Dagonom, bogom našim.”
8 I oni potražiše i sabraše k sebi sve knezove filistejske i rekoše im: “Što da činimo s
Kovčegom Boga Izraelova?” Knezovi odgovoriše: “Neka se Kovčeg Boga Izraelova prenese
u Gat.” I prenese se Kovčeg Boga Izraelova.
9 Ali pošto se prenese, ruka Gospodnja spusti se na grad i nasta veliko očajanje. Bog udari
građane od maloga do velikoga te dođoše na njih čirevi.
10 Tada poslaše Kovčeg Božji u Ekron. Kad Kovčeg Božji dođe u Ekron, povikaše Ekronjani:
“Donesoše k nama Kovčeg Boga Izraelova da pomori nas i narod naš!”
11 I oni potražiše i sabraše sve knezove filistejske i rekoše: “Vratite Kovčeg Boga
Izraelova. Neka se vrati na svoje mjesto da ne pomori nas i narod naš.” Jer po cijelome
gradu vladao je smrtni strah. Ruka Gospodnja bila je vrlo teška.
12 Ljudi koji su ostajali živi bolovali su od čireva, i vika se u gradu dizala do neba.

1 Kovčeg osta sedam mjeseci u zemlji filistejskoj.
2 Filistejci pozvaše svećenike i vrače i rekoše im: “Što ćemo činiti s Kovčegom
Gospodnjim? Kažite nam kako ćemo ga vratiti na njegovo mjesto.”
3 Oni odgovoriše: “Ako vratite Kovčeg Boga Izraelova, ne vraćajte ga prazna, nego
prinesite Gospodu žrtvu okajnicu: tada ćete ozdraviti i saznat ćete zašto se ruka njegova
nije odmakla od vas.”
4 Filistejci rekoše: “Kakav ćemo mu prinos prinijeti?” Oni odgovoriše: “Pet zlatnih čireva i
pet zlatnih miševa, prema broju knezova filistejskih, jer je ista rana bila na svima vama i
na knezovima vašim.
5 Načinite, dakle, kalupe od svojih čireva i slike svojih miševa koji zemlju kvare, pa dajte
slavu Bogu Izraelovom! Valjda će olakšati ruku svoju nad vama, nad bogovima vašim i nad
zemljom vašom.
6 Zašto biste bili uporna srca kao što su uporna srca bili Egipćani i faraon? Ne učini li on
čudesa na njima, i ne pustiše li oni tada sinove Izraelove?
7 Načinite jedna nova kola, uzmite dvije krave dojilice koje još nisu bile u jarmu, pa
upregnite krave u kola, a telad njihovu odvedite od njih kući.
8 Uzmite Kovčeg Gospodnji i stavite ga na kola, a zlatne stvari koje ćete dati Gospodu za
okajanje grijeha stavite u kovčežić pokraj njega, pa ga pustite neka ide.
9 Pogledajte za njim: ako krene prema granici svojoj put Bet Šemeša, to nam je Gospod
učinio ovo veliko zlo; ako li ne pođe tako, onda ćemo znati da nas se nije dohvatila ruka
njegova, nego da nam se to dogodilo slučajno.”
10 Ljudi učiniše tako. Uzeli su dvije krave dojilice i upregnuli ih u kola, a telad njihovu
zatvorili kod kuće.
11 Stavili su na kola Kovčeg Gospodnji i kovčežić sa zlatnim miševima i s kalupima svojih
čireva.
12 Krave krenuše ravno put Bet Šemeša; išle su istim putem, mučući i ne skrećući ni desno
ni lijevo. Knezovi filistejski išli su za njima do granice Bet Šemeša.
13 Stanovnici Bet Šemeša želi su pšenicu u dolini; podigoše oči, vidješe Kovčeg i
obradovaše se ugledavši ga.
14 Kola stigoše na njivu Jošue iz Bet Šemeša i stadoše. Ondje bijaše jedan veliki kamen.
Iscijepaše drva od kola i prinesoše one krave Gospodu kao žrtvu paljenicu.
15 Leviti skinuše Kovčeg Gospodnji i kovčežić pokraj njega, u kojem su bili zlatni
predmeti, pa ih staviše sve na onaj veliki kamen. Toga dana prinesoše stanovnici Bet
Šemeša prinose i žrtve Gospodu.
16 Toga istog dana, pošto to vidješe, vratilo se pet knezova filistejskih u Ekron.
17 Zlatni čirevi koje su Filistejci prinijeli Gospodu na okajanje bili su jedan za Ašdod, jedan
za Gazu, jedan za Aškelon, jedan za Gat, jedan za Ekron.
18 Bilo je i zlatnih miševa prema broju gradova filistejskih koji pripadahu petorici
poglavica - koliko utvrđenih gradova, toliko i neograđenih sela. To je što svjedoči veliki
kamen na koji staviše Kovčeg Gospodnji, a koji je i danas u polju Jošue iz
19 Gospod udari stanovnike Bet Šemeša kad se zagledaše u Kovčeg Gospodnji; i pobi
pedeset tisuća i sedamdeset ljudi iz naroda. Narod je očajavao, jer ga Gospod udari
velikom pogibijom.
20 Ljudi iz Bet Šemeša rekoše: “Tko se može održati pred licem Gospoda, toga svetog
Boga? I kome li će Kovčeg otići kad se udalji od nas?”
21 Poslaše glasnike stanovnicima Kirjat Jearima da im poruče: “Filistejci su vratili Kovčeg
Gospodnji; dođite i odnesite ga k sebi.”

1 Ljudi iz Kirjat Jearima dođoše i uzeše Kovčeg Gospodnji te ga odnesoše u kuću
Abinadabovu na brdu, i posvetiše Eleazara, sina njegovoga, da čuva Kovčeg Gospodnji.
2 Bijaše prošlo mnogo vremena otkako je Kovčeg Gospodnji bio prenesen u Kirjat Jearim,
dvadeset godina. Tada sav dom Izraelov zavapi Gospodu.
3 Samuel reče svemu domu Izraelovu: “Ako se svim srcem svojim obratite Gospodu,
izbacite od sebe tuđe bogove i aštarte i spremite srce svoje za Gospoda. Njemu jedinome
služite, i on će vas izbaviti iz ruku filistejskih.”
4 Sinovi Izraelovi izbaciše baale i aštarte i služahu jedinome Gospodu.
5 Samuel reče: “Skupite sav Izrael u Mispu da se pomolim Gospodu za vas.”
6 Oni se skupiše u Mispi. Grabili su vodu i prolijevali je pred Gospodom. Postili su i
govorili: “Sagriješili smo Gospodu!” Samuel je sudio sinovima Izraelovim u Mispi.
7 Filistejci saznaše da su se sinovi Izraelovi skupili u Mispi, pa knezovi filistejski krenuše
na Izraela. Na tu vijest sinovi se Izraelovi uplašiše Filistejaca
8 i rekoše Samuelu: “Ne prestani vapiti za nas Gospodu, Bogu našemu, da bi nas izbavio iz
ruku filistejskih!”
9 Samuel uze jedno janje sisanče i prinese ga cijela Gospodu kao žrtvu paljenicu. On
zavapi Gospodu za Izraela, i Gospod ga usliši.
10 Dok je Samuel prinosio žrtvu, približiše se Filistejci da udare na Izraela. Gospod zagrmi
gromovima na Filistejce i porazi ih. Bili su potučeni pred Izraelom.
11 Izraelci iziđoše iz Mispe i potjeraše Filistejce. Tukli su ih do ispod Bet Kara.
1amuel uze kamen i stavi ga između Mispe i Ješane te ga nazva Eben Haezer jer reče: “Do
ovdje nam Gospod pomože.”
13 Tako bijahu pokoreni Filistejci i više nisu dolazili na zemlju Izraelovu. Ruka Gospodnja
bi protiv Filistejaca cijeloga vijeka Samuelova.
14 Izrael izbavi iz ruku filistejskih gradove koje mu Filistejci bijahu uzeli - od Ekrona do
Gata sa svim zemljama njihovim. Tad je bio mir između Izraela i Amorejaca.
15 Samuel je bio sudac u Izraelu svega svoga vijeka.
16 Svake je godine obilazio Betel, Gilgal i Mispu, i sudio Izraelu u svim tim mjestima.
17 Zatim se vraćao u Ramu, jer ondje bijaše njegov dom; i ondje je sudio Izraelu i podigao
žrtvenik Gospodu.

1 Kad je Samuel ostario, postavio je svoje sinove za suce u Izraelu.
2 Njegov prvorođeni sin zvao se Joel, a drugi Abija. Oni su bili suci u Beer Šebi.
3 Sinovi Samuelovi nisu išli njegovim stopama; gledali su na dobitak, primali poklone i
izvrtali pravdu.
4 Sve starješine Izraelove skupiše se i dođoše Samuelu u Ramu.
5 Rekoše mu: “Eto, ti si ostario, a sinovi tvoji ne hode tvojim stopama. Postavi nam zato
kralja da nam sudi, kao što ga svi narodi imaju.”
6 Samuelu nije bilo po volji što rekoše: daj nam kralja da nam sudi. I Samuel se pomoli
Gospodu.
7 Gospod reče Samuelu: “Poslušaj glas naroda u svemu što ti govori; jer ne odbacuju oni
tebe, nego mene odbacuju da ne kraljujem nad njima.
8 Oni tebi čine kao što su činili od onoga dana kad ih izvedoh iz Egipta do danas; napustiše
mene da služe drugim bogovima.
9 Poslušaj, dakle, glas njihov, ali ih opomeni i kaži im prava kralja koji će kraljevati nad
njima.”
10 Samuel kaza sve riječi Gospodnje narodu koji iskaše od njega kralja
11 pa reče: “Ovo će biti pravo kralja koji će kraljevati nad vama: uzimat će sinove vaše i
stavljat će ih na kola svoja i među konjanike svoje da trče pred kolima njegovim;
12 postavljat će ih da mu budu tisućnici i pedesetnici i učinit će da mu oru njive i žanju
ljetine, da mu grade ratno oružje i opremu za njegova kola.
13 Uzimat će i kćeri vaše da mu priređuju mirise, da mu kuhaju i peku kruh.
14 Uzimat će vaše najbolje njive i vinograde i razdavat će ih slugama svojim.
15 Uzimat će desetinu od vaših usjeva i davat će je slugama svojim.
16 Uzimat će vaše sluge i sluškinje, najbolje vaše volove i magarce i služit će se njima za
svoje poslove.
17 Uzimat će desetinu od vaših stada, a vi ćete sami biti njegovi robovi.
18 I vi ćete onda vikati na svoga kralja koga budete izabrali, ali vas Gospod neće uslišati.”
19 Narod ne htjede poslušati riječi Samuelove pa reče: “Ne, nego ćemo mi imati kralja nad
sobom
20 i bit ćemo i mi kao i drugi narodi. Kralj će nad nama suditi, ići će pred nama i voditi
naše ratove.”
21 Pošto Samuel sasluša sve riječi naroda, kaza ih Gospodu.
22 A Gospod reče Samuelu: “Poslušaj njihov glas i postavi im kralja.” I Samuel reče
Izraelcima: “Idite svaki u svoj grad.”

1 Bijaše jedan čovjek od plemena Benjaminova koji se zvao Kiš, sin Abiela, sina Serora,
sina Bekorata, sina Afijaha. Imućan čovjek iz Benjaminova plemena. Bijaše to jak i hrabar
čovjek.
2 Imao je sina po imenu Šaula, koji je bio mlad i lijep, ljepši od svakog sina Izraelova, za
glavu viši od svakoga od njih.
3 Magarice Šaulova oca Kiša bijahu zalutale; i Kiš reče Šaulu, sinu svome: “Uzmi sa sobom
jednog momka, ustani, idi i traži magarice.”
4 On prođe goru Efrajimovu i zemlju Šališu, ali ih ne nađe; prođoše zemlju Šaalim, ali ne
bješe ih ni ondje; pa prođoše i zemlju Benjaminovu, ali ih ne nađoše.
5 Kad dođoše u zemlju sufsku, reče Šaul svome momku koji ga je pratio: “Hajde da se
vratimo, da se ne bi otac okanio magarica a zabrinuo se za nas.”
6 Momak mu reče: “U ovome gradu ima jedan Božji čovjek koga svatko štuje; što god on
kaže, sve se zbiva. Hajdemo k njemu, možda će nam on pokazati put kojim treba da
idemo.”
7 Šaul reče momku: “Ali ako idemo, što ćemo donijeti tom čovjeku? Jer nam je hrane
nestalo u torbama, a dara nemamo da damo Božjem čovjeku. Što imamo?”
8 Momak opet uze riječ i reče Šaulu: “Evo, ja imam četvrt šekela srebra; dat ću ga Božjem
čovjeku, a on će nam pokazati put.”
9 U staro vrijeme u Izraelu, kad bi tko išao pitati Boga, govorio bi: “Hajde da idemo k
vidiocu!” Jer tko se sada zove prorok, u staro se vrijeme zvao vidjelac.
10 Šaul reče svome momku: “Imaš pravo, hajdemo!” I pođoše u grad u kojem je živio Božji
čovjek.
11 Kako su se penjali put grada, sretoše neke djevojke koje bijahu izišle da zahvate vodu te
im rekoše: “Je li tu vidjelac?”
12 One im odgovore: “Jest, eno ga pred tobom; ali pohitaj jer se danas prinosi žrtva za
narod u gori.
13 Kad uđete u grad, naći ćete ga prije nego što pođe na goru da jede; jer narod neće jesti
dok on ne dođe, jer on treba blagosloviti žrtvu, pa će onda uzvanici jesti. Idite, dakle, jer
ćete ga sada naći.”
14 I oni odoše u grad. Došli su usred grada kad ih sretne Samuel polazeći na goru.
15 A dan prije Šaulova dolaska Gospod se javio Samuelu rekavši:
16 “Sutra u ovo doba poslat ću k tebi jednog čovjeka iz zemlje Benjaminove, i ti ćeš ga
pomazati za vođu naroda moga Izraela. On će izbaviti narod moj iz ruku Filistejaca;
pogledao sam na narod svoj, jer vapaj njegov dođe do mene.”
17 Kad Samuel ugleda Šaula, reče mu Gospod: “Evo čovjeka za koga ti govorih; on će
vladati mojim narodom.”
18 Šaul pristupi Samuelu na vratima i reče mu: “Kaži mi, molim te, gdje je kuća
vidiočeva?”
19 Samuel odgovori Šaulu i reče: “Ja sam vidjelac. Hajde preda mnom na goru; danas ćete
sa mnom jesti. Sutra ću te otpustiti i kazat ću ti sve što ti je na srcu.
20 Ne brini za magarice koje su ti nestale prije tri dana jer su se našle. A za koga se čuva
ono što je dragocjeno u Izraelu? Nije li to za tebe i za cijeli dom oca tvoga?”
21 Šaul odgovori: “Nisam li ja od plemena Benjaminova, najmanjega plemena Izraelova? I
dom moj nije li najmanji od svih domova plemena Benjaminovih? Što mi, dakle, tako
govoriš?”
2amuel uze Šaula i njegova momka, odvede ih u sobu i posadi na pročelje među uzvanike
kojih je bilo tridesetak.
23 Samuel reče kuharu: “Donesi dio koji ti dadoh i za koji ti rekoh: ‘Ostavi ga na stranu.’”
24 Kuhar donese but i što je bilo oko njega te posluži time Šaula. A Samuel reče: “Evo što
je spremljeno; uzmi preda se i jedi, jer je spremljeno za tebe kad rekoh da sam pozvao
narod.” Tako je Šaul toga dana jeo sa Samuelom.
25 Oni siđoše s gore u grad; Samuel je razgovarao sa Šaulom na krovu.
26 Ujutro uraniše. Kad je svitalo, Samuel zovnu Šaula na krov i reče mu: “Digni se da te
ispratim.” A kad se Šaul digao, iziđoše obojica, on i Samuel.
27 Kad dođoše na kraj grada, Samuel reče Šaulu: “Reci momku neka ide naprijed.” I
momak prođe naprijed. “Sad stani”, reče Samuel, “da ti javim riječ Božju.”
1 Samuel uze uljanicu, izli je Šaulu na glavu, poljubi ga i reče mu: “Nije li te pomazao
Gospod da mu budeš vođa nad baštinom njegovom?
2 Kad odeš danas od mene, naći ćeš dva čovjeka kod groba Rahelina u kraju
Benjaminovom u Selsahu. Oni će ti reći: ‘Našle su se magarice koje si išao tražiti, i evo,
otac tvoj i ne misli više na magarice, ali se zabrinuo za vas i kaže: što ću?
3 Odande ćeš ići dalje, a kad dođeš do Taborskoga Hrasta, srest će te tri čovjeka koja idu k
Bogu u Betel noseći jedan tri jareta, drugi tri kruha, a treći mijeh vina.
4 Upitat će te za zdravlje i dat će ti tri kruha koja ćeš primiti iz njihovih ruku.
5 Zatim ćeš doći u Gibeu Elohim, gdje je filistejska posada. Ulazeći u grad, namjerit ćeš se
na povorku proroka kako silazi s gore, a pred njima će biti psaltiri, bubnjevi, svirale i
harfe. Oni će prorokovati.
6 Obuzet će te duh Gospodnji, te ćeš i ti prorokovati s njima i postat ćeš drugi čovjek.
7 Kad ti se ispune ti znaci, čini što sam nađeš da valja činiti, jer je Bog s tobom.
8 Ti ćeš stići prije mene u Gilgal; a ja ću doći k tebi da prinesem žrtve paljenice i žrtve
zahvalnice. Čekat ćeš sedam dana dok ne dođem k tebi i ne kažem ti što ti je činiti.”
9 Kad se Šaul okrenuo da ode od Samuela, Bog mu dade drugo srce. Toga istog dana
ispuniše se svi oni znaci.
10 Kad dođoše u Gibeu, srete ga povorka proroka. Duh Božji obuze ga, i on je prorokovao
među njima.
11 Svi koji su ga otprije poznavali vidješe ga gdje prorokuje s prorocima i rekoše: “Što to
bi sinu Kišovu? Je li i Šaul među prorocima?”
12 Netko iz Gibee odgovori: “A tko im je otac?” - Otuda je nastala izreka: “Je li i Šaul među
prorocima?”
13 Kad presta prorokovati pođe na goru.
14 Šaulov stric reče Šaulu i njegovu momku: “Kamo ste išli?” Šaul odgovori: “Tražiti
magarice, ali ih nismo našli, pa smo otišli k Samuelu.”
15 Šaulov stric reče: “Kaži mi što vam je rekao Samuel.”
16 I Šaul odgovori svome stricu: “Kazao nam je da su se magarce našle.” Ali mu ne kaza
ništa o kraljevstvu o kojem mu Samuel bješe govorio.
17 Samuel sazva narod u Mispu pred Gospoda
18 i reče sinovima Izraelovim: “Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: “Ja izvedoh Izraela iz
Egipta i izbavih vas iz ruku Egipćana i iz ruku svih kraljeva koji su vas ugnjetavali.
19 A vi danas odbacujete Boga svoga koji vas izbavlja od svih zala i nevolja vaših i kažete
mu: utvrdi kralja nad nama!’ Stanite sad pred Gospoda po plemenima svojim i po
tisućama.”
20 Samuel privede sva plemena Izraelova, i odredi se pleme Benjaminovo.
21 Privede pleme Benjaminovo po porodicama njegovim, i odredi se rod Matrijev. Pa se
odredi Šaul, sin Kišev. Tražili su ga, ali ga nisu našli.
22 Upitaše opet Gospoda: “Ima li još koji čovjek da dođe ovamo?” A Gospod reče: “Eno,
sakriven je za prtljagom.
23 Tada otrčaše da ga dovedu odande, i on stade usred naroda. Bio je za glavu viši od
svega naroda.
24 Samuel reče narodu: “Vidite li onoga koga je Gospod izabrao? Nitko nije kao on u
cijelome narodu.” I sav narod poviče: “Živio kralj!”
25 Tada Samuel kaza narodu prava kraljevska i napisa ih u knjigu koju stavi pred
Gospoda. Zatim otpusti narod, i svatko pođe svojoj kući.
26 I Šaul ode svojoj kući u Gibeu. Ispratiše ga pošteni ljudi kojima je Bog taknuo srca.
27 Ali je bilo i nevaljalih ljudi koji govorahu: “Taj li će nas izbaviti!” Prezreše ga i ne
donesoše mu dara. Ali se Šaul na njih nije obazirao.
1 Amonac Nahaš dođe i opkoli Jabeš u Gileadu. Svi stanovnici Jabeša rekoše Nahašu:
“Sklopi savez s nama, i mi ćemo ti služiti.”
2 Ali im Nahaš Amonac odgovori: “Sklopit ću s vama savez, ali s tim da vam svima
iskopam desno oko i da učinim tako sramotu svemu Izraelu.”
3 Starješine jabeške rekoše mu: “Daj nam primirje od sedam dana da pošaljemo glasnike u
sve krajeve Izraelove, pa ako nam nitko ne pomogne, predat ćemo se tebi.”
4 Glasnici dođoše u Gibeu Šaulovu i kazaše te riječi narodu. I sav narod podiže glas i
zaplaka.
5 I gle, Šaul je išao za svojim govedima iz polja pa reče: “Što je narodu da plače?” Kazaše
mu šta su poručili Jabešani.
6 Čim Šaul ču te riječi, obuze ga duh Božji i gnjev se njegov žestoko raspali.
7 Uze dva vola, rasiječe ih na komade, koje posla po glasnicima u sve krajeve Izraelove
poručivši: “Tko ne pođe za Šaulom i za Samuelom, ovako će biti s njegovim govedima.”
Strah Gospodnji spopade narod, koji krenu kao jedan čovjek.
8 Šaul ih prebroji u Bezeku: sinova Izraelovih bijaše trista tisuća, a sinova Judinih trideset
tisuća.
9 Rekoše glasnicima koji bijahu došli: “Ovako ćete reći stanovnicima Jabeša u Gileadu:
‘Sutra ćete dobiti pomoć kad ogrije sunce.’” Glasnici donesoše tu vijest Jabešanima, koji se
obradovaše
10 i rekoše Amoncima: “Sutra ćemo izići pred vas i učinit ćete s nama što vam bude
drago.”
11 Sutradan razdijeli Šaul narod u tri čete. One uđoše u amonski tabor o jutarnjoj straži i
potukoše Amonce dok još sunce nije ogrijalo. Oni koji ostadoše raspršiše se i ne ostadoše
ni dvojica zajedno.
12 Narod reče Samuelu: “Tko li reče: ‘Zar će Šaul vladati nad nama?’ Dajte ih da ih
pogubimo!”
13 Ali Šaul reče: “Nitko se danas neće pogubiti, jer je danas Gospod donio spasenje
Izraelu.”
14 A Samuel reče narodu: “Hajde da pođemo u Gilgal, da ondje potvrdimo kraljevstvo.”
15 Sav narod ode u Gilgal i utvrdiše Šaula za kralja pred Gospodom u Gilgalu. Ondje
prinesoše žrtve zahvalnice pred Gospodom; i proveseliše se Šaul i sav Izrael.

1 Samuel reče svemu Izraelu: “Eto, poslušao sam glas vaš u svemu što mi rekoste i utvrdio
sam kralja nad vama.
2 I sad eto kralja koji će ići pred vama. Ja sam ostario i osijedio, a sinovi su moji s vama;
išao sam pred vama od mladosti svoje do danas.
3 Evo me! Svjedočite protiv mene pred Gospodom i pred pomazanikom njegovim. Kome li
sam uzeo vola, kome magarca? Kome sam učinio nasilje, ili s kime sam zlo postupao? Od
koga sam primio poklon da bih zažmirio na jedno oko? Ja ću vam sve to vratiti.”
4 Oni odgovoriše: “Nisi nam činio nasilje, niti si s nama zlo postupao; i nisi ništa ni iz čije
ruke uzeo.”
5 Još im reče: “Svjedok je Gospod protiv vas i svjedok je njegov pomazanik u ovaj dan da
niste našli ništa u mojim rukama.” A oni odgovoriše: “Svjedoci su.”
6 Tada Samuel reče narodu: “Gospod je taj koji je postavio Mojsija i Arona i koji je izveo
oce vaše iz zemlje egipatske.
7 A sad stanite, i ja ću vam pred Gospodom suditi o svim dobrima što je Gospod učinio
vama i ocima vašim.
8 Pošto Jakov bješe došao u Egipat, zavapiše oci vaši Gospodu, i Gospod posla Mojsija i
Arona koji izvedoše oce vaše iz Egipta i naseliše ih u ovome kraju.
9 Ali oni zaboraviše Gospoda, Boga svoga, te ih on predade u ruke Siseri, vojvodi vojske
Hasorove i u ruke Filistejaca i u ruke kralja moapskoga, koji su ratovali protiv njih.
10 Oni opet zavapiše Gospodu i rekoše: ‘Sagriješismo što ostavismo Gospoda i služismo
baalima i aštartama; ali nas sada izbavi iz ruku neprijatelja naših, pa ćemo ti služiti.
11 I Gospod posla Jerubaala i Baraka, Jiftaha i Samuela i ote vas iz ruku neprijatelja vaših
koji vas bijahu opkolili, pa ostadoste u miru.
12 A kad ste vidjeli da se Nahaš, kralj sinova Amonovih, krenuo protiv vas, rekoste mi:
‘Ne, nego će kralj nad nama vladati.’ A Gospod, Bog vaš, bijaše vaš kralj.
13 Evo, dakle, kralja koga izabraste, koga iskaste; evo, Gospod je posvetio kralja nad vama.
14 Ako se bojite Gospoda i njemu služite i slušate glas njegov, i ne usprotivite se riječi
Gospodnjoj, tada ćete i vi i kralj vaš koji vlada nad vama ići za Gospodom, Bogom svojim.
15 Ali ako ne slušate glasa Gospodnjega, ako se usprotivite riječi Gospodnjoj, tada će ruka
Gospodnja biti protiv vas, kao što je bila i protiv vaših otaca.
16 Ostanite sad još ovdje i gledajte čudo koje će učiniti Gospod pred vašim očima.
17 Nije li sada pšenična žetva? Ja ću prizvati Gospoda, a on će pustiti gromove i kišu da
razumijete i vidite koliko ste imali krivo što ste pred Gospodom iskali sebi kralja.”
18 Samuel zavapi Gospodu, a Gospod pusti gromove i kišu u taj dan. Sav se narod silno
poboja Gospoda i Samuela.
19 I sav narod reče Samuelu: “Moli se za sluge svoje Gospodu, Bogu svome, da ne
pomremo; jer smo svim grijesima svojim dodali i krivicu da ištemo sebi kralja.”
20 Samuel reče narodu: “Ne bojte se! Vi ste učinili sve ovo zlo, ali ne odstupajte od
Gospoda, nego služite Gospodu svim srcem svojim.
21 Ne odstupajte od njega, jer biste išli za ništavnim stvarima, koje niti pomažu, niti
izbavljaju, jer su ništavne.
22 Neće Gospod ostaviti naroda svoga, radi velikoga imena svoga; jer je Gospod htio da vas
učini svojim narodom.
23 A meni ne dao Bog da zgriješim Gospodu i prestanem moliti za vas; nego ću vas
upućivati na put dobar i prav.
24 Samo se bojte Gospoda i služite mu vjerno svim srcem svojim, jer vidite kakvu on silu
očituje među vama.
25 Ali ako budete činili zlo, propast ćete i vi i vaš kralj.”

1 Šaul je imao ... godina kad je postao kralj i već je dvije godine kraljevao nad Izraelom.
amuel izabra tri tisuće Izraelaca: dvije tisuće bijahu s njim u Mikmasu i na Betelskoj gori,
a jedna tisuća bijaše s Jonatanom u Gibei Benjaminovoj. Ostali narod vrati u šatore.
3 Jonatan potuče filistejsku stražu u Gibei, a Filistejci saznaše za to. Šaul naredi da trube
zatrube po svoj zemlji govoreći: “Neka čuju Hebreji!”
4 Sav Izrael ču kako se govori: Šaul je potukao filistejsku stražu, pa Izrael omrznu
Filistejcima. I narod bi sazvan k Šaulu u Gilgal.
5 Filistejci se skupiše da vojuju protiv Izraela. Imali su trideset tisuća kola i šest tisuća
konjanika. Taj je narod bio mnogobrojan kao pijesak na morskoj obali. Utaborili su se u
Mikmasu istočno od Bet Avena.
6 Izraelci su vidjeli da su u nevolji, jer bijahu pritiješnjeni, pa se sakriše u pećine, u jame, u
kamenjake, u jarke i u čatrnje.
7 Bilo je i Hebreja koji su prešli preko Jordana da pobjegnu u zemlju Gadovu i Gileadovu.
Šaul je još bio u Gilgalu, i sav narod koji je bio s njim drhtao je od straha.
8 On pričeka sedam dana, prema roku koji Samuel bješe utvrdio. Ali Samuel nije dolazio u
Gilgal, i narod se počeo razilaziti.
9 Tada Samuel reče: “Dodajte mi žrtvu paljenicu i žrtve zahvalnice.” I prinese žrtvu
paljenicu.
10 Kad prinese žrtvu paljenicu, gle, dođe Samuel, i Šaul mu pođe ususret da ga pozdravi.
11 Samuel reče: “Što si učinio?” Šaul odgovori: “Kad vidjeh da se narod razilazi od mene,
da ti ne dolaziš u određeno vrijeme i da su se Filistejci skupili u Mikmasu,
12 rekoh: ‘Filistejci će udariti na me u Gilgal, i ja se ne pomolih Gospodu!’ Tad se usudih
prinijeti žrtvu paljenicu.”
13 Samuel reče Šaulu: “Ludo si radio, nisi se držao zapovijedi Gospoda, Boga svoga.
Gospod bi zauvijek utvrdio kraljevstvo tvoje nad Izraelom;
14 a sad se tvoje kraljevstvo neće održati. Gospod je našao čovjeka po srcu svome da bude
vođa njegovu narodu jer ti nisi držao ono što ti je Gospod zapovjedio.”
15 Zatim se Samuel digao i otišao iz Gilgala u Gibeu Benjaminovu. Šaul prebroji narod koji
bješe s njim. Bilo je do šest stotina ljudi.
16 Šaul, sin njegov Jonatan i narod koji je bio s njima zauzeli su položaje u Gibei
Benjaminovoj, a Filistejci su bili utaboreni u Mikmasu.
17 Iz filistejskoga tabora izišle su tri čete da pljačkaju; jedna udari prema Ofri u zemlji
šualskoj,
18 druga prema Bet Horonu, a treća granicom koja gleda prema Sebojanskoj dolini pored
pustinje.
19 U cijeloj zemlji izraelskoj nije bilo kovača, jer Filistejci su rekli: “Ne dajmo Hebrejima
da izrađuju mačeve i koplja.”
20 Izraelci su odlazili k Filistejcima kad bi koji od njih htio poklepati raonik ili motiku,
sjekiru ili srp,
21 kad bi se zatupili raonici, motike, vile i sjekire, ili naoštriti ostane.
22 Tako se dogodilo, kad je došao dan boja, da se nije našlo mača ni koplja ni u koga u
narodu koji bijaše sa Šaulom i Jonatanom; samo su ih imali Šaul i Jonatan, njegov sin.
23 Straža filistejska zauze klanac kod Mikmasa.

1 Jednog dana Jonatan, sin Šaulov, reče svome momku koji mu je nosio oružje: “Hajdemo
do straže filistejske koja je tu na drugoj strani.” A ocu svomu ne kaza ništa.
2 Šaul stajaše na kraju Gibee pod šipkom migronskim, a narod koji bješe s njim brojio je
oko šest stotina ljudi.
3 Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinkasa, sina Elija, svećenika Gospodnjega u Šilu,
nosio je oplećak. Narod nije znao da je Jonatan krenuo.
4 U klancu kojim je Jonatan htio stići do straže filistejske bijahu dvije strme stijene - jedna
s jedne, a druga s druge strane; jedna se zvala Boses, a druga Sene.
5 Jedna je bila na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga na jugu nasuprot Gibei.
6 Jonatan reče momku koji mu je nosio oružje: “Hajdemo do straže tih neobrezanih.”
Valjda će nam pomoći Bog, jer Gospodu ništa ne smeta izbaviti i s pomoću malog broja
kao i s pomoću velikog broja.”
7 Onaj koji mu je nosio oružje odgovori mu: “Čini što ti je u srcu, idi; evo, ja ću ići s tobom
kamo hoćeš.”
8 Jonatan mu reče: “Dobro! Idimo k tim ljudima i pokažimo im se.
9 Ako nam reknu: ‘Čekajte dok ne dođemo k vama!’, ostat ćemo na svom mjestu i nećemo
ići k njima.
10 Ako li reknu: ‘Hodite k nama!’, tada ćemo ići, jer nam ih Gosdpod predaje u ruke. To će
nam biti znak.”
11 Obojica se pokazaše straži filistejskoj, i Filistejci rekoše: “Gle, izlaze Hebreji iz rupa u
koje su se sakrili.”
12 I stražari rekoše Jonatanu i momku koji mu je nosio oružje: “Hodite k nama da vam
nešto kažemo.” Jonatan reče onome koji mu je nosio oružje: “Hajde za mnom, jer ih
Gospod predaje u ruke Izrelu.”
13 I Jonatan se pope pomažući se rukama i nogama, a za njim je išao momak koji mu je
nosio oružje. Filistejci padahu pred Jonatanom, a onaj koji mu je nosio oružje ubijao ih je
za njim.
14 U tom prvom okršaju pobi Jonatan i momak koji mu je nosio oružje oko dvadeset ljudi,
na prostoru od oko pola rala zemlje.
15 Strah uđe u tabor, u okolici i u sav narod. Stražu i one koji su pljačkali uhvati također
strah, i zemlja se preplaši. Bijaše kao strah pušten od Boga.
16 Straže Šaulove koje su bile u Gibei Benjaminovoj vidješe da se mnoštvo uzbudilo i da se
kreće tamo - amo.
17 Tada Šaul reče narodu koji bješe s njim: “Pregledajte i vidite tko je otišao od nas.” I kad
pregledaše, gle, nije bilo Jonatana ni momka koji mu je nosio oružje.
18 I Šaul reče Ahiju: “Primakni Kovčeg Božji! - Jer Kovčeg Božji bješe u to vrijeme kod
sinova Izraelovih. -
19 Dok je Šaul govorio svećeniku, uzbuna u filistejskom taboru bivala je sve veća. Šaul
reče svećeniku: “Odmakni ruku svoju!”
20 I Šaul i sav narod koji bješe s njim skupiše se i nastupiše k razbojištu, i gle, Filistejci
bijahu povadili mačeve jedni na druge, i zabuna bijaše vrlo velika.
21 S Filistejcima je bilo Hebreja koji su išli s njima u tabor u kojem bijahu rasijani. Oni se
pridružiše Izraelcima koji bijahu sa Šaulom i s Jonatanom.
2vi ljudi od Izraela koji se bijahu sakrili u gori Efrajimovoj, kad čuše da Filistejci bježe,
stadoše i oni da ih gone po razbojištu.
23 Gospod izbavi Izraela u taj dan; i boj se protegnu do Bet Horona.
24 Taj je dan bio vrlo naporan sinovima Izraelovim. Šaul je zakleo narod govoreći: “Da je
proklet koji jede što do večeri, dok se ne osvetim neprijateljima svojim.” I nitko ništa nije
okusio.
25 Sav narod stiže u jednu šumu gdje se našlo meda na zemlji.
26 Kad narod uđe u šumu, on vidje med koji se cijedio; ali nitko ne prinese ruke k ustima
svojim, jer narod držaše zakletvu.
27 Jonatan nije znao zakletvu kojom otac njegov bješe zakleo narod, pa on pruži štap koji
je imao u ruci i zamoči njegov kraj u saće te primače ruku k ustima; i zasvijetliše mu se
oči.
28 Tada jedan iz naroda progovori mu i reče: “Otac je tvoj zakleo narod govoreći: ‘Da je
proklet koji bi što danas jeo!’” A narod bješe iznemogao.
29 Jonatan reče: “Moj otac zbunjuje narod; vidite kako mi se zasvijetliše oči čim okusih
malo meda.
30 A da je narod danas jeo od plijena koji je našao kod neprijatelja svojih, ne bi li još veći
bio poraz Filistejaca? “
31 Toga dana tukli su Filistejce od Mikmasa do Ajalona. Narod bješe vrlo umoran i navali
na plijen.
32 Nahvata ovaca, volova i telaca, te ih pokla na zemlji i pojede s krvlju.
33 Javiše to Šaulu i rekoše mu: “Gle, narod griješi Gospodu jedući s krvlju.” Šaul reče:
“Nevjeru učiniste; dovaljajte odmah velik kamen k meni.”
34 I doda: “Raziđite se među narod i recite svakome neka dovede k meni svog vola ili
svoju ovcu i nek je ovdje zakolje. Vi ćete poslije toga jesti i nećete griješiti Gospodu jedući
s krvlju.” I one noći donese svaki iz naroda svojom rukom svog vola da
35 Šaul sazida žrtvenik Gospodu. To je bio prvi žrtvenik koji je on sazidao Gospodu.
36 Šaul reče: “Siđimo noćas k Filistejcima, pljačkajmo ih do jutra i ne ostavimo ih ni
jednoga.” Oni rekoše: “Čini što ti je volja.” Tada reče svećenik: “Pristupajmo ovdje k
Bogu.”
37 I Šaul upita Boga: “Hoću li sići k Filistejcima? Hoćeš li ih predati u ruke Izraelu?” Ali ne
dobi odgovora.
38 Šaul reče: “Pristupite ovamo svi glavari naroda; istražujte i vidite kako se danas počini
ovaj grijeh.
39 Jer je živ Gospod, izbavitelj Izraelov! Ako je i Jonatan, sin moj, počinio taj grijeh,
umrijet će.” I iz cijelog naroda nitko mu ne odgovori.
40 On reče svemu Izraelu: “Idite vi na jednu stranu, a ja i Jonatan, sin moj, bit ćemo na
drugoj strani.” A narod reče Šaulu: “Čini što ti je drago.”
41 Šaul reče Gospodu: “Bože Izraelov! Pokaži istinu! I ždrijeb padne na Jonatana i Šaula, a
narod iziđe prav.
42 Šaul reče: “Bacite kocku za mene i za Jonatana.” I ždrijeb padne na Jonatana.
43 Šaul reče Jonatanu: “Kaži mi što si učinio.” Jonatan mu prizna: “Okusio sam malo meda
nakraj štapa koji mi bješe u ruci. Evo me, umrijet ću.”
44 A Šaul reče: “Neka me Bog najteže kazni ako ne umreš, Jonatane!”
45 Narod reče Šaulu: “Zar da umre Jonatan koji je izvršio ovo veliko izbavljenje u Izraelu?
Bože sačuvaj! Živ je Gospod! Ni jedna dlaka s njegove glave neće pasti na zemlju, jer je on s
Bogom danas djelovao.”
46 Tako je narod spasio Jonatana i on ne umre. Šaul presta progoniti Filistejce, i oni se
vratiše u svoja mjesta.
47 Pošto Šaul primi kraljevstvo nad Izraelom, stade ratovati protiv svih svojih
neprijatelja: protiv Moabaca, sinova Amonaca, protiv Edomaca, kralja Sobe i protiv
Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, pobjeđivao bi.
48 On pokaza silu svoju, potuče Amaleka i izbavi Izraela iz ruku onih koji su ga pljačkali.
49 Sinovi Šaulovi bijahu Jonatan, Išjo i Malki-Šua. Dvije njegove kćeri zvale su se: starija
Meraba, a mlađa Mikala.
50 Ženi Šaulovoj bijaše ime Ahinoama i bila je kći Ahimaasova. Vojvodi njegovom bijaše
ime Abner, a bio je sin Nera, Šaulova strica.
51 Kiš, otac Šaulov, i Ner, otac Abnerov, bijahu sinovi Abielovi.
5vega vijeka Šaulova trajao je krvav rat s Filistejcima, i čim bi Šaul ugledao koga snažnog i
hrabrog čovjeka, uzimao ga je u svoju službu.

1 Samuel reče Šaulu: “Mene posla Gospod da te pomažem za kralja nad narodom
njegovim, nad Izraelom. Slušaj, dakle, što govori Gospod.
2 Ovako govori Gospod nad vojskama: spominjem se onoga što učini Amalek Izraelu kad
mu prekinu put dok je izlazio iz Egipta.
3 Idi sad ti udaraj na Amaleka i zatri sve što je njegovo; ne žali ga, nego ćeš pobiti i ljude, i
žene, i djecu, i dojenčad, i volove, i ovce, i deve, i magarce.”
4 Šaul sazva narod i pregleda ga u Telamu; bilo je dvjesto tisuća pješaka i deset tisuća ljudi
iz Jude.
5 Šaul pođe do grada amalečkoga i namjesti zasjedu u dolini.
6 Reče Kenijcima: “Idite, povucite se, odvojite se od Amaleka da vas ne potrem s njim. Jer
ste vi imali samilosti prema svim sinovima Izraelovim dok su izlazili iz Egipta.” I Kenijci
se odvojiše od Amaleka.
7 Šaul potuče Amaleka od Havile do Šura, koji je prema Egiptu.
8 I uhvati živa Agaga, kralja amalečkoga, a sav narod uništi oštricom mača.
9 Ali Šaul i njegov narod poštedješe Agaga i najbolje ovce, najbolje volove i utovljenu
stoku, debele jaganjce i sve što bijaše dobro; nisu htjeli to uništiti, nego samo ono što je
bilo slabo i mršavo.
10 Gospod upravi riječ k Samuelu i reče:
11 “Kajem se što sam utvrdio Šaula za kralja, jer on odstupa od mene i ne izvršava moje
riječi.” Samuel se rastuži i svu noć vapijaše Gospodu.
12 Usta rano i pođe pred Šaula. I javiše mu: “Šaul je otišao u Karmel i ondje si podigao
spomenik, pa se vratio odande i otišao dalje te sišao u Gilgal.”
13 Samuel dođe k Šaulu, i Šaul mu reče: “Blagoslovljen da si od Gospoda! Izvršio sam riječ
Gospodnju.”
14 Samuel reče: “A što je to blejanje ovaca u ušima mojim i rikanje volova što čujem?”
15 Šaul odgovori: “Dognaše ih od Amaleka, jer narod poštedi najbolje ovce i najbolje
volove da ih prinese kao žrtvu Gospodu, Bogu tvome. Ostalo uništismo kao zapriječeno.”
16 Samuel reče Šaulu: “Stani, kazat ću ti što mi je Gospod noćas rekao.” I Šaul mu reče:
“Govori!”
17 Samuel reče: “Kako god bio malen u vlastitim očima, nisi li postao vođa plemena
Izraelovih, i nije li te Gospod pomazao za kralja nad Izraelom?
18 Gospod te posla govoreći: ‘Idi, uništavaj te grešnike, te Amalečane; vodi rat protiv njih
dok ih ne istrijebiš.’
19 Zašto nisi poslušao glasa Gospodnjega? Zašto si navalio na plijen i učinio što je zlo u
očima Gospodnjim?”
20 Šaul odgovori Samuelu: “Poslušao sam dobro glas Gospodnji i išao putem kojim me
poslao Gospod. Doveo sam Agaga, kralja amalečkoga, a Amalečane sam istrijebio;
21 ali je narod uzeo od plijena ovce i volove, kao prvine od onoga što je trebalo da se
uništi, da ih žrtvuje Gospodu, Bogu tvome, u Gilgalu.”
2amuel reče: “Zar su mile Gospodu žrtve paljenice i prinosi kao kad se sluša glas
Gospodnji? Gle, poslušnost više vrijedi od žrtve, i slušanje njegove riječi više vrijedi od
pretiline ovnujske.
23 Jer je neposlušnost jednaka krivica kao i čaranje, a nepokornost nije manja od
idolopoklonstva i od terafe. Budući da si odbacio riječ Gospodnju, to te i on odbacuje kao
kralja.”
24 Tada Šaul reče Samuelu: “Zgriješio sam jer sam prestupio zapovijed Gospodnju i nisam
slušao tvoje riječi. Pobojah se naroda i poslušah njegov glas.
25 A sad, molim te, oprosti mi grijeh moj, vrati se sa mnom, i ja ću se pokloniti pred
Gospodom.”
26 Samuel reče Šaulu: “Neću se vratiti s tobom, jer si odbacio riječ Gospodnju, i Gospod te
odbacuje da ne budeš više kralj nad Izraelom.”
27 I kako se Samuel okrenuo da pođe, Šaul ga uhvati za skut, a skut se otkide.
28 Samuel mu reče: “Gospod istrže danas od tebe kraljevstvo Izraelovo i daje ga drugome
koji je bolji od tebe.
29 Onaj koji je sila Izraelova ne laže niti se kaje, jer on nije čovjek da bi se kajao.”
30 Šaul opet reče: “Zgriješio sam! Ali te sada molim, podaj mi čast pred starješinama
naroda moga i pred Izraelom; vrati se sa mnom, i ja ću se pokloniti pred Gospodom,
Bogom tvojim.”
31 Samuel se vrati i pođe za Šaulom, a Šaul se pokloni pred Gospodom.
32 Zatim Samuel reče: “Dovedite mi Agaga, kralja amalečkoga.” I Agag dođe k njemu
spokojan. On govoraše: “Zaista je gorčina smrti prošla.”
33 Samuel reče: “Kao što je tvoj mač oteo majkama djecu njihovu, tako će i tvoja majka
ostati bez djece među ženama.” I Samuel posiječe Agaga pred Gospodom u Gilgalu.
34 Samuel ode u Ramu, a Šaul domu svome u Gibeu Šaulovu.
35 Samuel više ne pođe da vidi Šaula do dana svoje smrti; Samuel je plakao nad Šaulom,
jer se Gospod pokajao što je postavio Šaula za kralja nad Izraelom.
1 Gospod reče Samuelu: “Dokle ćeš plakati za Šaulom? Odbacio sam ga da ne vlada više
nad Izraelom. Napuni svoj rog uljem pa idi; poslat ću te k Jišaju, Betlehemcu, jer sam
među sinovima njegovim vidio onoga koga sam izabrao za kralja.
amuel reče: “Kako da idem? Saznat će Šaul, pa će me ubiti.” A Gospod reče: “Uzmi sa
sobom junicu, pa reci: ‘Dolazim da prinesem žrtvu Gospodu.’
3 Pozvat ćeš Jišaja na žrtvu, a ja ću ti objaviti što da činiš; pomazat ćeš mi onoga koga ću ti
kazati.”
4 Samuel učini kako mu kaza Gospod i pođe u Betlehem. Starješine grada istrčaše
zabrinute preda nj i rekoše: “Dolazak tvoj donosi li nešto sretno?”
5 On odgovori: “Jest, došao sam prinijeti žrtvu Gospodu. Očistite se i dođite sa mnom na
žrtvu.” Potom očisti Jišaja i njegove sinove te ih pozva na žrtvu.
6 Kad uđoše, vidjeviši Eliaba, Samuel reče: “Sigurno je ovdje pomazanik Gospodnji pred
njim.”
7 A Gospod reče Samuelu: “Ne obaziri se na njegovo lice ni na njegov stas, jer sam ga
odbacio. Ne gleda Gospod na ono što gleda čovjek. Čovjek gleda ono što oči vide, a Gospod
gleda srce.”
8 Jišaj dozva Abinadaba i učini da prođe ispred Samuela, ali Samuel reče: “Ni ovoga nije
Gospod izabrao.”
9 Jišaj učini da prođe Šama, a Samuel reče: “Ni ovoga nije Gospod izabrao.”
10 Jišaj učini da prođe sedam njegovih sinova ispred Samuela, a Samuel mu reče: “Nije
Gospod izabrao ni jednoga od njih.”
11 Zatim Samuel reče Jišaju: “Jesu li ti to svi sinovi?” A on odgovori: “Ostao je još
najmlađi, ali on pase ovce.” Tada Samuel reče Jišaju: “Pošalji po njega, jer nećemo sjesti za
stol dok on ne dođe.”
12 Jišaj posla po njega. On bijaše plav, lijepih očiju i lijepa stasa. Gospod reče Samuelu:
“Ustani, pomaži ga, jer to je on!”
13 Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred braće njegove. Duh Gospodnji obuze Davida i
osta na njemu od toga dana. Samuel usta i ode u Ramu.
14 Duh Gospodnji odstupi od Šaula, koga uznemiri zao duh poslan od Gospoda.
15 Sluge Šaulove rekoše mu: “Gle, uznemiruje te zao duh Božji.
16 Neka govori gospodar naš! Sluge tvoje stoje pred tobom. Oni će potražiti čovjeka koji
zna udarati u harfu, pa kad te napadne zao duh Božji, udarat će on rukom svojom u harfu
i olakšat će ti.”
17 Šaul odgovori slugama svojim: “Potražite mi dakle čovjeka koji zna lijepo udarati i
dovedite mi ga.”
18 Jedan od njegovih slugu progovori i reče: “Evo, ja znam sina Jišaja, Betlehemca, koji
zna udarati u harfu. On je k tome jak i hrabar čovjek, ratnik, lijepo govori i lijepa je
izgleda, a i Gospod je s njim.”
19 Šaul posla glasnika k Jišaju i poruči mu: “Pošalji mi Davida, sina svoga, koji je kod
ovaca.”
20 Jišaj uze magarca, natovari na nj kruha, mijeh vina i jedno jare te to posla Šaulu po
Davidu, sinu svome.
21 David dođe k Šaulu i iziđe preda nj. Šaulu se vrlo svidio, tako da ga je odredio za
momka koji će mu nositi oružje.
22 Šaul poruči Jišaju: “Neka David ostane kod mene, jer je našao milost u mojim očima.”
23 I kada bi duh Božji napadao Šaula, David je uzimao harfu i udarao u nju. Šaul bi tada
odahnuo i bilo bi mu bolje, a zao duh otišao bi od njega.
1 Filistejci skupiše svoje čete da ratuju i stekoše se u Soku Judinu; utaboriše se između
Soka i Azeke, u Efes Damimu.
2 Šaul i Izraelci skupiše se također i utaboriše se u dolini Eli te se svrstaše u bojne redove
prema Filistejcima.
3 Filistejci bijahu pored brda s jedne strane, a Izraelci pored brda s duuge strane, među
njima bila je dolina.
4 Iz tabora filistejskoga iziđe jedan čovjek po imenu Golijat, iz Gata, visok šest lakata i
jedan pedalj.
5 Na glavi mu bješe kaciga od bakra, a na tijelu pločast oklop od bakra, težak pet tisuća
šekela.
6 Na nogama je imao nogavice od bakra, a na ramenima bakreni štit.
7 Drška od koplja bijaše mu kao vratilo, a koplje teško pet stotina šekela željeza. Momak
koji mu je nosio štit išao je pred njim.
8 Filistejac zasta i, okrenuvši se prema vojsci Izraelskoj, poviče: “Što ste izišli da se
svrstate u bojne redove? Nisam li ja Filistejac i niste li vi sluge Šaulove? Izberite jednoga
između sebe da se bori sa mnom.
9 Ako me nadjača i pogubi, mi ćemo vam biti sluge; ali ako ja njega nadjačam i pogubim,
bit ćete vi nama sluge i služit ćete nam.”
10 Još reče Filistejac: “Ja izazivam danas vojsku izraelsku! Dajte čovjeka pa da se
ogledamo!”
11 Šaul i sav Izrael ču što reče Filistejac. Zaprepastiše se i jako se uplašiše.
12 David je bio sin onoga Efraćanina iz Betlehema Judina koji se zvao Jišaj, a koji je imao
osam sinova i koji je u vrijeme Šaulovo bio star i zašao u godine.
13 Tri starija sina Jišajeva išla su za Šaulom u rat; prvorođenome od te trojice njegovih
sinova koji bijahu pošli u rat bilo je ime Eliab, drugome Abinadab, a trećemu Šama.
14 David je bio najmlađi. I kad ona tri starija pođoše za Šaulom,
15 David otiđe od Šaula i vrati se u Betlehem da pase ovce oca svoga.
16 Filistejac je izlazio jutrom i večeri - i tako četrdeset dana.
17 Jišaj reče Davidu, sinu svome: “Uzmi ovu efu prženoga žita i ovih deset kruhova te ih
odnesi brže u tabor braći svojoj,
18 a ovih deset mladih siraca odnesi njihovu tisućniku. Vidjet ćeš je li braći tvojoj dobro i
donijet ćeš mi vijesti od njih.
19 Oni su sa Šaulom i sa svim Izraelcima u dolini Eli, u ratu s Filistejcima.”
20 David usta rano, ostavi ovce jednom čuvaru, uze svoje breme i ode kao što mu bješe
naredio Jišaj. Kad dođe u tabor, vojska je izlazila da se svrsta za boj. Podizala je bojnu
viku.
21 Vojske izraelska i filistejska stajale su jedna prema drugoj.
22 David ostavi svoje stvari stražaru koji je čuvao prtljagu i otrča k vojsci. Čim stiže, zapita
braću svoju za zdravlje.
23 Dok je on s njima govorio, gle, Filistejac iz Gata po imenu Golijat iziđe iz vojske
filistejske. On progovori kao i prije, i David ga ču.
24 Čim ugleda toga čovjeka, svi Izraelci pobjegoše ispred njega i obuze ih veliki strah.
25 Izraelci govorahu: “Vidjeste li toga čovjeka kako iziđe? Jer on iziđe da izaziva Izraela!
Tko bi ga pogubio, kralj će mu dati silno blago, i kćer svoju dat će mu, i utvrdit će dom oca
njegova u Izraelu.”
26 David reče ljudima koji stajahu oko njega: “Što će se učiniti čovjeku koji ubije toga
Filistejca i skine sramotu s Izraela? I tko je taj Filistejac, taj neobrezani, da sramoti vojsku
Boga živoga?”
27 Narod opetujući one iste riječi potvrdi mu: “To će se učiniti onome koji ga ubije.”
28 Eliab, brat njegov najstariji, čuvši kako on razgovara s tim ljudima, naljuti se na Davida
i reče mu: “Što si to došao ovamo i kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja
obijest tvoju i lukavost srca tvoga. Došao si gledati boj.”
29 David odgovori: “Što sam sad učinio? Zar ne mogu ovako govoriti?”
30 I okrenu se od njega k drugome i zapita kao prije. Narod mu odgovori kao i prviput.
31 Kad se čuše riječi koje reče David, javiše ih Šaulu, koji ga pozva k sebi.
32 David reče Šaulu: “Neka se nitko ne plaši onoga Filistejca. Sluga tvoj će izići da se s njim
bori.”
33 Šaul reče Davidu: “Ne možeš se boriti s tim Filistejcem, jer ti si dijete, a on je ratnik od
svoje mladosti.”
34 David reče Šaulu: “Sluga je tvoj pasao ovce oca svoga, i kad bi iskočio lav ili medvjed i
ugrabio ovcu iz stada,
35 ja sam potrčao za njim i udarao i otimao mu ovcu iz čeljusti; i kad bi skočio na me,
uhvatio bih ga za grlo, tukao i ubio.
36 I lava i medvjeda ubijao je sluga tvoj, pa će i taj Filistejac, taj neobrezani, tako proći; jer
je uvrijedio vojsku Boga živoga.”
37 Još reče David: “Gospod, koji me sačuvao od lava i od medvjeda, sačuvat će me i od
ovoga Filistejca.” I Šaul reče Davidu: “Idi, i Gospod neka bude s tobom.”
38 Šaul dade Davidu svoje oružje. Stavi mu na glavu bakrenu kacigu, a na tijelo oklop.
39 David pripasa njegov mač preko svoga odijela i htjede krenuti, jer to još nije pokušao.
Ali reče Šaulu: “Ne mogu ja ići s tim jer nisam navikao.” I skide sve sa sebe.
40 Uze svoj štap u ruku, izabra na potoku pet glatkih kamenova i stavi ih u pastirsku
torbu i u džep, uze svoju praćku i pođe k Filistejcu.
41 Filistejac se sve više primicao Davidu, a čovjek koji mu nosio štit išao je pred njim.
42 Filistejac pogleda, pa kad vidje Davida, podsmjehnu mu se, jer je ovaj izgledao kao
lijepo plavo dijete.
43 Filistejac reče Davidu: “Jesam li ja pseto da ideš na mene štapom?” I pošto ga opsova
svojim bogovima,
44 reče mu: “Hodi k meni pa ću dati tvoje meso pticama nebeskim i zvijerima
zemaljskim.”
45 David reče Filistejcu: “Ti ideš na me mačem, kopljem i kacigom, a ja idem na te u ime
Gospoda nad vojskama, Boga vojske Izraelove, koju si ružio.
46 Danas će te Gospod dati meni u ruke; ubit ću te i skinut ću ti glavu. Ja ću danas dati
mesa filistejske vojske pticama nebeskim i zvijerima poljskim, a sva će zemlja poznati da
Izrael ima Boga
47 i znat će sve ovo mnoštvo da Gospod ne spašava mačem i kopljem. Jer je pobjeda od
Gospoda, i on vas predaje u naše ruke.”
48 Čim se Filistejac maknu da se približi Davidu, David istrča usred bojišta pred Filistejca,
49 zavuče ruku u torbu, izvadi kamen i baci ga iz praćke te pogodi Filistejca u čelo; i uđe
mu kamen u čelo te on pade ničice na zemlju.
50 Tako David praćkom i kamenom nadvlada Filistejca, pa ga udari i ubi bez mača u ruci.
51 Pritrča, stade na Filistejca, zgrabi mač njegov, ubi ga i odsiječe mu glavu.
52 Filistejci, videći da njihov junak pade, pobjegoše. A Izraelci i Judejci povikaše, ustaše i
potjeraše Filistejce do doline i do vrata Ekrona. I padoše pobijeni Filistejci po putu
šaarajimskom, do Gata i do Ekrona.
53 A sinovi Izraelovi opet napadoše Filistejce i opljačkaše im tabor.
54 David uze Filistejčevu glavu i odnese je u Jeruzalem, a njegovo oružje stavi u svoj šator.
55 Kad Šaul vidje Davida gdje ide prema Filistejcu, reče Abneru, vojvodi: “Čiji je sin taj
mladić, Abnere?” Abner odgovori: “Tako mi tvoga života, kralju, ne znam.”
56 “Pitaj čiji je sin taj mladić”, reče kralj.
57 I kad se David vrati pošto ubi Filistejca, Abner ga uze i uvede pred Šaula. David je nosio
u ruci Filistejčevu glavu.
58 Šaul mu reče: “Čiji si ti sin, mladiću?” A David odgovori: “Ja sam sin sluge tvoga Jišaja,
Betlehemca.”

1 David je završio razgovor sa Šaulom, a duša Jonatanova prionu uz dušu Davidovu, i
Jonatan ga zavoli kao svoju dušu.
2 Šaul zadrža toga dana Davida i ne dade mu da se vrati kući oca svoga.
3 Jonatan učini savez s Davidom, jer ga ljubljaše kao dušu svoju.
4 On skide sa sebe plašt i dade ga Davidu; a dade mu i odijelo svoje, i mač svoj, i pojas svoj.
5 David je na svim svojim pohodima bio sretne ruke, i Šaul ga postavi na čelo ratnika. On
omilje svemu narodu, pa i slugama Šaulovim.
6 Kako se oni vraćahu pošto David ubi Filistejca, iz svih gradova Izraelovih izlaziše žene
ususret kralju Šaulu, pjevajući i plešući uz bubnjeve i veselo kličući.
7 I pjevajući jedne drugima, uz svirku, žene govorahu: Pobi Šaul svoju tisuću, a David
svojih deset tisuća.”
8 Šaul se ražestio i to mu se nije sviđalo. On reče: “Davidu dadoše deset tisuća, a meni
tisuću! Još mu samo kraljevstvo treba.”
9 I od toga dana Šaul je poprijeko gledao Davida.
10 Sutradan obuze Šaula zao duh Božji i dobi napade usred kuće. David je svirao kao
obično, a Šaul imao koplje u ruci.
11 Šaul podiže koplje govoreći u sebi: “Prikovat ću Davida uza zid.” Ali mu se David
dvaput izmače.
12 Šaul se bojao Davida, jer Gospod bijaše s Davidom, a od njega bijaše odstupio.
13 On ga ukloni od sebe i postavi ga zapovjednikom nad tisuću ljudi.
14 David je odlazio i dolazio na čelu naroda i uspijevao u svim pothvatima, jer Gospod
bješe s njim.
15 A Šaul, videći ga kako uvijek uspijeva, bojao ga se.
16 No cijeli Izrael i Juda ljubili su Davida, jer on je odlazio i dolazio njima na čelu.
17 Šaul reče Davidu: “Evo, dat ću ti za ženu svoju stariju kćer Merabu, samo me hrabro
služi i vodi ratove Gospodnje.” A u sebi govoraše: “Neću da se moja ruka digne na njega,
nego neka se na njega digne ruka filistejska.”
18 David odgovori Šaulu: “Tko sam ja i kakav je život moj ili dom oca moga u Izraelu, da
postanem kraljev zet?”
19 Kad dođe vrijeme da se Meraba, Šaulova kći uda za Davida, dadoše je za ženu Adrielu,
Meholaćaninu.
20 Mikala, kći Šaulova, voljela je Davida. Kazaše to Šaulu, i to mu bi po volji.
21 Govorio je u sebi: “Dat ću mu je da mu bude zamka i da se na njega digne ruka
filistejska.” I Šaul reče Davidu po drugiput: “Danas ćeš mi postati zet.”
22 Šaul naloži slugama svojim ovako: “Govorite Davidu u povjerenju i kažite mu: ‘Gle,
omilio si kralju i sve te njegove sluge vole; budi kraljev zet.’”
23 Sluge Šaulove rekoše te riječi Davidu. A David reče: “Mislite li da je lako postati kraljev
zet? Ja sam siromah i mali čovjek.”
24 Sluge Šaulove dostaviše mu Davidov odgovor.
25 Šaul reče: “Ovako recite Davidu: ‘Kralj ne traži uzdarja; nego on traži sto obrezaka
filistejskih da se osveti svojim neprijateljima.’” Šaul mišljaše kako bi David pao u ruke
Filistejcima.
26 Sluge Šaulove dostaviše te riječi Davidu, a Davidu bi po volji ono što se od njega tražilo
da bi postao kraljev zet. I još prije no što dođe određeni rok,
27 David usta, otiđe sa svojim ljudima i pobi dvjesta Filistejaca. Donese njihove obreske i
dade ih kralju na broj, kako bi postao kraljev zet. Tad mu Šaul dade za ženu Mikalu, svoju
kćer.
28 Šaul vidje i spozna da je Gospod s Davidom; a Mikala, kći Šaulova, voljela ga.
29 Šaul se sve više bojao Davida, i cijelog svog vijeka bio mu je neprijatelj.
30 Knezovi filistejski prepadali su i udarali, ali je David imao više uspjeha od svih slugu
Šaulovih; i tako se ime njegovo proslavi.

1 Šaul reče Jonatanu, sinu svome, i svim slugama svojim da ubiju Davida. Ali Jonatan, sin
Šaulov, koji je vrlo volio Davida,
2 javi mu to i reče mu: “Šaul, otac moj, traži da budeš ubijen. Čuvaj se sutra, skloni se
negdje i sakrij se.
3 Ja ću izići i stajat ću pored oca svoga u polju gdje ti budeš i govorit ću ocu svome o tebi;
čut ću što on kaže, pa ću ti javiti.”
4 Jonatan pohvali Davida ocu svome i reče mu: “Neka se ne ogriješi kralj o slugu svoga
Davida, jer se on nije ogriješio o tebe. Naprotiv, on je radio za tvoje dobro;
5 izložio je svoj život, ubio je Filistejca, i Gospod učini veliko izbavljenje svemu Izraelu.
Vidio si ga i obradovao si se. Zašto bi se ogriješio o pravu krv i učinio da se David ubije bez
razloga?”
6 Šaul posluša Jonatana i zakle se govoreći: “Živ je Gospod! Neće David poginuti.”
7 Jonatan pozva Davida i dostavi mu sve te riječi; zatim ga dovede k Šaulu koji mu opet
dade službu kao i ranije.
8 Rat je i dalje trajao. David krenu na Filistejce i potuče se s njima. Zada im veliki poraz, te
se oni dadoše u bijeg.
9 Tada zao duh Gospodnji obuze Šaula koji je sjedio u svome domu s kopljem u ruci. David
je svirao,
10 a Šaul ga je htio prikovati kopljem za zid. Ali se David izmače, i Šaulovo koplje udari u
zid. David pobježe i skloni se onu noć.
11 Šaul posla ljude kući Davidovoj da ga vrebaju i ujutro ubiju. Ali Mikala, žena Davidova,
upozori ga na to i reče mu: “Ako noćas ne pobjegneš, sutra si mrtav.”
12 Ona ga spusti kroz prozor. David ode i pobjegne. Tako se spasio.
13 Mikala uze zatim idola, stavi ga u postelju, metnu mu jastuk od kostrijeti pod glavu i
pokri ga pokrivačem.
14 Kad Šaul posla ljude da uhvate Davida, ona reče: “Bolestan je.”
15 Šaul ih opet vrati da vide Davida i reče im: “Donesite mi ga sa svom posteljom
njegovom da ga ubijem.”
16 Ljudi se vratiše, a u postelji idol, pod glavom mu jastuk od kostrijeti.
17 Šaul reče Mikali: “Zašto si me tako prevarila i pustila neprijatelja moga da pobjegne?”
Mikala odgovori Šaulu: “On mi reče: ‘Pusti me, ili ću te ubiti!’”
18 Tako David pobježe i spasi se. Pođe k Samuelu u Ramu i kaza mu sve što mu Šaul bijaše
učinio. Zatim ode zajedno sa Samuelom i ostadoše u Najotu.
19 O tome obavijestiše Šaula govoreći: “Eno Davida u Najotu blizu Rame.”
20 Šaul posla ljude da uhvate Davida. Oni vidješe zbor proroka koji prorokovahu sa
Samuelom na čelu. Duh Gospodnji dođe na izaslanike Šaulove, te i oni prorokovaše.
21 Kad to javiše Šaulu, on posla druge ljude, ali i oni prorokovaše.
22 Tada Šaul pođe sam u Ramu. Došavši na veliki studenac u Seku, zapita: “Gdje su Samuel
i David?” Odgovoriše mu: “Eno ih u Najotu blizu Rame.”
23 I on se uputi u Najot blizu Rame. Duh Božji bi i na njemu; i Šaul produži svoj put
prorokujući do dolaska svoga u Najot blizu Rame.
24 Skide svoje haljine i prorokovao je pred Samuelom; baci se gol na zemlju i osta tako
cijeli dan i cijelu noć. Zato se kaže: “Je li i Šaul među prorocima?”

1 David pobježe iz Najota kod Rame. Dođe k Jonatanu i reče: “Što sam učinio? Kakva je
moja krivica i koji je moj grijeh u očima oca tvoga da traži moj život?”
2 Jonatan mu odgovori: “Sačuvaj Bože! Nećeš ti poginuti. Otac moj ne čini ništa, ni veliko
ni malo, a da meni ne kaže. Zašto bi to moj otac krio od mene? Nema od toga ništa.”
3 David, zaklinjući se, reče još: “Tvoj otac dobro zna da sam našao milost u očima tvojim,
pa je valjda u sebi kazao: ‘Da ne zna Jonatan za to; to bi ga ožalostilo.’ Ali je živ Gospod i
živa je duša tvoja! Između mene i smrti nema nego samo jedan
4 Jonatan reče Davidu: “Što god hoćeš učinit ću ti.”
5 A David mu odgovori: “Evo, sutra je mladi mjesec, i ja bih trebao jesti s kraljem. Pusti me
da odem, pa ću se sakriti u polju do treće večeri.
6 Ako tvoj otac primijeti da me nema, reci mu: ‘David me molio da ga pustim da otrči do
Betlehema, svoga grada, jer se ondje prinosi godišnja žrtva za cijelu njegovu porodicu.’
7 Ako on reče: ‘Dobro!’, sluga tvoj nema zašto da se plaši, ali ako ga uhvati gnjev, znaj da
je naumio zlo.
8 Pokaži, dakle, ljubav prema sluzi svome, jer si sa slugom svojim pred Gospodom sklopio
savez. A ako je kakva krivica na meni, ubij me sam, zašto bi me vodio ocu svome?”
9 Jonatan mu reče: “Bože sačuvaj da ja tebi ne javim ako je otac moj zlo naumio i ako
prijeti da te udari!”
10 David reče Jonatanu: “Tko će me izvijestiti ako ti otac loše odgovori?”
11 Jonatan reče Davidu: “Idi, iziđimo u polje.” I iziđoše obojica u polje.
12 Jonatan reče Davidu: “Neka mi je svjedok Gospod, Bog Izraelov! Iskušat ću sutra ili
prekosutra oca svoga, pa ako je on dobro raspoložen prema Davidu i ako ti ne pošaljem
nekoga da ti to javi,
13 neka Gospod najteže kazni Jonatana! A ako otac moj bude naumio da ti učini zlo, ja ću
ti i to javiti i pustit ću te da ideš, da bi s mirom otišao, pa Gospod neka bude s tobom kao
što je bio s ocem mojim!
14 Ako imam još da živim, iskaži mi milost Gospodnju, a ako umrem,
15 ne uskrati nikada milosti svoje domu mome, pa ni kad Gospod istrijebi sve neprijatelje
Davidove s lica zemlje,
16 jer je Jonatan učinio savez s domom Davidovim. Gospod neka se osveti na
neprijateljima Davidovim.”
17 Jonatan opet potvrdi Davidu svoju ljubav prema njemu jer ga je volio kao dušu svoju.
18 Jonatan mu reče: “Sutra je mladi mjesec. Primijetit će se tvoja odsutnost, jer će tvoje
mjesto biti prazno.
19 Za tri dana idi na mjesto gdje si se bio sakrio kad se ono događalo i ostani kod kamena
Ezela.
20 Ja ću odapeti tri strijele ukraj toga kamena, kao da gađam u nišan.
21 Poslat ću momka i kazati mu: ‘Idi, nađi strijele.’ Ako mu kažem: ‘Eto, strijele su za
tobom, pokupi ih!”, onda ti dođi, jer je dobro za tebe i nemaš se čega bojati. Živ je Gospod!
22 Ali ako kažem momku: ‘Eto, strijele su pred tobom tamo dalje!’, onda idi, jer te Gospod
šalje.
23 Gospod je zauvijek svjedok riječi koju smo dali jedan drugome.”
24 David se sakri u polju. Bio je mladi mjesec, i kralj sjede za stol da jede.
25 Kralj sjede kao i uvijek na svoje mjesto kod zida, Jonatan usta, a Abner sjede do Šaula;
ali mjesto Davidovo osta prazno.
26 Šaul ne reče ništa toga dana, jer reče: “To je slučajno, zato što nije čist, sigurno nije
čist.”
27 Sutradan, drugoga dana mlađaka Davidovo mjesto bješe opet prazno. I Šaul reče
Jonatanu, sinu svome: “Zašto sin Jišajev ne dođe na objed ni jučer ni danas?”
28 Jonatan odgovori Šaulu: “David me molio za dozvolu da ode do Betlehema.
29 Rekao je: ‘Pusti me, molim te, jer mi imamo porodičnu žrtvu u gradu, i brat mi je za to
poručio. Ako sam našao milost u očima tvojim, dopusti mi da odem i vidim braću svoju.’
Zato nije došao na kraljev objed.”
30 Tada se gnjev Šaulov raspali na Jonatana te mu reče: “Pokvareni i buntovni sine, zar ja
ne znam da si se sa sinom Jišajevm vezao prijateljstvom, na sramotu svoju i na sramotu
svoje majke?
31 Jer dokle bude živ sin Jišajev na zemlji, neće biti mira ni za tebe ni za tvoje kraljevstvo.
I sad pošalji po njega, neka mi ga dovedu ovamo jer je zaslužio smrt.”
32 Jonatan odgovori Šaulu, ocu svome, i reče mu: “Zašto da se pogubi? Što je učinio?”
33 Tada Šaul baci koplje svoje na njega da ga ubije. I Jonatan vidje da je njegov otac
odlučio da se David ubije.
34 Usta od stola obuzet gnjevom i ne dođe na gozbu drugoga dana mlađaka; jer se zabrinu
za Davida pošto ga otac izgrdi.
35 Sutradan ujutro Jonatan iziđe u polje na mjesto koje bijaše ugovorio s Davidom, a s
njim je bilo i jedno momče.
36 On reče svome momku: “Trči da mi nađeš strijele koje ću pustiti.” Momče otrča, a on
pusti strijelu preko njega.
37 Kad momak dođe do mjesta kamo je Jonatan gađao, ovaj viknu za njim: “Nije li strijela
dalje od tebe?”
38 Još mu viknu: “Brže, požuri!” I momak Jonatanov pokupi strijele i vrati se gospodaru
svome.
39 Momak nije ništa znao. Samo Jonatan i David znali su u čemu je stvar.
40 Jonatan preda oružje svome momku i reče mu: “Idi, odnesi ga u grad.”
41 Kad momak ode, David usta s južne strane i pade ničice na zemlju i pokloni se tri puta.
Dva se prijatelja poljubiše i plakaše zajedno. David je jako plakao.
42 A Jonatan reče Davidu: “Idi s mirom, sad kad smo se zakleli jedan drugome imenom
Gospodnjim rekavši: ‘Neka je Gospod uvijek između mene i tebe i između moga potomstva
i tvoga potomstva.’”
43 David ustane i pođe, a Jonatan se vrati u grad.

1 David pođe u Nob k svećeniku Ahimeleku, koji uplašen istrča pred Dsavida i reče mu:
“Zašto si sam i nikoga nema s tobom?”
2 David reče svećeniku Ahimeleku: “Kralj mi zapovjedi i reče: ‘Neka nitko ne zna za stvar
za koju te šaljem, ni za zapovijed koju sam ti dao.’ A ljudima svojim odredio sam mjesto
gdje ću se s njima naći.
3 A ti, što imaš pri ruci? Daj mi pet kruhova ili što ti se nađe.”
4 Svećenik odgovori Davidu: “Nemam pri ruci običnoga kruha, nego ima posvećenoga,
samo ako su se tvoji ljudi čuvali od žena.”
5 David odgovori svećeniku: “Nismo se dotakli žene tri dana otkako sam pošao; svi su moji
ljudi čisti. A ako je to djelo nesveto, posvetit će se danas preko onoga koji ga čini.”
6 Tad mu svećenik dade od posvećenoga kruha, jer tu ne bijaše drugoga kruha osim za
predstavljanje, koji bijahu uzeti ispred Gospoda, da se zamijene toplim kruhovima u času
kad se prinose.
7 Ondje je bio toga dana pred Gospodom jedan od slugu Šaulovih; on bješe Edomac, po
imenu Doeg, nadzornik Šaulovih pastira.
8 David reče Ahimeleku: “Imaš li tu kakvo koplje ili mač? Ni mača svoga ni oružja ne
ponesoh, jer je zapovijed kraljeva bila hitna.”
9 Svećenik mu odgovori: “Ovdje je mač Golijata, Filistejca koga si ubio u Dolini hrastova;
uvijen je u platno iza oplećka. Ako ga hoćeš uzeti, uzmi ga, jer drugoga ovdje nema.” A
David reče: “Takva nigdje nema, daj mi ga!”
10 David usta i pobježe toga istog dana od Šaula. Dođe k Akišu, kralju gatskome.
11 Rekoše Akišu sluge njegove: “Nije li ovo David, kralj ove zemlje? Nije li to onaj o kome
se plešući pjevalo: Pobi Šaul svoju tisuću, a David svojih deset tisuća?”
12 David uze k srcu ove riječi i poboja se Akiša, kralja gatskoga.
13 I on se pretvori u njihovim očima i učini se lud pred njima, šaraše po vratima i puštaše
pljuvačku niz bradu.
14 Akiš reče slugama svojim: “Vidite da je ovaj čovjek lud; što ste mi ga doveli?
15 Zar nemam dosta ludih pa mi i njega dovedoste da gledam njegove ludosti? Zar će taj
ući u moju kuću?”

1 David ode odande i pobjegne u spilju Adulam. Kad su to čula njegova braća i sav dom oca
njegova, pođoše onamo k njemu.
vi oni koji bijahu u tjeskobi, dužni ili nezadovoljni skupiše se oko njega i on im posta vođa.
Tako se njemu pridruži oko četiri stotine ljudi.
3 Odande ode David u Mispu, u zemlju moapsku. Reče kralju moapskome: “Dopusti, molim
te, ocu mome i materi mojoj da se sklone kod vas dok ne vidim što će Gospod učiniti sa
mnom.”
4 I on ih izvede pred kralja moapskoga i oni ostadoše kod njega za sve vrijeme dok je
David bio u tvrđavi.
5 Prorok Gad reče Davidu: “Nemoj ostati u tvrđavi, idi i uđi u zemlju Judinu.” I David ode i
dođe u šumu Heret.
6 Šaul je čuo da se pojaviše David i ljudi što bijahu s njim. Šaul je sjedio pod omorikom u
Gibei na visu. Imao je koplje u ruci i sve sluge njegove bijahu blizu njega.
7 Šaul reče slugama svojim koji bijahu blizu njega: “Čujte, sinovi Benjaminovi! Hoće li sin
Jišajev dati svima vama njive i vinograde? Hoće li on sve vas učiniti tisućnicima i
stotnicima?
8 Zašto ste se svi urotili protiv mene, zašto nema nikog da mi javi za savez sina moga s
Jišajevim sinom? Zašto nikog nema da mari za mene i da mi javi da je sin moj podigao
slugu moga na me da mi zasjede pravi, kao što on to danas čini?”
9 Doeg Edomac, koji je bio sa slugama Šaulovim, odgovori: “Vidio sam sina Jišajeva u Nobu
kod Ahimeleka, sina Ahitubova.
10 Ahimelek je za njega upitao Gospoda, dao mu hrane i predao mu je mač Golijata,
Filistejca.”
11 Kralj posla da traže Ahimeleka, sina Ahitubova, svećenika, i sav dom oca njegovoga,
svećenike koji bijahu u Nobu. I svi oni dođoše kralju.
12 Šaul reče: “Slušaj, sine Ahitubov.” On odgovori: “Evo me, gospodaru!”
13 Šaul mu reče: “Zašto ste se urotili protiv mene, ti i sin Jišajev? Zašto si mu dao kruha i
mač, zašto si upitao Boga za njega da se digne na me i pravi mi zasjede, kao što je to danas
učinio?”
14 Ahimelek odgovori kralju: “Tko se između svih sluga tvojih može usporediti s vjernim
Davidom, zetom kraljevim, koji sluša zapovijedi i poštovan je u domu tvome?
15 Jesam li ja tek sad počeo pitati Gospoda za njega? Sačiuvaj Bože! Neka kralj ne
okrivljuje slugu svoga niti koga u domu oca moga; jer o svemu tome sluga tvoj ništa ne
zna.”
16 Kralj reče: “Umrijet ćeš, Ahimeleče! Ti i sav dom oca tvoga.”
17 I kralj reče slugama koji stajahu pred njim: “Okrenite se i pogubite svećenike
Gospodnje, jer su oni u dogovoru s Davidom. Oni su dobro znali da je on pobjegao i nisu mi
to javili.” Ali sluge kraljeve nisu htjele podignuti ruke svoje na svećenike Gospo
18 Tada kralj reče Doegu: “Okreni se ti i udari na svećenike.” I Doeg Edomac se okrenu i
udari na svećenike. I on toga dana pobi osamdeset i pet ljudi koji su nosili laneni oplećak.
19 Šaul udari još oštricom mača Nob, grad svećenički, i pobi ljude, žene i djecu, dojenčad i
volove, magarce i sitnu stoku.
20 Jedan se sin Ahimeleka, sina Ahitubova, spasio. Zvao se Ebjatar. Pobjegao je k Davidu
21 i javio mu da je Šaul pobio svećenike Gospodnje.
22 David reče Ebjataru: “Pomislio sam onog dana kad je ondje bio Doeg Edomac da će on
izvijestiti Šaula. Ja sam kriv za sve ljude oca tvoga.
23 Ostani kod mene, ne boj se, jer tko traži tvoj život traži i moj. Kod mene ćeš biti dobro
čuvan.”

1 Javiše Davidu: “Evo, Filistejci udariše na Keilu i pljačkaju gumna.”
2 David upita Gospoda govoreći: “Hoću li ići i hoću li tući te Filistejce?” A Gospod mu
odgovori: “Idi, tući ćeš Filistejce i oslobodit ćeš Keilu.”
3 Ali Davidovi ljudi rekoše Davidu: “Gle, mi nismo bez straha ni ovdje u Judi, a što će biti
ako pođemo u Keilu na vojsku filistejsku?”
4 David opet upita Gospoda. I Gospod mu odgovori: “Ustani, idi u Keilu, jer ti predajem
Filistejce u ruke.”
5 David ode sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filistejce, otjera im stoku i nanese im velik
poraz. Tako David izbavi stanovnike Keile.
6 Kad je Ebjatar, sin Ahimelekov, pobjegao k Davidu u Keilu, nosio je u ruci oplećak.
7 Šaulu su javili da je David došao u Keilu, i on reče: “Bog mi ga u ruke predaje, jer je on
došao da se zatvori u gradu koji ima vrata i prijevornice.”
8 I Šaul pozva sav narod u rat da pođe na Keilu i opkoli Davida i njegove ljude.
9 Ali David, doznavši za zlu Šaulovu namjeru, reče svećeniku Ebjataru: “Donesi oplećak.”
10 I David reče: “Gospode, Bože Izraelov, tvoj je sluga saznao da se Šaul sprema da pođe na
Keilu, da raskopa grad zbog mene.
11 Hoće li me građani Keile predati u njegove ruke? Hoće li doći Šaul, kao što je sluga tvoj
saznao? Gospode, Bože Izraelov, kaži sluzi svome!” I Gospod odgovori: “Doći će.”
12 David još reče: “Hoće li Keiljani predati mene i moje ljude u ruke Šaulove?” I Gospod
odgovori: “Predat će te.”
13 Tada se David podiže sa svojim ljudima, oko šest stotina ljudi. Oni iziđoše iz Keile i
pođoše kamo god su mogli. Šaul bi obaviješten da je David pobjegao iz Keile, i on ne htjede
krenuti dalje.
14 David osta u pustinji u utvrđenim mjestima i namjesti se na jednom brdu u pustinji
Zifu. Šaul ga je sveudilj tražio, ali mu ga Gospod nije predao u ruke.
15 David, videći da je Šaul krenuo i da ga traži da ga ubije, osta u pustinji Zifu, u šumi.
16 Tada Jonatan, sin Šaulov, usta i dođe k Davidu u šumu. On mu učvrsti pouzdanje u
Gospoda
17 i reče mu: “Ne boj se, jer te ruka Šaula, oca moga, neće stići. Ti ćeš kraljevati nad
Izraelom, a ja ću biti drugi iza tebe; a Šaul, otac moj, to zna.”
18 I učiniše obojica savez pred Gospodom; David osta u šumi, a Jonatan ode svojoj kući.
19 Zifejci dođoše k Šaulu u Gibeu i rekoše: “Ne krije li se David kod nas po tvrdim
mjestima u šumi na brdu Hakili, južno od pustinje?
20 Sad dakle, kralju, iziđi - pošto je to želja duše tvoje - a mi primamo na sebe da ga
predamo kralju u ruke.”
21 Šaul reče: “Gospod vas blagoslovio što me požaliste!
22 Idite sad i raspitajte se i istražujte kud je krenuo i tko ga je vidio, jer je, kažu mi, vrlo
lukav.
23 Promotrite i izvidite sva mjesta na kojima se krije, pa dođite k meni kad dobro saznate,
a ja ću krenuti s vama. Ako je u zemlji, tražit ću ga po svim rodovima Judinim.”
24 Oni ustaše i otiđoše u Zif prije Šaula. David i njegovi ljudi bijahu u pustinji Maonu u
ravnici, na južnoj strani pustinje.
25 Šaul iziđe sa svojim ljudima da traži Davida. Javiše to Davidu, koji siđe sa stijene i osta u
pustinji Maonu. Šaul, saznavši za to, ode za Davidom u pustinju Maon.
26 Šaul je išao jednom stranom planine, a David sa svojim ljudima drugom stranom. David
hitaše da pobjegne Šaulu. Ali Šaul sa svojim ljudima već je opkoljavao Davida i njegove
ljude da ih pohvata,
27 kad jedan glasnik dođe Šaulu i reče: “Požuri k nama, jer Filistejci uđoše u zemlju.”
28 Šaul presta goniti Davida i vrati se da krene na Filistejce. Zato se ono mjesto prozva
Sela-Hamahlekot.

1 Odande otiđe David u engadska gorska skloništa i osta ondje.
2 Kad se Šaul vratio odagnavši Filistejce, rekoše mu: “Eno, David je u engadskoj pustinji.
3 Šaul uze tri tisuće izabranih ljudi iz svega Izraela i krenu tražiti Davida i njegove ljude
po vrletima divokoza.
4 Tako dođe do ovčjih torova pokraj puta. Tu bijaše jedna spilja u koju uđe da čučne.
David i njegovi ljudi sjedili su u dnu pećine.
5 Rekoše ljudi Davidu: “Evo dana za koji ti reče Gospod: ‘Evo ti predajem neprijatelja tvoga
u ruke da učiniš s njim što hoćeš.’” David usta i polako odsiječe skut od Šaulova plašta.
6 Poslije toga zadrhta mu srce što je odsjekao Šaulov skut.
7 I on reče svojim ljudima: “Sačuvao me Gospod od toga da počinim na gospodaru mome,
na pomazaniku Gospodnjem, takvo djelo da stavim ruku svoju na njega! Jer je on
pomazanik Gospodnji.”
8 Tim riječima zaustavi David svoje ljude i ne dade im da skoče na Šaula. Zatim Šaul usta,
iziđe iz pećine i proslijedi put svoj.
9 Poslije toga David usta i iziđe iz spilje. I tada stade vikati za Šaulom: “Kralju,
gospodaru!” Šaul se obazre, a David se baci ničice na zemlju i pokloni se.
10 David reče Šaulu: “Zašto slušaš riječi ljudi koji ti govore: ‘Eno David traži tvoju
propast?’
11 Gle, sad svojim očima vidiš da te Gospod predade danas meni u ruke u ovoj pećini.
Nagovoriše me da te ubijem, ali te poštedjeh i rekoh: ‘Neću dignuti ruku svoju na
gospodara svoga, jer je on pomazanik Gospodnji.’
12 Gledaj, oče moj, gledaj skut od plašta svoga u mojoj ruci. Odsjekoh skut od plašta tvoga,
a tebe ne ubih. Spoznaj i vidi da nema zla ni pobune u mojoj ruci, i da ti nisam ništa
zgriješio. A ti vrebaš moj život da mi ga uzmeš.
13 Gospod će suditi između mene i tebe i osvetit će me od tebe; ali se moja ruka neće
podignuti na tebe.
14 Od bezdušnih izlazi bezdušnost, kaže stara poslovica. A ja neću podignuti ruku svoju na
tebe.
15 Na koga je izišao kralj Izraelov? Koga ti goniš? Mrtva psa, buhu jednu!
16 Gospod će suditi i presuditi između mene i tebe; on će vidjeti i branit će moju pravdu,
učinit će mi pravo izbavljajući me iz tvoje ruke.”
17 Pošto David izgovori ove riječi Šaulu, Šaul reče: “Je li to tvoj glas, sine Davide?” I Šaul
podiže glas i zaplaka.
18 Reče Davidu: “Pravedniji si od mene, jer si ti meni učinio dobro, a ja tebi zlo.
19 Ti pokazuješ danas da mi dobro činiš, jer me Gospod predao tebi u ruke, a ti me ne ubi.
20 Ako netko sretne neprijatelja svoga, hoće li ga pustiti da ide svojim putem? Gospod
neka te nagradi za ovo što si mi danas učinio!
21 Sada, evo, znam da ćeš ti kraljevati i da će kraljevstvo Izraelovo ostati u tvojim rukama.
22 Zato mi se sad zakuni da nećeš istrijebiti poroda moga nakon mene i da nećeš izbrisati
moje ime iz doma oca moga.”
23 David se zakle Šaulu. Zatim Šaul ode domu svome, a David i njegovi ljudi vratiše se u
gorska skloništa.

1 Samuel umre. Sav se Izrael sabrao i plakao za njim. sahranili su ga u njegovoj postojbini,
u Rami. To je bilo kad David usta i siđe u pustinju Paran.
2 U Maonu je živio jedan vrlo bogat čovjek koji je imao dobra na Karmelu. Imao je tri
tisuće ovaca i tisuću koza. Upravo je strigao svoje ovce na Karmelu.
3 Taj se čovjek zvao Nabal, a njegova žena Abigajila. Ona bješe pametna i lijepa, ali on tvrd
i opak u svojim djelima. Bio je iz roda Kalebova.
4 David je čuo u pustinji da Nabal striže ovce,
5 pa je poslao k njemu deset momaka, kojima reče: “Idite na Karmel i otiđite k Nabalu,
pozdravite ga s moje strane,
6 i ovako mu recite: ‘Što se života tiče, budi u miru, i mir domu tvome i svemu što imaš!
7 Čuo sam da strižeš ovce, a pastiri su tvoji bivali kod nas, i mi im ne učinismo krivo i
ništa im nije nestalo dokle god bijahu na Karmelu.
8 Pitaj sluge svoje, i kazat će ti. Neka ovi momci nađu zato milost u očima tvojim, jer
dolazimo u radostan dan. Daj slugama svojim i Davidu, sinu svome, što ti dođe do ruke.’”
9 Momci Davidovi dođoše k Nabalu, kazaše mu u ime Davidovo sve te riječi, pa umuknu.
10 Nabal odgovori slugama Davidovim: “Tko je David, tko je sin Jišajev? Danas ima mnogo
slugu koji bježe od svojih gospodara.
11 A ja da uzmem kruh svoj i vodu, meso koje sam poklao za ljude koji mi strižu ovce, pa
da dam ljudima za koje ne znam odakle su?”
12 Momci Davidovi vratiše se svojim putem i došavši k Davidu kazaše mu sve te riječi.
13 Tada David reče svojim ljudima: “Pripašite svaki svoj mač!” I pripasaše svaki svoj mač. I
David pripasa svoj mač. Za njim pođe do četiri stotine ljudi, a dvjesto ih je ostalo kod
prtljage.
14 Jedan od slugu Nabalovih dođe k Abigajili, ženi Nabalovoj, i kaza joj: “Evo, David posla
iz pustinje glasnike da pozdrave gospdara našega, a on ih otjera.
15 A ipak su nam ti ljudi bili vrlo dobri, niti nam je što nestalo dok smo bili kod njih u
polju.
16 Oni su bili za nas kao zidovi i noću i danju dokle god bijasmo kod njih pasući ovce.
17 Zato sad pazi i promisli što ćeš činiti, jer je odlučena propast našega gospodara i svega
doma njegovog, a on je tako zao da mu nitko ne smije ništa reći.”
18 Abigajila uze odmah dvjesta kruhova, dva mijeha vina, pet zgotovljenih ovaca, pet
mjera pržena žita, sto grozdova suha grožđe i dvjesta gruda suhih smokava. Sve to
natovari na magarce
19 i reče svojim momcima: “Idite vi naprijed, a ja ću za vama.” Ne reče ništa Nabalu, mužu
svome.
20 Sjedeći na magarcu, silazila je s gore, a David i njegovi ljudi dolazili su prema njoj, tako
da se ona susrete s njima.
21 David reče: “Uzalud sam čuvao sve što je taj čovjek imao u pustinji a da mu ništa ne
bješe nestalo od svega što ima, a on mi vrati zlo za dobro.
22 Bog neka najteže sudi sluzi svome Davidu ako do zore i vlagu na zidu Nabalovu
ostavim.”
23 Kad Abigajila ugleda Davida, hitro skoči s magarca i pade pred Davidom ničice te se
pokloni do zemlje.
24 Bacivši mu se pred noge reče: “Ja sam kriva, gospodaru! Dopusti da progovori sluškinja
tvoja i čuj riječi sluškinje svoje.
25 Neka ne gleda gospodar moj na toga nevaljalog čovjeka, na Nabala, jer on je kao i ime
njegovo: Nabal mu je ime i ludost je pri njemu. A ja, sluškinja tvoja, nisam vidjela momaka
koje je gospodar moj poslao.
26 Zato sad, godpodaru, kao što je istina da je živ Gospod i da je živa duša tvoja, Gospod ti
ne da da ideš na krv i zadržava ruku tvoju. Neka budu neprijatelji tvoji i svi koji traže zla
gospodaru mome kao Nabal!
27 Primi ovaj poklon što je donijela sluškinja tvoja gospodaru svome, da se da momcima
koji idu za gospodarem mojim.
28 Oprosti sluškinji svojoj krivicu, jer će Gospod utvrditi dom gospodaru mome, jer
gospodar moj vodi ratove Gospodnje, i zlo se neće nikad na tebi naći.
29 I da ustane netko da te goni i traži tvoj život, duša će gospodara moga biti vezana u
svežnju živih kod Gospoda, Boga tvoga, a duše će se neprijatelja tvojih baciti kao iz
praćke.
30 I kad Gospod učini gospodaru mome svako dobro koje ti je obećao i postavi te vođom
Izraela,
31 neće imati gospodar moj ni grižnju savjesti ni muke u srcu što je nizašto prolio krv i što
se sam osvetio.
31 A kad učini Gospod dobro gospodaru mome, spomeni se sluškinje svoje.”
32 David reče Abigajili: “Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov, koji te danas posla
meni ususret!
33 Neka je blagoslovljen razum tvoj, i ti budi blagoslovljena, koja me odvrati danas da
idem na krv i koja si zadržala ruku moju.
34 Ali je živ Gospod, Bog Izraelov, koji mi ne dade da ti učinim zlo! Da nisi pohitala da mi
iziđeš ususret, ne bi ostala Nabalu ni vlaga na zidu.”
35 I David primi iz ruke Abigajiline ono što mu bješe donijela, pa joj reče: “Idi s mirom
kući svojoj; eto, poslušah te i pogledah na tebe.”
36 Abigajila se vrati k Nabalu. A on je držao u kući svojoj gozbu, kao kraljevsku gozbu;
bješe vesela srca, a i potpuno pijan. Ona mu ne reče ništa do jutra.
37 Ali ujutro, kad se Nabal otrijezni, kaza mu žena sve što je bilo. Srce njegovo dobi napad,
i on posta kao kamen.
38 Desetak dana nakon toga udari Gospod Nabala, i on umre.
39 Kad David ču da je Nabal umro, reče: “Neka je blagoslovljen Gospod koji obrani pravdu
moju od nevaljalosti što mi učini Nabal i zadrža slugu svoga od zla! Obrati Gospod Nabalu
zloću njegovu na njegovu glavu.”
40 David poruči Abigajili da će je uzeti za ženu. Sluge Davidove dođoše k Abigajili na
Karmel i rekoše joj: “David nas posla k tebi da te uzme za ženu.”
41 Ona usta, pokloni se do zemlje i reče: “Evo sluškinje tvoje da služi i da pere noge
slugama gospodara svoga.”
42 I Abigajila odmah sjede na magarca, pa praćena od pet djevojaka otiđe za glasnicima
Davidovim i posta mu žena.
43 David bješe uzeo i Ahinoamu iz Jizreela, i obje mu bijahu žene.
44 Šaul je dao svoju kćer Mikalu, ženu Davidovu, Paltiju, sinu Lajiševu, iz Galima.
1 Zifejci dođoše k Šaulu u Gibeu i rekoše: “Ne krije li se David na brdu Hakili prema
pustinji?”
2 Šaul se podiže i siđe u pustinju Zif s tri tisuće izabranih ljudi iz Izraela da traži Davida u
Zifskoj pustinji.
3 Šaul se utabori na brdu Hakili, prema pustinji kraj puta, a David osta u pustinji, pa
saznavši da Šaul ide za njim u pustinju,
4 posla uhode i od njih sazna da je Šaul došao.
5 Tad se David podiže i dođe na mjesto gdje Šaul bijaše s vojskom. Vidje mjesto gdje
ležahu Šaul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda. Šaul je ležao usred tabora, a narod bješe
ulogoren oko njega.
6 David progovori i reče Ahibeleku, Hetitu, i Abišaju, sinu Sarvijinu, bratu Joabovu: “Tko
će sići sa mnom k Šaulu u tabor?” A Abišaj odgovori: “Ja ću sići s tobom.”
7 David i Abišaj dođoše noću k narodu. I gle, Šaul ležaše i spavaše usred tabora, a koplje
njegovo bješe pobodeno u zemlju blizu uzglavlja. Abner i narod ležahu oko njega.
8 Abišaj reče Davidu: “Danas ti predaje Bog neprijatelja tvoga u ruke. Pusti, molim te, da
udarim na njega kopljem svojim i da ga jednim udarcem pribodem za zemlju, da se više ne
navraćam na njega.”
9 David reče Abišaju: “Nemoj ga ubiti, jer tko bi nekažnjeno podigao ruku svoju na
pomazanika Gospodnjeg?”
10 I David reče: “Živ je Gospod! Gospod sam može udariti na njega, bilo da mu dođe dan
njegov da umre, ili da iziđe na bojno polje i pogine.
11 Ne dao mi Bog da dignem ruku na pomazanika Gospodnjega! Nego uzmi ti samo to
koplje koje mu je blizu uzglavlja i vrč za vodu, pa da idemo.”
12 David uze koplje i vrč za vodu koji bijahu blizu Šaulova uzglavlja i ode. Nitko ih nije
vidio niti se ičega sjetio, niti se tko probudio, jer su svi spavali tvrdim snom od Gospoda.
13 David prijeđe na drugu stranu i stade na vrh brda daleko od tabora.
14 Zaviče narodu i Abneru, sinu Nerovu: “Što se ne odazivaš, Abnere?” Abner se odazva i
reče: “Koji si ti koji vičeš prema kralju?”
15 David reče Abneru: “Nisi li ti junak, tko ti je ravan u Izraelu? Zašto nisi čuvao kralja,
gospodara svoga? Jer je išao jedan iz naroda da ubije gospodara tvoga.
16 Nisi dobro radio. Živ je Gospod! Zaslužili ste smrt što niste čuvali gospodara svoga,
pomazanika Gospodnjega. Evo, gledaj gdje je koplje kraljevo i vrč za vodu koji bijahu do
njegove glave.”
17 Šaul prepozna Davidov glas i reče: “Je li to tvoj glas, sine Davide?” David mu odgovori:
“Moj je glas, kralju, gospodaru moj!”
18 I reče: “Zašto gospodar moj goni služitelja svoga? Jer što sam ja učinio i koja je moja
krivica?
19 Zato sad, kralju, gospodaru moj, udostoji se poslušati riječi sluge svoga. Ako te Gospod
draži na mene, neka mu je ugodan prinos tvoj. Ako su to sinovi čovječji, prokleti da su
pred Gospodom, jer me tjeraju danas da se odreknem baštine Gospodnje i g
20 Ah, da ne padne krv moja na zemlju daleko od lica Gospodnjega! Jer kralj Izraelov iziđe
da traži buhu jednu, kao da goni jarebicu u planini!”
21 Šaul reče: “Zgriješio sam. Vrati se, sine Davide, neću ti odsad činiti zla jer si mi danas
poštedio život. Ludo sam radio i veliku sam pogrešku učinio.”
22 David odgovori: “Evo koplja kraljeva; neka dođe koji od momaka i neka ga uzme.
23 Gospod će platiti svakome po pravdi njegovoj i po vjernosti njegovoj; jer te Gospod
bješe predao danas u moje ruke, ali ja ne htjedoh dignuti ruku svoju na pomazanika
Gospodnjeg.
24 Zato evo, kako je danas meni drag bio život tvoj, tako će biti drag moj život pred
Gospodom, i on će me iz svake nevolje izbaviti.”
25 Šaul reče Davidu: “Da si blagoslovljen, sine moj Davide! Uspjet ćeš u pothvatima
svojim.” David ode svojim putem, a Šaul se vrati u svoje mjesto.

1 David reče u srcu svome: “Poginut ću jednog dana od ruke Šaulove. Nema ništa bolje za
me nego da pobjegnem u zemlju filistejsku, pa da me se Šaul okani i ne traži me više po
svim krajevima Izraelovim. Tako ću se izbaviti od njegove ruke.”
2 I David usta i ode sa šest stotina ljudi koji bijahu s njim Akišu, sinu Maokovu, kralju
gatskom.
3 David i njegovi ljudi ostadoše kod Akiša u Gatu; svaki je došao sa svojom porodicom, a
David sa svoje dvije žene - Ahinoamom iz Jizreela i Abigajilom iz Karmela, ženom
Nabalovom.
4 Kad javiše Šaulu da je David pobjegao u Gat, on presta da ga traži.
5 David reče Akišu: “Ako sam našao milost u očima tvojim, neka mi dadu jedno mjesto u
kojem gradu ove zemlje da sjedim u njemu, jer zašto da sjedi sluga tvoj s tobom u
kraljevskome gradu?”
6 I toga istog dana Akiš mu dade Siklag. Zato Siklag pripada kraljevima Judinim do
današnjega dana.
7 David osta u zemlji filistejskoj godinu dana i četiri mjeseca.
8 David je izlazio sa svojim ljudima i udarao na Gešurce, na Girzijce i na Amalečane, jer su
ti narodi živjeli od starine u onoj zemlji od Šura pa do zelje egipatske.
9 David je pustošio tu zemlju, ne ostavljajući na životu ni čovjeka ni žene, otimao je ovce,
volove, magarce, deve i ruho, pa se vraćao Akišu.
10 Akiš govoraše: “Gdje ste danas udarali?” A David odgovaraše: “Na južnu stranu Judinu,
na južnu stranu jerahmealsku i na južnu stranu kenijsku.”
11 David ne ostavljaše na životu ni čovjeka ni žene da ih dovede u Gat; jer mišljaše: “Oni bi
mogli govoriti protiv nas i kazati: ‘Tako je učinio David.’” I tako on učini za sve vrijeme
dokle osta u zemlji filistejskoj.
12 Akiš je imao povjerenja u Davida i govorio: “David se omrazio svome narodu, Izraelu, i
bit će mi uvijek sluga.”

1 U to vrijeme skupiše Filistejci vojsku za rat protiv Izraela. Akiš reče Davidu: “Znaj da ćeš
ići sa mnom na vojsku, ti i tvoji ljudi.”
2 David reče Akišu: “Sad ćeš vidjeti što će sluga tvoj učiniti.” I Akiš reče Davidu: “Dat ću ti
da budeš zauvijek moj tjelohranitelj.”
3 Samuel bijaše umro, i cijeli ga je Izrael oplakao i sahranio u Rami, u njegovu gradu. Šaul
bješe istrijebio iz zemlje one koji zazivahu mrtve i proriču budućnost.
4 Filistejci se skupiše i utaboriše u Šunemu. Šaul skupi sve Izraelce, i oni se utaboriše u
Gilboi.
5 Gledajući vojsku filistejsku, Šaula obuze strah i srce mu jako uzdrhta.
6 Šaul upita Gospoda, ali mu Gospod ne odgovori ni u snu, ni preko Urima, ni preko
proroka.
7 I Šaul reče slugama svojim: “Tražite mi ženu koja zaziva mrtve da odem k njoj i upitam
je.” Sluge mu rekoše: “Eno, u En Doru ima jedna žena koja zaziva mrtve.”
8 Šaul se preruši, obuče druge haljine i ode s dva čovjeka. Stigoše k toj ženi noću. Šaul joj
reče: “Kaži mi budućnost zazivajući nekog mrtvog i dozovi mi onoga koga ti ja kažem.”
9 Žena mu odgovori: “Gle, ti znaš što je učinio Šaul i kako je istrijebio iz zemlje one koji
zazivaju mrtve i proriču budućnost. Što, dakle, mećeš zamku životu mome da me ubiješ?”
10 Šaul joj se zakle Gospodom govoreći: “Živ je Gospod! Neće ti biti ništa.”
11 Reče žena: “Koga da ti zazivam?” A on odgovori: “Zazovi mi Samuela.”
12 Kad žena vidje Samuela, povika jakim glasom: “Zašto si me prevario? Ti si Šaul!”
13 Kralj joj reče: “Ne boj se; nego, što vidiš?” Žena reče Šaulu: “Vidim jednog boga koji
izlazi iz zemnlje.”
14 On joj reče: “Kako izgleda?” Ona odgovori: “Star je i ogrnut plaštem.” Šaul shvati da je
to Samuel, pade licem do zemlje i pokloni se.
15 Samuel reče Šaulu: “Zašto si me uznemirio i zazvao?” Šaul odgovori: “U velikoj sam
tjeskobi. Filistejci vode rat protiv mene, a Bog je odstupio od mene i ne odgovara mi više
ni preko proroka, ni u snu. Zato sam te zazvao da mi kažeš što da činim.
16 Samuel reče: “Pa što mene pitaš kad je Gospod odstuio od tebe i postao ti neprijatelj?
17 Gospod je učinio kao što sam ti ja bio u njegovo ime javio; jer je Gospod istrgao
kraljevstvo iz tvoje ruke i dao ga drugome, Davidu.
18 Ti nisi poslušao glas Gospodnji, niti si učinio da Amalek osjeti žestinu gnjeva njegova.
19 Zato ti danas Gospod to čini. Gospod će predati i Izraela s tobom u ruke Filistejcima, te
ćeš sutra ti i sinovi tvoji kod mene biti, a tabor izraelski predat će Gospod u ruke
Filistejcima.”
20 Šaul se odjednom sruši na zemlju koliko je dug, jer se silno uplašio Samuelovih riječi, a
nije imano ni snage, jer nije bio jeo cijeli dan i noć.
21 Žena se približi Šaulu, pa videći ga uplašena, reče mu: “Evo, sluškinja je tvoja poslušala
glas tvoj. Ja sam život svoj izložila da poslušam riječi koje si mi kazao.
2lušaj sad i ti glas sluškinje svoje i dopusti da te ponudim komadom kruha da jedeš i da se
okrijepiš za put.”
23 Ali on odbi i reče: “Neću jesti.” Sluge njegove i žena nagovoriše ga, i on prista na
njihove molbe. Usta sa zemlje i sjede na postelju.
24 Žena je imala kod kuće ugojeno tele, koje brže zakla. Uze brašna te ispeče beskvasne
kruhove.
25 Zatim postavi Šaulu i slugama njegovim, i oni jedoše. Poslije ustadoše i krenuše one iste
noći.

1 Filistejci skupiše svu svoju vojsku kod Afeka, a Izrael se utabori kod izvora u Jizreelu.
2 Knezovi filistejski krenuše sa svojim stotinama i tisućama, a David i njegovi ljudi bijahu
u pozadini s Akišem.
3 Knezovi filistejski rekoše: “Što rade ovdje ti Hebreji?” - Akiš odgovori knezovima
filistejskim: “Nije li to David, sluga Šaula, kralja izraelskoga? On je odavno sa mnom, i ja
nemam ni najmanju stvar da mu predbacim otkako je dobjegao pa do ovoga dana
4 Ali se knezovi filistejski rasrdiše na Akiša i rekoše mu: “Pošalji natrag toga čovjeka, neka
se vrati u mjesto koje si mu ti odredio; neka ne ide s nama na bojno polje, neka nam ne
bude neprijatelj u boju. I čime bi on mogao opet zadobiti milost gos
5 Nije li ovo onaj David o kome se pjevalo plešući: Pobi Šaul svoju tisuću, a David svojih
deset tisuća?’”
6 Akiš pozva Davida i reče mu: “Živ je Gospod! Ti si pošten čovjek, i milo mi je da ideš sa
mnom na bojno polje, jer ne nađoh nikakva zla na tebi od dolaska tvoga k meni do ovoga
dana; ali nisi po volji knezovima.
7 Vrati se, dakle, i idi s mirom, da ne učiniš što ne bi bilo milo u očima knezova
filistejskih.”
8 David reče Akišu: “Ali što sam učinio, što si našao na sluzi svome otkako sam kod tebe
do ovoga dana, da ne idem da se borim s neprijateljima kralja, gospodara svoga?”
9 Akiš odgovori Davidu: “Znam, jer si mi doista mio kao anđeo Božji, ali knezovi filistejski
govore: ‘Neka ne ide s nama u boj.’
10 Zato ustani rano sa slugama gospodara svoga koji su došli s tobom; ustanite rano i idite
čim svane.”
11 David i njegovi ljudi uraniše da rano krenu i vrate se u zemlju filistejsku. A Filistejci
krenuše u Jizreel.

1 Kad David dođe u treći dan sa svojim ljudima u Siklag, Amalečani bijahu udarili na južni
kraj i na Siklag. Oni su razvalili i zapalili Siklag,
2 zarobili žene i sve one koje bijahu ondje, male i velike. Nikoga nisu ubili, nego su sve
opljačkali i otišli dalje svojim putem.
3 David i njegovi ljudi dođoše u grad, i gle, grad bijaše spaljen, a njihove žene, sinovi i
kćeri bijahu zarobljeni.
4 David i narod koji bijaše s njim podigoše svoj glas i plakaše dok su imali snage.
5 I obje žene Davidove bijahu odvedene s robljem - Ahinoama iz Jizreela i Abigajila iz
Karmela, žena Nabalova.
6 David je bio na velikoj muci, jer je narod govorio da ga kamenuju; jer oni su žalili u duši
za sinovima svojim i za kćerima svojim. Ali se David ohrabri oslonivši se na Gospoda, Boga
svoga.
7 I on reče svećeniku Ebjataru, sinu Ahimelekovu: “Donesi mi oplećak!” Ebjatar donese
Davidu oplećak.
8 David upita Gospoda govoreći: “Hoću li potjerati tu četu? Hoću li je stići?” Gospod mu
odgovori: “Potjeraj, jer ćeš je stići i izbaviti.”
9 I David krenu sa šest stotina ljudi koji bijahu s njim. Oni dođoše do potoka Besora, gdje
stadoše oni koji bijahu sustali.
10 David je sa četiri stotine ljudi potjerao dalje, a dvjesta ljudi koji su sustali i nisu mogli
prijeći preko potoka Besora ostali su.
11 Nađoše u polju jednog Egipćanina i dovedoše ga k Davidu. Dadoše mu kruha da jede i
vodu da pije,
12 te grudu smokava i dva grozda suhog grožđa. Pošto je pojeo, povrati mu se snaga, jer
tri dana i tri noći nije ništa jeo niti pio vode.
13 David mu reče: “Čiji si ti i odakle si?” On odgovori: “Ja sam Egipćanin, sluga jednog
Amalečanina; ima već tri dana što me gospodar napustio jer sam bio bolestan.
14 Udarili smo na južni kraj keretejski na zemlju Judinu i na južni kraj Kalebov te zapalili
Siklag.”
15 David mu reče: “Hoćeš li me odvesti toj četi?” A on odgovori: “Zakuni se Bogom da me
nećeš ubiti niti izručiti mome gospodaru, pa ću te odvesti k toj četi.”
16 I tako ga odvede. Amalečani su se raširili po svoj onoj zemlji, jedući, pijući i veseleći se
velikim plijenom koji zaplijeniše iz zemlje filistejske i iz zemlje Judine.
17 David ih je tukao od večeri do večeri drugoga dana, i nitko ne uteče, osim četiri stotine
mladića, koji sjedoše na deve i pobjegoše.
18 David izbavi sve što su odnijeli Amalečani, a izbavi i obje žene svoje.
19 Nitko nije manjkao, ni mali ni veliki, ni sinovi ni kćeri, niti je manjkalo što od plijena i
od svega što im bijahu oteli. Sve povrati David.
20 David uze i svu krupnu i sitnu stoku, a oni koji su gonili tu stoku govorahu: “Ovo je
plijen Davidov.”
21 David stiže do onih dvjesta ljudi koji bijahu sustali i nisu mogli ići za njim, a koje on
ostavi na potoku Besoru. Oni iziđoše ususret Davidu i narodu koji bijaše s njim. David
pristupi k njima i upita ih za zdravlje.
22 Tada progovoriše svi zli i nevaljali ljudi između onih koji su išli s Davidom i rekoše:
“Budući da nisu išli s nama, nećemo im dati ništa od plijena što ga izbavismo, nego svaki
neka uzme ženu svoju i sinove svoje, pa neka idu.”
23 Ali David reče: “Ne činite tako, braćo moja, s onim što nam je dao Gospod, jer nas je on
sačuvao i dao nam u ruke četu koja je išla protiv nas.
24 I tko bi vas poslušao u tome? Jer kakav je dio onome koji ide u boj, tako je i onome koji
ostaje kod prtljage. Zajedno treba podijeliti.”
25 Tako bi od toga dana unaprijed, i to posta zakon i običaj u Izraelu do danas.
26 Kad se David vratio u Siklag, poslao je od plijena starješinama Judinim, prijateljima
svojim, poručujući im: “Evo vam dara od plijena neprijatelja Gospodnjih!” On posla
darove i onima u Betelu,
27 i onima u Ramotu južnom, i onima u Jatiru,
28 i onima u Aroeru, i onima u Sifmotu, i onima u Eštemoi,
29 i onima u Karmelu, i onima u gradovima jerahmeelskim, i onima u gradovima
kenijskim,
30 i onima u Hormi, i onima u Bor Ašanu, i onima u Ataku,
31 i onima u Hebronu, i po svim mjestima u koja je David dolazio sa svojim ljudima.

1 Filistejci se pobiše s Izraelcima, i Izraelci pobjegoše ispred Filistejaca i padoše mrtvi na
gori Gilboi.
2 Filistejci su gonili Šaula i sinove njegove, te ubiše Jonatana, Abinadaba i Malki-Šuu,
sinove Šaulove.
3 Boj je bio najžešći oko Šaula. Stigoše ga strijelci i teško ga raniše.
4 Šaul reče tada momku koji mu je nosio oružje: “Izvadi mač svoj i probodi me, da ne dođu
neobrezani i probodu me i narugaju mi se.” Ali momak koji mu je nosio oružje ne htjede
to učiniti jer se bojao. Tada Šaul uze svoj mač i baci se na nj.
5 Kada je njegov štitonoša vidio da je Šaul mrtav, baci se i on na svoj mač i umre s njim.
6 Tako pogiboše onoga dana Šaul i tri njegova sina, Šaulov štitonoša i svi njegovi ljudi
zajedno.
7 Izraelci koji bijahu s ove strane doline i s ove strane Jordana kad vidješe da su Izraelci
pobijedili, a da su poginuli Šaul i njegovi sinovi, ostaviše gradove i pobjegoše. U njih
potom uđoše Filistejci.
8 Sutradan Filistejci dođoše da opljačkaju mrtve, pa nađoše Šaula i tri njegova sina koji
bijahu pali na gori Gilboi.
9 Oni odsjekoše Šaulu glavu i skidoše s njega oružje, zatim poslaše vijesti o tome u zemlju
filistejsku da objave u svim hramovima idola njihovih i u narodu.
10 Ostaviše Šaulovo oružje u kući Aštartinoj, a njegovo tijelo objesiše na zid Bet Šana.
11 Kad su stanovnici Jabeša Gileadova čuli što su učinili Filistejci od Šaula,
12 podigoše se svi hrabri ljudi, pa idući svu noć skidoše tijelo Šaulovo i tjelesa njegovih
sinova sa zida u Bet Šanu. Vratiše se u Jabeš, i ondje ih spališe.
13 Uzeše njihove kosti i pokopaše ih pod drvetom u Jabešu. I postiše sedam dana.
DRUGA KNJIGA SAMUELOVA
LB) Druga Samuelova glava 1

1 Po smrti Šaulovoj, David koji bijaše potukao Amalečane već se dva dana nalazio u
Siklagu.
2 Trećega dana dođe jedan čovjek iz Šaulove vojske, razdrtih haljina i glave posute
prahom. Kad dođe pred Davida, pade na zemlju i pokloni se.
3 David mu reče: “Odakle ideš?” A on mu odgovori: “Pobjegao sam iz tabora izraelskoga.”
4 David mu reče: “Što se dogodilo? Kaži mi!” A on odgovori: “Narod pobježe s bojnoga
polja i mnogo ljudi pade i pogibe. Pogibe i Šaul i sin njegov Jonatan.”
5 David reče momku koji mu je donio te vijesti: “Kako znaš da je poginuo Šaul i sin mu
Jonatan?”
6 A momak koji mu je donio te vijesti reče: “Bijah na gori Gilboi, a Šaul se nasloni na svoje
koplje. Kola i konjanici umalo ga nisu stigli.
7 Obazrevši se, ugleda me pa mi viknu. Ja rekoh: ‘Evo me!’
8 A on mi reče: ‘Tko si?’ Ja mu odgovorih: ‘Amalečanin sam.’
9 A on reče: ‘Pristupi k meni i ubij me, jer me obuzeše muke, a još je života u meni.’
10 Ja pristupih k njemu i ubih ga, jer sam znao da neće nadživjeti svoj poraz. Uzeh vijenac
kraljevski koji je imao na glavi i narukvicu koju je imao na ruci, i evo ih predajem
gospodaru svome.”
11 David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a to učiniše i ljudi koji bijahu s njim.
12 Kukaše, plakaše i postiše do večeri za Šaulom i za Jonatanom, sinom njegovim, za
narodom Gospodnjim i za domom Izraelovim što izginu od mača.
13 David reče glasonoši: “Odakle si?” A on odgovori: “Ja sam sin jednoga stranca, jednog
Amalečanina.”
14 David mu reče: “Kako te nije bilo strah podići ruku svoju na pomazanika Gospodnjega i
ubiti ga?”
15 I David dozva jednoga od svojih momaka i reče mu: “Hodi ovamo i ubij ga!” I on udari
Amalečanina koji umre.
16 A David mu reče: “Krv tvoja neka na tvoju glavu padne, jer tvoja usta svjedočiše protiv
tebe kad si rekao: ‘Ja sam ubio pomazanika Gospodnjega!’”
17 Evo tužne pjesme koju je David pjevao za Šaulom i za Jonatanom, sinom njegovim,
18 i za koju naredi da je nauče sinovi Judini. To je ‘Pjesma o luku”. Zapisana je u Knjizi
Pravednikovoj.
19 “Cvijet Izraelov na bregovima tvojim pogibe! Kako padoše junaci?
20 Ne kazujte to u Gatu, ne razglašujte po ulicama aškelonskim, da se ne vesele kćeri
filistejske, da ne zaigraju kćeri neobrezanih.
21 Gilbojske gore! Ne bilo kod vas ni rose ni kiše, niti rodnih njiva koje bi prvine svoje
Bogu u prinos dale! Jer su kod vas bačeni štitovi junački - štit Šaulov -, i ulje ih više ne
pomaza.
22 Niti je ikada luk Jonatanov slagao, niti se mač Šaulov vraćao bez krvi i masti po izbor
junaka!
23 Šaul i Jonatan, mili i dragi za života svoga ni u smrti se ne rastaviše. Lakši od orlova
bijahu, silniji od lavova bijahu!
24 Kćeri Izraelove, plačite za Šaulom koji vas je sjajno u grimiz oblačio i haljine vaše
zlatom vam kitio.
25 Kako padoše junaci usred boja! Kako Jonatan na bregovima tvojim pogibe!
26 Žao mi te, brate Jonatane, vrlo si mi mio bio. Divna bješe ljubav tvoja, silnija no ljubav
ženska!
27 Kako padoše junaci i propade njihovo oružje!”

1 Poslije toga David upita Gospoda govoreći: “Hoću li otići u koji grad Judin?” Gospod mu
odgovori: “Otiđi.” David reče: “U koji da odem?” A Gospod odgovori: “U Hebron.”
2 David ode onamo sa svoje dvije žene - Ahinoamom iz Jizreela i Abigajilom iz Karmela,
ženom Nabalovom.
3 David odvede i ljude koji bijahu s njim s porodicama njihovim, i oni se nastaniše po
gradovima hebronskim.
4 Dođoše ljudi od Jude i pomazaše ondje Davida za kralja nad domom Judinim. Javiše
Davidu da su ljudi iz Jabeša u Gileadu pokopali Šaula.
5 David posla glasnike ljudima u Jabešu Gileadovu i poruči im: “Da ste blagoslovljeni od
Gospoda što iskazaste tu milost gospodaru svome Šaulu i pokopaste ga.
6 Zato neka Gospod iskaže i vama milost i vjernost! A i ja ću vam učiniti dobro zato što ste
tako radili.
7 Neka se ukrijepe ruke vaše i budite hrabri; jer je Šaul, gospodar vaš, umro, a dom Judin
pomaza mene za svoga kralja.”
8 Međutim Abner, sin Nerov, vojvoda Šaulov, uze Išbaala, sina Šaulova, i odvede ga u
Mahanajim.
9 On ga zakralji nad Gileadom, nad Ašurom, nad Jizreelom, nad Efrajimom, nad
Benjaminom, nad svim Izraelom.
10 Išbaal je imao četrdeset godina kad je postao kralj nad Izraelom; kraljevao je dvije
godine.
11 Samo dom Judin držao se Davida. David je kraljevao u Hebronu sedam godina i šest
mjeseci.
12 Abner, sin Nerov, i ljudi Išbaala, sina Šaulova, iziđoše iz Mahanajima prema Gibeonu.
13 Joab, sin Sarvijin, i Davidovi ljudi iziđoše i sretoše se s njima kod Gibeonskog jezera.
Stadoše jedan s jedne strane vode, a drugi s druge.
14 Abner reče Joabu: “Neka ustanu ovi mladići i neka se bore pred nama!” Joab odgovori:
“Neka ustanu.”
15 Oni ustadoše i pristupiše u jednakom broju: dvanaest od Benjamina za Išbaala, sina
Šaulova, i dvanaest između ljudi Davidovih.
16 Svaki uhvati svog protivnika za glavu i utisnu mu mač u bok, te popadoše svi zajedno.
Zato se ono mjesto, koje leži kod Gibeona, prozvalo Helkat Hasurim.
17 Toga dana vodio se žestok boj, u kojem su Davidovi ljudi potukli Abnera i Izraelce.
18 Ondje bijahu tri sina Sarvjina: Joab, Abišaj i Asahel. Asahel je imao lake noge kao srna u
polju.
19 On potjera Abnera ne skrećući ni desno ni lijevo.
20 Abner se obazre i reče: “Jesi li to ti, Asahele?” A on odgovori: “Ja sam.”
21 Abner mu reče: “Skreni desno ili lijevo; uhvati jednog od ovih mladića i uzmi mu
odoru.” Ali Asahel nije htio skrenuti od njega.
22 Abner reče Asahelu: “Odstupi od mene! Zašto da te sastavim sa zemljom? Kako bih
poslije smio pogledati u Joaba, brata tvoga?”
23 Ali on ne htjede odstupiti, i Abner ga udari donjim krajem svoga koplja u trbuh; koplje
iziđe na drugu stranu. On pade i umre na mjestu. Svi oni koji su dolazili na mjesto gdje je
pao i poginuo Asahel zaustavljali bi se.
24 Joab i Abišaj potjerahu Abnera, i sunce zađe kad dođoše do brda Ame prema Gijahu, na
putu u Gibeonsku pustinju.
25 Sinovi Benjaminovi skupiše se za Abnerom i stvoriše četu te stadoše na vrh jednoga
brda.
26 Abner viknu Joabu i reče: “Hoće li mač dovijeka proždirati? Ne znaš da će naposljetku
nastati čemer? Dokle ćeš čekati da kažeš narodu da više ne goni braću svoju?”
27 Joab reče: “Živ je Bog! Da nisi progovorio, narod ne bi do jutra prestao goniti braću
svoju.”
28 I Joab zatrubi u trubu, pa cio narod stade. Nisu više gonili Izraela, prestade boj.
29 Abner i njegovi ljudi išli su cijelu onu noć preko polja; prijeđoše preko Jordana,
prođoše sav Bitron i dođoše u Mahanajim.
30 Jaob se vrati od potjere za Abnerom i skupi sav narod. Nedostajalo je devetnaest ljudi i
Asahel.
31 Ali Davidovi ljudi pobili su tri stotine i šezdeset između Benjaminovih i Abnerovih
ljudi.
32 Uzeše Asahela i pokopaše ga u grob oca njegova u Betlehemu. Joab i njegovi ljudi išli su
svu noć i osvanuli u Hebronu.

1 Rat između doma Šaulova i doma Davidova trajao je dugo. David je sve više jačao, a dom
Šaulov postajao je sve slabiji.
2 Davidu se rodiše sinovi u Hebronu. Prvorođenac mu je bio Amnon, od Ahinoame
Jizreelke.
3 Drugi je bio Kileab, od Abigajile, žene Nabala Karmelca; treći Abšalom, sin Maake, kćeri
gešurskoga kralja Tolmaja;
4 četvrti Adonija, sin Hagitin; peti Šefatja sin Abitalin;
5 i šesti Jitream, od Egle, Davidove žene. To su oni koji se rodiše Davidu u Hebronu.
6 U vrijeme rata između doma Šaulova i doma Davidova Abner je branio dom Šaulov.
7 Šaul je imao inoču Rispu, kćer Ajinu. Išbaal reče Abneru: “Zašto si išao inoči oca moga?”
8 Abner se jako naljuti na Išbaalove riječi i odgovori: “Jesam li ja pasja glava u Judi? Ja
dajem danas dokaza odanosti domu Šaula, oca tvoga, i braći njegovoj i prijateljima
njegovim, i ne predah te u ruke Davidove, a ti mi danas predbacuješ zbog te
9 Neka Bog najteže kazni Abnera ako ne učinim Davidu kako se Gospod zakleo Davidu
10 da će ovo kraljevstvo prijeći od doma Šaulova na dom njegov i da će se kraljevstvo
Davidovo utvrditi nad Izraelom i nad Judom od Dana pa do Beer Šebe.”
11 Išbaal ne odgovori Abneru jer ga se bojao.
12 Abner posla glasnike Davidu i poruči: “Čija je zemlja? Učini savez sa mnom, i ruka će ti
moja pomoći da se sav Izrael obrati k tebi.”
13 On odgovori: “Dobro! Ja ću učiniti savez s tobom, ali ti jedno ištem, a to je da ne vidiš
moga lica ako mi ne dovedeš Mikalu, kćer Šaulovu, kad dođeš k meni.”
14 I David posla glasnike Išbaalu, sinu Šaulovu, i poruči mu: “Daj mi ženu moju Mikalu,
koju isprosih za sto obrezaka filistejskih.”
15 Išbaal posla da je uzmu od muža njezina Paltiela, sina Lajiševa.
16 I muž njezin pođe za njom plačući do Bahurima. Tada mu Abner reče: “Idi, vrati se
kući!” I on se vrati.
17 Abner govori starješinama izraelskim i reče im: “Prije ste tražili da vam David bude
kralj.
18 Utvrdite ga sad, jer je Gospod za njega kazao: ‘Preko Davida, sluge svoga, izbavit ću
narod svoj Izraela iz ruku filistejskih i iz ruku svih neprijatelja njegovih.’”
19 Abner govori i sinovima Benjaminovim. Zatim ode u Hebron da saopći Davidu što je
odlučio Izrael i sav dom Benjaminov.
20 On dođe k Davidu u Hebron s dvadeset ljudi; i David priredi gozbu Abneru i ljudima koji
su bili s njim.
21 Abner reče Davidu: “Ustat ću da skupim sav narod Izraelov kralju, gospodaru svome.
Oni će s tobom učiniti savez, i ti ćeš po svojoj želji kraljevati.” David otpusti Abnera, i on
pođe s mirom.
22 Ali gle, Joab i ljudi Davidovi vraćahu se iz nekog okršaja i tjerahu sa sobom veliki plijen.
Abner više nije bio kod Davida u Hebronu, jer ga je David otpustio, te je otišao s mirom.
23 Kad Joab i sva vojska njegova dođoše onamo, rekoše Joabu: “Abner, sin Nerov, dolazio
je kralju, koji ga otpusti, i on ode s mirom.”
24 Joab ode kralju i reče: “Što si učinio? Gle, Abner je dolazio k tebi. Zašto si ga pustio da
ode?
25 Ti znaš Abnera, sina Nerova! Dolazio ti je da te prevari, da promatra tvoje korake i da
sazna što radiš.”
26 I Joab ode od Davida i posla ljude za Abnerom da ga vrate od studenca Sire. David o
tome nije ništa znao.
27 Kad se Abner vratio u Hebron, Joab ga pozva na stranu kod vrata kao da hoće govoriti s
njim nasamo; ondje ga udari u trbuh i ubi ga, osvećujući krv Asahela, brata svoga.
28 David sazna poslije za to i reče: “Ja sam zauvijek nevin u krvi Abnera, sina Nerova, a
isto tako i kraljevstvo moje.
29 Neka padne ta krv na glavu Joabovu i na sav dom oca njegova te neka dom Joabov ne
bude nikada bez nekoga bolnog od gnojenja, ili od gube, ili koji ide o štapu, ili koji padne
od mača, ili koji nema kruha.”
30 Tako Joab i Abišaj, brat njegov, ubiše Abnera zato što on ubi Asahela, brata njihova, u
Gibeonu, u boju.
31 David reče Joabu i svemu narodu koji je bio s njim: “Razderite haljine svoje i pripašite
kostrijet, pa plačite za Abnerom!” I kralj David pođe za nosilima.
32 Kad pokopaše Abnera u Hebronu, kralj podiže svoj glas i zaplaka na grobu Abnerovu.
Plakao je i sav narod.
33 Kralj ispjeva tužaljku za Abnerom i reče: Zar morade Abner kao zločinac umrijeti?
34 Niti su ti ruke niti noge okovane bile! A pao si kao što se od zlikovaca pada.”
35 I cijeli je narod plakao opet za Abnerom. Sav narod priđe k Davidu da mu ponudi da
nešto jede dok je još dan; ali se David zakle i reče: “Bog neka me najteže kazni ako okusim
kruha ili bilo što dok sunce ne zađe!”
36 Sav narod ču i odobri to, i bi mu milo sve što kralj učini.
37 I sav narod i sav Izrael spozna u taj dan da Abner, sin Nerov, nije bio ubijen na kraljevu
zapovijed.
38 Kralj reče slugama svojim: “Ne znate li da je vojvoda, da je veliki čovjek poginuo danas
u Izraelu?
39 Ja sam još slab, ako i jesam pomazani kralj; a ovi ljudi, sinovi Sarvijini, suviše su mi
silni. Neka Gospod plati onome koji čini zlo prema zloći njegovoj!”

1 Kad sin Šaulov ču da je Abner poginuo u Hebronu, klonuše mu ruke, i sav se Izrael
smete.
in Šaulov imao je dvojicu vojvoda četa, od kojih jednom bijaše ime Baana, a drugom
Rekab, a bijahu sinovi Rimona Beeroćanina iz plemena Benjaminova. - Jer se Beerot
smatrao da pripada Benjaminu,
3 a Beeroćani bijahu pobjegli u Gitajim, gdje su ostali do danas.
4 Jonatan, sin Šaulov, imao je sina hroma, kome bijaše pet godina kad iz Jizreela dođe glas
o smrti Šaulovoj i Jonatanovoj. Dadilja ga njegova uze i pobježe, pa kako je naglo trčala, on
pade i osta hrom. Zvao se Maribaal.
5 Sinovi Ramona Beeroćanina, Rekab i Baana, pođoše po najvećoj žezi u kuću Išbaalovu.
On se ležeći odmarao poslije podne.
6 Uđoše u kuću kao da će uzeti pšenice i probodoše ga u trbuh. Zatim Rekab i Baana, brat
njegov, pobjegoše.
7 Uđoše, dakle, u kuću dok je on ležao na postelji svojoj u spavaonici te ga probodoše,
ubiše i odsjekoše mu glavu. Uzeše njegovu glavu i hodiše cijelu onu noć preko polja.
8 Donesoše Išbaalovu glavu Davidu u Hebron i rekoše kralju: “Evo glave Išbaala, sina
Šaulova, neprijatelja tvoga, koji je vrebao život tvoj; Gospod osveti danas kralja,
gospodara moga, od Šaula i od poroda njegova.”
9 David odgovori Rekabu i Baani, bratu njegovu, sinovima Rimona Beeroćanina: “Živ je
Gospod koji me izbavi od svake opasnosti!
10 Onoga koji dođe da mi javi: ‘Gle, pogibe Šaul, i koji mišljaše da mi dobru vijest javlja, ja
uhvatih i dadoh ubiti u Siklagu, da mu dam platu za njegove glase;
11 a kad bezdušni ljudi ubiše čovjeka prava u kući njegovoj, na postelji njegovoj, neću li
iskati krv njegovu iz vaših ruku i istrijebiti vas iz zemlje?”
12 I David zapovjedi svojim ljudima da ih ubiju. Oni im odsjekoše ruke i noge i objesiše ih
kod jezera u Hebronu: a glavu Išbaalovu uzeše i pokopaše u Abnerov grob u Hebronu.

1 Sva plemena Izraelova dođoše k Davidu u Hebron i rekoše mu: “Evo, mi smo kost tvoja i
meso tvoje.
2 I prije dok je Šaul bio kralj nad nama, ti si vodio i vraćao Izraela. Gospod tebi reče: ‘Ti
ćeš spasiti narod moj Izraela i biti vođa Izraelu.’”
3 Tako dođoše sve starješine Izraelove kralju u Hebron, i kralj David sklopi s njima savez
pred Gospodom. Oni pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.
4 David je imao trideset godina kad je postao kralj, a kraljevao je četrdeset godina.
5 U Hebronu kraljevao je nad Judom sedam godina i šest mjeseci; a u Jeruzalemu kraljevao
je trideset i tri godine nad svim Izraelom i Judom.
6 Kralj krenu sa svojim ljudima u Jeruzalem na Jebusejce, koji su živjeli u onoj zemlji. Oni
rekoše Davidu: “Nećeš ući ovamo, jer će te čak i slijepi i hromi otjerati!” A to je značilo:
“Neće David ovamo ući.”
7 Ali David osvoji tvrđavu Sion. To je Davidov grad.
8 David bijaše rekao u onaj dan: “Tko potuče Jebusejce i dođe do jaza i pobije te slijepce i
te hrome, koji su neprijatelji Davidovi...” Zato se kaže: “Slijepac i hrom neće ući u hram.”
9 David osta u tvrđavi koju nazva gradom Davidovim. On podiže građevine na sve strane,
izvan i unutar Mila.
10 David postajaše sve silniji, jer Gospod, Bog nad vojskama, bijaše s njim.
11 Hiram, kralj tirski, posla Davidu glasnike s cedrovinom, tesarima i kamenorescima koji
sagradiše Davidu dom.
12 David prizna da ga je Gospod utvrdio za kralja nad Izraelom i da je uzvisio kraljevstvo
njegovo radi naroda svoga Izraela.
13 David uze još inoča i žena iz Jeruzalema pošto dođe iz Hebrona. Rodi mu se još sinova i
kćeri.
14 Evo imena onih koji mu se rodiše u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon,
15 Jibhar, Elišua, Nefeg, Jafija,
16 Elišama, Beeljada i Elifelet.
17 Filistejci, čuvši da je David pomazan za kralja nad Izraelom, iziđoše svi da ga traže.
David, čuvši to, ode u tvrđavu.
18 Filistejci dođoše i raširiše se po Refaimskoj dolini.
19 David upita Gospoda govoreći: “Hoću li izići na Filistejce? Hoćeš li mi ih predati u
ruke?” Gospod reče Davidu: “Iziđi, jer ću predati Filistejce u tvoje ruke.”
20 David dođe u Baal Perasim, gdje ih potuče. Pa reče: “Razasu Gospod neprijatelje moje
kao vodu koja se razlijeva.” Zato se ono mjesto prozva Baal Perasim.
21 Oni ostaviše ondje svoje idole, a David i ljudi njegovi ih odnesoše.
22 Filistejci se opet vratiše i raširiše po Refaimskoj dolini.
23 David upita Gospoda, a on mu reče: “Ne idi gore, nego im zađi za leđa, pa udari na njih
prema dudovima.
24 A kad čuješ da zašušti po vrhovima od dudova, onda kreni, jer je to Gospod koji ide
pred tobom da tuče vojsku filistejsku.”
25 David učini kao što mu zapovjedi Gospod i potuče Filistejce od Gibeona do Gezera.

1 David skupi opet sve izabrane ljude od Izraela, trideset tisuća ljudi.
2 On i sav narod što bijaše s njim krenu iz Baal Jude da prenese odande Kovčeg Božji, kod
koga se priziva ime Gospoda nad vojskama koji sjedi između kerubina iznad Kovčega.
3 Oni staviše Kovčeg Božji na nova kola i povezoše ga iz kuće Abinadabove na brdu. Uza i
Ahjo, sinovi Abinadabovi, upravljali su novim kolima.
4 Odvezoše, dakle, Kovčeg Božji iz kuće Abinadabove na brdu. Uza je išao kraj Kovčega
Božjega, a Ahjo pred Kovčegom.
5 David i sav dom Izraelov udarahu pred Gospodom u razne instrumente od cedrovine, u
harfe, citre, bubnjeve, udaraljke i cimbale.
6 Kad dođoše do Nakonova gumna, Uza se maši za Kovčeg Božji i prihvati ga, jer su volovi
potegli ustranu.
7 Gnjev Gospodnji raspali se na Uzu, i Bog ga udari ondje za taj grijeh; on umre ondje kod
Kovčega Božjega.
8 David se ražalosti što Gospod udari Uzu takvom kaznom. Zato se to mjesto i danas zove
Peres Uza.
9 David se uplaši od Gospoda u taj dan i reče: “Kako će doći k meni Kovčeg Gospodnji?”
10 I on ne htjede odvesti Kovčeg Gospodnji k sebi, u grad Davidov, nego učini da se odvede
u dom Obed-Edoma iz Gata.
11 Kovčeg Gospodnji osta tri mjeseca u domu Obed-Edoma iz Gata, a Gospod blagoslovi
Obed-Edoma i sav njegov dom.
12 Dođoše javiti kralju Davidu: “Gospod blagoslovi dom Obed-Edomov i sve što je njegovo
radi Kovčega Božjega.” I David krenu i učini da se Kovčeg Božiji prenese iz doma Obed-
Edomova u grad Davidov usred veselja.
13 Kad oni koji su nosili Kovčeg Gospodnji bijahu učinili šest koraka, prinese se na žrtvu
jedan vol i jedan debeli ovan.
14 David je igrao iz sve snage pred Gospodom, a bio je ogrnut lanenim oplećkom.
15 David i sav dom Izraelov prinesoše Kovčeg Gospodnji uz glasove veselja i uz trubljenje
truba.
16 Kad je Kovčeg Gospodnji ulazio u grad Davidov, Mikala, kći Šaulova, gledajući s prozora
vidje kralja Davida kako skače i pleše pred Gospodom i podrugnu mu se u srcu svome.
17 Kad donesoše Kovčeg Gospodnji, namjestiše ga na njegovo mjesto u šatoru koji mu
razape David. Ovaj prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalnice pred Gospodom.
18 Pošto prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalnice, blagoslovi David narod u ime Gospoda
nad vojskama.
19 Zatim razdade među sav narod, među sve mnoštvo Izraelovo, ljudima i ženama,
svakome po jedan kruh, komad mesa i kolač od grožđa. Sav narod otiđe svojoj kući.
20 David se vrati da blagoslovi svoj dom, a Mikala, kći Šaulova, iziđe mu u susret. Ona
reče: “Kako je slavan bio danas kralj Izraelov otkrivajući se pred sluškinjama slugu svojih
kao što bi se prost čovjek otkrivao!”
21 David odgovori Mikali: “Pred Gospodom koji me izabra preko oca tvoga i preko svega
doma njegovoga da me postavi za vođu naroda Gospodnjeg, Izraela, pred Gospodom sam
igrao!
22 I još ću se više poniziti i još ću manji pred sobom biti; ali ću biti u časti kod sluškinja za
koje ti govoriš.”
23 A Mikala, kći Šaulova, ne imade poroda do svoje smrti.
1 Kad se kralj nastanio u domu svome i Gospod mu dade mir oslobodivši ga od svih
neprijatelja koji bijahu oko njega,
2 reče on proroku Natanu: “Gle, ja sjedim u domu od cedrovine, a Kovčeg Gospodnji je pod
šatorom.”
3 Natan reče kralju: “Idi, čini što ti je god u srcu, jer je Gospod s tobom.”
4 One noći riječ Gospodnja reče Natanu:
5 “Idi, reci sluzi mome Davidu: ‘Ovako govori Gospod: hoćeš li mi ti načiniti dom da u
njemu prebivam?
6 Ali ja nisam prebivao u domu otkako izvedoh sinove Izraelove iz Egipta do danas: nego
sam hodio pod šatorom i pod sjenicom.
7 Kud sam god hodio sa svim sinovima Izraelovim, jesam li jednu riječ rekao kome od
sudaca Izraelovih kojima naredih da pasu narod moj Izraela, jesam li im kazao: zašto mi
ne gradite dom od cedra?’
8 A sad ovako reci sluzi mome Davidu: ‘Ovako govori Gospod nad vojskama: ja te uzeh od
tora, od ovaca, da budeš vođa narodu mome, Izraelu;
9 i bio sam s tobom kud god si hodio, istrijebih sve neprijatelje tvoje ispred tebe i učinio
sam da ime tvoje postane veliko, kao što je ime velikih ljudi na zemlji.
10 Dao sam mjesto stanovanja narodu svome, Izraelu, i posadio ga da ostane na njemu i da
se više ne zlopati, da ga više ne muče bezdušnici kao prije,
11 kao u vrijeme kad bijah postavio suce nad narodom svojim Izraelom. Dadoh ti mir,
oslobodivši te od svih neprijatelja tvojih.’ I Gospod ti javlja da će tebi Gospod dom
sagraditi.
12 Kad se navrše dani tvoji i počineš kod otaca svojih, podignut ću porod tvoj nakon tebe,
onoga koji će iz tebe izići, i utvrdit ću kraljevtvo njegovo.
13 On će sagraditi dom imenu mome, i utvrdit ću prijestolje kraljevanja njegova zauvijek.
14 Ja ću njemu otac biti, a on će meni biti sin. Ako učini što zlo, kaznit ću ga prutom
čovječjim i udarcima sinova čovječjih;
15 ali se milost moja neće ukloniti s njega, kao što sam ja uklonio sa Šaula, koga odbacih
pred tobom.
16 Dom tvoj i kraljevstvo tvoje bit će dovijeka, a prijestolje je tvoje zauvijek utvrđeno.”
17 Natan kaza Davidu sve te riječi i sve viđenje.
18 I kralj David stade pred Gospoda i reče: “Tko sam ja, Gospode, Vječni, i što je dom moj
da si me doveo do mjesta na kojem sam?
19 I to je još malo u očima tvojim, Gospode, Vječni; ti govoriš i za dom sluge svoga i za
buduća vremena. I ti se udostojiš da time čovjeka naučiš, Gospode, Vječni!
20 Što bi ti još David mogao govoriti? Ti znaš slugu svoga, Gospode, Vječni!
21 Radi riječi svoje i po srcu svome učinio si sve ove velike stvari, objavljujući ih sluzi
svome.
22 Velik li si, Gospode, Bože! Nitko nije nalik na te i nema drugog Boga osim tebe, po
svemu što čusmo ušima svojim.
23 Jer koji je narod na zemlji kao tvoj narod, kao Izrael, za koga je Bog došao da ga iskupi,
da od njega napravi svoj narod, da sebi stekne ime i da mu učini čudesna i divna djela,
tjerajući ispred naroda svoga, koji si ti izbavio iz Egipta, cijele naro
24 Ti si utvrdio sebi narod svoj Izraela da bude tvoj narod dovijeka, i ti si, Gospode, Bog
njegov.
25 I sad, Gospode, Bože, potvrdi zauvijek riječ koju si rekao za slugu svoga i za dom
njegov, i učini po riječi svojoj!
26 Neka se dovijeka veliča ime tvoje i neka se govori: ‘Gospod je nad vojskama Bog
Izraelov!’ I dom sluge tvoga Davida neka je utvrđen pred tobom!
27 Jer si se ti sam, Gospode nad vojskama, Bože Izraelov, objavio sluzi svome, govoreći:
‘Utvrdit ću tebi dom!’ Zato se sluga tvoj ohrabri da ti uputi ovu molitvu.
28 A sad Gospode, Vječni, ti si Bog i riječi su tvoje istina, i ti si tu milost javio sluzi svome.
29 Budi, dakle, voljan da blagosloviš dom sluge svoga da postoji dovijeka pred tobom! Jer
si ti, Gospode, progovorio, i tvojim će blagoslovom biti blagoslovljen dom sluge tvoga
dovijeka.”

1 Poslije toga David potuče Filistejce i pokori ih te ote iz filistejskih ruku uzde njihove
prijestolnice.
2 On potuče i Moapce i izmjeri ih užetom, povalivši ih na zemlju; i izmjeri ih, dva užeta da
se pogube, a jedno uže da se ostave na životu. Moapci postadoše sluge Davidove i plaćahu
mu danak.
3 David potuče i Hadadezera, sina Rehoba, kralja sopskoga, kad iziđe da povrati vlast
svoju nad rijekom Eufratom.
4 David mu zarobi tisuću i sedam stotina konjanika i dvadeset tisuća pješaka. On podreza
žile svim konjima kolskim i ostavi samo stotinu zaprega.
5 Aramejci iz Damaska bijahu došli u pomoć Hadadezeru, kralju sopskome, ali David
potuče dvadeset i dvije tisuće Aramejaca.
6 David namjesti svoje posade u Arameji damaščanskoj. I Aramejci bijahu podloženi
Davidu i plaćahu mu danak.
7 Gospod je štitio Davida kud god je išao. I David uze zlatne štitove koje imahu sluge
Hadadezerove i donese ih u Jeruzalem.
8 Kralj David uze još velike količine bakra iz Tebaha i iz Berotaja, Hadadezerovih gradova.
9 Tou, kralj hamatski, sazna da je David potukao svu vojsku Hadadezerovu,
10 pa posla k Davidu Hadorama, sina svoga, da ga pozdravi i da mu čestita što je napao
Hadadezera i potukao ga. Jer Tou je bio u ratu s Hadadezerom. Hadoram donese vaza
zlatnih, srebrnih i bakrenih.
11 David ih posveti Gospodu, kao što bješe posvetio i srebro i zlato svih naroda koje je
pokorio:
12 od Aramejaca, od Moabaca, od sinova Amonovih, od Filistejaca i od plijena
Hadadezerova, sina Rehoba, kralja sopskoga.
13 David steče novu slavu na povratku, potukavši osamnaest tisuća Edomaca u Slanoj
dolini.
14 On namjesti svoje posade po Edomu, namjesti ih po svoj zemlji edomskoj. I cio Edom
postane podložan Davidu. Gospod je štitio Davida kud god je išao.
15 David je kraljevao nad svim Izraelom, sudio je i dijelio pravdu svome narodu.
16 Joab, sin Sarvijin, zapovijedao je vojskom; Jošafat, sin Ahiludov, bijaše ljetopisac;
17 Sadok, sin Ahitubov i Ebjatar, sin Ahimelekov, bijahu svećenici: Seraja je bio tajnik;
18 Benaja, sin Jojadin, bio je glavar Kerećana i Pelećana, a sinovi Davidovi bijahu državni
upravitelji.

1 David reče: “Ima li još tko iz doma Šaulova da mu iskažem milost radi Jonatana?”
2 Bijaše jedan sluga doma Šaulova, po imenu Siba, i dozvaše ga k Davidu. Kralj mu reče:
“Jesi li ti Siba?” On odgovori: “Jesam, sluga tvoj!”
3 Kralj reče: “Ima li još tko iz doma Šaulova da mu iskažem milost od Boga?” I Siba
odgovori kralju: “Ima još jedan sin Jonatanov koji je hrom na obje noge.”
4 Kralj mu reče: “Gdje je?” A Siba odgovori kralju: “U domu Makira, sina Amielova, u Lo
Debaru.”
5 Kralj David posla da ga dovedu iz Lo Debara iz doma Makira, sina Amielova.
6 I Meribaal, sin Jonatana, sina Šaulova, dođe k Davidu, pade ničice i pokloni se. David
reče: “Meribaače!” A on odgovori: “Evo sluge tvoga.”
7 David mu reče: “Ne boj se, jer hoću da ti učinim dobra radi Jonatana, oca tvoga. Vratit ću
ti sve zemlje Šaula, djeda tvoga, i ti ćeš svagda jesti za mojim stolom.”
8 On se pokloni i reče: “Tko je sluga tvoj te si pogledao na mrtvog psa kao što sam ja?”
9 Kralj pozva Sibu, slugu Šaulova, i reče mu: “Sve što je bilo Šaulovo i svega doma
njegovoga dajem sinu gospodara tvoga.
10 Obrađivat ćeš mu zemlje ti i sinovi tvoji i sluge tvoje i donosit ćete sinu gospodara
svoga da on ima svoje prihode. Ali Meribaal, sin gospodara tvoga, jest će uvijek za mojim
stolom.” A Siba je imao petnaest sinova i dvadeset sluga.
11 On reče kralju: “Kao što je kralj, gospodar moj, zapovjedio sluzi svome, sve će učiniti
sluga tvoj.” A Meribaal sjede za stol Davidov kao kraljevski sin.
12 Meribaal je imao maloga sina, kome bijaše ime Mika; svi oni koji su stanovali u domu
Sibinu bijahu sluge Meribaalove.
13 Meribaal je boravio u Jeruzalemu, jer je uvijek jeo za kraljevim stolom. Bio je hrom na
obje noge.

1 Poslije toga umre kralj sinova Amonovih, a na njegovo se mjesto zakralji Hanun, sin
njegov.
2 David reče: “Učinit ću milost Hanunu, sinu Nahaševu, kao što je otac njegov meni
učinio.” I David mu posla sluge svoje da ga tješe za njegovim ocem. Kad sluge Davidove
dođoše u zemlju sinova Amonovih,
3 knezovi sinova Amonovih rekoše Hanunu, gospodaru svome: “Misliš da je David zato
poslao ljude da te tješe što želi iskazati čast tvome ocu? Nije li zato David poslao k tebi
sluge svoje da promotri i uhodi grad, pa da ga poslije raskopa?”
4 Tada Hanun uhvati sluge Davidove, učini da im se obriju brade do polovice i da im se
odrežu haljine do polovice, do bedara, te ih otpravi natrag.
5 Kad to javiše Davidu, on im posla ljude ususret, jer ti ljudi bijahu u velikoj zabuni; i
poruči im kralj: “Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada, pa onda dođite natrag.”
6 Sinovi Amonovi, videći da su se omrazili s Davidom, unajmiše dvadeset tisuća pješaka
Aramejaca iz Bet Rehoba i iz Sobe, tisuću ljudi u kralja od Make i dvanaest tisuća od Toba.
7 Na tu vijest David posla Joaba sa svojom hrabrom vojskom.
8 Sinovi Amonovi iziđoše i svrstaše se u bojne redove pred gradskim vratima, a Aramejci
iz Sobe i iz Rehoba te ljudi iz Toba i iz Maake bijahu zasebno u polju.
9 Joab vidje da se treba boriti i sprijeda i straga. I on uze odabrane ljude iz sve vojske
izraelske i svrsta ih prema Aramejcima,
10 a ostali narod predade Abišaju, bratu svome, da ih svrsta protiv sinova Amonovih.
11 I reče: “Ako Aramejci budu jači od mene, dođi mi pomoći, a ako sinovi Amonovi budu
jači od tebe, doći ću ja tebi.
12 Budi čvrst i držimo se hrabro za svoj narod i za gradove Boga svoga, a Gospod neka
učini što nađe za dobro!”
13 Joab s narodom koji bijaše s njim krenu naprijed da udari na Aramejce, i oni pobjegoše
ispred njega.
14 Sinovi Amonovi, videći kako Aramejci bježe, pobjegoše i oni ispred Abišaja i vratiše se
u grad. Joab ode od sinova Amonovih i vrati se u Jeruzalem.
15 Kad Aramejci vidješe da su ih Izraelci razbili, opet se skupiše.
16 Hadadezer posla da se traže Aramejci koji bijahu preko rijeke, i oni dođoše u Helam sa
Šobakom, vojvodom Hadadezerovim, na čelu.
17 Kad to javiše Davidu, on skupi sve Izraelce, prijeđe preko Jordana i dođe u Helam.
Aramejci se uvrstaše u bojne redove protiv Davida i pobiše se s njim.
18 Ali pobjegoše ispred Izraela. I David im pobi posadu od sedam stotina kola i četrdeset
tisuća konjanika; on pobi i Šobaka, vojvodu vojske njihove, koji ondje poginu.
19 Svi kraljevi podložni Hadadezeru, videći da su potučeni od Izraela, sklopiše mir s
Izraelom i postadoše im podložni. I Aramejci više nisu smjeli pomagati sinovima
Amonovim.

1 Iduće godine, u vrijeme kad su kraljevi išli u boj, David posla Joaba sa svojim slugama i
cijeli Izrael da istrijebe sinove Amonove i da opkole Rabu. Ali David osta u Jeruzalemu.
2 Jedne večeri David usta s postelje i hodajući po krovu kraljevskoga dvora ugleda odatle
jednu ženu koja se kupala i bila vrlo lijepa.
3 David posla da se propitaju za tu ženu. Odgovoriše mu: “Nije li to Bat-Šeba, kći Eliamova,
žena Urije Hetita?”
4 I David posla ljude da je dovedu. Ona dođe k njemu, a on leže s njom. Poslije se ona vrati
svojoj kući, pošto se očisti od nečistoće svoje.
5 Žena zatrudnje i poruči Davidu: “Trudna sam!”
6 Tada David posla Joabu ovu zapovijed: “Pošalji mi Uriju, Hetita!” I Joab posla Uriju k
Davidu.
7 Urija dođe k Davidu, koji ga upita o Joabu, o narodu i o ratnim događajima.
8 Zatim David reče Uriji: “Idi kući i operi noge!” Urija iziđe iz kraljevog dvora, a za njim
iznesoše kraljev dar.
9 Ali Urija leže na vratima kraljeva dvora sa svim slugama gospodara svoga i ne ode svojoj
kući.
10 Javiše Davidu: “Urija nije otišao svojoj kući.” David reče Uriji: “Ne dolaziš li ti s puta?
Zašto nisi išao svojoj kući?”
11 Urija odgovori Davidu: “Kovčeg, Izrael i Juda sjede pod šatorima, a Joab, gospodar moj,
i sluge gopodara moga utaboreni su u otvorenom polju, pa kako da ja uđem u svoju kuću
da jedem i pijem i da legnem sa ženom? Kako je istina da si ti živ i da je
12 David reče Uriji: “Ostani ovdje još danas, pa ću te sutra otpustiti.” I Urija osta u
Jeruzalemu onaj dan i sutradan.
13 David ga pozva da jede i pije s njim, te ga opi; a uvečer Urija iziđe da legne na svoju
postelju sa slugama gospodara svoga, ali ne ode svojoj kući.
14 Sutradan David napisa knjigu Joabu i posla je po Uriji.
15 On u toj knjizi napisa: “Namjestite Uriju gdje je najžešći boj, pa se odmaknite od njega
da bi ga pogodili i da pogine.”
16 Joab, opkolivši grad, postavi Uriju na mjesto za koje je znao da ga brane hrabri vojnici.
17 Ljudi iz grada iziđoše i boriše se s Joabom. Mnogi iz naroda pogiboše, mnogo sluga
Davidovih, a među njima i Urija, Hetit.
18 Joab posla glasnika Davidu da mu javi sve što je bilo u boju.
19 On dade glasniku ovu zapovijed: “Kad budeš kazivao kralju sve što je bilo u boju,
20 može biti da će se kralj rasrditi i da će ti kazati: ‘Zašto ste se približili gradu da
navalite? Ne znate da se bacaju strijele sa gradskih zidina?
21 Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna žena bacila na nj komad žrvnja
sa zida te on pogibe u Tebesu? Zašto ste se približili zidovima?’ - Tada reci: ‘Poginuo je i
sluga tvoj Urija, Hetit.’”
22 Glasnik ode, pa došavši k Davidu javi mu sve kako mu Jaob bješe zapovjedio.
23 Glasnik reče Davidu: “Nadjačaše nas i iziđoše u polje na nas, ali ih mi suzbismo do vrata
gradskih.
24 Strijelci stadoše strijeljati na sluge tvoje sa zidova i pogibe dosta slugu kraljevih;
pogibe i sluga tvoj Urija, Hetit.”
25 David reče glasniku: “Ovako reci Joabu: ‘Ne brini za to, jer mač proždire sad ovoga, sad
onoga; udaraj snažno na grad i raskopaj ga.’ A ti ga ohrabri!”
26 Žena Urijina sazna da je njezin muž poginuo. Plakala je i žalila za svojim mužem.
27 Kad žalost prođe, David posla po nju i uze je u svoj dom. Ona mu posta žena i rodi mu
sina. To što je učinio David nije bilo po volji Gospodu.

1 Gospod posla Natana k Davidu. I Natan dođe k njemu i reče mu: “U jednom gradu živjela
dva čovjeka - jedan bogat, a drugi siromah.
2 Bogati je imao vrlo mnogo ovaca i goveda;
3 a siromah nije imao ništa osim jedne ovčice koju je bio kupio. Hranio ju je i ona odraste
uza nj i uz njegovu djecu. Jela je od njegova kruha i pila iz njegove kupe, spavala mu na
krilu, a on ju je gledao kao da mu je kći.
4 K bogatom čovjeku dođe jedan putnik. I bogati ne htjede dirati u svoje ovce i u svoja
goveda da zgotovi ručak putniku. On uze ovcu onoga siromaha i priredi je čovjeku koji mu
je došao.”
5 David se žestoko raspali na toga čovjeka i reče Natanu: “Živ je Gospod! Čovjjek koji je to
učinio zaslužuje smrt.
6 I vratit će četiri ovce zato što je to učinio i zato što je bio bez milosrđa”.
7 A Natan reče Davidu: “Ti si taj čovjek! Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: ‘Ja sam te
pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz ruke Šaulove.
8 Dao sam ti dom gospodara tvoga, dao sam ti u krilo i žene gospodara tvoga, a dao sam ti
i dom Izraelov i Judin. I da je to bilo malo, još bih ti dodao.
9 Zašto si, dakle, prezreo riječ Gospodnju čineći ono što je zlo u njegovim očima? Uriju,
Hetita, udario si mačem; uzeo si sebi njegovu ženu, a njega si ubio mačem sinova
Amonovih.
10 Sada se mač neće odmaći od doma tvoga dovijeka, zato što si me prezreo i uzeo ženu
Urije, Hetita, sebi za ženu.’
11 Ovako govori Gospod: ‘Evo, ja ću podignuti na te zlo iz doma tvoga i uzet ću na tvoje oči
žene tvoje da ih dam drugome koji će na vidiku ovoga sunca s njima ležati.
12 Jer ti si to učinio tajno, a ja ću ovo učiniti pred svim Izraelom i suncu na vidiku.’”
13 David reče Natanu: “Sagriješih Gospodu!” A Natan reče Davidu: “Gospod ti je oprostio
grijeh, nećeš umrijeti.
14 Ali zato što si tim djelom dao priliku neprijateljima Gospodnjim da hule, umrijet će sin
koji ti se rodio.”
15 I Natan ode svojoj kući. Gospod udari dijete koje rodi žena Urijina Davidu, i ono se
razboli nasmrt.
16 David se molio Bogu za dijete i postio je, ležao noću na zemlji.
17 Starješine doma njegovoga molile ga da ustane sa zemlje, ali on nije htio i nije ništa jeo
s njima.
18 Sedmoga dana dijete umre. Sluge Davidove bojahu se reći da je dijete umrlo. Jer
govorahu: “Eto, dok je dijete bilo još živo, mi smo mu govorili, ali nas nije slušao. Kako
bismo smjeli sada da mu kažemo: ‘Dijete je umrlo?’ Rastužit će se još više.
19 David primijeti da sluge njegove šapuću među sobom i dosjeti se da je dijete umrlo. On
reče slugama svojim: “Je li dijete umrlo?” A oni odgovoriše: “Umrlo je.”
20 Tada David usta sa zemlje, umi se, namaza se i preobuče; pa ode u dom Gospodnji i
pokloni se. Kad se vrati kući, zatraži da mu donesu jelo i jeo je.
21 Sluge mu rekoše: “Što znači to što radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao, a sad
kad je umrlo ustao si i jedeš!”
22 On odgovori: “Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer rekoh: ‘Tko zna neće li se
smilovati Gospod na mene i neće li dijete ostati živo?’
23 A sad kad je umrlo, zašto da postim? Mogu li ga povratiti? Ja ću otići k njemu, ali se ono
neće vratiti k meni.”
24 David utješi Bat-Šebu, ženu svoju, i ode k njoj te leže s njom. Ona rodi sina kome
nadjenu ime Salomon. Taj je bio mio Gospodu.
25 On ga preda u ruke proroku Natanu koji mu nadjenu ime Jedidja, radi Gospoda.
26 Joab koji je opkolio Rabu sinova Amonovih zauze kraljevski grad
27 i posla glasnike Davidu da mu poruči: “Napao sam Rabu i zazeo grad na vodi.
28 Skupi ostali narod, svrstaj ga prema gradu i zauzmi ga, da ga ne bih zauzeo ja i svoje
ime proslavio na njemu.”
29 David skupi sav narod, krenu na Rabu, udari na nju i zauze je.
30 On skine krunu s glave njihovoga kralja, tešku talenat zlata i ukrašenu dragim
kamenjem. Staviše je na glavu Davidu, koji odnese velik plijen iz grada.
31 On naredi narodu da iziđe i natjera ga pod pile i željezne brane i pod željezne sjekire,
nagna narod na rad u ciglanama. Tako učini svim gradovima sinova Amonovih. David se
vrati sa svim narodom u Jeruzalem.

1 Evo što se poslije toga dogodilo. Abšalom, sin Davidov, imao je sestru koja je bila lijepa, a
zvala se Tamara. Amnon, sin Davidov, zaljubio se u nju.
2 Toliko je tužio za Tamarom, sestrom svojom, da se gotovo razbolio. Jer ona bijaše
djevica, a Amnonu se činilo teško da što pokuša s njom.
3 Amnon je imao prijatelja koji se zvao Jonadab i koji je bio sin Šimeja, brata Davidova.
Jonadab je bio vrlo domišljat čovjek.
4 On mu reče: “Što si ti svaki dan sve mršaviji, ti koji si kraljev sin? Ne bi li mi kazao?”
Amnon mu odgovori: “Volim Tamaru, sestru Abšaloma, brata svoga.”
5 Jonadab mu reče: “Lezi u postelju i napravi se bolestan. Kad ti otac dođe da te vidi, reci
mu: ‘Dopusti Tamari, sestri mojoj, da dođe i donese mi jelo; neka ona priredi pred mojim
očima neko jelo, da ga gledam i iz njezine ruke da ga uzmem.’”
6 Amnon leže i učini se bolestan. Kralj dođe da ga vidi, a Amnon reče kralju: “Molim te,
neka dođe Tamara, sestra moja, i zgotovi preda mnom dva kolača da ih iz njezine ruke
jedem.”
7 David poruči Tamari: “Idi u dom brata svoga Amnona i zgotovi mu jelo.”
8 Tamara ode u dom brata svoga Amnona, koji je ležao u krevetu. Ona uze brašna i
zamijesi i zgotovi pred njim kolače te ih skuha pred njim.
9 Zatim uze tavu i izruči preda nj. Ali Amnon ne htjede jesti. On reče: “Neka iziđu svi koji
su kod mene.” I svi iziđoše.
10 Tada Amnon reče Tamari: “Donesi to jelo u sobu da jedem iz tvoje ruke.” Tamara uze
jelo što bijaše zgotovila i donese ga Amnonu, bratu svome, u sobu.
11 Kad mu ona pruži da jede, on je uhvati i reče joj: “Hodi, lezi sa mnom, sestro moja!”
12 Ona mu odgovori: “Ne, brate, ne čini mi tu sramotu, jer se tako ne radi u Izraelu; ne
čini to bezumlje.
13 Kud bih ja sa sramotom svojom? I ti bi bio kao jedan od najgorih ljudi u Izraelu. Nego,
reci to kralju; on me neće tebi uskratiti.”
14 Ali je on ne htjede poslušati; nego je svlada, osramoti i leže s njom.
15 Kasnije Amnon osjeti veliku odvratnost prema njoj, jaču od ljubavi koju bijaše osjećao
prema njoj. I on joj reče: “Ustani i idi!”
16 Ona mu odgovori: “Ne povećavaj, tjerajući me, zlo koje si mi već učinio.” Ali je on ne
htjede poslušati,
17 nego zovnu momka koji ga je služio i reče mu: “Vodi ovu ženu od mene i zaključaj
vrata za njom!”
18 Ona je imala na sebi šarenu haljinu, jer takve su haljine nosile kraljevske kćeri dok su
djevice. Sluga Amnonov izvede je i zaključa za njom vrata.
19 Tamara se posu pepelom po glavi i razdrije šarenu haljinu koju je imala na sebi, stavi
ruku na glavu i ode zapomažući.
20 Abšalom, brat njezin, reče joj: “Da nije Amnon, brat tvoj, bio s tobom? Ali sad, sestro
moja, šuti, brat ti je, ne uzimaj to k srcu.” I Tamara osta, tužna i jadna, u kući brata svoga
Abšaloma.
21 Kralj David sazna za sve to i silno se naljuti.
22 Abšalom nije govorio s Amnonom ni lijepo , ni ružno; ali zamrzi na njega što mu
osramoti sestru Tamaru.
23 Dvije godine poslije toga, kad su se strigle Abšalomove ovce u Baal Hasoru kod
Efrajima, Abšalom pozva sve kraljeve sinove.
24 Abšalom priđe kralju i reče mu: “Evo, sad se strigu ovce sluzi tvome; neka dođu kralj i
sluge njegove sa slugom svojim.”
25 A kralj reče Abšalomu: “Ne, sine, nećemo ići svi, da ti ne budemo na teret.” Abšalom ga
je molio, ali on ne htjede ići, nego ga blagoslovi.
26 Abšalom reče: “Dopusti barem da ide s nama Amnon, brat moj.” Kralj mu odgovori:
“Zašto da ide s tobom?”
27 Na molbe Abšalomove David dopusti da ide s njim Amnon i da idu i svi kraljevi sinovi.
28 Abšalom ovako zapovjedi slugama svojim: “Pazite kad se srce Amnonu razveseli od
vina i ja vam reknem: ‘Udrite Amnona.’ Tada ga ubijte. Ne bojte se, ja vam to zapovijedam.
Budite čvrsti i hrabri!”
29 Sluge Abšalomove učiniše s Amnonom kao što im bješe zapovjedio Abšalom. A svi
kraljevi sinovi ustadoše, zajahaše svaki svoju mazgu i pobjegoše.
30 Dokle oni još bijahu na putu, dođe glas Davidu da je Abšalom pobio sve kraljeve sinove,
da nijedan od njih nije ostao.
31 Kralj usta, razdrije haljine svoje i leže na zemlju; i sve sluge njegove koje stajahu oko
njega imale su razdrte haljine.
32 Jonadab, sin Šimeje, brata Davidova, progovori i reče: “Neka ne misli gospodar moj da
su sva djeca, svi kraljevi sinovi, pobijeni, jer je poginuo samo Amnon, što Abšalom bijaše
odlučio još onoga dana kad je Amnon osramotio Tamaru, njegovu sestru.
33 Neka se, dakle, kralj, moj gospodar, ne muči misleći da su svi kraljevi sinovi poginuli,
jer je poginuo samo Amnon.”
34 Abšalom pobježe Momak koji je bio na straži podiže oči i pogleda. I gle, veliko je
mnoštvo dolazilo putem koji je bio iza njega, pokraj gore.
35 Jonadab reče kralju: “Eno idu kraljevi sinovi! Tako se potvrđuje ono što reče sluga
tvoj.” Oni podigoše glas svoj i zaplakaše; a plakao je i kralj i sve sluge njegove.
37 Abšalom bijaše pobjegao i otišao k Talmaju, sinu Amihulovu, kralju gešurskome. A
David je svaki dan plakao za svojim sinom.
38 Abšalom je ostao tri godine u Gešuru, kamo se bio sklonio u svome bijegu.
39 Kralj David prestao je goniti Abšaloma jer je prežalio smrt Amnonovu.

1 Joab, sin Sarvijin, opazi da se srce kraljevo obratilo k Abšalomu.
2 On pozove jednu lukavu ženu iz Tekoe i reče joj: “Učini se kao da si u žalosti, stavi na se
žalobne haljine, nemoj se namazati uljem i budi kao žena koja odavno žali za mrtvim.
3 Ići ćeš tako kralju i ovako ćeš mu govoriti.” I Joab joj stavi u usta ono što je trebala reći.
4 Žena iz Tekoe ode kralju da mu govori. Pade ničice na zemlju, pokloni se i reče: “Spasi
me, kralju!”
5 Kralj joj reče: “Što ti je?” Ona odgovori: “Udovica sam, umro mi je muž!
6 Sluškinja je tvoja imala dva sina; posvadiše se u polju, nije bilo nikoga da ih rastavi;
jedan je udario drugoga i ubio ga.
7 I gle, sav dom usta na sluškinju tvoju, govoreći: ‘Daj ovamo ubojicu brata svoga! Mi
hoćemo da ga pogubimo zbog života brata njegova koga je ubio; hoćemo pogubiti i
nasljednika!’ I tako oni hoće ugasiti iskru koja mi je ostala, da ne ostave mužu mo
8 Kralj reče ženi: “Idi kući. Ja ću izdati zapovijedi za te.”
9 Žena iz Tekoe reče kralju: “Kralju, gospodaru, neka na me i na dom oca moga padne
kazna, a kralj i prijestolje njegovo neka ne trpe za to.”
10 Kralj reče: “Ako netko progovori protiv tebe, dovedi ga k meni, i neće te se više dotaći.”
11 Ona reče: “Neka se kralj udostoji spomenuti Gospoda, Boga svoga, da krvni osvetnik ne
umnaža žalost i štetu i da se moj sin ne ubije!” A on reče: “Živ je Gospod! Ni jedna dlaka s
tvoga sina neće pasti na zemlju!”
12 Žena reče: “Dopusti da sluškinja tvoja kaže nešto kralju gospodaru.” A on reče:
“Govori!”
13 Žena reče: “Zašto misliš tako za narod Božji? Jer govoreći tako, ne izgleda li da je sam
kralj kriv ne dozivajući natrag onoga koga je prognao?
14 Treba bez sumnje da umremo, i mi ćemo biti kao voda koja se proli na zemlju i više se
ne može skupiti; Bog ne oduzima život, nego želi da odbjegli ne bude odagnan od lica
njegova.
15 I sada ja dođoh da kažem ovo kralju, gospodaru svome, jer me narod uplaši; i sluškinja
tvoja reče: ‘Govorit ću kralju. Može biti da će kralj učiniti što sluškinja njegova reče.
16 Jer će kralj uslišiti i izbaviti sluškinju svoju iz ruku onih koji žele istrijebiti mene i sina
moga iz baštine Božje.’
17 Sluškinja tvoja reče: ‘Neka mi riječ kralja, gospodara moga, daje utjehu. Jer je kralj,
gospodar moj, kao anđeo koji je gotov pa sluša i dobro i zlo. I neka Gospod, Bog tvoj, bude
s tobom!”
18 Kralj odgovori i reče ženi: “Nemoj tajiti od mene što ću te pitati.” A žena reče: “Neka
govori kralj, gospodar moj!”
19 Tada kralj reče: “Ruka Joabova nije li s tobom u svemu ovome?” A žena odgovori: “Kao
što je istina da je živa duša tvoja, kralju, gospodaru moj, ne može se ni desno ni lijevo od
svega onoga što kaza kralj, gospodar moj. Zaista je sluga tvoj Joab ta
20 Sluga tvoj Joab učinio je te sam ovako izrekla svoju besjedu; ali je gospodar moj mudar
kao anđeo Božji i zna sve što biva na zemlji.”
21 Kralj reče Joabu: “Dobro, učinit ću to. Idi i dovedi natrag mladoga Abšaloma.”
22 Joab pade ničice na zemlju i pokloni se te blagoslovi kralja. Zatim reče: “Danas poznaje
sluga tvoj da sam našao milost u očima tvojim, kralju, gospodaru moj, kad kralj čini po
riječi sluge svoga.”
23 I Joab usta, ode u Gešur i vrati Abšaloma u Jeruzalem.
24 Ali kralj reče: “Neka ide svojoj kući, a lica moga neka ne gleda.” I Abšalom ode svojoj
kući i ne vidje kraljevo lice.
25 U svemu Izraelu nije bilo čovjeka tako na glasu po ljepoti kao što je bio Abšalom; od
pete do tjemena ne bijaše na njemu mane.
26 Kad bi obrijao glavu - a brijao ju je svake godine jer mu je kosa bila teška - kosa s
njegove glave težila je dvjesta šekela kraljevske mjere.
27 Abšalomu se rodiše tri sina i jedna kćer, koja se zvala Tamara, bila je vrlo lijepa.
28 Abšalom osta pune dvije godine u Jeruzalemu a da nije vidio kraljeva lica.
29 On posla po Joaba da bi ga poslao kralju; ali ovaj ne htjede doći k njemu. Posla i drugi
put, ali Joab ne htjede doći.
30 Abšalom reče tada slugama svojim: “Vidite li Joabovu njivu pokraj moje? Na njoj je
ječam; idite i zapalite ga!” I sluge Abšalomove zapališe onu njivu.
31 Joab usta, dođe Abšalomu u kuću i reče mu: “Zašto sluge tvoje zapališe moju njivu?”
32 Abšalom odgovori Joabu: “Slao sam k tebi poruku: ‘Dođi k meni da te pošaljem kralju
da mu kažeš: što sam došao iz Gešura? Bolje bi bilo da sam još ondje.’ Poželio sam se
vidjeti kraljevo lice; a ako ima kakva krivica na meni, neka učini da umre
33 Joab ode kralju i dostavi mu to. A kralj pozva Abšaloma, koji dođe k njemu i pokloni se
pred njim do zemlje. Kralj poljubi Abšaloma.

1 Poslije toga nabavi Abšalom kola i konja i pedeset ljudi koji trčahu pred njim.
2 Ustajao je rano i stajao kraj puta kod gradskih vrata, i tko god je imao neku raspru ili je
išao kralju na sud, Abšalom ga je dozivao k sebi i govorio mu: “Iz koga si grada?” A kad bi
ovaj odgovorio: “Sluga je tvoj iz toga ili toga plemena Izraelova”,
3 Abšalom bi mu rekao: “Vidi, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali te nitko neće kod kralja
saslušati.”
4 Abšalom mu je govorio: “Kad bih ja bio postavljen za suca u zemlji, svakome koji bi mi
dolazio s kakvom rasprom ili tužbom učinio bih po pravu.”
5 I kad bi mu tko pristupio da mu se pokloni, on bi mu pružio ruku te bi ga zadržao i
poljubio.
6 Tako je činio Abšalom sa svakim Izraelcem koji je dolazio kralju na sud. I Abšalom
primamljivaše srca Izraelaca.
7 Poslije četrdeset godina Abšalom reče kralju: “Dopusti mi da odem u Hebron ispuniti
zavjet kojim sam se zavjetovao Gospodu.
8 Jer dok bijah u Gešuru, u Aramu, sluga tvoj učini zavjet rekavši: ‘Ako me Gospod vrati u
Jeruzalem, služit ću Gospodu.’”
9 Kralj mu reče: “Idi s mirom.” I Abšalom usta te pođe u Hebron.
10 Abšalom razasla uhode u sva plemena Izraelova, poručivši: “Kad čujete da zatrube
trube, recite: ‘Abšalom kraljuje u Hebronu.’”
11 Abšaloma je ispratilo iz Jeruzalema dvjesto ljudi koji bijahu pozvani; ali oni to učiniše
sasvim prostodušno, ne imajući pojma ni o čemu.
12 Dok su prinosili svoje žrtve, Abšalom posla tražiti u grad Gilon Ahitofela, Gilonjanina,
Davidova savjetnika. Urota je jačala, a narod se sve više priklanjao k Abšalomu.
13 Dođe netko da izvijesti Davida i reče mu: “Srce ljudi od Izraela prista uz Abšaloma.”
14 A David reče svim slugama svojim koji bijahu s njim u Jeruzalemu: “Ustanite, bježimo,
jer se nećemo spasiti od Abšaloma. Pohitajte, da ne pohita on i ne stigne nas, pa da nas
uvali u zlo i udari grad oštricom mača!”
15 Sluge kraljeve rekoše kralju: “Sluge će tvoje učiniti sve što bude htio kralj, gospodar
naš.”
16 Kralj iziđe, a cio dom njegov pođe za njim. On ostavi deset inoča da mu čuvaju kuću.
17 Kralj iziđe, i cio narod pođe za njim. Svi zastaše kod posljednje kuće.
18 Sve sluge njegove, svi Kerećani i svi Pelećani priđoše k njemu: i svi Gićani, šest stotina
ljudi koji bijahu došli iz Gata, prođoše pred kraljem.
19 Kralj reče Itaju Gićaninu: “Zašto bi i ti išao s nama? Vrati se i ostani kod kralja, jer si ti
stranac, a i odveden si iz svoje zemlje.
20 Jučer si došao, pa zar da te danas vodim da se potucaš s nama kad sam ne znam kuda
idem! Vrati se i odvedi sa sobom i svoju braću. Neka ti Gospod iskaže milost i vjernost!”
21 Itaj odgovori kralju i reče: “Živ je Gospod i živ je gospodar moj! Gdje bude kralj
gospodar moj, bilo na smrt ili na život, ondje će biti i sluga tvoj.”
22 David tada reče Itaju: “Idi, prođi!” I Itaj Gićanin prođe sa svim ljudima svojim i sa svom
djecom što bijahu s njim.
23 Sva je zemlja glasno plakala i kukala dok je narod prolazio. Kralj prijeđe preko potoka
Kidrona, i sav narod prijeđe putem k pustinji.
24 Sadok bijaše također tu, a s njim i svi leviti, noseći Kovčeg zakona Božjega; i oni
spustiše Kovčeg Božji kraj Ebjatara dok sav narod ne iziđe iz grada.
25 Kralj reče Sadoku: “Nosi Kovčeg Božji natrag u grad. Ako nađem milost u očima
Gospodnjim, on će me vratiti natrag i dat će mi da opet vidim njega i dom njegov.
26 Ali ako reče: ‘Nisi mi mio’, evo mene, pa neka učini sa mnom što nađe za dobro.”
27 Još reče kralj svećeniku Sadoku: “Razumiješ li? Vrati se u grad s mirom, s Ahimaasom
sinom svojim i s Jonatanom, sinom Ebjatarovim, dvama sinovima vašim.
28 Pazite, ja ću čekati u ravnici u pustinji dok mi ne dođu vijesti od vas.”
29 Tako Sadok i Ebjatar vratiše Kovčeg Božji u Jeruzalem i ostaše ondje.
30 David se pope na Maslinsku goru. Išao je plačući, pokrivene glave i bos; i svi koji bijahu
s njim pokriše glavu i iđahu plačući.
31 Javiše Davidu: “Ahitofel je s Abšalomom među urotnicima.” i David reče: “Uništi
Gospode savjete Ahitofelove!”
32 Kad David dođe na vrh gore, gdje se htio pokloniti Bogu, gle, dođe preda nj Hušaj
Arčanin razdrte haljine i glave posute prahom.
33 David mu reče: “Ako pođeš sa mnom, bit ćeš mi na teret.
34 Ali ćeš mi ti uništiti savjete Ahitofelove ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: ‘Bit ću ti
sluga, kralju! Bio sam dugo sluga ocu tvome, a sad ću biti sluga tebi.’
35 Svećenici Sadok i Ebjatar neće li biti tu s tobom? Što god čuješ iz doma kraljeva kaži
svećenicima Sadoku i Ebjataru.
36 I kako su ondje s njima i dva njihova sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan Ebjatarov, to ćete
mi po njima javljati što dočujete.”
37 Hušaj, prijatelj Davidov, vrati se u grad. I Abšalom uđe u Jeruzalem.

1 Kad David prijeđe malo preko vrha, susretne ga Siba, sluga Meribaalov, s dva osamarena
magarca na kojima bijaše dvjesta kruhova, sto grozdova suhog grožđa, sto gruda smokava
i mijeh vina.
2 Kralj reče Sibi: “Što ćeš s tim?” Siba mu odgovori: “Magarci su za čeljad kraljevu da jašu,
hljebovi i voće da ih jedu momci, vino da se okrijepi tko se umori u pustinji.”
3 Kralj reče: “Gdje je sin gospodara tvoga?” I Siba odgovori kralju: “Eno ga, ostao je u
Jeruzalemu jer reče: ‘Danas će mi dom Izraelov vratiti kraljevstvo oca moga.’”
4 Kralj reče Sibi: “Evo, tvoje je sve što je bilo Meribaalovo.” A Siba reče: “Klanjam ti se! Da
nađem milost u očima tvojim, gospodaru!”
5 David bijaše došao do Bahurima. I gle, odande iziđe jedan čovjek od roda i od doma
Šaulova, po imenu Šimej, sin Gerin. On se primaknu psujući
6 i baci se kamenom na Davida i na sve ljude kralja Davida, dok sav narod i svi junaci
stajahu s desne i s lijeve strane kraljeve.
7 Šimej je ovako govorio psujući: “Odlazi, odlazi, krvopijo i zlikovče!
8 Gospod obratio na tebe svu krv doma Šaulova, na čije si se mjesto zakraljio, te predade
Gospod kraljevstvo u ruke Abšalomu, sinu tvome, i eto te sada u tjeskobi kao što si i
zaslužio jer si krvopija!”
9 Tada Abišaj, sin Sarvijin, reče kralju: “Zašto ovaj mrtvi pas da psuje kralja gospodara
moga? Pusti me, molim te, da mu skinem glavu.”
10 Ali kralj reče: “Što imam ja sa vama, sinovi Sarvijini? Ako psuje, znak je da mu je
Gospod rekao: ‘Psuj Davida!’ A tko mu smije reći: ‘Zašto tako činiš?’”
11 I David reče Abišaju i svim slugama svojim: “Gle, sin moj, koji je iz mojih bedara izišao,
traži život moj, a kako li neće ovaj sin Benjaminov? Ostavite ga neka psuje, jer mu je to
Gospod rekao.
12 Valjda će Gospod pogledati na žalost moju i vratiti mi dobrim za njegovu današnju
psovku.”
13 David i ljudi njegovi proslijediše put. A Šimej je išao pokraj gore pored Davida i sveudilj
ga psovao, bacao kamenje na njega i podizao prašinu u zrak.
14 Kralj i sav narod koji bijaše s njim stigoše u Ajefim i ondje se odmoriše.
15 Abšalom i sav narod, ljudi Izraelovi, uđoše u Jeruzalem. I Ahitofel je bio s Abšalomom.
16 Kad Hušaj, Arčanin, prijatelj Davidov, dođe k Abšalomu, reče mu: “Živio kralj! Živio
kralj!”
17 A Abšalom reče Hušaju: “Takva je, dakle, tvoja ljubav prema prijatelju? Što nisi otišao
sa svojim prijateljem?”
18 Hušaj odgovori Abšalomu: “Jer hoću da služim onoga koga je izabrao Gospod i sav ovaj
narod i svi ljudi Izraelovi. Kod njega ću ostati.
19 Kome bih inače služio? Neću li sinu njegovu? Kako sam služio ocu tvome, tako ću i tebi
služiti.”
20 Abšalom reče Ahitofelu: “Savjetuj; što da radimo?”
21 Ahitofel reče Abšalomu: “Idi k inočama oca svoga, koje je on ostavio da mu čuvaju
kuću; tako će sav Izrael znati kako si se zavadio s ocem svojim i osilit će ruka svima koji su
s tobom.”
22 Razapeše Abšalomu šator na krovu i Abšalom pođe k inočama oca svoga, naočigled
svemu Izraelu.
23 Savjeti koje je davao Ahitofel smatrali su se u ono vrijeme kao da dolaze od Boga. Svi su
cijenili svaki savjet Ahitofelov, pa i sam David i Abšalom.

1 Ahitofel reče Abšalomu: “Daj da odaberem dvanaest tisuća ljudi pa da idem i tjeram
noćas Davida.
tići ću ga dok je umoran i iznemoglih ruku; uplašit ću ga, pa će pobjeći sav narod koji je s
njim. Ubit ću samog kralja,
3 a obratit ću sav narod k tebi. Jer će smrt čovjeka koga si omrznuo učiniti da se svi obrate
k tebi, i tada će se sav narod umiriti.”
4 Ta se riječ svidjela Abšalomu i svim starješinama Izraelovim.
5 Ali Abšalom reče: “Zovite i Hušaja da čujemo što će on reći!”
6 Hušaj dođe k Abšalomu, i Abšalom mu reče: “Evo što reče Ahitofel. Imamo li činiti kako
on reče, ili ne? Kaži ti!”
7 Hušaj reče Abšalomu: “Ovaj put savjet koji dade Ahitofel nije dobar.”
8 I Hušaj reče: “Ti znaš hrabrost oca svoga i ljudi njegovih, da su ljuti kao medvjedica kojoj
bi se u polju oteli medvjedići. Tvoj je otac ratnik, i on neće noćiti s narodom;
9 i gle, on se sad sakrio u kakvu jamu ili na kakvo drugo mjesto. Pa ako u prvom početku
nekoliko njih padne od udaraca njihovih, brzo će se to saznati i reći će se: ‘Tučen je narod
koji prista za Abšalomom!’
10 I tada će i najhrabrijeg, pa imao i lavovsko srce, obuzeti strah; jer sav Izrael zna da je
tvoj otac junak i da ima hrabrih ljudi sa sobom.
11 Zato ja savjetujem da skupiš k sebi sve Izraelce od Dana do Beer Šebe, da ih ima kao
pijeska na morskoj obali. A ti glavom idi u boj!
12 Tada ćemo poći na njega gdje god se nalazio i napast ćemo ga kao što rosa pada na
zemlju. Neće umaći ni jedan od ljudi koji su s njim.
13 A ako pobjegne u koji grad, sav će narod Izraelov donijeti užad pod taj grad te ćemo ga
svući u potok da mu se više ni kamen ne nađe.”
14 Abšalom i svi Izraelci rekoše: “Bolji je savjet Hušaja Arčanina nego savjet Ahitofelov.”!
A Gospod bijaše odlučio da uništi dobar savjet Ahitofelov kako bi navukao zlo na
Abšaloma.
15 Hušaj reče svećenicima Sadoku i Ebjataru: “Tako i tako savjetova Ahitofel Abšaloma i
starješine Izraelove, a ja savjetovah tako i tako.
16 A sad pošaljite odmah da se obavijesti David i poručite mu: ‘Nemoj noćas noćiti u
ravnici u pustinji, nego prijeđi dalje da ne postrada i kralj i sav narod koji je s njim.’”
17 Jonatan i Ahimaas bijahu u En Rogelu. Jedna sluškinja dođe im kazati da idu obavijestiti
kralja Davida; jer se oni nisu smjeli pokazati ni ući u grad.
18 Jedan mladić ih spazi i saopći Abšalomu. Ali oni odmah pohitaše i stigoše u Bahurim u
kuću jednog čovjeka koji je imao zdenac u svojem dvorištu, te se spustiše u nj.
19 Žena uze i razastre ponjavu povrh zdenca, a povrh nje razasu prekrupu, da se ne bi
ništa primijetilo.
20 Sluge Abšalomove dođoše k onoj ženi u kuću i rekoše joj: “Gdje su Ahimaas i Jonatan?”
Žena im odgovori: “Odoše preko potoka.” Tražili su ih, ali ne našavši ih, vratiše se u
Jeruzalem.
21 Nakon njihova polaska Ahimaas i Jonatan iziđoše iz studenca i otiđoše izvijestiti kralja
Davida. Oni mu rekoše: “Ustanite i prijeđite brže preko vode, jer je tako i tako savjetovao
Ahitofel protiv vas.”
22 David i sav narod koji bijaše s njim ustane i prijeđe preko Jordana.
23 Ahitofel, videći da se nije prihvatio njegov savjet, osedla svog magarca i pođe kući u
svoj grad. Dade naredbe za svoju kuću i udavi se. Tako on umre. Pokopaše ga u grob
njegova oca.
24 David dođe u Mahanajim. Abšalom prijeđe preko Jordana sa svim ljudima od Izraela
koji bijahu s njim.
25 Abšalom postavi na čelo vojske Amasu na Joabovo mjesto. Amasa je bio sin jednog
čovjeka po imenu Jitre, Izraelca, koji je išao k Abigajili, kćeri Nahašovoj, sestri Sarojevoj,
materi Joabovoj.
26 Izrael i Abšalom utaboriše se u zemlji gileadskoj.
27 Kad David dođe u Mahanaim, Šobi, sin Nahašev, iz Rabe amonske, Makir, sin Amielov,
iz Lo Debara, i Barzilaj, Gileađanin iz Rogelima,
28 donesoše postelja, legena, zemljanih posuda, pšenice, ječma, brašna, prekrupe, boba,
leće, prženih zrna,
29 meda, masla, ovaca i kravljega sira. Donesoše sve to Davidu i narodu koji bijaše s njim
da jedu. Jer govorahu: “Ovaj je narod pretrpio glad, umor i žeđ u pustinji.”

1 David pregleda narod koji bijaše s njim i postavi nad njim tisućnike i stotnike.
2 Trećinu naroda stavi pod zapovijed Joaba, trećinu pod zapovijed Abišaja, sina Saruvijina,
brata Joabova, a trećinu pod zapovijed Itaja iz Gata. Kralj reče narodu: “I ja ću izići s
vama.”
3 Ali narod reče: “Nemoj ti ići! Jer ako mi trebamo pobjeći, neće se mariti za to; i da nas
pola izgine, neće se mariti za to; ali ti si kao nas deset tisuća; zato je bolje da nam iz grada
pomogneš.”
4 Kralj im odgovori: “Učinit ću ono što se vama čini da je dobro.” I kralj ostade kod vrata,
dok je sav narod izlazio na stotine i na tisuće.
5 Kralj dade ovakvu zapovijed Joabu, Abišaju i Itaju: “Za moju ljubav, štedite mi mladog
Abšaloma!” I sav narod ču kraljevu zapovijed svim vojvodama glede Abšaloma.
6 Narod iziđe u polje pred Izraela, i zametnu se boj u Efrajimovoj šumi.
7 Ondje sluge Davidove potukoše narod Izraelov, i tog dana bi poraženo trideset tisuća
ljudi.
8 Boj se raširi po svoj zemlji i proždre više naroda u onaj dan šuma nego mač.
9 Abšalom se sukobi sa slugama Davidovim. Jahao je na mazgi. Mazga naiđe pod
isprepletene grane jednog velikog hrasta, i Abšalom zape glavom za hrast te osta viseći
između neba i zemlje, a mazga otrča naprijed ispod njega.
10 Vidjevši to, jedan čovjek javi se Joabu i reče mu: “Gle, vidjeh Abšaloma da visi o
hrastu.”
11 Joab reče čovjeku koji mu to kaza: “Vidio si ga! A zašto ga na mjestu nisi ubio?” Bio bih
ti dao deset šekela srebra i jedan pojas.”
12 Ali čovjek reče Joabu: “Da mi je u ruke izmjereno tisuću šekela srebra, ne bih digao
ruku svoju na sina kraljeva, jer smo svi čuli zapovijed koju je kralj dao tebi, Abišaju i Itaju:
‘Štedite mi mladog Abšaloma!’
13 I da sam podmuklo napao na njegov život, ništa se ne bi od kralja sakrilo, a i ti bi sam
ustao protiv mene.”
14 Joab reče: “Neću trošiti vrijeme s tobom!” Pa uze tri strijele u ruku i zastrijeli ih u srce
Abšalomu, još živome usred hrastova.
15 Deset Joabovih štitonoša opkolilo je Abšaloma, udaralo ga i usmrtilo.
16 Joab naredi da zatrubi truba; i narod se vrati prestajući goniti Izraela, jer ga Joab
zaustavi.
17 Uzeše Abšaloma i baciše ga u veliku jamu usred šume, a na nju nabaciše gomilu
kamenja. Sav Izrael pobježe, svaki u svoj šator.
18 Abšalom bijaše još za života podigao sebi spomenik u Kraljevoj dolini; jer govoraše:
“Nemam sinova koji bi čuvali uspomenu na moje ime!” I on nazva onaj spomenik svojim
imenom, danas se taj spomenik zove Abšalomov.
19 Ahimaas, sin Sadokov, reče: “Pusti me da otrčim i odnesem glas kralju da ga je Gospod
izbavio iz ruku neprijatelja njegovih.”
20 Joab mu reče: “Ne trebaš odnijeti glas kralju; odnijet ćeš ga drugi dan, ali ne danas, jer
je poginuo kraljev sin.”
21 I Joab reče Kušiju: “Idi i javi kralju što si vidio.” Kuši se pokloni Joabu i otrča.
22 Ahimaas, sin Sadokov, reče još Joabu: “Ma što bilo, pusti me da trčim za Kušijem.” A
Joab reče: “Zašto hoćeš trčati, sine? Nije to vijest koja će ti donijeti sreću.”
23 “Ma što bilo, hoću da trčim”, reče opet Ahimaas. A Joab mu ponovno reče: “A ti trči!”
Ahimaas otrča preko ravnice i pretekne Kušija.
24 David je sjedio među dvojim vratima. Stražar iziđe na krov iznad vrata prema
zidinama. On podiže oči i pogleda. A ono, jedan čovjek trči, sam.
25 Stražar poviče i izvjesti kralja. Kralj reče: “Ako je sam, znači da nosi vijesti.” A čovjek
se približavao sve više.
26 Stražar vidje i drugog čovjeka koji je trčao. On poviče vrataru: “Evo jednog čovjeka koji
trči sam.” Kralj reče: “I on nosi vijesti.”
27 Stražar reče: “Po načinu kako trči čini mi se da je Ahimaas, sin Sadokov.” A kralj reče:
“Dobar je čovjek i nosi dobre vijesti.”
28 Ahimaas poviče i reče kralju: “Sve je dobro!” I pokloni se kralju licem do zemlje i reče:
“Neka je blagoslovljen Gospod, Bog tvoj, koji predade ljude koji podigoše ruke svoje na
kralja, gospodara moga!”
29 Kralj reče: “Je li zdrav mladi Abšalom? “ Ahimaas odgovori: “Vidio sam veliku uzbunu
kad je Joab poslao slugu kraljeva i mene, slugu tvoga, ali ne znam što je bilo.”
30 Kralj mu reče: “Stani tamo na stranu.” I Ahimaas stade ustranu.
31 Odmah stiže i Kuši. I on reče: “Neka primi kralj, gospodar moj, sretnu vijest! Danas te
Gospod izbavi iz ruku svih onih koji ustadoše protiv tebe.”
32 Kralj reče Kušiju: “Je li zdrav mladi Abšalom?” Kuši odgovori: “Neka prođu kao taj
mladić svi neprijatelji kralja, gospodara moga, i svi oni koji ustaju protiv tebe da ti o zlu
rade.”
33 Tada kralja obuze žalost, pope se u sobu iznad vrata i zaplaka. Idući govoraše: “Sine
moj Abšalome, sine moj, sine moj Abšalome! Što nisam ja umro umjesto tebe! Abšalome,
sine moj, sine moj!”

1 Javiše Joabu: “Eno kralj plače i žali za Abšalomom.”
2 I pobjeda se onoga dana pretvori u žalost u cijelom narodu, jer narod ču u onaj dan kako
se govori: “Žalostan je kralj za sinom svojim.”
3 Toga dana uđe narod u grad kao kradom, kao što bi činili ljudi koji se stide pošto su
pobjegli s bojnog polja.
4 Kralj bijaše pokrio svoje lice i vikaše glasno: “Sine moj Abšalome! Abšalome, sine moj,
sine moj!”
5 Joab uđe u sobu u kojoj je bio kralj i reče: “Postiđuješ danas lice svih slugu svojih koji su
danas spasili život i tebi, i sinovima tvojim, i kćerima tvojim, i ženama tvojim, i inočama
tvojim.
6 Ti voliš one koji te mrze, a mrziš one koji te vole, jer si pokazao danas da ne mariš ni za
vojvode ni za sluge; i vidim danas da bi ti bilo ugodno da je Abšalom živ, a mi svi da smo
izginuli.
7 Ustani, dakle, iziđi i progovori srcu slugu svojih! Jer ti se Gospodom kunem da ako ne
iziđeš, neće ni jedan čovjek ostati s tobom ovu noć, i to će ti biti gore nego sva zla koja te
snađoše od mladosti tvoje do danas.”
8 Tada kralj usta i sjede do vrata. I javi se svemu narodu: “Evo, kralj sjedi na vratima.” I
sav narod dođe pred kralja.
9 Ali Izrael bijaše pobjegao, svaki u svoj šator. I po svim plemenima Izraelovim narod je
pokretao raspre i govorio: “Kralj nas je izbavio iz ruku naših neprijatelja, izbavio nas je iz
ruku filistejskih, a sad je pobjegao iz zemlje od Abšaloma,
10 a Abšalom, koga pomazasmo za kralja nad sobom, pogibe u boju. Zašto oklijevate te ne
dovedete natrag kralja?”
11 Kralj David poruči svećenicima Sadoku i Ebjataru: “Govorite starješinama Judinim i
recite: ‘Zašto vi da budete posljednji koji će kralja dovesti natrag u dom njegov?’ - Jer ono
što se govorilo u svemu Izraelu bijaše došlo i do kralja. -
12 “Vi ste braća moja, vi ste kosti moje i meso moje: zašto biste vi bili posljednji koji će
dovesti natrag kralja?
13 Recite i Amasi: ‘Nisi li ti kost moja i meso moje? Bog neka me najteže kazni ako ne
budeš vojvoda dok si živ umjesto Joaba!’”
14 David pridobi srca svih ljudi iz Jude kao jednog čovjeka; i oni poručiše kralju: “Vrati se,
ti i sve sluge tvoje.”
15 Kralj se vrati i dođe do Jordana; a Juda pođe u Gilgal da susretne kralja i da ga prevede
preko Jordana.
16 Šimej, sin Gerin iz plemena Benjaminova, koji bijaše iz Bahurima, pohita da siđe s
ljudima roda Judina ususret kralju Davidu.
17 On je imao pod sobom tisuću ljudi iz roda Benjaminova, i Sibu, slugu doma Šaulova, s
petnaest sinova njegovih i dvadeset sluga. Oni prijeđoše preko Jordana pred kraljem.
18 Lađa određena za kralja prelazila je rijeku da preveze dom kraljev, i u času kad je kralj
htio prijeći preko Jordana, Šimej, sin Gerin, pade pred kraljem
19 i reče: “Neka gospodar moj ne primi zloću moju i neka ne spominje da ga je sluga tvoj
uvrijedio onog dana kad je gospodar moj izlazio iz Jeruzalema, i neka se kralj ne obazire
na to!
20 Jer sluga tvoj priznaje da je zgriješio; i evo, došao sam danas prvi iz svega doma
Josipova da susretnem kralja, gospodara svoga.”
21 Tada progovori Abišaj, sin Sarvijin, i reče: “Ne mora li poginuti Šimej što je psovao
pomazanika Gospodnjega?”
22 David reče: “Što imam ja s vama, sinovi Sarvijini, i zašto li se vi danas pokazujete kao
protivnici? Ne znam li ja da ja danas kraljujem nad Izraelom?”
23 I kralj reče Šimeju: “Nećeš poginuti.” I kralj mu se zakle.
24 Meribaal, sin Šaulov, također dođe ususret kralju. On nije oprao noge, niti je počešljao
bradu, niti oprao svoje haljine od dana kad kralj bijaše otišao do dana kad se kralj vratio u
miru.
25 Kad je prišao kralju u Jeruzalemu, kralj mu reče: “Što nisi išao sa mnom Meribaale?”
26 A on odgovori: “Kralju, gospodaru moj, sluga me moj prevari, jer sluga tvoj, koji je
hrom, reče: ‘Osedlat ću svog magarca, uzjahat ću ga i poći s kraljem.’
27 A on je oklevetao slugu tvoga kod kralja, gospodara moga. Ali je kralj, gospodar moj,
kao anđeo Božji, A sad čini što ti se dobro čini.
28 Jer svi ljudi iz doma oca moga bijahu samo ljudi koji zaslužiše smrt u očima kraljevim, a
ti posadi slugu svoga među one koji jedu za tvojim stolom. Kakvo bih ja još mogao imati
pravo i kako se mogu još tužiti kralju?”
29 Kralj mu reče: “Što ti trebaju još riječi? Izjavio sam: ti i Siba podijelite zemlje.”
30 A Meribaal reče kralju: “Neka ih on uzme i sve, kad se kralj, gospodar moj, vratio u
miru u dom svoj.”
31 Barzilaj Gileađanin siđe iz Rogelima i prijeđe s kraljem preko Jordana da ga isprati
preko Jordana.
32 Barzilaj bijaše vrlo star, imao je osamdeset godina. Izdržavao je kralja dok je bio u
Mahanajimu, jer bijaše vrlo bogat čovjek.
33 Kralj reče Barzilaju: “Dođi sa mnom. Ja ću te ugostiti kod sebe u Jeruzalemu.”
34 Ali Barzilaj odgovori kralju: “Koliko li ću još godina biti na životu pa da idem s kraljem
u Jeruzalem?
35 Imam danas osamdeset godina. Mogu li ja raspoznati što je dobro i što je zlo? Može li
sluga tvoj uživati u onome što jede i pije? Mogu li još čuti glas pjevača i pjevačica? I zašto
bi sluga tvoj još bio na teret gospodaru mome?
36 Malo će ići sluga tvoj preko Jordana s kraljem. I zašto bi mi kralj iskazao tu milost?
37 Neka se sluga tvoj vrati, da umrem u svome gradu, kod groba oca svoga i matere svoje.
Nego, evo sluge tvoga Kimhama, koji će ići s kraljem, gospodarem mojim. Učini njemu što
nađeš za dobro.”
38 Kralj reče: “Neka Kimham ide sa mnom, i ja ću mu učiniti što bude tebi drago; i što god
zaišteš od mene, sve ću ti učiniti.”
39 Kad sav narod prijeđe preko Jordana, i pošto i kralj prijeđe, poljubi kralj Barzilaja i
blagoslovi ga. A Barzilaj se vrati u svoju postojbinu.
40 Kralj krenu u Gilgal, a Kimham s njim. Cio narod Judin i polovica naroda Izraelova
isprati kralja preko Jordana.
41 Ali gle, Izraelci dođoše kralju i rekoše mu: “Zašto te odvedoše braća naša; ljudi Judini, i
prevezoše preko Jordana i kralja i dom njegov i sve ljude Davidove?”
42 Ljudi iz Jude odgovoriše ljudima iz Izraela: “Jer je kralj nama bliži; pa što se za to
srdite? Jesmo li mi živjeli na kraljev trošak? Je li nas darivao darom?”
43 I ljudi od Izraela odgovoriše ljudima od Jude: “Mi u kralja imamo deset djela, a David je
više naš nego vaš. Zašto nas prezirete? Nismo li mi prvi govorili da vratimo kralja?” Ali
ljudi iz Jude govorili su žešće od ljudi iz Izraela.
1 Ondje se nađe jedan nevaljao čovjek po imenu Šeba, sin Bikrijev, iz plemena
Benjaminova. On zatrubi u trubu i reče: “Nema nama udjela s Davidom ni baštine sa sinom
Jišajevim! Svaki u svoj šator, Izraelu!”
2 I svi ljudi iz Izraela odstupiše od Davida i pođoše za Šebom, sinom Bikrijevim. Ali ljudi iz
Jude ostadoše vjerni svome kralju i ispratiše ga od Jordana do Jeruzalema.
3 David se vrati u svoj dom u Jeruzalem. Uze deset inoča koje bijaše ostavio da mu čuvaju
kuću i stavi ih u odvojeno mjesto. Uzdržavao ih je, ali nije išao k njima. Ostale su
zatvorene do svoje smrti i živjele kao udovice.
4 Kralj reče Amasi: “Sazovi mi za tri dana ljude iz Jude i nađi se i ti ovdje.”
5 Amasa ode da sazove narod Judin; ali se zabavi preko roka koji mu bijaše određen.
6 David reče tada Abišaju: “Sad će nam Šeba, Bikrijev sin biti gori nego Abšalom. Nego
uzmi ti sam sluge gospodara svoga i goni ga, da ne nađe za se koji utvrđen grad i ne
umakne nam s očiju.”
7 Abišaj krenu s Joabovim ljudima, s Kerećanima i Pelećanima i sa svim junacima. Oni
iziđoše iz Jeruzalema da gone Šebu, Bikrijeva sina.
8 Kad dođoše do velikoga kamena u Gibeonu, susretne ih Amasa. Joab je pripasao mač
preko haljine. On ga je pripasao uz bedricu u koricama, iz kojih iskliznu kad se Joab
približio.
9 Joab reče Amasi: “Jesi li zdravo, brate?” i dohvati desnom rukom Amasinu bradu da ga
poljubi.
10 Amasa se ne obazre na mač koji bijaše u Joabovoj ruci; Joab ga udari u trbuh i prosu mu
crijeva na zemlju te mu nije trebao zadavati drugi udarac. I Amasa umre. Joab i Abišaj,
njegov brat, pođoše u potjeru za Šebom, Bikrijevim sinom.
11 Jedan od Joabovih momaka ostade kod Amase govoreći: “Tko hoće Joaba i tko je za
Davida, neka ide za Joabom!”
12 Amasa se valjao u krvi nasred puta. Onaj čovjek, videći da se sav narod zaustavlja,
odvuče Amasu s puta u polje i baci na nj haljinu, jer je vidio da se zaustavlja svatko tko
nailazi na nj.
13 Kad ga je uklonio s puta, svi pođoše za Joabom da tjeraju Šebu, Bikrijeva sina.
14 Joab prođe kroz sva plemena Izraelova do Abel Bet Maake, sa svim odabranim ljudima
koji se skupiše i koji pođoše za njim.
15 Oni opkoliše Šebu u Abel Bet Maaki i iskopaše oko grada opkop do bedema. Sav narod
koji bijaše s Joabom kopao je da obori zid.
16 Jedna mudra žena viknu iz grada: “Slušajte, slušajte! Recite, molim vas, Joabu:
Primakni se ovamo da govorim s tobom!”
17 On se primaknu k njoj, a žena reče: “Jesi li ti Joab?” On odgovori: “Jesam.” A ona mu
reče: “Slušaj riječi sluškinje svoje.” On odgovori: “Slušam.”
18 Ona reče: “Jedanput je bio običaj da se kaže: ‘Neka se upita Abel!’ I sve je svršavalo
tako.
19 Ja sam jedan od mirnih i vjernih gradova u Izraelu, a ti hoćeš da zatreš grad koji je
majka u Izraelu. Zašto želiš uništiti baštinu Gospodnju?”
20 Joab odgovori: “Bože sačuvaj! Ne želim ja zatirati niti raskopavati.
21 Nije to tako; nego je jedan čovjek iz Efrajimove gore, po imenu Šeba, sin Bikrijev,
podigao ruku na kralja Davida. Dajte samo njega, pa ću otići iz grada.” Žena reče Joabu:
“Evo, njegova glava bacit će ti se preko zida.”
22 I žena ode k svemu narodu s mudrošću svojom. Odrubiše glavu Šebi, Bikrijevu sinu, i
baciše je Joabu. Joab zatrubi u trubu, te se svi udaljiše od grada, svaki u svoj šator. A Joab
se vrati u Jeruzalem.
23 Joab je zapovijedao svom vojskom Izraelovom; Benaja, sin Jojadin, bio je na čelu
Kerećana i Pelećana;
24 Adoram je bio nadzornik nad porezom, a Jošafat, sin Ahiludov, bio je ljetopisac;
25 Seraja je bio tajnik, Sadok i Ebjatar svećenici;
26 a Ira iz Jaira bio je Davidov državni upravitelj.

1 U vrijeme Davidovo vladala je glad koja je potrajala tri godine. David potraži lice
Gospodnje i Gospod mu reče: “To je zbog Šaula i njegova doma krvoločnoga što pogubi
Gibeonce.”
2 Kralj sazva Gibeonce da im govori. Gibeonci nisu bili od sinova Izraelovih, nego ostatak
Amorejaca. Sinovi Izraelovi obavezali su im se pod zakletvom, ali ih Šaul htjede udariti u
svojoj revnosti za sinove Izraelove i Judine.
3 David reče Gibeoncima: “Što vam mogu učiniti i čime li ću izvršiti okajanje da
blagoslovite baštinu Gospodnju?”
4 Gibeonci mu odgovoriše: “Ne tražimo ni srebra ni zlata od Šaula ili od doma njegova, i
nije naše da učinimo da se netko pogubi u Izraelu.” A kralj reče: “Što, dakle, hoćete da
vam učinim?”
5 Oni odgovoriše kralju: “Pošto nas je taj čovjek potro i imao namjeru da nas istrijebi, da
nas nestane u međama Izraelovim,
6 neka nam se preda sedam ljudi od sinova njegovih da ih objesimo u Gibei Šaulovoj, toga
izabranika Gospodnjega.” I kralj reče: “Predat ću ih.”
7 Kralj poštedi Meribaala, sina Jonatana, sina Šaulova, zbog zakletve koju bijahu među
sobom izrekli pred Gospodom David i Jonatan, sin Šaulov.
8 Ali uze dva sina koja je Šaulu rodila Rispa, Ajina kći, Armojina i Meribaala, i pet sinova
koje Meraba, kći Šaulova, rodi Adrielu, sinu Barzilaja iz Mekole,
9 i predade ih u ruke Gibeoncima. Oni ih objesiše na gori pred Gospodom. Sva sedmorica
pogiboše zajedno. Bijahu ubijeni prvih dana žetve, na početku ječmene žetve.
10 Rispa, kći Ajina, uze kostrijet i prostre je na stijenu u početku žetve dok nije pala na
mrtva tijela kiša s neba; nije davala pticama nebeskim da padaju na njih danju i zvijerima
poljskim da im se približe noću.
11 Javiše Davidu što je učinila Rispa, kći Ajina, inoča Šaulova.
12 David ode da uzme kosti Šaula i kosti Jonatana, sina njegova, od stanovnika Jabeša
Gileadskog, koji ih bijahu odnijeli s trga u Bet Šanu, gdje su ih Filistejci objesili kad
potukoše Šaula na Gilboi.
13 On odnese odande kosti Šaula i kosti Jonatana, sina njegova; i skupiše se i kosti onih
koji bijahu obješeni.
14 Ukopaše se kosti Šaula i Jonatana, sina njegova, u zemlji Benjaminovoj, u Seli, u grob
Kiša, Šaulova oca. I učini se sve što zapovjedi kralj. Poslije toga Gospod se smilova zemlji.
15 Opet nasta rat između Filistejaca i Izraela. David krenu sa svojim slugama, i oni
potukoše Filistejce. David bijaše umoran.
16 A Išibenob, jedan od sinova Rafinih, namisli da ubije Davida. Imao je koplje teško tristo
šekela bakra i nov mač opasan oko bedara.
17 Abišaj, sin Sarvijin, dođe upomoć Davidu te udari Filistejca i ubi ga. Tada se Davidovi
ljudi zakleše: “Nećeš više ići s nama u boj i nećeš ugasiti kandila Izraelova.”
18 Poslije toga opet se zametnuo boj s Filistejcima u Gobu. Tada Sibkaj, Hušanin, ubi
Sipaja, jednoga od sinova Rafinih.
19 Vodila se još jedna bitka s Filistejcima u Gobu. Elhanan, sin Jaira, Betlehemca, ubi
Golijata iz Gata, čija je kopljača bila kao vratilo.
20 Još je bila jedna bitka u Gatu. Tu se našao jedan čovjek visoka rasta koji je imao po šest
prsta na rukama i na nogama, ukupno dvadeset i četiri prsta; i on bijaše također iz roda
Rafina.
21 Kad je kudio Izraela, ubi ga Jonatan, sin Šimeja, Davidova brata.
22 Ta četvorica bijahu sinovi istoga Rafe iz Gata, a pogiboše od ruke Davidove i od ruku
njegovih sluga.

1 David uputi Gospodu riječi ove pjesme kad ga Gospod izbavi iz ruku svih neprijatelja
njegovih i iz ruke Šaulove.
2 On reče: “Gospod je grad moj, tvrđava moja, spasitelj moj!
3 Bog je stijena moja koja me zaklanja, štit moj i sila izbavljenja moga, visoko utočište
moje i zaklon moj. Spasitelju moj! Ti mene od nasilja čuvaš!
4 Uskliknuo sam: ‘Hvaljen budi, Gospode!’ i oslobođen sam od neprijatelja svojih.
5 Jer me vali smrti zahvatiše, bujice me užasa uplašiše;
6 veze me grobne obuzeše, stegoše me zamke smrti.
7 U tjeskobi svojoj prizvah Gospoda, k Bogu svome zavapih. I on ču glas moj iz dvora
svoga, vapaj moj mu dođe do ušiju.
8 Zatrese se tad i uskoleba zemlja, zadrmaše se i pomaknuše temelji gora, jer je on
gnjevan bio.
9 Dim iziđe iz nozdrva njegovih, iz usta mu plamen suknu i usjale iskre zaplamsaše.
10 Spusti nebesa i siđe; crn mu oblak pod nogama bješe.
11 Sjede na kerubina i podiže se, poletje na krilima vjetra.
12 Koprenu od mraka oko sebe baci, i čador načini od oblaka crnih i od voda tamnih.
13 Od sjevanja pred njim živ ugalj izleti.
14 Zagrmi na nebesima Gospod, pusti glas svoj Svevišnji,
15 i pusti strijele svoje i razmetnu neprijatelje moje; silu munja pusti i rasu ih.
16 I rastvoriše se korita morska, i otkriše se temelji svijeta od prijetnje Gospodnje, od silna
daha gnjeva njegova.
17 Pruži on tad s visine ruku svoju i uhvati me, i izvuče me iz vode velike,
18 i izbavi me od neprijatelja moga silnog, od protivnika mojih jačih od mene.
19 Navališe na me u dan nevolje moje, ali me Gospod podrža;
20 izvede me na čistinu, izbavi me jer me voli.
21 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, za čistoću ruku mojih dariva me.
22 Jer se držah putova Gospodnjih, i Bogu svome ne sagriješih.
23 Jer sam sve zakone njegove pred sobom držao i zapovijedi njegove ne odbih od sebe;
24 i bio mu vjeran i čuvao se od zloće svoje.
25 Zato mi dade Gospod po pravdi mojoj, po čistoći ruku mojih u očima njegovim.
26 Milostiv prema milostivom, prema vjernome si vjeran,
27 i čist si prema čistome, ali s nevaljalim po njegovom nevaljalstvu radiš.
28 Jer ti ponizne spašavašal i oči bijesne ponižavaš.
29 Ti si svjetlost moja, Gospode! Gospod rasvjetljuje tamu moju!
30 S tobom se ja na cijelu vojsku zaletim; s Bogom svojim i bedeme preskačem!
31 Put je Božji savršen, riječ Gospodnja u vatri prekaljena; štit je on svima koji se u nj
uzdaju.
32 Jer tko je Bog osim Gospoda, i tko nam je branič osim Boga našega?
33 Boga koji me snagom opasuje i na pravi put izvodi?
34 On mi daje noge kao u jelena, i spokojna me čini na mojoj visini.
35 Nauči ruke moje borbi i mišice moje bakren luk natežu.
36 Ti mi daješ štit spasenja svoga, desnica me tvoja podržava i velikim me milost tvoja
čini.
37 Ti širiš put pred koracima mojim i noge se moje ne spotiču.
38 Tjeram neprijatelje svoje i stižem, i ne vraćam se dok ih ne istrijebim.
39 Obaram ih da ne mogu ustati, padaju pod noge moje.
40 Jer me ti u boju snagom opasuješ, i preda mnom savijaš neprijatelje moje.
41 Dušmane moje ti u bijeg nagoniš i ja potirem neprijatelje svoje.
42 Oni se zgledaju, ali im nitko ne pomaže, vape za Gospodom, ali ih on ne sluša.
43 Mrvim ih k’o prašinu od zemlje, kao blato ulično ih gazim.
44 Ti si me od bune naroda izbavio, postavio me na čelo naroda; narodi koje ne poznavah
služe mi.
45 Čim za mene čuju, slušaju me; sinovi tuđinaca pokorni su mi.
46 Sinovi tuđinaca smalakšu i dršću izlazeći iz gradova svojih.
47 Neka živi Gospod! Blagoslovljen neka je branič moj! Neka se uzvisi Bog spasenja moga,
48 Bog koji mi osvetu daje i narode mi pokorava!
49 Ti me izbavljaš od neprijatelja, iznad protivnika mojih me podižeš i od nasilnika me
oslobađaš!
50 Zato ću te hvaliti, Gospode, pred narodima i pjevat ću imenu tvome.
51 Silno on izbavlja kralja svoga, i milost čini pomazaniku svome Davidu i koljenu njegovu
dovijeka!”

1 Ovo su posljednje riječi Davidove: “Riječ Davida, sina Jišajeva, riječ čovjeka visoko
postavljenog, pomazanika Boga Jakovljeva, omiljenog pjesnika Izraelova.
2 Duh Gospodnji preko mene zbori, njegova je riječ na jeziku mome.
3 Reče Bog Izraelov, kaza meni stijena Izraelova: Koji vlada ljudima pravedno, koji vlada u
strahu od Boga,
4 on je k’o jutarnja svjetlost kada sunce sjaje ujutro bez oblaka. Pod njegovim zrakama
trava niče poslije kiše iz zemlje.
5 Nije li tako i dom moj pred Bogom (pošto on učini savez vječan sa mnom) u svemu
uređen i utvrđen? Neće li on učiniti da spasenje moje nikne i da želje moje cvatu?
6 Al’ su bezdušnici svi kao trnje koje se izbacuje, koje se rukom ne hvata.
7 Tko ga se dohvati uzme gvožđe il’ kopljaču, i ono se ognjem na mjestu zapali.”
8 Ovo su imena junaka koji su bili u službi Davidovoj: Išbaal, Hakmonac, jedan između
glavnih vojvoda; on udari kopljem na osam stotina ljudi i pobi ih.
9 Za njim Eleazar, sin Dodonov, Ahoašanin. On bijaše jedan od tri junaka koji su s Davidom
jurišali na Filistejce svrstane u bojne redove, dok ljudi Izraelovi odstupahu k planini.
10 On usta i udari na Filistejce dokle mu se ruka ne umori i ne ukoči pri maču. Gospod
učini veliko izbavljenje u onaj dan. Narod se vrati k Eleazaru samo da pokupi plijen.
11 Poslije njega bi Šama, sin Elin, Hararac. Filistejci su se skupili u Lehiju. Ondje bijaše
jedna njiva puna leće, i narod je bježao ispred Filistejaca.
12 Šama stade usred njive i obrani je te potuče Filistejce. I Bog dade veliko izbavljenje.
13 Tri između trideset zapovjednika siđoše i dođoše o žetvi k Davidu u Adulamsku pećinu,
kad vojska filistejska bijaše utaborena u Refaimskoj dolini.
14 David bijaše onda u gradu, a straža filistejska bijaše u Betlehemu.
15 David izrazi jednu želju i reče: “Tko će mi donijeti vode da pijem iz studenca kod vrata
betlehemskih?”
16 Tada ona tri junaka prodriješe kroz tabor filistejski i zahvatiše vode iz studenca kod
vrata betlehemskih, te donesoše i dodaše Davidu; ali on je ne htjede piti, nego je proli
pred Gospodom.
17 I reče: “Ne daj, Bože, da bih to učinio. Nije li to krv onih ljudi koji pođoše ne mareći za
svoj život?” I ne htjede je piti. To učiniše ta tri junaka.
18 Abišaj, brat Joabov, sin Sarvijin, bio je prvi između trojice. On mahnu kopljem na tri
stotine i pobi ih, te se proslavi među trojicom.
19 Između te trojice bio je najslavniji i posta im glavar; ali onu prvu trojicu ne stiže.
20 Benaja, sin Jojade, sina jednog čovjeka iz Kabseela, junak i slavan zbog svojih pothvata
pogubi dva lava moapska. Siđe u zdenac i ubi lava jednog snježnog dana.
21 Ubio je jednog Egipćanina, diva s kopljem u ruci. On iziđe na nj sa štapom, istrže
Egipćaninu koplje iz ruke i ubi ga njegovim kopljem.
22 To je učinio Benaja, sin Jojadin, i bio je najslavniji od ta tri junaka.
23 Bio je najslavniji između tridesetorice, ali onu prvu trojicu nije stigao. David ga izabra
u svoj tajni savjet.
24 Asahel, brat Joabov, bio je među tridesetoricom. Zatim Elhanan, sin Dodonov iz
Betlehema,
25 Šama iz Haroda, Elika iz Haroda,
26 Heles iz Peleta Ira, sin Ikešev, iz Tekoe,
27 Abiezer iz Anatota, Sibekaj iz Huše,
28 Salmon iz Ahoha, Mahraj iz Netofe,
29 Heled, sin Baanin, iz Netofe, Itaj, sin Ribajev, iz Gibee sinova Benjaminovih,
30 Benaja iz Pireatona, Hidaj iz Nahale-Gaaša,
31 Abibaal iz Arbe, Azmavet iz Bahurima
32 Eljahba iz Šaalbona, Jošen, sin Jonatanov,
33 Šama iz Harara, Ahiam, sin Šararov, iz Arara,
34 Elifelet, sin Ahasbajev iz Bet Maake, Eliam, sin Ahitofelov iz Gilona,
35 Hesraj iz Karmela, Paaraj iz Arbe,
36 Jigeal, sin Natanov, iz Sobe, Bani iz Gada,
37 Selek, Amonac, Nahraj iz Beerota, štitonoša Sarvijina sina Joaba;
38 Ira iz Jatira, Gareb iz Jatira
39 Urija, Hetit. Ukupno trideset i sedam.

1 Gnjev Gospodnji opet se raspali na Izraela i nadraži Davida na njih govoreći: “Hajde,
prebroji Izraela i Judu!”
2 Kralj reče Joabu, vojskovođi: “Prođi po svim plemenima Izraelovim, od Dana do Beer
Šebe, neka se prebroji narod da znam koliko ga ima.”
3 Joab reče kralju: “Neka da Gospod, Bog tvoj, da se narod tvoj umnoži još sto puta toliko i
da oči kralja, gospodara moga, mogu to vidjeti! Ali zašto hoće kralj, gospodar moj, to
učiniti?”
4 Kralj ne odstupi od zapovijedi koju dade Joabu i vojvodama, pa Joab i vojvode odoše od
kralja da prebroje narod Izraelov.
5 Prijeđoše preko Jordana i utaboriše se u Aroeru, s desne strane grada koji je usred
Gadove doline, blizu Jazera.
6 Pođoše u Gilead i u zemlju Hetita u Kadeš. Pođoše u Dan i u okolicu Sidona.
7 Pođoše u grad Tir i u sve gradove Hivijaca i Kanaanaca. Završiše u južnom kraju Jude, u
Beer Šebi.
8 Tako su obišli svu zemlju i vratili se u Jeruzalem nakon devet mjeseci i dvadeset dana.
9 Joab dade kralju popis popisanog naroda: u Izraelu je bilo osam stotina tisuća ratnika
vičnih maču, a u Judi pet stotina tisuća.
10 David osjeti da mu srce tuče pošto se tako prebroji narod i reče Gospodu: “Sagriješih
mnogo što to učinih! Ali, Gospode, oprosti nevaljalost sluge svoga, jer sam ludo radio.”
11 Sutradan, kad David usta, dođe riječ Gospodnja Gadu, proroku, Davidovu vidiocu, i
reče:
12 “Idi kaži Davidu: Ovako govori Gospod: Tri ti biča predlažem. Izberi jedan da te njime
tučem.”
13 Gad pođe k Davidu i saopći mu to govoreći: “Hoćeš li sedam gladnih godina u svojoj
zemlji, ili da bježiš tri mjeseca od svojih neprijatelja i oni da te gone, ili tri dana kuge u
svojoj zemlji? Promisli i izberi što ću odgovoriti onome koji me pos
14 David odgovori Gadu: “Na muci sam velikoj: Padnimo u ruke Gospodnje, jer je milost
njegova velika; ali ne padnimo u ruke ljudi.”
15 Gospod pusti kugu na Izraela od jutra do određenoga vremena; od Dana do Beer Šebe
pomre sedamdeset tisuća ljudi.
16 Kad je anđeo pružio ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Gospodu zbog zla i reče
anđelu koji je ubijao narod: “Dosta! Spusti ruku!” Anđeo Gospodnji bijaše kod gumna
Araune Jebusejca.
17 Videći anđela kako ubija narod, David progovori i reče Gospodu: “Gle, ja sam zgriješio,
ja sam učinio zlo, ali te ovce, što su one učinile? Neka se ruka tvoja okrene na mene i na
dom oca moga.”
18 Tih dana Gad dođe k Davidu i reče mu: “Idi, podigni Gospodu žrtvenik na gumnu
Araune Jebusejca.”
19 David ode po riječi Gospodnjoj, kao što Gospod zapovjedi.
20 Arauna se obazre i vidje kralja i sluge njegove da idu k njemu, te iziđe i pokloni se
kralju do zemlje.
21 I reče: “Zašto je došao kralj, gospodar moj, sluzi svome?” David reče: “Da kupim od
tebe ovo gumno, da podignem na njemu žrtvenik Gospodu, da bi prestao pomor u
narodu.”
22 Arauna reče Davidu: “Neka uzme kralj, gospodar moj, gumno i neka prinese na žrtvu
što god hoće. Evo volova za žrtvu i kola i jarmova volujskih za drva.”
23 Sve to davao je Arauna kralju. I Arauna reče kralju: “Gospod, Bog tvoj, neka te
milostivo primi.”
24 Ali kralj reče Arauni: “Ne, nego ću uzeti od tebe po cijeni srebra; neću prinijeti
Gospodu, Bogu svome, poklonjene žrtve.” I David kupi gumno i volove za pedeset šekela
srebra.
25 Podiže ondje žrtvenik Gospodu i prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalnice. I Gospod se
umilostivi zemlji te presta pomor u Izraelu.
PRVA KNJIGA KRALJEVA
LB) Prva Kraljevi glava 1

1 Kralj David bio je star i zašao u godine. Pokrivali su ga haljinama, ali se nije mogao
zgrijati.
2 Tad mu sluge njegove rekoše: “Neka se potraži kralju, gospodaru našemu, jedna mlada
djevica. Ona neka stoji pred kraljem i dvori ga, neka mu leži na krilu, pa će se zgrijati
kralj, gospodar naš.”
3 Potražiše mladu i lijepu djevojku po svim krajevima izraelskim i nađoše Abišagu,
Šunamku, te je dovedoše kralju.
4 Djevojka je bila vrlo lijepa. Dvorila je kralja i slušala ga; ali je kralj ne upozna.
5 Adoniju, sina Hagitina, obuze bijes i reče: “Ja ću biti kralj!” Nabavi kola i konjanike i
pedeset ljudi koji su trčali pred njim.
6 Otac njegov nikada ga nije ukorio niti mu je ikad rekao: “Zašto radiš tako?” Uz to je
Adonija bio vrlo lijep, a rodio se poslije Abšaloma.
7 On se dogovori s Joabom, sinom Sarvijinim, i s svećenikom Ebjatarom, pa oni pristaše
uza nj.
8 Ali svećenik Sadok, i Benaja, sin Jojadin, prorok Natan, Šimej, Rej i junaci Davidovi ne
pristaše uz Adoniju.
9 Adonija nakla ovaca, volova i ugojenih telaca kod kamena Zoheleta, koji je kod En
Rogela, i pozva svu braću svoju, sinove kraljeve, i sve ljude od Jude, sluge kraljeve.
10 No nije pozvao proroka Natana ni Benaju, ni ostale junake, ni Salomona, brata svoga.
11 Tada Natan reče Bat-Šebi, materi Salomonovoj: “Jesi li čula da se zakraljio Adonija, sin
Hagitin, a da gospodar naš David i ne zna za to?
12 Dođi i ja ću te savjetovati kako da spasiš život i sebi i svome sinu Salomonu.
13 Idi kralju Davidu i reci mu: ‘Nisi li se ti kralju, gospodaru moj, zakleo sluškinji svojoj
govoreći: Salomon, sin tvoj, bit će kralj poslije mene, on će sjediti na prijestolju mome?
Zašto se, dakle, zakraljio Adonija?’
14 I dok ti još budeš ondje u razgovoru s kraljem, ja ću ući za tobom i dopunit ću tvoje
riječi.”
15 Bat-Šeba pođe kralju u sobu. On je bio vrlo star, a Abišaga Šunamka ga je služila.
16 Bat-Šeba se sagnu i pokloni kralju. Kralj reče: “Što želiš?”
17 Ona mu odgovori: “Gospodaru moj, ti si se zakleo Gospodom, Bogom svojim, sluškinji
svojoj: ‘Salomon, sin tvoj, bit će kralj poslije mene, on će sjediti na prijestolju mome.’
18 A evo se Adonija zakralji, a ti kralju, gospodaru moj, i ne znaš za to!
19 Naklao je volova i ugojenih telaca i mnogo ovaca te pozvao sve sinove kraljeve i
svećenika Ebjatara i vojvodu Joaba, ali nije pozvao Salomona, slugu tvoga.
20 Sada su, kralju, gospodaru moj, oči svega Izraela uprte u tebe da kažeš tko će sjesti na
tvoje prijestolje poslije tebe.
21 Inače će, kad kralj gospodar moj počine kod otaca svojih, ispasti da smo ja i sin moj
Salomon krivi.”
22 Dok je ona još govorila kralju, dođe prorok Natan.
23 Prijaviše ga kralju govoreći: “Evo proroka Natana!” I on stupi pred kralja i pokloni se
kralju licem do zemlje.
24 I Natan reče: “Kralju, gospodaru moj, jesi li ti kazao: ‘Adonija će biti kralj poslije mene i
on će sjediti na prijestolju mome?’
25 Jer on ode danas i nakla volova i ugojenih telaca i mnogo ovaca te pozva sve sinove
kraljeve i vojvode i svećenika Ebjatara. Eno oni jedu i piju s njim i kliču: ‘Živio kralj
Adonija!’
26 Ali on ne pozva ni mene, slugu tvoga, ni svećenika Sadoka, ni Benaju, sina Jojadina, ni
Salomona, slugu tvoga.
27 Je li to kralj, gospodar moj naredio ne kazavši sluzi svome tko će sjediti na prijestolju
kralja, gospodara moga, nakon njega?”
28 Kralj David odgovori: “Zovite mi Bat-Šebu!” Ona dođe i stade pred kralja.
29 A kralj se zakle i reče: “Živ je Gospod koji me izbavio od svake nevolje!
30 Kao što sam ti se zakleo Gospodom, Bogom Izraelovim, rekavši: ‘Salomon, sin tvoj, bit
će kralj poslije mene i on će sjediti na mome prijestolju mjesto mene, tako ću danas
učiniti.”
31 Bat-Šeba se sagnu licem do zemlje i pokloni se kralju pa reče: “Živio gospodar moj,
kralj David, dovijeka!”
32 Kralj David reče: “Zovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina.”
I oni dođoše pred kralja.
33 A kralj im reče: “Uzmite sa sobom sluge gospodara svoga, posadite sina moga
Salomona na moju mazgu i odvedite ga u Gihon.
34 Ondje će ga svećenik Sadok i prorok Natan pomazati za kralja nad Izraelom. Zatrubit
ćete u trube i vikat ćete: ‘Živio kralj Salomon!’
35 Ići ćete za njim, a on će doći i sjesti na moje prijestolje i kraljevat će na mom mjestu.
On će, po mojoj zapovijedi, biti vođa Izraelu i Judi.”
36 Benaja, sin Jojadin, odgovori kralju: “Amen! Neka tako reče Gospod, Bog kralja,
gospodara moga.
37 Neka je Gospod sa Salomonom kao što je bio i s kraljem, gospodarem mojim, i naka
uzvisi njegovo prijestolje još više nego prijestolje gospodara moga, kralja Davida!”
38 Tada svećenik Sadok ode s Natanom prorokom, s Benajom, sinom Jojadinim, s
Kerećanima i Pelešanima i posadiše Salomona na mazgu kralja Davida te ga odvedoše u
Gihon.
39 Svećenik Sadok uze iz šatora rog s uljem i pomaza Salomona. Zatrubiše trube i sav
narod povika: “Živio kralj Salomon!”
40 Sav narod pođe za njim. Svirali su u svirale i veselili se. Zemlja se razlijevala od njihove
vike.
41 Adonija i svi uzvanici koji bijahu s njim čuše tu viku u času kad su završili s jelom. Kad
Joab začu glas trube, reče: “Kakva je to vika i vreva u gradu?”
42 Dok je on još govorio, dođe Jonatan, sin svećenika Ebjatara. Adonija mu reče: “Hodi, jer
si junak i nosiš dobre glase.”
43 “Jest!”, odgovori Jonatan Adoniji, “naš kralj David postavi Salomona za kralja.
44 On posla s njim svećenika Sadoka, Natana proroka i Benaju, sina Jojadina, Kerećane i
Pelećane i oni ga posadiše na kraljevu mazgu.
45 Svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga u Gihonu za kralja i otiđoše odande
veseleći se tako da je grad uzavreo. To je vika koju čujete.
46 Salomon je već sjeo na kraljevsko prijestolje.
47 I došle su sluge kraljeve i blagosloviše gospodara našega kralja Davida govoreći: ‘Neka
Bog proslavi ime Salomonovo još više nego tvoje i neka uzvisi prijestolje njegovo još više
nego tvoje!’ I kralj se pokloni na postelji svojoj.
48 I još ovo reče kralj: ‘Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov, koji dade danas da oči
moje vide nasljednika na mojemu prijestolju.’”
49 Svi se Adonijini uzvanici prepadoše i ustadoše i otiđoše svaki svojim putem.
50 Adonija se poboja Salomona, te i on usta i ode i uhvati se za rogove žrtvenika.
51 Rekoše Salomonu: “Gle, Adonija se uplašio kralja Salomona i uhvatio se za rogove
žrtvenika govoreći: ‘Neka mi se kralj Salomon zakune da neće učiniti da sluga njegov
pogine od mača!’”
5alomon reče: “Ako se pokaže kao pošten čovjek, ni dlaka s glave njegove neće pasti na
zemlju; ali ako se nađe zlo na njemu, umrijet će.”
53 I kralj Salomon posla ljude koji ga skidoše sa žrtvenika. On dođe i pokloni se kralju
Salomonu, a Salomon mu reče: “Idi svojoj kući.”

1 Kad Davidu dođe vrijeme da umre, zapovjedi on Salomonu, sinu svome, govoreći:
2 “Ja idem na put kojim ide sve na zemlji. Budi hrabar i budi čovjek!
3 Drži zapovijedi Gospoda, Boga svoga, hodeći putovima njegovima i držeći zakone
njegove, naredbe njegove, sudove njegove i propise njegove, kako je napisano u zakonu
Mojsijevu, da bi uspio u svemu što radiš i za čim se god okreneš,
4 te da bi Gospod ispunio riječ svoju koju mi je rekao: ‘Ako paze sinovi tvoji na put svoj,
hodeći preda mnom vjerno, svim srcem svojim i svom dušom svojom, neće ti nikad nestati
nasljednika na prijestolju Izraelovom.’
5 Ti znaš što mi je učinio Joab, sin Sarvijin, što je učinio dvojici vojskovođa Izraelovih:
Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, koje ubi prolivši u miru krv kao u ratu te
okalja ratnom krvlju pojas koji je imao oko sebe i obuću koju je imao
6 Ravnaj se po mudrosti svojoj i ne daj da se sijeda glava njegova spusti s mirom u grob.
7 Postupat ćeš dobro sa sinovima Barzilaja iz Gileada, i oni će biti među onima koji jedu za
tvojim stolom; jer su i oni prema meni tako radili, pristupajući k meni kad sam bježao od
Abšaloma, brata tvoga.
8 Evo, kod tebe je Šimej, sin Gerin od Benjaminovaca iz Bahurima. On me teško klevetao
onoga dana kad sam išao u Mahanajim. Ali je sišao meni ususret na Jordan, i ja mu se
zakleh Gospodom rekavši: ‘Neću te dati da pogineš od mača.’
9 Ali ga sad ti nećeš ostaviti bez kazne, jer si ti mudar čovjek i znaš kako ćeš postupati
prema njemu. Otpravit ćeš sijedu kosu njegovu okrvavljenu u Šeol.”
10 David počinu kod otaca svojih i bi pokopan u gradu Davidovu.
11 David je kraljevao nad Izraelom četrdeset godina; u Hebronu kraljevao je sedam
godina, a u Jeruzalemu trideset i tri godine.
1alomon sjede na prijestolje Davida, oca svoga, i kraljevstvo se njegovo jako utvrdi.
13 Adonija, sin Hagitin, dođe k Bat-Šebi, majci Salomonovoj. Ona mu reče: “Dolaziš li s
mirom?” On odgovori: “Da.”
14 Pa doda: “Imam nešto da ti kažem.” Ona reče: “Govori!”
15 I on reče: “Ti znaš da je kraljevstvo bilo moje i da je sav Izrael upro u mene oči da nad
njime kraljujem; ali se kraljevstvo okrenu i dopade bratu mome, jer mu ga Gospod dade.
16 A sad te molim za jednu stvar; nemoj mi je odbiti.” Ona mu odgovori: “Reci!”
17 I on reče: “Govori kralju Salomonu - jer ti on to neće odbiti - neka mi dade za ženu
Abišagu Šunamku.”
18 Bat-Šeba reče: “Dobro, govorit ću kralju za tebe.”
19 Bat-Šeba dođe kralju Salomonu da mu govori za Adoniju. Kralj usta, pođe joj ususret,
pokloni joj se, pa sjede na svoje prijestolje. Namjestiše stolicu materi kraljevoj, i ona sjede
njemu s desne strane.
20 Tad reče: “Imam jednu malu molbu, nemoj me odbiti.” A kralj joj reče: “Išti, majko,
neću te odbiti.”
21 Ona reče: “Daj Abišagu, Šunamku, Adoniji, bratu svome, za ženu.”
22 Kralj Salomon odgovori materi svojoj: “Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju?
Traži za nj kraljevstvo - jer je on brat moj stariji - za njega, za svećenika Ebjatara i za
Joaba, sina Sarvijina.”
23 Tad se kralj Salomon zakle Gospodom govoreći: “Neka me Bog najteže kazni ako
Adonija nije izrekao tu riječ po cijenu svog života!
24 Živ je Gospod! On koji me utvrdio i učinio da sjednem na prijestolje Davida, oca moga, i
koji mi je podigao dom po obećanju svome! Danas će Adonija umrijeti.”
25 I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari i Adonija umre.
26 Kralj reče zatim svećeniku Ebjataru: “Idi u Anatot na njive svoje, jer si zaslužio smrt; ali
te neću danas pogubiti, jer si nosio Kovčeg Gospodnji pred Davidom, ocem mojim, i
podnosio si sve patnje koje je i otac moj podnosio.”
27 Tako je Salomon svrgnuo Ebjatara s položaja svećenika Gospodnjeg, da ispuni riječ koju
Gospod izreče u Šilu na dom Elijev.
28 Glas o tome dođe do Joaba, koji bijaše pristao uz Adoniju, premda nije pristao uz
Abšaloma. I Joab uteče u šator Gospodnji i uhvati se za rogove žrtvenika.
29 Javiše kralju Salomonu da je Joab pobjegao u šator Gospodnji i da je kod žrtvenika, pa
Salomon posla Benaju, sina Jojadina, govoreći mu: “Idi, udari na nj!”
30 Benaja uđe u šator Gospodnji i reče Joabu: “Iziđi! Kralj je tako naredio.” Ali on
odgovori: “Neću! Želim ovdje umrijeti.” Benaja javi to kralju govoreći: “Tako reče Joab i
tako mi odgovori.”
31 Kralj reče Benaji: “Učini kao što je on rekao, udari na njega pa ga sahrani; tako ćeš
skinuti s mene i s doma oca moga krv koju je prolio Joab.
32 Gospod će učiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, što je udario na dva čovjeka
pravija i bolja od sebe i ubio ih mačem bez znanja oca moga Davida: Abnera, sina Nerova,
vojvodu Izraelova, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu Judina.
33 Njihova će se krv vratiti na glavu Joabovu i na glavu poroda njegova zanavijek; ali će
zanavijek biti mir od Gospoda Davidu i porodu njegovu te njegovu prijestolju.”
34 Benaja, sin Jojadin, ode, udari Joaba i ubi ga. Pokopaše ga kod njegove kuće u pustinji.
35 Kralj postavi Benaju, sina Jojadina, na čelo vojske na mjesto Joabovo, a svećenika
Sadoka na mjesto Ebjatarovo.
36 Kralj posla po Šimeja i reče mu: “Sagradi sebi dom u Jeruzalemu, tu sjedi i ne izlazi
odatle nikamo.
37 Znaj da ćeš onoga dana kad iziđeš i prijeđeš preko potoka Kidrona poginuti, i krv će
tvoja pasti na tvoju glavu.”
38 Šimej odgovori kralju: “Dobro! Kako je rekao kralj, gospodar moj, onako će učiniti
sluga tvoj.” I Šimej osta dugo u Jeruzalemu.
39 Nakon tri godine dogodi se da dvije sluge Šimejeve utekoše k Akišu, sinu Mikinu, kralju
gatskom. Javiše Šimeju: “Eno ti slugu u Gatu.”
40 Šimej usta, osedla svog magarca i ode u Gat k Akišu da traži svoje sluge. Šimej, dakle,
ode i vrati sluge svoje iz Gata.
41 Javiše Salomonu da je Šimej bio otišao iz Jeruzalema u Gat i da se vratio.
42 Kralj posla po Šimeja i reče mu: “Nisam li te zakleo Gospodom i nisam li ti izričito
rekao: ‘Znaj da ćeš poginuti onoga dana kad kud mu drago iziđeš?’ I nisi li mi ti odgovorio:
‘Dobro!’, razumio sam?
43 Zašto, dakle, nisi držao zakletvu Gospodnju i zapovijed koju sam ti dao?”
44 I kralj reče Šimeju: “Ti znaš u srcu svome sve zlo što si učinio Davidu, ocu mome;
Gospod vraća tvoju zloću na tvoju glavu.
45 Ali će kralj Salomon biti blagoslovljen, i prijestolje Davidovo utvrđeno pred Gospodom
zanavijek.”
46 I kralj dade svoje zapovijedi Benaji, sinu Jojadinu, koji iziđe i udari Šimeja; i Šimej
umre. Kraljevstvo se tako utvrdi u ruci Salomonovoj.

1 Salomon se ženidbom srodi s faraonom, kraljem egipatskim. On se oženi kćerju
faraonovom i dovede je u grad Davidov dokle ne dovrši svoj dom i dom Gospodnji i zid
oko Jeruzalema.
2 Narod je prinosio žrtve na uzvišicama, jer tada nije još bio podignut dom imenu
Gospodnjemu.
3 Salomon ljubljaše Gospoda i hodaše po običajima oca svoga Davida. Samo je on prinosio
žrtve i kadio na uzvišicama.
4 Kralj ode u Gibeon da ondje prinese žrtvu, jer je to bila najveća uzvišica. Salomon
prinese tisuću žrtava paljenica na žrtvenik.
5 Gospod se pojavi Salomonu u Gibeonu u snu i reče mu: “Išti što hoćeš da ti dam.”
6 Salomon odgovori: “Ti si bio vrlo milostiv prema sluzi svome Davidu, ocu mome, jer je
on hodio pred tobom vjerno i pravedno i s pravim srcem prema tebi; sačuvao si mu tu
veliku milost i dao mu sina koji sjedi na prijestolju njegovom, kao što se to vidi
7 I sad, Gospode, Bože moj, ti si postavio slugu svoga kraljem na mjesto Davida, oca moga,
a ja sam mlad i nemam još iskustva.
8 Tvoj je sluga usred naroda tvoga koji si izabrao, naroda velikoga koji se ne može izbrojiti
ni računati od množine.
9 Daj, dakle, sluzi svome srce razumno, da može suditi narodu tvome i raspoznavati dobro
i zlo. Jer tko može suditi narodu tvome, narodu tako velikom?”
10 Gospodu bi milo što Salomon to zaiska.
11 I Bog mu reče: “Kad to išteš, a ne išteš duga života niti išteš blaga, niti išteš živote
neprijatelja svojih, nego išteš razum da znaš suditi;
12 evo, učinit ću po tvojim riječima; dat ću ti srce mudro i razumno da takvoga kakav si ti
ni prije tebe nije bilo, niti će poslije tebe nastati,
13 a povrh toga dat ću ti i što nisi iskao, dat ću ti i blaga i slave, da takvoga kakav ćeš ti
biti neće biti među kraljevima svega vijeka tvoga.
14 I ako ideš mojim putovima, držeći moje zakone i zapovijedi, kao što je činio David, otac
tvoj, produljit ću dane tvoje.”
15 Salomon se probudi. To je bio njegov san. Salomon se vrati u Jeruzalem i pristupi pred
Kovčeg saveza Gospodnjega. Prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalnice te priredi gozbu
svim slugama svojim.
16 Tada dođoše kralju dvije žene bludnice i stadoše preda nj.
17 Jedna od njih reče: “Oprosti, gospodaru; ja i ova žena sjedimo u istoj kući, ja se porodih
kod nje u toj kući.
18 Tri dana kasnije porodi se i ova žena. Stanovale smo zajedno i nitko drugi nije bio s
nama u kući. Samo nas dvije.
19 Sin ove žene umro je noćas, jer je ona legla na nj.
20 Ona usta usred noći i uze moga sina pokraj mene, kad sluškinja tvoja spavaše, i stavi ga
sebi u krilo, a svoga mrtvog sina stavi meni pod krilo.
21 Ustadoh ujutro da podojim sina svoga, a gle, on bijaše mrtav; ali kad ga razgledah
ujutro, to nije bio moj sin koga rodih.”
22 Druga žena reče: “Nije tako, nego je moj sin ovaj živi, a tvoj je sin onaj mrtvi.” Ali prva
reče: “Nije tako, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je sin ovaj živi.” Tako su govorile pred
kraljem.
23 Kralj reče: “Jedna kaže: ‘Ovaj je živi moj sin, a tvoj je sin onaj mrtvi’; a druga kaže: ‘Nije
tako, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je sin ovaj živi.’”
24 Pa reče: “Dajte mi mač!” Donesoše mač pred kralja.
25 I kralj reče: “Rasijecite živo dijete nadvoje i podajte polovicu jednoj, a polovicu
drugoj!”
26 Tada ona žena čiji sin bijaše onaj živi osjeti da joj utroba ustrepta za sinom, pa reče
kralju: “Ah gospodaru, dajte njoj živo dijete, nemojte ga ubiti.” Ali ona druga reče: “Neka
ne bude ni meni ni tebi. Rasijecite ga!”
27 Kralj progovori i reče: “Podajte prvoj živo dijete, nemojte ga ubiti. Ona mu je majka.”
28 Sav Izrael sazna za sud koji izreče kralj. I bojaše se kralja, jer vidješe da je u njemu
mudrost Božja koja ga pri suđenju podržava.

1 Kralj Salomon kraljevao je nad svim Izraelom.
2 Glavari koji bijahu u njegovoj službi: Azarja, sin svećenika Sadoka,
3 Elihoref i Ahija, sinovi Šišini, tajnici; Jošafat, sin Ahiludov, ljetopisac;
4 Benaja, sin Jojadin, glavni zapovjednik vojske; Sadok i Ebjatar, svećenici;
5 Azarja, sin Natanov, glavar upravnika; Zabud, sin Natanov, državni upravitelj, ljubimac
kraljev;
6 Ahišar, upravitelj kraljevskoga doma, a Adoram sin Abdin, upravitelj poreza.
7 Salomon je imao dvanaest nadzornika u svemu Izraelu. Oni su vodili brigu o izdržavanju
kralja i njegova doma, svaki po mjesec dana u godini.
8 Evo njihovih imena: Ben-Hur u gori Efrajimovoj;
9 Ben-Deker u Makasu, u Šaalbimu, u Bet Šemešu, u Elonu i u Bet Hananu;
10 Ben-Hesed u Arubotu; pod njim bijaše Soho i sva zemlja Heferova;
11 Ben Abinadab, nad svim krajem dorskim. Žena mu se zvala Tafata, kći Salomonova;
12 Baana, sin Ahiludov, imao je Tanak i Megido i sav Bet Šean kod Saretana ispod Jizreela,
a od Bet Šeana do Abel Mehole i preko Jokmeama;
13 Ben-Geber u Ramotu Gileadskom; on je imao gradove Jaira, sina Manašeova, u Gileadu,
kao i kraj Argob u Bašanu, šezdeset velikih gradova sa zidovima i bakrenim
prijevornicama;
14 Ahinadab, sin Idov, u Mahanajimu;
15 Ahimaas u Neftaliju. On je uzeo za ženu Basmatu, kćer Salomonovu;
16 Baana, sin Hušajev, u Ašeru i u Bealotu;
17 Jošafat, sin Paruahov, u Jisakaru;
18 Šimej, sin Elin, u Benjaminu;
19 Geber, sin Urijin, u zemlji Gileadu; on je imao zemlju Sihona, kralja amorejskoga, i Oga,
kralja bašanskoga. U toj zemlji bijaše samo jedan nadzornik.
20 Juda i Izrael bijahu vrlo mnogobrojni. Bilo ih je kao pijeska na morskoj obali. Jeli su, pili
i veselili se.
21 Salomon vladaše i svim kraljevima od rijeke do zemlje filistejske i do granice egipatske;
oni su donosili darove i bili pokorni Salomonu svega vijeka njegova.
2alomon je trošio dnevno za hranu trideset mjera bijeloga brašna i šezdeset mjera
običnoga brašna.
23 Deset ugojenih volova i dvadeset s paše, sto ovaca, osim jelena, srna divokoza i ugojene
pernate živine.
24 Vladao je nad svom zemljom preko rijeke od Tifsaha do Gaze, nad svim kraljevima s
druge strane rijeke. Imao je mir na svim svojim granicama.
25 Juda i Izrael bijahu bez straha, od Dana do Beer Šebe, svega vijeka Salomonova, svaki
pod svojom lozom i pod svojom smokvom.
26 Salomon je imao za jaslima četrdeset tisuća konja za svoja kola i dvadeset tisuća
konjanika.
27 Nadzornici kralja Salomona vodili su brigu o izdržavanju kralja Salomona i svih onih
koji su dolazili za stol kralja Salomona, i to svaki svoga mjeseca, i nisu davali da bilo što
izostane.
28 Oni su se starali i za to da se ječam i slama za konje i za mazge donese na mjesto gdje je
kralj, svaki po naredbama koje je primio.
29 Bog dade Salomonu mudrost i vrlo jak um i široko znanje, mnogo kao pijesak na obali
morskoj!
30 Mudrost Salomonova bijaše veća od mudrosti svih sinova Istoka i od sve mudrosti
egipatske.
31 Bio je mudriji od svakog čovjeka, i od Etana Ezrahitskog, i od Hemana, i od Kalkola i od
Darda, sinova Maholovih, i ime njegovo bilo je na glasu po svim okolnim narodima.
32 On je izgovorio tri tisuće poslovica i sastavio tisuću i pet pjesama.
33 Govorio je i o drveću, od cedra u Libanonu do isopa koji niče iz zidova: govorio je o
životinjama, o pticama, o gmazovima i o ribama.
34 Iz svih naroda dolazili su ljudi da slušaju mudrost Salomonovu, od svih kraljeva na
zemlji koji bijahu čuli govoriti o njegovoj mudrosti.

1 Hiram, kralj tirski, posla svoje sluge k Salomonu, čuvši da su ga pomazali za kralja
umjesto njegova oca, jer je Hiram uvijek bio u prijateljstvu s Davidom.
alomon poruči Hiramu:
3 “Ti znaš da David, otac moj, nije mogao sagraditi dom imenu Gaspoda, Boga svoga, zbog
ratova u koje ga upletoše neprijatelji njegovi dok ih Gospod ne položi pod noge njegove.
4 Meni je sada Gospod, Bog moj, dao mir na sve strane; ja nemam neprijatelja i nemam
više nevolja.
5 Zato želim sagraditi dom imenu Gospoda, Boga svoga, kao što je izjavio Gospod Davidu,
ocu mome, govoreći: ‘Sin tvoj, koga ću postaviti mjesto tebe na prijestolje tvoje, on će
sagraditi dom imenu mome.’
6 Zapovijedaj sad neka mi nasijeku cedrovih drva u Libanonu, i sluge će moje biti sa
slugama tvojim, a plaću slugama tvojim dat ću kako ti kažeš; jer ti znaš da kod nas nema
ljudi koji znaju sjeći drva kao Sidonci.”
7 Kad Hiram ču riječi Salomonove, vrlo se obradova i reče: “Neka je blagoslovljen Gospod
danas, koji dade Davidu mudra sina nad onim velikim narodom!”
8 I Hiram otporuči Salomonu: “Razumio sam što si mi poručio i učinit ću sve što želiš u
pogledu drva cedrovih i drva čempresovih.
9 Moje će ih sluge prenositi s Libanona na more, ja ću ih dati povezati u splavi i prevesti
morem do mjesta koje mi naznačiš i ondje ću ih dati razvezati i ti ćeš ih uzeti. Ono što ja
želim za uzdarje - daj hranu mojim ljudima!”
10 Hiram je davao Salomonu drva cedrova i drva čempresova po volji njegovoj.
11 A Salomon je davao Hiramu dvadeset tisuća mjera pšenice za hranu njegovim ljudima i
dvadeset mjera cijeđenog ulja. Toliko je davao Salomon Hiramu svake godine.
12 Gospod dade mudrost Salomonu, kao što mu bješe obećao. Između Hirama i Salomona
vladao je mir, i oni zaključiše savez među sobom.
13 Salomon odredi iz svega Izraela ljude da kuluče; bilo ih je trideset tisuća.
14 Slao ih je na Libanon po deset tisuća svakog mjeseca naizmjence; jedan mjesec bijahu
na Libanonu, a dva mjeseca kod svojih kuća. S tim poslenicima upravljao je Adoniram.
15 Salomon je imao još sedamdeset tisuća nosača i osamdeset tisuća kamenorezaca u
planini,
16 osim nadstojnika koji bijahu nad tim poslom, tri tisuće i tristo koji su upravljali
narodom koji je svršavao taj posao.
17 Kralj naredi da izvade i istešu veliko i lijepo kamenje za temelj hrama.
18 Poslenici Salomonovi i poslenici Hiramovi i oni iz Gibela tesali su i pripremali drvo i
kamenje za zidanje hrama.

1 Četiri stotine i osamdesete godine po izlasku sinova Izraelovih iz zemlje egipatske,
četvrte godine kraljevanja svoga nad Izraelom, mjeseca Ziva - a to je drugi mjesec -
Salomon poče zidati Hram Gospodu.
2 Hram koji je sazidao kralj Salomon Gospodu bio je šezdeset lakata dug, dvadeset lakata
širok i trideset lakata visok.
3 Trijem pred Hramom imao je dvadeset lakata dužine, prema širini Hrama, i deset lakata
širine pred Hramom.
4 Kralj načini prozore na Hramu s jakim rešetkama.
5 Uza zid Hrama sagradi okružne hodnike, koji su išli okolo zidova doma, okolo hrama i
Svetišta i napravi svuda unaokolo pobočne sobe.
6 Donji hodnik bio je pet lakata širok, srednji šest lakata, a treći sedam; jer načini vanjske
zasjeke oko doma da hodnici ne bi ulazili u zid.
7 Pri zidanju Hrama upotrijebljeno je već istesano kamenje, tako da se ni čekić ni sjekira
niti kakav željezni alat ne ču u Hramu za cijelo vrijeme dok se zidao.
8 Ulaz u sobe donjeg kata bio je na desnoj strani Hrama; na srednji kat vodile su zavojite
stepenice, a sa srednjeg se išlo na treći kat.
9 On, dakle, sagradi Hram i pokri ga cedrovim daskama i gredama.
10 Hodnike okolo cijeloga Hrama načini od pet lakata visine svaki i spoji ih s Hramom
cedrovim gredama.
11 Gospod upravi riječ Salomonu i reče mu:
12 “Ti gradiš ovaj Hram! Ako hodiš po mojim zakonima, ako vršiš naredbe moje, ako držiš
i izvršiš sve zapovijedi moje, ispunit ću na tebi obećanje koje sam dao Davidu, ocu tvome:
13 stanovat ću usred sinova Izraelovih i neću napustiti narod svoj Izraela.”
14 Pošto sagradi Hram, Salomon
15 obloži zidove cedrovim daskama od poda do stropa; obloži drvetom unutarnje zidove, a
pod pokri čempresovim daskama.
16 Obloži cedrovim daskama dvadeset lakata na kraju Hrama, i to od poda do vrha zidova,
i odredi taj prostor za Svetište, za mjesto presveto.
17 Četrdeset lakata dužine sprijeda činilo je dom, to jest hram.
18 Unutarnje daske bijahu ukrašene ornamentom divljih krastavaca s razvijenim
cvjetovima. Sve je bilo od cedra i nigdje se nije vidio kamen.
19 Salomon uredi Svetište usred Hrama, da u nj namjesti Kovčeg saveza Gospodnjeg.
20 Svetilište bijaše dvadeset lakata dugo, dvadeset lakata široko i dvadeset lakata visoko.
Salomon ga obloži čistim zlatom. Pred Svetištem načini žrtvenik od cedra i obloži ga
zlatom.
21 Unutrašnost doma obloži čistim zlatom, zategne zlatne lance i provuče kroz njih zastor
pred Svetištem koje obloži zlatom.
22 On sav dom obloži zlatom, a tako i cijeli žrtvenik pred Svetištem.
23 U Svetištu načini dva kerubina od maslinova drveta. Svaki od njih bio je deset lakata
visok.
24 Svako krilo kerubinovo imalo je pet lakata, tako da je od kraja jednoga krila do kraja
drugoga bilo deset lakata širine.
25 I drugi kerubin imao je deset lakata. Oba kerubina bijahu jedne mjere i jednakog
oblika.
25 Visina svakog kerubina iznosila je deset lakata.
27 Salomon namjesti kerubine u sredinu unutarnjeg doma. Njihova krila bijahu raširena
tako da je krilo jednoga ticalo u jedan zid, a krilo drugoga kerubina u drugi zid; druga
krila dodirala su jedno drugo u sredini doma.
28 Salomon obloži kerubine zlatom.
29 On dade urezati po svoj površini zidova iznutra i izvana: kerubine, palme i razvijene
cvjetove.
30 Obloži zlatom pod Hrama iznutra i izvana.
31 Na ulasku u Svetište načini dvokrilna vrata od maslinova drveta s pragovima i
dovratnicima koji su zapremali peti dio zida.
32 Na tim dvokrilnim vratima od maslinova drveta dade urezati kerubine, palme i
razvijene cvjetove i obloži ih zlatom; a obloži zlatom i kerubine i palme.
33 To isto učini i na vratima Hrama i na dovratnicima od maslinova drveta koji su
zapremali četvrtinu površine zida,
34 a imali su dvoja krila od čempresova drveta. Svako krilo bijaše načinjeno od dviju
dasaka koje se sklapahu i rasklapahu.
35 Na njima dade urezati kerubine, palme i razvijene cvjetove i obloži ih zlatom.
36 Načini i unutarnji trijem od tri reda tesanoga kamena i jednog reda cedrovine.
37 Četvrte godine mjeseca Ziva bi postavljen temelj Hramu Gospodnjemu;
38 a jedanaeste godine mjeseca Bula, koji je osmi mjesec, Hram bi dovršen u svim
dijelovima svojim, onako kao što je trebao biti. Salomon ga sagradi za sedam godina.
1 Salomon sagradi još i svoj dom. Zidao ga je trinaest godina dok ga ne dovrši.
agradio je najprije dom šume libanonske, sto lakata dug, pedeset lakata širok i trideset
lakata visok, na četiri reda cedrovih stupova, s cedrovim gredama povrh stupova.
3 Obložene su cedrovim daskama i sve sobe koje bijahu prema stupovima, a kojih je bilo
četrdeset i pet - petnaest na svakom katu.
4 Bilo je tri kata, a na svakome prozori, jedni prema drugima.
5 Sva vrata i dovratnici bijahu od jakog četvrtastog drveta, a na svakom katu otvori bijahu
jedni prema drugima.
6 On načini trijem sa stupovima, pedeset lakata dug i trideset lakata širok, i još jedan
trijem sa stupovima i stepenicama s lica.
7 I načini prijestolni trijem, gdje se sudilo, trijem sudski, koji bijaše obložen cedrovim
drvetom od poda do stropa.
8 Dom u kojem je stanovao bio je sazidan isto tako, u drugom dvorištu, iza trijema. Na isti
način kao i taj trijem, načini dom kćeri faraonovoj kojom se bio oženio.
9 U sve te građevine uloženo je iznimno lijepo kamenje, istesano po mjeri, ispiljeno pilom,
iznutra i izvana, od poda do krova, a vani do velikoga dvorišta.
10 Temelj je bio napravljen od velikih komada lijepog kamenja, od kamenja od deset
lakata i od kamenja od osam lakata.
11 Odozgor je bilo još i fino kamenje istesano na mjeru i cedrove daske.
12 Veliko dvorište imalo je unaokolo tri reda tesanoga kamena i jedan red cedrovih greda,
kao i unutarnji trijem doma Gospodnjega, a tako i trijem doma.
13 Kralj Salomon pozva iz Tira Hirama,
14 sina jedne udovice iz plemena Naftalijeva a oca Tiranina, koji je izrađivao stvari od
bakra. Hiram bijaše vrlo vješt i razuman, a znao je izrađivati svaku stvar od bakra. On
dođe kralju Salomonu i izvede mu sve radove.
15 Salio je dva stupa od bakra. Svaki je bio osamnaest lakata visok, a konac od dvanaest
lakata mjerio je opseg i prvog i drugog stupa.
16 Salio je i dvije glavice od bakra da se postave odozgor na stupove. Prva glavica bila je
pet lakata visoka, a toliko i druga.
17 Za glavice navrh stupova izradi mrežice na oblik prevjesa i vijenaca prebačenih preko
lančića i s njima spojenih, i to sedam za prvu, a sedam za drugu glavicu.
18 Izradio je dva reda šipaka oko jedne od tih mrežica da pokriju oglavlje povrh jednog
stupa, a to isto izradi i za drugo oglavlje.
19 Dva oglavlja navrh stupova u trijemu predstavljala su ljiljane. Bila su visoka četiri
lakta.
20 Dva oglavlja navrh dva stupa imala su vijence i dvjesta mogranja s gornje strane pored
vijenaca koji ostajahu preko mrežica; a i okolo drugog oglavlja bilo je dvjesta mogranja.
21 On postavi te stupove u hramski trijem. Postavi desni stup i nazva ga Jahin; zatim
postavi lijevi stup i nazva ga Boaz.
22 Navrh stupova bio je ukras koji je predstavljao ljiljane. I tako se svrši rad oko stupova.
23 Od rastaljene kovine izli more. Imalo je deset lakata od jednog kraja do drugog i bilo
učinjeno u krug. Opseg mu je izmjeren vrpcom, iznosio je trideset lakata.
24 Rub mu bijaše opkoljen kolokantima, po deset na jedan lakat, i oni su obuhvaćali cijelo
more, raspoređeni u dva reda, a saliveni s morem.
25 More je bilo postavljeno na dvanaest volova, od kojih su tri gladala na sjever, tri na
zapad, tri na jug, a tri na istok. More je ležalo odozgor, a stražnja strana svih njih bila je
unutra.
26 Debljina mu je iznosila jedan dlan, a kraj mu je bio kao rub od kupe u obliku ljiljana.
Sadržavalo je dvije tisuće bata.
27 On izradi deset podnožja od bakra. Svako je podnožje bilo četiri lakta dugo, četiri lakta
široko i tri lakta visoko.
28 Evo kako su izrađena podnožja. Imala su oblik lica obuhvaćenih oplatama na svojim
krajevima.
29 Na licima, između oplata, bili su lavovi, volovi i kerubini; a na oplatama iznad i ispod
lavova i volova bili su ukrasi koji su visili kao rese.
30 Pod svakim podnožjem bila su po četiri točka od bakra s bakrenim osovinama; na četiri
ugla bili su držači od tuča ispod legena, a preko resa.
31 Okvir podnožja imao je s nutarnje strane otvor s jednim rubom od jednog lakta u
visinu; taj otvor bijaše u krug, kao u svim djelima te vrste; bio je širok lakat i pol, tu je bilo
i urezanih figura. Držači su bili četvorouglasti, a ne zaobljeni.
32 Četiri kotača bila su postavljena ispod držača, a osovine kotača bile su učvršćene uz
podnožje; svaka je osovina bila visoka lakat i pol.
33 Točkovi su bili kao kolski. Osovine, glave, naplaci i paoci bili su liveni.
34 Na četiri kraja svakog podnožja bila su četiri držača slivena s podnožjem.
35 Gornji dio podnožja završavao je krugom od pola lakta visine; on je imao svoje oslonce
i svoje držače, sve zajedno sliveno.
36 Po ravnim dijelovima oslonca i držača urezao je kerubine, lavove i palme, a oko njih
vijence.
37 Tako je izradio deset podnožja; sva su bila jednako salivena, istih mjera i jednake
izrade.
38 On izradi deset legena od bakra. Svaki je sadržavao četrdeset bata, svaki je legen imao
četiri lakta, svaki je stajao na jednom od deset podnožja.
39 On namjesti pet podnožja na desnu stranu Hrama, a pet na lijevu stranu; a more
namjesti na desnu stranu Hrama prema jugoistoku.
40 Hiram načini pepeonike, lopate i kupe. Tako svrši Hiram sav rad kralju Salomonu za
dom Gospodnji:
41 dva stupa s dvije glavice i s njihovim vijencima navrh stupova; dvije mrežice preko
vijenaca od oglavlja navrh stupova;
42 četiri stotine šipaka za te mrežice, dva reda šipaka povrh svake mrežice preko vijenaca
od oglavlja navrh stupova;
43 deset podnožja, deset legena na podnožjima;
44 more i dvanaest volova ispod mora;
45 kotlove, lopate i kupe. Sve te stvari koje Salomon dade da izradi Hiram za dom
Gospodnji bile su od uglađenog bakra.
46 To je kralj dao da se salije u Jordanskoj ravnici, u zemlji ilovači između Sukota i
Sartana.
47 Salomon nije izmjerio bakar toga posuđa jer ga je bilo vrlo mnogo.
48 Salomon načini i sav drugi pribor za dom Gospodnji: zlatni žrtvenik, zlatni stol na
kojem stajahu kruhovi za predstavljanje,
49 pet svijećnjaka od čistoga zlata s desne strane, a pet s lijeve strane pred Svetištem, s
cvjetovima, žišcima i usekačima od zlata;
50 legene, usekače, kotliće, tace i kadionice od čistoga zlata i zlatne šarke na vratima
unutarnjega doma pri ulazu u presveto mjesto i na vratima Hrama.
51 Tako je priveden kraju sav rad koji je kralj Salomon naručio za dom Gospodnji. Zatim
Salomon unese srebro, zlato i posuđe koje bijaše posvetio njegov otac David i prenese to u
riznicu doma Gospodnjega.

1 Tada kralj Salomon sabra k sebi u Jeruzalemu starješine Izraelove i svi glavari
plemenski, glavari domova sinova Izraelovih, da pripremi prinos Kovčega saveza
Gospodnjega iz grada Davidova, a to je Sion.
vi Izraelovi ljudi skupiše se pred kraljem Salomonom mjeseca Etanima, a to je sedmi
mjesec, na blagdan.
3 Kad dođoše sve starješine Izraelove, svećenici podigoše Kovčeg.
4 Oni prenesoše Kovčeg Gospodnji i šator od sastanka, kao i sve sveto posuđe koje je bilo u
šatoru; sve to prenesoše svećenici i leviti.
5 Kralj Salomon i sav zbor Izraelov sabraše se pred Kovčegom. I oni prinesoše na žrtvu
ovaca i goveda toliko da se nije moglo izbrojiti ni proračunati od mnoštva.
6 Svećenici unesoše Kovčeg saveza Gospodnjega na njegovo mjesto, u unutrašnji dom, u
svetinju nad svetinjama pod krila kerubina.
7 Jer kerubini su imali raširena krila nad mjestom gdje je stajao Kovčeg i zaklanjali su
Kovčeg i njegove poluge odozgor.
8 Poluge su bile tako provučene da su im se krajevi vidjeli od svetinje pred Svetištem, ali
se izvana nisu vidjeli. One su ostale tu do današnjega dana.
9 U Kovčegu nije bilo ništa, osim dviju kamenih ploča koje je stavio u nj Mojsije na
Horebu, kad je Gospod sklopio savez sa sinovima Izraelovim pošto iziđoše iz zemlje
egipatske.
10 Kad svećenici iziđoše iz svetinje, oblak napuni dom Gospodnji.
11 Svećenici nisu mogli stajati i vršiti službu od oblaka; jer se dom Gospodnji napuni
slavom Gospodnjom.
12 Tada Salomon reče: “Gospod reče da hoće nastavati u mraku!
13 Sagradio sam ti dom za stan, mjesto na kojem ćeš stanovati dovijeka.”
14 Kralj okrenu lice svoje i blagoslovi sav zbor Izraelov, koji je stajao na nogama.
15 I reče: “Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Izraelov, koji je svojim ustima govorio
Davidu, ocu mome, i ispunio silom svojom što bijaše objavio govoreći:
16 ‘Od onog dana kad izvedoh iz Egipta narod svoj Izraela, ne izabrah ni jednog grada
među svim plemenima Izraelovim da se u njemu sagradi dom u kojem bi bilo ime moje,
nego izabrah Davida da kraljuje nad narodom mojim Izraelom.’
17 David, otac moj, naumi sagraditi dom imenu Gospoda, Boga Izraelova;
18 ali Gospod reče Davidu, ocu mome: ‘Što si naumio sagraditi dom imenu mome, dobro si
učinio,
19 ali nećeš ti graditi dom, nego tvoj sin koji će izići iz bedara tvojih. On će sagraditi dom
imenu mome.’
20 Gospod ispuni riječ koju izreče. Ja se podigoh na mjesto oca svoga Davida i sjedoh na
prijestolje Izraelovo, kao što reče Gospod, i ja sazidah ovaj dom imenu Gospoda, Boga
Izraelova.
21 Ovdje odredih mjesto za Kovčeg u kojem je savez Gospodnji, savez koji je učinio s ocima
našim kad ih je izveo iz zemlje egipatske.”
2alomon stade pred žrtvenik Gospodnji pred svim zborom Izraelovim, podiže ruke k nebu
23 i reče: “Gospode, Bože Izraelov! Nema Boga koji bi tebi nalikovao ni gore na nebu, ni
dolje na zemlji! Ti čuvaš savez i milost slugama svojim koji hode pred tobom svim srcem
svojim.
24 Tako si ispunio sluzi svome Davidu, ocu mome, što si mu rekao; što si ustima svojim
izrekao, to si silom svojom ispunio.
25 A sad Gospode, Bože Izraelov, ispuni sluzi svome obećanje koje si dao Davidu, ocu
mome, govoreći: ‘Neće ti nestati čovjeka ispred mene koji bi sjedio na prijestolju
Izraelovu, samo ako sinovi tvoji čuvaju put svoj hodeći preda mnom kao što si ti p
27 Ali što! Hoće li zaista Bog stanovati na zemlji? Gle nebesa i nebesa nad nebesima ne
mogu te obuhvatiti, a kamoli ovaj dom koji ti ja podigoh.
28 Ali ipak Gospode, Bože moj, saslušaj molitvu sluge svoga i molbu njegovu, čuj vapaj i
molitvu kojom ti se danas sluga tvoj moli.
29 Neka su oči tvoje dan i noć otvorene nad ovim domom, nad mjestom za koje si rekao:
‘Tu će biti ime moje!’ Slušaj molitvu kojom se sluga tvoj na ovom mjestu moli.
30 Usliši molbu sluge svoga i naroda svoga Izraela kad se budu na ovom mjestu molili!
Usliši ih s mjesta svog stanovanja, s nebesa, usliši i opraštaj.
31 Ako netko zgriješi bližnjemu svome, te mu se da zakletva da se njome zakune, i ako on
dođe da se zakune pred tvoj žrtvenik u ovom domu,
32 čuj ga s nebesa, postupaj i sudi slugama svojim, osuđujući krivca i obraćajući djela
njegova na njegovu glavu, a pravdajući pravoga i plaćajući mu po pravdi njegovoj.
33 Kad narod tvoj bude potučen od neprijatelja svojih zato što ti je zgriješio; ako se oni
obrate k tebi i dadu slavu imenu tvome i upute ti molitve i molbe u ovom domu,
34 usliši ih s nebesa, oprosti grijeh narodu Izraela i vrati ga u zemlju koju si dao ocima
njihovim!
35 Kad se zatvori nebo, te ne bude kiše zbog grijeha njihovih protiv tebe; ako ti se oni
mole na ovom mjestu i dadu slavu imenu tvome te se obrate od grijeha svoga pošto si ih ti
kaznio,
36 usliši ih s nebesa, oprosti grijeh slugama svojim i narodu svome Izraelu kojem ćeš
pokazati put kojim će hoditi, pa pusti kišu na zemlju svoju koju si dao narodu svome u
baštinu!
37 Kad u zemlji bude glad, kuga, suša, snijet, skakavci, gusjenice, ili kad ga pritisne
neprijatelj u zemlji njegovoj, ili dođe kakvo god zlo i bolest;
38 ako jedan čovjek, ako sav narod tvoj izrekne molbe i molitve i svatko prizna rane srca
svoga i podigne ruku k ovom domu,
39 usliši ih s nebesa, s mjesta stanovanja svoga, opraštaj djela i daj svakome po putovima
njegovim, ti koji znaš svačije srce, jer ti sam znaš srca svih sinova čovječjih,
40 i oni će te se bojati dokle god žive u zemlji koju si dao ocima našim!
41 Kad stranac, koji nije od tvoga naroda Izraela, dođe iz daleke zemlje radi imena tvoga
42 jer će se znati da je ime tvoje veliko, da je silna ruka tvoja i mišica tvoja podignuta -
kad on dođe i pomoli se u ovom domu,
43 usliši ga s nebesa, s mjesta stanovanja svoga, i daj tom strancu ono za što te moli, da bi
svi narodi na zemlji upoznali ime tvoje, da te se boje kao i narod Izraela te da bi znali da
se ime tvoje priziva nad ovim domom koji sam sagradio.
44 Kad narod tvoj iziđe u rat na neprijatelja svoga putem kojim ga ti pošalješ; ako uputi
Gospodu molitve, okrenuvši pogled na grad koji si ti izabrao i na dom koji sam ja imenu
tvome sagradio,
45 usliši s nebesa molitvu njihovu i daj im po pravdi njihovoj!
46 Kad zgriješe protiv tebe - jer nema čovjeka koji ne griješi - te se rasrdiš na njih i predaš
ih neprijateljima njihovim koji će ih zarobiti i odvesti u zemlju neprijateljsku, daleko ili
blizu;
47 ako se obrate u zemlji u koju budu odvedeni u ropstvo i vrate se k tebi te ti uprave
molitve iz zemlje onih koji ih zarobiše i reknu: ‘Sagriješismo, zlo učinismo, skrivismo!’;
48 ako se obrate k tebi svim srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji neprijatelja
svojih, koji ih zarobiše, i pomole ti se okrenuvši pogled k zemlji svojoj, koju si dao ocima
njihovim, prema gradu koji si izabrao i domu koji sam sagradio imenu tvome,
49 usliši s nebesa, s mjesta stanovanja svoga, molbe njihove i molitve njihove i podaj im
po pravdi njihovoj.
50 Oprosti narodu svome grijehe njegove i sve prijestupe njegove prema sebi i umilostivi
one koji ih zarobiše da im se smiluju,
51 jer su oni tvoj narod i tvoja baština koje si izveo iz Egipta, iz užarena kotla!
52 Neka su oči tvoje otvorene na molbu sluge tvoga i na molbu naroda tvoga Izraela; usliši
ih kad te prizovu.
53 Jer si ih ti odvojio sebi za baštinu od svih naroda zemlje, kao što si rekao preko Mojsija,
sluge svoga, kad si izveo oce naše iz Egipta, Gospode, Vječni!”
54 Kad Salomon svrši ovu molbu i molitvu Gospodu, usta pred žrtvenikom Gospodnjim,
gdje bijaše kleknuo, i podiže ruke k nebu;
55 stojeći, blagoslovi glasno sav zbor Izraelov govoreći:
56 “Blagoslovljen neka je Gospod koji je smirio narod svoj Izraela po svim obećanjima
svojim! Od svih dobrih riječi njegovih koje je govorio preko Mojsija, sluge svoga, ni jedna
nije ostala neispunjena.
57 Neka Gospod, Bog naš, bude s nama, kao što je bio s ocima našim; neka nas ne ostavi i
ne napusti;
58 nego neka prigne srce naše k sebi da bismo hodili svim putovima njegovim i držali
zapovijedi njegove, zakone njegove i naredbe njegove, koje je propisao ocima našim.
59 I neka ove riječi moje molitve pred Gospodom budu dan i noć blizu Gospoda, Boga
našega, da bi dao po pravdi sluzi svome i narodu svome Izraelu u svako doba,
60 da bi svi narodi na zemlji upoznali da je Gospod sam Bog i da nema drugog Boga!
61 I neka srce vaše bude cijelo za Gospoda, Boga našega, kao što je danas - da bismo hodili
po zakonima njegovim i da bismo držali zapovijedi njegove.”
62 Kralj i sav Izrael s njim prinesoše žrtve pred Gospodom.
63 Salomon prinese na žrtvu zahvalnicu dvadeset i dvije tisuće volova i sto dvadeset
tisuća ovaca. Tako kralj i svi sinovi Izraelovi posvetiše dom Gospodnji.
64 Toga dana kralj posveti sredinu trijema pred domom Gospodnjim; jer on ondje prinese
žrtve paljenice i priloge te pretilinu od žrtava zahvalnica; jer bakreni žrtvenik koji bijaše
pred Gospodom bi malen i na njega nisu mogle stati žrtve paljenice i pri
65 Salomon je u to vrijeme slavio blagdan, i sav Izrael s njim. Veliko mnoštvo naroda koje
bijaše došlo iz okolice Hamata do Potoka egipatskoga, sabra se pred Gospodom, Bogom
našim, sedam dana i opet sedam dana, to jest četrnaest dana.
66 U osmi dan on otpusti narod. I oni blagosloviše kralja i otiđoše k šatorima svojim,
radosni i vesela srca, za sve dobro što učini Gospod Davidu, sluzi svome, i Izraelu, narodu
svome.

1 Kad je Salomon dovršio dom Gospodnji i dom kraljevski, i sve što je želio sagraditi,
2 pojavi se Gospod Salomonu po drugi put, kao što mu se bješe objavio u Gibeonu.
3 Gospod mu reče: “Uslišio sam molbu tvoju i molitvu tvoju, koju si mi uputio. Posvetio
sam taj dom koji si sagradio da tu nastanim ime svoje dovijeka; a oči će moje i srce moje
vazda ondje biti.
4 A ti ako ideš preda mnom kako je išao David, otac tvoj, s cijelim i pravim srcem, vršeći
sve ono što sam ti zapovjedio i držeći zakone moje i naredbe moje,
5 učvrstit ću prijestolje kraljevstva tvoga nad Izraelom zauvijek, kao što sam kazao
Davidu, ocu tvome, govoreći: ‘Neće ti nestati nasljednika na prijestolju Izraelovu!’
6 Ali ako se vi i sinovi vaši odvratite od mene i ne držite moje zapovijedi i moje zakone
koje sam vam dao, te odete i počnete služiti drugim bogovima i klanjati im se,
7 tada ću istrijebiti Izraela iz zemlje koju sam vam dao i odbacit ću od sebe ovaj dom koji
sam posvetio imenu svome, a Izrael će postati predmet priče i podsmijeha među svim
narodima;
8 a dom ovaj, koliko god bio slavan, tko god prođe mimo njega začudit će se i zazviždat će.
I reći će: ‘Zašto to učini Gospod od ove zemlje i od ovoga doma?’
9 I odgovorit će se: ‘Jer odstupiše od Gospoda, Boga svoga, koji izvede oce njihove iz
zemlje egipatske, te uzeše druge bogove i klanjaju im se i služe im. Zato pusti Gospod na
njih sve ovo zlo.’”
10 Nakon dvadeset godina Salomon bijaše sagradio već dva doma - dom Gospodnji i dom
kraljevski.
11 Tada kako je Hiram, kralj tirski, dao Salomonu drva cedrovih i drva jelovih te zlata
koliko je htio, kralj Salomon dade Hiramu dvadeset gradova u zemlji galilejskoj.
12 Hiram dođe iz Tira da vidi gradove koje mu je Salomon dao, ali mu oni ne bijahu po
volji.
13 I on reče: “Kakvi su to gradovi koje si mi dao, brate?” I nazva ih Zemlja Kabul, i to im je
ime ostalo do danas.
14 Hiram bijaše poslao kralju sto dvadeset talenata zlata.
15 Evo onoga što se odnosi na ljude koji kulučiše kralju Salomonu pri zidanju doma
Gospodnjega i njegovog doma, Mila, zidova jeruzalemskih, Hasora, Megida i Gezera.
16 Faraon, kralj egipatski, došao je da zauzme Gezer; zapalio ga je i pobio Kanaance koji su
stanovali u gradu. Zatim ga dade u miraz svojoj kćeri, Salomonovoj ženi.
17 I Salomon sagradi Gezer, Bet Horon Donji,
18 Baalat i Tamar u pustinji u zemlji,
19 sve gradove koji su služili kao skladište, gradove za kola, gradove za konjanike i sve što
je Salomon želio graditi u Jeruzalemu, na Libanonu i u svim zemljama svoga kraljevstva.
20 Sav narod koji bijaše ostao od Amorejaca, Hetita, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca, koji ne
bijahu od sinova Izraelovih,
21 sinove njihove koji bijahu ostali iza njih u zemlji, a koje sinovi Izraelovi ne mogoše
istrijebiti, njih Salomon uze da kuluče kao robovi, što oni i dan-danas rade.
22 Ali Salomon nije upotrijebio za ropske poslove ni jednog od sinova Izraelovih, jer oni
bijahu ratnici, sluge njegove, knezovi, oficiri i zapovjednici nad kolima njegovim i nad
konjanicima njegovim.
23 Glavnih nadstojnika koje je Salomon bio postavio da nadgledaju radnike bilo je pet
stotina i pedeset.
24 Kći faraonova preseli se iz grada Davidova u dom svoj koji joj je sagradio Salomon.
Tada on sagradi i Milo.
25 Salomon je triput godišnje prinosio žrtve paljenice i žrtve zahvalnice na žrtveniku koji
je načinio Gospodu; kadio je na žrtveniku koji je bio pred Gospodom. Tako je dovršio
Hram.
26 Kralj je Salomon izgradio brodovlje u Esjon-Geberu, koji je kod Elata, na obali Crvenoga
mora u zemlji edomskoj.
27 Hiram posla na tim lađama sluge svoje, mornare vješte moru, sa slugama
Salomonovim.
28 Oni krenuše u Ofir, uzeše odande četiri stotine i dvadeset talenata zlata i donesoše ih
kralju Salomonu.

1 Kraljica od Sabe čula je o glasu koji je uživao Salomon na slavu Gospodnju. Ona dođe da
ga iskuša zagonetkama.
2 Došla je u Jeruzalem sa silnom pratnjom i s devama koje su nosile mirise, vrlo mnogo
zlata i dragoga kamenja. Ona dođe k Salomonu i reče mu sve što joj bijaše na srcu.
3 Salomon joj odgovori na sva pitanja, i ne osta ništa što joj kralj nije znao objasniti.
4 Kraljica od Sabe vidje svu mudrost Salomonovu i dom koji bijaše sagradio,
5 jela na njegovu stolu i stanove slugu njegovih, dvorbu dvorjana njegovih i odjeću
njihovu, peharnike i žrtve paljenice koje je prinosio u domu Gospodnjemu. Zastade joj dah
6 i reče kralju: “Istina je, dakle, sve što sam čula u svojoj zemlji, o tvojim stvarima i o
tvojoj mudrosti.
7 Ja u to nisam vjerovala prije no što dođoh i vidjeh svojim očima, i gle, ni pola mi nije
kazano. Tvoja mudrost i tvoja sreća nadvisuju glasove koje sam slušala.
8 Blago ljudima tvojim koji stoje pred tobom i slušaju mudrost tvoju.
9 Neka je blagoslovljen Gospod, Bog tvoj, kojem si omilio i koji te postavi na prijestolje
Izraelovo. Zato što Gospod uvijek ljubi Izraela, zato te on postavi za kralja, da sudiš i da
dijeliš pravdu.”
10 Ona pokloni kralju sto i dvadeset talenata zlata i vrlo mnogo mirisa i dragoga kamenja.
Nikad više ne dođe toliko mirisa koliko ih pokloni kraljica od Sabe kralju Salomonu.
11 Hiramovo brodovlje koje je donosilo zlato iz Ofira, prenijelo je iz Ofira i vrlo mnogo
sandalovine i dragoga kamenja.
12 Od te sandalovine načini kralj ograde za dom Gospodnji i za dom kraljevski, te harfe i
citre za pjevače. Nikada se nije donijelo više takva drveta niti ga se vidjelo do današnjega
dana.
13 Kralj Salomon dade kraljici od Sabe što god je zaželjela i zaiskala te joj pokloni još
kraljevskih darova. Zatim ona ode i vrati se u svoju zemlju sa slugama svojim.
14 Težina zlata što je dolazila Salomonu svake godine iznosila je šest stotina šezdeset i
šest telenata,
15 osim onoga što je dolazilo od trgovaca, od preprodavača te od arapskih kraljeva i
zemaljskih upravitelja.
16 Kralj Salomon načini dvjesta štitova od kovanoga zlata, ulažući šest stotina šekela zlata
u jedan štit;
17 i tri stotine malih štitova od kovanoga zlata, ulažući po tri mine zlata u svaki štit; kralj
ih ostavi u domu šume libanonske.
18 Kralj načini veliko prijestolje od slonove kosti i obloži ga čistim zlatom.
19 To je prijestolje imalo šest stepenica, a gornji dio bijaše otraga zaobljen. Na obje strane
imao je po jedan naslon, a kod svakog naslona bijahu dva lava.
20 I na šest stepenica bilo je dvanaest lavova, na jednoj i na drugoj strani. Ni u jednoj
kraljevini nije napravljeno ništa slično.
21 Sve kupe iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne, i sve posuđe u domu šume
libanonske bijaše od čistoga zlata; od srebra nije bilo ništa; srebro bijaše bezvrijedno u
Salomonovo vrijeme.
22 Jer kralj je imao taršiške brodove na moru zajedno s Hiramovim, i svake treće godine
vraćali su se taršiški brodovi donoseći zlato i srebro, slonove kosti, majmune i paune.
23 Tako je kralj Salomon bio bogatstvom i mudrošću najveći od svih kraljeva na zemlji.
24 Cijeli je svijet tražio da vidi Salomona, da čuje njegovu mudrost, koju mu je Gospod
usadio u srce.
25 I svi su mu donosili darove, stvari srebrne i zlatne, haljine i oružje, mirise, konje i
mazge, svake godine.
26 Salomon nakupi kola i konjanika; imao je tisuću četiri stotine kola i dvanaest tisuća
konjanika, koje rasporedi po gradovima u kojima je držao kola te kod sebe u Jeruzalemu.
27 I kralj učini da je u Jeruzalemu srebro bilo tako obično kao i kamenje, a cedrovine
toliko kao i smokava koje rastu u polju.
28 Salomon je dovodio konje iz Egipta, koje su kraljevi trgovci uzimali po raznim trgovima
za određenu cijenu;
29 kola su dolazila iz Egipta za šest stotina šekela srebra, a svaki konj za sto i pedeset.
Dovodili su konje i za sve kraljeve hetitske te za kraljeve sirske.

1 Kralj Salomon volio je mnoge žene tuđinke, osim faraonove kćeri: Moapke, Amonke,
Edomke, Sidonke i Hetitkinje,
2 koje bijahu iz onih naroda za koje Gospod bijaše rekao sinovima Izraelovim: “Ne idite k
njima, a one neka ne dolaze k vama, jer će zanijeti srce vaše za svojim bogovima.” Uz te
narode prionu Salomon zanesen ljubavlju.
3 Imao je sedam stotina kneginja koje su mu bile žene i tri stotine inoča: i te žene zaniješe
njegovo srce.
4 Kad Salomon ostari, žene njegove zanesoše srce njegovo za tuđim bogovima; i srce
njegovo ne bi cijelo prema Gospodu, Bogu njegovom, kao što je bilo srce Davida, oca
njegova.
5 Salomon pođe za Aštartom, boginjom Sidonaca, i za Milkomom, sramotom Amonaca.
6 I Salomon učini ono što je zlo u očima Gospodnjim i ne pođe sasvim za Gospodom kao
David, otac njegov.
7 Tada Salomon sagradi na gori prema Jeruzalemu uzvišicu Kemošu, sramoti moapskoj, i
Molohu, sramoti Amonaca.
8 Tako on učini za sve svoje žene tuđinke, koje su kadile i prinosile žrtve svojim
bogovima.
9 Gospod se rasrdi na Salomona što se njegovo srce odvratilo od Gospoda, Boga Izraelova,
koji mu se bješe dvaput objavio.
10 On mu je zabranio da ide za drugim bogovima, ali Salomon ne održa zapovijedi
Gospodnje.
11 I Gospod reče Salomonu: “Zato što si tako učinio i što nisi držao savez moj ni zakone
moje koje sam ti propisao, to ću ja otrgnuti od tebe kraljevstvo i dat ću ga sluzi tvome;
12 ali za tvoga vijeka neću to učiniti zbog Davida, oca tvoga, nego ću ga otrgnuti iz ruku
sina tvoga.
13 Ali neću otrgnuti cijelo kraljevstvo; jedno ću pleme dati sinu tvome, zbog Davida, sluge
svoga, i zbog Jeruzalema, koji izabrah.”
14 Gospod podiže protivnika Salomonu, Hadada Edomca, od kraljevskog roda u Edomu.
15 Kad David pokori Edom, Joab vojskovođa, koji je došao pokopati pobijene, pobi sve
muške koji se nađoše u Edomu.
16 On osta ondje šest mjeseci sa svim Izraelom dokle ne pobi sve muškarce u Edomu.
17 Tada Hadad uteče s nekoliko Edomaca, slugu oca svoga, i ode u Egipat. Hadad je tada
bio dijete. Otišavši iz Midjana, dođe u Paran;
18 uzevši sa sobom ljude iz Parana, dođe u Egipat k faraonu, kralju egipatskom. Faraon
dade Hadadu kuću, odredi mu hranu i zemlju.
19 Hadad nađe veliku milost kod faraona, koji ga oženi sestrom svoje žene, sestrom
kraljice Tafnese.
20 Sestra Tafnesina rodi mu sina Genubata, koga Tafnese othrani u dvoru faraonovom.
Genubat je bio u dvoru faraonovom među sinovima faraonovim.
21 Hadad ču u Egiptu da je David počinuo kod otaca svojih i da je umro vojskovođa Joab,
pa reče faraonu: “Pusti me da idem u svoju zemlju.”
22 A Faraon mu reče: “Što ti nedostaje kod mene te hoćeš ići u svoju zemlju?” Ali on reče:
“Ništa, ali me pusti da idem.”
23 Bog podiže Salomonu još jednog protivnika, Rezona, sina Elijadova, koji bijaše pobjegao
od gospodara svoga Hadadezera, kralja sopskoga.
24 On je skupio oko sebe ljude i postao starješina četovođa kad je David izmasakrirao
vojsku njegova gospodara. Oni pođoše u Damask, ostadoše ondje i ovladaše Damaskom.
25 On bi neprijatelj Izraelov svega vijeka Salomonova, u isto vrijeme kad mu je i Hadad
nanosio zlo i mrzio Izraela. On je kraljevao nad Aramejom.
26 I Jeroboam, sluga Salomonov, podiže se na kralja. On bijaše sin Nebatov, Efraćanin iz
Sareda; njegova mati bijaše udovica po imenu Serva.
27 I evo zašto se podiže na kralja: Salomon je gradio Milo i zazidavao bedem grada
Davidova.
28 Jeroboam bijaše snažan i hrabar. Salomon, videći toga mladića na poslu, postavi ga za
nadglednika nad svim kulučarima doma Josipova.
29 U to vrijeme Jeroboam je izišao iz Jeruzalema. Na putu ga susretne Ahija, prorok iz Šila,
a imao je na sebi novu haljinu. Njih dvojica bijahu sami u polju.
30 Ahija uze novu haljinu koja bijaše na njemu, razdrije je na dvanaest komada
31 i reče Jeroboamu: “Uzmi deset komada, jer ovako govori Gospod, Bog Izraelov: ‘Evo,
istrgnut ću kraljevstvo iz ruke Salomonove i dat ću tebi deset plemena.
3amo će jedno pleme ostati njemu zbog sluge moga Davida i grada Jeruzalema, koji
izabrah između svih plemena Izraelovih.
33 I to zato što napustiše mene i pokloniše se Aštarti, boginji Sidonaca, i Kemošu, bogu
moapskom, i Milkomu, bogu sinova Amonovih, i ne hodiše putovima mojim čineći što je
pravo pred očima mojim i vršeći zakone moje i naredbe moje kao David, ota
34 Neću uzeti cijelo kraljevstvo iz ruku njegovih, nego ću ga ostaviti neka vlada dokle je
živ, zbog Davida sluge svoga, koga izabrah i koji je držao zapovijedi moje i zakone moje.
35 Ali ću uzeti kraljevstvo iz ruku sina njegova i dat ću tebi od njega deset plemena.
36 Sinu njegovu ostavit ću jedno pleme da ima David, sluga moj, vazda kandilo preda
mnom u gradu Jeruzalemu, koji izabrah da u njemu nastanim ime svoje.
37 Tebe ću uzeti i ti ćeš kraljevati nad svime što ti duša želi i bit ćeš kralj nad Izraelom.
38 Ako slušaš sve što ti zapovijedam i ideš mojim putovima te činiš što je pravo u mojim
očima, držeći zakone moje i zapovijedi moje, kao što je činio David, sluga moj, bit ću s
tobom i sagradit ću ti tvrd dom, kao što sam sazidao Davidu, i da
39 Ponizit ću potomstvo Davidovo, ali ne zauvijek.’”
40 Salomon je tražio da Jeroboam bude ubijen; ali Jeroboam usta i pobježe u Egipat k
Šišaku, kralju egipatskome, i ostade u Egiptu do Salomonove smrti.
41 Ostala djela Salomonova i sve što je činio, kao i mudrost njegova, nije li to zapisano u
knjizi djela Salomonovih?
4alomon je kraljevao u Jeruzalemu nad svim Izraelom četrdeset godina.
43 Salomon počinu kod otaca svojih i bi pokopan u gradu Davida, oca svoga, a na njegovo
mjesto zakralji se njegov sin Roboam.

1 Roboam ode u Šekem, jer se ondje skupi sav Izrael da ga zakralji.
2 Kad to ču Jeroboam, sin Nebatov, koji još bijaše u Egiptu, kamo je pobjegao od kralja
Salomona, on još osta u Egiptu.
3 Ali poslaše po njega i pozvaše ga. Tada Jeroboam i sav zbor Izraelov dođoše k Roboamu i
rekoše mu:
4 “Tvoj je otac stavio na nas težak jaram. Ti sad olakšaj tešku službu i teški jaram koji je
otac tvoj stavio na nas, pa ćemo ti služiti.”
5 On im reče: “Idite i za tri dana dođite opet k meni.” I narod ode.
6 Kralj Roboam se posavjetovao sa starcima koji bijahu sa Salomonom, ocem njegovim, za
njegova života i reče: “Kako vi savjetujete da odgovorim narodu?”
7 Oni mu odgovoriše: “Ako danas ugodiš narodu, popustiš mu i odgovoriš mu lijepim
riječima, on će ti uvijek biti sluga.”
8 Ali Roboam napusti savjet što mu dadoše starci i održa vijeće s mlađima, koji odrastoše s
njim i bijahu okolo njega.
9 On im reče: “Što vi savjetujete da odgovorimo narodu koji mi govori: ‘Olakšaj jaram koji
je stavio na nas otac tvoj?’”
10 Evo što mu odgovoriše mladi ljudi koji odrastoše s njim: “Ovako kaži narodu koji ti
reče: ‘Tvoj je otac stavio na nas težak jaram, a ti olakšaj;’ ovako im reci: ‘Moj je mali prst
deblji od bedra oca moga.
11 Otac je moj stavio na vas težak jaram, a ja ću još dometnuti na vaš jaram; otac vas je
moj šibao bičevima, a ja ću vas šibati bodljikavim bičevima.’”
12 U treći dan dođe Jeroboam i sav narod k Roboamu, kao što im bješe kazao kralj: dođite
opet k meni za tri dana.
13 Kralj odgovori oštro narodu. On napusti savjet što mu dadoše starci
14 i odgovori kako su ga savjetovali mladi ljudi: “Otac je moj stavio na vas težak jaram, a
ja ću još dometnuti na vaš jaram; otac vasje moj šibao bičevima, a ja ću vas šibati
bodljikavim bičevima.”
15 Tako kralj ne posluša narod, jer Gospod bješe tako uredio da bi potvrdio riječ svoju
koju izreče preko Ahije iz Šila Jeroboamu, sinu Nebatovu.
16 Kad sav Izrael vidje da se kralj oglušio, narod odgovori kralju: “Kakav dio imamo mi s
Davidom? Nemamo mi baštine sa sinom Jišajevim. U šatore svoje, Izraelu! A ti, Davide,
gledaj sad svoju kuću!” I Izrael ode u šatore svoje.
17 A sinovi Izraelovi koji stanovahu u gradovima Judinim ostadoše sami. Nad njima je
kraljevao Roboam.
18 Tada kralj Roboam posla Adorama, koji bijaše nadstojnik poreza; ali ga sav Izrael zasu
kamenjem i on pogibe, a kralj Roboam pohita na kola i pobježe u Jeruzalem.
19 Tako Izrael otpade od doma Davidova do današnjega dana.
20 Kad sav Izrael ču da se vratio Jeroboam, pozvaše ga na skupštinu i postaviše ga kraljem
nad svim Izraelom. Za domom Davidovim prista samo pleme Judino.
21 Roboam, došavši u Jeruzalem, sazva sav dom Judin i pleme Benjaminovo, sto i
osamdeset tisuća odabranih ratnika, da napadnu na dom Izraelov, da ga povrate pod
kraljevstvo Roboama, sina Salomonova.
22 Ali riječ Božja ovako progovori Šemaji, čovjeku Božjemu:
23 “Kaži Roboamu, sinu Salomonovu, kralju Judinom, i svemu domu Judinom i
Benjaminovom i ostalome narodu:
24 Ovako govori Gospod: ne idite i ne ratujte s braćom svojom, sinovima Izraelovim;
vratite se svaki svojoj kući, jer sam ja naredio da bude tako.” Oni poslušaše riječ
Gospodnju i vratiše se kao što reče Gospod.
25 Jeroboam sagradi Šekem na gori Efrajimovoj i naseli se u njemu; poslije ode odande i
sagradi Penuel.
26 Jeroboam reče sinu svome: “Kraljevstvo bi se sad moglo vratiti domu Davidovu.
27 Ako ovaj narod bude išao u Jeruzalem da prinese žrtve u domu Gospodnjem, srce će se
naroda obratiti gospodaru njegovu Roboamu, kralju Judinu. Oni će me ubiti i vratit će se k
Roboamu, kralju Judinu.”
28 Pošto se posavjetova, kralj načini dva zlatna teleta i reče narodu: “Ne trebate više ići u
Jeruzalem; evo bogova tvojih, Izraelu, koji su te izveli iz zemlje egipatske.”
29 I namjesti jedno tele u Betelu, a drugo u Danu.
30 To je bilo povod grijeha. Narod pođe k jednome teletu sve do Dana.
31 Jeroboam načini hram na uzvišici i postavi svećenike, koje uze iz naroda, a koji nisu bili
od sinova Levijevih.
32 On uvede blagdan osmoga mjeseca, petnaestog dana tog mjeseca, kao i blagdan koji se
svetkovao u Judi, te prinese žrtve na žrtveniku. Tako učini i u Betelu, prinoseći žrtve
teladi koju načini. On postavi u Betelu svećenike uzvišica koje bijaše pod
33 I pristupi k žrtveniku koji je načinio u Betelu petnaestoga dana osmog mjeseca, koji
bijaše sam na svoju ruku izabrao. Svetkovao je blagdan sa sinovima Izraelovim i pristupio
žrtveniku da kadi.
1 Neki Božji čovjek dođe iz Jude s riječju Gospodnjom u Betel kad je Jeroboam stajao kod
žrtvenika i kadio.
2 On povika prema žrtveniku riječju Gospodnjom i reče: “Žrtveniče, žrtveniče, ovako
govori Gospod: Evo, rodit će se sin domu Davidovu; njemu će biti ime Jošija. On će na tebi
klati svećenike uzvišica koji na tebi kade i ljudske će se kosti spa
3 I toga istog dana dade znak govoreći: “Evo znak da je Gospod progovorio: žrtvenik će se
raspasti i prosut će se pepeo koji je na njemu.”
4 Kad kralj ču riječ koju Božji čovjek bješe zaviknuo protiv betelskog žrtvenika, on pruži
ruku sa žrtvenika govoreći: “Držite ga!” I ruka koju Jeroboam bješe pružio na nj usahnu,
te je on nije mogao povratiti k sebi.
5 Žrtvenik se raspade, a pepeo s njega prosu se po znaku koji bješe dao Božji čovjek riječju
Gospodnjom.
6 Tada kralj uze riječ i reče Božjem čovjeku: “Zazivaj Gospoda, Boga svoga, i moli se za me
da mogu povratiti ruku.” Božji se čovjek pomoli Gospodu, i kralju se povrati ruka kao što
je prije bila.
7 Kralj reče Božjem čovjeku: “Hodi sa mnom kući mojoj, uzet ćeš nešto hrane i dat ću ti
dar.”
8 Božji čovjek reče kralju: “Da mi daš polovicu kuće svoje, ne bih išao s tobom. Neću jesti
kruha ni piti vode u ovome mjestu,
9 jer mi se riječju Gospodnjom dade ova zapovijed: ‘Nećeš jesti hljeba i nećeš piti vode, i
nećeš se vraćati putem kojim si išao.’”
10 On ode drugim putem i ne vrati se onim putem kojim bješe došao u Betel.
11 U Betelu je živio jedan stari prorok. Sinovi njegovi dođoše k njemu i ispripovjediše mu
sve što Božji čovjek bješe učinio onoga dana u Betelu i riječi koje je rekao kralju. Kad oni
to rekoše ocu svome,
12 on im reče: “Kojim je on putem otišao?” Sinovi njegovi vidjeli su kojim je putem otišao
Božji čovjek koji je došao iz Jude.
13 I on reče sinovima svojim: “Osedlajte mi magarca!” Oni osedlaše magarca, i on uzjaha
na nj.
14 On pođe za Božjim čovjekom i nađe ga gdje sjedi pod hrastom. On mu reče: “Jesi li ti
Božji čovjek koji je došao iz Jude?” On odgovori: “Jesam.”
15 Tad mu on reče: “Dođi sa mnom mojoj kući da uzmeš nešto hrane.”
16 Ali on odgovori: “Ne mogu se vratiti s tobom niti ulaziti k tebi. Ja neću jesti kruha niti
piti vode s tobom u ovom mjestu,
17 jer mi se riječju Gospodnjom dade ova zapovijed: ‘Nećeš jesti kruha i nećeš piti vode,
nećeš se vraćati putem kojim si išao.’”
18 A on mu reče: “I ja sam prorok kao ti i anđeo mi od Gospoda progovori i reče: ‘Vrati ga
sa sobom u svoju kuću da jede kruha i pije vode.’” On mu je slagao.
19 Čovjjek Božji vrati se s njim; u njegovoj je kući jeo kruha i pio vode.
20 Kad su sjedili za stolom, dođe riječ Gospodnja proroku koji ga bješe vratio.
21 I on povika Božjem čovjeku koji je došao iz Jude i reče: “Ovako govori Gospod: ‘Što nisi
poslušao naredbu Gospodnju i nisi izvršio zapovijed koju ti dade Gospod, Bog tvoj;
22 što si se vratio i jeo kruha i pio vode u mjestu za koje sam ti rekao: Nećeš ondje jesti
kruha ni piti vode, zato leš tvoj neće ući u grob otaca tvojih.’”
23 I pošto se prorok koga bješe vratio najeo kruha i napio vode, on mu osedla magarca.
24 Božji čovjek ode; na putu ga zaskoči lav i zakla ga. Leš njegov ležao je na putu, a
magarac stajaše kod njega, a i lav stajaše kod leša.
25 I gle, ljudi koji tuda prolažahu vidješe leš na putu i lava kod leša; kad oni stigoše u grad
u kojem je živio stari prorok, ispričaše mu sve to.
26 Kad je to čuo prorok koji bješe vratio s puta Božjeg čovjeka, on reče: “To je Božji čovjek
koji nije poslušao riječi Gospodnje, i Gospod ga predade lavu koji ga rastrga i ubi po riječi
koju mu reče Gospod.”
27 Pa reče sinovima svojim: “Osedlajte mi magarca!” Oni ga osedlaše,
28 i on pođe. Nađe leš na putu, te magarca i lava kod leša. Lav nije pojeo leš niti rastrgao
magarca.
29 Prorok podiže leš Božjega čovjeka, stavi ga na magarca i odnese natrag; i stari se
prorok vrati u grad da ga oplače i pokopa.
30 On položi njegov leš u grob i zaplaka nad njim govoreći: “Joj, brate!”
31 Pošto ga sahrani, on reče sinovima svojim: “Kad ja umrem, pokopajte me u grob u
kojem je pokopan Božji čovjek; položite moje kosti pokraj kostiju njegovih.
32 Jer će se ispuniti riječ koju on od Gospoda proglasi protiv betelskog žrtvenika i protiv
svih kuća uzvišica koje su po gradovima samarijskim.”
33 Poslije ovog događaja opet se Jeroboam nije vratio sa svog zlog puta. On opet postavi
svećenike uzvišica koje uze iz svoga naroda. Posvećivao je za svećenika uzvišica svakoga
tko je to želio.
34 To je bio povod grijeha za dom Jeroboamov, i zato se on istrijebi i nestade ga s lica
zemlje.

1 U to vrijeme razbolio se Abija, sin Jeroboamov.
2 Jeroboam reče ženi svojoj: “Ustani i preruši se da te ne poznaju da si žena Jeroboamova,
pa idi u Šilo. Ondje je Ahija prorok koji mi reče da ću biti kralj nad ovim narodom.
3 Ponesi deset kruhova i kolača te posudu s medom i otiđi k njemu. On će ti kazati što će
biti od djeteta.”
4 Jeroboamova žena učini tako. Usta i ode u Šilo te uđe u Ahijinu kuću. Ahija nije ništa
vidio, jer mu oči bijahu potamnjele od starosti.
5 Gospod je rekao Ahiji: “Eto, ide žena Jeroboamova da te pita za sina svoga jer je
bolestan. Ti ćeš joj govoriti tako i tako. Kad ona dođe, pretvorit će se da je druga.”
6 Čim Ahija ču šuštanje nogu njezinih kad uđe na vrata, reče: “Uđi, ženo Jeroboamova, što
se pretvaraš da si druga? Ja imam nalog da ti kažem teške stvari.
7 Idi, reci Jeroboamu: ovako govori Gospod, Bog Izraelov: ‘Ja sam te podigao iz naroda i
postavio te vođom naroda svoga Izraela.
8 Ja sam otrgao kraljevstvo od doma Davidova i dao ga tebi. A ti nisi bio kao sluga moj
David, koji je držao zapovijedi moje i hodio za mnom svim srcem svojim, čineći samo što
je pravo pred očima mojim.
9 Ti si radio gore od svih koji bijahu prije tebe i otišao si da načiniš sebi druge bogove i
likove livene da bi me nadražio, pa si mene bacio za leđa svoja!
10 Zato ću ja pustiti zlo na dom Jeroboamov i istrijebit ću Jeroboamu sve što je njegovo, i
onog koji je rob i onog koji je slobodan u Izraelu, i dom ću Jeroboamov omesti kao što se
mete blato da ga nestane.
11 Tko od Jeroboamova doma umre u gradu pojest će ga psi, a tko umre u polju, pojest će
ga ptice nebeske. Jer Gospod progovori.’
12 A ti ustani, idi kući svojoj. Čim stupiš u grad nogama svojim, umrijet će dijete.
13 Sav će Izrael plakati za njim i pokopat će ga; jer je on sam od doma Jeroboamova koji će
se položiti u grob, jer se na njemu samome u domu Jeroboamovu nađe nešto dobra pred
Gospodom, Bogom Izraelovim.
14 Gospod će podignuti kralja nad Izraelom koji će istrijebiti dom Jeroboamov u onaj dan.
I ne biva li to već sad?
15 Udarit će Gospod Izraela da će se zaljuljati kao trska koju voda zaljulja i iščupat će
Izraela iz ove dobre zemlje koju je dao ocima njihovim; rasut će ih daleko preko rijeke,
zato što načiniše sebi idole, dražeći Gospoda.
16 Predat će Izraela za grijehe Jeroboamove, kojima je griješio i njima naveo na grijeh
Izraela.”
17 Žena Jeroboamova usta i pođe. Dođe u Tirsu, i čim je stupila na kućni prag, dijete umre.
18 Pokopaše ga, a sav je Izrael plakao za njim po riječi koju reče Gospod preko sluge
svoga, Ahije proroka.
19 Ostala djela Jeroboamova, kako je vodio rat i kako je kraljevao, zapisana su u
Ljetopisima kraljeva Izraelovih.
20 Jeroboam je kraljevao dvadeset i dvije godine i počinu kod otaca svojih. A Nadab, sin
njegov, zakralji se na njegovo mjesto.
21 Roboam, sin Salomonov, kraljevao je nad Judom. Roboam je imao četrdeset i jednu
godinu kad poče kraljevati; kraljevo je sedamnaest godina u Jeruzalemu, u gradu koji
izabra Gospod između svih plemena Izraelovih da ondje namjesti ime svoje. Njegova se
ma
22 Juda učini ono što je zlo u očima Gospodnjim; grijesima svojim dražili su još više nego
njihovi oci.
23 Jer i oni načiniše sebi uzvišice i kipove i idole na svakom visokom humu i pod svakim
zelenim drvetom.
24 U zemlji je bilo posvećenih bludnica. One su činile gadosti naroda koje Gospod bješe
istjerao ispred sinova Izraelovih.
25 Pete godine Roboamova kraljevanja udari Šišak, kralj egipatski, na Jeruzalem.
26 On uze blago iz doma Gospodnjega i blago iz doma kraljeva. Uze sve. A uze i sve zlatne
štitove koje načini Salomon.
27 Umjesto njih kralj Roboam načini štitove od bakra i predade ih zapovjednicima straže
koji su čuvali vrata kraljevoga doma.
28 Kad je kralj išao u dom Gospodnji, stražari su ih nosili, a potom vraćali u stražaru.
29 Ostala djela Roboamova, i sve što on učini, nije li to zapisano u Ljetopisima kraljeva
Judinih?
30 Između Roboama i Jeroboama bio je uvijek rat.
31 Roboam počinu kod otaca svojih i bi pokopan kod otaca svojih u gradu Davidovu.
Njegova se mati zvala Naama. Bila je Amonka. Na njegovo mjesto zakraljio se Abijam,
njegov sin.

1 Osamnaeste godine kraljevanja Jeroboama, sina Nebatova, zakralji se Abijam nad Judom.
2 Kraljevao je tri godine u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Maaka. Bila je Abšalomova
kći.
3 On se poda svim grijesima kojima se bješe podao i njegov otac prije njega; srce njegovo
nije bilo cijelo za Gospoda, Boga njegova, kao srce Davida, oca njegovoga.
4 Ali zbog Davida dade mu Gospod, Bog njegov, kandilo u Jeruzalemu, podigavši sina
njegova nakon njega i utvrdivši Jeruzalem.
5 Jer je David činio što je pravo u očima Gospodnjim i nije odstupao ni od jedne zapovijedi
njegove svega vijeka svoga, osim u vezi s Urijom Hetitom.
6 Rat između Roboama i Jeroboama tajao je čitavoga njegovog vijeka.
7 Ostala djela Abijamova i sve što je učinio nije li to zapisano u Ljetopisima kraljeva
Judinih? Između Abijama i Jeroboama vladao je rat.
8 Abijam počinu kod otaca svojih i pokopaše ga u gradu Davidovu, a na njegovo mjesto
zakralji se Asa, njegov sin.
9 Dvadesete godine kraljevanja Jeroboamova nad Izraelom zakralji se Asa nad Judom.
10 Vladao je četrdeset i jednu godinu u Jeruzalemu. Njegova mati zvala se Maaka; bila je
Abšalomova kći.
11 Asa učini ono što je pravo u očima Gospodnjim, kao i David, njegov otac.
12 Istrijebio je posvećene bludnice iz zemlje i ukinuo sve idole koje bijahu načinili njegovi
oci.
13 Svrgnuo je s vlasti svoju majku Maaku jer je načinila idola Aštarti. Asa je polomio
njezina idola i spalio ga na potoku Kidronu.
14 Ali uzvišice ne nestaše, mada je srce Asino bilo privrženo Gospodu svega vijeka
njegova.
15 On unese u dom Gospodnji stvari koje bijaše posvetio otac njegov i koje on posveti:
srebro, zlato i vaze.
16 Cijeloga njihovog života vodio se rat između Ase i Baše.
17 Baša, kralj Izraelov, krenu na Judu; on utvrdi Ramu, da spriječi svako kretanje Asi,
kralju Judinu.
18 Asa uze sve srebro i zlato koje je ostalo u riznicama Gospodnjim i u riznicama doma
kraljeva, dade ga slugama svojim i posla ih Ben Hadadu, sinu Tabrimona, sina Hezjonova,
kralju aramejskom, koji je stanovao u Damasku. Kralj Asa mu poruči:
19 “Neka bude savez između mene i tebe, kao što je bio između naših očeva. Evo, šaljem ti
poklon od srebra i zlata. Idi, otkaži savez koji imaš s Bašom, kraljem Izraelovim, da bi se
udaljio od mene.”
20 Ben Hadad posluša kralja Asu i posla svoje vojskovođe na gradove Izraelove. Pokori
Ijon, Dan, Abel Bet-Maaku, sav Kineret i svu zemlju Naftalijevu.
21 Kad Baša to ču, presta utvrđivati Ramu i osta u Tirsi.
22 Kralj Asa sazva sav narod Judin, ne izuzimajući nikoga. Odnesoše kamenje i drva koja je
Baša upotrebljavao za zidanje Rame; kralj Asa ih upotrijebi za zidanje Gebe Benjaminove i
Mispe.
23 Ostala djela Asina, njegovi pothvati i sve što je činio te gradovi koje je sagradio, nisu li
zapisani u Ljetopisima kraljeva Judinih? Ali u starosti svojoj bolovao je od nogu.
24 Asa počinu kod otaca svojih i bi pokopan kod otaca svojih u gradu Davida, oca svoga. A
na njegovo mjesto zakralji se Jošafat, njegov sin.
25 Nadab, sin Jeroboamov, poče kraljevati nad Izraelom druge godine kraljevanja Asina
nad Judom. On je vladao nad Izraelom dvije godine.
26 Učini ono što je zlo u očima Gospodnjim; i on pođe putovima svoga oca, podajući se
grijesima koje otac njegov navede na Izraela.
27 Na njega se podiže Baša, sin Ahijin, iz doma Jisakarova. Ubi ga kod Gibetona, koji je
pripadao Filistejcima dok Nadab i sav Izrael opsjedahu Gibeton.
28 Baša ga ubi treće godine kraljevanja Asina nad Judom i zakralji se umjesto njega.
29 Kad posta kralj, pobi sav dom Jeroboamov. Nije poštedio nikoga, istrijebio je sve što je
disalo, po riječi koju Gospod reče preko sluge svoga Ahije od Šila,
30 zbog grijeha koje bješe počinio Jeroboam i na koje je naveo Izraela, dražeći time
Gospoda, Boga Izraelova.
31 Ostala djela Nadabova i sve što je činio, nije li napisano u Ljetopisima kraljeva
Izraelovih?
3vega vijeka njihova vodio se rat između Ase i Baše.
33 Treće godine Asina kraljevanja nad Judom zakralji se Baša, sin Ahijin, nad svim
Izraelom u Tirsi. Kraljevao je dvadeset i četiri godine.
34 On učini ono što je zlo u očima Gospodnjim i pođe putem Jeroboama, podajući se
grijesima kojima je Jeroboam zavodio Izraela.
1 Riječ Gospodnja progovori ovako Jehuu, sinu Hananijevu, protiv Baše:
2 “Ja te iz praha podigoh i postavih te vođom naroda svoga Izraela, ali zašto ti ideš putem
Jeroboamovim i navodiš na grijeh narod moj Izraela da me draži grijesima svojim?
3 Eto, ja ću zatrti Bašu i dom njegov, a učinit ću s tvojim domom kao s domom Jeroboama,
sina Nebatova.
4 Koji od doma Bašina umre u gradu, pojest će ga psi, a koji umre u polju pojest će ga ptice
nebeske.”
5 Ostala djela Bašina i sve što je činio, kao i njegovi pothvati zapisani su u Ljetopisima
kraljeva Izraelovih.
6 Baša počinu kod otaca svojih i bi pokopan u Tirsi, a na njegovo mjesto zakralji se Ela,
njegov sin.
7 Riječ Gospodnja objavi se preko proroka Jehua, sina Hananijeva, protiv Baše i protiv
doma njegova, za sve zlo koje učini u očima Gospodnjim, dražeći ga djelima ruku svojih,
postajući kao dom Jeroboamov i zato što pobi dom Jeroboamov.
8 Dvadeset šeste godine Asina kraljevanja nad Judom zakralji se Ela, sin Bašin, nad
Izraelom; vladao je dvije godine u Tirsi.
9 Sluga njegov Zimri, starješina nad polovicom kola, digao je bunu protiv njega. Ela bješe
u Tirsi. Pio je i opijao se u kući Arse, upravitelja doma kraljeva u Tirsi.
10 Zimri uđe, udari ga i ubi ga dvadeset osme godine kraljevanja Asina nad Judom i
zakralji se na njegovo mjesto.
11 Kad se zakraljio i sjeo na prijestolje, pobi sav dom Bašin, ne poštedjevši nikoga
njegovoga - ni rodbinu, ni prijatelje.
12 Zimri zatre sav dom Bašin po riječi koju Gospod reče protiv Baše preko proroka Jehua,
13 zbog svih grijeha koje bijahu počinili Baša i Ela, sin njegov, i na koje su naveli Izraela,
dražeći idolima svojim Gospoda, Boga Izraelova.
14 Ostala djela Elina i sve što je učinio, nije li to zapisano u Ljetopisima kraljeva
Izraelovih?
15 Dvadeset sedme godine Asina kraljevanja nad Judom zakralji se Zimri; vladao je sedam
dana u Tirsi. Narod bješe utaboren kod Gibetona, koji je pripadao Filistejcima.
16 I narod koji je bio u taboru ču ovu vijest: Zimri je digao bunu i ubio kralja! Toga dana
sav Izrael utvrdi u logoru Omrija, vojskovođu za kralja nad Izraelom.
17 Omri i sav Izrael krenuše iz Gibetona i opkoliše Tirsu.
18 Videći da je grad osvojen, Zimri se skloni u dvor kraljevski i zapali ga nad sobom.
19 Tako on umre za grijehe koje počini, čineći ono što je zlo u očima Gospodnjim, hodeći
putem Jeroboamovim i podajući se grijesima koje bješe počinio Jeroboam da bi naveo na
grijeh Izraela.
20 Ostala djela Zimrijeva i buna koju je podigao, nije li sve to zapisano u Ljetopisima
kraljeva Izraelovih?
21 Tada se narod Izraelov podijeli nadvoje: polovica naroda htjela je da kralj bude Tibni,
sin Ginatov, a druga je bila za Omrija.
22 Oni koji su bili za Omrija pobijediše nad pristalicama Tibnija, sina Ginatova. Timri
umre, a Omri se zakralji.
23 Trideset prve godine Asina kraljevanja nad Judom Omri se zakralji nad Izraelom.
Kraljevao je dvanaest godina. Pošto je vladao šest godina u Tirsi,
24 kupi on od Šemera Samarijsku goru za dva talenta srebra. Stade zidati na gori grad,
koji nazva Samarija, po imenu Šemera, gospodara gore.
25 Omri učini ono što je zlo u očima Gospodnjim. Vladao se gore od svih svojih
prethodnika.
26 On pođe sasvim putem Jeroboama, sina Nebatova, i poda se grijesima na koje je
Jeroboam bio naveo Izraela, dražeći idolima Gospoda, Boga Izraelova.
27 Ostala djela Omrijeva i sve što je učinio, kao i njegovi pothvati, nisu li zapisani u
Ljetopisima kraljeva Izraelovih?
28 Omri počinu kod otaca svojih i bi pokopan u Samariji. A na njegovo se mjesto zakralji
Ahab, njegov sin.
29 Ahab, sin Omrijev, poče kraljevati nad Izraelom trideset osme godine Asina kraljevanja
nad Judom. Ahab, sin Omrijev, kraljevao je dvadeset i dvije godine nad Izraelom u
Samariji.
30 Ahab, sin Omrijev, učini ono što je zlo u očima Gospodnjim, više od svih svojih
prethodnika.
31 I kao da mu je malo bilo podati se grijesima Jeroboama, sina Nebatova, on uze za ženu
Izebelu, kćer Etbaala, kralja sidonskoga, i pođe služiti Baalu i klanjati se.
32 On podigne žrtvenik Baalu u domu Baalovu, koji sagradi u Samariji, i idola Aštarti.
33 Ahab učini više od svih kraljeva Izraelovih koji bijahu prije njega da bi nadražio
34 Za njegova vremena Hiel iz Betela sagradio je Jerihon. On postavi temelj njegov po
cijenu Abirama, prvorođenca svoga, i stavi mu vrata po cijenu Seguba, mezimca svoga, po
riječi koju Gospod reče preko Jošue, sina Nunova.

1 Ilija Tišbijac, jedan od stanovnika Gileada, reče Ahabu: “Živ je Gospod, Bog Izraelov, čiji
sam ja služitelj! Ovih godina neće biti ni rose ni kiše nego po mojoj riječi.”
2 I riječ Gospodnja progovori Iliji ovako:
3 “Idi odavde, idi na istok i sakrij se kod potoka Kerita prema Jordanu.
4 Pit ćeš vodu iz potoka, a gavranima sam zapovijedio da te ondje hrane.” On ode i učini
po riječi Gospodnjoj,
5 te se nastani kod potoka Kerita, koji je prema Jordanu.
6 Gavrani su mu donosili kruh jutrom, a meso s večeri; vodu je pio iz potoka.
7 Ali poslije nekog vremena potok presahnu, jer ne bješe kiše u zemlji.
8 Tada mu riječ Gospodnja ovako progovori:
9 “Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ostani ondje. Evo, zapovjedio sam jednoj ženi udovici da
te hrani.”
10 On usta i ode u Sarfatu. Kad dođe na gradska vrata, ondje je bila jedna žena udovica
koja je skupljala drva. On je dozva i reče: “Idi, molim te, donesi mi malo vode u posudi da
se napijem.”
11 Ona pođe da traži. On je opet dozva i reče: “Donesi mi, molim te, i malo kruha.”
12 A ona odgovori: “Živ je Gospod, Bog tvoj! Nemam ništa pečeno kod sebe, imam samo
pregršt brašna u jednom loncu i malo ulja u jednom vrču; i evo, kupim drva pa idem
pripremiti to za sebe i za sina svoga; jest ćemo, a poslije ćemo umrijeti.”
13 Ilija joj reče: “Ne boj se, idi, spremi kako si rekla. Samo umijesi prvo meni od toga jedan
kolačić i donesi mi ga, a poslije spremi sebi i svome sinu.
14 Jer ovako govori Gospod, Bog Izraelov: ‘Brašna iz lonca neće nestati niti će se ulje u
vrču isprazniti dokle ne pusti Gospod kišu na zemlju.’”
15 Ona ode i učini po riječi Ilijinoj. I dugo vremena imala je ona i dom njezin hranu, a i
Ilija.
16 Brašna iz lonca nije nestalo, niti je ulje u vrču spalo, po riječi koju Gospod reče preko
Ilije.
17 Poslije toga razboli se sin žene domaćice. Njegova bolest bila je tako teška da nije
mogao više niti disati.
18 Ta žena reče Iliji: “Što ima između mene i tebe, Božji čovječe? Jesi li ti k meni došao da
dozoveš uspomenu grijeha moga i da učiniš da mi umre sin?”
19 On joj odgovori: “Daj mi sina svoga!” I on ga uze iz njezina naručja, ponese ga u gornju
sobu gdje je stanovao i položi ga na postelju.
20 Tada zazva Gospoda i reče: “Gospode, Bože moj, zar ćeš i ovu udovicu koja me ugostila
tako rastužiti da joj umre sin?”
21 I on se triput ispruži nad djetetom, zazva Gospoda i reče: “Gospode, Bože moj, molim te
da povratiš u dijete dušu njegovu!”
22 Gospod usliši Ilijin glas, i duša se djetinja povrati u dijete i ono oživje.
23 Ilija uze dijete, odnese ga iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj majci. I Ilija reče:
“Gle, tvoj je sin živ.”
24 A žena reče Iliji: “Priznajem sad da si Božji čovjek i da je riječ Gospodnja u tvojim
ustima istina.”
LB) Prva Kraljevi glava18

1 Prođoše mnogi dani, kad treće godine riječ Gospodnja ovako progovori Iliji: “Idi, stani
pred Ahaba, i pustit ću kišu na zemlju.”
2 Ilija ode da stane pred Ahaba.
3 U Samariji je vladala velika glad. Ahab pozva Obadiju, upravitelja doma svoga. - A
Obadija se vrlo bojao Gospoda;
4 i kad je Izebela istrijebila proroke Gospodnje, Obadija uze sto proroka i sakri ih po
pedeset u jednu spilju, gdje ih je hranio kruhom i vodom.
5 Ahab reče Obadiji: “Pođi po zemlji na izvore i na potoke, kako bismo našli trave da
sačuvamo na životu konje i mazge i sprečimo da ugine stoka.”
6 Oni podijeliše među sobom zemlju kuda će ići. Ahab ode jednim putem sam, a Obadija
drugim.
7 Kad je Obadija bio na putu, susrete ga Ilija. Obadija ga prepozna, pade ničice i reče: “Jesi
li ti, gospodaru moj, Ilija?”
8 On mu odgovori: “Ja sam; idi, kaži gospodaru svome: ‘Evo Ilije!’”
9 A Obadija reče: “Što sam zgriješio da slugu svoga predaš u ruke Ahabu koji će učiniti da
umrem?
10 Živ je Gospod! Nema, naroda ni kraljevstva kuda nije slao gospodar moj da te traže, i
kad sam mu govorio da te nema, on zakle kraljevstva i narode što te nisu mogli naći.
11 A ti sad kažeš: ‘Idi, kaži gospodaru svome: Evo Ilije!’
12 A kad ja odem od tebe duh će te Gospodnji ne znam kamo odnijeti, a ja ću obavijestiti
Ahaba, koji te neće naći, pa će me ubiti.
13 A sluga se tvoj od mladosti svoje boji Gospoda. Nije li kazano gospodaru mome što sam
učinio kad je Izebela ubijala proroke Gospodnje? Kako sam sakrio stotinu proroka
Gospodnjih, po pedeset u jednu spilju, i hranio ih kruhom i vodom?
14 A ti sad kažeš: ‘Idi, kaži gospodaru svome: Evo Ilije!’ Ubit će me.”
15 Ali Ilija reče: “Živ je Gospod nad vojskama, čiji sam ja služitelj! Danas ću se pokazati
Ahabu.”
16 Obadija ode pred Ahaba i izvijesti ga o tome. I Ahab ode pred Iliju.
17 Kad Ahab vidje Iliju, reče mu: “Jesi li ti onaj koji praviš zabune u Izraelu?”
18 Ilija odgovori: “Ne pravim ja zabune u Izraelu, nego to činiš ti i dom tvoj, jer ste
napustili zapovijedi Gospodnje i pristali ste za Baalom.
19 Saberi k meni sav Izrael na goru Karmel, kao i četiri stotine i pedeset proroka Baalovih
i četiri stotine proroka Aštartinih koji jedu za stolom Izebelinim!”
20 Ahab posla glasnike k svim sinovima Izraelovim i sabra proroke na gori Karmelu.
21 Tada Ilija pristupi svemu narodu i reče: “Dokle ćete hramati na dvije strane? Ako je
Gospod Bog, idite za njim; ako li je Baal, idite za njim.” Narod mu ne odgovori ni riječi.
22 I Ilija reče narodu: “Ja sam sam ostao od proroka Gospodnjih, a proroka Baalovih ima
četiri stotine i pedeset.
23 Neka nam se dadu dva junca; neka oni izberu za sebe jednoga, pa neka ga rasijeku na
komade i stave na drva, ali vatru neka ne zapale; a ja ću prigotoviti drugog junca i stavit
ga na drva, ali vatre neću podmetati.
24 Tada prizovite ime svoga boga, a ja ću prizvati ime Gospodnje, pa koji se Bog odazove
ognjem, onaj neka je Bog.” Sav narod odgovori i reče: “Dobro je!”
25 Ilija reče prorocima Baalovim: “Izaberite sebi jednog junca i prigotovite ga, jer je vas
više, pa prizovite ime boga svoga, ali ne podmećite vatru.”
26 Oni uzeše junca kojega im dadoše i spremiše ga; i prizivahu ime Baalovo od jutra do
podne govoreći: “Baale, usliši nas!” Ali ne bi ni glasa ni odgovora. Skakali su pred
žrtvenikom koji bijahu podigli.
27 U podne Ilija im se naruga govoreći: “Vičite naglas, kad je on bog! Bit će da se nešto
zamislio ili je zauzet, ili je na putu; ili možda spava, pa će se probuditi.”
28 I oni zavikaše jakim glasom i počeše se parati mačevima i kopljima po svom običaju,
dok ih krv ne obli.
29 Kad prođe podne, stadoše prorokovati dok nije došlo vrijeme da se prinese prilog; ali
ne bi ni glasa, ni odgovora, ni znaka pažnje.
30 Tada Ilija reče svemu narodu: “Pristupite k meni!” I pristupi k njemu sav narod. Ilija
opet podigne žrtvenik Gospodnji koji bješe razvaljen.
31 Uze dvanaest kamenova, prema broju plemena sinova Jakovljevih kome Gospod bješe
rekao: “Ime tvoje bit će Izrael;
32 i s tim kamenovima sagradi žrtvenik imenu Gospodnjem. Oko žrtvenika načini jarak
koji je mogao primiti dvije mjere sjemenja.
33 Namjesti drva i stavi na njih junca razrezana na komade.
34 Pa reče: “Napunite četiri kabla vode i izlijte na žrtvu i na drva.” I reče: “Učinite to još
jedanput.” I oni učiniše to još jedanput. I reče: “Učinite to i treći put.” I oni učiniše to i
treći put.
35 Voda poteče oko žrtvenika a i jarak se napuni vodom.
36 Kad dođe vrijeme da se prinese žrtva, prorok Ilija pristupi i reče: “Gospode, Bože
Abrahamov, Izakov i Izraelov, neka se danas pozna da si ti Bog u Izraelu i da sam ja sluga
tvoj, da sam sve ovo učinio po tvojoj riječi.
37 Usliši me, Gospode, usliši me, da bi ovaj narod spoznao da si ti, Gospode, Bog i da si ti
taj koji obraćaš srce njihovo!”
38 I oganj Gospodnji pade i spali žrtvu paljenicu, drva i kamenje i zemlju te upi vodu iz
jarka.
39 Kad to vidje narod, padoše ničice na zemlju govoreći: “Gospod je Bog, Gospod je Bog!”
40 “Pohvatajte te proroke Baalove”, reče im Ilija, “da ni jedan ne pobjegne.” I oni ih
pohvataše. Ilija ih odvede na potok Kišon i ondje ih pokla.
41 Ilija reče Ahabu: “Idi, jedi i pij, jer se čuje šum koji javlja kišu.”
42 Ahab ode da jede i pije. A Ilija se pope na vrh Karmela, sagne se k zemlji i stavi lice
svoje među koljena,
43 pa reče svome momku: “Idi, pogledaj put mora!” Momak ode, pogleda i reče: “Nema
ništa.” Ilija reče sedam puta: “Idi opet.”
44 Kad bi sedmi put, momak reče: “Eno mali oblak kao dlan čovječji diže se s mora.” Ilija
reče: “Idi i reci Ahabu: ‘Upregni i idi da te ne uhvati kiša.’”
45 Uto se zamrači nebo od oblaka i vjetra te udari silna kiša. Ahab sjede na kola i krenu u
Jizreel.
46 A ruka Gospodnja bi nad Ilijom, koji opasa bedra svoja i otrča pred Ahabom do ulaza u
Jizreel.
1 Ahab ispripovjedi Izebeli sve što bješe učinio Ilija i kako je sve proroke pobio mačem.
2 Izebel posla glasnike k Iliji i poruči mu: “Neka me bogovi najteže kazne ako sutra ne
učinim od tebe ono što si ti svima njima učinio.”
3 Videći to, Ilija usta i ode da spasi svoj život. On dođe u Beer Šebu Judinu i ondje ostavi
svog momka.
4 A sam ode u pustinju, gdje nakon cijelog dana hoda sjede pod jednu smreku i zaiska
smrt govoreći: “Dosta je! A sad Gospode, primi dušu moju jer nisam bolji od otaca svojih.”
5 Pa legne i zaspi pod smrekom, I gle, anđeo ga taknu i reče mu: “Ustani, jedi!”
6 On pogleda, a kod glave mu se nađe kolač pečen na zažarenom kamenu i vrč vode. Jeo je
i napio se, pa opet legao.
7 Anđeo Gospodnji dođe i drugi put, taknu ga i reče: “Ustani, jedi, jer ti je dalek put.”
8 On usta, jede i napi se; i snagom koju mu dade ta hrana hodao je četrdeset dana i
četrdeset noći dok ne dođe na Božju goru Horeb.
9 Ondje uđe u jednu spilju i prenoći u njoj. Riječ Gospodnja ovako mu progovori: “Što
radiš tu, Ilija?”
10 On odgovori: “Revnovao sam za Gospoda, Boga nad vojskama; jer sinovi Izraelovi
napustiše savez tvoj, razvališe tvoje žrtvenike, a proroke pobiše mačem; ja ostah sam, i
oni traže život moj da mi uzmu.”
11 Gospod reče: “Iziđi i stani na gori pred Gospodom.” I gle, Gospod prođe. Pred
Gospodom bi jak i silan vjetar koji je drobio brda i lomio stijene. Ali Gospod ne bijaše u
vjetru. Iza vjetra dođe potres, ali Gospod ne bijaše u potresu.
12 Iza potresa dođe vatra, ali Gospod ne bijaše u vatri.
13 A iza vatre dođe glas tih i tanak. Kad ga Ilija ču, zakloni lice svoje plaštem, iziđe i stade
na ulazu u pećinu. Glas mu reče ove riječi: “Što radiš tu, Ilija?”
14 On odgovori: “Revnovah za Gospoda, Boga nad vojskama; jer sinovi Izraelovi napustiše
savez tvoj, razvališe žrtvenike tvoje i proroke pobiše mačem; a ja ostah sam. Oni traže
život moj da mi uzmu.”
15 Gospod mu reče: “Idi, vrati se istim putem u pustinju damaščansku, i kad budeš došao
onamo, pomazat ćeš Hazaela za kralja aramejskog.
16 Pomazat ćeš i Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja nad Izraelom, a Elizeja, sina Šafatova iz
Abel Mehole, pomaži za proroka umjesto sebe.
17 I tko utekne od mača Hazaelova, njega će pogubiti Jehu, a tko utekne od mača Jehuova,
njega će pogubiti Elizej.
18 Ali ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća ljudi koji nisu prignuli koljena pred Baalom, niti
su ga cjelivali ustima svojim.”
19 Ilija ode odande i nađe Elizeja, sina Šafatova, gdje ore. Pred njim je bilo dvanaest
jarmova, i on sam bijaše kod dvanaestoga. Idući mimo njega, Ilija baci na nj svoj plašt.
21 Pošto se udalji od Ilije, on se vrati da uzme par volova koje prinese na žrtvu; i s drvima
od jarma skuha meso i dade ga narodu da jede. Zatim usta, pođe za Ilijom i bi u njegovoj
službi.
29 Elizej ostavi volove, otrča za Ilijom i reče: “Pusti me da poljubim oca svoga i majku
svoju, pa ću ići za tobom.” Ilija mu odgovori: “Idi i vrati se i misli na ono što sam ti
učinio.”

1 Ben-Hadad, kralj Arama, skupi svu svoju vojsku; imao je sa sobom trideset i dva kralja,
konje i kola. On krenu i opkoli Samariju te udari na nju.
2 Posla glasnike k Ahabu, kralju Izraelovu, u grad
3 i poruči mu: “Ovako govori Ben-Hadad: srebro tvoje i zlato tvoje moje je, tako i žene
tvoje i tvoji lijepi sinovi moji su.”
4 Kralj Izraelov odgovori: “Kao što si rekao, kralju gospodaru moj, ja sam tvoj sa svim što
imam.”
5 Glasnici se opet vratiše i rekoše: “Ovako govori Ben-Hadad: Poslao sam k tebi i poručio:
dat ćeš mi srebro svoje, i zlato svoje, i žene svoje, i sinove svoje.
6 Ja ću sutra u ovo doba poslati sluge svoje k tebi, i oni će pretresati kuću tvoju i kuće
slugu tvojih, i sve što imaš dragocjeno oni će uzeti i odnijeti.”
7 Kralj Izraelov pozva sve starješine zemlje i reče: “Gledajte i razumite da ovaj čovjek želi
naše zlo, jer on posla po mene i po sinove moje, po srebro moje i po zlato moje, a ja mu
ništa ne odbih.”
8 Sve starješine i sav narod rekoše Ahabu: “Ne slušaj ga i ne pristaj!”
9 On reče glasnicima Ben-Hadadovim: “Kažite kralju gospodaru mome: što si prvo poručio
sluzi svome, sve ću učiniti; ali ovo ne mogu učiniti.” Glasnici odoše i odnesoše taj odgovor.
10 Ben-Hadad poruči Ahabu: “Neka me bogovi najteže kazne ako dostane prah od
Samarije da svemu narodu koji me slijedi dopadne po pregršt.”
11 A Kralj Izraelov odgovori: “Koji se opasuje oružjem, naka se ne hvali kao onaj koji se
raspasuje.”
12 Kad je Ben-Hadad primio taj odgovor, pio je s kraljevima pod šatorima. Reče slugama
svojim: “Spremite se!” I spremiše se da napadnu na grad.
13 Ali tada pristupi jedan prorok k Ahabu, kralju Izraelovu, i reče: “Ovako govori Gospod:
Vidiš li sve ovo mnoštvo? Evo, ja ću ti ga danas u ruke dati, da spoznaš da sam ja Gospod.”
14 Ahab reče: “Preko koga?” A on odgovori: “Ovako govori Gospod: Preko momaka
pokrajinskih knezova.” Ahab reče: “Tko će zametnuti boj?” A on odgovori: “Ti.”
15 Tada Ahab prebroji momke pokrajinskih knezova; bilo ih je dvjesta trideset i dva.
Poslije njih prebroji sav narod, sve sinove Izraelove: bilo ih je sedam tisuća.
16 Oni iziđoše u podne. Ben-Hadad je pio i opijao se u šatorima s trideset i dva kralja koja
mu dođoše pomoći.
17 Prvi su išli momci pokrajinskih knezova. Ben-Hadad se izvijesti i bi mu javljeno:
“Iziđoše neki ljudi iz Samarije.”
18 A on reče: “Ako su izišli zbog mira, pohvatajte ih žive; ako su izašli na boj, pohvatajte iz
žive.”
19 Kad iziđoše iz grada momci pokrajinskih knezova i vojska za njima,
20 svaki ubi svoga, i Aramejci pobjegoše. Izrael ih potjera. Ben-Hadad, kralj aramejski,
pobježe na konju s konjanicima.
21 Kralj Izraelov iziđe, udari na kola i na konje, te Aramejci pretrpješe težak poraz.
22 Tada pristupi prorok kralju Izraelovu i reče mu: “Idi, budi hrabar, gledaj i vidi što ti je
činiti, jer će dogodine kralj aramejski opet poći na te.
23 Kralju sirskome rekoše sluge njegove: “Bog je njihov gorski bog, zato su oni i bili jači od
nas; ali da se borimo u ravnici s njima, vidjelo bi se tko je jači.
24 Učini još i ovo: ukloni te kraljeve s njihovih mjesta i postavi vojskovođe mjesto njih;
25 pa skupi vojsku kakva je bila ona koju si izgubio - s jednakim brojem kola i konja, pa će
se vidjeti hoćemo li mi biti jači.” On ih posluša i učini tako.
26 Iduće godine Ben-Hadad prebroji Aramejce i pođe u Afek da ratuje protiv Izraela.
27 I sinovi Izraelovi prebrojiše se te nakupiše hrane i iziđoše pred njih. Sinovi Izraelovi
utaboriše se prema njima, kao dva mala stada koza, a Aramejci bijahu prekrili zemlju.
28 Čovjjek Božji dođe i progovori kralju Izraelovu: “Ovako govori Gospod: Zato što
Aramejci rekoše: Gospod je gorski bog, a nije poljski bog, zato ću ti dati u ruke sve ovo
mnoštvo da znate da sam ja Gospod.”
29 Oni ostadoše u taboru sedam dana jedni sučelice drugima. Sedmoga se dana zametnu
boj, i sinovi Izraelovi pobiše Aramejcima sto tisuća pješaka u jedan dan.
30 Ostatak pobježe u grad Afek, ali se sruši zid na dvadeset i sedam tisuća ljudi koji bijahu
ostali. Ben-Hadad, koji bijaše pobjegao u grad, išao je iz sobe u sobu.
31 Sluge mu rekoše: “Eto, čuli smo da su kraljevi doma Izraelova milostivi; vezat ćemo
kostrijet oko sebe i staviti uzice oko vrata, pa ćemo izići pred kralja Izraelova; valjda će ti
poštedjeti život.”
32 Oni vezaše kostrijet oko sebe, staviše uzice oko vrata i dođoše kralju Izraelovu pa
rekoše: “Sluga tvoj Ben-Hadad veli: Oprosti mi život!” Ahab odgovori: “Je li još živ? On je
brat moj.”
33 Ljudi uzeše to kao dobar znak i odmah da bi ga uhvatili za riječ rekoše: “Ben-Hadad je
tvoj brat.” A on reče: “Idite, dovedite ga.” Ben-Hadad dođe k njemu, a Ahab ga pozva u
svoja kola.
34 Ben-Hadad mu reče: “Vratit ću ti gradove koje je otac moj uzeo tvome ocu, a ti odredi
sebi ulice u Damasku, kao što je otac moj to učinio u Samariji.” A Ahab odgovori: “Ja ću te
pustiti da ideš i sklopit ću savez s tobom.” I zaključi s njim savez
35 Jedan između sinova proročkih reče drugu svome po riječi Gospodnjoj: “Udari me.” Ali
ga ovaj ne htjede udarati.
36 Tad mu on reče: “Zato što nisi poslušao glas Gospodnji, zato će kad odeš od mene lav
udariti na te.” I kad on ode, susretne ga lav i udari na nj.
37 On nađe drugog čovjeka i reče mu: “Udari me.” Taj ga čovjek udari i izrani.
38 Prorok se stavi na put kojim je kralj trebao proći i preruši se zavojem preko očiju.
39 Kad je kralj prolazio, on viknu kralju i reče: “Tvoj sluga se nađe usred boja, a jedan
čovjek mi se približi i dovede mi čovjeka govoreći: ‘Čuvaj mi ovog čovjeka, ako njega
nestane, tvoj život jamči za njegov život, ili ćeš platiti talenat sre
40 I dok je sluga tvoj radio tamo i amo, njega je nestalo.” Kralj Izraelov mu reče: “To je
tvoja presuda, sam si je izrekao.”
41 Tad prorok skide zavoj s očiju, i kralj Izraelov spozna da je to jedan od proroka.
42 On reče kralju: “Ovako govori Gospod: Zato što si pustio iz ruku čovjeka koga sam ja
osudio da se istrijebi, život će tvoj odgovarati za njegov život, i narod tvoj za njegov
narod.”
43 Kralj Izraelov vrati se zlovoljan i ljut te dođe u Samariju.

1 Poslije ovih događaja evo što se zbilo. Nabot Jizreelac imao je vinograd u Jizreelu kraj
dvora Ahaba, kralja u Samariji.
2 I Ahab reče Nabotu: “Daj mi svoj vinograd da načinim od njega povrtnjak, jer je do
mojega dvora. Ja ću ti dati za nj bolji vinograd, ili, ako voliš, dat ću ti njegovu cijenu u
srebru.”
3 Ali Nabot odgovori Ahabu: “Sačuvaj Bože da tebi dam baštinu otaca svojih.”
4 Ahab se vrati kući zlovoljan i ljut zbog riječi koju mu reče Nabot Jizreelac: “Neću ti dati
baštinu otaca svojih!” I on legne na postelju, okrenu lice i ne okusi hrane.
5 Izebela, njegova žena, dođe k njemu i reče mu: “Zašto je duh tvoj zlovoljan i ništa ne
jedeš?”
6 On joj odgovori: “Govorih s Nabotom Jizreelcem i rekoh mu: ‘Daj mi vinograd svoj za
srebro, ili ako voliš dat ću ti drugi vinograd za taj.’ Ali on reče: ‘Neću ti dati svoga
vinograda!’”
7 Tada mu Izebela, njegova žena, reče: “Nisi li ti kralj nad Izraelom? Ustani, jedi i budi
veseo. Ja ću tebi dati vinograd Nabota Jizreelca.”
8 I ona napisa knjige u ime Ahabovo, zapečati ih njegovim pečatom i posla starješinama i
glavarima koji stanovahu s Nabotom u njegovu gradu.
9 A u knjigama napisa ovo: “Oglasite post i postavite Nabota na čelo naroda.
10 Postavite prema njemu dva nevaljala čovjeka koja će ovako posvjedočiti na nj: ‘Hulio si
na Boga i na kralja!’ Tada ga izvedite, kamenujte ga i neka umre.”
11 Ljudi iz grada Nabotova, starješine i glavari koji su živjeli u njegovu gradu, učiniše kako
im naredi Izebela, kao što bješe napisano u knjigama koje im je poslala.
12 Oglasiše post i postaviše Nabota na čelo naroda.
13 Dva nevaljala čovjeka dođoše i sjedoše prema njemu; i ti nevaljali ljudi svjedočiše pred
narodom protiv Nabota govoreći: “Nabot je hulio na Boga i na kralja!” Zatim ga izvedoše
iza grada, kamenovaše ga, i on umre.
14 Pa poručiše Izebeli: “Nabot je kamenovan i umro je.”
15 Kad Izebela ču da je Nabot kamenovan i da je umro, reče Ahabu: “Ustani, uzmi
vinograd Nabota Jizreelca, koga ti on ne htjede dati za srebro, jer Nabot više nije živ, nego
je umro.”
16 Kad Ahab ču da je Nabot umro, pođe u vinograd Nabota Jizreelca da ga uzme.
17 Tada riječ Gospodnja ovako progovori Iliji Tišbijcu:
18 “Ustani, iziđi ususret Ahabu, kralju Izraelovu, koji sjedi u Samariji; eno ga u Nabotovu
vinogradu, kamo je otišao da ga zaposjedne.
19 Reći ćeš mu: ‘Ovako govori Gospod: Nisi li ti ubojica i otimač?’ I reći ćeš mu: ‘Ovako
govori Gospod: Na mjestu na kojem su psi lizali krv Nabotovu, na tom istom mjestu će psi
lizati tvoju krv.’”
20 Ahab reče Iliji: “Nađe li me, neprijatelju moj!” A on odgovori: “Nađoh, jer si se prodao
da činiš ono što je zlo u očima Gospodnjim.
21 Evo, pustit ću zlo na te, pomest ću te i istrijebit ću svakoga koji pripada Ahabu - i onoga
koji je rob i onoga koji je slobodan u Izraelu,
22 i učinit ću s domom tvojim kao s domom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s domom
Baše, sina Ahijina, jer si me gnjevio i što si naveo na grijeh Izraela.”
23 Gospod govori i za Izebelu i reče: “Psi će pojesti Izebelu ispod zidova jizreelskih.
24 Tko od doma Ahabova umre u gradu, pojest će ga psi, a tko umre u polju, pojest će ga
ptice nebeske.”
25 Nitko se nije prodao kao Ahab da čini ono što je zlo u očima Gospodnjim, a Izebela,
žena njegova, nagovarala ga na to.
26 On postupi na najgadniji način idući za idolima kao što su činili Amorejci, koje Gospod
izagna ispred sinova Izraelovih.
27 Pošto ču te riječi, Ahab razdrije haljine svoje, priveza kostrijet oko tijela i stade postiti.
Spavao je u toj kostrijeti i hodao polagano.
28 I riječ Gospodnja ovako progovori Iliji Tišbijcu:
29 “Jesi li vidio kako se Ahab ponizio preda mnom? Zato što se tako ponizio preda mnom,
neću pustiti ono zlo za njegova života; nego ću za vremena sina njegova pustiti ono zlo na
njegov dom.”

1 Prođoše tri godine bez rata između Aramejaca i Izraelaca.
2 Treće godine Jošafat, kralj Judin, dođe kralju Izraelovu.
3 Kralj Izraelov reče slugama svojim: “Ne znate li da je Ramot u Gileadu naš? A mi ne
poduzimamo ništa da ga uzmemo iz ruku kralja aramejskoga!”
4 I reče Jošafatu: “Hoćeš li doći sa mnom da napadnemo na Ramot Gileadski?” Jošafat
odgovori kralju Izraelovu: “Ići ćemo, ja kao i ti, moj narod kao i tvoj narod, konji moji kao
i tvoji konji.”
5 Zatim Jošafat reče kralju Izraelovu: “Upitaj sad, molim te, riječ Gospodnju.”
6 Kralj Izraelov sabra proroke, oko četiri stotine, i reče im: “Hoću li napasti na Ramot
Gileadski, ili ću se okaniti?” Oni odgovoriše: “Idi, jer će ga Gospod predati u ruke kralju.”
7 Jošafat reče: “Ima li tu još koji prorok Gospodnji da ga upitamo?”
8 Kralj Izraelov odgovori Jošafatu: “Ima još jedan čovjek preko koga bismo mogli upitati
Gospoda; ali ja ga mrzim, jer mi ne proriče dobro, nego zlo. To je Mihej, sin Jimlin.”
Jošafat reče: “Neka kralj ne govori tako.”
9 Tada kralj Izraelov dozva jednog eunuha i reče mu: “Dovedi mi odmah Miheja, sina
Jimlina.”
10 Kralj Izraelov i Jošafat, kralj Judin, sjedili su svaki na svom prijestolju, obučeni u
kraljevske haljine na trgu kod vrata samarijskih, a svi proroci prorokovahu pred njima.
11 Sidkija, sin Kenaanin, napravio si je željezne rogove i reče: “Ovako govori Gospod:
‘Ovim ćeš pobosti Aramejce dokle ih ne istrijebiš.’”
12 Tako i svi proroci prorokovahu govoreći: “Idi na Ramot Gileadski i bit ćeš sretan, jer će
ga Gospod dati u ruke kralju.”
13 Glasnik koji ode po Miheja reče mu: “Evo, proroci proriču svi jednim glasom dobro
kralju; neka i tvoja riječ bude kao riječ njihova! Javljaj nešto dobra!”
14 Mihej odgovori: “Živ je Gospod! Govorit ću ono što mi kaže Gospod.”
15 Kad on dođe kralju, reče mu kralj: “Mihej, hoćemo li ići na Ramot Gileadski, ili ćemo se
okaniti?” On mu odgovori: “Idi, bit ćeš sretan, jer će ga Gospod dati u ruke kralju.”
16 A kralj mu reče: “Koliko ću te puta zaklinjati da mi ne govoriš nego istinu u ime
Gospodnje?”
17 Mihej odgovori: “Vidim sav narod Izraelov razasut po planinama, kao ovce koje nemaju
pastira; i Gospod govori: Ovi ljudi nemaju gospodara; neka se vrati svaki svojoj kući s
mirom.”
18 Kralj Izraelov reče Jošafatu: “Nisam li ti rekao da mi neće prorokovati dobro, nego
zlo?”
19 A Mihej reče: “Čuj, dakle, riječ Gospodnju! Vidio sam Gospoda na priijestolju njegovu, a
sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane.
20 I Gospod reče: ‘Tko će navesti Ahaba da pođe na Ramot Gileadski i tu padne?’ Jedni
odgovoriše na jedan, a drugi na drugi način.
21 A jedan duh stade pred Gospoda i reče: ‘Ja ću ga navesti.’ Gospod mu reče: ‘Kako?’
22 ‘Izići ću’ - odgovori on - i bit ću lažljiv duh u ustima svih proroka njegovih.’ Gospod
reče: ‘Navest ćeš ga i uspijet ćeš; idi i učini tako!’
23 I sad je, eto, Gospod stavio lažljiv duh u usta svim prorocima. Gospod ti je izrekao zlo.”
24 Tada pristupi Sidkija, sin Kenaanin, i udari Miheja po obrazu govoreći: “Kuda je otišao
duh Gospodnji od mene da govori s tobom?”
25 Mihej odgovori: “Vidjet ćeš onog dana kad budeš išao iz sobe u sobu da se sakriješ.”
26 Kralj Izraelov reče: “Uhvati Miheja i odvedi ga k Amonu, gradskom zapovjedniku, i
kraljeviću Joašu.
27 Reci im: ‘Ovako govori kralj: Bacite ovog čovjeka u tamnicu i hranite ga kruhom i
vodom od žalosti dokle se ne vratim u miru.’”
28 Mihej reče: “Ako se vratiš u miru, nije Gospod govorio preko mene.” Još reče: “Čujte,
svi narodi!”
29 Kralj Izraelov i Jošafat, kralj Judin, krenuše na Ramot Gileadski.
30 Kralj Izraelov reče Jošafatu: “Ja ću se prerušiti kad pođem u boj, a ti obuci svoje
haljine.” I kralj se Izraelov preruši i pođe u boj.
31 Aramejski kralj dade ovu zapovijed trideset dvojici zapovjednika njegovih kola: “Ne
udarajte ni na male ni na velike, nego na samoga kralja Izraelova.”
32 Kad zapovjednici kola vidješe Jošafata, rekoše: “Sigurno je to kralj Izraelov!” I okrenuše
da udare na njega. Jošafat povika.
33 Zapovjednici kola, vidjevši da to nije kralj Izraelov, odstupiše od njega.
34 Tad jedan vojnik zastrijeli nasumce iz luka i pogodi kralja Izraelova među kopče od
oklopa. Kralj reče svom vozaču: “Okreni i izvedi me iz boja jer sam ranjen.”
35 Boj je bio žestok onoga dana. Kralj je ostao uspravan u svojim kolima prema
Aramejcima, a uvečer je umro. Krv iz rane njegove tekla je u kola.
36 O sunčanom zalazu nasta vika u cijelom taboru: “Svaki u svoj grad, svaki u svoju
zemlju!”
37 Tako umre kralj koga prenesoše u Samariju i pokopaše u Samariji.
38 Kad su prali kola u lokvi samarijskoj, psi su lizali krv Ahabovu, i bludnice su se ondje
kupale, po riječi koju reče Gospod.
39 Ostala djela Ahabova i sve što učini, i kuća od slonove kosti koju je sagradio i gradovi
koje je podigao, nije li sve to opisano u Ljetopisima kraljeva Izraelovih?
40 Ahab počinu kod otaca svojih, a na njegovo se mjesto zakralji Ahazja, njegov sin.
41 Jošafat, sin Asin, zakralji se nad Judom četvrte godine Ahabova kraljevanja nad
Izraelom.
42 Jošafat je imao trideset i pet godina kad je počeo kraljevati; vladao je dvadeset i pet
godina u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Azuba, a bila je kći Šilhijeva.
43 On hodaše sasvim putem Ase, oca svoga, i ne odstupi od njega, čineći sve što je pravo u
očima Gospodnjim.
44 Ali uzvišice ne nestaše; narod je još prinosio žrtve i kadio na uzvišicama.
45 Jošafat je živio u miru s kraljem Izraelovim.
46 Ostala djela Jošafatova, njegovi pothvati i ratovi, nisu li zapisani u Ljetopisima kraljeva
Judinih?
47 On istrijebi iz svoje zemlje ostatak posvećenih bludnica koje bijahu još ostale nakon
Ase, njegova oca.
48 U Edomu nije bilo kralja; u njemu je vladao kraljev namjesnik.
49 Jošafat izgradi taršiško brodovlje da ode u Ofir po zlato; ali nije otplovio, jer su se
brodovi razbili u Esjon Geberu.
50 Tada Ahazja, sin Ahabov, reče Jošafatu: “Neka moje sluge idu s tvojim slugama na
brodove.” Ali Jošafat ne pristade.
51 Jošafat počinu kod otaca svojih i pokopaše ga kod otaca njegovih u gradu Davida, oca
njegova; a na njegovo mjesto zakralji se Joram, njegov sin.
52 Ahazja, sin Ahabov, postao je kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova
kraljevanja nad Judom; vladao je Izraelom dvije godine.
53 Činio je ono što je zlo u očima Gospodnjim, pa je pošao putem svoga oca i majke, putem
Jeroboama, sina Nebatova, koji navede Izraela na grijeh.
54 Služio je Baalu i klanjao mu se, čime je dražio Gospoda, Boga Izraelova, jednako kao i
njegov otac.
DRUGA KNJIGA KRALJEVA
LB) Druga Kraljevi glava 1

1 Po smrti Ahabovoj Moapci digoše bunu protiv Izraela.
2 Ahazja pade preko prozorske rešetke u svojoj gornjoj sobi u Samariji i razboli se. On
posla glasnike i reče im: “Idite i pitajte Baal Zebuba, boga ekronskoga, hoću li ozdraviti od
ove bolesti.”
3 Ali anđeo Gospodnji reče Iliji Tišbijcu: “Ustani, iziđi u susret glasnicima kralja
samarijskoga i reci im: ‘Zar nema Boga u Izraelu te idete pitati Baal Zebuba, boga u
Ekronu?’ Zato ovako govori Gospod: Nećeš se dignuti s postelje na koju si legao,
5 Glasnici se vratiše k Ahazji, i on im reče: “Zašto ste se vratili?”
6 Oni mu odgovoriše: “Sreli smo čovjeka koji nam reče: “Idite, vratite se kralju koji vas
posla i recite mu: Ovako govori Gospod: Zar nema Boga u Izraelu te šalješ da pitaš Baal
Zebuba, boga ekronskoga? Zato se nećeš dignuti s postelje na koju si le
7 Ahazja im reče: “Kakav je bio taj čovjek koji vas je susreo i to vam rekao?”
8 Odgovoriše mu: “Bio je sav dlakav i opasan kožnim pojasom.” A Ahazja reče: “To je Ilija,
Tišbijac.”
9 On posla k njemu pedesetnika s njegovom pedesetoricom. Pedesetnik ode k Iliji, koji je
sjedio na vrhu gore, i reče mu: “Čovječe Božji, kralj je zapovjedio, siđi!”
10 Ilija odgovori pedesetniku: “Ako sam čovjek Božji, neka siđe oganj s neba i spali tebe i
tvoju pedesetoricu.” I siđe oganj s neba i spali njega i njegovu pedesetoricu.
11 Ahazja posla k njemu drugog pedesetnika s njegovom pedesetoricom. Pedesetnik
progovori Iliji i reče mu: “Čovječe Božji, kralj je tako zapovjedio, požuri i siđi.”
12 Ilija mu odgovori: “Ako sam čovjek Božji, neka siđe oganj s neba i spali tebe i tvoju
pedesetoricu.” I siđe oganj Božji s neba i spali njega i njegovu pedesetoricu.
13 Ahazja posla i trećeg pedesetnika s njegovom pedesetoricom. Ovaj treći pedesetnik
pođe, a kad dođe klekne na koljena pred Ilijom i, moleći ga, reče mu: “Čovječe Božji, neka
ti bude drag život moj i život ove pedesetorice slugu tvojih.
14 Eto, sišao je oganj s neba i spalio prva dva pedesetnika s njihovom pedesetoricom; ali
sad neka ti je drag život moj.”
15 Anđeo Gospodnji reče Iliji: “Idi s njim, ne boj ga se.” I Ilija usta i ode s njim kralju.
16 I reče mu: “Ovako govori Gospod: Zato što si slao glasnike da ispitaju Baal Zebuba, boga
ekronskoga, kao da nema Boga u Izraelu koga bi mogao pitati, nećeš se dignuti s postelje
na koju si legao, nego ćeš umrijeti.”
17 Ahazja umre po riječi Gospodnjoj koju izreče Ilija, a na njegovo mjesto zakralji se
Joram, druge godine kraljevanja Jorama, sina Jošafatova nad Judom; jer ovaj nije imao
sina.
18 Ostala djela Ahazjina i što je činio, nije li to zapisano u Ljetopisima kraljeva Izraelovih?

1 Kad Gospod htjedne uzeti Iliju u vihoru na nebo, Ilija pođe s Elizejem iz Gilgala.
2 Ilija reče Elizeju: “Ostani ti ovdje, jer mene Gospod šalje do Betela.” Elizej odgovori: “Živ
je Gospod, i živa je duša tvoja! Neću te ostaviti.”
3 I oni pođoše u Betel. Sinovi proroka koji bijahu u Betelu dođoše k Elizeju i rekoše mu:
“Znaš li da će danas Gospod uzeti gospodara tvoga od tebe?” A on odgovori: “Znam i ja,
šutite!”
4 Ilija mu reče: “Elizeju, ostani ti tu, jer me Gospod šalje u Jerihon.” On odgovori: “Živ je
Gospod i živa je duša tvoja! Neću te ostaviti.” I oni dođoše u Jerihon.
5 Sinovi proroka koji bijahu u Jerihonu pristupiše k Elizeju i rekoše mu: “Znaš li da će
danas Gospod uzeti od tebe gospodara tvoga?” A on odgovori: “Znam i ja, šutite!”
6 Ilija mu reče: “Ostani ti tu, jer me Gospod šalje na Jordan.” On odgovori: “Živ je Gospod i
živa je duša tvoja! Neću te ostaviti.” i oni proslijediše svojim putem.
7 Pedeset ljudi od sinova proroka dođoše i stadoše prema njima izdaleka, a oni se
zaustaviše kod Jordana.
8 Ilija uze svoj plašt i, savivši ga, udari njime po vodi, i ona se razdijeli nadvoje, te obojica
prijeđoše suhim putem.
9 Kad prođoše, Ilija reče Elizeju: “Traži što hoćeš da ti učinim, dok još nisam uznesen od
tebe.” Elizej odgovori: “Da bude na meni, molim te, dvostruki dio duha tvoga.”
10 Ilija reče: “Ti tražiš tešku stvar. Ali ako me vidiš kad budem uznesen od tebe, bit će ti i
to; ako li ne, neće biti.”
11 Kako su išli dalje razgovarajući, ognjena kola i ognjeni konji rastaviše ih, i Ilija se u
vihoru uznese na nebo.
12 Elizej je gledao i vikao: “Oče moj! Oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!” I ne
vidje ga više. Uzevši zatim haljine svoje, razdera ih na dva komada
13 i podiže plašt Ilijin koji je bio spao s njega. Zatim se vrati i stade na obali jordanskoj;
14 i uzevši plašt Ilijin, koji je bio spao s njega, udari po vodi i reče: “Gdje je Gospod, Bog
Ilijin?” Te i on udari po vodi i voda se razdijeli nadvoje, pa Elizej prođe.
15 Sinovi proroka koji bijahu u Jerihonu, s druge strane, vidjevši ga, rekoše: “Duh Ilijin
počiva na Elizeju!” i dođoše mu ususret i pokloniše mu se do zemlje.
16 Rekoše mu: “Evo ima kod slugu tvojih pedeset hrabrih ljudi; hoćeš li da idu tražiti
tvoga gospodara? Može biti da ga je uzeo duh Gospodnji i bacio na kakvo brdo ili dolinu.”
On odgovori: “Ne šaljite!”
17 Ali oni navaljivahu dugo na nj, pa on reče: “Pošaljite!” Oni poslaše tih pedeset ljudi koji
tražiše Iliju tri dana, ali ga ne nađoše.
18 Kad se vratiše k Elizeju, koji je bio u Jerihonu, on im reče: “Nisam li vam govorio: ‘Ne
idite?’”
19 Stanovnici grada rekoše Elizeju: “Gle, dobro je živjeti u ovome gradu, kao što gospodar
naš vidi; ali je voda nezdrava i zemlja nerodna.”
20 On reče: “Donesite mi nov tanjur i stavite u nj soli.” I oni mu donesoše.
21 On iziđe na izvor i baci u nj sol govoreći: “Ovako govori Gospod: Iscjeljujem ovu vodu i
od nje neće više biti ni smrti ni neplodnosti.”
22 I voda posta zdrava do današnjega dana, po riječi koju izreče Elizej.
23 Odande ode u Betel, i kako je išao putem, iziđoše mala djeca iz grada i narugaše mu se.
Ona mu govorahu: “Penji se, ćelo! Penji se, ćelo!”
24 Elizej se obazre da ih vidi i prokle ih u ime Gospodnje. Tada iziđoše dva medvjeda iz
šume i rastrgaše četrdeset dvoje djece.
25 Odande ode na goru Karmel, odakle se vrati u Samariju.

1 Joram, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine kraljevanja
Jošafatova nad Judom. Vladao je dvanaest godina.
2 On učini ono što je zlo u očima Gospodnjim, ali ne kao otac njegov i kao mati njegova.
Obori kipove Baalove koje je podigao njegov otac;
3 ali se poda grijesima Jeroboama, sina Nebatova, kojima navede na grijeh Izraela, i ne
odstupi od njih.
4 Meša, kralj moapski, imao je mnogo stoke i davao kralju Izraelovu danak od sto tisuća
janjaca i sto tisuća ovnova pod runom;
5 ali kad umre Ahab, kralj se moapski odmetnu od Izraela.
6 Kralj Joram iziđe u to vrijeme iz Samarije i prebroji cijeli Izrael.
7 On krenu i poruči Jošafatu, kralju Judinu: “Kralj moapski odmetnu se od mene; hoćeš ići
sa mnom da napadnemo Moapce?” Jošafat odgovori: “Hoću, ja kao i ti, moj narod kao i
tvoj narod, moji konji kao i tvoji konji.”
8 Zatim reče: “A kojim ćemo putem ići?” Joram reče: “Preko Edomske pustinje.”
9 Krenuše kralj Izraelov, kralj Judin i kralj edomski; nakon sedam dana puta nisu više
imali vode ni za vojsku ni za stoku koja je išla s njima.
10 Kralj Izraelov reče: “Joj! Gospod pozva ova tri kralja da ih preda u ruke Moabaca.”
11 Ali Jošafat reče: “Ima li tu koji prorok Gospodnji da upitamo Gospoda preko njega?”
Jedan među slugama kralja Izraelova reče: “Ovdje je Elizej, sin Šafatov, koji je Iliji vodom
polijevao ruke.”
12 I Jošafat reče: “U njega je riječ Gospodnja.” Kralj Izraelov, Jošafat, i kralj edomski
otiđoše k njemu.
13 Elizej reče kralju Izraelovu: “Što ima između mene i tebe? Idi k prorocima oca svoga i k
prorocima matere svoje.” A kralj Izraelov reče mu: “Ne, jer Gospod pozva ova tri kralja da
ih preda u ruke Moabaca.”
14 Elizej reče: “Živ je Gospod nad vojskama, čiji sam ja služitelj; da nemam obzira prema
Jošafatu, kralju Judinu, ne bih mario za te niti bih pogledao u te.
15 Dovedite mi sad jednoga svirača harfe.” I kako je svirač udarao u harfu, ruka Gospodnja
dođe na Elizeja.
16 On reče: “Ovako govori Gospod: Načinite u ovoj dolini jama i jama.
17 Jer ovako govori Gospod: Nećete osjetiti vjetra, niti ćete vidjeti kiše, ali će se dolina ova
napuniti vodom te ćete piti i vi i ljudi vaši i stoka vaša.
18 To je malo u očima Gospodnjim, nego će vam on predati i Moapce u ruke.
19 Raskopat ćete sve tvrde gradove i sve glavne gradove, posjeći ćete sva dobra stabla i
zaroniti u sve izvore i kamenjem ćete potrti sve dobre njive.”
20 I ujutro, u času kad se prinosi prilog, voda dođe od puta edomskoga i zemlja se napuni
vodom.
21 Međutim, svi Moapci, čuvši da su izišli kraljevi da udare na njih, sazvaše sve one koji su
vični oružju i starije te stadoše na granici.
22 Ustadoše rano, i kad je sunce obasjalo vodu, Moapci vidješe prema sebi vodu crvenu
kao krv.
23 Oni rekoše: “To je krv! Pobili su se kraljevi i jedan drugoga pogubili; a sad po plijen,
Moapci!”
24 I oni krenuše na tabor Izraelov. Ali Izraelci ustadoše i udariše na Moapce, koji
pobjegoše ispred njih. I oni uđoše u zemlju i udariše na Moab.
25 Raskopaše gradove, i svaki od njih baci svoj kamen na svaku dobru njivu i zasuše ih, a
zaroniše i u sve izvore i posjekoše sva dobra stabla; a praćari opkoliše i tukoše Kir Harešet,
od koga osta samo kamenje.
26 Kralj moapski, videći da je nadvladan u boju, uze sa sobom sedam stotina ljudi vičnih
maču da probije sebi put do kralja edomskoga, ali nije uspio.
27 Tada uze svoga sina prvorođenca koji je trebao postati kralj i prinese ga kao žrtvu na
zidu. Nasta veliko ogorčenje u Izraelu, koji se udalji od kralja moapskoga i vrati u svoju
zemlju.

1 Jedna između žena proročkih sinova povika Elizeju govoreći: “Sluga tvoj, muž moj, umro
je, a ti znaš da se sluga tvoj bojao Gospoda; i sad dođe vjerovnik njegov da mi uzme dva
sina da od njih načini robove.”
2 Elizej joj reče: “Što ti ja mogu? Kaži mi što imaš u kući.” Ona odgovori: “Sluškinja tvoja
nema u kući ništa osim jedne posude ulja.”
3 A on reče: “Idi, traži praznih posuda od svih svojih susjeda, nemoj iskati malo.
4 Kad se vratiš kući, zatvori vrata za sobom i za sinovima svojim, pa nalijevaj u sve posude
pa kako se koja napuni, stavi je na stranu.”
5 Ona ode. Zatvori se u kuću sa sinovima svojim; oni joj dodavahu posude, a ona je
nalijevala.
6 Kad se posude napuniše, reče ona svome sinu: “Dodaj mi još jednu posudu.” Ali on joj
odgovori: “Nema više.” I ulje stade.
7 Ona ode k čovjeku Božjemu i kaza mu sve to. A on joj reče: “Idi, prodaj ulje i oduži se; a
što pretekne, onim se hrani sa svojim sinovima.”
8 Jednoga dana Elizej je prolazio kroz Šunam. Ondje je živjela jedna otmjena žena, koja ga
pozove da jede. I svaki put kad je onuda prolazio, svratio bi se k njoj da jede.
9 Ona reče svome mužu: “Gle, ja znam da je onaj čovjek koji uvijek svraća k nama Božji
čovjek.
10 Načinimo mu malu sobu i namjestimo mu postelju, stol i stolicu te jedan svijećnjak, pa
kad dođe k nama, neka se tu skloni.”
11 Vrativši se jednom u Šunam, Elizej uđe u gornju sobu i ondje počinu.
12 Reče svome momku Gehaziju: “Zovi onu Šunamku!” Gehazi je pozva, i ona stade pred
njim.
13 Elizej reče Gehaziju: “Kaži joj: ‘Eto, toliko se brineš za nas, što možemo učiniti za tebe?
Imaš li što reći kralju ili vojskovođi?” Ona odgovori: “Ja živim usred svoga naroda.”
14 A on reče: “Šta bih joj mogao učiniti?” A Gehazi odgovori: “Gle, ona nema sinova, a muž
joj je star.”
15 I on reče: “Zovi je!” Gehazi je pozva, i ona stade na vratima.
16 Elizej reče: “Dogodine u ovo doba grlit ćeš sina.” A ona reče: “Nemoj, gospodaru moj,
Božji čovječe, nemoj varati sluškinju svoju.”
17 Žena je zaista zatrudnjela i rodila sina druge godine u doba kao što joj reče Elizej.
18 Dijete je raslo. Jednoga dana pođe k ocu svome k žeteocima
19 i reče svome ocu: “Joj, moja glava, joj, glava moja!” A otac reče momku: “Nosi ga
materi!”
20 Momak ga uze i odnese njegovoj majci. Dijete je ležalo na njezinu krilu do podne i
umrlo.
21 Ona ode u gornju sobu, namjesti ga u postelju čovjeka Božjeg, zatvori vrata i iziđe.
22 Zovnu svoga muža i reče mu: “Pošalji mi, molim te, jednog momka i jednu magaricu da
požurim do čovjeka Božjega, pa ću se vratiti.”
23 A on reče: “Zašto ideš danas k njemu? Nije ni mlađak ni subota.” A ona reče: “Ne brini.”
24 Ona dade da se osedla magarica i reče svome momku: “Vodi i idi, nemoj zastajati na
putu ako ti ja ne kažem.”
25 Ona, dakle, pođe i dođe k čovjeku Božjemu na goru Karmel. Ugledavši je izdaleka,
čovjek Božji reče Gehaziji, sluzi svome: “Evo Šunamke!
26 Trči sad pred nju i reci joj: ‘Jesi li zdrava? Je li zdrav muž tvoj i sin tvoj?’” Ona odgovori:
“Zdravi smo.”
27 A kad dođe k čovjeku Božjemu na goru, zagrli mu noge. Gehazi pristupi da je otjera. Ali
čovjek Božji reče: “Ostavi je, jer joj je duša u jadu, a Gospod to sakri od mene i ne javi mi.”
28 Tada ona reče: “Jesam li iskala sina od gospodara svoga? Nisam li kazala: ‘Nemoj me
varati?’”
29 Elizej reče Gehaziju: “Opaši se, uzmi štap moj u ruku i idi. Ako sretneš koga, nemoj ga
pozdravljati, a ako te tko pozdravi, nemoj mu odgovarati. Stavit ćeš moj štap djetetu na
lice.”
30 Djetetova mati reče: “Živ je Gospod i živa je duša tvoja! Neću te ostaviti.” Tada on usta i
pođe za njom.
31 Gehazi ode naprijed i stavi djetetu štap na lice; ali ne bi ni glasa ni odaziva. On se vrati
pred Elizeja i javi mu govoreći: “Dijete se nije probudilo.”
32 Elizej uđe u kuću, a dijete bijaše mrtvo na postelji.
33 Elizej uđe, zatvori se s djetetom i pomoli se Gospodu.
34 On se pope na postelju i leže na dijete; stavi svoja usta na djetinja usta, svoje oči na
njegove oči, svoje dlanove na njegove dlanove i ispruži se nad njim. I tijelo se djetinje
zagrije.
35 Elizej se udalji, prijeđe gore i dolje po kući, pa se opet pope i pruži se nad djetetom. I
dijete kihnu sedam puta i otvori oči.
36 Elizej dozva Gehazija i reče mu: “Zovi Šunamku!” Gehazi je pozva, i ona dođe k Elizeju
koji joj reče: “Uzmi sina svoga.”
37 Ona pade k nogama njegovim i pokloni mu se do zemlje. Uze sina svoga i iziđe.
38 Elizej se vrati u Gilgal, a u zemlji je vladala glad. Kako su proročki sinovi sjedili pred
njim, on reče svome momku: “Pristavi veliki lonac i skuhaj jelo za proročke sinove.”
39 Jedan od njih iziđe u polje da nabere zelja. Nađe divlju lozu, a nabra i divljih krastavaca
pun plašt. Kad se vrati kući, nareže ih u lonac gdje se kuhala juha. No nije znao kakvi su.
40 Dadoše ljudima da jedu, ali čim pojedoše, povikaše: “Smrt je u loncu, Božji čovječe!” I
nisu mogli jesti.
41 Elizej reče: “Uzmite brašna.” I sasu brašno u lonac, pa reče: “Daj ljudima da jedu.” I u
loncu nije više bilo ništa loše.
42 Jedan čovjek dođe iz Baal Šališa. On donese Božjem čovjeku dvadeset ječmenih kruhova
i nove pšenice u klasu od prvina svojih. Elizej reče: “Daj tim ljudima da jedu.”
43 Momak mu njegov reče: “Kako ću podijeliti na sto ljudi?” Ali Elizej reče: “Daj tim
ljudima neka jedu, jer ovako govori Gospod: ‘Jest će i preteći će im!’”
44 I on postavi kruhove pred njih; oni jedoše i preteče im, po riječi Gospodnjoj.

1 Naaman, vojskovođa aramskog kralja, bijaše u milosti gospodara svoga i u časti; jer je
preko njega Gospod bio dao snagu Arameji. Ali taj jak i valjan čovjek bio je gubav.
2 Iz Arameje je izišla četa koja bijaše odvela kao ropkinju malu djevojčicu iz zemlje
Izraelove, koja je bila u službi žene Naamove.
3 I ona reče gospođi svojoj: “Oh, kad bi gospodar moj otišao k proroku u Samariju, on bi ga
izliječio od gube!”
4 Naaman ode k svome gospodaru i reče mu: “Tako i tako kaže djevojka iz zemlje
Izraelove.”
5 A kralj aramejski reče: “Hajde, idi u Samariju, a ja ću poslati knjigu kralju Izraelovu.” On
ode i prinese deset talenata srebra, šest stotina šekela zlata i deset svečanih haljina.
6 Preda knjigu kralju Izraelovu, u kojoj je bilo rečeno: “Eto, sad kad ti dođe ova knjiga,
znat ćeš da šaljem k tebi Naamana, slugu svoga, da ga izliječiš od gube.”
7 Kad kralj Izraelov pročita knjigu, razdere svoje haljine i reče: “Zar sam ja Bog da mogu
činiti da netko umre i da netko živi te šalje k meni čovjeka da ga izliječim od gube? Znajte,
dakle, i razumite da on traži nemir sa mnom.”
8 Kad Elizej, čovjek Božji, ču da je kralj Izraelov razderao svoje haljine, on poruči kralju:
“Zašto si razdirao haljine svoje? Neka on dođe k meni da zna kako u Izraelu ima prorok.”
9 I Naaman dođe s konjima i kolima svojim i stade pred vrata doma Elizejeva.
10 Elizej mu poruči po jednom glasniku: “Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu, i ozdravit
će tijelo tvoje i bit ćeš čist.”
11 Naaman se rasrdi i pođe govoreći: “Gle, ja mišljah on će izići k meni i doći će sam
glavom i prizvati ime Gospoda, Boga svoga, staviti ruke svoje na mjesto i izliječiti gubu.
12 Nisu li rijeke damašćanske, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se
mogao u njima okupati i očistiti?” I, okrenuvši se, ode gnjevan.
13 Ali sluge njegove prstupivši k njemu i rekoše mu: “Oče, da je prorok tražio nešto teško,
ne bi li ti to učinio? A zašto ne bi kad ti reče: ‘Okupaj se, pa ćeš biti čist?’”
14 On onda siđe i zaroni u Jordan sedam puta po riječi čovjeka Božjega, a put njegova
posta kao put maloga djeteta. Očistio se.
15 Naaman se vrati k čovjeku Božjemu sa svom svojom pratnjom. Kad dođe, predstavi mu
se i reče: “Evo, sad priznajem da nema Boga nigdje na zemlji do u Izraelu. Molim te, primi
dar od sluge svoga.”
16 Elizej odgovori: “Živ je Gospod čiji sam služitelj! Neću primiti.” Naaman ga je
nagovarao da uzme, ali on odbi.
17 Tada Naaman reče: “Kad nećeš, a ono neka se sluzi tvome da ove zemlje koliko mogu
ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi žrtava paljenica ni drugih žrtava
drugim bogovima nego Gospodu.
18 A evo šta ja molim da Gospod oprosti sluzi tvome: kad gospodar moj ulazi u hram
Rimonov da se ondje pokloni, on se prihvaća za moju ruku, tad se i ja klanjam u domu
Rimonovu. Neka oprosti Gospod sluzi tvome kad se tako budem klanjao u hramu
Rimonovom.”
19 Elizej mu reče: “Idi s mirom. Kad Naaman ode od Elizeja i dovoljno se udalji,
20 Gehazi, sluga Elizejev, reče u sebi: “Gle, gospodar moj nije htio primiti iz ruku toga
Naamana Aramejca ono što bijaše donio. Živ je Gospod! Potrčat ću za njim i dobit ću što od
njega.”
21 I Gehazi otrča za Naamanom. Videći ga kako trči za njim, Naaman skoči sa svojih kola,
pođe mu ususret i reče mu: “Je li sve dobro?”
22 A on odgovori: “Sve je dobro. Gospodar moj posla me da ti kažem: ‘Evo sad baš dođoše
k meni dva mladića iz gore Efrajimove, sinovi proroka, daj za njih talenat srebra i dva
svečana odijela.”
23 Naaman reče: “Uzmi dva talenta.” i natjera ga i sveza dva talenta srebra u dva tobolca
te dade dva svečana odijela koja preda dvojici momaka da ih nose pred njim.
24 Kad Gehazi dođe na brdo, uze ih iz njihovih ruku, sakri ih u jednu kuću i otpusti ljude,
koji odoše.
25 Zatim dođe pred svoga gospodara. Elizej mu reče: “Odakle dolaziš, Gehazi?” A on
odgovori: “Sluga tvoj nije išao ni na jednu ni na drugu stranu.”
26 Ali mu Elizej reče: “Moj duh nije bio odsutan kad se onaj čovjek vraćao s kola svojih da
ti pođe ususret. Je li ovo vrijeme da se uzme srebro i da se uzmu haljine, a zatim maslinici,
vinogradi, ovce, goveda, sluge i sluškinje?
27 Zato će guba Naamanova zauvijek prionuti uz tebe i tvoj porod.” I Gehazi ode od Elizeja
s gubom bijelom kao snijeg.

1 Sinovi proročki rekoše Elizeju: “Gle, mjesto gdje mi pred tobom sjedimo tijesno nam je.
2 Idimo do Jordana; ondje će svaki od nas uzeti po jedno brvno i načiniti si mjesto za
stanovanje.” Elizej odgovori: “Idite.”
3 A jedan od njih reče: “Pođi, molim te, i ti sa slugama svojim.” On odgovori: “Ići ću.”
4 I on pođe s njima. Došavši na Jordan, nasjekoše drva.
5 I kako je jedan od njih obarao jedno brvno, pade mu sjekira u vodu. A on poviče: “Joj,
gospodaru, a još je i posuđena!”
6 Čovjek Božji reče: “Gdje je pala?” I on mu pokaza mjesto. Elizej odsiječe tada komad
drveta i baci na to mjesto te učini da željezo ispliva.
7 Pa reče: “Digni ga.” I čovjek pruži ruku i uze ga.
8 Kralj aramejski bijaše u ratu s Izraelom. U jednom vijeću koje je održao sa slugama
svojim reče: “Moja će vojska biti tu i tu.”
9 Ali čovjek Božji poruči kralju Izraelovu: “Čuvaj se da ne ideš na to mjesto, jer ondje
silaze Aramejci.”
10 Kralj Izraelov posla ljude da promatraju to mjesto za koje mu reče i upozori ga čovjek
Božji. I to ne jednom ni dvaput.
11 Kralju aramejskome smuti se srce i on sazva sluge svoje i reče im: “Hoćete li mi kazati
tko je od naših za kralja Izraelova?”
12 Jedan od njegovih slugu odgovori: “Nije nitko, kralju, gospodaru moj; nego Elizej
prorok u Izraelu, dokazuje kralju Izraelovu riječi koje ti govoriš u sobi u kojoj spavaš.”
13 I kralj reče: “Idite i vidite gdje je on, poslat ću da ga uhvate.” Javiše mu: “Eno ga u
Dotanu.”
14 On posla onamo konje i kola s jakom vojskom. Stigoše noću i opkoliše grad.
15 Sluga čovjeka Božjega usta rano i iziđe; vojska bijaše opkolila grad, s konjima i kolima. I
sluga reče čovjeku Božjemu: “Ah, gospodaru moj, što ćemo sad?”
16 On mu odgovori: “Ne boj se, jer onih koji su s nama ima više nego onih koji su s njima.”
17 Elizej se pomoli i reče: “Gospode, otvori mu oči da vidi!” I Gospod otvori oči sluzi, koji
vidje goru punu konja i kola ognjenih oko Elizeja.
18 Aramejci siđoše k Elizeju. On uputi ovu molitvu Gospodu: “Oslijepi ovaj narod!” I
Gospod ih oslijepi po riječi Elizejevoj.
19 Elizej im reče: “Nije ovo put, nije ovo grad; hodite za mnom i odvest ću vas k čovjeku
koga tražite.” I odvede ih u Samariju.
20 Kad oni uđoše u Samariju, Elizej reče: “Gospode, otvori im oči da vide!” I Gospod im
otvori oči i oni vidješe da su usred Samarije.
21 Kad ih kralj Izraelov vidje, reče Elizeju: “Hoću li udariti, oče moj?”
22 Elizej reče: “Nećeš udarati. Zar ti pobijaš one koje zarobiš mačem svojim i lukom
svojim? Iznesi im kruha i vode da jedu i piju, pa neka idu gospodaru svome.”
23 Kralj Izraelov dade da im se spremi gozba, pa su jeli i pili. Zatim ih otpusti, i oni se
vratiše gospodaru svome. I otada su aramejske čete prestale ulaziti u zemlju Izraelovu.
24 Poslije toga Ben-Hadad, kralj aramejski, skupi svu svoju vojsku te iziđe i opkoli
Samariju.
25 U Samariji nasta velika glad. Toliko je pritisla da je magareća glava stajala osamnaest
šekela srebra, a četvrt kaba golubinjega izmeta pet šekela srebra.
26 I kako je kralj išao po zidinama, jedna žena mu poviče: “Pomozi, kralju, gospodaru!”
27 On joj odgovori: “Ako ti Gospod ne pomogne, kako ću ti ja pomoći? Da li plodom s
gumna ili iz tijeska?”
28 I kralj joj još reče: “Što ti je?” Ona odgovori: “Ova mi žena reče: ‘Daj sina svoga da ga
pojedemo danas, a sutra ćemo pojesti moga sina.’
29 Skuhasmo moga sina i pojedosmo ga. A sutradan ja joj rekoh: ‘Daj sina svoga da ga
pojedemo.’ Ali ona sakri sina svoga.”
30 Kad kralj ču ženine riječi, razdere haljine svoje idući po zidu, i narod vidje kostrijet na
tijelu njegovu.
31 Kralj reče: “Neka me Bog najteže kazni ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na
njemu!”
32 Elizej je sjedio u svojoj kući, a starješine kraj njega. Kralj posla nekoga k njemu. Ali još
prije no što je glasnik došao k njemu, Elizej reče starješinama: “Vidite li da mi ovaj
razbojnički sin posla čovjeka da mi uzme glavu? Slušajte! Kad do
33 On još govoraše s njima kad glasnik dođe k njemu i reče: “Gle, ovo je zlo od Gospoda;
čemu li ću se još nadati od Gospoda?”

1 Elizej reče: “Čujte riječ Gospodnju! Ovako govori Gospod: ‘Sutra će u ovo doba mjera
bijelog brašna biti za šekel, a dvije mjere ječma za šekel na vratima samarijskim.’”
2 Dvorjanin na čiju se ruku kralj oslanjao odgovori čovjeku Božjemu: “Da Gospod načini
prozore na nebu, bi li moglo to biti?” A Elizej reče: “Ti ćeš to svojim očima vidjeti, ali
nećeš jesti.”
3 Na vratima bijahu četiri gubava čovjeka, koji rekoše jedan drugome: “Što! Hoćemo li
ovdje ostati dok ne umremo?
4 Ako mislimo ući u grad, glad je u njemu, pa ćemo umrijeti; a da ostanemo ovdje, opet
ćemo umrijeti; nego hajde da uskočimo u aramejski tabor. Ako nas ostave na životu, ostat
ćemo živi, ako li nas pogube, poginut ćemo!”
5 Oni pođoše u sumrak u aramejski tabor. Dođoše do kraja tabora, ali nije bilo nikoga.
6 Gospod bijaše učinio da se u taboru čula lupa kola i konja i velike vojske, pa oni rekoše
jedan drugome: “Eto, kralj je Izraelov unajmio protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve
egipatske da udare na nas.”
7 I oni pobjegoše po mraku, ostavivši svoje šatore, konje i magarce i tabor kao što je bio.
Pobjegoše da spase život.
8 Gubavci, došavši na kraj tabora, uđoše u jedan šator te se najedoše i napiše i pokupiše iz
njega srebro, zlato i haljine, koje sakriše. Zatim se vratiše i uđoše u drugi šator, pa
pokupiše iz njega stvari koje također sakriše.
9 Rekoše jedan drugome: “Ne radimo dobro. Ovaj je dan dan dobrih glasova, a ako šutimo
i čekamo zoru, stići će nas kazna. Zato sad pođimo javiti to domu kraljevu.”
10 Oni odoše, dozvaše gradskoga vratara i rekoše mu: “Išli smo u aramejski tabor, ali u
njemu nema nikoga niti se čuje glasa čovječjega; nema nego povezanih konja i magaraca i
šatora koji su ostali kao što su bili.”
11 Vratari povikaše i poslaše taj glas u kraljev dom.
12 Kralj usta usred noći i reče slugama svojim: “Kazat ću vam što nam spremaju Aramejci.
Znaju da gladujemo, pa su napustili tabor da se sakriju u polju govoreći: ‘Kad iziđu iz
grada, pohvatat ćemo ih žive i ući ćemo u grad.’”
13 Ali jedan od sluga kraljevih odgovori: “Da uzmemo pet konja od onih što su još ostali u
gradu; - ta oni su kao i cijelo mnoštvo Izraelovo što ostade, oni su kao cijelo mnoštvo
Izraelovo što propada - i pošaljimo da vidimo što je.”
14 Uzeše dvoja kola s konjima, a kralj posla glasnike za aramejskom vojskom govoreći:
“Idite i vidite.”
15 Oni odoše za njima do Jordana, i gle, po svemu putu bijaše puno haljina i stvari koje su
Aramejci u žurbi pobacali. Tada se glasnici vratiše i javiše kralju.
16 Narod iziđe i opljačka aramejski tabor. I dobi se mjera bijelog brašna za šekel, a dvije
mjere ječma za šekel, po riječi Gospodnjoj.
17 Kralj postavi na vrata onoga dvorjanina na čiju se ruku naslanjao, a narod ga izgazi na
vratima, te on umre, po riječi čovjeka Božjega koju reče kad je kralj došao k njemu.
18 Čovjek Božji rekao je tada kralju: “Dvije mjere ječma za šekel i mjera bijelog brašna za
šekel bit će sutra u ovo doba na vratima samarijskim.”
19 A onaj dvorjanin je odgovorio čovjeku Božjemu: “Da Gospod načini prozore na nebu, bi
li moglo biti ono što ti kažeš?” A Elizej reče: “Ti ćeš to očima svojim vidjeti, ali nećeš
jesti.”
20 I to mu se i dogodi, jer ga izgazi narod na vratima, i on umre.

1 Elizej reče ženi kojoj povrati sina u život: “Ustani, idi s domom svojim i skloni se gdje
možeš; jer Gospod zove glad koja će doći i bit će u zemlji sedam godina.
2 Žena usta i učini kako joj reče čovjek Božji. Ona ode s domom svojim i osta sedam godina
u zemlji filistejskoj.
3 Kad prođe sedam godina, žena se vrati iz zemlje filistejske i ode moliti kralja za kuću i
njivu.
4 Kralj je govorio s Gehazijem, momkom čovjeka Božjega pa reče: “Pričaj mi, molim te, o
svim velikim djelima koje je učinio Elizej.”
5 I kad je on pripovijedao kako je oživio mrtvaca, žena kojoj bijaše oživio sina, stade moliti
kralja za kuću i njivu. Gehazi reče: “Gospodaru moj, kralju, to je ona žena i njezin sin koga
je Elizej oživio.”
6 Kralj upita ženu, i ona mu ispripovjedi događaj. Kralj joj dade jednoga eunuha, kome
reče: “Vrati joj sve što je njezino i sve prihode od njiva otkako je ostavila zemlju.”
7 Elizej pođe u Damask. Ben-Hadad, kralj Aramejski, bijaše bolestan. I javiše mu: “Došao je
čovjek Božji ovamo.”
8 Kralj reče Hazaelu: “Uzmi sa sobom dar i idi ususret čovjeku Božjemu. Preko njega pitaj
Gospoda hoću li ozdraviti od ove bolesti.”
9 Hazael ode ususret Elizeju, uzevši sa sobom dar, sve što je najbolje bilo u Damasku,
natovareno na četrdeset deva. Kad dođe do njega, reče mu: “Sin tvoj Ben-Hadad, kralj
aramejski, posla me k tebi da te pitam: ‘Hoće li on ozdraviti od ove bolesti?’”
10 Elizej mu odgovori: “Idi, reci mu: Ozdravit ćeš! Ali mi je Gospod pokazao da će
umrijeti.”
11 Čovjek Božji upravi pogled u Hazaela, dugo ga je gledao i zaplakao.
12 Hazael reče: “Zašto plače gospodar moj?” A Elizej odgovori: “Jer znam kakvo ćeš zlo
učiniti sinovima Izraelovim. Gradove ćeš im ognjem popaliti, mačem ćeš im mladiće
sasjeći, djecu ćeš im zgaziti, a trudne žene rastrgati.”
13 Hazael reče: “Ali što je sluga tvoj, taj pas, da učini tako velike stvari?” A Elizej reče:
“Pokazao mi je Gospod da ćeš ti biti kralj u Arameji.”
14 Hazael ode od Elizeja i dođe gospodaru svome, koji mu reče: “Što ti kaza Elizej?” A on
odgovori: “Reče mi da ćeš ozdraviti.”
15 Sutradan Hazael uze pokrivač koji zamoči u vodu i prostre ga kralju na lice, i kralj
umre. I Hazael se zakralji na njegovo mjesto.
16 Pete godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, nad Izraelom, kad Jošafat bijaše kralj
Judin, poče kraljevati Joram, sin Jošafatov, kralj Judin.
17 Imao je trideset i dvije godine kad poče kraljevati. Vladao je osam godina u Jeruzalemu.
18 On pođe putem kraljeva Izraelovih, kao što bijaše učinio dom Ahabov, jer mu je kći
Ahabova bila žena, i on učini ono što je zlo u očima Gospodnjim.
19 Ali Gospod nije htio zatrti Judu zbog Davida, sluge svoga, kao što mu bijaše rekao da će
mu dati kandilo između sinova njegovih dovijeka.
20 Za njegova vremena pobuni se Edom protiv Jude i postavi sebi svoga kralja.
21 Joram prijeđe u Seir sa svim svojim kolima i noću potuče Edomce, koji ga bijahu
opkolili, i zapovjednike od kola, a narod pobježe u svoje šatore.
22 Pobuna Edomaca protiv Jude potraja do današnjega dana. U isto vrijeme pobuni se i
Libna.
23 Ostala djela Joramova i sve što je učinio; nije li to zapisano u Ljetopisima kraljeva
Judinih?
24 Joram počinu kod otaca svojih i bi pokopan kod otaca svojih u gradu Davidovu. Na
njegovo se mjesto zakralji njegov sin Ahazja.
25 Dvanaeste godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, nad Izraelom, poče kraljevati
Ahazja, sin Joramov, kralj Judin.
26 Ahazja je imao dvadeset i dvije godine kad se zakraljio, a vladao je godinu dana u
Jeruzalemu. Majka mu se zvala Atalija; bila je kći Omrija, kralja Izraelova.
27 On pođe putem doma Ahabova i učini ono što je zlo u očima Gospodnjim, kao i dom
Ahabov, jer bijaše zet domu Ahabovu.
28 On krenu s Joramom, sinom Ahabovim, u rat protiv Hazaela, kralja aramejskoga, u
Ramot Gileadski. Aramejci raniše Jorama.
29 Kralj se Joram vrati da se liječi u Jizreelu od rana koje mu zadaše Aramejci u Rami, kad
se borio protiv Hazaela, kralja aramejskoga. Ahazja, sin Joramov, kralj Judin, ode da vidi
Jorama, sina Ahabova u Jizreelu, jer je bio bolestan.

1 Elizej prorok dozva jednoga od sinova proročkih i reče mu: “Opaši se, uzmi ovu uljanicu
i idi u Ramot Gileadski.
2 Kad dođeš onamo, tražit ćeš Jehua, sina Jošafata, sina Nimšijeva, i učinit ćeš da se on
odvoji od braće svoje i odvest ćeš ga u osamljenu sobu.
3 Uzet ćeš uljanicu i izlit ćeš mu je na glavu, govoreći: ‘Ovako govori Gospod: Pomazujem
te za kralja nad Izraelom.’ Zatim ćeš otvoriti vrata i bježat ćeš ne zaustavljajući se nigdje.”
4 Mladi momak, sluga prorokov, ode u Ramot Gileadski.
5 Kad on stiže, a zapovjednici vojske sjede zajedno. On reče: “Vojskovođo, imam nešto da
ti kažem.” Jehu reče: “Kome između svih nas?” A on odgovori: “Tebi, vojskovođo!”
6 Jehu usta i uđe u kuću, a mladi momak mu izli ulje na glavu i reče mu: “Ovako govori
Gospod, Bog Izraelov: Pomazujem te kraljem nad narodom Gospodnjim, Izraelom.
7 Udartit ćeš dom Ahaba, gospodara svoga, jer hoću na Izebeli okajati krv sluga svojih i
krv svih sluga Gospodnjih.
8 Sav će dom Ahabov izginuti i istrijebit ću Ahaba i sve što je njegovo, i roba i slobodnoga
u Izraelu.
9 Učinit ću s domom Ahabovim kao s domom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s domom
Baše, sina Ahijina.
10 Izebelu će pojesti psi u polju Jizreelskom i nitko je neće pokopati.” Zatim mladi momak
otvori vrata i pobjegne.
11 Kad Jehu iziđe k slugama gospodara svoga, oni ga zapitaše: “Je li sve dobro? Zašto je taj
luđak došao k tebi?” Jehu im odgovori: “Vi dobro znate čovjeka i što je mogao reći.”
12 Ali oni rekoše: “Nije istina! Kaži nam!” A on im reče: “Tako i tako mi reče; Ovako govori
Gospod: Pomazujem te za kralja nad Izraelom.”
13 Tada uze svaki svoj ogrtač i staviše ga poda nj na najvišu stepenicu, zatrubiše u trube i
rekoše: “Jehu je kralj!”
14 Tako se Jehu, sin Jošafata, sina Nimšijeva, odmetnu od Jorama - a Joram sa svim
Izraelom branio je Ramot Gileadski od Hazaela, kralja aramejskoga.
15 Ali se Joram vratio u Jizreel da se liječi od rana koje mu bijahu zadali Aramejci kad se
borio s Hazaelom, kraljem aramejskim. Jehu reče: “Ako je takva vaša volja, nitko neće
izaći iz grada da javi ovu vijest u Jizreel.”
16 I Jehu sjede na svoja kola i ode u Jizreel, jer Joram ležaše ondje, i Ahazja, kralj Judin,
došao je da ga posjeti.
17 Stražar koji je stajao na kuli u Jizreelu vidje pratnju Jehuovu gdje ide i reče: “Vidim
neku vojsku.” Joram reče: “Uzmi konjanika i pošalji ga pred njih da ih zapita nose li mir.”
18 Konjanik ode preda nj i reče: “Ovako govori kralj: Je li mir?” I Jehu odgovori: “Što je
tebi do mira? Hajde za mnom.” Stražar javi: “Glasnik dođe do njih, ali se ne vraća.”
19 Joram posla drugog konjanika, koji kad dođe k njima, reče: “Ovako govori kralj: Je li
mir?” I Jehu odgovori: “Što je tebi do mira? Hajde za mnom.”
20 Stražar javi: “Dođe do njih, ali se ne vraća. A hod je kao i hod Jehuov, jer ide
pomamno.”
21 Tada Joram reče: “Upreži!” I upregoše mu kola. Joram, kralj Izraelov, i Ahazja, kralj
Judin, iziđoše svaki sa svojim kolima i otiđoše ususret Jehuu. Sretoše ga na njivi Nabota
Jizreelca.
22 Čim Joram ugleda Jehua, reče mu: “Je li mir, Jehu?” Jehu odgovori: “Kakav mir kod
tolikog bluda Izebele, matere tvoje, i njezinih čaranja!”
23 Joram okrene kola i pobježe, a Ahazji reče: “Izdaja, Ahazja!”
24 Ali Jehu zgrabi luk i ustrijeli Jorama među pleća da mu strijela prođe kroz srce. Joram
se sruši u svojim kolima.
25 Jehu reče svome dvorjaninu Bidkaru: “Uzmi ga i baci na njivu Nabota Jizreelca; jer sjeti
se: kad smo ja i ti zajedno jahali za Ahabom, ocem njegovim, Gospod izreče ovaj sud protiv
njega:
26 ‘Vidjeh sinoć krv Nabotovu i krv sinova njegovih’, reče Gospod, ‘i platit ću ti na ovoj
njivi’, reče Gospod! Uzmi ga, dakle, sad i baci ga na tu njivu po riječi Gospodnjoj.”
27 Ahazja, kralj Judin, vidjevši to, pobježe stazom koja vodi k domu u vrtu. Jehu ga potjera
i reče: “Ubijte i njega na njegovim kolima.” I udariše na njega na brdu Guru kod Jibleama.
On pobjegne u Megido i ondje umre.
28 Sluge njegove staviše ga na kola i odvedoše u Jeruzalem i pokopaše ga u grob njegov
kod otaca njegovih u gradu Davidovu.
29 Ahazja je postao kralj Judin jedanaeste godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova.
30 Jehu uđe u Jizreel. Kad to ču Izebela, namaza lice svoje i okiti glavu te stade gledati s
prozora.
31 A kad je Jehu ulazio na vrata, ona reče: “Je li ti dobro, Zimri, ubojico gospodara svoga?”
32 On pogleda na prozor i reče: “Tko je za me? Tko?” I dva-tri eunuha pogledaše na nj s
prozora.
33 On im reče: “Bacite je!” I oni je baciše, a njezina krv poprska po zidu i po konjima. Jehu
je pogazi nogama;
34 pa uđe da jede i pije te reče: “Vidite onu prokletnicu i pokopajte je, jer je kraljevska
kći.”
35 Oni odoše da je pokopaju, ali ne nađoše od nje ništa osim lubanje, stopala i šaka.
36 Dođoše natrag i javiše to Jehuu, koji reče: “To je ono što reče Gospod preko sluge svoga
Ilije Tišbijca govoreći: ‘Psi će pojesti meso Izebelino u polju jizreelskome,
37 a leš će njezin biti kao gnoj na njivi u polju jizreelskom, tako da se neće moći kazati:
Ovo je Izebela.’”

1 U Samariji je bilo sedamdeset sinova Ahabovih. Jehu napisa knjige i posla ih u Samariju
glavarima jizreelskim, starješinama i starateljima Ahabovih sinova. U njima bijaše rečeno:
2 “Kako ova knjiga k vama dođe - kako su kod vas sinovi gospodara vašega i kola i konji i
tvrdi grad i oružje -
3 gledajte koji je najbolji i najumješniji između sinova gospodara vašega, stavite ga na
prijestolje oca njegova i borite se za dom gospodara svoga!”
4 Oni se silno uplašiše i rekoše: “Gle, dva mu kralja nisu mogla odoljeti, a kako ćemo sad
mi da mu odolimo?”
5 I nadstojnik doma, i upravitelj grada, i starješine, i staratelji djece poručiše Jehuu: “Mi
smo sluge tvoje, činit ćemo sve što nam kažeš; nećemo nikoga postavljati za kralja; čini
što se tebi čini da je dobro.”
6 Jehu im napisa drugu knjigu u kojoj je rekao: “Ako ste moji i slušate mene, uzmite glave
svih sinova gospodara svoga i dođite k meni sutra u ovo doba u Jizreel.” A sedamdeset
kraljevih sinova bijahu kod gradskih velikaša koji ih odgajahu.
7 Kad im dođe knjiga, oni uzeše kraljeve sinove, i oni poklaše tih sedamdeset ljudi, staviše
glave njihove u koševe i poslaše ih Jehuu u Jizreel.
8 Glasnik dođe da mu to javi govoreći: “Donesoše glave sinova kraljevih.” A on reče:
“Složite ih na dvije gomile na vratima, do sutra.”
9 Ujutro iziđe pred narod i reče: “Vi niste krivi! Eto, ja se podigoh na gospodara svoga i
ubih ga; ali tko pobi sve ove? Znajte da neće izostati ni jedna riječ koju Gospod reče za
dom Ahabov. Gospod ispunjuje ono što je govorio preko sluge svoga Ilij
11 I Jehu pobi sve one koji bijahu ostali od doma Ahabova u Jizreelu, sve njegove velikaše i
doglavnike, sve upravitelje da ni jedan ne uteče.
12 Zatim usta i krenu u Samariju. Kad dođe do pastirske kolibe na putu,
13 Jehu nađe braću Ahazje, kralja Judina, i reče im: “Tko ste vi?” Oni odgovoriše: “Mi smo
braća Ahazjina i idemo pozdraviti sinove kraljeve i sinove kraljičine.”
14 Jehu reče: “Pohvatajte ih žive.” I pohvataše ih žive i poklaše ih na studencu kod
pastirske kolibe, njih četrdeset. Jehu ne ostavi ni jednoga od njih.
15 Otišavši odande, susretne Jonadaba, sina Rekabova. On ga pozdravi i reče mu: “Je li srce
tvoje pravo, kao što je moje prema tvome?” Jonadab odgovori: “Jeste.” “Ako jest”,
odgovori Jehu, “daj mi ruku.” Jonadab mu dade ruku, i Jehu ga uze k sebi u kola
16 i reče: “Hajde sa mnom i vidjet ćeš moju revnost za Gospoda.” I odveze ga na svojim
kolima.
17 Kad Jehu dođe u Samariju, pobi sve što bijaše ostalo od doma Ahabova u Samariji dok
ga ne istrijebi po riječi koju Gospod reče Iliji.
18 Zatim sabra sav narod i reče: “Ahab je malo služio Baalu, Jehu će mu služiti više.
19 Zato mi dozovite sve proroke Baalove, sve sluge njegove i sve svećenike njegove - ni
jedan da ne izostane - jer želim prirediti veliku žrtvu Baalu.” Jehu postupaše lukavo, da
pobije sluge Baalove.
20 I reče: “Oglasite praznik Baalu.” I oni oglasiše.
21 On posla glasnike po svemu Izraelu, i dođoše sve sluge Baalove, ne izosta ni jedan.
Uđoše u hram Baalov, i hram se Baalov napuni od kraja do kraja.
22 Jehu reče čuvaru odijela: “Iznesi odijela svim slugama Baalovim.” I taj im čovjek iznese
odijela.
23 Tada Jehu uđe s Jonadabom, sinom Rekabovim, u hram Baalov i reče slugama Baalovim:
“Promotrite i vidite da ne bude s vama koji sluga Gospodnji, nego da budu svi same sluge
Baalove.”
24 I oni uđoše da prinesu prinose i žrtve paljenice. Jehu bijaše namjestio vani osamdeset
ljudi kojima reče: “Ako utekne koji od ovih ljudi koje vam predajem u ruke, život će vaš
biti za život njegov.”
25 Kad je svršila žrtva, Jehu zapovjedi vojnicima i dvorjanima: “Uđite, pobijte ih, da ne
iziđe ni jedan.” I tako ih pobiše oštricom mača. Vojnici i dvorjanici baciše ih tu i otiđoše
do hrama Baalova.
26 Izbaciše kipove iz hrama Baalova i spališe ih.
27 Izlomiše Baalov kip i razvališe hram, te od njega načiniše nužnike koji su ostali do
današnjega dana.
28 Jehu istrijebi Baala iz Izraela;
29 ali nije odstupio od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, kojima navede na grijeh Izraela.
Nije napustio zlatne teoce koji bijahu u Betelu i u Danu.
30 Gospod reče Jehuu: “Što si dobro svršio, ono što je pravo u očima mojim, a zato što si
učinio domu Ahabovu sve što mi je bilo na srcu, sinovi će tvoji sjediti na prijestolju
Izraelovu do četvrtoga koljena.”
31 Ali Jehu nije pazio da hodi po zakonu Gospoda, Boga Izraelova, svim srcem svojim i nije
odstupio od grijeha kojim Jeroboam navede na grijeh Izraela.
32 U to vrijeme Gospod poče krnjiti zemlju Izraelovu; i Hazael ih potuče na cijeloj granici
Izraelovoj.
33 Od Jordana na sunčanom istoku on potuče svu zemlju gileadsku, Gadovu, Rubenovu i
Manašeovu, od Aroera na potoku Arnonu do Gileada i Bašana.
34 Ostala djela Jehuova i sve što je učinio i svi pothvati njegovi, nisu li zapisani u
Ljetopisima kraljeva Izraelovih?
35 Jehu počinu kod otaca svojih i pokopaše ga u Samariji, a na njegovo mjesto zakralji se
Joahaz, njegov sin.
36 Jehu je vladao nad Izraelom u Samariji dvadeset i osam godina.

1 Atalija, mati Ahazjina, vidjeviši da joj pogibe sin, usta i pobi sav rod kraljevski.
2 Ali Jošeba, kći kralja Jorama, sestra Ahazjina, uze Joaša, sina Ahazjina, i ote ga od sinova
kraljevih kad su ih ubijali. Ona ga sakri s dojkinjom njegovom u ložnicu. Tako ga je
sakrivala od očiju Atalijinih da ne pogine.
3 On osta šest godina s Jošebom, sakriven u domu Gospodnjemu.
4 Sedme godine Jojada sazva satnike Karijaca i tjelesnu stražu i uvede ih k sebi u dom
Gospodnji, sklopi savez s njima, zakle ih u domu Gospodnjemu i pokaza im sina kraljeva
5 te im dade svoje zapovijedi govoreći: “Učinite ovo: trećina od vas koji dolazite na službu
u subotu čuvat će stražu u dvoru kraljevskom;
6 jedna trećina bit će na aramejskim vratima, a jedna na vratima iza ulaska. Čuvat ćete
stražu i pazit ćete da nitko ne ulazi u dom.
7 Vaše druge dvije čete koje odlaze sa službe u subotu čuvat će stražu u domu
Gospodnjemu oko kralja;
8 opkolit ćete kralja svaki oružjem u ruci, i tko god pokuša ući među vaše redove, pogubit
ćete ga. Bit ćete s kraljem i kad on izlazi i kad on uzlazi.”
9 Stotnici učiniše sve kako zapovjedi svećenik Jojada. Oni uzeše svaki svoje ljude, one koji
su dolazili na službu u subotu i one koji su izlazili iz službe u subotu, te dođoše k
svećeniku Jojadi.
10 Svećenik dade stotnicima koplja i štitove kralja Davida, koji bijahu u domu
Gospodnjemu.
11 Vojnici, svaki s oružjem u ruci, opkoliše kralja stavši od desne do lijeve strane doma,
prema žrtveniku i prema domu.
1većenik izvede sina kraljeva i stavi mu vijenac i kraljevske haljine. Oni ga postaviše za
kralja i pomazaše ga i plješćući rukama zavikaše: “Živio kralj!”
13 Atalija ču viku stražara i naroda, pa pođe k narodu u dom Gospodnji.
14 Ona pogleda, a kralj stajaše kod stupa kao što je bilo po propisu. Knezovi i trube bijahu
oko kralja. Cio narod iz zemlje bio je radostan; trube su trubile. Atalija razdere svoje
haljine i poviče: “Urota! Urota!”
15 Tada svećenik Jojada dade stotnicima koji bijahu na čelu vojske ovu zapovijed:
“Izvedite je iz redova, i tko pođe za njom pogubite ga mačem.” Jer svećenik bijaše rekao:
“Neka se ona ne ubije u domu Gospodnjemu.”
16 Načiniše joj mjesta da prođe, i ona pođe k domu kraljevskome putem konjskih vrata.
Ondje je ubiše.
17 Jojada sklopi savez između Gospoda, kralja i naroda, po kojem će oni biti narod
Gospodnji; on zaključi i savez između kralja i naroda.
18 Zatim sav narod ode u hram Baalov i razvali hram i žrtvanike, izlomi kipove i ubi pred
žrtvenicima Matana, svećenika Baalova. Svećenik Jojada opet uredi službu u domu
Gospodnjemu.
19 On uze stotnike, Karijce i stražare te sav narod; oni izvedoše kralja iz doma
Gospodnjega i uđoše u dom kraljevski kroz stražarska vrata. I Joaš sjede na kraljevsko
prijestolje.
20 Sav se narod veselio i grad se smirio. Ataliju ubiše mačem u kraljevskom domu.
21 Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio.

1 Joaš posta kralj sedme godine Jehuova kraljevanja; vladao je četrdeset godina u
Jeruzalemu. Majka mu se zvala Sibja; bila je iz Beer Šebe.
2 Joaš učini ono što je pravo u očima Gospodnjim dokle god je slušao naputke svećenika
Jojade.
3 Ali uzvišica ne nestade. Narod je još prinosio žrtve i kadio na uzvišicama.
4 Joaš reče svećenicima: “Sve posvećeno srebro koje se donosi u dom Gospodnji, srebro
koje ima utvrđenu vrijednost, naime srebro za otkup čeljadi po procjeni, i sve srebro koje
netko od svoje volje donese u dom Gospodnji
5 neka uzimaju svećenici, svaki od svojih poznanika, i neka ga ulože za popravak doma,
gdje god ima nešto da se popravi.
6 Ali do dvadeset treće godine kraljevanja Joaševa svećenici nisu još popravili ono što je
trebalo popraviti u domu.
7 Kralj Joaš pozva svećenika Jojadu i ostale i reče im: “Zašto niste popravili ono što je
trebalo popraviti u domu? Sad nećete više uzimati srebro od svojih poznanika, nego ćete
ga predati za popravak doma.”
8 Svećenici pristaše da više ne uzimaju srebro od naroda i da ne vode oni posao oko
popravka doma.
9 Tada svećenik Jojada uze jedan kovčeg, proreza mu rupu na poklopcu i stavi ga kod
žrtvenika s desne strane ulaska u dom Gospodnji. Svećenici koji čuvaju vrata stavljahu u
nj sve srebro koje se donosilo u dom Gospodnji.
10 Kad su vidjeli da ima mnogo srebra u kovčegu, dolazio je kraljev povjerenik s velikim
svećenikom; brojali su i vezivali srebro koje se nalazilo u domu Gospodnjemu.
11 Predavali su već izmjereno srebro onima koji su upravljali poslom u domu
Gospodnjemu. I to se srebro upotrebljavalo za tesare i za poslenike koji su popravljali dom
Gospodnji,
12 za zidare i kamenoresce, za nabavu drva i tesanog kamena potrebnog za dom
Gospodnji i za sve troškove oko popravka doma.
13 Ali srebrom koje su donosili u dom Gospodnji nisu se izradili ni legeni, ni usekači ni
kupe, ni trube, niti bilo koje posuđe zlatno ili srebrno;
14 nego se ono predavalo onima koji su svršavali posao da ga ulože u popravak doma
Gospodnjega.
15 Nisu se tražili računi od ljudi kojima se predavalo srebro da ga predaju onima koji su
svršavali posao, jer su oni bili vjerni.
16 Srebro za žrtve za pijestupe i za žrtve okajnice nisu se donosile u dom Gospodnji. Ono
je pripadalo svećenicima.
17 Tada Hazael, kralj aramejski, krenu i udari na Gat i zauze ga. Zatim Hazael namisli da
ide na Jeruzalem.
18 Joaš, kralj Judin, uze sve posvećene stvari, što Jošafat, Joram i Ahazja, oci njegovi,
kraljevi Judini, bijahu posvetili, i sve što je sam posvetio, sve zlato koje se našlo u
riznicama doma Gospodnjega i doma kraljeva te posla Hazaelu, kralju aramej
19 Ostala djela Joaševa i sve što učini, nije li to zapisano u Ljetopisima kraljeva Judinih?
20 Sluge njegove ustadoše, urotiše se i ubiše Joaša u domu u Milu.
21 Jozakar, sin Šimetov, i Jozabad, sin Šomerov, sluge njegove, udariše na nj i on umre.
Pokopaše ga kod otaca njegovih u gradu Davidovu. Na njegovo mjesto zakralji se Amasja,
njegov sin.

1 Dvadeset treće godine kraljevanja Joaša, sina Ahazjina, nad Judom zakralji se Joahaz, sin
Jehuov, nad Izraelom u Samariji; vladao je sedamnaest godina.
2 On učini ono što je zlo u očima Gospodnjim; jer počini iste grijehe koje počini Jeroboam,
sin Nebatov, koji navede Izraela na grijeh i ne odstupi od njih.
3 Gnjev Gospodnji raspali se na Izraela, i on ih predade u ruke Hazaela, kralja
aramejskoga, i Ben-Hadada, sina Hazaelova, za sve to vrijeme.
4 Joahaz se pomoli Gospodu. Gospod ga usliši, jer vidje potištenost u kojoj je kralj
aramejski držao Izraela,
5 i Gospod dade Izraelu izbavitelja, te se sinovi Izraelovi oslobodiše iz ruku aramejskih i
stanovaše u svojim šatorima kao prije.
6 Ali ne odstupiše od grijeha doma Jeroboamova, koji navede Izraela na grijeh, nego
hodiše u njima i Aštartin idol još stajaše u Samariji.
7 Od svega naroda Joahazova, Gospod mu ne ostavi više od pedeset konjanika, deset kola i
deset tisuća pješaka; jer je kralj aramejski pobio Izraelce i zgazio ih kao prah koji se gazi
po zemlji.
8 Ostala djela Joahazova, sve što je učinio i njegovi pothvati, nisu li zapisani u Ljetopisima
kraljeva Izraelovih?
9 Joahaz počinu kod svojih otaca; pokopaše ga u Samariji. Na njegovo mjesto zakralji se
Joaš, njegov sin.
10 Godine trideset sedme kraljevanja Joahaza nad Judom zakralji se Joaš, sin Joahazov,
nad Izraelom u Samariji; vladao je šesnaest godina.
11 On učini ono što je zlo u očima Gospodnjim; ne odstupi ni od jednoga grijeha
Jeroboama, sina Nebatova, koji navede Izraela na grijeh, nego im se poda isto kao i on.
12 Ostala djela Joaševa, sve što je učinio, njegovi pothvati i rat s Amasjom, kraljem
Judinim, nije li sve to zapisano u Ljetopisima kraljeva Izraelovih?
13 Joaš počinu kod svojih otaca, a Jeroboam sjede na njegovo mjesto. Joaša pokopaše u
Samariji kod kraljeva Izraelovih.
14 Elizej se razbolio od bolesti od koje i umre; i Joaš, kralj Izraelov, dođe k njemu, zaplače
nad njegovim licem i reče: “Oče moj! Oče moj! Kola Izraelova i konjica njegova!”
15 Elizej mu reče: “Uzmi luk i strijele.” I on uze luk i nekoliko strijela.
16 Tada Elizej reče kralju Izraelovom: “Nategni luk rukom svojom.” I kad on nategnu luk
rukom svojom, Elizej stavi svoje ruke na kraljeve
17 i reče: “Otvori prozor s istoka.” I on ga otvori. Elizej reče: “Odapni.” I on odape. Elizej
reče: “To je strijela izbavljenja od strane Gospodnje, strijela izbavljenja od Aramejaca. Ti
ćeš potući Aramejce u Afeku do istrebljenja njihova.”
18 Još reče Elizej: “Uzmi strijele.” I on ih uze. Elizej reče kralju Izraelovom: “Udari u
zemlju.” I on udari triput pa stade.
19 Čovjek Božji se rasrdi na nj i reče: “Trebao si udarati pet ili šest puta; tad bi potukao
Aramejce do istrebljenja njihova; sad ćeš ih tući samo triput.”
20 Elizej umre i pokopaše ga. Iduće godine čete moapske uđoše u zemlju.
21 I kad su neki ljudi pokapali nekog čovjeka, ugledaše jednu od tih četa i baciše čovjeka u
grob Elizejev. Čovjek se dotače kostiju Elizejevih, oživi i usta.
22 Hazael, kralj aramejski, ugnjetao je Izraela svega vijeka Joahazova.
23 Ali se Gospod sažali nad njima i smilova se na njih te pogleda na njih zbog saveza svoga
s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Ne htjede ih istrijebiti i do sada ih nije odbio od lica
svoga.
24 Hazael, kralj aramejski, umre, a na njegovo mjesto zakralji se Ben-Hadad, njegov sin.
25 Joaš, sin Joahazov, povrati iz ruku Ben-Hadada, sina Hazaelova, gradove koje Hazael
bijaše uzeo u ratu Joahazu, ocu njegovu. Joaš ga triput potuče i povrati gradove Izraelove.

1 Druge godine kraljevanja Joaša, sina Joahazova, nad Izraelom zakralji se Amasja, sin
Joašov, nad Judom.
2 Imao je dvadeset i pet godina kad je počeo kraljevati i vladao je dvadeset i devet godina
u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana; bila je iz Jeruzalema.
3 On učini ono što je pravo u očima Gospodnjim, ali ne kao David, otac njegov. On se
vladao potpuno kao i njegov otac Joaš.
4 Ali uzvišica ne nestade. Narod je još prinosio žrtve i kadio na uzvišicama.
5 Kad se kraljevstvo učvrstilo u njegovoj ruci, on pobi sluge koje bijahu ubile kralja,
njegova oca.
6 Ali ne pobi sinove tih krvnika, i to prema onome što je zapisano u knjizi zakona
Mojsijeva, gdje Gospod daje ovu zapovijed: “Neće se činiti da sinovi umru zbog otaca, i
neće se učiniti da očevi umru zbog sinova; nego će se učiniti da svaki umre za
7 On potuče deset tisuća Edomaca u Slanoj dolini i u ratu zauze Selu te je prozva Jokteel,
koje joj ime osta do danas.
8 Tada Amasja posla glasnika k Joašu, sinu Joahaza sina Jehuova, kralju Izraelovom, i
poruči mu: “Dođi da se ogledamo!”
9 A Joaš, kralj Izraelov poruči Amasji, kralju Judinu: “Trn s Libanona poruči cedru
libanonskom: ‘Daj svoju kćer sinu mome za ženu!’ I divlje zvijeri na Libanonu prođoše i
pogaziše trn.
10 Ti si potukao Edomce i srce se tvoje ponese. Uživaj u svojoj slavi i sjedi kod kuće. Zašto
bi se zapleo u nesretan posao koji bi donio propast i tebi i Judi?”
11 Ali Amasja ga ne posluša. I Joaš, kralj Izraelov, krenu te se ogledaše on i Amasja, kralj
Judin u Bet Šemešu, koji je u Judi.
12 Izrael potuče Judu i svaki uteče u svoj šator.
13 Joaš, kralj Izraelov, uhvati Amasju, kralja Judina, sina Joaša, sina Ahazijina, u Bet
Šemešu. On dođe u Jeruzalem i obori zid jeruzalemski u dužini od četiri stotine lakata, od
vrata Efrajimovih do vrata ugaonih.
14 On uze sve zlato i srebro što se nađe u domu Gospodnjemu i u riznicama doma kraljeva;
uze i taoce pa se vrati u Samariju.
15 Ostala djela Joašova i sve što on učini, pothvati njegovi i rat s Amasjom, kraljem
Judinim, nije li to sve zapisano u Ljetopisima kraljeva Izraelovih?
16 Joaš počinu kod otaca svojih i bi pokopan u Samariji, kod kraljeva Izraelovih. Na
njegovo mjesto zakralji se Jeroboam, sin njegov.
17 Amasja, sin Joašov, kralj Judin, poživio je petnaest godina nakon smrti Joaša, sina
Joahazova, kralja Izraelova.
18 Ostala djela Amasjina, nisu li zapisana u Ljetopisima kraljeva Judinih?
19 Protiv njega digla se urota u Jeruzalemu, pa on pobježe u Lakiš; ali ga potjeraše i ubiše
u Lakišu.
20 Odande ga prenesoše na konjima i pokopaše u Jeruzalemu kod njegovih otaca u gradu
Davidovu.
21 I sav narod Judin uze Azarju, kome je bilo šesnaest godina, i zakralji ga umjesto njegova
oca Amasje.
22 Azarja je sagradio Elat i vratio ga pod vlast Jude, pošto kralj počinu kod otaca svojih.
23 Petnaeste godine kraljevanja Amasje, sina Joasova, nad Judom, zakralji se Jeroboam,
sin Joašov, nad Izraelom u Samariji; vladao je četrdeset i jednu godinu.
24 On učini ono što je zlo u očima Gospodnjim i ne odstupi ni od jednoga grijeha
Jeroboama, sina Nebatova, koji navede Izraela na grijeh.
25 Povrati granice Izraelove od Hamata do mora uz ravnicu, po riječi Gospoda, Boga
Izraelova, koju izreče preko sluge svoga Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat Hahefera.
26 Jer Gospod vidje krajnju žalost Izraela i teško stanje u kojem su se nalazili i robovi
iljudi, a da nitko nije priskočio Izraelu u pomoć.
27 A Gospod nije odlučio uništiti ime Izraelovo pod nebesima, i on ih izbavi preko
Jeroboama, sina Joašova.
28 Ostala djela Jeroboamova i sve što je učinio, pothvati njegovi u ratu i kako povrati pod
vlast Izraelovu Damask i Hamat, koje bijaše držala Juda, nije li to zapisano u Ljetopisima
kraljeva Judinih?
29 Jeroboam počinu kod otaca svojih, kraljeva Izraelovih. Na njegovo mjesto zakralji se
Zaharija, njegov sin.
1 Dvadeset sedme godine kraljevanja Jeroboamova nad Izraelom zakralji se Azarja, sin
Amasjin, nad Judom.
2 Bilo mu je šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je dvadeset i dvije godine u
Jeruzalemu. Majka mu se zvala Jekolija; bila je iz Jeruzalema.
3 On učini ono što je pravo u očima Gospodnjim, sasvim kao što bijaše učinio Amasja,
njegov otac.
4 Ali uzvišica ne nestade. Narod je prinosio žrtve i kadio na uzvišicama.
5 Gospod udari kralja, koji je bio gubav do smrti i stanovao je u odvojenom domu. Jotam,
sin kraljev, upravljao je dvorom i sudio narodu u zemlji.
6 Ostala djela Azarjina i sve što je učinio, nije li to zapisano u Ljetopisima kraljeva
Judinih?
7 Azarja počinu kod otaca svojih u gradu Davidovu; a na njegovo mjesto zakralji se Jotam,
njegov sin.
8 Trideset osme godine kraljevanja Azarjina nad Judom zakralji se Zaharija, sin
Jeroboamov, nad izraelom u Samariji; vladao je šest mjeseci.
9 On učini ono što je zlo u očima Gospodnjim, kao što bijahu učinili oci njegovi; i ne
odstupi od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji navede Izraela na grijeh.
10 Protiv njega se pobuni Šalum, sin Jabešov, udari ga pred narodom i pogubi te se
zakralji na njegovo mjesto.
11 Ostala djela Zaharijina zapisana su u Ljetopisima kraljeva Izraelovih.
12 Tako se ispuni riječ koju Gospod bješe rekao Jehuu govoreći: “Sinovi tvoji do četvrtoga
koljena sjedit će na prijestolju Izraelovu.”
13 Šalum, sin Jabešov, zakralji se trideset devete godine kraljevanja Uzijina nad Judom;
vladao je mjesec dana u Samariji.
14 Menahem, sin Gadijev iz Tirse, usta i dođe u Samariju, udari Šaluma, sina Jabešova, u
Samariji i ubi ga, te se zakralji na njegovo mjeso.
15 Ostala djela Šalumova i urota koju je skovao su zapisani u Ljetopisima kraljeva
Izraelovih.
16 Tada je Menahem razorio Tifnab i pobio sve koji bijahu u njemu i u okolici, počevši od
Tirse. On je udari zato što mu nije otvorila vrata. Rasporio je sve trudnice.
17 Trideset devete godine kraljevanja Azarjina nad Judom zakralji se Menahem, sin
Gadijev, nad Izraelom; vladao je deset godina u Samariji.
18 Učinio je ono što je zlo u očima Gospodnjim, i cijeloga svoga vijeka nije odstupio od
grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji navede Izraela na grijeh.
19 Pul, kralj Asirije, uđe u zemlju; Menahem dade Pulu tisuću talenata srebra da mu
pomogne učvrstiti kraljevstvo.
20 To srebro uze Menahem od svih onih u Izraelu koji su imali neko bogatstvo da ga dade
kralju asirskome; ucijenio je svakoga na pedeset šekela. Kralj asirski se vratio i nije ostao
u zemlji.
21 Ostala djela Menahemova, sve što je učinio, nije li to zapisano u Ljetopisima kraljeva
Izraelovih?
22 Menahem počinu kod otaca svojih, a na njegovo se mjesto zakralji Pekahja, njegov sin.
23 Pedesete godine kraljevanja Azarjina nad Judom zakralji se Pekahja, sin Menahemov,
nad Izraelom u Samariji; vladao je dvije godine.
24 On učini ono što je zlo u očima Gospodnjim i ne odstupi od grijeha Jeroboama, sina
Nebatova, koji navede Izraela na grijeh.
25 Protiv njega uroti se Pekah, sin Remalijin, njegov dvorjanin, koji ga ubi u Samariji, u
kraljevskom dvoru, s Argobom i Arjeom i pedeset ljudi od sinova Gadovih; ubivši ga,
zakralji se na njegovo mjesto.
26 Ostala djela Pekahjina i sve što je učinio, eno su zapisana u Ljetopisima kraljeva
Izraelovih.
27 Pedeset druge godine Azarje, kralja Judina, zakralji se Pekah, sin Remalijin, nad
Izraelom u Samariji; vladao je dvadeset godina.
28 On učini ono što je zlo u očima Gospodnjim i ne odstupi od grijeha Jeroboama, sina
Nebatova, koji navede Izraela na grijeh.
29 U vrijeme Pekaha, kralja Izraelova dođe Tiglat Pileser, kralj asirski, i zauze Ijon, Abel
Bet Maaku, Janoah, Kedeš, Hasor, Gilead i Galileju, svu zemlju Naftalijevu. Stanovnike
odvede u ropstvo u Asiriju.
30 Hošea, sin Elin, uroti se protiv Pekaha, sina Remalijina, udari na nj i ubi ga, te se
zakralji dvadesete godine mjesto njega Jotama, sin Uzijin.
31 Ostala djela Pekahova i sve što je učinio, eno je zapisano u Ljetopisima kraljeva
Izraelovih.
32 Druge godine kraljevanja Pekaha, sina Remalijina, nad Izraelom zakralji se Jotam, sin
Uzijin, nad Judom.
33 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad je počeo kraljevati, a kraljevao je šesnaest godina
u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Jeruiša; bila je Sadokova kći.
34 On učni ono što je pravo u očima Gospodnjim, sasvim kao što je činio Uzija, njegov
otac.
35 Ali uzvišica ne nestade. Narod je još prinosio žrtve i kadio na uzvišicama. Jotam načini
gornja vrata doma Gospodnjega.
36 Ostala djela Jotamova i sve što je učinio, nije li to zapisano u Ljetopisima kraljeva
Judinih?
37 U to vrijeme poče Gospod puštati na Judu Resina, kralja aramejskoga, i Pekaha, sina
Remalijina.
38 Jotam počinu kod otaca svojih i bi pokopan kod otaca svojih u gradu Davida, oca svoga;
a na njegovo se mjesto zakralji Ahaz, njegov sin.

1 Sedamnaeste godine vladavine Pekaha, sina Remalijina, zakralji se Ahaz, sin Jotamov,
kralj Judin.
2 Ahazu je bilo dvadeset godina kad je počeo kraljevati, a kraljevao je šesnaest godina u
Jeruzalemu. On ne učini ono što je pravo u očima Gospoda, Boga njegova, kao David, otac
njegov.
3 Pođe putem kraljeva Izraelovih, pa i sina svoga pusti kroz oganj, po gadnim običajima
naroda koje Gospod odagna ispred sinova Izraelovih.
4 Prinosio je žrtve i kadio na uzvišicama, po humovima i pod svakim zelenim drvetom.
5 Tada Resin, kralj aramejski, i Pekah, sin Remalijin, kralj izraelski, krenuše na Jeruzalem
da ga napadnu. Opkolili su Ahaza, ali ga nisu mogli pobijediti.
6 Uto isto vrijeme Resin, kralj aramejski, povrati Elat pod aramejsku vlast; protjerao je
Judejce iz Elata, pa su Edonci ušli u Elat, gdje su ostali do danas.
7 Ahaz posla glasnike k Tiglat Pileseru, kralju asirskom, i poruči mu: “Ja sam sluga tvoj i
sin tvoj; kreni i izbavi me iz ruku kralja aramejskoga i iz ruku kralja Izraelova koji se
podigoše na mene.”
8 I Ahaz uze zlato i srebro koje se našlo u domu Gospodnjemu i u riznicama doma
kraljevskoga te to posla na dar kralju asirskome.
9 Kralj asirski pristane, krenu na Damask i zauze ga te odvede njegove stanovnike u
ropstvo u Kir, a Resina pogubi.
10 Kralj Ahaz ode u susret Tiglat Pileseru, kralju asirskome u Damask. I vidjevši žrtvenik,
u Damasku, kralj Ahaz posla svećeniku Uriji sliku i točan opis toga žrtvenika.
11 Svećenik Urija načini žrtvenik potpuno po slici koju mu posla kralj Ahaz iz Damaska, i
to još prije nego što se kralj Ahaz vratio iz Damaska.
12 Kad se kralj vratio iz Damaska i vidio žrtvenik, pristupi k njemu i prinese žrtvu na
njemu,
13 te zapali žrtvu paljenicu i svoj prinos, ljevanicu i poškropi žrtvenik krvlju žrtava svojih
zahvalnica.
14 On premjesti bakreni žrtvenik koji bijaše pred Gospodom, da ne stoji između novoga
žrtvenika i doma Gospodnjega, te ga namjesti pokraj novoga žrtvenika prema sjeveru.
15 Kralj Ahaz zapovjedi svećeniku Uriji: “Na velikom žrtveniku pali jutarnju žrtvu
paljenicu, večernji prinos, kraljevu žrtvu paljenicu s prilogom njezinim, žrtvu paljenicu
cijeloga naroda s darovima i ljevanicama; i po njemu škropi krvlju svih žrtav
16 Svećenik Urija učini sve kako mu zapovjedi kralj Ahaz.
17 I kralj Ahaz skide oplate s podnožja i uze s njih legene. On skide more s bakrenih
volova koji bijahu pod njim i stavi ga na kameni pod.
18 Ukloni iz doma Gospodnjega, radi kralja asirskoga, trijem subotnji koji bijahu napravili
na vanjskom kraljevskom ulazu.
19 Ostala djela Ahazova i sve što je učinio, nije li to zapisano u Ljetopisima kraljeva
Judinih?
20 Ahaz počinu kod otaca svojih i bi pokopan kod otaca svojih u gradu Davidovu; a na
njegovo mjesto zakralji se Ezekija, njegov sin.

1 Dvanaeste godine Ahazova kraljevanja nad Judom zakralji se u Samariji nad Izraelom
Hošea, sin Elin; vladao je devet godina.
2 On učini ono što je zlo u očima Gospodnjim, ali ne kao kraljevi Izraelovi koji bijahu prije
njega.
3 Salmanasar, kralj asirski, krenu protiv njega; Hošea mu je bio potčinjen i plaćao mu je
danak.
4 Ali kralj asirski otkri da mu Hošea sprema urotu, jer je Hošea poslao glasnike Sou, kralju
egipatskom, i nije platio godišnji danak kralju asirskomu. Kralj asirski ga dade uhapsiti i
svezana ga baci u tamnicu.
5 Kralj asirski prođe svu zemlju i krenu na Samariju, koju je držao pod opsadom tri
godine.
6 Devete godine Hošeine vladavine kralj asirski zauze Samariju i odvede Izraela u ropstvo
u Asiriju. On ih naseli u Helaku i na Haboru rijeci Gozanu, i u gradovima medijskim.
7 To je bilo zato što su sinovi Izraelovi griješili Gospodu, Bogu svomu, koji ih je izveo iz
zemlje egipatske ispod ruke faraona, kralja egipatskoga, i bojali su se drugih bogova.
8 Oni pođoše za običajima naroda koje Gospod bijaše odagnao ispred sinova Izraelovih i za
običajima koje bijahu uveli kraljevi Izraelovi.
9 Sinovi Izraelovi činili su potajno ono što nije pravo pred Gospodom, Bogom njihovim.
Sagradili su uzvišice po svim svojim gradovima, od stražarskih kula do utvrđenih
gradova.
10 Podigli su kipove i idole na svakom visokom humu i pod svakim zelenim drvetom.
11 Kadili su po svim uzvišicama, kao narodi koje je Gospod odagnao ispred njih, i činili zle
stvari dražeći Gospoda.
1lužili su idolima za koje im je Gospod rekao: “Nećete to činiti.”
13 Gospod opomenu Izraela i Judu preko svih proroka i svih vidjelaca govoreći: “Vratite se
sa zlih putova svojihi držite moje zapovijedi i naredbe, vršite zakon koji sam propisao
ocima vašim i koji sam vam poslao po slugama svojim, prorocima.”
14 Ali oni ne poslušaše i postadoše tvrdovrati, kao i oci njihovi, koji nisu vjerovali u
Gospoda, Boga svoga.
15 Odbacili su njegove zakone, savez koji je on sklopio s ocima njihovim i opomene koje
im bijaše uputio. Pođoše za ništavim stvarima, pa postadoše i sami ništavi; za narodima
koji bijahu oko njih, za koje im Gospod bijaše zapovjedio da ne čine kao o
16 Napustili su sve zapovijedi Gospoda Boga svoga i načinili sebi dva salivena teleta i idole
Aštartine; klanjali su se svoj vojsci nebeskoj i služili Baalu.
17 Provodili su sinove svoje i kćeri svoje kroz oganj, i dadoše se na vračanje i na gatanje;
prodaše se da čine ono što je zlo u očima Gospodnjim, dražeći ga.
18 Zato se Gospod silno rasrdi na Izraelce i odbaci ih od sebe. I ne osta nego samo pleme
Judino.
19 A ni Juda nije držala zapovijedi Gospoda, Boga svoga, nego je hodala po uredbama koje
bijahu uveli Izraelci.
20 Gospod odbaci sve pleme Izraelovo. On ih ponizi i predade u ruke pljačkaša; napokon ih
otjera daleko od lica svoga.
21 Jer se Izrael bio odcijepio i od doma Davidova. Za kralja su postavili Jeroboama, sina
Nebatova, koji ih je odbio od Gospoda i naveo Izraela da počini veliki grijeh.
2inovi Izraelovi podali su se svim grijesima Jeroboamovim. Nisu odstupili od njih
23 dok Gospod nije otjerao Izraela daleko od lica svoga, kao što bješe objavio preko svih
sluga svojih, proroka. I Izrael bi odveden u ropstvo daleko od svoje zemlje, u Asiriju, gdje
je ostao do današnjega dana.
24 Kralj asirski dovede ljude iz Babilona, iz Kute, iz Ave, iz Hamata i iz Sefarvajima, i
naseli ih u gradovima samarijskim, mjesto sinova Izraelovih. Oni zauzeše Samariju i
nastaniše se u njezinim gradovima.
25 Kad su naselili zemlju, nisu se bojali Gospoda, i Gospod posla na njih lavove koji su ih
rastrgali.
26 Rekoše kralju asirskome: “Ovi narodi koje si naselio po gradovima samarijskim ne
znaju kako treba služiti bogu one zemlje, i on je poslao na njih lavove da ih kolju, jer ne
znaju kako treba služiti bogu one zemlje.”
27 Kralj asirski zapovjedi: “Odvedite onamo jednoga od svećenika koje ste odveli odande u
ropstvo; neka on ide i neka ih uči kako treba služiti Bogu te zemlje.”
28 Jedan od svećenika koji je bio odveden u ropstvo iz Samarije dođe da se nastani u
Betelu. On ih je učio kako će se bojati Gospoda.
29 Ali ti narodi načiniše svaki sebi svoje bogove u gradovima gdje su živjeli i postaviše ih u
kuće uzvišica, koje bijahu načinili Samarijanci.
30 Babilonci načiniše Sukot Benota, Kušani Nergala, Hamaćani Ašimu,
31 Avijci Nibhaza i Tartaka, Sefarvajimci spaljivahu sinove svoje ognjem u čast
Adrameleka i Anameleka, sefarvajimskih bogova.
32 Bojali su se Gospoda, i postavili sebi svećenike uzvišica, koje uzeše iz cijelog naroda. Svi
ti svećenici prinosili su za njih žrtve u domovima uzvišica.
33 Tako su se oni bojali Gospoda, a služili su i svojim bogovima, po običaju naroda iz kojih
ih preseliše.
34 Oni se i danas drže svojih starih običaja; ne boje se Gospoda i ne postupaju ni po svojim
zakonima i uredbama, a ni po zakonu i zapovijedima koje je Gospod propisao sinovima
Jakova, kome je nadjenuo ime Izrael.
35 Gospod je s njima sklopio savez i dao im ovu zapovijed: “Nećete se bojati drugih bogova
niti ćete im se klanjati; nećete im služiti i nećete im prinositi žrtve.
36 Nego ćete se vi bojati Gospoda koji vas je izveo iz zemlje egipatske silom velikom i
mišicom podignutom; njemu ćete se klanjati i njemu ćete žrtve prinositi.
37 Držat ćete i uvijek vršiti propise i naredbe, zakon i zapovijedi koje je on za vas napisao,
i nećete se bojati drugih bogova.
38 Nećete zaboraviti savez koji sam sklopio s vama, i nećete se bojati drugih bogova.
39 Nego ćete se bojati Gospoda, Boga svoga, i on će vas izbaviti iz ruku svih vaših
neprijatlja.”
40 Ali oni nisu poslušali, nego su se držali svojih starih običaja.
41 Ti su se narodi bojali Gospoda, ali su služili i svojim idolima; i sinovi njihovi i sinovi
sinova njihovih čine do današnjega dana onako kao što su činili njihovi oci.

1 Treće godine kraljevanja Hošee, sina Elina, nad Izraelom zakralji se Ezekija, sin Ahazov,
nad Judom.
2 Imao je dvadeset i pet godina kad je počeo kraljevati; vladao je dvadeset i devet godina u
Jeruzalemu. Majka mu se zvala Abija; bila je Zaharijina kći.
3 On učini ono što je pravo u očima Gospodnjim, sasvim kao što bijaše učinio David,
njegov otac.
4 On je uklonio uzvišice, srušio kipove i oborio idole, razbio bakrenu zmiju koju bijaše
načinio Mojsije, jer su joj do tada kadili sinovi Izraelovi. Zvali su je Nehuštan.
5 Pouzdao se u Gospoda, Boga Izraelova, i između svih kraljeva Judinih koji dođoše nakon
njega, ili koji bijahu prije njega, niko nije bio kao on.
6 On prionu uz Gospoda i ne odstupi od njega; držao je zapovijedi koje Gospod bijaše dao
Mojsiju.
7 I Gospod je bio s Ezekijom, koji je uspio u svim svojim pothvatima. Pobunio se protiv
kralja asirskoga i nije mu više bio podložan.
8 Potukao je Filistejce sve do Gaze i opustošio njihovu zemlju od stražarskih kula do
utvrđenih gradova.
9 Četvrte godine Ezekijina kraljevanja, a to je sedma godina kraljevanja Hošee, sina Elina,
nad Izraelom, Salmanasar, kralj asirski, krenu protiv Samarije i opkoli je.
10 Nakon tri godine zauze je, a to bijaše šeste godine kraljevanja Ezekijina, a šeste godine
kraljevanja Hošeina nad Izraelom: tada je zauzeta Samarija.
11 Kralj asirski odvede Izraelce u ropstvo u Asiriju i naseli ih u Halaku i na Haboru, rijeci
gozanskoj i po gradovima medijskim,
12 jer nisu slušali glasa Gospoda, Boga svoga i prekršili su njegov savez, jer nisu slušali ni
vršili sve što im bješe zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji.
13 Četrnaeste godine kraljevanja Ezekijina Sanherib, kralj asirski, krenu na sve gradove
Judine i zauze ih.
14 Ezekija, kralj Judin posla glasnike kralju asirskome u Lakiš i poruči mu: “Pogriješio
sam! Udalji se od mene, što mi god nametneš, primit ću.” I kralj asirski nametnu Ezekiji,
kralju Judinu, trista talenata srebra i trideset talenata zlata.
15 Ezekija dade sve srebro koje se našlo u domu Gospodnjemu i u riznicama kraljevskoga
dvora.
16 Tada je Ezekija raskovao zlatne ploče s vrata hrama Gospodnjeg i s pragova, koje bješe
sam okovao, i dade ih kralju asirskome.
17 Kralj asirski posla iz Lakiša vrhovnog zapovjednika vojske, velikog dvoranina i
peharnika kralju Ezekiji u Jeruzalem s jakom vojskom. Oni krenuše i dođoše u Jeruzalem.
Zaustaviše se kod vodovoda gornjeg jezera pored puta u Valjarevu polju.
18 Pozvaše kralja, pred njim je išao Elijakim, sin Hilkijin, glavar doma kraljeva, sa
Šebnom, tajnikom, i Joahom, sinom Asafovim, ljetopiscem.
19 Veliki peharnik im reče: “Kažite Ezekiji: Ovako govori veliki kralj, kralj asirski: Koja je
to uzdanica u koju se uzdaš?
20 Ti si rekao: U ratu treba imati i mudrosti i silu. Ali to su samo prazne riječi. U što se,
dakle, uzdaš, te si se odmetnuo od mene?
21 Gle, uzdaš se u Egipat, i uzeo si kao naslon svoj tu trsku slomljenu koja bode ruku
svakome tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se uzdaju u nj.
22 Ako li mi reknete: Uzdamo se u Gospoda, Boga svoga, nije li to onaj čije je uzvišice i
žrtvenike uništio Ezekija zapovijedajući Judi i Jeruzalemu: Pred ovim ćete se žrtvenikom
klanjati u Jeruzalemu?
23 A sad pogodi se s gospodarem mojim, kraljem asirskim, i dat ću ti dvije tisuće konja ako
možeš dobaviti konjanike koji će jahati na njima.
24 Kako bi odbio i jednog vojvodu između najmanjih slugu moga gospodara? Ti se uzdaš u
Egipat za kola i konjanike.
25 Osim toga, jesam li ja bez volje Gospodnje došao na ovo mjesto da ga zatrem? Gospod
mi reče: “Idi u tu zemlju i zatri je.”
26 Elijakim, sin Hilkijin, Šebna i Joah, rekoše velikom peharniku: “Govori slugama svojim
aramejski, jer razumijemo, i nemoj nam govoriti judejski da sluša narod na zidinama.”
27 Veliki peharnik im odgovori: “Je li me gospodar moj poslao tvome gospodaru ili k tebi
da kažem ove riječi? Nije li k tim ljudima koji sjede na zidinama i jedu svoju nečist i piju
svoju mokraću s vama?”
28 Tada veliki peharnik istupi i poviče jakim glasom judejski: “Čujte riječ velikoga kralja,
kralja asirskoga!
29 Ovako govori kralj: Da vas ne vara Ezekija, jer vas on ne može izbaviti iz mojih ruku.
30 Nemojte da vas nagovori Ezekija da se pouzdate u Gospoda govoreći: Gospod će nas
izbaviti, i ovaj se grad neće predati u ruke kralju asirskome.
31 Ne slušajte Ezekiju, jer ovako govori kralj asirski: Učinite mir sa mnom, predajte se
meni, i svaki će od vas jesti sa svog čokota i sa svoje smokve i pit će vodu iz svog studenca
32 dok ne dođem i ne odnesem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju bogatu žitom i
vinom, u zemlju bogatu kruhom i vinogradima, u zemlju bogatu maslinama i uljem i
medom, pa ćete živjeti i nećete umrijeti. Ne slušajte Ezekiju, jer vas on vara govore
33 Je li koji od bogova drugih naroda izbavio svoju zemlju iz ruku kralja asirskoga?
34 Gdje su bogovi hamatski i arpadski? Gdje su bogovi sefarvajimski, henski i ivski? Jesu li
izbavili Samariju iz mojih ruku?
35 Koji su između svih bogova ovih zemalja izbavili zemlju svoju iz mojih ruku? A Gospod
da bi izbavio Jeruzalem iz moje ruke?”
36 Narod je šutio i nije mu odgovorio ni riječi, jer kralj bijaše zapovjedio: “Nećete mu
odgovarati.”
37 I Elijakim, sin Hilkijin, glavar doma kraljevskoga, Šebna, tajnik, i Joah, sin Asafov,
ljetopisac, dođoše k Ezekiji razdrtih haljina i kazaše mu riječi velikog peharnika.

1 Kad to ču kralj Ezekija, on razdrije haljine svoje, veza kostrijet oko sebe i ode u dom
Gospodnji.
2 Posla Elijakima, upravitelja dvora, Šebnu, tajnika, i najstarije svećenike, obučene u
kostrijet, k Izaiji, proroku, sinu Amosovu.
3 Oni mu rekoše: “Ovako govori Ezekija: Ovaj je dan, dan žalosti i kazne i sramote; jer
prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode.
4 Valjda je Gospod, Bog tvoj, čuo sve riječi koje izgovori veliki peharnik, koga kralj asirski,
gospodar njegov, posla da ruži Boga živoga, i valjda će Gospod, Bog tvoj, poslati kaznu
svoju zbog riječi koje je čuo. Upravi i podigni, dakle, molitvu za
5 Sluge kralja Ezekije dođoše dakle k Izaiji.
6 Izaija im reče: “Evo što ćete reći gospodaru svome: Ovako govori Gospod: Ne plaši se
riječi koje si čuo, a kojima huliše na me sluge kralja asirskoga.
7 Evo, ja ću pustiti na nj takav duh da će se on na glas koji će primiti vratiti u svoju zemlju
i učinit ću da padne od mača u svojoj zemlji.”
8 Veliki peharnik, vrativši se, nađe kralja asirskoga gdje napada na Libnu, jer je bio saznao
da je otišao od Lakiša.
9 Tada kralj asirski primi vijest o Tirhaku, kralju Etiopskome. Kazaše mu: “Evo, on krenu u
rat protiv tebe.” I kralj asirski posla opet glasnike Ezekiji poručujući mu:
10 “Ovako recite Ezekiji, kralju Judinu: Nemoj da te vara Bog tvoj, u koga se uzdaš,
govoreći: Jeruzalem se neće predati u ruke kralja asirskoga.
11 Eto, čuo si što su kraljevi asirski svim zemljama učinili i kako su ih zatrli, a ti ćeš se
izbaviti?
12 Jesu li narode koje oci moji uništiše izbavili bogovi njihovi: Gozance, Harane, Resefce, i
Edence koji su u Tel Basaru?
13 Gdje su kralj hamatski i kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?”
14 Ezekija primi knjigu iz ruku glasnika i pročita je. Zatim ode u dom Gospodnji i razvi je
pred Gospodom,
15 kome upravi ovu molitvu: “Gospode, Bože Izraelov, koji sjediš na kerubinima, ti si
jedini Bog svih kraljevstava na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju.
16 Prigni, Gospode, uho svoje i čuj. Otvori, Gospode, oči svoje i vidi. Čuj riječi Sanheriba
koji posla velikog peharnika da ruži Boga živoga.
17 Istina je, Gospode, zatrli su kraljevi asirski narode i opustošili njihove zemlje,
18 pobacavši bogove njihove u vatru; ali to nisu bili bogovi, nego djelo ruku čovječijih,
drvo i kamen, i oni ih uništiše.
19 A sad Gospode, Bože naš, izbavi nas iz ruku Sanheribovih da sva kraljevstva na zemlji
spoznaju da si ti, Gospode, jedini Bog.”
20 Tada Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: “Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: Čuo sam
molitvu koju si mu upravio zbog Sanheriba, kralja asirskoga.
21 Evo riječi koje je Gospod izrekao protiv njega: Ruga ti se, podsmjehuje ti se djevica, kći
sionska; glavom maše za tobom kći jeruzalemska.
22 Koga si ti ružio i hulio? Na koga li glas podigao? Podigao si uvis oči svoje na Sveca
Izraelova!
23 Preko glasnika svojih grdio si Gospoda i rekao si: S mnoštvom kola svojih stadoh na vrh
gora, na vrhunce Libanona. Posjeći ću najviše mu cedre i najljepše čemprese njegove,
doseći ću vrh njegov najviši, šumu njegovu što je poput vrta.
24 Kopao sam i pio tuđu vodu i stopama ću svojim sve egipatske rijeke isušiti.
25 Nisi l’ čuo da sam odavna to spremio, od iskona da sam tako uredio? Na tebi je da
prometneš gradove tvrde u razvaline.
26 Iznemogoše stanovnici njihovi, prestrašiše se i smetoše se, postaše ko trava poljska,
kao meka trava, kao trava na krovovima, kao pšenica koja se osuši prije no što dozori.
27 Ali znam ja kad ti sjediš i kada polaziš a znam i kada dolaziš, i kada si bijesan na me.
28 A što bjesniš na me, i obijest mi tvoja dođe do ušiju, za to ću brnjicu svoju provuči kroz
nozdrve tvoje i stavit ću uzdu svoju u usta tvoja, pa te natrag voditi putem kojim si došao.
29 A tebi ovo neka bude znak: jest će se ove godine rod od otpalih zrna, a druge godine
ono što samo od sebe rodi; ali ćete treće godine sijati i žeti i sadit ćete vinograde i jest ćete
njihov plod.
30 Ono što se izbavi od doma Judina, ono što ostane, opet će pustiti žile odozdol i roditi
rod odozgor.
31 Jer će iz Jeruzlema izići ostatak i preostatak iz gore Siona. Evo što će revnost Gospoda
nad vojskama učiniti.
32 Zato ovako govori Gospod o kralju asirskome: Neće on u ovaj grad ulaziti, niti će baciti
amo strijele; Neće se on knjemu sa štitom primaći niti oko njega opkop iskopati.
33 Vratit će se putem kojim dođe, a u ovaj grad on neće ući, veli Gospod.
34 Ja ću grad tvoj branitii sačuvati, radi sebe i radi Davida, sluge svoga.”
35 I te iste noći iziđe anđeo Gospodnjii pobi u taboru asirskome sto osamdeset i pet tisuća
ljudi. I kad dođe jutro, bila su tu samo mrtva tjelesa.
36 Tada se Sanherib, kralj asirski, podiže i ode; i osta u Ninivi.
37 I dok se klanjao u domu Nisroka, boga svoga, Adramelek i Sareser, njegovi sinovi,
udariše ga mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. I na njegovo mjesto zakralji se Asar-
Hadon, njegov sin.

1 U to vrijeme razbolje se Ezekija na smrt. K njemu dođe prorok Izaija, sin Amosov, i reče
mu: “Ovako govori Gospod: Uredi dom svoj jer ćeš umrijeti, nećeš više živjeti.”
2 Ezekija se okrene licem k zidu i pomoli se Gospodu govoreći:
3 “Oh, Gospode, sjeti se da sam jednako hodio pred tobom vjerno i s cijelim srcem i tvorio
što je tebi ugodno.” I Ezekija briznu u plač.
4 Izaija još nije došao do srednjeg dvorišta kad mu se riječ Gospodnja ovako obratila:
5 “Vrati se i reci Ezekiji, vođi naroda moga: Ovako govori Gospod, Bog Davida, oca tvoga:
Čuo sam molitvu tvoju i vidio sam suze tvoje. Evo iscijelit ću te i za tri dana ići ćeš u dom
Gospodnji.
6 Dodat ću tvome vijeku petnaest godina i izbaviti tebe i ovaj grad iz ruku kralja
asirskoga. Branit ću ovaj grad radi sebe i radi Davida, sluge svoga.”
7 Izaija reče: “Napravite oblog od suhih smokava i stavite mi na čir!” I Ezekija ozdravi.
8 Ezekija je rekao Izaiji: “Po kojem ću znaku razumjeti da će me Gospod iscijeliti i da ću za
tri dana ići u dom Gospodnji?”
9 A Izaija reče: “Evo koji će ti biti od Gospoda znak po kojem ćeš znati da će Gospod
ispuniti riječ, koju je rekao. Hoće li se sjena produljiti za deset stupnjeva unaprijed, ili će
se povući za deset unatrag?”
10 Ezekija odgovori: “Lako je da se sjena produlji za deset stupnjeva; nego neka se povuče
za deset stupnjeva.”
11 I prorok Izaija zazva tada Gospoda koji vrati sjenu za deset stupnjeva na Ahazovu
sunčaniku kamo bijaše pala.
12 U to vrijeme Merodok-Baladan, sin Baladanov, kralj babilonski, posla Ezekiji knjigu s
darom, jer bijaše čuo za bolest Ezekijinu.
13 Ezekija primi poslanike i pokaza im sobe u kojima bijahu njegove dragocjene stvari:
srebro, zlato, mirise, skupocjeno ulje, oružanu i sve što se nalazilo u njegovim riznicama. I
ne osta ništa što im Ezekija nije pokazao u svome domu i u svojim riznica
14 Prorok Izaija dođe poslije toga kralju Ezekiji i reče mu: “Što su govorili ti ljudi i odakle
su došli k tebi?” Ezekija odgovori: “Iz daleke su zemlje došli, iz Babilona.”
15 Izaija još reče: “Što su vidjeli u tvom domu?” Ezekija odgovori: “Vidjeli su sve što ima u
mome domu; nije ostalo ništa u riznicama mojim da im nisam pokazao.”
16 Tada Izaija reče Ezekiji: “Čuj riječ Gospodnju!
17 Gle, doći će vrijeme kad će se odnijeti u Babilon sve ono što je u tvome domu i što su
oci tvoji do danas skupljali. Neće ostati ništa, govori Gospod.
18 A sinovi tvoji koji će izići od tebe, koje ćeš ti roditi, uzet će se da postanu eunusi na
dvoru kralja babilonskoga.”
19 Ezekija odgovori Izaiji: “Dobra je riječ Gospodnja koju si izrekao.” I doda: “Neće li biti
mira i sigurnosti za moga života?”
20 Ostala djela Ezekijina i svi pothvati njegovi, te kako je načinio jezero i sproveo vodu u
grad, nije li to zapisano u Ljetopisima kraljeva Judinih?
21 Ezekija počinu kod otaca svojih, a na njegovo mjesto zakralji se Manaše, njegov sin.
1 Manašeu bijaše dvanaest godina kad poče kraljevati; vladao je pedeset i pet godina u
Jeruzalemu. Majka mu se zvala Hefsi-Bah.
2 On učini ono što je zlo u očima Gospodnjim, po gadostima naroda koje Gospod odagna
ispred sinova Izraelovih.
3 Opet načini uzvišice koje bijaše zatro Ezekija, otac njegov, i podiže žrtvenike Baalu i
idole Aštarti, kao što bijaše učinio Ahab, kralj Izraelov. Klanjao se svoj vojsci nebeskoj i
služio joj.
4 Podigao je žrtvenike u domu Gospodnjemu, za koji Gospod bijaše rekao: “U Jeruzalemu
ću namjestiti ime svoje.”
5 On načini žrtvenike svoj vojsci nebeskoj u dva trijema doma Gospodnjega.
6 Proveo je sina svoga kroz oganj, promatrao oblake i zmije da od njih dobije znamenja, i
utvrdio ljude koji zazivaju duhove i koji proriču budućnost. Činio je sve više i više ono što
je zlo u očima Gospoda, da bi ga razdražio.
7 Postavio je Aštartin idol, koji bijaše učinio, u dom za koji je Gospod rekao Davidu i
Salomonu, njegovu sinu: “U ovome domu i u Jeruzalemu, koji izabrah između svih
plemena Izraelovih, namjestit ću zauvijek ime svoje.
8 I neću više učiniti da noga Izraela luta izvan zemlje koju dadoh ocima njegovim, samo
ako drže i vrše sve što sam im zapovjedio i sav zakon koji im je propisao sluga moj
Mojsije.”
9 Ali oni ne poslušaše, i Manaše bi uzrok da oni zastraniše i učiniše zlo još više nego
narodi koje Gospod istrijebi ispred sinova Izraelovih.
10 Tada Gospod progovori ovako preko slugu svojih, proroka:
11 “Što Manaše, kralj Judin, učini te gadosti, i što učini gore od svega što su činili prije
njega Amorejci, i što idolima svojim navede na grijeh i Judu,
12 evo što govori Gospod, Bog Izraelov: Pustit ću na Jeruzalem i na Judu takve nevolje da
će zaglušiti svakoga koji o njima čuje.
13 Pritegnut ću na Jeruzalem uzicu samarijsku i visak doma Ahabova, i obrisat ću
Jeruzalem kao što se briše tanjur, pa se izvrne pošto se obriše.
14 Napustit ću ostatak baštine svoje i dat ću je u ruke neprijateljima njihovim; oni će
postati plijen i grabež svih neprijatelja svojih,
15 jer su činili ono što je zlo u očima mojim i dražili me od dana kad oci njihovi iziđoše iz
Egipta pa do danas.”
16 Manaše je prolio mnogo nedužne krvi da njome napuni Jeruzalem s kraja na kraj, osim
grijeha koje počini i na koje navede Judu, čineći ono što je zlo u očima Gospodnjim.
17 Ostala djela Manašeova i sve što je činio, te grijesi kojima se podao, nije li to zapisano u
Ljetopisima kraljeva Judinih?
18 Manaše počinu kod otaca svojih i bi pokopan u vrtu doma svoga, u vrtu Uzinu. A na
njegovo mjesto zakralji se Amon, njegov sin.
19 Amon je imao dvadeset i dvije godine kad je počeo kraljevati, a kraljevao je dvije
godine u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Mešulemet; bila je kći Harusova iz Jotbe.
20 On učini ono što je zlo u očima Gospodnjim, kao što bješe činio i Manaše, njegov otac.
21 Pođe putem kojim je hodio njegov otac i služio je idolima kojima je služio i njegov otac
te im se klanjao.
22 Napustio je Gospoda, Boga otaca svojih, i nije hodio putem Gospodnjim.
23 Sluge Amonove urotiše se i ubiše kralja u domu njegovu.
24 Ali narod pobi sve one koji se bjehu urotili protiv kralja Amona i na njegovo mjesto
postavi za kralja Jošiju, njegova sina.
25 Ostala djela Amonova i sve što je učinio, nije li to zapisano u Ljetopisima kraljeva
Judinih?
26 Pokopan je u grobnici njegova oca u vrtu Uzinu. A Jošija, njegov sin, zakralji se mjesto
njega.

1 Jošija je imao osam godina kad je počeo kraljevati, a vladao je trideset i jednu godinu u
Jeruzalemu. Majka mu se zvala Jedida. Bila je kći Adajina iz Boskata.
2 On učini ono što je pravo u očima Gospodnjim i pođe sasvim putem Davida, oca svoga,
ne skrećući ni desno ni lijevo.
3 Osamnaeste godine svoga kraljevanja Jošija posla Šafana, sina Asalijahina, sina
Mešulamova, tajnika, u dom Gospodnji i reče mu:
4 “Idi velikom svećeniku Hilkiji, pa neka on pokupi srebro doneseno u dom Gospodnji što
su ga od naroda skupili čuvari vrata.
5 Neka se to srebro preda onima koji trebaju voditi radove u domu Gospodnjemu. Oni će
ga upotrijebiti za poslenike koji rade na popravcima doma Gospodnjega,
6 za tesare, graditelje i zidare, za nabavu drva i tesanog kamena, potrebnog za popravke
doma.
7 Ali se od njih neće tražiti račun za srebro koje im se uruči, jer oni rade pošteno.”
8 Veliki svećenik Hilkija reče tada Šafanu, tajniku: “Našao sam knjigu zakona u domu
Gospodnjemu.” I Hilkija dade knjigu Šafanu, a Šafan je pročita.
9 Šafan, tajnik, ode zatim kralju da mu to javi pa reče: “Sluge su tvoje pokupile srebro koje
se našlo u domu i uručile ga onima koji trebaju voditi radove u domu Gospodnjemu.”
10 Šafan, tajnik, reče još kralju: “Svećenik Hilikija dade mi jednu knjigu.” I Šafan je
pročita pred kraljem.
11 Kad je kralj čuo riječi knjige zakona, on razdrije svoje haljine.
12 Zapovjedi svećeniku Hilkiji, Ahakamu, sinu Šafanovu, Akboru, sinu Mikinu, Šafanu,
tajniku, i Asaji, sluzi kraljevom:
13 “Idite, upitajte Gospoda za mene, za narod, i za svu Judu, zbog riječi ove knjige koja se
našla; jer je velik gnjev Gospodnji koji se raspali na nas što oci naši nisu poslušali riječi
ove knjige i nisu vršili ono što nam je propisano u njoj.”
14 Svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja otiđoše k proročici Huldi, ženi Šaluma,
sina Tikvina, sina Harkasova, čuvara odjeće. Ona je živjela u Jeruzalemu, na drugom kraju
grada.
15 Pošto joj govorahu, ona im reče: “Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: Kažite čovjeku
koji vas je poslao k meni:
16 Ovako govori Gospod: Evo, pustit ću nevolje na to mjesto i na stanovnike njegove,
prema svim riječima knjige koju pročita kralj Judin.
17 Zato što me napustiše i kadiše drugim bogovima, da bi me dražili svim djelima ruku
svojih, zato se gnjev moj raspali na ovo mjesto, i on se neće ugasiti.
18 A kralju Judinu, koji vas je poslao da upitate Gospoda, ovako kažite: Ovako govori
Gospod, Bog Izraelov, za riječi koje si čuo:
19 Zato što je dirnuto srce tvoje i ponizio si se pred Gospodom kad si čuo što sam govorio
protiv ovog mjesta i njegovih stanovnika koji će postati predmet užasa i prokletstva, te
što si razdro haljine svoje i plakao preda mnom, i ja sam to čuo, govor
20 zato ću te pribrojiti k ocima tvojim i u miru ćeš leći u grob svoj, te nećeš očima svojim
vidjeti nevolje koje ću pustiti na ovo mjesto.” Oni saopćiše kralju ovaj odgovor.

1 Kralj Jošija naredi da se skupe k njemu sve starješine Judine i jeruzalemske.
2 Zatim ode u dom Gospodnji, a s njim pođoše svi ljudi iz Jude i svi stanovnici Jeruzalema,
svećenici, proroci i sav narod - od najmanjega do najvećega. On pročita pred njima sve
riječi knjige Saveza, koja se našla u domu Gospodnjemu.
3 Kralj je stajao kod stuba i sklopio je savez pred Gospodom, obećavši da će slijediti
Gospoda i držati njegove naredbe, propise i zakone svim srcem svojim i svom dušom
svojom, vršeći riječi toga Saveza zapisane u toj knjizi. I sav narod stupi u Sav
4 Kralj zapovjedi Hilkiji, velikom svećeniku, svećenicima drugoga reda i onima koji čuvaju
vrata da iznesu iz hrama Gospodnjega sve posuđe koje bijahu načinili za Baala, za Aštartu
i za svu vojsku nebesku i spali to izvan Jeruzalema u polju kidronskom
5 Istjerao je idolske svećenike, koje su postavili kraljevi Judini da kade po uzvišicama u
gradovima Judinim i oko Jeruzalema, kao i one koji su prinosili kad Baalu, suncu, mjesecu,
zvjezdama i svoj vojsci nebeskoj.
6 Iznio je Aštartin idol iz doma Gospodnjega izvan Jeruzalema na potok Kidron i spalio ga
na potoku, satro u prah i prosuo prah na grobove sinova naroda.
7 Porušio je sve bludničke kuće koje bijahu u domu Gospodnjemu, u kojima su ženske
tkale zastor za Aštartu.
8 Vratio je sve svećenike iz gradova Judinih i zagadio uzvišice na kojima su kadili
svećenici, od Gebe do Ber Šebe; oborio je uzvišice na vratima: onu koja je bila na ulazu
vrata Jošue, upravitelja grada, i onu s lijeve strane gradskih vrata.
9 A svećenici uzvišica nisu pristupali žrtveniku Gospodnjemu u Jeruzalemu, ali su jeli
beskvasne kruhove među svojom braćom.
10 Kralj zagadi Tofet, u dolini sinova Hinomovih, da ne bi nitko više vodio sina svoga ili
kćer svoju kroz oganj u počast Moleku.
11 Uklonio je na ulazu u dom Gospodnji konje koje su kraljevi Judini posvetili suncu, kraj
odaje eunuha Netan Meleka, koji je stanovao u predgrađu; i kola sunčana spalio je ognjem.
12 Kralj je oborio žrtvenike koji su bili na krovu visoke sobe Ahazove, a koje bijahu
načinili kraljevi Judini, te žrtvenike koje je podizao Manaše u oba trijema doma
Gospodnjega; i pošto ih je razrušio i digao odande, baci njihov prah u potok kidronsk
13 Kralj je zagadio i uzvišice koje bijahu prema Jeruzalemu, s desne strane Maslinske gore,
a koje Salomon, kralj Izraelov, bijaše podigao Aštarti, sramoti sidonskoj, Kemošu, sramoti
moapskoj, i Milkomu, gadu sinova Amonovih.
14 Polomio je likove i oborio idole, a njihova mjesta napunio ljudskim kostima.
15 Razrušio je žrtvenik koji bijaše u Betelu i uzvišicu koju je napravio Jeroboam, sin
Nebatov, koji navede Izraela na grijeh. On je spali i satre u prah, a spali i idola.
16 Okrenuvši se i vidjevši grobove koji bijahu ondje na gori, Jošija posla da se izvade kosti
iz grobova te ih spali na žrtveniku i oskvrnu ga po riječi Gospodnjoj, koju izreče čovjek
Božji koji unaprijed kaza te stvari.
17 On reče: “Kakav je to spomenik što vidim?” - Građani mu odgovoriše: “To je grob
čovjeka Božjega koji dođe iz Jude i unaprijed kaza ono što si ti učinio na žrtveniku u
Betelu.”
18 A on reče: “Ostavite ga; neka nitko ne dira kosti njegove!” Tako se sačuvaše kosti
njegove s kostima proroka koji bijaše došao iz Samarije.
19 Jošija uništi i sve domove uzvišica po gradovima samarijskim koje podigoše kraljevi
Izraelovi dražeći Gospoda i učini s njima isto onako kao što učini u Betelu.
20 Poklao je na žrtvenicima sve svećenike uzvišica koji su se tu zatekli i spalio na njima
ljudske kosti. Zatim se vratio u Jeruzalem.
21 Kralj dade ovu zapovijed cijelome narodu: “Svetkujte Pashu Gospodu, Bogu svome, kao
što piše u Knjizi Saveza.”
22 Ni jedna Pasha nije se tako svetkovala od vremena kad su suci sudili u Izraelu, ni za sve
vrijeme kraljeva Izraelovih i kraljeva Judinih.
23 Osamnaeste godine kralja Jošije svetkovala se Pasha Gospodu u Jeruzalemu.
24 Jošija je uklonio i sve one koji zazivaju duhove, vračare i idole i sve gadosti koje su se
viđale u zemlji Judinoj i u Jeruzalemu, da izvrši riječi Zakona napisane u knjizi koju je
svećenik Hilkija našao u domu Gospodnjem.
25 Prije Jošije nije bilo drugog kralja koji bi se kao on obratio Gospodu svim srcem svojim,
svom dušom svojom i svom snagom svojom, sasvim po zakonu Mojsijevu; ni poslije njega
nije bila takva kao on.
26 Ali se Gospod ne povrati od žestine velike srdžbe svoje kojom se bijaše raspalio na Judu
zbog svega onoga što bijaše učinio Manaše da ga nadraži.
27 Gospod reče: “I Judu ću odbaciti od sebe, kao što sam odbacio Izraela, i odbacit ću i ovaj
grad Jeruzalem koji bijah izabrao, i dom za koji rekoh: Tu će biti ime moje.”
28 Ostala djela Jošijina i sve što je učinio, nije li to zapisano u Ljetopisima kraljeva
Judinih?
29 U njegovo vrijeme faraon Neko, kralj egipatski, krenu na kralja asirskoga prema rijeci
Eufratu. Kralj Jošija iziđe preda nj, a faraon, čim ga ugleda, ubi ga u Megidu.
30 Sluge njegove staviše ga mrtva na kola i odvezoše iz Megida u Jeruzalem; pokopaše ga
u njegovu grobnicu. Narod uze Joahaza, sina Jošijina, te ga pomaza i zakralji na mjesto
njegova oca.
31 Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je počeo kraljevati, a kraljevao je tri mjeseca u
Jeruzalemu. Majka mu se zvala Hamitah, kći Jeremije, i bila je iz Libne.
32 On učini ono što je zlo u očima Gospodnjim, sasvim kao što bijahu činili oci njegovi.
33 Faraon Neko sveza ga u lance u Ribli, u zemlji hamatskoj, da više ne kraljuje u
Jeruzalemu, i udari zemlji danak od sto talenata srebra i talenat zlata.
34 I faraon Neko postavi za kralja Elijakima, sina Jošijina, na mjesto Jošije, oca njegova, i
promijeni mu ime u Jojakim. A Joahaza je uzeo i odveo u Egipat, gdje je ovaj umro.
35 Jojakim dade faraonu srebro i zlato razrezavši porez na zemlju da bi uzeo to srebro kao
što faraon bijaše naredio. Odredio je dio koji je svaki trebao dati i uzeo od naroda srebro i
zlato koje je morao dati faraonu Neku.
36 Jojakim je imao dvadeset i pet godina kad je počeo kraljevati, a kraljevao je jedanaest
godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Zebida, bila je kći Pedajina iz Rume.
37 On učini ono što je zlo u očima Gospodnjim, kao što bijahu činili oci njegovi.

1 U njegovo vrijeme Nabukodonozor, kralj babilonski, krenu u rat. Jojakim mu je bio
podložan tri godine; ali se opet pobuni protiv njega.
2 Tada Gospod posla na Jojakima čete kaldejske, čete sirske, čete moapske i čete sinova
Amonovih; on ih posla na Judu da je potuku, po riječi koju Gospod bješe izrekao preko
sluga svojih, proroka.
3 To se zbi po zapovijesti Gospodnjoj, koji htjede odbaciti od sebe Judu zbog svih grijeha
koje bješe počinio Manaše,
4 i za nevinu krv koju Manaše bješe prolio i njome napunio Jeruzalem. Zato Gospod ne
htjede oprostiti.
5 Ostala djela Jojakimova i sve što je učinio, nije li to zapisano u Ljetopisima kraljeva
Judinih?
6 Jojakim počinu kod otaca svojih, a na njegovo se mjesto zakralji Jojakin.
7 Kralj egipatski ne iziđe više iz svoje zemlje, jer kralj babilonski bješe uzeo sve što je
pripadalo kralju egipatskom od rijeke egipatske do Eufrata.
8 Jojakin je imao osamnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je tri mjeseca u
Jeruzalemu. Majka mu se zvala Nehušta, bila je kći Elnatanova iz Jeruzalema.
9 On učini ono što je zlo u očima Gospodnjim, sasvim kao što bješe učinio i njegov otac.
10 U to vrijeme pođoše sluge Nabukodonozora, kralja babilonskoga, na Jeruzalem i opkole
grad.
11 Nabukodonozor, kralj babilonski, dođe pred grad dok su ga sluge njegove opsjedale.
12 Tada Jojakin, kralj Judin, iziđe kralju babilonskome s majkom svojom, sa slugama
svojim, s knezovima svojim i s eunusima svojim. I kralj babilonski ga zarobi osme godine
svoga kraljevanja.
13 On odnese sve blago doma Gospodnjega i blago doma kraljevskoga, te polupa sve zlatno
posuđe koje bijaše načinio Salomon, kralj Izraelov, za Hram Gospodnji, kao što bješe rekao
Gospod.
14 Odvede u ropstvo cijeli Jeruzalem, sve knezove i sve junake, deset tisuća robova sa
svim tesarima i kovačima. Ne osta nego samo siromašni dio naroda.
15 On odvede Jojakina u Babilon; i odvede u ropstvo iz Jeruzalema u Babilon i kraljevu
majku, i kraljeve žene, eunuhe i glavare zemlje,
16 i sve ratnike, njih sedam tisuća i tesare i kovače, tisuću njih, sve valjane ljude,
sposobne za vojsku.
17 I kralj babilonski postavi za kralja na mjesto Jojakinovo Mataniju, njegova strica, kome
promjeni ime u Sidkija.
18 Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je počeo kraljevati, a kraljevao je jedanaest
godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Hamilata, bila je kći Jeremije iz Libne.
19 On učini ono što je zlo u očima Gospodnjim, sasvim kao što bješe činio Jojakim.
20 I to se zbi zbog gnjeva Gospodnjega na Jeruzalem i na Judu, koje htjede odbaciti od
sebe. I Sidkija se pobuni protiv kralja babilonskoga.

1 Druge godine Sidkijina kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, Nabukodonozor,
kralj babilonski, dođe sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utaborio se pod njim i
iskopao opkope oko njega.
2 Grad osta opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja.
3 Devetoga dana četvrtoga mjeseca u gradu je vladala užasna glad. Nije bilo kruha za
narod.
4 Tada je grad provaljen; svi ratnici pobjegoše noću na vrata između dva zida uz kraljevski
vrt, dok Kaldejci bijahu svuda okolo grada. Izbjeglice krenuše u ravnicu.
5 Ali kaldejska vojska potjera kralja i stiže ga u Jerihonskome polju, a sva se njegova
vojska razbježe od njega.
6 Uhvatiše kralja i odvedoše ga kralju babilonskome u Riblu, gdje mu sudiše.
7 Sinove Sidkijine poklaše na njegove oči, pa onda iskopaše oči Sidkiji, svezaše ga u
bakrene lance i odvedoše u Babilon.
8 Sedmoga dana petoga mjeseca devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja
babilonskoga, uđe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, sluga kralja
babilonskoga.
9 On popali dom Gospodnji, dom kraljevski i sve kuće jeruzalemske.
10 Sva vojska kaldejska koja bijaše sa zapovjednikom tjelesne straže razvali zidove okolo
Jeruzalema.
11 Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže odvede u ropstvo i ono naroda što bješe
ostalo u gradu, one koji se bijahu predali kralju babilonskome, i ostatak od mnoštva.
12 Zapovjednik tjelesne straže ostavi samo nekoliko najsiromašnijih kao vinogradare i
ratare.
13 Kaldejci polomiše bakrene stupove u domu Gospodnjemu, podnožja i bakreno more
koje bijaše u domu Gospodnjemu, a bakar s njih odnesoše u Babilon.
14 Uzeše i lonce, i lopate, noževe, kadionice i sve bakrene posude za službu.
15 Zapovjednik tjelesne straže uze i kliješta i kotliće, te sve predmete od zlata i srebra.
16 Dva stupa, more i podnožja koja Salomon načini za dom Gospodnji-sve te bakrene
stvari imale su težinu koju nitko nije bio izmjerio.
17 Visina jednoga stupa iznosila je osamnaest lakata, a odozgor na njemu bilo je bakreno
oglavlje tri lakta visoko; okolo oglavlja bijahu mrežice i mogranji, sve od bakra. Isto tako i
drugi stup s mrežicama.
18 Zapovjednik tjelesne straže uze i Seraju velikog svećenika, Sefaniju, drugog svećenika, i
tri čuvara vrata.
19 I iz grada uze jednoga eunuha koji je zapovijedao ratnicima, pet ljudi koji bijahu
kraljevski savjetnici i koji se nađoše u gradu, tajnika zapovjednika vojske koji je uzimao
narod u vojsku, i šezdeset ljudi iz naroda koji su se našli u gradu.
20 Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, uze ih, i odvede kralju babilonskome u
Riblu.
21 Kralj babilonski ih pobi i pogubi u Ribli, u zemlji hamatskoj.
22 Tako je judejski narod odveden u roblje daleko od svoje zemlje. I Nabukodonozor, kralj
babilonski, postavi nad narodom koji osta u zemlji Judinoj kao zapovjednika Gedaliju, sina
Ahikamova, unuka Šafanova.
23 Kad sve vojskovođe i njihovi ljudi čuše da je kralj babilonski postavio za namjesnika
Gedaliju, sina Ahikamova, unuka Šafanova, odoše Gedaliji u Mispu: Jišmael, sin Netanijin,
Johanan, sin Kareahov, Seraja, sin Tanhumetov, iz Netofa, i Jaazanija, si
24 Gedalija se zakle njima i njihovim ljudima i reče: “Ne bojte se služiti Kaldejcima, sjedite
u zemlji i služite kralju babilonskome, pa će vam biti dobro.”
25 Ali sedmoga mjeseca Jišmael, sin Netanije, unuk Elišamin, od kraljevskoga roda, dođe s
deset ljudi te oni ubiše Gedaliju, a tako isto i Judejce i Kaldejce koji bijahu s njim u Mispi.
26 Tada se podiže sav narod, malo i veliko, a i vojskovođe, te odoše u Egipat jer se bojahu
Kaldejaca.
27 Trideset sedme godine robovanja Jojakina, kralja Judina, dvadeset i sedmog dana
dvanaestoga mjeseca, Evil Merodak, kralj babilonski, u prvoj godini svoga kraljevanja
pomilova Jojakina, kralja Judina, i pusti ga iz tamnice.
28 Lijepo je s njim govorio i namjestio mu prijestolje iznad prijestolja drugih kraljeva koji
bijahu s njim u Babilonu.
29 Dade mu da promijeni tamničke haljine, i on, Jojakin jeo je za njegovim stolom svega
svoga vijeka.
30 Kralj se postarao za njegovo uzdržavanje doživotno.
PRVA KNJIGA LJETOPISA
LD) Prva Ljetopisi 1

1 Adam, Šet, Enoš,
2 Kenan, Mahalalel, Jered,
3 Henoh, Metušalah, Lamek, Noa.
4 Šem, Ham, Jafet.
5 Sinovi Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešek i Tiras.
6 Sinovi Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma.
7 Sinovi Javanovi: Eliša, Taršiš, Kitijcii Dodanci.
8 Sinovi Hamovi: Kuš, Misrajim, Put i Kanaan.
9 Sinovi Kuševi: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. - Sinovi Ramini: Šeba i Dedan.
10 Kuš rodi Nimroda; on je bio prvi vlastodržac na zemlji.
11 Misrajim rodi Ludijce, Anamijce, Lehabijce, Neftuhijce,
12 Patrušane i Kasluhijce, od kojih potekoše Filistejci i Kaftorci.
13 Kanaan rodi Sidona, svoga prvorođenca, i Heta,
14 i Jebusejce, Amorejce, Girgašane,
15 Hivijce, Arkijce, Sinijce,
16 Arvadijce, Semarijce i Hamatijce.
17 Sinovi Šemovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. Aramovi sinovi: Us, Hul, Geter i
Mešek.
18 Arpakšad rodi Šelaha, a Šelah rodi Ebera.
19 Eberu se rodiše dva sina: jednom bješe ime Peleg, jer se u njegovo vrijeme razdijelila
zemlja; a bratu njegovu bilo je ime Joktan.
20 Joktan rodi Almodada, Šelefa, Hasarmaveta, Jeraha,
21 Hadorama, Uzala, Diklu,
22 Obala, Abimaela, Šebu,
23 Ofira, Havilu i Jobaba. To su bili sinovi Joktanovi.
24 Šem, Arpakšad, Šelah,
25 Eber, Peleg Rau,
26 Serug, Nahor, Tarah,
27 Abram, a to je Abraham.
28 Sinovi Abrahamovi: Izak i Jišmael.
29 Evo njihova potomstva: Nebajot, prvorođenac Jišmaelov, Kedar, Adbeel, Mibsam,
30 Mišma, Duma, Masa, Hadad, Tema,
31 Jetur, Nafiš i Kedma. To su sinovi Jišmaelovi
3inovi Keture, Abrahamove inoče. Ona rodi Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i
Šuaha. Sinovi Jokšanovi: Šeba i Dedan.
33 Sinovi Midjanovi: Efa, Efer, Henok, Abida i Eldaa. - To su svi sinovi Keturini.
34 Abraham rodi Izaka.Sinovi Izakovi: Ezav i Izrael.
35 Sinovi Ezavovi: Elifaz, Reuel, Jeuš, Jalam i Korah.
36 Sinovi Elifazovi: Teman, Omar, Sefi, Gatan, Kenaz, Timna i Amalek.
37 Sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, Šama i Miza.
38 Sinovi Seirovi: Lotan, Šobal, Sibeon, Ana, Dišon, Eser i Dišan.
39 Sinovi Lotanovi: Hori i Homam. Lotanova sestra je bila Timna.
40 Sinovi Šobalovi: Alvan, Manahat, Ebal, Šefi i Onam. - Sinovi Sibeonovi: Aja i Ana,
41 Sin Anin: Dišon. Sinovi Dišonovi: Hamram, Ešban, Jitran i Keran.
4inovi Eserovi: Bilhan, Zaavan i Jaakan. -Sinovi Dišonovi: Us i Aran.
43 To su kraljevi koji su vladali u zemlji edomskoj prije nego što se zakraljio kralj nad
sinovima Izraelovim; Bela, sin Beorov, a grad se njegov zvao Dinhaba.
44 Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zarehov, iz Bosre.
45 Jobab umre, a na njegovo se mjesto zakralji Hušam iz zemlje temanske.
46 Hušam umre, a na njegovo se mjesto zakralji Hadad, sin Bedadov. On pobi Midjance na
Moapskom polju. Gradu njegovu bilo je ime Avit.
47 Hadad umre, a na njegovo se mjesto zakralji Samla iz Masreke.
48 Samla umre, a na njegovo se mjesto zakralji Šaul iz Rehobota na rijeci.
49 Šaul umre, a na njegovo se mjesto zakralji Baal Hanan, sin Akborov.
50 Baal Hanan umre, a na njegovo se mjesto zakralji Hadad. Grad se njegov zvao Pai, a
žena njegova Mehetabela. Bila je kći Matredova iz Me Zahaba.
51 Hadad umre.Knezovi edonski bijahu: knez Timna, knez Alva, knez Jetet,
52 knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,
53 knez Kenaz, knez Teman, knez Mibsar,
54 knez Magdiel i knez Iram. To su knezovi edomski.
LB) Prva Ljetopisi glava 2
1 Ovo su sinovi Izraelovi.
2 Ruben, Šimun, Levi, Juda, Jisakar, Zebulun, Dan, Josip, Benjamin, Naftali Gad i Ašer.
3 Sinovi Judini: Er, Onan i Šela; ta mu tri rodi Kanaanka, kći Šuina. Er, prvorođenac Judin,
bijaše nevaljao u očima Gospoda, koji učini da on umre.
4 Tamara, njegova snaha, rodi mu Peresa i Zeraha. U svemu je bilo pet sinova Judinih.
5 Sinovi Peresovi: Hesrun i Hamul.
6 Sinovi Zerahovi: Zimri, Ežtan, Heman, Kalkol i Dara. Ukupno pet.
7 Sinovi Karmijevi: Akar, koji smuti Izraela da počini nevaljalstvo nad zapriječenim
stvarima.
8 Sin Etanov: Azarja.
9 Sinovi koji se rodiše Hesronu: Jerahmeel, Ram i Kelubaj.
10 Ram rodi Aminadaba. Aminadab rodi Nahšona, kneza Judinih sinova.
11 Nahšon rodi Salmu. Salma rodi Boaza.
12 Boaz rodi Obeda. Obed rodi Jišaja.
13 Jišaj rodi prvorođenca Eliaba, drugoga Aminadaba, trećega Šimu,
14 četvrtoga Netanela, petoga Radaja,
15 šestoga Osema, sedmoga Davida.
16 Sestre njihove bijahu: Sarvija i Abigajila. Sinovi Sarvijini: Abišaj, Joab i Asahel, trojica.
17 Abigajila rodi Amasu; Amasin otac bio je Jišmajelac Jeter.
18 Kaleb, sin Hesronov, imao je djece od Azube, žene svoje, i od Jeriote. Ovo su sinovi
Azubini: Ješer, Šobab i Ardon.
19 Azuba umre; Kaleb uze Efratu, koja mu rodi Hura.
20 Hur rodi Urija, a Urij rodi Besalelu.
21 Zatim Hesron ode kćeri Makira, oca Gileadova, i oženi se njome kada mu je bilo
šezdeset godina; ona mu rodi Seguba.
2egub rodi Jaira, koji je imao dvadeset i tri grada u zemlji gileadskoj.
23 Gešurci i Aramejci osvojili su Jairove gradove i Kenat s gradovima njegovim, šezdeset
gradova. To sve bijahu sinovi Makira, oca Gileadova.
24 Poslije smrti Hesronove u Kaleb Efrati, Abija, žena Hesronova, rodi mu Ašhura, oca
Tekoina.
25 Sinovi Jerahmeela, Hesronova prvorođenca: Ram, prvorođenac, Buna, Oren i Osem,
koje rodi Ahija.
26 Jerahmeel je imao i drugu ženu koja se zvala Atara. Ona je bila Onamova majka.
27 Sinovi Rama, prvorođenca Jerahmeelova, bili su: Maas, Jamin i Eker.
28 Sinovi Onamovi bijahu: Šamaj i Jada. Sinovi Šamajevi: Nanab i Abišur.
29 Abišurovoj ženi bijaše ime Abihajla. Ona mu rodi Ahbana i Molida.
30 Sinovi Nadabovi: Seled i Afajim. Seled umre bez djece.
31 Sin Afajimov: Jiši. Sin Jišijev: Šešan, sin Šešanov, Ahlaj.
3inovi Jade, brata Šamajeva: Jeter i Jonatan. Jeter umre bez djece.
33 Sinovi Jonatanovi: Peleti Zaza. - To su sinovi Jerahmeelovi.
34 Šešan nije imao sinova, nego kćeri. Ali je imao roba iz Egipta po imenu Jarha.
35 I Šešan dade svoju kćer Jarhi, robu svome, za ženu, i ona rodi Ataja.
36 Ataj rodi Natana; Natan rodi Zabada;
37 Zabad rodi Eflala; Eflal rodi Obeda;
38 Obed rodi Jehua; Jehu rodi Azarju;
39 Azarja rodi Helesa; Heles rodi Elasu;
40 Elasa rodi Sismaja; Sismaj rodi Šaluma;
41 Šalum rodi Jekamju; Jekamja rodi Elišamu.
4inovi Kaleba, brata Jerahmeelova: Meša, prvorođenac njegov, otac Zifov; sin oca Mareše
bio je Hebron.
43 Sinovi Hebronovi: Korah, Tapuah, Rekem i Šema.
44 Šema rodi Rahama, oca Jorkoamova; Rekem rodi Šamaja.
45 Sin Šamajev bio je Maon, a Maon je bio otac Bet-Sarov.
46 Efa, Kalebova inoča, rodi Harana, Mosu i Gazeza. Haran rodi Gazeza.
47 Sinovi Johdajevi: Regem, Jotam, Gešan, Felet, Efa i Šaaf.
48 Maaka, Kalebova inoča, rodi Šebera i Tirhanu.
49 Ona rodi Šaafa, oca Madmaneina, Ševu, oca Makbenina, i oca Gibina. KŠi Kalebova
bijaše Aksa.
50 To su bili sinovi Kalebovi. A sinovi Hura, Efratina prvorođenca: Šobel, otac Kirjat
Jearimov;
51 Salma, otac Betlehemov; Haref, otac Bet-Gaderov.
5inovi Šobala, oca Kirjat Jearima, bijahu: Reaja, polovice Manahaćana.
53 Porodice kirjat jearimske bile su: Jitrani, Pućani, Šumaćani i Mišrani. Od njih izi oše
Soraćani i Eštaoljani.
54 Sinovi Salmini: Betlehemci i Netofaćani, Atrot, Bet Joab i polovina Manahaćana,
Saraćani.
55 Književničke porodice, koje su živjele u Jabesu, bile su: Tiraćani, Simeaćani i Sukaćani.
To su Kinejci koji su potekli od Hamata, oca doma Rekabova.

1 Ovo su Davidovi sinovi koji mu se rodiše u Hebronu. Prvorođenac Amnon od Ahinoame
Jizreelke, drugi Daniel od Karmelke Abigajle;
2 Treći Abšalom, sin Maake, kćeri Talmaja, kralja gešurskoga; četvrti Adonija, sin Hagitin;
3 Peti Šefatja od Abitale; šesti Jitream od Egle, njegove žene.
4 Ova šestorica rodiše mu se u Hebronu. On je kraljevao ondje sedam godina i šest mjeseci,
a trideset i tri godine u Jeruzalemu.
4 Ovo su oni koji mu se rodiše u Jeruzalemu: Šimeja, Šobab, Natan i Salomon, četiri od Bat-
Šebe, kćeri Amielove:
5 Ovo su oni koji mu se rodiše u Jeruzalemu:Šimeja, Šobab, Natan i Salomon, četiri od Bat-
Šebe, kćeri Amielove:
6 Jibhar, Elišama, Elifalet,
7 Nogah, Nefeg, Jafija,
8 Elišama, Eliada i Elifelet, devet.
9 To su sve sinovi Davidovi, osim sinova njegovih inoča i njihove sestre Tamare.
9 To su sve sinovi Davidovi, osim sinova njegovih inoča i njihove sestre Tamare.
10 Sin Salomonov: Roboam. Abija, sin njegov; Asa, sin njegov; Jošafat, sin njegov
11 Joram, sin njegov
12 Ahazja, sin njegov Joaš, sin njegov Amasja, njegov sin Azarja, Jotam, sin njegov;
13 Ahaz, sin njegov; Ezekija, sin njegov; Manaše, sin njegov;
14 Amon, sin njegov, Jošija, sin njegov.
15 Sinovi Jošijini: prvorođenac Johanan; drugi Jojakim: treći Sidkija; četvrti Šalum.
16 Sinovi Jojakimovi: Jekonija, njegov sin, i Sidkija, njegov sin.
17 Sinovi Jekonije: Asir i njegov sin Šealtiel,
18 Malkiram, Pedaja, Šenasar, Jekamja, Jošama i Nedabja,
19 Sinovi Pedajini: Zerubabel i Šimej. Sinovi Zerubabelovi: Mešulam i Hananija i sestra im
Šelomita
20 Hašuba, Ohel, Berekja, Hasadja, Jušab-Hesed, pet.
21 Sinovi Hananijini: Pelatja i Jišaja, Refajini sinovi, Arnanov sin, Obadjin sin, Šekanijin
sin.
22 Šekanijini su sinovi bili: Šemaja, a sinovi Šemajini: Hatuš, Jigal, Barijah, Nearja i Šafat,
šestorica.
23 Sinovi Nearjini: Elijoenaj, Ezekija i Azrikam, tri.
24 Sinovi Elijoenajevi: Hodavja, Elijašib, Felaja, Akub, Johanan, Delaja i Anani,

1 Sinovi Judini: Peres, Hesron, Karmi, Hur i Šobal.
2 Reaja, sin Šobalov, rodi Jahata; Jahat rodi Ahumaja i Lahada. Tu su soratski rodovi.
3 Ovo su potomci od oca Etama: Jizreel, Jišma i Jidbaš; sestri njihovoj bijaše ime
Haseelponija.
4 Fenuel je bio otac Gedoru, a Ezer otac Hušin. To su sinovi Hura, prvorođenca Efrate, oca
Betlehema..
5 Ašhur, otac Tekoe, imao je dvije žene, Helu i Naaru.
6 Naara mu rodi Ahuzama, Hefera, Temnance i Ahaštarce. To su sinovi Naarini.
7 Sinovi Helini: Seret, Sohar i Etnan.
8 Kos rodi Anuba i Hasobebu i porodice Aharhela, sina Harumova.
9 Jabes je bio cjenjeniji nego njegova braća, pa mu je njegova majka dala ime Jabes
govoreći: “To zato što sam ga s bolom rodila”.
10 Jabes prizva Boga Izraelova govoreći: “Ako me ti blagosloviš, raširi granice moje, neka
bude ruka tvoja sa mnom i sačuvaj me od nevolje, tako da ne budem u žalosti!” I Bog mu
dade ono što je molio.
11 Kelub, brat Šuhin, rodi Mehira, koji je bio otac Eštonov.
12 Od Eštona se rodi dom Rafov, Paseah i Tehina, otac grada Nahaša. To su Rekini ljudi.
13 Sinovi Kenaza: Otniel i Seraja. Sinovi Otnielovi: Hatat i Menotaj.
14 Menotaj rodi Ofru. Seraja rodi Joaba, oca onih koji žive u Dolini rukotvoraca, jer oni
bijahu rukotvorci.
15 Sinovi Kaleba, sina Jefuneova: Ir, Ela i Naam; Elin sin bio je Kenaz.
16 Sinovi Jehalelelovi: Zif, Zifa, Tirja i Asrael.
17 Sinovi Ezrini: Jeter, Mered, Efer i Jalon. Äena Meredova rodi Mirjamu, Šamaja i Jišboha,
oca Eštemoina.
18 Njegova žena, Judejka, rodi Jereda, oca Gedorova, Hebera, oca Sokova, i Jekutjela, oca
Zanoahova. To su sinovi Bitje, kćeri faraonove, koju Mered uze za ženu.
19 Sinovi žene Hodijine, sestre Nahamove bili su: Šimun, otac Jomama, Garmijca, i
Eštemoa, Makaćanin.
20 Sinovi Šimunovi: Amnon, Rina, Ben-Hanan i Tilon. Sinovi Išajevi: Zohet i Ben-Zohet.
21 Sinovi Šele, sina Judina: Er, otac Lekin, Lada, otac Marešin, i porodice doma Ašbejina u
kojima se radi platno;
22 Jokim i ljudi iz Kozebe: Joaš i Saraf, koji su vladali nad Moabom u Jašubi-Lehemu. To su
stari doga aji.
23 To bijahu lončari koji su živjeli u Netajimu i u Gederi kod kralja i radili su za njega.
24 Sinovi Šimunovi: Nemuel, Jamin, Jarib, Zerah, Šaul. Sin Šaulov:
25 Šalum. Mibsam, sin njegov; Mišma, sin njegov.
26 Sinovi Mišmini: Hamuel, sin njegov, Zakur, sin njegov;
27 Šimej, sin njegov. Šimej je imao šesnaest sinova i šest kćeri. Braća njegova nisu imala
mnogo sinova. I sve njihove porodice nisu se množile kao Judini sinovi.
28 Oni su živjeli u Beer Šebi, u Moladi, u Hasar Šualu,
29 u Bilhi, u Esemu, u Toladu,
30 u Betuelu, u Hormi, u Siklagu,,
31 u Bet Markabotu, u Hasar Susimu, u Bet Biriju i u Šaarajimu. To su bili njihovi gradovi
do kralja Davida i sela njihova..
32 Imali su još Etam, Ajin, Rimon, Token i Ašan, pet gradova, i sva sela okolo tih gradova
do Baala.
ova prebivališta i njihov rodoslov.
33 To su njihova prebivališta i njihov rodoslov.
34 Mešobao, Jamlek i Joša, sin Amasjin;
35 Joel i Jehu, sin Jošibje, sina Serajina,
36 Elijoenaj, Jaakoba, Ješohaja, Asaja, Adiel, Jesimiel i Benaja;
37 Ziza, sin Šifija, sina Alonova, sina Jedajeva, sina Šimrijeva, sina Šemajina..
38 Ovi poimence naznačeni bijahu knezovi u svojim porodicama, i njihovi se domovi
mnogo umnožiše.
39 Oni odoše do Gedora do istočne strane doline da traže paše za svoju stoku.
40 Našli su obilatu i dobru pašu i zemlju prostranu, mirnu i miroljubivu, jer oni koji prije
stanovahu u njoj vukli su porijeklo od Hama.
41 Ovi ljudi po imence zapisani do oše za vremena Ezekije, kralja Judina. Napadoše šatore
njihove i MaoniŠane koji se zatekoše ondje. Istrijebiše ih sasvim, da ne osta nijedan do
danas, i naseliše se mjesto njih, jer ondje je bilo paše za stada.
42 Bilo je i sinova Šimunovih koji oti oše u planinu Seir, njih pet stotina ljudi. Na čelu im
bijahu Felatja, Nearja, Refaja i Uziel, sinovi Išijevi.
43 Oni pobiše ostatak izbjeglih Amalečana i naseliše se ondje te ostadoše do dana
današnjega.

1 Sinovi Rubena, prvorođenca Izraelova. - Jeron bijaše prvorođenac; ali kako oskvrnu
postelju oca svoga, njegovo prvorodstvo bi dano sinovima Josipa, sina Izraelova; ali se
Josip ne zapisa u rodoslovu kao prvorođenac.
2 Juda je, istina, bio silan među braćom svojom i od njega je potekao i jedan knez; ali
prvorodstvo pripade Josipu.
3 Sinovi Rubena, prvorođenca Izraelova: Henok, Falu, Hesron i Karmi.
4 Sinovi Joelovi: Šemaja, sin njegov; Gog, sin njegov; Šimej, sin njegov;
5 Mika, sin njegov; Reaja, sin njegov; Baal, sin njegov;
6 Beera, sin njegov, koga Tiglat Pileser, kralj asirski, odvede u ropstvo. On bijaše knez
plemena Rubenova.
7 Braća Beerina po porodicama njihovim, kako su zapisana u rodoslovima po koljenima
svojim: prvoroenac Jeiel, Zaharija, Bela, sin Azazov, sin Šemin, sin Joelov.
8 Bela je živio u Aroeru i do Neba i Baal Meona.
9 Prema istoku njegova se zemlja prostirala do ulaska u pustinju, počev od rijeke Eufrata,
jer su njihova mnogobrojna stada bila u zemlji Gileadu.
10 Za vremena Šaulova oni zaratiše s Hagrijcima koji im padoše u ruke; tako su se naselili
pod njihove šatore po svemu istočnom kraju zemlje gileadske.
11 Sinovi Gadovi živjeli su prema njima u zemlji bašanskoj do Salke.
12 Joel, prvi, Šafam, drugi, Janaj i Šafat u Bašanu.
13 Braća njihova po domovima otaca njihovih: Mihael, Mešulan, Šeba, Joraj, Jakan, Zija i
Eber, sedam..
14 Evo sinova Abihajila, sina Hurija, sina Jaroaha, sina Gileada, sina Mihaela, sina Ješišaja,
sina Jahdona, sina Buzova.
15 Ahim, sin Abdiela, sina Gunijeva, bijaše glavar domova otaca njihovih.
16 Oni su živjeli u Gileadu, u Bašanu i u gradovima njihovim te u svim predgra ima
šaronskim do njihovih krajeva.
17 Svi su bili upisani u rodovnik za vremena Jotama, kralja Judina, i za vremena
Jeroboama, kralja Izraelova.
18 Sinovi Rubenovi, Gadovi i polovine plemena Manašeova imali su hrabrih ljudi koji su
nosili štit i mač i zatezali luk; bijahu izvježbani za rat, a brojili su četrdeset i četiri tisuće
sedam stotina i šezdeset ljudi opremljenih za vojsku.
19 Vodili su ratove protiv Hagrijaca, Iturejaca, Nafišejaca i Nodabejaca.
20 Dobili su pojačanja protiv njih, te Hagrijci i svi oni koji su bili s njima padoše u njihove
ruke.
21 Oni im uzeše stada, pedeset tisuća deva, dvjesta pedeset tisuća ovaca, dvije tisuće
magaraca i sto tisuća ljudi;
22 pade mnogo mrtvih, jer je borba dolazila od Boga. I oni ostadoše na svojem mjestu do
odlaska u sužanjstvo.
23 Sinovi polovine plemena Manašeova nastavali su zemlju od Bašana do Baal Hermona i
Šenira i do gore Hermona; njih je bilo mnogo.
24 Evo poglavica domova otaca njihovih: Efer, Jišej, Eliel, Azriel, Jeremija, Hodavja i
Jahdiel, hrabri ljudi, ljudi na glasu, glavari domova otaca svojih.
25 Ali oni zgriješiše Bogu otaca svojih i razbludiše se pored bogova naroda zemlje koje Bog
istrijebi ispred njih.
26 Bog Izraelov podiže duh Pula, kralja asirskoga, i duh Tiglat Pilesera, kralja asirskoga, i
Tiglat Pileser odvede u ropstvo sinove Rubenove i Gadove te polovicu plemena Manašeova
i preseli ih u Helah, Habor, u Haru i na rijeku Gozan, gdje su ostali do današnjega dana.

1 Sinovi Levijevi: Geršom, Kehat i Merari.
2 Sinovi Kehatovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel.
3 Sinovi Amramovi: Aron, Mojsije i Mirjama. Sinovi Aronovi: Nadab, Abihu, Eleazar i
Itamar.
4 Eleazar rodi Pinhasa; Pinhas rodi Abišuu;
5 Abišua rodi Bukija; Buki rodi Uziju;
6 Uzija rodi Zerahju; Zerahja rodi Merajota;
7 Merajot rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba;
8 Ahitub rodi Sadoka; Sadok rodi Ahimaasa;
9 Ahimaas rodi Azarju; Azarja rodi Johanana;
10 Johanan rodi Azarju, koji je bio svećenik u Hramu koji je Salomon sagradio u
Jeruzalemu;
11 Azarja rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba;
12 Ahitub rodi Sadoka; Sadok rodi Šaluma;
13 Šalum rodi Hilkiju; Hilkija rodi Azarju;
14 Azarja rodi Seraju; Seraja rodi Josadaka;
15 Josadak ode kad Gospod odvede Judu i Jeruzalem u ropstvo rukom Nabukodonozora.
16 Sinovi Levijevi: Geršom, Kehat i Merari.
17 Evo imena sinova Geršomovih: Libni i Šimej.
18 Sinovi Kehatovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel.
19 Sinovi Merarijevi: Mahli i Muši. To su rodovi Levijevaca po ocima njihovim.
20 Od Geršoma: Libni, sin njegov; Jahat, sin njegov; Zima, sin njegov;
21 Joah, sin njegov; Ido, sin njegov; Zerah, sin njegov; Jeatraj, sin njegov.
22 Sinovi Kehatovi: Aminadab, sin njegov; Korah, sin njegov; Asir, sin njegov;
23 Elkana, sin njegov; Ebjasaf, sin njegov; Asir, sin njegov;
24 Tahat, sin njegov; Uriel, sin njegov; Uzija, sin njegov; Šaul, sin njegov.
25 Sinovi Elkane: Amasaj i Ahimot;
26 Elkana, sin njegov; Sufaj, sin njegov; Nahat, sin njegov;
27 Eliab, sin njegov; Jeroham, sin njegov; Elkana, sin njegov.
28 Elkanini sinovi: Samuel, prvorođenac, i Abija,
29 Sinovi Merarijevi: Mahli, njegov sin Libni, njegov sin Šimej, njegov sin Uza,
30 njegov sin Šima; njegov sin Hagija i njegov sin Asaja.
31 Ovo su oni koje David odredi da upravljaju nad pjevanjem u domu Gospodnjemu pošto
Kovčeg dobi ondje mjesto odmora.
32 Obavljali su službu pjevanja pred šatorom od sastanka, dok Salomon nije sagradio dom
Gospodnji u Jeruzalemu. Svoju službu vršili su po pravilima koja im bijahu propisana.
33 Evo onih koji su obavljali tu službu sa sinovima njihovim. Od sinova Kehatovih: Heman,
pjevač, sin Joela, sina Samuela,
34 sina Elkane, sina Jerohama, sina Eliela, sina Toaha,
35 sina Šifa, sina Elkane, sina Mahata, sina Amasaja,
36 sina Elkane, sina Joela, sina Azarje, sina Sefanija,
37 sina Tahata, sina Asira, sina Abjasafa, sina Koraha,
38 sina Jishara, sina Kehata, sina Levija sina Izraelova.
39 Brat njegov Asaf, koji mu je stajao s desne strane, Asaf, sin Berekje, sina Šime,
40 sina Mihaela, sina Baseja, sina Malkije,
41 sina Etnija, sina Zeraha, sina Adaje,
42 sina Etana, sina Zime, sina Šimeja,
43 sina Jahata, sina Geršoma, sina Levijeva.
44 Sinovi Merarijevi, braća njihova koja stajahu s lijeve strane: Etan, sin Kušija, sina
Abdija, sina Maluka,
45 sina Hašabje, sina Amasje, sina Hilkije,
46 sina Amsija, sina Banija, sina Šomera,
47 sina Mahlija, sina Mušija, sina Merarija, sina Levijeva.
48 Braća njihova, leviti, bijahu odre eni za svu službu u šatoru, u domu Gospodnjemu.
49 Aron i njegovi sinovi prinosili su žrtve na žrtveniku za žrtve paljenice i tamjan na
kadionom žrtveniku. Vršili su svu službu u presvetom mjestu i obavljali okajanje za Izrael
prema svemu onome što bješe naredio Mojsije, sluga Božji.
50 Ovo su sinovi Aronovi: Eleazar, sin njegov; Pinhas, sin njegov; Abišna, sin njegov;
51 Buki, sin njegov; Uzi, sin njegov; Zerahja, sin njegov;
52 Merajot, sin njegov; Amarja, sin njegov; Ahitub, sin njegov;
53 Sadok, sin njegov; Ahimaas, sin njegov.
54 Evo stanova njihovih, prema mjestima njihovim, u granicama koje im bijahu odre ene.
Sinovima Aronovim od porodice Kehatove, na koju pade prva kocka,
55 dadoše Hebron, u zemlji Judinoj i pašnjake oko njega;
56 ali gradsko polje, i njegova sela bijahu dana Kalebu, sinu Jefuneovu.
57 Sinovima Aronovim dadoše gradove-utočišta Hebron, Libnu i predgrađa, Jatir, Eštemou
i predgrađa,
58 Hilez i predgrađa njegova, Debir i predgrađa njegova,
59 Ašan i predgrađa njegova, Bet Šemeš i pregra a njegova;
60 a od plemena Benjaminova, Gebu i predgrađa njena, Alemet i predgrađa njegova,
Anatot i predgrađa njegova. Ukupno trinaest gradova po porodicama njihovim.
61 Ostali sinovi Kehatovi dobiše ždrijebom deset gradova porodica plemena Efrajimova,
plemena Davidova i polovice plemena Manašeova.
62 sinovi Geršomovi dobiše, po porodicama svojim, trinaest gradova plemena Jisakarova,
plemena Ašerova, plemena Naftalijeva i plemena Manašeova u Bašanu.
63 Sinovi Merarijevi dobiše kockom, po porodicama svojim, dvanaest gradova plemena
Rubenova, plemena Gadova i plemena Zebulunova.
63 Sinovi Merarijevi dobiše kockom, po porodicama svojim, dvanaest gradova plemena
Rubenova, plemena Gadova i plemena Zebulunova.
64 Sinovi Izraelovi dadoše levitima gradove i njihova predgrađa.
65 Oni imdadoše kockom od plemena sinova Judinih, od plemena sinova Šimunovih i od
plemena sinova Benjaminovih te gradove koje poimence imenovaše.
66 A za ostale porodice sinova Kehatovih, gradovi njihova područja bijahu u plemenu
Efrajimovu.
67 Njima dadoše gradove-utočišta Šekem i predgrađa njegova, u gori Efrajimovoj, Gezer i
predgrađa njegova,
68 Jokmeam i predgrađa njegova, Bet Horon i predgrađa njegova,
69 Ajalon i predgrađa njegova i Gat Rimon i predgrađa njegova;
70 a od polovice plemena Manašeova, Aner i predgrađa njegova te Bileam i predgrađa
njegova, za porodicu ostalih Kehatovih sinova.
71 Sinovima Geršomovim dadoše: od porodice polovice plemena Manašeova Golan u
Bašanu i predgrađa njegova, i Aštarot i predgrađa njegova;
72 od plemena Jisakarova Kedeš i predgrađa njegova, Dobrat i predgrađa njegova,
73 Ramot i predgrađa njegova;
74 od plemena Ašerova Mašal i predgrađa njegova, Abdon i predgrađa njegova,
75 Hukok i predgrađa njegova i Rehob i predgrađa njegova;
76 od plemena Naftalijeva Kedeš u Galileji i predgrađa njegova, Hamon i predgrađa
njegova i Kirjatajim i predgrađa njegova.
77 Ostalim levitima, sinovima Merarijevim, dadoše: od plemena Zebulunova Rimon i
predgrađa njegova i Tabor i predgrađa njegova;
78 a preko Jordana prema Jerihonu istočno od Jordana: od plemena Rubenova Beser u
pustinji i predgrađa njegova, Jahsu i predgrađa,
79 Kedemot i predgrađa njegova, Mefaat i predgrađa njegova;
80 A od plemena Gadova Ramot u Gileadu, i predgrađa njegova, Mahanajim i predgrađa
njegova,
81 Hešbon i predgrađa njegova i Jazer i predgrađa njegova.

1 Sinovi Jisakarovi: Tola, Fua, Jašub i Šimron, četiri.
2 Sinovi Tolini: Uzi, Refaja, Jeriel, Jahmaj, Jibsam i Samuel, glavari domova otaca svojih od
Tole, hrabri junaci u naraštaju svome. Broj njihov za vremena Davidova iznosio je
dvadeset i dvije tisuće i šest stotina.
3 Sin Uzijev: Jizrahja. Sinovi Jizrahjini: Mihael, Obadja, Joel, Jišija, ukupno pet glavara.
4 Oni su imali sa sobom, u naraštaju svome, a prema domovima otaca svojih, trideset i šest
tisuća vojnika naoružanih za rat, jer su imali mnogo žena i sinova.
5 Braće njihove po svim domovima Jisakarovim, hrabrih ljudi, bijaše osamdeset i sedam
tisuća upisanih u rodovnicima.
6 Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker i Jediael, trojica.
7 Sinovi Belini: Esbon, Uzi, Uziel, Jerimot i Iri, pet glavara domova otaca svojih, hrabrih
ljudi, upisanih u rodoslovu u broju od dvadeset i dvije tisuće trideset i četiri.
8 Sinovi Bekerovi: Zimra, Joaš, Eliezer, Elijonaj, Omri, Jerimot, Abija, Anatot i Alamet, svi
sinovi Bekerovi
9 upisani u rodoslovima prema naraštaju svome, kao glavari domova otaca svojih, hrabri
junaci u broju od dvadeset tisuća i dvije stotine.
10 Sin Jediaelov: Bilhan. Sinovi Bilhanovi: Jeuš, Benjamin, Ahud, Kenaana, Zetan, Taršiš i
Ahišahar.
11 Svi ti sinovi Jediaela, glavari domova otaca svojih, hrabri junaci, bijahu u broju od
sedamnaest tisuća i dvije stotine sposobnih za nošenje oružja i za rat.
12 Šupim i Hupim, sinovi Irovi; Hušim, sin Aherov.
13 Sinovi Naftalijevi: Jahasiel, Guni, Jeser, i Šalum, Bilhini sinovi.
14 Sinovi Manašeovi: Asriel, koga rodi inoča Aramejka; ona rodi i Makira, oca Gileadova.
15 Makir uze ženu od Hupima i Šupima. Ime sestre njegove bijaše Maaka. Ime drugog sina
bijaše Selofhad; a Selofhad je imao kćeri.
16 Maaka, žena Makirova, rodi sina kome nadjenu ime Pereš; njegovu bratu bješe ime
Šareš, a sinovi njegovi bijahu Ulam i Rakem.
17 Sin Ulamov: Bedan. To su sinovi Gileada, sina Makira, sina Manašeova.
18 Sestra njegova Hamoleketa rodi Išhoda, Abiezera i Mahlu.
19 Sinovi Šemidini bijahu Ahjan, Šikem, Likhi i Aniam.
20 Sinovi Efrajimovi: Šutelah; Bered, sin njegov, Tahat, sin njegov, Elada, sin njegov;
Tahat, sin njegov;
21 Zabad, sin njegov; Šutelah, sin njegov; Ezer i Elad. Njih su ubili ljudi iz Gata, rođeni u
zemlji, jer bijahu sišli da im otmu stada.
22 Efrajim, otac njihov, bi dugo u žalosti i braća njegova do oše da ga tješe.
23 Potom se on sasta sa ženom svojom i ona zatrudnje i rodi sina. Nadjenu mu ime Berija,
jer je nesreća snašla dom njegov.
24 On dobi kćer Šeeru, koja je sagradila Bet Horon Donji i Gornji i Uzen-Šeru.
25 Refah, sin njegov, i Rešef; Telah, sin njegov; Tahan, sin njegov;
26 Ladan, sin njegov; Amihud, sin njegov; Elišama, sin njegov;
27 Nun, sin njegov; Jošua, sin njegov.
28 Njihov posjed i sjedište bijaše Betel i gradovi njegovi; na istoku Naaran; na zapadu
Gazer i gradovi njegovi, Šekem i gradovi njegovi do Gaze i do gradova njezinih.
29 Sinovi Manašeovi imali su u svojim rukama Bet Šean i gradove njegove, Tanak i
gradove njegove, Megido i gradove njegove, Dor i gradove njegove. U tim gradovima
živjeli su sinovi Josipa, sina Izraelova.
30 Sinovi Ašerovi: Jimna, Jišva, Jišvi i Berija, i Seraha, sestra njihova.
31 Sinovi Berijini: Heber i Malkiel. Malkiel je bio otac Birzajitov.
32 Heber rodi Jafleta, Šomera i Hotama, i Šuu, sestru njihovu.
33 Sinovi Jafletovi: Pasak Bimhal i Ašvat. To su sinovi Jafletovi.
34 Sinovi njegova brata Šomera: Rohga, Huba i Aram.
35 Sinovi Helema, brata njegova: Sofah, Jimna, Šeleš i Amal.
36 Sinovi Sofahovi: Suah, Harnefer, Šual, Beri, Jimra,
37 Beser, Hod, Šama, Šilša, Jitran i Bera.
38 Sinovi Jeterovi: Jefune, Fispa i Ara.
39 Sinovi Ulini: Arah, Haniel i Risja.
40 Svi su oni bili sinovi Ašerovi, glavari domova otaca svojih, izabrani i hrabri ljudi,
glavari knezova upisanih u broju od dvadset i šest tisuća ljudi sposobnih za oružje i rat.
LB) Prva Ljtopisi glava 8

1 Benijamin rodi Belu, prvenca svoga, Aš- bela, drugoga, Ahraha, trećega,
2 Nohu, če- tvrtoga, i Rafu, petoga.
3 Sinovi Belini bijahu : Adar, Gera, Abihud,
4 Abišua, Naaman, Ahoah,
5 Gera Šefufan i Huram.
6 Evo sinova Ehudovih koji bjjahu poglavice domova medju stanovnicima Gebe, i koji se
preseliše u Manahat:
7 Naaman, Ahija i Gera. Gera, koji ih preseli, rodi Uzu i Ahi- huda.
8 Šaharajim rodi sinove u zemlji Moabskoj pošto otpusti Hušimu i Baru, žene svoje.
9 Od žene svoje Hodeše on je imao: Jababa, Sibiju, Mešu, Malkama,
10 Jeusa, Šokiju i Mirmu. To su sinovi njegovi, poglavice domova.
11 S Hu- šimom on rodi: Abituba i Elpaala. 1inovi Elpalovi: Eber, Mišeam i Šemer, koji
sazida Ono, Lod i gradove njegove.
13 Berija i Šema, koji bijahu poglavice domova medju stanovnicima Ajalona, istera še
stanovnike Gata.
14 Ahijo, Sašak, Jeremot,
15 Zebadija, Arad, Ezer,
16 Mikael, Jišfra i Joha bijahu sinovi Berijini. 17 Zebadija, Me- šulam, Hiski, Heber,
18 Jišmeraj, Jizlija i Jo- bab bijahu sinovi Elpaalovi.
19 Jakim, Zikri, Zabdi;
20 Elijenaj, Ziltaj, Elijel,
21 Adaja, Be- raja i Šimrat bijahu sinovi Šimejevi.
22 Jišpan, Eber, Elijel,
23 Abdon, Zikri, Hanan,
24 Ha- nanija, Elam, Antotija,
25 Jifdeja i Penuel bijahu sinovi Šašakovi.
26 Šamšeraj, Šeharija, Atalija,
27 Jarešija, Ilija i Zikri bijahu sinovi Jerohamovi.
28 To su poglavice domova po naraštajima svojim. Oni stanovahu u Jerusalimu.
29 Otac Gabaonov stanovaše u Gabaonu, a ženi njegovoj bijaše ime Maaka.
30 Abdon, njegov prvenac, zatim Sur, Kis, Baal, Nadab,
31 Gedor, Ahijo i Zeher.
32 Miklot rodi Ši- meu. Oni stanovahlt takodje u Jerusalimu kod braće svoje, s braćom
srajom.
33 Ner rodi Kisa; Kis rodi Saula; Saul rodi Jonatana, Malki-Šuu, Abinadaba i Ešbaala.
34 Sin Jonatanov: Merib-Baal. Merib·Baal rodi Mihu.
35 Si- novi Mihini: Piton, Melek, Taarea i Ahaz.
36 Ahaz rodi Jehojadu; Jehojada rodi Alemeta, Azmaveta i Zimrija; Zimri rodi Mosu;
37 Mosa rodi Bineu. Rafa, sin njegov; Eleasa, sin njegov; Asel, sin Qjegov.
38 Asel je imao šest sinova čija su imena: Azrakam, Bokru, Ismael, Šearija, Obadija i
Hanan. Ti svi bijahu sinovi Aselovi.
39 Sinovi Ešeka, brata njegova: Ulam, prvenac njegov, Jeuš, drugi i Elifelet, treći.
40 Sinovi Ulamovi bijahu hrabri ljudi koji natezahu luk; i oni imahu mnogo sinova i
unuka, sto i pedeset. Svi su ti od sinova Benijaminovih.

1 Sav Izrael upisan je u plemenskim rodovnicima i zapisan u Knjizi kraljeva Izraelovih. A
Judejci su zbog nevjere bili odvedeni u sužanjstvo u Babilon.
2 Prvi stanovnici koji su živjeli na njihovim dobrima, u njihovim gradovima, bili su
Izraelci, svećenici, leviti i netinci.
3 U Jeruzalemu su stanovali ljudi od sinova Judinih, od sinova Benjaminovihi od sinova
Efrajimovih i Manašeovih. -
4 Od sinova Peresa, sina Judina: Utaj, sin Amihuda, sina Omrija, sina Imrija, sina Banijeva.
-
5 Od Šilonovih: Asaja, prvorođenac, i sinovi njegovi.
6 Od sinova Zarehovih: Jeuel i braća njegova, šest stotina i devedeset.
7 Od sinova Benjaminovih: Salu, sin Mešulama, sina Hodavje, sina Hasenuina;
8 Ibneja, sin Jerohamov; Ela, sin Uzije, sina Mokrijeva; Mešulam, sin Šefatje, sina Reuela,
sina Ibnijina;.
9 i braća njihova, po naraštajima svojim, devet stotina pedeset i šest. Svi su oni bili glavari
domova u rodovima otaca svojih.
10 Od svećenika: Jedaja, Jojarib i Jakin,
11 Azarja, sin Hilkije, sina Mešulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahitubova, kneza u
domu Gospodnjemu;
12 Adaja, sin Jerohama, sina Pašhura, sina Malkijina; Masaj, sin Adiela, sina Jahzere, sina
Mešulama, sina Mešilemita, sina Imerova,
13 i braća njihova, glavari domova otaca svojih, tisuću sedam stotina i šezdeset vrijednih
ljudi na službi u domu Gospodnjemu.
14 Od levita: Šemaja, sin Hašuba, sina Azrikama, sina Hašabje, od sinova Merarijevih.
15 Bakbakar, Hereš, Galali Matanija, sin Mike, sina Zikrija, sina Asafova;
16 Obadja, sin Šemaje, sina Galala, sina Jedutunova; i Berekja, sin Ase, sina Elkanina, koji
je živio u Netofatskim selima.
17 I vratari: Šalum, Akub, Talmon, Ahiman i braća njihova. Šalum je bio poglavar,
18 i dosad je bio na kraljevskim vratima prema istoku. To bijahu vratari za tabor sinova
Levijevih.
19 Šalum, sin Korea, sina Abjasafa, sina Koreahova, i braća njegova od doma oca njegova,
sinovi Korahovi, vršili su službu čuvanja pragova šatora. Oci njihovi čuvali su ulaz u tabor
Gospodnji.
20 Pinhas, sin Eleazarov, bijaše im ranije poglavar, i Gose na njegovo mjesto.
21 Zaharija, sin Mešelemjin, bijaše vratar na ulazu u šator od sastanka.
22 Svega ih je bilo dvjesta i dvanaest, izabranih za vratare na pragovima, a bili su zapisani
u rodoslovima po selima svojim; David i Samuel vidjelac bijahu ih postavili na dužnosti
njihove.
23 Oni i sinovi njihovi čuvali su vrata doma Gospodnjega, doma od šatora.
24 Vratara je bilo na sve četiri strane: na istoku, na zapadu, na jugu i na sjeveru.
25 Braća njihova, koja su stanovala po selima, morala su dolaziti k njima s vremena na
vrijeme po sedam dana.
26 Jer su ta četiri glavna vratara, ti leviti, bili uvijek na službi, a trebali su još i nadzirati
sobe i riznice doma Božjega.
27 Nosili su oko doma Božjega, koji su čuvali i koji su otvarali svako jutro.
28 Neki od levita starahu se o poslu za službu, koje su izbrojali i kad su ga primali i kad su
ga izdavali.
29 Drugi se starahu o posu u, o cjelokupnom posu u Svetišta, o bijelom brašnu, o vinu, o
ulju, o tamjanu i o mirisma,
30 Svećenički sinovi spravljali su mirise za prinose.
31 Matitja, jedan od levita, prvorođenac Šalumov, od porodice Korahove starao se o
onome što se peklo na tavi.
32 A neki od braće njihove, od Kehatovih, imali su dužnost da svake subote zgotove
kruhove za predstavljanje.
33 Ovo su pjevači, glavari levitskih obitelji, koji su stanovali u sobama i bili oslobo eni od
svake druge službe, jer su dan i noć bili na poslu.
34 To su glavari levitskih obitelji po koljenima svojim. Oni su stanovali u Jeruzalemu.
35 Otac Gibeonov, Jeiel, stanovao je u Gibeonu, a žena se njegova zvala Maaka.
36 Abdon, njegov sin prvorođenac, zatim Sur, Kiš, Baal, Ner, Nadab,
37 Gedor, Ahjo, Zaharija i Miklot.
38 Miklot rodi Šimeama. I oni su živjeli u Jeruzalemu kod braće svoje, s braćom svojom. -
39 Ner rodi Kiša; Kiš rodi Šaula; Šaul rodi Jonatana, Malki-Šuu, Abinadaba i Ešbaala.
40 Sin Jonatanov: Merib Baal. Merib Baal rodi Miku.
41 Sinovi Mikini: Piton, Melek, Tahrea i Ahaz.
42 Ahaz rodi Jaru; Jara rodi Alemeta, Azmaveta i Zimrija; Zimri rodi Mosu;
43 Mosa rodi Binu. Njegov sin je bio Rafaja, njegov sin Elasa, a njegov Asel.
44 Asel je imao šest sinova, čija su imena: Azrikam, Bokru, Jišmael, Šearja, Obadja i Hanan.
To su sinovi Aselovi.

1 Filistejci povedoše bitku protiv Izraela, i Izraelovi ljudi pobjegoše ispred Filistejaca i
padahu mrtvi na gori Gilboi.
2 Filistejci su gonili Šaula i njegove sinove, te ubiše Jonatana, Abinadaba i Malki-Šuu,
sinove Šaulove.
3 NajžešŠi boj razvio se oko Šaula. Strijelci ga pogodiše i raniše.
4 Šaul reče tada svome štitonoši: “Izvuci mač svoj i probodi me da ne do u ti neobrezani i
ne narugaju mi se.” Njegov štitonoša to odbi, jer se bojao. Tada Šaul uze svoj mač i baci se
na nj.
5 Šaulov štitonoša, videći Šaula mrtva, baci se i on na svoj mač i umre.
6 Tako pogiboše Šaul i tri njegova sina, te sav dom njegov pogibe u isto vrijeme.
7 Kad Izraelci koji bijahu u dolini vidješe da je vojska u bijegu i da pogiboše Šaul i sinovi
njegovi, napustiše gradove svoje i pobjegoše. A Filistejci se nastaniše u njima.
8 Sutradan Filistejci do oše pljačkati mrtve, a oni na oše Šaula i njegove sinove, pale na
gori Gilboi.
9 Opljačkaše ih i uzeše glavu njegovu i oružje. Pa poslaše tu vijest da se objavi po cijeloj
zemlji filistejskoj, idolima njihovim i narodu.
10 Oružje Šaulovo staviše u hram bogova svojih, a glavu mu objesiše u hramu Dagonovu.
11 Cio Jabeš u Gileadu ču što učiniše Filistejci od Šaula,
12 i tada se podigoše svi hrabri ljudi i uzeše tijelo Šaulovo i tjelesa njegovih sinova te ih
prenesoše u Jabeš i pokopaše kosti njihove pod hrastom u Jabešu. Postili su sedam dana.
13 Šaul pogibe jer bijaše kriv zbog nevjere prema Gospodu, što nije poslušao riječi
Gospodnje i što je pitao one koji zazivaju mrtve.
14 Nije pitao Gospoda. Zato Gospod učini da umre i prenese kraljevstvo na Davida, sina
Jišajeva.

1 Sav Izrael sabra se k Davidu u Hebron govoreći: “Evo, mi smo kost tvoja i meso tvoje.
2 Još i prije, dok Šaul bijaše kralj, ti si izvodio i dovodio Izraela. Gospod, Bog tvoj, reče ti:
‘Ti Šeš pasti narod moj Izraela, i ti Šeš biti knez naroda moga Izraela.’”
3 Tako sve starješine Izraelove do oše kralju u Hebron, i David sklopi s njima savez u
Hebronu pred Gospodom. Oni pomazaše Davida za kralja nad Izraelom, po riječi koju
Gospod bješe izrekao preko Samuela.
4 David krenu sa svim Izraelom na Jeruzalem, koji je Jebus. Ondje bijahu Jebusejci,
stanovnici zemlje.
5 Jebusejci rekoše Davidu: “Nećeš ući ovamo.” Ali David zauze tvr avu Sion. To je grad
Davidov.
6 David je rekao: “Tko prvi potuče Jebusejce bit će poglavica i knez.” Joab, sin Sarvijin, izi
e prvi i posta knez.
7 David se nastani u tvr avi. Zato se ona prozva grad Davidov.
8 On podiže gra evine oko grada, od Milona pa unaokolo, a Joab obnovi ostali dio grada.
9 David je postajao sve silniji jer je Gospod nad vojskama bio s njim.
10 Ljet :Ovo su poglavari Davidovih junaka koji mu sa svim Izraelom pomogoše da se
utvrdi njegova vlast i da postane kralj nad Izraelom po riječi Gospodnjoj.
11 Evo, po broju njihovu, junaka Davidovih:Jašobam, sin Hakmonijev, jedan od glavnih
vojskovođa. On mahnu kopljem svojim na tri stotine i pobi ih.
12 Za njim Eleazar, sin Dodonov, Ahošanin, jedan od tri junaka.
13 On je bio s Davidom u Pas Damimu, gdje su se Filistejci skupili na borbu. Ondje bijaše
njiva puna ječma, i narod je bježao ispred Filistejaca.
14 Oni stadoše usred njive, obraniše je i potukoše Filistejce, a Gospod dade veliko
izbavljenje.
15 Tri između tridesetorice poglavara si oše k Davidu, do stijene, u Adulamsku pećinu, kad
je filistejska vojska bila utaborena u dolini Refaimskoj.
16 David bijaše tada u tvr avi, a straža filistejska u Betlehemu.
17 David izrazi jednu želju i reče: “Tko će mi donijeti da pijem vode iz studenca kod vrata
betlehemskih?”
18 Tad se ta trojica probiše kroz filistejski tabor, zahvatiše vode iz studenca
betlehemskoga i donesoše je Davidu; ali David ne htjede piti, nego je izli pred Gospodom
19 i reče: “Ne dao mi Bog moj da to učinim! Bih li ja pio krv tih ljudi koji ne mariše za svoj
život? Jer je donesoše ne mareći za svoj život.” I ne htjede je piti. To učiniše ta tri hrabra
čovjeka.
20 Abišaj, brat Joabov, bio je prvi između te trojice. On mahnu kopljem svojim na tri
stotine ljudi i pobi ih; i proslavi se među trojicom.
21 Bio je najuvaženiji među onim od druge trojice i bio im je poglavar, ali ne stiže prvu
trojicu.
22 Benaja, sin Jojadin, sin jednog čovjeka iz Kabseela, pun hrabrosti i slavan zbog
pothvata svojih. On pogubi dva lava moapska. Si e u zdenac u kojem ubi lava, jednog
snježnog dana.
23 Ubi i jednog EgipŠanina, visoka pet lakata. EgipŠanin je imao u ruci koplje kao vratilo,
a on izi e na nj sa štapom, istrže EgipŠaninu koplje iz ruke i ubi ga njegovim kopljem.
24 To učini Benaja, sin Jojadin. I bi slavan među ona tri hrabra čovjeka.
25 Bio je najuvaženiji između tridesetorice, ali prvu trojicu ne dostiže. David ga primi u
svoj savjet.
26 Junaci u vojsci:Asael, brat Joabov.Elhanan, sin Dodonov, iz Betlehema.
27 Šamot iz Harora.Heles iz Pelona.
28 Ira, sin Akešov, iz Tekoe.Abiezer iz Anatota.
29 Sibkaj iz Hušata.Ilaj iz Ahoha.
30 Mahraj iz Netofe.Heled, sin Baanin, iz Netofe.
31 Itaj, sin Ribajev, iz Gibeata sinovaBenjaminovih.Benaja iz Piratona.
32 Huraj iz Nahale-Gaaša.Abiel iz Arbe.
33 Azmavet iz Baharima.Eljahba iz Šaalbona.
34 Sinovi Hašema iz Gizona.Jonatan, sin Sagejin, iz Harara.
35 Ahiam, sin Sakarov, iz Harara.Elial, sin Urov.
36 Hefer iz Mekere.Ahija iz Pelona.
37 Hesro iz Karmela.Naaraj, sin Esbajev.
38 Joel, brat Natanov.Mibhar, sin Hagrijev.
39 Selek Amonac.Nahraj iz Berota, štitonoša Joaba,sina Sarvijina.
40 Ira Jitranin.Gareb Jitranin.
41 41 Urija Hetit.Zabad, sin Ahlajev.
42 Adina, sin Šizin, od Rubenovih,poglavar Rubenovaca, i tridesetorica s njim.
43 Hanan, sin Maakin.Jošafat iz Mitne.
44 Uzija iz Aštarota.Šama i Jeiel, sinovi Hotama, iz Aroera.
45 Jediael, sin Šimrijev.Joha, brat njegov, Tišanin.
46 Eliel iz Mahavima, Jeribaj i Jošavja,sinovi Elnaamovi.Jitma Moabac.
47 Eliel, Obed i Jaasiel Mesobajanin.
1 Evo onih koji do oše k Davidu u Siklag, dok se još krio od Šaula, sina Kiševa. Me u
junacima bijahu oni koji su mu pomogli u ratu.
2 To su bili strijelci koji su ga ali kamenjem iz desne i iz lijeve ruke i puštali strijele iz
lukova svojih. Oni bijahu iz Benjamina, od braće Šaulove.
3 Vojskovođa Ahiezer i Joaš, sinovi Gibeanca Šemaje, pa Jeziel i Pelet, sinovi Azmavetovi;
Beraka i Jehu iz Anatota;
4 Išmaja Gibeonac, junak među tridesetoricom i poglavar tridesetorice; Jeremija, Jahaziel,
Johanan, Jozabad iz Gedere;
5 Eluzaj, Jerimot, Bealja, Šemarja, i Šefatja, iz Harufa;
6 Elkana, Jišija, Azarel, Joezer i Jašobam, Korihnjani;
7 Joel i Zebadja, sinovi Jerohama Gedorca.
8 Od plemena Gadova prebjegoše k Davidu u tvr avu u pustinji hrabri ljudi, vojnici vješti
ratu, naoružani štitom i kopljem, koji su ličili na lavove, a bijahu brzi kao srne po gorama.
9 Ezer, vojskovođa; Obadja, drugi; Eliab, treći;
10 Mišmana, četvrti; Jeremija, peti;
11 Ataj, šesti; Eliel, sedmi;
12 Johanan, osmi; Elzabad, deveti;
13 Jeremija, deseti; Makbanaj, jedanaesti.
14 Oni bijahu od sinova Gadovih, zapovjednici vojske; jedan od njih, najmanji, mogao se
boriti sa stotinom, a najveći s tisuću ljudi.
15 To su oni koji prije oše preko Jordana prvoga mjeseca, kad se razli preko svih bregova
svojih, i koji otjeraše sve stanovnike iz dolina na istok i na zapad.
16 Bilo je i sinova Benjaminovih i Judinih koji do oše k Davidu u tvr avu.
17 David im izi e u susret i reče: “Ako dolazite k meni s dobrom namjerom da mi
pomognete, srce će se moje združiti s vama; ali ako ste došli da me izdate neprijateljima
mojim, kad nikakvog nasilja ne činim, neka to vidi Bog otaca naših i neka sud
18 Amasaj, jedan od glavnih vojvoda, bi duhom nadahnut i reče: “Tvoji smo, Davide, i s
tobom Šemo biti, sine Jišajev! Mir, mir tebi i onima koji ti pomažu, jer tebi Bog tvoj
pomaže!” I David ih primi i postavi među zapovjednike vojske.
19 I neki od sinova Manašaovih prije oše k Davidu kad on po e s Filistejcima u rat protiv
Šaula. Ali oni ne pomogoše Filistejcima; jer knezovi filistejski, dogovorivši se, vratiše
Davida govoreći: “On bi mogao prebjeći gospodaru svome Šaulu, a
20 Kad se on vrati u Siklag, evo koji mu se pridružiše iz plemena Manašeova: Adna,
Jozabad, Jedael, Mihael, Jozabad, Elihu i Siltaj, tisućnici Manašeovi.
21 Oni pomogoše Davidu protiv čete amalečkih pljačkaša, jer oni bijahu svi hrabri ljudi i
postadoše vojvode u njegovoj vojsci.
22 Iz dana u dan dolazili su ljudi k Davidu da mu pomognu, dokle ne dobi veliku vojsku,
kao vojsku Božju.
23 Ovo je broj ljudi opremljenih za rat koji prije oše k Davidu u Hebron da prenesu na nj
kraljevstvo Šaulovo po riječi Gospodnjoj.
24 Od sinova Judinih koji su nosili štit i koplje, šest tisuća osam stotina u ratnoj opremi.
25 Od sinova Šimunovih, hrabrih u ratu, sedam tisuća i sto.
26 Od sinova Levijevih, četiri tisuće i šest stotina27 Jojada, knez aronski, i s njim tri tisuće
i sedam stotina;
28 i Sadok, hrabri mladiŠ, i dom oca njegova, dvadeset i dva zapovjednika.
29 Od sinova Benjaminovih, braće Šaulove, tri tisuće; jer je do tada najveći dio njih ostao
vjeran domu Šaulovu.
30 Od sinova Efrajimovih dvadeset tisuća i osam stotina hrabrih ljudi, junaka na glasu, po
porodicama otaca svojih.
31 Od polovice plemena Manašeova osamnaest tisuća koji bijahu po imence odre eni da
postave Davida kraljem.
32 Od sinova Jisakarovih, koji dobro razumijevahu vremena da bi znali što je imao činiti
Izrael, dvjesta zapovjednika i sva braća njihova pod njihovom zapoviješŠu.
33 Od Zebuluna pedeset tisuća sposobnih za vojsku, naoružanih svim ratnim oružjem i
odvažna srca, gotovih da otvore bitku.
34 Od Naftalija tisuću zapovjednika i s njima trideset i sedam tisuća ljudi koji su nosili štit
i koplje.
35 Od plemena Danova, opremljenih za rat, dvadeset i osam tisuća i šest stotina.
36 Od plemena Ašerova četrdeset tisuća sposobnih za vojsku i gotovih za boj.
37 A s druge strane Jordana, od plemena Rubenova i Gadova i od polovice plemena
Manašeova, sto i dvadeset tisuća sa svim ratnim oružjem.
38 Svi ti ljudi, ratnici, spremni za boj, do oše u Hebron, otvorena srca da postave Davida
kraljem nad svim Izraelom. A i sav ostali dio Izraela bio je složan u namjeri da postavi
Davida za kralja.
39 Ostadoše ondje s Davidom tri dana jedući i pijući, jer im braća bijahu pripremila hranu.
40 Ai oni koji si bili blizu njih, sve do Jisakara, Zebuluna i Naftalija donosili su hranu na
magarcima, devama, mazgama i volovima, jela od brašna, suhih smokava, grož ica, vina,
ulja, te volova i ovaca u izobilju, jer bijaše radost u Izraelu.

1 David je vijećao s tisućnicima, sa stotnicima i sa svim knezovima.
2 I Davidreče svemu zboru Izraelovu: “Ako na ete da je to dobro, i ako je od Gospoda, Boga
našega, poručimo na sve strane braći svojoj ostaloj po svim krajevima Izraelovim, a i
svećenicima i levitima po gradovima i predgra ima da nam se pridruže
3 pa prenesemo k sebi Kovčeg Boga svoga, jer se time ne bavismo od vremena Šaulova.”
4 Sav zbor odluči da se tako radi, jer se to učini da je dobro za narod.
5 David sabra sav narod Izraelov od Šihora Egipatskoga do ulaza u Hamat da se Kovčeg
Božji prenese iz Kirjat Jearima.
6 I David ode sa svim Izraelom u Baalu, u Kirjat Jearim, koji je u Judi, da prenesu odande
Kovčeg Božji, pred kojim se priziva ime Gospoda koji sjedi iznad kerubina.
7 Oni povezoše Kovčeg Božji na novim kolima iz kuće Abinadabove: Uza i Ahjo upravljahu
kolima.
8 David i sav narod Izraelov igrahu pred Bogom iz sve snage, pjevajući i udarajući u harfe,
citre, bubnjeve i u cimbale te trubeći u trube.
9 Kad do oše do gumna Kidonova, Uza se maši rukom da prihvati Kovčeg, jer volovi bijahu
potegli u stranu.
10 Gnjev se Gospodnji raspali na Uzu, i on ga udari zato što se mašio rukom za Kovčeg.
Uza umre ondje pred Bogom.
11 David se ražalosti što Gospod udari Uzu takvom kaznom. Zato se ono mjesto prozva i
do danas Peres-Uza.
12 David se toga dana uplaši od Boga i reče: “Kako Šu prenijeti k sebi Kovčeg Božji?”
13 David nije prenio k sebi Kovčeg, nego ga je sklonio u dom Obed-Edoma Gitejca.
14 Kovčeg Božji osta tri mjeseca u domu Obed-Edoma, u domu njegovu. I Gospod
blagoslovi dom Obed-Edoma i sve što bješe

1 Hiram, kralj tirski, posla glasnike k Davidu, i drva cedrova, i zidare i tesare da mu
sagrade dom.
2 David spozna da ga Gospod postavlja za kralja nad Izraelom i da se kraljevstvo njegovo
podiže visoko radi naroda njegova Izraela.
3 David uze još žena u Jeruzalemu i izrodi još sinova i kćeri.
4 Evo imena onih koji mu se rodiše u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon,
5 Jibhar, Elišua, Elpalet,
6 Nogah, Nefeg, Jafija,
7 Elišama, Beeljada i Elifelet.
8 Filistejci saznaše da je David pomazan za kralja nad svim Izraelom i izi oše svi da ga
traže. David, koji je o tome bio obaviješten, izi e pred njih.
9 Filistejci stigoše i raširiše se po dolini Refaimskoj.
10 David upita Gospoda, govoreći: “HoŠu li iziŠi na Filistejce i hoŠeš li ih dati u moje ruke?
A Gospodmu reče: “Izi i i dat Šu ih u tvoje ruke.”
11 Oni krenuše u Baal Perasim, gdje ih David potuče. Zatim reče: “Razli Gospod
neprijatelje moje mojom rukom kao vodu koja se razlijeva.” Zato se to mjesto prozva Baal
Perasim.
12 Oni ostaviše ondje svoje bogove, koji bijahu spaljeni po zapovijedi Davidovoj.
13 Filistejci se opet raširiše po onoj dolini.
14 David upita opet Boga. I Bog mu reče: “Ne idi za njima, nego kreni na njih, pa udari na
njih prema dudovima.
15 Kad čuješ da zašušti po vrhovima od dudova, tada kreni u boj; jer će Bog ići pred tobom
da potuče vojsku filistejsku.”
16 David učini ono što mu Bog bješe zapovjedio, i vojska filistejska bi potučena od Gibeona
do Gezera.
17 Slava Davidova razglasi se po cijeloj zemlji, i Gospod uli svim narodima strah od njega.

1 David sagradi sebi kuće u gradu Davidovu, spremi mjesto za Kovčeg Božji i razape mu
šator.
2 Tada David reče: “Kovčeg Božji treba da nose samo leviti, jer je njih Gospod izabrao da
nose Kovčeg Božji i da mu služe dovijeka.”
3 I David skupi sav Izrael u Jeruzalemu da se Kovčeg Gospodnji prenese na mjesto koje mu
on bijaše spremio.
4 David skupi sinove Aronove i levite:
5 od sinova Kehatovih Uriela, kneza, i braću njegovu, sto i dvadeset;
6 od sinova Merarijevih, Asaju, kneza, i braću njegovu, dvjesta i dvadeset;
7 od sinova Geršomovih, Joela, kneza, i braću njegovu, sto i trideset;
8 od sinova Elisafanovih: Šemaju, kneza, i braću njegovu, dvjesta;
9 od sinova Hebronovih, Eliela, kneza, i braću njegovu, osamdeset;
10 od sinova Uzielovih, Aminadaba, kneza, i braću njegovu, sto i dvanaest.
11 David pozva svećenike Sadoka i Ebjatara, te levite Uriela, Asaju, Joela, Šemaju, Eliela i
Aminadaba,
12 pa im reče: “Vi ste glavari levitskih porodica; posvetite sebe i braću svoju te prenesite
Kovčeg Gospoda, Boga Izraelova, na mjesto koje sam mu pripravio.
13 Zato što vas prvi put nije bilo, Gospod, Bog naš, udari nas; jer ga nismo tražili kako je
trebalo.”14 Svećenici i leviti posvetiše se da prenesu Kovčeg Gospoda, Boga Izraelova.
15 Sinovi levita nosili su Kovčeg Božji na ramenima svojim o polugama, kao što bješe
zapovjedio Mojsije po riječi Gospodnjoj.
16 David reče glavarima levita da rasporede braću svoju pjevače s glazbalima, s citrama,
harfama i cimbalima, čiji glasovi treba da se zaore u znak veselja.
17 Leviti rasporediše Hemana, sina Joelova, a od braće njegove Asafa, sina Berekjina, a od
sinova Merarijevih, braće njihove, Etana, sina Kušajina,
18 a zatim s njima braću njihovu drugog reda: Zahariju, sina Jaazielova, Šemiramota,
Jehiela, Unija, Eliaba, Benaju, Maaseju, Matitju, Eliflehna, Mikneju, Obed-Edoma i Jeiela,
vratare.
19 Pjevači Heman, Asaf i Etan udarahu u mjedene cimbale;
20 Zaharija, Uziel, Šemiramot, Jehiel, Uni Eliab, Maaseja i Benaja imali su harfe s visokim
zvucima;
21 a Matitja, Eliflehu, Mikneja, Obed-Edom, Jeiel i Azazja citre u osminskoj pratnji.
22 Kenanja, zborovođa među levitima ravnao je pjevanjem, jer bijaše vješt u tome.
23 Berekja i Elkana bijahu vratari Kovčega.
24 Šebanija, Jošafat, Natanel, Amasaj, Zaharija, Benaja i Eliezer, svećenici, trubili su u
trube pred Kovčegom Božjim. Obed-Edom i Jehija bili su vratari Kovčega.
25 David, starješine Izraelove i tisućnici krenuše s veseljem prateći Kovčeg saveza
Gospodnjega iz doma Obed-Edomova.
26 S Božjom pomoŠu nosili su leviti Kovčeg saveza Gospodnjeg; prinijeli su na žrtvu sedam
telaca i sedam ovnova.
27 David bijaše ogrnut plaštem od finoga lana, a tako i svi leviti koji su nosili Kovčeg, pa
pjevači i Kenanja, zborovođa među pjevačima; a David je imao na sebi laneni oplećak.
28 Sav Izrael pratio je Kovčeg saveza Gospodnjeg uz zvuke truba, rogova i udarajući u
cimbale, harfe i citare.
29 Kako je Kovčeg saveza Gospodnjeg ulazio u grad Davidov, Mikala, kći Šaulova, gledaše s
prozora, pa videći kralja Davida gdje skače i pleše, podrugnu mu se u srcu svome.

1 Kad donesoše Kovčeg Božji, namjestiše ga usred šatora koji mu razape David iprinesoše
žrtve paljenice i žrtve zahvalnice pred Bogom.
2 Kad David prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalnice, blagoslovi narod u ime Gospodnje.
Zatim razdade svim Izraelcima - i muškarcima i ženama - svakome po jedan kruh, po
komad mesa i po jedan kolač od grož ica.
4 On predade levitima nalog da vrše službu pred Kovčegom Gospodnjim, da zazivaju, slave
i hvale Gospoda, Boga Izraelova.
5 To su bili: Asaf, poglavar; Zaharija, za njim Jeiel, Šemiramot, Jehiel, Matitja, Eliab,
Benaja, Obed-Edom i Jeiel. Imali su glazbala; citre i harfe; Asaf je udarao u cimbale.
6 Svećenici Benaja i Jahaziel trubili su sveudilj u trube pred Kovčegom saveza
Gospodnjega.
7 Toga dana naredi David prvi put Asafu i braći njegovoj da slave Gospoda ovom
pohvalnicom:
8 Hvalite Gospoda, prizivajte ime njegovo! Javljajte po narodima velika djela njegova!
9 Pjevajte mu i slavite ga, kazujte sva čudesa njegova!
10 Hvalite se svetim imenom njegovim! Neka se veseli srce onih koji Gospoda traže!
11 Tražite Gospoda i pomoŠ njegovu! Tražite svagda lice njegovo!
13 Pamtite čudesa njegova, znake njegove i sudove usta njegovih,
13 vi, sjeme Abrahamovo, sluge njegove, sinovi Jakovljevi, izabrani njegovi!
14 On, Gospod, on je Bognaš. Od sudova njegovih sva zemlja zavisi.
15 Pamtite uvijek Savez njegov obećanje za tisuću naraštaja,
16 što se zavjetova Abrahamu i za što se zakle Izaku,
17 što za zakon potvrdi Jakovu, i za Savez vječni Izraelu
18 govoreći: “Zemlju Kanaansku dat Šu tebi u baštinu.”
19 Malo ih je tada bilo, malo, i bijahu došljaci
20 i i ahu od naroda do naroda, od jednoga kraljevstva drugom narodu;
21 al’ ne dade Gospod nikom da ih tlači, nego kazni zbog njih kraljeve.
22 “Ne dirajte,” reče, “u pomazanike moje, prorocima mojim ne činite zla”.
23 Pjevajte Gospodu svi koji ste na zemlji, iz dana u dan javljajte spasenje njegovo!
24 Kazujte neznabošcima slavu njegovu, po svim narodima čudesa njegova.
25 Jer je velik Gospod i dostojan hvale, silan je on iznad svih bogova.
26 Jer su svi bogovi naroda ništavni a Gospod je nebesa stvorio.
27 Slava je i veličanstvo pred licem njegovim, sila i ljepota u domu njegovu.
28 Dajte Gospodu, narodna plemena, dajte Gospodu slavu i čast!
29 Dajte Gospodu slavu imena njegovog! Nosite dare i idite pred lice njegovo! Poklonite se
Gospodu u svetoj krasoti!
30 Strepite pred njime svi koji ste na zemlji! Lvrst je svemir, ne ljulja se.
31 Neka se vesele nebesa, neka klikće zemlja i neka se govori u narodima: “Gospod
kraljuje!”
32 Neka huči more i sve što je u njemu, neka slavi polje i sve što je u njemu,
33 neka kliču sva stabla šumska pred licem Gospodnjim! Jer ide, on da zemlji sudi.
34 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milosr e njegovo.
35 I recite: “Spasi nas, Bože spasenja našega!” Pokupi nas i izbavi iz neznabožaca, da
slavimo sveto ime tvoje, da se tvojom slavom hvalimo!
36 Blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka!” I neka cijeli narod kaže:
“Amen!” Hvalite Gospoda!
37 David ostavi ondje pred Kovčegom saveza Gospodnjega Asafa i braću njegovu da stalno
vrše službu pred Kovčegom, obavljajući svoju dužnost iz dana u dan.
38 On ostavi Obed-Edoma i Hosu te braću njihovu, šezdeset i osam na broju, kao vratare.
39 Utvrdi svećenika Sadoka i braću njegovu, svećenike, pred šatorom Gospodnjim na
uzvisini u Gibeonu
40 da prinose žrtve paljenice Gospodu za žrtve jutrom i večerom i da vrše sve što je
napisano u zakonu Gospodnjemu, kako je Gospod propisao Izraelu.
41 Pored njih bijahu Heman i Jedutun i ostali koji su bili izabrani i poimence odre eni da
hvale Gospoda, jer je do vijeka milosr e njegovo.
42 Heman i Jedutun trubili su u trube i udarali u cimbale i u druga glazbala. Sinovi
Jedutunovi bili su vratari.
43 Sav se narod razi e, svatko svojoj kući, a David se vrati da blagoslovi dom svoj.

1 Kad se David nastanio u domu svome, reče Natanu, proroku: “Gle, ja stanujem u domu
od cedrova drveta, a Kovčeg je Gospodnji pod šatorom.”
2 Natan odgovori Davidu: “Lini sve što ti je na srcu, jer je Bog s tobom.”3 Iduće noći riječ
Božja progovori Natanu:
4 “Idi i reci sluzi mome Davidu: Ovako govori Gospod: Nisi ti onaj koji će mi sagraditi dom
da u njemu prebivam.
5 Jer ja nisam stanovao ni u kakvom domu od dana kada izvedoh Izraela do danas; nego
sam išao od šatora do šatora i od staništa do staništa.
6 Svuda kuda sam išao sa svim Izraelom, jesam li i jednu riječ rekao kome od sudaca
Izraelovih kojima dadoh nalog da pasu narod moj, jesam li rekao: ‘Zašto mi ne sagradite
dom od cedra?’
7 A sad reci sluzi mome Davidu: Ovako govori Gospod nad vojskama: Ja te uze s paše od
ovaca da budeš vođa narodu mome Izraelu.
8 Bio sam s tobom svuda kuda si išao, istrijebio sam sve neprijatelje ispred tebe i učinio
ime tvoje kao što je ime velikaša na zemlji.
9 Dao sam stan narodu svome Izraelu i usadio sam ga da ostane na svom mjestu, da se više
ne zlopati i da ga više ne satiru bezdušnici kao prije
10 i kao kad postavih suce nad narodom svojim Izraelom. Unizio sam sve neprijatelje
tvoje. I javljam ti da će tebi Gospod sagraditi dom.
11 Kad se navrše dani tvoji i odeš k ocima svojim, podignut Šu potomstvo tvoje nakon
tebe, jednoga od sinova tvojih, i utvrdit Šu kraljevstvo njegovo.
12 On će biti onaj koji će meni sagraditi dom, a ja Šu njega zauvijek učvrstiti na prijestolju.
13 Ja Šu njemu biti otac, a on meni sin; a milosti svoje neću ukloniti od njega, kao što sam
je uklonio od onoga koji je bio prije tebe.
14 Utvrdit Šu ga zauvijek u dome mome i u kraljevstvu mome, i prijestolje će mu čvrsto
stajati zauvijek.”15 Natan kaza Davidu sve te riječi i sve to vi enje.
16 I kralj David stade pred Gospoda i reče: “Tko sam ja, Gospode, Bože, i što je dom moj da
si me doveo ovamo?
17 I to je još malo u očima tvojim, Bože, ti govoriš za dom sluge svoga za iduća vremena, ti
si se, Gospode, Bože, udostojio da kao čovjek obratiš pogled svoj na me.
18 Što će ti još David govoriti o časti udijeljenoj sluzi tvome?
19 Ti znaš slugu svoga. O Gospode! Zbog sluge svoga, i po srcu svome, učinio si sve ove
velike stvari da ih njemu objaviš.
20 O Gospode! Nitko tebi nije ravan, i nema drugog Boga osim tebe, po svemu što čusmo
ušima svojim.
21 Ima li na zemlji i jedan narod koji bi bio kao narod tvoj, Izrael, koji je Bog došao da
izbavlja, da od njega učini svoj narod, da sebi stekneš ime i da učiniš čudna i divna djela
tjerajući narode ispred naroda svoga koji si iskupio iz Egipta?
22 Ti si utvrdio narod svoj, Izraela, da bude tvoj narod dovijeka, i ti si, Gospode, Bog
njegov.
23 I sad, Gospode, neka riječ koju si izrekao o sluzi svome i o domu njegovu bude tvrda
dovijeka; radi po riječi svojoj!
24 Neka ona ostane da se veliča ime tvoje dovijeka i da se govori: Gospod nad vojskama,
Bog Izraelov, on je Bog Izraelu! I neka je utvr en pred tobom dom Davida, sluge tvoga!
25 Jer ti si sam, Bože moj, javio sluzi svome da Šeš mu sagraditi dom. Zato se sluga tvoj
usu uje da ti se pomoli.
26 Gospode, ti si Bog i objavio si ovu milost sluzi svome.
27 Sad, dakle, kad si blagoslovio dom sluge svoga da on bude dovijeka pred tobom! Jer ono
što ti, Gospode, blagosloviš, zauvijek je blagoslovljeno.”
LB) Prva Ljtopisi glava 18

1 Poslije toga David potuče i ponizi Filistejce i zauze Gat i gradove njegove iz ruku
filistejskih.
2 On potuče i Moapce, pa Moapci postadoše ovisni o Davidu i plaćahu mu danak.
3 David potuče i Hadadezera, kralja sopskoga u Hamatu, kad po e da utvrdi vlast svoju nad
rijekom Eufratom.
4 David mu zarobi tisuću kola, sedam tisuća konjanika i dvadeset tisuća pješaka. Prerezao
je žile svim konjima, od bojnih kola samo je ostavio sto zaprega.
5 Aramejci iz Damaska bijahu došli pomoŠi Hadadezeru, kralju sopskomu, i David potuče
dvadeset i dvije tisuće Aramejaca.
6 David ponamjesti svoju vojsku u Siriji Damaščanskoj, i Aramejci bijahu podložni Davidu i
plaćahu mu danak.
7 Gospod je štitio Davida kuda god je išao. I David uze zlatne štitove koje imahu sluge
Hadadezerove i donese ih u Jeruzalem.
8 David uze još silan bakar iz Tibhata i iz Kuna, gradova Hadadezerovih, od koga Salomon
načini bakreno more.
9 On, kralj hamatski, sazna da je David potukao svu vojsku Hadadezera, kralja sopskoga,
10 i on posla Hadorama, sina svoga, kralju Davidu da ga pozdravi i da mu čestita što je
napao Hadadezera i što ga je potukao. Jer Tou bijaše u ratu s Hadadezerom. On mu posla i
svakovrsnih vaza zlatnih, srebrnih i bakrenih.
11 Kralj David ih posveti Gospodu, zajedno sa srebrom i zlatom koje bijaše uzeo od svih
naroda: od Edomaca i od Moabaca te od sinova Amonovih, od Filistejaca i od Amalečana.
12 Abišaj, sin Sarvijin, potuče osamnaest tisuća Edomaca u Slanoj dolini.
13 On namjesti vojsku po Edomu, i svi Edomci postadoše ovisni o Davidu. Gospod je štitio
Davida kuda god je išao.
14 David je kraljevao nad svim Izraelom. On je sudio i dijelio pravdu svemu narodu svome.
15 Joab, sin Sarvijin, zapovijedao je vojskom, Jošafat, sin Ahiludov, bijaše ljetopisac,
16 Sadok, sin Ahitubov, i Ebjatar, sin Ahimelekov, bili su svećenici; Šavša je bio tajnik;
17 Benaja, sin Jojadin, bio je zapovjednik Kerećanima i Pelećanima, a sinovi Davidovi
bijahu prvi do kralja.VUvrede kralja amonskoga Davidovim slugama - Rat protiv Amonaca
i njihovih saveznika - Pad Rabe

1 Poslije toga umrije Nahaš, kralj sinova Amonovih, i na njegovo mjesto zakralji se njegov
sin.
2 David reče: “Pokazat Šu blagonaklonost prema Hanunu, sinu Nahaševu, jer je i otac
njegov pokazao prema meni.” I David posla glasnike da ga tješe za ocem. Kad sluge
Davidove do oše u zemlju sinova Amonovih k Hanunu da ga tješe,
3 poglavari sinova Amonovih rekoše Hanunu, gospodaru svome: “Misliš li da David šalje
tješitelje da bi odao počast ocu tvome? Nisu li došle sluge njegove da promotre grad, da ga
raskopaju i da uhode zemlju?”
4 Tada Hanun uhvati sluge Davidove, dade ih obrijati i odsiječe im haljine do pola, do
bedara. Zatim ih otpusti.
5 David koji bi obaviješten o onome što se dogodilo tim ljudima, posla im ljude u susret,
jer oni bijahu grdno zbunjeni. I kralj im poruči: “Ostanite u Jerihonu dok vam brada opet
ne naraste, pa se onda vratite.”
6 Sinovi Amonovi uvidješe da su se omrazili s Davidom, pa Hanun i sinovi Amonovi
poslaše tisuću talenata srebra da unajme kola i konjanika od Aramejaca iz Mezopotamije i
od Aramejaca iz Maake i iz Soba.
7 Unajmili su trideset i dvije tisuće kola i kralja od Maake s narodom njegovim, koji do oše
i utaboriše se pred Medebom. Sinovi Amonovi skupiše se iz svojih gradova i krenuše u boj.
8 Na vijest o tome David posla protiv njih Joaba sa svom svojom hrabrom vojskom.
9 Sinovi Amonovi izi oše i svrstaše se u bojne redove pred gradskim vratima. Kraljevi koji
bijahu došli zauzeše zasebne položaje u polju.
10 Joab vidje da se valja boriti sprijeda i straga. Uze najodabranije ljude iz sve vojske i
namjesti ih prema Aramejcima,
11 a ostali narod preda Abišaju, bratu svome, da napadne s njim na sinove Amonove.
12 On reče: “Ako Aramejci budu jači od mene, doŠi Šeš mi pomoŠi, a ako sinovi Amonovi
budu jači od tebe, ja Šu pomoŠi tebi.
13 Budi čvrst i držimo se junački za svoj narod i za gradove Boga svoga, a Gospod neka
učini što mu se čini da je dobro!”
14 Joab i narod koji bijaše s njim nastupiše da udare na Aramejce, a ovi pobjegoše ispred
njih.
15 A kad sinovi Amonovi vidješe da su Aramejci pobjegli, pobjegoše i oni ispred Abišaja,
brata Joabova, i vratiše se u grad. A Joab se vrati u Jeruzalem.
16 Aramejci, vidjevši da su ih Izraelci potukli, poslaše po Aramejce s druge strane rijeke; i
Šofak, glavni zapovjednik Hadadezerove vojske, bio im je na čelu.
17 To bi javljeno Davidu, koji skupi sav Izrael, prije e preko Jordana, krenu protiv njih i
pripremi se za napad. David razvi svoju vojsku protiv Aramejaca.
18 Ali ovi, pošto primiše bitku, pobjegoše ispred Izraela. David im pobi posadu od sedam
tisuća kola i četrdeset tisuća pješaka, a pogubi i Šofaka, glavnog zapovjednika.
19 Sluge Hadadezerove, vidjevši da ih je Izrael potukao, zaključiše mir s Davidom i postaše
mu podložni. I Aramejci ne htjedoše više pomagati sinovima Amonovim.

1 Iduće godine, u vrijeme kad kraljevi bijahu pošli u rat, Joab na čelu jedne jake vojske
krenu da opljačka zemlju sinova Amonovih i da opkoli Rabu. Ali David je ostao u
Jeruzalemu. Joab zauze Rabu i razori je.
2 David skide kralju krunu s njegove glave i na e da je težila jedan talenat zlata. Bila je
ukrašena dragim kamenjem. Staviše je na glavu Davidu, koji odnese iz grada vrlo velik
plijen.
3 On naredi da izi u stanovnici, te ih rasiječe pilama, željeznim pijucima i sjekirama. Tako
on postupa prema svim gradovima sinova Amonovih. David se sa svim narodom vrati u
Jeruzalem.
4 Poslije toga bila se bitka s Filistejcima u Gezeru. Tada Sibkaj, Hušanin, ubi Sipaja, jednog
od sinova Rafaimovih. I Filistejci su bili pokoreni.
5 Još se vodila jedna bitka s Filistejcima. I Elhanan, sin Jairov, ubi Lahmija, brata Golijata
Gitejca, kome je koplje bilo kao vratilo.
6 Bitka se vodila i u Gatu. Tu se na e jedan čovjek visoka rasta, koji je imao po šest prsta na
svakoj ruci i na svakoj nozi, ukupno dvadeset i četiri. I on je potjecao od Rafe.
7 On izazva Izraela, i Jonatan, sin Davidova brata Šimeja, ubi ga.
8 Ti ljudi bijahu od sinova Rafe iz Gata. Oni pogiboše od ruke Davidove i od ruke njegovih
slugu.

1 Sotona usta na Izraela i navede Davida da prebroji Izraelce.
2 I David reče Joabu i knezovima naroda: “Idite, prebrojte sinove Izraelove od Beer Šebe
do Dana, pa me izvijestite da znam koliko ih ima.”
3 Joab odgovori: “Neka Gospod da da njegov narod bude sto puta brojniji! O kralju,
gospodaru moj, nisu li oni svi sluge gospodara moga? Ali zašto traži to gospodar moj?
Zašto da se Izrael navede tako na grijeh?”
4 Kralj potvrdi zapovijed koju dade Joabu. I Joab ode i obi e cijeli Izrael pa se vrati u
Jeruzalem.
5 Joab dade Davidu popis prebrojenog naroda; a bijaše u svemu Izraelu jedanaest puta sto
tisuća ljudi vičnih maču, a u Judi četiri stotine i sedamdest tisuća ljudi vičnih maču.
6 No nije prebrojio plemena Levijeva i Benjaminova, jer mu se kraljeva zapovijed učinila
mrskom.
7 Ta se zapovijed nije svidjela Bogu, koji udari Izraela.
8 I David reče Bogu: “Počinih veliki grijeh što to učinih; ali udostoj se oprostiti krivicu
sluge svoga, jer sam radio sasvim ludo.”9 Gospod ovako progovori Gadu, vidiocu
Davidovu:
10 “Idi k Davidu i reci mu: Ovako govori Gospod: Predlažem ti tri biča; izaberi jedan da te
njime tučem.”
11 Gad ode k Davidu i reče mu: “Ovako govori Gospod: Biraj:
12 ili tri godine gladi, ili tri mjeseca da te satiru tvoji protivnici i stigne te mač neprijatelja
tvojih, ili tri dana za koja će u zemlji biti mač Gospodnji i kuga, a an eo će Gospodnji
donijeti propast svim zemljama izraelskim. Gledaj što Šu s
13 David odgovori Gadu: “Na velikoj sam muci. Oh, neka padnem u ruke Gospodu, jer je
velika samilost njegova, samo da ne padnem u ruke ljudi!”14 Gospod pusti kugu na Izraela
i pade sedamdeset tisuća Izraelaca.
15 Bog posla an ela u Jeruzalem da ga zatire; i kako ga on zatiraše, Gospod pogleda i sažali
mu se te on reče an elu zatorniku: “Dosta! Spusti sad ruku svoju!” An eo Gospodnji bijaše
kod gumna Ornana Jebusejca.
16 David podiže oči svoje i ugleda an ela Gospodnjega koji je lebdio između zemlje i neba s
golim mačem okrenutim prema Jeruzalemu u ruci. Tada David i starješine, obučeni u
kostrijet, padoše ničice.
17 I David reče Bogu: “Nisam li ja zapovjedio da se prebroji narod? Ja sam onaj koji je
zgriješio i zlo učinio; ali ove ovce, što su one učinile? Gospode, Bože moj, neka se ruka
tvoja okrene na mene i na dom oca moga, a ne da zadaje rane narodu svo
19 David izi e po riječi koje mu reče Gad u ime Gospodnje.
20 Ornan se okrenu i vidje an ela te se sakri sa svoja četiri sina. On je vršio pšenicu.
21 Kad David do e k Ornanu, Ornan pogleda i vidje Davida. Tada izi e s gumna i pokloni se
Davidu licem do zemlje.
22 David reče Ornanu: “Daj mi to gumno da podignem na njemu žrtvenik Gospodu; daj mi
ga za vrijednost njegovu u srebru, da se otkloni bič od naroda.”
23 Ornan odgovori Davidu: “Uzmi ga, i neka kralj, gospodar moj, čini što mu se čini da je
dobro; ja dajem i volove za žrtvu, i kola za drva, i pšenicu za prinos, sve ja to dajem.”
24 Ali kralj David reče Ornanu: “Ne, nego Šu ga nabaviti za srebro koliko vrijedi, jer neću
da predstavim Gospodu ono što je tvoje i neću da prinesem žrtvu koja me ne stoji ništa.”
25 I David dade Ornanu za to mjesto šest stotina šekela zlata.
26 David podigne ondje žrtvenik Gospodu i prinese na njemu žrtve paljenice i žrtve
zahvalnice. On prizva Gospoda, i Gospod mu odgovori ognjem koji se spusti s neba na
žrtvenik žrtve paljenice.
27 Tada Gospod progovori an elu, koji vrati mač svoj u korice.
28 U to vrijeme vidjevši da ga je Gospod uslišio na gumnu Ornana Jebusejca, David je ondje
prinosio žrtve.
29 Ali šator Gospodnji, koji načini Mojsije u pustinji, i žrtvenik za žrtve paljenice bijahu
onda na uzvišici u Gibeonu.
30 David nije mogao ići pred taj žrtvenik da traži Gospoda, jer se bio uplašio od mača an
ela Gospodnjega.

1 I David reče: “Ovdje će biti dom Gospoda, Boga, i ovdje će biti žrtvenik za žrtve paljenice
Izraelu.”
2 David naredi da se skupe stranci koji bijahu u zemlji Izraelovoj i dade nalog
kamenorescima da pripreme tesani kamen za gradnju doma Božjega.
3 On spremi mnogo željeza za čavle na vratnim krilima i za sastavke i tako mnogo bakra
da se nije moglo niti izmjeriti,
4 cedrovine bez broja, jer su Sidonci i Tirci dovozili Davidu vrlo mnogo cedrovih drva.
5 David govoraše: “Moj je sin Salomon malen, a dom koji će se Gospodu graditi iziŠi će na
velik glas i slavu po svim zemljama. Zato Šu za njega pripremiti ono što treba.” I David
pripremi mnogo prije svoje smrti.
6 David pozva Salomona, sina svoga, i naredi mu da sagradi dom Gospodu, Bogu Izraelovu.
7 David reče Salomonu: “Sine moj, ja sam namjeravao graditi dom imenu Gospoda, Boga
svoga.
8 Ali mi riječ Gospodnja ovako progovori: Ti si mnogo krvi prolio i velike si ratove vodio.
Nećeš ti sagraditi dom imenu mome, jer si mnogo krvi preda mnom na zemlju prolio.
9 Ali, rodit će ti se sin, koji će biti čovjek mira i kome Šu ja dati mir, oslobodivši ga od svih
okolnih neprijatelja njegovih; jer će njemu biti ime Salomon, i ja Šu dati Izraelu mir i
spokoj za njegova života.
10 On će biti onaj koji će sagraditi dom imenu mome. On će meni biti sin, a ja Šu njemu
biti otac; i ja Šu zauvijek utvrditi prijestolje njegova kraljevstva.
11 A sad, sine moj, nek je Gospod s tobom da bi bio srećan i da bi sazidao dom Gospoda,
Boga tvoga, kao što je on objavio za tebe!
12 Samo nek ti da Gospod razuma i mudrosti da vladaš nad Izraelom držeći se zakona
Gospoda, Boga svoga!
13 Tad ćeš napredovati ako paziš da vršiš zakone i naredbe koje je Gopod za Izraela
Mojsiju propisao. Budi čvrst i hrabar, ne boj se i ne plaši se.
14 Evo staranjem svojim pripremio sam za dom Gospodnji sto tisuća talanti zlata, tisuću
puta tisuću talanti srebra, a’ bakra i gvoždja toliko da se ne može ni izmeriti. Pripremio
sam i drva i kamena, i ti ćeš još da dodaš.
15 Kod sebe imaš veliki broj radnika, zidara i drvodelja i ljudi veštih svakome radu.
16 Zlata, srebra, bakra i .gvoždja irna bez mere. Ustaj, dakle, i radi i nek je Gospod s
tobom!
17 David naredi svim poglavicama Izrae- lovim da pomažu Salomonu, sinu njegovom. 18
Gospod, Bog vaš, nije li s vama, i nije li vam on dao mir na sve strane? Jer je on predao u
moje ruke stanovnike zemlje, i zemlja je pokorena Gospodu i narodu njegovom.
19 Sad upravite srce svoje i dušu svoju da traže Gospoda, Boga svoga. Ustajte i zidajte
svetilište Gospodu, Bogu, da unesete kovčeg saveza Gospodnjega i sveto posudje Božje u
dom koji će se sazidati imenu Gospodnjemu.

1 David, star i sit života, postavi Salomona, sina svoga. kraljem nad Izraelom. 2 On sabra
sve poglavice Izraelove, sve- štenike i Levite. 3 I prebrojiše se Leviti od trideset godina i
više, i bijaše ih na broj, s I glave na glavu, trideset i Osam tisuća ljudi. 4 I David reče Neka
medju njima bude dvadeset i četiri tisuće za službu u domu Gos- podnjemu i šest tisuća
upravitelja i sudija; 5 i četiri tisuće vratara; i četiri tisuće koji će imati da dadu hvalu
Gospodu instrumentima koje sam dao da se izrade za davanje hvale. 6 David ih raspodeli u
razrede prema sinovima Levijevim, Geršonu, Kel!atu, i Merariju. 7 Od Geršonovih: Ladan
i Simej. 8 Sinovi Ladanovi: pQglavica Jhjel, Zetam i Joel, trojica. 9 Sinovi Simejevi:
Selomit, Hazjel i Haran, trojica. To su poglav!ce domoya otačkih La- danove porodice. 10
Sinovi Simejey,i: Jahat, Zina, Jeuš i Berija. To su četiri sina Simejeva. 11 Jahat bijaše
poglavica a Zina drugi; Jeuš i Berija nisu imali mnogo dece i oni se u popisu brojahu u
jedan dom otački.
1inovi Kehafovi: Amram, jishar, Heb- ron i Uziel, četvorica. 13 Sinovi Amramovi: Aron i
Mojsije. Ali Aron bi odvojen da se osveti kao presvet, on i sinovi njegovi do veka, da kade
pred Gospodom, da mu služe i da blagosiljaju u ime njegovo do veka. 14 Ali se sinovi
Mojsija, čoveka Božjega, ubrojiše u pleme Levijevo. 15 Sinovi 1\10jsijevi: Geršom i Eliezer
16 Sin Geršomov: Sebuel, poglavica. 17 A sinovi Eliezerovi bijahu: Rehabija, poglavica;
Eliezer nije imao više sinova, ali se si- ilovi Rehabijini mnogo umnožiše. 18 Sinovi
[isharovi: Salomit, prvenac; 19 Sinovi Heb- ronovi: jerija, prvi, Amarija, drugi, jahaziel,
treći, i jekameam, četvrti. 20 Sinovi Uzjelovi: Mihej, prvi, i jišija drugi. 21 Sinovi
Merarijevi: Mahli i Muši. - Si- novi Mahlijevi: Eleazar i Kis. 22 Eleazar umre bez sinova, ali
on imaše kćeri, i njima se ože- niše sinovi Kisovi, braća njihova. 23 Sinovi Mušijevi:
Mahali, Eder i jeremot, trojica 24 To su sinovi Levi ievi po otačkim domovima svojim,
poglavice otačkih domova po popisu koji se učini brojeći imena s glave na glavu. Oni su
vršili službu u domu Gospod- njemu, od dvanaest godina u napred. 25 jer David reče:
GosjJod, Bog Izraelov, dade mir narodu svome, i on će uvek nastavati u jerusalimu; 26 i
Leviti neće više imati da nose šator i sve posudje njegovo za službu njegovu. 27 Poslednji
popis sinova Levijevih od dvadeset godina i više bi izvršen prema poslednjim Davidovim
naredbama. 28 Odredjeni pored sinova Aro- novih za službu u domu Gospodnjemu, oni su
imali da obavljaju službu u tremovima i u sobama i da vode brigu o čistoti svih svetih
stvari, o poslovima koji su se odnosili na službu u Domu Gospodnjemu, 29 o hlebovima za
predstavljanje, o belom brašnu za prinose, o poga- čicama beskvasnim, o kolačima
pečenim u tavi i o prženim kolačima, i o svim merama sadržine i dužine. 30 Oni su imali
da dolaze svako jutro i svako veče da hvale i slave Gospoda, 31 i da prinose neprestano
pred Gospodom sve žrtve paljenice Gospodu, u subote, na mladine i na praznike u
propisanom broju i po propisanim običajima. 32 Oni se starahu i za šator od sastanka i za
svetilište, i za sinove Aro- nove, braću svoju, u službi u domu Gospodnjemu.

1 Evo redova sinova Aronovih. Sinovi Aro-, novi: Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar.
2 Na- dab i Abihu umreše pre oca svoga inemahu dece; a Eleazar i Itamar vršiše
svešteničku službu.
3 David raspodeli sinove Aronove prema ! službi koju su imali da obavljaju: Sadok pri-
padaše potomstvu Eleazerovom, a Ahimelek potomstvu Jtamarovom.
4 Medju sinovima Eleaza- rovim nadje se više poglavica nego medju sinovima
Itamarovim, te ih rasporediše. Sinovi Eleazerovi imahu šesnaest poglavica domova
otačkih, a sinovi Itamarovi osam poglavica domova otačkih.
5 Oni bijahu raspodeljeni kockom i jedni i drugi, jer poglavice svetilišta i poglavice doma
Božjeg bijahu i od sinova Eleazerovih i od sinova Itamarovih.
6 Semaja, sin Netanelov. tajnik, od plemet:a Levijeva, popisa ih pred kraljem i pred
knezovima i pred Sadokom, sveštenik om, i Ahimelekom, sinom Abjatarovim, i pred
poglavicama domova otačkih mećlju sve- štenicima i Levitima. I vadi se kocka za jedan
dom otački od Eleazara i druga kocka za jedan dom otački od Itamara.
7 Prva kocka pade na jehojariba, a druga na jedaju,
8 treća na Harima, četvrta na Seo- rima,
9 peta na Malkiju, šesta na Mijamina,
10 sedma na Akosa, Qsma na Abiju,
11 deveta na jošuu, deseta na Sekaniju, 12 jedanaesta na Elijašiba, dvanaesta na jakima,
13 trinaesta na Hupu, četrnaesta naješebeaba,
14 petnaesta na Bilgu, šesnaesta na Imera,
15 sedamnaesta na Hezira, osamnaesta na Hafisesa,
16 devetnaesta na Petahiju, dvadeseta na Ezehjela,
17 dvadeset prva na jakina, dvadeset druga na Gamula,
18 dvadeset treća na Delaju, dvadeset četvrta na Maziju.
19 Tako bijahu oni raspodeljeni za službu njihovu, da ulaze u dom Gospodnji na službu
svoju po naredbi Arona, oca svoga, kao što njemu bijaše zapovedio Gospod, Bog Izraelov.
20 Poglavice ostalih sinova Levijevih bepu: od sinova Amramovih: Subal; od sinova Su-
baelovih: jehdija;
21 od Rehabije, od sinova RehabijinLh: poglavica jišija;
22 od sinova Isa- harovih: Selomot; od sinova Selemotovih: jahat;
23 od sinova Hebronovih: jerija, prvi, Amorija, drugi, jahazjel, treći, jekameam, četvrti.
24 Od sinova Uzjelovih: Miha; od sinova Mihinih: Samir;
25 brat Mihin: jišija; od sinova jišijinih: Zaha- rija;
26 od sinova Merarijevih: Mahli i Muši, i sin jazije, sina njegovoga.
27 Sinovi Merarijevi od jazije, sina njegovog: So ham, Zakur i Ibri;
28 od Mahlija: Eleazar, koji nemaše sinova;
29 Od Kisa, od sinova Kisovir.: ferameel.
30 Od sinova Mušijevih: Mahli, Eder i jerimot. To bijahu sinovi Levitski po domovima
otaca svojih.
31 I oni, kao i braća njihova, sinovi Aronovi, baciše kocku pred Davidom, Sadokom i
Ahimelekom i pred p0g1avicama domova otačkih medju sveštenici ma i Levitima. Tako bi
i za svakoga poglavicu doma kao i za najmanjeg od braće njegove.

1 David· i zapovednici vojske odvoji
še za službu one od sinova Asafovih i Hema- novih i od jedutuna koji prorokovahu uz
harfe, psaltire i cimbale. I evo broja onih koji su imali da obavljaju tu službu.
2 Od sinova Asafoviq: Za hur, josif, Neta- nija i Ašarela, sinovi Asafovi, pod upravom Asafa,
koji prorokovahu po kraljevoj zapovesti.
3 Od Jedutuna: šest sinova jedutunovih: Geda- lija, Seri, Isaija, Hašabija, Matitija i Simej,
šestorica, pod upravom oca svoga jedutuna, koji prorokovahu uz harfe, hvaleći i sla- veći
Gospoda.
4 Od Hemana: sinQvi Hema- novi: Bukija, Matanija, Uzjel, Šebuel’, jeri· mot, Hananija,
Hanani, Elijata, Gidalti, Romamti- Ezer, jošbekaša, Maloti, Hotir i Mahaziot,
5 svi sinovi Hemana, videoca kraljeva, za objavljivanje riječi Bošjih i za uzvisavanje moći
njegove. Bog bijaše dao Hemanu četrnaest sinova i tri kćeri.
6 Svi ovi bijahupod upravom otaca svojih za pevanje u domu Gospodnjemu uz cimbale,
psaltire i harfe u službi u domu Božjemu. Asaf, Jedutun i Heman primahu naredbe od
kralja.
7 Oni bijahu u broju od dvesta i osamdeset i osam, zajedno s braćom njihovom koja su se
bila uvežbala da pevaju pesme Gos- podnje, i koji su to umeli.
8 Oni baciše kocku za službu svoju, mali i veliki, učitelji i učenici.
9 Prva kocka pade, za Asafa, na josifa, druga na Gedaliju s braćom i sinovima njegovim,
njih dvanaest;
10 treća na Zakura, na sinove njegove i braću njegovu, njih dvanaest;
11 četvrta na jizrija, na sinove njegove i i braću njegovu, njih dvanaest;
12 peta na Netaniju, na sinove njegove i braću njegovu, njih dvanaest;
13 šesta na Bukiju, na sinove njegove i braću njegovu, njih dvanaest;
14 sedma najesareelu, na sinove njegove i braću njegovu, njih dvanaest;
15 osma na Isaiju, na sinove njegove i braću njegovu, njih dvanaest;
16 deveta na Matanija, na sinove njegove i braću njegovu, njih dvanaest;
17 deseta na Simeja, na sinove njegove i braću njegovu, njih dvanaest;
18 jedanaesta na Azareela, na sinove njegove i braću njegovu, njih dvanaest;
19 dvanaesta na Hašabiju, na sinove njegove) braću njegovu, njih dvanaest;
20 trinaesta na Subaela, na sinove njegove i braću njegovu, njih dvanaest;
21 četrnaesta na Matitiju, na sinove njegove i na braću njegovu, njih dvanaest;
22 petnaesta na Jeremota, na sinove njegove i braću njegovu, njih dvanaest;
23 šesnaesta na Hananiiu, na sinove njegove i braću njegovu, njih dvanaest;
24 sedamnaesta na jošbekašu, na sinove njegove i braću njegovu, njih dvanaest;
25 osamnaesta na Hanove njegove i braću njegovu;
26 devetnaesta na Malotija, na sinove njegove i na braću njegovu, njih dvadeset
27 dvadeseta na Elijatu, na sinove i braću njegovu, njih dvanaest;
28 dvadeset prva na Hotira, na sinove njegove i braću njegovu, njih dvanaest;
29 dvadeset druga na Gidaltiju, na sinove njegove, njih dvanaest;
30 dvadeset treća na Mahaziota, na sinove njegove i braću njegovu, njih dvanaest;
31 dvadeset četvrta na Romamti-Ezera, na sinove njegove i braću njegovu, njih dvanaest.

1 Evo redova vratara. Od Korejevih: Mešelemija, sin Korejev, izmedju sinova Asafovih.
2 Sinovi Mešelemijini: Zaharija, prvenac, Jedjael, drugi, Zebadija, treći, latnjel, četvrti,
3 Elam, peti, Johanan, šesti, Elioenaj, sedmi. 4 Sinovi Obed-Edoma: 5ema- ia, prvenac,
Jozadab, drugi, Joah treći, Sahar, :etvrti, Netaneel, peti,
5 Amjel, šesti, Isahar, ;;edmi, Pellletaj osmi; jer ga Bog bijaše blago- ;;lovio.
6 Semaji, sinu njegovom, rodiše se sinovi koji upravljahu domom voca svoga, jer bejahu
vredni ljudi;
7 sinovi Semaejini: Otni, Rfael, Obed, Elzabad i braća njegova, valjani ljudi, Elihu i
Semahija. 8 Svi ov
i bijahu od sinova Obed-Edomovih: oni, sinovi njil)ovi i braća njihova bijahu hrabri i
snažni ljudi u službi, šezdeset i dva njih od Obed-Edoma.
9 Sinova i braće Mešelemijnih, vrednih ljudi, bijaše osamnaest.
10 Od sinova Merarijevih: Hosa, koji je imao sinove: Simrija, poglavicu, koga postavi
poglavicom otac njegov, i ako nije bio prvenac,
11 Hilkija, drugi, Tebalija treći, Za- harija, četvrti. Svih sinova i braće Hosine bijaše
trinaest.
12 Ovim redovima vratara, poglavicama tih ljudi i braći njihovoj, predana je služba čuva-
nja doma Gospodnjega.
13 Oni baciše kocke za svaka vrata, mali i veliki, po otačkim domovima svojim.
14 ,Za istočnu stranu Kocka pade na Sele- miju. Baci se kocka za Zahariju, sina njegovoga,
mudrog savetnika, i njemu dopade kockom se- verna strana.
15 Južna strana dopade Obed- Edomu, a kuća slagali šta dopade sinoyima njegovim.
16 Zapadna stran$! dopade Supimu i Hosi, ujedno sa vratima Saleketskim na putu na
uzbrdici. Tu stajaše. straža prema straži.
17 Na istoku bilo je šest levita, na severu po četiri na dan, na jugu po četiri na dan i četiri
na slagalištima na dva mesta; na strani od predgradja,
18 na zapadu četiri prema putu a dva prema predgrađu.
19 To su redovi vratara, medju sinovima I Korejevim i sinovima Merarijevim.
20 Jedan od Levita, Ahija, vodio je nadzor nad blagom ,doma Božjega i nad blagom
posvećenih, stvari.
21 Izmedju sinova Lada- novih, sinova Geršonovih poteklih od Ladana, poglavica otačkih
domova Ladana Geršonova, Jehijeli:
22 sinovi Jehijelijevi, Zetam i Joel,,’ brat njegov, čuvahu blago doma Gospodnjega.
23 Izmedju sinova Amral11ovih, Isaharovih, He- bronovih i Uzjelovih,
24 Sebuel, sin Geršoma, sina Mojsijeva, bijaše nadzornik blaga.
25 Izmedju braće njegove potekle od Eliezera, čiji je sin bio Rehabija, čiji je sin Jsaj, čiji je
sinvbio Joram, iji je sin bio Zikri, čiji je sin bio Selomit,
26 Se- lomit i braća njegova čuvahu sve blago od posvećenih stvari koje posvetiše kralj
David, poglavice otačkih domova, tisućnici, istotinici i vojskovodje.
27 Oni ih bijahu posvetili od rat- nog plena za uzdržanje doma Gospodnjega.
28 Sve što bijaše posvetio Samuel, videlac, Saul, sin Kisov:, Abner, sin Nerov, Joab sin
Serujin, sve posvećene stvari bijahu pod nadzorom Še- lomita i braće njegove.
29 Od sinova Isaharovih, Kenanija i sinovi njegovi upravljahu izvanjskim poslovima kao
upravitelji i sudije u Izraelu.
30 Od sinova Hebronovih, Hašabija i braća njegova, tisuća i sedam stotina vrednih ljudi,
upravljahu Iz- raelom s ove strane Jordana, na zapadu za ve poslove Gospodnje i za
poslove kraljeve.
31 Sto se tiče sinova Hebronovih. čiji je poglavica bio Jerija, četrdesete godine kraljevanja
Davideva učiniše se izvidi u njihovom pogledu prema rodoslovima njihovih otačkih
domova, i medju njima se nadje vrednih ljudi u Jazeru Gala- adskomu.
32 Braće Jerijeve bilo je dve tisuće i sedam stotina valjanih ljudi, poglavica otačkih
domova. Kralj David ih postavi nad sinovima Rubenovim i Gadovim i nad polovinom ple-
mena Manasijeva za sve poslove Božje i za poslove kraljeve.

1 Sinovi Izraelovi po broju svome, poglavice otačkih domova, tisućnici, stotinici i njihovi
oficiri u službi kraljevoj, u svemu onome što se odnosi na vojsku, na njihovo dolaženje i na
njihovo izlaženje od meseca do meseca, u svim mesecima preko godine, a svaka vojska
brojaše dvadeset i četiri tisuće ljudi:
2 Na čelu prve vojske prvoga meseca bijaše Jašobeam, sin Zabdjeov; a u njegovoj vojsci
bilo je dvadeset i četiri tisuće ljudi.
3 On bijaše od sinova Peresovih i zapovedaše nad svim vojskovodjama prvoga meseca. .
4 Na čelu vojske drugoga meseca bijaše Dodaj, Ahošanin. Miklot bijaše jedan od
zapovednika u njegovoj vojsci; i on je imao vojsku od dvadeset i čatiri tisuće ljudi.
5 Zapovednik treće vojske trećega meseca bijaše Benaja, sin’ sveštenika Jehojade,
poglavica, i on je Imao vojsku od dvadeset i četiri hi- ljade ljudi.
6 Ovaj Benaja. bsše jedan od tridesetorice junaka, i toj tridesetorici na čelu, a Amizabad,
sin njegov, bijaše jedan od zapovednika u_ njegovoj vojsci.
7 Cetvrti za četvrti mesec, bijaše Asael, brat Joabov, a posle njega Zebadija, sin njegov; i on
je imao vojsku od dvadeset i četiri tisuće ljudi.
8 Peti, za peti mesec, bijaše poglavica Sa- mehut, Jizrašanin; i on je imao vojsku od dva-
deset i’ četiri hilade ljudi.
9 Sesti, za šesti mesec, bijaše Ira, sin Ikešov, Tekojanin; i on je imao vojsku od dvadeset i
četiri tisuće ljudi.
10 Sedmi, za sedmi mesec, bijaše Heles, Pelonjanin, od sinova Efrajimovih; i on je imao
vojsku od dvadeset i četiri tisuće ljudi.
11 Osmi, za. osmi mesec, bijaše Sibekaj, Hušaćanin, od sinova Zerahinih; i on je imao
12 Deveti, za deveti mesec, bijaše Abiezer, Anatoćanin, od sinova Benijaminovih; i on je
imao vojsku od dvadeset i četiri tisuće ljudi.
13 Deseti, za deseti mesec, bijaše Maharaj, Netofaćanin, od sinova Zaharijinih; i on je imao
14 Jedanaesti, za jedanaesti mesec, bijaše Benaja, Piratonjanin, od sinova Efrajimovih; i on
15 Dvanaesti, za dvanaesti mesec, bijaše Heldaj, Netofaćanlin, od porodice Otnjelove; i on
16 Ovo su poglavice plemena Izraelovih: Poglavica Rubenovih: Eliezer, sin Zihrijev;
Simeonovih: Sefatija, sin Maakin;
17 Levita: Hašabija, sin Kemuelov; porodice Aronove: Sadok;
18 Jude: Elihu, od braće Davidove; Isahara: Omri, sin Mihaelov;
19 Zabulona: Išmaja, sin Abdijin; Neftalija: Jerimot, sin Az- rijelov;
20 sinova Efrajimovih: Hosej, sin Aza- zijin; poluplemena Manasijeva: Joel, sin Peda- jin;
21 poluplemena Manasijeva u Galaadu: Jido, sin Zaharijin; Benijamina: Jaasjel, sin
Abnerov;
22 Dana: Azareel, sin Jerohamov. To su poglavice plemena Izraelovih.
23 David ne prebroji mladje od dvadeset godina, jer Gospod bijaše obećao da će umno- žiti
sinove Izraelove kao zvezde na nebu.
24 Joab, sin Serujin, bijaše započeo popisivanje, ali ga on ne dovrši, jer se Gospod razgnevi
na Izraela za to popisivanje koje se zato ne unese u letopiskralja Davida.
25 Azmavet, sin Adjelov, nadzirao je nad blagom kraljevim; Jonatan, sin Uzije, nad na-
mirnicama u polju, u gradovima, u selima i u kulama;
26 Ezri, sin Keluboy, nad ratarima koji obradjivahu zemlju;
27 .Simej, iz Rame, nad vinogradima; Zabdi, iz Sefarna, nad zalihama vina i vinogradima;
28 Baal-Hanan, Gede- ranin, nad maslinicima i smokvama u ravnici; Joaš nad zalihama
ulja;
29 Šitraj, Saronjanin, nad govedima što pasija hu u Saronu; Šafat, sin Adlajev, nad
govedima u dolinama;
30 Obil, Ismaelac, nad kamilama ; Jehdija, Merono- ćanin, nad magarcima;
31 Jaziz, Hagarejin, nad ovcan1”a. Svi ovi bejahu nadzornici dobara kralja Davida.
32 Jonatan, stric Davidov, bijaše savetnik, čovek od uma i od znanja; Jehiel in Hakmo-
nijev bijaše kod sinova kraljevih;
33 Ahitofel bijaše savetnik kraljev; Hušaj, Arkjanin bijaše prijatelj kraljev;
34 posle Ahitofela bijahu savetnici Je- hojada, sin Benajin i Abjatar; Joab bijaše glavni
zapovednik vojske kraljeve.

1 David sabra u Jerusalimu sve poglavice Izraelove, poglavice plemena, zapovednike
vojske u službi kraljevoj, tisućnike i stotnike, nadzornike svih dobara i stada kraljevih i
sinova njegovih, evnuhe, junake i sve valj!!ne ljude.
2 Kralj David usta na nog-e i reče: Cujte me,! braćo moja. i narode mojI Ja sam imao
nameru da .sazidam dom počinka za kovčeg saveza Gospodnjeg i za podnožje Boga
našega, i ja se spremah da ga sagradim.
3 Ali mi Bog reče: Nećeš ti sazidati dom imerru mome, jer si ti ratnik i ier si krv prolio.
4 Gospod, Bog Izra- elov, izabrao me je iz svega doma oca moga da budem za uvek kralj
nad Izraelom; jer on izabra Judu za vod ja , izabra dom oca moga iz doma Judina; i izmedju
sinova oca moga,bi mu volja da mene. postavi kraljem nad svim Izra- elom.
5 Izmedju svih sinova mojih - jer mi Bog dade mnogo sinova -, on izabra sina moga
Salomona da ga postavi na presto kraljevstva Gospodnjega nad Izraelom.
6 I on mi reče: Salomon, sin tvoj, sazidaće dom moj i tremove moje; jer njega izabrah za
sina i ja ću njemu biti otac.
7 Utvrdiću za uvek kraljevstvo njegovo ako bude kao do sada izvršio zapovesti moje i
naredbe moje.
8 A sada pred svim Izraelom, pred zborom Gospodnjim.i pred Bogom našim koji vas čuje,
vršite i primite k srcu sve zapovesti Gospoda, Boga svoga, da biste držali ovu dobru zemlju
i ostavili je u nasledje sinovima svojim do veka.
9 A ti, Sa- lomone, sine moj, poznaj Boga oca svoga i služi ga odanim srcem, i dušom
spremnom, jer Gospod ispituje svačije srce i prozire sve namere i svaku misao. Ako ga
tražiš on će dati da ga ti nadješ; ali ako ga napustiš On će tebe za svagda odbaciti.
10 Promatraj sad da je tebe Gospod izabrao da sazidaš dom za sve tilište. Učvrsti se idelaj.
11 David predade Salomonu, sinu svome, nacrte od trema i od gradjevina, od riznica, od
soba visokih i od soba unutrašnjih, i od sobe zaklopca umilostivijenja.
12 On mu saopšti sve što bijaše naumio za trernove doma Gospod- njega i za sve. okolne
sobe, za riznice doma Božjega i za riznicu svetilišta,
13 i za redove sveštenika i Levita, i za sve što se odnosi na službu u domu Gospodjemu i za
sve posudje u domu Gospodnjemu.
14 ‘On mu dade uzorke posudja zlatna, sa merom od onoga što je tre- ! balo da bude od
zlata, za sve posudje za svaku službu, i uzorak za sve posu dj e srebrno, sa merom od
svakog posudja za svaku službu.
15 Dade mu meru za svećnjake zlatne i žiške zlatne sa težinom svakoga svećnjaka i žižaka
njegovih, i za svećnjake srebrne, sa težinom svakoga svećnjaka i žižaka njegovih, prema
upotrebi svakoga svećnjaka
16 I dade mu zlata pod meru za trpeze za hlebove za predstavljanje, za svaku trpezu i
srebro za trpeze srebrne.
17 Dade mu nacrte za viljuške, za kot- liće i za pehare od čistoga zlata i za zlatne kupe, sa
merom za svaku kupu, i za srebrne kupe, sa merom za svaku kupu;
18 i nacrt od oHara kadionoga od čistoga zlata sa merom. Dade mu nacrt od kola, od
zlatnih kerubina koji raširenih krila zaklanjaju kovčeg Saveza Gospodnjega.
19 Pismom svojom rukom napi- sanim, reče David, dade mi Gospod sve to razumeti, da
bih znao kako treba što da se uradi.
20 David reče Salomonu, sinu svome: Budi čvrst, budi hrabar. i delaj; ne boj se i ne plaši se.
Jer će Gospod, Bog, moj Bog, biti s tobom; on te neće ostaviti, neće te napustiti, dokle se
ne dovrši sav rad za službu doma Gospodnjega.
21 A evo redova sveštenika i Levita za svu službu u domu Božjemu, i evo kod tebe za ceo
rad ljudi’ valjanih i veštih svakome radu, i poglavice i sav narod odan svim zapovestima
tvojim.

1 Kralj David reče svemu zboru: Sin moj Salomon, jedini koga je Gospod izabrao, mlad je i
nejak, a ovo je delo veliko, jer ovaj dvor nije odredjen za nekog čoveka, nego je on
odrodjen za Večitoga Boga,
2 ja sam sve svoje sile uložio da pripremim za dom Boga I svoga zlata za ono što treba da
bude od zlata, srebra za ono što treba da bude od srebra” bakra za ono što treba da bude
od bakra,’ gvošdja za ono što treba da bude od gvoždja, drva za ono što treba .da bude od
drva, kamenja onihova i kamenja za ukivanje, i kamenja svetlog i raznih boja, i
svakojakog dragog kamenja i belog mermera u velikim količinama.
3 Svrh toga, iz odanosti svoje prema domu’ Boga svoga ja dajem domu Boga svoga i svoje
zlato i srebro, osim svega. što sam pripremio za dom svetinje:
4 Tri tisuće talanti zlata, zlata Ofirskoga, i sedam hidjada talanti čistoga srebra, da se
oblože zidovi domova,
5 zlato za ono što treba da bude od zlata, i srebro za ono što treba da bude od srebra i za
sve radove koje će majstori da: izvedu. Ko hoće još da priloži danas priloge svoje
Gospodu?
6 Poglavice domova otačkih, poglavice plemena Izraelovih, tisućnici, stoti nici i
nadzornici kraljevski predadoše tada dobrovoljne priloge.
7 Oni dadoše za službu doma Božjega pet hi- ljada talanti zlata, deset tisuća darejki ‘) i
deset tisuća talanti srebra, osamnaest. tisuća talanti bakra i sto tisuća talanti gvoždja.
8 Oni koji imahu kamenja predaše ga za riznicu doma Gospodnjega u ruke Jehjela, od
sinova Geršo- novih.
9 Narod se obradova s dobrovoljnih priloga njihovih, jer oni to činjahu iz čistog srca
prema Gospodu; a i kralj David se takodje vrlo mnogo obradova.
10 David blagoslovi Gospoda pred· svim zborom, i reče: Da si blagosloven, Gospode, Bože
Izraela, oca našega, od večnosti u večnosf.
11 Tebi, Gospode, pripada veličanstvo, moć i čast, večnost i slava, jer je tvoje sve što je na
nebu i na zemlji; tebi pripada, Gospode, kraIjevstvo, jer si ti svrh svega veličanstveno
uzvišeni
12 Od tebe dolaze bogatstvo i slava, ti nad svima vladaš, u tvojoj su ruci sila i krepost, i u
tvojoj je ruci moć uzvišavanja i utvr- djivanja svake stvari.
13 A sad te mi, Bože naš, slavimo i hvalimo ime tvoje slavno.
14 Jer ko sam ja i šta je narod moj da bismo ti dobrovoljno mogli prinositi ove priloge?
Sve od tebe dolazi, i što mi tebi prinosimo, iz tvojih ruku primamo,
15 jer smo mi pred tobom stranci i gosti, kao i svi oci naši; naši su dani na zemlji kao snke
i nema nade.
16 Iz tvoje ruke dolazi, Gospode, Bože, sve uvo blago što ti pripravismo za gradjenje doma
imenu tvome svetome, i sve je tvoje.
17 Ja znam, Bože moj, da ti srca ispituješ. i da voliš ono što je pravedno. a ja sam i prineo
sve ove dragovoljne priloge u čistoti srca svoga, i video sam sad s radošću narod tvoj koji
je ovdje sakupljen, kako ti dragovoljno prinosi priloge svoje.
18 Gospode, ; Bože Abrahama, Isaka i Izraela, otaca naših, podržavaj za uvek u srcu naroda
tvoga ove naklonosti i ove misli, i učvrsti u sebi srce njihovo.
19 Podaj sinu mome Salomonu srce odano poštovanju zapovesti, uredaba i zakona tvojih,
da bi sve to izvršio i da bi sazidao dvor za koji sam ja pripreme činio.
20 David reče svemu zboru: Blagoslovite Gospoda, Boga svoga! I sav zbor blagoslovi
Gospoda, Boga otaca svojih. Oni se sagnuše i pokloniše se pred Gospodom i pred kraljem.
21 Sutradan prinesoše Gospodu na žrtvu paljenicu tisuću volova, tisuću ovnova, tisuću
jaganjaca, s običnim nalivima i mnoge druge žrtve za sav Izrael.
22 Oni toga dana jedoše i piše pred Gospodom u velikoj radosti, progla- siše po drugi put
Salomona, sina Davidova, kraljem, i pomazaše ga pred Gospodom za vodja, i pomazaše
Sadoka za sveštenika.
23 Salomon sede na presto Gospodnji kao kralj na mesto Davida, oca svoga. On napredova
i ceo ga Izrael posluša.
24 Sve poglavice i junaci, a i svi’ sinovi kralja Davida, pokoriše se kralju Salo- monu.
25 Gospod uzvisi Salomona do najvišeg stepena pred očima svega Izraela i učini kra-
ljevstvo njegovo sjajnijim od onog svih kraljeva pre njega u Izraelu.
26 David, sin Jesejev, kraljeva nad svim Izraelom.
27 Vreme za koje on kraljeva nad Izraelom bi od četrdeset godina: U Hebronu kraljeva
sedam godina, a u Jerusalimu kraljeva trideset i tri godine.
28 On umre u srećnoj starosti, sit života, bogatstva i slave. I Salomon, sin njegov, zakralji
se na njegovo mesto.
29 Dela kralja Davida, prva i poslednja, zapisana su u knjizi Samuela, videoca. u knjizi ;
Natana, proroka, i u knjizi Gada, proroka,
30 sa svim kraljevanjem njegovim i podvizima njegovim i sa svim dogadjajima koji se za
njegovog vremena zbiše II Izraelu i u svim kraljevstvima drugih zemalja.
DRUGA KNJIGA LJETOPISA
LB) Druga ljetopisi glava 1

1 Salomon, sin Davidov, učvrstio se u svom kraljevstvu. Gospod, Bog njegov, bio je s njim i
uzvisio ga.
alomon dade zapovijedi svemu Izraelu, tisućnicima i stotnicima, sucima, knezovima svega
Izraela, poglavarima otačkih domova;
3 i Salomon ode sa svim zborom na uzvisinu koja bijaše u Gibeonu. Ondje je bio šator od
sastanka Božjega, koji načini Mojsije, sluga Gospodnji, u pustinji;
4 ali Kovčeg Božji prenio je David iz Kirjat Jearima na mjesto koje mu on bijaše pripremio,
jer je on razapeo za nj šator u Jeruzalemu.
5 Ondje, pred šatorom Gospodnjim, bio je i bakreni žrtvenik koji je načinio Besalel, sin
Hurova sina Urija.
6 I ondje na bakrenom žrtveniku koji je bio pred šatorom od sastanka prinese Salomon
Gospodu tisuću žrtava paljenica.
7 Preko noći Bog se pojavi Salomonu i reče mu: “Traži što da ti dam.”
8 Salomon odgovori Bogu: “Veliku si milost imao prema Davidu, ocu mome, i mene si
postavio kraljem na njegovo mjesto.
9 A sad Gospode, Bože, neka se ispuni obećanje tvoje prema Davidu, ocu mome, kad si me
postavio kraljem nad narodom mnogobrojnim kao prah na zemlji!
10 Udijeli mi mudrost i razboritost da mogu vladati na čelu ovoga naroda! Jer tko bi
mogao suditi narodu tvome, narodu tako velikome?”
11 Bog reče Salomonu: “Zato što ti je to u srcu i što ne tražiš ni bogatstva, ni blaga, ni
slave, ni smrt svojih neprijatelja, a ni dug život, nego mudrost i razboritost da možeš
suditi narodu mome nad kojim te postavih kraljem,
12 mudrost i razboritost daju ti se; a dat ću ti i bogatstva i slave kao što nisu imali kraljevi
prije tebe, niti će imati poslije tebe.
13 Otišavši s uzvisine koja bijaše u Gibeonu i od šatora od sastanka, Salomon se vrati u
Jeruzalem. I kraljevaše nad Izraelom.
14 Salomon nakupi kola i konjanika; imao je tisuću i četiri stotine kola i dvanaest tisuća
konjanika, koje namjesti po gradovima u kojima je držao kola i kod sebe u Jeruzalemu.
15 Kralj učini da su u Jeruzalemu srebro i zlato postali bili isto tako obični kao i kamenje,
a cedrovo drvo kao i ono divljih smokava koje rastu u polju.
16 Svoje konje dovodio je Salomon iz Egipta; kraljevski trgovci išli su po njih i nabavljali
ih za utvrđenu cijenu;
17 slali su iz Egipta jedna kola za šest stotina šekela srebra, a konje po sto i pedeset šekela.
Nabavljali su ih i za kraljeve hetitske i aramejske.

1 Salomon naredi da se sagradi dom imenu Gospodnjemu i dom kraljevski za njega.
2 Salomon prebroji sedamdeset tisuća ljudi za prenošenje tereta, osamdeset tisuća za
tesanje kamena u gori i tri tisuće i šest stotina ljudi koji će ih nadzirati.
3 Salomon poruči Huramu, kralju tirskome: “Učini i meni kao što si činio ocu mome
Davidu, kome si slao drva cedrova da zida sebi dom za stanovanje.
4 Evo, ja gradim dom imenu Gospoda, Boga svoga, da ga njemu posvetim, da se pred njim
pali tamjan mirisni, da mu se neprestano postavljaju kruhovi za predstavljanje i da se
prinose žrtve paljenice jutrom i večerom, u subote i za mlađaka te na blagdane Go
5 Dom koji ću graditi treba da bude velik, jer je Bog naš veći od svih bogova.
6 Ali tko ima moć da njemu sagradi dom kad ga nebesa i nebesa nad nebesima ne mogu
obuhvatiti? I tko sam ja da mu gradim dom, osim samo da se pred njim pale mirisi?
7 Pošalji mi, dakle, čovjeka vješta za radove od zlata, od srebra, od bakra, od željeza, od
tkanina crvenih, grimiznih i plavih, koji se razumije u kiparstvo da bi mogao raditi s
umjetnicima koje imam kod sebe u Judeji i u Jeruzalemu, a koje je izabrao
8 Pošalji mi i drva cedrovih, čempresovih i sandalovih s Libanona; jer znam da sluge tvoje
znaju sjeći drva libanonska. A moje sluge bit će s tvojim slugama.
9 Neka mi se pripravi mnogo drva, jer dom koji ću zidati bit će velik i sjajan.
10 Slugama tvojim koji će sjeći i koji će obarati stabla dat ću dvadeset tisuća mjera
ovršene pšenice, dvadeset tisuća mjera ječma, dvadeset tisuća bata vina i dvadeset tisuća
bata ulja.”
11 Huram, kralj tirski, odgovori u knjizi koju posla Salomonu: “Zato što Gospod ljubi svoj
narod, zato te on postavi kraljem nad njim.”
12 Huram reče još: “Blagoslovljen da je Gospod, Bog Izraelov, koji je stvorio nebesa i
zemlju, što je dao kralju Davidu sina mudra, pametna i razumna, koji će sagraditi dom
Gospodu i kraljevski dom sebi.
13 Šaljem ti, dakle, čovjeka vješta i razumna, Hurama Abija,
14 sina jedne žene od kćeri Danovih, a oca iz Tira. On zna izrađivati stvari od zlata i od
srebra, od bakra, od željeza, od kamena i od drveta, od tkanina crvenih, grimiznih i
plavih, i izraditi sve kiparske umjetničke radove koji mu se narede. On će r
15 A sad neka gospodar moj pošalje slugama svojim pšenicu i ječam, ulje i vino, kako je
spomenuo.
16 A mi ćemo nasjeći drva na Libanonu koliko ti treba i spustit ćemo ga morem splavima
do Jafe, a ti ga odande vozi u Jeruzalem.”
17 Salomon prebroji sve strance koji bijahu u zemlji Izraelovoj, čiji popis sačini otac
njegov David. I nađe ih se sto pedeset tri tisuće i šest stotina.
18 I odredi od njih sedamdeset tisuća koji će prenositi stvari, osamdeset tisuća koji će
tesati kamen u gori i tri tisuće i šest stotina koji će ih nadzirati.

1 Salomon poče graditi dom Gospodnji u Jeruzalemu na brdu Moriji, ondje gdje je David,
otac njegov, imao viđenje. To je pripravio na gumnu Ornana Jebusejca.
2 On poče graditi drugoga dana drugoga mjeseca četvrte godine svoga kraljevanja.
3 Evo na kojim temeljima sagradi Salomon dom Božji. Dužina u laktovima po staroj mjeri
iznosila je šezdeset lakata, a širina dvadeset lakata.
4 Prednji trijem koji odgovaraše širini doma imao je dvadeset lakata dužine i sto dvadeset
lakata visine. Salomon ga obloži iznutra čistim zlatom.
5 On obloži čempresovim drvetom veliku dvoranu, a zatim je obloži čistim zlatom i učini
da se ukrasi palmama i mrežicama.
6 On pokri dom dragim kamenjem za ukrašavanje; a zlato je bilo parvajimsko.
7 Prekri zlatom dom, grede, pragove, zidove i vrata te učini da se po zidovima izrezbare
kerubini.
8 On načini dom Svetinje nad svetinjama; imao je dvadeset lakata dužine, prema širini
doma, i dvadeset lakata širine. Pokri ga čistim zlatom, za vrijednost od šest stotina
talenata;
9 a težina zlata za čavle iznosila je pedeset šekela. On obloži zlatom i gornje sobe.
10 U domu Svetinje nad svetinjama napravi dva kerubina i obloži ih zlatom.
11 Krila tih kerubina imala su dvadeset lakata širine. Krilo prvoga, dugo pet lakata,
doticalo se zida Hrama; a drugo krilo, dugo pet lakata, doticalo se krila drugoga kerubina.
12 Krilo drugoga kerubina, pet lakata široko, doticalo se zida Hrama; a drugo krilo, široko
pet lakata, doticalo se krila prvoga kerubina.
13 Raširena krila tih kerubina imala su dvadeset lakata širine. Stajali su na nogama, licem
okrenuti prema domu.
14 On načini zastor plav, crven i grimizan od tankoga lana i po njemu napravi kerubine.
15 Pred domom načini dva stupa visoka trideset i pet lakata, s glavicama od pet lakata na
njihovu vrhu.
16 Načini mrežice kao što su bile one u Svetištu i postavi ih na vrh stupova, te napravi sto
šipaka koje utisnu u mrežice.
17 Podiže stupove pred Hramom - jedan s desne, a drugi s lijeve strane, pa desni nazva
Jakin, a lijevi Boaz.
1 Napravi žrtvenik od bakra, dvadeset lakata dug, dvadeset lakata širok i deset lakata
visok.
2 Od rastaljene kovine izli more. Ono je imalo deset lakata od jednog kraja do drugoga;
bilo je okruglo, pet lakata visoko, a opseg je mogla izmjeriti uzica od trideset lakata.
3 Pod njegovim rubom unaokolo bijahu likovi volovski, po deset na jednom laktu širine; ti
volovi, raspoređeni u dva reda, bijahu saliveni s morem.
4 More je ležalo na dvanaest volova: tri bijahu okrenuta prema sjeveru, tri prema zapadu,
tri prema jugu, a tri prema istoku, a more je ležalo povrh njih. Stražnja strana bila im je
okrenuta prema unutra.
5 Debljina im je iznosila jedan dlan, a kraj bijaše kao rub od kupe, u obliku ljiljanova
cvijeta; sadržavao je tri tisuće bata.
6 On napravi deset umivaonika i stavi ih pet s desne strane, a pet s lijeve strane da služe
za očišćenja; u njima su se prali razni dijelovi žrtava paljenica. More je bilo namijenjeno
umivanju svećenika.
7 On napravi deset svijećnjaka od zlata prema uredbi koja se na njih odnosila, i namjesti
ih u Hramu - pet s desne, a pet s lijeve strane.
8 Napravi deset stolova i namjesti ih u Hramu - pet s desne, a pet s lijeve strane; i načini
stotinu kupa od zlata.
9 On načini trijem svećenički, veliki trijem i vrata na trijemu te okova vrata u bakar.
10 More postavi na desnu stranu, k jugoistoku.
11 Huram načini lonce, lopate i kotliće. Tako Huram završi rad koji mu kralj Salomon
dade da izradi za dom Božji:
12 dva stupa i dva okrugla oglavlja navrh stupova i dvije mrežice da pokrivaju dva
oglavlja navrh stupova;
13 četiri stotine šipaka na dvije mrežice: dva reda šipaka na svakoj mrežici, da pokrivaju
dva oglavlja na vrhu stupova;
14 deset podnožja i deset legena na podnožjima;
15 more i dvanaest volova pod njim;
16 lonce, lopate i vilice. Sve ovo posuđe koje kralj Salomon dade da mu za dom Gospodnji
izradi Huram Abi bilo je od uglađenog bakra.
17 Kralj učini da se ono salije u Jordanskoj ravnici u zemlji ilovači između Sukota i Serede.
18 Salomon napravi to posuđe u tako velikoj količini da se nije provjeravala mjera bakra.
19 Salomon načini i sve ostalo posuđe za dom Božji: žrtvenik od zlata i stolove na koje se
postavljaju kruhovi za predstavljanje;
20 svijećnjake sa žišcima od čistoga zlata koji su se trebali zapaliti pred Svetištem prema
utvrđenom redu;
21 cvjetove, kandila i usekače od zlata, od najčistijeg zlata;
22 noževe, kupe, kadionice i kliješta od čistoga zlata; i krila zlatna za unutarnja vrata od
doma, na ulazu u Svetinju nad svetinjama i za vrata od doma na ulazu u Hram.

1 Tako se svrši sav posao koji je Salomon obavio za dom Gospodnji. Zatim on unese srebro,
zlato i sve posuđe koje David, otac njegov, bijaše posvetio i ostavi sve to u riznicu doma
Božjega.
alomon sabra tada u Jeruzalem starješine Izraelove i sve poglavare plemena, knezove
porodica sinova Izraelovih da prenesu Kovčeg saveza Gospodnjega iz grada Davidova, koji
je Sion.
3 Svi ljudi Izraelovi skupiše se pred kraljem za blagdan koji se svetkovao sedmoga
mjeseca.
4 Pošto dođoše sve starješine Izraelove, leviti uzeše Kovčeg.
5 Oni prinesoše Kovčeg, šator od sastanka i sve sveto posuđe koje bijaše u šatoru. To sve
prenesoše svećenici i leviti.
6 Kralj Salomon i cio zbor izraelski koji se sabra k njemu bio je pred Kovčegom. Oni
prenesoše na žrtvu ovaca i goveda u tolikom broju da se nije moglo niti izbrojiti niti
izračunati.
7 Svećenici prenesoše Kovčeg saveza Gospodnjega na njegovo mjesto, u unutrašnji dom,
na presveto mjesto pod krila kerubina.
8 Kerubini su imali raširena krila nad mjestom gdje je bio Kovčeg i zaklanjahu Kovčeg i
poluge njegove odozgor.
9 Dužina poluga bila je takva da su im se krajevi vidjeli od Kovčega pred Svetištem, ali se
izvana nisu vidjeli.
10 Kovčeg osta ondje do danas. U Kovčegu nije bilo ništa osim dviju ploča koje u nj stavi
Mojsije na Horebu kad je Gospod sklopio Savez sa sinovima Izraelovim pri njihovu izlasku
iz Egipta.
11 Kad su svećenici izlazili iz Svetišta - jer su se svi svećenici koji su se tu zatekli
posvećivali ne pazeći na red razreda -
12 i svi leviti pjevači, Asaf, Heman, Jedutun, sinovi njihovi i braća njihova, obučeni u tanki
lan stajahu na istočnoj strani žrtvenika s cimbalima, citrama i harfama - a kod njih stajaše
sto i dvadeset svećenika koji trubljahu u trube -
13 i kad oni koji trubljahu u trube i oni koji pjevahu, slažući se u jedan glas da slave i hvale
Gospoda, zatrubiše u trube i udariše u cimbale i u druga glazbala te slaviše Gospoda
riječima: “Jer je dobar, jer je dovijeka milosrđe njegovo!” - u taj?
14 Svećenici nisu mogli ostati tu da služe službu od oblaka; jer je slava Gospodnja
ispunjavala dom Božji.

1 Tada Salomon reče: “Gospod želi prebivati u mraku!
2 A ja sagradih dom koji će biti tvoj stan, mjesto na kojem ćeš prebivati dovijeka.”
3 Kralj okrenu svoje lice i blagoslovi sav zbor Izraelov; i sav zbor Izraelov stajao je na
nogama.
4 Kralj reče: “Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Izraelov, koji je svojim ustima govorio
Davidu, ocu mome, i silom svojom ispunio što bijaše objavio govoreći:
5 ‘Od dana kad izvedoh narod svoj iz zemlje egipatske, ne izabrah grada među svim
plemenima Izraelovim da se u njemu sagradi dom gdje bi se smjestilo ime moje, niti
izabrah čovjeka koji bi bio vođa narodu mome Izraelu;
6 ali izabrah Jeruzalem da u njemu bude ime moje i izabrah Davida da kraljuje nad
narodom mojim Izraelom!’
7 David, otac moj, naumi sagraditi dom imenu Gospoda, Boga Izraelova;
8 ali Gospod reče Davidu, ocu mome: ‘Što si naumio sagraditi dom imenu mome, dobro si
učinio što si tako naumio.
9 Ali nećeš ti taj dom sagraditi, nego sin tvoj koji iziđe iz bedara tvojih; on će podići dom
imenu mome.’
10 I Gospod ispuni riječ koju je rekao. Ja se uzdigoh na mjesto oca svoga Davida i sjedoh na
prijestolje Izraelovo, i kao što je rekao Gospod, sagradih dom imenu Gospoda, Boga
Izraelova.
11 Ja namjestih ovdje Kovčeg u kojem je Savez Gospodnji, Savez što on sklopi sa sinovima
Izraelovim.”
1alomon stade pred žrtvenik Gospodnji pred svim zborom Izraelovim i podiže ruke svoje.
13 Jer Salomon bijaše načinio podnožje od bakra i postavio ga nasred trijema. Ono je bilo
pet lakata dugo, pet lakata široko i tri lakta visoko. Stade na nj, kleče na koljena pred svim
zborom Izraelovim, podiže ruke k nebu i reče:
14 “Gospode, Bože Izraelov! Nema Boga koji bi na tebe ličio - ni na nebesima, ni na zemlji.
Ti čuvaš Savez i milost slugama svojim koji hode pred tobom svim srcem svojim!
15 Tako si ispunio sluzi svome Davidu, ocu mome, riječ koju si mu dao. Što si ustima
svojim javio, to silom svojom danas ispunjuješ.
16 I sad Gospode, Bože Izraelov, ispuni obećanje koje si dao ocu mome Davidu govoreći:
‘Neće tebi nikada nestati nasljednika ispred mene koji će sjediti na prijestolju Izraelovu,
samo ako sinovi tvoji čuvaju put svoj hodeći po zakonu mome kao što si
17 Sad, dakle, Gospode, Bože Izraelov, neka se ispuni obećanje koje si dao sluzi svome
Davidu.
18 Ali hoće li zaista Bog stanovati s čovjekom na zemlji? Gle, nebesa i nebesa nad
nebesima ne mogu te obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što ga podigoh!
19 Ipak, Gospode, pogledaj na molitvu sluge svoga i na molbu njegovu, Bože moj! Čuj vapaj
i molitvu kojom te danas moli sluga tvoj.
20 Neka oči tvoje budu dan i noć otvorene nad ovim domom, nad ovim mjestom gdje si
rekao da ćeš namjestiti ime svoje! Čuj molitvu kojom te moli sluga tvoj na ovom mjestu.
21 Udostoji se uslišiti molbe sluge svoga i naroda svoga Izraela, kojima će se moliti na
ovome mjestu! Usliši ih s mjesta stanovanja svoga, s neba, usliši ih i opraštaj!
22 Ako netko zgriješi bližnjemu svome, te mu se da zakletva da se njome zakune, i ako on
dođe da se zakune pred tvoj žrtvenik u ovom domu,
23 čuj ga s nebesa, postupi i sudi slugama svojim, osuđujući krivca i obraćajući djela
njegova na njegovu glavu, a pravdajući pravoga i plaćajući mu po pravdi njegovoj.
24 Kad narod tvoj poraze njegovi neprijatelji zato što ti zgriješi; ako se obrate k tebi i dadu
slavu imenu tvome i upute ti molitve i molbe u ovom domu,
25 usliši ih s nebesa, oprosti grijeh narodu svome Izraelu i vrati ih u zemlju koju si dao
njima i ocima njihovim!
26 Kad se zatvori nebo te ne bude kiše zbog grijeha njihovih protiv tebe; ako ti se oni mole
na ovom mjestu i dadu slavu imenu tvome, te se obrate od grijeha svoga pošto si ih
kaznio,
27 usliši ih s nebesa, oprosti grijeh slugama svojim i narodu svome Izraelu, kome ćeš
pokazati put kojim će hoditi, pa pusti kišu na zemlju koju si narodu svome dao u baštinu.
28 Kad u zemlji bude glad, kuga, suša, snijet, skakavci, gusjenice, ili kad ga pritisne
neprijatelj u zemlji njegovoj, ili dođe kakvo zlo ili bolest;
29 ako jedan čovjek, ako sav narod tvoj izreče molbe i molitve, i svaki priznaje rane srca
svoga i podigne ruke k ovom domu,
30 usliši ih s nebesa, s mjesta stanovanja svoga, i opraštaj; daj svakome po putovima
njegovim, ti koji znaš svačije srce, jer ti sam znaš srca svih sinova čovječjih,
31 i oni će te se bojati da bi hodili tvojim putovima dokle god žive u zemlji koju si dao
ocima našim!
32 Kad tuđinac, koji nije iz tvoga naroda Izraela, dođe iz daleke zemlje zbog imena tvoga
velikoga, i ruke tvoje silne, i mišice tvoje podignute, kad on dođe i pomoli se u ovom
domu,
33 usliši ga s nebesa, s mjesta stanovanja svoga i daj tom strancu ono za što te moli, da bi
svi narodi na zemlji upoznali ime tvoje, da te se boje kao i narod tvoj izraelski i da bi znali
da se ime tvoje priziva nad ovim domom koji sam sagradio!
34 Kad narod tvoj iziđe u rat na neprijatelja svoga putem kojim ga ti pošalješ; ako ti upute
molitve, okrenuvši pogled prema gradu ovome koji si ti izabrao i k domu ovom koji sam
sagradio imenu tvome,
35 usliši s nebesa molitvu njihovu i daj im po pravdi njihovoj!
36 Kad zgriješe protiv tebe - jer nema čovjeka koji ne griješi - te se rasrdiš na njih i predaš
ih neprijateljima njihovim koji će ih zarobiti i odvesti u zemlju neprijateljsku, daleko ili
blizu;
37 ako se pokaju u zemlji u koju budu odvedeni u ropstvo i obrate se k tebi te ti upute
molitve iz zemlje onih koji ih zarobiše i reknu: ‘Sagriješismo, zlo učinismo, skrivismo!’;
38 ako se obrate k tebi svim srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji neprijatelja
svojih, koji ih zarobiše, i pomole ti se okrenuvši pogled k zemlji svojoj koju si dao ocima
njihovim, ka gradu koji si izabrao i k domu koji sam ja imenu tvome sagradio,
39 usliši s nebesa, s mjesta stanovanja svoga, molbe njihove i molitve njihove i podaj im
po pravdi njihovoj; oprosti narodu svome što ti je zgriješio.
40 A sad, Bože moj, neka oči tvoje budu otvorene i uši tvoje prignute na molitvu na ovom
mjestu.
41 Sad, Gospode, Bože, dođi na počivalište svoje, ti i Kovčeg veličanstva tvoga. Svećenici
tvoji, Gospode, neka se obuku u spasenje, a sveci tvoji neka se raduju u dobru!
42 Gospode, Bože, ne odvraćaj lica svoga od pomazanika svoga! Spomeni se milosti
udijeljene Davidu, sluzi svome!”

1 Kad Salomon završi molitvu, siđe oganj s neba i spali žrtvu paljenicu i druge žrtve, a
slava Gospodnja ispuni dom Gospodnji.
većenici ne mogahu ući u dom Gospodnji jer je slava Gospodnja ispunila dom Gospodnji.
3 Svi sinovi Izraelovi vidješe oganj i slavu Gospodnju gdje silazi na dom, pa se sagnuše
ničice, pokloniše se i hvališe Gospoda govoreći: “Jer je on dobar, jer je dovijeka milosrđe
njegovo!”
4 Kralj i sav narod prinesoše žrtve pred Gospodom.
5 Kralj Salomon prinese na žrtvu dvadeset i dvije tisuće volova i sto i dvadeset tisuća
ovaca. Tako kralj i sav narod posvetiše dom Božji.
6 Svećenici stajahu na svom mjestu, a i leviti s glazbalima koja im je izradio kralj David za
pjesme pohvalnice Gospodu kad im je naložio da hvale Gospoda govoreći: “Jer je dovijaka
milosrđe njegovo!” Svećenici su trubili u trube stojeći prema njima.
7 Salomon posveti sredinu trijema koji je pred domom Gospodnjim, jer ondje prinese
žrtve paljenice i pretilinu od žrtava zahvalnica; na bakreni žrtvenik koji je napravio
Salomon nisu mogle stati žrtve paljenice, prinosi i pretilina njihova.
8 U to vrijeme Salomon je svetkovao blagdan sedam dana, a s njim i sav Izrael; veliko
mnoštvo naroda došlo je iz svih mjesta, iz okolice Hamata do Egipatskog potoka.
9 Osmoga dana držaše svečani zbor; jer posvećivanje žrtvenika slavili su sedam dana i
blagdan sedam dana.
10 Dvadeset trećega dana sedmog mjeseca Salomon vrati k šatorima njegovim narod koji
bijaše veseo i radostan radi dobra koje je Gospod učinio Davidu, Salomonu i Izraelu,
narodu svome.
11 Kad Salomon završi dom Gospodnji i dom kraljevski, uspjevši u svemu što je bio
poduzeo u domu Gospodnjemu i u domu svome,
12 Gospod se javi Salomonu noću i reče mu: “Uslišavam molbu tvoju i izabirem ovo mjesto
kao dom u kojem će mi se prinositi žrtve.
13 Kad budem zatvorio nebo da ne bude kiše, ili kad budem zapovjedio skakavcima da
popasu zemlju, ili pustim kugu na narod svoj;
14 ako se narod moj, na koji je prizvano ime moje, ponizi i pomoli se i potraži lice moje i
povrati se od zlih putova svojih - ja ću ga uslišiti s nebesa, oprostit ću mu grijeh i ozdravit
ću njegovu zemlju.
15 Oči će moje biti otvorene i uši moje prignute k molitvi s tog mjesta.
16 Ja sad izabirem i posvećujem ovaj dom da u njemu ime moje zauvijek stoji, i uvijek ću
tu imati svoje oči i svoje srce.
17 A ti, ako ideš preda mnom kao što je išao David, otac tvoj, vršeći sve ono što sam ti
zapovjedio i držeći zakone moje i naredbe moje,
18 utvrdit ću prijestolje kraljevstva tvoga kako sam obećao Davidu, ocu tvome, govoreći:
‘Neće ti nestati nasljednika koji će vladati u Izraelu.’
19 Ali ako se odvratite i ostavite zakone moje i zapovijedi moje koje sam vam dao i odete
da služite i da se klanjate drugim bogovima,
20 tad ću vas istrijebiti iz svoje zemlje koju sam vam dao i odbacit ću ovaj dom koji sam
posvetio imenu svome; učinit ću od njega predmet poruge i podsmijeha među svim
narodima.
21 I koliko god da je slavan bio ovaj dom, svaki koji mimo njega prođe bit će u čudu i reći
će: ‘Zašto to učini Gospod ove zemlje i ovoga doma?’
22 I odgovorit će se: ‘Jer napustiše Gospoda, Boga otaca svojih, koji ih izvede iz zemlje
egipatske, jer prionuše uz druge bogove, pokloniše im se i služe im. Zato on pusti na njih
sve ovo zlo.’”

1 Nakon dvadeset godina, u kojima je Salomon sagradio dom Gospodnji i dom svoj,
2 pregradi on gradove koje mu dade Hiram i naseli u njih sinove Izraelove.
3 Salomon krenu na Hamat, prema Sobi, i osvoji ga.
4 On sagradi Tadmor u pustinji i sve gradove koji su služili kao skladišta u Hamatu.
5 Sagradi i Bet Horon Gornji i Bet-Horon Donji, tvrde gradove sa zidovima, vratima i
prijevornicama;
6 Baalat i sve gradove koji su mu služili kao spremišta, a bili su njegovi, sve gradove za
kola i gradove za konjanike, i sve što Salomon htjede zidati u Jeruzalemu i na Libanonu i u
svoj zemlji kraljevstva svoga.
7 Sav narod što bijaše ostao od Hetita, od Amorejaca, od Perižana, od Hivijaca i od
Jebusejaca, koji nisu pripadali Izraelu,
8 sinove njihove koji bijahu ostali iza njih u zemlji, a koje ne uništiše sinovi Izraelovi,
Salomon uze da kuluče, a to rade i danas.
9 Salomon ne uposli kao robove nikoga od sinova Izraelovih, jer oni bijahu ratnici,
vojskovođe, oficiri njegovi i zapovjednici nad kolima i konjanicima njegovim.
10 Nadstojnika koje Salomon postavi da upravljaju narodom i da ga nadziru bilo je dvjesto
pedeset.
11 Salomon preseli kćer faraonovu iz grada Davidova u dom koji joj sagradi, jer reče:
“Žena moja neće sjediti u domu Davida, kralja Izraelova, jer je mjesto u koje je došao
Kovčeg Gospodnji sveto.”
1alomon prinese tada žrtve paljenice Gospodu na žrtveniku Gospodnjemu, koji podiže
pred trijemom.
13 Prinese ono što je propisao Mojsije za svaki dan, za subote, za mlađake i za blagdane
triput u godini; za Blagdan beskvasnih hljebova, za Blagdan sedmica i za Blagdan sjenica.
14 On postavi prema rasporedu Davida, oca svoga, redove svećeničke, prema službi
njihovoj, i levitske prema dužnosti njihovoj, da dadu hvalu Gospodu i vrše dan na dan
službu pred svećenicima, a vratare po redovima njihovim pred svakim vratima; jer tak
15 I ne odstupi se od uredbe kraljeve za svećenike i levite ni u čemu, a ni u pogledu onoga
što se odnosilo na riznice.
16 Tako se izvede sve djelo Salomonovo od dana kad bi osnovan dom Gospodnji pa dokle
se ne dovrši. Dom Gospodnji bi, dakle, završen.
17 Salomon ode tada u Esjon-Geber i u Elot primorski, u zemlji edomskoj.
18 I Hiram mu posla po svojim slugama brodove i sluge vješte moru. Oni odoše sa slugama
Salomonovim u Ofir; uzeše odande četiri stotine i pedeset talenata zlata, koje donesoše
kralju Salomonu.

1 Kraljica od Sabe ču za slavu Salomonovu i dođe u Jeruzalem da iskuša Salomona
zagonetkama. Ona dođe s velikom pratnjom i s devama koje su nosile mirise i mnogo zlata
i dragoga kamenja. Ona dođe Salomonu i reče mu sve što joj je bilo na srcu.
alomon joj odgovori na sva pitanja; ne osta ni jedno pitanje koje Salomon nije znao
odgovoriti.
3 Kraljica od Sabe vidje mudrost Salomonovu i dom koji bijaše sagradio,
4 jela na njegovu stolu i stanove slugu njegovih te službu i odijela onih koji ga služahu i
peharnike njegove i odijela njihova, njegove žrtve paljenice koje je prinosio u domu
Gospodnjemu.
5 Izvan sebe, ona reče kralju: “Istina je, dakle, ono što sam čula po svoj zemlji o položaju
tvome i o mudrosti tvojoj.
6 Ja nisam vjerovala što su mi govorili, dok ne dođoh i ne vidjeh svojim očima. I gle, ni
pola mi nije kazano o velikoj mudrosti tvojoj. Jer ti nadvisuješ glas koji sam slušala.
7 Blago ljudima tvojim i blago svim slugama tvojim, koji jednako stoje pred tobom i
slušaju mudrost tvoju.
8 Neka je blagoslovljen Gospod, Bog tvoj, koji ti dade milost da te postavi na prijestolje
svoje kao kralja za Gospoda, Boga tvoga! Zato što Bog tvoj ljubi Izraela i što hoće da on
uvijek postoji, zato te on postavi kraljem nad njim da mu ti daš pravo i
9 Ona dade kralju sto i dvadeset talenata zlata i vrlo mnogo mirisa i dragog kamenja.
Nikad više nije bilo takvih mirisa kakve dade kraljica od Sabe kralju Salomonu.
10 Sluge Hiramove i sluge Salomonove koje donesoše zlato iz Ofira dovezoše i sandalovinu
i drago kamenje.
11 Od tog drveta načini kralj stepenice za dom Gospodnji i za dom kraljev, harfe i citre za
pjevače. Nikad prije se nisu vidjele takve stvari u zemlji Judinoj.
12 Kralj Salomon dade kraljici od Sabe što god je zaželjela, više od onoga što ona bijaše
donijela kralju. Zatim ona ode i vrati se u zemlju svoju sa slugama svojim.
13 Težina zlata što je dolazilo Salomonu svake godine iznosila je šest stotina i šezdeset i
šest talenata,
14 osim onoga što su donosili trgovci i preprodavači, kraljevi arapski te glavari zemaljski
koji su donosili Salomonu zlato i srebro.
15 Kralj Salomon načini dvjesto štitova od kovanoga zlata, ulažući šest stotina šekela
kovanoga zlata u svaki štit,
16 i tri stotine malih štitova od kovanoga zlata, ulažući trista šekela zlata u svaki štit.
Kralj ih ostavi u domu zvanom Šuma libanonska.
17 Kralj načini veliko prijestolje od slonove kosti i obloži ga čistim zlatom.
18 To je prijestolje imalo pet stepenica i podnožje od zlata sastavljeno s prijestoljem;
imalo je naslone s obiju strana sjedišta, a pokraj naslona bijahu dva lava,
19 i dvanaest lavova na šest stepenica, na jednu i na drugu stranu. Takvoga nije bilo ni u
kojem kraljevstvu.
20 Sve kupe iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne i sve posude u domu Šume
libanonske bijahu od čistoga zlata. Od srebra ne bijaše ništa. Srebro nije predstavljalo
ništa u Salomonovo vrijeme.
21 Jer kralj je imao lađe taršiške koje su plovile sa slugama Hiramovim; i lađe taršiške
stizahu svake treće godine donoseći zlato, srebro, slonovu kost, majmune i paune.
22 Kralj Salomon bijaše veći od svih kraljeva na zemlji i bogatstvom i mudrošću.
23 Svi kraljevi zemlje tražili su da vide Salomona, da slušaju mudrost koju mu Bog usadi u
srce.
24 I svaki mu je donosio dar; stvari od srebra i stvari od zlata, odijelo, oružje, mirise, konje
i mazge; tako je bilo svake godine.
25 Salomon je imao četiri tisuće staja za konje koji su se prezali u kola i dvanaest tisuća
konjanika koje ponamjesti po gradovima u kojima je držao svoja kola i kod sebe u
Jeruzalemu.
26 Vladao je nad svim kraljevima od rijeke do zemlje filistejske i do granice egipatske.
27 Kralj učini da je u Jeruzalemu srebro postalo tako obično kao i kamen, a cedrovo drvo
kao i drvo divljih smokava koje rastu u polju.
28 Konji su se za Salomona dovodili iz Egipta i iz svih drugih zemalja.
29 Ostala djela Salomonova, prva i posljednja, nisu li zapisana u knjizi Natana, proroka, u
proročanstvu Ahije iz Šila i u objavljenju Adona, proroka, o Jeroboamu, sinu Nebatovu?
30 Salomon je kraljevao četrdeset godina u Jeruzalemu nad svim Izraelom.
31 Zatim počinu kod otaca svojih i bi pokopan u gradu Davida, oca svoga. A na njegovo
mjesto zakralji se Roboam, njegov sin.

1 Roboam ode u Šekem, jer je cijeli narod došao u Šekem da ga zakralji.
2 Kad Jeroboam, sin Nebatov, dobi tu vijest, bio je u Egiptu, kamo bijaše pobjegao od kralja
Salomona. I on se vrati iz Egipta.
3 A poslaše po nj da ga zovu. Tada Jeroboam i sav Izrael dođoše k Roboamu i ovako mu
rekoše:
4 “Tvoj je otac nametnuo na nas težak jaram; ali ti olakšaj, sada tešku službu oca svoga i
jaram koji je stavio na nas, pa ćemo ti služiti.”
5 On im reče: “Dođite za tri dana opet k meni.” I narod ode.
6 Kralj Roboam održa vijeće sa starcima koji bijahu stajali pred Salomonom, ocem
njegovim, dok bijaše živ i reče: “Kako savjetujete da odgovorim narodu?”
7 Oni mu odgovoriše: “Ako udovoljiš narodu i ugodiš mu te odgovoriš lijepim riječima, oni
će ti biti sluge svagda.”
8 Ali Roboam napusti savjet koji mu dadoše starci i održa vijeće s mladima, koji odrastoše
s njim i koji stajahu pred njim.
9 On im reče: “Što vi savjetujete da odgovorimo narodu koji mi reče: ‘Olakšaj jaram koji je
tvoj otac nametnuo na nas?’”
10 I evo što mu odgovoriše mladi ljudi koji odrastoše s njim: “Ovako kaži narodu koji ti
reče: ‘Otac je tvoj stavio na nas težak jaram; a ti nam olakšaj’, ovako im reci: Moj je mali
prst deblji od bedra oca moga.
11 Otac je moj stavio na vas težak jaram, a ja ću još dometnuti na vaš jaram; otac vas je
moj šibao bičevima, a ja ću vas šibati bodljikavim bičevima.”
12 Treći dan Jeroboam i sav narod dođoše k Roboamu, kao što im bješe kazao kralj:
“Dođite opet k meni za tri dana.”
13 Kralj im odgovori oštro, jer kralj Roboam napusti savjet staraca.
14 I on odgovori kao što ga bijahu savjetovali mladi ljudi, govoreći: “Moj je otac nametnuo
na vas težak jaram, a ja ću još dometnuti na nj; otac vas je moj šibao bičevima, a ja ću vas
šibati bodljikavim bičevima.”
15 Tako se kralj oglušio od naroda, jer Bog bijaše tako uredio da bi se ispunila riječ koju
Gospod bješe rekao preko Ahije iz Šila Jeroboamu, sinu Nebatovu.
16 Kad sav Izrael vidje da se kralj oglušio, narod odgovori kralju: “Kakav dio imamo mi s
Davidom? Nemamo mi baštine sa sinom Jišajevim. Svaki u svoj šator, Izraelu! A ti, Davide,
pazi sad na svoju kuću!” I sav Izrael ode pod šatore.
17 A Roboam je kraljevao samo sinovima Izraelovim koji stanovahu u gradovima Judinim.
18 Kralj Roboam posla tada Adorama, koji je bio nadstojnik za poreze. Ali ga sinovi
Izraelovi kamenovaše, i on pogibe. Kralj Roboam pohita na kola i pobježe u Jeruzalem.
19 Tako Izrael otpade od doma Davidova do današnjega dana.

1 Kad Roboam dođe u Jeruzalem, on sazva dom Judin i Benjaminov, sto i osamdeset tisuća
odabranih ratnika, da ratuju protiv Izraela, da ga povrate pod Roboamovu vlast.
2 Ali riječ Gospodnja ovako progovori Šemaji, čovjeku Božjemu:
3 “Govori Roboamu, sinu Salomonovu, kralju Judinu i svim sinovima Izraelovim od Jude i
Benjamina i reci im:
4 Ovako govori Gospod: Ne idite i ne vodite rat protiv braće svoje, vratite se svaki svojoj
kući, jer je to od mene.” Oni poslušaše riječ Gospodnju, vratiše se i napustiše namjeru da
krenu protiv Jeroboama.
5 Roboam je stolovao u Jeruzalemu i sagradio je tvrdih gradova u Judi.
6 Tako sagradi Betlehem, Etam, Tekou,
7 Bet Sur, Sokon, Adulam,
8 Gat, Maresu, Zif,
9 Adorajim, Lakiš, Azeku,
10 Soru, Ajalon i Hebron, koji su u zemlji Judinoj i Benjaminovoj;
11 utvrdi ih i namjesti u njima zapovjednike i skladišta živežnih namirnica, ulja i vina.
12 Ostavi u svakom od tih gradova štitova i kopalja i jako ih utvrdi. Juda i Benjamin bijahu
njegovi.
13 Svećenici i leviti koji bijahu po svemu Izraelu sabraše se k njemu iz svih svojih krajeva,
14 jer leviti napustiše predgrađa svoja i imanja svoja te dođoše u Judu i u Jeruzalem, jer im
Jeroboam i sinovi njegovi ometahu da vrše službu svećenika Gospodnjih.
15 Jeroboam postavi sebi svećenike za uzvišice, za jarce i za telad koju bijaše načinio.
16 Oni, iz svih krajeva Izraelovih, kojima je bila u srcu volja da traže Gospoda, Boga
Izraelova, dođoše u Jeruzalem za levitima da prinesu žrtve Gospodu, Bogu otaca svojih.
17 Tako oni učvrstiše kraljevstvo Judino i utvrdiše Roboama, sina Salomonova, za tri
godine; jer za te tri godine išli su putem Davidovim i Salomonovim.
18 Roboam uze za ženu Mahalatu, kćer Jerimota, sina Davida, i Abihajilu, kćer Eliaba, sina
Jišajeva.
19 Ona mu rodi sinove: Jeuša, Šemarju i Zahama.
20 Poslije nje uze Maaku, kćer Abšalomovu, koja mu rodi Abiju, Etaja, Zitu i Šelomita.
21 Roboam je volio Maaku, kćer Abšalomovu, više od svih svojih žena i inoča; a imao je
osamnaest žena i šezdeset inoča, te rodi dvadeset i osam sinova i šezdeset kćeri.
22 Roboam dade prvo mjesto Abiji, sinu Maakinu, i postavi ga za poglavara nad braćom
njegovom, jer je htio da ga učini kraljem.
23 I radeći lukavo, rasturi sve sinove svoje po svim krajevima Jude i Benjamina, po svim
tvrdim gradovima, te im dade izobilno hrane i dovede im mnogo žena.

1 Kad se Roboam učvrstio u svom kraljevstvu i ojačao, napustio je zakon Gospodnji i on i
sav Izrael.
2 Pete godine kraljevanja Roboamova Šišak, kralj egipatski, krenu na Jeruzalem, jer oni
bijahu zgriješili Gospodu.
3 Imao je tisuću i dvije stotine kola i šezdeset tisuća konjanika; s njim krenu iz Egipta
nebrojen narod Libijaca, Sukijaca i Etiopljana.
4 On zauze tvrde gradove Judine i dođe do Jeruzalema.
5 Tad Šemaja, prorok, dođe k Roboamu i poglavarima Judinim, koji se ispred Šišaka bijahu
sklonili u Jeruzalem, i reče im: “Ovako govori Gospod: Vi napustiste mene, i zato i ja
napuštam vas i predajem vas u ruke Šišaku.”
6 Poglavari Izraelovi i kralj poniziše se i rekoše: “Pravedan je Gospod!”
7 I kad Gospod vidje da se poniziše, riječ Gospodnja progovori Šimaju: “Poniziše se, neću
ih zatrti, nego ću im sada dati izbavljenje, i gnjev moj neće se izliti preko Šišaka na
Jeruzalem;
8 nego će mu biti podložni, da znaju što je meni služiti, a što je služiti kraljevstvima
drugih zemalja.”
9 Šišak, kralj egipatski, krenu na Jeruzalem. Uze blago doma Gospodnjega i blago doma
kraljeva; uze sve. Uze i zlatne štitove koje bijaše napravio Salomon.
10 Na mjesto njih Roboam načini štitove od bakra i predade ih zapovjednicima straže koji
su čuvali vrata kraljeva doma.
11 Svaki put kad je kralj išao u dom Gospodnji, stražari su dolazili i nosili ih, a poslije ih
opet vraćali u stražaru.
12 Kako se Roboam ponizio, odvrati se od njega gnjev Gospodnji, i Gospod ga ne zatre
sasvim. I u Judi bijaše još dobra.
13 Kralj Roboam se učvrstio i kraljevao je u Jeruzalemu. Kad se zakraljio, Roboam je imao
četrdeset i jednu godinu; kraljevao je sedamnaest godina u Jeruzalemu, u gradu koji
Gospod izabra između svih plemena Izraelovih da ondje namjesti ime svoje. Majka m
14 Činio je zlo, jer nije uputio svoje srce da traži Gospoda.
15 Djela Roboamova, prva i posljednja, nisu li zapisana u knjizi proroka Šemaje i proroka
Adona, između rodoslovnih popisa? Rat između Roboama i Jeroboama trajao je
neprestano.
16 Roboam počinu kod otaca svojih i bi pokopan u gradu Davidovu. Na njegovo se mjesto
zakralji Abija, njegov sin.

1 Osamnaeste godine kraljevanja Jeroboamova zakralji se Abija nad Judom.
2 On je kraljevao tri godine u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Mikaja. Bila je kći Urielova iz
Gabe.
3 Između Abije i Jeroboama vodio se rat. Abija započe rat s hrabrom vojskom od četiri
stotine tisuća izabranih ratnika; a Jeroboam svrsta prema njemu vojsku od osam stotina
tisuća hrabrih ratnika.
4 Abija stade navrh Semarajimske gore u gori Efrajimovoj i reče: “Čujte me, Jeroboame i
sav Izraelu!
5 Ne znate li da je Gospod, Bog Izraelov, dao Davidu zauvijek kraljevstvo nad Izraelom,
njemu i sinovima njegovim savezom nepokolebljivim?
6 Ali Jerobomam, sin Nebatov, sluga Salomona, sina Davidova, usta i pobuni se protiv
gospodara svoga.
7 K njemu se skupiše ljudi praznovi i nevaljali i stadoše prkositi Roboamu, sinu
Salomonovu. Roboam bijaše mlad i plašljiv i nije imao snage protiv njih.
8 I vi sad mislite da ćete pobijediti nad kraljevstvom Gospodnjim, koje je u rukama sinova
Davidovih; vas je mnogo i imate kod sebe zlatnu telad koju vam je načinio Jeroboam da
vam budu bogovi.
9 Niste li vi otjerali svećenike Gospodnje, sinove Aronove i levite, i načinili sebi svećenike
kao narodi drugih zemalja? Tko je god dolazio s teletom i sa sedam ovnova da bi bio
posvećen, postajao je svećenik onoga što nije Bog.
10 Ali s nama je Gospod Bog naš, i mi ga nismo napustili, a svećenici koji služe Gospodu
jesu sinovi Aronovi; leviti vrše svoju službu.
11 Mi svako jutro i svake večeri prinosimo žrtve Gospodu i kadimo mirisima te
postavljamo kruhove na čist stol, svake večeri palimo žiške na zlatnom svijećnjaku, jer
držimo što je Gospod, Bog naš, naredio. A vi ste ga napustili.
12 Evo, s nama su, na čelu su nam Bog i svećenici njegovi, kod nas su trube glasne da
zatrube protivu vas. Sinovi Izraelovi! Ne ratujte protiv Gospoda, Boga otaca svojih, jer
nećete imati sreće.”
13 Jeroboam ih uz pomoć jedne zasjede napadne s leđa, a njegova je vojska bila prema
Judi, kome s leđa stajaše zasjeda.
14 Oni od Jude, obazrevši se, vidješe da se trebaju boriti sprijeda i s leđa. Zavapiše
Gospodu, a svećenici zatrubiše u trube.
15 Ljudi iz Jude pustiše bojni poklič, a na taj poklič ljudi iz Jude udari Gospod Jeroboama i
cijeli Izrael pred Abijom i Judom.
16 Sinovi Izraelovi utekoše ispred Jude, i Bog mu ih dade u ruke.
17 Abija i njegov narod zadali su im velik poraz. Od Izraela pade petsto tisuća odabranih
ljudi.
18 Sinovi Izraelovi bijahu tada pokoreni, a sinovi Judini odnesoše pobjedu, jer su se
oslonili na Gospoda, Boga otaca svojih.
19 Abija potjera Jeroboama i uze mu nekoliko gradova, Betel i gradove njegove, Ješahu i
gradove njegove, te Efron i gradove njegove.
20 Jeroboam se više nije oporavio za vremena Abijina; Gospod ga udari i on umre.
21 Ali Abija posta moćan. On uze četrnaest žena i rodi dvadeset i dva sina i šesnaest kćeri.
22 Ostala djela Abijina, što je zborio i tvorio, zapisana su u knjizi proroka Adona.
23 Abija počinu kod otaca svojih i bi pokopan u gradu Davidovu. A Asa, sin njegov, zakralji
se na njegovo mjesto. Za njegova vremena zemlja je bila deset godina u miru.

1 Asa učini ono što je dobro i pravo u očima Gospoda, Boga njegova.
2 On obori tuđe žrtvenike i uzvišice, polomi likove i izbaci idole.
3 Zapovjedi sinovima Judinim da traže Gospoda, Boga otaca svojih, i da izvršavaju zakon i
zapovijedi.
4 On učini da po svim gradovima Judinim nestane uzvišica i sunčanih likova, i za njegova
vremena zemlja je bila u miru.
5 Sagradio je tvrde gradove u zemlji Judinoj, jer zemlja bijaše u miru i nije bilo rata protiv
njega onih godina. Gospod mu dade mir.
6 On reče Judi: “Sazidajmo ove gradove i opašimo ih zidom, vratima i prijevornicama, dok
je zemlja naša, jer mi tražismo Gospoda, Boga svoga, tražismo ga, i on nam dade mir na
sve strane.” Tako su gradili i imali uspjeha.
7 Asa je imao vojsku od trista tisuća ljudi između Judejaca, sa štitovima i kopljima, i
dvjesta i osamdeset tisuća ljudi iz Benjaminova plemena sa štitovima i lukovima. Svi su
bili hrabri vojnici.
8 Na njih iziđe Etiopljanin Zerah s vojskom od tisuću tisuća ljudi i od tri stotine kola.
Nastupao je do Mareše.
9 Asa krenu na njega, i vojske se svrstaše u dolini Sefati kod Mareše.
10 Asa prizva Gospoda, Boga svoga, govoreći: “Gospode, ti možeš pomoći slabome kao i
silnome. Pomozi nam, Gospode, Bože naš, jer se u tebe uzdamo i u tvoje ime dođosmo
protiv ovog mnoštva. Gospode, ti si Bog naš; ne daj da čovjek bude jači od tebe
11 Gospod udari Etiopljane pred Asom i pred Judom, te Etiopljani pobjegoše.
12 Asa i narod koji je bio s njim tjeraše ih sve do Gerara. Etiopljani padoše a da nisu uspjeli
spasiti život, jer bijahu uništeni od Gospoda i od vojske njegove.
13 Asa i njegov narod pokupiše velik plijen; oni udariše gradove oko Gerara, jer dođe na
njih strah od Gospoda.
14 Udariše i na pastirske stanove i odvedoše mnogo ovaca i deva. Zatim se vratiše u
Jeruzalem.

1 Duh Božji bi na Azarji, sinu Odedovu,
2 te Azarja ode pred Asu i reče mu: “Čujte me, Asa i sve pleme Judino i Benjaminovo!
Gospod je s vama, jer ste vi s njim, i ako ga tražite, naći ćete ga; ako li ga ostavite i on će
vas ostaviti.
3 Dugo je Izrael bio bez pravoga Boga i bez svećenika koji bi učili, kao i bez zakona.
4 Ali su se oni u tjeskobi svojoj obratili Gospodu, Bogu Izraelovu, i tražili ga, pa su ga i
našli.
5 Ali u to vrijeme ne bijaše mira onima koji su odlazili i dolazili, jer među stanovnicima
zemlje vladala je velika buna;
6 narodi potirahu jedni druge, gradovi također, jer ih je Bog smeo svakojakim nevoljama.
7 Zato budite hrabri i nemojte da vam klonu ruke, jer će se naći plaća za trud vaš.”
8 Kad Asa ču te riječi i proroštvo proroka Odeda, ohrabri se i istrijebi sve gadosti iz sve
zemlje Judine i Benjaminove i iz gradova koje bijaše zauzeo u gori Efrajimovoj. Obnovio je
žrtvenik Gospodnji, koji bijaše pred trijemom Gospodnjim.
9 Zatim sazva sve pleme Judino i Benjaminovo, i one od Efrajima, od Manašea i Šimuna
koji stanovahu usred njih, jer su se mnogi od naroda Izraelova pridružili njemu kad
vidješe da je Gospod, Bog njegov, s njim.
10 Oni se skupiše u Jeruzalemu trećega mjeseca petnaeste godine Asina kraljevanja.
11 Toga dana prinesoše Gospodu žrtve od plijena koji dognaše, sedam stotina volova i
sedam tisuća ovaca.
12 Zavjetovaše se da će tražiti Gospoda, Boga otaca svojih, svim srcem svojim i svom
dušom svojom;
13 a svaki koji ne bi tražio Gospoda, Boga Izraelova, imao je da se pogubi, bio malen ili
velik, muškarac ili žena.
14 Zakleše se na vjernost Gospodu glasom velikim, uz klicanje i uz zvuk truba i rogova.
15 Sav se narod Judin obradova radi te zakletve, jer se zakleše iz svega srca svoga, i od sve
volje svoje tražiše ga i nađoše. Gospod im dade mir na sve strane.
16 Asa svrgnu s kraljevske vlasti i Maaku, mater svoju, jer bijaše podigla idola Aštarti. Asa
obori idola njezina, polomi ga i spali na potoku Kidronu.
17 Ali uzvišice ne nestaše sasvim u Izraelu, iako je srce Asino svega vijeka bilo upravljeno
Gospodu.
18 On unese u dom Božji ono što je posvetio otac njegov i ono što je sam posvetio - srebro,
zlato i posude.
19 I nije bilo rata do tridesetpete godine Asina kraljevanja.

1 Trideset šeste godine Asina kraljevanja krenu Baša, kralj Izraelov, protiv Jude; a on
sagradi Ramu da spriječi onima od Ase, kralja Judina, i izlaz i ulaz.
2 Asa uze srebro i zlato iz riznica doma Gospodnjega i doma kraljeva i posla Ben-Hadadu,
kralju aramejskome, koji je živio u Damasku te mu poruči:
3 “Neka bude savez između mene i tebe, kao što bijaše savez između oca moga i tvoga.
Evo, šaljem ti srebra i zlata. Hajde, razvrgni savez s Bašom, kraljem Izraelovim, da bi se on
udaljio od mene.”
4 Ben-Hadad posluša kralja Asu i posla svoje vojskovođe na gradove Izraelove. Oni
osvojiše Ijon, Dan, Abel Majin i sve Naftalijeve gradove - skladišta.
5 Kad Baša sazna za to, presta graditi Ramu i obustavi započete radove.
6 Kralj Asa upotrijebi sav narod Judin za prijenos kamenja i drva kojim je Baša zidao Ramu
i posluži se njime da utvrdi Gebu i Mispu.
7 U to vrijeme dođe k Asi, kralju Judinu, Hanani, vidjelac, i reče mu: “Što si se oslonio na
kralja aramejskoga a nisi se oslonio na Gospoda, Boga svoga, zato ti vojska kralja
aramejskoga izmače iz ruku.
8 Nisu li Etiopljani i Libijci imali velike vojske i vrlo mnogo kola i konjanika? Kad si se
oslonio na Gospoda, on ti ih je dao u ruke.
9 Jer oči Gospoda gledaju po svoj zemlji da bi pokazao silu svoju prema onima kojima je
cijelo srce okrenuto prema njemu. Ludo si u tome radio, pa ćeš odsad imati rat.”
10 Asa se rasrdi na vidioca i baci ga u tamnicu jer se razjario na njega. U to vrijeme Asa
potlači i neke iz naroda.
11 Djela Asina, prva i posljednja, zapisana su u knjizi kraljeva Judinih i Izraelovih.
12 U trideset devetoj godini svoga kraljevanja Asa se razboli od nogu. Bolest je bila vrlo
teška. Ali ni u bolesti svojoj nije tražio Gospoda nego liječnike.
13 Asa počinu kod otaca svojih i umre četrdeset prve godine svoga kraljevanja.
14 Pokopaše ga u grob koji si je iskopao u gradu Davidovu. Položiše ga na odar koji bijaše
okitio miomirisima i mastima spremljenim po mirisarskoj vještini, i u njegovu počast
spali se vrlo velika količina mirisa.

1 Jošafat, njegov sin, zakralji se na njegovo mjesto.
2 On se utvrdi prema Izraelu; namjestio je vojsku po svim tvrdim gradovima Judinim i po
zemlji Judinoj te po gradovima Efrajimovim koje zadobi Asa, otac njegov.
3 Gospod je bio s Jošafatom, jer on pođe prvim putovima Davida, oca svoga, ne tražeći
baale;
4 obratio se Bogu oca svoga i vladao se po zapovijedima njegovim, ne povodeći se za onim
što su činili sinovi Izraelovi.
5 Gospod utvrdi kraljevstvo u ruci Jošafata, kome sav narod Judin davaše darove i koji
steče veliko blago i slavu.
6 Srce njegovo ojača na putovima Gospodnjim, i on učini da nestane uzvišica i idola u Judi.
7 Treće godine svoga kraljevanja dade nalog poglavarima svojim Ben-Hajilu, Obadji,
Zahariji, Netanelu i Miheju da uče po gradovima Judinim.
8 S njima posla i Šemaju, Netaniju, Zebadju, Asahela, Šemiramota, Jonatana, Adoniju,
Tobiju i Tob-Adoniju, levite, te svećenike Elišamu i Jorama.
9 Poučavali su po Judi, imajući pri sebi Knjigu Zakona Gospodnjega. Oni obiđoše sve
gradove Judine učeći narod.
10 Strah od Gospoda obuze sva kraljevstva zemalja oko Jude, te one ne zaratiše protiv
Jošafata.
11 I neki Filistejci donosili su Jošafatu darove i danak u srebru, a Arapi su mu dogonili
stoku, po sedam tisuća i sedam stotina ovnova i po sedam tisuća i sedam stotina jaraca.
12 Jošafat je sve više napredovao. Sagradio je u Judi tvrđave i gradove - skladišta.
13 Naručio je velike radove u gradovima Judinim i imao hrabrih junaka kao vojnike u
Jeruzalemu.
14 Evo njihova popisa po obiteljima: Od Jude, tisućnici: Adna, vojvoda, s tri stotine tisuća
hrabrih junaka;
15 uz njega Johanan, vojvoda, s dvjesto i osamdeset tisuća ljudi;
16 pa Amasja, sin Zikrijev, koji se svojevoljno posvetio Gospodu, s dvjesta tisuća hrabrih
junaka.
17 Od Benjamina: Eliada, hrabar junak, s dvjesta tisuća ljudi naoružanih lukom i štitom,
18 a pored njega Jehozabad sa sto i osamdeset tisuća ljudi spremnih za rat.
19 To su bili oni koji bijahu u službi kraljevoj, osim onih koje kralj bijaše ponamještao po
svim tvrdim gradovima Jude.

1 Jošafat je imao veliko bogatstvo i uživao veliku slavu. Ženidbom se srodio s Ahabom.
2 Nakon nekoliko godina ode on k Ahabu u Samariju; i Ahab nakla za njega i za narod koji
bijaše s njim mnogo ovaca i volova te ga nagovori da krene na Ramot Gileadski.
3 Ahab, kralj Izraelov, reče Jošafatu, kralju Judinu: “Hoćeš li ići sa mnom na Ramot
Gileadski?” Jošafat mu odgovori: “Ja kao i ti, i moj narod kao i tvoj narod, ići ćemo s
tobom da napadnemo na njega.”
4 Jošafat reče zatim kralju Izraelovu: “Pitaj sad, molim te, riječ Gospodnju.”
5 Kralj Izraelov sazva svoje proroke, četiri stotine ljudi, i reče im: “Hoćemo li ići na Ramot
Gileadski, ili ću se okaniti?” A oni odgovoriše: “Idi, i Gospod će ga dati kralju u ruke.”
6 Ali Jošafat reče: “Nema li tu više ni jednoga proroka Gospodnjeg da ga pitamo?”
7 Kralj Izraelov odgovori Jošafatu: “Ima još jedan čovjek preko koga bismo mogli upitati
Gospoda, ali ja ga mrzim, jer mi ne proriče dobra, nego svagda zlo. To je Mihej, sin
Jimlin.” I Jošafat reče: “Neka kralj ne govori tako!”
8 Tada kralj Izraelov dozva jednog eunuha i reče mu: “Dovedi mi odmah Miheja, sina
Jimlina!”
9 Kralj Izraelov i Jošafat, kralj Judin, sjedili su svaki na svom prijestolju, obučeni u
kraljevske haljine; sjedili su na trgu kod vrata Samarijskih, i svi proroci prorokovahu pred
njima.
10 Sidkija, sin Kenanin, napravio si je željezne rogove i reče: “Ovako govori Gospod: Ovim
ćeš rogovima bosti Aramejce dok ih ne istrijebiš.”
11 I svi proroci prorokovahu jednako, govoreći: “Idi na Ramot Gileadski! Uspjet ćeš, i
Gospod će ga predati kralju u ruke.”
12 Glasnik koji je otišao da dozove Miheja reče mu: “Evo proroci proriču svi jednim
glasom dobro kralju; neka i tvoja riječ bude kao njihova i govori dobro.”
13 Mihej odgovori: “Živ je Gospod! Govorit ću ono što kaže Bog moj.”
14 Kad on dođe kralju, kralj mu reče: “Miheju, hoćemo li ići na Ramot Gileadski, ili ću se
okaniti?” On odgovori: “Idite! Uspjet ćete, i oni će vam se predati u ruke.”
15 I kralj mu reče: “Koliko ću te puta zaklinjati da mi ne govoriš nego istinu u ime
Gospodnje?”
16 Mihej odgovori: “Vidim sav narod Izraelov razasut po planinama kao ovce koje nemaju
pastira, a Gospod govori: Ovi ljudi nemaju gospodara, neka se svaki vrati svojoj kući s
mirom!”
17 Kralj Izraelov reče Jošafatu: “Nisam li ti rekao da mi neće prorokovati dobro, nego
zlo?”
18 I Mihej reče: “Čujte, dakle, riječ Gospodnju! Vidjeh Gospoda koji je sjedio na prijestolju
svome i svu vojsku nebesku koja mu stajaše s desne i s lijeve strane.
19 I Gospod reče: ‘Tko će navesti Ahaba, kralja Izraelova, da ode na Ramot Gileadski i da
padne?’ Oni odgovoriše jedan na jedan, drugi na drugi način.
20 I jedan duh dođe pred Gospoda i reče: ‘Ja ću ga navesti.’ Gospod mu reče: ‘Kako?’
21 On odgovori: ‘Izići ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih proroka njegovih.’ Gospod reče:
‘Navest ćeš ga i uspjet ćeš; idi i učini tako.’
22 Zato je, eto, Gospod stavio lažljiv duh u usta tih proroka tvojih, i Gospod je izrekao zlo
na tebe.”
23 Tada Sidkija, sin Kenanin, pristupivši udari Miheja po obrazu govoreći: “Kojim je
putem išao duh Gospodnji od mene da tebi govori?”
24 Mihej odgovori: “Vidjet ćeš onoga dana kad budeš trčao iz sobe u sobu da se sakriješ.”
25 Kralj Izraelov reče: “Uhvatite Miheja i odvedite ga k Amonu, zapovjedniku grada, i k
Joašu, kraljevom sinu,
26 i recite im: Ovako govori kralj: Bacite ovog čovjeka u tamnicu i hranite ga kruhom i
vodom žalosti dok se ne vratim u miru.”
27 A Mihej reče: “Ako se vratiš u miru, nije Gospod govorio preko mene.” On reče još:
“Čujte svi narodi!”
28 Kralj Izraelov i Jošafat, kralj Judin, pođoše na Ramot Gileadski.
29 Kralj Izraelov reče Jošafatu: “Ja ću se preobući kad pođem u boj, a ti obuci svoje
odijelo.” I kralj Izraelov se preodjene pa pođoše u boj.
30 Kralj aramejski ovako zapovjedi vojvodama bojnih kola: “Ne udarajte ni na maloga ni
na velikoga, nego na samoga kralja Izraelova.”
31 Kad vojskovođe od kola vidješe Jošafata, rekoše: “To je kralj Izraelov!” I okrenuše se da
udare na nj. Ali Jošafat poviče, i Gospod mu pomože, Bog ih odvrati od njega.
32 Zapovjednici bojnih kola, vidjevši da on nije kralj Izraelov, odstupiše od njega.
33 Tada jedan vojnik odapne nasumce iz luka i ustrijeli kralja Izraelova među kopče od
oklopa. Kralj reče svom vozaču: “Okreni kola i izvedi me iz boja jer sam ranjen.”
34 Boj bi žestok toga dana. Kralj Izraelov osta na kolima svojim pred Aramejcima do
večeri i umre o sunčevu zalasku.

1 Jošafat, kralj Judin, vrati se s mirom domu svome u Jeruzalem.
2 Jehu, sin Hananijev, prorok, iziđe preda nj. I on reče kralju Jošafatu: “Treba li pomagati
bezdušnike, i ljubiš li ti one koji mrze Gospoda? Zato se razgnjevi na tebe Gospod.
3 Ali se našlo dobra na tebi što si istrijebio idole iz zemlje i što si upravio srce svoje da
traži Boga.”
4 Jošafat osta u Jeruzalemu. I on opet prođe kroz narod od Beer Šebe do gore Efrajimove i
povrati ih Gospodu, Bogu otaca njihovih.
5 On postavi suce u zemlji po svim tvrdim gradovima Judinim, u svakom gradu.
6 I reče sucima: “Gledajte što ćete raditi, jer nećete suditi za ljude, nego za Gospoda koji će
biti pored vas kad budete sudili.
7 Zato neka bude strah od Gospoda u vama; bdijte nad djelima svojim, jer u Gospoda, Boga
našega, nema nepravde ni obzira prema bilo kome, a ni primanja poklona.”
8 Kad se vratio u Jeruzalem, Jošafat postavi za sudove Gospodnje i za raspre neke od
levita, od svećenika i od poglavara domova Izraelovih,
9 i dade im ove zapovijedi: “Ovako ćete raditi u strahu od Gospoda, vjerno i puna srca.
10 U svakoj raspri koji dođe pred vas od braće vaše što sjede po gradovima svojim, za
kakvo ubojstvo, ili u pogledu kojeg zakona ili zapovijedi, naredbe ili propisa, obavijestit
ćete ih da ne bi griješili Gospodu, da ne dođe gnjev njegov na vas i na b
11 I evo, vama je na čelu veliki svećenik Ananija za sve poslove Gospodnje, a Zebadja, sin
Jišmaelov, vođa doma Judina, za sve poslove kraljevske. Budite čvrsti i radite, a Gospod
neka bude s onim koji čini dobro.”

1 Poslije toga sinovi Moabovi i sinovi Amonovi i s njima i neki od Amonaca krenuše u rat
protiv Jošafata.
2 Javiše Jošafatu govoreći: “Ide na tebe veliko mnoštvo preko mora, od Arameje, i eno ih u
Haseson Tamaru, a to je En Gedi.”
3 U strahu svome obrati se Jošafat Gospodu i oglasi post po svoj zemlji Judinoj.
4 Sinovi Judini skupiše se da zazovu Gospoda i dođoše ljudi iz svih gradova Judinih da
traže Gospoda.
5 Jošafat stade usred zbora Judina i jeruzalemskog u domu Gospodnjemu, pred novim
trijemom.
6 I reče: “Gospode, Bože otaca naših, nisi li ti Bog na nebesima i ne vladaš li ti nad svim
kraljevstvima naroda? Nije li u tvojoj ruci sila i moć da ti nitko ne može odoljeti?
7 Nisi li ti, Bože naš, odagnao stanovnike ove zemlje ispred naroda svoga Izraela i dao je
zauvijek potomstvu Abrahama, koji te ljubio?
8 Oni se naseliše u njoj i sagradiše ti u njoj Svetište za ime tvoje, govoreći:
9 ‘Ako nas zadesi kakvo zlo, mač, sud, kuga ili glad, stat ćemo pred ovim domom i pred
tobom, jer je u ovom domu ime tvoje. Zavapit ćemo k tebi iz tjeskobe svoje, i ti ćeš uslišiti,
ti ćeš izbavljati.’
10 A sada, evo, sinovi Amonovi i Moabovi i oni iz gore Seira, kroz koje nisi dao sinovima
Izraelovim da prolaze kad su išli iz zemlje egipatske, nego ih obiđoše i ne istrijebiše,
11 evo nas sad nagrađuju dolazeći da nas istjeraju iz baštine tvoje koju si nam ti predao.
12 Bože naš, zar im ti nećeš suditi? Jer mi nemamo snage da se opremo tome mnoštvu
koje ide na nas, niti znamo što da činimo, nego su oči naše uprte u tebe.”
13 Svi sinovi Judini stajahu na nogama pred Gospodom, s djecom svojom, ženama svojim i
sinovima svojim.
14 Tada duh Gospodnji siđe usred zbora na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina
Jeiela, sina Matanijina, levita, od sinova Asafovih.
15 I Jahaziel reče: “Slušajte, svi sinovi Jude i stanovnici Jeruzalema, i ti kralju Jošafate!
Ovako vam govori Gospod: Ne bojte se i ne plašite se toga mnoštva, jer nećete vi ratovati,
nego Bog.
16 Udarite sutra na njih; oni će se penjati uz Hasiški uspon, i naći ćete ih nakraj potoka
prema pustinji Jeruelu.
17 Ne trebate vi ratovati u ovom boju. Pokazujte se, držite se tu i vidjet ćete izbavljenje
koje će vam Gospod dati. Juda i Jeruzeleme, ne bojte se i ne plašite se. Iziđite sutra na njih,
i Gospod će biti s vama!”
18 Jošafat sagnu lice k zemlji, i svi Judejci i stanovnici Jeruzalema padoše pred Gospodom i
pokloniše mu se.
19 Leviti od sinova Kehatovih i od sinova Korahovih ustaše i silnim glasom hvališe
20 Sutradan iziđoše rano u pustinju Tekou. Pri polasku dođe Jošafat i reče: “Čujte me
Judejci, stanovnici Jeruzalema! Uzdajte se u Gospoda, Boga svoga, i bit ćete jaki, uzdajte se
u proroke njegove i uspjet ćete.”
21 Zatim, u dogovoru s narodom, odredi pjevače koji su u svečanim haljinama išli pred
vojskom i slavili Gospoda govoreći: “Hvalite Gospoda, jer je dovijeka milosrđe njegovo!”
22 Kad počeše pjesmu i hvalu, postavi Gospod zasjedu na sinove Amonove i sinove
Moabove i na one iz gore Seira koji su išli na Judu. I oni bijahu potučeni.
23 Sinovi Amonovi i Moabovi ustaše na stanovnike iz gore Seira da ih pobiju i potru, i kad
pobiše one iz gore Seira, udariše jedni na druge te se pobiše među sobom.
24 Kad Juda dođe do visa prema pustinji i pogleda na mnoštvo, a ondje bijahu samo leševi
po zemlji. Ni jedan nije umakao.
25 Jošafat i njegov narod pođoše da pokupe plijen. Među leševima nađoše mnogo blaga i
skupocjena nakita, pa se napljačkaše toliko da već nisu mogli nositi. Tri su dana kupili
plijen jer ga je bilo mnogo.
26 Četrvtoga dana skupiše se u dolini Beraki, gdje blagosloviše Gospoda. Zato se ono
mjesto prozva dolina Beraka, i to ime ostade do danas.
27 Svi ljudi iz Jude i iz Jeruzalema s Jošafatom na čelu krenuše u veselju put Jeruzalema,
jer ih Gospod bijaše razveselio izbavivši ih od njihovih neprijatelja.
28 Oni uđoše u Jeruzalem i u dom Gospodnji pod zvukom citara, harfi i truba.
29 Strah od Boga obuze sva kraljevstva drugih zemalja kad čuše da se Gospod borio protiv
neprijatelja Izraelovih.
30 i smiri se kraljevstvo Jošafatovo, jer mu Bog njegov dade mir na sve strane.
31 Jošafat je kraljevao nad Judom. Imao je trideset i pet godina kad je počeo kraljevati, a
vladao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Azuba, a bila je kći
Šilhijeva.
32 On pođe putem oca svoga Ase i ne skrenu s njega, čineći ono što je pravo u očima
Gospodnjim.
33 Ali uzvišice ne nestaše sasvim, jer narod ne bijaše još tvrdo upravio srce svoje k Bogu
otaca svojih.
34 Ostala djela Jošafatova, prva i posljednja, zapisana su u knjizi Jehua, sina Hananijeva,
koja je uvrštena u Knjigu kraljeva Izraelovih.
35 Zatim se Jošafat, kralj Judin, združi s Ahazjom, kraljem Izraelovim, čije je vladanje bilo
bezbožno.
36 Udružio se s njim zbog gradnje brodova koji su trebali ploviti u Taršiš. Napravili su lađe
u Esjon Geberu.
37 Tada Eliezer, sin Dodavahuov, iz Mareše, prorokova protiv Jošafata govoreći: “Zato što
si se združio s Ahazjom, Gospod razmeće tvoje djelo.” Brodovi su se razbili i nisu mogli
otploviti u Taršiš.

1 Jošafat počinu kod otaca svojih i bi pokopan kod otaca svojih u gradu Davidovu. A
Joram, njegov sin, zakralji se na njegovo mjesto.
2 Joram je imao šestoricu braće, sinova Jošafatovih; to su bili: Azarja, Jehiel, Zaharija,
Azarja, Mihael i Šefatja.
3 Otac im je dao velike darove, srebra i zlata i skupocjenih stvari s tvrdim gradovima u
Judi; ali kraljevstvo dade Joramu jer je bio prvorođenac.
4 Kad Joram preuze kraljevstvo oca svoga i učvrsti se, dade pobiti mačem svu svoju braću,
a i neke poglavare Izraelove.
5 Joram je imao trideset i dvije godine kad se zakraljio i vladao je osam godina u
Jeruzalemu.
6 On pođe putem kraljeva Izraelovih, kao što bijaše činio dom Ahabov, jer se oženio kćeri
Ahabovom i učini ono što je zlo u očima Gospodnjim.
7 Ali Gospod ne htjede zatrti doma Davidova, zbog saveza koji sklopi s Davidom i obećanja
koja mu bijaše dao da će mu dati zauvijek jedno kandilo, njemu i sinovima njegovim.
8 Za njegova vremena odmetnuše se Edomci od Jude i postave sebi kralja.
9 Joram krenu sa svojom vojskom i sa svim kolima svojim. Ustavši noću, potuče Edomce
koji ga bijahu opkolili i zapovjednike bojnih kola.
10 Pobuna Edomaca protiv Judejaca potraja do ovog dana. U isto vrijeme odmetnu se od
njega i Libna, jer on bijaše napustio Gospoda, Boga otaca svojih.
11 Joram podiže i uzvišice po brdima Judinim, navede na blud Jeruzalemce i zavede
Judejce.
12 Dođe mu knjiga od proroka Ilije govoreći: “Ovako govori Gospod, Bog Davida, oca
tvoga: Što nisi hodio putovima Jošafata, oca svoga, i putovima Ase, kralja Judina,
13 već si hodio putem kraljeva Izraelovih i naveo si na porok Judu i Jeruzalemce, kao što je
dom Ahabov naveo na porok Izraela, i još si i braću svoju, bolju od sebe, dom oca svoga,
pobio,
14 Gospod će udariti velikim bičem narod tvoj, sinove tvoje i žene tvoje, i sve što imaš;
15 a tebe će udariti užasnom bolešću, bolešću utrobe koja će iz dana u dan postajati sve
jača dok ti od silnih bolova ne iziđu crijeva.”
16 I Gospod nadraži na Jorama duh Filistejaca i Arapa s etiopske granice.
17 Oni krenuše na zemlju Judinu, nahrupiše u nju, opljačkaše sve blago koje se našlo u
domu kraljevu te odvedoše sinove njegove i žene njegove, tako da mu ne osta ni jedan sin
osim Joahaza, najmlađi od njegovih sinova.
18 Nakon svega toga udari ga Gospod bolešću utrobe kojoj nije bilo lijeka;
19 i iz dana u dan bolest je bivala sve jača, i kad se navršiše dvije godine, Joramu iziđoše
crijeva od silnih bolova. Umro je u užasnim bolovima, a narod nije palio mirisa u njegovu
počast, kao što je činio ocima njegovim.
20 Imao je trideset i dvije godine kad je počeo kraljevati, a kraljevao je osam godina u
Jeruzalemu. On preminu a da nitko ne zažali za njim. Pokopaše ga u gradu Davidovu, ali
ne u kraljevski grob.

1 Stanovnici Jeruzalema zakraljiše na njegovo mjesto Ahazju, najmlađega sina njegovog,
jer starije bijaše pobila vojska koja je došla s Arapima; i tako Ahazja, sin Joramov, posta
kralj Judin.
2 Ahazja je imao četrdeset i dvije godine kad je počeo kraljevati, a kraljevao je godinu
dana u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Atalija, a bila je Omrijeva kći.
3 On pođe putem doma Ahabova, jer mu je mati davala zle savjete.
4 Učini ono što je zlo u očima Gospodnjim, kao i dom Ahabov; oni mu bijahu savjetnici po
smrti njegova oca, na njegovu propast.
5 Po njihovu savjetu on iziđe s Joramom, sinom Ahabovim, kraljem Izraelovim, u rat
protiv Hazaela, kralja aramejskoga, u Ramot Gileadski. Ondje Aramejci raniše Jorama.
6 Joram se vrati da se liječi u Jizreelu od rane koju mu zadaše u Rami kad se borio s
Hazaelom, kraljem sirskim. Azarja, sin Joramov, kralj Judin, dođe u Jizreel da obiđe
Jorama, sina Ahabova, jer bijaše bolestan.
7 Ali Bog učini da taj posjet Joramu bude na propast Ahazji, jer kad je došao, pođe s
Joramom na Jehua, sina Nemšijeva, koga Gospod pomaza da istrijebi dom Ahabov.
8 I kako je Jehu vršio pravdu nad domom Ahabovim, on nađe judejske knezove i sinove
braće Ahazjine, koji bijahu u službi Ahazjinoj, te ih pogubi.
9 On potraži Ahazju, koji bi uhvaćen u Samariji, gdje se bio sakrio. Dovedoše ga k Jehuu i
ubiše ga. Zatim ga pokopaše, jer rekoše: “Sin je Jošafata, koji je tražio Gospoda svim srcem
svojim.” I ne osta nitko od doma Ahazjina koji bi mogao biti kral
10 Atalija, mati Ahazjina, vidjevši da joj sin pogibe, usta i pobi cio kraljevski porod doma
Judina.
11 Ali Jošeba, kraljeva kći, uze Joaša, sina Ahazjina, i ukrade ga između sinova kraljevih
kad ih ubijahu te ga sakri s dojkinjom u ložnicu. Tako ga je Jošeba, kći kralja Jorama, žena
svećenika Jojade i sestra Ahazjina, sakrila od Atalije te ga ona
12 On osta s njima šest godina, sakriven u domu Božjemu. A Atalija kraljevaše u zemlji.

1 Sedme godine ohrabri se Jojada i sklopi savez sa stotnicima: Azarom, sinom
Jerohamovim, Jišmaelom, sinom Johananovim, Azarjom, sinom Obedovim, Maasejem,
sinom Adajovim, i Elišafatom, sinom Zikrijevim.
2 Prolazeći zemlju Judinu, oni sabraše levite iz svih gradova Judinih i glavare porodica
Izraelovih te dođoše u Jeruzalem.
3 Sav zbor učini savez s kraljem u domu Gospodnjemu. I Jojada im reče: “Evo, sin će
kraljev kraljevati, kao što je izjavio Gospod za sinove Davidove.
4 Evo što vam je činiti: trećina vas svećenika i levita koji dolazite u subotu na službu čuvat
će stražu na pragu;
5 druga trećina bit će u kraljevom dvoru, a treća na Jesodskim vratima. Sav će narod biti u
trijemovima doma Gospodnjega.
6 Nitko neka ne ulazi u dom Gospodnji osim svećenika i onih levita koji poslužuju. Oni
neka ulaze jer su posvećeni. I cio će narod čuvati stražu Gospodnju.
7 Leviti će opkoliti kralja svaki s oružjem u ruci. Tko bi god ušao u dom, neka se pogubi.
Budite uz kralja kad ulazi i kad izlazi!”
8 Leviti i sav judejski narod učiniše sve što zapovjedi svećenik Jojada, te uzeše svaki svoje
ljude - one koji dolažahu u subotu i one koji odlažahu u subotu; jer svećenik Jojada nije
isključio ni jedan red.
9 Svećenik Jojada dade satnicima koplja i štitove kralja Davida, koji bijahu u domu
Božjemu.
10 On postavi sav narod oko kralja, sve s oružjem u ruci, od desne strane doma do lijeve,
prema žrtveniku i prema domu.
11 Tada izvedoše sina kraljeva i staviše mu na glavu vijenac i svjedočanstvo te ga
proglasiše kraljem. Jojada i njegovi sinovi pomazaše ga i rekoše: “Živio kralj!”
12 Kad Atalija ču viku naroda koji se skupio i klicao kralju, ona dođe k narodu u dom
Gospodnji.
13 Pogleda bolje, a ono kralj stoji kod svog stupa na ulazu; zapovjednici i svirači bijahu
oko kralja, sav se narod radovao, trube su trubile a svirači s glazbalima predvodili su
pjevanje hvalospjeva. Atalija razdrije tad svoje haljine i povika: “Izdaja! I
14 Tada svećenik Jojada zapovjedi da iziđu satnici koji zapovijedahu vojskom i reče im:
“Izvedite je kroz redove, i tko pođe za njom neka se pogubi mačem!” Jer svećenik bijaše
rekao: “Nemojte je ubiti u domu Gospodnjemu!”
15 Oni joj načiniše mjesto, i ona ode u dom kraljevski na Konjska vrata. Tu je ubiše.
16 Jojada sklopi savez sa svim narodom da bude narod Gospodnji.
17 Zatim sav narod ode u Baalov hram te ga raskopa, polomi žrtvenike i likove te ubi pred
žrtvenicima Matana, Baalova svećenika.
18 Jojada uredi opet službu u domu Gospodnjemu među svećenicima i levitima, koje David
bijaše odredio u domu Gospodnjemu da bi prinosili žrtve Gospodu, kao što piše u Zakonu
Mojsijevu, usred veselja pjesama, po naredbi Davidovoj.
19 On postavi i vratare na vrata doma Gospodnjega, da ne bi ulazio nitko koji bi bio zbog
nečega nečist.
20 Uze satnike i uvažene ljude koji su uživali povjerenje naroda te cio narod, pa izvede
kralja iz doma Gospodnjega. Uđoše na gornja vrata u dom kraljevski i posadiše kralja na
kraljevsko prijestolje.
21 Sav se narod radovao, a grad je bio miran. Ataliju ubiše mačem.

1 Joaš je imao sedam godina kad se zakraljio, i kraljevao je četrdeset godina u Jeruzalemu.
Majka mu se zvala Sibja iz Beer Šebe.
2 Joaš učini ono što je pravo u očima Gospodnjim dokle god je živio svećenik Jojada.
3 Jojada oženi Joaša dvjema ženama, i Joašu se rodiše sinovi i kćeri.
4 Zatim Joaš naumi da popravi dom Gospodnji.
5 Sazva svećenike i levite i reče im: “Idite po gradovima Judinim i kupite svake godine od
svega Izraela srebra da se obnovi dom Boga vašega! Budite u tome revni!” Ali se leviti ne
požuriše.
6 Kralj pozva poglavara Jojadu i reče mu: “Zašto nisi pazio da leviti donose iz Judeje i
Jeruzalema porez koji propisa Mojsije, sluga Gospodnji, zboru Izraelovu za šator od
sastanka?
7 Jer bezdušna Atalija i njezini sinovi poharali su dom Gospodnji i upotrijebili za Baale sve
stvari posvećene domu Gospodnjemu.”
8 Tada kralj zapovjedi da se napravi kovčeg i da se stavi na vrata doma Gospodnjega
izvana.
9 I oglasi se po Judi i po Jeruzalemu da donose Gospodu porez koji je propisao Mojsije,
sluga Gospodnji, Izraelu u pustinji.
10 Svi knezovi i sav narod obradovaše se i počeše donositi u kovčeg sve što je trebalo da se
da.
11 Kad su leviti, videći da u kovčegu ima mnogo srebra, trebali da ga predaju kraljevim
nadglednicima, tajnik kraljev i povjerenik velikog svećenika dolazili su da isprazne
kovčeg - i oni ga uzimahu i vraćahu opet na njegovo mjesto. To su činili svaki
12 Kralj i Jojada davahu ga nadglednicima radova u domu Gospodnjemu, a ovi su
unajmljivali kamenoresce i tesare za popravke u domu Gospodnjemu i radnike koji su
izrađivali predmete od željeza i od bakra za popravke u domu Gospodnjemu.
13 Poslenici su radili i završili popravke. Popravili su i učvrstili dom Gospodnji.
14 Kad su završili posao, donesoše pred kralja i Jojadu srebro koje je preteklo, i od toga se
načini posuđe za dom Gospodnji, posuđe za službu i za žrtve, kupe i ostalo posuđe zlatno i
srebrno. Za Jojadina života prinosile su se stalno žrtve u domu
15 Jojada umre star i sit života. Kad je umro, imao je sto trideset godina.
16 Sahranili su ga u gradu Davidovu kod kraljeva, jer je učinio mnoga dobra u Izraelu i
prema Bogu i prema njegovome domu.
17 Poslije Jojadine smrti, dođoše Judini knezovi da se poklone kralju. Kralj ih posluša.
18 Oni napustiše dom Gospoda, Boga svojih otaca, i stadoše služiti Aštartama i idolima.
Gnjev Gospodnji bi nad Judom i Jeruzalemom za taj njihov grijeh.
19 Gospod im posla proroke da ih vrate k njemu, ali oni ne poslušaše njihove opomene.
20 Duh Gospodnji obuze Zahariju, sina svećenika Jojade, i on dođe pred narod i reče:
“Ovako govori Bog: Zašto kršite zapovijedi Gospodnje? Nećete biti sretni, jer ste napustili
Gospoda, i zato će on napustiti vas.”
21 Oni se urotiše protiv njega i kamenovaše ga po kraljevoj zapovijedi u trijemu
Gospodnjemu.
22 Kralj Joaš ne sjeti se milosti koje mu je ukazao Jojada, otac njegov, nego dade ubiti
njegova sina. Zaharija reče umirući: “Gospod neka vidi i neka vrši pravdu!”
23 Kad prođe godina, podiže se na Joaša aramejska vojska i uđe u Judu i u Jeruzalem. Oni
pobiše po narodu sve narodne glavare i poslaše kralju u Damask sav plijen koji opljačkaše.
24 Vojska aramejska dođe s malim brojem ljudi, a ipak im Gospod dade u ruke vrlo veliku
vojsku, jer oni bijahu napustili Gospoda, Boga svojih otaca. I Aramejci izvršiše sud nad
Joašom.
25 Kad su otišli od njega, ostaviše ga na teškoj muci, urotiše se protiv njega sluge njegove
za krv sinova svećenika Jojade i ubiše ga na postelji njegovoj te on umre. Sahraniše ga u
gradu Davidovu, ali ne u kraljevskoj grobnici.
26 Evo koji su se urotili protiv njega: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jozabad, sin Moapke
Šimrite.
27 O njegovim sinovima i o velikom broju proroštava protiv njega te o popravcima doma
Božjega zapisano je u Knjizi o kraljevima. Na njegovo mjesto zakralji se Amasja, njegov
sin.

1 Amasja posta kralj u svojoj dvadeset petoj godini, a kraljevao je dvadeset i devet godina
u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Joadana, i bila je iz Jeruzalema.
2 On učini ono što je pravo u očima Gospodnjim, ali ne cijelim srcem.
3 Kad se kraljevstvo učvrstilo u njegovim rukama, on učini da se pobiju sluge njegove koje
bijahu ubile kralja, njegova oca.
4 Ali on ne dade da se pobiju njihovi sinovi, jer je postupio prema onome što je pisano u
Zakonu, u knjizi Mojsijevoj, gdje Gospod daje ovakvu zapovijed: “Neće se učiniti da očevi
ginu za sinove, i neće se učiniti da sinovi ginu za očeve; nego će se
5 Amasja skupi narod Judin i postavi po obiteljima tisućnike i stotnike po svoj zemlji
Judinoj i Benjaminovoj te sačini popis njihov od dvadeset godina pa naviše; nađe ih trista
tisuća odabranih ljudi vičnih oružju, vještih rukovanju kopljem i štit
6 Osim toga unajmio je za sto talenata srebra sto tisuća hrabrih ljudi iz Izraela.
7 Jedan Božji čovjek dođe k njemu i reče: “Kralju, neka ne ide s tobom vojska izraelska, jer
Gospod nije s Izraelom, sa svim tim sinovima Efrajimovim.
8 Ako ideš s njima, pa da si najhrabriji u boju, oborit će te Bog pred neprijateljem, jer Bog
može i pomoći i oboriti.”
9 Amasja reče Božjem čovjeku: “A što da radim sa sto talenata koje sam dao vojsci
izraelskoj?” Božji čovjek odgovori: “Može ti Gospod dati i više od toga.”
10 Tada Amasja odvoji vojsku koja mu je došla od Efrajima, da se ti ljudi vrate u svoje
mjesto. Ali se oni silno rasrdiše na Judu i vratiše se kući s velikim bijesom.
11 Amasja se ohrabri i povede narod svoj. Krenu u Slanu dolinu i potuče deset tisuća
sinova Seirovih.
12 A sinovi Judini zarobiše žive deset tisuća ljudi koje odvedoše na vrh stijene i strovališe
s vrha stijene da se svi raspadoše.
13 Ali vojnici koje Amasja vrati da ne idu s njim u rat poharaše gradove Judine od
Samarije do Bet-Horona, pobiše u njima tri tisuće ljudi i zaplijeniše veliki plijen.
14 Kad se Amasja vratio pošto je potukao Edomce, on donese bogove sinova Seirovih i
postavi ih sebi za bogove; on se pokloni pred njima i prinese im mirise.
15 Tada se gnjev Gospodnji raspali na Amasju, i on posla k njemu proroka koji mu reče:
“Zašto tražiš bogove toga naroda, koji ne izbaviše svog naroda iz tvoje ruke?”
16 Dok je on govorio, Amasja mu reče: “Jesmo li tebe postavili za kraljevskog savjetnika?
Idi! Zašto hoćeš da pogineš?” Prorok se povuče govoreći: “Znam da je Gospod naumio da
te uništi, kad to radiš i ne slušaš moga savjeta.”
17 Pošto se posavjetovao, Amasja, kralj Judin, poruči Joašu, sinu Joahaza, sina Jehuova,
kralju Izraelovu: “Dođi da se ogledamo!”
18 A Joaš, kralj Izraelov, poruči Amasji, kralju Judinu: “Trn s Libanona poruči cedru
libanonskome: Daj kćer svoju sinu mome za ženu! I naiđu zvijeri libanonske i pogaze trn.
19 Veliš, potukao si Edomce, i srce se tvoje ponese i tražiš slave. Ostani sad kod svoje kuće.
Zašto bi se zapleo u zlo da padneš i ti i Juda s tobom?”
20 Ali ga Amasja ne posluša, jer Bog bijaše odlučio da ih preda neprijatelju u ruke zato što
su tražili bogove edomske.
21 I Joaš, kralj Izraelov, ogledao se s Amasjom, kraljem Judinim, u Bet Šemešu Judinu.
22 Juda bi potučen od Izraela i svi pobjegoše u šatore svoje.
23 Joaš, kralj Izraelov, uhvati u Bet Šemešu Amasju, kralja Judina, sina Joaša, sina
Joahazova, i odvede ga u Jeruzalem te obori zid jeruzalemski za četiri stotine lakata - od
vrata Efrajimovih do ugaonih.
24 On uze sve zlato i srebro i sve posuđe što se našlo u domu Božjemu, kod Obed Edoma, i
u riznici doma kraljevskoga, a uze i taoce, pa se vrati u Samariju.
25 Amasja, sin Joašev, kralj Judin, poživje petnaest godina nakon smrti Joaša, sina Joahaza,
kralja Izraelova.
26 Ostala djela Amasjina, prva i posljednja, nisu li zapisana u Knjizi kraljeva Izraelovih?
27 Budući da je Amasja odstupio od Gospoda, urotiše se protiv njega u Jeruzalemu, i on
pobježe u Lakiš. No gonili su ga i do Lakiša, gdje ga i ubiše.
28 Prenesoše ga na konjima i pokopaše kod otaca njegovih u gradu Judinu.

1 Sav narod Judin uze Uziju, kome bijaše šesnaest godina, i zakralji ga na mjesto oca
njegova Amasje.
2 Uzija ponovno sagradi Elot i povrati ga pod vlast Jude, pošto kralj počinu kod otaca
svojih.
3 Uzija je imao šesnaest godina kad je postao kralj; kraljevao je pedeset i dvije godine u
Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema.
4 On učini ono što je pravo u očima Gospodnjim, sasvim kao što je činio i Amasja, njegov
otac.
5 Nastojao je da traži Boga dok je bio živ Zaharija, koji je razumijevao viđenja Božja; i
dokle god je tražio Gospoda, Bog mu je dao sreću.
6 On se zarati protiv Filistejaca i obori zidove Gata, zidove Jabne i zidove Ašdoda te
sagradi gradove po zemlji ašdodskoj i filistejskoj.
7 Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji stanovahu u Gur Baalu, te
protiv Maunjana.
8 Amonci su plaćali danak Uziji, i ime se njegovo raznese do Egipta jer on posta silan.
9 Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu na ugaonim vratima, na vratima u dolu, i na uglu, i
utvrdio ih.
10 Sagradio je kule i u pustinji, a iskopao je mnoge bunare jer je imao mnoga stada i u
dolinama i u ravnicama, i ratara i vinogradara po brdima i na Karmelu; volio je
zemljoradnju.
11 Uzija je imao vojsku od vojnika koji su išli u rat u četama izbrojenim po popisu koji
sačiniše tajnik Jeiel i povjerenik Maasja, a pod upravom Hananije, jednoga od kraljevih
knezova.
12 Cjelokupan broj poglavara domova otačkih, hrabrih ratnika, iznosio je dvije tisuće i
šest stotina.
13 Oni zapovijedahu vojsci od tri stotine sedam tisuća i pet stotina vojnika, spremnih da
podržavaju kralja protiv neprijatelja.
14 Uzija nabavi svoj vojsci štitove i koplja, šljemove i oklope, lukove i kamenje za praćke.
15 Dade da se u Jeruzalemu izrade bojne sprave koje bijaše izmislio jedan stručnjak te ih
postavi na kule i na uglove za bacanje strijela i velikog kamenja. Njegovo se ime pronijelo
daleko, jer je uživao čudesnu podršku dok se nije osilio.
16 Ali kad se osilio, ponese se srce njegovo te se pokvari i sagriješi Gospodu, Bogu svome, i
uđe u hram Gospodnji, da kadi na kadionom žrtveniku.
17 Za njim uđe svećenik Azarja, a s njim osamdeset svećenika Gospodnjih, srčanih ljudi,
18 koji se opriješe kralju Uziji govoreći: “Nemaš ti prava, Uzija, da kadiš Gospodu. To
pravo pripada svećenicima, sinovima Aronovim, koji su posvećeni da kade. Iziđi iz
Svetišta jer činiš grijeh. I neće ti to biti na čast pred Gospodom, Bogom.”
19 Gnjev obuze Uziju, koji je držao kadionicu u ruci. I kako se srdio na svećenike, iziđe mu
guba na čelo pred svim svećenicima u domu Gospodnjemu, kod kadionoga žrtvenika.
20 Veliki svećenik Azarja i svi svećenici pogledaše ga, a on bijaše gubav na čelu. Oni ga
brže izvedoše, a i sam se požuri da iziđe, jer ga Gospod udari.
21 Kralj Uzija osta gubav do svoje smrti i stanovaše u odvojenom domu gubav, jer je bio
odstranjen od doma Gospodnjega. A Jotam, njegov sin, upravljao je domom kraljevim i
sudio narodu u zemlji.
22 Ostala djela Uzijina, prva i posljednja, napisao je prorok Izaija, sin Amosov.
23 Uzija počinu kod otaca svojih i bi pokopan kod otaca svojih u grobnom polju
kraljevskom, jer rekoše: “Gubav je.” Na njegovo mjesto zakralji se Jotam, njegov sin.

1 Jotam je imao dvadeset i pet godina kad je počeo kraljevati, a kraljevao je šesnaest
godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Jeruša, a bila je kći Sadokova.
2 On učini ono što je pravo u očima Gospodnjim, sasvim kao što je činio i Uzija, njegov
otac, samo što nije ušao u hram Gospodnji. Ali je narod i dalje bio pokvaren.
3 On načini visoka vrata na domu Gospodnjemu i mnogo nazida na gradskim zidovima.
4 Sagradi i gradove u gori Judinoj, a po šumama dvorove i kule.
5 Vojevao je s kraljem sinova Amonovih i svladao ih. Sinovi Amonovi te mu godine dadoše
sto talenata srebra, deset tisuća mjera pšenice i deset tisuća mjera ječma; a toliko mu
dadoše i druge i treće godine.
6 Jotam posta silan, jer utvrdi putove svoje pred Gospodom, Bogom svojim.
7 Ostala djela Jotamova, svi ratovi njegovi i sve što je napravio, to je zapisano u Knjizi
kraljeva Izraelovih i Judinih.
8 Imao je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a kraljevao je šesnaest godina u
Jeruzalemu.
9 Jotam počinu kod otaca svojih i bi sahranjen u gradu Davidovu. Na njegovo se mjesto
zakralji Ahaz, njegov sin.

1 Ahaz je imao dvadeset godina kad je počeo kraljevati, a kraljevo je šesnaest godina u
Jeruzalemu. On ne učini ono što je pravo u očima Gospodnjim kao David, otac njegov.
2 Pošao je putem kraljeva Izraelovih, i još salio likove baalima.
3 I sam je kadio u dolini sina Hinomova, te učini da sinovi njegovi prođu kroz oganj prema
gadostima naroda koje Gospod odagna ispred sinova Izraelovih.
4 Prinosio je žrtve i mirise na uzvisinama, na bregovima i pod svakim zelenim drvetom.
5 Gospod, Bog njegov, preda ga u ruke kralju aramajskom; a Aramejci ga potukoše i
zarobiše mu vrlo mnogo ljudi, koje odvedoše u Damask. Bio je predan u ruke i kralju
Izraelovu, koji mu zadade težak poraz.
6 Pekah, sin Remalijin, pobi sto i dvadeset tisuća Judejaca u jedan dan, sve hrabrih ljudi,
jer ostaviše Gospoda, Boga otaca svojih.
7 Zikri, junak iz Efrajimova plemena, ubi Maaseju, kraljeva sina, Azrikama, upravitelja
kraljevoga doma, i Elkanu, drugog do kralja.
8 Sinovi Izraelovi zarobiše braći svojoj dvjesto tisuća žena, sinova i kćeri; i zaplijeniše
velik plijen, koji odnesoše u Samariju.
9 Ondje bijaše prorok Gospodnji po imenu Oded, koji iziđe pred vojsku što je ulazila u
Samariju i reče: “Gle, Gospod, Bog otaca vaših, razgnjevi se na Judejce i dade ih u vaše
ruke, te ih pobiste ljuto, da do neba dopre.
10 I još mislite da od sinova Jude i Jeruzalema napravite sluge i sluškinje! A niste li vi krivi
pred Gospodom, Bogom svojim?
11 Slušajte me, dakle, i vratite natrag to roblje što zarobiste braći svojoj, jer se raspali
gnjev Gospodnji na vas.”
12 Neki od poglavara sinova Efrajimovih, Azarja, sin Johananov, Berekja, sin Mešilemotov,
Ezekija, sin Šalumov, i Amasa, sin Hadlajev, ustadoše na one koji su se vraćali s vojske
13 i rekoše im: “Nemojte ovamo dovesti to roblje, jer bi nam to bilo na grijeh pred
Gospodom, domećući na grijehe naše i na krivice naše, jer je velika krivica na nama i
gnjev se Gospodnji raspali na Izraela.”
14 Vojnici ostaviše roblje i plijen pred poglavarima i pred svim zborom.
15 I ustadoše imenovani ljudi i uzeše roblje, pa sve gole između njih odjenuše iz plijena; a
kad ih odjenuše i obuše, odvedoše na magarcima sve iznemogle i dovedoše ih k braći
njihovoj u Jerihon, grad u kojem ima mnogo palmi, pa se vratiše u Samari
16 U to je vrijeme kralj Ahaz tražio pomoć od kraljeva asirskih.
17 Dođoše još i Edomci, koji potukoše Judu, i odvedoše roblje.
18 Filistejci udariše na gradove u ravnici i u južnom kraju Judinu te zauzeše Bet-Šemeš,
Ajalon, Gederot i Soko s gradovima njegovim, Timnu i gradove njezine, Gimzo i gradove
njegove i useliše se u njih.
19 Jer Gospod ponizi Judu zbog Ahaza, kralja Izraelovog, koji bijaše uveo nered u Judu i
zgriješio Gospodu.
20 K njemu priđe Tiglat Pileser, kralj asirski, ali on postupi s njim kao s neprijateljem i ne
podrža ga.
21 Jer Ahaz je opljačkao dom Gospodnji i dom kraljevski, kao i domove poglavara, da bi
dao darove kralju asirskome, ali mu to nije pomoglo.
22 Dok je bio u nevolji, još je više griješio Gospodu. Takav je bio kralj Ahaz.
23 Prinosio je žrtve bogovima damaščanskim, koji su ga porazili govoreći: “Kad bogovi
kraljeva aramejskih njima pomažu, prinosit ću im žrtve da bi i meni pomagali.” Ali su oni
bili na propast njemu i cijelom Izraelu.
24 Ahaz pokupi posuđe doma Božjega i polomi posuđe doma Božjega. Zatvori vrata doma
Gospodnjega i načini sebi žrtvenike po svim uglovima u Jeruzalemu,
25 te odredi uzvisine u svakom gradu Judinu da kadi tuđim bogovima. Time je razgnjevio
Gospoda, Boga svojih otaca.
26 Ostala djela njegova i svi putovi njegovi, prvi i posljednji, eto su zapisani u Knjizi
kraljeva Judinih i Izraelovih.
27 Ahaz počinu kod otaca svojih i bi pokopan u gradu Jeruzalemu, ali ga ne spustiše u grob
kraljeva Izraelovih. Na njegovo mjesto zakraljio se Ezekija, njegov sin.

1 Ezekija je imao dvadeset i pet godina kad je počeo kraljevati, a kraljevao je dvadeset i
devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Abija, kći Zaharijina.
2 On učini ono što je pravo u očima Gospodnjim, sasvim kako je činio David, otac njegov.
3 Prve godine svoga kraljevanja, prvog mjeseca, otvori vrata doma Gospodnjega i popravi
ih.
4 Sazva svećenike i levite i sabra ih na istočni trg
5 pa im reče: “Slušajte me, leviti! Posvetite se sad i posvetite dom Gospoda, Boga otaca
svojih; iznesite što je nečisto iz Svetišta.
6 Jer su oci naši sagriješili i činili ono što je zlo u očima Gospoda, Boga našega, i napustili
ga; odvratili su poglede svoje od šatora Gospodnjega i okrenuli mu leđa.
7 Zatvorili su i vrata od trijema, pogasili žiške, a oni niti su kadom kadili niti žrtve
prinosili u Svetištu Bogu Izraelovu.
8 Zato gnjev Gospodnji bi nad Judom i nad Jeruzalemom, i on ih predade pometnji, očaju i
poruzi, kao što to očima svojim vidite.
9 I gle, zato padoše oci naši od mača i zarobiše se sinovi naši, kćeri naše i žene naše.
10 Ja imam, dakle, namjeru sklopiti savez s Gospodom, Bogom Izraleovim, da bi se
odvratio od nas plameni gnjev njegov.
11 A sad, sinovi moji, ne oklijevajte više, jer vas je izabrao Gospod da budete u službi
njegovoj pred njim, da budete sluge njegove i da mu prinosite kad.”
12 Leviti ustadoše: Mahat, sin Amasajev, Joel, sin Azarjin od sinova Kehatovih; a od sinova
Merarijevih: Kiš, sin Abdijev, i Azarja, sin Jehalelelov; od sinova Geršonovih: Joah, sin
Zimin, i Eden, sin Joahov;
13 od sinova Elisafanovih: Šimri i Jeiel; od sinova Asafovih: Zaharija i Matanija;
14 od sinova Hemanovih: Jehiel i Šimej; od sinova Jedutunovih: Šemaja i Uziel.
15 Oni skupiše braću svoju i posvetivši se dođoše kao što bješe naredio kralj po riječi
Gospodnjoj da očiste dom Gospodnji.
16 Svećenici uđoše u dom Gospodnji da ga očiste, pa sve nečisto što nađoše u Hramu
Gospodnjemu iznesoše u trijem doma Gospodnjega; a leviti su to kupili i iznosili na potok
Kidron.
17 Oni počeše posvećivati prvoga dana prvog mjeseca, a osmoga dana toga mjeseca uđoše
u trijem Gospodnji; posvećivali su dom Gospodnji osam dana; a šesnaestoga dana prvoga
mjeseca završiše.
18 Zatim dođoše kralju Ezekiji i rekoše: “Očistismo sav dom Gospodnji i žrtvenik za žrtve,
sve posuđe njegovo i stol za kruhove predstavljanja sa svim posuđem.
19 Uredili smo i posvetili i sve posuđe koje kralj Ahab bijaše okaljao za kraljevanja svoga
svojim porocima; sve je pred žrtvenikom Gospodnjim.”
20 Kralj Ezekija usta rano i sazva gradske upravitelje pa ode u dom Gospodnji.
21 Oni prinesoše sedam junaca, sedam ovnova, sedam jaganjaca i sedam jaraca za žrtvu
okajnicu, za kraljevstvo, za Svetište i za Judu. Kralj naredi svećenicima, sinovima
Aronovim, da ih prinesu na žrtveniku Gospodnjemu.
2većenici zaklaše goveda, uzeše krv njihovu i poškropiše žrtvenik. Zaklaše i ovnove pa
krvlju njihovom poškropiše žrtvenik; a zaklaše i jaganjce te krvlju njihovom poškropiše
žrtvenik.
23 Zatim se dovedoše jarci za okajnicu pred kralja i pred zbor, koji staviše ruke svoje na
njih.
24 Svećenici ih zaklaše i očistiše krvlju njihovom žrtvenik za okajanje grijeha sveg Izraela;
jer kralj bijaše naredio da se žrtva paljenica i žrtva okajnica prinesu za sav narod Izraelov.
25 On učini da se leviti postave u domu Gospodnjemu s cimbalima, citrama i harfama, po
naredbi Davida, kraljeva vidioca Gada, i proroka Natana, jer to bijaše zapovijed Gospodnja
predana po njegovim prorocima.
26 Leviti se svrstaše s Davidovim glazbalima, a svećenici s trubama.
27 Ezekija naredi da prinesu žrtvu paljenicu na žrtvenik; i u času kad se prinosila žrtva,
zaori se pjesma Gospodnja uz trube i glazbala Davida, kralja Izraelova.
28 Sav se zbor pokloni. Pjevali su pjesme i trubili u trube dok se žrtva ne svrši.
29 Kad se svrši žrtva, kralj i svi koji bijahu s njim padoše i pokloniše se.
30 Zatim kralj Ezekija i poglavari rekoše levitima da hvale Gospoda riječima Davida i
proroka Asafa; i oni ga hvališe s radošću i, sagnuvši se, pokloniše se.
31 Tada Ezekija progovori i reče: “Sad kad se posvetiste Gospodu, pristupite, dovedite
žrtve i prinesite domu Gospodnjemu žrtve zahvalnice.” I zbor dovede žrtve i prinese žrtve
zahvalnice, a tko je bio voljna srca prinese i žrtve paljenice.
32 Broj žrtava paljenica što ih prinese zbor iznosio je sedamdeset volova, sto ovnova,
dvjesta jaganjaca. Sve su se te žrtve prinijele Gospodu.
33 I posvetiše se još šest stotina volova i tri tisuće ovaca.
34 Ali je bilo malo svećenika, pa nisu mogli oderati sve žrtve paljenice; pomogla su im
braća njihova leviti, dok se ne svrši služba i dok se ne posvetiše drugi svećenici, jer je
levitima ležalo više na srcu da se posvećuju nego svećenicima.
35 A žrtava je bilo mnogo s pretilinom od žrtava zahvalnica i ljevanicama na žrtavama
paljenica.
36 Tako se opet obnovila služba u domu Gospodnjemu. Ezekija i sav narod veselio se što je
Bog upravio narod na dobro, jer se sve to dogodilo iznenada.
1 Ezekija posla glasnike k svemu Izraelu i Judi, napisa knjige sinovima Efrajimovim i
Manašeovim da dođu u Dom Gospodnji u Jeruzalem da proslave Pashu Gospodu, Bogu
Izraelovu.
2 Kralj, poglavari i sav zbor vijećali su u Jeruzalemu da bi se Pasha slavila drugoga
mjeseca;
3 nisu mogli slaviti u pravo vrijeme jer nije bilo dosta posvećenih svećenika i narod se nije
skupio u Jeruzalemu.
4 I pošto to odobri kralj i cijeli zbor,
5 odrediše da oglase po svemu Izraelu, od Beer Šebe do Dana, da dođu u Jeruzalem
proslaviti Pashu Gospodu, Bogu Izraelovu, jer je narod odavno nije slavio kako je
napisano.
6 Glasnici otiđoše s knjigama od kralja i poglavara po svemu Izraelu i Judi. I po zapovijedi
kraljevoj rekoše: “Sinovi Izraelovi, obratite se Gospodu, Bogu Abrahamovu, Izakovu i
Izraelovu, pa će se i on obratiti k vama koji ste ostali od ruku kraljeva a
7 Ne budite kao oci vaši i kao braća vaša koji griješiše Gospodu, Bogu otaca svojih, te ih on
predade očaju, kao što i sami vidite.
8 Ne budite, dakle, tvrdovrati kao oci vaši; dajte ruku Gospodu, dođite u Svetište njegovo
koje je on zauvijek posvetio, i služite Gospodu, Bogu svome, da se odvrati od vas plameni
gnjev njegov.
9 Ako se obratite Gospodu, braća će vaša i sinovi vaši steći milost kod onih koji ih
zarobiše, te će se vratiti u ovu zemlju; jer je Gospod, Bog vaš, milostiv i žalostiv i neće
odvratiti pogled od vas ako se obratite k njemu.”
10 Glasnici su išli od grada do grada po zemlji Efrajimovoj i Manašeovoj, sve do Zebuluna,
ali su im se ljudi podsmjehivali i rugali.
11 No neki ljudi od Ašera, od Manašea i od Zebuluna poniziše se i dođoše u Jeruzalem.
12 I nad Judu dođe ruka Gospodnja, koja im dade složno srce da čine ono što bijahu
naredili kralj i poglavari po riječi Gospodnjoj.
13 Mnogo se naroda skupilo u Jeruzalemu da slave Blagdan beskvasnih kruhova drugog
mjeseca; zbor je bio vrlo velik.
14 Oni ustaše i oboriše žrtvenike koji bijahu u Jeruzalemu; oboriše sve kadione žrtvenike i
baciše ih u potok Kidron.
15 Zatim zaklaše Pashu četrnaestog dana drugoga mjeseca. Svećenici i leviti, ganuti,
posvetiše se i unesoše žrtve paljenice u dom Gospodnji.
16 Oni zauzimahu svoja mjesta po zakonu Mojsija, sluge Božjega; i svećenici škropiše
krvlju, primajući je iz ruku levita.
17 Kako ih je u zboru bilo mnogo koji se nisu bili posvetili, leviti su klali Pashu za sve one
koji nisu bili čisti, da bi ih posvetili Gospodu.
18 Jer mnoštvo naroda, mnogi od Efrajima, od Manašea, od Jisakara i od Zebuluna nisu se
bili očistili, pa su jeli Pashu kako nije bilo napisano. Ali se za njih pomoli Ezekija govoreći:
“Gospod blagi neka očisti svakoga
19 koji je upravio srce svoje da traži Boga Gospoda, Boga otaca svojih, ako i ne bi bio čist
prema svetom očišćenju.”
20 Gospod usliši Ezekiju i oprosti narodu.
21 Tako sinovi Izraelovi koji bijahu u Jeruzalemu svetkovaše Blagdan beskvasnih kruhova
sedam dana u velikom veselju; i svaki dan su leviti i svećenici hvalili Gospoda uz glazbala
za davanje slave Gospodu.
22 Ezekija progovori srcu svih levita koji se pokazaše revni u službi Gospodnjoj. Jeli su
žrtve sedam dana, prinoseći žrtve zahvalnice i slaveći Gospoda, Boga otaca svojih.
23 Sav zbor odluči da se svetkuje još sedam dana. I svetkovaše u veselju i tih sedam dana,
24 jer Ezekija, kralj Judin, dade zboru tisuću junaca i sedam tisuća ovaca, a poglavari
dadoše tisuću junaca i deset tisuća ovaca, pa se posveti mnogo svećenika.
25 Tako se proveseli sav zbor Judin, svećenici i leviti, i sav zbor koji je došao od Izraela,
stranci koji su došli iz zemlje Izraelove a bijahu nastanjeni u zemlji Judinoj.
26 U Jeruzalemu bi veliko veselje, jer od vremena Salomona, sina Davidova, kralja
Izraelova, ne bi tako što u Jeruzalemu.
27 Svećenici i leviti ustadoše i blagosloviše narod. I njihov glas bi uslišen, a molitva
njihova dođe do nebesa, do svetog stana Gospodnjeg.

1 Kad se sve ovo svrši, svi sinovi Izraelovi koji su se zatekli ondje, zađoše po gradovima
Judinim, polomiše likove, oboriše idole i uništiše uzvišice i žrtvenike po svoj zemlji
Judinoj i Benjaminovoj te po zemlji Efrajiomovoj i Manašeovoj; pa se
2 Ezekija opet uredi redove svećeničke i Levitske po redovima njihovim, svakoga po službi
njegovoj, svećenike i levite, za žrtve paljenice i za žrtve zahvalnice, za službu, za pjevanje
i slavljenje te za službu pred vratima tabora Gospodnjeg.
3 Kralj odredi dio svoga blaga za žrtve paljenice, koje se prinose jutrom i večerom, i za
žrtve paljenice koje se prinose subotom za mlađaka i na blagdane, kako je napisano u
Zakonu Gospodnjemu.
4 I poruči stanovnicima jeruzalemskim da daju dio svećenicima i levitima, kako bi se
vjerno držali Zakona Gospodnjega.
5 Čim se to razglasi, sinovi Izraelovi počeše donositi prvine od žita, od vina, od ulja, od
meda i od svakoga roda zemaljskoga u velikoj količini. Oni donesoše također u velikoj
količini i desetinu od svih prihoda svojih.
6 Sinovi Izraelovi i Judini koji su živjeli po gradovima Judinim donosiše i desetinu od
goveda i ovaca i od svih stvari posvećenih Gospodu, Bogu njihovu, te stavljahu u gomile.
7 Trećega mjeseca počeše stavljati u gomile, a sedmog mjeseca završiše.
8 Ezekija dođe s poglavarima da vidi gomile, i oni blagosloviše Gospoda i narod njegov
Izraela.
9 Ezekija upita svećenike i levite za gomile.
10 Tad mu Azarja, veliki svećenik od doma Sadokova, reče: “Otkad počeše donositi ove
priloge u dom Gospodnji, jedemo i siti smo i pretiče mnogo, jer je Gospod blagoslovio svoj
narod; i evo velike količine koja je pretekla.”
11 Ezekija zapovjedi da se spremaju sobe u domu Gospodnjemu. I oni spremiše.
12 Onamo prenesoše vjerno sve priloge, desetine i stvari posvećene. Konanija, levit, bio je
prvi nadzornik nad tim, a Šimej, brat mu, drugi do njega.
13 Jehiel, Azazja, Nahat, Asahel, Jerimot, Jozabad, Eliel, Jismakja, Mahat i Benaja bili su
nadstojnici pod rukom Konanije i brata mu Šimeja, po naredbi kralja Ezekije i Azarje,
poglavara doma Božjega.
14 Kore, sin levita Jimne, vratar na istoku nadgledaše ono što se dragovoljno prinosilo
Bogu i razdjeljivaše stvari koje se prinose Gospodu podizanjem i stvari presvete.
15 Pod njim bijahu Eden, Minjamin, Ješua, Šemaja, Amarja i Šekanija po gradovima
svećeničkim za vjerno razdavanje braći svojoj, velikome i malome,
16 prema redu njihovom: muškima upisanim od tri godine naviše; svakome koji je svaki
dan ulazio u dom Gospodnji da vrši službu po dužnosti svojoj i po redu svome;
17 svećenicima upisanim po njihovim obiteljima i levitima od dvadeset godina naviše,
prema službi njihovoj i redovima njihovim;
18 i svima od cijelog zbora upisanim sa svom djecom njihovom, ženama njihovim,
sinovima njihovim i kćerima njihovim, jer su vjerno vršili službu u Svetištu.
19 A za sinove Aronove, svećenike u predgrađima gradova njihovih, po svim gradovima
određeni ljudi davahu dijelove svakom muškarcu između svećenika i svakome upisanom
levitu.
20 Ovo učini Ezekija u svoj zemlji Judinoj. On učini ono što je dobro, pravo i istinito u
očima Gospoda, Boga njegovoga.
21 On se založio svim srcem svojim i uspio u svim djelima koje je započeo, tražeći Boga
svoga i za službu u domu Gospodnjemu, i za zakon, i za zapovijedi.

1 Poslije tih događaja i dokaza vjernosti pojavi se Sanherib, kralj asirski, uđe u zemlju
Judinu i opkoli tvrde gradove s namjerom da ih osvoji.
2 Ezekija, videći da je Sanherib došao i da je naumio udariti na Jeruzalem, posavjetovao se
3 s poglavarima svojim i s junacima da začepi izvore koji su bili izvan grada; oni se složiše
s njim.
4 Sabra se mnoštvo naroda i začepiše sve izvore i potok koji teče posred zemlje govoreći:
“Zašto kad dođu kraljevi asirski da nađu toliko vode?”
5 Ezekija se ohrabri i prezida sav oboreni zid, podiže kule i ozida još jedan zid izvana,
utvrdi Milon u gradu Davidovu i pripremi mnogo oružja i štitova.
6 Postavi vojskovođe nad narodom i sabra ih k sebi na trgu kod gradskih vrata govoreći
srcu njihovu:
7 “Budite srčani i hrabri! Ne bojte se i ne plašite se kralja asirskoga, ni svega mnoštva što
je s njim, jer je s nama veći nego s njim.
8 S njim je mišica tjelesna, a s nama je Gospod, Bog naš, da nam pomogne i da bije naše
bitke.” Narod se osloni na riječi Ezekije, kralja Judina.
9 Poslije toga Sanherib, kralj asirski, dok je bio na Lakišu sa svom silom svojom, posla
sluge svoje u Jeruzalem k Ezekiji, kralju Judinu, i svemu narodu Judinu koji bijaše u
Jeruzalemu te poruči:
10 “Ovako govori Sanherib, kralj asirski: U što se uzdate te stojite zatvoreni u Jeruzalemu?
11 Ne vara li vas Ezekija da vas pomori glađu i žeđu govoreći: Gospod, Bog naš, izbavit će
nas iz ruku kralja asirskoga?
12 Nije li taj Ezekija oborio njegove uzvišice i zapovjedio Judi i Jeruzalemcima: Klanjajte se
samo pred jednim žrtvenikom i na njemu kadite?
13 Ne znate li što sam učinio ja i moji stari od naroda drugih zemalja? Jesu li bogovi
drugih zemalja mogli izbaviti zemlju svoju iz mojih ruku?
14 Koji je između svih bogova onih naroda koje uništiše oci moji mogao izbaviti svoj narod
iz mojih ruku, da bi mogao vaš Bog vas izbaviti iz moje ruke?
15 Nemojte, dakle, da vas vara Ezekija i da vas tako nagovara; ne vjerujte mu. Jer ni jedan
bog ni jednoga naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti naroda svoga iz mojih ruku, a
kamoli će vaš Bog izbaviti vas iz mojih ruku!”
16 Sluge Sanheribove govorahu još protiv Gospoda Boga i Ezekije, sluge njegova.
17 I on posla i knjigu u kojoj je ružio Gospoda, Boga Izraelova, izražavajući se ovako protiv
njega: “Kao što bogovi naroda drugih zemalja nisu izbavili svog naroda iz mojih ruku,
tako neće ni Bog Ezekijin izbaviti svog naroda iz mojih ruku.”
18 Sluge Sanheribove vikahu na judejskom jeziku narodu jeruzalemskome na zidu da ga
uplaše i smetu, kako bi zauzeli grad.
19 Oni govorahu o Bogu jeruzalemskom kao o bogovima naroda drugih zemalja, koji su
djelo ruku čovječjih.
20 Kralj Ezekija i prorok Izaija, sin Amosov, pomoliše se i zavapiše k nebu.
21 Gospod posla tada anđela koji pobi sve junake, vojvode i knezove u vojsci kralja
asirskoga. I kralj se vrati sramotan u svoju zemlju. On uđe u dom svoga boga i tu ga ubiše
mačem oni koji bijahu izišli iz bedara njegovih.
22 Tako Gospod spasi Ezekiju i narod jeruzalemski od ruku Sanheriba, kralja asirskoga, i
od ruku svih i zaštiti ih od onih koji bijahu okolo njih.
23 Mnogi su donosili prinose Gospodu u Jeruzalem i poklone Ezekiji, kralju Judinu, koji se
otada uzvisi u očima svih naroda.
24 U to vrijeme razbolio se Ezekija nasmrt. On uputi molitvu, i Gospod mu progovori i
učini mu čudo.
25 Ali Ezekija ne postupi prema dobru koje mu se učini, jer se ponese srce njegovo; gnjev
Gospodnji podiže se na nj, na Judu i na Jeruzalem.
26 Tad se Ezekija ponizi zbog oholosti svoje, zajedno sa stanovnicima Jeruzalema. Za
života Ezekijina ne pade na njih gnjev Gospodnji.
27 Ezekija je imao silno bogatstvo i veliku slavu. On načini sebi riznice za srebro i zlato, za
drago kamenje, za mirise, za štitove i za sve dragocjene stvari,
28 stovarišta za dohotke od žita, od vina i od ulja, staje za stada i za svakojaku stoku.
29 Sagradio je gradove i imao mnogo stoke, ovaca i goveda, jer mu Bog dade vrlo mnogo
blaga.
30 Isti Ezekija zagradi gornji tok vode Gihona i izvede je dolje na zapadnu stranu grada
Davidova. Ezekija je uspijevao u svakom svom poslu.
31 Ali kad poglavari babilonski poslaše glasnike da se raspitaju za čudo koje bi u zemlji,
Bog ga napusti da ga iskuša, kako bi znao sve što mu je u srcu.
32 Ostala djela Ezekijina, i milosrdna djela njegova, to je napisano u viđenju proroka
Izaije, sina Amosova, u Knjizi kraljeva Judinih i Izraelovih.
33 Ezekija počinu kod otaca svojih i bi pokopan iznad grobova sinova Davidovih. Svi
Judejci i Jeruzalemci iskazaše mu počasti prilikm smrti njegove. Na njegovo mjesto
zakralji se Manaše, njegov sin.

1 Manaše je imao dvanaest godina kad je postao kralj; kraljevao je pedeset i pet godina u
Jeruzalemu.
2 On učini ono što je zlo u očima Gospodnjim, prema gadostima naroda koje Gospod
odagna ispred sinova Izraelovih.
3 On je opet sagradio uzvisine koje bijaše raskopao Ezekija, otac njegov, podigao žrtvenike
Baalu, načinio idole Aštartine, poklonio se svoj vojsci nebeskoj i služio joj.
4 Podigao je žrtvenike u domu Gospodnjemu iako Gospod bijaše rekao: “U Jeruzalemu će
zauvijek biti ime moje.”
5 On načini žrtvenike svoj vojsci nebeskoj u dva trijema doma Gospodnjega.
6 Sprovodio je sinove svoje kroz oganj u dolini sina Hinomova, gledao u oblake i u zmije
da bi dobio pretkazivanja, odao se vračarstvu i odredio ljude koji zazivaju duhove i
pretkazuju budućnost. Sve više je činio ono što je zlo u očima Gospodnjim, dr
7 On postavi rezani lik idola, koji načini u domu Božjemu, za koji Bog bijaše rekao Davidu i
Salomonu, sinu njegovom: “U ovom domu i u Jeruzalemu, koji izabrah između svih
plemena Izraelovih, namjestit ću ime svoje zauvijek.
8 Neću više pokrenuti Izraela iz zemlje koju sam odredio ocima vašim, ako samo drže sve
što sam im zapovjedio po cijelom zakonu i propisima i naredbama propisanim preko
Mojsija.”
9 Ali Manaše učini da se zavedu Juda i Jeruzalem, pa su činili gore nego narodi koje je
Gospod istrijebio ispred sinova Izraelovih.
10 Gospod progovori Manašeu i narodu njegovom, ali oni ne htjedoše slušati.
11 Tada Gospod dovede na njih vojvode kralja asirskoga, i oni uhvatiše Manašea u trnju.
Svezavši ga u bakrene lance, odvedoše ga u Babilon.
12 Kad se našao u nevolji, on zavapi Gospodu, Bogu svome, i ponizi se duboko pred Bogom
otaca svojih.
13 Uputi mu molitvu svoju, i Gospod je usliši. Povrati ga u Jeruzalem na kraljevstvo
njegovo. Tada Manaše spozna da je Gospod Bog.
14 Poslije toga ozida zid iza grada Davidova, sa zapada, prema Gihonu, od samoga potoka
pa do Ribljih vrata i njime opkoli brijeg; podiže ga vrlo visoko. On postavi i vojne
zapovjednike po svim tvrdim gradovima Judinim.
15 Iznio je iz doma Gospodnjega tuđe bogove i idole i razrušio sve žrtvenike koje bijaše
sagradio na gori doma Gospodnjega i u Jeruzalemu i baci ih izvan grada.
16 On postavi opet žrtvenik Gospodnji i prinese na njemu žrtve zahvalnice i žrtve
blagodarenja, te zapovjedi Judejcima da služe Gospodu, Bogu Izraelovu.
17 Narod je još prinosio žrtve na uzvišicama, ali samo Gospodu, Bogu svome.
18 Ostala djela Manašeova, molitva Bogu njegovu i riječi koje mu govorahu proroci u ime
Gospoda, Boga Izraelova, to je sve u Knjizi kraljeva Izraelovih.
19 Molitva njegova i kako ga Bog usliši, i svi grijesi njegovi i prijestupi te mjesta gdje je
sagradio uzvišice i podigao idole i rezane likove prije nego što se ponizio, sve je to
napisano u Knjizi Hozajevoj.
20 Manaše počinu kod otaca svojih i bi sahranjen u domu njegovu. Na njegovo se mjesto
zakralji Amon, njegov sin.
21 Amon je imao dvadeset i dvije godine kada je postao kralj; kraljevao je dvije godine u
Jeruzalemu.
22 On učini ono što je zlo u očima Gospodnjim, kao što je činio i Manaše, otac njegov;
Amon je prinosio žrtve svim rezanim likovima koje bijaše načinio Manaše, otac njegov, i
služio im.
23 Ali on se ne ponizi pred Gospodom, kao što se ponizi Manaše, otac njegov, jer on,
Amon, griješio je sve više i više.
24 Protiv njega se urotiše sluge njegove i ubiše ga u njegovoj kući.
25 Ali narod pobi sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona te zakralji Jošiju, sina
njegova, na njegovo mjesto.

1 Jošija je imao osam godina kad poče kraljevati, a kraljeva trideset i jednu godinu u
Jeruzalemu.
2 On učini ono što je pravo u očima Gospodnjim i pođe putem Davida, oca svoga, i ne
svrnu ni desno ni lijevo.
3 Osme godine svoga kraljevanja, dok je još bio dijete, poče tražiti Boga Davida, oca svoga,
a dvadesete godine poče čistiti Judu i Jeruzalem od uzvišica, od idola i od likova rezanih i
livenih.
4 Pred njim su raskopali žrtvenike Baalu i sunčane likove koji bijahu na njima. On je
polomio idole i likove rezane i livene, te ih razasuo po grobovima onih koji su im prinosili
žrtve;
5 i spalio je svećeničke kosti na njihovim žrtvenicima. Tako on očisti Judu i Jeruzalem.
6 U gradovima Manašeovim, Efrajimovim, Šimunovim, pa i Neftalijevim, svuda, čak i u
razvalinama njihovim,
7 on obori žrtvenike i polomi idole te rasiječe sve sunčane likove u zemlji Izraelovoj.
Zatim se vrati u Jeruzalem.
8 Osamnaeste godine svoga kraljevanja, pošto očisti zemlju i dom, posla Šafana, sina
Asalijakina, Maaseju, gradskoga zapovjednika i Joaha, sina Joahazova, ljetopisca, da se
popravi dom Gospoda, Boga njegovoga.
9 Oni odoše velikom svećeniku Hilkiji, i tada se preda srebro doneseno u dom Božji koji
skupiše leviti, vratari, od sinova Manašeovih i Efrajimovih te od svega ostatka Izraelova i
od Jude i Benjamina, pa se vratiše u Jeruzelem.
10 Oni ga predaše nadstojnicima koji su trebali obaviti radove u domu Gospodnjemu.
Razdavali su ga radnicima koji su radili na popravcima doma Gospodnjega,
11 tesarima, kamenorescima, za nabavu tesanog kamenja, drva, greda, i za pobrvnavanje
građevina koje kraljevi Judini bijahu razvalili.
12 Ti su ljudi radili svoj posao vjerno, a nad njima bijahu postavljeni Jahat i Obadja, leviti
od sinova Merarijevih, Zaharija i Mešulam od sinova Kehatovih; svi leviti koji su bili vični
glazbalima
13 nadgledahu i upućivahu radnike u svakom radu; bijaše još levita koji su bili tajnici,
upravitelji i vratari.
14 Kad su iznosili srebro doneseno u dom Gospodnji, svećenik Hilkija našao je Knjigu
Zakona Gospodnjega, danoga preko Mojsija.
15 Tada Hilkija uze riječ i reče Šafanu, tajniku: “Nađoh Knjihu Zakona u domu
Gospodnjemu.” I Hilkija dade knjigu Šafanu.
16 Šafan odnese knjigu kralju i izvijesti ga o tome govoreći: “Sluge tvoje rade sve što je
naređeno;
17 one su pokupile srebro koje se našlo u domu Gospodnjemu i dale ga nadstojnicima i
radnicima.”
18 Šafan, tajnik, reče još kralju: “Svećenik Hilkija dade mi jednu knjigu.” I Šafan je pročita
pred kraljem.
19 Kad kralj ču riječi Zakona, razdrije haljine svoje
20 i dade ovu zapovijed Hilkiji, Ahikamu, sinu Šafanovu, Abdonu, sinu Mikinu, Šafanu,
tajniku, i Asaji, sluzi kraljevom:
21 “Idite, upitajte Gospoda za me i za ostatak u Izraelu i Judi o riječima ove knjige koja se
našla; jer je velik gnjev Gospodnji koji se izlio na nas zato što oci naši ne držaše riječi
Gospodnje da bi činili sve onako kao što je napisano u ovoj knj
22 Hilkija i kraljevi ljudi odoše Huldi, proročici, ženi Šaluma, sina Tokhata, sina Hasre,
rizničara. Ona je živjela u Jeruzalemu na drugom kraju grada. Pošto joj kazaše ono što su
imali,
23 ona im odgovori: “Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: Kažite čovjeku koji vas je poslao
k meni:
24 Ovako govori Gospod: Evo, pustit ću zlo na to mjesto i na stanovnike njegove, sva
prokletstva napisana u knjizi koju su pročitali kralju Judinom.
25 Zato što me napustiše i kadiše drugim bogovima da bi me nadražili svim djelima ruku
svojih, zato će se izliti gnjev moj na to mjesto i neće se ugasiti.
26 A kralju Judinu, koji vas je poslao da upitate Gospoda, ovako recite: Ovako govori
Gospod, Bog Izraelov, za riječi koje si čuo:
27 Zato što je omekšalo srce tvoje i ponizio si se pred Bogom kad si čuo što je rekao za to
mjesto i za stanovnike njegove, i ponizivši se preda mnom razdro si haljine svoje i plakao
preda mnom, zato sam ja to slušao, govori Gospod.
28 Evo, ja ću te pribrati k ocima tvojim i na miru ćeš biti pribran u grob svoj, i nećeš
vidjeti svojim očima zla koja ću pustiti na to mjesto i na stanovnike njegove.” Oni saopćiše
kralju ovaj odgovor.
29 Tada kralj skupi sve starješine Judine i jeruzalemske
30 pa ode u dom Gospodnji sa svim ljudima iz zemlje Judine i sa stanovnicima Jeruzalema,
sa svećenicima i levitima i s cijelim narodom, malim i velikim te im pročita sve riječi
Knjige Saveza, koja se našla u domu Gospodnjemu.
31 Kralj stajaše na svom mjestu i sklopi savez s Gospodom obećajući da će ići za Gospodom
i da će držati zapovijedi njegove, propise njegove i zakone njegove svim srcem svojim i
svom dušom svojom, vršeći riječi Saveza napisane u onoj knjizi.
32 I on učini da pristupe Savezu svi oni koji se nađoše u Jeruzalemu i u Benjaminu; i
stanovnici Jeruzalema postupiše po Savezu Boga, Boga otaca svojih.
33 Jošija učini da nestanu sve gadosti po svim krajevima koji pripadahu sinovima
Izraelovim i učini da svi oni koji bijahu u Izraelu služe Gospodu, Bogu svome. I svega
vijeka njegova oni ne odstupiše od Gospoda, Boga otaca svojih.

1 Jošija je svetkovao Pashu Gospodu, i Pasha se klala četrnaestog dana prvoga mjeseca.
2 On postavi svećenike u službe njihove i utvrdi ih da služe u domu Gospodnjemu.
3 Reče levitima koji su učili sav narod Izraelov i bijahu posvećeni Gospodu: “Namjestite
sveti Kovčeg u dom koji je sagradio Salomon, sin Davidov, kralj Izraelov; ne treba više da
ga nosite na ramenima. Služite sad Gospodu, Bogu svome, i narodu njegov
4 Pripravite se po domovima otaca svojih, po redovima svojim, kako je naredio David,
kralj Izraelov, i Salomon, njegov sin.
5 Držite svoja mjesta u Svetištu po redovima domova otačkih braće svoje, sinova naroda, i
po redovima domova otačkih među levitima.
6 Zakoljite Pashu i posvetite se te pripravite braću svoju da bi činili po riječi koju je
Gospod izrekao preko Mojsija.”
7 Jošija dade narodu, svima koji bijahu ondje, jaganjaca i jarića dvije tisuće i šest stotina,
tri tisuće goveda, sve od kraljeva blaga.
8 Poglavari njegovi dadoše također dragovoljno narodu, svećenicima i levitima. Hilkija,
Zaharija i Jehiel, knezovi doma Gospodnjega, dadoše svećenicima za Pashu dvije tisuće i
šest stotina jaganjaca i tri stotine goveda.
9 Konanija, Šemaja i Natanel, braća njegova, Hašabja, Jehiel i Jozabad, poglavari levitski,
dadoše levitima za Pashu pet tisuća jaganjaca i pet stotina goveda.
10 Služba se rasporedi, i svećenici i leviti zauzeše svoja mjesta prema redovima svojim po
zapovijedi kraljevoj.
11 Oni su klali Pashu. Svećenici su škropili krvlju koju primahu iz ruku levita, a leviti su
derali žrtve.
13 Oni odvojiše žrtve paljenice da ih predaju raznim domovima otačkim da ih oni prinesu
Gospodu kao što je napisano u knjizi Mojsijevoj. Tako učiniše i s govedima.
13 Ispekoše Pashu na ognju, po propisu, a druge posvećene stvari skuhaše u loncima, u
kotlovima i u pećima te ih razdavaše odmah svemu narodu.
14 Zatim zgotoviše sebi i svećenicima, jer svećenici, sinovi Aronovi, bijahu zauzeti oko
žrtava paljenica i pretilina sve do noći. Zato leviti gotoviše i sebi i svećenicima, sinovima
Aronovim.
15 Pjevači, sinovi Asafovi, bijahu na svom mjestu, po uredbi Davida, Asafa, Hemana i
Jedutuna, vidioca kraljeva, a vratari bijahu na svim vratima; oni se ne udaljiše od službe
svoje, jer su braća njihova, ostali leviti, pripremali za njih.
16 Tako je bila uređena sva služba Gospodnja u onaj dan da se proslavi Pasha i prinesu
žrtve na žrtveniku Gospodnjem, po zapovijesti kralja Jošije.
17 Sinovi Izraelovi koji se nađoše ondje slavili su u to vrijeme Pashu i Blagdan beskvasnih
kruhova sedam dana.
18 Nijedna Pasha nije se tako slavila u Izraelu od vremena proroka Samuela; i ni jedan od
kraljeva Izraelovih nije slavio Pashu kao što ju je slavio Jošija sa svećenicima i levitima i s
cijelom Judom i Izraelom koji se tu našao te sa stanovnicima jeruzal
19 Ta se Pasha slavila osamnaeste godine Jošijina kraljevanja.
20 Poslije svega toga, kad je Jošija popravio dom, Neko, kralj egipatski, krenu da ratuje
kod Karkemiša na Eufratu. Jošija iziđe preda nj;
21 Neko posla k njemu glasnike i poruči mu: “Što ima između mene i tebe, kralju Judin?”
Ne idem ja danas na tebe, nego na dom koji je u ratu sa mnom. I Bog mi reče da pohitam.
Ne idi protiv Boga koji je sa mnom, da te ne uništi.”
22 Ali se Jošija ne odvrati od njega, nego se preruši da ga napadne i ne posluša riječi
Nekove koje bijahu od Boga. On krenu u bitku na Megidsko polje.
23 Strijelci ustrijeliše kralja Jošiju, i on reče slugama svojim: “Izvezite me odavde jer sam
teško ranjen.”
24 Sluge njegove skidoše ga s kola, položiše ga na druga kola koja bijahu tu i odvezoše u
Jeruzalem. On umre i bi sahranjen u groblju otaca svojih. Cijela Juda i Jeruzalem plakali su
za Jošijom.
25 Jeremija je naricao za Jošijom; i svi pjevači i pjevačice spominju u svojim tužbalicama
Jošiju do današnjega dana; i uvedoše taj običaj u Izraelu. Te su pjesme zapisane u
Tužaljkama.
26 Ostala djela Jošijina i njegova djela milosrđa, kao što ih propisuje Zakon Gospodnji,
27 djela njegova prva i posljednja, zapisana su u Knjizi kraljeva Izraelovih i Judinih.

1 Narod uze Joahaza, sina Jošijina, i zakralji ga na mjesto oca njegova u Jeruzalemu.
2 Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je postao kralj; kraljevao je tri mjeseca u
Jeruzalemu.
3 Svrgnuo ga je u Jeruzalemu kralj egipatski koji oglobi zemlju sto talenata srebra i
talenat zlata.
4 Kralj egipatski postavi Elijakima, brata njegova, kraljem nad Judom i Jeruzalemom,
promijenivši mu ime u Jojakim, a Joahaza, brata njegova, uze Neko i odvede u Egipat.
5 Jojakim je imao dvadeset i pet godina kad poče kraljevati; vladao je jedanaest godina u
Jeruzalemu. On učini ono što je zlo u očima Gospoda, Boga svoga.
6 Na njega krenu Nabukodonozor, kralj babilonski, sveza ga u bakrene lance i odvede u
Babilon.
7 Nabukodonozor odnese u Babilon i posuđe doma Gospodnjega i stavi ga u svoj dvor u
Babilonu.
8 Ostala djela Jojakima i gadosti koje počini i što se na njemu nađe, to je sve zapisano u
Knjizi kraljeva Izraelovih i Judinih. Na njegovo se mjesto zakralji Jojakin, njegov sin.
9 Jojakin je imao osam godina kad je počeo kraljevati, a kraljevao je tri mjeseca i deset
dana u Jeruzalemu. On učini ono što je zlo u očima Gospodnjim.
10 Druge godine kralj Nabukodonozor učini da ga odvedu u Babilon s dragocjenim
posuđem doma Gospodnjega. I utvrdi kraljem nad Judom i Jeruzalemom Sidkiju, brata
njegovog.
11 Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je počeo kraljevati, a kraljevao je jedanaest
godina u Jeruzalemu.
12 On učini ono što je zlo u očima Gospoda, Boga svoga, i ne pokori se pred prorokom
Jeremijom, koji mu je govorio u ime Gospoda.
13 Pobunio se i protiv kralja Nabukodonozora, koji ga je bio zakleo Bogom; ostao je
tvrdoglav i uporan u srcu da se ne obrati Gospodu, Bogu Izraelovu.
14 Svi veliki svećenici i narod griješili su vrlo mnogo po svim gadostima drugih naroda
skrnaveći dom Gospodnji, koji bijaše posvećen u Jeruzalemu.
15 Gospod, Bog otaca njihovih, slao je k njima još za vremena svoje glasnike, jer mu je bilo
žao naroda svoga i stana svoga;
16 ali se oni rugahu glasnicima Božjim i nisu marili za riječi njegove. Smijali su se
prorocima njegovim, dokle se ne raspali gnjev Gospodnji na narod njegov, te više nije bilo
lijeka.
17 Tada Gospod učini da na njih krene kaldejski kralj i pobi im mladiće mačem udomu
Svetišta njihova. Nije poštedio ni mladiće, ni djevojke, ni starije, ni sijede starce; sve im
preda u ruke.
18 Nabukodonozor odnese u Babilon sve posuđe doma Božjega, veliko i malo, blago
kraljevo i njegovih poglavara.
19 Oni potpališe dom Božji i razvališe zidove jeruzalemske, predaše ognju sve palače i
uništiše sve dragocjenosti.
20 Nabukodonozor odvede u Babilon kao roblje sve što je uteklo od mača; bili su podložni
njemu i sinovima njegovim dok nije nastalo perzijsko kraljevstvo,
21 da se ispuni riječ koju Gospod izreče na Jeremijina usta: “Dokle se zemlja ne nauživa
svojih subota, počivat će za sve vrijeme u pustoši, dok se ne navrši sedamdeset godina.”
22 Prve godine vladavine Kira, perzijskoga kralja, da bi se ispunila riječ koju Gospod
izreče na Jeremijina usta, pobudi Gospod duh Kira, kralja perzijskoga, koji dade i usmeno i
pismeno ovu objavu:
23 “Ovako govori Kir, kralj perzijski: Gospod, Bog nebesa, dade meni sva kraljevstva
zemlje i naloži mi da mu sagradim dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je između vas od
njegova naroda? Gospod, Bog njegov, neka je s njim i neka ide!”
PROROK EZRA
LB) Ezra glava 2

1 Evo ljudi koji su se vratili iz sužanjstva, a koje je Nabukodonozor, kralj babilonski, odveo
kao roblje u Babilon i koji se vratiše u Jeruzalem i u Judu, svaki u svoj grad.
2 Oni pođoše sa Zerubabelom, Ješuom, Nehemijom, Serajom, Reelajom, Mordokajem,
Bilšanom, Misparom, Bigvajem, Rehumom i Baanom.
3 Popis ljudi iz naroda Izraelova: sinova Paroševih, dvije tisuće sto sedamdeset i dva;
4 sinova Šefatjinih, trista sedamdeset i dva;
5 sinova Arahovih, sedam stotina sedamdeset i pet;
6 sinova Pahat-Moabovih, od sinova Ješuinih i Joabovih, dvije tisuće osam stotina i
dvanaest;
7 sinova Elamovih, tisuću dvjesto pedeset i četiri;
8 sinova Zatuovih, devet stotina četrdeset i pet;
9 sinova Zakajevih, sedam stotina i šezdeset;
10 sinova Banijevih, šest stotina četrdeset i dva;
11 sinova Bebajevih, šest stotina dvadeset i tri;
12 sinova Azgadovih, tisuću dvjesto dvadeset i dva;
13 sinova Adonikamovih, stotinu šezdeset i šest;
14 sinova Bigvajevih, dvije tisuće šezdeset i šest;
15 sinova Adinovih, četiri stotine pedeset i četiri;
16 sinova Aterovih, od porodice Ezekijine, devedeset i osam;
17 sinova Besajevih, tristo dvadeset i tri;
18 sinova Jorinih, sto i dvanaest;
19 sinova Hašumovih, dvjesto dvadeset i tri;
20 sinova Gibarovih, devedeset i pet;
21 ljudi iz Betlehema, sto dvadeset i tri;
22 ljudi iz Netofe, pedeset i šest;
23 ljudi iz Anatota, sto dvadeset i osam;
24 ljudi iz Azmaveta, četrdeset i dva;
25 ljudi iz Kirjat Jearinka, Kefire i Beerota, sedam stotina četrdeset i tri;
26 ljudi iz Rame i Gebe, šest stotina dvadeset i jedan;
27 ljudi iz Mikmasa, sto dvadeset i dva;
28 ljudi iz Betela i Aja, dvjesto dvadeset i tri;
29 sinova Nebovih, pedeset i dva;
30 sinova Magbišovih, sto pedeset i šest;
31 sinova drugog Elama, tisuću dvjesto pedeset i četiri;
32 sinova Harimovih, tristo dvadeset;
33 sinova Loda, Hadida i Onona, sedam stotina dvadeset i pet;
34 sinova jerihonskih, tristo četrdeset i pet;
35 sinova Senajinih, tri tisuće šest stotina i trideset.
36 Svećenika: sinova Jedajinih od doma Ješuina, devet stotina sedamdeset i tri;
37 sinova Imerovih, tisuću pedeset i dva;
38 sinova Pašhurovih, tisuću dvjesta četrdeset i sedam;
39 sinova Harimovih, tisuću i sedamnaest.
40 Levita: sinova Ješuinih i Kadmielovih, od sinova Hodavjinih, sedamdeset i četiri.
41 Pjevača: sinova Asafovih, sto dvadeset i osam.
4inova vratara: sinovi Šalumovi, sinovi Aterovi, sinovi Talmonovi, sinovi Akubovi, sinovi
Hatitini, sinovi Šobajevi, ukupno: sto trideset i devet.
43 Netinci: sinovi Sihini, sinovi Hasufini, sinovi Tabaotovi,
44 sinovi Kerosovi, sinovi Siahini, sinovi Fadonovi,
45 sinovi Lebanovi, sinovi Hagabini, sinovi Akubovi,
46 sinovi Hagabovi, sinovi Šamlajevi, sinovi Hananovi,
47 sinovi Gidelovi, sinovi Gaharovi, sinovi Reajini,
48 sinovi Resinovi, sinovi Nekodini, sinovi Gazamovi,
49 sinovi Uzini, sinovi Faseahini, sinovi Besajevi,
50 sinovi Asnanini, sinovi Meunimovi, sinovi Nefusimovi,
51 sinovi Bakbukovi, sinovi Hakufini, sinovi Harhurovi,
5inovi Baslutovi, sinovi Mehidini, sinovi Haršini,
53 sinovi Barkosovi, sinovi Sisrini, sinovi Tamahovi,
54 sinovi Nesiahovi, sinovi Hatifini.
55 Sinovi slugu Salomonovih: sinovi Sotajevi, sinovi Hasoferetovi, sinovi Farudini,
56 sinovi Jalini; sinovi Darkonovi, sinovi Gidelovi,
57 sinovi Šefajini, sinovi Hatilovi, sinovi Pokeret-Hasebajimovi, sinovi Amijevi.
58 Svega netinaca i sinova slugu Salomonovih: tristo devedeset i dva.
59 Evo sad onih koji pođoše iz Tel Melaha, iz Tel Harše, iz Keruba Adana, Imera, a da nisu
mogli dokazati otačkoga doma svoga i roda svoga da su od Izraela.
60 Sinovi Dalajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini, njih šest stotina pedeset i dva.
61 A od sinova svećeničkih: sinovi Habajini, sinovi Hakosovi, sinovi Barzilaja, koji bijaše
uzeo za ženu jednu između kćeri Barzilaja Gileađanina te se prozva njihovim imenom.
62 Oni su tražili po knjigama da bi dokazali svoj rod, ali ga nisu našli. Bili su izlučeni iz
svećenstva,
63 i namjesnik im naredi da ne jedu od svetih stvari dok netko od svećenika ne pogleda u
Urim i Tumim.
64 Cijeli narod iznosio je četrdeset i dvije tisuće tri stotine i šezdeset ljudi,
65 osim slugu i sluškinja njihovih, kojih bijaše sedam tisuća tri stotine i trideset i sedam.
66 Među njima bilo je dvjesto pjevača i pjevačica. Oni su imali sedam stotina trideset i šest
konja, dvjesto četrdeset i pet mazgi,
67 četiri stotine pedeset i pet deva, šest tisuća sedam stotina i dvadeset magaraca.
68 Mnogi glavari domova, došavši k domu Gospodnjemu u Jeruzalem, dadoše dobrovoljne
priloge za dom Božji, da se on opet uredi na svom mjestu.
69 Prema svojim mogućnostima dadoše u riznicu za izgradnju Hrama šezdeset i jednu
tisuću zlatnih drahmi, pet tisuća mina srebra i sto svećeničkih haljina.
70 Svećenici i leviti, ljudi iz naroda, pjevači, vratari i netinci nastaniše se u gradovima
svojim. Sav Izrael nastani se u svojim gradovima.
LB) Ezra glava 3

1 Kad dođe sedmi mjesec, sinovi Izraelovi bijahu u svojim gradovima. Tada se cio narod
skupi u Jeruzalemu.
2 Ješua, sin Josadakov, s braćom svojom, svećenicima te Zerubabel, sin Šealtielov s braćom
svojom, ustadoše i sagradiše žrtvenik Bogu Izraelovu da prinose na njemu žrtve paljenice,
kao što je propisano u Zakonu Mojsija, čovjeka Božjega.
3 Oni podigoše žrtvenik na mjestu njegovu, ako i bijahu u strahu od naroda zemlje, i
prinosiše na njemu žrtve paljenice jutarnje i večernje.
4 Svetkovali su Blagdan sjenica, kako je pisano; svaki dan prinosili su žrtve paljenice, na
broj kako je uređeno za svaki dan.
5 Zatim su prinosili svagdanju žrtvu paljenicu, žrtve za mlađak i za sve blagdane
Gospodnje, te žrtve koje je svaki dobrovoljno prinosio Gospodu.
6 Od prvoga dana sedmoga mjeseca počeše prinositi žrtve Gospodu. Ali temelji Hrama
Gospodnjeg još nisu bili položeni.
7 Dadoše srebra kamenorescima i tesarima, hranu, piće i ulje Sidonjanima i Tircima da
dovoze cedrovinu s Libanona morem do Jafe prema dozvoli koju im bijaše dao Kir, kralj
perzijski.
8 Druge godine nakon njihova povratka domu Božjemu u Jeruzalem, a drugog mjeseca,
Zerubabel, sin Šealtielov, i Ješua, sin Josadakov, te ostala braća njihova, svećenici i leviti, i
svi koji se bijahu povratili iz ropstva u Jeruzalem dadoše se na posao
9 Ješua, njegovi sinovi i braća njegova Kadmiel, Binuj i Hadavja bijahu postavljeni da kao
jedan upravljaju poslenicima na gradnji doma Gospodnjega.
10 Kad zidari položiše temelj Hrama Gospodnjega, pozvaše svećenike u svečanim
haljinama i s trubama i levite, sinove Asafove, s cimbalima, da hvale Gospoda po uredbi
Davida, kralja Izraelova.
11 Oni pjevahu naizmjence hvaleći i slaveći Gospoda riječima: “Jer je on dobar, jer je
dovijeka milosrđe njegovo nad Izraelom.” I sav narod klicaše naglas hvaleći Gospoda, jer
se postavljahu temelji doma Gospodnjega.
12 Ali mnogi od svećenika i levita te glavara domova, starci koji bijahu vidjeli pređašnji
dom, plakahu naglas gledajući kako se pred njihovim očima polažu temelji ovoga doma. A
mnogi opet klicahu od radosti,
13 pa se nije mogao razaznati glas pokliča radosti od glasa plača u narodu, jer je narod
dizao veliku viku, glas koji se čuo daleko.
LB) Ezra glava 4

1 Neprijatelji Judini i Benjaminovi čuli su da povratnici iz ropstva grade hram Gospodu,
Bogu Izraelovu.
2 Oni dođoše k Zerubabelu i poglavarima domova i rekoše im: “I mi ćemo s vama graditi;
jer se i mi molimo Bogu vašemu i njemu prinosimo žrtve od vremena Esar Hadona, kralja
asirskoga, koji nas je doveo ovamo.”
3 Ali im Zerubabel, Ješua i ostali glavari domova Izraelovih odgovoriše: “Ne možete vi s
nama graditi dom Bogu našemu, nego ćemo ga mi sami dizati Gospodu, Bogu Izraelovu,
kako nam je zapovjedio Kir, kralj perzijski.”
4 Tada mještani počeše dosađivati narodu Judinu. Plašili su ih da bi odustali od gradnje
5 i podmićivali savjetnike da ometaju njihov naum. To potraja tako za cijelo vrijeme Kira,
kralja perzijskoga, do vlade Darija, kralja perzijskoga.
6 Pod vladom Kserksa, u početku njegova kraljevanja, napisaše tužbu protiv stanovnika
Jude i Jeruzalema.
7 A u vrijeme Artakserksa, Bišlam, Mitredat, Tabel i ostali njihovi drugovi pisali su
Artakserksu, kralju prezijskomu. Knjiga je bila napisana aramejskim pismom i aramejskim
jezikom.
8 Rehum, namjesnik, i Šimšaj, tajnik, napisaše kralju Artakserksu sljedeću knjigu u
pogledu Jeruzalema:
9 Rehum, namjesnik, i Šimšaj, tajnik, te ostali njihovi drugovi, Dinjani, Afarsataćani,
Tarpeljani, Afarašani, Erekljani, Babilonjani, Suzanci, Dehavljani, Elamci,
10 i ostali narodi koje je veliki i slavni Asurbanijal preselio i naselio po samarijskim
gradovima i po ostalim mjestima s onu stranu rijeke.
11 A ovo je prijepis knjige koju oni poslaše kralju Artakserksu: “Sluge tvoje, ljudi s ove
strane rijeke.
12 Neka je na znanje kralju da Judejci koji pođoše od tebe i koji dođoše k nama u
Jeruzalem prezidaju grad odmetnički i opaki, podižu zidove i popravljaju mu temelje.
13 Neka je, dakle, na znanje kralju da ako se ovaj grad prezida i zidovi poprave, oni neće
davati ni danka, ni poreze, ni putarine, pa će od toga štetiti kraljevska riznica.
14 I kako mi sol od dvora jedemo te se nama čini da nije prilično da gledamo da se
potcijeni kralj, to šaljemo kralju ova obavještenja.
15 Neka se potraži u Knjizi ljetopisa otaca tvojih; i naći ćeš i vidjet ćeš u Knjizi ljetopisa da
je ovaj grad buntovan, koban kraljevima i pokrajinama i da su se u njemu od davnine
dizale bune. Zato je ovaj grad i bio razrušen.
16 Dajemo na znanje kralju da ako se ovaj grad prezida i zidovi se njegovi poprave, ti
nećeš više imati posjeda s ove strane rijeke.”
17 Odgovor koji kralj posla Rehumu, namjesniku, i Šimšaju, tajniku, te ostalim drugovima
njihovim koji su bili u Samariji i u drugim mjestima s onu stranu rijeke: “Pozdrav.
18 Knjiga koju nam poslaste bi tačno preda mnom pročitana.
19 Dao sam naredbu da se istražuje, i našlo se da je taj grad odavno ustajao na kraljeve, te
da su u njemu bili prevrati i bune.
20 Silnih je kraljeva bilo u Jeruzalemu koji su vladali svom zemljom preko rijeke i kojima
su se plaćali danci, porezi i putarine.
21 Zato naredite da se onim ljudima zabrani da dalje rade, da se onaj grad ne prezida prije
no što ja to odobrim.
22 Pazite da ne budete nemarni, da zlo ne raste na štetu kraljevu.”
23 Čim se knjiga kralja Artakserksa pročitala pred Rehumom i Šimšajem, tajnikom, i pred
njihovim drugovima, oni pohitaše u Jeruzalem k Judejcima te silom i prijetnjama
obustaviše rad.
24 Tada presta rad oko doma Božjega u Jeruzalemu i obustavi se do druge godine
kraljevanja Darija, kralja perzijskoga.
LB) Ezra glava 5

1 Hagaj, prorok, i Zaharija, sin Adonov, prorok, prorokovaše Judejcima koji bijahu u Judeji
i u Jeruzalemu, u ime Boga Izraelova.
2 Tada Zerubabel, sin Šealtielov, i Ješua, sin Josadakov, ustadoše i počeše opet graditi dom
Božji u Jeruzalemu. I s njima bijahu proroci Božji koji im pomagahu.
3 U to vrijeme dođoše k njima Tatnaj, namjesnik s ove strane rijeke, Šetar Boznaj i njihovi
drugovi te im ovako rekoše: “Tko vam je dopustio da gradite ovaj dom i da popravite ove
zidove?”
4 Rekoše im još: “Koja su imena ljudi koji grade ovu građevinu?”
5 Ali oko Božje bdjelo je nad starim Judejcima. I oni ih pustiše da nastave graditi dok nije
otišao izvještaj Dariju i dok nije stigao odgovor.
6 Prijepis knjige koju poslaše kralju Dariju Tatnaj, namjesnik s ove strane rijeke, Šetar
Boznaj i njihovi drugovi s one strane rijeke.
7 Oni su mu poslali izvještaj koji je glasio: “Kralju Dariju pozdrav!
8 Neka je na znanje kralju da smo otišli u pokrajinu Judeju k domu Boga velikoga. On se
gradi od tesana kamena, a u zidove mu stavljaju drvlje. Rad ide brzo i napreduje pod
rukama njihovim.
9 Zapitasmo starješine rekavši im: ‘Tko vam je dopustio da gradite taj dom i da
popravljate zidove?’
10 Upitasmo ih i za njihova imena da bismo ti ih saopćili i zapisasmo imena vođa.
11 Oni nam odgovoriše ovako: ‘Mi smo sluge Boga nebesa i zemlje i gradimo opet dom koji
je bio sazidan prije mnogo godina. Njega je zidao i podigao veliki kralj Izraelov.
12 Ali kad oci naši nadražiše Boga nebesa, on ih dade u ruke Nabukodonozoru, kralju
babilonskom, Kaldejcu, koji raskopa ovaj dom i odvede narod u sužanjstvo u Babilon.
13 Ali prve godine Kira, kralja babilonskoga, kralj Kir izda zapovijed da se opet sagradi
ovaj dom Božji.
14 I kralj Kir iznese iz hrama babilonskoga i zlatno i srebrno posuđe doma Božjega, koje
Nabukodonozor bijaše uzeo iz hrama jeruzalemskog i odnio u hram babilonski. On naredi
da se ono preda čovjeku zvanom Šešbasar, koga on postavi za namjesnika,
15 i reče mu: ‘Uzmi ovo posuđe pa idi i odnesi u hram koji je u Jeruzalemu; neka se opet na
svom mjestu sagradi dom Božji.’
16 Taj je Šešbasar došao i postavio temelj domu Božjemu u Jeruzalemu. Otada se on gradi i
još nije dovršen.
17 Ako je dakle kralju po volji, neka se potraži u riznici kraljevskoj u Babilonu je li kralj
Kir izdao zapovijed da se sagradi ovaj dom Božji u Jeruzalemu. Zatim neka nam kralj
saopći volju svoju u ovoj stvari.”
LB) Ezra glava 6

1 Tada kralj Darije naredi da se pretraži riznica u kojoj se ostavljalo blago u Babilonu.
2 I nađe se u Ekbatani, prijestolnici pokrajine Medije, knjiga u kojoj bijaše zapisana ova
zabilješka:
3 “Prve godine kralja Kira, kralj Kir izda ovu zapovijed za dom Božji u Jeruzalemu: Neka se
dom opet sagradi da bude mjesto gdje će se prinositi žrtve i neka ima jake temelje. On će
biti šezdeset lakata visok, šezdeset lakata širok,
4 imat će tri reda od tesanoga kamena i jedan red od novoga drveta. Trošak će se
podmiriti iz kraljevskoga doma.
5 Osim toga, vratiti će se zlatno i srebrno posuđe doma Božjega koje Nabukodonozor
bijaše uzeo iz hrama jeruzalemskoga, i ono će se opet odnijeti u hram jeruzalemski na
svoje mjesto i ostaviti u domu Božjemu.”
6 “I sad Tatnaju, namjesniče s onu stranu rijeke, Šetar Boznaju s drugovima poslanicima
koji ste s one strane rijeke, uklonite se s toga mjesta.
7 Ostavite neka se gradi taj dom Božji; neka ga namjesnik Judejaca i starješine njihove
grade na njegovom mjestu.
8 Evo što ja naređujem, odnosno što ćete trebati činiti u pogledu starješina Judejaca za
zidanje toga doma Božjega: trošak uzet od kraljevskih dobara koji potječu od dohodaka s
one strane rijeke isplaćivat će se redovito tim ljudima da ne bude pr
9 Stvari potrebne za žrtve paljenice Bogu nebesa, junci, ovnovi, jaganjci, žito, sol, vino i
ulje izdavat ćeš svećenicima jeruzalemskim na njihov zahtjev iz dana u dan bez kašnjenja,
10 da prinose mirisne žrtve Bogu nebesa i da se mole za život kralja i njegovih sinova.
11 I evo naredbe koju dajem svima onima koji bi prekršili ovu riječ: Iz njegove će se kuće
uzeti brvno koje će se pobosti, i on će se na njemu pogubitii i od njegove će se kuće
napraviti bunište.
12 A Bog, koji je učinio da se ondje nastani ime njegovo, neka obori svakog kralja i svaki
narod koji bi digao ruke da prekrši moju riječ i da uništi taj dom Božji u Jeruzalemu! Ja,
Darije, izdao sam ovu zapovijed. Neka se ona točno izvrši!”
13 Tatnaj, namjesnik s ove strane rijeke, Šetar Boznaj i njihovi drugovi izvršiše točno ovu
zapovijed koju im je poslao kralj Darije.
14 I starješine Judejaca gradiše sretno po proroštvima Hagaja i Zaharije, sina Adonova, i
dozidaše po zapovijedi Boga Izraelova i po zapovijedi Kira, Darija i Artakserksa, kraljeva
perzijskih.
15 Dom se dovršio trećeg dana njeseca Adara, u šestoj godini kraljevanja kralja Darija.
16 Sinovi Izraelovi, svećenici i leviti, te ostatak sinova ropstva, posvetiše u veselju dom
Božji.
17 Oni prinesoše na posvećenje toga doma Božjega sto junaca, dvjesto ovnova, četiri
stotine jaganjaca i dvadeset jaraca kao žrtvu okajnicu za sav Izrael prema broju plemena
Izraelovih.
18 Postaviše svećenike po redovima njihovim i levite po redovima njihovim, da služe Bogu
u Jeruzalemu kako je napisano u knjizi Mojsijevoj.
19 Sinovi ropstva slavili su Pashu četrnaestog dana prvoga mjeseca.
20 Svećenici i leviti očistiše se uzajamno. Svi su bili čisti i klali su Pashu za sve sinove
ropstva, za braću svoju svećenike i za sebe same.
21 Sinovi Izraelovi koji su se vratili iz ropstva jeli su Pashu sa svima onima koji se bijahu
odvojili od nečistoće naroda te zemlje i koji se pridružiše da traže Gospoda, Boga
Izraelova.
2vetkovali su u veselju sedam dana Blagdan beskvasnih kruhova, jer ih Gospod bijaše
razveselio obrativši srce kralja asirskoga k njima da ih podrži u radu oko doma Boga, Boga
Izraelova.
LB) Ezra glava 7

1 Poslije toga, za kraljevanja Artakserska, kralja perzijskoga, dođe Ezra, sin Seraje, sina
Azarje, sina Hilkije,
ina Šaluma, sina Sadoka, sina Ahituba,
3 sina Amarje, sina Azarje, sina Merajota,
4 sina Zerahje, sina Uzije, sina Bukija,
5 sina Abišue, sina Pinkasa, sina Eleazara, sina Arona, vrhovnog svećenika.
6 Taj Ezra dođe iz Babilona. Bio je književnik, vješt Zakonu Mojsijevu, koji dade Gospod,
Bog Izraelov. I kako je ruka Gospoda, Boga njegovoga, bila nad njim, kralj mu dade sve što
je tražio.
7 Mnogi sinovi Izraelovi, svećenici i leviti, pjevači, vratari i netinci dođoše u Jeruzalem
sedme godine kralja Artakserksa.
8 Ezra dođe u Jeruzalem petoga mjeseca sedme godine kraljeve.
9 On bijaše krenuo iz Babilona prvoga dana prvoga mjeseca, a prvoga dana petoga mjeseca
dođe u Jeruzalem, jer dobra ruka Boga njegovoga bijaše nad njim.
10 Jer Ezra je upravio srce svoje da nauči i da izvršava Zakon Gospodnji te da uči Izraela
uredbama i zakonima.
11 Evo prijepisa knjige koju je kralj Artakserks dao Ezri, svećeniku i književniku, učitelju
zapovijedi i zakona Gospodnjih u Izraelu.
12 “Artakserks, kralj nad kraljevima, Ezri, svećeniku, književniku, vještome u Zakonu
Boga nebesa itd.
13 Dao sam naredbu da se puste svi oni od naroda Izraelova, svećenika i levita njegovih,
koji se nalaze u mom kraljevstvu i koji hoće da idu s tobom u Jeruzalem.
14 Ti si poslan od kralja i od sedam savjetnika njegovih da pregledaš Judeju i Jeruzalem po
Zakonu Boga svoga koji ti je u rukama
15 te da odneseš srebro i zlato koje kralj i njegovi savjetnici velikodušno prinose Bogu
Izraelovu, čiji je stan u Jeruzalemu:
16 sve srebro i zlato što nakupiš u svoj pokrajini babilonskoj i dobrovoljne priloge koje
narod i svećenici prilože za dom Boga svoga u Jeruzalemu.
17 Zato ćeš se postarati da za to srebro kupiš junaca, ovnova i jaganjaca s darovima
njihovim i ljevanicama, te da ih prineseš na žrtveniku doma Boga vašega u Jeruzalemu.
18 S ostatkom od toga srebra raspolagat će i braća tvoja onako kako nađete da je dobro i u
skladu s voljom Boga svoga.
19 Ostavi pred Bogom u Jeruzalemu posuđe koje ti je predano za službu u domu Boga
tvoga.
20 Podat ćeš iz kraljevske riznice što bi još trebalo za trošak, koji ćeš učiniti za dom Boga
svoga.
21 Ja, kralj Artakserks, dajem nalog svim rizničarima s druge strane rijeke da izdaju Ezri,
svećeniku i književniku, vještome Zakonu Boga nebesa, sve što on od vas zaište,
22 do sto talenata srebra, sto kora pšenice, sto bata vina, sto bata ulja, a soli bez mjere.
23 I sve što zapovjedi Bog nebesa neka se točno učini za dom Boga nebesa, da gnjev njegov
ne dođe na kraljevstvo, na kralja i na sinove njegove.
24 Dajemo vam još na znanje da se ni od koga od svećenika i levita, pjevača, vratara,
netinaca i služitelja toga doma Božjega ne smije uzimati danak, porez ili carina.
25 A ti, Ezra, po mudrosti Boga tvoga koja ti je data, postavi suce i upravitelje da dijele
pravdu svemu narodu s druge strane rijeke, svima koji poznaju zakone Boga tvoga, a
pouči one koji ih ne poznaju.
26 Svaki koji se točno ne pokori Zakonu Boga tvoga i zakonu kraljevu bit će osuđen na
smrt, na izgnanstvo, na globu ili na tamnicu.”
27 Blagoslovljen neka je Gospod, Bog otaca naših, koji navede srce kraljevo da proslavi
tako dom Gospodnji u Jeruzalemu,
28 i koji mi dade da nađoh naklonost kralja i njegovih savjetnika te svih moćnih knezova
njegovih! Ohrabren rukom Gospoda, Boga svoga, koja bi nada mnom, skupih poglavare
Izraela da otputuju sa mnom.
LB) Ezra glava 8

1 Ovo su poglavari domova i plemena onih koji pođoše sa mnom iz Babilona za vlade
kralja Artakserksa:
2 Od sinova Pinkasovih: Geršom; od sinova Itamarovih: Daniel; od sinova Davidovih:
Hatuš;
3 od sinova Šekanije, koji bijaše od sinova Paroševih: Zaharija, a s njim sto i pedeset
muških zapisanih;
4 od sinova Pahat-Moabovih: Elijoenaj, sin Zerahjin, i s njim dvjesta muških;
5 od sinova Zetuovih: Šekanija, sin Jahazielov, i s njim tri stotine muških;
6 od sinova Adinovih; Ebed, sin Jonatanov, i s njim pedeset muških;
7 od sinova Elamovih: Izaija, sin Atalijin, i s njim sedamdeset muških;
8 od sinova Šefatajinih: Zebadja, sin Mihaelov, i s njim osamdeset muških;
9 od sinova Joabovih: Obadja, sin Jehielov, i s njim dvjesta i osamnaest muških;
10 od sinova Šelomitovih: sin Josifjin, i s njim sto i šezdeset muških;
11 od sinova Bebajevih: Zaharija, sin Bebajev, i s njim dvadeset i osam muških;
12 od sinova Azgadovih: Johanan, sin Hakatanov, i s njim sto i deset muških;
13 od sinova Adonikamovih, posljednjih po imenu: Elifelet, Jelijel i Šemaja, i s njima
šezdeset muških;
14 od sinova Bigvajevih: Utaj, sin Zabudov, i s njim sedamdeset muških.
15 Sabrah ih kod rijeke koja teče u Ahavu i ondje ostadosmo tri dana u taboru. Poslije
pregledah narod i svećenike i ne nađoh ondje ni jednoga od sinova Levijevih.
16 Tada pozvah poglavare Eliezera, Ariela, Šemaju, Elnatana, Jariba, Elnatana, Natana,
Zahariju, Mešulama, i učitelje Jojariba i Elnatana,
17 te ih uputih k Idonu, glavaru, u Kasifju i naučih ih što će reći Idonu i braći njegovoj
netincima u Kasifji, da bi nam doveli sluge za dom Boga našega.
18 I kako je dobra ruka Božja bila nad nama, oni nam dovedoše Šerebju, čovjeka razumna,
od sinova Mahlija, sina Levija, sina Izraelova, i s njim sinove njegove i braću njegovu, njih
osamnaest;
19 Hašabju, a s njim Izaiju od sinova Merarijevih, braću njegovu i sinove njegove, njih
dvadeset;
20 a od netinaca koje David i poglavari njegovi bijahu odredili na službu levitima - dvjesto
dvadeset netinaca, poimence naznačenih.
21 Ondje, kod rijeke Ahave, oglasih post poniznosti pred Bogom svojim da izmolim u
njega sretan put za sebe, za našu djecu i za sve što je bilo naše.
22 Ja bih se bio postidio da sam tražio od kralja pratnju konjanika, da nas putem brane od
neprijatelja, jer bijasmo rekli kralju: “Ruka je Boga našega na dobro nad svima onima koji
ga traže, a sila njegova i gnjev njegov na sve one koji ga napuštaju.”
23 Zato smo postili i molili se Bogu svome, i on nas usliša.
24 Izabrao sam dvanaest svećeničkih glavara, Šerebju, Hašabju, i desetoricu braće njihove.
25 Ja izmjerih pred njima srebro, zlato, posuđe koje su priložili za dom Boga našega kralj,
njegovi savjetnici, glavari i sav narod Izraelov.
26 Predadoh im u ruke šest stotina i pedeset talenata srebra, sto talenata srebrnog posuđa
i sto talenata zlata,
27 dvadeset zlatnih kupa u vrijednosti od tisuću darika i dvije vaze od uglađenog bakra
skupocjenog kao zlato.
28 Pa im rekoh: “Vi ste posvećeni Gospodu, ovo je posuđe sveto i ovo srebro i zlato
dobrovoljno je priloženo Gospodu, Bogu otaca vaših.
29 Budite pažljivi i čuvajte to dokle ne izmjerite pred glavarima svećeničkim i levitima, te
glavarima domova Izraelovih u Jeruzalemu, u sobama doma Gospodnjega.”
30 I svećenici i leviti primiše po mjeri srebro, zlato i posuđe da odnesu u Jeruzalem u dom
Boga našega.
31 Krenusmo od rijeke Ahave k Jeruzalemu dvanaestog dana prvoga mjeseca, i ruka Boga
našega bi nad nama i izbavi nas od napadaja neprijatelja i od zasjede na putu.
32 Dođosmo u Jeruzalem i odmorismo se tri dana.
33 Četvrtoga dana izmjeri se srebro, zlato i posuđe u domu Boga našega. To smo predali
Merimotu, sinu Urijinu, svećeniku; s njim bijaše Eleazar sin Pinkasov, a s njima leviti
Jozabad, sin Ješuin, i Noadja sin Binujev.
34 Sve je bilo provjereno i za broj i za mjeru, i tada se zapisa ukupna težina.
35 Sinovi koji se vratiše iz izgnanstva prinesoše Bogu Izraelovu kao žrtvu paljenicu
dvanaest junaca za sav Izrael, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam jaganjaca,
dvanaest jaraca za žrtvu okajnicu, sve to na žrtvu Gospodu.
36 Oni predadoše zapovijedi kraljeve kraljevskim satrapima i namjesnicima s ove strane
rijeke koji su pomogli narodu i domu Božjemu.
LB) Ezra glava 9
1 Kad se to svrši, pristupiše k meni glavari govoreći: “Narod Izraelov, svećenici i leviti, ne
odvojiše se od naroda ove zemlje; i oni idu za gadostima njihovim, za gadostima
Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipćana i Amore
2 Jer oni uzeše kćeri njihove za sebe i za sinove svoje i pomiješaše sveto pleme s narodima
ove zemlje, tako da glavari i upravitelji prvi počiniše taj grijeh.”
3 Kad sam to čuo, razderao sam svoje haljine i plašt, čupao kosu s glave i dlake iz brade i
sjeo očajan.
4 K meni se skupiše svi oni koji su se bojali riječi Boga Izraelova, zbog grijeha sinova
ropstva, i ja ostadoh sjedeći tužan do večernje žrtve.
5 A o večernjoj žrtvi ustadoh od jada svoga u razdrtoj haljini i plaštu, te klekavši na
koljena raširih ruke Gospodu, Bogu svome,
6 i rekoh: “Bože moj! Zbunjen sam i stidim se podignuti oči svoje k tebi, Bože moj, jer se
bezdušnosti namnožiše povrh naših glava i krivice naše do neba dopriješe.
7 Od vremena naših otaca mi smo do današnjega dana mnogo skrivili, i zbog svojih zlih
djela, bili smo predani, mi i kraljevi naši i svećenici naši, u ruke tuđih kraljeva, pod mač, u
ropstvo, na pljačku i u sramotu koja danas pokriva lice naše.
8 A ipak nam Gospod, Bog naš, čini milost ostavljajući nam neke izbjegle i dajući nam
utočišta u svetom mjestu svome, da bi prosvjetlio oči naše dajući nam malo života u
našem sužanjstvu.
9 Jer mi smo roblje, ali ne nepusti nas Bog naš u ropstvu našemu. On umilostivi kraljeve
perzijske da nam sačuva život, da uzmognemo podići dom Boga svoga i da popravimo
razvaline njegove te da nam da sklonište u Judeji i u Jeruzalemu.
10 A što ćemo mi sad kazati poslije toga, Bože naš? Jer mi napustismo zapovijedi tvoje,
11 koje si propisao preko slugu svojih, proroka, govoreći: “Zemlja u koju idete da je
posjedujete to je zemlja oskvrnuta nečistoćama naroda tih krajeva, gadostima kojima su
je napunili od kraja do kraja nečistoćama svojim.
12 Ne dajte, dakle, kćeri svoje za sinove njihove i ne uzimajte kćeri njihove za sinove
svoje; ne starajte se nikada ni za njihovo dobro ni za sreću njihovu. Tako ćete postati jaki,
jest ćete od najboljih plodova zemlje i ostavit ćete je zauvijek u ba?
13 I poslije svega onoga što dođe na nas za naša zla djela i za velike naše krivice, i ako nas
ti nisi, Bože naš, kaznio po mjeri zlodjela naših i sad kad si nam sačuvao ove izbjegle,
14 hoćemo li opet prekršiti tvoje zapovijedi i združiti se s ovim gadnim narodima? Ne bi li
se gnjev tvoj raspalio na nas dokle nas ne bi zatro da ni jedan ne ostane i ne izbavi se?
15 Gospode, Bože Izraelov, ti si pravedan, jer smo mi danas ostatak izbjeglih. Evo, mi smo
kao krivci pred tobom. Ne bismo se mogli održati tako pred licem tvojim.”
LB) Ezra glava 10

1 Dok se Ezra plačući i ničice pred domom Božjim tako molio i ispovijedao, skupi se k
njemu veliko mnoštvo čeljadi od Izraela, ljudi, žena i djece, te i narod zaplače.
2 Tad Šekanija, sin Jehielov, od sinova Elamovih, progovori i reče Ezri: “Mi smo sagriješili
Bogu svome što uzesmo žene tuđinke iz naroda ove zemlje. Ali Izrael ne ostaje zato bez
nade.
3 Učinimo sad zavjet Bogu svome da ćemo otpustiti sve žene i djecu njihovu po nahođenju
moga gospodara i svih onih koji dršću pred zapovijedima Boga našega. Neka se postupi po
Zakonu.
4 Ustani, jer se to tebe tiče. Mi ćemo biti s tobom. Budi srčan i djeluj!”
5 Ezra usta i zakle glavare svećeničke i levite i sav Izrael da učine ono što bi rečeno. I oni
se zakleše.
6 Zatim Ezra ode od doma Gospodnjega u sobu Johanana, sina Elijašibova; i pošto uđe, nije
jeo kruha niti pio vode jer bijaše potišten zbog grijeha sinova ropstva.
7 I oglasi se u Judeji i u Jeruzalemu da se svi sinovi ropstva imaju skupiti u Jeruzalem i da
će se po rješenju glavara i starješina,
8 tko ne bi došao za tri dana, njegovo imanje zaplijeniti, a on će se isključiti iz zbora
sinova ropstva.
9 Svi ljudi od Jude i Benjamina skupiše se u Jeruzalem za tri dana, dvadesetoga dana
devetog mjeseca. Sav narod bijaše na trgu pred domom Božjim, dršćući zbog te stvari i
zbog kiše.
10 Svećenik Ezra usta i reče im: “Vi sagriješiste što se združiste s tuđinkama i učiniste da
Izrael postane još više kriv.
11 Ispovjedite sad grijeh svoj Gospodu, Bogu otaca svojih, i ispunite volju njegovu!
Odvojite se od naroda ove zemlje i od žena tuđinki!”
1av zbor odgovori glasno: “Učinit ćemo kao što si nam kazao.
13 Ali naroda ima mnogo i ide kiša te se ne može stajati vani, a ovaj posao nije za jedan
dan ili za dva, jer nas ima mnogo koji smo u tome sagriješili.
14 Neka ostanu, dakle, glavari naši za cijeli zbor pa koji su u našim gradovima oženjeni
tuđinkama neka dolaze u određeno vrijeme sa starješinama i sucima svakoga grada dok se
ne odvrati od nas plameni gnjev Boga našega zbog te stvari.”
15 Jonatan, sin Asahelov, i Jahzija, sin Tikvin, potpomognuti od Mešulama i od levita
Šabetaja, bijahu sami protiv toga prijedloga
16 koji prihvatiše sinovi ropstva. Povratnici izabraše Ezru, svećenika, i glavare domova
otaca svojih svi poimence. Vijećali su prvog dana desetoga mjeseca da izvide stvar;
17 i do prvoga dana prvoga mjeseca svršiše sa svima onima koji se bijahu združili s
tuđinkama.
18 Između sinova svećeničkih nađoše se združeni s tuđinkama: između sinova Ješue, sina
Josadakova, i braće njegove: Maaseja, Eliezer, Jarib i Gedalija,
19 koji dadoše ruku da će otpustiti svoje žene i prinijeti po jednoga ovna za svoju krivicu.
20 Od sinova Imerovih: Hanani i Zebadja;
21 od sinova Harimovih: Maaseja, Ilija, Šemaja, Jehiel i Uzija;
22 od sinova Pašhurovih: Elijoenaj, Maaseja, Jišmael, Netanel, Jozobad i Elasa.
23 Od levita: Jozabad, Šimej, Kelaja, a to je Kelita, Petahja, Juda i Eliezer.
24 Od pjevača: Elijašib i Zakur. Od vratara: Šalum, Telem i Uri.
25 Od Izraela: od sinova Paroševih: Ramja, Jizija, Malkija, Mijamin, Eleazar, Malkija i
Benaja;
26 od sinova Elamovih: Matanija, Zaharija, Jehiel, Abdi, Jeremot i Ilija;
27 od sinova Zatuovih: Elijoenaj, Elijašib, Matanija, Jeremot, Zabad i Aziza;
28 od sinova Bebajevih: Johanan, Hananija, Zabaj i Atlaj;
29 od sinova Banijevih: Mešulam, Maluk, Adaja, Jašub, Šeal i Ramot;
30 od sinova Pahat-Moabovih: Adna, Kelal, Benaja, Maaseja, Matanija, Besalel, Binuj i
Manaše;
31 od sinova Harimovih: Eliezer, Jišija, Malkija, Šemaja, Šimun,
32 Benjamin, Maluk, Semarja;
33 od sinova Hašumovih: Matnaj, Matata, Zabad, Elifelet, Jeremaj, Manaše i Šimej;
34 od sinova Banijevih: Maadaj, Amram, Joel,
35 Benaja, Bedja, Kelu,
36 Vanija, Meremot, Elijašib,
37 Matanija, Matnaj, Jaasaj,
38 od sinova Binujevih: Šimej,
39 Šelemja, Natan i Adaja,
40 od Zakejevih sinova: Šašaj, Šaraj,
41 Azareel, Šelemja, Šemarja,
42 Šalum, Amarja i Josip;
43 od sinova Nebovih: Jeiel, Matitja, Zabad, Zebina, Jadav, Joel i Benaja.
44 Svi oni bijahu uzeli žene tuđinke i mnogi između njih imali su i djece.
PROROK NEHEMIJA
LB) Nehemija glava 1

1 Riječi Nehemije, sina Hakalijina. Mjeseca Kisleva, godine dvadesete, kad bijah u Susi, u
prijestolnici,
2 Hanani, jedan od moje braće, i još neki ljudi dođoše iz Jude. Ja ih zapitah za izbjegle
Judejce, koji bijahu preostali iz sužanjstva i za Jeruzalem.
3 Odgovoriše mi: “Oni što ostadoše od sužanjstva su tu, u pokrajini, u najvećoj nevolji i
sramoti: zidovi su jeruzalemski razvaljeni, a vrata su mu ognjem popaljena.”
4 Na te riječi sjedoh i zaplakah te ostadoh nekoliko dana u očaju. Postio sam i molio se
pred Bogom nebesa
5 govoreći: “Oh, Gospode, Bože nebesa, Bože veliki i strahoviti, ti koji čuvaš Savez i činiš
milost onima koji te ljube i drže tvoje zapovijedi!
6 Neka bude uho tvoje prignuto i oči tvoje otvorene. Čuj molitvu sluge svoga kojom se
sada molim pred tobom dan i noć za sinove Izraelove, sluge tvoje, ispovijedajući grijehe
sinova Izraleovih, grijehe koje tebi zgriješismo.
7 Skrivismo ti i ne držasmo zapovijedi, ni zakone, ni naredbe koje si ti propisao Mojsiju,
sluzi svome.
8 Spomeni se riječi koju si zapovjedio sluzi svome Mojsiju da izrekne: ‘Kad budete
zgriješili, ja ću vas zasijati među narode;
9 ali ako se obratite k meni i držite zapovijedi moje i vršite ih, a budete izagnani i na kraj
svijeta, sabrat ću vas odande i odvesti vas na mjesto koje sam izabrao da ondje nastanim
ime svoje.’
10 Oni su sluge tvoje i narod tvoj koji si iskupio silom svojom velikom i rukom svojom
krepkom.
11 Oh, Gospode! Neka bude uho tvoje prignuto k molitvi sluge tvoga i k molitvi slugu
tvojih koji hoće da se boje imena tvoga! Daj danas uspjeh sluzi svome i učini da nađe
milost pred ovim čovjekom!” Ja sam tada bio kraljev peharnik.

1 Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksa, kako vino bijaše pred njim,
ja uzeh vino i dodah ga kralju. Nikad nisam pred njim bio neveseo.
2 Kralj mi reče: “Zašto ti je lice žalosno? A ipak nisi bolestan; to ne može biti no tuga u
srcu.” Mene obuze veliki strah
3 i odgovorih kralju: “Neka živi kralj dovijeka! Kako ne bih bio žalosna lica kad je grad u
kojem su grobovi otaca mojih razvaljeni i vrata mu ognjem popaljena?”
4 A kralj mi reče: “Što tražiš?” Ja se pomolih Bogu nebesa
5 i odgovorih kralju: “Ako je ugodno kralju i ako mu je mio njegov sluga, pošalji me u
Judeju, u grad grobova otaca mojih da ga obnovim.”
6 Kralj, do koga je sjedila kraljica, reče mi: “Koliko ti vremena treba za put i kad ćeš se
vratiti?” I bi ugodno kralju da me pusti da odem, a ja mu kazah vrijeme.
7 Zatim rekoh kralju: “Ako je ugodno kralju, neka mi dade pisma za namjesnike preko
rijeke da me puste prijeći u Judeju,
8 i pismo za Asafa, kraljeva čuvara šuma, da mi dade drva za gradnju vrata od dvora uz
dom, za gradski zid i za kuću u koju ću ući.” Kralj mi dade pisma, jer dobra ruka Boga
moga bijaše nada mnom.
9 Ja dođoh k namjesnicima preko rijeke i predadoh im knjige kralja koji bijaše naredio da
me prate zapovjednici vojske i konjanici.
10 Kad to čuše Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, bi im vrlo krivo što dođe čovjek
da se postara za dobro sinova Izraelovih.
11 Stigoh u Jeruzalem i ostadoh ondje tri dana.
12 Pa ustah noću s nekoliko ljudi, a da nikome ne kazah što mi je Bog moj dao u srce da
učinim u Jeruzelemu. Sa sobom nisam imao druge životinje osim one na kojoj sam jahao.
13 Iziđoh noću na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskom izvoru i Smetlišnim vratima,
promatrajući jeruzalemske razvaljene zidove i misleći na vrata njegova spaljena ognjem.
14 Prođoh pokraj vrata od izvora i od jezera kraljevskoga i nije bilo puta kuda bi moja
životinja mogla prići.
15 Popeh se noću uz potok i opet promatrah zid. Zatim se vratih na Dolinska vrata i tako
dođoh natrag.
16 Upravitelji nisu znali kamo sam išao ni što sam radio, jer do tada nisam ništa rekao ni
Judejcima, ni svećenicima, ni velikašima, ni upraviteljima, ni drugima koji se bave
poslovima.
17 Tada im rekoh: “Vi vidite u kakvom smo nesretnom stanju! Jeruzalem je razvaljen,
vrata su mu polomljena! Dođite, dajte da obnovimo zidove jeruzalemske, pa nećemo više
biti pod sramotom.”
18 Kazao sam im kako je dobra ruka Božja bila nada mnom i riječi koje mi je rekao kralj. A
oni rekoše: “Ustanimo i gradimo!” I ukrijepiše se u tom dobrom rješenju.
19 Kad to čuše Sanbalat, Horonac, sluga Tobija, Amonac, i Gešem, Arapin, podsmjehnuše
nam se i rugaše nam se. Oni rekoše: “Što to radite? Bunite li se vi protiv kralja?”
20 A ja im odgovorih: “Bog nebesa dat će nama uspjeh. Mi, sluge njegove, ustat ćemo i
graditi. A vi nemate ni djela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu.”

1 Elijašib, veliki svećenik i braća njegova svećenici ustadoše i sagradiše Ovčja vrata. Oni ih
posvetiše i staviše im krila; posvetiše ih od kule Meaha do kule Hananelove.
Elijašibom su gradili ljudi iz Jerihona; a do njih Zakur, sin Imrijev.
3 Sinovi Hasnovini gradili su Riblja vrata. Oni ih okovaše i staviše krila, brave i
prijevornice.
4 Do njih je radio na popravcima Merimot, sin Urije, sina Hakosova; do njih Mešulam, sin
Berekje, sina Mešezabelova; a do njih Sadok, sin Baanin.
5 Kraj njih su radili Tekoanci, čiji su glavni ljudi odbili naredbe svoga gospodara.
6 Jojada, sin Paseahov, i Mešulam, sin Besodjin, popravljali su Stara vrata. Oni ih okovaše i
staviše krila, brave i prijevornice.
7 Do njih su radili Melatja, Gibeonjanin, Jadon, Meronoćanin, i ljudi iz Gibeona i iz Mispe,
koji spadahu pod vlast namjesnika s onu stranu rijeke;
8 do njih je radio Uziel, sin Harhojin, zlatar, a do njega Hananija, mirodijar. Oni su utvrdili
Jeruzalem do Širokoga zida.
9 Do njih je radio Refaja, sin Hurov, poglavar polovice jeruzalemskog kraja.
10 Do njih Jedaja, sin Harumafov, preko puta kuće svoje, a do njega Hatuš, sin Hašabjin.
11 Drugi dio zida i Pećnu kulu popravljali su Malkija, sin Harimov, i Hašub, sin Pahat-
Moabov.
12 Do njih je radio Šalum, sin Halohešov, poglavar nad polovicom jeruzalemskog kraja sa
kćerima svojim.
13 Hanun i stanovnici Zanoaha popraviše Dolinska vrata. Oni ih napraviše te im staviše
krila, brave i prijevornice. Postaviše i tisuću lakata zida do Smetlišnih vrata.
14 Malkija, sin Rehabov, poglavar nad krajem bethakeremskim, popravi Smetlišna vrata.
On ih napravi i postavi krila, brave i prijevornice.
15 Šalum, sin Kol-Hozin, poglavar kraja mispanskoga, popravi Izvorska vrata. On ih uredi,
pokri i postavi im krila, brave i prijevornice. Sagradio je i zid od ribnjaka Šiloaha pokraj
Kraljeva vrta do stepenica koje silaze iz grada Davidova.
16 Za njim Nehemnija, sin Azbukov, poglavar nad polovicom kraja bet surskoga, radio je
na popravcima preko puta grobova Davidovih, do umjetnog jezera i do kuće junaka.
17 Za njim su radili leviti, Rehum, sin Banijev, a do njega za svoj kraj Hašabja, poglavar
nad polovicom kraja keilskoga.
18 Za njim su radila braća njihova, Bavaj, sin Henadadov, poglavar nad polovicom kraja
keilskoga;
19 a do njega Ezer, sin Ješuin, popravi jedan dio zida preko puta uzbrdice koja vodi prema
oružnici na uglu.
20 Za njim je popravljao jedan dio zida Baruh, sin Zabajev, od ugla do kuće velikog
svećenika Elijašiba.
21 Za njim je opet jedan dio zida popravljao Meremot, sin Urije, sina Hakosova, od vrata
kuće Elijašibove do kraja kuće Elijašibove.
22 Za njim su radili svećenici iz okolice Jeruzalema.
23 Potom Benjamin i Hašub preko puta svojih kuća; a za njima Azarja, sin Maaseje, sina
Ananijina, uz svoju kuću.
24 Za njim Binuj, sin Henadadov, drugi dio, od kuće Azarjine do zavijutka i do ugla.
25 Palal, sin Uzajev, popravljao je preko puta ugla i gornje kule, koja se pruža iz doma
kraljeva kod dvorišta tamničkoga. Za njim je radio Pedaja, sin Parošev.
26 Netinci koji su živjeli na brijegu, radili su preko puta Vodenih vrata, s istoka, i kule na
uzbrdici.
27 Za njima Tekoanci popraviše jedan dio preko puta velike kule na uzbrdici do zida na
brijegu.
28 Od Konjskih vrata popravljali su svećenici, svaki pred svojom kućom.
29 Za njima Sadok, sin Imerov, radio je pred svojom kućom. Za njim Šemaja, sin Šekanijin,
čuvar Istočnih vrata.
30 Za njima Hananija, sin Šelemjin, i Hanun, šesti sin Salafov, popraviše drugi dio zida. Za
njima Mešulam, sin Berekjin, radio je preko puta svoje sobe.
31 Za njim je Malkija, zlatar, radio do kuće netinaca i trgovaca nasuprot Nadgledničkim
vratima do visoke sobe na uglu.
32 Zlatari i trgovci radili su od visoke sobe na uglu do Ovčjih vrata.

1 Kad Sanbalat ču da gradimo zid, silno se rasrdi.
2 On se naruga Judejcima i reče pred braćom svojom i vojnicima samarijskim: “Što rade ti
nevoljni Judejci? Hoće li se oni pustiti da rade? Hoće li oni žrtve prinositi? Hoće li dovršiti
svoje djelo? Hoće li oni u život povratiti kamenje pod prahom
3 Tobija, Amonac, bijaše pokraj njega i reče: “Neka samo grade! Ako se lisica zaleti,
provalit će njihov kameni zid.”
4 “Čuj, Bože naš, kako smo prezreni! Obrati rugnje njihovo na glavu njihovu i predaj ih
pljački u zemlji robovanja.
5 Ne opraštaj zloću njihovu i grijeh njihov da se ne izbriše pred tobom, jer uvrijediše one
koji grade.”
6 Mi sagradismo zid koji se završi do polovice visine. I narod uze taj rad k srcu.
7 Kad Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i Ašdođani čuše da se popravljaju zidovi
jeruzalemski i da se počinju zatvarati pukotine, silno se razgnjeviše
8 i dogovoriše se svi zajedno da napadnu Jeruzalem i da ga sruše.
9 Mi se pomolismo Bogu našemu i postavismo straže da bismo se branili od njihovih
napada.
10 Ali Judejci govorahu: “Snaga izdaje one koji nose teret, a ruševine su velike. Nećemo
stići sagraditi zidove.”
11 A neprijatelji naši govorahu: “Neće oni ništa znati ni vidjeti dok ne upadnemo usred
njih; pobit ćemo ih i prekinut ćemo im posao.”
12 Ali Judejci koji kod njih nastavahu dođoše deset puta da nas upozore iz svih mjesta iz
kojih dolažahu.
13 Zato namjestih narod u nizinama iza zidova i na strmenima po porodicama njegovim s
mačevima, kopljima i lukovima.
14 Ja pogledah, i ustavši rekoh starješinama i glavarima i ostalom narodu: “Ne bojte ih se!
Spomenite Gospoda koga se treba bojati i borite se za braću svoju, za sinove svoje i za
kćeri svoje, za žene svoje i za domove svoje.”
15 Kad naši neprijatelji saznaše da smo upozoreni, Gospod razbi njihove namjere, a mi se
vratismo svi k zidu, svaki na svoj posao.
16 Od toga dana polovica je mojih momaka radila, a druga je polovica bila naoružana
kopljem, štitom, lukom i oklopom. Glavari stajahu iza svega doma Judina.
17 Oni koji su gradili i oni koji su nosili teret i tovarili, svaki je jednom rukom radio, a u
drugoj držao koplje.
18 Svaki je od njih imao pripasan mač. Trubači su stajali kraj mene.
19 Ja rekoh starješinama, glavarima i ostalome narodu: “Posao je velik i opsežan, a mi smo
se rasuli po zidu daleko jedan od drugoga.
20 Na zvuk trube okupite se oko nas ondje odakle je budete čuli. Bog će se za nas boriti.”
21 Tako smo produžili rad, polovica nas s kopljem u ruci od zore pa dok se zvijezde nisu
pojavile.
22 U to vrijeme rekoh još narodu: “Svaki s momkom svojim neka noći u Jeruzalemu; noću
čuvajmo stražu, a danju radimo!”
23 I ne svlačismo sa sebe haljine ni ja, ni braća moja, ni momci moji, ni stražari koji su išli
za mnom; svaki je imao samo svoje oružje i vodu.

1 Nasta velika vika ljudi i žena na braću njihovu Judejce.
2 Jer neki govorahu: “Nas i sinova naših i kćeri naših ima mnogo, neka nam se da žita da
jedemo i da ostanemo živi.”
3 Drugi opet govorahu: “Založismo polja svoja, vinograde i kuće svoje da dobijemo žita u
ovoj gladi.”
4 Drugi govorahu: “Uzesmo srebro u zajam na polja svoja i vinograde za danak kraljevski.
5 Put je naša ipak kao put braće naše, sinovi naši kao sinovi njihovi; i gle, mi dajemo
sinove svoje i kćeri svoje u roblje i mnoge su kćeri naše već ropkinje. Mi smo bez snage, a
polja naša i vinograde naše drugi drže.”
6 Vrlo sam se rasrdio kad sam čuo viku njihovu i te riječi.
7 I odlučih u srcu svome da ukorim velikaše i upravitelje pa im rekoh: “Što! Vi uzimate
kamate od braće svoje!”
8 I rekoh im: “Mi smo otkupili koliko smo mogli braću svoju Judejce koji bijahu prodani
narodima; a vi ćete sami prodati braću svoju, i to nama?!” Oni ušutješe i ne nađoše što da
odgovore.
9 Zatim rekoh: “Nije dobro što radite. Ne biste li vi trebali hoditi u strahu od Boga našega,
da nam se ne rugaju narodi, neprijatelji naši?
10 I ja i braća moja i sluge moje posudili smo im srebra i žita. Oprostimo im dug!
11 Vratite im još danas njihova polja, vinograde, maslinike i kuće te postotak od novca, od
žita, od vina i od ulja što uzeste od njih za kamate.”
12 Oni odgovoriše: “Vratit ćemo i nećemo tražiti od njih; učinit ćemo kako ti kažeš.” Tada
sazvah svećenike i zakleh ih da će tako učiniti.
13 Zatim istresoh svoj plašt i rekoh: “Ovako neka istrese Bog svakoga iz kuće svoje i iz
truda svoga koji ne ispuni ove riječi; ovako neka se istrese i ostane prazan.” Cijeli zbor
reče: “Amen!” hvaleći Gospoda. I narod održa riječ.
14 Od dana kad me kralj odredio za namjesnika u zemlji Judinoj, od dvadesete do trideset
druge godine kralja Artakserksa, za tih dvanaest godina ni ja ni braća moja nismo jeli
hrane namjesničke.
15 Namjesnici koji bijahu prije mene bili su teški narodu i primali su od njega kruh i vino,
osim četrdeset šekela srebra, a i sluge njihove tlačile su narod. Ja nisam tako radio, jer
sam se bojao Boga.
16 Naprotiv, radio sam na popravku ovoga zida. Nismo uzeli ni jedne njive, i sve sluge
moje bijahu skupa ondje na poslu.
17 Za mojim stolom bilo je sto i pedeset ljudi, Judejaca i upravitelja, osim onih koji su nam
dolazili iz okolnih naroda.
18 Svaki mi se dan spravljalo po jedno govedo, šest izabranih ovnova i ptica; i svakih deset
dana davalo se svima vina u izobilju. A opet, nisam tražio ništa iz namjesničkih prihoda,
jer su radovi bili na teret ovoga naroda.
19 Spomeni se, Bože moj, svega dobra što sam učinio za ovaj narod!

1 Još ne bijah namjestio krila na vrata, kad Sanbalat, Tobija, Arapin Gešem i ostali naši
neprijatelji saznaše da sam obnovio zid i da više nema pukotina na njemu.
2 Tada mi Sanbalat i Gešem poručiše: “Dođi da se sastanemo u kojem selu Ononske
doline!” No oni su mi mislili zlo.
3 Poslah k njima glasnike i poručih: “U poslu sam velikom i ne mogu doći; jer bi stao rad
kad bih ga ostavio da dođem k vama.”
4 Oni poslaše k meni četiri puta, a ja im uvijek onako odgovorih.
5 I Sanbalat posla k meni po peti put slugu svoga s knjigom otvorenom u ruci.
6 A u njoj je pisalo: “Čuje se po narodima, a Gašmu potvrđuje, da se ti i Judejci mislite
pobuniti i zato dižeš zid. Ti ćeš im - govori se - biti kralj,
7 već si postavio i proroke da te u Jeruzalemu proglase za kralja u Judeji. To će sad doći i
do kralja. Dođi, dakle, da se dogovorimo!”
8 Ja poslah Sanbalatu ovakav odgovor: “Nije tako kako ti kažeš, nego si to ti izmislio.”
9 Svi su ti ljudi htjeli da nas zbune, pa govorahu: “Dosadit će im i neće dovršiti rad.” A sad,
Bože, ukrijepi me.
10 Pođoh k Šemaji, sinu Delaje, sina Mehetabelova. On se bješe zatvorio i reče: “Idimo
zajedno u dom Božji, u Hram, i zaključajmo vrata; jer oni dolaze da te ubiju. Doći će noću
da te ubiju.”
11 Ja odgovorih: “Zar da bježi čovjek kakav sam ja? I koji bi čovjek kao što sam ja mogao
ići u Hram da ostane živ? Neću ići.”
1poznao sam da ga nije poslao Bog. Ali on je prorokovao tako jer ga Sanbalat i Tobija
bijahu podmitili.
13 Potkupiše ga, nadajući se da ću se uplašiti te da ću pristati na njihov savjet i zgriješiti,
kako bi me ružili i osramotili.
14 Spomeni, Bože moj, Tobiju i Sanbalata po ovim njihovim djelima, Noadju, prorčicu, i
druge proroke koji su htjeli da me uplaše.
15 Zid je dovršen dvadeset petoga dana mjeseca Elula, za pedeset i dva dana.
16 Kad za to saznaše svi neprijatelji naši i vidješe svi narodi koji bijahu oko nas, mnogo se
zamisliše, jer spoznaše da je to djelo svršeno voljom Boga našega.
17 U one dane i mnogi velikaši Jude slali su pisma Tobiji i od njega su primali pisma.
18 Jer mnogi u Judi bijahu s njim vezani zakletvom, jer on bijaše zet Šekanije, sina
Arahova, a Johanan, njegov sin, bijaše oženjen kćeri Mešulama, sina Berekjina.
19 Oni govorahu preda mnom dobro o njemu i dostavljahu mu moje riječi. Tobija je slao
pisma zato da me uplaši.

1 Kad je zid sagrađen i kad namjestih vrata, postaviše se vratari, pjevači i leviti.
2 Dadoh svoje zapovijedi Hananiju, bratu svome, i Hananiji, zapovjedniku grada
jeruzalemskoga, čovjeku koji se isticao nad drugima vjernošću i bogobojaznošću.
3 Ja im rekoh: “Jeruzalemska vrata neće se otvarati dok sunce ne ogrije i zatvarat će se
pred vama. Stanovnici Jeruzalema će čuvati stražu, svaki na svom mjestu pred svojom
kućom.”
4 Grad bijaše širok i velik, ali naroda bijaše malo u njemu jer nije bilo sagrađenih kuća.
5 Bog moj dade mi u srce te sabrah glavare, starješine i narod da se izbroje po plemenima.
Nađoh knjigu u kojoj bijaše popis onih koji se vratiše prvi put, te nađoh u njoj zapisano:
6 Ovo su ljudi iz ovoga kraja što se vratiše iz ropstva između onih koje odvede
Nabukodonozor, kralj babilonski, te se vratiše u Jeruzalem i u Judeju, svaki u svoj grad.
7 Oni pođoše sa Zerubabelom, Ješuom, Nehemijom, Azarjom, Raamjom, Nahamanijem,
Mordokajem, Bilšanom, Misperetom, Bigvajem, Nehumom, Baanom.
8 Broj ljudi naroda Izraelova: sinova Paroševih, dvije tisuće sto sedamdeset i dva;
9 sinova Šefatjinih tristo sedamdeset i dva;
10 sinova Arahovih šest stotina pedeset i dva;
11 sinova Pahat-Moabovih od sinova Ješuinih i Joabovih dvije tisuće osam stotina i
osamdeset;
1inova Elamovih tisuću dvjesto pedeset i četiri;
13 sinova Zatuovih osam stotina četrdeset i pet;
14 sinova Zakajevih sedam stotina i šezdeset;
15 sinova Binujevih šest stotina četrdeset i osam;
16 sinova Bebajevih šest stotina dvadeset i osam;
17 sinova Azgadovih dvije tisuće tri stotine dvadeset i dva;
18 sinova Adonikamovih šest stotina šezdeset i sedam;
19 sinova Bigvajevih dvije tisuće šezdeset i osam;
20 sinova Adinovih šest stotina pedeset i pet;
21 sinova Aterovih, od Ezekije, dvadeset i osam;
2inova Hašumovih tristo dvadeset i osam;
23 sinova Besajevih tristo dvadeset i četiri;
24 sinova Harifovih sto i dvanaest;
25 sinova Gibeonovih devedeset i pet;
26 ljudi iz Betlehema i Netofe sto osamdeset i osam;
27 ljudi iz Anatota sto dvadeset i osam;
28 ljudi iz Bet Azmaveta četrdeset i dva;
29 ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota sedam stotina četrdeset i tri;
30 ljudi iz Rame i Gabe šest stotina dvadeset i jedan;
31 ljudi iz Mikmasa sto dvadeset i dva;
32 ljudi iz Betela i Aja sto dvadeset i tri;
33 ljudi iz Neba pedeset i dva;
34 sinova drugog Elama tisuću dvjesto i pedeset;
35 sinova Harimovih tristo i dvadeset;
36 sinova jerihonskih tristo četrdeset i pet;
37 sinova lodskih, hadidskih i ononskih sedam stotina dvadeset i jedan;
38 sinova Senajinih tri tisuće devet stotina i trideset.
39 Svećenika: sinova Jedajinih od doma Ješuina devet stotina sedamdeset i tri;
40 sinova Imerovih tisuću pedeset i dva;
41 sinova Našhurovih tisuću dvjesto četrdeset i sedam;
4inova Harimovih tisuću i sedamnaest.
43 Levita: sinova Ješuinih i Kadmielovih između sinova Hodvinih sedamdeset i četiri.
44 Pjevača: sinova Asafovih sto četrdeset i osam.
45 Vratara: sinova Šalumovih, sinova Aterovih, sinova Talmanovih, sinova Akubovih,
sinova Hatitinih, sinova Šobajevih: sto trideset i osam.
46 Netinaca: sinova Sihinih, sinova Hasufinih, sinova Tabaotovih,
47 sinova Kerosovih, sinova Sijajevih, sinova Fadonovih,
48 sinova Lebaninih, sinova Hagabinih, sinova Šalmajevih,
49 sinova Hananovih, sinova Gidelovih, sinova Gaharovih,
50 sinova Reajinih, sinova Resinovih, sinova Nekodinih,
51 sinova Gazamovih, sinova Uzinih, sinova Fasealovih,
5inova Besajevih, sinova Merinimovih, sinova Nefišimovih,
53 sinova Bakbukovih, sinova Hakufinih, sinova Harhurovih,
54 sinova Baslitovih, sinova Mehidinih, sinova Haršinih,
55 sinova Barkošovih, sinova Sisrinih, sinova Tamahovih,
56 sinova Nesijakovih, sinova Hatifinih.
57 Sinova slugu Salomonovih: sinova Sotajevih, sinova Soferetovih, sinova Feridinih,
58 sinova Jaalinih, sinova Darkonovih, sinova Gidelovih,
59 sinova Šefatjinih, sinova Hatilovih, sinova Pokeret-Sebajinih, sinova Amonovih.
60 Svega netinaca i sinova sluga Salomonovih: tristo dvadeset i dva.
61 Evo onih koji dođoše iz Tel Melaha, iz Tel Harše, iz Keruba Adona i iz Imera i nisu mogli
pokazati otačkoga doma svoga i roda svoga da bi dokazali da su od Izraela.
6inovi Delajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini: njih šest stotina četrdeset i dva.
63 A od svećenika: sinovi Hobajini, sinovi Hakosovi, sinovi Barzilaja, koji bijaše uzeo za
ženu jednu kćer Barzilaja Gileađanina, te se prozva njegovim imenom.
64 Oni tražiše po knjigama da bi dokazali svoj rod, ali se ne nađe. Bili su isključeni iz
svećenstva,
65 i namjesnik im zabrani jesti od presvetih stvari dok se ne pojavi svećenik za Urim i
Tumin.
66 Cijeli zbor imao je ukupno četrdeset dvije tisuće tri stotine i šezdeset osoba,
67 osim slugu i sluškinja njihovih, kojih bijaše sedam tisuća tri stotine trideset i sedam.
Među njima bijaše dvije stotine četrdeset i pet pjevača i pjevačica.
68 Oni su imali sedam stotina trideset i šest konja, dvije stotine i četrdeset i pet mazgi,
69 četiri stotine trideset i pet deva, šest tisuća sedam stotina i dvadeset magaraca.
70 Pojedini poglavari obitelji dadoše priloge za gradnju. Namjesnik dade u riznicu tisuću
zlatnih drahmi, pedeset vrčeva, pet stotina i trideset svećeničkih haljina.
71 Poglavari domova dadoše u riznicu za gradnju dvadeset tisuća zlatnih drahmi i dvije
tisuće dvjesto mina srebra.
72 Ostali narod dade dvadeset tisuća zlatnih drahmi, dvije tisuće mina srebra i šezdeset
sedam svećeničkih haljina.
73 Svećenici i leviti, vratari, pjevači, ljudi iz naroda, netinci i sav Izrael prebivali su u
svojim gradovima. Dođe sedmi mjesec, i sinovi Izraelovi bijahu u svojim gradovima.

1 Tada se sav narod skupi na trg pred Vodenim vratima. Oni rekoše Ezri, književniku, da
donese Knjigu Mojsijeva Zakona koji Gospod dade Izraelu.
2 I svećenik Ezra donese Zakon pred zbor, u kojem bijahu muškarci, žene i svi koji su
mogli razumjeti. To je bilo prvoga dana sedmoga mjeseca.
3 Ezra je čitao knjigu na trgu pred Vodenim vratima od jutra do podne pred muškarcima i
ženama i pred svima koji su mogli razumjeti. Sav je narod pažljivo slušao čitanje knjige
Zakona.
4 Ezra, književnik, stajao je na drvenom podnožju, koje bijahu napravili posebno za tu
priliku. Do njega bijahu s desne strane Matitja, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja, a s
lijeve strane Pedaja, Mišael, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Meš
5 Ezra otvori knjigu na vidiku svemu narodu, jer on stajaše više svega naroda, i kad je on
otvorio usta, sav se narod digao na noge.
6 Ezra blagoslovi Gospoda, Boga velikoga, i sav narod odgovori: “Amen! amen!” I oni se
sagnuše i pokloniše se pred Gospodom licem do zemlje.
7 Ješua, Bani, Šerebia, Jamin, Akub, Šabtaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarja, Jozabad, Hanan
i Pelaja, leviti, tumačili su Zakon narodu i svaki stajaše na svom mjestu.
8 Oni čitahu razne dijelove Knjige Zakona Božjega i razlagahu smisao njihovu da bi se
razumjelo ono što su čitali.
9 Nehemija, namjesnik, Ezra, svećenik i književnik, te leviti koji poučavahu narod rekoše
svemu narodu: “Ovaj je dan posvećen Gospodu, Bogu našemu; ne tužite i ne plačite!” Jer
sav narod plakaše slušajući riječ Zakona.
10 Oni im rekoše: “Idite, jedite mesa debeloga i slatkih pića i šaljite onima koji nemaju
ništa zgotovljeno, jer je ovaj dan posvećen Gospodu našemu. Ne budite žalosni jer će
radost Gospodnja biti vaša sila.”
11 Leviti utišavahu sav narod govoreći: “Šutite jer je ovaj dan svet, ne budite žalosni!”
12 I sav narod ode da jede i da pije te da i drugima šalje, te se provede u najvećem veselju.
Jer razumješe riječi koje im se tumačiše.
13 Sutradan skupiše se poglavari domova svega naroda, svećenici i leviti, k Ezri,
književniku, da čuju tumačenje riječi Zakona.
14 I nađoše napisano u Zakonu da je Gospod zapovjedio preko Mojsija da sinovi Izraelovi
imaju boraviti u sjenicama na blagdan sedmoga mjeseca
15 i da proglašuju ovu objavu u svim gradovima svojim i u Jeruzalemu: “Idite u goru i
pokupite granja maslinova, granja od divljih maslina, granja mirtina i palmina, granja
lisnatog drveća pa načinite sjenice, kako je napisano!”
16 Tada narod iziđe da traži granje. Napraviše sjenice svaki na svom krovu i u svom
trijemu te u trijemovima doma Božjega, na trgu od Vodenih vrata i na trgu od vrata
Efrajimovih.
17 Sav zbor onih koji se bijahu povratili iz ropstva načinio je sjenice i boravio pod njima.
Od vremena Jošue, sina Nunova, do toga dana sinovi Izraelovi nisu tako činili. I veselje bi
vrlo veliko.
18 Knjiga Zakona Božjega čita se svaki dan od prvoga do posljednjega dana. Oni
svetkovaše blagdan sedam dana, a osmoga se dana držao svečani sabor, kako je propisano.

1 Dvadeset četvrtoga dana toga mjeseca skupšiše se sinovi Izraelovi odjeveni u kostrijeti i
posuti prahom da drže post.
2 Oni koji bijahu od roda Izraelova odvojiše se od svih tuđinaca te dođoše i ispovijedaše
grijehe svoje i bezdušnosti otaca svojih.
3 Kad oni zauzeše svoja mjesta, čitala se Knjiga Zakona Gospoda, Boga njihovoga, četvrt
dana, a drugu četvrt ispovijedaše grijehe svoje i klanjaše se Gospodu, Bogu svome.
4 Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebja, Bani i Kenani popeše se na mjesto
podignuto za levite i zavapiše snažnim glasom Gospodu, Bogu svome.
5 Leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabja, Šerebja, Hodija, Šebanja i Petahja rekoše: “Ustanite,
blagoslivljajte Gospoda, Boga svoga, odvijeka dovijeka!” Neka je blagoslovljeno ime tvoje
slavno i uzvišeno iznad svakog blagoslova i iznad svake hvale!
6 Ti si, Gospode, jedini stvorio nebesa, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i
sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i ti oživljavaš sve to, i vojska se nebeska tebi
klanja.
7 Ti si, Gospode, Bože, izabrao Abrama i izveo ga iz Ura Kaldejskoga, i nadjenuo mu ime
Abraham.
8 Ti si našao srce njegovo vjerno pred sobom i sklopio si Savez i obećao mu da ćeš dati
porodu njegovom zemlju kanaansku, hetitsku, amorejsku, perižansku, jebusejsku i
girgašansku, i ispunio si riječ svoju jer si pravedan.
9 Ti si pogledao na muku otaca naših u Egiptu i čuo si vapaj njihov na moru Crvenome.
10 Ti si učinio znake i čudesa na faraonu i na svim slugama njegovim, i na svem narodu
zemlje njegove, jer si znao s kakvom su zloćom oni postupali prema ocima našim, ti si dao
da se pojavi slava tvoja, kao što se ona i danas pojavljuje.
11 Ti si pred njima razdvojio more te oni prijeđoše posred mora po suhu; ali si ti, kao
kamen u vodu, u dubine bacio one koji ih tjerahu.
12 Ti si ih stupom od oblaka vodio danju, a noću stupom ognjenim, koji im je svijetlio
putem kojim su trebali ići.
13 Ti si sišao na goru Sinaj i govorio s njima s neba i dao im naredbe prave, zakone
istinite, propise i zapovijedi dobre.
14 Ti si im subotu svoju svetu obznanio i dao im preko Mojsija, sluge svoga, naredbe i
Zakon.
15 Ti si im u gladi njihovoj dao kruha s neba, vodu iz kamena izveo si im u žeđi njihovoj i
rekao im da idu i zauzmu zemlju za koju si se bio zakleo da ćeš im je dati.
16 Ali se oci naši uzjoguniše i otvrdnuše vratom svojim te nisu slušali zapovijedi tvoje.
17 Ne htjedoše slušati i ne spominjahu se čudesa koja si im ti činio, nego otvrdnuše
vratom svojim i u odmetu svom postaviše sebi vođe da se vrate u ropstvo. A ti, Bože, koji
opraštaš, koji si žalostiv i milosrdan, koji dugo trpiš i velike si milo
18 pa ni kad napraviše sebi tele saliveno i rekoše: ‘Evo Boga tvoga koji te izveo iz Egipta’, i
kad protiv tebe velike hule počiniše.
19 U velikom milosrđu svome nisi ih u pustinji napustio, i stup od oblaka ne presta ih
danju voditi, ni stup ognjeni noću svijetliti na putu kojim su trebali proći.
20 Ti si im dobri duh svoj dao da ih urazumljuje, i mane svoje nisi ustezao od usta
njihovih, a i vode si im dao u žeđi njihovoj.
21 Četrdeset godina hranio si ih u pustinji i ništa im nije nedostajalo; odijelo im se nije
poderalo niti su im noge otekle.
22 I dao si im kraljevstva i narode i podijelio ih po krajevima, a oni zauzeše zemlju Sihona,
kralja hešbonskoga, i zemlju Oga, kralja bašanskoga.
23 Ti si umnožio sinove njihove kao zvijezde na nebu i uveo si ih u zemlju za koju si rekao
ocima njihovim da će ući u nju i da će je držati.
24 I sinovi njihovi uđoše i zauzeše zemlju, a ti si im pokorio Kanaance, stanovnike te
zemlje, i predao ih u njihove ruke s kraljevima njihovim i s narodima one zemlje da s
njima postupaju po svojoj volji.
25 I oni zauzeše tvrde gradove i rodnu zemlju te kuće pune svakoga dobra, studence
iskopane, vinograde, maslinike i mnoge voćke te jedoše i nasitiše se i ugojiše se. Življahu u
blagostanju po velikoj dobroti tvojoj.
26 Ali se oni odmetnuše i pobuniše protiv tebe; odbaciše Zakon tvoj za leđa, pobiše
proroke tvoje koji ih pozivahu da se obrate k tebi i mnogo su hulili protiv tebe.
27 Tad ih ti dade u ruke neprijatelja njihovih koji ih tlačiše. Ali u tjeskobi svojoj oni
zavapiše k tebi. Ti si ih uslišio s nebesa i po velikoj milosti svojoj dao si im izbavitelje, koji
ih izbaviše iz ruku njihovih neprijatelja.
28 Ali čim otpočinuše, opet su činili zlo pred tobom. Tada si ih ostavio u rukama njihovih
neprijatelja, koji su zavladali nad njima. Ali oni opet zavapiše k tebi, i ti si ih uslišio s
nebesa i izbavljao si ih po milosti svojoj mnogo puta.
29 Opominjao si ih da se obrate k Zakonu tvome, ali oni bijahu obijesni pa nisu slušali
tvoje zapovijedi i griješili su o tvoje zakone, koji čine da živi onaj tko ih vrši; izmičući
ramena svoja, otvrdnuše vratom svojim i ne slušaše.
30 Ti si ih mnogo godina trpio, opominjući ih duhom svojim preko proroka; ali oni nisu
slušali i tada si ih dao u ruke tuđih naroda.
31 No u svome velikom milosrđu nisi dao da sasvim propadnu, niti si ih napustio, jer si ti
Bog milostiv i milosrdan.
32 A sada, Bože naš, Bože veliki, silni i koga se treba bojati, koji čuvaš Savez svoj i vršiš
svoje milosrđe, nemoj da je malo pred tobom sva ova muka koja nas snađe, kraljeve naše,
glavare naše, svećenike naše, oce naše i sav narod tvoj od vre
33 Ti si bio pravedan u svemu što nas je snašlo, jer si ti činio pravo, a mi smo radili zlo.
34 Ni kraljevi naši, ni glavari, ni svećenici, ni oci naši ne izvršiše zakone tvoje niti mariše
za zapovijedi tvoje i opomene kojima si ih opominjao.
35 Dok oni bijahu gospodari u velikom dobru koje si im činio u zemlji prostranoj i rodnoj
koju si im dao, nisu služili tebi, niti su se odvratili od svojih zlih djela.
36 I danas smo mi, evo, robovi! Robovi smo u zemlji koju si dao ocima našim da uživaju od
roda njezina i od dobara njezinih!
37 Ona umnožava rod svoj za kraljeve koje si postavio nad nama zbog naših grijeha; oni
raspolažu po svojoj volji teladi i stokom našom, a mi smo na velikoj muci!
38 Zbog svega toga zaključismo napismeno savez, koji naši glavari, leviti i svećenici
ovjeriše svojim pečatima.

1 Ovo su oni koji su utisnuli svoje pečate. Nehemija, namjesnik, sin Hakalijin. Sidkija,
eraja, Azarja, Jeremija,
3 Pašhur, Amarja, Malkija,
4 Hatuš, Šebanija, Maluk,
5 Harim, Meremot, Obadja,
6 Daniel, Gineton, Baruk,
7 Mešulam, Abija, Mijamin,
8 Maazija, Bilgaj, Šemaja, svećenici.
9 Leviti: Ješua, sin Azanijin, Binuj između sinova Henadadovih, Kadmiel
10 i braća njihova Šekanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan,
11 Mika, Rehob, Hašabja,
12 Zakur, Šerebja, Šebanija,
13 Hodija, Bani, Beninu.
14 Glavari naroda: Paroš, Pahat Moab, Elam, Zatu, Bani,
15 Buni, Azgad, Bebaj,
16 Adonija, Bigvaj, Adin,
17 Ater, Ezekija, Azur,
18 Hodija, Hašum, Besaj,
19 Harif, Anatot, Nebaj,
20 Magpijaš, Mešulam, Hazir,
21 Mešezabel, Sadok, Jadua,
22 Pelatja, Hanan, Anaja,
23 Hošea, Hananija, Hašub,
24 Haloheš, Pilha, Šobek,
25 Rehum, Hašabna, Maaseja,
26 Ahija, Hanan, Anan,
27 Maluk, Harim, Baana.
28 Ostali narod, svećenici, leviti, vratari, pjevači, netinci i svi koji se odvojiše od tuđih
naroda da slijede Zakon Božji, žene njihove i sinovi njihovi te kćeri njihove, svi koji su
znali i razumijevali,
29 pristaše s braćom svojom, glavarima svojim i dođoše te se zakleše i zakletvom obećaše
da će hoditi po Zakonu Božjemu, koji je dat preko Mojsija, sluge Božjega, i da će držati i
vršiti sve zapovijedi Gospoda, Boga svoga, zakone njegove i nared
30 Mi obećasmo da nećemo davati kćeri svoje narodima te zemlje, niti ćemo kćeri njihove
uzimati za svoje sinove,
31 i da od naroda te zemlje koji donese trgovinu ili kakvu god hranu u subotu na prodaju
ne uzimamo u subotu ni u drugi sveti dan; i da učinimo oprost svake sedme godine, ne
zahtijevajući isplatu nikakva duga.
32 Mi smo sebi postavili i uredbu koja nas obavezuje da damo po trećinu šekela na godinu
za službu doma Boga našega,
33 za kruhove predstavljanja, za svagdanji prinos i za svagdanju žrtvu paljenicu, za
subote, za mlađaka i za blagdane, za stvari posvećene, za žrtve okajnice za Izrael i za sve
što se obavlja u domu Boga našega.
34 Bacismo kocku za svećenike, levite i za narod, za drva koja treba donositi svake godine
u dom Boga našega, po otačkim domovima našim, u određeno vrijeme da gori na
žrtveniku Gospoda, Boga našega, kako piše u Zakonu.
35 I odlučismo da donosimo svake godine u dom Gospodnji prvine od zemlje svoje, prvine
od svih voćaka i od svega drveta;
36 da dovodimo k domu Boga našega, k svećenicima koji službu služe u domu Boga
našega, prvorođence od sinova naših i od životinja naših, kao što je pisano u Zakonu,
prvorođence naših goveda i naših ovaca;
37 da ćemo donositi svećenicima u sobe doma Boga našega prvine tijesta svoga i prinose
svoje od roda svih stabala, vina i ulja; i da ćemo izdavati desetinu od ploda zemlje svoje
levitima koji je sami trebaju dići u svim gradovima koji su u zemljama koje
38 Svećenik, sin Aronov, bit će s levitima kad oni uzimaju desetinu; i leviti će donositi
desetinu od desetine u dom Boga našega, u sobe i u njegove ostave.
39 Jer će u te ostave sinovi Izraelovi i leviti donositi prinos od žita, vina i ulja. Tu je i
posuđe Svetišta, a tu su i svećenici koji služe, vratari i pjevači. Tako odlučismo da ne
ostavljamo dom Boga svoga.

1 Glavari naroda naseliše se u Jeruzalemu. Ostali narod baci kocku da bi jedan od deset
došao da sjedi u Jeruzalemu, u gradu svetome, a ostali po drugim gradovima.
2 Narod blagoslovi sve one koji sami od svoje volje pristadoše da sjede u Jeruzalemu.
3 Ovo su glavari pokrajina koji se naseliše u Jeruzalemu. Po gradovima Judinim nastaniše
se svaki na svom imanju, u svome gradu, Izrael, svećenici, leviti, netinci i sinovi slugu
Salomonovih.
4 U Jeruzalemu se naseliše neki od sinova Judinih i Benjaminovih. - Od sinova Judinih:
Ataja, sin Uzije, sina Zaharije, sina Amarje, sina Šefatje, sina Mahalalelova, od sinova
Faresovih,
5 Maaseja, sin Baruha, sina Kol-Hozea, sina Hazaje, sina Adaje, sina Jojariba, sina Zaharije,
sina Šelima.
6 Svega sinova Feresovih koji se naseliše u Jeruzalemu: četiri stotine šezdeset i osam
valjanih ljudi.
7 Evo sinova Benjaminovih: Salu, sin Mešulama, sina Joeda, sina Pedaje, sina Kolaje, sina
Maaseje, sina Itiela, sina Jesajina,
8 i za njim Gabaj i Salaj, devet stotina dvadeset i osam.
9 Joel, sin Zikrijev, bijaše im glavar, a Juda, sin Hasenujin, drugi upravitelj grada.
10 Od svećenika: Jedaja, Jojarib, Jakin,
11 Seraja, sin Hilkije, sina Mešulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahituba, kneza
doma Božjega,
12 i braća njihova određena na službu u domu: osam stotina dvadeset i dva; Adaja, sin
Jerohama, sina Pelalije, sina Amsija, sina Zaharije, sina Pašhura, sina Malkijina,
13 i braća njihova, poglavari otačkih domova: dvjesto četrdeset i dva; i Amasaj, sin
Azarela, sina Ahazaja, sina Mešilemota, sina Imerova,
14 i braća njihova, valjani ljudi, sto dvadeset i osam. Zabdiel, sin Hagedolimov, bijaše im
glavar.
15 Od levita: Šemaja, sin Hašuba, sina Azrikama, sina Hašabje, sina Bunijeva,
16 Šabtaj i Jozabad koji obavljahu vanjske poslove doma Božjega i koji spadahu u levitske
glavare;
17 Matanija, sin Miheja, sina Zabdija, sina Asafova, poglavara koji je započinjao hvale pri
molitvi, i Bakbukja, drugi između braće svoje, i Abda, sin Šamue, sina Galala, sina
Jedutunova.
18 Svega je levita u svetom gradu bilo dvije stotine osamdeset i četiri.
19 Od vratara: Akub, Talmon i braća njihova, čuvari vrata: sto sedamdeset i dva.
20 Ostatak Izraela, svećenici i leviti nastaniše se po svim gradovima Judinim, svaki na
svom imanju.
21 Netinci se nastaniše na brijegu, i njima bijahu glavari Siha i Gišpa.
22 Poglavar levita u Jeruzalemu bijaše Uzi, sin Banija, sina Hašabje, sina Matanije, sina
Miheja, od sinova Asafovih, pjevača u službi doma Božjega.
23 Jer postojaše jedna kraljeva naredba u pogledu pjevača i njima bijaše određena plaća za
svaki dan.
24 Petahja, sin Mešezabelov, od sinova Zeraha, sina Judina, bijaše kraljev povjerenik za
sve poslove s narodom.
25 Po selima i po područjima njihovim neki od sinova Judinih nastaniše se u Kirjat Arbi i u
zaseocima njezinim, u Dibonu i zaseocima njegovim, u Jakebseelu i u selima njegovim,
26 u Ješui, u Moladi, u Bet Peletu,
27 u Hasar Šualu, u Beer Šebi i zaseocima njezinim,
28 u Siklagu, u Mekoni i zaseocima njezinim,
29 u En Rimonu, u Sori, u Jarmutu,
30 u Zanoahu, u Adulamu i selima njihovim, u Lakišu i u području njegovom, u Azeki i
zaseocima njezinim. Oni se naseliše od Beer Šebe do Hinomske doline.
31 Sinovi Benjaminovi naseliše se od Gebe u Mikmasu, u Aji, u Betelu i u zaseocima
njegovim,
32 u Anatotu, u Nobu, u Ananiji,
33 u Hasoru, u Rami, u Gitajimu,
34 u Hadidu, u Sebojimu, u Nebalatu,
35 u Lodu, i u Ononu, u Dolini rukotvoraca.
36 Leviti se podijeliše među Judom i Benjaminom.

1 Ovo su svećenici i leviti koji dođoše sa Zarubabelom, sinom Šealtielovim i Ješuom:
Seraja, Jeremija, Ezra,
2 Amarja, Maluk, Hatuš,
3 Šekanija, Rehum, Meremot,
4 Ido, Gineton, Abija,
5 Mijamin, Maadja, Bilga,
6 Šemaja, Jojarib, Jedaja,
7 Salu, Amok, Hilkija, Jedaja. To bijahu glavari svećenika i braće svoje za vremena Ješuina.
8 Leviti: Ješua, Binuj, Kadmiel, Šerebja, Juda i Matanija, koji s braćom svojom upravljahu
pjevanjem hvala;
9 Bakbukja i Uni, koji obavljahu službu svoju pored braće svoje.
10 Ješua rodi Jojakima, Jojakim rodi Elijašiba, Elijašib rodi Jojadu,
11 Jojada rodi Jonatana, Jonatan rodi Jaduu.
12 Za vremena Jojakimova svećenici koji bijahu poglavari domova jesu: od doma Serajina
Meraja; od Jeremijina Hananija;
13 od Ezrina Mešulam; od Amarina Johanan;
14 od Melikijeva Jonatan; od Šebanijina Josip,
15 od Harimova Adna; od Meremotova Helkaj;
16 od Idova Zaharija; od Ginetonova Mešulam;
17 od Abijina Zikri; od Minjaminova i Moadjina Piltaj;
18 od Bilgina Šamua; od Šemajina Jonatan;
19 od Jojaribova Matenaj; od Jedajina Uzi;
20 od Salhova Kelaj; od Amokova Eber;
21 od Hilkijina Hašabja; od Jedajina Netanel.
22 Za vremena Elijašiba, Jojade, Johanana i Jadue, leviti poglavari domova i svećenici
bijahu popisani pod kraljevstvom Darija, Perzijanca.
23 Sinovi Levijevi, poglavari domova, bijahu upisani u Knjizi ljetopisa do vremena
Johanana, sina Elijašibova.
24 Glavari levita, Hašabja, Šerebja i Ješua, sin Kadmielov i braća njihova s njima, jedni
prema drugima, imahu službu hvale i slavljenja Gospoda, po uredbi Davida, čovjeka
Božjega.
25 Matanija, Bakbukja, Obadja, Mešulam, Talmon i Akub, vratari, čuvahu stražu na
pragovima od vrata.
26 Oni življahu za vremena Jojakima, sina Ješue, sina Josadakova, i u vrijeme Nehemije,
namjesnika, i Ezre, svećenika i književnika.
27 Prilikom posvećivanja jeruzalemskog zida pozvaše se leviti iz svih mjesta u kojima su
živjeli i dovedoše se u Jeruzalem, da se obavi posvećenje i svetkovina hvalama i pjesmama
uz zvuk cimbala, citri i harfi.
28 Sinovi pjevača skupiše se iz okolice Jeruzalema, iz Netofatskih sela,
29 iz Bet Hagilijela i iz područja Gebe i Azmaveta; jer pjevači bijahu sagradili sebi sela u
okolici Jeruzalema.
30 Svećenici i leviti očistiše se, i oni očistiše narod, vrata i zid.
31 Ja odredih da glavari Jude iziđu na zid i obrazovah dva velika pjevačka zbora. Prvi
krenu od desne strane zida k Smetlišnim vratima.
32 Za zborom su išli Hošaja i polovica poglavara Judinih,
33 Azarja, Ezra, Mešulam,
34 Juda, Benjamin, Šemaja i Jeremija,
35 od sinova svećeničkih s trubama Zaharija, sin Jonatana, sina Šemaje, sina Matanije,
sina Mikoja, sina Zakura, sina Asafova,
36 i braća njegova, Šemaja, Azarel, Milalaj, Gilalaj, Maaj, Netanel, Juda i Hanani, s
glazbalima Davida, čovjeka Božjega. Ezra, književnik, bijaše im na čelu.
37 Kod Izvorskih vrata popeše se preko puta njih uz stepenice grada Davidova, gornjim
dijelom zida iznad doma Davidova do Vodenih vrata prema istoku.
38 Drugi zbor krenu protivnim smjerom. Ja bijah za njim s drugom polovicom naroda na
zidu. Prolazeći iznad Pećke kule, dođe se do širokoga zida;
39 zatim iznad Efrajimovih vrata, Starih vrata, Ribljih vrata, kule Hananeolove i kule
Meaha pa do Ovčjih vrata. I stade se kod Tamničkih vrata.
40 Dva zbora stadoše u domu Božjemu; i mi učinismo isto tako, ja i upravitelji koji bijahu
sa mnom
41 i svećenici Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elijoenaj, Zaharija i Hananija s
trubama,
42 i Maaseja, Šemaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer. Pjevači zapjevaše pod
ravnanjem Jizrahjinim.
43 Tog se dana prinesoše mnoge žrtve, i narod se poda veselju, jer Bog bijaše dao narodu
velik povod veselju. I žene i djeca veseliše se, a pokliči radosti Jeruzalema čuli su se
nadaleko.
44 Toga se dana odrediše ljudi koji će nadgledati sobe koje su služile kao slagališta
prinosa, prvina i desetina, i njima bi povjereno da na području gradova kupe dijelove
određene po zakonu za svećenike i za levite. Jer se Juda radovaše što su sve?
45 Tako su i pjevači i vratari vršili svoju službu po uredbi Davida i Salomona, sina njegova;
46 jer su ranije, u vrijeme Davida i Asafa, postojali glavari pjevača i pjesama hvale i
zahvaljivanja u slavu Boga.
47 Sav Izrael za vremena Zerubabela i Nehemije dade dijelove pjevačima i vratarima, iz
dana u dan; levitima se davahu stvari posvećene, a leviti davahu sinovima Aronovim
stvari posvećene.

1 U to vrijeme čitala se pred narodom knjiga Mojsijeva, i u njoj se nađe napisano da ni
Amonac, ni Moabac nisu smjeli nikada ulaziti u sabor Božji;
2 jer ne primiše sinove Izraelove s kruhom i vodom, nego unajmiše protiv njih Bileama da
ih prokune; ali Bog naš obrati onu kletvu u blagoslov.
3 Kad su čuli Zakon, isključiše iz Izraela sve tuđince.
4 Prije toga svećenik Elijašib, koji je stanovao u sobama doma Boga našega i bijaše rod
Tobijin,
5 odredio je za njega jednu veliku sobu gdje su se prije ostavljali prinosi, tamjan, posuđe,
desetine od žita, od vina i od ulja te ono što bijaše određeno za levite, za pjevače i za
vratare i ono što se uzimalo za svećenike.
6 Ja nisam bio u Jeruzalemu kad je to bilo, jer sam se vratio kralju trideset i druge godine
Artakserksa, kralja babilonskoga.
7 Krajem godine dobih od kralja dozvolu da se vratim u Jeruzalem i vidjeh zlo koje bijaše
učinio Elijašib, odredivši jednu sobu za Tobiju u trijemu doma Božjega.
8 To mi je bilo vrlo žao, pa izbacih iz sobe sve Tobijne stvari;
9 naredih da se soba očisti i vratih opet u nju posuđe doma Božjega, prinose i tamjan.
10 Doznah također da se levitima nisu davali njihovi dijelovi i da su se leviti i pjevači,
kojima je bila povjerena služba, razbježali svaki u svoje mjesto.
11 Ukorih starješine i rekoh: “Zašto je dom Božji napušten?” Sabrah levite i pjevače te ih
vratih na njihovo mjesto.
12 Tada sva Judeja donese u spremišta desetine od žita, od vina i od ulja.
13 Ja povjerih nadzor nad spremištima Šelemji, svećeniku, Sadoku, književniku, i Pedaji,
jednom od levita, i dodijelih im Hanana, sina Zakura, sina Matanijina, jer su se oni
smatrali vjernima. Njima se povjeri da vrše diobe između braće svoje.
14 Spomeni me se, Bože moj, za to i ne zaboravi djela moja pobožna prema domu Boga
moga i stvarima koje se trebaju posvršavati.
15 U to vrijeme vidjeh u Judeji ljude gdje muljaše u tijescima u subotu, nose snopove,
tovare na magarce vino, grožđe i smokve i razne druge stvari da nose u Jeruzalem u
subotu; prekorih ih u onaj dan kad prodavahu prihode svoje.
16 Bilo je i Tiraca koji bijahu nastanjeni u Jeruzalemu i koji su donosili ribu i raznu
trgovinu i prodavali u subotu sinovima Judinim u Jeruzalemu.
17 Ja prekorih za to velikaše Judine i rekoh im: “Što znači ovo zlo što činite skvrneći
subotu?
18 Nisu li tako činili i vaši oci, i nije li za to Bog naš pustio na nas i na ovaj grad sve ove
nevolje? A vi opet navlačite gnjev na Izraela skvrneći subotu!”
19 Zatim naredih da se zatvore vrata jeruzalemska uoči subote, čim na njih padne sjena, i
da se ne otvaraju nego tek poslije subote. I postavih nekoliko svojih momaka na vrata, da
se spriječi unošenje bilo kakvog tovara u subotu.
20 Tada su trgovci i prodavači raznih stvari proveli jedanput a i dvaput noć izvan
Jeruzalema. Ja ih opomenuh govoreći im: “Zašto provodite noć pred zidovima? Ako još to
činite, dignut ću ruku na vas!” Otada prestadoše dolaziti u subotu.
22 Levitima zapovjedih da se očiste i da dođu čuvati vrata, da se posveti subota. I za ovo
spomeni me se, Bože moj, i oprosti mi po velikom milosrđu svome!
23 U to isto vrijeme vidjeh Judejce koji bijahu uzeli žene Ašdođanke, Amonke i Moapke.
24 Polovica djece njihove govorila je ašdotski i nije znala govoriti judejski, nego
poznavahu jezik jednog ili drugog naroda.
25 Zato ih ukorih i izgrdih, a neke među njima izudarah i začupah ih za kose te ih zakleh
Bogom da ne daju kćeri svojih sinovima njihovim, niti da uzimaju kćeri njihove za sinove
svoje ili za sebe.
26 Nije li time zgriješio Salomon, kralj Izraelov? Nije mu bilo ravna u mnoštvu naroda,
njega je ljubio Bog i postavio ga kraljem nad cijelim Izraelom; a ipak ga žene tuđinke
navedoše na grijeh.
27 Zar ćemo dopustiti da činite to veliko zlo i da griješite Bogu našemu uzimajući za žene
tuđinke?
28 Jedan od sinova Jojade, sina velikog svećenika bijaše zet Sanbalatu, Horonjaninu. Ja ga
otjerah od sebe.
29 Spomeni se njih, Bože moj, što su oskvrnuli svećenstvo i savez zaključen preko
svećenika i levita!
30 Očistio sam ih od svih tuđinaca i opet uspostavio ono što su trebali držati svećenici i
leviti, svaki u svojoj službi,
31 ono što se odnosi na prinos drva u određene dane i ono što se odnosi na prvine.
Spomeni me se milostivo, Bože moj!
KNJIGA ESTERINA
LB) Estera glava 1

1 Ovo je bilo vrijeme Ahasvera, onoga Ahasvera koji je vladao od Indije do Etiopije nad sto
dvadeset i sedam pokrajina.
2 Kralj Ahasver sjedio je tada na svojemu kraljevskom prijestolju u prijestolnici Suzi.
3 Treće godine svoga kraljevanja priredi kralj gozbu svim knezovima i služiteljima svojim.
Kod njega su se skupili zapovjednici perzijske i medijske vojske te velikaši i glavari
pokrajina.
4 On im je mnogo dana - sto osamdeset dana - pokazivao veliko bogatstvo svoga
kraljevstva i sjajnu raskoš svoje veličine.
5 Poslije tih dana priredi kralj u dvoru, u vrtu kraljevskog doma, svemu narodu koji se
našao u prijestolnici Suzi - od maloga do velikoga - gozbu koja je trajala sedam dana.
6 Zastori bijeli, zeleni i plavi bijahu povezani bijelim i grimiznim vrpcama od tankoga lana
za srebrne kolutove na mramorne stupove; postelje zlatne i srebrne bijahu postavljene na
podu od porfira, mramora, sedefa i crnoga kamena.
7 Piće se služilo u raznolikim zlatnim peharima, a kraljevskoga vina bijaše u izobilju,
zahvaljujući kraljevskoj darežljivosti.
8 Ali nitko nije silio nikoga da pije, jer kralj bijaše naredio svim ljudima doma svoga da
ugađaju svakome prema njegovoj volji.
9 I kraljica Vašti priredi gozbu ženama u kraljevskom domu kralja Ahasvera.
10 Kad dođe sedmi dan i srce se kraljevo razveseli od vina, on naredi Mehumanu, Bizeti,
Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmorici eunuha koji su mu služili,
11 da mu dovedu kraljicu Vašti pod kraljevskom krunom, da pokaže narodima i
knezovima njezinu ljepotu, jer ona bijaše vrlo lijepa.
12 Ali kraljica Vašti ne htijede doći kad po eunusima primi kraljevu zapovijest. Zato se
kralj silno naljuti i gnjev se njegov raspali.
13 Tada se kralj obrati mudracima koji poznaju vremena. Jer se tako obavljahu poslovi
pred svima onima koji su znali zakone i pravdu.
14 Kod njega bijahu tada Karsena, Šetar, Admata, Taršiš, Mares, Marsena i Memukan,
sedam knezova Perzije i Medije, koji su vidjeli kraljevo lice i zauzimali prva mjesta u
kraljevini.
15 “Koji zakon”, reče kralj, “treba primijeniti na kraljicu što ne izvrši ono što joj je po
eunusima kralj Ahasver zapovjedio?”
16 Memukan reče pred kraljem i knezovima: “Nije samo prema kralju zlo postupila
kraljica Vašti nego i prema svim knezovima i narodima svih pokrajina kralja Ahasvera.
17 Jer će za kraljičino postupanje saznati sve žene, i ono će ih ohrabriti da omalovažavaju
svoje muževe jer će reći: ‘Kralj Ahasver naredi da se preda nj dovede kraljica Vašti, a ona
ne dođe.’
18 I od danas kneginje perzijske i medijske koje čuju što je učinila kraljica, kazat će tako
svim knezovima kraljevim, i to će izazvati mnogo prkosa i svađa.
19 Ako kralj nađe da je to dobro, neka se od njegove strane proglasi i upiše u zakone
perzijske i medijske naredba koja se ne smije prekršiti, po kojoj Vašti neće više izlaziti
pred kralja Ahasvera, a kralj će dati čast kraljice drugoj, boljoj od nje
20 Naredba će se kraljeva proglasiti u cijelome kraljevstvu, ma koliko bilo veliko, i sve će
žene poštovati svoje muževe, od najvećega do najmanjega.”
21 Kralj odobri taj savjet, a odobriše ga i knezovi, pa kralj učini po riječi Memukanovoj.
22 On razasla knjige u sve pokrajine kraljevstva, u svaku pokrajinu njezinim pismenima i
svakom narodu na njegovu jeziku. U njima bijaše pisano da svaki muž ima biti gospodar u
svome domu i govoriti jezikom svoga naroda.
LB) Estera glava 2
1 Poslije toga, kad se smirio gnjev kralja Ahasvera, on se sjeti Vašti i onoga što je učinila i
što je odlučeno za nju.
2 Tada rekoše kraljevi služitelji: “Da se potraži kralju mladih djevojaka, djevica lijepa
izgleda.
3 Neka odredi kralj povjerenike po svim pokrajinama svoga kraljevstva da skupe sve
mlade djevojke, djevice i lijepoga izgleda u Suzu, u prijestolnicu, u ženski dvor pod ruku
Hegeja, kraljeva eunuha i čuvara žena, koji će im davati sve potrebno za njihov
4 A koja se djevojka svidi kralju, ta neka postane kraljica umjesto Vašti.” Kralj odobri taj
prijedlog i učini tako.
5 Bijaše u Suzi, u prijestolnici, jedan Židov po imenu Mordokaj, sin Jaira, sina Šimeja, sina
Kišova, iz plemena Benjaminova.
6 On je bio doveden iz Jeruzalema s robljem koje odvede s Jekonijom, kraljem Judinim,
Nabukodonozor, kralj babilonski.
7 On je odgajao Hadasu, a to je Estera, kći njegova strica; jer ona nije imala ni oca ni
majke. Djevojka je bila pristala i lijepa, a po smrti njezina oca i matere uze je Mordokaj
kao kćer.
8 Kad se proglasi kraljeva zapovijed, mnoge se djevojke skupiše u prijestolnici Suzi pod
ruku Hegejevu, a Estera bi dovedena u dvor kraljev pod ruku Hegeja, čuvara žena.
9 Djevojka mu se svidjela i nađe milost pred njim, i on joj odmah dade sve što je potrebno
za ukrašavanje i za cijelo izdržavanje; i dade joj sedam djevojaka izabranih iz kraljevskog
doma i namjesti je s njezinim djevojkama u najljepši stan u ženskom
10 Estera ne kaza naroda svoga, jer joj Mordokaj bijaše zabranio da to kaže.
11 I Mordokaj je hodao svakog dana ispred dvorišta ženskog doma da se obavijesti kako je
Esteri i kako se postupa s njom.
1vaka je djevojka redom izlazila pred kralja Ahasvera, pošto bi za punih dvanaest mjeseci
svršavala ono što bijaše propisano za ženske (a za to vrijeme one su dotjerivale svoju
ljepotu šest mjeseci uljem od mirne, a šest mjeseci mirisima i drugim s
13 Tako je svaka djevojka izlazila pred kralja; i kada je iz ženskog doma prelazila u kraljev
dom, dopuštalo joj se da uzme sa sobom što god bi htjela.
14 Uvečer bi ulazila, a ujutro bi prešla u drugi ženski dom, pod ruku Šaašgaza, kraljeva
eunuha i čuvara inoča. Ona ne bi više išla kralju, osim ako je kralj ne bi poželio, i ne bi bila
pozvana po imenu.
15 Kad dođe red na Esteru, kćerku Abihajla, strica Mordokaja, koji je bijaše uzeo za kćer,
ona ne zaiska ništa osim onoga što reče Hegej, kraljev eunuh i čuvar žena. Estera je
nalazila milost kod svakoga koji ju je vidio.
16 Estera bi odvedena kralju Ahasveru u kraljevski dvor desetoga mjeseca, a to je mjesec
Tebet, sedme godine njegova kraljevanja.
17 Kralj je zavolio Esteru više nego sve druge žene, i ona pridobi milost i naklonost
njegovu više nego sve druge djevojke. On joj stavi kraljevsku krunu na glavu i učini je
kraljicom na mjesto Vaštino.
18 Kralj priredi veliku gozbu svim knezovima svojim i služiteljima u počast Esteri i dade
odmor pokrajinama, nadarivši ih kraljevskom darežljivošću.
19 Kada se drugi put skupiše djevojke, Mordokaj je sjedio pred kraljevim vratima.
20 Estera nije rekla svog roda ni naroda, jer joj je to Mordokaj zabranio da kaže, a Estera
je slušala Mordokajeve naredbe kao i kad se odgajala kod njega.
21 U te dane, dok je Mordokaj sjedio pred kraljevim vratima, Bigtan i Tereš, dva kraljeva
eunuha, koji čuvahu stražu na kraljevom pragu, naljućeni htjedoše dići ruke na kralja
Ahasvera.
22 To dozna Mordokaj i javi kraljici Esteri, a Estera kaza kralju u ime Mordokajevo.
23 Kad se stvar izvidjela i potvrdila kao istinita, ona dva eunuha bijahu obješena o drvo. I
to se zapisa u Knjigu ljetopisa pred kraljem.
LB) Estera glava 3

1 Nakon ovih događaja kralj Ahasver promaknu Hamana, sina Hamdatina, Agađanina. On
ga unaprijedi u časti i dade mu mjesto iznad svih knezova koji bijahu kod njega.
vi služitelji kraljevi koji bijahu na vratima kraljevim sagibahu koljena i klanjahu se pred
Hamanom, jer tako bješe naredio kralj. Ali Mordokaj niti je sagibao koljena, niti se
klanjao.
3 Služitelji koji bijahu na kraljevim vratima govorahu Mordokaju: “Zašto gaziš kraljevu
zapovijed?”
4 I kako mu iz dana u dan govorahu, a on ih ne slušaše, javiše Hamanu da vide hoće li
Mordokaj ustrajati u svojoj odluci, jer im je on rekao da je Židov.
5 I Haman vidje da Mordokaj ne sagiba koljena niti se klanja pred njim, te se ispuni
gnjevom.
6 Ali pomisli da nije vrijedno dići ruku na samoga Mordokaja, jer mu bijahu kazali iz koga
je naroda Mordokaj. Gledao je da istrijebi cijeli Mordokajev narod, sve Židove koji su se
nalazili u cijelom kraljevstvu Ahasverovu.
7 Prvog mjeseca, a to je mjesec Nisan, dvanaeste godine Ahasverova kraljevanja, baci se
Pur, to jest kocka, pred Hamanom za svaki dan i za svaki mjesec do dvanaestoga mjeseca,
a to je mjesec Adar.
8 Haman reče tada kralju Ahasveru: “Po svim pokrajinama tvoga kraljevstva ima jedan
razasut narod, različit od svih drugih naroda, koji ima zakone drukčije od zakona ostalih
naroda i koji ne poštuje kraljevske zakone.
9 Nije korisno kralju da ga ostavi na miru. Ako kralj nađe da je to dobro, neka se napiše
naredba da se taj narod istrijebi, a ja ću izmjeriti deset tisuća talenata srebra u ruke
povjerenika da se pohrane u kraljevu riznicu.”
10 Kralj skinu pečatnjak s ruke i dade ga Hamanu, sinu Hamdatinu, Agađaninu,
neprijatelju Židova.
11 I kralj reče Hamanu: “To srebro daje se tebi, a daje ti se i taj narod. Čini od njega što
hoćeš.”
12 Trinaestog dana prvog mjeseca bijahu pozvani kraljevski tajnici, i prema naredbama
Hamanovim napisaše se pisma namjesnicima kraljevim, upraviteljima svih pokrajina i
knezovima svih naroda, svakoj pokrajini njezinim pismenima i svakom narodu njegovim
jezi
13 Pisma se razaslaše po glasnicima u sve kraljeve pokrajine da se potru, pobiju i istrijebe
svi Židovi, stari i mladi, djeca i žene, u jedan dan, trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, a
to je mjesec Adar, i da se razgrabe imanja njihova.
14 U pismima bijaše savijen jedan prijepis naredbe koja se trebala proglasiti po svim
pokrajinama i objaviti svim narodima da budu gotovi za taj dan.
15 Glasnici pohitaše po zapovijedi kraljevoj. Ta naredba bi oglašena i u prijestolnici Suzi. I
dok su kralj i Haman sjedili i pili, grad Suza bijaše u strahu.
LB) Estera glava 4

1 Kad Mordokaj dozna što se dogodilo, razdera haljine, navuče kostrijet, posu se pepelom
i prođe gradom kukajući na sav glas.
2 Dođe pred vrata kraljeva, na koja je bio zabranjen ulaz svakome koji je obučen u
kostrijet.
3 U svakoj pokrajini, svuda dokle je doprla kraljeva zapovijed i naredba, nasta velika
žalost među Židovima. Postili su, plakali i jaukali, a mnogi su ležali u kostrijeti i u pepelu.
4 Esterine djevojke i eunusi dođoše da joj to jave, a kraljica se vrlo ražalosti. Ona posla
haljine Mordokaju da se pokrije i skine sa sebe kostrijet, ali ih on ne htjede primiti.
5 Tada Estera dozva Hataka, eunuha, koga joj bijaše dao kralj da je služi, i zapovjedi mu da
se raspita za Modrokaja i da razabere što je to bilo i odakle je poteklo.
6 Hatak ode k Mordokaju na gradski trg koji je pred kraljevim vratima.
7 I Mordokaj mu kaza sve što se dogodilo, kaza i za iznos srebra što je Haman obećao dati
u kraljevu riznicu u ime nagrade za pokolj Židova,
8 a dade mu i prijepis naredbe proglašene u Suzi da se oni istrijebe - da je pokaže Esteri i
da joj sve dostavi - i naredi da Estera ode kralju i da od njega izmoli milost, da ga moli za
svoj narod.
9 Hatak dođe i kaza Esteri Mordokajeve riječi.
10 Estera reče Hataku da kaže Mordokaju:
11 “Sve sluge kraljeve i narod po pokrajinama kraljevim znaju da postoji zakon koji
određuje smrtnu kaznu za svakoga, čovjeka ili ženu, koji bi ušao kralju u unutarnji dvor a
da nije pozvan, i samo onaj spašava svoj život kome kralj pruži zlatnu palic
12 Kad te Esterine riječi bijahu saopćene Mordokaju,
13 on opet poruči Esteri: “Nemoj misliti da ćeš se mimo sve Židove ti sama izbaviti u domu
kraljevu.
14 Jer budeš li sada šutjela, doći će pomoć i izbavljenje Židovima s druge strane, a ti i dom
oca tvoga poginut ćete. I tko zna nisi li ti za ovakvo vrijeme i došla do kraljevstva?”
15 Estera poruči Mordokaju:
16 “Idi, skupi sve Židove koji se nalaze u Suzi i postite za me; ne jedite i ne pijte tri dana ni
danju ni noću, a i ja ću sa svojim djevojkama postiti, pa ću onda otići kralju, ako i nije po
zakonu - pa ako moram poginuti, neka poginem.”
17 Mordokaj ode i učini sve kako mu bijaše naredila Estera.
LB) Estera glava 5

1 Trećega dana Estera obuče kraljevske haljine i pojavi se u trijemu upravitelja
kraljevskoga dvora prema kraljevu stanu. Kralj je sjedio na svom kraljevskom prijestolju u
dvoru, prema vratima od dvora.
2 Kad kralj ugleda kraljicu Esteru kako stoji u trijemu, ona nađe milost u njegovim očima,
i kralj pruži Esteri zlatnu palicu koju je držao u ruci. Estera pristupi i dotače se kraja
palice.
3 Kralj joj reče: “Što ti je, kraljice Estero, što tražiš? Ako je i do polovice kraljevstva, dat će
ti se.”
4 Estera odgovori: “Ako je ugodno kralju, neka dođe danas kralj s Hamanom na objed koji
sam mu spremila.”
5 Kralj reče: “Zovite odmah Hamana, kao što Estera želi!”
6 I dođe kralj s Hamanom na objed koji im spremi Estera. I dok se pilo vino, kralj reče
Esteri: “Što tražiš? Dat će ti se. I što želiš? Ako je i do polovice kraljevstva, dobit ćeš.”
7 Estera odgovori: “Evo što molim i što želim:
8 Ako sam našla milost u očima kraljevim, i ako je ugodno kralju da mi da što želim i učini
što molim, neka kralj opet dođe s Hamanom na objed koji ću im spremiti, a sutra ću
odgovoriti kralju po zapovijedi njegovoj.”
9 Haman iziđe onoga dana veseo i zadovoljan u srcu. Ali kad vidje Mordokaja na vratima
kraljevim da ne usta niti se mače pred njim, ispuni se gnjevom na Mordokaja.
10 No ipak se svlada i pođe svojoj kući. Zatim posla po svoje prijatelje i Zarešu, svoju ženu.
11 Haman im je pripovijedao o sjaju svoga bogatstva, o broju svojih sinova, o svemu što
bijaše učinio kralj da ga podigne u časti i o položaju što mu bijaše dao iznad knezova i
kraljevskih služitelja.
12 I doda: “Ja sam jedini koga je s kraljem kraljica Estera pozvala na objed koji mu je ona
spremila, a i sutra sam pozvan k njoj s kraljem.
13 Ali sve to nije mi ni na što dokle god gledam onoga Mordokaja, Židova, gdje sjedi na
kraljevim vratima.”
14 Zareša, njegova žena i svi prijatelji rekoše mu: “Neka se spreme vješala visoka pedeset
lakata. Ujutro reci kralju da se na njih objesi Mordokaj, pa idi veselo s kraljem na objed.”
Taj se prijedlog svidje Hamanu, i on dade da se pripreme vješala.
LB) Estera glava 6

1 Te noći kralj nije mogao spavati, pa naredi da mu donesu knjigu znamenitih događaja,
ljetopise. I pročitaše se ljetopisi pred kraljem,
2 i nađe se zapisano i ono što je Modrokaj prokazao za Bigtana i Tereša, dva eunuha,
čuvara praga, koji su htjeli dići ruke na kralja Ahasvera.
3 Tada kralj reče: “Kakva je čast i kakvo je dobro učinjeno Mordokaju za to?” “Ništa mu
nije učinjeno”, odgovoriše momci koji su služili kralja.
4 I kralj reče: “Tko je u trijemu?” - Haman bijaše došao u vanjski trijem kraljeva dvora da
traži od kralja da se Mordokaj objesi o drvo koje je dao pripremiti za njega. -
5 Kraljevi službenici odgovoriše: “Haman je u trijemu.” A kralj reče: “Neka uđe!”
6 Haman uđe, a kralj mu reče: “Što treba učiniti čovjeku koga kralj hoće počastiti?”
Haman reče u sebi: “Koga će kralj počastiti ako ne mene?” -
7 I Haman odgovori kralju: “Koga kralj hoće počastiti,
8 njemu treba donijeti kraljevske haljine koje nosi kralj, dovesti mu konja na kojem jaše
kralj i staviti mu na glavu kraljevsku krunu;
9 haljine i konja neka kralj preda nekome od najvećih knezova kraljevih da obuče čovjeka
koga kralj želi počastiti, pa da ga provede na konju kroz gradski trg i viče pred njim:
‘Ovako se čini čovjeku koga kralj hoće počastiti!’”
10 Kralj reče Hamanu: “Odmah uzmi haljine i konja; što reče, to i učini Mordokaju, Židovu
koji sjedi na vratima kraljevim. Nemoj izostaviti ništa od onoga što si rekao.”
11 Haman uze haljine i konja i obuče Mordokaja te ga provede na konju preko gradskog
trga vičući pred njim: “Ovako se čini čovjeku koga kralj hoće počastiti!”
12 Mordokaj se vrati na kraljeva vrata, a Haman pohita svojoj kući pokunjen i pokrivene
glave.
13 Haman ispripovjedi Zareši, svojoj ženi i svim svojim prijateljima što mu se dogodilo.
Tada mu njegovi mudraci i Zareša, njegova žena, rekoše: “Ako je Mordokaj, pred kojim si
počeo padati, od Židovskoga roda, nećeš moći ništa protiv njega, nego
14 Dok oni još govorahu, dođoše kraljevi eunusi i odmah odvedoše Hamana na objed koji
je spremila Estera.
LB) Estera glava 7

1 Kralj i Haman dođoše na gozbu kraljici Esteri.
2 I drugoga dana reče opet kralj Esteri dok se pilo vino: “Što želiš, kraljice Estera? Ispunit
će ti se. I što moliš? Ako je i do polovice kraljevstva moga, dat će ti se.”
3 Kraljica Estera odgovori: “Ako sam našla milost u očima tvojim, kralju, i ako je kralju
ugodno, neka mi pokloni moj život, - to je moja molba - i neka spasi moj narod, - to je
moja želja.
4 Jer smo prodani ja i moj narod da nas potru, zakolju i istrijebe. Još da smo prodani da
budemo robovi i ropkinje, šutjela bih, ali neprijatelj ne bi mogao nadoknaditi štetu koja se
čini kralju.”
5 Kralj Ahasver uze riječ i reče kraljici Esteri: “Tko je taj i gdje je taj koji je namislio tako
činiti?”
6 Estera odgovori: “Protivnik i neprijatelj je Haman, ovaj zlikovac.” Haman zadrhta od
straha pred kraljem i pred kraljicom.
7 A kralj usta od objeda gnjevan i ode u vrt dvora. Haman osta da moli od kraljice Estere
milost za svoj život, jer vidje da je u duhu kraljevu odlučeno o njegovoj propasti.
8 Kad se kralj vratio iz vrta palače u kuću u kojoj je priređena gozba, vidje Hamana koji
bijaše pao na ležaj na kojem je bila Estera i reče: “Zar će on osramotiti i kraljicu u mome
domu?” Čim ta riječ iziđe s usta kraljevih, pokriše lice Hamanu.
9 A Harbona, jedan od kraljevih eunuha, reče: “Drvo koje je spremio Haman za Mordokaja,
koji je govorio za dobro kraljevo, stoji kod Hamanove kuće; visoko je pedeset lakata.”
Kralj reče: “Neka se na njega objesi Haman!”
10 I objesiše Hamana na drvo koje on bijaše spremio za Mordokaja. I gnjev se kraljev
smiri.
LB) Estera glava 8

1 Istoga dana kralj Ahasver pokloni kraljici Esteri kuću Hamana, neprijatelja Židova, a
Mordokaj iziđe pred kralja, jer je Estera priznala srodstvo s njim.
2 Kralj skine svoj prsten koji bijaše uzeo od Hamana i dade ga Mordokaju; i Estera postavi
Mordokaja nad kućom Hamanovom.
3 Zatim Estera opet progovori pred kraljem. Ona pade pred njegove noge i plačući ga
moljaše da spriječi djelo zloće Hamana, Agađanina, i njegove namjere protiv Židova.
4 Kralj pruži zlatnu palicu prema Esteri, a Estera usta i osta stojeći pred kraljem.
5 Ona tada reče: “Ako je ugodno kralju i ako sam našla milost pred njim, i ako se to kralju
čini da je pravo, i ako sam mila očima njegovim, neka se pismeno opozovu pisma
zamišljena od Hamana, sina Hamdatina, Agađanina, koje su raspisane da se istrije
6 Jer kako bih ja mogla gledati zlo koje bi pogodilo moj narod, i kako bih mogla gledati da
se potre rod moj?”
7 Kralj Ahasver reče Esteri i Mordokaju, Židovu: “Eto, poklonio sam kuću Hamanovu
Esteri, a on je obješen na drvo što je digao ruku svoju na Židove.
8 Pišite, dakle, za Židove kako je vama drago u ime kraljevo i zapečatite kraljevim
prstenom, jer što se piše u ime kraljevo i zapečati kraljevim prstenom, ne može se
poreći.”
9 U to vrijeme, dvadeset trećeg dana trećega mjeseca, a to je mjesec Sivan, dozvaše se
kraljevi tajnici i zapisaše sve kako zapovjedi Mordokaj, Židov, namjesnicima i knezovima
od sto dvadeset i sedam pokrajina, od Indije do Etiopije, u svaku pokrajinu
10 Napisa se u ime kralja Ahasvera i zapečati se kraljevim prstenom. Knjige se razaslaše
po glasnicima koji su jahali na brzim konjima i na mazgama koje su oždrijebile kobile.
11 Tim je knjigama kralj dopuštao Židovima, ma u kojem gradu bili, da se skupljaju i brane
svoj život, da potru i pobiju zajedno s djecom i ženama sve one od bilo kojeg naroda i
zemlje koji bi oružjem udarili na njih i plijenili njihova imanja,
12 i to sve u jedan te isti dan po svim pokrajinama kralja Ahasvera, trinaestog dana
dvanaestoga mjeseca, a to je mjesec Adar.
13 U tim knjigama bijaše i naredba koja se trebala objaviti u svim pokrajinama i oglasiti se
svim narodima - da će Židovi toga dana biti spremni osvetiti se svojim neprijateljima.
14 Po kraljevoj zapovijedi, glasnici odmah pohitaše na konjima i na mazgama. Ta
zapovijed bi oglašena i u prijestolnici Suzi.
15 Mordokaj ode od kralja u kraljevskim haljinama plavim i bijelim, pod velikom zlatnom
krunom i u plaštu od tankoga lana i skerleta. Grad Suza bi u radosti i u veselju.
16 Židovima dođe sreća i veselje, radost i slava.
17 U svakoj pokrajini i u svakom gradu kamo je doprla kraljeva zapovijed, vladala je
radost i veselje među Židovima, gozbe i blagdani, i mnogi iz naroda tih zemalja postadoše
Židovi jer ih spopade strah od Židova.
LB) Estera glava 9

1 Dvanaestoga mjeseca, a to je mjesec Adar, trinaestog dana, kad dođe da se izvrši
naredba kraljeva i zapovijed njegova, istoga dana kad su se neprijatelji Židova nadali da će
ovladati njima, dogodi se baš suprotno, pa Židovi ovladaše svojim protivni
2 Židovi se skupiše u svojim gradovima po svim pokrajinama kralja Ahasvera da dignu
ruke na one koji su tražili njihovu propast;
3 i nitko im nije mogao odoljeti, jer je strah od njih bio obuzeo sve narode. I svi knezovi
pokrajina, upravitelji i kraljevi časnici podupirahu Židove zbog straha od Mordokaja.
4 Mordokaj je bio moćan u domu kraljevom i glas o njemu bijaše dopro u sve pokrajine jer
je on postajao sve moćniji.
5 Židovi pobiše mačem sve svoje neprijatelje, potrše ih i istrijebiše te postupiše kako
htjedoše sa svima onima koji im bijahu neprijatelji.
6 U prijestolnici Suzi Židovi su ubili i istrijebili pet stotina ljudi,
7 a poklaše Paršandatu, Dalfona, Aspatu,
8 Poratu, Adaliju, Aridatu,
9 Parmaštu, Arisaja, Aridaja, Jezatu
10 i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, neprijatelja Židova. Ali na plijen ne digoše
ruke svoje.
11 Toga dana kralj sazna za pobijene u prijestolnici Suzi.
12 I kralj reče kraljici Esteri: “U prijestolnici Suzi pobiše Židovi pet stotina ljudi i deset
sinova Hamanovih; a što su činili po ostalim kraljevim pokrajinama?... Što još tražiš?
Ispunit će ti se. Što još želiš? Dat će ti se.”
13 Estera odgovori: “Ako odobri kralj da se Židovima u Suzi dopusti da i sutra učine po
današnjoj naredbi i da se objesi na drvo deset sinova Hamanovih.”
13 I kralj zapovjedi da se tako učini. Ta zapovijed bi proglašena u Suzi. Objesiše deset
sinova Hamanovih,
15 a Židovi koji bijahu u Suzi opet se skupiše četrnaestog dana mjeseca Adara i pobiše u
Suzi tri stotine ljudi. Ali na plijen ne digoše ruke svoje.
16 Ostali Židovi koji bijahu po pokrajinama kraljevim skupiše se i braniše svoj život. Oni
pribaviše sebi mir, oslobodivši se svojih neprijatelja, te pobiše sedamdeset i pet tisuća
svojih dušmana. Ali na plijen ne digoše ruke svoje.
17 To je bilo trinaestoga dana mjeseca Adara. Četrnaestoga dana Židovi su mirovali i
praznovali taj dan gosteći se i veseleći se.
18 Oni koji bijahu u Suzi skupiše se trinaestog i četrnaestog dana istoga mjeseca, a
počinuše petnaestoga te praznovaše taj dan gosteći se i veseleći se.
19 Zato Židovi sa sela, koji žive po mjestima neograđenim, slave četrnaesti dan mjeseca
Adara veseleći se i gosteći se te šaljući jela jedan drugome.
20 Mordokaj napisa ovo i razasla knjige svim Židovima koji bijahu u svim pokrajinama
kralja Ahasvera, blizu i daleko.
21 On im propisa da svake godine slave četrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara
22 kao dane u kojima stekoše mir, oslobodivši se od svih neprijatelja, i da slave mjesec kad
im se pretvori žalost u radost i tuga u veselje. Od tih dana neka učine dane gozbe i veselja
kad jedan drugome šalje jela i kad se darivaju siromasi.
23 Židovi se obvezaše da će činiti što su sami već bili počeli i što im je Mordokaj napisao.
24 Jer Haman, sin Hamdatin, Agađanin, neprijatelj svih Židova, namisli da ih pogubi, i on
baci “Pur”, to jest kocku, da ih potre i istrijebi;
25 ali Estera iziđe pred kralja i on pismom zapovjedi da se zla namisao Hamanova protiv
Židova obrati na njegovu glavu i da se objesi i on i njegovi sinovi.
26 Zato prozvaše one dane Purim, prema riječi Pur. Prema sadržaju toga pisma i prema
onome što vidješe i što im se dogodilo,
27 primiše Židovi za sebe, za svoje potomstvo i za sve one koji bi se udružili s njima
rješenje i nepromjenljivu obavezu da svake godine slave ta dva dana kao što je to za njih
propisano i u određeno vrijeme.
28 Ti dani trebaju se spominjati i slaviti u svakom naraštaju, u svakoj obitelji, u svakoj
zemlji i u svakom gradu; dani Purima ne smiju prestati među Židovima, a njihov spomen
ne smije se izgubiti u njihovu potomstvu.
29 Kraljica Estera, kći Abihailova, i Židov Mordokaj, pisali su po drugi put hitno pismo da
potvrde knjigu za Purim.
30 Razaslaše se knjige svim Židovima u sto dvadeset i sedam pokrajina kralja Ahasvera. Te
knjige sadržavale su riječi ljubavi i vjernosti,
31 za uređivanje Purima u određeno vrijeme, kao što su ih Židovi Mordokaj i kraljica
Estera odredili za same sebe i kao što ih oni bijahu utvrdili za njih same i za njihove
potomke prilikom njihova posta i jauka.
32 Tako Esterina zapovijed potvrdi uredbu o Purimu, i to se zapisa u knjigu.
LB) Estera glava 10

1 Kralj Ahasver udari danak na zemlju i na morske otoke.
2 A sva djela vlasti njegove i sile, i pripovest o veličini Mordekajevoj kako ga je kralj
učinio velikim, to je napisano u knjizi dnevnika kraljeva midskih i persijskih.
3 Jer Mordekaj Judejac beše drugi do kralja Ahasvera i velik u Judejaca i mio mnostvu
svoje braće starajući se za dobro svojemu narodu i govoreći za sreću svega sjemena
svojega.
KNJIGA JOBOVA
LB) Job glava 1

1 U zemlji Usu bio jedan čovjek koji se zvao Job. Taj čovjek bijaše dobar i pravedan, bojao
se Boga i klonio se zla.
2 Rodilo mu se sedam sinova i tri kćeri.
3 Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova volova, pet stotina
magarica i velik broj slugu. Taj čovjek bijaše najviđeniji od svih sinova Istoka.
4 Sinovi njegovi posjećivahu se među sobom, redom priređivahu gozbe i pozivahu tri
sestre svoje da jedu i piju s njima.
5 Kad bi dani gozbe prošli, pozivao bi i posvećivao Job svoje sinove, pa se rano dizao i za
svakoga od njih prinosio po jednu žrtvu paljenicu. Jer govoraše Job: “Može biti da su se
ogriješili sinovi moji i uvrijedili Boga u srcu svome.” Tako je Job ob
6 Jednoga dana pristupiše sinovi Božji pred Gospoda, a s njima dođe i Sotona.
7 Gospod reče Sotoni: “Odakle ti dolaziš?” A Sotona odgovori Gospodu: “S puta i šetnje po
zemlji.”
8 Gospod reče Sotoni: “Jesi li vidio služitelja moga Joba? Nema ga onakvog na zemlji,
dobar je to i pravedan čovjek koji se boji Boga i kloni zla.”
9 A Sotona odgovori Gospodu: “Da li se Job nesebično boji Boga?
10 Nisi li ga ti podigao, njega i njegov dom i sve što je njegovo? Djela ruku njegovih
blagoslovio si, a njegova stada prekriše zemlju.
11 Ali ispruži ruku svoju, dotakni se onoga što ima, i siguran sam da će te u lice prokleti.”
12 Gospod reče Sotoni: “Evo, predajem ti sve što on ima, samo na njega ne diži ruke
svoje.” I Sotona se ukloni ispred lica Gospodnjeg.
13 Jednoga dana dok su Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući svoga najstarijeg brata,
14 dođe Jobu glasnik koji reče: “Volovi su orali i magarice pasle pokraj njih.
15 Sabejci udariše i oteraše ih, a momke mačem pobiše; samo ja utekoh da ti to javim.”
16 Dok je ovaj još govorio, dođe drugi i reče: “Plamen Božji pade s neba te spali ovce i
momke i uništi ih; samo ja utekoh da ti to javim.”
17 Dok je ovaj još govorio, dođe drugi i reče: “Kaldejci u tri čete udariše na deve i oteše ih,
a momke pobiše mačem; samo ja utekoh da ti to javim.”
18 Dok je ovaj još govorio, dođe opet drugi i reče: “Sinovi tvoji i kćeri tvoje jeli su i pili
vino u kući svoga najstarijeg brata, i gle,
19 vjetar veliki dođe preko pustinje i udari u četiri ugla kuće, i ona se sruši na djecu; svi
pogiboše, samo ja utekoh da ti to javim.
20 Tada Job usta, razdrije plašt svoj, obrija glavu pa se baci na zemlju, pokloni se
21 i reče: “Gol sam iz utrobe matere svoje izišao, gol ću se vratiti u utrobu zemlje. Gospod
dade, Gospod uze; neka je blagoslovljeno ime Gospodnje!”
22 Uza sve to, niti je Job zgriješio, niti je Bogu predbacio nepravdu.
LB) Job glava 2

1 Opet jednoga dana dođoše sinovi Božji i stupiše pred Gospoda, a s njima dođe i Sotona te
i on stupi pred Gospoda.
2 Gospod reče Sotoni: “Odakle dolaziš?”
3 A Sotona odgovori Gospodu: “S puta i šetnje po zemlji.” Gospod reče Sotoni: “Jesi li vidio
služitelja moga Joba? Nema ga onakva na zemlji; dobar je to i pravedan čovjek koji se boji
Boga i kloni zla. On tvrdo ustraje u ispravnosti svojoj, a ti me nago
4 A Sotona odgovori Gospodu: “Kožu za kožu! Sve što čovjek ima dat će za svoj život.
5 Ispruži samo ruku i dotakni se kostiju njegovih i mesa njegova, i siguran sam da će te u
lice prokleti.”
6 Gospod reče Sotoni: “Evo, predajem ti ga, samo mu poštedi život.”
7 I Sotona se ukloni ispred lica Gospodnjega.
8 Pa udari Joba zlim prištem od pete do tjemena. Job uze crijep da se struže i sjede na
pepeo.
9 Reče mu žena njegova: “Još ustraješ u dobroćudnosti svojoj! Prokuni Boga i umri!”
10 Ali joj Job odgovori: “Kao luda žena govoriš. Što? Dobro smo primili od Boga, a zar da
zlo ne primamo?” Uza sve to, Job ne zgriješi usnama svojim.
11 Tri Jobova prijatelja - Elifaz Temanac, Bildad Šuašanin i Sofar Naamaćanin - čuše za sve
nevolje koje snađoše Joba. Sastaše se i pođoše iz svojih kuća da ga ožale i utješe. Vidjevši
ga izdaleka, ne prepoznaše ga,
12 te podigoše glas i zaplakaše. Razdriješe svoje plašte i baciše prašinu u visinu povrh
svojih glava.
13 I ostadoše kod njega, sjedeći na zemlji, sedam dana i sedam noći, a da mu ni riječi ne
rekoše, jer su vidjeli kolika je njegova tuga.
LB) Job glava 3

1 Nakon toga otvori Job usta i prokle dan svoga rođenja.
2 Uze riječ i reče:
3 Nestalo dana u koji se rodih, i noći koja reče: “Začelo se muško dijete!”
4 Obratio se taj dan u tamu, ne mario za nj ni Bog na nebu nit’ ga ikad svjetlost obasjala!
5 Mrak ovladao njim i sjenka smrti! Oblaci ga zagušili, plašile ga crne sablasti!
6 Noć onu pokrila tama, brisala se iz godine, ne brojila u mjesece!
7 Pusta bila ona noć; protjerala se radost iz nje!
8 Kleli je koji dane proklinju i koji i Levijatana mogu nadražiti!
9 Potamnjele zvijezde njezina sutona, uzalud se svjetlosti nadala, ne vidjela zori trepavica!
10 Jer, niti začepi maternicu u kojoj se začeh, niti od očiju mojih žalost ote.
11 Što ne umrijeh u utrobi materinoj? što ne izdahnuh izlazeći iz nje?
12 Što nađoh koljena da me prime i dojke da me doje?
13 Ja bih sad ležao i miran bih bio, spavao bih i počivao
14 s kraljevima i velikanima zemlje, koji spomenike sebi podigoše,
15 i s knezovima koji su imali zlata i puniše srebrom kuće svoje.
16 Ili ne bih ni postojao, kao nedonošče sakriveno, kao dijete koje svjetlost nikad ugledalo
nije.
17 Ondje se bezdušnici ne razmeću, ondje odmor imaju umorni,
18 i sužnji su svi tamo u miru, i ne čuju glasa mučitelja svoga.
19 Mali i veliki su tu, i rob nije više pod svojim gospodarem.
20 Čemu svjetlost paćeniku i život onima čija je duša čemerna,
21 koji se ni u smrt ne nadaju, a traže je kao blago zakopano;
22 koji bi sretni i radosni bili kad bi grob svoj mogli naći?
23 Čemu to čovjeku koji ne zna kuda će i kome je Bog sve izlaze zagradio?
24 Uzdasi su moji hrana moja i jauk je moj kao voda koja se prelijeva.
25 Čega se bojim, to dolazi na me, čega se strašim, to me snašlo.
26 Niti imam mira, ni počinka, ni odmora, i strah samo nada mnom vlada.
LB) Job glava 4

1 Tada prozbori Elifaz Temanac i reče:
2 Hoće li ti žao biti ako govorimo? Ali tko bi šutjeti mogao?
3 Eto sam si često druge učio i krijepio ruke malaksale.
4 Riječi tvoje podizahu one koji padahu, učvršćivao si koljena što klecahu.
5 A sad, kada na te dođe, smeo si se! Kad si ti pogođen, klonuo si!
6 Nije li pobožnost tvoj oslonac, a poštenje puta tvojih tvoje pouzdanje?
7 Pamtiš li da je ikad nevini propao, da su pravednici istrijebljeni?
8 No ja sam vidio one koji zlobu oru i nepravdu siju - kako plod svoj žanju.
9 Od disanja Božjeg ginu, i od daha gnjeva njegova nestaju.
10 I rika lavovska ima svoj kraj, i lavićima se zubi satiru;
11 i lav gine kada plijena nema, i lavići se rastjeruju...
12 Krišom dođe riječ do mene, uho moje ču njen tanak glas.
13 Kad utvare noćne misli bune i tvrd san ljude svlada,
14 strah me obuze i drhtaj i sve kosti moje ustreptaše.
15 Duh tad jedan ispred mene prođe i kosa mi se naježi.
16 Nepoznata pojava stade pred mojim očima, i ja mu čuh glas, koji tiho govoraše:
17 Je li čovjek pravedan pred Bogom, je li čovjek čist pred tvorcem svojim?
18 Ako se Bog ni u svoje vjesnike ne uzda, pa i u anđela svojih nađe mane,
19 a kako li neće u onima koji u zemljanim stanovima sjede, kojima je prah porijeklo, i kao
moljci mogu da se zgaze!
20 Od jutra se do večeri satiru, zanavijek se zatiru, i nitko za to ne žali.
21 Prekida se konac njihova života, umru... ali pameti ne steknu.
LB) Job glava 5

1 Zovni sad! Tko će ti se odazvati? Kojem ćeš se svecu obratiti?
2 Bezumnik od gnjeva svog propada, od bjesnila svoga ludi gine.
3 Al’ ja vidjeh bezumnika kako se namješta, i njegov stan ja, odmah prokleh.
4 Nema sreće za djecu njegovu; preko praga se izbacuju, i nitko ih ne izbavlja.
5 Gladni jedu ljetinu njegovu, koju i iz trnja kupe; lupeži grabe njegovo blago.
6 Nesreća ne niče iz prašine, niti iz zemlje muka raste.
7 Čovjek je rođen da trpi kao čeda plamena da leti.
8 Ali ja bih se Bogu obratio, nevolju bih svoju pred Boga iznio.
9 On čini nedokučiva djela, divna i kojima nema broja.
10 Kišom zemlju on natapa, na njive vodu navraća.
11 Ponižene on prihvaća, i k spasenju žalosne podiže.
12 On rasipa misli pakosnika, da ih ruke njegove ne mogu provesti.
13 U lukavstvu njihovu premudre on hvata i namjere opakih obara.
14 Usred dana nailaze na tamu, usred dana kao usred noći teturaju.
15 Ubogoga on od prijetnje silnika izbavlja, od ruke ga njegove spašava.
16 Ali nada krijepi nesretnika, a zloba usta svoja zatiskuje.
17 Blažen čovjek koga Bog pokara! Ne viči zbog kazne Svemoćnoga!
18 Jer on i zadaje i zavija rane; udara, ali opet ruke njegove iscjeljuju.
19 Šest puta će te izbaviti iz nevolje, a ni sedmi put te zlo ubiti neće.
20 U gladi će te spasiti od izdisanja, a u ratu od mača;
21 zaštićen ćeš biti od bića zla jezika, a i u pogibiji bez brige ćeš biti;
2mijat ćeš se pustoši i gladi, i nećeš se zvijeri zemaljskih bojati,
23 jer ćeš s kamenjem poljskim u savezu biti, a zvijeri će poljske biti u miru s tobom.
24 Nauživat ćeš se mira u šatoru svome, i naći ćeš stado svoje cijelo;
25 svog poroda gledat ćeš množenje, ogranci će tvoji kao trava na zemlji nicati.
26 Star ćeš u grob ući, kao snop što se snosi kad mu dođe vrijeme,
27 Eto, to je što mi znamo, eto, to je što i jest, a tebi je da razumiješ i to primijeniš.
LB) Job glava 6

1 Job uze riječ i reče:
2 Oh, kad bi se žalost moja izmjeriti mogla, i nevolje moje na mjerilima bile;
3 teže bi neg’ pijesak morski bile. Zato riječi moje u ludilo vode!
4 Jer me strijele Svemoćnoga probodoše i duša im moja otrov siše, a strahote Božje
jurišaju na mene.
5 Reve li magare kad se trava zeleni, muče li govedo uz pune jasle?
6 Jede li se što je bljutavo, neslano, ima li gdje slasti u bjelancu jajetovom?
7 Čega se ne bih ni dotaknuti htio, to je hrana moja, ma kako otužna bila.
8 Oh, kad bi se želja moja ispunila, kada bi Bog nadu moju ostvario!
9 Kada bi Bog htio da me satre, da zamahne rukom svojom, da me dokrajči!...
10 Ostat će mi bar jedna utjeha, jedna radost u mukama kojima me šiba: što nikada nisam
riječ Presvetog prekršio.
11 Čemu da se nadam kada snage više nemam; što da čekam kad je kraj moj već utvrđen?
12 Je li snaga moja od kamena, je li put moja od bakra?
13 Nisam li ja bez pomoći, i spas moj nije li daleko od mene?
14 Koji strada pravo je da mu se smiluje prijatelj njegov, ma i napustio njega strah od
Svemoćnoga.
15 Braća su mi k’o bujice nevjerna, k’o korito nestalnih bujica.
16 Led im kvari put, snijeg ih zasipa.
17 Dođe ljeto i presuše, dođe sunce i nestaju s mjesta svojih.
18 Karavane skreću s putova svojih, zalutaju u pustinji, propadaju.
19 Karavane iz Teme upiru pogled, putnici iz Šebe puni su nadanja;
20 al’ se kaju što se pouzdaše, i zbune se kada stignu.
21 Tako ste i vi, kao da vas nema. Vi vidite muku moju, i strah vas spopade.
22 Jesam li vam rekao: dajte mi štogod, il’ od blaga svoga dajte mi poklona?
23 Il’ da me iz ruke dušmanske spasite, il’ od ruke nasilničke da me iskupite?
24 Poučite me, i ja ću šutjeti, a u čemu sam zgriješio kažite mi.
25 Ah, kako su utješne riječi istinite! Ali ukori vaši što li dokazuju?
26 Hoćete li riječi moje osuditi, u govoru očajnika samo vjetar naći?
27 Na sirotu napadate, prijatelja svoga progonite.
28 Molim vas, pogledajte me! Zašto vama u oči da lažem?
29 Obratite se, ne budite nepravedni, obratite se i priznajte moju nevinost.
30 Ima li na mome jeziku nepravde, i što je zlo, ne priznaju li usta moja?
LB) Job glava 7

1 Sudbina je čovjeka da vojuje na zemlji, i dani su njegovi dani nadničarski.
2 Kao što rob za hladovinom čezne, i nadničar plaću svoju čeka;
3 tako su mjeseci bolni meni i udijeljeni, noći teške namijenjene.
4 Kada legnem govorim: kada li ću ustati? I kad li će proći noć? I kinjim se od nemira dok
ne osvane dan.
5 Put se moja crvima i zemljom pokriva, koža moja puca i raščinja se.
6 Dani moji brži bijahu od čunka u stanu; idu, ali nade više ja nikakve nemam!
7 Spomeni se, Gospode, da je život moj dah jedan, i da oči moje više dobra vidjet neće.
8 Niti će me više vidjeti oko što me gleda, a i oči tvoje tražit će me, al’ me više biti neće.
9 Kao oblak koji se raspline i nestaje, tako se ne vraća onaj koji silazi u Podzemlje.
10 Neće se on više vratiti domu svome, niti će ga više poznati mjesto njegovo.
11 Zato neću usta svojih ustavljati, govorit ću u žalosti srca svoga, naricat ću u jadu duše
svoje...
12 Jesam li ja more il’ aždaja morska, pa da oko mene straže ti postavljaš?
13 Kada kažem: “Odmor će mi krevet dati, postelja će meni bolove ublažiti”,
14 tad me snovima ti buniš i utvarama plašiš.
15 Ah, što bih dao da sam već udavljen! Volio bih smrt nego kosti ove!
16 Mrzim ih... Ta neću dovjeka živjeti... Prođi me se, jer moj život dah je samo jedan!
17 Što je čovjek da toliko za njega ti mariš? Da se udostojiš da se o njemu brineš,
18 da ga svako jutro pohodiš, da ga svaki čas okušaš?
19 Kad li ćeš se odvratiti od mene, i pustiti me da pljuvačku svoju gutam?
20 Ako sam ti zgriješio, što sam ti toliko učinio, o, čuvaru ljudi? Zašto da me staviš za
metu udaraca svojih?
21 Zašto da mi grijeh moj ne oprostiš i prijestupe moje da ne zaboraviš? Jer ću ja u prah
leći, pa kada me ti potražiš mene neće više biti.
LB) Job glava 8

1 Progovori tada Bildad Šuašanin i reče:
2 Dokle ćeš ti tako govoriti, i dokle će kao buran vjetar riječi usta tvojih biti?
3 Hoće li Bog prevrnuti zakon? Hoće li Svemoćni izvrnuti pravdu?
4 Ako su sinovi tvoji njemu sagriješili njihovom ih je on predao grijehu.
5 A ti Bogu ako se obratiš i ako se Svemoćnom pomoliš,
6 ako li si čist i prav, zaista će on paziti na tebe, i vratit će sreću na tvoj stan pravedni;
7 i ranija sreća tvoja izgledat će mala, jer će mnogo veća biti ona koja ti je namjenjena.
8 Zapitaj ti prošle naraštaje, pazi na iskustvo njihovih otaca.
9 Jer smo mi od jučer i ništa ne znamo, i naši su dani tek sjenke na zemlji.
10 Oni će te naučiti, oni će ti kazati i iz srca svoga iznijet će ti ove riječi:
11 “Niče li trstika bez vlage, raste li rogoz bez vode?
12 Dok se još zeleni i još ne pokosi, suši se prije svake trave.
13 Takve su staze svih onih koji na Boga zaboravljaju, te propada bezdušnika nada.
14 Lomno jest nadanje njegovo, oslonac je njegov paučina.
15 Na kuću se svoju on naslanja, ali ona nije čvrsta; za nju se on hvata, ali se ona ne
održava!
16 Svom snagom svojom, pred punim suncem, on ogranke svoje u svom vrtu širi
17 i zapliće žile svoje u kamenu, u zidove prodire;
18 ali kada se iz mjesta svog iščupa, ono ga se odriče: ‘Nikad te ne poznah!’
19 Eto, to su mu radosti što mu daju putovi njegovi. A na istoj zemlji drugi se za njim
podižu.
20 Gle, čovjeka dobrog Bog ne odbacuje, nit’ zlikovca zaštićuje.
21 Opet će se usta tvoja ispuniti pjesmama radosti, i glasovima veselja.
22 Neprijatelje tvoje pokrit će sramota, zlikovački šator nestat će!”
LB) Job glava 9

2 Zaista, znam da je to tako, i kako bi mogao čovjek prav pred Bogom biti?
3 Tko bi se s njime htio preti ne bi mogao od tisuće odgovoriti na jednu.
4 Njegova je mudrost svemoć! Tko bi mu se nekažnjen odupro?
5 Začas brda on premješta, u gnjevu ih svom prevraća.
6 On s temelja njenog zemlju drma, da joj se stupovi tresu.
7 On zaprijeti suncu, i sunce ne izlazi; on zvijezde zatvara.
8 Sam on nebo razapinje, i po morskim valovima gazi.
9 Velika je kola on zvjezdana i Orion i Medvjede načinio, i zvijezde na južnom nebu.
10 Tvorac on je djela silnih, nepojmvljivih, čudesa koja se izbrojit ne mogu.
11 Gle, on ide mimo mene i ja ga ne vidim; prođe, a ja ga i ne osjetih.
12 Gle, ako on zgrabi, tko će mu se oduprijeti? Tko će njemu reći: “Što to radiš?”
13 Bog ne usteže gnjeva svoga. Padaju pred njim osnove bijesa.
14 A ja, kako da mu odgovorim, koje bih ja riječi pronašao?
15 Kad bih i prav bio, ne bih mu odgovorio. Sucu svome mogu samo da se molim.
16 I kad bi me uslišao kada ga zazivam, još vjerovao ne bih da je glas moj čuo;
17 jer me kao vihor zahvatio, i rane mi bez uzroka umnožava,
18 i ne da mi da odahnem, nego me čemerom hrani.
19 Ako je po sili, gle, on je najsilniji! Ako je po pravdi, kako do njega da dođem?
20 I da sam prav, moja će me usta osuditi, a i da sam nevin, krivicu će moju proglasiti.
21 Nevin?... Ja to jesam; al’ mi nije do života. Omrznuo sam svoj opstanak!
22 Što mi je stalo! Jer ja to smijem reći: On potire i nevinog isto kao i krivog...
23 Kad bi još bič njegov odjednom ubijao!... Ali on se smije iskušenju pravih.
24 Zemlja je data bezdušniku, i on lice suca zastire. Ako to ne čini Bog, tko li mu to čini?
25 Dani moji brži od trkača bijehu; pobjegoše a da dobra ne vidješe.
26 Prođoše ko brze lađe, kao orao kada se na plijen zaleti.
27 Ako kažem: zaboravit ću patnje svoje, ostavit ću žalost svoju, okrijepit ću se,
28 smeten sam od svih muka svojih, znam da me ti nećeš opravdati.
29 Bit ću kriv! Što da se uzalud mučim?
30 Da se i u snijegu umijem, i sapunom ruke da operem,
31 ti ćeš mene opet uvaliti u blato, da će se i haljine moje zgaditi na mene.
32 Jer on nije čovjek kao ja, da bih mu odgovorio, pa da s njim na sud idem.
33 Niti za nas ima izabranika koji bi ruku svoju među nas stavio.
34 Nek’ odmakne prut svoj on od mene, da me strah njegov ne smete.
35 Tad bih govorio, ne bih se bojao; al’ ovako ni za sebe ne znam.
LB) Job glava 10

1 Dodijao život duši mojoj! Pustit ću od sebe tugovanku svoju, govorit ću u jadu duše
svoje.
2 Kažem Bogu: Nemoj me osuditi, kaži mi zašto se sa mnom pravdaš.
3 Je li tebi milo što me mučiš, što odbacuješ djelo ruku svojih, a naklonošću svojom
obasjavaš savjete bezdušnih?
4 Imaš li ti oči putene, vidiš li ti k’o što vidi čovjek?
5 Jesu li dani tvoji kao dani smrtnika, i godine tvoje kao vijek čovječji,
6 pa da istražuješ sve prijestupe moje, i za grijeh moj da razbiraš?
7 Ti znaš da kriv nisam i da nikog nema koji bi me iz tvoje ruke izbavio.
8 Tvoje su me ruke načinile i stvorile, i ti da me uništiš!
9 Sjeti se, kao od gline si me načinio, hoćeš li me opet u prah obratiti?
10 Nisi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio!
11 Kožom si me i mesom pokrio, i kostima si me i žilama spleo.
12 Životom si me i milošću darivao i pod svojom si me njegom i stražom čuvao.
13 A evo si u srcu svom krio, znam što si u sebi presudio:
14 Ako sam zgriješio, ti mene promatraš, i ne opraštaš meni prekršaja moga.
15 Ako li sam kriv, teško meni! Ako sam i prav, ne smijem podignuti glave, pun sramote i
ispijen od nevolje.
16 A ako je dignem, kao lav me goniš, i biješ me čudesima svojim.
17 Iznosiš mi sve nove svjedoke, umnožavaš gnjev svoj na me, i pogibiju za pogibijom
navodiš na me.
18 Što učini da iziđem iz utrobe materine? Ja bih bio mrtav i ničije me oko ni vidjelo ne bi.
19 Bio bih kao da me nigda nije ni bilo; iz utrobe majke svoje u grob bih se iselio.
20 Nisu li kratki dani moji?... Neka prestane, dakle, i okani me se da malo odahnem,
21 prije nego odem odakle se više neću vratiti, u zemlju tame i pod sjenku smrti,
22 u zemlju duboke tame, gdje sjenka smrti i pometenost caruju, i gdje mraku svjetlost je
jednaka.
LB) Job glava 11

1 Sofar Naamaćanin progovori i reče:
2 Zar te mnoge riječi neće odgovora naći, i da li je dosta riječit biti, pa da se ima pravo?
3 Hoće li tvoji pusti razgovori ušutkati svijet? I kada ti ružiš, zar te nitko zbunit neće?
4 Jer si rekao: Moj je sud prav i čist sam pred srcem svojim.
5 Oh, kad bi Bog htio govoriti, kad bi usne svoje otvorio i odgovor dao,
6 i mudrosti svoje pokazao ti tajne - mudrosti svoje neizmjerne - poznao bi da je kazna
tvoja manja od prijestupa tvoga.
7 Misliš li ti tajne Božje proniknuti, il’ do savršenog znanja Svemoćnog doprijeti?
8 Ono je kao nebo visoko; pa što bi ti učinio? Dublje je od Podzemlja; pa što možeš znati?
9 Duže je od zemlje i šire od mora.
10 Kad on prođe, kada on uhvati, kad na sud svoj vuče, tko da mu se opre?
11 On zna sve poroke ljudske, lako krivca raspoznaje.
12 Ali čovjek ima samo ljudsku pamet, i rođen je kao i mlado divljega magarca.
13 Ali k Bogu srce ti upravljaj, i podigni k njemu ruke svoje.
14 Udalji se ti od zloće, ne daj da nepravda u šatoru tvom prebiva.
15 Tad ćeš lice svoje bez mane dignuti, i stajat ćeš čvrsto i nećeš u strahu biti.
16 Tad ćeš muku zaboraviti svoju, pamtit ćeš je kao vodu već proteklu.
17 Jasniji će ti biti dani nego podnevno sunce, i mrak će tvoj kao svjetlosti zore biti.
18 Bit ćeš pun uzdanja, i čekanje tvoje neće biti uzaludno; i gledat ćeš oko sebe i spokojno
ćeš se odmarati.
19 Ležat ćeš i nitko te uznemiriti neće, i mnogi će lice tvoje milovati.
20 A oči će bezdušnika ugasiti, ali utočišta neće naći, i nadanje će im biti izdisanje!
LB) Job glava 12

1 Job odgovori i reče:
2 Jest, reklo bi se da ste cijeli svijet, i da će s vama mudrost mrijeti.
3 Ali imam i ja pamet kao vi, nisam gori od vas; i tko ne zna ono što vi govorite?
4 Ruglo sam ja prijateljima svojim kad od Boga pomoć molim. Ruglo jesu pravednici i
nevini!
5 Preziranje nesreće, to je zakon sretnih, prezren je onaj kome se noga spotiče!
6 Mira ima u hajdučkim šatorima, i spokojstva kod onih koji Boga vrijeđaju, i kod sviju
koji silu svoju bogom grade.
7 Upitaj ti životinje, one će te naučiti, il’ ptice nebeske, one će ti kazati,
8 ili se sa zemljom razgovori, ona će te učiti, a i ribe će ti morske pripovjedati.
9 Tko ne vidi u njima dokaza da je sve to ruka Gospodnja stvorila?
10 U ruci je njegovoj duša svega što života ima, i dah svakoga tijela čovječjega.
11 Ne raspoznaje li uho riječi kao što usta jelo kušaju?
12 Kod staraca se mudrost nalazi, u dugom je vijeku razum.
13 Kod Boga je mudrost i sila, i savjet i razum njegovi su.
14 Što on razgrađuje ne može se pregraditi; a što on zatvori ne može se otvoriti.
15 On ustavlja vode i tad sve presahne; pušta ih i one zemlju zaljevaju.
16 Kod njega je moć i pamet, u njegovoj su ruci i zavedeni i koji zavode.
17 On u ropstvo savjetnike vodi, sucima razum on zbunjuje.
18 Kraljevima pojas otpasuje, konopom ih preko pasa veže.
19 On odvodi svećenike u roblje i silnike on obara.
20 Srčanima riječ prekida, a starcima razum oduzima.
21 On sramotu na knezove sipa i junake raspasuje.
22 On otvara što je u tami skriveno, sjenku smrti na svjetlost izvodi.
23 On narode množi i zatire, on narode daleko rasipa, i vraća ih u međe njihove.
24 On zbunjuje pamet glavarima naroda i čini ih da lutaju bespućima,
25 da po mraku pipkaju i svjetlost ne vide, kao pijani da teturaju.
LB) Job glava 13

1 Evo, sve to vidje oko moje, i ču i razumje uho moje.
2 Što vi znate, to znam i ja, nisam gori od vas.
3 Al’ ja hoću Svemoćnome govoriti, pred Bogom hoću da se branim.
4 Jer vi samo lažne sjenke izmišljate; nikakvi iscjelitelji niste!
5 Što niste šutjeli? Ispali biste mudri!
6 Čujte sada moj odgovor, usta mojih odgovor slušajte.
7 Hoćete li nepravdu kazati da biste Bogu ugodili, i da je branite, hoćete li laž govoriti?
8 Hoćete li prema njemu obzire čuvati? Hoćete li Boga braniti?
9 Ako vas on prozre, hoće li vam on to odobriti? Ili hoćete da ga prevarite kao što se
čovjek može prevariti?
10 Zaista će vas on osuditi ako u mislima svojim smislite da mu budete ugodni.
11 Neće li vas uplašiti veličanstvo njegovo? I strah njegov neće li na vas pasti?
12 Presude su vaše presude od pepela, bedemi su vaši bedemi od blata.
13 Šutite sada, pustite me, ja ću govoriti! Nek me snađe ma što bilo!
14 Zašto da zubima meso svoje stisnem? Prije bih život svoj dao...
15 Eto; ubit će me. Nemam u što da se nadam, ali ću pred njime braniti djela svoja.
16 To mi može i spasenje biti, jer bezdušnik nema srca da preda nj iziđe.
17 Čujte i slušajte riječi moje, prignite uho da vam kažem.
18 Evo, gotov sam da branim parbu svoju, znam da sam u pravu.
19 Hoće li tko sa mnom da se pravda? Umuknut ću, a potom izdahnuti.
20 Samo mi dvije stvari ti odobri, i neću se kriti od tvoga lica:
21 Ruku svoju ukloni s mene, i strah tvoj da me ne plaši;
22 pa me zovni, i ja ću odgovoriti, il’ da ja govorim, a ti odgovaraj.
23 Koliko je grijeha i prijestupa mojih? Pokaži mi grijehe moje i prijestupe moje.
24 Što sakrivaš lice svoje, i zašto me smatraš neprijateljem svojim?
25 Hoćeš li udariti list koji se ljulja, ili ćeš goniti suhu slamku?
26 Zašto da me na gorke muke stavljaš, zašto da me kazniš za grijehe mladosti moje?
27 Što da noge moje okivaš u lance i na sve putove moje stražiš, koracima mojim zabranu
da staviš,
28 kad se ko haljina koju moljac grize tijelo moje raspada?
LB) Job glava 14

1 Kratkoga je vijeka i pun je čemera čovjek od žene rođen.
2 Kao cvijet niče i kida se, kao sjenka prolazi i nestaje.
3 I nad njim je oko tvoje otvoreno! I ti mene na sud vodiš!
4 Kako će iz bića uprljanog čovjek čist izići? To nikako ispasti ne može.
5 Ako su mu dani odmjereni i mjeseci izbrojeni; ako si mu među udario koju ne smije
prijeći,
6 odvrati od njega pogled, daj mu da odahne, da bi bar imao radost nadničara na kraju
svoga radnog dana.
7 I drvo nadanja ima: omladi se kada se posiječe, i opet granje pušta.
8 Kada korijen njegov stari u zemlji, ako i panj njegov izdiše u prahu,
9 opet se zeleni kad vodu osjeti, i tad pušta grane kao biljka mlada.
10 Ali kad čovjek umre, gubi snagu svoju. Kad izdahne čovjek, gdje je on tada?
11 Spadaju u jezerima vode, isprazne se i presuše rijeke.
12 Tako i čovjek: legne da više ne ustaje, i neće ni ustati dok nebesa traju, niti će se od sna
prenuti svoga.
13 Oh, kad bi me ti sklonio u Podzemlje, sakrio me dokle gnjev tvoj ne utoli, da mi rok
odrediš, pa da me se sjetiš!
14 Kad bi čovjek iza smrti opet oživjeti mogao, podržala bi me nada i kroz sve žalosti
moje, dok bi se sudbina moja promijeniti mogla.
15 Ti bi me tad zvao, i ja bih se odazvao, jer bi se ti zaželio djela ruku svojih.
16 Al’ ti sada brojiš sve korake moje i ti okom svojim grijehe moje pratiš.
17 Zapečaćeni su u tobolcu svi prijestupi moji, prekršaje moje zašio si u nj.
18 I gore padaju i raspadaju se, i nestaju sa svog mjesta stijene;
19 i kamen voda troši i zemlju rijeka nosi. Tako ti i nadu čovječju odnosiš.
20 Ti ga jednako napadaš i on ide, izobličiš ga, pa ga odgurneš.
21 Jesu li mu sinovi časni, on to ne zna, jesu li sramotni, ni to ne zna.
22 On bol tijela svoga sam za sebe osjeća, sam za sebe tugu duše svoje.
LB) Job glava 15

1 Elifaz Temanac progovori i reče:
2 Zar mudar čovjek praznim umom odgovara? Da l’ s istočnim vjetrom puni svoje grudi?
3 Da li se riječima brani uzaludnim i govorima koji ni za što nisu?
4 Ali ti i strah od Boga rušiš, i pred Bogom svaku samilost raskidaš.
5 Zloća tvoja tvojim jezikom upravlja, ti lukavim jezikom govoriš.
6 Ne ja, nego jezik tvoj te osuđuje, tvoje usne protiv tebe svjedoče.
7 Jesi li ti prvi među ljudima rođen? Jesi li prije bregova rođen?
8 Je l’ Bog tajne svoje tebi povjerio, jesi l’ sam za sebe mudrost prisvojio?
9 Što li znaš ti što i mi ne znamo? Što si razumio što i mi ne shvaćamo?
10 Ima među nama sijedih kosa, staraca, koji više dana i od oca tvog imaju.
11 Misliš li ti da utjehe Božje malo vrijede, i riječi koje ti polako šapuću?...
12 Kuda tebe srce tvoje vuče?
13 Što! Zar protiv Boga gnjev svoj da upravljaš, usne tvoje takve riječi da govore?
14 Što je čovjek, pa da bi čist bio? Može li od žene rođen biti prav?
15 Ako se Bog ni u svece svoje ne pouzdava, ako pred očima njegovim ni nebesa vedra
nisu,
16 a kamoli gadno, odvratno stvorenje, čovjek, koji zlobu, kao da je voda, pije?
17 Ja ću tebi govoriti, a ti mene slušaj; kazat ću ti što sam sve vidio.
18 što mudraci objaviše i učiše, pošto od otaca svojih naučiše.
19 Njihova je samo zemlja bila i među njih tuđin još stupio nije.
20 Loš čovjek dane svoje u mukama provodi, bezdušniku već su ljeta odbrojena;
21 glas strahote zuji u ušima njegovim, pustošnik iz čista mira nasrće na njega.
22 Ne nada se od mraka pobjeći, u mač što mu prijeti gleda.
23 Kruha tražeć tamo i amo tumara i zna da ga crni dani očekuju.
24 Nevolja i tuga njega plaše i na njega kao kralj spreman na rat jurišaju.
25 Jer on je na Boga ruku podigao, Svemoćnog je izazvao,
26 i imao smjelost da se na nj zaleti pod gustim okriljem štitova svojih.
27 Lice mu je mašću pomazano bilo, bokovi mu bili jaki;
28 a sad sjedi u razvaljenim gradinama u kućama pustim, gotovima da se ruše i raspadnu.
29 On pomoći neće naći, neće blago njegovo se vratiti, njegova se sreća neće više širiti na
zemlji.
30 Neće se on tami otimati, ogranke njegove progutat će plamen, i Bog će ga duhom usta
svojih uništiti.
31 Ako li se u zlo nada, vara se, jer će zlo njegova plaća biti;
32 i ona će njemu doći prije kraja njegova dana, i grana se njegova neće više zelenjeti.
33 On će biti kao vinograd kome je grožđe zeleno čupano, kao maslinka uništena cvjeta.
34 Pusta bit će kuća bezdušnika, plamen će zlobnika šator progutati.
35 Zlobu začinje, i on zlobu rađa, u krilu mu sazrijevaju voćke koje ga izdaju.
LB) Job glava 16

2 Često sam ja takve riječi čuo: nemili ste vi tješitelji.
3 Kad će jednom svršiti ti prazni govori? I što li se toliko ljutiš u svojim odgovorima
4 I ja bih kao vi govoriti mogao da ste vi na mome mjestu. Zasuo bih vas riječima,
zamahnuo glavom na vas,
5 ustima bih vas krijepio, micao bih usne svoje da vas tješim.
6 Ako ja govorim, neće zato odahnuti žalost moja, a ako šutim, hoće li ona biti blaža?
7 Zlopakost me sada srvala posvema. Uništio si svu kuću moju.
8 Zgrabio si me da protiv mene svjedočiš, i u lice mi se bacaš klevetama.
9 Rastrže me i muči me gnjevom svojim! Škrguće zubima na me, napada me i strijelja me
očima svojim.
10 A oni na mene usta svoja razvaljuju da me proždru. Sramote me, po obrazu me tuku,
svi na mene bjesne.
11 Predaje me, Bog dušmanima, baca me u ruke bezdušnika.
12 Miran bijah, a on mene zgrabi, za vrat me uhvati, skrši me, i strijelama me svojim kao
metu osu.
13 Od svih strana zaokupiše me udarci njegovi, bez milosti mi bubrege prostrijeli, i žuč
moju na zemlju prosipa.
14 Zadaje mi rane povrh rana, nalijeće kao ratnik na me.
15 Sašio sam kostrijet ja po koži svojoj i glavu sam svoju po prahu valjao.
16 Suze su mi lice nagrdile, sjenka smrti na vjeđama je mojim.
17 A nasilje nisam nikakvo činio, i molitva je moja uvijek čista bila.
18 Zemljo, ti krv moju ne pokrivaj, vika moja nek slobodno jekne!
19 Sad je već na nebu svjedok moj, svjedok moj je na visokom mjestu.
20 Prijatelji mi se moji rugaju, a ja Boga sa suzama molim.
21 Oh, kad bi on mogao protiv Boga čovjeku za pravo dati, i sinu čovječjem protiv
prijatelja njegovih!
22 Jer godine moje pri kraju su svome, i već idem stazom kojom se više vraćati neću.
LB) Job glava 17

1 Duh moj trne, dani moji se gase, grob na mene čeka.
2 Opkoliše me pakosnici, i uvrede njihove oči moje gledaju.
3 Stoga me zaštiti i budi mi jamac jer tko li će odgovarati za me?
4 Jer od srca njihovoga sakrio si razum, i nećeš im dati da pobjede.
5 Pozivaju prijatelje da plijen dijele a imaju djecu kojoj oči sahnu!
6 Od mene je priču naroda načinio, ja postadoh ruglo među njima.
7 Oko moje potamnje od jada i cijelo je tijelo moje k’o sjenka postalo.
8 Čude se tome pravednici, i nevini se na bezdušnika buni.
9 Ali pravednik ipak čvrst ostaje na svom putu i kome su ruke čiste sve to jači biva.
10 A vi, vratite se govorima svojim; neću jednog naći mudrog među vama.
11 Prođoše moji dani, misli moje propadoše, što u srcu imadoh...
12 Ali oni hoće da noć bude dan, da je svjetlost blizu, kad je tu već mrak!
13 Ja se u Podzemlju stanu svome nadam; u tami ću sebi postelju prostrijeti.
14 I ja grobu vičem: “Ti si otac moj!” A crvima: “Vi ste mati moja i sestra moja!”
15 Gdje je sad nadanje moje? Nadu moju tko može vidjeti?
16 Sići će ona na vrata Podzemlja kad zajedno se uputimo da u prahu počinemo.
LB) Job glava 18

1 Bildad Šuašanin progovori i reče:
2 Kad li će tim govorima doći kraj? Urazumite se, pa ćemo govoriti.
3 Zašto se smatramo kao životinje, zašto smo u očima vašim stoka?
4 Ti koji se u jarosti kidaš, treba li zbog tebe da opusti zemlja, da nestane gora s mjesta
svojih?
5 Ugasit će se svjetlost bezdušnika, prestat će sjajiti plamen koji iz nje bukti.
6 Omrknut će svjetlost njemu u šatoru, žižak će se njegov utrnuti u njemu.
7 Na uzano mjesto doći će silni koraci njegovi, i ma koliko zapeo oborit će se.
8 Jer na zamku nogu meće, on po mreži hoda.
9 Uhvatit će ga zamka u petu, mreža će ga zamotati.
10 Omča mu je skrivena u zemlji, klopka mu je na stazi njegovoj.
11 Odasvud ga strahote plaše, opkoljuju ga i ustopice tjeraju.
12 Glad mu snagu troši, nevolja je pored njega.
13 Boleština kobna kožu mu izjeda, uda njegova prvorođenac smrti proždire.
14 Istrgnut je iz šatora svoga, u koji se nadao, odguran je kralju strahota.
15 Nitko njegov nije u šatoru njegovu, sumpor posut je po stanu njegovu.
16 Žile njegove u zemlji se suše, grane se njegove sijeku.
17 Izgubi se iz zemlje spomen njegov, nema više imena njegova.
18 Odgurnut je iz svjetlosti u tamu, izbačen iz svijeta.
19 Ne ostavlja ni sinova, ni unuka u narodu svome,
20 nikoga tko bi njega nadživio u stanu njegovu.
21 Nema bezdušniku drugoga usuda niti druge sudbine onome koji Boga ne poznaje!
LB) Job glava 19

2 Dokle ćete mučiti dušu moju i satirati me govorima svojim?
3 Eto, već deseti put vi me vrijeđate. Nije li vas stid što ste na me navalili?
4 Ako sam zaista zgriješio, sam ću odgovarati.
5 Hoćete me prezirno promatrati, mislite li moju dokazivati krivicu?
6 Znajte da je Bog taj koji me goni. On je mrežu svoju oko mene razapeo.
7 Eto, vičem na nasilje, a nitko se ne odaziva; vapijem za pravdom, ali pravde nema!
8 Sve izlaze mi je zagradio i nikuda mi prolaska nema; staze moje mrakom je pokrio.
9 Svukao je s mene slavu moju, skinuo je vijenac s glave moje.
10 Slomio me sasvim i mene nestaje. I nadu je moju iščupao kao drvo kada se iščupa.
11 Gnjev se njegov na me raspalio, uzeo me među dušmane svoje.
1kupa čete krenuše njegove te do mene put sebi probiše i šator moj opkoliše.
13 Braću moju odbio je od mene, prijatelji moji pobjegoše od mene.
14 Bližnji me moji napustiše, znanci moji zaboraviše.
15 Tuđin postah slugama i sluškinjama svojim, stranac sam u očima njihovim.
16 Zovem slugu svoga, a on se ne odaziva, molim ga ustima svojim, a uzalud!
17 I ćud moja teška posta ženi mojoj, a tuženje moje dodija djeci mojoj.
18 Ni djeca me ne vole; kad ustajem, grde me.
19 Najvjerniji moji užasavaju se mene, koje ljubljah postaše mi dušmani.
20 Za meso i kožu moju prionuše kosti moje; ostade mi samo koža oko zuba mojih.
21 Smilujte se, smilujte se na me, prijatelji moji, jer me ruka Božja udarila.
22 Zašto me gonite kao što me goni Bog? Zašto ste moga mesa gladni?
23 Oh, kad bi se riječi moje napisale, napisale i u knjigu sastavile!
24 Kada bi željeznim dlijetom i olovom u kamenu se urezale!
25 Ali ja znam da je iskupitelj moj živ, i da će se posljednji dizati na zemlji.
26 Dizat će se kad se koža moja raščini; kada više tijela ne budem imao, vidjet ću Boga.
27 Vidjet ću ga, a on će mi dobar biti; moje će ga oči, a ne tuđe vidjeti. Duša mi je
iznemogla čekajući.
28 Vi ćete tada reći: “Što smo ga gonili!” Jer će se priznati pravda parbe moje.
29 Bojte se vi sami mača! Strašne su kazne od mača! I znajte da ima sud!
LB) Job glava 20

1 Sofar Naamaćanin progovori i reče:
2 Misli moje sile me da odgovorim, nemir moj ne može se suzdržati.
3 Čuo sam ukore koji me sramote, ali duh razuma moga dat će odgovor.
4 Ne znaš li da je oduvijek, otkako je čovjek postavljen na zemlji,
5 kratka bila zlobnikova slava i bezdušnog radost časovita?
6 I da se do neba on uzdigne, i glavom se oblaka dotakne,
7 isto će ga kao i nečisti njegove, za svagda nestati, i reći će koji ga vidješe: “Gdje li je on
sada?”
8 Odletjet će kao san, i neće se više naći, iščeznut će kao utvara noćna.
9 Niti će ga više vidjeti oko što ga je gledalo, niti će ga primjetiti mjesto njegovo.
10 Djecu će njegovu siromasi napadati, i što je on oteo, vratit će ruke njegove.
11 Bujnost mladenačka koja mu je tijelo snažila u prahu će ležati s njime.
12 Zloća je njegova slatka bila usnama njegovim, pod jezikom ju je čuvao.
13 Njome se naslađivao i nju puštao nije, usred usta ju je zadržavao.
14 Ali će se hrana njezina promijeniti u crijevima njegovim, i gujin će jed tijelu njegovu
postati.
15 Progutao je bogatstva; povratit će ih, istjerat će ih Bog iz trbuha njegova.
16 Sišao je gujin jed, ubit će ga zmijin jezik.
17 Pogled njegov neće se više na potocima, ni na rijekama mlijeka i meda odmarati.
18 Vratit će što je grabio, neće se više koristiti njime; vratit će što je oteo, neće više to
uživati.
19 Jer uboge on je napuštao i mučio, kuće im otimao i nije pregrađivao;
20 za mjeru mu nije znala lakomost njegova, ali neće očuvati ni ono što ponajviše voli.
21 Pohlepi njegovoj ništa se otimalo nije, ali sreća njegova neće biti duga vijeka.
22 Usred izobilja bit će u nevolji, na nj će se dizati ruke nevoljnika;
23 i dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na njega poslati jarost gnjeva svoga. Sasut
će na nj pljusak bičeva svojih.
24 Izbjegne li oružju gvozdenom, prostrijelit će ga luk bakreni,
25 i vadit će iz svog tijela strijelu koja će zablistati izlazeći iz utrobe njegove, i postat će
plijenom samrtnih strahota.
26 Sve će pogibije snaći blago njegovo, progutat će ga oganj koji neće čovjek potpaliti, i
cio će šator njegov izgorjeti.
27 Otkrit će nebesa nepravdu njegovu i zemlja će na njega ustati.
28 Nosit će se prihodi od doma njegova, nestat će ih u dan gnjeva Božjega.
29 To je dio od Boga bezdušnom čovjeku, to mu je od Boga baština.
LB) Job glava 21

lušajte, slušajte riječi moje, samo mi tu utjehu dajte.
3 Pustite me da govorim, a kad izgovorim, narugajte mi se.
4 Tužim li se ja na kojeg čovjeka? I kako da nije duša moja nemirna?
5 Gledajte me i čudite se, i na usta ruku metnite.
6 Kada na to mislim, strah me hvata i drhtanje obuzima tijelo moje.
7 Zašto bezdušnici žive, i starost dožive, i snagu steknu?
8 Porod njihov se utvrđuje pored njih i pred njima, i djeca njihova napreduju u očima
njihovim.
9 U kućama njihovim je mir; nema ondje straha i prut ih Božji ne bije.
10 Jaki su i gojni bikovi njihovi, njihove se krave tele i ne jalove se.
11 Djecu svoju puštaju da kao jagnjad skaču, igraju djeca njihova.
12 Uz bubnjeve i uz harfe pjevaju, vesele se uz svirale.
13 Provode u dobru dane svoje i lako u Podzemlje slaze.
14 A ipak su oni Bogu govorili: “Udalji se od nas, nećemo putove tvoje da znamo.
15 Što je Svemogući pa da mu služimo? I koja nam korist i da ga molimo?”
16 Što, dakle? Ne ruže li oni sreću svoju?... Neka je daleko od mene savjet bezdušnika!
17 Da li često biva da se ugasi luč njihova, da na njih nevolja padne, da Bog njima dio
gnjeva svoga daje?
18 Da postanu kao pljeva što vjetar raznosi ili kao prah što vjetar zavitla?
19 Sprema li Bog sinovima kaznu za grijehe oca njihova? Ali bi njega on trebao smlatiti da
bi ga osjetio!
20 On bi propast svoju trebao gledati; on bi trebao gnjev Svemoćnoga ispiti.
21 Jer što je njemu do kuće njegove, kada njega više nema, kad je svršen broj mjeseca
njegovih?
22 Može li se Bogu mudrost dodavati, njemu koji nebeskim duhovima vlada?
23 Jedan umre usred blagostanja, mira i sreće,
24 s bedrima punim sala i kostima punim srži.
25 Drugi umre ojađene duše, a da nije dobra nikad ni vidio.
26 A oboje leže u prahu, oboje hrana crvima postaju.
27 Dobro znam koje su misli vaše, neduševan sud što za mene imate.
28 Kažete: “Gdje li je kuća moćna čovjeka? Gdje su šatori u kojima su bezdušnici bili?”
29 Koješta! Ili niste nikada putnike pitali? Zar nećete priznati što vam oni kažu?
30 U dan pogibli pošteđen je bezdušnik, u dan gnjeva on sklonište nađe.
31 Tko mu u oči nevaljalost predbacuje? Tko mu vraća ono što je on skrivio?
32 On se u grob iznosi, on i nad grobom svojim stražu ima.
33 Lake su mu grude od doline, svatko za njim istim putem ide, kao što su i prije mnogi za
njim išli.
34 Što bih, dakle, uzalud se tješio? Što od vaših riječi ostaje - samo je zloba.
LB) Job glava 22

1 Elifaz Temanac odgovori i reče:
2 Može li čovjek koristan Bogu biti? Ne, tko je pametan koristan je samo sebi.
3 Ako si pravedan, je li to milost Svemoćnome? Koja njemu dobit ako si ti čist na putu
svome?
4 Kažnjava li on ili ti sudi zato što se tebe boji?
5 Zloća tvoja nije li velika, i nepravde tvoje nisu li nebrojene?
6 Ni za što si od braće svoje zaloge uzimao i haljine skidao s golih.
7 Umornoga nisi napojio, gladnome hljeba nisi dao.
8 Zemlja jačeg je dopala i silnik se u njoj nastanio.
9 Udovice si otpuštao i mišice sirotama potirao.
10 Zato si zamkama opkoljen i groza te iznenada hvata.
11 Ne vidiš li tamu oko sebe, nabujale vode što na te navaljuju?
12 Nije li Bog visoko na nebesima? Pogledaj vrh zvijezda koliko se uzdigao!
13 I ti kažeš: Što zna Bog? Može li on kroz tamu suditi?
14 Oblaci ga zaklanjaju i ništa ne vidi. On nebeskim krugom samo ide.-
15 Hoćeš li starim putem ići kud su ljudi bezdušnici išli?
16 Prije vremena oteti bijahu, trajaše kao voda koju potok nosi.
17 Govorahu Bogu: “Idi od nas, što može za nas Svemoćni?”
18 Ipak je on njima punio kuće dobra. Ali neka je misao bezdušnika daleko od mene!
19 Pravedni će propadanje njihovo gledati, i oni će se radovati. Rugat će im se nevini:
20 “Eno, propadoše dušmani naši! Eno, proždra plamen blago njihovo!”
21 Drž’ se, dakle, Boga, i mir će s tobom biti, i sreće ćeš se nauživati.
22 Primi iz usta njegovih pouku, i u srce svoje stavljaj riječi njegove,
23 Vratit ćeš sreću svoju Svemoćnome ako se povratiš, ako izbaciš zlobu iz šatora svoga.
24 baci zlato u prah, zlato ofirsko u pijesak od potoka,
25 i Svemoćni bit će zlato tvoje, srebro tvoje i bogatstvo tvoje.
26 Tada ćeš se radovati u Gospodu, podignut ćeš k Bogu lice svoje.
27 Molit ćeš mu se i uslišit će te, i zavjete izvršit ćeš svoje.
28 Uspijevat ćeš u svojim namjerama, na putovima tvojim svjetlost će ti sjati.
29 Pa nek dođe i poniženje: molit ćeš se za svoj spas, a Bog izbavlja čovjeka žalostiva
pogleda.
30 Izbavit će on i krivog, koji će za čistoću ruku tvojih biti spašen.
LB) Job glava 23

2 Tužaljka je moja još buntovna, al’ bolovi moji guše uzdisaje moje.
3 Oh, kada bih znao gdje da ga nađem, kad bih stići mogao do prijestolja njegova!
4 Pred njim bih ja parbu svoju razložio, puna bi mi usta razloga bila.
5 Poznao bih što bi mi govorio, razumio što bih mu imao reći.
6 Bi li me silom svojom on odbio, i ne bi li se smilovao i slušao me?
7 Prav bi to bio čovjek koji bi se s njim pravdao, i ja bih zauvijek odrešen bio od suca
svoga.
8 Ali ako krenem k istoku, nema ga; ako li na zapad idem, ne nalazim ga;
9 ako je on na sjeveru, ne mogu ga vidjeti, ako se na jugu krije, ne mogu ga otkriti.
10 No on zna put kojim sam išao, i kad bi me okušao, kao zlato čist bih izišao.
11 Za njegovim je stopama noga moja stupala, čuvao sam njegov put, nisam zastranio.
12 Zapovijedi usta njegovih nisam napustio, volju svoju savio sam po riječima usana
njegovih.
13 Ali on je sud svoj već spremio. Tko će mu se protiviti? Što mu duša želi, sve on izvršuje,
14 a izvršit će i što je za me naumio, a smislit će još štogod.
15 Zato mene plaši prisutnost njegova; kad razmišljam, strah me njega.
16 Bog je slomio hrabrost moju, Svemoćni me prestrašio.
17 Jer mene ne uništava tama, niti mrak koji me pokriva.
LB) Job glava 24

1 Zašto Svemoćni ne štedi vrijeme, zašto dane njegove ne vide oni koji ga znaju?
2 Međe se pomiču, oteta stada pasu;
3 sirotom se magare odgoni, goveda se udovička u zalog uzimlju:
4 siromasi se s puta tjeraju, ubogi se iz zemlje protjeruju.
5 I gle, kao divlji magarci iz pustinje, zorom izlaze da hranu traže, i nemaju nego pustinju
samu da za djecu svoju u njoj kruha nađu.
6 Čupaju sijeno na livadama zaostalo, pabirče po vinogradima bezdušnika.
7 Goli, bez odjeće, noći provode, nemaju ni čime da se pokriju.
8 Planinska ih kiša šiba, i u očaju duše svoje goli kamen kao utočište grle.
9 Od sise se siroče otima, zaloge od siromaha dižu.
10 Goli, bez haljine idu, gladni jesu, a snopove nose;
11 u podrumima bezdušnika ulje cijede i grožđe gaze, a žedni su.
12 Po gradovima se uzdasi umirućih čuju, duše pobijenih cvile... a Bog za sva ta nedjela ne
mari!
13 Tu su i neprijatelji svjetlosti, što za njene putove ne znaju i njezinim stazama ne idu.
14 Zorom ustaje ubojica, sirotu i ubogog ubija, a noću u pljačku ide.
15 Iz sumraka vreba brakolomnik, “Nitko me vidjeti neće”, kaže. I koprenom lice svoje
krije.
16 Noću kuće obijaju, danju se skrivaju, svjetlost ne poznaju.
17 Njima je zora sjenka smrti, i njih spopadaju sve strahote njene.
18 Lagan jest bezdušnik na vodi; dio njegov proklet ja na zemlji, ne zna puta on u
vinograde.
19 Kao što suša i zapara vodu snježnu ispijaju, tako isto Podzemlje grešnike proguta!
20 Zaboravlja na njih krilo materino, crvi se na njima goste, nitko se njih niti ne sjeća!
Bezdušnik se kao drvo lomi,
21 on koji pljačka ženu nerotkinju, koji udovici nikakva ne čini dobra!
22 Ne! Bog silom svojom produžuje dane silnika, i gle, oni stoje, kad se nisu životu nadali!
23 On im pouzdanje i sigurnost daje, on pazi na pute njihove...
24 Uzvisiše se, ali ih za tren nestaje; padaju i umiru kao i svi ljudi; kose se, kao što se klasje
kosi.
25 Ako to nije tako, tko će me razuvjeriti, tko li će riječi moje poništiti?
LB) Job glava 25

1 Bildad Šuašanin progovori i reče:
2 Vlast i strah Bogu pripadaju, mir po njemu u visokim stanovima vlada.
3 Nisu l’ vojske njegove bezbrojne? Na koga se svjetlost njegova ne diže?
4 Kako bi mogao čovjek pravedan pred Bogom biti, kako bi mogao biti čist od žene rođen?
5 Gle, ni mjesec ne sjaji, niti su zvijezde čiste pred očima njegovim,
6 a kamoli čovjek, koji nije nego crv, i sin čovječiji, koji nije nego moljac.
LB) Job glava 26

2 Kako znaš slabima pomoći! Kako znaš ruku izbavljati nejaku!
3 Kako dobre savjete daješ onom koji je bez razuma! I kako si mudrost veliku pokazao!
4 Za koga li su riječi tvoje, i tko tebe nadahnjuje?
5 Pred Bogom zadršću sijenke iznad voda i stanovnika njenih;
6 pred njime je Podzemlje golo, nit’ koprene nad bezdanom ima.
7 On je sjever nad prazninom razastro, on je zemlju ni o što objesio.
8 Zavezuje vode u oblacima svojim, i ne prodiru oblaci pod njima.
9 Prijestolja svoga on pokriva lice, oblakom ga obavija.
10 Krug nad vodom on je napravio, među što od mraka svjetlost djeli.
11 Tresu se stupovi neba i od prijetnje dršću njegove.
1nagom svojom on more podiže i bijes njegov umom svojim lomi.
13 Dah je njegov nebu dao vedrinu, i zmiju u bijegu ruka njegova probada.
14 Gle, to su putovi njegovi, to je slab zvuk od njih koji do nas dopire. Ali tko će slušati
gromove sile njegove?
LB) Job glava 27

1 Job nastavi svoju besjedu i reče:
2 Živ je Bog koji mi pravdu odriče! Živ je Svemoćni koji čemerom dušu moju hrani!
3 Dokle god u meni daha bude, i dok bude duha Božjeg u nozdrvama mojim,
4 neće usne moje nepravde kazati, niti laž moj jezik govoriti.
5 Daleko je od mene pomisao da vam ja za pravo dajem! Do posljednjeg svog uzdaha svoju
ću nevinost braniti.
6 Hoću da se opravdam i neću smalaksati. Srce moje ni jednoga dana mog života meni ne
predbacuje.
7 Neka moj neprijatelj bude kao zlobnik, moj protivnik kao bezdušnik!
8 Koje li nadanje bezdušniku ostaje kada Bog otkine konac njegova života, kad mu dušu
njegovu oduzme?
9 Hoće li Bog slušati zapomaganje njegovo kada muka ga pritisne?
10 Hoće li se on Svemoćnome radovati? Obraća li se Bogu stalnim molitvama svojim?
11 Ja ću vama Božje pute kazati, neću vam namisli Svemoćnoga kriti!
12 No, i vi ih znate i svi se sa mnom slažete. Zašto dakle, stvari zaludne govorite?
13 Evo djela što Bog bezdušniku sprema, i nasljeđuje što Svemoćni bezdušniku spravlja:
14 Ako mu se množe djeca, za mač mu se množe, i djeca njihova neće ni kruha imati.
15 Koji izbjegnu, kuga će ih sahraniti, a neće ih oplakati udove njihove.
16 Ako srebra k’o praha nakupi i haljina kao blata,
17 što nakupi obući će pravednik a srebro će dijeliti bezazleni.
18 Kuća je njegova kao ona koju moljac gradi, k’o koliba koju čuvar pravi.
19 Bogat će leći i umrijeti gol, otvorit će oči i nikoga vidjeti neće.
20 Stići će ga strahote kao vode, vihor će ga usred noći odnijeti.
21 Uzet će ga vjetar istočni, nositi ga, iščupati ga iz stana njegova.
22 Bog će bez milosti strijele svoje na njega bacati, a bezdušnik će bježati da se od njih
skloni.
23 Pljeskat će propadanju njegovu. Zviždat će se nestajanju njegovu.
LB) Job glava 28

1 Ima rudnik iz kojeg se srebro vadi, i mjesto na kojem se zlato ispire;
2 željezo se iz zemlje vadi, iz kamena se bakar topi.
3 Čovjek tamu savlađuje, u najvećim dubinama istražuje kamenje mrakom i sjenkom
smrti pokriveno.
4 Jame daleko od stanova kopa, nogama se više ne služi, i on samo visi, odvojen od ljudi.
5 I zemlja, koja hljeb daje, kao od vatre razrivena je u utrobama svojim.
6 Kamen njezin safir krije i u prahu njenom zlato se nađe.
7 Ne zna za tu stazu ni ptica grabljivica, niti je primijeti oko kragujevo.
8 Ni najljuće je zvijeri ne pregaziše, niti je njome ikada lav prošao.
9 Na kremen diže čovjek ruku svoju i gore iz temelja prevraća;
10 u stijenama okna kopa, i oko njegovo vidi što u njima dragocjena ima.
11 Ustavlja provalu voda, i što je sakriveno na svjetlost iznosi.
12 Ali mudrost? Gdje je ona? Gdje je stan razuma?
13 Čovjek joj ne zna za cijenu, i nje nema na zemlji živih.
14 Bezdan veli: “Nije ona u meni,” a more kaže: “Nije ona uza me.”
15 Ona se ne daje ni za suho zlato, niti se mjerom srebrnom kupuje.
16 Ne mjeri se ni ofirskim zlatom, ni oniksom dragocjenim ni safirom;
17 ne uspoređuje se ni sa zlatom ni s kristalom, nit se za sud najfinijeg zlata razmjenjuje.
18 Ništa nisu prozirac ni biser prema njoj, mudrost je skuplja od bisera.
19 Nije joj nalik ni etiopski topaz, ona se ni sa žeženim zlatom na mjerilima ne miješa.
20 Otkud, dakle, mudrost i gdje je stan razuma?
21 Sakrivena je od svakog živog i od ptica nebeskih zaklonjena.
22 Ambis i smrt vele: “Čuli smo za nju.”
23 Bog sam njen put zna i stan njen poznaje.
24 Jer on i krajeve zemlje gleda i vidi sve što je pod nebesima.
25 Kad je vjetru izmjerio težinu, i vodama mjeru odmjerio;
26 Kad je kiši on zakone dao, i put munji i gromu probio;
27 tad on vidje mudrost, pokaza je, temelje joj udari i ispita je,
28 pa čovjeku reče: Gle, mudrost je strah od Gospoda, i udaljiti se od zla, to je razum.
LB) Job glava 29

1 Job nastavi besjedu i reče:
2 Oh, što nisam kao u ranijim mjesecima, kao u danima kad me Bog čuvao,
3 kad je kandilo njegovo gorjelo nad glavom mojom, kad me svjetlost njegova i usred tame
pratila!
4 Što nisam kao u danima snage svoje, kad je Bog kao prijatelj nad šatorom mojim bdio,
5 kada je Svemoćni još uza me bio a djeca moja oko mene;
6 kad su noge moje po mlijeku gazile, a i litica je do mene mlazove ulja puštala!
7 Kad sam izlazio na gradska vrata i na trgu sjedalo mi namještahu,
8 mladići se ispred mene uklanjahu, a stariji ustajahu i na nogama stajahu.
9 Prekidahu govor svoj knezovi i na usne svoje ruku metahu;
10 ustezahu glas vojvode i jezik im za nepce prianjaše.
11 Uho koje me slušaše nazivaše me blaženim, oko koje me gledaše odobravaše mi.
12 Jer sam spašavao siromaha koji je molio, i sirote koje su bez pomoći bile.
13 Blagoslov nevoljnog dolazio je na me, srcu sam udovice radosti dozivao.
14 U pravdu sam se oblačio i njoj na ukras služio, i imao sam poštenje svoje, koje mi i
povez i haljina bijaše.
15 Bio sam oko slijepcu i noga hromu,
16 otac sam ubogima bio, parbu sam i nepoznatom ispitivao,
17 al’ nepravedniku desne sam lomio, i iz zuba plijen mu istrzao.
18 Tada sam govorio: “U svome ću gnijezdu ja umrijeti i dani će se moji kao pijesak
množiti;
19 koren će moj voda natapati i rosa će noću grane moje orositi;
20 slava će se moja uvijek zelenjeti, i omladit će se luk u ruci mojoj!”
21 Slušalo se, pazilo i šutjelo kada sam savjete davao.
22 Poslije mojih riječi nije nitko govorio, i riječ je moja bila kao rosa blagoslova.
23 Željeli su mene kao što se kiša želi, usta svoja otvarahu kao za kišu proljetnu da mole.
24 Ja bih im se blago osmjehivao kada bi klonuli, a vedrinu čela moga nije nitko mogao
pokvariti.
25 Išao sam rado k njima, a u začelju sam među njima sjedio. Bio sam kao kralj usred
vojske svoje, kao utješitelj usred malaksalih.
LB) Job glava 30

1 A sad?... Mlađi od mene smiju mi se, smiju mi se oni čije oce nisam htio ni sa psima stada
svog da pustim.
2 Ta što će mi snaga ruku njihovih? Nesposobni da i starost svoju dočekaju,
3 iznemogli od nevolje i od gladi, bježe na mjesta jalova, odavno napuštena i pusta.
4 Lobodu po čestama beru a kruh im je smrekovo korijenje.
5 Od društva ljudi oni se izgone, za njima se kao za lupežima viče.
6 Po strašnim dolinama žive, po jamama u zemlji i po pećinama.
7 Po grmovima viču, pod trnjem se skupljaju,
8 Kukavni i prezreni, tjeraju se iz zemlje.
9 I njima sam ja sada pjesma i priča postao!
10 I oni se gade na me, okreću se od mene i u lice mi pljuju.
11 Ni od čega se ne sustežu, ponižavaju me, svaku stegu preda mnom zbacuju.
12 Na mene ti nesretnici ustaju, nogama me guraju i preko mene sebi put probijaju da me
upropaste.
13 Raskopaše stazu moju, o glavi mi rade, oni kojima nitko ne bi u pomoć pritekao.
14 Kao širokim prolomom naviru, navaljuju preko razvalina,
15 strahote na me navaljuju. Kao da je vjetar nosi, ode slava moja, sreća moja kao oblak
prođe.
16 Sad je duša moja klonula u meni; stigoše me dani muke.
17 Noć me probada i kosti mi kida, bolovi me bez odmora grizu.
18 Od silnoga bola moga i odjeća moja kroj na meni mijenja, i kao kostrijet uz meso mi se
lijepi.
19 Bog je mene u blato bacio, postao sam kao od praha i pepela.
20 Zapomažem k tebi, a ti ne odgovaraš, na nogama stojim, a ti samo pogled na me bacaš.
21 Prema meni si postao okrutan i udaraš me silom ruke svoje.
22 Podižeš me i guraš me da iznad vihora letim i uništavaš me u tresku oluje.
23 Jer to znam: ti me u smrt vodiš, na sastanak svih živih.
24 Ali tko ide da gine, zar ne pruža ruku svojih, tko je u nevolji, ne moli li za pomoć?
25 Nisam li ja suza za nevoljnike imao, i nije li se srce moje siromahu smilovalo?
26 Sreći sam se nadao, a zlo me pogodi, svjetlost očekivao, a mrak me obavi!
27 Utroba je moja uzavrela, iznenadiše me dani pogibije.
28 Crn sam postao, ali ne od sunca; usred zbora ustajem i vrištim;
29 postao sam brat šakalima i drug noju.
30 Pocrnjela je koža moja i kida se na meni, kosti moje suše se i gore.
31 Žalosna je harfa moja, frula moja samo plačne glase daje.
LB) Job glava 31

1 Zavjet učinih s očima svojim da neću djevicu pogledati.
2 Kakav bi mi dio odredio Bog s visine, kakvu bi mi baštinu Svemoćni s neba dao?
3 Nije li propast za nevaljalog, pogibao za one što nepravdu čine?
4 Ne poznaje li Bog putove moje, nije li on sve korake moje izbrojio?
5 Ako sam s laži hodio, ili je noga moja za prijevarom išla;
6 neka me izmjeri Bog na mjerilima pravim i znat će tada moju nevinost.
7 Ako su koraci moji zašli s puta pravog, ako je za očima mojim išlo srce moje, i za ruke
moje nešto gadno prionulo,
8 nek ja sijem a drugi da žanje, i izdanci moji neka se iskorijene!
9 Ako se zanijelo srce moje za nečijom ženom, ako sam bližnjega svoga na vratima vrebao,
10 neka tuđinu žena moja melje, i tuđini nek’ je osramote!
11 Jer je to zločin, bezakonje što suci kažnjavaju;
12 vatra što iz temelja proždire i koja bi uništila svu baštinu moju.
13 Ako nisam na pravo pazio sluge svoga ili sluškinje svoje, kad su se sa mnom pravdali,
14 što da radim kada Bog ustane, kad on sudi, što da odgovorim?
15 Onaj koji me u utrobi majke moje stvorio, nije li on i njega stvorio? Nije li nas isti Bog u
majčinoj utrobi gradio?
16 Ako sam ja siromasima uskratio ono što su me molili, ako sam oči udovici zamutio,
17 ako sam sam zalogaj svoj jeo, a da ga nije sa mnom i siroče dijelilo,
18 ja, koji sam od mladosti svoje kao otac njemu bio, i od svog rođenja udovicu u zaštitu
uzimao;
19 ako sam gledao nevoljnika koji haljina ne imaše i ubogog koji nemaše čime da se
pokrije,
20 a da me bedra njegova nisu blagoslivljala što se runom od ovaca mojih utopliše;
21 ako sam ruku svoju na sirotu digao jer sam znao da će suci mene podržati,
22 neka mi rame ispadne iz pleća i otpadne i slomi se ruka moja.
23 Jer se bojim kazna Božjih i nemoćan sam pred veličanstvom njegovim.
24 Ako sam na zlato polagao nadu svoju, ako sam ja zlatu kazao: “Ti si nada moja;”
25 ako sam se velikim imanjem svojim ponosio, i velikim bogatstvom koje sam stekao,
26 ako sam na sunce gledao kada je u sjaju bilo, i na mjesec kad je ponosito hodao;
27 ako je srce moje potajno zastranilo, i tad ruku svoju ustima sam prinio,
28 i to je zločin koji suci treba da osude, jer bih se odrekao Boga na visini!
29 Ako sam se radovao nesreći neprijatelja svoga, ako sam zaigrao kada ga je snašlo zlo,
30 ja koji ne dadoh jeziku svom da griješi, proklinjući i smrt tražeći njegovu;
31 ako ljudi iz šatora moga ne rekoše: gdje je onaj koga on mesom svojim sitio nije?
32 Ako je stranac noć na polju proveo, ako nisam vrata svoja putniku otvarao;
33 ako sam kao čovjek prijestupe svoje tajio i bezakonje svoje u njedrima krio
34 zato što sam se svijeta plašio, i prezira susjeda se bojao, usamljujući se i ne smijući na
vrata svoja izlaziti...
35 Oh, tko će mi dati nekoga koji bi me saslušao? Evo cijele obrane moje! Neka mi
Svemoćni odgovori! Tko će meni dati tužbu od mog protivnika napisanu?
36 Pismo bih njegovo na leđima svojim nosio, kao vjenac bih ga na čelo svoje stavio!
37 Dao bih mu račun svih koraka svojih, kao knez bih k njemu pristupio.
38 Ako zemlja moja protiv mene viče, ako brazde njene suze daju,
39 ako sam plodove njene jeo a da ih platio nisam, i ucvilio dušu starih gospodara njenih,
40 mjesto pšenice neka trnje raste, a mjesto ječma kukolj. Kraj Jobovih riječi.
LB) Job glava 32

1 Ona tri čovjeka prestadoše odgovarati Jobu, jer se on smatrao pravednim.
2 Ali Elihu, sin Barakeelov iz Buza, od roda Ramova, naljuti se na Joba što se sam gradio
pravednim pred Bogom.
3 I na tri prijatelja njegova naljuti se što ne nađoše odgovora i opet osuđivahu Joba.
4 Kako bijahu stariji od njega, čekao je Elihu do toga časa da govori Jobu.
5 Ali kad vidje da ne bijaše odgovora u ustima one trojice, raspali se Elihu gnjevom.
6 I Elihu, sin Barakeelov iz Buza, progovori i reče: Ja sam mladić, a vi ste svi starci. Zato
sam se sustezao, i ne htjedoh vama misli kazati svoje.
7 Govorio sam u sebi: “Progovorit će dani, mnoge će godine mudrost objaviti.”
8 No zapravo je duh kod ljudi, dah Svemoćnog, koji razum daje.
9 Godine ne daju uvijek mudrost, nije uvijek samo starost koja zna presuditi.
10 Zato velim: Slušaj! I ja ću svoju misao izreći.
11 Čekao sam kraj govora vaših, slušao razloge vaše i ispitivanje Jobovih riječi.
1lušao sam vas svom pažnjom svojom, i gle, nitko nije Joba razuvjerio, nitko nije riječi
njegove pobio.
13 Ne recite: “Mi smo u njemu mudrost nalazili, samo bi ga Bog, a ne čovjek, zbuniti
mogao.”
14 Nije se on na me obratio riječima svojim; i zato ću drukčije njemu odgovoriti.
15 Smeli su se, više ne govore! Prekinula im se besjeda!
16 Čekao sam kraj govora njihovih, čekao sam da stanu, da nemaju više što reći.
17 Ali sad ću mu i ja odgovoriti, kazat ću mu i ja misao svoju.
18 Jer sam pun ja riječi, bodri me duh u meni.
19 Nutrina mi kao mošt zatvorena, kao mjehovi novi koji se raspuknuti hoće.
20 Govorit ću da odahnem, otvorit ću usne svoje i odgovoriti.
21 Nikakvih neću obzira imati i nikome laskati neću;
22 jer ne umijem laskati. Brzo bi me tvorac moj uzeo.
LB) Job glava 33

1 A sad, Jobe, čuj besjedu moju, slušaj sad sve riječi moje!
2 Evo, usne svoje ja otvaram, miče mi se jezik u ustima.
3 Pravim srcem hoću da govorim, golu će istinu kazati riječi moje.
4 Duh je mene Božji stvorio i dah me Svemoćnog nadahnjuje.
5 Ako možeš, odgovori mi, brani parbu svoju, budi spreman na to.
6 Pred Bogom sam jednak tebi, ja sam kao i ti od blata načinjen.
7 Zato tebe strave moje neće prestrašiti, i težina moja neće te pritisnuti.
8 Ako si ušima mojim govorio, razumio sam glas riječi tvojih:
9 “Čist sam, bez grijeha sam, prav sam i nema na meni nepravde.
10 I Bog iznalazi mržnju protiv mene, i smatra me za dušmana svoga;
11 u okove meće noge moje i sve pute moje istražuje”.
12 Odgovorit ću ti: Eto, u tome nemaš pravo, jer Bog je veći od čovjeka.
13 Hoćeš li ti s njim da se pravdaš što za djela svoja ne polaže račun?
14 Ipak, Bog na jedan ili drugi način progovara, no na to se ne pazi.
15 On snovima govori, noćnim priviđenjima, kada ljude tvrd san svlada, kad na posteljama
svojim spavaju.
16 Tada ih on opominje, i pečat udara na nauku svoju,
17 da odvrati čovjeka od zla i od oholosti njega da sačuva,
18 da sačuva dušu njegovu od jame i život njegov od mača.
19 I bolešću se čovjek na ležaju kara kada teška bolest kosti mu potresa.
20 Tada mu i kruh dotuži i najslađe jelo;
21 kopni tijelo njegovo i smršavi, a kosti koje se prije vidjele nisu poznaju se na koži
njegovoj.
22 I duša njegova primiče se k jami, život njegov k vjesnicima smrti.
23 Ali nađe li se za njega anđeo posrednik, jedan od tisuću, jedan koji bi put čovjeku
pokazao kojim on treba da ide,
24 Bog se na nj smiluje i anđelu kaže: “Razdriješi ga, da ne ide u jamu, našao sam mu
otkup.”
25 I tijelo njegovo osvježava mu kao u mladosti i vraća se danima mladosti svoje.
26 Obraća Bogu molitvu, i Bog mu je milostiv; radosno mu lice svoje pokazuje i vraća mu
nevinost.
27 I on pred ljudima zapjeva i kaže: Zgriješio sam, nepravdu sam činio, ali nisam kažnjen
kako sam zaslužio.
28 Bog je dušu moju izbavio iz jame, i život moj u svjetlosti uživa.
29 Eto, to čovjeku Bog dvaput i triput čini
30 da povrati dušu njegovu od jame i svjetlošću živih da ga obasjava.
31 Pazi, Jobe, slušaj me! Šuti, ja ću govoriti!
32 Ako imaš što, odgovori mi: Govori, jer bih volio da imaš pravo.
33 Ako li nemaš što reći, slušaj mene; šuti i naučit ću te mudrosti.
LB) Job glava 34

1 Još govori Elihu i reče:
2 Čujte, mudri, besjedu moju, vi, koji ste razumni, prignite uho svoje;
3 jer uho razabire riječi, kao što jezik jelo kuša.
4 Birajmo što je pravedno, izvidimo među sobom što je dobro.
5 Job govori: “Pravedan sam, a Bog pravdu moju priznat neće;
6 u pravu sam, a lažljivcem me prave; rana je moja bolna, a bez grijeha sam.”
7 Ima li čovjeka poput Joba koji porugu pije kao vodu,
8 koji se druži sa zlikovcima, koji s bezdušnicima hodi?
9 Jer on veli: “Ne pomaže čovjeku da Bogu ugađa.”
10 Slušajte me, dakle, ljudi razumni: Daleko je od Boga nepravda, daleko bezakonje od
Svemoćnog!
11 On čovjeku po djelima njegovima vraća, svakom daje po putovima njegovim.
12 Zaista Bog ne čini nepravde, Svemoćni ne vrijeđa pravdu.
13 Tko je njemu dao da zemljom zavlada, tko je njemu svemir povjerio?
14 Kad bi samo na sebe mislio i sebi duh i dah svoj uzeo,
15 odjednom bi svako tijelo izginulo i čovjek bi se u prah pretvorio.
16 Čuj sad ovo, ako razuma imaš, prigni uho svoje glasu riječi mojih!
17 Bi li mogao pravde neprijatelj vladati? I ti hoćeš Pravednoga, Moćnoga da osudiš,
18 koji zloću kraljeva i bezdušnost knezova otkriva,
19 koji se ne obazire izgledu knezova, i ne razlikuje bogatog od siromaha, jer oboje djelo
ruku je njegovih.
20 Začas život izgube. Usred noći spotiče se narod i propada, bez čovječje ruke moćni
propadaju.
21 Jer Bog svačije djelo vidi i na sve se korake obazire.
22 Ni tama ni sjenka smrti ne mogu sakriti one što nepravdu čine.
23 Bog ne treba duga razmišljanja da sudi čovjeku.
24 On knezove bez saslušanja obara i druge na njihovo mjesto postavlja.
25 Jer on zna njihova djela, on ih preko noći obara, i oni propadaju.
26 On ih naočigled svih kao bezdušnike ćuška.
27 Odstupajući od njega, napuštajući putove njegove,
28 učiniše da se do Boga vika siromaha čuje, upozoriše na vapaj nevoljnika.
29 Ako on mir dade, tko će nemir širiti? Ako lice svoje krije, tko će ga vidjeti? On jednako i
čovjeku i narodima daje,
30 da bezdušnik ne zavlada i narodu zamka ne postane.
31 Jer, je li on ikad Bogu kazao: kažnjen sam i neću više griješiti;
32 pokaži mi ono što ne vidim, ako li sam nepravde činio, neću ih više činiti?
33 Ili će Bog po tebi izricati pravdu? Ti si onaj koji odbija i bira, a ne ja: kaži, dakle, ono što
znaš!
34 Razumni će se ljudi sa mnom složiti, mudri što me sluša mislit će kao i ja.
35 Ne govori Job pametno i nema razuma u riječima njegovim.
36 Zato neka on i dalje trpi kad govori kao što bezdušnici čine.
37 Jer prijestupima svojim nove grijehe on dodaje; on usred nas ruke svoje bije, umnožava
riječi svoje protiv Boga.
LB) Job glava 35

1 Još govori Elihu i reče:
2 Misliš li da pravo imaš, misliš da si čist pred Bogom
3 kada kažeš: “Što će mi pomoći i koja će meni korist biti ako ne griješim?”
4 Odgovorit ću i tebi i prijateljima tvojim:
5 Pogledaj u nebo i vidi, pogledaj oblake koliko su iznad tebe!
6 Ako zgriješiš, što mu time činiš; kad se množe grijesi tvoji, što to njemu šteti?
7 Ako si pravedan, što mu time daješ? Što li on iz ruke tvoje prima?
8 Zloba tvoja može samo sličnome tebi škoditi, pravda tvoja samo čovječjemu sinu
koristiti.
9 Viče se na mnoge mučitelje, tužbe dižu na nasilje mnogih moćnika;
10 ali nitko ne kaže: “Gdje je Bog, stvoritelj moj, koji i usred noći pjesme radosnice daje,
11 koji nas više nego zvijeri zemaljske pouči i dade nam veći razum nego pticama
nebeskim?”
12 Ovdje vika ne pomaže. Bog, zbog bijesa bezdušnika, ne odgovara.
13 Uzalud se tu viče, Bog ne sluša, Svemoćni ne gleda.
14 Ali kazao ti i da ga ne vidiš, parnica je tvoja ipak pred njim: Čekaj ga!
15 A ako se gnjev njegov još i ne osjeća, nije da on zato ne mari za zločin.
16 Zato usta svoja Job uzalud otvara, bez razuma riječi sipa.
LB) Job glava 36

1 Elihu produži i reče:
trpi se malo, produžit ću, imam još riječi za Božju parnicu.
3 S visine ću svoje razloge uzeti, dokazat ću pravdu stvoritelja svoga.
4 Budi spokojan; riječi moje nisu lažne, iskrene su misli moje pred tobom.
5 Moćan je Bog, ali on nikoga ne odbacuje; silan je po snazi mudrosti svoje;
6 bezdušniku ne daje da živi, nevoljniku pravo daje;
7 ne odvraća očiju svojih od pravednih, nego ih s kraljevima na prijestolje posađuje i drži
ih uvijek i uzvisuje.
8 Ako li oni u okove padnu, ako se u mrežu nevolje uhvate,
9 on im pokazuje djela njihova, prijestupe njihove i oholost njihovu;
10 govori im da se urazume, opominje da se odvrate od nepravde.
11 Ako slušaju i pokore se, napreduju u danima sreće, u godinama radosti.
12 Ako li ne slušaju, tad od mača ginu, u sljepilu svome propadaju.
13 Bezdušnici se gnjevu podaju i k Bogu ne zapomažu kad ih on poveže;
14 i život svoj u mladosti gube, umiru kao hramski milosnici.
15 Ali Bog izbavlja nevoljnika iz nevolje njegove i mukom ga opominje.
16 On će i tebe iz tjeskobe spasiti, izvest će te na čistinu, na slobodu, i stol će tvoj biti pun
slatkih jela.
17 Ali ako kao bezdušnik tražiš parnicu svoju, kazna se od parbe tvoje neće odijeliti.
18 Da te uzrujanost ne nagoni na porugu, i težina tvog otkupa da ne čini da zastraniš.
19 Hoće li vika tvoja - i sve sile koje bi uložiti mogao - pomoći da se od muke izbaviš?
20 Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njihova mjesta staviš.
21 Čuvaj se da se zlu ne podaješ, jer te na to tuga tvoja sprema.
22 Velik je Bog silom svojom; tko bi kao on mogao opomenuti?
23 Tko njemu put podređuje? Tko mu smije reći: “Krivo radiš?”
24 Spomeni se da djela njegova veličaš koja ljudi svikoliki hvale.
25 Svi ga ljudi s poštovanjem glede, svaki ga izdaleka vidi.
26 Velik je Bog, ali se nama izmiče veličina njegova, neizmjeran je broj godina njegovih.
27 On priteže sebi kaplje vode, pretvara u paru i kišu uredi;
28 oblaci je izlijevaju i gomile ljudske škrope.
29 Ali tko će prolom oblaka i praskanje šatora njegovih razumjeti?
30 Eno, oko sebe svjetlost kupi i u dubini morske pučine se krije.
31 Time on narodima sudi i daje im hrane izobilno.
32 Rukom svojom svjetlost hvata i baca na protivnike svoje.
33 Gromom se on javlja, i stupanje njegovo osjećaju stada.
LB) Job glava 37

1 Drhti srce moje i s mjesta svog odskače.
2 Čujte, čujte jeku glasa njegovoga, grmljavinu iz usta njegovih!
3 On zatutnji preko svih nebesa a munja njegova do krajeva zemlje bljesne.
4 Pa puca grom! Zagrmi on silnim glasom svojim, i već ne ustavlja munje, kad je jednom
glas njegov odjeknuo.
5 Glasom svojim Bog veličanstveno grmi! Velika on djela čini koja mi ne razumijemo.
6 On snijegu kaže: “Padni na zemlju!” On to i kiši kaže, i najsilnijemu pljusku.
7 Svakome čovjeku na ruku on pečat meće, da se poznaju sva djeca njegova.
8 Divlja zvijer se u pećinu svoju skriva i u ložu svoju liježe.
9 S juga dolazi oluja, a zima od sjevernoga vjetra.
10 Puhanjem svojim Bog led obrazuje i vodama mjesta ograđuje.
11 On oblake parom puni, a svjetlošću ih rasipa;
12 obrtanje je njegovo po volji njegovoj da čine što zapovijedi iznad lica zemlje;
13 i on čini da se pojave i kao bič kojim zemlju udara, i kao znamenje ljubavi svoje.
14 Pazi, Jobe, na sve ove stvari, promatraj Božja čudesa.
15 Znaš li kako ih Bog vodi i čini da se oblak njegov blista?
16 Razumiješ li kretanje oblaka i čudesa onog čija je mudrost potpuna?
17 Znaš li zašto je odijelo toplo kad se odmara zemlja na južnome vjetru?
18 Možeš li kao on razapinjati nebesa, jaka kao ogledalo liveno?
19 Nauči nas što da mu kažemo, prevelike smo neznalice da bismo se njemu obratili.
20 Hoće li mu se javiti da ću ja govoriti? Ali koji je čovjek koji propast svoju želi?
21 Ne može se u sunce gledati kada na nebu svjetli, kada vjetar prođe i sjaj mu povrati.
2jeverni vjetar čini da se kao zlato sjaji! Oh, kako je strahovito veliko veličanstvo Božje!
23 Ne možemo mi do Svemoćnoga stići. Velik je on silom svojom, pravdom, pravom
najvećim: On ne odgovara!
24 Zato ljudi treba da se njega boje, a on ni na kakvog mudraca ne gleda.
LB) Job glava 38

1 Tada Gospod odgovori Jobu iz vihora i reče:
2 Tko je taj koji namisli moje nerazumnim riječima zamračuje?
3 Opaši se sad kao junak; ja ću tebe pitati, a ti odgovaraj!
4 Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kaži, ako razuma imaš.
5 Tko je mjeru njenu odredio, znaš li to? Ili: tko je njojzi oblik dao?
6 Znaš li ti osnove njezine, ili tko joj je kamen ugaoni postavio,
7 kad su sve jutarnje zvijezde u veselju pjesama kliktale, i sva su Božja stvorenja glase
radosti puštala?
8 Ili tko je more vratima zatvorio kada je iz krila materina izjurilo,
9 i kada mu od oblaka ja odjeću pravih i od tame povoj njegov?
10 I kada mu zakon svoj nametnuh i postavih njemu vrata i prijevornice,
11 i rekoh mu: Do ovdje ćeš doprijeti, nećeš dalje ići, ovdje će stati bijes valova tvojih?
12 Otkako postojiš, jesi li ikad jutru zapovjedio? Jesi li zori mjesto njeno pokazao,
13 da zahvaća krajeve od zemlje, bezdušnici u njoj da zadrhte,
14 da se zemlja preobrazi, kao glina što otisak prima, da se njome kao haljinom okiti,
15 da se bezdušnima otme svjetlost njihova, da se ruka podignuta slomi?
16 Jesi li dopro do izvora morskih, jesi li po dnu bezdana hodio?
17 Jesu li ti se vrata smrti otvorila, jesi li vrata sjenke smrti vidio?
18 Jesi li pogledom svojim prostor zemlje sagledao? Govori, ako sve to znaš.
19 Koji je put koji k stanu svjetlosti vodi? I tama - gdje je mjesto njezino?
20 Možeš li im granice dokučiti i stazu k domu njihovu pokazati?
21 Ti to znaš jer si tada već bio, i velik je broj dana tvojih.
22 Jesi li dopro do riznica snijega, i jesi li ležišta grada vidio,
23 koja čuvam za vrijeme tjeskobe, za dane rata i boja?
24 Na kojem se putu svjetlost dijeli, i zemljom istočni vjetar širi?
25 Tko je kiši ustave otvorio i put munji i gromu probio,
26 da bi kiša na zemlju padala, na pustinju, u kojoj čovjeka nema,
27 da napoji pusta i jalova mjesta i čini da trava zelena raste?
28 Ima li kiša oca? Tko je kaplje rose rodio?
29 Iz čijeg li krila led izlazi, i tko je slanu nebesku rodio,
30 da se vode kao kamen kriju, i da se krajevi bezdana stegnu?
31 Možeš li lancem vezati Vlašiće ili odriješiti spone Orionu?
32 U pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit Medvjeda s njegovim mladima?
33 Znaš li zakone nebeske, pa da njima moć na zemlji dodijeliš?
34 Dižeš li glas svoj do oblaka da potoke vodene dozoveš?
35 Puštaš li ti munje? Lete li one? Kažu li ti: “Evo nas?”
36 Tko je mudrost u srce stavio, tko je razum duhu dao?
37 Tko može pameću oblake prebrojiti i izliti mijehove nebeske,
38 da se prah raskvašen zgusne i grude da se slijepe?
LB) Job glava 39
1 Loviš li ti lov lavici, a lavićima glad utažuješ
2 kada leže u pećini svojoj i vrebaju iza zaklona svoga?
3 Tko gavranu hranu sprema kad njegovi ptići Bogu cvile, kada gladni zalutaju?
4 Znaš li kad se divokoze koze, jesi li vidio kako se košute legu?
5 Brojiš li mjesece koliko one nose, znaš li vrijeme kada se legu?
6 Savijaju se, mlade svoje ispuštaju, i bolova se svojih lišavaju.
7 Jačaju mladi njihovi, u polju rastu, idu i više im se ne vraćaju.
8 Tko divljeg magarca na slobodu pušta i remenje razrješuje?
9 Od pustinje stan mu učinih, od slatine boravište njegovo.
10 On se smije gradskoj vrevi i ne čuje vike gospodara,
11 po gorama pašu traži, svaku travu istražuje.
12 Hoće li bivol da te služi? Noći li za jaslama tvojim?
13 Možeš li ga užetom voditi da ti ore? Hoće li brazde za tobom vući?
14 Odmaraš li se na njemu što je snaga njegova velika?
15 Uzdaš li se da će ljetinu ti svesti i na gumno tvoje složiti?
16 Veselo se krilo nojevo razvija kao krilo i perje pobožne rode;
17 ali noj na zemlji jaja svoja ostavlja i pušta da ih pijesak grije,
18 i ne misli da ih noga može razbiti, i zvijer poljska zgaziti.
19 Nemilostiv je ptićima svojim, kao da nisu njegovi, i ne mari što ih uzalud izvede,
20 jer njemu Bog nije pamet niti razum dao.
21 Ali kad ustane i kad se zaleti, smije se konju a i konjaniku.
22 Daješ li ti konju snagu? Jesi li ti vrat njegov valovitom grivom okitio?
23 Činiš li da skače kao skakavac? Junačko rzanje njegovo strah zadaje.
24 On zemlju bije i uživa u sili svojoj, i u boju na oružje nalijeće.
25 Smije se strahu, ne boji se, ispred mača ne uzmiče.
26 Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.
27 Uzavreo srčanošću zemlju kopa, ne može mirovati kad truba zatrubi.
28 čim truba zatrubi, on zavrišti: “Naprijed!” Izdaleka boj osjeća i vojvoda gromki glas i
pokliče bojne.
29 Da li se po tvom razumu zaleti jastreb i krila svoja na jug širi?
30 Da li se na tvoju zapovijed orao uvis diže i na vrletima sebi gnijezdo vije?
31 Na stijeni stanuje, na vrh stijena stoji.
32 Otud plijen svoj vreba, nadaleko pogled baca.
33 Ptići njegovi krv piju, i gdje su leševi, tu se i orao nađe.
34 Govoreći Jobu, Gospod reče:
35 Je li uvjeren onaj koji se sa Svemoćnim prepire? Ima li što odgovoriti onaj koji se s
Bogom pravda?
36 Job odgovori Gospodu i reče:
37 Gle, suviše sam ja malen; što bih tebi odgovorio? Ja na usta svoju ruku stavljam.
38 Jednom progovorih, ali neću odgovoriti, i drugi put sam govorio, ali neću više.
LB) Job glava 40

1 Gospod odgovori Jobu iz vihora i reče:
2 Opaši bedra svoja kao junak, Ja ću tebe pitati, a ti odgovaraj.
3 Hoćeš li i pravdu moju uništiti? Hoćeš meni suditi da sebe opravdaš?
4 Ruka tvoja je li kao Božja ruka, i imaš li i ti glas gromovni?
5 Okiti se sada čašću i veličanstvom i u slavu i u svjetlost se obuci!
6 Sipaj mlazove jarosti svoje i pogledom svojim ohole obaraj!
7 Svojim pogledom ohole ponizi, potri bezdušnike na mjestu njihovom.
8 Sve ih u prah zgazi, i u mraku im lica poveži!
9 I ja ću hvaliti moć desnice tvoje.
10 A sad promotri Behemota! Travom se hrani poput goveda.
11 Eno ga! Snaga mu je u bedrima njegovim, sila mu je u mišicama trbuha njegova.
12 On svoj rep kao cedar tvrd savija; kao grane spletene su žile butina njegovih.
13 Kosti su mu kao bakrene cijevi, zglavci kao željezne poluge.
14 On je prvo između djela Božjih; tvorac njegov mač je njemu dao.
15 Hranu svoju po gorama nađe, gdje sve zvjerje poljsko igra.
16 On pod lotosom u gustom šipražju u blatu počiva.
17 Lotosi ga sjenkom svojom zaklanjaju, vrbe ga po potocima okružuju.
18 On ne bježi sve i da preplavi rijeka, i da se i Jordan sruči na grlo njegovo, on mirno
stoji!
19 Hoće li ga itko snagom svojom uhvatiti? Hoće li mu kroz nos zamku provući?
20 Hoćeš li udicom krokodila uloviti, ili mu uzicom jezik podvezati?
21 Hoćeš li mu trsku kroz nozdrve provući, ili mu šiljkom čeljusti provrtjeti?
22 Hoće li ti on molitve podnijeti? Hoće li ti laskavim jezikom govoriti?
23 Hoće li on savez s tobom zaključiti da ti jednako robuje?
24 Hoćeš li se s njim kao s pticom igrati, ili ćeš ga za lanac voditi da djevojke svoje njima
zabavljaš?
25 Prodaju li ga ribari, dijele li ga među sobom trgovci?
26 Hoćeš li mu kožu strijelama prostrijeliti i ostvima glavu probosti?
27 Digni na nj ti ruku svoju, i nećeš više boja spominjati.
28 Gle, zaludu je nadati mu se. Ne pada li čovjek kad ga samo ugleda?
LB) Job glava 41

1 Nitko nije tako srčan da bi ga nadražio a tko li bi meni u lice se protivio?
2 Kome sam ja išta dužan? Platit ću ja to! Što je god pod nebom, moje je.
3 Hoću još o udima njegovim i o snazi, i o ljepoti stasa njegova da govorim.
4 Tko će mu odjeću razodjenuti, i tko čeljustima njegovim pristupiti?
5 Tko će otvoriti vrata grla njegova? Strah je oko zuba njegovih.
6 Veličanstveni i jaki štitovi njegovi kao pečatima spojeni su.
7 Jedan se drugoga drži da ni uzduh kroz njih ne prolazi.
8 To su braća zagrljena, drže se, nerazdruživi su.
9 Kada kihne, čini se da mu munja sijeva, a oči su mu kao zorine trepavice.
10 Iz usta mu plamen suklja i ognjene iskre iz njih se prosiplju.
11 Dim izlazi iz nozdrva njegovih kao iz lonca uzavrelog ili iz kotla zažarenog.
12 Dah njegov ugljen raspaljuje, a grlo njegovo plamen riga.
13 U vratu mu sila stoji njegova, a strah pred njim ide.
14 Udi su mesa njegova spojeni kao da su na njemu saliveni: neslomljivi su.
15 Srce mu je kao kamen jako, tvrdo kao mlinski kamen.
16 Kad se digne, zadršću najbolji junaci, i strah ih u bjeg goni.
17 Uzalud je mačem na nj udarati, ništa ni koplje ne pomaže, ni sulica, niti oklop.
18 Njemu željezo je kao slamka, a bakar kao trulo drvo.
19 Strijela ga ne nagoni da bježi; kao pljeva je za njega kamen iz praćke.
20 Topuz mu je kao slama, smije se kad strijele fijuču.
21 Trbuh mu je kao od crepova oštrih, kao drljača koju prostire na blato.
22 Čini da dubina morska vri kao lonac, more kao staklenku mirisa zamuti!
23 Svijetlu brazdu za sobom ostavlja, a bezdan bijelim runom prekriva.
24 Nitko mu gospodar na ovoj zemlji nije, stvoren je da se ničega ne boji.
25 S prezirom on gleda sve što je visoko;’ kralj je najljućih zvijeri.
LB) Job glava 42
1 Job odgovori Gospodu i reče:
2 Ja priznajem da sve možeš i ništa se tvojoj misli protiviti ne može.
3 “Tko je onaj koji je lud i namisli moje zamračuje” Jest! Govorio sam, a da ih nisam
razumio, o čudesima većim od mog uma a koja ne mogu dohvatiti.
4 “Slušaj me ti, ja ću progovoriti, ja ću tebe pitati, a ti kazuj.”
5 Uho moje čulo je o tebi, a sad te i oko moje vidi.
6 Zato se sam osuđujem i kajem se u prahu i pepelu.
7 Pošto Gospod izgovori ove riječi Jobu, reče Elifazu Temancu: “Gnjev se moj raspalio na
tebe i na dva prijatelja tvoja što niste govorili o meni pravo kao služitelj moj Job.
8 Zato uzmite sad sedam telaca i sedam ovnova i idite k služitelju mome Jobu pa prinesite
žrtve paljenice za se, a Job, služitelj moj, molit će se za vas; ja ću vas samo zbog njega
poštedjeti zbog vaše ludosti, jer niste govorili o meni pravo kao slu
9 Elifaz Temanac, Bildad Šuašanin i Sofar Naamaćanin otidoše i učiniše kako im zapovjedi
Gospod; i Gospod pogleda na Jobovu molitvu.
10 Gospod povrati Joba u ranije stanje, pošto se Job pomoli za svoje prijatelje. Gospod mu
dade dvostruko od onoga što je ranije imao.
11 I dođoše k Jobu sva braća njegova, sve sestre njegove i svi raniji znanci njegovi te
jedoše s njim u njegovoj kući. Žaleći ga, tješiše ga za sve nevolje koje Gospod bješe pustio
na nj i dadoše mu svaki po kesitu i po zlatan prsten.
12 Gospod blagoslovi posljednje godine Jobove više nego prve. Imao je četrnaest tisuća
ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova volova i tisuću magarica.
13 I dobi sedam sinova i tri kćeri;
14 prvoj dade ime Jemim, drugoj Kasija, a trećoj Keren - Hapuk.
15 U svoj zemlji nije bilo tako lijepih djevojaka kao Jobove kćeri. Otac im odredi baštinu
jednaku kao i njihovoj braći.
16 Poslije toga Job poživje sto i četrdeset godina i vidje sinove i unuke do četvrtoga
koljena.
17 Job umrije star i sit života.
KNJIGA PSALMI
LB) Psalam 1
1 Blažen čovjek koji po savetu bezdužnika ne hodi i na putu grešnika ne zastane, i u
društvu pakosnika ne sjedi,
2 već mu zakon Gospodnji omile i dan i no6 o zakonu Gospodnjemu misli.
3 On je kao drvo sađeno kraj vode žive, koje rod svoj daje kad mu vrijeme dođe, kome list
ne vene, i što god uradi sve mu od ruke ide.
4 Nisu takvi bezdušnici; oni su k6 pleva koju vjetar vija.
5 Neodržavaju se zato bezdušnici u dan suda, ni grešnici na zboru pravednih.
6 Jer zna Gospod za put pravednika a u propast put grešnika vodi.
LB) Psalam 2
1 Našto ove bune po narodima, ove lude misli po plemenima?
2 Ustaju kraljevi zemlje i skupljaju se knezovi ns Gospoda i na pomazanika njegova.
3 Vele: “Raskinimo njihove sveze, odbacimo njihove okove.”
4 On se smije, onaj koji stoluje u nebesima; Gospod im se ruga.
5 Tad im on progovori s gnjevom i njegova srdžba njih zastraši:
6 “Ja sa svoga kralja pomazao na Sionu, svojoj svetoj planini.”
7 Ja ću obnanarodovati odluku: Gospod mi reče: “Ti si moj sin; ja, danas, tebe porodih. 8
Išći mi, i ja ću ti dati narode u baštinu, u vlasništvo krajeve zemaljske.
9 Ti ćeš njih skršiti željeznim žezlom, i, kao jedan grnčarski ćup, ti ćeš ih razbiti u
komadiće.”
10 A sada, kraljevi, budite razboriti; popravite se, suci zemaljski!
11 Služite Gospodu sa strahom, kličite drhteći;
12 dajte počast sinuda se on ne naljuti, i vi na putu ne propadnete, jedna sitnica, i njegova
srdžba plane! Sretni svi oni kojima je on utočište.
LB) Psalam 3
1 Psalam Davidov. Prilikom njegovog begstva ispred Absaloma, sina njegovog.
2 Mnogi li su, Gospode neprijatelji moji! Mnogi li što iistaše na mene!
3 Mnogi li što govore za dušu moju: “ ,Nema joj spasa- od Bog. Selahl)
4 Ali ti si, Gospode štit koji me zaklanja, ti si slava moja, ti podižeg glavu moju.
5 Glasom svojim Gospodu vapijem, i čuje me on sa svete gore svoje. Seldh.
6 Ja ležah i spavah; ali ustah! Jer me Gospod čuva.
7 Ne bojim se mirijada naroda koji sa svih strana navaljuju na me.
8 Ustani, Gospode! Spasi me, Bože mojl Jer ti neprijatelje moje u obraz udaraš, na Gospoda
i na pomazanika njegova, jer ti bezdušnima zube razbijaš.
3 Vele: “Raskinimo sveze njihove!
9 Od k Gospoda je spas! zbacimo sa sebe lance njihove! Ne a je tvoj blagoslov na narodu
tvome! Selah.
LB) Psalam 4
1 Upravitelju zbora pjevač. Uz instrumente na žice Psalam Davidov.
2 Kad te zovem, čuj me, Bože pravde moje Ti što si mi u teskobi mojoj pomogao, smiluj mi
se i usliši molitvu moju!
3 Dokle će se, vitezovi, slava moja ružiti? Dokle ćete ljubiti taštinu i za la2irna Wati? Selah.
4 Znajte da je Gospod pobožnika izabrao. Čuje Gospod kad ga zovem
5 Drhtite i ne grešite više! Razmislite u srcima svojlm, na odrima svojim i utolite. Selah
6 Prinesite žrtvu pravednu i uzdajte se u Gospoda.
7 Mnogigovore: “Ko li će nam sreću pokazati! Okreni na nas, Gospode, svjetlost lica svoga!
8 Ti mi veću radost srcu daješ, no što je oni imaju kad im obiluju pšenica i vino.
9 Ja ću mirno ležati i mirno ću zaspati, jer me ti, Gospode, spokojna u mome domu činiš.
LB) Psalam 5
1 Upravitelju zbora pjevač. Uz frule.
Psalam Davidov.
2 Čuj, Gospode, riječi moje, čuj govor moj!
3 Slušaj vapaj moj, kralju moj i Bože moj, jer se tebi molim, Gospode!
4 Jutrom čuj glas moj, Gospode, jutrom ti ja molitvu svoju upudujem, i u tebe gledam.
5 Jer si ti Bog koji neće bezakonja; rđavome nema mjesta kod tebe.
6 Ne održava se bezumnik pred.očima tvojim, ti mrziš sve one koji nepravdu čine.
7 Ti potireš lažIjivce. Oospod. Na krvnike i na varalice mrzi
8 Ali ja po velikoj milbsti tvojoj ulazim u dom tvoj, i. sa strahom pred tobom se klanjam u
svetome hramu tvotne.
9 Vodi me, Gospode, po pravdi svojoj; zbog neprijatelja mojih put svoj preda mnom
poravni.
0 Jer u ustima njihovim nema istine, u srcu im je prevara, grlo im je grob otvoren, na
jeziku im je podvala.
I Uništi ih, Bože, neka se razbiju namisli njihove! Za njihova mnoga nevaljaistva obori ih,
jer se na te pobuniše.
2 Pa će se radovati koji se u te uzdaju, dovijeka veselite se oni koje ti zakianjaš, dičide se
koji ljube ime tvoje.
13 Jer ti, Gospode, blagosiljaš pravednika, kao štitom zaklanjaš ga milošću svojom.
LB) Psalam 6
1 Upravitelju zbora pjevača. Uz insirumente na 2ice. Za harfu na osam žica.
Psalam Davidov.
2 Ne kazni me, Gospode, u jarosti svojoj, ne osudi me u gnjevu svome!
3 Smiluj mi se, Gospode, jer sam smalaksao; iscijeli me, Gospode, jer su kosti moje
ustreptale,
4 i duša se moja uzdrhtala. Dokle čeg tako, Gospode?
5 Obrati se, Gospode, izbavi dugu moju, pomozi mi, zbog milosti svoje.
6 Jer u smrti nema spomena na tebe; tko će te u Seolu slaviti?
7 lznemogoh uzdišući; svaku noć pWem odar svoj ja plavim, suzama svojim postelju
natapam svoju.
8 Presahnu lice moje od žalosti, postara se od zuluma neprijatelja mojih.
9 Idite od mene vi koji nepravdu činite, jer Gospod je čuo glas plača moga, Gospod je čuo
molitvu moju, Gospod molitvu moju primi.
10 Postidjet ćese i zbunit će se svi neprijatelji moji, okrenut će leđa, i za čas će sramotni
postati.
LB) Psalam 7
1 Plačna pjesma Davidova, koju je pjevao Gospodu zbog rdi Kuša Benijaminca.
2 Gospode Bože moj, u tebe se uzdam; čuvaj me od gonitelja mojih, i izbavi me,
3 da me ne razdere neprijatelj kao lav, ne raskine, a da nema tko da me izbavlja!
4 Gospode Bože moj, ako sam to učinio, ako je nepravda na rukama mojim;
5 ako sam zlo vratio onom koji mi zlo učini, ako šam oplenio onog koji me ni zbog cega
mrzi,
6 neka me goni neprijatelj moj, i neka me stigne; neka pogazi život moj, i neka slavu moju
na prašinu baci! Selah.
7 Ustani, Gospode! U gnjevu svome digni se na bijes neprijatelja mojih, preni se meni u
pomoć i otvori sud!
8 Oko sebe sabor naroda sakupi, i iziđi iznad njega na visinu!
9 Gospode, ti koji riarodima sudiš, sudi i meni,.Gospode, po pravdi mojoj i po čistoći
mojoj!
10 Prekini zlobu bezdušnika, a pravednoga podržavaj, ti koji ispitujeg srca i utrobe, Bože
pravedni!
11 Stit je meni u Boga, koji čuva ljude prava srca.
12 Bog je pravedan sudija, Bog je svagda na gnjev spreman. Ako se bezdušnik ne obrati on
oštri mač svoj, nateže luk svoj i gađa,
14 i zapinje strele svoje, strele svoje ognjene.
15 Gle, bezdušnik nepravdu zače, nabreknu zločinom i rodi 10.
16 Kopa jamu i iskopa, pade u jamu koju iskopa.
17 Zloba se njegova vrati na glavu njegovu, nasilje njegovo pade na teme njegovo.
18 Hvalim Gospoda za pravdu njegovu, i pjevam imenu Gospoda Svevišnjega.
LB) Psalam 8
1 Upravitelju zbora pjevača. Za Gitit. Psalam Davidov.
2 Gospode Bože naš, veličanstveno li je ime tvoje po cijeloj zemlji! lznad nebesa uzdiže se
veličanstvo tvoje!
3 Iz usana djece i odojčadi crpeo si slavu svoju, da se 7bune svi dušmani tvoji, da zamukne
protivnik i osvetnik.
4 Kad nebesa tvoja gledam, djelo prsta tvojih, i mjesec i zvijezde što si postavio,
5 što je čovjek da ga se opomeneš, sin čovječji da se o njemu brineš?
6 lpak si ga malo manjeg od anđela učinio, i slavom i čašću si ga ovenčao.
7 Mnio si ga gospodarem djela rukusvojih, i sve si pod noge njegove metnuo: “
8 ovee i volove, sve, i zvijeri poljske,
9 i ptice nebeske, i ribe morske, i sve što puteve morske prevaljuje.
10 Gospode, Gospode naš, veličanstveno li je ime tvoje po cijeloj zemlji!
LB) Psalam 9
1 Upravitelju zbora pjevača. Po motivu ,Gini za sina. Psalam Davidov.
2 Hvalit ću te, Gospode, svim srcem svojirn! Kazatu sva čudesa tvoja!
3 Radovaću se, veselit ću se o tebi, pjevadu imenu tvome, Svevišnji!
4 Jer uzmit ću neprijatelji moji, padaju i ginu pred licem tvojim.
5 Jer si pravdu moju podigao i odbranio me,
seo si na presto svoj, sudijo pravedni.
6 Kaznio si narode, uništio bezdušnike, i ime si im za sve vijeke zatro.
7 Svršio je neprijatelj!. Vječne su to ruševine. Od gradova koje ti razvali i spomen pogibe!
8 Ali Gospod u vječnosti živi.
9 Učvrstio je presto svoj na pravdi. I sudit će svetu po pravdi, po pravdi će narodima
suditi.
10 Gospod je jako Utočište potištenih, jako utočište u teskobi.
11 U tebe se uzdaju koji znaju ime tvoje, jer ti ne napuštaš one koji te traže,Gospode!
12 Pojte Gospodu koji sjedi na Sionu, kazujte narodima djela njegova!
13 Jer on krv osvećuje i pamti nevoljnike, i ne zaboravlja jauka n.jibovih.
14 Smiluj se name, Gospode, pogledaj na patnje moje od neprijatelja mojih. lzbavi me od.
vrata smrti, da bih na vratima kćeri Sionske sve hvale fvoje kazivao i spasenje tvoje
slavio!
16 Popadaju narodi u jamu što iskopaše, u zamke što postaviše hvataj-ii se noge njihove!
17 Pokazuje se Gospnd i pravdu čini; u djela ruku njegovih bezdušnika zaplit će. Harfe.
Selah.
18 Odneti će eol bezdušnike i narode koji za Boga ne mare.
19 Jer nisu za svagda zaboravljeni ubogIV niti nada -nevoljnika za navijek propada!
20 Ustani, Gospode, da se ne posili čovjek, da prime narodi sud pred licem tvojim.
21 Pusti strah na njih Gospode,
neka poznaju ljudi da su smrtnici. Selah
LB) Psalam 10
1 što stojig daleko, Gospode? što se kriješ kad nevolja stegnee
2 Bezdušnik u bijesu svome nemilo muči uboge; padaju ubogi u zamke njegove.
3 Jer se besdušnik diči opakim žudnjam svojim, i, grabljivac, grdi i mrzi Gospoda. am
4 Bezdušnik u bijesu svome kaže: “Ne istražuje Bog! Nema Boga. To su sve misli njegove.
5 Putevi su njegovi svagda krivi;
sudevi su tvoji suviše visoki da bi o njima
mislio,
i on se nadima na sve protivnike svoje.
6 U srcu svome veli: “Neću posrnuti, neće zlo na mene nikad doći.
7 Usta su mu puna kletvi, prevara i podvala; pod jezikom njegovim pakost je i zloba.
8 Blizu sela sjedi u zasjedi, iz potaje ubogog ubija, oči njegove vrebaju uboge.
9 Sjedi u potaji kao lav u pedini. Sjedi u zasjedi da uboge hvata; uboge u mrežu svoju
hvata.
10 Pritaji se, prilegne, i ubogi padaju u kandže njegove.
11 A u srcu svome We: “Zaboravlja Bog! Krije lice svoje i nikada vidjeti neće!
12 Ustani, Gospode! Digni, Bole, ruku svoju! nevoljnike ne zaboravljaj!
13 Zašto da bezdušnik ne mari 2a Boga? zašto da u srcu svome kaže da ti ne istražuješ?
14 Ali ti vidiš! Ti posmatraš uvrede i muke, i u svoje ruke ih uzimag. Tebi se ubogi predaje,
ti si pomo siroadi.
15 Bezdušniku satri ti mRicu i kažnjavaj zloću njegovu, da ga nestane ispred o6ju tvojih!
16 Gospod je kralj od uvijek i dovijeka. Poraženi su narodi u umiji njegovoj!
17 Gospode, ti želje znaš ubogihi
ti njihovo srce učvršćuješ, ti otvaraš uho
svoje
18 da daš sud sirotom i nevoljnom, pa da čovjek koji je od zemlje prestane zadati Arah.
LB) Psalam 11
1 Upravitelju zbora pjevač Davidov. U Gospdda se uzdam. Zašto duši mojoj vi da govorite:
“Odleti u goru svoju kao ptica?
2 Jer eno grešnici nategoše luk, za tetivo strefu zapeše, da iz mraka prave srcem
prostreljaju!
3 Kada su temelji raskopani, što tad može pravednik?
4 Gospod je u svetom hramu svome, Gospodnji je presto na nebesima. Vide o6 njegove,
ispituje pogled njegov sinove čovječje.
5 lspituie Gospod pravednika, a bezdušnika i tko voli nasilje mrzi duga njegova.
6 Pustit će on na bezdušnike ugalj živ; oganj, sumpor i plameni vjetar bit će dio pehara
njihovog.
7 Jer je Gospod pravedan i on ljubi pravdu, i lice njegovo didjet će pravednici.
LB) Psalam 12
1 Upravitelju zbora pjevača. Uz harfu na osam lica. Psalam DaVidov
2 Pomagaj, Gospode, jer malakšu pobo2nici i nestaje vjernih među sinovima čovječjim.
3 Laže jedan drugoga, na usnama im je laskanje, dvoličrim srcem govore.
4 Da istrijebi Gospod sva usta lažijiva, svaki jezik veličavi,
5 one koji govore: “Jezlkom smo jaki, sa nama su usta naša, tko je gospodar nad nama?
6 Zbog trpljenja nevoljnih, zbog uzdisanja ubogih, sada će ustati, veli Gospod, J dat ću spas
onima kojima oni zlobe.
7 Re6 su Gospodnje riječi čiste, srebro u vatri očišeeno od zemlje, sedam puta pretopljeno.
8 Ti ćeš pravednike, Gospode, sačvati, i odbraniti od roda ovoga dovijeka.
9 Bezdušnici se sa sviju strana kupe kada niskost vlada kod sinova čovječiih.
LB) Psalam 13
1 Upravitelju zbora pjevača. Psalam Davidov.
2 Dokle ćeš me, Gospode, zaboraviti? dokle 1i ćeš kriti lice svoje od mene?
3 Dokle tu imati muku u dugi svojoj i nemir u sreu svome dan i not? Dokle će se dušman
moj nada mnom podizati?
5
4 Pogledaj, usliši me, Gospode Bože moj! Prosvjetli oči moje, da ne zaspim na smrt; da ne
reče neprijatelj: “Savladao sam ga!, da ne likuju dušmani, ako posrnem.
6 Ali se ja u milost tvoju uzdam. Radovat će sesrce moje za spasenje tvoje, pjevat ću
Gospodu, koji mi dobro čini.
Osalm 14
1 Upravitelju zbora pjevača. Davidov.
Rečebezumnikusrcusvome: “Nema Boga! Neval ali su, gadna su djela njihova,
nikog nema da dobro čini.
2 Pogleda Gospod s neba na sinove čovječje, da vidi ima li koji rasuman koji Boga trazi.
3 Svi su zastranili, svi se pokvarili, nikog nema -da dobro čini, nema ga ni jednog!
4 Ahl osetit će to svi koji nepravdu čine, koji narod moj razdiru, i jedu kruh moj ne
prizivajući Gospoda!
5 Ali eno ih: “zadrhtali su u strahu, jer je Gospod sa pravednicima,
6 Smejite se vi nadanju ubogoga!… Jer je Gospod zakionište njegovo.
7 Ah kad bi sa Siona spasenje Izraelu došlo! Kada Gospod vrati zarobljen narod zvoj
radovat će se Jakov, veselit će se Izrael.
LB) Psalam 15
1 Psalam Davidov. Gospode, tko može sjedeti u šatoru tvome? Tko li nastavati na svetoj
goti tvojoj?
2 Onaj koji bez mane hodi i koji pravdu tvori i istinu iz srca svog govori.
3 Koji jezikom svojim ne opada, i ne čini drugu svome zla; i bližnjega svog ne ruli.
4 Pred čijim je očima prezren tko je pTezriv a čašten koji se Boga boji; koji zakletvu
bližnjemu svome ne poriče;
5 koji ne daje srebra svoga na dobitak i ne prima mita na pravednog. Tko ovako radi nikad
posrnuti neće.
LB) Psalam 16
1 Himna Davidova. Čuvaj me ti, Bože, jer k u te uzdam!
2 Ja Gospodu reeem: “Ji si Gospod moj, ti si mi iiajveće dobro!
3 A u svece koji su u zemlji, u pobožan svet ja svu ljubav svoju metoh!
4 Muke svoje množe koji za tuđim bogovima trče. Ne, ja im ne dajem krvavih žrtava
njihovih, i ne medem imena njihova u usta svoja.
5 Gospode, ti koji si dobro moje i dio moj,, ti sudbinu moju uzdržavaš!
6 Sreća mi dade prekrasno nasljeđe, lijepa je bagtina moja!
7 Blagosiljam Gospoda koji me svetuje, a u tami noćnoj i srce me moje uči.
8 Svagda vidim Gospoda pred sobom; dok je on kod desnice moje, ne kolebam se.
9 Zato se raduje srce moje i veseli duša moja, i spokojno tijelo moje diše.
10 Jer ti ne(eg dušu moju geolu predati, neteg dati da miljenik tvoj truienje gleda.
11 Pokazat ćeš ti meni put života. Obilje radosti pred licem je tvojim, vetne su utehe u
desnici tvojoj.
Psaini 17
1 Molitva Davidova. Usliši, Bože, pravdu moju, čuj glas moj; primi u uši molitvu moju koja
ne ide iz usta lažIjivih.
2 Ispred -lica tvoga neka iziđe pravda moja, oči tvoje neka poznaju pravdu moju.
3 lspitaj ti srce moje, noću ga obiđi, okugaj me i nećeš nepravde ti na meni naći. Riječi
moje ne idu preko misli mojih.
4 U delima ljudskim ja sam, vjeran rečma usta tvojih, čuvao se putft nasilnika.
5 Stope moje tvrdo se držaše staza tvojih, noge moje ne zalutaše.
6 Prizivam te, jer me ti uslišiš, Bože! Prigni k meni uho svoje i čuj rdi moje!
7 Pokaži divnu milost svoju, ti koji desnicom svojom spasavaš od dušmana one koji o
teutočišta traže.
8 Čuvaj me kao zenicu oka; senkom krila svojih zakloni me
9 od bezdušnika koji me gone, od neprijatelja duše moje koji me opkoliše.
10 Srce svoje salom prigugiše, ustima svojim oholo govore.
11 Za nama idu, ved nas opkoljuju, vrebaju nas da nas obore,
12 kao lav koji hoće da rastrie, kao lavić koji u potaji sjedi,
13 Ustan i, Gospode! Preteci ga, obori ga! Odbrani me mačem svojim od bezdušnika!
14 Pukom svojom, Gospode, od ljudi me oslobodi, od ljudi sveta, ovog čiji je udeo u ovom
životu, kojima dobrima svojim trbuh puniš, kojima su djeca sita, i što njima pretiče ostaje
djeci njihovoj.
15 Ali ja ću u čistoći svojoj gledati lice tvoje, u buđenju svome nasitit ću se prilike tvoje.
LB) Psalam 18
1 Upravitelju zbora pjevača. Od Davida, sluge Gospodnjeg, koji izgovori Gospodu riječi ove
pjesme, kad ga Gospod izbavi iz ruku svih neprijatelja njegovih i iz ruke Saulove. On reče:
“
2 Ljubtm te, Gospode, snago moja!
3 Gospode grade moj, tvrđavo moja, spasitelju moj! Bole moj, zakione moj, štitu moj, silo
izbavljenja moga, visoko utočište moje!
4 Uskliknuo sam: “Hvaljen budi Gospode! i oslobođen sam od neprijatelja svojih.
5 Mreže smrti obuhvatiše me, uplašiše me bujice pogibli,
6 veze me Adske okupiše, stegoše me zamke grobne.
7 U teskobi svojoj Gospoda prizvah, k Bogu svome zavapih. I on ću glas moj iz dvora svoga,
vapaj moj mu dođe do ugiju.
8 Zatrese se i uskoleba zemlja uzdrmaše se i pomjeriše se temelji gora, jer je on gnjevan
bio.
9 Dim iziđe iz nozdrva njegovih, iz usta mu maven plamen suknu i usjale iskre izvrcnuše.
10 Spusti nebesa i siđe, gust mu oblak pod nogama bijaše.
11 Sjede na p polete na krilima vetrenim.
12 Koprenu od mraka oko sebe baci, i čador načini od oblaka crnih i od voda tamnih.
12 Od sijevanja pred njim rasporiše se oblaci i udari grad i ugalj živ. kerubina i odiže se
14 Zagrmi na nebesima Gospod, pusti glas svoj Svevišnji usred grada i ugljena ži%ra.
15 Pusti strele svoje i razmetnu neprijatelje moje; silu munja pusti i rasu ih.
16 Rastvoriše se korita morska i otkriše temelji vaseljene od pretnje tvoje, Gospode, od
silnog dihanja gnjeva tvoga.
17 Pruži On tad s visine ruku svoju, i uhvati me, i izvuče me iz vode velike.
18 I izbavi me od neprijatelja moga silnog,
od protivnika mojih jačih od mene.
19 Ustaše na me u dan teskobe moje, ali me Gospod podrža;
20 izvede me na čistinu, izbavi me, jer me voli.
21 Gospod mi po pravdi mojoj dade, za čistoću riiku mojih dariva me.
22 Jer se držah puteva Gospodnjih, Bogu svome ne sagrešlh.
23 Jer sam zakone njegove ped sobom drlao i njegove zapovesti ne odbih od sebe.
24 io mu vjeran, i čuvao se od bezakonja svoga.
25 Zato mi dade Gospod po pravdi po čistoći ruku mojih pred očima njegovim.
26 Milostivan prema milostivom, prema vjernome si vjeran;
27 i čist si prema čistome; ali s nevaljalim po njegovom nevaljalstvu radiš.
28 Jer ti ponizne spasavaš, ali oči bijesne ponižavaš.
29 Ti buktinji mojoj svetiost dajeg. Gospod Bog moj; rasvjetljuje tamu moju!
30 S tobom ja na cijelu vojsku se zaletim; s Bogom svojim i bedeme preskačem.
31 Put je Božji savršen, riječ Gospodnja prekaljena, on je gtit onima koji se u nj uzdaju.
32 Jer tko je Bog osim Gospoda? Tko je tvrda stena osim Bnga nasega?
33 Boga, koji me snagom opasuje i na pravi put izvodi?
34 On mi noge kao u jelena daje, i spokojna me čini na mojoj visini.
35 Ruke moje nauči na borbu i mišice moje bakren luk natežu.
36 Ti mi dajeg Mit spasenja svoga, desnica me tvoja podržava i velikim milost tvoja čini.
37 Ti girig put pred koracima mojim i noge se moje ne spotiču
Svjedočanstvo Gospodnje je vjerno, - daje mudrost nevinome.
9 Pravedne su. naredbe Gospoanje,- one srce vesele.

Zapovjed je Gospodnja svetia, - ona oei prosvetijuje.
10 Strah od Gos poda čist je i dovijeka traje.
Sve su presude Gospodnje, istinite i pravedne.
11 Bolje su od zlata, od mnogoga zlata ženoga,
i sladie od meda, od meda što se iz sata cedi.
12 I slugu su tvoga one prosvjetlile. Tko ih drži, veliku nagradu ima.
38 Neprijatelje svoje ja terani i stižem, i ne vraćam.se dok ih ne uništ;lm.
39 Obaram ih, da ne mogu ustati, padaju pod noge moje.
40 Jer me ti u boju snagom opasuješ i poda me savijaš protivnike moje.
41 Neprijalelje moje ti na begstvo ispred mene- teraš, i tad ja potirem omraznike svoje.
42 Oni zavrisnuge ali im nitko ne pomože; zavapišeka Gospodu, ali ih on ne posluša.
43 Mrvim ih kao prah što vjetar vija, kao blato ulibo ih gazim.
44 Ti mene od bune naroda spasavaš. i na čelo naroda postavljaš; arodi za koje ne znah
služe mi.
45 Čim me euju slušaju me, pokorni su sinovi tuđinski.
46 Sinovi tuđinski smalakgu i drhću izlazeći iz gradova svojih.
47 živio Gospod! Blagoslovljen branič moj! Da je uzvišen Bog spasenja moga,
48 Bog koji mi osvetu daje i narode mi pokorava!
49 Ti me izbavljaš od neprijatelja, iznad protivnika mojih me podileg i od nasilnika me
oslobađag!
50 Zato ću te hvaliti, Gospode, pred narodima i pjevat ću imenu tvome!
51 Silno kralja svoga On izbavlja i milost Davidu, svom pomazaniku, čini i kolenu
njegovom dovijeka!
LB) Psalam 19
1 Upravitelju zbora pjevača. Psalam Davidov
2 Nebesa slavu Božju objavljuju, djela ruku njegovih nebeski prostor glasi.
3 Dan ih danu javlja, noć noći kazuje.
4 Niti je to jezik, niti su to riječi čiji glas se svuda ne razbira.
5 Njihov zvuk kroz cijelu zemlju,ide, njihov šurn do na kraj vaseljene, gdje no šator suncu
Bog podiže.
6 I sunce izlazi kao ženik iz ložnice svoje, veselo kao junak teče putem.
7 Polazak mu je s kraja nebesa a trka mu do kraja njihova; ništa se toploti njegovoj ne
krije.
8 Savršen je zakon Gospodnji, - on dušu krepi.
13 Tko će znati sve pogreške svole? Oprosti mi one koje su mu tajne!
14 Ali od oholih čuvaj slugu svoga, da ne obladaju mnome. Tako ću ja ceo i čist od velikih
prestupa biti.
15 Neka su ti ugodne re6 tista mojih, i pred tobom razmišljanja srca moga, G6spode, grade
moj i izbavitelju moj!
LB) Psalam 20
1 Upravitelju zbora pjevač Psalam Davidov.
2 Da te usliši Gospod u dan teskobe, da te spase ime Boga Jakovljeva;
3 da ti pošlje pomoć iz svetilišto i da te sa Siona podrži!
4 Da se svjh prino.sa tvojih opomene i da pfimi žrtve tvoje. Selah.
5 Da ti Gospod da po željama srca tvoga i namisli tvoje da ispuni!
6, Pjevat ćemo radosno za pobjede tvoje, i u ime Boga svoga razvitemo zastave svoje! Da
ispuni Bog sve, molitve tvoje!
7 Ja već znam da će Gospod pomazaniku svome pobjedu dati, i uslišiti ga sa nebeskog
svetilišta svoga moćnim spasenjem desnice svoje.
8 Jedni se uzdaju u k9la svoja, drugi u konje svoje, ali mi ime Gospoda Boga svoga,
prizivamo.
9 Oni posrću i padaju, mi se držimo i stojimo.
10 Gospode, spasi kralja! Usliši nas kad te prizivamo!
LB) Psalam 21
2 Gospodel veseli se kralj s modne zaštite tvoje,
i gle, kako od radosti kliče zbog pomoći tvojip-!
3 Ispuni-O si želje srca njegovoga, i molitve usta njegovihnisi odbio. Selah.
4 Jer si ga dočekao blagoslovima milosti svoje, i na glavu si mu venac od žeženoga zlata
stavio.
5 Molio te za život i dao si mu ga, dao si mu život koji vječno traje.
6 Velika je slava njegova pomodu tvojom! Pokrio si ga slavom i krasotom,
7 blagoslov si mu dovijeka dao. Razveselio si ga radošću lica svoga.
8 Jer se kralj uzda u Gospoda, i milošću Svevišnjega ne koleba se.
9 Naći će ruka tvoja, kralju, sve neprijatelje tvoje, stiti će desnica tvoja one što te mrze!
10 bniteš ih kao peć zažarenu kada se u gnjevu svom pojaviš. Gnjev Gospodnji će ih
uništiti, oganj će ih progutati.
I Rod ćeš njihov istrijebiti iz zemlje i sjeme njihovo izmeđ sinova čovječjih.
12 Jer zlo na te podigoše, smisliše, ali neće izvršiti;
13 jer ćeš ti njih razbiti, i gađat ćeš iz lukova svojih pravo u lice njihovo.
14 Podigni se, Gospode, snagom svojom! Mi ćemo pjevati i mod tvoju slaviti!
LB) Psalam 22
1 Upravitelju zbora pjevača. Po motivu, Zorina košuto. Psalam Davidov.
2 Hofe moj, Bože moj, zašto si me napustio? Zašto se udaljujš i ne spasavaš me, i ne primaš
riječi jauka moga?
3 O moj Boge, prizivam te danju, i ti mi ne odgovaraš, i notu, i mira nikakvoga nemam.
4 lpak si ti Svetac koji si na prijestolju svome okružen hvalama Izraelskim.
5 P tebe se oci naši uzdavahu, uzdavahu se i ti ih izbavljaše.
6 Tebe prizivahu i spasavahu se; u tebe se uzdavahu i ne ostajahu zabunjeni.
7 Ali ja sam crv a ne čovjek, ruglo ljudima, prezren u narodu.
8 Koji me vide svi mi se rugaju, puće se i mašu glavom, i govore: “
9 Oslonio se na Gospoda, - neka mu on pomogne, neka ga on izbavlja kada ga miluje!
10 Ta ti si me iz utrobe majčine podigao, i mirio me na sisi majke moje.
11 Od rođenja svoga ja sam tebi predan, od utrobe majke moje ti si meni Bog.
12 Ne udaljuj se od mene, jer je blizu nevolja, i nikoga nemam da mi pomogne.
13 Mnogi me bikovi opkoliše, jaki me bikovi Basanski opkoliše.
14 Razvališe na me žvale svoje, kao ijuti lavovi koji riču
15 Ja sam kao voda koja se razliva, sve se kosti moje razglobiše. Srce moje kao vosak posta,
rastopilo se u meni.
16 Sasugi se kao crep snaga moja, i moj jezik za nepce prionu. U smrtni si me prah bacio.
17 Mnogi psi me opkoliše, oko mene ide četa zlikovaca, probodoše ruke moje i noge moje.
18 Sve bih kosti svoje izbrojiti mogao! Oni me gledaju i likuju!
19 Haljine moje među sobom dele i kocke za moju dolamu bacaju.
20 Ali se ti ne udaljuj, Gospode, ti, koji si snaga moja, pohitaj mi u pomoć!
21 Dugu moju izbavi od rnaa, od pasijih gapa jedinicu moju!
2ačuvaj me od žvala lavovskih, od rogova bivoiskih izbavi me, usliši me!
23 Proglasit ću ime tvoje usred bWe svoje, hvalit ću te usred skupštine.
24 Vi koji se Gospoda bojite, hvalite ga; slavite ga, cijelo pleme Jakoviievo! Boj ga se, cijelo
pleme Izraelovo!
25 Jer on niti prezre niti odbi tugu žalosnoga. Ne odvrati lica svoga od njega, nego ga usliši
kad ga zazva.
26 Hvalit ću te na skupštini velikoj. Zavete ću svoje ispuniti pred onima koji te se boje.
27 Ub-.gi će jesti i nasitit će se, hvLlic- Gospod, oni koji-ga traže; dovei,i će srce njihovo u
radosti živjeti.
28 OpomenuČ se i obratite se Gospodu svi krajevi zemlje, i pred njime ć se sva pokloniti
plemena naroda.
29 Jer u Gospoda je kraljevstvo,1 on natodima vlada!
30 Jegće i poklonit će se svi siln-ci zemlje. Pred njim će se pokloniti
svi koji u prah silaze, i ne mogu život svoj Wuvati.
31 sjeme njihovo ć.e njemu MOM. Kazivat će se za Gospoda rodu budućemu,
32 i doći će i on i kazivat će pravdu njegovu, i narodu koji će 8e rbditi javit će djelo
njegovo.
LB) Psalam 23
1 Psalam Davidov. Gospod je moj pastir, ništa mi ne fali!
2 Na zelenoj pagi mi odinor daje, vodi me na tihe vode.
3 Dušu moju krepi, pravim stazama me vodi, za ljubav imena svoga.
4 I kada bih hodio dolinom senke smrti, ne bih se zla bojao, jer si ti sa mnome. Štap tvoj i
palica tvoja hrabre me.
5 Ti postavljaš preda mnom trpezu na vidiku neprijateljima mojim; glavu si moju uljem
pomazao i čaša je moja puna.
6 Da! Milost i sreća pratit će me u sve dane mog života, i ja ću u domu Gospodnjemu
prebivati do kraja dana svojih.
LB) Psalam 24
1 Psalam Davidov. Gospodnja je zemlja i sve što je -u njoj, vaseljena i sve što u njoj živi.
2 Jer je on nip na morima osnovao i na rekama uh,rdio,
3 Tko će izići na gor u Gospodnju, tko će stići do svetoga mjesta njegova?
4 Čovjek čista srca i nevinih ruku, koji ne upravlja dušu na tagtiriu i koji se lažno ne
zakune.
5 On će dobiti blagoslov Gospodnji i milost od Boga spasenja svoga.
6 To je udeo roda koji ga traži, koji je rad pred licem tvojim da stoji, Bože Jakok-liev!
Selah.
7 Vrata, uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vječna! Ide kralj slave!
8 Tko je taj kralj slave? Gospod silan i moćan, -Gospod silan u boju.
9 Vrata, uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vječna! Ide kralj slave!
10 Tko je taj kralj slave? Gospod nad vojskama! On je kralj slave! Selah.
LB) Psalam 25
1 Davidov. Dugu svoju k tebi, Gospode, podižem!
2 Bože moj, u tebe se uzdam! Ne daj da se osramotim, da nada mnom ne likuju neprijatelji
moji!
3 Ne, koji se u tebe uzdaju neće se osramotiti. Osramotit će se koji se besputno odmeću,
4 Pokaži mi, Gospode, puteve svoje, nauči me stazama svojim!
5 Uputi me istini svojoj, nauči me, jer ti si Bog spasenja moga i u tebe se ja uvijek uzdam.
6 Opomeni se milosrđa svoga, Gospode, i milosti svoje, koje su od kada je vijeka.
7 6rehova miadosti moje ne pominji ni prestupa mojih! Po milosrđu svome opomeni se
mene, po dobroti svojoj, Gospode!
8 Dobar je i pravedan je Gospod! zato on pokazuje grešnicima put.
9 Krotke pravdi upućuje, pute svoje krotkima pokazuje.
10 Sve su staze Gospodnje milost i istina kojim drže savez njegov i naredbe njegove.
11 Zbog ljubavi imena svoga, Gospode, oprosti mi prestup moj, jer je velik.
12 Koji s-, čovjek boji Gospoda? Gospod njemu pokazujekoji put da izbere.
13 Duga će njegova u dobru počivati, i sjeme njegovo zemlju će držati.
14 Ljubav Gospodnja za one je koji ga se boje, i savez ih njegov upućuje.
15 Oči su mi svagda Gospodu upravljene, jer će on iz zamke izbaviti noge moje.
16 Pogledaj na me i smiluj se na me, jer sam sam i latostan.
17 Namnožiše se muke srca moga. Izvedi me iz.,teskobe moje!
18 Vidi jade i žalosti moje, i oprosti mi sve grijehe moje.
19 Gledai koliki su neprijatelji moji, i kako me bijesnom mržnjom gone.
20 Sačuva; mi dušu moju i izbavi me! Ne daj da se zbunim, kad se u te uzdam!
21 Pravednost i dugevnost neka me čuvaju jer se ja u tebe uzdam!
22 lzbavi, Bože, Izraela od svih nevolja tijegovihi
LB) Psalam 26
1 Davidov Sudi mi, Gospode, jer ja pravo idem, u Gospoda se uzdam, ne kolebam se.
2 Ispitgj me, Gospode, i iskušaj me, pretopi bubrege moje i srce moje;
3,jer je milost tvoja pred o6ma mojim, i ja hodirn po istini tvojoj.
4 Ne sjedim s lažijivcima, ne mešam se sa lukavima.
5 Mrzim društvo rđavih, s bezdušnicima ne sjedim.
6 Nevinošdu ruke svoje mijem, i tako oltar tvoj obilazim, Gospode,
7 pjevajuti hvalu tvoju i kazujući sva čudesa tvoja.
8 Volim, Gospode, stan doma tvoga I nastije slave tvoje!
9 Ne zahvataj duge moje s grešnicima, ni života moga s krvnicima,
10 u 6jim su rukama zločinstva i čija je desnicapuna mita.
11 Jer ja hodim u čistoii svojoj. lzbavi me i smiluj se na me!
12 čvrsto stoji na pravome putu noga moja. Blagosiljaću Gospoda na skupštinama.
LB) Psalam 27
1 Gospod je svjetlost moja i spasenje moje; koga da se bojim? Gospod je branič života
moga; koga da se plašim?
2 Kad navaljuju na me zlobni protivnici i dušmani moj da pojedu tijelo moje, spotiču se i
padaju.
.3 Kad bi protiv mene i čitava se vojska okupila ne bi se srce mole uplagilo; i kad bi se rat
na tnene digao ni tad ne bih klonuo.
4 Za jedno samo Gospoda ja molim, i to samo ištem: “da živim u domu Gospodnjemu kroz
sve dane svog života, da krasotu Gospodnju ja gledam i divim se hramu njegovome.
5 Jer će me on čuvati u šatoru svome u dan pogibije. Skionit će me u zakion, šatora svoga,
popeće me na kamenu goru.
6 Tada će se podići glava moja nad neprijateljma koji me opkoljuju, i ja ću u šatoru
njegovom prineti žrtvu radosti, i zapjevat ću, i hvalitu Gospoda.
7 -uj, Gospode, glas moj! Tebe ja prizivami Smiluj se na me i usliši me!
8 Tražite lice moje ti si reko, a srce ti moje odgovara: “Tražim lice tvoje, Gospode!
9 Ne zakloni mi lica svoga, ne odbij u gnjevu sluge svoga! Ti, koji si pomoć moja, ne odbij
me i ne ostavi me, Bože spasenja moga!
10 Jer me i otac i majka moja ostaviše, ali će me Gospod prihvatiti!
11 Uzmi me na put svoj, Gospode, i vodi me pravom stazom zbog neprijatelja mojih!
12 Ne puštaj me na volju dušmana mojih, sada kad ustaše na me lažni svjedoci iz kojifi
zloba jedino govori.
13 Ah, da me ne drži vjera da ću dobrotu Gospodnju vidjeti na zemlji živih!…
14 Uzdaj se u Gospoda! Budi jak i neka je. srce tvoje jako! Da, uzdaj se u Gospoda!
LB) Psalam 28
1 Davidov .Tebe, Gospode, prizivam! Grade moj, ne oglugi se glasu mome, da ne bih od
tvoga6utanjabio kao oni koji u grob silaze.
2 Čuj glas molitve moje kada k tebi vapijem, kada dižem ruke svoje k svetome hramu
tvome.
3 Ne zahvataj me -s grešnicima, sa onima što nepravdu čine, koji sa bližnjim svojim o miru
govore a u srcu zlobu kriju.
4 Podaj im, Gospode, po delima njihovim, po zlu djela njihovih! Po delima ruku njihovih
im vrataj; daj im što su zaslužili! 5 Jer ne paze na djela Gospodnja, na djela ruku njegovih.
Da ih on obroti, i više ne podigne!
6 Blagoslovljen da je Gospod, jer usliši glas molitve moje!
7 Gospod je Mt moj i snaga moja, u njega se uzda srce moje i on mu pomože. Zato se veseli
srce moje i pjesmom ga svojom slavim.
8 Gospod je snaga naroda svoga, odbrana i spas pomazanika njegova.
9 Spasi narod svoj i - blagoslovi dostojanje svoje I Spasi ih i podrži dovijeka!
LB) Psalam 29
1 Psalam Davidov. Dajte Gospodu, sinovi Božji, dajte Gospodu slavu i čast!
2 Dajte Gospodu slavu imena njegova! Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti!
3 Glas Gospodnji tutnji nad vodama, Bog slave grmi, Gospod je nad vodama velikim.
4 Silan je glas Gospodnji, veličanstven je glas Gospodnji!
5 Glas Gospodnji kedre lomi, čupa Gospod kedre Libanske.
6 Kao telad skaču kedri od njega igčupani, A Liban i Sirion kao tnladi bivoli.
7 Glas Gospodnji odapinje munje ognjene,
8 Glas Gospodnji potresa pustinju potresa Gospod pustinju Kades.
9 Glas Gospodnj i čini da se kogute okote, a sa šuma liće trga! Ali u dvoru njegovome sve
mu kliče: “Slava!
10 Gospod sjede na prijestolju svome iznad potopa, Gospod je nasvom prijestolju Kralj
vječni.
11 Gospod narodu svome silu daje; Gospod narod svoj blagosilja mirom.
LB) Psalam 30
1 Psalam Davidov. Pjesma za osvećenje doma,
2 Uzvišavam te, Gospode, jer si me podigao, i ne dade neprijateljima mojitn da se nada
mnom vesele.
3 Gospode Bože moj, ja zavapih k tebi, i ti me iscijeli.
4 Izveo si iz eola dugu moju, Gospode,
oživio me daleko od oniii k - laze. qji u jamu s
5 Pojte Gospodu, vi vjernici njegovi i slavite sveto ime njegovo!
6 Jer je njegov gnjev samo za trenutak, a milost njegova za ceo život, Večerom i pla.č nam
tno2e na konak doći, ali nam jutro radost daje.
7 Ja rekoh u sreći avojoj: “Nikad netu posrnuti.
8 Ti si, Gospode, dobrotom svojom, utvrdio bio goru moju, ali ti sakri lice svoje i ja se
smetoh.
9 I tad rekoh: “jebe ću ja, Gospode,zazvati, tebi ću, Gospode, uputiti molitvu -svoju!
10 Koja ti je korist od krvi moje, i da učiniš da u grob siđem? Hoće li te prah slaviti qi
istinu tvoju,objaviti?
11 Čuj, Gospode, smiluj se na menel Gospode, budi mi ti u pomoti!
13 I plač moj ti u radost okrenu, skide s mene kostret i opasa me veseljetn,
13 da bi srce moje tebi jednako pjevalo.
Gospode Bože moj, zauvijek ću te hvaliti!
LB) Psalam 31
2 U tebe se, Gospode uzdami. Daj mi da se nikad ne zastidim! lzbavi me po pravdi svojoj!
3 Prigni k meni uhu svoje, pohitaj, pomozi ini! Budi meni kamen-grad, tvrda kula mog
spasenja!
4 Jer si ti moj grad i kula moja. Za ljubav imena svoga vodi me i upravljaj sa mnom.
5 lzbavi me iz rnreže koju mi potajno namjestiše, jer si ti mbj branič!
6 U tvoje ruke duh svojja predajem! Ti si me izbavio, Gospode Bože lstine!
7 Prezirem one koji se lažnim idolima klanjaju ; ja se u Gospoda uzdam.
8 Radovatu se i veseHu se o milosti tvojoj, jer si muku moju pogledao i vidio tugu duše
moje,
9 i nećeš me predati neprijatelju mome, i noge ćeš moje postaviti na čistinu.
10 Smiluj se na me, Gospode, jer sam u žalosti! lznemogoše od jada oči moje, duša moja i
srce moje.
11 U žalosti život moj išile i vijek moj u uzdisanju. Snaga moja oslabi od muka, kosti moje
sasahnuše,
120d mnogih dušmana svojih postah ruglo susjedima svojim i strašilo svim znancima
svojim. Koji me putem vide daleko od mene bježe.
13 Zaboravljen u.srcima, kao dasam-mrtav, ja sam kao sud razbijen.
14 Od pakosti koJe mnogi smišljaju na mene samo strah se oko mene širi, dok zavere oni
na me kuju i život hoće da mi igčupaju.
15 Ali se ja u te uzdam, Gospode, i velim: “Ti si Bog moj!
16 U tvojoj su ruci dani moji. Otmi me iz ruku neprijatela mojih i od onih što me gone.
17 Neka zasja lice tvoje pred slugom tvojimi Spasi me milošću.svojom!
18 Ne daj, Gospode, da se zgstidim kad tebe prizivam. Neka se zastide bezdušnici, neka u
eolu zamuknu.
19 Neka oneme usta la2ljiva k-oja bijesno i oholo, s porugom na pravednike govore.
20Velika li je dobrota tvoja što čuvaš za one koji te se boje, i daješ onima koji se uzdaju u
tebe pred sinovima čovječjim!
21 Ti ih sklanjiš u senku s-vog lica daleko od bdna ljudi, u svoj šator ih zaklanjaš daleko od
svadljivih. jezika.
22 Blagoslovljen da je Gospod, koji divnu milost svoju mi pokaza, i u grad utvrđen me
uvede!
23 Ja rekoh u smetnji svojoj: “Odbačen sam od o6ju tvojih ali ti si čuo glas molitava mojih,
kad te prizvah.
24 Ljubite Gospoda, svi sveti njegovi! Gospod čuva vjernike, ali oholima uvršeno.
25 Budite jaki i.,neka je srce vaše krepko, svi koji se u Gospoda uzdate!
LB) Psalam 32
1 Davidov. PjesmgL Blažen Čovjek, kome je proštena krivica, i kome je grijeh pokriven!
2 Blaten čovjek kome Gospod ne ptima gteha,
1 u lijem dhhu iiema lukavstva.1
3 Dok ja ćutah sasahnuše kosti moje od mog uzdisanja po vas dan.
4jer me,ruka tvoja dan i noć tištaše te se osuši sok života moga kao na letnjoj pripeci.
Selah.
5 Grijeh svoj kazah tebi, ne zatajih ti krivice svoje. Rekoh: “Ispovjedat ću Gospodu
prestupe svoje!. i ti grijeha moga oprosti krivicu, Selah
6 Neka ti se zato svaki vjernik moli u pravo vrijeme,. i neće ga stići potop vode velike.
7 Ti si zakion moj. i čuvaš me od teskobe i okružavaš me pjesmama izbavljenja. Selah
8 Urazumeću te i pokazat ću ti put kojim
da ideš,
svetovatu te i oko će moje na -tebi biti.
9 Ne budite kao konj i kao mazga koji nemaju razuma, koje uzdom i tvalama obuzdati
valja da bi poslušali.1
10,Mnoge su muke dio bezdušnika, ali tko se u Gospoda uzda, milost jeste oko njega.
11 Raduite se o Gospodu i pjevaite pravednici! Veselite Ise svi koji ste prava srcs! I
Veselite se pravednici pred Gospodom! Pravednima dolikuje slaviti ga.
LB) Psalam 33
lavite Gospoda harfama, udarajte u psaltir od deset žica!
3 Zapjevajte pjesmu novu lijepo udarajte i veselot
4 jer je prava riječ Gospodnja. i svako se djelo njegovo vjerno ispuni.
5 On ljubi pravdu i testitost Puna je zemlja dobrote Gospodnje.
6 Nebesa se riječju Gospodnjom stvoriše i duhom njegovih usta sva vojska njihova.
7 Kao u gomilu skupi vode morske, i kao u spreme valove bezdana skupi,
8 Neka se boji Gospoda sva zemlja, neka strepi pred njim sve što živi u vaseljeni!
9 Jet on teče, i postade; zapovjedi, i pokaza se.
10 Gospod namisli naroda obara, uništava osnove plemena;
11 ali namisao Gospodnja večito postoji misli srca njegova od kolena na koieno traju.
12 Blažen narod kom je Gospod Bog, Blago plemenu koje on sebi za nasljeđe izabra!
13 S neba gleda Gospod i vidi sve sinove čovječje.
14 S prijestolja na kome sjedi gleda sve koji na zemlji žive,
15 on koji je stvorio sva srea njihova, i zna sva djela. njihova.
16 Ne spasava kralja velika vojska njegova, ne pomale snaga velika junaku.
17 Konj je nepouzdan spas, ne mole on nikog svojom snagom izbaviti.
18 Ali gle, oko je Gospodnje na onima koji ga se boje, i na onima koji milost njegovu
očekuju,
19 da dušu njihovu izbavi od smrti i prehrani u gladne godine!
20 Duša se naša uzda u Gospoda. On je pornod naša i štit naš.
21 0 njemu srce naše se veseli, jer se mi u sveto ime njegovo uzdamo.
22 Neka je mitost tvoja, Gospode, na nama, kako se uzdamo utebe.
LB) Psalam 34
1 Davidov. Kad se pred Abimelekom učini lud i on ga otera, te otide!
2 Blagoslovit ću Gospoda u svako doba; hvala te njegova svagda biti u ustima mojim.
3 Neka se Gospodom hvali duša thoia! Neka čuju koji stradaju i neka se raduju!
4 Veličajte sa mnotn Gospoda, uzvisujmo svi ime njegovo!
5 la tražih Gospoda J on mi odgovori, i od svih me strava mojih izbavi.
6 Koji u njega gledaju prosvjetljuju se, ilicasenjihova neće postideti.
7 Kada nesrećnik zavapi, čuje njega Gospod, i izbavlja ga od svih nevolja njegovih.
8 Anđeo Gospodnji stanuje oko onih koji se njega boje, i izbavlja ih.
9 Osedajte i vidite koliko je Gospod dobar! Blažen čovjek koji se u njega uzda!
10 Bojte se Gospoda, vi sveci njegovit jer koji se njega boje ništa im ne fali.
11 Lavovi su jadni i gladni, ali koji Gospodatraže ne premiče im se niti jedno dobro.
12 Dođite, djeco, slušajte me! Naučit ću vas strahu od Gospoda.
13 Koji je čovjek koji voli lfot i želi duge dane da bi u dobru bio?
14 Ustavljaj od zla jezik svoj, usta svoja od prevarnih riječi.
15 Kloni se od zla i dobro čini,,trali mir i. gradi mir.
16 Oči Gospodnje sn nad pEavednima, uši njegove- tuju jauk njihov.
17 Ali je protiv zlih lice Gospodnje, da istrijebi iz zemlje spomen njihov.
18 Pravednike čuje Gospod kad zacvile, i izbavlja ih od nevolja njihovih.
19 Gospod je kod onih koji su skromna srca, i spasava one koji su smerna duha.
20 Mnoge su nevolje pravednika, ali Gospod uvijek ga izbavlja.
21 Čuva on sve -kosti njegove,
ni jedna mu se neće prelomiti.
22 Zlobnog zlo će ubiti, a koji mrze pravednika kaznusvoju će nositi. Gospod iskupljuje
dušu siugu svojih, i koji se u njega uzdaju neće se prevariti.
LB) Psalam 35
1 Davidov. Gospode! Brani me od protivnika mojih, udri one koji na.me udaraju!
2 Uzmi mali i veliki štit i digni se meni u pomoć!
3 Potegni koplje i preseci put goniteljima mojim. Reci duši mojoj: “Ja sam spasenie tvoje!
4 Neka se postide i posrame koji mi život otimaju; neka uzmaknu i neka se postide koji
hode propast molut
5 Neka budu kao pleva na vetru i anđeo Gospodnji neka ih tera!
6 Neka im bude put taman i klizav i anđeo Gospodnji neka ih goni!
7 jer ni za što mrežom jamu za mene zastreše, i ni za što iskopaše jamu da mi život otmu.
8 Neka dođe na- njih propast iznenada, i neka njih saplete mreža koju namjestiše. Neka
padnu u nju i neka propadnu!
9 I duša će moja radovati se o Gospodu, i veselit će se za pomoć njegovu.
10 Sve će kosti moje reći: “Gospode tko može biti kao ti, lzbaviti jadnika od onoga koji je
jači od njega, ubogoga i nevoljnog od onoga koji ga robi?
11 Ustaše na me nevjerni svjedoci, što i neznam i o tome mi račun trale.
12 Vraćaju mi zlo za dobro.
Sirota je duša moja.
13 A ja sam se u bolesti njihovoj u kostret oblačio, dušu svoju postom sam mučio isagnute
molio se glave,
14 kao da sam prijatelja ili brata izgubio; išao sam oborene glave kao onaj koji za maikom
laii.
15 A oni se sad raduju kad se ja spotaknem, kupe se krišom od mene da nie rule.
16 Kao drski i p6kosni izelice zubima svojim Akrguću na mene.
17 Oh, Gospode, dokle ćeš ti to gledati? Otmi dušu moju od njihova napadanja, jedinicu
moju ispred lavova!
18 Slavit ću te na saboru velikome, Hvalit ću te usred cijelog naroda!
19 Neka se nada mnom ne raduju koji mi nepravedno zlobe, neka me pogledom svojim ne
vređaju koji mrze na me ni za što.
20 jer o miru oni ne govore već na mirnt u zemlji lažnim podvalama prete.
21 Razvaljuju na me usta svoja i govore: “Ha, ha, vidi oko naše!
22 Ali i ti vidiš, Gospode! Nemoj ćutati, Gospode, nemoj odstupati od mene!
23 Probudi se, ustani zbog pravde moje! Bože moj i Gospode moj, odbrani parbu moju!
24Sudi mi!po pravdi svojoj, Gospode i Bože moj! Ne daj da se oni nada mnom vesele!
25 Ne daj da u srcu svome govore: “Ha, to smo mi hteNI… Ne daj da govore: “Proždresmo
ga!
26 Neka se postide i posrame svi koji se zlu mome raduju! Neka ih oblije stid i sram koji se
bijesno nada mnom razmetu!
27 Neka pjevaju i vesele se koji mi pravdu žele, i neka jednako govore: “Velik je Gospod
koji želi mira sluzi svome!
28 I moj će jezik kazivati pravdu tvoju i hvalu tebi svaki dan.
LB) Psalam 36
1 Upravitelju zbora pjeva. ča. Od Davida sluge Gospodnjeg.
2 Zlobna riječ bezdušnika srce mi pritiMe., nema straha od Boga pred očima njegovim.
3jer se on diči pred očimasvojim da izvrši zlobu svoju, da ispuni mržnju svoju.
4 Riječi usta njegovih nepravda su i podvala i on neće da je razuman i da dobro čini.
5 Pakost smišlja na postelji svojoj, na rđavome putu stoji, i na zlo ne mrzi.
6 Do neba je, Gospode, milost tvoja, do oblaka je istina tvoja!
7 Pravda je tvoja kao gore Božje, sudovi su tvoji kao bezdana duboki. Ti Gospode čuvaš
ljude i životinjet
8 Dragocena Ii je milost tvoja, Bože! Sinovi čovctji sklanjaju se u sen krilatvojih.
9 Site se od izobilja doma tvoga; iz potoka ih sladosti svojih ti napajak
10jer u tebi izvor je života i mi svjetlost preko tvoje svjetlosti vidimo.
11 Raširi milost svoju na one koji te znaju i na dobra srca pravdu svoju.
12 Ne daj da ohola noga na me stane, niti da me ruka zlobnika zaljulja!
13 Već padaju oni što nepravdu čine! Smlaćeni su i ne mogu ustati!
LB) Psalam 37
1 Davidov. Ne žesti se zbog zlobnika ne zavidi onima koji zlo čine.
2 jer će se kao trava brzo pokositi, kao zelena će trava uvenuti.
3 Uzdaj ze u Gospoda i čini dobro, i u svojoj ćeš zemlji živjeti, hranitet se u obilju mira.
4 Teši se Gospodom, i dat će ti Sto ti srce želi,
5 Predaj Gospodu sudbinu svoju, i uzdaj se u njega; i on (e uraditi,
5 učinit će da se pravda tvoja zasvjetli kao zora, pravo tvoje kao podnevno sunce.
7 Ućuti pred Gospodom i nadat se u njega. Ne žesti se na onog koji na putu svom uspjeva,
na čovjeka koji m.;sli svoje zle ispunja.
8 Zbaci gnjev i ostavi jarost, ne draži se, jer to zlu vodi!
9 jer će se istrijebiti koji zlo čine, a koji se u Gospoda uzdaju driate zemlju.
10 loš malo i nestat će bezdušnika. Pogledat ćeš na mjesto njegovo, i njega vet neće više
biti.
11 Ali smerni će tuvati zemlju i utivat će u izobilju mira.
12 Zlo bezdušnik misli pravedniku i škrguće na nj zubima svojim.
13 Gospod se na njega smeje, jer on vidi da se dan njegov primiče.
14 Mač potelu bezdušnici i luk svoj zapinju da obore jadnog i ubogog, i pokolju one koji
pravim putem idu.
15 Mač će njihov njima u srce prodrefi, slomit će se lukovi njihovi.
16 Bolje je malo u pravednika neg bogatstvo mnogih bezdušnika;
17 jer će se potrti mišice bezdušnika, a pravedne Gospod podržava.
18 Znade Gospod dane pravednika; dio njihov dovijeka istraje;
19 Neće se u nevolji postideti i bit će siti u dane gladi.
20 Ali će da ginu bezdušnici, a Gospodnji će neprijatelji kao ljepota od livada biti: “prolazit
će…., kao dim će prolaziti.
21 Bezdušnik uzaima i ne vraća. a pravednik smiluje se i daje.
22 Koje Gospo.d blagosilja, oni te držati zemlju, a istrijebit će se oni koje on prokune.
23 Gospod učvršćuje korake pravog čovjeka i mili su njemu putevi nfegovi;
24 ako posrne, ne pada, jer ga Gospod za ruku prihvaća.
25 Mlad bejah, ostareo sam, ali ne vidjeh pravednika napuštena, niti kruha djeca njegova
da prose.
26 Uvijek milosrdan je i daje, i blaggoslov je na porodu njegovom.
27 Ukloni se od zla i dobro čini, i dovijeka- ćeš u svojoj postojbini biti.
28 jer Gospod ljubi pravdui vjernike svoje ne napušta.
Uvijek ih on čuva, a istrijebit će se sjeme bezdušnika.
29 Pravednici će držati zemlju i dovijeka u niol će ostati.
30 Usta pravednika mudrost obiavlj!jju, jezik njegov pravdu proglašuje.
31 Zakon Boga njegovoga u srcu je njegovom, stopala se njegova ne spotitu.
32 Zlobnik vreba pravednika, gleda da mu smrt pripremi.
33 Ali mu ga Gospod ne pušta u ruke, i ne osuđuje ga kad mu sudi.
34 Uzdaj se u Gospoda, drii se puta njegova, i on će te uzdignuti da zemljom vladaš, i, bilo
kad, vidjećeš propast bezdušnika.
35 Vidjeh bezdušnika u svoj sili njegovoj, Uzvisivaše se kaokedri na Libanu.
36 Prođoh opet tuda… i njega više ne We,tražih ga, i ne mogoh ga naćL
37 Gledaj čista čovjeka i pazi na pravog Čovjeka, jer iiasleđe miran čovjek ima;
38 a bezdušnika sasvim nestaje, nasledie se bezdušnika zatire.
39 Od Gospoda je pravednima spas, on je branič njihov u nevolji.
40 On pomate njima, i izbavlja, izbavlja od bezdušnika i sačuva, jer se u njega pouzdaše.
LB) Psalam 38
1 Psalam Davidov. Za spomen.
2Ne kazni me, Gospode, u gnjevu svome, ne osudi me u jarosti svojoj!
3jer me strele tvoje probodoše, i ruka me tvoja tišti.
4 Na mojem telu nšta zdravo nije od gnjeva tvoga; nema mira u kostima mojim od grijeha
moga.
5 jer bezakonja moja iziđoše svrh glave moje;
otežaše mi kao teško breme.
6 Zaudaraše i zagnojiše se rane moje od bezumlja moga.
7 Zgrčio sam se i pogurio se i vas dan sam u žalosti.
8 lzgoreše utrobe moje, na mojem tijelu ništa zdravo nije.
9 lznemogao sam, slomljen sam; od trzanja srca svog jaučem.
10 Gospode, pred tobom sve su želje moje, i uzdisanje moje nije ti sakrito.
11 Srce je moje nemirno, ostavi me snaga moja, izdade me i vid očiju mojih.
12 Drugovi i prijatelji moji pobegoše od ranamojih; daleko stoje bjižnji moji.
13 Koji traže život moj, zamke mi spremaju, i koji mi o zlit rade o pogibiji zbore i po vas
dan o podvali misle.
14 A ja sam kao gluh: “ne čujem; kao nem koji usta svojih ne otvara.
15 ja sam kao čovjek koji ne čuje, i ustima svojim ne da odgovora.
16 Ali se ja u te, Gospode, uzdam! Odgovaraj mi, Gospode Bože moj!
17 jer ja rekoh: “Ne daj da se raduju koji se nada mnom razmeću kada se spotakne noga
moja.
18 ler ja posrćem, i tuga moja svagda je preda mnom.
lgja priznajem svu krivicu svoju i drhtim zbog grijeha svoga,
20 a neprijatelji moji puni su života i snage, i mnogi su koji me ni zbog tega mrze.
21 Vraćaju mi zlo za dobro, neprijatelji su mi zato što sam za dobrim pristao.
22 Ne napuštaj me, Gospode Bole rtioji Ne udalji se od mene!
23 Pohitaj mi u pomoć, Gospode, spasitelju moj!
LB) Psalam 39
1 Upravitelju zbora pjevača. ledutunu.
Psalam Davidov.
2 Rekoh: “Pazit ću na puteve svoje, da ne sagriješim ja iezikom svojim. Zauzdaću usta
svoja dok je bezdušnik preda mnom. I ostadoh nem, glasa ne ispustih; ućutah, i ne bi mi
dobro, i tuga se moja podiže.
4 Srce moje izgote u meni, u mislima mojim vatra planu i moj jezik progovori: “
5 Kati mi, Gospode, krai života moga,
i dokle će dani moji još trajati; daj mi da znam koliko sam ništav!
6 Gle po mjeri dlana dao si mi dane, i vijek moj je kao ništa pred tobom.
7 Baš je samo dah svaki čovjek živ! Selah. Baš kao senka- čovjek ide. Uzalud se kida,
sabira, i ne zna tko će pokupiti.
8 Cemu mogu sada da se nadam, Gospode? Nadanje je moje u tebe!
9 12bavi me od svih prestupa mojih, ne daj me na podsmeh bezdušniku!
10 Ućutao sam, usta svojih ne otvaram, jier to je tvoje djelo.
11 Bič svoj ukloni od meile!
12 Kada kaznom svojom čovjeka ti kazniš za prestupe njegove, rastoči se kao od moljaca
sve tto mu je najdyaie. Bag je svaki smrtnik samo dahl. Selah.
13 Slušai moiltvu moju, Gospode, čuj jauk moj, i na suze moje ne budi neosetijivi jer sam
gost ja u tebe, došljak kao i svi stari moji.
14 Nemoj više da me gnjevno gledag, da odahnem prije nego otidem, pa da više me ne
bude!
LB) Psalam 40
1 Upravitelju zbora pjevača.Psalam Davidov.
2 Pouzdah se u Gospoda,
i on se saže k meni i čuo je vapai moj;
3 i izvadi me iz jame propasti, iz dna blatne bare, i na kamen noge mi postavi, i učvrsti
stope moje.
4 I novu pjesmu u usta mi metnu, hvalu -Bogu našemu. Mnogi to vidješe i zadrhtaše i u
Gospoda se pouzdaše.
5 Blažen čovjek koji nade svoje u Gospoda st.avlja, i ne obraća se oholima i lažIjivcima.
6 Mnoga su čudesa tvoja Gospode Bo
že moj, i staranja tvoja za nas! Ne mogu se pred tobom nabrojiti! Hteo bih, javiti I kazivati
ih, ali im nema broja.
7,žrtve i prinosi ne dajumi radost. Ti si meni uši otvorio da čujem; žrtve paljenice ni
okajnice ne tražiš.
8 Zato velim: “Evo me, ja idem, kako je pisano za mene na čelu knjige.
9 Izvršitu, Bole moj, ja vollu tvoju, zakon tvoj je u mom srcu.
10 Govorim pravdu tvojuna saboru velikome.
Evo: “Usta svojih ne zatvaram;
Gospode, ti znaš!
11 Pravde tvoje ne sakrivam ja u srcu svome, govorim istinu tvoju i spasenje tvoje, i ne
tajim milosti tvoje i vjernosti tvoje od sabora velikoga.
12 Gospode, ne uskrati mi milosrđe -svoje! Milost tvoja i istina tvoja neka me uvijek
čuvaiu,
13 jer me nebrojena zla opkoliše, nepravde me moje dostig6še, da ih ne mogu gledati. Ima
ih više nego kose na glavi mojoj, i srce me moje izdade.
14 Udostoji se Gospode da me izbavljaš, pohitaj mi u pomoć, Gospode!
15 Neka se zastide i posrame koji životu mome pogibao traže! Neka odstupei neka se
zastide koji u zlu -mome uživaju!
16 Neka oneme svi u smetnji svojoj koji mi govore: “Ha! ha!
17 Neka se tee i vesele tobom vi koji tebe traže, Gospode! koji ljube spasenje tvoje, i neka
uvijek govore: “Hvaljen da je Gospod
18 ja sam nesrećan i jadan, ali se Gospod stara za me. Ti, koji si pomoć moja i izbavljenje
moje, Bože moj, ne ćasi!
LB) Psalam 41
1 Upravitelju zbora pjevača. Psalam Davidov
2 Blago onome koji se za sirote brinel njega će Gospod u zli dan izbaviti. Gospod će ga
gledati i život mu čuvatil. Bit će u svojoj zemlji, i ti njega nećeš predati neprijateljima
njegovim.
4 Gospod će ga bolna na odru krepiti; ozdravit ćeš ga ti od svih bolesti njegovihi
5 la vapijem: “Gospode, smiluj se na me, iscijeli mi dušu moju, jer tebi sagreših!
6 Neprijatelji moji zlobno za me govore: “Kad Ii će umreti, kad li će imena njegova
nestati?
7 I ako tko dođe da me vidi, laže me, i srce njegovo zlobu u sebi slaže, i čim iziđe
razglašuie.
8 Sapuću među sobom neprijatelji moji o meni, i zlo mi misle.
9 Zlo dođe na njega, kalu, - legao je i više ust ati neće!
10 A i čovjek s kojim sam u miru bio, u koga se uzdah, i koji kruh moj jedepodiže petu na
me!
11 Ali ti, Gospode, smilul se. na mene,
podigni me da im po zaslugama vratim!
12 Po tome ću poztiati da sam tebi mig ako se ne uzraduje neprijatelj moj nada mnom.
13 Ti si me podrlao zbog tistote moje, i daješ mi da pred licem tvojim dovijeka stojim.
14 Blagoslovljen Bog Izraelov od vijeka zauvijek Amen! Amen!
LB) Psalam 42
1 Upravitelju zbora pjevača. Pjesma sinova Koreievih.
2 Kako košuta potoke traži, tako duša moja za tobom čezne, Boše!
3 Žedna je duša moja Boga, Boga živoga. Kad ću stići i izići ja pred lice Božje?
4 Dan i noć su suze meni hrana moja, dokle oni meni jednako govore: “Gdje je Bog tvoj?
5 Duša moja potrese se kad se opomenem dana LB) Psalam 42
kada sam na čelu silnog sveta ulazio u dom Božji usred pjesama hval-. i pokliča radosti
oduševljenog naroda.
6 što kloneš dušo moja, i što lalig v meni? Fzdaj se u Boga, jer ću njega ja opet slaviti,
spasitelja moga i Boga moga.
7 Klonula je duša moja u meni, i ja na te mishm iz zemlje jordanske, sa vrhova Hermona,
sa gore Misarske.
8 Bezdana bezdanu zaziva
pa glas slapova tvojih, i svi vali tvoli i svi talasi tvoji na mene navaljuju.
9 Prije je Gospod dane moje milogdu svojom tuvao, noću sam ja slavu njegovu pjevao i
moja se je molitva uzdizala Bogu života moga.
10 A sad retem Bogu, gradu svome: “Zašto si me zaboravio? zašto ja da tužan idem pod
teretom zuluma neprijateljskoga?
11 Prebijaju mi se kosti moje, kadmiseneprijatelji moji rugaju govoreći mi jednako: “Gdje
ti je Bog tvoj?
12 Što kioneš dušo moja., I što žališ u meni? Uzdaj se u Boga! jer ću njega ja opet slaviti,
LB) Psalam 43
I Sudi mi Bože, i odbrani pravdu moju od naroda rđavoga! Od čovjeka zlobnog i lukavog
izbavi me!
2 Ti moj Bože zaštitniče, zašto meodbacuješ? Zašto ja da tužan idem pod zulumom
neprijateljski,m?
3 Puštaj svjetlost svoju i istinu svoju, neka me one vode i izvedu na svetu goru tvoju i u
dvore tvoje!
4 Oh! k oltaru Božjem da pristupim, k Bogu radosti i veselja svoga, i uz harfu da te slavim,
Bože, Bože moj!
5 što kloneš dušo moja i što žališ u meni Uzdaj se u Boga: Jer ću njega ja opet slaviti,
LB) Psalam 44
1 Upravitelju zbora pjevača. Pjesma sinova Korejevih.
2 Bože, svojim ušima slušasmo, oci nuši kazaše nam djela što si ti u dane njihove činio, u
stare dane.
3 Rukom svojom izagnao si narode i oceve naše utvrdio; iskorenio si plemena i njih si
raširio.
4 jer ne dobiše oni zemlju mačem svojim, niti ih spase mišica njihova, nego tvoja desnica i
tvoja mišica, i svjetlost lica tvoga, jer ti bejahu mili.
5 Oh Bole! Ta ti si kralj moj! Obiavi spasenje Jakovljevo! 6 S tobom ćem o oboriti
neprijatelje svoje, u imenu tvome uništit ćemo protivnike svoje.
7 jer se ja ne uzdam u svoj luk, niti će me mač moj da spasava;
8 već si ti koji nas izbavljaš od protivnika naših, i posramiš nenavidnike naše.
9 Bogom se svaki dan hvalimo, ime ćemo tvoje dovijeka slaviti. Selah.
10 Ali nas sada ti odbijaš i sramotom po-
krivaš,
i ne ideš više s vojskom našom,
11 i ispred neprijatelja tiniš da bježimo, i koji nas mrze oni nas pljačaju.
12 Daješ nas tko ovce, da nas kolju, i po narodima si nas rasejao.
13 U bescenje narod svoj prodaješ,
ne držiš cijenu njegovu visoko.
14 Daješ nas na podsmeh susedima našim, da nam se rugaju i da nas sramote oni koji su
oko nas.
15 Ciniš od nas priču svih naroda,
16 i stid lice mi pokriva
17 kada uvredeslušam i porugu
gledaju nas i glavom mašu tuđinci. Uvijek je sramota moja Oreda mnom,
i kad gledam neprijatelja i osvetnika.
18 Sve ovo nas snađe koji na te ne zaboravismo, niti saveza tvoga prestupismo.
19 Ne odstupi srce naše, stope naše ne skrenuše s puta tvoga,
20 da nas sada u pećine šakalske proteraš, i pokrivaš tamom smrti.
21 Da smo ikad ime Boga svoga zaboravili, i sklopili ruke svoje bogu tuđemu,
22 ne bi li to Bog vidio, on koji tajne srca zna?
23 A ubijaju nas s tebe svaki dan, snama rade kao s ovcama za klanje.
24 Ustani! Zašto spavaš Gospode?
Probud i se, ne odbaci nas za svagda.
25 Zašto kriješ lice svoje i nevolju i muku našu zaboravljaš?
25 Duša naša u prah pade, tijelo je nae na zemlju bačeno.
27 Ustani, pomozi nam! lzbavi nas, zbog milosti svoje!
LB) Psalam 45
1 Liljani. Svadbena pjesma Korejevih sinova.
latka riječ iz srca moga teče. Rekoh: “Pjesma moja je za kralja! Neka je jezik moj kao pero
hitroga pisara.,
3 Najljepši si izmeđ sinova čovječjih, iz usta ti milost teče; zato te Bog dovijeka blagoslovi.
4 Pripaši, junače, m0 svoj, i neka te kiti slava tvoja i krasota tvoja
5 i u punom sjaju svome uskoči u kola bojna, a istinu, za blagost i za pravdu, i desnica će
tvoja čuda učiniti.
6 Oštre su strele tvoje, padat će pod snagom tvojom narodi,prostrelit će srca neprijatelja
kraljevih.
7 Presto je tvoj večan, Bože, i skiptar je kraljevstva tvogaskiptar pravde: “
8 Pravdu ljubiš a zlobu ti mrziš, zato i pomaza tebe, Bože, Bog tvoj, uljem radosti većma
neg drugove tvoje.
9 Haljine tvoje mirišu izmirnom, alojem i kasijom,, u dvorima od fildiša harfinizvuci te
vesele.
10 Kraljeve te kćeri dvore; s desne ti je strane kraljica ofirskim zlatom ogrnuta.
11,Cuj me, kćeri, gledaj i obrati k meni uho svoje; zaboravi narod svoj i dom oca svoga.
12 Kralju omile ljepota tvoja, on je Gospod tvoj, njemu se pokloni.
13 Kći Tirova doći će ti s darovima i najmoćniji u zemlji od tebe će milost umoliti.
14 Sva je u sjaju kći kraljeva u odajama svojim. Zlatom joj je haljina izvezena,
15 U vezenoj haljini je kralju vode. Za njom idu devojke, drugarice njene, i prilaze mu.
16 Vode ih, i usred veselja i radosti ulaze u kraljev dvor.
17,Sinovi će tvoji doći -ti na mjesto otaca tvojih, i ti ćeš ih učiniti knezovima u zemlji.
18 A ja ću za navijek proslaviti ime tvoje, i narodi će te kroz sve vjekove slavitit
LB) Psalam 46
1 Upravitelju zbora pjevača. Pjesma Korejevih sinova. Uz alamot.
2 Bog je nama utočište i sila, i pomoć što se uvijek u nevolji nađe.
3 Zato se ne bojimo ako se i zemlja, uskoleba, i gore se u srcu mora uzdrmajt;,
4 ako i buče i kipe valovi morski, i planine se tresu od sile njegove. Selah
5 Ali veseli vodom svojom rijeka jedna Božji grad, Svevišnjega sveti stan.
6 Bog je usred njega i on -se ne koleba. Od rane mu zore Bog pomože.
7 Uzbuniše se narodi, zadrmaše se Kraljevstva ali on pusti glas svoj, i zemlja se previja u
strahu.
8 S nama je Oospod nad vojskama, branit je naš Bog Jakovljev. Selah.
9 Hodite i vidite djela Gospodnja, čudesa što učini na zemlji!
10 Do kraja zemlje ratove prekide, te luk prebi i koplje salomi i ognjem kola bojna saieže.
11 Utolite, reče i priznajte da sam Bog. Ja narodima vladam, ja nad zemljom vladam. I
nama je Gospod nad vojskama branič je naš Bog Jakovljev.
LB) Psalam 47
1 Upravitelju zbora pjevača. Psalam sinova Korejevih,
2 Zaplještite rukama, svi narodi! Pokliknite Bogu glasom radosnim.
3jer je silan Gospod Svemogući, kralj najveći nad svom zemljom.
4 Narode nam pokori, i plemena položi pod noge naše.
5 lzbra nama nasljeđe naše, slavu Jakovljevu koja mu omile. Selah.
6 Uzdiže se Bog usred pokliča pobjede, uzvisuje se Gospod usred glasova truba
7 Pojte Bogu, pojtel pojte kralju n;šemu, pojte!
8jer je Bog kralj nad cijelom zemljom. Pojte njemu pjesmu slave!
9 Bog kraljuje nad narodima; Bog na svetom svom prijestolju sjedi.
10 Skupljaju se knezovi naroda i pristaju uz narod Boga Abrahamova. jer od Boga su
štitovi zemlje. On je Uzvišeni! ]
LB) Psalam 48
1 Pjesma. Psalam sinova Korejevih.
2 Veliki je Gospod i hvaljen visoko u gradu Boga našega, na svetoj gori svojoj
3 Kao slava nad svom zemljom divno se gota Sionska dile u sjevernu visinu. Divan je grad
kralja velikogat
4 U dvorima njegovim Bog se kao silan branič pojavi.
5 jer gle, kraljevi se skupiše, ali prođoše svi.
6 Vidješe ga i zapanjiše se, i u strahu pobegoše.
7 Trepet obuze ih ondje; mučiše se kao porodiija.
8 Nestade ih, kao da ih vjetar istočni pomete kojilađe Taršiške razbija.
9 8to -slušasmo to mi i vidjesmo u gradu Gospoda nad vojskama, u gradu Boga našega. Bog
ga za uvijek utvrdi. Selah.
10 Razmišljamo, Bože, o milosti tvojoj usred hrama tvoga.
11 Kako je ime tvoje, Bole, tako je hvala tvoja do krajeva zemlje. Desnica je tvoja puna
pravde.
12 Veseli se gora Sionska,. raduju se kćeri Judejske sa sudova tvojih.
13 Pođite oko Siona, obiđite zidove njegove, prebrojite kule njegove,
14 pogledaite bedeme njegove,!azmotrite dvore njegove, i recite mlađim kolenima
15 da je ovaj Bog, naš Bog na sve vjekove i on će i preko smrti vođa naš biti.
LB) Psalam 49
1 Upravitelju zbora pjevača. Psalam činova Korejevih.
lušajte ovo vi svi, narodi, pazite vi svi žitelji sveta,
3 maii i veliki, bogati i siromasi!
4 Usta moja mudro će govoriti, misli srca moga pune su razuma.
5 Prignuću uho svoje k priči svoga nadahnuća, UA harfu ću pjesmu svoju otvoriti.
6 Cega da se bojim u zle dane, kad me okupi zloba neprijatelja mojih?
7 Oni se uzdaju u imanja svoja, i hvale se velikim bogatstvom svojim.
8 Ne može čovjek iskupiti čovjeka, niti Bogu za nj otkupa dati.
9 Velika je cijena otkup duše njiliove, i nikada neće dostajati;
10 neče oni dovijeka živjeti, neće oni jamu da ne vide.
11 jer će je vidjetil Umiru mudri a i ludi i bezumni jednako umiru, i drugima dobra svoja
ostavljaiu.
12 Oni misle da će kuće njihove dovijeka biti, i od vijeka zauvijek stanovi njihovi, te
imenima svoiimzemlje nazjvaju. 13 Ali čovjek koji je u časti za malo je on je kao i životinje
što se kolju.
14 To je njihov put, to je ludost njihova, i onih koji za njima idu hvaleći riječi njihove.
Selah.
15 Teraju se kao ovce u tor smrti, smrt se od njih hrani, i uskoro gazit će ih pravednici.
Istrošit će se njihova krasota, geol će biti njihovo naselje.
16 Ali će Bog dušu moju izbaviti iz Seola, jer će mene sebi on primiti. Selah.
17 Ne brini zato kad se tko bogati i kad raste blago doma njegovoga;
18 jer kad umre neće ništa sobom on ponetL nit će za njim ići blago njegovo.
19 fer ma koliko se sretan on smatrao, i ma koliko te hvalili za ulivanja tvojag,
20 ipak ćeš u stan otaca svojih ići, koji nikad više svjetlosti vidjeti neće.
21 Čovjek koji je u časti a razuma nema on je kao i životinje što se kolju.
LB) Psalam 50
1 Psalam Asafov. Silni Bog, Gospod, govori i doziva zemlju od istoka do zapada sunčanog.
a Siona, divna u ljepoti svojoj, pojavi se Bog u svjetlosti svojoj.
3 Ide Bog naš, neće on ćutati! Pred njim je ognjeni plamen, oko njega silan vihor.
4 Doziva nebesa gore, i zemlju da narodu svome sudi: “
5 Skupite mi, reče,,veritike moje koji sa mnom savez činiše na žrtvi.
6 I nebesa će njegovu pravdu obiaviti. jer Bog sudi. Selah.
7 Slušaj narode moj, ja ću govoriti; Izraelul ja ću te opomenuti. ja sam Bog, tvoj Bog!
8 Ne karam te ja za žrtve tvoje; žrtve tvoje paljenice svagda su preda mnom.
9 Ne treba mi uzimati teleta iz doma tvojega, ni jarica iz torova tvojih.
10 Jer je moje sve gorsko zvjerje, i stoka po planinama na tisuće.
11 Znam sve ptice po gorama, i krasota poljska preda mnom je.
12 Da ogladnim, ne bih tebi rekao, jer je moja vasiljena i sve što je u njoj.
13 Zar ja jedem meso volujsko, ili krv jarecu pijem?
14 Prinesi Bogu hvalu na žrtvu, i izvršuj Višnjemu zavjete svoje.
15 Naučit ću putevima tvojim one što ih krše, i grešnici će se k tebi obratiti.
9 ja telaca iz doma tvoga neću uzimati, ni jarića iz torova tvojih, to jer je moje svekoliko
gorsko zverje i sve životinje na tisuće po planinama.
11 Znam ja sve ptice nebeske, i sve što se po poljima miče preda mnom je.
12 Da ogladnem, ne bih ja to tebi rekao, jer je moja cijela vaseljena, i sve što je u njoj.
13 Zar ja jedem meso volujsko ili krv jareću pijem?.
14 Bogu hvalu prinesi na žrtvu i ispuni. Svevišnjemu zavete svoje.
15 Prizovi me tada u nevolji svojoj: “I ja ću te izbaviti, a ti ćeš me proslavlti.
16 Ali bezdušniku reče Bog: “Što! Ti zakone moje brojiš i moj savez nosiš u ustima svojim,
17 ti koji mrziš opomene, i za leđa riječi moje bacaš!
18 Čim kradljivca vidiš pristaješ sa njime i s preljubočincima se družiš.
19 Usta svoja na zlo puštaš i iezik tvoj prevare plete.
20 Sjediš i opadaš brata svoga, sina majke svoje oklevet ćeš.
21 Ti to učini, i ja ćutah, a ti misli da ja tebi ličim. Ali ću te ja kazniti i sve ću ti pred oČ
metnuti.
22 Razumite ovo vi koji Boga zaboravljat,e, da vas ja ne zgrabim a da nitko ne izbavlja!
23 Koji mi hvalu na žrtvu prinosi taj me poš.tuje, a koji dobro svoj put bira tome ću ja
Božje spasenje pokazati.
LB) Psalam 51
2 Kad mu dođe pro.rok Natan pošto David otide prema Bat-Sebi.
3 Smiluj se na me, Bože, po tnilosti svojoj, po velikom milosrđu svome poništi prestupe
mojef,
4 Operi me sasvim od nepravde moje i od grijeha moga me očisti.
5 jer ja priznajem prestupe svoje, i grijeh moj je jednako preda mnom.
6 Samom tebi sagriješih i počinih što je zlo pred očima tvojim, i ti ćeš pravedan u riječi
svojoj biti, i čist u sudu svome.
7 Gle, u bezakonju se ja rodih, u grijehu sam majke svoje začet;
8 ali ti istinu u srcu voliš; uliji, dakle, mudrost ti u mene!
9 Pokropi me isopom i očistićtr se, umij me i bit ću belji od snijega!
10 Daj mi da slušam radost i veselje, da uživaju kosti što si potro!
11 Pogled svoj od greba moga skidaj i očisti sva nedela moja!
12 Daj mi, Bole, čisto srce i duh prav ponovi u meni!
13 Ne odbij me od lica svoga, svetog duha svoga ne uzmi od mene!
14 Vrati mi radost spasenja svoga i duh spreman da me podrži.
16 lzbavi meod krvi, Bole, Bože spasenja moga, i tvoju će milost jezik moj slavitL
17 Usta moja otvori, Gospode, i ona će hvalu.tvoju proglasiti.
18 Da si žrtve hteo ja bih ti ih prineo; ali ti za šrtve paljenice ne marig,
19 žrtva BoLru mila duh ie skrušen: “
srca s ru ena i smerna ti ne odbacuješ, Bože!
20 Po dobroti svoloj, Gospode, čini dobro Sionu! Podigni zidove Jerusalemske!
21 Onda će ti biti mile žrtve pravde, prinosi i žrtve paljenice; onda će se položiti junci na
oltar tvoj!
LB) Psalam 52
1 Upravitelju zbora pjevača. Pjesma Davidova
2 kad dođe Doeg Edomejac koji reče Saulu:
David otide u kuću Abimelekovu.
3 Što se hvališ nevaljalstvom svojim, silnide? Milost Božja uvijek Postoji.
4 Samo pakost jezik tvoj izmišlja, on ti je kao britva naoštrena, lukavi!
5 Više voliš zlo nego Ii dobro više laž nego Ii pravdu. Selah.
6 Ljubiš samo riječi od pogibli, prevarni jeziče!
7 Ali će te Bog za navijek oboriti, zgrabit će te i izbacit će te iz stana tvoga, i koren će tvoj
iz zemlje živih iščupati. Selah.
8 Didjet će to pravednici i bojat će se, podsmevat će se i kazat će: “
9,Gle čovjeka koji ne držaše u Bogu kreposti svoje, već se u obilje uzdaše bogatstva svoga, i
zlobom se svojom utvrđivaše!
10 Ali ja sam kao maslina zelena u domu Gospodnjemu I u milost Božju se uzdajem bez
prestanka i dovijeka.
11 Dovijeka ću te sa djela tvojih hvaliti i uzdatu se u ime tvoje, jer je blago pred
vjernicimatvojim.
LB) Psalam 53
1 Upravitelju zbora pjevata. Uz frulu. Pjesma Davidova.
2 Reče bezumnik u srcu svome: “Nema Boga; Pronevaljališe se, zagrdiše u bezakonju:
“Nikog nema da dobro čini.
3 Pogleda Bog s neba na sinove čovječje, da vidi ima li koji razuman koji Boga traži.
4 Svi su zastranili, svi se pokvarili, nikog nema da dobro čini nema ga ni jednog.
5 Ah! osetit će to svi koji nepravdu čine, koji razdiru moj narod, i jedu moj kruh, Boga ne
prizivajući!
6 Zadrhtat će od straha i gdje straha biti neće. ler će Gospod rasuti kosti onih koji na te
ustaše, i ti ćes ih posramifi, jer ih Bog odvrie.
7 Pašće zlo na neprijatelje moje. Uništi ih vjernošću svojom.
8 Radosnim ću srcem žrtve ti prineti; proslavit ću ime tvoje, Gospode, jer je dobro,
9 jer me od svake nevolje izbavlja, i oko se moje nad nepriiateljima molim veseli.
LB) Psalam 54
1 Upravitelju zbora pjevača. Uz instrumente na žice.
2 Pjesma Davidova. Kad Zifeji dođoše k Saulu i kazaše mu: “Nije Ii se David kod nas sakrio?
3 Spasi me, Bože imenom svojim, i krepošdu svojom me odbrani!
4 Usliši, Bože, molitvu moju, čuj riječi usta mojih!
5 jer tuđini na mene ustaše, siledžije glavu tnoju trale, ljudi koji misli svoje Bogu ne
upravljaju. Selah.
6 Gle, Bog je pomoć moja, Gospod duši moju krepi.
7 Obratit će zlo na neprijatelje moje, istinom svojom uništit će ih.
8 Rado ću prinijeti žrtvu, proslavit ću ime tvoje, Gospodine, jer je dobro.
9 Jer me izbavljaš od svake nevolje, i na neprijatelje moje bez straha gleda oko moje.
DK) Psalam 55
1 Uslišaj, Bože, molitvu moju, i nemoj se sakriti od moljenja mojega.
2 Pazi, i saslušaj me; cvilim u jadu svojemu i uzdišem
3 Od vike neprijateljske i od dosade bezbožničke; jer dižu na me zlo, i u gnjevu gone me.
4 Srce je moje uzdrhtalo u meni, i strah smrtni popade me;
5 Strah i trepet dođe na me, i groza poduže me.
6 I rekao sam: Tko bi mi dao krila golubinja? Ja bih odleteo i počinuo;
7 Daleko bih pobegao, i nastanio se u pustinji.
8 Pohitao bih da utecem od vihora i od bure.
9 Porazi, Gospodine, i razdijeli jezike njihove, jer vidim nasilje i svađu u gradu;
10 Danju i noću to hodi po zidovima njegovim; zločinstvo je i muka posred njega.
11 Usred njega je pogibao, s ulice njegove ne odlazi prevara i lukavstvo.
12 Jer ne ruzi me neprijatelj moj, to bih podneo; ne ustaje na me javni nenavidnik, od
njega bih se sakrio.
13 Nego ti koji si mi bio to što ja sam, drug moj i znanac moj.
14 Nego to ti činiš, drug moj, ti, drug moj i prijatelj moji
15 Zajedno življasmo u slatkom priiateljstvu i zajedno u dom Božji mi uđosmo kroz sabor
narodni!…
16 Smrt ihugrabilal živi u Seol sišlif jer je bezdunost u stanu njihovom i u srcu njihovom.
17 Ali ja Boga prizivam, i Gospod ce, me spasiti.
18 Večerom i jutrom i u podne tužitn i uzdišem! Čuje on glas moj,
19 i dat će mira duši mojoj; sklonit će je od tiapadaja njihovih, jer ih je mnogo na mene.
20 Čut će Bog te će ih poniziti, jer si dušu moju izbavio od smrti on, koji na svom vječnom
prijestolju sjedi. i noge moje od spoticanja, Selah da bih hodio pred licem Boljim jer se ne
obraćaju i Boga se ne boje. u svetiosti živih.
21 Dižu rukesvoje 1. na one koji su s njima u miru bili, krše savez njegov.
22 Usta su im mekša od masla, ali im je rat u srcu. Riječi su im blale od ujja, ali su goli
mačevi.
23 Sudbinu svoju u Gospoda stavi, 1 on će ta podržati, i neće nikad dati da pravednik
posrne.
24 Ti teg ih, Bole,svaliti u jamu pogiblil Varalice i krvopije neće sastaviti polovinu dana
svojih. la se u te uzdami
LB) Psalam 56
1 Upravitelju zbora pjevača. Kad ga Filisteji uhvatiše u Gatu.
2 Smiluj se na me, Bože moj, jer me razdiru ljudi; po vas dan ratuju na me i mnče me.
3 Po vas dan me moji dušmani razdiru, i mnogi su i na mene bijesno napadaju.
4 Kad me strah spopada, ja se u te uzdam.
5 Božjom ću se pomoću hvaliti, riječju
njegovom; u Boga se uzdam i ne bojim se.
Što mi mote smrtnik?
6 Nepresiano riječi moje izvrću, što god misle o zlu mi misle.
7 Skupljaju se, prikrivaju se, na stope moje paze, jer oni moj život trale.
8 Daj im, Bole, pozloći njihovoj; u gnjevu svome obori narodel
9 Ti brojiš korake potucanja moga; čuvaj suze moje u tulumima svojim- nisu li i one u
knjizi tvojoj?
10 Uzmitu neprijatelji moji kad tebe prizivam. Znam da je. sa mnom Bogl
11 Boliom Cu se pomoću hvaliti, riječju
njegovom, Gospodnjom pomeću hvallću se, rečju njegovom.
12 U Boga se uzdam i ne bojim se. Što mi može Čovjek?
13 Ispunit ću, Bole, zavete svoje. Tebi tu Irtve i hvale prineti.
LB) Psalam 57
1 Upravitelju zbora pjevača. Himna Davidova. Kad od Saula. uteče u pećinu.
2 Smiluj se na me, Bože, smiluj se na me, jer se u te uzda duša moja, i pod senku krila
tvojih sklanjam se dok ne prođu nevolje.
3 Bogu Svevišnjemu vapijem, Bogu koji me čuva.
4 Poslat će on meni s neba spas, dok me dušman moj bijesom svojim gonL Selah Poslat će
Bog milost svoju i istinu svoju.
5 Duša je moja među iavovima.
Ležim među ljudima koji plamenom digu; među ljudima čiji su zubi koplja i strele, i čiji je
jezik oštar mač.
6 Uzvisi se iznad nebesa, Bože! Po cijeloj zemlji neka zasjaji slava tvoja!
7 Nogama mojim zamku namjestiše i duša moja klonu. Iskopaše jamu preda mnom, sami u
nju upadoše! Selah
8 Očvrsnulo je srce moje, Bože, očvrsnulo
je srce moje! Pjevat ću ti, zaorit će se glas struna mojih!
9 Preni se ti dušo moja! Prenite se, psaltire i harfo! Zoru ću da budim!
10 Hvalit ću te po narodima, Gospodel Pjevat ću ti po plemenima,
11 jer je do neba milost tvoja a istina tvoja do oblaka.
12 Uzvisi se iznad nebesa, Bože! po cijeloj zemlji neka zasjaji slava tvpja!
LB) Psalam 58
1 Upravitelju zbora pjevaea. Po motivu Nemoj pogubiti. Himna Davidova.
2 Govorite li zaista pravedno, silnici, sudite Ii pravo, sinovičovječji?
3 Ta nedela sastaviiate u srcima svojim, a u zemlji zločinstva ruku svojih na mjerila
mećete.
4 Od samoga su rodienja pokvareni ti zlo činci, od utrobe majčine tumaraju ti lažIjivcL
5 U njima je jed kao jed od zmije; oni su kao glube guje koje uho svoje zatiskuju,
6 i ne čuju glasa bajača ni najveštijeg vračara.
7 Polomi im, Bože, zube u ustima njihovim, razbij čeljusti lavovima, Gospode!
8 Razlili se kao voda kad prekipi! Samo lomne strele puštali!
9 Tko puž koji se raščinja, iščileli! Kao dijete što tena pobaci, sunea ne vidjeli!
10 Prije no što kotlovi vaši osete toplinu potpaljena trnja, i sirovo i negorjelo razneće
vihor.
11 Obradovat će se pravednik kad osvetu vidi,
oprat će noge svoje u krvi bezdušnika.
12 I reći će ljudi: “Zaista imaplata pfavedniku, zaista ima Bog koji na zemlji sudi.
LB) Psalam 59
1 Upravitelju zbora pjevača. Pomotivu,Nemoj pogubiti. Himna Davidova. Kad Saul posla
da mu opkole kuću da bi ga ubio.
2 lzbavi me od dušmana mojih, 3ože moj, zakioni me od neprijatelja mojihi
3 lzbavi me od zločinaca, čuvaj me od krvopija!
4 jer, gle vrebaju me, skupljaju se na me siledžje, bez krivice moje i bez grijeha moga,
Gospode!
5 Na nevinost moju stitu se i orulaju se. I Ustani, dođi meni, i pogledaj!
6 Ti, Gospode Bože nad vojskama, Bože Izraelov! Probudi se, kazni sve ove narode, ne
požali odmetnika! eiah
7 Navratuju svaku večer, laju kao psi, idu oko grada.
8 Gle, iz usta svojih zloću izbacuju, mač im je u ustima, i vele: “Tko nas čuje?
9 Ali ćeš ti, Gospode, smejati se njima, i sve ćeš te narode posramiti.
10 I koja god bila sila njihova, ja se u te uzdam, jer je Bog moj jaki branič.
11 Bog će me moj svojom milošću susresti; Bog će dati da na neprijatelj ma svojim gledam
ispunjenu ju svoju.
12 Nemoj ih pobiti, da ne zaboravi narod moj; raspi ih silom svojom i obori ih, Gospode,
štitu naš!
13 Svaka riječ usta njihovih grijeh je jezika njihovih. Neka se uhvate u oholosti svojoj, jer
samo kletve i laži govore.
14 Raspi ih u gnjevu svome, f aspi, da ih nema, i znat će se do krajeva zemlje da Bog vlada
nad Jakovom! Selah
15 Navraćuiu svaku večer, laiu kao psi, idu oko grada.
16 Tumaraju hrane tražeć, i provbde noći nenasiti.
17 Ali ću ja pjevati silu tvoju; milost tvoju zorom ću glasiti, jer si ti odbrana i utočište u
dan moje nevolje.
18 Snago moja, tebi ću pjevati, jer je Bog, moj dobri Bog, moj jaki branič.
LB) Psalam 60
1 Upravitelju zbora pjevača. Pomotivu: “LiIjani svjedočanstva.
2 Himna Davidova, za učenje. Kad vojeva sa Sircima Mesopotamskim i sa Sircima Sobskim
i kad se Joab povrati i pobi dvanaest tisuća Idumejaca u Slanoj Dolini.
3 Bože, odbacio si nas, rasuo si nas, gnjevio si se; Povrati nas!.
4 Zatres6 si zemlju, razvalio si je; stegni raseline njene, jer se razdrmala!
5 Dao si narodu svome da nevolju ljutu pozna, napojio si ga vinom od zanosa.
6 Ali onima što se tebe boje zastavu si dao da se za istinu vije. )elah
7 Da se izbave mili tvoji pomozi nam ti desnicom svojom, i usliši nasi
8 Peče Bog u svetosti svojoj: “I pobijedit ću! Razdelit ću Sihem i dolinu Sukot razmjerit ću.
9 Moj je Gilead, moj je Manasije, Efrajim je branič glave moje, Juda je skiptar moj;
10 Moab je legen u kome se umivam; na Edoma bacam obuću svoju; a ti zemljo Filistejska,
pjevaj mi!
11 Tko će me u tvrdi grad odvesti? Tko će me do Edoma izvesti?
12 Zar nećeš ti, Bože, koji si nas odbacio, i ne ideš više, Bože, s vojskama našim?
13 Daj nam pomoć u teskobi; jer je uzaludila odbrana čovječja.
14 S Bogom ćemo jaki biti. Pregazit će on dušmane naše.
LB) Psalam 61
1 Upravitelju zbora. Na žice Davidov.
2 Čuj, Bože, vapaj moj, slušaj molitvu moju!
3 S kraja zemlje zapomažem k tebi, jer srce moje klonu. Izvedi me na goru koju dostići ne
mogu,
4 jer ti si utočište moje, tvrdi zaklon od neprijatelja.
5 Da ostanem u tvom stanu dovijeka, i sklonim se u zaklon krila tvojih! Selah
6 jer ti, Bole, uslišiš zavete moje, i nasljeđe mi daješ onih koji se boje imena tvoga.
7 Dodaj dane danima kraljevim, i produži godine njegove od kolena na koleno,
8 da dovijeka pred Bogom prebiva! Daj da ga čuvaju milost tvoja i istina tviaja!
9 Tako ću pjevati tvome imenu svagda ispunjujuti svagda zavete svoje.
LB) Psalam 62
1 Upravitelju zbora pjevača. jedutunu.
Psalam Davidov.
amo je u Bogu mir duši tnojojj, od njega je spasenje moje. 3 Samo je on grad moj i spas
moj, i utočište moje, i ja netu ni malo posrnuti.
4 Dokle ćete napadati na jednog čovjeka, i tražiti svi da ga oborite kao zid navaljen, kao
ogradu fazgrađenu?
5 Zaveriše se da ga sruge s visine njegove. omile im laž; ustima blagosiljaiu a u stcu kunu!
Selah.
6 Samo se u Bogu smiri, dušu moja, jer od njega je nadanje, moje.
7 Samo je on grad moj i spas moj i ja neću ni malo posrnuti.
8 U Bogu je spasenje moje i slava moja; tvrdi grad i utočište meni je u Bogu.
9 Uzdajte se, narodi, u nj vi svagda! lzlivajte pred njirn srce svoje! Bog je utočište naše!
Sclah.
10 Baš su ništa ljudi svikoliki, lat su velikaši. Na mjerilima svi su skupa lakši od daha.
11 Ne uzdajte se u silu, ne mećite nade u ofimanje, a ako vaše bogatstvo naraste da za nj
ne prione srce vaši!
12 jednom progovori Bog i ja tuh dvije stvarl: “Da je krepost u Boga,
13 i da je u tebe, Gospode, i milost, jer ti daješ svakome po delima njegovim.
LB) Psalam 63
1 Psalam Davidov. U pustinji Judinoj.
2 Bože! Ti si moj Bog, tebe od rane zore tralim; žedna je tebe duša moja, za tobom teld
moje čezne u ovoj zemlji goloj, suhoj i bezvodnoj,
3 da bih te kao u svetilištu tvome gledao diveći se sili tvojoj i slavi tvojoj!
4 jer je milost tvoja bolja od života. Usta moja hvale ti pjevaju,
5 i ja ću te cijeldg svog tivota blagosiljati, i ruke ću uzdizati zazivajući ime tvoje!
6 Kao salom i uljem nasitit će se duša moja i radosnim glasom hvalit će te usta moja!
7 Kad na tebe mislim na postelji svojoj, u nesanim noćima razmišljam o tebi.
8 jer si ti pomoć moja i u senci krila tvojih veselim se.
9 Duša je moja prionula za te i desnica me tvoja drži.
10 Ali ovi što moj život traže oni će pod zemlju ići: “
11 od mača će izginuti, i postat će plen šakala.
12 A kralj će se u. Bogu veseliti; hvalit će se svaki koji se njime kune, jer će se lažijivcima
zatisnuti usta.
LB) Psalam 64
2 Čuj, Bože, glas moj u jadu momet
Od strašnoga neprijatelja sačuvaj život moj
3 Skloni me od zamke bezdušnika, od bijesne čete zločinaca,
4 koji kao mač svoj jezik oštre, i kao strele odapinju riječi svoje žučne,
5 da pravednog iz potaje ubiju. lznenada gađaju ga i ničega se ne boje.
6 Hrabre se u zloći svojoj, dogovaraju se da mu zamke kuju. Govore: “Tko će ih vidjeti?
7 lzmišljaju zlotinstva i govore: “ ,Gotovo je, smislili smo svoje! Skrovite misli i srce
njihovo provale su.
8 Ali će Bog odapeti na njih strele svoje; i eno ih: “već su pogodieni!
9 Obori ih jezik njihov! Tko ih vidi glavom maše.
10 Svi su-ljudi zadrhtali i kazuju djelo Bolje, i poznaju djelo njegovo.
11 Veselit će se pravednik u Gospodu, i uzdat će se u njega, i hvalit će se svi koji su prava
srea.
LB) Psalam 65
2Tebi, Bože, poštovanje i hvala u Sionu! Tebi ispunjenje zaveta naših!
3 Ti slušaš molitve,. k tebi svako tijelo prilazi!
4 Kad nas breme bezakonja pritiskuje ti prestupe naše pokrivaš.
5 Blago onom koga sebi izabiraš, i koga primaš da u dvoru tvom prebiva! Ah, da se
nasitimo blaženstva doma tvoga, i svetosti hrama tvoga!
6 Divno nas ff uslišiš dobrotom svojom, Bože spasenja našega, Fzdanico svih krajeva
zemlje i dalekih mora.
7 On je silom opasan, i on snagom svojom gore utvrđuje;
8 huku morsku utišava, huku valova njegovih i bune naroda.
9 I koji žive u najdaljim krajevima boje se čudesa tvojih, i ti radost mjestima zadai-6 j
;unce zalazi. iz kojih zora niče i kamo
10 Zemlju pohođujeg i obilje joj daješ, bogato je ti opremaš. Bujnim vodama Božje rijeke
žjto spremaš, i nju plodnom činiš;
11 brazde joj riapajaš ravniš grude njene, kišnim kapljama je razmekavaš. i pupolike
blagosiljaš.
12 Blagodetma svojim letine krunišeš. Kamo kola tvoja idu tu obilje raste.
13 Tiju paše po pustinjama i humovi se radošću opasuju,
14 stadama se brda osipaju, doline se pšenicom odevaju, svud je radost, svud se pjesma oyi
LB) Psalam 66
1 Upravitelju zbora pjevača. Pjesma. Psalam.
Pokliknite svi radosno Bogu stanovnici zemlje!
2 Zapjevajte slavu imena njegovoga, hvalu i slavu mu dajte!
3 Recite Bogu: “Silna Ii su djela tvoja! Sa velike sile tvoje nestaje pred t6bom nepriiatelja
tvojih.
4 Sva se zemlja tebi klanja, i poji slavi tvojoj, poji imenu tvome. Selah.
5 Hodite i vidite silna djela Božja! Silan je on u delima svojim nad sinovima ljudi.
6 On pretvori more u suho kopno, preko vode pešice prijeđosmo, i tu se u njemu
veselismo.
7 Silom svojom on večito viada, oči njegove paze na narode. Buntovnici da se niste digli!
Selah.
8 Blagosiljajte, narodi, Boga našega, glasite hvalu njemu!
9 Duši našoj on život sačuva, ne dA da poklizne noga naša.
10 jer si nas ti okušao, Bože; na vatri si nas okuao, kao srebro što se kuša.
11 Uveo si nas u mrežu, metnuo si na leđa naša teško breme. Na naše si teme ljude popeo;
uđosmo u vatru i u vodu. Ali si nas izveo i obilje nam dao.
13 Sa žrtvama paljenicama u dom tvoj ću ući, ispunit ću ti zavete -svoje,
14 zavete što usta moja obrekoše i iezik moj kaza u teskobi mojoj.
15 žrtve paljenice pretile prineću s pretilinom ovnuiskom; prineću ti junce i jarit će.
Selah.
16 Hodite i čujte svi koji se Boga bojite, kazat ću vam što za dušu moju on učini.
17 K niemu zavapih ustima svojim i jezlkom ga svojim. proslavih.
18 Da sam ja nepravdu u srcu imao ne bi mene Gospod uslišio.
19 M me Bog usliši, i on primi glas molitve moje.
20 Blagoslovljen Bog koji inolitve moje ne odbi, i ne ostavi me bez milosti svoje.
LB) Psalam 67
1 Upravitelju zbora pjevača. Uz instrumente
na.lice. Psalam. Pjesma.
2 Budi nam, Bože, milostiv i blagosiljaj nas; obasjavaj nas licem svojim, Selah.
3 da bi se na zemlji put tvoj znao i spasenje tvoje po svim narodima!
4 Da te slave narodi, o Bože, da te svi narodi slave!
5 Da se vesele i raduju sva plemena, jer ti pravo narodima sudiš i plemenima na zemlj1
Upravljaš. Selah.
6 Da te slave narodi, o Bože, da te svi narodi slAve!
7 Zemlja plod svoj dade, blagosilja nas Bog, Bog naš.
8 Blagosilja nas Bog i boje ga se svi krajevi zemlje.
LB) Psalam 68
1 Upravitelju zbora pjevača. Psalam Davidov. Pjesma.
2 Ustaje Bog i rasprguju se neprijatelji njegovi, i bježe od lica njegova protivnici njegovi!
3 Razgoni ih kao dim što se razgoni! Kao vosak No se od ognja topi, tako bezdušnici
nestaju ispred lica Božjega
4 A pravednici se pred Bogom vesele utivaju, i radosno slave!
5 Pojte Bogu, popjevajte imenu njegovoml ravnite put pred onim koji pustinjom ide.
Gospod mu je ime! Radujte mu se!
6 Otac je sirotama, udovicama sudija, Bog u svetom hramu svome.
7 Napuštenima Bog ognjište daje, sužnje izvodi i mir njima daje; samo nepokorni u
zažarenoj pustinji tame.
8 Bože, kada ti iziđe na čelu naroda svoga i preko pustinje krenu, selah
9 potrese se zemlja i rastopi se nebo pred licem Božjim. I sam Sinaj se zatrese pred Bogom,
Bogom Izraelovim.
10 Blagodetnu kišu izlivao si, Bole[ Krepio si iznemoglo nasljeđe svoje.
11 Narod se tvoj useli u zemlju, koju si dobrotom svojom, Bože, ti za jadiiike spremio.
12 Gospod riječ reče i glasnika dobre vijesti velika bi četa: “
13 Kraljevi s vojskama bele, bježe, a koja ostade da dom čuva, ta plen deli.
Aio
14 I dok ste se vi kod stada svojih odmarali golubičin,q su krila srebrom se pokrila, a perje
joj lutim zlatom.
15 Kad Svemoćni rasu kraljeve po zemlji zabeli se zemlja kao Salmonski snijeg.
16 Goro Basanska, Božja goro, humovita goro Basanska,
17 što zavidiš goro humovita na goru na kojoj se nastani Bog? Na njoj će dovijeka Gospod
stanovati!
18 Kola su Božja nebrojena, na tisuće tisuća. Među njima je Gospod kao na Sinaju, u
svetilištu svome!
19 Uzvisio si se na visinu, roblje si odveo, ljude si kao darove uzeo, pa i oni koji se bune
ostat će kod Boga vječnoga!
20 Blagoslovljen Gospod! Svagda kada breme na nas prte, Bog nas izbavlja! Selah.
21 Bog je naš Bog spasitelj,
. i može nas Gospod i od smrti spasti.
22 lest, Gospod te uništaviti glavu neprijateljma svojim, i kosmato teme onog koji
nepravdu svoju tera.
23 Reče Gospod: “Od Basana tu te izvesti izvest ću te iz dubine mora,
24 da ti noga u krvi ogrezne, i da jezik pasa tvojih dobije dio neprijatelja tvojih!
25 Vide oni ulazak tvoj, Bože! Ulazak Boga moga i kralja moga u svetilište.
26 Napred idu pjevači a za njima svirači, usred devojaka s dairama.
27 Na saborima svojim Boga blagosiljajte! Blagosiljajte Gospoda, koji ste od izvora
Izraelova!
28 Eno mladog Benijamina koji nad njima viada, eno knezova Judinih i vojske njihove, eno
knezova Zabulonovih i knezova Neftalijevih.
29 Bog tvoj krepi silu tvojiU. Utvrdi, Bože, ovo što za nas učini!
30 Sa hrama svoga ti lerusalimom vladaš; kraljevi će tebi dare prinositi.
31 Zapreti zvijeri u ritu i krdu bikova s teocima naroda, koji se klanjaju šipke noseći od
srebra. Raspi narode koji ratove hoće!
32 Velikaši dolaze iz Egipta, i Etiopija ruke svoje Bogu pruša.
33 Kratievstva zemlje poite Bogu, popjevajte Gospodu, Selah
34 koji sjedi na nebesima, na nebesima vječnim! Eno grmi glas njegov, silan glas njegov!
35 Dajte slavu Bogu 11 Veličanstvo je njegovo nad Izraelom, sila njegova na nebesima.
36 Silail si ti Bože u svetilištu svome! Bog Izraelov daje narodu svome silu i krepost.
Blagoslovljen Bog!
LB) Psalam 69
1 Upravitelju zbora pjevata. Pomotivu: “Li-Ijani. Davidov.
2 Spasi me Bože, jer mi voda dođe do duše!
3 Propadam u dubokome blatu, gdje mi noga ne može da stane. Upadoh u vodu veliku, i
davi me struja njena.
4 lznemogoh vičući, promuče mi grlo, istrošiše mi se oči Boga gledajući.
5 Onih koji ni zh što me mrze ima više nego kose na glavi mojoj. jaki su oni koji me gone,
nevjerni neprijatelji moji. I što nisam otimao, i to moram ja da vratim.
6 Ti znaš, Bože, bezumlje moje, i krivice moje nisu ti skrivene.
7 Da se ne postide zarad mene koji se u tebe uzdaju, Gospode, Gospode nad vojskama! Da
se ne posrame zbog mene koji tebe traže, Bože Izraelov!
8jer zbog tebe ruženje podnosim i sramota lice moje spopade.
9 Tuđ postadoh braći svojoj, neznan sinovima majke svoje.
10 jer me revnost za tvoj dom izede, i ruženja onih soji te ruže na mene padaju.
11 Plačem i postom svoju dušu morim, i to mi se na zlo prima.
12 Od kostreti haljinv sam krojio i postadoh ruglo njihovo.
13 0 meni govore koji pred vratima sjede, pijanice mi se pjesmama rugaju.
14 Ali ja tebi, Bože, upravljam molitvu svoju! Po velikom milosrđu svome daj da joj je ovo
pravo vreme! Usliši me, Gospode, po istini spasenja svoga!
15 Digni me iz blata, da ne propadnem! Cini da s izbavim od dušmana svojih i od vode
velike!
16 Da me valovi ne dave, da me vrtlog ne proguta, da ne sklopi jama ždr ela svoga nada
mnom!
17 Usliši me, Gospode, jer je milost tvoja puna dobrote; po velikom milosrđu svome
pogledaj na me!
18 Ne sakrivaj lica svog od sluge svoga, jer sam u nevolji. Pohitaj, usliši me!
19 Približi se duši mojoj, izbavi je! Zbog dušmana mojih izbavi me!
20 Ti znaš p6d kakvim sam rugom, stidom i sramotom; pred tobom su svi protivnici moji.
21 Sramota polomi srce moje. lznemogoh. Čekam hoće li se kome sažaliti, ali nitko me ne
žali; hoće li me iko utešiti, ali nitko me ne teši.
22 ¨Žuč mi za hranu daju i octom me u žeđi mojoj poje.
23 Trpeza im njihova zamka bila, i kad se ne nadaju, šćepala ih!
24 Oči im potamnele, da ne vide; bedra se njihova neprestano tresla!
25 lzli na njih jarost svoju, i plamen gnjeva tvoga da ih zahvati!
26 Opusteo stan njiiiov i u šatorima njihovim nitko živ ne bio.
27 ler koga si ti porazio oni gone, razglašuju jade onih što si ti ranio.
28 Dodaj im krivicu na krivicu, da ne dođu do milosrđa tvoga!
29 Neka se izbrišu iz knjige života, i s pravednima da se ne zapišu.
30 la sam jadan i bolan! Pomoć tvoja, Bože, neka me podigne!
31 Pjesmom ću ja ime Božje slaviti, veličaću ga hvalama svojim,
32 koje će Bogu milije biti od goveda i od teleta s rogovima i s papcima razdvojenim.
33 Didjet će to nevoljnici i radovat će se. A vi koji Boga tražite, da oživi srce vaše!
34 Jer Bog čuje uboge, i ne napušta sužanja svojih.
35 Neka ga hvale nebesa i zemlja i mora i sve što se u njima miče!
36 jer će Bog spnti Sion, prezidat će gradove
judine.
Njegov će narod u njitna sjedeti ;, držat će ih,
37 i djeca će sluga njegovih dobiti nasljeđe u njima, i koji ljube ime njegovo nastavat će u
njima.
LB) Psalam 70
I lJpravitelju zbora pjevača. Davidov za spomen.
2 Bože, pohitaj da me izbaviš! Gospode, hitaj da mi pomoleš!
3 Neka se postide i posrame koji traže život moj, neka odstupe i zbune se koji zlo mi žele.
4 Sa stidom neka se vrate koji mi vele: “Ha! ha!
5 Neka se teše i vesele tobom koji tebe traže i koji tvoje s asenje ljube, i neka jedako
govore: “veliki je Bog!
6 Ali ja sam jadan i ubog; Bože pohitaj k meni! Ti koji si pomoć moja i izbavljenje moje,
Bože, ne časi!
LB) Psalam 71
I U tebe se, Gospode, uzdam; ne daj da sam nikad pod sramotom!
21 Zbog pravde svoje izbavi me i oprosti me! Prigni k meni uho svoje i spasi me!
3 Budi mi ti grad i utotište, gdje bih svagda zaklon naći mogao! Ti si i uredio spasenje
moje, jer si ti grad moj i tvrđava moja.
4 Bože moj, izbavi me iz ruku bezdušnika, i iz ruku zlobnih i nasilnih!
5 jer si ti nadanje moje, Gospode Bole, pouzdanje moje od mladosti moje.
6 Ti si od rođenja moga pomoć moja bio. Od utrobe maike moje ti si me podigao; t bi je
svagda hvala moja upravljena. ze
7 Čudo sam ja mnogima, ali si ti moje jako utočište.
8 Neka su usta moja puna hvale tvoje i slave tvoje svaki dan!
9 Ne odbaci me pod starost; ne napuštaj me kad me snaga moja izdaje!
10 fer nepriiatelji moji regavaju o men-i i koji život moj vrebaju dogovaraju se,
11 govoreći: “Ostavio ga Bog; poterajte i uhvatite ga, jet nema tko da ga izbavi.
12 Bože, ne udalji se od mene! Bože moj, pohitai mi u pomoć!
13 Neka se zastide i unište protivnici duše moje! Neka popadne i stid i sramota na one koji
mi zla traže!
14 A ja ću se svagda u te i uzdati i hvale ću tebi ponavljati.
15 Usta moja svagda će kazivati pravdu tvoju i dobročinstva tvoja kolima ia broja ne
znam!
16 Kazivaću djela tvoja silna, Gospode veliki, i slavit ću pravdu tvoju, samo tvoju!
17 Ti si mene, Bole, od mladosti moje učio, i do danas govorim čudesa tvoja.
18 A ni u sjedoj Marosti mojoj ne ostavi me, Bože, dok ne govorim kolenu ovome slavu
tvoju, silu tvoju kolenu buduć6mu.
19 Pravda je tvoja, Bože do neba visoka; velika su djela tvoja, Bože: tko je tebi ravan?
20 Ti koji si na nas velike i ljute nevolje bacao, opet ćeš nam život dati, iz bezdana zemlje
opet nas izvaditi.
21 Ti ćeš veličinu moju podignuti i utehu opet meni dati,
22 a ja ću te uz psaltir hvaliti i tvoju tu vjernost slaviti, Bože moj! Tebi ću uz harfu ja
pjevati, Sveče Izraelov!
23 Radovat će se usta moja.kada tebi pjevam i duša moja koju si spasao.
24 I jezik će moj svagda kazivati pravdu tvoju, jer su postiđeni i posramijeni oni koji mi
traže zla.
LB) Psalam 72
1 Salomonov. Daj Bože, kralju pravdu svoju, sud svoj daj sinu kraljevu.
2 Daj mu da sudi narodu tvome po pravdi i nevoljnicima tvojim po pravici!
3 Neka rode narodu gore i humovi po pravdi njegovoj!
4 Neka sudi nevoljnima u narodu, neka pom ogne sinovima ubogih,
neka obori nasilnika!
5 Neka te se svi boje dok je sunca i mjeseca, od kolena do kolena!
6 Neka bude on kao kiša što na pokošenu njivu pada, kao pljusak koji zemlju natapa!
7 Procvetao u dane njegove pravednik, i mir bio sve dok mjesec teče!
8 Vladao on od mora do mora i od rijeke do krajeva zemlje!
9 Pred njim popadat će ljudi iz pustinje, a dušmani te njegovi prašinu lizati.
10 Kraljevi Taršiški i ostrva danak će mu plaćati, 9jSebski i Sabski kraljevi dare će mu
davati.
11 Kianjat će se njemu svi kraljevi, svi narodi njemu će služiti.
12 jer će on izbaviti ubogoga koji cviii, i nevolinogakoji pomcći nema.
13 Smilovat će se jadnicima i ubogima, i duše će siromaha spasti.
14 Od prevare i nasilja iskupite duše njihove, i skupa će krv njihova biti pred otima
njegovim.
15 Oni će oživjeti i doneće mu zlato iz Sebe, i svagda će za njega se moliti i svaki dan ga
blagosiljati.
16 Bite pšenice u zemlji izobilja, donavrh gora! Lelujaće se klasje kao šuma Libanska i po
gradovima cvetaće ljudi kao trava na zemlji!
17 Ime će njegovo večno biti! Dokle teče suncarašće ime njegovo, blagosiljaće se u njemu
ljudi i svi će ga narodi blaženim zvati!
18 Blagosooven Gospod. Bog Izraelov, koji jedini čudesa čini
19 I blagosloveno slavno ime njegovo uvek! Slave njegove neka se sva zemlja napuni!
Amen ! Amen
20 Svršetak molitava Davida.ž, sina Jesejeva.
LB) Psalam 73
1 Psalam Asalov. Jeste, dobar je Bog Izraelu, onima koji su čista srca.
2 Ali noga moja u malo ne klonu, u malo se ne spotakoše koraci moji;
3 jer zavideh bezumnima gledajući sreću bezdušnika.
4 jer ih ništa do smrfi ne muči, i tijelo njihovo zdravo je i goino;
5 ne mute se kaodrugi ljudi i ne trpe kao drugi ljudi;
6 oholost ih kao đerdan kiti, objest ih tko haljina pokriva.
7 Iz očiju njihovih zloba viri, i izmišljanja srca njihovoga kipe.
8 Rugaju se, pakosno govore, bijesno o nasilju zbore.
9 Usta svoja protiv neba dižu, i zemlju prolazi jezik njihov.
10 Zato se njirna i navraća narod i pije vodu iz punog izvora njihovog,
11 i govore: “Kako će to razabrati Bog?… Zar Svevišnji zna?
12 Takvi su eto bezdušnici: “i srećni su na svetu, i mnole bogatstva svoja.
13 Zar sam, dakle, uzaludu očistio srce svoje i bezazienogću umio ruke svoje?
14 jer ja svaki dan dopadam rana, i muke se moje svako jutro obnavljaiu!
15 Kad bih rekao: “Govorit ću kao i oni, iznevjerio bih rod sinova tvojih.
16 Kad stadoh razmišljati dabihterazumeo, teško to bijaše u očima mojim;
17 dok ne udioh u svetitište Bolje, i kraj njitiov ne posmatrah.
18 Ta na klizavo si ih mjesto postavio i u propast ih ti bacaš!
19 Gle, kako za bs propadaiu, ginu i nestaju od nenadne strahote.
20 Kao san, kad se čovjek probudi, tako ti, Gospode, kada se probudiš, u:ništa obrataš
priliku njihovu.
21 Kad kipljaše srce moje i rastrzah se u sebi,
22 tada bejah bez uma i bez razuma, kao životinja bejah pred tobom.
23 Ali ja hoću da sam svagda kod tebe; ti si mi desnu ruku prihvatio,
24 i savetom ćeš me svojim voditi, a poslije ćeš me u slavu primiti.
25 Koga imam ja na nebu osim tebe? A kad tebe imam, ja na zemlji ništa drugo ni ne želim.
26 PUt moja i srce moje mogu da smalakšu, ali je Bog grad srca moga i dio moj zauvijek.
27 jer evo ginu oni koji od tebe odstupaju i ti itrebijuješ svakog odmetnika.
28 A meni je dobro biti blizu Boga. Na Gospoda oslanjam nadu svoju, da govorim sva
čudesa njegova.
LB) Psalam 74
1 Pjesma Asalova.
Zašto nas, Bože, jednako odbacuješ? Zašto si gnjevan na stado paše svoje?
ime je tvoje u ustima našim. Proglašuiemo čudesa tvoja!
2 Opomeni se naroda svoga, koji si od starine stekao iskupio sebi kao narod svog nasljeđa!
Opomeni. se gore Siona, na kojoj prebivaš. Upravi korak svoj na te vječne razvaline. Sve
razruši neprijatelj u svetjlištu tvome.
4 Zarikaše neprijatelji tvoji na mjestu sabora tvojih; svoje znake kao znamenje postaviše.
5 lzgledahu kao ljudi koji su sekire digli na gustu šumu;
6 tako oni sekirama ; bradvama svu rezbariju oboriie.
7 Potpališe svetilište tvoje,
porušiše i oskvrniše stan imena tvoga.
8 Rekoše u srcu svome: “Potrimo ih sasvim! Potpališe sva mjesta sabora Božjih u zemlji.
9 Znamenja svojih više ne vidimo, pema više proroka, i nema u nas tko bi znao dokle
,0 dokle će se, Bože rugati nasilnik, dokle li će protivnik prkositi imenu tvom jednako!
11 Zašto ustavljaš ruku svoju, desnicu svoju? Vadi je iz nedara svojih i istrijebi ih,
12 Bože, kra lju moj,
ti koji od starine spasenje na zemlji tvoriš,
13 ti si silom svojom more razdelio i aždajama morskim glavu satr6.
14 Ti si razbio glavu Levijatanu i dao ga zvijerima iz pustinje da jedu.
15 Ti si stvorio izvore i potoke i isušio rijeke obilate.
16 Tvoj je dan i tvoja je noć, ti si i sunce i mjesec postavio.
17 Ti si ustanovio sve krajeve zemlje; leto i zimu ti si uredio.
18 Opomeni se da neprijatelj Gospoddvređa, da narod bezuman prezire ime tvoje.
19 Ne daj zvijerima duše grlice svoje! Ne zaboravljaj stada stradalaca tvojih za svagda!
20 Opomeni se saveza! jer su sve pećine u zemlji pune stanova hajdučkih.
21 Nevoljnik da se ne vrati sramgtan, ništi i ubogi da hvale ime tvoje!
22 Ustani, Bože, brani pravdu svoju! Spomeni se kako ti se bezdušnik jednako ruga!
23 Ne zaboravi objest nepriiatelja svojih, viku što jednako dižu protivnici tvoji!
LB) Psalam 75
1 Upravitelju zbora pjevača.Po motivu: “Nemoj pogubiti. Psalam Asafov. Pjesma.
2 Hvalimo te, Bože, hvatimo te,
3,Kada dođe vrijeme
po pravdi ću ja suditi.
4 Trese li seA zemlja sa svim što živi u njOj, ja utvrđujem stupove njene. Selah.
5 ja oholima kažem: “Ne hvalite se! a bezdušnicima: “Ne podižite glavu!
6 Ne podižite glave svoje, ne govorite bijesno.
7 jer pomod ne dolazi ni od istoka ni od zapada, ni od pustinje;
8 ne, nego Bog je koji sudi: “jednoga ponizuje a drugoga uzvisuie.
8 jer u ruci svojoj Gospod pehar drii u kome se peni vino pomešano. On ga toči…. i svi će
ga bezdušnici na zemlji ispiti, i progutate i talog njegov.
loja ću to dovijeka objaviti i pjevat ću u slavu Boga lakovljeva.
11 Svu ću silu bezdušnika slomiti i ojačat će sila pravednikA.
LB) Psalam 76
1 Upravitelju zbora pjevača. Uz instrumente na lice. Psalam Asafov. Pjesma.
2 Zna se Bog u Judeji, veliko je u Izraelu ime njegovo.
3 U Sa!emu je šator njegov, stan je njegov u Sionu.
4 Ondje je on polomio strele štit i mač i sve orulje bojno. Selah.
5 Silniji si ti, Bože, i jači od gora hajdučkih!
6 lzbezumljeni bijahu ti silni junaci, posljednjim snom svojim zaspaše; ne umeše da se
brane, ti srčani ljudi!
7 Od pretnje tvoje, Bože lakovljev, i kola i konje smrtni drem obuze.
8 Silan si ti! Tko će se pred licem tvojim održati kada gnjev tvoj plane?
9 Sud svoj javio si sa visine neba; i zemlja se prepade i ućuta
10 kada Gospod ustade na sud, da pomogne svima koji stradaju na zemlji. Selah
11 I bijes ljudski obraća se u slavu tebi, kada se ti jednom cijelim gnjevom svojim opašeš.
384
12 Položite i izvršujte zav ete Gospodu Bogu svome! Svi koji ste oko njega dare nosite
Silnome!
13 On silu knezovima skrha, on je trepet kraljevima zemlje.
LB) Psalam 77
1 Upravitelju zbora pjevača. jedutunu. Psalam Asafov.
2 Glas se moj k Bogu dite, ja njega prizivam; glas se moj k Bogu diže, i on će me uslišiti.
3 U dan tuge svoje ja Gospoda tražim, ruke moje noću su dignute i ne sustaju, duša moja
neće da se uteši.
4 Pominjem ja Boga i uzdišem;
razmišljam i trne duh u meni.
5 Ti veđe očiju mojih budne držiš; a u svojoj zabuni govoriti ne mogu.
6 Stare dane ja prebrajam, godine što davno bijahu.
7 Pjesme svoje ja noću spominjem,
sa srcem svojim razgovaram
i duh moj premišlja: “
8,Zar će se jednako gnjeviti na nas Gospod
i neće nam više milost svoju dati?
9 Zar za svagda presta milost hjegova,
i riječ se njegova w sva vremena prekinu?
10 Zar je zaboravio t%gna milosrđe? Zar je u gnjevu zatvorio milosrđe svoje?
Selah.
11 I rekoh: “žalost je moja
što desnica Svevišnjega nije više kao prije…
1pominjaću ja djela Gospodnja;
spominjaću tvoja djela stara.
13 Kazivaću ja sva djela tvoja,
spominjaću sve podvige tvoje.
14 Svet je put tvoj, Bože! Koji je bog velik kao Bog?
15 Ti si Bog što učini čudesa; pokazao si silu svoju među narodima.
16 Mišicom si svojom narod svoj odbranio,
sinove Jakovljeve i Josipove. Selah.
17 Vidješe te vode, Gospode! vidješe te vode i ustreptaše, bezdane se zadrmaše.
18 Zapljuštaše iz oblaka vode, atutnjiše u oblacima munje, i odasvud strele tvoje leteše
19 i gromovi tvoji u vihoru zagrmeše. Munje tvoje rasvjetliše vaseljenu; zatrese se i
uzdrhta zemlja.
20 Put svoj usred niora si probio, staze svoje usred voda velikih, a trag tvoj se ine
poznavaše.
21 Vodio si narod svoj kao stado rukom Mojsijevom i Aronovom.
LB) Psalam 78
I Pjesma Asafova.
Cuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k riječima usta mojih.
2 Otvaram usta svoja da pričam pritu, kazat ću mudrost vremena starih.
3 Što slušasmo i saznasmo,
što nam oci naši kazaše
4 to nećemo kriti od djece njihove; kolenu budućemu javit ćemo slavu Gospodnju, silu
njegovu i čudesa što učini.
5 Svjedočanstvo podiže u Jakovu, a u Izraelu zakon postavi, koji on dade ocima našim da
ga djeci svojoj predaiu;
6 da bi znalo i iduće koleno, djeca koja će se tek roditi, a i ona svojoj djeci da kazuju,
7 da u Boga svoje nadanje polalu, i da djela Božja ne zaborave; i da drže zapovesti njegove,
8 da ne budu kao oci njihovi, rod uporan i buntovan, rod u srcu svom nestalan i nevjeran
Bogu duhom svojim.
9 Sinovi Eirajimovi, ljudi ratnici, valjani strelci, uzmaknuše u dan boja.
10 Ne čuvaše Božjega saveza i po zakonu njegovu ne hteše hoditi; zaboraviše djela njegova
11 i čudesa što im on pokaza.
12 On tudesa pred ocima njihovim ućini u zemlji Egipatskoj, na polju Soanskom.
13 Razdvoji more i provede ih, i od vode zid načini,
14 i vodi ih danju oblakom svojim i svu noć plamenom svjetlim.
15 Rastrga stene u pustinji i napoji ih kao na viru.
16 Izvodi potoke iz kamena i provede vodu kao reku.
17 Ali oni jedhako njemu grešiše, u pustinji Svevišnjega gnjeviše.
18 I kušaše Boga u srcu svome,
ištu,i jela po volji svojoj.
19 I vikaše na Boga i rekoše: “Mole li Bog irpezu u pustinji spremiti?
20 Evo, oii udari u kamen i poteče voda,
i pođoše rijeke;
ali može Ii on i kruha dati,
hoće li i mesa narodu svome postaviti?
21 Gospod čću i razgnjevi se jako; i zaplamti oganj na Jakova; i podiže se gnjev na Izraela;
22 jer ne vjerovaše Bogu, i ne uzdaše se u pomoć njegovu.
23 A on zapovjedi oblacima odozgo i nebeska otvori vrata,
24 i pusti da im padne mana za jelo, i dade im pšenicu sa neba.
25 Kruha nebeskog izede čovjek; posla im da se nasite.
26 Pusti tad istočni vjetar s neba i navede silom svojom vjetar s juga,
27 i zasu ih mesom kao prašinom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim;
28 i pusti ih usred tabora njihova, oko šatora njihovih.
29 I pojedoše, i nasitiše se. Dade im Bog što želeše.
30 Ali ih još ne prodie želja, jelo bijaše još u istima njihovim,
31 i gnjev Božji se na njih podiže, i pomori najjače međ njima, miade ljude u Izraelu pobi.
32 Preko svega toga još grešiše, i ne vjerovaše čudesima njegovim.
33 I on istroši dane njihove taštinom i godine njihove iznenadnim krajem.
34 Kad ih smrću udaraše priticahu k njemu, obraćahu se, i tražahu Boga.
35 Sjećahu se da je Bog bdbrana njihova, da je Svevišnji spasitelj njihov; i laskahu mu
ustima svojim, i jezikom mu svojim hagahu.
37 Ali srce njihovo ne bijaše mu vjerno, i ne bijahu vjerni savezu njegovom.
38 Ali on bijaše milostiv i pokrivaše grijeh, i ne uništi ih. Cesto ustavljaše gpjev svoj i ne
podi7aše sve jarosti svoje.
39 Spominjaše se da su samo pUt, dah koji prolazi i koji se ne vraća.
40 Koliko ga puta razljutiše u pustinji, koliko ga puta uvrijediše u samoČ
41 Ne prestaše da Boga kušaju. nadražiše Sveca Izraelova.
42 Ne sjećaše se ruke njegove, ni dana kad ih on od dušmana izbavi,
43 kad čudesa svoja u Egiptu učini, i podvige svoje na polju Soanu.
44 Provrže u krv rijeke i potoke njihove, da ne mogoše piti.
45 Posla na njih muhe otrovne da ih kolju i žabe da ih more.
46 Gusenicama dade letinu njihovu, skakavcima muku njihovu,
47 Gradom pobi vinograde njihove, slanom smokve njihove.
48 Gradu preda stoku njihovu, munji stada njihova.
49 Posla na njih oganj gnjeva svoga, jarost, ljutnju i mržnju, četu zlih glasnika.
50 Ravni stazu gnjevu svome, ne satuva duše njihove od smrfi; život njihov predade
pomoru.
51 Sve prvence u Egiptu pobi, prvi porod po Hemovim šatorima.
52 Ali povede narod svoj M ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje.
53 Vodi ih pouzdano i od svake pogibli sačuva, a nepriiatelje njihove zatrpa more.
54 I dovede ih do svete medie svoje, na goru što desnica njegova zadobi.
55 Odagna ispred njih narode, razdeli im zemlju u dostojanje, i po šatorima njihovim
naseli plemena Izraelova.
56 Ali oni još kušaše i ljutiše Boga Svevišnjega, i ne čuvaše uredbe njegove.
57 Ustuknuše, odvrgoše se kao i oci njihovi, slagaše kao rđav luk.
58 Uvrijediše ga visinama svojim, razdražiše ga idolima svojim.
59 Bog to je čuo i razgnjevi se, i odbi Izraela jako.
60 I napusti naselje svoje u Silu, šator što međlindima razape.
61 I pusti u ropstvo slavu svoju, krasotu svoju u ruke dušmana.
62 Narod svoj predade maču, naljuti se na dostojanje svoje.
63 Mladit će njegove izede oganj, devojke njegove nemaše pesama.
64 Svećenici njegovi od mača padoše, a udovice njegove ne proplakate!
65 Tad se kao iza sna Gospod probudi prenu se kao junak kad se napije vina,
66 i pobi s leđa neprijatelje svoje, i vječnoj ih predade sramoti.
67 I losifova šatora ne hte, ne izabra kolena Efrajim,
68 nego izabra koleDO Judino, goru Sion, koja mu omile.
99 I sagradi svoje svetilište visoko, vječno kao zemlja koju za navijek učvrsti.
70 I izabra Davida, slugu svoga, uze ga od torova,
71 i od dojilica dovede ga da pase narod njegov,Jakova, i nasledie njegovo, Izraela.
721 on ih pase čistlm srcem i vodi ih mudrom rukom.
LB) Psalam 79
1 Psalam Asafov. Oh Bože! Uđoše narodiunasljeđetvoje, oskvrniše sveti hram tvoj,
Jerusalem u ruševine pretvoriše.
2 Mrtvace sluga tvojih dadoše pticama nebeskim da jedu, tela svetih tvojih zvijerima
zemaljskim.
3Proliše krv njihovu kao vodu oko Jerusalema, i ne bijaše tko da ih sahrani.
4 Postadosmo ruglo susjeda svojih; smeju nam se i ponizuju nas svi koji su oko nas.
5 Dokle ćeš, Gospode, jednako gnjevan biti? Hoee li jarost tvoja kao vatra goreti?
6 lzlij gne-v svoj na natode koji ne znaju za te i na kraljevstva koja ime tvoje ne prizivlju!
7 Jer profdrege Jakova, i naselje opustiše njegovo.
8 Ne pominji progla bezakonja naša! I neka nas brzo presrete milosrđe tvoje! Jer smo mi
propali, jadni!
9 Pomozi nam, Bože spasenja našega, zbog slave imena svoga! lzbavi nas i očisti od greba,
zbog imena svoga!
10 Zašto da govore narodi: “Pa gdje je Bog njihov? Neka se pokaže pred onima nam osveta
nad narodima za prolitu krv sluga tvojih!
11 Neka iziđu pred lice tvoje uzdasi suhnjski! Silom ruke svoje sačuvaj one kojima se smrt
priprema!
1edam puta viati u nedra susedim-a našim ruženja kojirtfa te ružiše, Gospode!
13 A mi, narod tvoj, stado paše tvoje, zauvijek ćemo te slaviti, i od kolena do kolena
kazivati hvalu tvoju!
LB) Psalam 80
Liljani svjedočanstva Psalam Asafov.
2 Pastire Izraelov, čuj! Ti koji sinove Josipove kao stado vodiš, koji sjediš na kerubinima,
objavi slavu svoju!
3 PredEfrajimom,Benijaminom i Manasijem probudi silu svoju, dođi da tias spaseg!
4 Bože, povrati nas neka zasja lice tvoje na nas, i bit ćemo spaseni!
5 Gospode Bože nad vojskama, dokle ćeš se gnjeviti na molitvu naroda svoga?
6 Suznim ih ti kruhom hraniš i suzama pojiš punom mjerom.
7 Učinio si od nas svađu susjeda naših, i neprijatelji naši smeju se na nas.
8 B0enadvojskatna,povratinas! Neka zasja lice tvoje na nas, i bit ćemo spaseni!
9 Iz Egipta lozu si preneo, izagnao si narode i posadio si je.
10 Iskrčio si zemlju za nju, i ona pusti He i svu zemlju zauze.
11 Gore se pokriše senkom njenom, a grane joj bijahu kao kedri Božji.
12 Pusti grane svoje do mora, a ogranke do rijeke.
13 Zašto razvali ogradu njenu, da je trga tko god prođe?
14 Gorski je vjetar podgriza i poljska je zvijer jede.
15 Bože nad vojskama, obrati se; pogledaj s neba i vidi i obiđi ovaj vinograd,
16 sAd ovaj koji je desnica tvoja sadila, i rasad koji si ti sebi izabrao.
17 Popaljen je ognjem, iseen! Ispred strašnoga pogleda tvoga propade narod!
18 Neka bude ruka tvoja nad čovjekom desnice tvoje, nad sinom čovječjim koga si sebi
postavio!
19 I nećemo odstupiti od tebe! Oživi nas i zazvat ćemo ime tvoje!
20 Gospode Bože nad vojskama, povrati nas! Neka zasja lice tvoje na nas, i bit ćemo
spaseni!
LB) Psalam 81
1 Upravitelju zbora pjevača. Na giteji.
Asafov.
2 Pojte radosno Bogu, snazi našo!
Pokliknite Bogu Jakovljevu!
3 Zapjevajte pjesme, udarajte u cimbale, i u slatke harfe i psaltire!
4 Zatrubite o mft u trube, o uštapu, o prazniku našemu!
5 Jer je taki zakon a Izraela, naredba od Boga Jakovljeva.
6 Josipu je kao naredbu ostavi, kad je išao iz zemlje egipatske…. Glas nepoznat čujem koji
govori: “
7 Uklonio sam ramena tvoja od bremena, Izraelu, i ruke se tvoje oprostiše kotarica.
8 Zazvao si me u nevolji i izbavih te, usliših te usred groma, i na vodi iskušah Meribi.
Selah.
9 Slušaj moj narode i nauČu te: “0 Izraelu, onako me poslušao!
10 Ne bilo u tebe tuđeg Boga, bogu stranom ne klanjaj se.
11 Ja sam, Gospod Bog tvoj, koji sam te iz zemlje egipatske izveo. Otvori ti usta svoja i ja
ću ih napuniti.
12 Ali moj narod ne posluga glasa moga, Izrael me ne posluša.
13 Tad ib pustih tvrđi srca njihovoga, i oni po svojim mislima hodiše.
14 Oh, kad bi me narod moj slugao, kad bi Izrael hodio putevima mojim!
15 U čas bih zabunio neprijatelje njegove, na protivnike njegove digao bih ruku svoju.
16 Koji mrze na Gospocta laskati bi mu, i sreta Izraelova zauvijek bi bila.
17 Najboljom bih ga pšenicom hranio, i medom iz sata sitio
LB) Psalam 82
1 Psalam Asafov.
Ustaje Bog usaborubožjemu, sud svoj usred bogova izriČ.
2 Dokle tete nedugevno suditi i bezdušnicima ugoditi?Selah.
3 Sudite ubogome i siroti dajte pravo nesrećnome, i blednome,
4 izbavljajte jadnoga i nigtega i iz ruke Nzdugnika otimajte.
387
5 Ništa ne znaju niti razumeju, po tami lutaju. Zadrmaše se svi temelji zemlje.
6 Rekoh: “bogovi ste i sinovi Svevišnjega svi;
7 ali ćete kao i ostali ljudi vi umreti, i pašćete kako svaki knez pada!
8 Ustani, Bože, sudi zemlji, jer su svi narodi tvoji.
LB) Psalam 83
I Pjesma. Psalam Asafov.
2 Bože, nemoj zaćutati! Nemoj onemeti i n-epomičan-ostati, Bože!
3 Jer gle uzavreše neprijatelji tvoji, i koji na te mrze glavu podigoše.
4 Zlo po narod AvoJ naumiše, na izbrane tvoje dogovaraju se.
5 Dođite - rekoše -, da ih istrijebimo iz naroda, da se ime Izraelovo više ne spomene.
6 Slo2no pristak i suprot tebe vjeru uhvatiše
7 šatori Edomovi i Išmaelovi, Moab i Hagareni,
8 Gebal, Amon, Amalek i Filisteji sa Tircima.
9 I Asir se njima pridruži, pomoć daje sinovima Lotovim. Selah.
10 Uinl im kako učini Mađanu, kao Siscri i Jabinu na potoku Kisonu,
11 koji su u En-Doru istrijebijeni, i sobom su zemlju nagnojili.
12 Uradi s knezovima njihovim ka6 s Orebom i sa Zeebom, i sa svim glavarima njihovim,
kao i saZebahom i Salmunom!
13 Jer oni govore: “Osvojimo Božja naselja!
14 Napravi ih, Bože, kao prah u vihoru, kao plevu u vrtlogu!
15 K6 tko šumu oganj sa2iže, kako plamen gore zanaljuje,
16 tako ih ti olujom svojom goni i vihorom svojim smeti!
17 Pokrij lice njihovo sramotom, neka traže ime tvoje, Gospode!
18 Neka se stide i stame zauvijek, niEk se smetu i izginu!
19 I neka znaju da si ti sam, kome je ime Gospod. Svevišnji nad cijelom zemljom.
LB) Psalam 84
1 Psalam sinova Korejevih.
2 Mili li su stanovi tvoji, daj nam pomoć svoju! Gospode nad vojskama!
3 Gine duša moja i uzdiše za dvorima Gospodnjim. Srce moje i put moja radosno kliču
Bogu živome.
4 I vrabac kuću nađe i lastavica gnezdo sebi, da bi opet u našoj zemlji
gdje no ptiće svoje leže… Ja za oltarima tvojim uzdišem, Gospode nad vojskama, kralju
moj i Bože moj!
5 Blago onima koji su u domu tvome! Oni te još mogu hvaliti. Selah.
6 Blago onima koji se na tvoju pomoć osianjaju; oni u svom srcu nalaze puteve tvoje!
7 Idući dolinom plača, u izvoreje pretvaraju, i kiša je jesenja blagoslovima zaliva.
8 I dok idu raste njima snag3 i dolaze pred Boga u Sion.
9 Gospode Bože nad vojskama, usliši molitvu moju! Usliši je, Bože Jakovljevi Selah.
10 Bože, štitu naš, pogledaj i vidi lice pomazanika svoga!
11 Ta bolji je jedan dan u dvorima tvojim od tisuća na drugome mjestu. Volim biti na
pragu doma Boga svoga, nego živjeti u šatorima bezdušnika.
12 Jer je Gospod Bog, sunce i štit. Gospod milost i slavu daje. Onima koji hode u čistoći on
ni jednog dobra ne ukraćuje.
13 Gospode nad vojskama, blago čovjeku koji se u te uzda!
LB) Psalam 85
1 Upravitelju zbora pjevaća. Psalam sinova Korejevih.
2 Smilovao si se Gospode, na zemlju svoju, povratio si robije Jakovljevo;
3 oprostio si nepravdu narodu svome, pokrio si sve grijehe njegove. Selah.
4 Ostavio si svu jarost svoju, ublažio si žestinu gnjeva svoga.
5 Povratise nama,Gospodespasenja našega! Prekini ljutnju svoju na nas!
6 Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas, tegnuti gnjev svoj od kolena na koleno? 1 Upravitelju
zbora pjevača. Na giteji. Psalam
7 Zar se nećeš povratiti i oživjeti nas, sinova Korejevih. da se narod tvoj raduje o tebi?
8 Pokaži nam, Gospode, milost svoju,
9 Poslušaću što Bog, Gospod, govori, jer on mir narodu svome i vjernima svojim govori.
Ali da ne budu opet bijesni!
10 Da, blizu je onih koji ga se boje pomoć njegova, da bi ope u našoj zemlji naselila se
slava.
11 Milost i vjernost sregte se, pravda i mir poljubit će se.
12 Vjernost će iz zemlje izniknuti. a pravda će s neba priniknuti.
13 I Gospod će dati sreću, i zemlja će naša plod svoj dati.
14 Pravda će pred njime ići i stope će svoje na put utisnuti.
LB) Psalam 86
1 Molitva Davidova.
2 Prigni, Gospode, uho svoje i u - sliši me, jer sam nevoljan i jadan.
ačuvajdušurnoju,jersamjatvoj poklonik. Spasi, Bože, slugu svoga, koji se u te
uzda!
3 Smiluj se na me, Gospode, jer ja tebe po vas dan prizivarn!
4 Obveseli dušu sluge svoga, jer ja k tebi, Gospode, podižem dušu svoju.
5 Jer si ti, Gospode, dobar i opraštaš, i pun si milosti za sve koji te prizivlju!
6 Čuj, Gospode, molitvu moju, slušaj glas molitve moje!
7 U dane tuge svoje prizivam te, jer me ti uslišiš.
8 Nitko među bogovima nije kao ti, Gospode, i nema djela takovih kakva su tvoja djela.
9 Svi narodi koje si stvorio doćii te i poklonit će se pred tobom, Gospode, i slavit će ime
tvoje.
10 Jer si ti veliki i čudesa činiš; samo si ti Bog!
11 Pokaži mi, Gospode, put svoj, i ići ću po istini tvojoj. Ueini da se srcu mome mili bojati
se imena tvoga.
1lavit ću te, Gospode, Me moj, svim srcem svojim, slavit ću ime tvoje dovijeka;
13 jer je milost tvoja velika nada mnom, i dugu si moju izdubine Seola izveo.
14 Oholi ljudi ustak na me, Bože, četa nasilnika traži glavu moju, i nemaju tebe pred
sobom.
15 Ali ti, Gospode Bože milostivi i blagi, strpljivi i bogati dobrotom i istinom,
16 pogledaj na me i smiluj nii se; daj snage sluzi svome, pomozi sinu sluškinje svoje!
17 Pokaži mi znak dobrote svoje, da dugmani moji vide i zbune se, što me ti, Gospode,
pomažeš i tešiš.
LB) Psalam 87
1 Psalam sinova Koreievih. Pjesma.
Gospod ga učvrsti na gorama svetim.
2 On Sionska vrata voli više od svih stanova Jakovijevih.
3 Slavno za te kažu grade Božji! Selah.
4,Među one koji me znaia
brojim Egipat i Babilon,
gle, i Filiste a i Tir s Etiopskom
rodiše se u lonu!
5 0 Sionu se govori: “Svi se oni u njemu rodiše sam Svevišnji ga učvrsti.11
6 Gospod u prepisu naroda pominje: “1 ovaj se u njemurodi! Selah.
7 I svi koji pjevaju i igraju kliču: “Svi su moji izvori u te-bi.,
LB) Psalam 88
1 Pjesma. Psalam sinova Korejevih. Upravitelju zbora pjevača, da se pjeva uz frulu.
Pjesma Hemona Ezrahitskog.
2 Gospode, Me spasenja moga, danju tužim i noću pred tobom!
3 Neka izidie preda te molitva moja, prigni uho svoje k jauku mome,
4 jer je duša moja puna jada i život moj se Seolu primače.
5 Brojim se u one koji u grob odlaze, postah kao čovjek bez snage.
6 Među mrk,e baen sam, kao ubijeni koji u grobu leže, kojlh se ti više i ne sjeća;, i koji su
daleko od ruke tvoje.
7 Metnuo si me u jamu duboku, u tamu, u bezdanu.
8 Oteia mi gnjev tvoj, udaraš me svim valima svojim. Selah.
9 Udaljio si od mene prijatelje moje, njima si me omrazio; zatvoren sam i izići ne. mogu.
10 Oči moje usahnuše od jada. Zovem te, Gospode, svaki dan k tebi pružam ruke svoje!
11 Da li ti za mrtve čudesa činiš? Ustaju li mrtvi da te slave? Selah.
12 Pripoveda li se u grobu milost tvoja i istina tvoja u bezdanu?
13 Poznaju li se u tami čudesa tvoja, pravda tvoja, u zemlji zaborava?
14 Gospode! tvoj spas ja molim, i već s rana jutra molitva se moja tebi diže.
15 Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju i odvraćaš lice svoje od mene?
16 Mučim se i izdišem još od mladosti svoje, podnosim teret straha tvoga, smeten sam!
17 Gnjev tvoj stiže me, strah tvoj razdire me;
18 optiče me svagda kao voda, steže me od svuda.
19 Udaljio si od mene drugove i priiatelje; nesta poznanika mojih s nev6lje moje!
LB) Psalam 89
1 Pjesma Etana Ezrahitskog.
2 Milosti Gospodnje uvijek ću pjevati. Od kolena nakoleno javljaću vjernost tvoju ustima
svojim.
3 Jer ja rekoh: “Milost tvoja ima večite temelje, na nebesima si vjernost svoju učvrstio?
4 Učinih savez s izbranima svojim, reče Gospod, i zakleh se sluzi svome Davidu: “
5 Za navijek ću uspostaviti potomstvo tvoje i presto tu tvoj za uvijek učvrstiti. Selah.
6 Nebesa kazuju eudesa tvoj a, Gospode, i istinu tv,oju sabor svetih.
7 Jer tko je na nebu ravan Gospodu, tko je nalik Gospodu među sinovima
Božjim?
8 Silan je Gospod u saboru svetih, silniji od sviju oko njega.
9 Gospode Bole nad vojskama, tko je motan kao ti, Gospode? Vemost te tvoja okružuje.
10 Ti bijes morski savlađuješ; kad podigne more vale svoje, ti ih krotiš.
11 Ti si oholi Egipat kao na smrt ranjenoga oborio; krepkom mišicom svojom rasejao si
neprijatelje svoje.
12 Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja. Ti si sazdao vaseljenu i sve što je u njoj.
13 Sjever i Jug ti si stvorio; Tabor i Hermon u tvom se imenu raduju.
14 Krepka je mišica tvoja, silna je ruka tvoja i visoka desnica tvoja.
15 Pravda i pravidnost temelji su tvog prijestolja, pred tvojim su licem milost i istina.
16 Blažen narod koji poklič rtdosti zna; u svjetlosti lica tvog on hodi, Gospode.
17 imenom se tvojim uvijek raduje i pravdom tvojom uzvisuje.
18 Jer si ti siava i sila njegova, i milost tvoja uzvisuje silu našu.
19 Ta od Gospoda je sva odbrana naša! Izraelov Svetac je kralj naš!
20 Jednom si u viđenju vjernome svome govorio i rekao: “Poslah pomoć junaku, uzvisih iz
naroda miadoga čovjeka;
21 nađoh Davida, slugu svoga, uljem svojim pomazah ga.
22 Ruka te ga moja podržati, krepit će ga mišica moja.
23 Nepr4jatelj ga -ieće nadvladati ni bezdušnik pritisnuti.
24 Potrću pred njime dugmane njegove, porazit ću nenavidnike njegove.
25 vjernost moja i milost moja sa njime te biti, i u ime moje uzvisit će se sila njegova.
26 Pružit ću na more ruku njegovu i na rijeke desnicu njegovu.
27 On će mene ovako prizivati Ti si otac moj. Bog moj, grad spasenja moga! -
28 I ja ću ga učiniti prvencem svojim, najvećim među kraljevima zemlje.
29 Dovijeka tu mu milost svoju hraniti, i savez moj će sa njim vjeran biti.
30 Učinit ću potomstvo njegovo vječnim, i presto njegov kao dane nebeske.
31 Ako sinovi njegovi ostave moj zakon i ne idu po zapovestima mojim;
32 ako pogaze uredbe moje i ne čuvaju zapovesti moje,
33 pokaraću ih bičem za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo;
34 ali milost svoju netu uzeti od njih niti ću se iznevjeriti vjernosti svojoj.
35 Neću pogaziti saveza svoga i neću poreći ono što je iz usta mojih izišlo.
36 Jednom se zakleh svetošću svojom, hoću li Davidu slagati?
37 Potomstvo će njegovo dovijeka trajati, a presto njegov kao sunce preda mnom.
38 On će kao mjesec vječno stajati. vjeran je svjedok na nebesima. — Selah
39 A sad si me odbio, odbacio si me, razgnjevio si se na pomazanika svoga!
40 Prezreo si savez sa slugom svojim, zbacio si i skvrnio venac njegovi
41 Razvalio si sve bedeme njegove i gradove njegove razrušio.
42 Plene ga svi koji mu prilaze, ruglo svojih susjeda postade.
43 Uzvisio si desnicu protivnika njegovili, obradovao si sve neprijatelje njegove!
44 Zavratio si oMrice mača njegovoga i nisi ga u boju ukrepio.
45 Uzeo si mu svjetlost njegovu i presto si njegov na zemlju oborio.
46 Skratio si dane miadosti njegove, sramotom si ga pokrio. Selah
47 Dokle ćeš se, Boge, jednakoodvraćati? Dokle će W plamen gnjev tvoj plamteti?
48 opo meni se kratkoće vijeka moga i kako si ni na što stvorio sve sinove čovječje!
49 Koji je čovjek koji može živjeti
a smrti da ne vidi,
i iz 8eola dušu svoju da izbavi? Selah
50 Gdje su ranije milosti tvoje, Gospode, za koje si se vjernošću svojom Davidu zakleo?
51 Opomeni se, Gospode, sramote slugu svojih,
opomeni se od kolikih naroda ja uvrede nosim.
52 Opomeni se uvreda neprijatelja svojih, Gospode, i uvreda njihovih na stope
pomazonika svoga!
53 Blagoslovljen Gospod uvijeklAmen! Amen!
Rsalm 90
I Molitva Mojsijeva, čovjeka Božjega.
Gospode, TI si nam utočište od kolena do kolena bio.
2 Prije nego se gore rodik, i prije nego si zemlju sazdao i vaseljenu, od iskona i dovijeka ti
si, Bože!
3 Ti pretvaraš čovjeka u prah, i govoriš: “Vratite se sinovi čovječji!
4 Jer je tisuća godina pred očima tvojim kao dan jučeragnji kad mine, kao straža noćna.
5 Ti ih kao san odnosiš; oni su kao trava koja u zoru niče,
6 u jutro se zeleni i cveta, a u večer pokosi se i sasuši.
7 Nestaje nas od gnjeva tvoga, smeteni smo s jarosti tvoje.
8 Stavio si preda se bezakonja naša, tajne grijehe naše na svjetlost lica svoga
9 Od ljutnje tvoje nestaju svi dani naši, godine naše kao uzdisaji prolaze.
10 Dana godina naših ima do sedamdeset godina, a u jačega do osamdeset godina, i sav je
ponos njihov muka i nevolja; jer brzo teku i mi odlećenio.
11 Tko zna silu gnjeva tvoga i jarost tvoju, da bi te se k6 što treba bojao?
12 Na0i nas tako brojiti dane nae da bismo srce mudro stekli.
13 Povrati se, Gospode!…. Dokle ćeš?… Smiluj se na sluge svoje!
14 S jutra nas nasiti dobrote svoje, i radovat ćemo se i veselit ćemo se u sve dane svoje.
15 Obraduj nas prema danima u koje si nas mučio. i godinama kad smo nevolju gledali.
(LB) Psalam! 90-106)
16 Neka se pokale na slugama tvojim djelo tvoje, i slava tvoja na sinovima njihovim.
17 Neka bude milost Gospoda Boga našega, sa nama, i djelo ruku n-aših dovrši nam, djelo
ruku naših dovršii
LB) Psalam 91
I Koji nastava u zakionu Svevišnjega on u seni Svemoćnog počiva.
2 Govorim Gospodu: “Ji su utotište moje,branič moj, Bog moj, u koga se uzdam.11
3 On će te izbaviti iz zamke ptičareve i od ljute kuge.
4 Perjem svojim pokrit će te, i pod krilima ćeš se njegovim zakloniti. vjernost je njegova
štit i oklop.
5 Nećeš se bojati strahote noćne, niti strele koja danju leti,
6 niti kuge koja mrakom ide, ni pomora koji u podne bijesni.
7 Pašće pgred tebe tisuća i deset tisuća s desne tvoje strane, a tebe se neće doticati.
8 Samo ćeš očima svojim gledati i vidjet ćeš platu bezdušnika.
9 Jer kad si ti Gospoda, koji je zaklon moj, kad si Svevišnjega izabrao za utočište svoje
10 neće tebe ni jedno zlo snaći, niti će udarac stiti do šatora tvoga;
11 jer će anđelima svojim on zapovjedati da te čuvaju po svim putevima tvojim.
12 I oni će tebe na ruke uzeti da gdje nogom svojom za kamen ne zapneg.
13 Nastupit ćeš na lava i na zmiju, pogazit ćeš lavića i zmaja.
14 Kad pcstavi u me ljubav svoju izbavidu ga, uzvisit ću ga; jer ime moje zna.
15 Zazvat će me i ulišit ću ga; s njim ću biti u nevo1ji; izbavit ću ga i proslavit ću ga.
16 Nasitit ću ga dugim životom i spasenje ću mu svoje pokazati.
LB) Psalam 92
1 Psalam. Pjesma za subotu.
2 Lijepo je hvaliti Gospoda, slitviti ime tvoje, Svevlšnji!
3 Javljati jutrom milost tvoju a notu vjernost tvoju,
4 uz gitatu od deset 2ica i uz psaltir, i uz harfin slatki zvuk!
5 Razveselio si me, Gospode, Idelima svojim; djela ruku tvojih radosno ja pjevami
6 Velika 1i su djela tvoja, Gospode, i duboke 1i su promisli tvoje!
7 Bezumnik u njima ništa ne poznaje a lakomisleni nepazi.
8 Ako bezdušnici kao trava nit ću i cvetaju svi koji zlo čine, to je zato da se za navijek
istrijebe.
9 Ali ti, ti si Svevišnj-i, za navijek, Gospode!
10 Jer gle, neprijatelji tvoji, Gospode, jer gle, neprijatelji tvoji propadaju, rasipaju se svi
koji zlo čine.
11 Ali ti meni dajeg snagu od bivola; ja sam novim uljem namazan.
12 Uživaju oči moje gledajuti sudbinu neprijatelja mojih, i uši moje slušajući opake
protivnike moje.
13 Pravednici kao paime cvetaju, kao kedri Libanski seuzvisuju.
14 Zasađeni u domu Gospodnjemu cvetaju u dvoririia Boga našega;
15 i rod još i u starosti nose, i jedri su i zeleni,
16 da objave da je Gospod pravedan! On je stena moja i nema u njemu nepravde.
LB) Psalam 93
I Gnspod kraljuje! Obučen je u veWanstvo, Obučen je Gospod, silom opasan.
Zato je vaseljena tvrda i ne pomjera se.
2 Presto je tvoj od iskona utvrđen, od uvijek TI si.
3 Podižu reke, Gospode. podižu rijeke glas svoj, podižu rijeke.hučne valove svoje.
4 Ali je i od hujanja voda velikih i silnih od bijesnih valova morskih, silniji Gospod na
visini neba.
5 Svjedočanstva su tvoja tvrda, domu tvome svetost pripada, Gospode, za navijek.
LB) Psalam 94
1 Bože od osvete, Gospode, Bože od osvete, pokaži se!
2 Podigni se, sudijo nad zemljom, vraćaj oholima po delima njihovim!
3 Dokle 1i će bezdušnici, Gospode, Dokle će se bezdušnici hvaliti?
4 Ruže i drsko govore, hvale se svi koji zlo čine!
5 Gaze narod tvoj, Gospode, i muče nasledie tvoje;
6 udovicu i stranca kolju a sirote ubijaju,
7 i govore: “Ne gleda to Gospod ne mari zato BogJakovljev.
8 Pazite se, o preludi ljudi! A vi bezdušnici kad 1i ćete pamet steći?
9 Koji je uho stvorio zar ne čuje? Zar. ne vidi koji je oko načinio?
10 Neće 1i kazniti onaj koji i narode kažnjava? On, koji je čovjeku razum ddo?
11 Zna Gospod misli dovečje, zna da su ništave.
12 Bialen čovjek, Gospode, koga ti urazum ljuješ i zakonima svojim učiš,
13 da bi mu mir u zle dane dao, dok se jama bezumniku kopa.
14 Jer ne odbacuje Gospod naroda, svoga i ne ostavlja nasljeđa svoga;
15 jer će sud po pravdi biti,, i odobrit će ga svi koji su prava srca.
16 Tko će za me protiv zlih ustati? Tko će stati za me protiv onih koji zlo bne?
17 Kad mi Gospod ne bi u pomoći bio, brzo bi se duša moja u predeo ćutanja preseiiia!
18 Kada rekoh: “Spotiče se noga moja! prihvati me, Gospode, milost tvoja.
19 Kad se u srcu mome umnože brige, utehe tvoje ubla2uju duću moju.
20 Zar će te krvnici na svoj presto postaviti, koji protiv zakona nasilja izmišljaju?
21 Navaljuju na dugu pravedničku,i krv pravu okr lvljuju.
22 Ali je Gospod moje zaklonište jako, Bog je moj tvrdo utočište moje.
23 On će njima vratiti bezakonje njihovo, za zloću njihovu on će njib istrijebiti. istrijebit
će ih Gospod Bog naš.
LB) Psalam 95
I Dođite! Zapjevajmo radosno Gospodul
Pokliknimo gradu spasenja svoga!
2 Iziđimo pred lice njegovo sa hvalom, pjesmama mu uskliknimo!
3 Jer je Gospod veliki Bog i veliki kralj nad svim bogovima.
4 U njegovoj su ruci dubine zemlje i njegove su visine gora,
5 njegovo je more, on ga je stvorio, njegova je i suha zemlja, njegove su je ruke načinile.
6 Dođite! Poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodom, tvorcem svojim!
7 Jer je on Bog naš i mi narod paše njegove, stado koje ruke njegove vode.
Ah, kad biste danas glas njegov slušati htelit…
8 Da ne odrveni srce vaše kao u MeTibi kao u dan Mase, u pustinji,
9 kad me oci vaši iskugaše, ispitaše, i vidješe djelo moje!
10 Četrdeset se godina na rod onaj ljutih, i rekoh: “jumara narod ovaj srcem i puteva
mojih ne zna.
11 Zato se u gnjevu svome zakleh: “Neće oni ti moj mir nikada ući!
LB) Psalam 96
I Pjevajte Gospodu pjesmu novu,
Pjevajte Gospodu, svi koji stena zemlji
2 PjevajteGospodu,blagosi1jajte imenjegovo javijajte svagda spasenje njgovo!
3 Kazujte po narodima slavu njegovu, po svim plemenima čudesa njegova.
4 Jer je velik Gospod i dostojan hvale, silan iznad svih bogova.
5 Jer su svi bogovi narodg ništavi, a Gospod je nebesa stvorio.
6 Slava je i veHanstvo pred licem njegovim, sila i ljepota u svetilištu njegovom.
7 Dajte Gospodu, plemena naroda, dajte Gospodu slavu i čast!
8 Daite Gospodu slavu imena njegova! Nosite dare i idite u dvore njegove!
9 Poklonite se Gospodu u krasnom svetilištu, strepite pred njim svi koji ste na zemlji!
10 Reclte narodima: “Gospod kraljuje! - Zato je vase1jenA tvrda i nepomjera se. Svevišnji
sudi narodimA pravo.
11 Neka se vesele nebesa i neka se raduje
zemlja,
neka popljeska more i sve što je u njemu.
12 Neka slavi polje i sve što je, u njemu i neka poklikuju sva drveta šumska,
13 pred licem Gospodnjim! - Jer ide, ide on da zemlji sudi; vaseljenoj će suditi po pravdi a
narodima po istini svojoj.
LB) Psalam 97
I Gospod kraljuje! Neka se raduje zemljai Neka se mnoga ostrva vesele!
2 Oblak je i mrak okolo njega, prav.ednost i pravda temelji su prestofa njegovoga.
3 Plamen pred njim ide i unaokolo paii protivnike njegove.
4 Munje njegove sijevaju po vaseljenoj. Zemlja ga vidi i strepi;
5 gore se kao vosak tope pred licem Gospodnjim, pred licem Gospoda cijele zemlje.
6 Nebesa kazuju pravdu njegovu, svi narodi vide slavu njegovu.
7 Zbuujeni su svi koji kipovima služe, koji se idolima hvale. Svi se bogovi klanjaju pred
njime.
8 Sluga ga i raduje se Sion, i kćeri se Judejske vesele zbog sudova tvojih, Gospode!
9 Jer si ti Gospode, Svevišnji nad cijelom zemljom uzvišen nad svim bogovima.
10 Vi koji Gospoda ljubite, mrzite na zibi On vjernika svojih duše čuva i iz ruku
bezdušnika izbavlja.
11 Svjetlost se za pravednika seje
a veselje za one koji su prava srca.
12 Radujte se pravednici u Gospodu, slavite, sveti, ime njegovo!
LB) Psalam 98
1 Psalam. Pojte Gospodu pjesmu novu,
jer čudesa učini.
Pomože mu desnica njegova i sveta mišica njegova.
2 Pokza Gospod spasenje svoje, otkri pred narodima pravdu svoju.
3 Opomenu se milosti svoje
i vjernosti svoje k domu Izraelovom.
Vidješ - e svi krajevi zemlje
spasenje Boga našega!
4 Uskliknite Gospodu svi stanovnici zemlje, poklikujte i popjevajte!
5 Popjevajie Gospodu uz harfe, uz harfe pjesme popjevajte!
6 Uz poklič truba i uz zvuk rogova poklikujte kralju, Gospodu!
7 Neka ođekne more i što je u njemu, neka poklikuje vaseljena i sve što u njoj živi!
8 Neka pljeskaju rijeke i sve gore neka radosn,o pjevaju
9 pred licem Gospodnjim I Jer ide on da zemlji sudi. Sudit će on vaseljenoj po pravdi a
narodima po pravici.
LB) Psalam 99
1 Gospod kraljuje; strepe naroČ1; sedi na kerubinima; drma se zemlja!
2 Velik je Gospod u Sionu, uzvišen nad svim natodima.
3 Neka se slavi veliko i silno ime tvoje! On je svet!
4 Neka se slavi sila kralja koji pravdu ljubi! Ti si ptavdu uspostavio, sud i pravdu ti si u
Jakovu uredio!
5,Uzvisujte Gospoda Boga našega, klanjajte se ispred podnožja njegovog! On je svet!
6 Mojsije i Aron, svećenici njegovi, i Samue! s otiima koji ime njegovo prizivahu,
prizvaše Boga, i on ih usl;ši.
7 Sa stupa od oblaka govoraše njima; i oni čuvaše zapovesti njegove i zakon koji im dade.
8 Gospode Bože naš, ti si ih uslišio, ti si njima bio Bog koji pragta, ati si kaznio grijehe
njihove!
9 Uzvisujte Gospoda Boga našega, klanjajte se svetoj gori njegovoj, jer je svet Gospod Bog
naš!
LB) Psalam 100.

1 Psalam hvale. Dižite radosne glasove Gospodu svi vi stanovnici zemlje!
lužite Gospodu radosno, s. pjesmama idite pred lice njegovo!
3 Znajte da je Gospod Bogi On nas je stvorio, njegovi smo; njegov narod i njegove paše
stado.
4 Sa hvalom ulazite na vrata njegova, s pjesmom u dvore njegove. Slavite i blagosiljajte
ime njegovo!
5 Jer je Gospod dobar; milost je njegova vječna i vjernost njegova za sva pokoljenja.
LB) Psalam 101

1 Psalam Davidov. Milost i pravdu pjevatu,. tebe ću, Gospode, slaviti!
2 Pravog ću se puta drtati, - ah, kad ćeš mi doći?…. l,uvaću čistoću srca svoga u domu
svome.
3 Neću ništa zla pred oči svoje metnuti; jer ja mrzim na djela grešnika i ona neće za mene
prionuti.
4 Srce pok.vareno bite daleko od mene, bezdušnika neću da poznajem.
5 Istrijebit ću one koji tajno bližnjega svog kieveću, i neću oka prezirnog trpeti, ni srca
nadutog.
6 06 moje na vjerne te u zemlji paziti, da bi sa mnom sjedeli. Tko pravim putem hodi taj će
meni služiti.
7 Neće koji lukavo radi u mom domu sjedeti, neće loji laž govori pred oćima mojimstajati.
8 Svako ću jutro zatirati bezdušnike u zemlji, da bih svekolike koji zlo čine iitrebio iz
grada Gospodnjega.
LB) Psalam 102

I Molitva nevoljnika kada kione i pred Gospodom izliva tUgU SV0jU
2 Gospode, čuj molitvu moju, vapaj moj neka do te dođe!
3 Ne sakrij lica svog od mene u dan nevolje moje, prigni k meni uho svoje kada te
prizivam! Pohitaj, usliši me!
4 Jer mi dani kao dim prolaze i kosti mi kao ugarci gore.
5 Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje; i kruh svoj ja jesti zaboravljam.
6 Od uzdisanja moga kosti mi za kožu prionuge.
7 Postadoh kao gem u pustinji, kao sova na zidinama.
8 Nemam ni sna, te sam kao ptica bez druga na krovu.
9 Svaki dan me ruže neprijatelji moji i imenom se mojim pomamni dušmani moji uklinju.
lOJedempepeo. kao kruh, i sa suzama pide svoje ja pomešam,
11 zarad gnjeva tvoga i ljutnje tvoje. Jer si me ti uzdigao pa me daleko odbacio.
12 Dant su moji kao senka pred mrakom ja se ka6 trava sušim.
13 Ali ti, Gospode, večito ostaješ, i spomen tvoj od kolena na koleno ide.
14 Ti ćeš ustati i na Sion ćeš se šmilovati, jer je vrijeme da mu se smilujeg, jer je došlo
vrijeme!
15 Jer sluge tvoje vole i kamenje njegovo, i pra$inu njegovu ljube.
16 Tada te se tiarodi bojati imena Gos
podnjeg, i kraljevi zemlje Slave tvoje.
17 Jest, Gospod će. prezidati Sion i u slavi javit će se svojoj.
18 On molitvu nesrettiika sluša, ne prezire on mollitve njegove.
19 Za budući rod je to napisano, i narod na novo stvoren hvalit će Gospoda!
20 Jer je pogledao sa svete visine svoje, pogledao je Gospod s neba na zemlju,
21 da sužanja uzdisanje čuje, i odreši one koji u smrt idu,
22 da se na Sionu proglasi ime Gospodnje i hvala njegova u.Jerusalemu,
23 kad se svi narodi i kraljevstva skupe da Gospodu slute.
24 Slomio je snagu moju na mom putu, skratio je dAne moje!
25 Rekoh: “Bože moj, ne uzmi me u polovini dana mojih, ti, čije-su godine vječne.
26 Davno si ti zemlju osnovao, a i nebesa su djelo ruku tvojih.
27 To će sve da prođe, ali ti ostaješ; sve će se to kao.haljina-istrošiti, kao haljinu promenit
ćeš ih i promenit će se,
28 ali ti si uvijek isti, i godine tvoje neće isteti.
29 Sinovi će sluga tvojih sjedeti u zemlji svojoj, i sjeme će se njihovo pred licem tvojim
učvrstiti.
LB) Psalam 103

1 Davidov. Blagosiljaj, dušo moja Gosopoda, i sve što je u meni neka blagoslovi sveto ime
njegovo!
2 Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj ni jedno dobrodinstvo njegovo!
3 On ti sve grijehe oprašta, sve bolesti iscijeljuje tvoje.
4 On izbavlja život tvoj od grobg, kruniše te milosrđem i dobrotom.
5 život tvoj on dobrima ispunja i podmlađuje te kao orla.
6 Gospod pravdu čini, poniženim pravo daje.
7 On pokaza Mojsiju puteve svoje, djela svoja sinovima Izraelovim.
8 Gospod je milostiv i dobar, spor na gnjev i bogat u dobroti.
9 Ne pravda se bez prestanka niti se dovijeka ljuti;
10 ne postupa s nama po grijesima našim, niti vrads po nepravdama našim.
11 Koliko je nebo od. zemlje visoko, tolika je milost njegova k onima koji ga se boje;
12 koliko je istok daleko od zapada,
tol iko on udaljuje prestupe naše od nas.
13 Kako otac sinove svoje žali, tako žali Gospod one koji ga se boje;
14 jer on zna za građu našu, pamti da smo prah.
15 Čovjekl… Dani su njegovi kao trava. Kao cvet u polju, tako i on cveta;
16 dune Ii na nj vjetar, nestaje ga, i ne poznaje ga više mjesto gdje je bio.
196
17 Ali milost Gospodnja dovijeka ostaje na onima koji ga se boje, a pravda njegovd na
sinovljim sinovima
18 onih koji drie savez njegov i njegove zapovesti pamte, da ih izvršuju.
19 Gospod ng nebesima presto svoj postavi i kraljevstvo njegovo svime vlada.
20 Biggosiljajte Gospoda, anđeli njegovi, koji ste silni i jaki, i izvršujete riječ njegova,
slušajući glas riječi njegove!
21 Blagosiljajte Gospoda, sve vojske njegovel sluge njegove, koji činite volju njegovu!
22 Blagosiljajte Gospoda, sva djela njegova, po svim mjestima gospodstva njegovog!
Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda!
LB) Psalam 104

1 Blagosiljaj, dušo moja, Cospodat Gospode Bože moj, neizmjerno si velik! Obučen si u
sveilost i u veličanstvot
2 Obukao je svjetlost kao plaik, razapeo nebo kao šator;
3 na vodama prostora nebeskib podigao je dvore svoje. Od oblaka- čini kola svoja, leti na
krilima vetra.
4 Glasnike svoje od vetrova čini, sluge svoje od plamenA ognjinib.
5 Uspostavio si% zemlju na temeljima njenim, i ona se nikad pomjestiti nećE;
6 morima si je kao haljinom odenuo, povrh gora vode protekoše.
7 Na pretnju tvoju ustuknuše, od gromovnog glasa tvoga u strahu pobegoše.,
8 Podigoše se gore i spadoše doline na mjesta koja si im učvrstio.
9 Postavio si među da je vode ne prelaze i ne vraćaju se da zemlju pokriju.
10 Ti izvore na doline izvodiš, koji tokom svojim izmeđ gora teku.
11 lz njih se sve zvijeri poljske napajaju, i divlji magarci žeđu svoju gase.
12 Do obala njihovih ptice nebeske stanuju I glas se njihov kroz grane razleže.
13 S visina stanova svojih ti gore zalivaš; plodovima djela- tvojih siti se zemlja.
14 Ti daješ da taste trava stoci i bilje čovjeku, da zemlja hranu izvodi i vino
15 koje srce čovjeka veseli, i od koga se lice kao ulje sjaji, i kruh koji snagu čovjeku krepi.
16 Site se drveta Božja kedri Libanski, koje on posadi.
17 Na njima ptice gnezda viju, stanak rodi je na čempresima.
18 Gore visoke divokozama, kamen. je utočište damanima.
19 Stvorio si mjesec da vrijeme pokazuje, i sunce koje zapad svoj poznaje.
20 Stereš tamu i biva.noć kad sve gumsko zvijerje izilazi.
21 Lavići Wu za plenom i od Boga hranu sebi traže.
2unce grane, i oni se sakrivaju i ležu u lože svoje.
23 Tad izlazi čovjek na svoj posao, na rad svoj do večera.
24 Mnogo li je djela tvojih, Gospodet sva si ih ti mudro uredio. Puna je zemlja blaga tvogat
25 Eno more veliko i široko: “tu vrve bez broja životinje male i velike;
26 tu i lađe plove i Levijatan, koga si stvorio da se u valovima igra.
27 Sva se ta stvorenja a tebe uzdaju da na vrijeme branu njima dajeg.
28 Ti im daješ I ona primaju: “otvaraS ruku svoju i ona se dobra nasite.
20 Odvraćaš li lice svoje, smetu se; uzmeš li im dah, ginu, i u prah se svoj vraćaju.
30 Pošlješ dah svoj, i ona postaju, i ti zemlji lice ponavljaš.
31 Neka je vječna I slava Gospodu! Neka se veseli Gospod u delima svojim!
32 Kad on zemlju pogleda, tad se ona trese; dotakne li se gora, tad se one dime. Pjevat ću
Gospodu dokle sam god živ, hvalitu ja Boga svoga dokle god postojim. Neka mu bude mila
pjesma moja! Veselit ću se o Gospodu!
35 Neka nestane grešnika sa zemlje, i bezdušnika da ne bude više!
36 Blagosiljaj dušo moja, Gospoda! Aleluja!
LB) Psalam 105

1 Hvalite Gospoda, prizivajte ime njegovo, javljajte po narodima velika djela njegova!
2 Pjevajte mu i slavite ga, kazujte sva šudesa njegova!
3 Hvalite se svetim imenom njegovim, neka se veseli srce onih koji Gospoda traže!
4 Tražite Gospoda i pomoć njegovu, tražite lice njegovo. jednako!
5 Pamtite čudesa njegova, znake nje ove i sudove usta njegovih,
6 vi seme Abrahamovo, sluge njegove, sinovi Jakovljevi, izbrani njegovi!
7 On, Gospod, on je Bog naš, sudovi se njegovi u cijeloj zemlji vrše.
8 Savez svoj on uvijek pamti, obetanje na tisuću kolena,
9 savez koji s Abrahamom učini i zakletvu kojom se Izaku zakleo.
10 On nju potvrdi lakovu za zakon a Izraelu za savez vječni,
11 govoreći: “Zemlju kanaansku dat ću tebi u nasljeđe.
12 Maio ih je tAda bilo, vrlo malo i bijahu došljaci u zemlji,
13 I iđahu od naroda do naroda,
, od jednog kraljevstva drugom plemenu;
14 ali ne dade Gospod nikom da ih ponizi, nego kazni zbog njih kraljeve.
15 Ne diraitel! - reče u pomaza-
nike moje,
prorocima mojim ne činite zlalu
16 I pusti glad na zemlju, i potra sav kruh za hranu.
17 Posia pred njima čovjeka, Josipa,
koji bi u roblje prodan.
18 Okovima noge stegoše njegove, metnuše ga u gvozdene verige,
19 dok se ne ispuni riječ njegova. I riječ Gospodnja ga okuša i prizna ga.
20 Kralj natedi da se odregi, gospodar ga nad narodima pusti.
21 Postavi ga -gospodarem u domu svome 1 Upravnikom nad svim imanjem svojim,
22 da nad knezovima njegovim po svojoj volji vlada,i stareMle njegove da urazumljuje.
23 Tada dođe Izrael u Egipat, i Jakov se naseli u zemlji ,movoj.
24 I namnoži Bog svoj narod
i učini ga jačeg od neprijatelja njegovih.
25 I prevrnu srce njihovo te na narod njegov omrzoše, i napakostiše slugama njegovim.
26 Posla Mojsija, slugu svoga, i Arona, izbranika svoga.
27 Oni ispuniše međp njima čudesa po moći njegovoj, i znake u zemlji Kamovoj.
28 Pusti mrak i dovede tamu, i ne protiviše se riječi njegovoj.
29 U krv vodu njihovu pretvori i pomori ribu njihovu.
30 Provre zemlja njihova žabama, Pa i odaje kraljeva njihovih.
31 Reče i dođoše muhe otrovne i obadi po svim krajevitfia njihovim.
32 Mjesto We posla na njih grad, i živ oganj na zemlju njihovu.
33 Pobi im Ioze njihove i smokve njihove, i potra drveće u krajevima njihovim.
34 Reče i dođoše skskavci i gusenice nebrojene,
35 i potraše svu travu u zemlji njihovoj i rod pojedoše u polju njibovom.
36 Pobi sve prvence u zemlji njihovoj
i prvine svakog truda njihovoga.,
87 I izvede 12raela sa srebrom f -zlatom, i nitko ne susta u plemenima njegovim.
38 Obradova se Egipat izlasku njihovom, jer strah od njih bešepao na njega.
39 Razastre Gospod oblak da ih pokrije, i zapaii oganj da im noću svjetli.
40Moliše ga, i posla im prepeliČ, i kruhom ih nebeskim hrani.
41 Otvori kamen, i protekoše vode, kao rijeke protekoše po pustinji suhoj.
42 Jer se spomenu svete reče svoje i Abrahama, sluge svoga;
43 i svoj narod u radosti izvede, izbranike svoje u veselju.
44 Dade im zemlju naroda, trud naroda u nasieđe,
45 da bi zapovesti njegove Čvali,
i zakone njegove pazili.
Aleluja!
LB) Psalam 106

1 Aleluia! Hvalite Gospoda, jet je dobar, jer le dovijeka milosrđe njegovo!
2 Tko će iskazati sifna djela Gospodnja, tko će objaviti svu slavu njegovu?
3 Blago onima koji drže zakon i pravdu svagda čine!
4 Opomeni me se, Gospode,po. milosti što imaš k naiodu svome, pohodi me pomoću
svojom,
5 da vidim sreću izbranika tvojih, i veselim se u veselju naroda tvoga, i hvalim se
nasljeđem tvojim.
6 Sagriješismo i mi i oci naši, krivci postadosmo, zlo učinismo.
7 Oci naN u Egiptu ne paziše na čudesa tvoja, ne - opominjaše se velikog milosrđa tvoga,
buniše se kraj mora, kraj mora Crvenoga.
8 Ali im on pornože zbog imena svoga, da pokaže svoju moć.
9 Zapreti mora Crvenom i on presahnu, i provede ih preko bezdana kao preko poljane.
10 Wuva ih od ruke nenavidnika, izbavi ih iz ruke neprijatelja.
11 Pokri voda neprijafelje njihove, ni. edan od njih ne osta.
12 Taia vjerovaše re6ma njegovim i pjevaše slavu njegovu.
13 Ali zaboraviše brzo djela njegova, ne počekaše volju njegovu.
14 Polakomiše se u pustinji i iskušaše Boga u samodi.
15 On im molbu njihovu ispuni, ali pogibao posla na glave njihove.
16 Pozavidješe Mojsiju u taboru, i Arohu, Svecu Gospodnjemu.
17 Otvori se zemlja i proguta Datana, i zatrpa Mu Abiramovu;
18 i oganj spali sabor njihov, platnen grešnike sažeže.
19 Načiniše tele u Horebu, klanjaše se kipu livenome.
20 I izmeniše tako slavu svoju na priliku vola koji travu jede.
21 Zaboraviše Boga, spasitelja svoga, koji učini djela velika u Egiptu,
22 divna djela u zemlji Kamovoj,
sIna djela na moru Crvenom.
23 I on htedne da ih istrijebi; ali Mojsije, izabranik njegov, stade pred njim k6 u raselini,
da odvrati jarost njegovu, da ih ne istrijebi.
24 I prezreše zemlju blagodeti, ne vjerovaše riječi Gospodnjoj.
25 Pobuniše se u šatorima svojim, ne slušaše glasa njegova.
26 Podiže on tad ruku svoju na njih, da ih pobije u pustinji,
27 i raseje im sjeme po narodima, i rasturi po plemenima.
28 Oni pristaše za Baal-Peorom i jedoge žrtve mrtvima prinesene.
29 Razljutiše Boga delima svojim, i udari u njih pogibao.
30 Ali ustade Finees da izmoli milost, i prestade pogibao;
31 i to mu se u pravdu primi od kolena do kolena i dovijeka.
32 Razgnjeviše Gospoda na vodi Meribi, i Mojsije postrada s njih;
33 jer, dotužiše duhu njegovom i on ustima svojim pogreši.
34 Ne istrijebiše narode kako im Gospod zapovjedi,
35 već se pomešaš e s narodima i njihova djela naučiše.
36 Služiše idolima njihovim, i oni im zamka postadoše.
37 Sinove i kćeri gvoje prinesoše đavolima,
38 i krv pravu proliše, krv sinova i kćeri svojih, što idolima kanaanskim prinogahu. I
zemlja se krvnim delima oskrvni.
39 Oskrvniše se delima svojim, osramotiše se postupanjem svojim.
40 Tada planu gnjev Gospodnji na narod njegov, i omrznu mu nasljeđe njegovo; predade
ih u ruke naroda;
41
koji njih mržahu postaše im gospodari
42 Dosadiše im neprijatelji njihovi, i viasti njihovoj bijahu pokoreni.
43 Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni ljutiše namjeramasvojim, i s bezakonja svoga
propadahu.
44 Ali on opet pogleda, na nevolju njihovu čuvši tuženje njihovo.
45 Spomenu se saveza svoga s njima, smilo va se po velikom milosrđu svome
46 i učini te ih stadoše žaliti svi koji ih bijahu zarobili.
47 Spasi nas, Gospode Bože naš, i pokupi nas iz naroda, da slavimo sveto ime tvoje, da se
tvojom slavom hvalimo!
48 Blagoslovljen Gospod Bog Iz-raelov, od vijeka zauvijek, i sav narod neka reče! Amen!
Aleluja!
LB) Psalam.107
I Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je za navijek milosrđe njekovo!
2 Tako neka reku izbavljeni koje izbavi Gospod iz ruke neprijatelja,
3 i skupi ih iz svih zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i od mora.
4 Lutaše po pustinji, po stazama pustim, i ne nahodiše grada da ih primi.
5 Bijahu gladni i žedni i duga njihova iznemože u njima.
6 Ali zavapiše Gospodu u muci svojoj, I on ih izbavi iz nevolje njihove,
7 i izvede ih na pravi put da bi stigli u grad naseljeni.
8 Neka hvale 6oepoda za dobrotu njegovu za tudesa njegova zbog sinova čovječjih!
9 Jer on nAsiti dugu klonulu, i napuni dobra dugu gladnu.
10 Sjedeše u tanii i u senci smrti. pkovani u bedu i u gvožđe,
11 jer se protiviše riječi Božjoj, i za volju 8vevišnjeg ne mariše.
12 I on, srce njihovo mukama ponizi; spotakoše se i ne bijaše nikog da pomože. 1,3 Ali
zavapiše Gospodu u muci svojoj, I on ih izbavi iz nevolje njibove.
14 Izvede ih iz tame i iz senke smrti i rastrge okove njihove.
15 Neka hvale Gospoda za dobtotu njegovu, za čudesa njekova zbog sinova čovječjih!
16 Jer on razbi vrata bakrena i gvozdene prijevornice slomi.
17 Bezumnici! Stradaše za puteve svoje nevaljale, i za nepravde svoje.
18 Svako im jelo bijaše otužno, dođoše do vrata smrti.
19 Ali zavapiše Gospodu u muci svojoj, i on ih izbavi iz nevolje njihove.
20 Posia im riječ svoju i iscijeli ih, izbavi ih iz groba njihovog. 21 Neka bvale Gospoda za
dobrotu njegovu, za čudesa njegova zbog sinova čovječjih!
22 Neka prinesu žrtvu zahvalnicu i kazuju djela njegova u radosti!
23 Ploveć morem lađama, trgujući po vodama velikim,
24 vidčše oni djela Gospodnja, čudesa njegova na pučini.
25 On reče, i diže se oluja koja morske valove podile.
26 Dizahu se valf do nebesa i spuštahu do. bezdana, i duga se njihova previjaše u nevolji.
27 Posrtahu i ljuljahu se kao pijani, sva im pamet njihova uzaludna bijaše.
28 Ali zavapiše Gospodu u muci svojoj, i on ih izbavi iz nevolje njihove.
29 On ustavi oluju i povrati tišinu, i valovi ućutaše.
30 Onise. veseliše zato što se smiriše i on ih uvede u luku željenu,
31 Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu, za čudesa njeČva zbog sinova čovječjih!
32 Neka ga na saboru naroda.uzvisuju, i slave ga na skupštini starješinskojt
33 U pustinju rijeke on pretvara, u suhotu izvore vodene,
34 rodnu zemlju u slanupustaru, zbog nevaljaistva stanovnika njezinih.
35 U jezera pustinju pretvara, suhu zemljuu izvore vode,
36 i onamo gladne naseljavEi, i oni zidaju g-rad za stanovanje,
37 seju polja, sade vinograde, i letine sabiraju obilate.
38 On ih blagosilja, i oni se jako množe, a ni stoke im ne umaljuje.
39 Ako li su umanjeni od zla, od nevolje i od tuge,
40 ako li sramotu na knezove sipa i čini da Iutaju po pustinji besputnoj,
41 izbavlja on ubogoga iz nevolje, i plemena kao stada množi.
.42 Dobri vide to i raduju se, ali svako nevaljalstvo usta zatiskuje.
43 Tko je mudar neka ovo zapamti i neka pozna dobrotu Gospodnju.
LB) Psalam 108

1 Pjesma. Psalam Davidov.
2 Očvrsnulo je srce moje, Bože!
Pjevat ću i slavit ću; to je moja slava! 3 Prenite se psaltire i harfo!
Zoru ću da budim!
400
4 Slavit ću te, Gosoode, po narodima, pojaću ti po plemenima,
5 jer je iznad nebesa dobrota tvoja i vjerno-st tvoja do oblaka.
6 Uzvisi se iznad nebesa, Bože! po, cijeloj zemlji neka zasjaji pravda tvoja!
7 Da se izbave mili tvoji pomozi nam ti desnicom svojom, i uliši nas!
8 Reče Bog u svetosti svojoj: “Pobijedit ću! Razdelit ću Sihem i dolinu Sukot razmjerit ću.
9 Moj je Gulaad, moj je Manasije,
Efrajifn je branV glave tnoje,
Juda je skiptar moj,
10 Moab je legen moj u kome se umivam, fla Edoma bacam obuću svoju, a nad filistejskom
zemljom radosno ja klieem.
11 Tko Lle me u tvrdi grad uvesti? Tko će me do Edoma izvesti?
12 Zar nećeš ti, Bože, koji si nas odbacio, i ng ideš više, Bože, s vojskama našim?
13 Daj nam pomoć u teskobi, jer je uzaludrra odbrana čovječja.
14 S Bogom čemo jaki biti, pregazit će on neprijatelje naše!
LB) Psalam 109

1 Upravitelju zbora pjevača. Psalam Daviaov
Bože hvale moje, nemoj ućutati!
2 Jer se usta bezdušnička i lukava ng mene otvoriše. La2ljivim mi jezikom govore,
3 re6ma me zlobpim opkoljuju, rat na mene dižu ni za što.
4 Za ljubav što za njih imam ustaju na mene ali se ja samo molim.
5 Vradaju mi zlo za dobro, i rnržnju za ljubav moju.
6 Be;dušnika postavi nad njime, tuliWja s desne strane njemu.
7 K4d mu sude kriv on izišao; i molitva njgova u grijeh mu se primila
8 Kratki bili dani njegovi, - NIast njegovu drugi dobili.
9 Siročad djeca njegova bila, njegova žena udovica!
10 Potucala se i prosila djeca njegova, i daleko od razvaljenog doma svoga kruha tražila!
11 Sve što ima kamatnik mu uzeo, razgrabio tuđin ibuku njegovu!
12 Ne našao se nitko da ga voli, nitko se na sirote njegove ne smilovaot
13 Zatrlo se potomstvo njegovo, u drugom kolenu nestalo imetia njegova!
14 Zapamtio Gospod bezakonje otaca njegovih, ne izbrtsao se grijeh majke njegove!
15 Svagda pred Gospodom bili, i istrijebio on uspomenu njegovu na zemljit
16 Jer se on nije sjećao milosrđa, već je gonio ništega i ubogoga, i tužnom je srcu smrt
tražio.
17 Kletvu je ljubio, - stigla ga! Nije za bl.agoslov mario, - pobegao on od njega!
18 Obukao se u kietvu kao u haljinu, ugla ona u nj kao voda, i kao ulje p kosti njegove!
19 Haljina mu bila u koju se oblOi i pojas kojim se svagda paše!
O Takva plata, od Gospoda bila onima koji me nenavide i govore zlo na mene!
21 A meni, Gospode Bože moj, budi u pomoći zbog imena svoga. Velika je milost tvoja!
lzbavi me,
22 jer sam nesrećan i jadan, i srce je moje ranjeno u meni.
23 Nestaje me kao senke kad s odmiče, teraju me kao skakavca.
24 Kolena moja iznemogoše bd posta, tijelo moje propade i omrša.
25 Ja postadoh ruglo njima: “gledaju me i glavom mašu.
26 Pomozi mi, Gospode Bože moj! 8pasi me po milosti svojoji
27 F neka poznaju da je to tvoja ruka, i ti, Gospode, da si to učinio.
28 I neka oni kunu, samo ti blagosiljaj! Ako ustanu, bit će zastiđeni, a sluga će se tvoj
radovati.
29 Neka se protivnici moji obuku u sramotu, i kao haljinom stidom svojim se pokriju!
30 Hvalit ću Gospoda glasno ustima svojim, slavit ću ga usred natoda;
31 jer on stoji s desne strane ubogome, da ga spase od onih koji mu glavu traže.
LB) Psalam 110

1 Psalam Davidov. Peče Gospod Gospodu mome,Sjedi meni s desne strane, dok položim
neprijateljetvoje za podnožje nogama tvojim.
ilu skiptra tvoga Gospod će ti sa Siona dati: “Vladaj usred neprijatelja svojih!
3 U dan rata tvoga narod tvoj je spreman za te. Ukrašena svetošću, kao rosa iz zorina
krila, miadost tvoja tebi pyilazi.
4 Gospod ti se zakle i nee se pokajati: “ji si svećenik na sve vjekove po redu
Melhisedekovu.
5 Gospod, koji ti le s desne strane, pobit će u dan gnjeva svoga kraljeve,
6 sudit će narodima, napunit će zemlju mrtvaca. Uništit će glavu neprijatelju na zemlji
širokoj.
7 Iz potoka te na putu piti, ali će zato uzvisiti glavu!
LB) Psalam 111

1 Aleluja! Hvalitu Gospoda od sveg srca na vetu pravednih i na saboru.
2 Velika su djela Gospodnja draga svima koji ga 1jub!
3 Djelo je njegovo slava i ljepota, q vječna je pravda njegova.
4 Čudesa je svoja učinio, da se ne zaborave; dobat je i milosrdan Gospod.
5 Hranu daje onima koji ga se boje, uvijek pamti savez svoj.
6 Silu djela svojih javio je narodu svome, kad mu dade nasljeđe naroda.
7 Djela su ruk njegovih istina i pravda, vjerne su sve zapovesti njegove,
8 tvrde za sve vjekove, na istini i na pravdi osnovane.
9 lzbavljenje posla on narodu svome, uspostavi za navijek savez svoj ; sveto je i silno ime
njegovo.
10 Početak je mudrosti strah od Gospoda. Dobra su raztima svi koji drže zakon njegov.
Slava njegova vječno postoji.
LB) Psalam 112
1 Aleluja! Blažen čovjek koji se Gospoda boji i kome su omilele zapovesti njegove!
2 Sjeme će njegovo silno biti na zemlji, blagoslovljen bit će rod pravednika.
3 Obilje je i bogatstvo u domu njegovom, a pravda njegova dovijeka traje.
4 Pravednima, dobrima, milosrdnima i pravima J u tami svjetlost sjaje.
5 Blalen koji je milosrdan i daje i po pravdi djela svoja tipravlja,
6 jer on neće nikad posrnuti. Uspomena pravednika dovijeka traje.
7 Ne boji se zla glasa; srce mu je mirno, uzda se u Gospoda.
8 Mirno mu je srce i bez straba, i on će nad neprijateljima svojim vidjeti želju svoju.
9 lzdagan je, (Taje ub6gima pravda njegova vječno postoji, sila se njegova uzvisuje u glavi.
10 Bezdušnik ga gleda i jedi se, škrgtite zubima i previja se. Propadaju želje bezdušnika!
Psami 113
1 Aleluja! Hvalite, sluge Gospodnje, hvalite ime Gospodnje!
2 Neka je ime Gospodnje blagoslovljeno od sad i dovijeka!
3 Od istoka sunčanoga do zapada da se slavi ime Gospodnje!
4 Uzvišen je nad svim narodima Gospod, i iznad nebesa je slava njegova.
5 Tko je kao Gospod Bog naš, koji sjedi na prijestolju na visini,
6 i pogled svoj spušta na nebo i na zemlju?
7 On iz praha ubogog podiže, ništega iz blata uzvisuje
8 i posađuje ga s knezovima s knezovima u narodu njegovom.
9 Nerotkinji kutu naseljava, čini je majkom radosncim među sinovima. Aleluja!
LB) Psalam 114

I Kad izidie Izrael iz Egipta, dom Jakovljev iz naroda tuđeg,
2 Judeja posta svetilište Božje a Izrael oblast njegova.
3 More ga vide i pobježe, 16 Nebo je nebo Gospodnje,
Jordan se natrag okrenu. a zemlju je sinovima čovječjim dao.
4 Poskakaše gore kao ovnovi 17 Ne hvale te mrtvi, Gospode,
a huniovi kao jaganjci. niti oni koji silaze
u mjesto tutanja,
5 8to ti bi, more, te pobježe, nego 6.emo thi blagosiljati Gospoda
i tebi, Jordane, te se natrag okrenu? od sada i dovijeka!
6 Gore, što skakaste kao ovnov1 Aleluja.
i vi humovi, kao jaganjci?
7 Drhti zemljo pred licem Gospodnjim, pred licem Boga Jakovljeva,
8 koji pretvara stenu u jezero i liticu u izvor vodeni!
LB) Psalam 115

I Ne nama, Gospode, ne nama nego svom imenu slavu daj, zbog dobrote svoje, zbog
vjernosti svoje!
2 Zašto da govore narodi: “Gdje li je Bog njihov? …
3 Bog je naš na nebesima, i tvori sve Ro hoće!
4 Idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku čovječjih!
5 Usta imaju a ne govore, oči imaju a ne vide,
6 uši imaju a ne čuju, nos imaju a ne mirigu,
7 ruke imaju, a ne hvataiu, noge imaju, a ne. hode,
i iz gria svoga glasa ne puštaju.
8 Takvi će postati oni koji ih grade
i svi koji u njih se uzdaju.
9 Izraele, uzdaj se u Gospoda! On je pomoć tvoja i štit tvoj.
10 Dome Aronov, uzdaj se u Gospoda! On je pomot tvoja i gtit tvoj.
11 Koji se bojite Gospoda, uzdajte se u Gospoda! On je pomot vaša i štit vaš.
12 Gospod pominje nas i blagosiljat će nas, blagosiljate dom Izraelov, blagosiljat će dom
Aronov,
13 blagosiljat će one koji se Gospoda boje, male i velike.
14 Umnožio vama Gospod milosti svoje, vama i sinovima vašim!
15 Blagoslovio vas Gospod, tvorac neba i zemlje!
LB) Psalam 116

I Ljubim Gospoda, jer usliši glas moj i molitve moje;
2
3
jer on prignu k meni uho svoje, i ja ću ga prizvati cijelog svog života. Opkoliše me veze
smrti zaokupiše me jadi Seola, naiđoh na tugu i na muku,
4 aii prizivah ime Gospodnje: “Gospode izbavi dušu moju!
5 Dobar je Gospod i pravedan, milostdan je- Bog naš.
6 1č,uva Gospod ljude smerna srca. U nevolji bejah i on me izbavi.
7 Vrati se dugo moja u svoj mir, jer te Gospod obasu dobrotom.
8 Da, ti si dušu moju od smrti izbavio, oko moje od suza i nogu moju od spoticanja.
9 Hodit ću ja pred licem Gospodnjim po zemlji živih.
10 Uzdahse kad govorih: “U teškoj sam nevolji!
11 Rekoh u smetnji svojoj: “Svaki je čovjek laža.
12 Kako tu vratiti Gospodu za sva dobra što mi učini?
13 Uzetu pehar spasenja i prizvadu ime Gospodnje;
14 izvršit ću zavete svoje Gospodu pred svini narodom njegovim.
15 Skupa je pred Gospodom smrt vjernika njegovih.
16 Jest, Gospode, jer sam sluga tvoj, sluga tvoj, sin sluškinje tvoje, raskovao si s mene
okove moje. Prineću ti žrtvu zahvalnicu i prizvaću itne Gospodnje;
17
18 ispunit ću zavete svoje Gospodu pred svim narodom njegovirn,
19 u dvoru doma Gospodnjega, usred tebe, Jerusaleme! Aleluja!
LB) Psalam 117

I Hvalite Gospoda, svi narodi, slavite gi, sva plejnena!
2 Jer je velika milost njegova nama, i vjernost njegova dovijeka postoji. Aleluja!
LB) Psalam 118

I Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je za navijek milosrđe njegovo!
2 Neka reče Izrael: “da, za navijek je milosrđe njegovo!
3 Neka reče dom Aronov: “da, za navijek je milosrđe njegovo!
4 Neka reku svi koji se boje Gospoda: “da, za navijek je milosrđe njegovot
5 U teskobi svojoj zavapih Gospodu, i usliši me Gospod i izvede na čistinu.
6 Gospođe sa mnom; ne bojim se; što mi može čovjek?
.7 Gospod je sa mnom, on je pomoć moja, vidjeću što želim na neprijateljima svojim.
8 Bolje je oslanjati se na Gospoda nego uzdati se u čovjeka.
9 Bolje je osianjati se na Gospoda nego uzdati se u knezove.
10 Svi me narodi opkoliše, ali iz razbih u ime Gospodnjet
11 Optekoše me, opkoliše me, ali ih razbih u ime Gospodnje!
12 Opkoliše me kao pčele, ugasiše se kao oganj u trnju; u ime ih Gospodnje ja razbih!
13 Jako si me odgurnuo da me srugig, ali me Gospod prihvati.
14 Gospod je snaga Moja i hvala moja, on je spas moj bio.
15 Glasovi se radosti i spasenja čuju u šatorima pravednika: “
Desnica Gospodnja Čida čini!
16 besnica Gospodnja visoko je uzdlgnuta, desnica Gospodnja čuda čini!
17 Neću ja umreti; živ ću biti i kazivaeu djela Gospodnja.
18 Kaznio me je Gospod, ali me smrti ne dade.
19 Otvorite mi vrata pravdel
Ući ću ja na njih, Gospoda ću slaviti!
4M
20 Evo vrata Gospodnja, na njih pravedni ulaze.
21 Hvalim te, jer si me uslišio i jer si mi spasenje dao.
22 Kamen koji zidari odbaciše postade glava od ugla.
23 To bi od Gospoda, i divno je u očima nagim.
24 Ovo je dan koji Gospod stvori; raduimo se i veselimo se u nj!
25 Oh, Gospode, pomozi liam! Gospode, napretka nam daj!
26 Blagoslovljen koji lde u We Gospodnje! Blagosiljamo vas iz doma Gospodnjega.
27 Gospod je Bog i on nas osvetijuje. Žrtvu prazničnu privežite užama i vodite k uglu od
oltara.
28 Ti si Bog moj, tebe ću ja hvaliti, Bože moj, tebe ću uzvisiti.
29 Hvalite Gospoda, jer je dobar,
jer je za navijek milosrđe njegovo.
LB) Psalam 119
Ale!
I Blago onima koji su čisti na svom putu, koji hode po zakonu Gospodnjemu!
2 Blago onima koji čuvaju naredbe njegove i svim srcem ga trale;
3 koji ne čine bezakonja i njegovim putevima bode!
4 Ti si dao zapovesti svoje da se dobro čuvaju.
5 Bili putevi moji na dobro upravljeni, da naredbe tvoje čuvam!
6 Tad se neću zastideti pazedi na sve zapovesti tvoje.
7 Hvalit ću te pravim srcem,
učedi se p. ravednim zakonima tvojim.
8 Čuvaću naredbe- tvoje! Ne napuštaj me sasvim!
1) Ovaj je Psalam akrostičan. Svakl stih svake pojedine strofe u Hebrejskom originalu
počinje istim slovom po redu Hebrejske azbuke.
404
Bet
9 Kako II će miadid put svoj čIst da dri? Pazefi na nj po riječima tvojim.
10 Svim te srcem svojim tražim, ne daj da zađem od zapovesti tvojih!
11 U stce svoje tvoju riječ zatvorih, da ti ne grešim.
12 Blagoslovljen da si, Gospode! Nauči me naredbama svojim!
13 Ustima ja svojim javljam sve zakone usta tvojih.
14 U vršenju naredaba tvojih radujem se kao da je sve blago u rukama mojim.
15 Razmišljam o zapovestima tvojim i pazim na puteve tvoje.
16 Naredbama tvojim se tešim, riječi tvoje ne. zaboravljam.
Gime!
17 Ići ni milost sluzi svotne, da živim i riječ tvoju čuvam!
18 Otvori mi oti moje da čudesa tvog zakona vidim.
19 Gost sam ja na zemlji, ne sakrij od mene zapovesti svoje!
20 lznemože duša moja od želje što je zakonima tvojim jednako vodi.
21 Ti oholima pretiš, tim prokletim koji zast,ranjuju od zapovesti tvojih.
22 Odvrati od mene ruglo i sramotu, jer ja čuvam naredbe tvoje.
23 Neka sjede knezovi i govore protiv mene, sluga tvoj razmišlja o naredbama tvojim.
24 Naređenja tvoja uteha su moja i savetnfci moji.
Balet
25 Duša je moja za prah prionula; oživi me po riječi svojoj!
26 Govorim ti puteve svoje i ti me uslišiš; nauči me naredbama svojim!
27 Urazumi me o putu zapovesti svojih, i razmišljatu o čudesima tvojim.
28 Suze lije duga moja od tuge; okrepi me po riječi svojoj!
29 Put lažni ukloni od mene i zakon svoj daruj mi po milosti svojoj!
30 Put vjernosti sam ja izabrao, zakone tvoje pred očima držim.
31 Za naredbe tvoje prionuh, Gospode, Gospode, ne daj da se osramotim!
32 Ići du putem zapovesti tvojih, jer ti girig srce moje.
He
33 Pokaži mi, Gospode, put naredaba svojih, da ga do kraja držim.
34 Urazumi me, da se zakona tvog držim i svim srceth da ga čuvam!
35 Vodi me stazom zapovesti svojih, jer je ja volim.
36 Prikloni srce moje k naredbama svojim a ne lakomstvu.
37 OdvTaii o6 moje od lažnih sujeta i daj da na putu tvom oživim.
38 Sluzi svome svoju riječ ispuni, koja je za one koji se tebe boje,
39 Ukloni od mene sramotu, koje se ja plašim, jer zakoni tvoji puni su dobrote.
40 Mile su mi zapovesti tvoje, pravdom svojom oživi me!
Vau
41 Neka dođe na me milost tvoja, Gospode, i spas tvoj po riječi tvojoj;
42 i odgovorit ću onom koji me ruži, jet se u riječ tvoju uzdam.
43 Riječ istine ne uzmi od usta mojih, jer se -ja uzdam u zakone tvoje.
44 Čuvaću zakone tvoje stalno, svagda i za navijek.
45 Hodit ću slobodno, jer ja iražim zapovesti tvoje.
46 Pred krzljevima ću o nare-dbama tvojim govoriti i -neću se postideti.
47 Tešit ću se zapovestima tvojim, jer ik ljubim.
48 Ruke svoje pružit ću k. zapovestima tvojim Ij ubljenim, i razmišljatu o naredbama
tvojim.
Zain
49 Opomeni se riječi svoje k sluzi svome, jer si ti meni nadu dao.
50 Uteha mi je to u nevolji mojoj, jer riječ tvoja život daje.
51 Rugaju mi se oholi, ali ja ne odstupam 6d zakona tvoga.
52 Opominjem se davnih sudova tvojih i tešim se.
53 Gnjev me na bezdunike obuzima, koji zakbo tvoj napuštaju.
54 Naredbe su tvoje pjesme moje u putniČom stanu mome.
55 Nodu ime tvoje pominjem, Gospode, i zakon tvoj čuvam.
56 To je moje: “da zapovesti tvoje čuvam.
Het
57 Dio moj, Gospode, to Wern,
taj je da riječi tvoje čuvam. -
58 Molim ti se svim srcem svojim, smiluj se na me po riječi svojoj!
59 Razmišljam o putevima svojim i obraćam noge svoje k naredbama tvojim.
60 Hitam, ne zatežem se u čuvanju z6povesti tvojih.
61 Mreže me bezdušnika dohvoataju, ali zakona tvog ne zaboravljam.
62 Usred noći ja ustajem da te slavim za zakone pravde tvoje.
63 Prijatelj sam svima koji se tebe boje i čuvaju zapovesti tvoje.
64 Dobrote je tvpje, Gospode, puna zemlja; nauči me naredbama svojim!
Tet
65 Učinio si dobra sluzi svome,
Gospode, po riječi svojoj,
66 Zdravom raz umu i pameti nauči me, jer ja vjerujem zapovestima tvojim.
67 Lutao sam prije stradanja svoga, ali sada. ivoju re6 ja tiivam.
68 Ti si dobar i ti dobro činiš; nauči me naredbama svojim!
69 La2 na mene oholi pletoše, ali se ja svim srcem držim zapovesti tvojih.
70 Zadriglo je srce njihovo kao salo, ali se ja tegim zapovestima tvojim.
71 Dobro mi je što postradah,. da se naučim naredbama tvojim.
72 Miliji mi je zakon usta tvojih nego tisuće zlata i srebra.
lod
73 Ruke su me tvoje stvotile i n0nile, daj mi razum da se naučim zapovestima tvojim!
74 Koji se tebe boje vide me i raduju se, jer se u riječ tvoju uzdam.
io Znam da su sudovi tvoji, Gospode,
pravedni, i po pravdi si rn unizio.
76 Neka dobrota tvoja bude uteha moja, kako si sluzi svome obećao!.
77 Neka dođe na me milosrđe tvoje, da živim, jer je zakon tvoj uteha moja.
78 Neka se zastide oholi jer su s lažima pravdu moju pokvarili; ali ja razmišljam o
zapovestima tvojim.
79 Neka se k meni obrate koji se tebe boje i koji tvoje naredbe poznaju.
80 Srce moje neka je savršeno u naredbama
I tvojim, da se ne bih sramotom pokrib.
Kat
81 Duša moja čezne za spasenjem tvojim,
u riječ se tvoju uzdam.
82 Oči moje eznu za obećanjem tvojim; govorim: “Kada ćeš me utešiti?
83 Postah kao mehur na dimu, ali ne zaboravljam naredaba tvojih.
84 Koliki su dani sluge tvoga? Kada ćeš suditi goniteljima mojim?
85 Jame ispred mene iskopaše. oholi, oni koji ne rade po zakonu tvome.
86 Sve su zapovesti tvoje istinite; bez krivice me oni gone; pomozi mi!
87 U malo me ne uništiše na zemlji, a] ja zapovesti tvojih ne napuštam.
88 Oživi me po milosti svojoj i čuvaću naredbe usta tvojih.
Lamed
89 Za navijek je, Gospode, uspostaviena tvoja riječ na nebesima.
90 Od kolena na koleno ide vjernost tvoja. Ti si zemlju postavio i ona tvrdo stoji.
91 Po tvojoj naredbi sve postoji sada,
jer sve tebi služi.
92 Da mi nije zakon tvoj bio uteba moja, poginuo bih u nevolji svojoj.
93 Zapovesti tvoje nikad neću zaboraviti, jer me njima oživljuješ.
94 Ja sam tvoj: “pomozi mi, jer ja tražim zapovesti tvoje!
95 Bezdušnici me vrebaju da me ubiju, ali ja pazim na naredbe tvoje.
96 Kraj ja vidjeh svemu savršenom, ali su bezgranične zapovesti tvoje.
Mem
97 Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan ja o njemu mislim.
98 Zapovesti tvoje čine me mudrijeg od neprijatelja mojih, jer su one uvijek sa mnom.
99 Razumniji postah od svih učitelja svojih, jer naredbe tvoje predmet su misli mojih.
100 Mudriji sam od staraca, jer ja tvoje zapovesti čuvam.
101 Od svakoga zloga puta uklanjam ja noge svoje da bih tvoju riječ čuvao.
102 Ne odstupam od naredaba tvojih jer me ti učiš.
406
103 Slatke li su riječi tvoje mom jeziku! slađe so od meda ustima mojim.
104 Od zapovesti tvojlh postadoh razuman, zato i,mrzim na svaki put la2ni.
Nun
105 Riječ je tvoja Mak nozi mojoj, svjetlost stazi mojoj.
106 Zakleh se čuvati naredbe pravde tvoje i čuvatu.
107 U velikoj sam žalosti; oživi me, Gospode, po riječi svojoj!
108 Primi, Gospode, iskrene prinose usta mojih i naudi me zakonima svojim!
109 U opasnosti je uvijek život moj, ali zakona tvog ne zahoravljam.
110 Bezdušnici zamke mi podmeću, ali od zapovesti tvojih ne zastranih.
11 I Naredbe su tvoje vječno nasljeđe moje, jer su one radost srcu mome.
11rce svoje satn ja privoleo da naredbe tvoje tvori uvijek i do kraia.
Sameh
113 Mrzim ljude kolebljive, a zakon tvoj ljubim.
114 Ti si zaklon moj i štit moj- u riječ tvoju se ja uzdam: “
115 Idite od mene bezdušnici, da zapovesti Boga svoga čuvam!
116 Ukrepi me po riječi svojoj da bih živio, ne daj da se u nadi tvojoj osramotim.
117 Podrži me i bit ću spašen, i naredbe du tvoje uvijek pred sobom drlati!
118 Ti prezireš sve koji odstupaju od naredaba tvojih,. er su podvale njihove lažne.
119 Co penu izbacuješ bezdušnike iz zemlje! zato ja naredbe tvoje ljubim.
120 Drhti od straha tvoga tijelo moje i sudova tvojih bojim se.
Ajn
121 Zakon i pravdu vršim, ne puštaj me neprijateljima mojim!
122 Zajemti dobro sluzi svome, ne daj da me oholi zadave.
123 Oči moje čeznu za spasenjem tvojim i za riječju pravde tvoje.
124 Sluzi svom učini po milosti svojoj, nauči me naredbama svojim!
125 Ja sam sluga tvoj, urazumi me, da poznam naređenja tvoja.
126 Vrijeme je da Gospod deluje, jer zakon tvoj ovi oboriše.
127 Zato ljubim zapovesti tvoje većma nego zlato, većma neg žeženo zlato.
128 Zato znam da su prave zapovesti tvoje, i mrzim na svaki lažni put.
Pe
129 Divne su naredbe Avoje. Zato ih duga moja čuva.
130 Objavljenje riječi tvoje prosvetijuje, daje razum prostima.
131 Usta svoja otvaram i uzdišem, jer sam željan zapovesti tvojih.
132 Pogledaj me i smiluj se na me, kako činiš s onima koji ljube ime tvoje.
133 Stope moje postavi u riječi svojoj i ne daj nikakvom bezakonju da oblada mnome!
134 lzbavi me od na-silja ljudskog, da bih čuvao zapovesti tvoje.
135 Svjetloštu svog lica obasjavaj slugu svoga, na0i me naredbama svojim!
136 Potoke suza oči moje liju što se zakon tvoj ne euva.
Sade
137 Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi tvoji.
138 Na pravdi su osnovane naredbe tvoje i na vječnoj istini!
139 Revnost moja jede rne, jer protivnici moji zaboravljaju redi tvoje.
140 Riječ je tvoja čista i ljubi je sluga tvoj.
141 ]a sam malen i prezren, ali ne zaboravljam zapovesti tvoje.
142 Pfavda je tvoja pravda vječna a zakon je tvoj istina.
143 Snađoše me tuga i nevolja, ali su uteha moja zapovesti tvoje.
144 Naredbe tvoje vječna su istina; daj mi razum da bih živio
kof
145 Prizivam te iz sveg srca; usliši me, Gospode, da naredbe tvoje tu vam!
146 Prizivam te; pomozi mi, da naredbe tvoje ispunim.
147 ja pretečei zoru i vapijem: “U riječ tvoju se ja nadam!
148 06; je pretiču straže noćne
mo
da o reti tvojoj razmišljam,
149 Čuj glas moj po milosti svojoj, Gospode, oživi me po pravdi svojoj!
150 Blizu su oni što bezakonja vole, koji se od tvog zakona udaljuju.
151 Ali si i ti blizu, Gospode, i tvoje su zapovesti istina.
152 Znam odavna za naredbe tvoje koje si za navijek postavio,
Reš
174 Ceznem za spasenjem tvojim, Gospode, i zakon je tvoj uteha,moja.
175 Neka živi duša moja da te hvali, -a pravda tvoja neka me podrfj.
176 Lutam kao ovca izgubijena. Traži slugu svoga, jer ja zapovesti tvoje ne zaboravljard.
153 Pogledaj nevolju moju i izbavi me, jer zakona tvoga ja ne zaboravljam!
154 Pravde moje primi se i odbrani me; po svojoj me rcd;. ti olivi.
155 Od bezdušnika daleko je spasenje, jer se oni ne drže naredaba tvojih.
156 Veliko je tvoje milosrđe Gospodel
Po pravdi me svojoj ti oživi!
157 Mnogo je gonitelja i protivnika mojih, ali ne odstupam od naredaba tvojih.
158 Zgadim se na odmetnike koji riječi tvoje ne čuvaiu.
159 Gledaj kako ljubim zapovesti tvoje! Oživi me Gospode, po milosti svojoj!
160 Osnova je riječi tvoje istina, i svaki je sud pravde tvoje večan.
Sin
161 Knezovi me gone ni za što, ali se srce moje boji samo riječi tvoje.
162 Radujem se reti tvojoj kao onaj kojl vcliko blago nađe.
163 Mrzim na laž i gadim se na nju, a ljubim zakon tvoj.
164 Sedam puta na dan te ja hvalim za zakone pravde tvoje.
165 Veliki mir imaju koji tvoj zakoii ljube; u njih nema spoticanja.
166 Uzdam se, Gospode, u spasenje tvoje i sve tvoje zapovesti vršim.
167 Duša moja čuva naredbe tvoje i veoma ih ja ljubim.
168 Čuvam zapovesCi i naredbe tvoje, jer su svi putevi moji pred tobom.
Tav
169 Vapaj moj neka preda teiziđe, Gospodel
Po riječi ine svojoj urazumil
170 Neka molitva moja tebi dođel
Po riječi me svojoj izbavi!
171 Usta moja tebi hvalu neka pjevaju, jer ti mene učiš naredbama svojim.
172 Neka jezik moj tvoju riječ kazuje, jer su zapovesti tvoje sve pravedne.
173 Neka mi bude ruka tvoja u pomoći, jer ini oinileše zapovesti tvoje!
LB) Psalam 120

I Pjesma hadflska
U nevolji svojoj Gospodu zavapih, i on me usliši.
2 Dušu moju izbavi Gospode od usta laiijivih, od jezika. poganoga.
3 Što će ti se datii što li dodati pogani jeziče?
4 Oštre strele ratničke sa smrekovim ugljem živim.
5 Teško meni u Mešeku kod šatora Kedarskih!
6 Duša moja dosta je živjela s onima što na mir mrze!
7ja mir želim, ali čim progovorim oni rat spremaju.
LB) Psalam 121

I Pjesma hadljijska
Oči svoje gorama dižem… Otkud će mi pomot doći?
2 Pomot je meni od Gospoda koji je nebo i zemlju stvorio.
3 Neka ti da on da ne klizne noga tvoja, da čuvar tvoj ne zadrema!
4 Ne, ne drema, niti spava Čuvar Izraelov.
5 Gospod tebe čuva. Gospod je senka tvoja, a on ti je s desne strane.
6 Danju neće te ubiti sunce, niti mjesec noću.
7 Čuvat će te Gospod, od svakoga zla, satuvaee Gospod dutu tvoju.
8 Gospod će tvoj ulazak i izlazak tuvati, od sad i dovijeka.
LB) Psalam 122

I Pjesma hadlijska. Davidova.
Obradovah se kad mi rekoše. Hajderno u dom Gospodnji!
2 Noge naše evo stoje na vratima tvojim, lerusalime!
3 Jerusaleme, koji si sazidan kao grad u jednu zgradu sliven,
4 kamo idu plemena, - plemena Gospodnja, - po zakonu Izraelovu da slave ime Gospodnje.
5 jer su ondje prijestolji pravde, prijestolji doma Davidova.
6 lzmolite mira Jerusalemu! U miru bili svi koji te vole!
7 Mir neka je okolo zidova tvojih i sreća u dvorima tvojim!
8 Zbog braće svoje i zbog priiatelja svojih govorim: “Mir tebi!
9 Zbog doma Gospoda Boga našega, zavete za sreću tvoju činim.
LB) Psalam 123

I Pjesma hadlijska.
K tebi oti svoje ja podižem, k tebi koji na nebesima sjediš!
2 Gle, kako su oči sluge uprte u ruku gospodara njegova, i oči sluškinje u ruku gospođe
njene, tako oči naše uprte su u Gospoda Boga našega, dok se na nas smiluje.
3 Smiluj se na nas, Gospode, smiluj se na nas, jer smo se sramote siti nasitili.
4 Dovolino se duga naša nasitila ruga od ponosnih i sramote od oholih.
LB) Psalam 124

1 Pjesma hadlijska. Davidova.
Da nije bio Gospod s nama, neka reče Izrael,
2 da sa nama nije bio Gospod kad ustaše na nas ljudi,
3 žive bi nas progutali kad se gnjev njihov na nas raspali;
4 voda bi nas potopita, rijeka bi preko duše naše prešla;
5 prešla bi preko duše naše bijesna voda!
6 Blagoslovljen Gospod koji nas ne. dade zubima njihovim!
7 Duša se naša izbavi kao ptica iz zamke lovatke; zamka se rastrge i mi se izbavismo!
8 Pomoć je naša u imenu Gospodnjemu, koji je nebo i zemlju stvorio.
LB) Psalam 125

I Pjesma hadžijska.
Tko se u Gospoda uzda on je kao gora Sion koja se ne pomjera, no dovijeka stoji.
2 Oko Jerusalema su gore a Gospod je oko svog naroda od sad i dovijeka.
3
jer neće skiptar bezdušnika ostati nad delom pravednika, da ne bi pravednici ruke svoje k
bezakonju pružali.
4 Učini, Gospode, dobro dobrima i onima koji su prava srca;
5 a koji na krive pute svrću terat će Gospod s onima koji nepravdu tine. Mir Izraelu!
LB) Psalam 126

Kad Gospod roblje Sionsko povrati tad bejasmo kao u snu.
2 Tada usta naša bijahu puna veselih usklika i naš jezik radosnih pesama. Taria se po
iiarodima reče: “Veliko djelo učini Gospod na njima! 3 Veliko djelo učiti.:i Gospod na
iiarna! Razveselismo se.
4 Vraćaj, Gospode, roblje naše, kao potoke iia zeinlju jušnu!
5 Koji su u suzama sejaii, neka pjevajuei ž,inti.
6 Koji phćuei ide kada nosi sjeme za sejanje, sa pjesmom se vraca noseći snopove svoje.
LB) Psalam 127

1 Pjesma 6dlijska. Salomonova.
Ako Gospod ne sagradi dot-na, uzalud se muče koji ga grade; ako Gospod ne čuva grada
uzalud su straže budne.
2 Uzalud ranite i dockan ležete i umorni kruh jedete; milim svojim blagoslov on daje i u
snovima njihovim.
3 kvo djeca su nasieđe koje od Boga dolazi; agrada je plod utrobe majčine.
4 Kako su strele u ruci junaku, takva su djeca iz mladosti.
5 Blažen čovjek koji je njima tul svoj napunio! Neće se pred pragom svojin zbuniti kada s
neprijateljem razgovara.
LB) Psalam 128

I Pjesma hadlijska.
Blago svakom koji se Gospoda boji i koji njegovii-n putevima hodi!
2 Ti uživaš tad od truda ruku svojih, srećar; si i napreduješ;
3 žena je tvoja kao rodna loza usred doma tvoga; sinovi su tvoji kao grane maslinove oko
trpeze tvoje.
4 Gle, tako je blagoslovljen čovjek koji se Gospoda boji.
5 Blagoslovit će te Gospod sa Siona, i gledat ćeš sretu Jerusaimia u sve daiie svog, života,
6 i vidjeteš sinove sinova svojih Mir fzraelu!
LB) Psalam 129

Mnogo me ugnjetašeumladosti neka reče Izrael -,
2 Mnogo me napadoše u mladosti mojoj, ali me ne savladaše!
3 Na leđima mojim oraše orači i vodiše duge brazde svoje.
4 Gospod je pravedan, istrga uže bezdušnika.
5 Da se postide i odbiju svi koji Sion mrze!
6 Da budu kao trava na krovovima, koja se sasuši prije nego proeveta!
7 Od nje ruke svoje žetelac ne puni, ni narutja svoja koji snopove veže,
8 i koji prolaze ne kažu: “Blagoslov Gospodnji na vama!
9 A mi vas imenom Gospodnjim blagosi-
Ijamo!
LB) Psalam 130
I Pjesma hadlijska.
lz bezdana vapijem k tebi Gospode: “
2 Gospode, čuj glas moj, neka čuju uši tvoje glas moljenja moga!
3 Ako bi ti, Gospode, bezakonja pamtio, Gospode, tko bi mogao opstojati?
4 Ali kod tebe je smilovanje da bi te se bojali.
5 ja se uzdam u Gospoda, uzdaje se duša moja; u njegovu riječ se uzdam.
6 Duša moja tezne za Gospodom više nego straže noćne što za zorom teznu, više neg za
zorom noćne straže.
7 Nadaj se u Gospoda, Izraelut jer je u Gospoda milost i obila otkup je u njega.
8 Izraela će on otkupiti od svih bezakonja njegovih.
LB) Psalam 131

I Pjesma hadžijska. Davidova.
Gospode, ne nadima se srce moje, niti se uznose oči moje, niti idem na veliko, ni na veće
od sebe.
mirio sam i ukrotio dušu svoju kao čedo odbijeno od sise u krilu majčinu; kao čedo
odbijeno od sise, tako je duga moja u meni.
3 Uzdaj se u Gospoda, Izraelu, od sada i dovijeka!
LB) Psalam 132

1 Pjesma hadžijska.
Opomeni se, Gospode, Davida, i svih muka njegovihi
2 On se zakle Gospodu, zavet ovaj učini Bogu Jakovljevu: “
3 Neću ući u šator doma svoga, niti ću na odar odmora svoga leći,
4 neću dati sna očima svojim ni odmora veđama. svojim,
dokle mjesta Gospodu ne nađem, stana Bogu Jakovljevu.
6 Evo čusmo o njemu u Efrati, i nađosmo ga na poljima jaarskim….
7 Uđimo u stan Gospodnji, poklonimo se podnožju nogu njegovih!
Q Ustani, Gospode, dođi na mjesto odmora svoga, ti i kovčeg veličanstva tvoga!
9 Svećenici tvoji neka se obuku u pravdu a vjernici tvoji neka poklikuju!
10 Zbog Davida, sluge svoga, ne odbijaj svog pomazanika!
11 Gospod se Davidu zakle u istini od koje on neće odstupiti: “Plod utroba tvojih na presto
ću tvoj ja postaviti.
12 Ako sinovi tvoji savez moj čuvaju i naredbe kojim ću ih naučiti, onda će i sinovi njihovi
sjedeti dovijeka na prijestolju tvome.
13jer je Gospod Sion izabrao, omile mu sjedeti u njemu: “
14 Ovo je moje odmorište vječno, ovdje ću se naseliti, jer sam to
15 Hranu ću njegovu blagosiljati, uboge njegove kruhom nasititi,
16 svećenike njegove u spasenje obući i vjernici će se, njegovi radovati.
17 Tu ću podići silu Davidovu, spremit ću kandilo svom pomazaniku.
18 Neprijatelje njegove sramotom ću pokriti, a kruna će se njegova sjajiti na njemu.
LB) Psalam 133

1 Kako je lijepo i krasno kad su braća zajedno!
2 To je kao skupoceno ulje na glavi koje se lije na bradu, na bradu Aronovu, koja mu se na
prsima odežde talasa.
3 To je kao rosa Hermonska koja slazi na gore Sionske! Tu je Gospod uspostavio blagoslov
i život za navijek!
LB) Psalam 134
1 Pjesma hadžijska.
f3lagosiljajte sad Gospoda, sve sluge
Gospodnje koje noću služite u domu Gospodnjemu!
2 Podignite ruke svoje k svetilištu i blagosiljajte Crospoda!
3 Blagoslovio te Gospod sa Siona koji je iiebo i zemlju stvorio!
LB) Psalm 135

1 Aleluja. Hvalite ime Gospodnje, hvalite ga, sluge Gospoqnje
2 koji ste u domu Gospodnjemu, u dvorima doma Boga našega!
3 Hvalite Gospoda, jer je Gospod dobar, pojte imenu njegovom, jer je blago.
4 jer Jakova izbra sebi Gospod, izbra Izraela za nasljeđe svoje.
5 ja znam da je Gospod velik, da je Gospod naš iznad svih bogova.
6 Sve što hoće, sve to Gospod tvori na nebesima i na zemlji, u morima i u svim bezdanima.
7 Izvodi oblake od krajeva zemlje, munje pušta ispred kiše i izvodi vjetar iz riznica svojih.
8 On prvence u Egiptu pobi, od čovjeka i od životinja;
9 on pokaza znake i čudesa usred tebe, Egipte, na Faraonu i na svima slugama njegovi
10 Udari narode velike, i kraljeve silne pobi: “
11 Sihona kralja Amoreiskoga, i Oga, kralja Basanskoga, i sve kraljeve kanaanske;
12 i dade zemlju njihovu u nasljeđe, u nasieđe Izraelu, narodu svome.
13 Gospode, ime je tvoje vetno; Gospode, spomen je tvoj od kolena na koleno.
14 fer će Gospod suditi narodu svome, i na sluge svoje smilovat će se.
15 Idoli su naroda srebro i zlato, djelo ruku čovječjih.
16 Usta imaju, a ne govore,
oči imaju, a ne vide,
17 uši imaju, a ne čuju, niti ima dihanja p ustima njihovim.
18 Kakvi oni takvi će postati i svi oni koji ih grade i svi koji se u njih uzdaju.
19 Dome Izraelov, blagosiljaj Gospoda! Dome Aronov, blagosiljaj Gospoda!
20 Dome Levijev, blagoslljaj Gospoda! Koji se bojite Gospoda, blagosiljajte Gospoda!
21 Blagoslovljen sa Siona Gospod koji sjedi u Jerusalemii! Aleluja.
LB) Psalam 136

I Slavite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milosrđe njegovo!
lavite Boga nad bogovima, jer je dovijeka milosrđe njegovot
3 Slavite Gospodara nad gospodarima, jer je dovijeka milosrđe njegovo!
4 Koji jedini čini čUdesa velika, jer je dovijeka milosrđe njegovo!
5 Koji je stvorio nebesa mudro, jer je dovijeka milosrđe njegovo!
6 Postavio zemlju nad vodama, jer je dovijeka milosrđe njegovo!
7 Stvorio svjetlila velika, jer je dovijeka milosrđe njegovo;
8sunce da upravlja danom, jer je dovijeka milosrđe njegovo;
9 mjesec i zvijezde da upraviiaiu nodu, jer je dovijeka milosrđe njegovo!
10 Koji pobi Egipat u prvencima njegovim,
11 jer je dovijeka milosrđe njegovo!
Izvede iz njega Izraela, jer je dovijeka milosrđe njegovo;
12 rukom silnom i mišicom prulenom, jer je dovijeka milosrđe njegovo!
13 Koji razdvoji more Crveno, jer je dovijeka milosrđe njegovo!
14 i provede Izraela posred njega, jer je dovijeka milesrđe njegovo;
15 a Faraona i vojsku njegovu rinu u more
Crveno, jer je dovijeka milosrđe njegovot
16 Koji provede narod svoj kroz pustinju, jer je dovijeka milosrđe njegovo!
17 Koji pobi kraljeve velike, jer je dovijeka milosrđe njegovo;
18 i pogubi kraljeve silne, jer je dovijeka milosrđe njegovo: “
19 Sihona, kralja Amorejskoga, jer je dovijeka milosrđe njegovo;
20 i Oga, kralja Basanskoga, jer je dovijeka milosrđe njegovo: “
21 i dade zemlju njihovu u nasieđe, jer je dovijeka milosrđe njegovo;
412
22 u nasljeđe Izraelu sluzi svome, jer je dovijeka milosrđe njegovo!
23 Koji nas se spomenu u poniženju našemu, jer je dovijeka milosrđe njegovo;
24 i izbavi nas od neprijatelja naših, jer je dovijeka milosrđe njegovo!
25 Koji daje hranu svakome stvorenju, jet je dovijeka milosrđe njegovo!
26 Slavite Boga nebeskoga, jer je dovijeka milosrđe njegovot
LB) Psalam 137

I Na obalama rijeka Babilonskiii seđasmo i plakasmo spominjući se Siona.
2 0 vrbe kraj obala povešasmo harfe svoje.
3 Tamo nam pobjedioci naši iskahu da pjevamo i mutioci naši da se veselimo, veleći nam:
“Pjevajte nam pjesme Sionske!
4 Kako mi pjesme Gospodnje da pjevamo u zemlji tuđoj?
5 Ako na te zaboravim, Jerusaleme, neka me desnica moja zaboravi!
6 Neka prione jezik moj za nepce moje ako na te prestanem misliti, ako ne uzdršim
Jerusalema iznad svake radosti svoje.
7 Spomeni se,. Gospode, sinova Edomovih, koji u dan ferusalimski govorahu: “Raskopajte,
raskopajte ga do temelja!
8 Kćeri Babilona, na propast osuđena, blago onom koji ti vrati zlo što namaučini!
9 Blago onom koji zgrabi i smlati djecu tvoju o kamen!
LB) Psalam 138

1 Slavim te Gospode, svim srcem svojim, pred anđelima pjevam hvalu tvoju.
2 Klanjam se pred svetim hramom tvojim, slavim ime tvoje za dobrotu tvoju i za vjernost
tvoju, jer si iznad svake slave riječ svoju podigao.
3 U dan kad te zazvah ti se me uslišio, u dušu moju hrabrost si utio,
4 Slavit će te, Gospode, svi kraljevi zemlje kada čuju riječi usta tvojih,
5 i pjevat će puteve Gospodnje, jer je velika slava Gospodnja.
6 Visok je Gospod i on vidi poniženog i ohola iz daleka poznaje.
7 Kad me tuga hvata, ti mi život daješ, ruku svoju na bijes neprijatelja mojih isteleš, i
desnica me tvoja zaklanja.
8 Gospod će delati za me. Milost je tvoja Gospode dovijeka! Djela ruku svojih ne napuštaj!
LB) Psalam 139

Okušao si me i znaš me, Gospode.
2 Znaš kad sedim i kada ustajem, ti znaš misli moje iz daleka.
3 Kada hodim i kad se odmaram ti me gledaš i ti vidiš sve puteve moje.
4 još ne dođe riječ na jezik moj, a ti je, Gospode, već svu znaš.
5 S lica i sa leđa ti me zaklanjaš i postavljaš na me ruku svoju.
6 Čudno za me jeste znanje tvoje, visoko, ne mogu ga dokučiti.
7 Kamo bih otišao od duha tvoga, kamoČ bih od lica tvog utekao?
8 Da na nebo iziđem, ti si ondje; da u Seol siđem, i ondje si!
9 Da se dignem na krilima zore i preselim se do na kraj mdra,
10 i tu će me voditi ruka tvoja, i stići me desnica tvoja.
11 Da rečem da će me mrak sakriti, svjetlo će okolo mene biti;
12 ni sam mrak ne može ništa kriti od tebe, i noć svetia je kao dan, i mrak je kao svjetlost
za te.
13 Ti si utrobe moje stvorio, i sastavio me u utrobi majke moje.
14 Hvalim te što sam tako divno sazdan. Divna su sva djela tvoja, dobro zna to duša moja.
15 Ni jedna se kost moja nije saktila od tebe kad sam tajno sazdan, otkan u utrobi zemlje.
16 Zametak moj vidješe oči tvoje, i u knjizi tvojoj svi su zapisani bili dani sudbine moje,
prije no što i jedan od njih osvanu.
17 Skupocene Ii su mi promisli tvoje, Bože! Velik Ii je broj njihov!
18 Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Prenem se i jošte sam sa tobom.
19 Da hoćeš, Bože, ubiti bezdušnika! Krvopije. idite od mene!
20 Oni zlobno za te govore; zboglaži uzimaju neprijateljitvoji imetvoje!
21 Zar da ja ne mrzim one koji te mrze
Gospode?
i da se ne gadim na one koji na te ustaju?
22 Punom mržnjom mrzim na njih: “to su neprijatelji moji.
23 Oknšaj me, Bole, i poznaj srce moje,!spitaj me i poznaj pomisli moje,
24 I vidi jesam li na zlu putu i izvedi me na put vječni.
LB) Psalam 140

2 lzbavi me, Gospode, od ćovijeka zloga, sačuvaj me od nasilnika,
3 koji zlo u srcu svom smišljaju i uvijek rat podižu.
4 Oštre jezik svoj kao zmija, Jed je gujin na ustima njihovim. Selah.
5 Sačuvaj me, Gospode, od ruku,bezdušnika, sahrani me od nasilnika koji hoće noge moje
da potkinu.
6 Oholi mi zamke i prugla namjestiše, metnušc mi mretu na put, prijeđu mi razapeše.
Selah.
7 Rečem Gospodu: “Ti si Bog moj, usliši, Gospode, glas moljenja moga!
8 Gospode, Gospode, silo spasenja moga, ti, koji glavu moju u dan rata zaklanjaš,
9 ne ispunjaj, Gospode, želju bezdušnika, ne daj da postigne što je naumio, da se ne
uznese. Selah.
10 Zloba onih što su of-,) mene i pogibao usta njihovih neka na njih padne!
it Neka na njih živi ugljen padne; neka se u oganj bace, q propast iz koje više ustati neće!
12 Čovjek poganog jezika neće se uspostaviti na zemlji,
siledžiju će zloća njegova u pogibao baciti!
13 Znam da će Gospod pravdu dati nevolinome i osvetu ubogome.
14 Da! Pravednici će ime tvoje slaviti, pravi će pred licem tvojim stati.
LB) Psalam 141

I Prizivam te, Gospode. Pohitai k meni! Čuj glas molbe moje kada k tebi vapijem!
2 Neka molitva moja iziđe kao tamjan pred lice tvoje, i dizanje ruku mojih kao prinos
večernji!
3 Postavi, Gospode, stražu jeziku mome, čuvaj vrata usta mojih!
4 Ne daj srcu mome da na zld zastrani, da čini djela gre na s ljudima k6ji nepravdu čine, a
na gozbi njihovoj da me nema!
5 Neka me bije pravednik; to je milost; - neka me kazni; to je melem za glavu moju, glava
ga moja neće odbaciti, ali će se molitva moja opet dizati protiv zloće njihove.
6 Rasut će se po kamenim vrletima sudije njihove, ali slušat će se riječi moje, jer su blage.
7 Kao kad se zemlja ore i krči, rasuše se kosti naše pred vratima Seola.
8 Ali su k tebi, Gospode Bože, upravljene oči moje, u tebe se uzdam. Ne napuštaj dušu
moju!
9 Sačuvaj me od zamke što mi metnuše i od lukavstva onih koji zlo čine!
10 Neka padaju u mreže svoje bezdušnici. ja ću jedan proti!
LB) Psalam 142

Pjesma Davidova, kad bijaše u pećini. Molitva.
2 Glasom svojim Gospoda prizivam, glasom svojim Gospodu se molim.
3 lzlivam pred njim jade svoje, tugu svoju pred njim govorim.
4 Kada duh moj iznemogne u meni, ti znaš stazu moju. Na putu kojim ja hodim
sakriše mi zamku.
5 Pogledaj mi ti na desno i vidi! Nikur me ne poznaje, nestade mi svakog utočišta, nitko za
dugu moju ne mari!
6 K tebi, Gospode, vapijemi Velim: “ji si utotište moje, dio moj na zemlji živih!
7 Čui tuienje moje! ja se mnogo mutirn. lzbavi me od gonitelja mojih, jer su jati od mene.
8 lzbavi mi dušu iz tamnice da slavim ime tvoje. Oko mene skupit će se pravednici kad mi
dobro činiš.
Psalrn 143
I Psaim Davidov
Gospode usliši molbu moju primi mi molitvu moju! Po istilii svojoj i po pravdi svojoj usliši
me!
2 Ne napravi sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije prav pred tobom.
3 Goni dušman dušu moju, gazi u prah život moj, kao davno pomrle u mrak me tera.
4 Trne duh moj u merii, nestaje u meni srca moga.
5 Pominjem dane stare, prebrajam sva djela - tvola, razmišljam o delima ruku tvojih.
6 Prulam k tebi ruke svoje; uzdiše za tobom duša moja kao suba zemlja, žedna pred
tobom. Selah
7 Pohitaj, usliši me, Gospode! Nestaje duha moga. Ne odvraćaj lica svoga od mene! Da ne
budem. kao oni što u grob silaze
8 Zorom mi milost svoju javi, jer se u te uzdam. Pokaži mi put kojim da idem, jer ja k tebi
podižem dušu svoju.
9 lzbavi meod neprijatelja mojih, Gospode, jer ja zaklon u tebe tražim!
10 Nauči me tvoriti volju tvoju, jer si ti moj Bog. Duh tvoj blagi neka me pravom stazom
vodi.
11 Zbog imena svoga, Gospode, oživi me! Po pravdi svojoj izvedi iz muke dušu moju, 12 i
po milosti svojoj istrijebi neprijatelje moje. I pogubi sve koji muče duft moju, jer sam ja
sluga tvoj.
LB) Psalam 144

1 Psalam Davidov.
Blagoslovljen Gospod, grad moj, koji uči ruke moje boju, prste moje ratu,
2 dobrotvor moj i grad moj, utočište moje i izbavitelj moj, štit moj u koga je nada moja,
koji mi narod moj pokorava!
3 Gospode, što je čovjek da znaš za njega, i sin čovječji da na njega paziš?
4 Čovjek je kao dah. Dani njegovi kao senka prolaze.
5 Gospode! spusti nebesa tvoja i siđi! Dotakni se gora da se dime!
6 Sijevni munjom i razagnaj neprijatelje moje! Pusti strele svoje i raspi ih!
7 Pruži ruke svoje s visine, izbavi me i izvadi me iz vode velike. iz ruku tuđinaca,
8 tija usta laž govore i čija. je desnica prevarna desnica.
9 Pjesmu novu pjevat ću ti, Bože, u psaltir od deset.žica udaraću ti! Tebi koli kraljevima
spasenje dajeg, i Da ida, slugu svoga,
od ljutog mača izbavljašl lzbavi me i otmi me iz ruku tuđinaca, čija usta lat govore
i čija je desnica prevarna desnica.
1inovi su naši kao bilje u mladosti svojoj negovano, kćeri našekao s1tubovi isttsani, koji
palate krase;
13 žitnice su naše pune i obilne svakim žitom;. ovce se naše - na tisuće i na deset tisuća po
stanovima našim mnote;
14 goveda naša plodna su. Nema stradanja ni robovanja, niti ima vike po ulicama našim.
15 Blago narodu u koga je sve ovakof
Blago narodu čiji je Bog Gospod!
LB) Psalam 145

I Hvala Davidova.
Uzvisit ću te, Bože moj, kralju moj, blagoslovit ću ime tvoje za sve vjekove.
vaki ću te dan blagosiljati i bvalit ću ime tvoje za sve vjekove.
3 Velik je Gospod i dostojan hvale, veličanstvo se njegovo ne može dostiti.
4 Neka sva kolena hvale djela tvoja i silu tvoju kazuju!
5 ja ću slavnu svjetlost veličanstva tvoga kazivati i divna ću djela tvoja pjevati.
6 Pripovedae ljudi sitnu moć tvoju a ja ću kazivati veličanstvo tvoje.
7 Neka se hvali velika dobrota tvoja i slavi pravda tvoja.
8 Milostivan je i milosrdan Gospod, spor na gnjev i pun dobrote.
9 Dobar je Gospod svima i žalostiv na sva djela svoja.
10 Slavit će te, Gospode, -sva djela tvoja, i vjernici tvoji blagosiljate t.e.
11 Kazivat će slavu kraljevstva tvoga i pripovedat će silu tvoju,
12 da bi javili sinovima čovječjim silu tvoju i visoku slavu kraljevstva tvoga.
13 Kraljevstvo je tvoje kraljevstvo svih vjekova a gospodstvo tvoje na sva kolena.
14 Gospod prihvata sve koli padaju i ispravlja sve pognute.
15 Svačije su oti k tebi upravljene, I svakome na vrijeme branu daješ,
16 Otvaraš ruku svoju, i obilno sitiš sve što život lma.
17 Pravedan je (lospod u svim putevima svojim i milosrdan u svim delima svojim.
18 Gospod je blizu,svih koji ga prizivaju, oji ga u istini prizivaju.
19 Zelju ispunja onima koji ga se boje, Xapaj njihov čuje i pomaže im.
20 Čuva Gospod sve koji ga ljube, a sve bezdušnike. istrijebljuje.
21 Hvalu Gospodu neka govore usta moja, neka blagosilja svako tijelo sveto ime njegovo
kroz sve vjekove!
LB) Psalam 146

1 Aleluia! Hvali dušo moja, Gospoda!
2 Hvalit ću Gospoda cijelog života svoga; pjevat ću Bogu gvome,xiokle god postojim.
3 Ne uzdaite se u knezove ni u smrtnika. od koga pomoći nema.
4 lzlazi li duh iz njih, vraćaju se u prah svoj, i tad propadaju sve pomisli njihove.
5 Blago onom kome je Bog lakovljev ti pomoći, kome je nadanje u Gospodu Bogu
njegovomu,
6 stvoritelju neba i zemlje, Mora i svega što je u njima, i koji uvijek-veru hrani,
7 daje pravo onima kojima se krivo tini, a gladnima h-ranu deli.
Gospod suinje dreši,
8 Gospod oči slijepima dtvara.
Gospod oborene podile,
Gospod ljubi pravednike,
9 Gospod čuva strance, pomaže siroti -i udovici, a prevraća put bezdušnika.
10 Gospod u veZnosti kraljuje. Bog tv.oj, Sione, od kolena do kolena kraljuje. Aleluja!
LB) Psalam 147

I Hvalite Gospoda, jer je ugodno slaviti Boga natega, jer blagome prilikuje hvala.
2 Gospod prezida Jerusalem, sabira rasejane sinove Izraelove.
3 Iscijeljuje one koji su srca skrušena i previja rane njihove.
4 lzbraja zvijezde mnoge i sve ih po imenu zove.
5 Velik je Gospod naš i velika je moć njegova, i neizmjeran je razum njegov.
6 Prihvata smerne Gospod a bezdušnike do zemlje ponižava.
7 Pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u harfe!
8 On zastire nebo oblacima, sprema- zemlji kišu i tini da nide po gorama trava.
9 Daje stoci hranu njezinu i vranićima koji ciče k njemu.
10 Ne mari Gospod za silu konjsku ni za brzinu trke čovječje;
11 mili su Gospodu oni koji ga. se boje,
koji se uzdajlj u milost njegovu.
1lavi, Jerusaleme, Gospoda! Hvali Boga svoga, Sione!
13jer on utvrđuje prijevornice vrata tvojih i sinove tvoje blagosilja u ttbi.
14 On mir na međama tvojitn utvrđuje i jedre te pšenice siti;
15 šalje naredbe svoje na zemlju. Brzo teče ted njegova;
16 pušta snijeg kao vunu, inje kao pepeo sipa,
17 baca grad svoj kao zalogaje. Mrazu njegovome tko odoleti niože?
18 Pošlje svoju riječ i led se raskravi, dune vetrom svojim i poteku vode.
19 On je javio riječ svoju Jakovu, naredbe i zakone svoje Izraelu.
20 To nije učinio ni jednom drugom narodu, i naredaba njegovih oni ne znaju. Aleluja!
LB) Psalam 148

1 Aleluja!
Hvalite Boga na nebesima
hvalite ga na visini!
2 Hvalite ga svi anđeli njegovi, hvalite ga sve vojske njegove!
3 Hvalite ga sunce i mjeseče, hvalite ga sve zvijezde sjajne!
4 Hvalite ga nebesa nad nebesima, hvalite ga vode nad nebesima!
5 Neka hvale svi ime Gospodnje, jer on zapovjedi i stvoriše se,
6 i postavi ih za svagda, za sve vjekove, dade naredbu koja neće proći.
7 Hvalite Gospoda sa zemlje vi morske aždaje i sva mora velika,
8 oganj i grad, snijeg i magla, i ti vihore silni, vršioče reti njegove,
9 i vi gore i svi humovi, rodna drveta i svi kedri,
10 zvijeri i sve životinje, crvi i ptice krilate,
11 i vi kraljevi zemlje i svi narodi, knezovi i sve sudije zemaljske,
12 momci i devojke, starci i djeca!
13 Neka svi hvale ime Gospodnje, jer je samo njegovo ime uzvišeno, i slava je njegova
iznad zemlje i neba.
14 On je vratio silu narodu svome, slavu svih vjernika svojih, sinova Izraelovih, naroda
koji je blizu srca njegova. Aleluja!
LB) Psalam 149

Pojte Gospodu pjesmu novu,
hvala da mu je na zboru vjernika!
2 Neka se veseli Izrael stvoritelju svome neka se Sionski sinovi raduju kralju svone!
3 Neka hvale ime njegovo igrajuti, u daire i u harfe neka udaraju!
4jer je mio Gospodu narod njegov, ukrašava smjerne i spasava.
5 Neka se vesele vjernici slavom ovenčani, neka poklikuju u mjestima svojim!
6 Hvala Bogu neka je u ustima njibovim i mač dvorezni u ruci njihovoj,
7 da se svete narodima i plemena da kazne,
8 da svežu kraljeve njihove u lance, vlastelu njihovu u okove gvozdene,
9 i izvrše na njima sud napisani. To je čast svima vjernima njegovim! Aleluja!
Psalam 150
1 Alelujal
Hvalite Boga u svjetlligtu njegovom, hvalite ga na svodu slave njegove!
2 Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, hvalite ga po visokom veličanstvu njegovom
3 Hvalite ga uz glas truba, hvalite ga uz psaltir i harfe!
4 Hvalite ga s dairama i igrom, hvalite ga uz žice i svirale!
5 Hvalite ga uz zvučtie. cimbale, hvalite ga uz gromke cimbale!
6 Sve što diše neka hvali Gospoda! Aleluja!
KNJIGA MUDRE IZREKE
LB) Mudre Izreke glava 1

1 Poslovice Salomona, sina Davidova, kralja Izraelova,
2 za spoznanje mudrosti i pouka, za shvaćanje izraza razuma
3 i primanje nauke pameti, pravednosti, pravde i poštenja;
4 za davanje razbora neiskusnima, a znanja i razmišljanja mladićima.
5 Tko je pametan neka sluša, i svoje će znanje povećati, a mudri će veštiji postati
6 u hvatanju smisla poslovica i zagonetaka, i riječi mudrih ljudi i izreka njihovih.
7 Strah od Gospoda početak je znanja; bezumni preziru mudrost i nauku.
8 Slušaj sine, pouku oca svoga, a naputke majke svoje ne napuštaj;
9 jer to ti je vijenac milosti za glavu tvoju, a i ukras oko vrata tvoga.
10 Mame li te, sine, grešnici, ne daj da te namame.
11 Reknu li ti: “Idi s nama da zamke postavljamo i krv prolijevamo, i onome koji se ludo u
nevinost svoju uzda zasjede pravimo;
12 proždrimo ih kao Podzemlje žive, i cijele kao one koji u jamu silaze;
13 dobit ćemo blaga svakojakog, plijenom ćemo kuće napuniti,
14 dio svoj ćeš s nama ti imati; jedan sam tobolac svima će nam biti!” -
15 Sine moj, ne idi s njima, čuvaj nogu svoju od njihove staze;
16 jer njihove noge na zlo trče i žure se da krv prolijevaju.
17 Ali se zalud mreža baca na oči svemu što god krila ima.
18 Oni svojoj krvi zamke postavljaju i zasjede svojoj duši prave.
19 Tako biva svakom lakomom čovjeku, jer lakomost propast nosi onima koji joj se
podaju.
20 Mudrost usred ulica, gle, viče, i glas svoj po trgovima diže.
21 U najvećoj se vrevi ona čuje, pred vratima gradskim riječi svoje zbori:
22 “Dokle ćete, bezumnici, ludost ljubiti? Dokle li će pakosnici u ruganju uživati? Dokle li
će budale nauku mrziti?
23 Obratite se i čujte opomene moje! Evo ja ću na vas duh svoj izliti, kazat ću vam riječi
svoje...
24 Pošto zazvah, ali se vi ne odazvaste, i pružah vam ruku svoju, ali je nitko ne prihvati;
25 pošto svaki savjet moj odbiste, i ne htjedoste primiti opomene moje,
26 i ja ću se vašoj nevolji smijati, rugat ću se kad vas strah uhvati,
27 kad vas strah kao oluja tresne, i nesreća kao vihor zavitla, kad vas muka i nevolja
stegnu.
28 Tada će me zvati; ali se neću odazvati; tražit će me, ali me neće naći.
29 Zato što su mrzili nauk i ne imadoše straha pred Gospodom,
30 i što savjet moj ne zavolješe, i sve opomene moje odbaciše,
31 zato će i jesti plod putova svojih i savjeta će se svojih nasititi.
32 Jer lude ubija upornost njihova, bezumne upropašćuje pouzdanje njihovo.
33 Ali tko mene sluša spokojan će biti, i živjet će mirno, zla se ne bojeći.”

1 Ako primiš, sine, riječi moje, pouke moje ako čuvaš,
2 i naučiš uho svoje da na mudrost pazi, te k razumu srce svoje prigneš,
3 da, ako prizoveš mudrost i k razumu glas obratiš;
4 ako ih kao srebro tražiš i kao blago sakriveno dobro istražuješ,
5 osjetit ćeš tada strah od Gospoda i naći ćeš Božje ti poznanje.
6 Jer Gospod mudrost daje, iz njegovih usta znanje i razum dolaze.
7 On spasenje pravednima hrani i štit je onima koji pošteno hode,
8 čuvajući staze pravde i braneći put vjernika svojih.
9 Tad ćeš razumjeti pravdu i pravednost, poštenje i pute koji dobru vode.
10 Jer će mudrost ući u srce tvoje i znanje će duši tvojoj omiljeti.
11 Razboritost će paziti na te i razum će te čuvati,
12 da te izbave od zla puta, od čovjeka koji zlo govori,
13 od onih što skreću s pravog puta i stazama mračnim idu;
14 koji u zlim djelima uživaju i raduju se zločinu;
15 čiji puti jesu stranputice i koji krive staze izabiru...
16 Da te izbave od žene tuđinke, od tuđinke koja slatko zbori,
17 koja druga svoje mladosti napušta i svog Boga savez zaboravlja;
18 jer dom njezin k smrti je sagnut, i k mrtvima staze njene vode.
19 Ne vraća se koji joj prilazi, niti na put izlazi života.
20 Idi zato putem dobrih ljudi, i staza se pravednika drži.
21 Jer u zemlji živjet će pravedni i pošteni u njoj će ostati.
22 Bezdušnici će se istrijebiti iz zemlje, nevjernici će se isčupati iz nje.

1 Ne zaboravi, sine, nauku moju, pouke moje neka čuva srce tvoje,
2 jer će ti produljiti dane i godine tvog života, i mir će ti povećati.
3 Dobrota i vjernost neka te ne ostavljaju; priveži ih sebi za vrat, na ploču svoga srca ih
ureži,
4 i steći ćeš naklonost i dobar glas i pred Bogom i pred ljudima.
5 Svim se srcem svojim uzdaj u Gospoda, a na svoju misao nemoj se oslanjati.
6 Poznaj ga na svim putovima svojim, i on će ti staze tvoje poravnati.
7 Ne smatraj se sam pred sobom mudrim, Gospoda se boj i od zla sklanjaj:
8 to će biti zdravlje mišicama tvojim, i kostima tvojim osvježenje.
9 Čast Gospodu daj imanjem svojim, prvinama svih plodova svojih;
10 i bit će ti pune sve žitnice tvoje i obilovat će vinom svi podrumi tvoji.
11 Sine moj, ne prezri karanje Gospodnje, i da te njegove kazne ne užasnu.
12 Jer koga Gospod voli, onoga kažnjava, kao otac milog sina svoga.
13 Blažen čovjek koji mudrost nađe, čovjek koji pamet ima;
14 jer korist njena bolja je od srebra i dobitak njen skuplji je od zlata.
15 Dragocjenija je od bisera, skupocjenija od svakog nakita.
16 Dug je život u desnici njenoj, bogatstvo i slava u ljevici njenoj.
17 Putovi su njeni mili i sve staze njene mirne;
18 drvo je života onima što je drže, i sretan je onaj tko je ima.
19 Mudrošću je Gospod zemlju osnovao i razumom nebo utvrdio.
20 Njegovom se mudrošću otvaraju bezdani i oblaci rosom kaplju.
21 Neka se ne udalje, sine, ove pouke od očiju tvojih. Čuvaj mudrost i razboritost.
22 Život će one duši tvojoj biti, nakit grlu tvome.
23 I tad ćeš spokojan putem svojim ići, i noga se tvoja neće spotaknuti.
24 Kada legneš, nećeš strahovati, kad počineš, lagan će ti sanak biti.
25 Neće te plašiti ni nenadane strahote, ni propasti bezdušnika;
26 jer će tebi Gospod zaklon biti, koji će od svake zamke čuvati nogu tvoju.
27 Ne odreci dobra onom koji na njih pravo ima, kad mu možeš učiniti.
28 Bližnjem svom ne reci: “Idi, dođi drugi put, sutra ću ti dati”, kada imaš čime da ga
obraduješ.
29 Ne kuj zla bližnjemu svome koji je u miru s tobom.
30 Ne svađaj se ni s kim bez uzroka, kada ti zla nije učinio.
31 Ne zavidi nasilniku i njegova ne slijedi puta.
32 Jer zle ljude mrzi Gospod, a prijatelj je pravednika.
33 Prokletstvo je Gospodnje u kući bezdušnika, a stan pravednika blagoslivlja Bog.
34 Podsmjehuje se rugalicama, ali se krotkima udjeljuje milost.
35 Mudri će baštiniti slavu, a bezumni sramotu.

1 Slušajte, djeco, pouku očevu i pazite da mudrost spoznate,
2 jer vam dajem dobre savjete, ne odbijte opomene moje.
3 Pravi sin sam ocu svom ja bio, jedinac nježan u majke svoje.
4 On me učio i govorio: “Neka srce tvoje primi riječi moje, pouke moje drži se i živjet ćeš.
5 Steci mudrost, steci pamet, i na riječi usta mojih ne zaboravi, ne odstupaj od njih.
6 Ne ostavi ih i gledat će te, ljubi ih, i čuvat će te.”
7 Evo početka mudrosti: steci mudrost, i za sve imanje svoje razum pribavi.
8 Uzvisuj je, i ona će tebe uzvisiti, proslavit će te kada je zagrliš;
9 stavit će ti vijenac milosti na glavu, krasnom će te krunom okruniti.
10 Slušaj, sine, primi riječi moje, i umnožit će se godine života tvoga.
11 Jer ti ja put mudrosti kazujem i stazama poštenja te vodim.
12 Kada ideš, neće ti se stezati koraci, kada trčiš, nećeš se spotaći.
13 Upamti nauk, ne napuštaj ga, čuvaj ga, jer ti je život u njemu.
14 Ne idi na stazu bezdušnika, putem ljudi zlih ne idi.
15 Izbjegavaj ga, ne prolazi njime, ukloni se od njega, mini ga.
16 Jer oni ne bi spavati mogli ako zlo ne čine, san bi im se oteo ako koga ne obore.
17 Jer se oni kruhom bezdušnosti hrane i vinom nasilja napajaju.
18 Put je pravednika kao blistava svjetlost čiji sjaj do punog dana raste,
19 a kao mrak je staza bezdušnika, i oni ne vide na što će se spotaknuti.
20 Slušaj, sine, riječi moje, uho svoje mom govoru prikloni.
21 Da ti se ne udalje od očiju tvojih, u dnu srca svog ih čuvaj.
22 Jer su one život onima koji ih nalaze i cijelome tijelu njihovome zdravlje.
23 Iznad svega srce svoje čuvaj, jer su u njemu izvori života.
24 Podvalu od usta svojih odbaci, od usana svojih nepravdu udalji.
25 Oči tvoje pravo neka gledaju, i neka se vjeđe tvoje pravo pred tobom upravljaju.
26 I pazi na stazu kojom kročiš, da su ti puti dobro uređeni.
27 Ne zastranjuj ni lijevo ni desno, i odvraćaj od zla nogu svoju.

1 Slušaj, sine, nauk moj, k mom razumu uho svoje prigni,
2 da bi se mudrosti držao, da bi usne tvoje razboritost čuvale.
3 Jer se med s usana tuđe žene cijedi i od ulja slađe joj je grlo;
4 ali je na kraju gorka kao pelin i oštra kao dvosjekli mač.
5 Noge njene k smrti silaze, koraci njeni u Podzemlje vode.
6 Da ne gleda put života, luta ona po stazama svojim, a ni sama ne zna kuda ide.
7 Poslušajte zato, djeco moja, ne odstupajte od riječi usta mojih.
8 Put tvoj neka je daleko od nje, vratima se njenim ne približi,
9 snage svoje drugima da ne daš, i godine svoje okrutnu čovjeku;
10 da se blaga tvoga tuđi ne nasite, i trudom tvojim tuđa kuća ne koristi.
11 Da pri kraju svome ne zakukaš, kad se snaga i tijelo tvoje istroše.
12 Da ne kažeš: “Oh, kako sam mrzio pouku, i kako mi je srce preziralo ukor!
13 Što ne slušah glasa učitelja svojih i ne prignuh uho svoje k onima koji me svjetovahu?
14 U svako zlo umalo ne upadoh usred naroda i usred skupštine.”
15 Pij vodu iz svoga studenca, vodu sa svoga izvora.
16 Zar izvori tvoji da se razlivaju, po ulicama tvoji potoci da teku?
17 Čuvaj ih ti sam za sebe, da ne budu i za tuđina s tobom.
18 Blagoslovljen izvor tvoj ti bio, radost tvoja bila tebi žena tvoje mladosti.
19 Bila ti ona košuta ljubavi, srna puna nježnosti. Uvijek bio njenom ljepotom zanesen, i
ljubavlju njenom zatravljen.
20 I zašto bi, sine, za tuđom se zanio, nepoznatoj njedra grlio?
21 Jer su Gospodu pred očima putovi čovječji, i on mjeri staze njihove.
22 Bezdušnika hvataju nedjela njegova, i u užad grijeha svojih on se zapliće.
23 Umrijet će što nije poruku primio, posrnut će zbog velike ludosti svoje.

1 Ako si se, sine, za bližnjega obvezao, za tuđina ako si jamčio,
2 riječima usta svojih ako si se vezao, riječima usta svojih ako si se sputao,
3 tada ovo, sine moj, učini: oprosti se, i kako si upao pod vlast bližnjega svoga, idi,
pripadni i bližnjega svog zamoli;
4 ne daj sna očima svojim, ni vjeđama svojim drijema;
5 otmi se kao srna iz ruke lovačke, kao ptica iz ruke ptičara.
6 Idi k mravu, lijenčino, na njegove pute pazi i budi razuman.
7 Nema on upravitelja, ni nadglednika, ni gospodara,
8 ali opet sebi ljeti hranu sprema, i uz žetvu jelo svoje zbira.
9 Dokle li ćeš, lijenčino, ležati? Kada li ćeš od svog sna ustati?
10 Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemaš i dok malo ruke na počinak sklopiš,
11 a bijeda će te kao lopov zgrabiti i tjeskoba kao naoružan hajduk.
12 Pokvaren i pogan ćovjek ide s podvalom u ustima;
13 namiguje očima, nogom gura, prstima znakove daje.
14 U srcu je njegovome zloba, svagda na zlo misli, svađe raspiruje.
15 Zato će za časak doći pogibao njegova, odjednom će se sve bespovratno slomiti.
16 Šest stvari mrzi Gospod, pa i sedam ih je na koje se gnuša:
17 Na lažljiv jezik i oči prezirne, na ruke što pravu krvcu prolivaju,
18 na srce što zle misli kuje i na noge koje prema zlu žure,
19 na krivog svjedoka koji laž govori i koji među braćom svađu stvara.
20 Čuvaj, sine, pouke oca svoga, i naputke majke svoje ne napuštaj.
21 Priveži ih sebi zauvijek za srce, ogrni ih oko vrata svoga.
22 One će te voditi na tvome putu; kada zaspiš, čuvat će te, razgovarat će kada se
probudiš.
23 Jer pouka je svjećnjak, nauka je svjetlost, opomene i karanje - - to su vođe na putu
života.
24 Čuvat će te od žene pokvarene, od laskavog jezika tuđinke.
25 Ne poželi je u srcu svome zbog ljepote njezine; ne daj da te vjeđe njezine zavedu.
26 Jer se zbog bludne žene na koru kruha spada; jer je tuđa žena zamka dragocjenome
životu.
27 Hoće li tko vatru u njedra staviti, a da mu se haljine ne zapale?
28 Hoće li tko po živom uglju ići, a da noge ne opeče?
29 Tako biva onome koji ide za ženom bližnjega svoga; koji god je dotakne neće biti bez
kazne.
30 Ne smatra se nevinim ni lupež koji krade da utoli glad kad ogladni.
31 Kada ga uhvate, vratit će on sedam puta, i dat će sve ono što u kući ima.
32 Ali tko čini preljub sa ženom bezuman je; tako radi onaj koji propast svoju traži.
33 On će samo muke i ruglo imati, i sramota mu se neće izbrisati.
34 Jer ljubomora razbjesni čovjeka, i on je nemilosrdan u času osvete;
35 ne obazire se ni na kakav otkup, neslomljiv je da mu i najveće dare daješ.

1 Čuvaj, sine, riječi moje, i u sebi pouku moju pohrani,
2 pouku moju čuvaj, pa ćeš živjeti, drži nauku moju kao zjenicu oka svoga.
3 Za prste ih svoje ti priveži, na ploču svoga srca ih zapiši.
4 Reci mudrosti: sestra si mi! A prijateljicom razboritost zovi;
5 da bi te od žene tuđinke čuvale, od tuđinke koja slatko zbori.
6 S prozora doma svoga kroz rešetku pogledah i vidjeh među budalama,
7 opazih među momcima bezumna mladića,
8 koji je ulicom prolazio pokraj ugla gdje je sjedila jedna od tih tuđinki, idući polako
prema stanu njezinu.
9 U sumrak to bješe, uvečer, kad se noć i mrak spuštaju.
10 I, gle, priđe k njemu žena kao bludnica odjevena, a srca lukava.
11 Hitra i jogunasta bješe; noge joj nisu mirovale u kući.
1ad po ulicama, sad po trgovima, kod svakog ugla vrebaše.
13 Ona ga dohvati i poljubi ga, te mu bestidno reče:
14 “Dužna bijah prinos zahvalnosti, i svoj zavjet danas ispunih.
15 Zato ti u susret iziđoh, tražih te, i evo te nađoh!
16 Prostrla sam postelju vezenim sagovima i egipatskim zastorima;
17 smirnom, alojem i cimetom namirisala sam postelju svoju.
18 Dođi, pa da uživamo, i do zore u ljubavi da se radujemo!
19 Muž moj nije doma, otišao je na dalek put;
20 tobolac je sa sobom odnio sa srebrom, vratit će se tek o mladome mjesecu.”
21 Riječima svojim ona ga zavede, zanese ga glatkim usnama svojim.
22 I on odmah za njom pođe, kao vol što ide u klaonicu, kao ludak koji se za kaznu veže,
23 dok mu strijela jetru ne probije; kao ptica koja na zamku naleti a da ne zna da joj je o
život.
24 Zato, dakle, djeco, poslušajte, pazite na riječi usta mojih.
25 Srce tvoje nemoj da zastrani na putove takve žene, i ne lutaj po stazama njenim.
26 Jer je ona mnoge žrtve u propast survala, mnogo ih je koje je ona pobila.
27 Kuća njena put je k stanu mrtvih što silazi k predjelu smrti.

1 Ne viče li mudrost, ne diže li glas svoj razum?
vrh visina, pored staza, na raskršću putova, gle stoji,
3 kod vrata, na ulazu u grad, i njen glas za vratima se čuje:
4 “Vama vičem, o ljudi; sinovima ljudi glas se moj obraća.
5 Naučite se, ljudi, mudrosti, razumu se, bezumni učite.
6 Slušajte, jer ja vam imam reći velike stvari; usne se moje otvaraju da pouče što je pravo.
7 Jer istinu usne moje objavljuju, mrska je laž usnama mojim.
8 Prave su riječi usta mojih; ništa nije u njima krivo ili izvrnuto.
9 Razumnome sve su one jasne, i prave onima koji su našli znanje.
10 Primite moj nauk radije nego srebro, a znanje radije nego žeženo zlato.
11 Jer je mudrost skuplja od bisera, skupocjenija od svakog nakita.
12 Kod razboritosti ja, mudrost, prebivam, i razum i znanje držim.
13 Strah od Gospdoa mržnja je na zlo; oholost i bijes i zao put, i pogana usta, to ja mrzim.
14 Moj je savjet i uspjeh, ja sam razum, i moja je sila.
15 Preko mene kraljuju kraljevi, i knezovi pravdu dijele;
16 preko mene vladaju glava ri, velikaši i suci na zemlji.
17 Volim one koji mene vole, a koji me traže, nalaze me.
18 Uza me su bogatstvo i slava, dobra nepropadljiva i pravda.
19 Voće moje bolje je od zlata, od žeženog zlata; plod moj bolji je od srebra.
20 Putem pravde idem, posred staza poštenja,
21 da blago onima koji me vole dijelim, riznice njihove da punim.
22 Prvencem me Gospod djela svojih stvori, još prije djela svojih najiskonskijih.
23 Prije vjekova ja sam postavljena, u prvom početku, prije postanka zemlje.
24 Rođena sam kad još bezdana ne bješe, kad još ni izvora vodenih ne bješe;
25 prije no što su gore osnovane, prije bregova ja sam se rodila.
26 Još ne bješe zemlje ni polja stvorio, niti prvog zrna zemaljskoga praha,
27 kada je on nebo utvrđivao, tu sam i ja bila;
28 kad je krug nad bezdanom mjerio, kad je gore oblake slagao, te silno šiknuše izvori
bezdanski,
29 kad je moru međe postavljao, da ne prijeđu vode obale njegove, kad je zemlji temelj
udario,
30 tad ja bijah kod njega na djelu. Ja mu bijah radost svakidanja, igrajući sve vrijeme pred
njime,
31 igrala sam na zemlji njegovoj, uživajući među sinovima ljudi.
32 Zato, dakle, slušajte me, djeco; blago onima koji se putova mojih drže.
33 Primite nauku, da budete vrijedni, nemojte je odbaciti.
34 Blažen čovjek koji mene sluša, koji svaki dan na vratima mojim bdi i pragove moje
čuva!
35 Jer tko mene nađe, život nalazi i dobiva ljubav od Gospoda.
36 Ali tko se o mene ogriješi, duši svojoj škodi; svi koji me mrze smrt ljube.

1 Sazidala mudrost kuću svoju, sedam stuba svojih otesala.
2 Poklala je žrtve svoje, pomiješala vino svoje, i stol je svoj postavila.
3 Poslala je sve dvorkinje svoje, pa s visina gradskih viče:
4 “Tko je bez pameti, nek’ ovamo svrati!” A onima koji su bez razuma kaže:
5 “Dođite i kruha mog jedite, pijte vina što sam uredila.
6 Ostavite ludost da biste živjeli; putem razuma idite!”
7 Tko podrugljivca kara, taj sramotu prima, tko bezdušnika kori, grdnju na se vuče.
8 Podrugljivca ne karaj, da te ne zamrzi; karaj mudrog, pa će te ljubiti.
9 Daruj mudrog, i on će mudriji postati, pouči pravednog, i znanje će svoje on povećati.
10 Strah od Gospoda početak je mudrosti, a razum je nauka svetaca.
11 Preko mene množit će se dani tvoji, dodat će se godine životu tvome.
12 Jesi li mudar, sam si sebi mudar; ako si podrugljivac, sam ćeš kaznu svoje poruge nositi.
13 Bezumnost je plaha žena, luda, koja ništa ne zna.
14 Pred pragom doma svoga ona sjedi, na stolici, na visinama gradskim,
15 i viče na prolaznike koji pravo svojim putem idu:
16 “Tko je luda nek’ ovamo svrati!” A onome koji je bez pameti veli:
17 “Slatka je voda odvođena, ugodan je kruh tajnosti!”
18 A on ne zna da su tu mrtvaci, da su u Podzemlju uzvanici njeni.

1 Poslovice Salomonove. Mudar sin je radost oca svoga, a lud sin je žalost majke svoje.
2 Nepravedno blago koristi ne daje, ali pravednost izbavlja od smrti.
3 Ne da Gospod da pravednik gladuje, al’ pohlepnog bezdušnika odbacuje.
4 Tko nemarnom rukom radi prosit će, a bogatstvo vrijedna ruka teče.
5 Tko u ljeto sabire razuman je sin, tko o žetvi spava sramotan je sin.
6 Nad glavom pravednoga blagoslova ima, a nasilje usta bezdušnika prikrivaju.
7 Blagoslov je uspomena pravednika, a u trulež ime bezdušnika pada.
8 Tko je mudra srca prima zapovijedi, a tko je ludih usana u propast svoju juri.
9 Tko pošteno ide pouzdano hodi, a otkrit će se tko ide stranputicom.
10 Tko očima namiguje neugodnost budi, a tko je ludih usana u propast svoju juri.
11 Usta pravednika izvor su života, a nasilje usta bezdušnika prikrivaju.
12 Mržnja svađe raspaljuje, ali ljubav sve grijehe pokriva.
13 Na usnama razumnoga mudrost se nalazi, a batina je za leđa onog tko je bez pameti.
14 Tko je mudar čuva svoje znanje, a nagla su usta propast bezumnoga.
15 Imanje je bogatima utvrđena kula, a siromaštvo je strašilo nevoljnog.
16 Na život je pravednikov rad, bezdušnikov dobitak na grijeh.
17 Tko se kazne sjeća nađe put života, ali tko ukor zaboravlja luta.
18 Tko prikriva mržnju lažnih je usana, a bezuman tko klevete širi.
19 Tko mnogo govori neće izbjeći grijeh, a oprezan je tko usne svoje obuzdava.
20 Jezik je pravednika srebro odabrano, a srce bezdušnika, ono malo vrijedi.
21 Usne pravednika mnogima hranu daju, a bezumni zbog bezumlja ginu.
22 Blagoslov Gospodnji bogatstvo daje, a trud malo mu dodaje.
23 Zločin činiti bezumnom izgleda šala, ali mudrost razumnom pripada.
24 Čega se bezdušnik boji to mu se i zbiva, a što pravedni zažele ispunja im se.
25 Kao vihor što prolazi, tako bezdušnik nestaje, a pravednik ima vječite temelje.
26 Što je ocat zubima a što dim očima, takva je i lijenčina prema naredbama.
27 Strah od Gospoda dane umnožava, bezdušnima skraćuju se godine.
28 Pravedničko je ufanje puno radosti, a nada bezdušnih propada.
29 Put Gospodnji bedem je poštenju, a propast onim koji čine zlo.
30 Pravednik se neće nikad spotaknuti, a bezdušnici neće ostati na zemlji.
31 Mudrost nose usta pravednika, a pogan će se jezik isčupati.
32 Usta pravednika ugodu poznaju, usta bezdušnika puna su pakosti.
1 Mjerila lažna mrska su Gospodu, a ugodan mu je pravi uteg.
ramota dolazi s ohološću, a mudrost se kod smjernih nalazi.
3 Pravedne vodi njihovo poštenje, a zlobne zloća njihova satire.
4 Ne pomaže u dan gnjeva bogatstvo, ali pravednost izbavlja od smrti.
5 Pravda utire poštenima put, a zlobnik od svoje zlobe propada.
6 Pravedne izbavlja pravednost njihova, zlobnike zahvaća njihovo lukavstvo.
7 Kad bezdušnik umre, nestaje njegove nade, i uzdanje zlih ljudi propada.
8 Pravednik se izbavlja od tjeskobe, a njegovo mjesto zlobnik zauzima.
9 Zlobnik ustima svojim bližnjega upropašćuje, a mudrost izbavlja pravedne.
10 Kad su pravednici sretni, raduje se grad, a kad zlobnici propadnu, veseli se glasi čuju.
11 Blagoslovom pravednika podiže se grad, a raskopava se ustima bezdušnika.
12 Bezumnik je tko svog bližnjega kleveće, a razuman čovjek šuti.
13 Tko klevetu širi, taj izdaje tajne, a čuva ih tko je vjerna srca.
14 Gdje opreza nema, propada narod, pomoć je u dobrim savjetnicima.
15 Zlo prolazi tko jamči za drugoga, a bez brige tko se obaveze plaši.
16 Čast si pribavlja žena ljubezna, a krepki muževi bogatstvo.
17 Dobro duši svojoj milosrdan čovjek čini, a okrutnik šteti svome tijelu.
18 Opak čovjek pribavlja isprazan dobitak, a tko pravdu sije pouzdanu plaću ima.
19 Tko se pravde drži ide u život, a tko za zlatom juri smrt nalazi.
20 Mrska su srca opaka Gospodu, a mili su mu pravi na svom putu.
21 Sigurna je kazna opaku čovjeku, spasenje će porod pravednika naći.
22 Zlatna grivna na svinjskoj gubici, to je lijepa žena bez razuma.
23 Pravednička je želja samo dobro, a nada je bezdušnika prolazna.
24 Netko prosipa i ima sve više, netko tvrdiči, i sve je sirotiji.
25 Nasitit će se duša podašna, tko napaja - sam će biti napojen.
26 Tko zaključa žita, proklinje ga narod, a blagoslov je nad glavom onoga koji ga prodaje.
27 Koji dobro traži - naklonost nalazi, tko zlo traži, zlo će njega snaći.
28 Tko se u bogatstvo svoje uzda, taj će propasti, a pravednici će se kao grane zelenjeti.
29 Koji kuću svoju buni - vjetar će naslijediti, a bezumnik rob će mudrom biti.
30 Plod pravednih drvo je života, a mudrac duše pridobiva.
31 Gle, pravednik i na zemlji plaću prima, a kako li neće bezdušnik i grešnik!

1 Znanje ljubi tko opomenu ljubi, a lud je tko opomenu prezire.
2 Dobar čovjek stječe ljubav od Gospoda, a podmukao osudu Gospodnju.
3 Neće se čovjek zlobom utvrditi; a korijen neće se pomaći.
4 Vrijedna žena vijenac je svom mužu, ali koja ga sramoti, ta je kao bolest što mu kosti
grize.
5 Misli pravednika samo su pravedne, naumi opakih samo su prijevare.
6 Krvave su zamke riječi bezdušnika, a izbavljenje usta pravednika.
7 Oboreni, zlobni više ne postoje, a pravednikov dom ostaje.
8 Po razumu se svaki čovjek cijeni, a mrzak je tko je tvrda srca.
9 Bolje je skroman biti i sam sebi služiti nego se veličati, a kruha ne imati.
10 Pravednik se i za stoku svoju brine, a srce je zlobnika okrutno.
11 Koji svoju njivu obrađuje nasiti se kruha, a bezumnik je koji trči za taštinom.
12 Zlobnik lakom je na ono što zlobnici grabe, a korijen pravednika daje plod.
13 U grijehu usana opasna je zamka, a pravednik se izbavlja iz tjeskobe.
14 Od ploda usta svojih siti se čovjek dobra, i svaki po djelu ruku svojih prima.
15 Bezumnom se njegov put čini pravim; mudar je tko savjet sluša.
16 Gnjev svoj odmah bezumnik otkriva, a oprezan je koji uvredu pokriva.
17 Tko istinu zbori, pravdu proglašuje, a prijevaru lažni svjedok.
18 Netko tko lakomisleno govori, kao mač probada, a lijek je jezik mudrih ljudi.
19 Istinita usta, ta zauvijek stoje, ali lažljivi jezik, on je samo za čas.
20 Prijevara je u srcu onih koji zlobno misle, a radost u onima koji mir svjetuju.
21 Nikakva nesreća pravednika ne stiže, a bezdušnike će prikliještiti zlo.
22 Mrske su Gospodu usne lažljivaca, a mili su mu koji vjerno rade.
23 Pametan čovjek čuva svoje znanje, a srce bezumnih ludost proglašuje.
24 Radina će ruka gospodariti, a lijena će danak davati.
25 Briga u srcu obara čovjeka, a dobra ga riječ veseli.
26 Pravi put pravednik prijatelju svome pokazuje, a bezdušnike njihov put zavodi.
27 Lovine svoje nemaran ne peče, a radinost skupo je čovjeku blago.
28 Na stazi pravde stoji život, nema smrti na njezinoj stazi.

1 Mudar sin sluša pouku svog oca, a za opomenu podrugljivac ne mari.
2 Dobro se uživa od ploda usana, ali što zlobnici traže - to je nasilje.
3 Koji usta svoja čuva - dušu svoju čuva, a koji ih razvaljuje - u propast svoju juri.
4 Lijenčinina ruka nemoguće želje ima, a ispunit će se duša vrijednih.
5 Pravednik mrzi riječi lažljivaca; loš čovjek mržnju i sramotu na se vuče.
6 Čiji je put prav, pravda njega čuva, a grešnika zloba upropašćuje.
7 Netko je siromah kraj mnogoga blaga, a netko je bogat kraj svog siromaštva.
8 Bogatstvo čovjeku za otkup života služi, ali prijetnje siromah ne sluša.
9 Vesela je svjetlost pravednika, a žižak se zlobnih ljudi gasi.
10 Od oholosti dolaze svađe, a mudrost je kod onih koji slušaju savjete.
11 Propada blago na nepravdi stečeno, a tko pomalo sabire, taj ga umnožava.
12 Odgođena nada srce mori, ispunjena želja drvo je života.
13 Zbunjuje se koji riječ prezire, ali tko se ukora boji - nagradu dobiva.
14 Opomena mudraca izvor je života da se njome zamke smrti zaobilaze.
15 Dobar razum plod milosti nosi, a vijugav je put bezdušnika.
16 Oprezan čovjek radi pažljivo, a bezuman rasipa bezumlje.
17 Zloban glasnik u zlo pada, a lijek vjeran glasnik daje.
18 Stid i sirotinja udio su onog koji opomenu odbi, a čašćen je koji ukor prima.
19 Slatka je duši ispunjena želja, ali bezumni se stide odstupiti od zla.
20 Tko s mudrima kroči, taj postaje mudar; zlo prolazi tko se s bezumnima druži.
21 Grešnike nesreća goni, a pravedne sreća nagrađuje.
22 Dobar čovjek ostavlja baštinu djeci svoje djece, a grešnikovo je imanje pravednom
suđeno.
23 Njiva koju siromah iskrči - obilato rodi, a netko propada što pravice nema.
24 Tko prut žali, sina svoga mrzi, tko ga voli, na vrijeme ga kara.
25 Pravednik ima jela do sitosti, a trbuh zlobnika trpi oskudicu.

1 Mudra žena sebi kuću gradi, a luda je svojim rukama razgrađuje.
2 Koji pravo ide boji se Gospoda, ali ga prezire tko bespuća bira.
3 U ustima je bezdušnika prut za oholost njegovu, a mudre čuvaju usta njihova.
4 Prazne su jasle gdje volova nema, a snaga volovska dobar plod pribavlja.
5 Tko je vjeran svjedok, taj ne laže, a krivi svjedok laž govori.
6 Podrugljivac traži mudrost, ali je ne nalazi a razuman lako znanje pribavlja.
7 Od čovjeka bezumnoga bježi: na njegovim usnama nećeš pamet naći.
8 Mudrost opreznog čovjeka razum je njegova puta, a ludost je prijevara bezumnih.
9 Grijeh je šala bezumnima, a milost se među pravednima nađe.
10 Srce poznaje svoje jade; ni veselje njegovo ne zna tuđin dijeliti.
11 Raskopat će se kuća zlobnika, procvjetat će šator pravednika.
12 Neki put se prav čovjeku čini, a izlazak mu je put prema smrti.
13 I sred smijeha može srce biti žalosno, a radost se prometnuti u tugu.
14 Kome srce zastrani, siti se putova svojih, a dobar se čovjek siti onim što ima u sebi.
15 Ludi sve vjeruje što mu se govori, a pametan pazi na svoje korake.
16 Mudar se pazi i sklanja od zla, bezuman je nasrtljiv i bijesan.
17 Tko je brz na gnjev - ludost čini, a čovjek pun lukavstva mržnju izaziva.
18 Bezumnima je dio u ludosti, razborit si plete vijenac od znanja.
19 Klanjaju se zli pred dobrima, i bezdušni na vratima pravednih,
20 Siromah je dosadan i svom prijatelju, ali su mnogi prijatelji bogatoga.
21 Grijeh čini tko svog bližnjega prezire, sretan je tko se ubogom smiluje.
22 Koji zlo smišljaju zar se ne prevare? Ali koji dobro misle - vjerno i dobro rade.
23 Svaki trud koristi daje, a u siromaštvo prazne riječi vode.
24 Bogatstvo je vijenac za pametne, a ludost bezumnika uvijek je ludost.
25 Vjeran svjedok duše iskupljuje, varalica samo laži širi.
26 Jak oslonac ima tko se Gospoda boji, zaklon kod njega i djeca mu imaju.
27 Strah od Gospoda izvor je života da se zamke smrti zaobilaze.
28 Mnogobrojan narod slava je kraljeva, a kad pada narod, tad i knez propada.
29 Tko je spor na gnjev, dobar razum ima, a plahi ludost svoju proglašuje.
30 Mirno srce život jeste tijelu, a zavist je bolest koja kosti grize.
31 Ubogoga gnječiti, znači vrijeđati stvoritelja njegovog, a smilovati mu se, znači častiti
ga.
32 Zlobnoga zloba njegova obara, a pravedan i u smrti svojoj zaklon ima.
33 Mudrost u srcu razumnih počiva, ali je usred ludih ona bez zaštite.
34 Pravda uzvisuje narod, a grijeh je propast ljudi!
35 Kraljeva je naklonost prema razumnom slugi, a gnjev njegov prema sramotnome.

1 Blag odgovor utišava jarost, a prijeka riječ izaziva srdžbu.
2 Jezik mudrih proslavlja znanje a ludost šire usta bezumnika.
3 Svugda su oči Gospodnje, one vide i dobre i loše.
4 Blagi jezik drvo je života, a pogani dušu vadi.
5 Bezumnik prezire pouku svog oca, a pametno radi koji opomenu prima.
6 Svega ima u kući pravednika, a zabune u dobitku zlobnika.
7 Usne mudrih ljudi znanje šire, a srce bezumnika nije pravo.
8 Gospodu su mrske žrtve bezdušnika, a ugodna mu je molitva pravednika.
9 Gospodu je mrzak put bezdušnika, on voli onoga koji za pravdom teži.
10 Teška kazna prijeti onom koji zastrani, i umrijet će onaj koji opomenu mrzi.
11 Pred Gospodom su i Podzemlje i bezdan, a nekmoli srca sinova čovječjih!
12 Podrugljivac ne trpi ukora, on ne prilazi mudrima.
13 Veselo srce razvedri lice, a duh klone kada je u srcu žalost.
14 Razumno srce znanje traži, a usta bezumnika u ludosti uživaju.
15 Svi su dani nevoljnika zli, zadovoljno srce vječno je veselje.
16 Bolje malo sa strahom od Gospoda, no veliko blago s nemirom.
17 Bolje u ljubavi jesti travu nego gojna vola u ljutini.
18 Srdit čovjek svađe raspiruje, a strpljiv utišava raspre.
19 Put lijenčine pun je trnja, a pravednikova je staza ravna.
20 Mudar sin je radost ocu svome, bezuman i majku svoju mrzi.
21 Ludost je radost onome koji razuma nema; razuman čovjek pravo hodi.
22 Padaju namjere kada nema vijećanja, a uspijevaju kad ima dobrih savjetnika.
23 Radost je ustima svojim odgovarati, ugodna je riječ zgodno izrečena.
24 Razumnu čovjeku put života ide u visinu, da izbjegne Podzemlje u nizini.
25 Gospod kuću oholog obara, a udovici utvrđuje među.
26 Zle su misli mrske Gospodu, dok su čiste riječi ugodne u očima njegovim.
27 Kuću svoju razara lakomac, živjet će onaj koji poklone mrzi.
28 Srce pravednika razmišlja što da odgovara, a pakost šire usta bezdušnika.
29 Bježi Gospod od bezdušnika, ali molitvu pravednika sluša.
30 Što je očima milo, srce veseli, a dobar glas snagu daje.
31 Uho, pažljivo na ukor koji životu vodi, među mudrima prebiva.
32 Tko odbija ukor mrzi dušu svoju, ali razum stječe tko ga prima.
33 Strah od Gospoda uči mudrosti, a skromnost je prethodnica slave.

1 Namjere što srce sprema ovise o čovjeku, ali je Gospodov sud koji im usta daje.
2 Čovjeku se svi njegovi puti čine čisti; ali duhove ispituje Gospod.
3 Djela svoja Bogu preporuči, i naumi će tvoji uspjeti.
4 Sve je Gospod za nešto stvorio, pa i bezdušnika za dan pogibelji.
5 Mrsko je Gospodu svako srce prezirno, i zacijelo neće izbjeći kaznu.
6 Dobrotom i vjernošću ispašta se bezakonje, a strahom od Gospoda zlo se izbjegava.
7 Kada Gospod učvršćuje putove čovjeku, on s njime miri i dušmane njegove.
8 Više vrijedi malo s pravdom, no s nepravdom velik dobitak.
9 O svom putu srce čovječje razmišlja, ali Gospod upravlja koracima njegovim.
10 Proroštva su na usnama kraljevim, i kad sudi, ne smije biti nevjeran.
11 Gospodnja su mjerila i utezi pravi, sva težina vreće njegovo je djelo.
12 Zlo činiti ne vole svi kraljevi, jer prijestolja pravda utvrđuje.
13 Mile su kraljevima usne pravednika, oni vole onoga koji pravo zbori.
14 Gnjev je kraljev vjesnik smrti, mudar čovjek treba da ga ublaži.
15 Život daje vedro lice kralju, a naklonost je njegova kao proljetna kiša.
16 Koliko je bolje steći mudrost nego zlato! Koliko je ljepše steći razum nego srebro!
17 Put je pravednika uklanjanje od zla, a tko dušu svoju čuva - pazi na svoj put.
18 Drskost prethodi slomu, a oholost propasti.
19 Bolje je sa skromnim skroman biti, nego s oholim plijen dijeliti.
20 Sreću nađe tko o stvarima razmišlja, sretan je tko se u Gospoda uzda.
21 Tko je mudra srca - razuman se zove, a blagost usana diže cijenu znanju.
22 Mudrost je izvor života onome tko je ima, a kazna bezumnika u ludosti njihovoj.
23 Tko je mudar u srcu, i usnama svojim mudrost pokazuje, a napredak njegovoga znanja
na usnama njegovim se javlja.
24 Ljubazne su riječi saće meda, slast za dušu i zdravlje za tijelo.
25 Prav se neki put čovjeku čini, a svršetak mu je staza smrti.
26 Tko se trudi taj se sebi trudi, jer i usta njegova ga bodre.
27 Nevaljao čovjek nesreću sprema, na njegovim je usnama plamen ognjeni.
28 Pogan čovjek svađu raspiruje, a klevetnik drugove rastavlja.
29 Druga svoga nasilnik zavodi i vodi ga putem koji nije dobar.
30 Tko zatvara oči, taj pogano misli, tko ugrize usta, taj već zlo počini.
31 Sijeda kosa - vijenac časti, on se na putu pravednika stječe.
32 Tko je spor na gnjev, bolji je no junak, a tko sobom vlada, bolji je od onog koji gradove
otima.
33 Kocka se u krilo baca, ali Gospod sva rješenja daje.

1 Bolje je s mirom i korica suha kruha nego kuća puna mesa sa svađom.
2 Nad sinom sramotnim razuman sluga vlada, i s braćom njegovom baštinu će dijeliti.
3 Za srebro topionica, za zlato je peć, a srca iskušava Gospod.
4 Bezdušnik pogana usta sluša, lažljivac na zlobne usne pazi.
5 Tko se ubogome smije, taj njegova stvoritelja vrijeđa. Tko se nesreći raduje, taj izbjeći
kaznu neće.
6 Unuci su vijenac starcima, a očevi ponos svojih sinova.
7 Nisu za bezumne riječi izabrane, a kamoli lažne riječi za otmjene.
8 Tko ima dar da daje, to mu je kao dragi kamen, kamo god se okrenuo, uspijeva.
9 Ljubav traži tko prijestup pokriva, ali tko ga u svom govoru spominje, prijatelje
razdvaja.
10 Više vrijedi ukor za razumnog no stotine batina za ludog.
11 Bezumnik! On samo bunu traži, ali se okrutan vjesnik šalje na nj.
12 Namjeri se prije na medvjedicu kojoj su oteti medvjedići nego na bijesna bezumnika.
13 Koji zlo za dobro vraća, zlo mu se neće od kuće odmaći.
14 Započeti svađu, to je otvoriti branu; ukloni se prije no što izbije rasprava.
15 I krivoga tko opravda, i pravoga tko osudi, obojica su Gospodu mrski.
16 Čemu novac bezumniku? Da mudrost pribavi?... Ali on je i ne primjećuje.
17 Prijatelj u svako vrijeme ljubi, a u nevolji se bratom pokazuje.
18 Bezuman čovjek lako obaveze prima i jamči za bližnjega svoga.
19 Koji svađu voli, grijeh zavoli; propast traži koji vrata svoja uvis diže.
20 Nevjerno srce ne nalazi sreće, a kome je pogan jezik, u nevolju pada.
21 Tko bezumnog rodi - žalost će imati, otac ludog nema se čemu radovati.
22 Veselo je srce dobar lijek, a klonuo duh i kosti suši.
23 Bezdušnik krišom poklon prima da prevrati staze pravde.
24 Razuman ima mudrost pred sobom, a oči bezumnih na kraj zemlje blude.
25 Sin bezuman žalost je svom ocu i čemer je roditeljici svojoj.
26 Nije dobro pravednika globiti niti udarati plemenita za poštenje njegovo.
27 Mudri mjeri svoje riječi, tiha je duha razuman čovjek.
28 I bezumnik kada šuti prolazi kao mudar, razuman je tko susteže usne svoje.

1 Samovoljan traži što je njemu drago, i ljuti se na sve što je razumno.
2 Bezumniku nije mio razum, on i u svojim ludostima uživa.
3 Kad bezdušnik dođe, tad i prijezir dođe, a i prijekor sa sramotom stiže.
4 Duboke su vode riječi usta čovječjih, izvor je mudrosti potok koji teče.
5 Nije dobro imati obzira prema bezdušniku, da se na suđenju pravedniku ne učini krivo.
6 Usne bezumnika u svađe se miješaju, usta njegova batine izazivaju.
7 Usta bezdušnika propast njegovu spremaju, usne su njegove zamka duši njegovoj.
8 Klevetnikove su riječi kao poslastice, one do dna želuca dopiru.
9 Tko u poslu svome sustaje, brat je onom koji ruši.
10 Tvrda kula ime je Gospodnje, k njoj se pravednik utječe i zaklon nalazi.
11 Imanje je bogatome tvrđava i visok zid u njegovoj misli.
1rce se čovjeku pred propast podiže, ali je skromnost prethodnica slave.
13 Tko odgovara prije no što čuje, ludost čini i zabunu.
14 U bolesti duh čovjeka podržava, ali oboren duh tko će podignuti?
15 Znanje srce razumnoga stječe, a uho ga mudrih traži.
16 Dar čovjeku put pred njime širi i vodi ga pred vlastelu.
17 Pravedan se čini koji prvi parbu svoju brani, ali dođe njegov protivnik, i opovrgne ga.
18 Kocka rasprave prekida, i između silnih rasuđuje.
19 Ima braće tvrđe nego što je utvrđen grad, i njihove su svađe kao prijevornice na palači.
20 Plodom usta svojih čovjek tijelo svoje krijepi, rodom usana svojih sebe štiti.
21 Smrt i život jesu u vlasti jezika, i tko ga miluje jest će od ploda njegova.
22 Koji ženu nađe, sreću nađe, milost je to od Gospoda.
23 Siromašak moleći govori, a bogati oštro odgovara.
24 Koji mnogo prijatelja ima, na nesreću ih svoju ima, ali ima prijatelja i od brata
vjernijih.

1 Više vrijedi siromah koji hodi u poštenju svome, nego bezumnik pogana jezika.
2 Revnost bez pameti nikome ne vrijedi, a tko svoje korake ubrza u grijeh - pada.
3 Ludost čovjeku kvari život, i srce se njegovo na Gospoda ljuti.
4 Bogatstvo pribavlja mnogo prijatelja, a siromaha i njegov prijatelj ostavlja.
5 Kriv se svjedok neće oteti kazni, niti će uteći koji laž govori.
6 Mnogi laskaju odličniku i svaki je prijatelj onome koji poklon daje.
7 Siromaha mrze sva braća njegova, a kako neće od njega bježati prijatelji njegovi? On se
njima obraća riječima koje mole, ali oni nestaju.
8 Koji razum stječe, ljubi dušu svoju, a tko pamet čuva, taj nalazi sreću.
9 Lažni svjedok neće ostati bez kazne, tko laž govori njega će nestati.
10 Bezumnom ne dolikuje da u milini živi, a kamoli sluzi da knezovima vlada!
11 Ne srdi se onaj koji je razuman; ponos mu je uvredu zaboraviti.
12 Kraljeva je srdnja kao rika lavovska, a ljubav njegova kao rosa na travi.
13 Bezuman je sin nesreća svom ocu, a svadljivost je ženina prokišnjavanje bez kraja.
14 Kuća i bogatstvo od oca se mogu naslijediti, ali razumna žena dar je od Gospoda.
15 Lijenost donosi mlitavost, a nemarna duša gladuje.
16 Tko zapovijedi čuva, dušu svoju čuva, tko na svome putu ne bdije, propast će.
17 Tko se siroti smiluje, Gospodu pozajmljuje, koji će mu vratiti po djelu njegovu.
18 Karaj sina svoga, dok još ima nade, ali smrt njegovu ne poželi.
19 Koga gnjev zanese, on treba da snosi i njegovu kaznu, jer ako mu ti oprostiš, opet ćeš s
njim imati posla.
20 Slušaj savjet, primi pouku, da budeš mudar u životu svome.
21 Mnogo je misli u srcu čovječjem, ali što Bog odredi to se ispunjava.
22 Što čovjeka milim čini, to je njegova dobrota, a siromah više vrijedi nego lažljivac.
23 Strah od Gospoda do života vodi; pri njemu su noći mirne i zlo ne dolazi.
24 Lijenčina u tanjur ruku svoju pruža, ali k ustima je svojim ne prinosi.
25 Udri podrugljivca, i ludi će pamet steći; pokaraj razumnog, i on će nauk razumjeti.
26 Koji oca svoga u propast gura, i čini da majka njegova bježi, to je sin sramotan od koga
se crveni.
27 Ne slušaj, sine, nauku koja te od riječi spoznaje odvodi!
28 Neduševan se svjedok ruga pravdi, a usta bezdušnika proždiru zlobu.
29 Gotove su podrugljivcima kazne, a bezumnima batine na leđa.

1 Vino je podrugljivo, mahnito je piće silovito, i tko njih zavoli, taj pameti nema.
trah što kralj zadaje - kao rika je lavovska, sebi griješi tko ga draži.
3 Slava je čovjeku okaniti se svađe, ali svaki se bezumnik plahosti podaje.
4 Lijenčina zbog studeni ne ore; o žetvi bi ipak htjela žeti, ali nema što.
5 Duboke su vode, namjere srca čovječjeg, ali razuman čovjek zna kako crpsti.
6 Svojom se dobrotom mnogi ljudi hvale, ali tko će vjernoga čovjeka naći?
7 Pravednik jednako u poštenju hodi, blago njegovoj djeci poslije njega.
8 Kralj koji sjedi na prijestolju pravde očima svojim svako zlo rasipa.
9 Tko će reći: “Srce svoje ja sam očistio, čist sam od grijeha svoga?”
10 Dvojak uteg i dvojake mjere, mrski su Gospodu podjednako.
11 I dijete djelima svojim pokazuje hoće li put njegov biti čist i prav.
12 Uho koje čuje, oko koje vidi, oboje je Gospod načinio.
13 Ne zavoli sna, da ne osiromašiš, oči svoje otvaraj i nasitit ćeš se kruha.
14 Ne valja, ne valja, veli tko kupuje, ali se odlazeći hvali.
15 Ima zlata i mnogo bisera, ali mudre usne najskuplji su nakit.
16 Uzmi mu odjeću, jer za drugoga jamči, uzmi zbog tuđina zalog od njega.
17 Sladak je čovjeku hljeb od prijevare, ali su mu poslije puna usta pijeska.
18 Namjere se razborom utvrđuju; zato rat oprezno vodi.
19 Tko klevetu širi, taj otkriva tajne, ne mješaj se s onim koji usta širi.
20 Koji psuje oca ili mater svoju, žižak će se njegov gasiti u mraku.
21 Imanje odjednom naglo dobiveno neće naposljetku blagoslov dobiti.
22 Ne govori: “Vratit ću zlo.” Uzdaj se u Gospoda, koji će te izbaviti.
23 Mrzak je Gospodu dvojaki uteg. Ni mjerila lažna nisu dobra stvar.
24 Gospod ljudskim koracima upravlja; a može li čovjek put svoj razumjeti?
25 Zamka je čovjeku da lakomisleno svečanu obvezu primi, a poslije razmišljati što je
zavjetovao.
26 Bezdušnike mudar kralj rasipa i preko njih kotač pušta.
27 Duh čovječji svjetiljka je Gospodnja, ona ide do dna utrobe.
28 Milost i vjernost čuvaju kralja, a dobrotom on svoje prijestolje utvrđuje.
29 Snaga je slava mladićima, a starcima čast je sijeda kosa.
30 Ožiljci od rana lijek su zlu čovjeku, a jednako i udarci koji do srca dopiru.

1 Srce je kraljevo voda živa u ruci Gospodnjoj, kuda kod on hoće, onuda je navraća.
vaki se put prav čovjeku čini; ali Gospod srca ispituje.
3 Poštovanje pravde i pravice milije je Gospodu nego žrtve.
4 Oči prezirne i naduto srce, ta svjetiljka bezdušnika, nisu nego grijeh.
5 Obilju vode misli vrijednoga čovjeka, ali tko naglo radi upada u tjeskobu.
6 Blago lažnim jezikom stečeno taština je nestalna i prethodnik smrti.
7 Sila bezdušnika njih će same nositi, jer ne žele raditi ono što je pravo.
8 Krivac krive staze bira, a nevini pošteno radi.
9 Bolje je na rubu krova sjediti nego u kući sa svadljivom ženom.
10 Zlo zaželi duša bezdušnika, u njega ni prijatelj milost ne nalazi.
11 Kad se podrugljivac kazni, lud postaje oprezan; kad se mudri poučava, on sam znanje
prima.
12 Pravednik promatra kuću bezdušnika: Gospod bezdušnike baca u nevolju.
13 Tko na viku ubogoga uho svoje zatvara, i sam će zavikati, ali neće odgovora naći.
14 Potajan poklon utišava gnjev, a ugodan dar ublažuje jarost.
15 Radost je pravedniku učiniti pravo; propast je za one što nepravdu čine.
16 Čovjek koji s puta mudrosti zađe, počinak će naći u zboru mrtvaca.
17 Tko voli veselje ostaje siromah, a tko vino i ulje voli ne postaje bogat.
18 Bezdušnik je otkup pravednika, a zlobnik poštenih.
19 Bolje je sam u pustinji živjeti no sa ženom svadljivom i ljutitom.
20 Skupocjenog blaga i ulja ima u stanu mudroga, a bezuman ih čovjek proždire.
21 Tko ide za pravdom i dobrotom, taj nalazi put, pravdu i slavu.
22 Mudar ulazi u grad junaka, te obara silu u koju se ovaj uzda.
23 Koji čuva jezik svoj i usta, dušu svoju od nevolje čuva.
24 Oholom i bijesnom ime je podrugljivac; on bjesnoćom drskosti nastupa.
25 Lijenčinu biju želje njegove, jer se ruke njegove nećkaju da rade.
26 Vazda njega bodu te njegove želje; a pravednik daje ne škrtareći.
27 Mrska je žrtva opakih, a kamoli kada je prinosi misleći na zlo!
28 Lažan svjedok u propast će pasti, a tko pravo kaže - uvijek će se slušati.
29 Bezdušnik se drsko drži, a pravednik učvršćuje svoj put.
30 Niti ima mudrosti ni razuma, niti savjeta nasuprot Gospodu.
31 Konj se oprema za dan boja, ali od Gospoda je spas.

1 Bolje časno ime nego veliko blago, a milost je bolja od srebra i zlata.
reću se bogataš i siromah, jer ih Gospod obojicu stvori.
3 Mudar vidi zlo i uklanja se, glupan navaljuje i nalijeće na kaznu.
4 Plod skromnosti i straha od Gospoda, bogatstvo su, slava su i život.
5 Trnje, zamke su na putu opakoga, od njih bježi koji dušu svoju čuva.
6 Uči dijete putu kojim treba ići, i ono neće odstupiti od njega ni kada ostari.
7 Bogati nad sirotinjom vlada; tko u zajam uzme, rob je onoga koji daje.
8 Tko nepravdu sije, muku žanje, i šiba njegova bijesa udarit će njega samoga.
9 Koji milostivo gleda bit će blagoslovljen, jer on kruha svoga ubogome daje.
10 Tjeraj podrugljivca, i svršit će raspra, i prestat će svađa i sramota.
11 Tko je čista srca i riječi ljubeznih, i kralja za prijatelja ima.
12 Oči Gospodnje mudrost čuvaju i zbunjuju riječi bezdušnika.
13 Lijenčina govori: “Lav je tu na putu! Poginut ću nasred puta!”
14 Duboka jama usta su tuđinke, u nju će upasti onaj na koga je Gospod ljut.
15 Ludost je djetetu uz srce svezana, prut karanja uklonit će ga od nje.
16 Tko tlači siromaha, taj mu koristi; tko daje bogatome, samo mu šteti.
17 Uho prigni, slušaj riječi mudrih, srce svoje k nauci mojoj privij;
18 jer je dobro da ih u svom srcu čuvaš i da ti se nađu na usnama tvojim.
19 Da se uzdanje tvoje u Gospoda nađe, kazujem ti danas ovo... jest, tebi!
20 Nisam li ja za te napisao razmatranja i razne savjete,
21 da te stvarima pouzdanim učim, i riječima istinitim, da bi i ti istinite riječi kazao onom
koji tebe šalje?
22 Nemoj pljačkati siromaha zato što je siromah, ne zatiri nevoljnoga pred vratima.
23 Jer će Gospod parbu njihovu braniti, i otet će život onima koji njima otimaju.
24 Ne druži se s čovjekom srditim, nemoj ići s nasilnikom;
25 da se ne navikneš na staze njegove i da ne postanu zamke duši tvojoj.
26 Ne budi s onima koji se obvezuju, s onima koji za dugove jamče.
27 Ako nemaš čime platiti, zašto da ti oduzmu i postelju ispod tebe?
28 Ne pomiči staru među što su oci tvoji postavili.
29 Vidiš li čovjeka u svom poslu vrijedna, on se uz kraljeve drži i s prostacima ne druži.

1 Ako si za stolom s velikašem, pazi na ono što je pred tobom.
tavljaš sebi nož pod grlo ako si suviše lakom.
3 Ne zaželi poslastica njegovih, jer je to prijevarna hrana.
4 Ne trudi se da se obogatiš, ne ulaži u to mudrost svoju.
5 Hoćeš li okom svojim pratiti ono čega će nestati? Jer bogatstvo krila sebi pravi, i kao
orao put neba leti.
6 Ne jedi hljeba onog čije je oko zlobno, ne zaželi poslastica njegovih.
7 Jer je on kao i misli duše njegove; “Jedi”, “pij”, kazat će ti,
8 ali njegovo srce nije s tobom. Povratit ćeš zalogaj koji jedeš, i dobre ćeš misli svoje
izgubiti.
9 Ne govori bezumnom na uho, jer on mrzi mudrost riječi tvojih.
10 Ne pomiči staru među, ne pogazi njivu siročadi,
11 jer je jak osvetnik njihov, branit će od tebe njihovo pravo.
1rce svoje k nauci obrati, i k riječima mudrim uši svoje.
13 Djetetu ne krati opomene, jer udariš li ga prutom, neće umrijeti.
14 Prutom ako ga udariš, dušu ćeš mu izbaviti iz pakla.
15 Ako bude, sine, srce tvoje mudro, veselit će se i srce moje;
16 utroba će moja zaigrati od radosti kada usne tvoje pravedno govore.
17 Srce tvoje grešnicima neka ne zavidi, nego neka je vazda u strahu pred Gospodom;
18 jer ima i budućnost, a nadanje tvoje neće ti propasti.
19 Slušaj, sine, i budi mi mudar, srce svoje na prav put upravi.
20 Ne budi s onima koji mnogo vina piju, ni s onima koji mnogo mesa jedu.
21 Jer pijanice i izjelice postaju sirotani, a tromost ih odijeva u poderane haljine.
2lušaj oca svoga, roditelja svoga, i ne preziri majku kad ostari.
23 Pribavi istinu i nemoj je prodati, steci mudrost, znanje i razum.
24 Raduje se otac pravednika, i tko mudrog rodi veseli se zbog njega.
25 Neka se vesele otac tvoj i mati, neka se raduje roditeljica tvoja.
26 Daj mi, sine, srce svoje; uživale oči tvoje u putovima mojim!
27 Jer bludnica duboka je jama i tijesan je tuđa žena zdenac.
28 Kao hajduk zasjede priprema, umnožava zločince među ljudima.
29 Kome ah? Kome jao? Kome svađa? Kome vika? Kome rane nizašto? Kome oči krvave?
30 Onima koji pokraj vina sjede, koji vina pomiješana traže.
31 Ne gledaj na vino koje se lijepo rumeni, koje se u čaši kao biser sjaji i koje lako teče.
32 Na kraju će ono kao zmija ujesti, kao zmija ljutica upeći.
33 Oči tvoje tražit će tuđinke, i srce će tvoje nastrano govoriti;
34 i bit ćeš kao onaj koji usred mora, kao čovjek koji leži navrh jarbola:
35 “Ubiše me... ali me ne boli!... izbiše me... ali ne osjećam!... Kada se probudim... još ću!”

1 Ne zavidi zlim ljudima, i njihovo društvo ne poželi;
2 jer njihovo srce propast smišlja i njihove usne zlobno zbore.
3 Mudrošću se kuća diže, a razumom utvrđuje,
4 i znanjem se sobe pune svakog blaga ugodnog i skupog.
5 Mudar čovjek pun je snage, tko je uman učvršćuje svoju moć;
6 jer ćeš ti rat oprezno voditi, a spas je kod dobrih savjetnika.
7 Bezumnom je mudrost previsoka, neće on na vratima usta otvoriti.
8 Tko zlo smišlja, naziva se čovjek pun lukavstva.
9 Misao bezumnosti nije nego grijeh, i svi ljudi podrugljivca mrze.
10 Ako kloneš ti u dan tjeskobe, snaga tvoja samo je tjeskoba.
11 Izbavljaj one koje u smrt guraju, spašavaj one koje gone na stratište!
12 Ako kažeš: “Nismo mi to znali!”, zar da to ne vidi onaj koji i srca prozire?
13 Jedi, sine, med, jer je dobar; ustima će tvojim sladak biti saća zalogaj.
14 Isto tako poznaj mudrost za spasenje duše svoje; kad je nađeš, u njoj je budućnost, i
nadanje tvoje neće se zatrti.
15 Na stan pravednika ne stavljaj zamke, i ne kvari mjesto njihova počinka;
16 jer ako i sedam puta padne, pravednik će se opet podići, a bezdušnici u zlu propadaju.
17 Ne raduj se padu neprijatelja svoga, i neka srce tvoje nikada ne zaigra kad se on
spotiče;
18 da to Gospod ne primjeti i da mu ne bude žao, da ne odvrati gnjeva svog od njega.
19 Ne žesti se zbog onih koji zlo čine, ne zavidi bezdušnicima;
20 jer nema napretka onome koji zlo čini, i žižak se bezdušnika gasi.
21 Boj se, sine, Gospoda i kralja, i ne miješaj se s nemirnicima,
22 jer će im odjednom propast doći, i tko zna kad će stići kazna njihova.
23 Gle, i ovo od mudrih dolazi: nije dobro pri suđenju pristran biti.
24 Koji reče bezdušniku: “Pravedan si!”, proklinju ga ljudi i narodi.
25 A koji ga kazni, onome je dobro, i sreća na njega k’o blagoslov pada.
26 U usta ljubi tko pravedne riječi odgovara.
27 Na posao svoj pazi u polju, njivu svoju uredi, pa ćeš kuću svoju podignuti.
28 Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga. Zar hoćeš svojim usnama varati?
29 Ne reci: “Kako on meni, tako ću i ja njemu, platit ću svakome po djelu njegovu.”
30 Prođoh pokraj njive čovjeka lijena i kraj vinograda čovjeka bezumna.
31 I gle, sve tu bješe u trnje zaraslo, razvaljene bijahu ograde kamene.
32 Pažljivo sam sve to gledao i poučih sebe kad to vidjeh.
33 Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemaš, dok malo ruke na počinak sklopiš,
34 bijeda će te kao lopov zgrabiti, a tjeskoba kao naoružan hajduk.

1 I ovo su mudre izreke Salomonove koje sabraše ljudi Ezekije, kralja Judina.
lava je Gospdonja u skrivanju stvari, a slava kraljeva u proziranju stvari.
3 Nebo u visini, zemlja u dubini, i srce kraljevo neispitljivi su.
4 Digni trosku od srebra, i uspjet će nakit zlataru.
5 Ukloni bezdušnika ispred kralja, i prijestolje će se njegovo pravdom učvrstiti.
6 Ne uzvisuj se pred kraljem, ne sjedaj na mjesto velikana;
7 jer je bolje da ti rekne: “Dođi gore”, nego da te pred knezom ponize, koga oči tvoje
gledaju.
8 Ne žuri se da se odmah objašnjavaš, da ti se ne desi da ne znaš što činiti ako tebe bližnji
tvoj izgrdi.
9 Brani parbu svoju od bližnjega svoga, ali nemoj tuđe otkrivati tajne;
10 da te on ne čuje i ne osramoti, i da ti se klevete ne vrate.
11 Kao zlatne toke u srebrnom spletu, takve su i riječi zgodno izrečene.
12 Pitomom je duhu mudra opomena kao zlatna griva, kao nakit zlatni.
13 Kao svježina snijega u vrijeme žetve, tako je vjeran glasnik onom koji ga šalje, jer on
krijepi dušu gospodara svoga.
14 Tko svoje gospodarstvo lažno drugom hvali, on je kao oblak i vjetar bez kiše.
15 Sporošću u gnjevu knez se može ublažiti, mio jezik može i kosti lomiti.
16 Ako meda nađeš, jedi umjereno, da se ne prejedeš, da ga ne povratiš.
17 Prag bližnjega svoga rijetko kad prelazi, da mu ne dosadiš, da te ne omrzne.
18 Tko lažno svjedoči na bližnjega svoga, on je kao malj i mač i naoštrena strijela.
19 Kao krnji zub i noga uganuta, tako je u dan nevolje nada u vjerolomnog.
20 Pjesmu pjevati srcu žalosnome, to je kao u dan zimski skinuti haljine, kao lijevati ocat
na ranu.
21 Ako je tvoj neprijatelj gladan, kruhom ga nahrani; ako li je žedan, vinom ga napoji;
22 jer to je živ ugalj koji zgrćeš na njegovu glavu, i Gospod će tebe nagraditi.
23 Kišu nosi vjetar sa sjevera, a potajni jezik uzrujano lice.
24 Bolje je na rubu krova sjediti, negoli u kući sa svadljivom ženom.
25 Dobar glas koji stiže iz daleke zemlje, kao svježa je voda umornu čovjeku.
26 Pravednik koji se ispred zlog spotiče, on je kao česma pomućena, kao izvor zatrpan.
27 Mnogo meda jesti nije dobro, kao niti tražiti pretjerane časti.
28 Onaj koji ne umije sobom vladati, on je kao razvaljen grad bez zidova.

1 Kao ni ljetu snijeg, ni kiša žetvi, tako ni slava bezumnom ne pristaje.
2 Kao kad vrabac prhne ili lasta odleti, tako nema traga kletvi bez uzroka.
3 Korbač je za konja, ular za magarca, a batine za leđa bezumnika.
4 Ne odgovaraj bezummniku po bezumlju njegovu, da mu i sam ne postaneš jednak.
5 Odgovori bezumniku po bezumlju njegovu, da ne misli da je mudar.
6 Tko naloge bezumniku daje, sebi noge siječe i nepravdu pije.
7 Kao što su hrome noge nepouzdane, tako i poslovica iz bezumnih usta hramlje.
8 Kao kad se kamen za praćku zaveže, tako biva kad se luda časti.
9 Kao trn kad dođe pijanom u ruku, takva je i poslovica u ustima bezumnika.
10 Kao strijelac koji u svakoga gađa, takav je onaj koji budale unajmljuje i svakoga na koga
se nameri.
11 Kao pas koji se na svoju bljuvotinu vraća, takav je bezumnik koji ludosti ponavlja.
12 Vidiš li čovjeka koji sam misli da je mudar, znaj da od bezumnika ima više nade nego
od njega.
13 Lijenčina govori: “Lav je na putu! Eno lava na ulici!”
14 Vrata se obrću na šarkama svojim, a lijenčina na postelji svojoj.
15 Ruku svoju meće lijenčina u tanjur, ali mu je teško k ustima prinijeti.
16 Lijenčina misli da je mudriji od sedmorice koja razumno zbore.
17 Kao onaj koji psa za uši hvata, tako je i onaj koji prolazeći za tuđu se svađu žesti.
18 Kao bijesan čovjek koji baca vatru, strijele i smrt,
19 takav je i onaj koji bližnjeg svoga vara, pa mu onda veli: “Šalio sam se”.
20 Kad nestane drva, ugasi se vatra, kada nema klevetnika, tad prestaje svađa.
21 Ugljen žeravice, drva plamen daju, a čovjek svadljivac svađe potpaljuje.
22 Riječi klevetničke jesu kao poslastice, one na dno padaju želuca.
23 Kao srebrna pjena za zemljani lonac zalijepljena, tako su i laskave usne i opako srce.
24 Ustima se svojim pretvara tko mrzi, a u srcu svome prijevaru ti slaže.
25 Ne vjeruj mu kad slatke riječi niže, jer mu je u srcu svih sedam poroka.
26 Ako mržnju svoju lukavstvom pokriva, zloća će se njegova vidjeti na zboru.
27 Koji jamu kopa, sam u nju pada, a tko kamen valja, na nj će se svaliti.
28 Lažljivi jezik mrzi one što satire, a usta laskava propast spremaju.

1 Ne hvali se sutrašnjim danom, jer ti ne znaš što će koji dan donijeti.
2 Neka te drugi hvali, a ne usta tvoja, tuđin, a ne usne tvoje.
3 Težak je kamen, i pijesak je težak, ali je gnjev bezumnika teži od ubogoga.
4 Gnjev je bez milosti, a jarost je plaha, ali tko ljubomori odoljeti može?
5 Javni ukor više vrijedi nego potajno prijateljstvo.
6 Udarci prijatelja vjernost mu pokazuju, a prijevarni su poljupci dušmanovi.
7 Tko je sit, prezire i med samotok; gladnome se i gorko slatkim čini.
8 Kao ptica od svog gnijezda zalutala, takav je čovjek koji daleko od svog mjesta luta.
9 Ulje i mirisi srce vesele, mili su srdačni savjeti prijatelja.
10 Ne napuštaj prijatelja svoga, ni prijatelja oca svoga, a u kuću brata ne ulazi u dan svoje
tjeskobe. Više vrijedi susjed blizu nego brat daleko.
11 Budi, sine, mudar, srce mi obraduj, pa ću lako odgovoriti onom koji me grdi.
12 Oprezan vidi zlo i sklanja se, prosti navaljuju i nalijeću u kaznu.
13 Haljinu mu uzmi, jer za drugog jamči, zalog od njega zbog tuđina traži.
14 Ako tko bližnjega svoga glasno jutrom blagoslivlja, to mu se za kletvu prima.
15 Neprestano kapanje u kišni dan i brbljava žena - jedno je te isto.
16 Koji nju zaustavlja, taj zaustavlja vjetar, i njegova ruka ulje hvata.
17 Kao što se željezo željezom oštri, tako jedan čovjek draži gnjev drugoga.
18 Tko smokvu njeguje, od ploda će njena jesti, a tko gospodara čuva, bit će poštovan.
19 Kao što u vodi lice licu odgovara, tako i srce srcu odgovara.
20 Nezasitni su Podzemlje i bezdan, nezasitne su i oči čovječje.
21 Topionica za srebro, a peć je za zlato, ali se čovjek sudi po glasu njegovu.
22 Da bezumnog i u stupi stučeš tučkom i prekrupom, ne opada s njega njegovo bezumlje.
23 Dobro poznaj svaku svoju ovcu, i za sva se stada svoja staraj;
24 jer bogatstvo ne traje dovijeka, niti kruna u vijeke vjekova.
25 Pokosi se sijeno i pojavi zelen, i kupi se trava, trava u planini.
26 Jaganjci su zato da se od njih odijevaš, a jarići za cijenu njive.
27 Dovoljno ti je kozje mlijeko za hranu cijeloga doma tvoga i za prehranu sluškinja
tvojih.

1 Bježi zlobnik a da ga nitko ne tjera, ali pravednik je srčan kao lavić.
2 Kada je u zemlji buna, mnogi su glava ri, ali je duga vlada s čovjekom vještim i
plemenitim.
3 Siromašak koji nevoljnike muči, to je bijesan pljusak koji kruh satire.
4 Tko napušta Zakon, bezdušnike hvali; tko na Zakon pazi, taj se na njih srdi.
5 Koji se zlu podaju, ne znaju za pravo; koji Gospoda traže, ti sve razumiju.
6 Bolji je siromah na poštenu putu, no bogataš koji krive staze bira.
7 Tko poštuje Zakon, razuman je sin, tko se s probisvijetom druži, oca svog sramoti.
8 Tko imanje svoje kamatom i lihvom namakne, sabire za onog koji se ubogima smiluje.
9 Tko odvraća uho da ne čuje Zakon, i molitva mu je oskvrnjene.
10 Koji prave na zao put navodi, pada sam u jamu što je iskopao, a pošteni sreću baštine.
11 Bogat čovjek misli da je pametan, ali ga pametan siromah prozire.
12 Kad pobijede pravednici, velika je slava, kad se uzdignu bezdušnici, svaki se sakriva.
13 Tko prijestupe svoje krije, taj ne napreduje, tko ih prizna i napušta, taj milost dobiva.
14 Blažen je čovjek koji je uvijek pažljiv, ali kome srce otvrdne, taj u zlo upada.
15 Kao lav koji riče i kao gladan medvjed, takav je bezdušnik kad nad bijednim vlada.
16 Nerazuman vladar mučeništva množi. Tko lakomost mrzi dugo će živjeti.
17 Koji tuđu krv na duši ima, k jami bježi. Ne zaustavljajte ga!
18 Tko pošteno hodi, spas nalazi, ali tko krive staze bira, propada na njima.
19 Tko obrađuje zemlju svoju nasiti se kruha, a tko za taštinom ide nasiti se bijede.
20 Vjeran čovjek obiluje blagoslovom, a tko za bogatstvom juri neće biti bez kazne.
21 Ne valja biti pristran na sudu, jer i za komad kruha čovjek se izlaže grijehu.
22 Zavidan čovjek juri za bogatstvom, a ne zna da će pasti u tjeskobu.
23 Tko ukori druga naći će veću milost nego onaj koji mu riječima laska.
24 Tko oca i majku svoju krade, pa govori da to nije grijeh, on je drug razbojniku.
25 Oholi svađu raspiruje, a tko se u Gospoda uzda naći će zadovoljstvo.
26 Bezuman je tko se u svoje srce uzda, ali tko mudro hodi naći će spasenje.
27 Tko siromahu daje neće gladovati, ali proklet je tko odvraća oči svoje.
28 Svaki se krije kada se bezdušni dižu, a kada propadnu, množe se pravedni.
1 Tko zasluži ukor, pa svoj vrat ukoči, taj će odjednom propasti bez lijeka.
2 Kad se množe pravednici, raduje se narod. Kad bezdušnik vlada, tad narod uzdiše.
3 Tko mudrost zavoli, oca svog veseli, ali tko se s bludnicama druži, taj svoje dobro zatire.
4 Pravdom zemlju kralj podiže, a satire je koji uzima mito.
5 Onaj koji bližnjem svom laska, razapinje mu zamku pred nogama.
6 U grijehu je zla čovjeka zamka, a pravednik pobjedu nosi i veseli se.
7 Pravednik razumije razlog ubogoga, a bezdušnik neće razumjeti nauk.
8 Podrugljivci vatru potpiruju u gradu, a mudri utišavaju jarost.
9 Kad se mudar čovjek s budalom pravda, ljutio se on ili smijao, neće biti mira.
10 Krvopije mrze poštena čovjeka, a pravedni se brinu za njegovu dušu.
11 Bezumnik ulijeva svu strastvenost svoju, a mudar je čovjek zauzdava.
12 Kada vladar riječi uvažava, svi su službenici njegovi opaki.
13 Siromah se i mučitelj susreću, jer obojici Gospod oči prosvjetljuje.
14 Kralj koji pravo ubogima sudi prijestolje svoje zauvijek utvrđuje.
15 Šiba i ukor daju mudrost, a razuzdano dijete sramoti majku svoju.
16 Množenjem grešnika množe se i grijesi, ali će pravednici vidjeti i njihovu propast.
17 Karaj sina svoga i dat će ti mira, a duši tvojoj donijet će uživanje.
18 Gdje se istina krije, narod je bez uzde, a blago onome tko se drži Zakona.
19 Ne možeš ti roba riječima kazniti, jer i kad razumije, opet te ne sluša.
20 Kad vidiš čovjeka nesmotrena u riječi, znaj da ima više nade od bezumnog nego od
njega.
21 Sluga koji se od djetinjstva mazi na kraju će misliti da ti je sin.
22 Ljutit čovjek svađu potpiruje, a nagao čovjek često griješi.
23 Oholost ponizuje čovjeka, a slavu dobija tko je smjerna srca.
24 Tko s lopovom plijen dijeli, mrzi svoju dušu, on prokletstvo čuje i ništa ne otkriva.
25 Strah čovjeku postavlja zamku, ali je zaklonjen tko se uzda u Boga.
26 Mnogi traže milost vladaoca, ali Gospod svakom pravdu dijeli.
27 Pravednom je mrzak tko je nepravedan, a bezdušnom onaj koji pravo hodi.

1 Riječ Agura, sina Jakeova. Izreke koje je taj čovjek izrekao za Itiela, za Itiela i za Ukala.
2 Istina je da sam luđi od svakoga, i razuma ljudskog da u meni nema;
3 jer se nikad nisam mudrosti učio, niti mi je znanje svetaca poznato.
4 Tko se ikad na nebo popeo, tko je ikad s njega sišao? Tko je vjetar rukom svojom hvatao?
Tko je vodu u plašt svoj svezao? Tko je zemlji krajeve otkrio? Znaš li kako li je njemu ime,
kako li se sinak njegov zove?
5 Riječi Božje sve su iskušane. On je štit onima koji se u nj uzdaju.
6 Nemoj ništa dodati riječima njegovim, da te ne ukori i ne smatra lažljivcem.
7 Ja te za dvije stvari molim: ne uskrati mi ih prije negoli umrem!
8 Nepravednu riječ i lažnu ukloni od mene, siromaštvo nemoj mi dati, ni bogatstvo; daj mi
samo krušac koji mi je potreban;
9 da se u izobilju ne odreknem tebe, i da tad ne reknem: “Tko li je taj Gospod?” Ili u
siromaštvu da ne bih krao, i napao ime Boga svoga.
10 Ne klevetaj sluge kod njegova gospodara, da te ne bi kleo, i ti kriv postao.
11 Ima izroda koji oca svoga kune, i majke ne blagoslivljava svoje.
12 Ima izroda koji misle da su sasvim čisti, a od svoga kala nisu oprani.
13 Ima izroda čije su oči ohole, a vjeđe uzdignute.
14 Ima izroda čiji su zubi mačevi, a desni mu noževi, da proždire bijednike u zemlji i
uboge između ljudi.
15 Pijavica do dvije kćeri ima, kojima je ime: Daj! Daj! Tri su stvari nezasitne, a četiri ne
kažu nikad: “Dosta”:
16 Podzemlje, žena nerotkinja, zemlja koja nikad vode sita nije, vatra koja nikad neće reći:
“Dosta!”
17 Oko koje ocu se naruga, a majku neće poslušati, kljuvat će gavrani s potoka i jest će ga
mladi orlovi.
18 Tri su stvari koje ne mogu dokučiti, a četiri koje ne mogu razumijeti:
19 put orla po nebesima, put zmije po litici, put lađe posred mora i put muškaraca do
žene.
20 Takav je put brakolomne žene: ona jede, briše usta pa onda veli: “Nisam nikakva zla
učinila.”
21 Tri su stvari koje čine da se od njih zemlja trese, a četiri koje ne može podnijeti:
2lugu koji dođe na prijestolje, luđaka koji kruhom je presićen,
23 puštenicu koja se udaje i sluškinju koja gospu nasljeđuje.
24 Četvoro je malih životinja na zemlji, ali koje su mudre više od mudraca:
25 mravi, narod lišen snage, hranu sebi ljeti pribavljaju.
26 Jazavci, narod bez sile, na kamenu sebi stanove smještaju.
27 Skakavci nemaju kralja, ali opet poredani idu.
28 Gušterica se rukama prihvaća, a u kraljevskim palačama prebiva.
29 Troje ima što lijepo korača, i četvoro koje lijepo hodi:
30 lav, junak među zvijerima, koji ni pred kime ne uzmiče,
31 konj opasan, ili jare, i kralj, kome nitko ne odolijeva.
32 Ako li te bijes na ludost nagoni, ili u srce zle ti misli dođu, stavi ruku tad na usta;
33 jer se razbijanjem mlijeka pravi maslo, trljanjem nosa izgoni se krvca, a kad gnjev se
draži, tad nastaju svađe.

1 Riječi kralja Lemuela. Izreke kojima ga je naučila njegova majka.
2 Što da ti kažem, dijete moje? Što da ti kažem, moj rođeni? Što da ti kažem, sine moj,
zavjete moj?
3 Snage svoje ne predaj ženama, niti svojih putova zatiračima kraljeva.
4 Ne dolikuje kraljevima, Lemuele, za kraljeve nije da se napiju vina, niti za knezove
žestoka da traže pića;
5 da u piću zakon ne zabace i da ne povrijede pravdu nevoljnika.
6 Jako piće dajte onom koji propada, a vina onome kome je duša teška;
7 Neka se napije, bijedu zaboravi, da se ne sjeća svojih muka i nevolja.
8 Usta svoja i za nijemoga otvaraj, i za pravdu svih koji su namučeni;
9 usta otvaraj i pravo sudi, nevoljnoga i ubogog brani.
10 Tko li može vrijednu ženu naći, ona mnogo više od bisera vrijedi.
11 Srce muža njena na nju se oslanja, i neće mu nikad napretka manjkati.
12 Ona njemu uvijek dobro čini, nikada zlo, u sve dane svog života.
13 Ona njemu vunu i lan uvijek nađe, i radosno svojim rukama se trudi.
14 Ona je kao lađa, lađa trgovačka: izdaleka sebi hranu svoju nosi.
15 Ona već prije zore na noge ustaje, uređuje hranu za svu kuću svoju, i posao dijeli
sluškinjama svojim.
16 Misli i na njivu, i nabavlja ti je, a od rada ruku svojih vinograd ti sadi.
17 Opasuje snagom bedra svoja, i mišice svoje krijepi.
18 Osjeća da joj je rad dobar, ni noću se njezina svijeća ne gasi.
19 Rukom svojom maši se preslice, a prstima vreteno drži.
20 Pruža ruku nevoljniku, pruža ruku siromahu.
21 Snijega se za kuću svoju ne boji, jer joj je čeljad dobro odjevena.
2ama sebi priprema pokrivače, odijela su joj od lana i purpura.
23 Poštovan je muž njezin od svakoga, kad na gradskim vratima sa starcima zbori.
24 Košulje ona kroji i prodaje, a pojase trgovcima razdaje.
25 Uživa u snazi i u časti, i smiješka se svojoj budućnosti.
26 Usta svoja pametno otvara, ljubezni su joj nauci na jeziku.
27 Gleda što se u kući događa, a kruha besposlice nikada ne jede.
28 Sinovi joj ustaju i blagoslivljaju je, a muž njezin ustaje i hvalu joj daje.
29 Djevojaka mnogo ima uzoritih, ali ih ti sve skupa nadvisuješ.
30 Ljupkost je zamamna, ljepota je tašta, ali žena koja ima straha od Gospoda, to je ona
koja će odnijeti hvalu.
31 Dajte joj nagradu za plod ruku njenih i neka je na vratima hvale djela njezina.
KNJIGA PROPOVJEDNIK
LB) Propovjednik glava 1

1 Riječi Propovijednika, sina Davidova, kralja jeruzalemskoga.
2 Ispraznost i taština, veli propovijednik, sve je taština, sve je sama taština.
3 Koja je korist čovjeku od svega truda njegovoga pod suncem?
4 Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja jednako stoji.
5 Sunce izlazi, sunce zalazi, pa opet hita na mjesto odakle izlazi.
6 Vjetar se na jug kreće, na sjever okreće, pa se opet obrće i obrtanja svoja vječno
ponavlja.
7 Sve rijeke u more teku, a more nikako da se prepuni; a one i dalje teku kako su i tekle.
8 Sve se stvari muče preko onoga što se može riječima iskazati; oko nije sito gledanja, uho
nije sito slušanja.
9 Što je bilo, to je ono što će biti, a što se činilo, to je ono što će se činiti. Nema ništa novo
pod suncem.
10 Ima li nešto za što se kaže; “Vidi, ovo je novo!” Sve je to već davno prije nas postojalo.
11 Zaboravlja se na ono što je bilo davno; a i ono što će biti neće ostaviti spomena kod
onih koji će poslije živjeti.
12 Ja, Propovijednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.
13 Ja sam upravljao srce svoje da mudrošću ispitujem i istražujem sve ono što pod nebom
biva. To je mučan posao koji Bog nameće sinovima čovječjim.
14 Vidio sam sve što se pod suncem radi, i gle, sve je to ispraznost i same tlapnje.
15 Što je krivo, ne može se ispraviti, a što nedostaje, ne može se izbrojiti.
16 Rekoh sam sebi: “Evo, ja postadoh velik i pretekoh mudrošću sve one koji su prije mene
vladali u Jeruzalemu. Srce moje vidjelo je mnogo mudrosti i znanja.
17 Ja sam upravljao srce svoje da spoznam mudrost ali i bezumlje i ludost. Shvatio sam da
je i to trčanje za vjetrom.
18 Jer gdje je mnogo mudrosti, mnogo je i brige, a tko umnožava svoje znanje, umnožava i
svoju muku.

1 Ja rekoh u srcu svome: “Hajde da te okušam veseljem, pa ćeš se nasladiti u radosti.” Ali i
to bješe ispraznost.
mijehu sam rekao: “Bezumniče!, a veselju: “Čemu li ti služiš?”
3 I odlučih u svome srcu da predam tijelo vinu, ali da me srce pametno vodi i da se u
ludostima provedem samo da vidim što je dobro sinovima čovječjim da čine pod nebom u
danima života svoga.
4 Izveo sam velike radove: sagradio si kuće, zasadio vinograde,
5 uredio perivoje i vrtove, posadio u njima svakojakih voćaka,
6 stvorio jezera za natapanje šuma u kojima raste drveće.
7 Nabavio sam robova i ropkinja i imao sam djecu njihovu rođenu u mojim kućama. Imao
sam stada goveda i ovaca više od svih onih koji su prije mene bili u Jeruzalemu.
8 Nakupio sam srebra i zlata, bogatstva kraljeva i pokrajina. Birao sam pjevače i pjevačice,
imao sam najveću slast sinova čovječjih - mnogo žena.
9 Postadoh veliki, veći od svih onih koji su prije mene bili u Jeruzalemu, a pamet me moja
nije iznevjerila.
10 Što su god željele oči moje, nisam im branio, niti uskratih srcu svome bilo koje
zadovoljstvo, jer je srce moje uživalo u svakome mojem radu, i to mi je bio dio koji mi je
dodijeljen.
11 I ja stadoh razmišljati o svim djelima ruku svojih i o trudu koji uložih da ih izvedem, a
ono, sve se pokazalo ispraznošću i tlapnjom. Nema nikakve koristi od onoga što se radi
pod suncem.
12 Tada okrenuh pogled na mudrost, na bezumlje i na ludost. Jer što da radi čovjek koji će
naslijediti kralja? Samo ono što je drugi već radio.
13 I vidjeh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je bolja svjetlost od tame.
14 Mudrac ima oči u glavi, a bezumnik luta po mraku; ali opet vidjeh da obojicu stiže ista
kob.
15 Zato rekoh u srcu svome: “Sudbina će mi biti ista kao i bezumniku. Čemu onda težiti za
mudrošću?” I rekoh sam sebi da je i to ispraznost.
16 Jer uspomena na mudroga nije vječnija od uspomene na bezumnika; ono što je danas,
sve se to sutra zaboravlja, a mudri umire isto kao i bezumni.
17 I život mi omrznu, jer mi se nije sviđalo ono što se pod suncem radi, jer je sve to
ispraznost i tlapnja.
18 I omrznu mi cijeli rad koji sam pod suncem napravio, od kojeg će korist imati čovjek
koji će me naslijediti.
19 I tko zna hoće li on biti mudar ili lud? Međutim, on će biti gospodar svega truda moga i
cijelog ploda mudrosti moje pod suncem. I to je taština.
20 I dođe mi da predam srce svoje očaju zbog svoga truda pod suncem.
21 Jer netko radi mudro, razumno i uspješno, pa sve ostavlja onome koji se nije oko toga
ništa trudio. A to je veliko zlo.
22 Jer koju korist ima čovjek od svoga rada i od zabrinutosti srca svoga oko truda svoga
pod suncem?
23 Svi njegovi dani samo su muka, a njegov udio samo je briga; ni noću se ne odmara srce
njegovo. I to je ispraznost.
24 Jedina radost koju čovjek može imati, to je da se najede i napije i da mu duša uživa u
zadovoljstvu usred njegova rada; ali sam ja vidio da je i to od Božje ruke.
25 Jer tko se može najesti i uživati ako to ja ne mogu?
26 Onome koji mu je mio Bog daje i mudrost, i znanje, i radost; a grešniku daje muku da
skuplja i skuplja, pa da to preda onome koji je Bogu po volji. A i to je ispraznost i tlapnja.

1 Sve ima svoje vrijeme, svaka stvar pod nebom ima svoje vrijeme.
2 Postoji vrijeme rođenja i vrijeme smrti; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog;
3 vrijeme umiranja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja;
4 vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja;
5 vrijeme bacanja kamenja i vrijeme skupljanja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se
grljenje napušta;
6 vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme rasipanja;
7 vrijeme deranja i vrijeme šivanja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja;
8 vrijeme ljubavi i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.
9 Koju korist može imati poslanik od svoga truda?
10 Vidio sam poslove koje je Bog dao sinovima čovječjim.
11 Svaku lijepu stvar on čini u svoje vrijeme. On je njima usadio u srce i misao o vječnosti,
jer djelima koja Bog tvori čovjek ne može dokučiti ni početka ni kraja.
1poznao sam da nema za njih ništa bolje nego da nastoje biti radosni i da za života svoga
traže sebi dobro;
13 ali i kad čovjek jede i pije i uživa dobra od svoga truda, i to je dar od Boga.
14 Spoznao sam da što god Bog čini, to će trajati dovijeka. Tomu se ne može ništa niti
dodati niti oduzeti. Bog tako radi da bi ga se bojali.
15 Što je sad, to je već bilo, a što će biti, i to je već bilo. Bog vraća ono što je prošlo.
16 Još sam i to pod suncem vidio: da na mjestu određenom za suđenje ima i neduševnosti,
a na mjestu određenom za pravdu ima i bezdušnosti.
17 I rekoh sam sebi: “Bog će suditi i pravedniku i bezdušniku, jer postoji vrijeme za svaku
stvar i za svako djelo”.
18 Rekoh u srcu svome za sinove čovječje da će ih Bog okušati, pa će sami uvidjeti kako
nisu ništa drugo nego životinje.
19 Jer je sudbina sinova čovječjih i sudbina životinja za njih jedna te ista. Kako umire
jedno, umire i drugo. Svi imaju isti dah, a pretežnost čovjeka nad životinjom ništavna je,
jer je sve ispraznost.
20 Sve na jedno mjesto ide. Sve je od praha stvoreno, i sve se u prah vraća.
21 Tko zna ide li dah sinova čovječjih gore, a dah životinja dolje, pod zemlju?
22 Vidio sam da čovjeku nema boljega nego da se svojim djelima veseli: to je njegov udio.
Jer tko će učiniti da se on obraduje onime što će poslije njega biti?

1 Razmatrao sam zatim i nepravde koje se pod suncem čine. I gle, potišteni suze liju, a
nema nikoga da ih utješi! U rukama su onih koji ih muče, i nitko ih ne tješi!
2 I našao sam da su mrtvi koji su već umrli sretniji od živih koji još žive,
3 a da je sretniji i od jednih i od drugih onaj koji još nije postao i koji nije vidio zla djela
koja se čine pod suncem.
4 Vidio sam da svaki napor i svaki uspjeh u radu pribavlja čovjeku samo zavist njegova
bližnjeg. I to je opet ispraznost i tlapnja.
5 Bezumnik sklapa ruke svoje i izjeda se.
6 Više vrijedi puna šaka u miru nego obje ruke pune truda i tlapnji.
7 Promatrao sam i drugu taštinu pod suncem.
8 Ima netko koji je sam i bez ikoga bliskog; nema ni sina, ni brata, a opet nema kraja trudu
njegovu; oči se njegove nikada ne nasite bogatstva. Za koga se, dakle, mučim i uskraćujem
uživanja duši svojoj? I to je opet ispraznost i jalova briga.
9 Dvojica vrijede više nego jedan jer dobivaju dobru plaću za svoj trud.
10 Jer ako padnu, drug će podignuti druga svoga, a teško onome koji je sam i padne, a
nema druga da ga podigne!
11 Tako isto ako dvojica zajedno legnu, obojici će biti toplo; ali kako će se ugrijati samac?
12 I ako je netko jači od jednoga, dvojica će mu moći odoljeti, a trostruki konop ne kida se
lako.
13 Više vrijedi dijete siromašno i pošteno nego kralj star i bezuman, koji više ne može
slušati savjete.
14 Jer ono može i iz tamnice izaći pa postati kralj, makar bilo rođeno kao siromah u
kraljevstvu svome.
15 Vidio sam sve žive koji pod suncem hode kako se skupljaju oko djeteta koje je trebalo
naslijediti kralja, da kraljuje umjesto njega.
16 Nije bilo kraja tome narodu, svima onima kojima je ono bilo na čelu. A ipak, oni koji će
poslije doći neće se zbog njega radovati. Jer je i to taština i tlapnja.
17 Pazi na nogu svoju kad ideš u dom Božji! Idi prije da slušaš nego da prinosiš žrtvu
bezumnika; jer oni ne znaju da zlo čine.

1 Ne hitaj ustima svojim, i srce tvoje neka ne žuri izgovarajući riječ pred Bogom; jer je Bog
na nebu, a ti si na zemlji. Zato neka bude malo riječi tvojih.
2 Jer ako sinovi od mnogih briga dolaze, glas se bezumnika u mnogim riječima njegovim
očituje.
3 Kad Bogu zavjet činiš, ne oklijevaj ispuniti ga, jer on ne voli bezumnike; ispuni svoj
zavjet.
4 Bolje ti je ne činiti zavjeta nego ga činiti a ne ispuniti.
5 Ne daj ustima svojim da ti tijelo navedu na grijeh, i ne kaži pred vjesnikom Božjim da je
to bila nesmotrenost. Zašto da se Bog srdi na riječi tvoje i da potre djelo ruku tvojih?
6 Jer ako u mnogim snovima ima ispraznosti, ima je i u mnogim riječima. Zato: boj se
Boga!
7 Ako u kojoj zemlji vidiš da je siromah ugnjetavan i da se krše zakon i pravda, ne čudi se
tome; jer iznad većega ima još veći koji na njega pazi, a nad njima ima ih još većih.
8 U svakom je pogledu za zemlju korist kralj koga zemlja cijeni.
9 Tko ljubi novac, neće se novca nasititi, a tko bogatstvo ljubi, nema koristi od njega. I to
je opet ispraznost.
10 Gdje je mnogo blaga, mnogo je i onih koji ga jedu; koja je korist od toga gospodaru,
osim da to svojim očima gleda?
11 Sladak je radniku san, imao za jelo malo ili mnogo; ali sitost ne da bogatašu da mirno
spava.
12 Ima još jedno teško zlo koje sam pod suncem vidio: bogatstvo sačuvano za nesreću
onoga koji ga drži.
13 To mu bogatstvo nekom nezgodom propadne, a sinu koga je rodio ne ostane ništa u
rukama.
14 Kao što je izišao iz majčine utrobe, tako opet odlazi, gol kao što je i došao, a za trud svoj
ne nosi ni koliko bi mogao rukom svojom zahvatiti.
15 I to je veliko zlo. On odlazi kao što je došao, i koja mu korist što se u vjetar trudio?
16 A povrh svega toga cijeloga svoga vijaka u tami jede i trpi mnogo nemira, muka i
uzrujavanja.
17 Evo što sam vidio: da je dobro i lijepo čovjeku da jede i pije i da uživa u zadovoljstvu
usred truda svoga kojim se trudi pod suncem za života koji mu je Bog dao, jer je to njegov
udio.
18 A ako Bog da kome bogatstva i blaga, i da mu da uživa i da uzima svoj dio te da se
raduje zbog svog truda, to je dar od Boga.
19 Jer tada barem ne misli mnogo na dane života svoga kad mu Bog radost u srce ulijeva.
1 Ima još jedno zlo koje sam vidio pod suncem i često je među ljudima.
2 Nekome Bog podari bogatstva, blaga i slave, i duši njegovoj ne nedostaje ništa od onoga
što želi, ali mu Bog ne da da to uživa, nego će to uživati tuđin. I to je ispraznost i veliko
zlo.
3 Ako bi netko imao sto sinova i živio mnogo godina, i dani bi se vijeka njegova vrlo
namnožili, pa ako se duša njegova ne nasiti dobra, ni groba svoga ne nađe, ja kažem da je
nedonošće sretnije od njega.
4 Jer ono uzalud dođe i u mrak ode, a ime mu ostaje tamom pokriveno;
5 ni sunca ne vidje, niti spozna, a počiva bolje nego on.
6 I kada bi ovaj živio dva puta tisuću godina, a dobra ne uživao, ne odlazi li sve na jedno
mjesto?
7 Sav je trud čovječji za usta njegova, ali se želje njegove ipak ne mogu nasititi.
8 Jer koje prednosti ima mudri nad bezumnikom? Koje prednosti ima siromah koji se zna
ponašati među ljudima?
9 Što oči vide, bolje je od uznemirenosti želje. I to je opet ispraznost i tlapnja.
10 Što postoji, davno je imenom svojim nazvano, i zna se da se onaj koji je čovjek ne može
pravdati s jačim od sebe.
11 Ako ima mnogo stvari, mnogo ima i ispraznosti. Koja je korist čovjeku od toga?
12 Jer tko zna što je dobro čovjeku u životu, za ono malo dana isprazna života kroz koje
on prolazi poput sjene? I tko može kazati čovjeku što će biti poslije njega pod suncem?

1 Dobar glas vrijedi više od dobra mirisa. Dan smrti više vrijedi nego dan rođenja.
2 Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego u kuću gdje je gozba, jer je tu kraj svakog čovjeka, i
tko je živ k srcu prima.
3 Bolja je žalost od smijeha, jer i sa žalosnim licem može srce biti mirno.
4 Srce je dobrih ljudi u kući žalosti, a srce bezumnika u kući veselja.
5 Bolje je slušati opomene mudra čovjeka nego pjesmu bezumnika.
6 Jer kao prasak trnja pod loncem, takav je smijeh bezumnika.
7 I to je opet ispraznost. Ugnjetavanje obezumljuje mudroga, a pokloni srce kvare.
8 Bolji je svršetak od početka; bolji je strpljiv duh od bijesnoga.
9 Ne budi nagao u duhu svome, jer gnjev počiva u njedrima bezumnih.
10 Ne govori: “Kako to da su prošli dani bili bolji od sadašnjih?” Jer ti to ne pitaš iz
mudrosti.
11 Pamet vrijedi kao i imanje, a i više za one koji sunca vide.
12 Jer se pod okriljem mudrosti dobiva zaklon, isto kao i pod okriljem novca; ali je
prednost znanja u tome što mudrost daje da živi onome koji je ima.
13 Pazi na Božje djelo. Tko će ispraviti ono što je on savio?
14 U danima sreće budi radostan, a u danima nevolje razmišljaj. Bog je stvorio i jedno i
drugo, da čovjek ni u čemu ne otkrije ono što će biti nakon njega.
15 Svašta vidjeh u svojemu ništavnom životu. Pravednik propada u pravdi svojoj, a
bezumnik i dalje u svojoj bezumnosti živi.
16 Ne budi preko mjere pravedan i ne pokazuj se previše mudrim. Zašto da sebe
upropastiš?
17 Ne budi prekomjerno opak, a ne budi ni lud. Zašto da umreš prije vremena?
18 Dobro je da imaš jedno, a da drugo ne odbaciš. Jer tko se boji Boga, od svega toga će se
izbaviti.
19 Mudrost čini mudroga jačim od deset vojvoda u gradu.
20 Nema na zemlji pravednika koji dobro čini a da nikad ne griješi.
21 Ne obaziri se na svaku riječ koja se govori, da ne bi i svoga slugu čuo kako te proklinje.
22 Jer je srce tvoje više puta čulo kako si ti druge proklinjao.
23 Sve sam ja to uz pomoć mudrosti promatrao. I rekoh: “Bit ću mudar.” Ali mudrost
ostade daleko od mene.
24 Tko može doseći ono što je daleko i ono što je duboko?
25 Nastojao sam srcem svojim spoznati, ispitivati i istraživati mudrost i razloge stvari, da
spoznam ludost zloće i glupost bezumlja;
26 i nađoh da je gorča od smrti žena čije je srce zamka i mreža, čije su ruke okovi. Tko je
mio Bogu, izbavit će se od nje, ali će joj grešnik pasti u ruke.
27 Evo što sam našao, reče propovijednik, ispitujući stvari jednu po jednu, da bih im
uhvatio razlog;
28 evo što duša moja još uvijek istražuje i što još nisam otkrio. Čovjeka jednog nađoh u
tisuću, ali među ženama ne nađoh nijedne.
29 Otkrih ovo: da je Bog stvorio ispravne ljude, ali oni traže krive putove.

1 Tko je kao mudrac i tko zna tumačiti stvari? Mudrost čini da obraz čovjeka zablista i
ublažuje strogost njegova lica.
2 Kažem ti: izvršavaj zapovijedi kraljeve, i to radi zakletve Bogu.
3 Ne žuri da se od njega udaljiš, a u zlu djelu ne ustraj; jer on može učiniti sve,
4 jer je riječ kraljeva moćna. Tko je tu koji će mu reći: “Što radiš?”
5 Tko izvršava zapovijedi, ne zna za zlo, a srce mudroga poznaje i vrijeme i sud.
6 Jer za svaku stvar ima i vrijeme i sud, kad nevolja snađe čovjeka.
7 Ali on ne zna što će biti i tko će mu kazati kako će biti.
8 Čovjek nije ni nad dahom svojim gospodar da bi ga mogao zaustaviti. On nema vlasti nad
danom smrti. Nema u toj borbi spasa, a bezdušnost ne može izbavljati bezdušnika.
9 Sve sam ovo vidio i upravio sam pažnju srca svoga na sve što se pod suncem radi. Ima i
vrijeme kad čovjek nad čovjekom vlada, da ga učini nesrećnim.
10 Vidio sam i neke bezdušnike koje su nosili na groblje i koji su nalazili svoj mir, a koji su
pošteno radili, vidio sam da su daleko od svetih mjesta i da su u gradu zaboravljeni. I to je
opet ispraznost.
11 Kako se sud protiv loših djela ne izvršava odmah, to se i srce sinova čovječjih puni
željom da čini zla djela.
12 Ipak, i sto puta zlo činio grešnik, pa makar i dugo u zlu ustrajao, ja znam da je sreća za
one koji se Boga boje, jer imaju straha pred licem njegovim.
13 Ali sreća nije za bezdušnika, i svoje dane on neće produljiti, kao što ne može ni sjenu
produljiti, jer on nema straha pred licem Božjim.
14 Na zemlji vlada ispraznost. Pravednike stiže sudbina opakih, a opake sudbina
pravednika. Ja kažem da je i to ispraznost.
15 Ja sam, dakle, hvalio radost; jer nema za čovjeka zadovoljstva pod suncem nego da se
najede i napije i da se raduje; to neka ga prati pored truda njegova u danima života pod
suncem koje mu je Bog dodijelio.
16 Kad sam upravljao pažnju srca svoga da spozna mudrost i da promatra stvari koje se
zbivaju na zemlji - jer oči čovječje ne uživaju sna ni danju ni noću -
17 vidio sam sva Božja djela i uvidio da čovjek ne može dokučiti što se pod suncem radi.
Jer ma koliko se čovjek trudio da to otkrije ne može to otkriti; pa i mudrac ne može to
spoznati.

1 Da, ja sam svemu tome upravio pažnju srca svoga, ja sam sve to ispitivao i vidio da su
pravednici i mudraci sa svojim djelima, u Božjim rukama, a tako isto ljubav i mržnja.
ve biva svima jednako: ista je sudbina pravedniku kao i bezdušniku, onome koji je dobar i
čist, kao i onome koji je nečist, onome koji prinosi žrtve, kao i onome koji ih ne prinosi;
isto biva i onome koji je dobar, i onome koji je grešnik; onome koj
3 To je najveće zlo što pod suncem biva, da je svima jednaka sudbina. I tako je srce sinova
čovječjih puno zloće, i ludost im je za života u srcu, a poslije toga umru.
4 Jer tko je od toga oprošten? Za sve one koji žive postoji neka nada, i više vrijedi živo
pseto od mrtva lava.
5 Jer živi znaju da će umrijeti, ali mrtvi ništa ne znaju; njima nema više ni plaće, jer se na
uspomenu njihovu zaboravlja.
6 I ljubav njihova, i mržnja njihova, i zavist njihova već su propale; oni neće više imati
nikakva udjela ni u čemu što pod suncem biva.
7 Hajde, jedi svoj kruh s radošću, i veselo ispijaj vino svoje, jer se odavno Bog raduje
onome što činiš.
8 Svagda neka ti haljine budu bijele, a ulja na glavi tvojoj neka ne uzmanjka.
9 Uživaj život sa ženom koju voliš, kroz sve dane vijeka svoga ispraznoga, koje ti je Bog
pod suncem dao, kroz sve dane taštine svoje; jer je to tvoj udio u životu, u raboti koju
radiš pod suncem.
10 Sve što tvoja ruka svojom snagom može učiniti, učini; jer nema ni djela, ni misli, ni
znanja, ni mudrosti u predjelu smrti u koji ideš.
11 Još sam pod suncem video da trku ne dobivaju oni koji su hitriji, ni rat oni koji su
hrabriji, ni kruh oni koji su mudriji, ni bogatstvo oni koji su pametniji, ni naklonost oni
koji su vještiji; jer sve ovisi o vremenu i prilikama.
12 Čovjek ne poznaje ni svoje vrijeme. Sličan je u tome ribi koja upadne u mrežu i ptici
koja naleti na zamku! Kao i one, sinovi čovječji ulove se u zao čas, kad on na njih iznenada
navali.
13 Vidio sam pod suncem i ovo djelo mudrosti, koje mi se učini veliko:
14 bio jedan mali gradić i u njemu malo ljudi. Moćan kralj napade ga, opkoli i načini oko
njega velike opkope.
15 U njemu se nađe čovjek siromašan ali mudar, koji ga je mudrošću svojom spasio. I nitko
se ne sjeti toga siromašnog čovjeka.
16 A ja velim: više vrijedi mudrost nego sila, a ipak je mudrost siromaha prezrena i
njegove se riječi ne slušaju, više vrijede od vike onoga koji zapovijeda luđacima.
18 Više vrijedi mudrost nego bojno oružje; ali jedan jedini grešnik mnogo dobra pokvari.

1 Uginula muha kvari mirisno ulje, a malo ludosti kvari i mudrost i slavu.
rce je mudrome s desne strane njegove, a ludome s lijeve.
3 Kad bezumnik putem ide, svakome pokazuje da je lud.
4 Ako se podigne na te gnjev onoga koji zapovijeda, ne ostavljaj mjesta svoga, jer mirnoća
duha sprečava velike grijehe.
5 Ima još jedno zlo koje sam pod suncem vidio, a to je postupak onoga koji vlada: ludost
zauzima vrlo visoke položaje, a ima i bogatih koji na niskom mjestu sjede.
7 Vidio sam robova na konjima, a knezova koji, kao i robovi, idu pješice.
8 Tko jamu kopa, u nju će upasti, a tko zid razvaljuje, ujest će ga zmija.
9 Tko odmiče kamen, udarit će se o njega, a tko cijepa drva bit će u opasnosti od njih.
10 Kad se zatupi željezo, a oštrica mu se ne naoštri, tada treba dvaput više snage; ali
mudrost može bolje popraviti.
11 Ako zmija ujede prije čaranja, nikakve koristi od toga vrač nema.
12 Riječi iz usta mudroga pune su milosti, a bezmnoga upropašćuju usne njegove.
13 Početak je njegovih riječi ludost, a kraj govora zlobno bezumlje.
14 Bezumnik mnogo govori. Čovjek ne zna što će biti i tko će mu reći što će poslije njega
biti.
15 Ludoga mori njegov trud; tko ne zna puta, ne može u grad.
16 Teško zemlji u kojoj je kralj dijete i čiji knezovi od rana jutra jedu.
17 Blago zemlji čiji je kralj plemenita roda i čiji knezovi u pravo vrijeme jedu, da
potkrijepe svoju snagu, a ne da se odaju piću.
18 Zbog lijenosti ugiblje se krov, a zbog nemarnih ruku prokišnjava kuća.
19 Gozbe se priređuju radi veselja, vino uveseljava život, a novac sve pribavlja.
20 Ni u misli svojoj ne kuni kralja, ne kuni bogatoga ni u sobi u kojoj spavaš, jer bi ptica
nebeska mogla odnijeti glas tvoj, a krilata životinja razglasila bi tvoje riječi.

1 Baci kruh svoj na površinu vode, jer ćeš ga s vremenom opet naći.
2 Daj po jedan dio sedmorici, čak i osmorici, jer ne znaš koje zlo može na zemlju doći.
3 Kad su oblaci puni kiše, oni je na zemlju prosipaju; a drvo ako padne na jug ili na sjever,
ono gdje padne ondje i ostaje.
4 Tko pazi na vjetar, neće sijati, a tko na oblake gleda neće žeti.
5 Kao što ne znaš koji je put vjetru, ni kako nastaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne
znaš ni djela Boga koji sve tvori.
6 Ujutro sij sjeme, a navečer neka ti ruka ne počiva. Jer ne znaš što će uspjeti, ovo ili ono,
ili će oboje biti jednako dobro.
7 Mila je svjetlost i ugodno je očima kad sunce gledaju.
8 Ako, dakle, čovjek živi malo godina, neka se raduje sve te godine i neka pomisli na dane
tame, kojih će biti mnogo. Sve što će doći taština je.

1 Uživaj, mladiću, za mladosti svoje, i neka se veseli srce tvoje dok si mlad; i idi kud te srce
tvoje vodi i kuda oči tvoje gledaju; ali znaj da će te za sve to Bog pred svoj sud zvati.
2 Ukloni žalost iz srca svoga i zlo iz tijela svoga, jer su i mladost i zora isprazne.
3 Ali spomeni se tvorca svoga u danima mladosti svoje, prije nego što dođu zli dani i
godine kad ćeš reći: “Ne mile mi se.”
4 Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i opet dođu oblaci poslije kiše;
5 ono vrijeme kad dršću kućni stražari i pognu se junaci, kad sustaju mlinarice jer su
smalaksale, kad se smrkne onima koji kroz prozor gledaju,
6 kad se zatvore ulična vrata, da oslabi zveka od žrvnja; kad se na ptičiji glas ustaje, kad
svim kćerima pjesme glas oslabi,
7 kad se drhti od onoga što je visoko, a na putu strah spopadne; kad badem procvate a
skakavac oteža i kapar više ne pomaže jer čovjek ide u svoj stan vječni, a pokajnici
ulicama hode;
8 prije nego što se otkine lanac srebrni i pehar se zlatni razbije, razlije se vrč na izvoru i
slomi se kotač na studencu;
9 prije nego što se prah vrati u zemlju, što je i prije bio; i duh se vrati Bogu, koji ga je dao.
10 Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovijednik, sve je sama ispraznost.
11 Ne samo da je mudar bio Propovijednik nego je i narod učio mudrosti. Motreći i
istražujući, složio je mnogo izreka.
1tarao se da nađe zgodne riječi i ono što je napisao, pravo je napisao. To su riječi istine.
13 Riječi su mudrih ljudi kao žalci, kad su skupljene, one su poput klinova.
14 Uostalom, sine moj, crpi nauk iz ovoga: ne bi se nikad kraju stiglo kad bi se htjelo
mnogo knjiga napisati, a previše učenja zamara tijelo.
15 Čujmo završnu riječ: “Boj se Boga, izvršavaj njegove zapovijedi - jer to je čovjek.
16 Sva skrivena djela, dobra i zla, Bog će izvesti na sud.
PJESMA NAD PJESMAMA
LB) Pjesma nad Pjesmama glava 1

1 Salomonova pjesma nad pjesmama.
2 Oh, kad bi me poljupcima usta svojih poljubio! Jer je ljubav tvoja slađa od vina.
3 Mirisi tvoji divno mirišu, i samo je ime tvoje miris koji se širi. Zato te djevojke vole.
4 Vodi me sa sobom! Trčimo... Kralj me uze u odaje svoje... Radovat ćemo se, veselit ćemo
se zbog tebe, slavit ćemo ljubav tvoju više nego vino... I pravo je što te vole.
5 Crna sam, ali sam lijepa, kćeri jeruzalemske, kao šatori kedarski, kao sagovi Salomonovi.
6 Ne gledajte što sam crna, sunce me opalilo. Sinovi se majke moje naljutiše na me; dadoše
me da vinograde čuvam, ali ne čuvah vinograda svoga.
7 Kaži mi, ljubavi duše moje, gdje ti paseš ovce svoje, gdje li im odmor daješ u podne; da
ne lutam kao luda kod stada drugova tvojih.
8 Ako li ne znaš, o najljepša među ženama, pođi tragom za ovcama i pasi jariće svoje
pokraj stanova pastirskih.
9 Usporedio bih te s konjima u kolima faraonovim, mila moja!
10 Lijepi su obrazi tvoji među naušnicama lijepo je grlo tvoje u bisernim ogrlicama.
11 Načinit ćemo ti zlatne naušnice sa srebrnim privjescima.
12 Dok je kralj na svom divanu svoga naroda miris ja osjećam.
13 Dragi moj je kita smirne koja među mojim dojkama počiva.
14 Dragi moj je grozd od cipra iz engedskih vinograda.
15 Lijepa li si, mila moja, lijepa li si! Oči su ti ko dvije golubice.
16 Lijep li si mi, dragi, i sladak si mi! Postelja je naša lijeha cvijeća,
17 grede su domova naših cedri, zidovi su nam čempresi.

1 Ja sam ruža šaronska, ljiljan u dolu.
2 Što je ljiljan među trnjem, to je draga moja među djevojkama.
3 Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi moj među mladićima. Zaželjeh se
hlada njezina i sjedoh, a voće njezino slatko bi usnama mojim.
4 Uveo me u dom gdje se vino lije i zastavu je ljubavi nada mnom razvio.
5 Cvijećem me osvježujte, krijepite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
6 Ah, da mi je lijeva ruka njegova pod glavom, a desnicom da me grli!...
7 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubav moju,
ne budite je, dok se sama ne probudi.
8 Glas dragoga moga! Eno ga... ide... Preko gora skače, preko humove poskakuje.
9 Dragi moj je kao srna, kao jelenče. Evo ga iza zida našega; kroz prozor gleda, kroz
rešetku viri.
10 Progovori dragi moj i reče mi: “Ustani, draga moja, ljepotice moja, dođi!
11 Jer, gle, prođe zima, stala je kiša, minula je.
12 Niče cvijeće, dođe vrijeme pjevanju, i glas grličin čuje se u polju našemu.
13 Namirisala je smokva svoje plodove, loza sva u cvatu miriše. Ustani, draga moja,
ljepotice moja, dođi!
14 Što zastaješ, golubice moja, u kamenim usjecima, što se u vrletnim zaklonima kriješ?
Daj da gledam tvoje lice, daj da čujem glas tvoj, jer je glas tvoj sladak i lice tvoje milo.”
15 Pohvatajte lisice, male lisice što kvare vinograde, jer su naši vinogradi u cvatu.
16 Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase svoje stado među ljiljanima.
17 Prije no što dan mine i spuste se sjene, vrati mi se... budi mi kao srna, kao jelenče, mili
moj, po gorama što nas dijele.

1 Na postelji svojoj cijelu noć ga tražih, njega, koga duša moja voli... tražih, ali ga ne
nađoh.
2 Ustat ću, rekoh, cijeli grad ću obići, po trgovima, po ulicama tražit ću ljubav svoje duše...
Tražila sam, ali ga ne nađoh.
3 Nađoše me straže gradske... “Vidjeste li ljubav duše moje?”
4 Tek što pođoh od njih nađoh ljubav duše svoje. Ustavih ga... i ne pustih ga dok ga ne
odvedoh u dom majke svoje, u ložnicu roditeljice svoje.
5 Zaklinjem vas, kćeri Jeruzalemske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubav moju,
ne budite je dok se sama ne probudi.
6 Što je ono što se iz pustinje kao lagan stup od dima diže, kao kad od smirne i tamjana i
od trava mirisavih?
7 Gle, to je nosiljka Salomonova; oko njega šezdeset momaka, šezdeset junaka Izraelovih.
8 Svi su vični maču, vješti su u boju; svaki sablju nosi zbog noćnoga straha.
9 Prijestolje je sebi kralj Salomon načinio od drveta libanonskog.
10 Stupovi mu srebrni, zlato mu je uzglavlje, sjedalo mu od grimiza, a vezom je vezeno
ljubavlju kćeri jeruzalemskih,
11 Iziđite, kćeri sionske, i gledajte kralja Salomona, pod vijencem kojim ga okiti njegova
majka na dan svadbe njegove, na dan veselja njegova srca.

1 Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica dok gledaš pod
koprenom svojom. Kosa ti je kao stado koza koje stranom gileadskom slaze.
2 Zubi su ti kao stado striženih ovaca koje s pojila dolaze; svaka blizance nosi, ni jedna nije
jalova.
3 Usne su ti kao konac grimizni, ljupka su usta tvoja. Kao kriške narove tvoji su obrazi pod
koprenom tvojom.
4 Vrat ti je kao kula Davidova za obranu građena; o njoj visi tisuću štitova, sve po izbor
štitovi junački.
5 Dvije su dojke tvoje kao dva laneta, kao dva blizanca košutina, koji među ljiljanima pasu.
6 Prije nego dan izdahne i spuste se sjene, poći ću na brdo smirne, na brežuljak tamjanov!
7 Sva si lijepa, mila moja, nema mane na tebi.
8 Hodi sa mnom s Libanona, nevjesto moja, hodi sa mnom s Libanona, hodi! Pogledaj s
vrha Amane, s vrhova Senira i Hermona, iz lavovskih spilja, s planina leopardovih.
9 Srce mi otimaš, sestro moja, nevjesto moja srce mi otimaš pogledom svojih očiju,
biserom kolajne svoje.
10 Slatka li je ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto moja, tvoja ljubav slađa je od vina, i od
svih mirisa ljepši je miris tvoj!
11 S usana tvojih kaplje med, dragano, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina
tvojih kao miris libanonski.
12 Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto moja, izvor zatvoren, zdenac zamandaljen.
13 Pupoljci su tvoji svježi vrt s biranim plodovima,
14 od narda i šafrana, mirisne trske i cimeta sa svim stabljikama što tamjan daju, od
smirne i aloja s najljepšim mirisima.
15 O izvore usred vrta, o izvore vode žive, vode žive s Libanona!
16 Diži se, sjevernjače, puhni, južni vjetre! Dunite po mojem vrtu neka se mirisi po njemu
šire! Neka dragi moj dođe u vrt moj, neka jede najbolje plodove u njemu.

1 Gle, uđoh u vrt svoj, sestro moja, nevjesto moja, berem smirnu svoju i balzam svoj,
jedem saće i med svoj, pijem vino i mlijeko svoje.... Jedite, o prijatelji, pijte, opijte se od
ljubavi!
pavala sam, ali je srce moje bilo budno... Eno kuca dragi moj, eno glasa njegova: “Otvori
mi, sestro moja, mila moja, golubice moja, diko moja! Jer je glava moja rosom orošena,
puna je noćnih kapi moja kosa.”
3 “Skinula sam haljinu, kako da je obučem? Oprala sam noge, kako da ih okaljam?”
4 Dragi moj kroz prozor ruku pomoli, a srce mi ustrepta.
5 Ustadoh da otvorim dragome svom, i prokapa smirna s ruku mojih, procuri niz prste
moje smirna na ključanicu.
6 Otvorih dragome svome, ali dragog mog ne bješe... nestade. Bijah izvan sebe kad je
progovorio. Tražila sam, ali ga ne nađoh; zvala sam ali mi se ne odazva.
7 Nađoše me straže gradske; tukli su me, ranili me, koprenu s mene skidoše straže s
bedema.
8 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske. ako dragog moga nađete što ćete mu kazati?... Da
sam bolna od ljubavi.
9 Što je dragi tvoj bolji od drugih, o najljepša između žena? Što je dragi tvoj bolji od
drugih te nas tako zaklinješ?
10 Moj je dragi bijel i rumen, poznaje se u deset tisuća,
11 glava mu je suho zlato, kosa mu je valovita, crna kao gavran.
12 Oči su mu dva goluba na vodenim obalama kao u mlijeku okupana, u obilju odmorena.
13 Obrazi mu kao lijehe mirisnoga bilja, kao cvijeće mirisno; usne su mu ljiljani s kojih
smirna kaplje.
14 Ruke su mu zlatne grivne draguljima okićene; prsa su mu čista bijelokost ukrašena
safirima.
15 Noge su mu od bijelog mramora na zlatnom podnožju. Stas mu je kao Libanon, lijep je
kao cedar.
16 Usta su mu prava sladost; sav je pun miline. Takav je moj dragi, takav je moj mili, kćeri
jeruzalemske.

1 Kamo ode dragi tvoj, o najljepša između žena? Kuda se okrenu dragi tvoj? Da ga s tobom
tražimo?
2 Dragi moj je sišao u svoj vrt k lijehama mirisnoga bilja, da u vrtu stado svoje pase i da
bere ljiljane.
3 Ja sam njegova, a on je moj, on pase stado svoje među ljiljanima.
4 Lijepa ti si, draga moja, kao Tirsa, mila si kao Jeruzalem, ali si strašna kao vojska pod
bojnim zastavama.
5 Oči svoje odvrati od mene jer me zbunjuju! Kosa ti je kao stado koza koje stranom
gileadskom slaze.
6 Zubi su ti kao stado ovaca koje s pojila dolaze; svaka nosi blizance, i ni jedna nije jalova.
7 Kao kriške narove obrazi su tvoji pod koprenom tvojom.
8 Šezdeset ima kraljica, osamdeset inoča, a djevojkama nema broja;
9 ali je samo jedna golubica moja, dika moja. Jedinica je u majke svoje, ljubimica one što
joj svjetlost dana dade. Gledaju je djevojke i blaženom nazivaju, a i kraljice je hvale i
inoče.
10 Koja je ona što kao zora prilazi, lijepa kao mjesec, čista kao sunce, ali strašna kao
vojska pod zastavama bojnim?
11 Siđoh kroz orahe da vidim voće u dolu, da vidim cvate li loza, pupaju li mogranji.
12 Ništa ne znam, ali me želja moja baci na kola Aminadabova.

1 Vrati se, vrati se, Sulamko! Vrati se da te gledamo! Što da gledate Sulamku, pored igre
mahanajimske!
2 Lijepe li su noge tvoje u obući tvojoj, kćeri kneževska! Pregibi su bedara tvojih kao
grivne, djelo ruku umjetnika.
3 Pupak ti je pehar uglađeni, kome nikad vino mirisno ne fali; trbuh ti je kao stog pšenice
obgrljen ljiljanima.
4 Dvije su dojke tvoje kao dva laneta kao dva blizanca košutina.
5 Vrat ti je kao kula bjelokosna Oči su ti kao jezera hešbonska na vratima batrabimskim;
nos ti je kao kula libanonska što u Damask gleda.
6 Glava ti je kao Karmel ponosna, a kosa na glavi tvojoj kao porfir kraljevski u bore
nabran.
7 Lijepa li si i ljupka li si, o ljubavi moja usred milina!
8 Struk ti je kao palma, dojke tvoje kao grozdovi!
9 Rekoh: popet ću se ja na palmu, dohvatit ću grane njene!... Neka su ti dojke kao grozdovi
na lozi, a miris daha tvoga kao miris jabuke;
10 usta tvoja kao izabrano vino... Ono se mili dragomu mome kao što teče na usnama
usnulih.
11 Ja pripadam dragome svom, i želja ga njegova k meni vodi!
12 Dođi, dragi moj, hajdemo u polje, ostat ćemo u selima!
13 Jutrom ćemo u vinograde da vidimo pupa li loza, otvara li se cvijet, cvatu li mogranji.
Ondje ću ti ljubav svoju dati.
14 Mandragore šire miris, a pred vratima je našim svako voće odabrano, novo i staro. O
ljubavi moja, tebi sam ga čuvala.

1 Ah, što mi nisi brat, hranjen na prsima moje majke! Čim bih te zatekla, poljubila bih te, i
nitko me za to ne bi prezirao.
2 Povest ću te, dovest ću te u dom majke svoje. Ti ćeš me učiti, a ja ću te pojiti vinom
mirisnim, sokom svojih narova.
3 Ah, da mi je lijeva ruka njegova pod glavom, a desnicom da me grli!...
4 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, ne budite ljubav moju, ne budite je, dok se sama ne
probudi.
5 Tko je ona što se iz pustinje diže naslonjena na dragoga svoga? - Pod jabukom probudih
te! Tu te rodi tvoja majka; tu te rodi, tu ti svjetlost dana dade.
6 Stavi me kao pečat na svoje srce, kao grivnu na svoju mišicu, jer je ljubav kao smrt jaka,
a kao pakao strašna je ljubomora; žar je njezin žar ognjeni, plamen Božji.
7 Ni velike vode ne mogu ljubav ugasiti, niti rijeke popiti, i kada bi čovjek cijelo blago
doma svoga za tu ljubav dao, on bi samo prezir navukao.
8 Imamo sestru malenu, koja još grudi nema Što ćemo činiti sa sestrom svojom kad je
budu tražili? -
9 Ako je ona zid, na njoj ćemo krunu od srebra sagraditi; ako bude poput vrata, cedrovim
ćemo je daskama utvrditi.
10 Ja sam zid, a dojke su moje kao kule. Ja bijah u očima njegovim kao ona koja donosi
mir.
11 Salomon je u Baal Hamonu vinograd imao; dao ga je čuvarima, i svaki mu za rod njegov
po tisuću srebrnjaka donese.
1voj vinograd sama čuvam. Neka tebi, Salomone, tisuću šekela, i dvjesta onima koji rod
njegov čuvaju.
13 Ti koja u vrtovima prebivaš! Drugovi slušaju glas tvoj, daj i meni da ga čujem!
14 Brže, dragi moj! Budi mi kao srna, kao jelenče po gorama mirisnim!
PROROK IZAIJA
LB) Izaija glava 1

1 Proročanstvo Izaije, sina Amosova, o Judi i o Jeruzalemu u doba Uzije, Jotama, Ahaza i
Ezekije, kraljeva Judinih.
2 Čujte, nebesa! Slušaj, zemljo! Jer Gospod govori: “Sinove odgojih i podigoh, ali se oni
pobuniše protiv mene.
3 Vol poznaje gospodara svoga, i magare jasle gospodara svoga, a Izrael ništa ne poznaje;
narod moj je bez razuma.”
4 Teško grešnom narodu, ogrezlom u nepravdi, rodu zlikovačkom, sinovima pokvarenim!
Ostaviše Gospoda, prezreše Sveca Izraelova, odmetnuše se...
5 Kakvim kaznama da vas opet kaznim kada se sve više bunite? Sva je glava bolesna, a srce
iznemoglo.
6 Od pete do glave ništa nije zdravo, sve je samo uboj, modrice i gnojne rane niti
iscijeđene, niti zavijene, niti uljem ublažene.
7 Zemlja vam je raskopana, gradovi vam popaljeni; njive vam na oči vaše haraju tuđini,
pustoše i uništuju kao barbari.
8 I sionska kći ostade kao koliba usred vinograda, kao sjenica u gradini od krastavaca, kao
pošteđen grad.
9 Da nam Gospod nad Vojskama mali ostatak ne ostavi, bili bismo ko Sodoma, jednaki
Gomori!
10 Čujte riječ Gospodnju, knezovi sodomski! Slušaj zakon Boga našega, narode gomorski!
11 Našto li mi mnoge žrtve vaše?” - veli Gospod. “Sit sam ovnujskih žrtava paljenica i
pretiline od teladi, i ne marim za krv juneću, jagnjeću i jareću.
12 Kad se preda mnom pokazujete, tko vam traži da mi trijemove prljate?
13 Više zaludne ne prinosite žrtve! Tamjan mi omrznu, a o mlađaku, o subotama i o sazivu
skupštine ne mogu podnijeti što bezakonja s blagdanima sastavljate.
14 Mlađake i svetkovine vaše mrzi duša moja. Dosadiše mi, dodijaše mi.
15 Kad širite ruke svoje, ja zaklanjam oči svoje od vas; i ne slušam kada molitve množite,
jer su ruke vaše pune krvi.”
16 “Umijte se i očistite se, uklonite zloću djela svojih ispred očiju mojih, prestanite zlo
činiti.
17 Učite se dobro činiti, pravdu istražujte, potlačenog u zaštitu uzimajte, siroti pravicu
dajte, branite udovicu.”
18 “Dođite, pa da se pravdamo”, govori Gospod “Ako li su grijesi vaši kao grimiz, kao
snijeg postat će bijeli; i ako su kao purpur crveni, postat će kao vuna.
19 Budete li slušali i pokorni bili, najboljeg ćete roda zemlje uživati;
20 ali ako se oprete i bunite, mač će vas istrijebiti, jer usta Gospodnja progovoriše.”
21 Što? Bludnica zar postade vjerna tvrđa? Puna pravednosti bješe, pravda u njoj
stolovaše, a sada su u njoj krvnici.
2rebro tvoje troska posta, vino tvoje pomiješa se s vodom.
23 Knezovi su tvoji odmetnici i druzi lopova: svaki mito voli, za dobitkom ide. Siroti
pravdu uskraćuju, parba udovice do njih ne dostiže.
24 Zato evo što govori Gospod, Gospod nad Vojskama, Silni Izraelov: “Ah! Naplatit ću na
protivnicima svojim, osvetit ću se neprijateljima svojim.
25 Okrenut ću ruku svoju na te, pročistit ću lužinom troske tvoje, izbacit ću sve dijelove
olova tvoga.
26 Postavit ću ti opet suce kao prije, savjetnike kao u početku. I tada ćeš se zvati gradom
pravednim, tvrđom vjernom!”
27 Sion će se pravednošću spasiti, i svi koji se obrate pravdom će se otkupiti.
28 Ali će se odmetnici i grešnici svi satrti, izginut će svi koji Gospoda napuštaju.
29 Jer ćete se posramiti gajeva u kojima uživaste, i zastidjeti vrtova koje zavoljeste.
30 Jer ćete biti poput hrasta kojemu je lišće isčupano, kao vrt u kojem nema vode.
31 I junak će biti kučina, kao iskra djelo njegovo; zajedno će izgorjeti, a nitko neće gasiti.
LB) Izaija glava 2

1 Proročanstvo Izaije, sina Amosova, za Judu i za Jeruzalem.
2 Dogodit će se na svršetku dana da će gora doma Gospodnjega biti utvrđena navrh gora,
uzvišena iznad humova, i svi će se narodi k njoj stjecati.
3 Dolazit će tu mnogi narodi i kazat će: “Dođite da se popnemo na goru Gospodnju, idimo
u dom Boga Jakovljeva, da nas svojim putovima uči, da hodimo stazama njegovim. Jer će
Zakon iz Siona izići, riječ Gospodnja iz Jeruzalema.”
4 On će biti narodima sudac, odabranik mnogih naroda. Od mačeva svojih kovat će
plugove, a srpove od koplja svojih; neće više narod mač na narod vaditi niti će se više boju
učiti.
5 Dome Jakovljev, hodi da idemo k svjetlosti Gospodnjoj!
6 Ti si narod svoj ostavio, dom Jakovljev, jer je pun vračeva s istoka i gatara kao Filistejci,
s tuđinskim se sinovima druže.
7 Puna srebra i zlata je zemlja i mnogoga blaga; puna je zemlja konja, a kolima u njoj
nema broja.
8 Puna je zemlja idola; klanjaju se ispred djela ruku svojih, ispred onog što njihovi prsti
načiniše.
9 Smrtnik će se poviti, čovjek sniziti, ne opraštaj im.
10 Uđi među pećine, sakrij se u prašinu, pred užasom Jahvinim, pred sjajem njegova
veličanstva kad ustane da potrese zemlju.
11 Unizit će se čovjek prezirnih očiju, ponizit će se oholi; Gospod će se sam u taj dan
uzvisiti.
12 Jer ima dan Gospoda nad Vojskama nad svakim oholim i ponosnim licem, i nad svakim
koji se podiže - da se ponize;
13 nad svim cedrima libanonskim velikim i visokim, i nad svim baščanskim hrastovima,
14 i nad svim gorama visokim, i nad uzdignutim humovima,
15 i nad svakom kulom visokom, i nad svakim tvrdim bedemom,
16 i nad svim lađama taršiškim, i nad svime što je oku lijepo.
17 Ponizit će se oholi, unizit će se prezirni; Gospod će se sam u taj dan uzvisiti.
18 Svih će idola nestati.
19 I bježat će ljudi u pećine kamene i u rupe zemaljske, od gnjeva Gospodnjeg i od sjaja
veličanstva njegovog, kad ustane da zemlju prestravi.
20 I tada će svoje srebrne i zlatne idole, koje načiniše da im se klanjaju, baciti ljudi
krticama i šišmišima.
21 I ulazit će u rasjekline kamene, u pećine kamene, da se uklone od gnjeva Gospodnjeg i
od sjaja veličanstva njegovog, kad ustane da zemlju prestravi.
22 Prestanite uzdati se u čovjeka u čijim je nozdrvama samo dah; jer što on vrijedi?
LB) Izaija glava 3

1 Gospod, Gospod nad Vojskama oduzet će Jeruzalemu i Judi svaku potporu i pomoć;
svaku potporu u kruhu, svaku potporu u vodi,
2 i junaka i vojnika, i suca i proroka, mudraca i starca,
3 pedesetnika i upravnika, savjetnika, umjetnika i vješta vrača.
4 “Dat ću njima mladiće za vođe, djeca će im zapovijedati.”
5 I zatirat će u narodu jedan drugoga, jedan drugoga će gnječiti; mlađi će na starce
napadati, nevaljali na poštene.
6 I sam će se brat u očevoj kući uhvatiti: “Ti imaš plašt, budi nam vođa, uzmi u ruke ovo
rasulo!”
7 A on će se, u dan onaj, braniti: “Neću da budem vidar, nema u mene ni kruha ni plašta:
ne postavljajte me narodu za glava ra!”
8 Ljulja se Jeruzalem i ruši se Juda, jer im se i riječi i djela protive Gospodu, prkoseći
pogledima veličanstva njegovog.
9 Samo lice njihovo protiv njih svjedoči; razglašuju kao Sodoma, bestidno, zla djela svoja.
Teško duši njihovoj! Jer sami sebi zla pripremaju.
10 Recite im da će pravi sretni biti, jer će uživati od ploda djela svojih.
11 Teško bezdušniku! Zlo će njemu biti, jer će obrati plod ruku svojih.
12 Djeca narod moj tlače, žene nad njima gospodare. Narode moj, koji te vode zavode te i
kvare ti putove kojima ideš.
13 Ide Gospod da govori; ustade da narodima sudi.
14 Gospod će suditi sa starješinama svog naroda i vođama njegovim: “Vi ste opustošili
vinograd! Plijen od siromaha u vašim je kućama!
15 Kojim pravom narod moj gazite i satirete lice siromaha?” - - veli Gospod, Gospod nad
Vojskama.
16 Govori Gospod: “Što se kćeri sionske poniješe idući uzdignute glave, bestidno gledajući,
sitnim koracima zvekećući grivnama što na nogama nose,
17 oćelavit će Gospod tjeme kćerima sionskim i otkrit će Gospod golotinju njihovu.”
18 I toga će dana oteti im Gospod grivne, kojima noge svoje nakitiše, i ukosnice i
mjesečiće,
19 i naušnice, narukvice i koprene,
20 poveze, podveze i pojase, staklenice s mirisima, amajlije,
21 prstenove i nosnike,
22 i haljine skupe i široke dolame, i plašteve i torbice,
23 ogledala i tanke košulje, povezače i lagane rupce.
24 Smrad će biti umjesto mirisa, umjesto pojasa konopac; umjesto kovrča, tjeme obrijano;
umjesto gizdave halje - kostrijet; umjesto ljepote - žig.
25 Tvoji će ljudi svi od mača pasti, junaci će tvoji izginuti u boju.
26 Zajaukat će od žalosti vrata Siona i na zemlji pusta će ležati.
LB) Izaija glava 4

1 I toga će dana sedam žena uhvatiti jednoga čovjeka i reći: “Svoga ćemo kruha jesti, svoje
ćemo haljine nositi, samo da se tvojim imenom nazovemo! Skini sa nas sramotu našu!”
2 I u to će vrijeme klica Gospodnja slavu i čast imati, i sjajan će i krasan biti plod od zemlje
preostatku Izraelovu;
3 i što ostane od Siona, i što ostane od Jeruzalema sveto će se zvati, i svi će u Jeruzalemu
zapisani biti među živima,
4 kada Gospod dahom pravde i dahom rušenja nečistoću kćeri sionskih opere i očisti
Jeruzalem od krvi na njemu
5 Gospod će nad cijelom gorom Sionskom i nad zbornicima njezinim postaviti oblak danju
s dimom i svjetlost plamena ogjenoga noću, jer će sve što god je slavno u zaklonu biti;
6 i bit će sklonište danju od vrućine, utočište i zaklon od vihora i kiše.
LB) Izaija glava 5

1 Zapjevat ću dragomu svome pjesmu dragog svoga o vinogradu njegovu. Dragi je moj na
rodnome humu vinograd imao.
2 Okopa ga, iskrči kamenje i posadi lozom plemenitom; i sagradi kulu usred njega, tijesak
iskopa u njemu. Nadao se dobru grožđu, ali on izrodi vinjagu.
3 Sad stanovnici Jeruzalema i Judejci, prosudite između mene i mog vinograda!
4 Što još mogoh učiniti za svoj vinograd što mu ne učinih? Kad sam se dobru grožđu
nadao, zašto vinjagu izrodi?
5 No sad ću vam reći što ću učiniti od svog vinograda: oborit ću mu ogradu da ga
opustoše, razvalit ću mu zid da ga izgaze.
6 U pustoš ću ga obratiti. Neće se više ni rezati ni kopati, no će rasti drač i trnje u njemu, i
zapovijedit ću oblacima da više ne puste kiše na nj.
7 Vinograd je Gospoda nad Vojskama dom Izraelov, a ljudi iz Jude mili narod njegov. On se
pravednosti nadao, a eto nepravde! Pravdu je očekivao, a eto vapaja!
8 Teško onima koji kuću s kućom sastavljaju i njivu na njivu nastavljaju, - pa da nigda više
mjesta nema - gdje bi sami u zemlji ostali!
9 Evo što mi Gospod nad Vojskama javi: “Zaista, mnoge će se kuće razrušiti, puste će ostati
te velike lijepe kuće;
10 i deset će rala vinograda dati samo bačvicu, jedna mjera sjemenja dat će samo
mjericu!”
11 Teško onima što za rana jutra žestoka pića traže, i koji su već prije noći raspaljeni od
vina!
12 Harfe, gusle i bubnjevi, frule i vino vesele im gozbe njihove; ali oni ne paze na djela
Gospodnja i ne vide rada ruku njegovih.
13 Zato će narod moj iznenada u roblje odvesti; plemstvo će njegovo umrijeti od gladi, a
mnoštvo njegovo izdisati od žeđi.
14 Zato i otvara Podzemlje usta svoja, razvaljuje ždrijelo svoje preko mjere; i propada sjaj
i bogatstvo Siona, i bučno i veselo naselje njegovo.
15 Mali će se oboriti, a veliki uniziti, ponizit će se oči ponosite,
16 Gospod nad Vojskama suđenjem će se uzvisiti, pravdom će se sveti Bog posvetiti.
17 Jaganjci će kao na paši pasti, a propala bogata imanja tuđinci će progutati
18 Teško onima koji bezakonje užadi poroka vuku i grijeh kao remenima kolskim,
19 i koji govore: “Nek’ pohiti, neka brzo svoje djelo svrši, da ga vidimo! Neka dođe i izvrši
se namjera Sveca Izraelova, da je poznamo!”
20 Teško onima koji zlo dobro, a dobro zlo zovu, koji od mraka svjetlost prave, a mrak od
svjetlosti, koji od gorkoga slatko prave, a od slatkoga gorko.
21 Teško onima koji su mudri u očima svojim i misle da su razumni!
22 Teško onima koji su na vinu jaki i junaci u miješanju pića žestokih;
23 koji za mito bezdušnika opravdavaju, a nevinima pravdu otimaju!
24 Zato - kao što oganj strnjiku proždire i nestaje suhe trave u plamenu -, tako će i korijen
njihov kao trulež biti i cvijet će se njihov u prah raspasti, jer odbaciše Zakon Gospoda nad
Vojskama i prezreše Sveca Izraelova.
25 Zato se raspali gnjev Gospodnji na narod njegov, pa zamahnuv rukom svojom udari ga
da se gore zadrmaše, i mrtva im tijela bijahu kao blato na ulici. Uza sve to gnjev se njegov
ne utiša, i ruka njegova još je uvijek podignuta.
26 On dalekim narodima zastavu podiže i jednoga od njih s kraja zemlje zove; i gle, on ga
brzo i lako sustiže.
27 Nitko umoran ni sustao nije, niti dremljiv niti sanjiv; nikom nije pojas otpasan niti se
kome otkida remen na obući.
28 Strijele su njegove oštre, zapeti su svi lukovi njegovi; kao kremen kopita su konja
njegovih, kao vihor kotači kola njegovih.
29 Vika je njegova kao rika lavovska, kao lavić riče, buči i grabi plijen, i nosi, a nikoga
nema da upomoć dođe.
30 U taj će se dan buka oko njega dizati kao od oluje na moru. Gledajući zemlju, vidjet će
se samo mrak u kojemu se strah i čežnja bore, a na nebu kraljevat će tama.
LB) Izaija glava 6

1 U godini smrti kralja Uzije vidjeh Gospoda koji je sjedio na prijestolju visokom i
uzdignutom, a skutovi haljine njegove ispunjavahu hram.
2 Iznad njega stajahu serafini; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva
krila da pokrije noge, a dvama je krilima letio.
3 Oni vikahu jedan drugome i govorahu: “Svet, svet, svet je Gospod nad Vojskama! Puna je
sva zemlja slave njegove!”
4 Od glasa koji se razlijegao zadrmaše se vrata na pragovima i dom se napuni dimom.
5 Tada rekoh: “Jao meni, pogiboh; jer sam čovjek nečistih usana i prebivam usred naroda
nečistih usana, a oči moje vidješe kralja, Gospoda nad Vojskama!”
6 Ali jedan od serafina doletje k meni držeći u ruci kamen usijan koji uze kliještima sa
žrtvenika.
7 On mi dodirnu usta i reče: “Evo, ovo dodirnu usta tvoja, uze se bezakonje tvoje i okajan
je grijeh tvoj.”
8 I čuh glas Gospodnji koji reče: “Koga ću poslati, tko će za nas ići?” I ja odgovorih: “Evo
mene, mene pošalji!”
9 Tad on reče: “Idi i reci tome narodu: Čut ćete, ali nećete razumjeti, vidjet ćete, ali nećete
spoznati.
10 Učini tom narodu srce neosjetljivo, uši mu začepi, a oči zatvori, da očima svojim ne
vidi, da ušima svojim ne čuje, da srcem svojim ne razumije i da se ne obrati, te ne
ozdravi.”
11 A ja rekoh: “Dokle Gospode?” On odgovori: “Dok se ne unište gradovi i ne ostanu bez
naroda, a kuće bez ljudi, i dok zemlja sasvim ne opusti;
12 dok Gospod ne izbaci ljude, i dok cijela zemlja pustoš velika ne bude.
13 I ostane li u njoj još desetina ljudi, i oni će se zatirati. Ali kao što brijest i hrast sačuvaju
prut svoj kada se okrešu, tako će se iz toga naroda sveti narod opet izroditi.”
LB) Izaija glava 7

1 U vrijeme Ahaza, sina Jotama, sina Uzije, kralja Judina, dogodi se da Rason, kralj
aramejski, krenu s Pekahom, sinom Remalijinim, kraljem Izraelovim, na Jeruzalem da ga
zauzme ali ga nije mogao zaposjesti.
2 I dođe glas domu Davidovu: “Aramejci se utaboriše u Efrajimu.” I srce Ahazovo i srce
naroda njegova ustrepta kao što drveće u šumi trepti od vjetra.
3 Tada Gospod reče Izaiji: “Iziđi pred Ahaza, ti i Šear - Jašub, sin tvoj, nakraj vodovoda
gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje.
4 I reci mu: Miruj i ničeg se ne boj, neka se ne uplaši srce tvoje pred ovim izgorjelim
ugarcima, pred raspaljenim gnjevom Rasona aramskog i Remalijina sina, jer Aram,
Efrajim i sin Remaljin smisliše tvoju propast. Govore:
5 “Idimo na Judu, da grad opsjednemo,
6 jurišajmo na nju da u njoj sina Tabelova kraljem postavimo!” Ovako govori Gospod, Bog:
7 Neće se to učiniti, neće to nikada biti.
8 Jer je Damask glava Arameje, a Damasku je glava Rason. (I još šezdeset i pet godina, pa
Efrajim neće više narod biti). Samarija je glava Efrajima,
9 a Samariji je glava Remalija. Ako to ne vjerujete, nećete se održati.”
10 Gospod opet progovori Ahazu i reče:
11 “Išti za sebe znak od Gospoda, Boga svoga; išti ga iz dubine Podzemlja ili odozgo s
Visine!”
12 Ahaz odgovori: “Neću iskati, niti ću kušati Gospoda.”
13 Tada Izaija reče: “Slušajte, dakle, dome Davidov! malo vam je što ljudima dosađujete,
pa i Bogu mome dosađujete!
14 Zato ća vam znak dati sam Gospod: Gle, djevica će zatrudnjeti i rodit će sina i dat će mu
ime Emanuel.
15 On će jesti med i maslo, dokle ne nauči odbaciti zlo i izabrati dobro.
16 Ali prije no što nauči dijete odbaciti zlo i izabrati dobro, opustjet će zemlja zbog koje
strepiš od dvaju kraljeva njezinih.”
17 “Gospod će pustiti na te, na tvoj narod i na kuću oca tvoga dane kakvih nije bilo otkako
se Efrajim odvojio od Jude (kralja asirskoga).
18 U to vrijeme zazviždat će Gospod muhama koje nakraj rijeka egipatskih stoje i pčelama
u zemlji asirskoj.
19 I one će doći i sve će padati na puste doline, i kamene rasjeline, po svim trnjacima i
svim pojilištima.
20 I tada će Gospod obrijati britvom preko rijeke zakupljenom, kraljem asirskim, i glavu i
dlake na nogama i svu bradu.
21 I tada će svaki mladu kravu i dvije ovce hraniti,
22 i bit će toliko mlijeka da će se vrhnje jesti, jer će se vrhnjem i medom hraniti oni koji
ostanu na zemlji.
23 I tada će svako mjesto u kojem ima tisuću čokota za tisuću šekela srebrnih u drač i
trnje zarasti.
24 Sa strijelama i s lukom ići će se onamo, jer će sva ta zemlja drač i trnje biti.
25 I sve gore što su motikom se krčile bit će napuštene strašeći se drača i trnja, one će biti
ispust za volove, a ovce će po njima gaziti.”
LB) Izaija glava 8

1 Gospod mi reče: “Uzmi veliku ploču i napiši na nju jasno: neka se žure na plijen, neka
pohitaju u pljačku.”
2 Ja uzeh vjerne svjedoke, svećenika Uriju i Zahariju, sina Berekijina.
3 Približih se proročici, a ona zače i rodi sina. Gospod mi reče: “Nadjeni mu ime Maher
Šalal Haš Baz,
4 jer prije nego dijete nauči govoriti: Oče moj! majko moja!, odnijet će se blago
damaščansko i plijen samarijski pred kralja asirskog.”
5 Gospod im još reče:
6 “Što ovaj narod prezre vodu šiloamsku koja tiho teče, i raduje se Rasonu i sinu
Remalijinu,
7 zato će Gospod navesti na njih veliku i silnu vodu s rijeke, (kralja asirskoga i svu slavu
njegovu), te će preko svojih bregova se dići i preplavit će sve obale svoje,
8 i navalit će na Judu, plavit će i razlijevat će se i do grla će doći. A zahvat krila njezinih
zahvatit će svu širinu zemlje tvoje, Emanuele!”
9 Ispustite bojne pokliče, narodi, ali bit ćete slomljeni, prignite uho svoje koji ste daleko!
Spremite se za boj, i bit ćete slomljeni; spremite se za boj, i bit ćete slomljeni.
10 Zamišljajte osnove, i one će propasti, zapovijedi dajte, i bit će uzaludne, jer je s nama
Bog!
11 Ovako mi reče Gospod kad me ruka njegova uhvati i opomenu me da ne idem putem
ovog naroda:
12 “Ne recite da je buna sve što ovaj narod kaže da je buna, ne bojte se čega se on boji, ne
plašite se!
13 Gospoda nad Vojskama treba da svetite, njega treba da se strašite i bojite.
14 I on će biti svetište, ali i kamen spoticanja, i stijena sablazni za dva doma Izraelova,
zamka i mreža stanovnicima Jeruzalema.
15 Mnogi će se spotaknuti, past će i satrt će se, zaplest će se i uhvatit će se.
16 Sveži ovo proročanstvo, zapečati ovo objavljenje pred učenicima mojim.”
17 Ja se u Gospoda uzdam, koji od doma Jakovljeva sakri lice svoje, u njega ja polažem
nadu svoju.
18 Evo, ja i djeca koju mi Bog dade, mi smo znamenje i znak u Izraelu od Gospoda nad
Vojskama koji na gori Sionu prebiva.
19 I ako vam reknu: “Pitajte one koji mrtve zazivaju i budućnost proriču, koji zvižde i
uzdišu, odgovorite: Ne treba li narod Boga svog pitati? Zar će mrtve pitati za žive?”
20 Zakon i svjedočanstvo tražite! Ako li se tako ne govori, nema zore narodu.
21 Gladan će se i iznemogao potucati on po zemlji, a kada ogladni, ljut će tada biti,
proklinjat će kralja i Boga svoga.
22 I pogledat će gore, pa će gledati na zemlju, a tu će biti samo nevolja, mrak i teška muka,
i u gustu bit će odgurnut tamu.
23 Ali će se tama raspršiti, jer više neće biti mraka gdje je sad tjeskoba.
LB) Izaija glava 9

1 Ako su prošla vremena sramotom pokrila zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu,
buduće će vrijeme slavom obaviti zemlju do mora preko Jordana, Galileju naznabožačku.
2 Narod koji je tamo hodio vidi svjetlost veliku; onima koji u mrkloj zemlji smrti
obitavahu zasvijetli svjetlost.
3 Ti svoj narod umnožavaš i veliku mu radost daješ, i on se pred tobom raduje, kao što se
o žetvi raduje, kao što se veselo kliče kad se dijeli plijen.
4 Jer ti lomiš jaram pod kojim mu teško bješe, i štap kojim ga po leđima udarahu i palicu
mučitelja njegova; lomiš ih kao u dan midjanski.
5 Jer će sva obuća što se u boju nosi i sva ratnička odjeća krvlju poprskana plamenu se
predati.
6 Jer nam se rodi dijete, sin se nama dade, i vlast će biti na plećima njegovim; nazvat će se
Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira.
7 Povećat će kraljevstvo, dat će mir beskrajan prijestolju Davidovu i kraljevstvu njegovu;
pravom će ga učvrstiti, pravdom će ga podizati odsad i dovijeka! Eto, to će učiniti revnost
Gospoda nad Vojskama.
8 Gospod posla riječ Jakovu i ona pade na Izraela.
9 Znat će za nju cio narod, Efrajim i stanovnici Samarije koji oholo i ponosno vele:
10 “Raspadoše se opeke, no gradit ćemo tesanim kamenom.”
11 Gospod će na njih protivnike Rasonove podignuti, neprijatelje će naoružati njegove:
12 Aramce s istoka, Filistejce sa zapada, i oni će na sva usta proždirati Izrael. Uza sve to
gnjev se njegov ne utiša, i ruka njegova još je uvijek podignuta.
13 Narod se ne vraća onom koji ga bije i ne traži Gospoda nad Vojskama.
14 Zato će Gospod odsjeći Izraelu glavu i rep, granu palminu i rogoz u jedan dan.
15 (Starješina i poglava r, to je glava , a prorok koji uči laž, to je rep.)
16 Oni što narod vode, oni ga zavode, a koji se daju voditi, u propast srljaju.
17 Zato se Gospod neće radovati njegovim mladićima, niti će se smilovati na sirote i na
udovice njegove; jer su svi bezdušnici i zlikovci, i svačija usta pogano govore. Uza sve to
gnjev se njegov ne utiša, i ruka njegova još je uvijek podignuta.
18 Jer bezdušnost kao oganj pali, kao plamen koji drač i trnje proždire, pa zapali gustu
šumu iz koje se stupovi dima podižu.
19 Od gnjeva Gospoda nad Vojskama zapali se zemlja, i narod je hrana ognju; nitko brata
svoga ne žali.
20 I grabi se desno, i glad se ne utoli, i pljačka se lijevo, a opet nitko nije sit; svatko grize
meso mišice svoje.
21 Manaše proždire Efrajima, a Efrajim Manašea, obojica Judu napadaju. Uza sve to gnjev
se njegov ne utiša, i ruka njegova još je uvijek podignuta.
LB) Izaija glava 10

1 Teško onima koji neduševne naredbe izdaju i presude pravedno pišu,
2 da uskrate pravo ubogima, da oduzmu pravdu siromasima moga naroda, da pljačkaju
udovice da plijene siročad.
3 Što ćete vi činiti u dan kazne i pogibli koja će se svaliti na vas izdaleka?
4 Kome ćete se uteći za pomoć i gdje ćete slavu svoju ostaviti? Jedni će u ropstvu čamiti,
drugi će među mrtve pasti. Uza sve to gnjev se njegov ne utiša, i ruka njegova još je uvijek
podignuta.
5 Teško Asircu, biču gnjeva moga! Bič u ruci njegovoj oružje je jarosti moje.
6 Nadražih ga na narod bezdušni, poslah ga na narod gnjeva moga, da ga plijeni i otima,
da ga ulično blato gazi.
7 Ali on ne sudi tako i ne misli tako u svom srcu. On hoće samo da zatre i da redom narode
istrijebi.
8 Jer veli: “Knezovi moji, nisu li svi kraljevi?
9 Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpadu? Nije li Samarij kao Damask?
10 Kako je ruka moja dostigla kraljevstva idola, gdje je likova njihovih bilo više nego u
Jeruzalemu i u Samariji,
11 i kako sam Samariji i njezinim idolima učinio, neću li učiniti Jeruzalemu i likovima
njegovim?”
12 Ali kad svrši Gospod cijelo djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, tad ću kralja
asirskoga kaznom udariti za plodove srca njegova ohola i za drskost prezirnih očiju
njegovih.
13 Jer on veli: “Silom svoje djelovalo sam ruke, i mudrošću svojom, jer sam razuman.
Uklonih međe narodima i blago sam im oplijenio, i kao junak oborio one što su na
prijestolje sjeli.
14 Kao da sam gnijezdo dohvatio, rukom sam svojom ugrabio bogatstva naroda; i kao što
se razbacana jaja kupe, pokupio sam cijelu zemlju, a da nitko nije ni krilom zalepetao, ni
kljun otvorio, ni zapijukao.”
15 Zar se hvali sjekira pred onim koji se njome služi? Hoće li se oholiti pila pred onime
koji njome rukuje? Kao da bi prut mahao onim koji ga digne, kao da bi štap podigao onog
koji od drveta nije!
16 Zato će Gospod, Gospod nad Vojskama, moru pustiti na snažne ratnike njegove, a pod
veličanstvom njegovim plamen će zaplamtjeti kao plam požara.
17 Svjetlost će Izraelova oganj postati, a Svetac će njegov plamen biti, koji će upaliti i
sažeći trnje i drač njegov u jedan dan;
18 koji će i tijelo uništiti i dušu, i ljepotu šume i njiva njegovih, i bit će mu kao bolesniku
koji izdiše.
19 I što ostane od drveta šume njegove lako će se moći prebrojiti; dijete će mu moći
napisati broj.
20 I toga dana preostatak Izraela i koji se izbave od doma Jakovljeva neće se više oslanjati
na onoga koji ih bije, već će se iskreno oslanjati na Gospoda, Sveca Izraelova.
21 Ostatak će se obratiti, ostatak Jakovljev, Bogu silnome!
22 I kad bi naroda tvoga, Izraele, bilo toliko koliko je pijeska morskog, samo će se ostatak
njegov obratiti. Određeno je uništenje, i od njega će se pravda razliti.
23 I to uništenje, koje je određeno, svalit će Gospod, Gospod nad Vojskama, na cijelu
zemlju.
24 Ali ovako veli Gospod, Gospod nad Vojskama: “Ne boj se Asirca, narode moj koji
prebivaš na Sionu! Prutom te udari i štap na te diže, kao što ti Egipćani učiniše.
25 Ali jošte malo, pa će kazna prestati; i tada će se gnjev moj na njegovu pogibelj obratiti.”
26 Zamahnut će na nj Gospod nad Vojskama bičem svojim, i kao što udari Midjan, na
stijeni Orebu, i kao što je štap svoj na more podigao, opet će ga kao u Egiptu podignuti;
27 i tada će se skinuti breme njegovo s ramena tvoga, a i jaram njegov s vrata tvoga, i
jaram će nestati.
28 On ide na Ajat, Migronom prolazi, u Mikmasu prtljagu svoju ostavlja!
29 Prelaze klance, u Gebi noće. Dršće Rama, Gibeja Šaulova bježi.
30 Nek’ odjekne glas tvoj, kćeri Galimova! Pazi se, Lajšo, teško tebi, Anatote!
31 Madmena se rasprši, utekoše stanovnici gebimski.
32 Još dan odmora u Nobu, pa rukom svojom prijeti gori kćeri sionske, Brijegu
Jeruzalemskome.
33 Gle, Gospod, Gospod nad Vojskama, silno grane kreše: najveće se sijeku, najviše se
obaraju.
34 Gospod šumu gvožđem siječe; i pod Silnim pada Libanon.
LB) Izaija glava 11

1 Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbiti iz njegova korijena.
2 Na njemu će duh Gospodnji počivati, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh
znanja i straha Gospodnjeg.
3 I disat će u strahu od Gospoda, i neće po viđenju suditi, niti po čuvenju govoriti,
4 nego će po pravdi siromasima suditi i po pravu o nevoljama zemlje progovoriti, i kao
prutom udarat će zemlju riječima svojim i ubit će bezdušnika dahom usta svojih.
5 Pravda bit će pojas oko bokova njegovih, a istina pojas oko bedara njegovih.
6 Vuk će s jagnjetom zajedno boraviti, pantera će s jaretom ležati; tele, lavić i gojna stoka
zajedno će biti, a malo će dijete njih voditi.
7 Zajedno će krava i medvjedica pasti, zajedno će mladi ležati njihovi, a travu će i lav i vol
jesti.
8 Dojenče će se kod rupe zmijine igrati, sisanče će ruku u rupu gujinu pružati.
9 Niti će kvara niti štete biti na svoj svetoj gori mojoj; jer će zemlja biti puna spoznanja
Gospoda, kao što je morsko korito puno vode koja ga pokriva.
10 U to vrijeme grana Jišajeva bit će kao barjak narodima; narodi će k njemu težiti, i stan
njegov bit će slavan.
11 Tad će Gospod ruku svoju opet podignuti da ostatak svog naroda spasi, raštrkane po
Asiriji i Egiptu, po Patrosu i Etiopiji, po Elamu, Šinearu i Hamatu te po morskim otocima.
12 Podignut će zastavu narodima i skupit će prognanike Izraelove, sabrat će raspršene
Judine sa sva četiri kraja zemlje.
13 i nestat će Efrajimove zavisti, Istrijebit će se neprijatelji Judini; neće više Efrajim Judi
zavidjeti, neće više Juda Efrajimu pakostiti.
14 I oni će se k Zapadu na filistejska pleća zaletjeti, i zajedno će sinove istoka oboriti.
Edom i Moab bit će plijen ruku njihovih, pokorni će im biti sinovi Amonovi.
15 Gospod će isušiti zaljev egipatski, i na rijeku silnu ruku svoju podignuti, snagom daha
razbit će je na sedam potoka, da se može u obući prelaziti:
16 i bit će cesta ostatku njegova naroda, koji bude preživio iz Asira, kao što je bio Izraelu
kad iziđe iz zemlje egipatske.
LB) Izaija glava 12

1 Ti ćeš u taj dan kazati: Hvalim tebe, Gospode, jer si se ti na me rasrdio, pa se gnjev tvoj
utišao i utješio si me.
2 Gle, Bog je spasenje moje; pun ću biti pouzdanja i neću se ničega bojati; jer je Gospod
moja sila i pjesma hvala moje; on je moj spasitelj!
3 Vodu ćete s radošću grabiti iz izvora spasenja.
4 I tad ćete reći: Hvalite Gospoda, prizivajte ime njegovo, javljajte po narodima djela
njegova, spomenite veličinu imena njegova!
5 Hvalite Gospoda, jer učini velika djela, neka se ona po svoj zemlji poznaju!
6 Kličite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik usred tebe Svetac Izraelov.
LB) Izaija glava 13

1 Proročanstvo o Babilonu, koje se objavilo Izaiji, sinu Amosovu.
2 Zastavu na golo brdo podignite, vičite im punim glasom, mašite im rukama, neka na
vrata kneževska navale!
3 Zapovijedi svetoj vojsci svojoj dadoh, junake ja gnjeva svoga pozvah, one koji slave
veličinu moju.
4 Vika se po gorama čuje, vika kao od velikog naroda, vika i vreva kraljevstava,
sakupljenih naroda. Gospod nad Vojskama pregleda vojsku koja u boj kreće.
5 Oni iz daleke zemlje idu, s kraja nebesa. Gospod i oruđa gnjeva njegova idu da svu
zemlju zatru.
6 Ridajte, jer ide dan Gospodnji, dolazi kao pustoš od Svemoćnoga.
7 Zato svaka ruka klonu i svako je srce ljudsko potišteno.
8 Strava ih je obrvala, trudovi boli već ih spopadaju, i grče se kao rodilja. U prepasti jedan
drugog motre, lica su im poput plamena.
9 Evo ide dan Gospodnji, dan strahovit, dan jarosti i gnjeva plamenog, koji će od zemlje
pustoš učiniti i grešnike iz nje istrijebiti.
10 Jer zvijezde nebeske i sazviježđe njino svijetlost svoju više puštat neće; pomračit će
sunce na ishodu, a ni mjesec neće svjetlost dati.
11 Kaznit ću svijet za zloću njegovu, bezdušnike za nepravde njihove, razmetanje ću
oholih ukinuti, a drskost ću silnika oboriti.
12 Učinit ću ljude rjeđe od žeženoga zlata, rjeđe od ofirskoga zlata.
13 Zato ću zatresti nebo, i zemlja će se sa svoga mjesta pokrenuti od jarosti Gospoda nad
Vojskama u dan plamenog gnjeva njegova.
14 I tad će kao srna uplašena, kao stado bez pastira, svaki k svome narodu gledati i u svoju
zemlju bježati.
15 Svaki koji se nađe bit će proboden, tko se god uhvati, od mača će pasti.
16 Djecu će im pred očima klati, domovi će im se oplijeniti, a žene sramotiti.
17 Evo, podižem na njih Medijce koji za srebro ne mare i zlata ne traže.
18 Iz lukova svojih mladiće će ubijati, nemilosni plodu utroba će biti, i ni djecu neće oko
njihovo poštedjeti.
19 I Babilon, ukras kraljevstva, ponosita dika Kaldejaca, bit će kao Sodoma i Gomora, koje
je Gospod zatro.
20 Neće više nitko živjeti u njemu, neće više biti u njemu naroda, niti će tu šator svoj
Arapin podići, niti će onuda plandovat pastiri.
21 Lože će tu zvijeri iz pustinje napraviti, sove će kuće njihove naseliti, nojevi će ondje
stanovati, a jarci će skakati po njima.
22 Zaurlat će hijene u palačama njihovim, zavijat će divlji psi u dvorima od veselja. Bliži se
njegovo vrijeme, dani se njegovi neće protegnuti.
LB) Izaija glava 14

1 Smilovat će se Gospod Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da počine u zemlji svojoj.
Pridružit će im se došljak i priključiti se domu Jakovljevu.
2 Njih će tada narod uzeti i odvesti na mjesto njihovo, a Izraelci će ih u zemlji Gospodnjoj
držati kao sluge i kao sluškinje; zarobit će one koji njih robiše, zapovijedat će mučiteljima
svojim.
3 I kad tebi Gospod dadne da se smiriš od sveg truda svoga i od muke svoje, i od teškog
ropstva koje ti nametnu;
4 tada ćeš pjevati ovu pjesmu o babilonskom kralju: Što? Nestade li silnika? Nema više
robovanja?
5 Slomi Gospod štap zlikovački, žezlo vladarsko
6 Koje je u jarosti svojoj narode jednako udarcima bilo, i u gnjevu svome narodima
vladalo, goneći ih nemilice.
7 Sva zemlja uživa počinka i mira, pjesme se veselja ore.
8 Zbog propasti tvoje vesele se čempresi i cedri libanonski “Otkako pade, nitko više ne ide
da nas siječe!”
9 Podzemlje se do temelja uskoleba da te primi kad mu dođeš, sjene ispred tebe budi, sve
silnike zemlje, i s njihovih prijestolja kraljeve naroda diže.
10 Svi riječ uzimaju da ti kažu; “I ti si kao i mi bez snage, i ti posta kao mi!
11 Spusti se u podzemlje veličanstvo tvoje uza zvuk gusala tvojih; crvi su pokrivač tvoj.
12 Gle, ti pade s neba, zvijezdo sjajna, zorin sine! Obori se na zemlju ti, naroda pobjedniče!
13 U srcu si svome govorio: Popet ću se do neba, povrh zvijezda Božjih prijestolje ću svoje
uzdignuti, sjest ću na goru zbornu, na stranu sjevernu;
14 Izići ću svrh oblaka, sa Svevišnjim jednak ja ću biti.
15 A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije!”
16 Koji te vide, motre na te, i o tebi razmišljaju: “Je li to čovjek koji je zemljom tresao i
drmao kraljevstvima,
17 koji je u pustinju zemlju obraćao i gradove sravnjivao njene, a roblje svoje otpuštao
nikad nije?”
18 Svi kraljevi naroda u časti počivaju, svaki u svom grobu,
19 a ti iz groba izbaci se svoga kao grana prezrena, kao plijen od mača ubijenih i bačenih u
jamu kamenu, kao pregažen leš.
20 Nisi se s njima u grobu sastao, jer si zemlju svoju zatro i narod svoj usmrtio; rod se
zlikovački neće više spominjati!
21 Spremajte sad pokolj sinovima za nepravde otaca njihovih! Da se ne podignu da zemlju
osvajaju i da dušmanima svijet napune.
22 Ustat ću na njih, veli Gospod nad Vojskama, Babilonu zatrt ću ime i trag, sav narod i
potomke njegove, govori Gospod.
23 Načinit ću od njega stan ježeva i blatnu baru, pomest ću ga metlom zatornom, govori
Gospod nad Vojskama.
24 Zakle se Gospod nad Vojskama govoreći: “Jest, što sam smislio, to će biti, vršit će se što
sam naumio.
25 Slomit ću Asirca u zemlji svojoj, izgazit ću ga na gorama svojim, skinut ću s njih jaram
njegov, i s leđa njihovih teret njegov.”
26 Evo suda za svu zemlju, ruke podignute na sve narode.
27 Gospod nad Vojskama je odlučio, tko će mu se protiviti? Njegova je ruka podignuta, tko
će je odvratiti?
28 One godine kada umre kralj Ahaz bi objavljeno ovo proročanstvo:
29 Ne raduj se, zemljo filistejska, što se slomi prut koji te bio, jer će iz korijena zmijskog
izići ljutica, a rod će joj zmaj krilati biti.
30 Tad će najsirotiji moći da se nahrane i ubogi da počivaju, ali tvoj ću korijen glađu
umoriti, a što ostane od tebe ubiti.
31 Zajaučite, vrata! Zakukaj, grade! Strepi, zemljo filistejska! Jer se dim sa sjevera diže i
gusti su neprijateljski redovi.
32 Što li će se vjesnicima naroda odgovriti? Da je Gospod osnovao Sion, i da nevoljnici
naroda njegova zaklon imaju u njemu.
LB) Izaija glava 15

1 Proroštvo o Moabu iste noći kad se raskopa, Ar Moab propade! Iste noći kad se Kir Moab
raskopa, on propade!...
2 Ide se u hram i u Dibon, na uzvišice, da se suze liju. Moab plače za Nebom i za Medebom:
sve su glave obrijane, sve su brade očupane.
3 Po ulicama svi su u kostrijeti, po krovovima i po trgovima svi kukaju i svi suze liju.
4 Viču Hešbon i Eleale, do Jahasa glas se njihov čuje; i ratnici moapski jadikuju, muka im je
u duši.
5 Srce moje plače za Moabom, čiji su bjegunci do Soara utekli, do Eglat - Šelišije! Plačući
uz brdo se Luhit penju, a putem horonajimskim razliježe se jauk njihov!
6 Jer vode nimrimske postadoše pustinja, usahlo je bilje, zatrta je trava, zelenila je
nestalo.
7 Zato kupe ono što im osta i prenose dobra svoja preko Vrbova potoka.
8 Jer vika njihova do moapskih se međa čuje, a jauk njihov sve do Eglajima, jauk njihov do
Beer Elima stiže.
9 Pune krvi vode su dimonske. a na Dimon nove bacit ću nevolje. Lava ću na moapske
bjegunce, na ostatak zemlje nadražiti.
LB) Izaija glava 16

1 Vladaocu zemlje šaljite jaganjce, šaljite ih iz Sele preko pustinje na goru Kćeri sionske!
2 Jer će kćeri moapske na brodima arnonskim biti kao ptice zalutale, kao gnijezdo
uplašeno.
3 Daj nam savijet i učini pravdu, pokrij nas ti sjenkom svojom u po dana kao usred noći,
zakloni one koje gone, bjegunca nemoj izdati.
4 Kod tebe neka ostanu izgnani iz Moaba, budi im zaklon od pustošnika; jer nestat će
silnika i prestat će pustošenje, istrijebit će iz zemlje koji zemlju gaze,
5 i prijestolje će se milošću učvrstiti i sjedit će vjerno u domu Davidovu sudac koji voli
pravo i revan je za pravdu.
6 Čusmo za oholost ponosnog Moaba, za bijes njegov i obijest njegovu, i čujemo prazne
riječi njegove.
7 Zato rida Moab, nad Moabom sve rida; za Kir-Heresom jauču posve slomljeni.
8 Jer se osušiše polja hešbonska, a vladaoci naroda pomlatiše loze sibmanskih vinograda,
koje su do Jazera sezale i pustinju zahvatale. Trsje se njihovo pružalo i preko mora
prolazilo.
9 Zato ja za vinogradom sibmanskim kao za Jazerom plačem! Suzama svojim zalijevam
vas, Hešbone i Elealo! Jer na berbu vašu i na žetvu vašu bojni poklič pade.
10 Nestade radosti i veselja na livadama, podvikivanja i pjevanja u vinogradima!
Vinogradar grožđe u badnjima ne tiješti. Prekinuo sam vesele pokliče!
11 Zato pluća moja kao harfa za Moabom ječe, i za Kir Harešom srce moje tuži.
12 Vidi se Moab gdje se na uzvišicama muči; ulazi u Svetište svoje da se moli, ali ništa ne
može izmoliti.
13 Takva je riječ koju Gospod odavna izreče za Moab.
14 A sad Gospod govori i veli: “Za tri godine, tri najamničke godine, slava će Moabova sa
svim velikim narodom njegovim potamnjeti, a ono što ostane bit će vrlo malo, gotovo
ništa.” O Damasku
LB) Izaija glava 17

1 Proroštvo o Damasku Damask će prestati biti gradom, i postat će hrpa ruševina.
2 Njegovi gradovi dovijeka napušteni, za stada su ostavljeni, ona ondje počivaju i nitko ih
ne tjera.
3 Propada grad Efrajimov, kraljevstvo damaščansko i ostatak Arama! Bit će s njima kao sa
slavom sinova Izraelovih, govori Gospod nad Vojskama.
4 U taj dan malaksat će slava Jakovljeva, i past će salo tijela njegova.
5 Bit će mu kao žeteocu koji kupi žito i otkida klasje laktom svojim; kao kad se kupi klasje
u dolini refajimskoj.
6 Od njega će pabirci ostati, kao kad se maslina otrese, a dvije - tri masline ostanu na
vrhu, četiri ili pet na rodnim granama, govori Gospod, Bog Izraelov.
7 U to vrijeme pogledat će čovjek na svog tvorca, Sveca Izraelova gledat će oči njegove.
8 Neće više gledati žrtvenike, djelo ruku svojih, ni na djelo prstiju svojih, na idole
Aštartine i na likove sunčane.
9 U to vrijeme tvrdi gradovi njegovi bit će kao grm u šumi i navrh gore napuštene ispred
sinova Izraelovih, i svi će biti pusti.
10 Jer si Boga spasa svoga ti zaboravio, nisi se sjetio stijene zaklona svoga; a i biljke si za
uživanje sadio i stranu si lozu presadio.
11 Kad si ih sadio, plotom si ih ogradio i brzo su ti cvjetale, ali je izdala berba u času
uživanja, i ostade ti muka bez lijeka.
12 Jao, buke naroda mnogih! Buče kao što more buči. Jao, navale naroda! Buče kao velike
vode što buče.
13 Buče narodi kao velike vode što buče... On njima zaprijeti, i oni daleko bježe, gonjeni
kao gorska pljeva u vjetru, kao prah u vihoru.
14 Ali kad se spušta večer, eto straha iznenada i prije no što svane više ih nema! To je
sudba onih koji nas gaze, to je kob onih koji nas pljačkaju.
LB) Izaija glava 18

1 Jao zemlji krilatih kukaca, s one strane rijeka kuških,
2 ti što morem glasnike šalješ čamcima od rogoza, veslajući po vodama! Idite, hitri
glasnici, k narodu jakom i snažnom, k narodu strašnom otkako postoji, k narodu silnom
koji sve pregazi, i čiju zemlju rijeke presijecaju.
3 Svi vi stanovnici svijeta i zemlje, pogledajte zastavu koja se na brdu vije! Čujte trubu
koja trubi!
4 Jer ovako mi govori Gospod: U vrijeme tople žetve, sa stana svoga, kroz sjajnu toplinu
svjetlosti i kroz oblak rose mirno gledam.
5 Ali on prije žetve, kad je klasje puno i kad cvijet postaje grožđe, srpom svojim trsje
kreše, grabi i odsijeca loze...
6 Svi će se oni gorskim pticama i zvijerima poljskim ostaviti, a ptice će ljetovati na
leševima njihovim i na njima zvijeri poljske zimu prezimiti.
7 Tad će se donijeti darovi Gospodu nad Vojskama od naroda jakoga i snažnog, od naroda
strašnog otkako postoji, od naroda silnog koji sve pregazi, i čiju zemlju rijeke presijecaju, i
oni će se prinositi na mjestu imena Gospoda nad Vojskama, na gori Sion.
LB) Izaija glava 19

1 Proročanstvo o Egiptu Gospod sjede na lak oblak i u Egipat stiže; dršću pred njim idoli
egipatski i srce malakše Egipćanima.
2 Podbost ću Egipćane na Egipćane, pobit će se brat s bratom, prijatelj s prijateljem, grad
će protiv grada vojevati, kraljevstvo protiv kraljevstva.
3 I nestat će duha u Egiptu. I razbit ću namjeru njegovu; i pitat će se idoli i vračevi i svi oni
koji mrtve zazivaju i oni koji budućnost proriču.
4 I predat ću Egipat u ruke okrutna gospodara, ljut će kralj nad njime zavladati, govori
Gospod, Gospod nad Vojskama.
5 I nestat će vode s mora i rijeka će presahnuti;
6 obale će zarazne postati, presušit će potoci egipatski, trunut će i trska i sita.
7 Sve će i do rijeke i na ušću njenom golo biti, uvenut će svi usijevi do rijeke, sve će
propasti, svega će nestati.
8 Tužit će ribari, kukat će koji u Nil udice bacaju, zabrinut će se oni koji po vodama mreže
razgrću,
9 i zbunit će se lanari koji bijelo platno tkaju.
10 Sve će propasti, rastužit će se svi radnici.
11 Bezumni su knezovi soanski, lud je savjet mudrih savjetnika faraonovih. Kako se
usuđujete reći faraonu: “Sin sam mudrih, sin sam starih kraljeva?”
12 Gdje su ti mudraci tvoji? Neka ti kažu i neka se zna što je Gospod nad Vojskama za
Egipat naumio.
13 Poludješe knezovi taniški, prevariše se knezovi memfiški, zavedoše Egipat glava ri
plemena njegovih.
14 Gospod je među njih mahnit duh izlio, i oni činiše da Egipat posrće u svim djelima
svojim, kao što pijan čovjek bljujući posrće.
15 I Egipat neće biti kadar učiniti što mogu činiti glava ili rep, grana od palme ili sita.
16 I toga će dana Egipćani postati kao žene: bojat će se i zadrhtat će od ruke Gospoda nad
Vojskama kad on na njega zamahne.
17 A zemlja Judina bit će strah Egiptu; čim je tko spomene, prepasti će se, zbog namjere
Gospoda nad Vojskama što je protiv njega namjerio.
18 U to vrijeme pet će gradova zemlje egipatske kanaanskim jezikom zboriti i zaklinjati se
Gospodom nad Vojskama; jedan će se zvati grad rušenja.
19 U to vrijeme bit će žrtvenik Gospodnji usred zemlje egipatske, i spomenik Gospodnji na
međi njezinoj.
20 Bit će to znak i svjedočanstvo Gospodu nad Vojskama u zemlji egipatskoj. Oni će
Gospodu zbog silnika zavapiti, i on će im poslati spasitelja, branitelja da ih izbavi.
21 I Gospod će biti poznat Egipćanima; u taj dan Egipćani će spoznati Gospoda: prinosit će
žrtve i darove, zavjetovat će se Gospodu i izvršit će zavjete.
22 Gospod će teško Egipćane udariti, udarit će, ali će ih iscijeliti, i oni će se Gospodu
obratiti, a on će ih uslišiti i iscijeliti.
23 U to vrijeme put će iz Egipata voditi u Asiriju; Asirci će put Egipta ići, a Egipćani put
Asirije, i Egipćani će s Asircima služiti Gospodu.
24 U to vrijeme Izrael će biti treći, spojen s Egiptom i s Asirijom, i bit će blagoslov u zemlji
njihovoj.
25 Blagoslivljat će ih Gospod nad Vojskama govoreći: “Blagoslovljen neka je Egipat, narod
moj, i Asirija, djelo ruku mojih, i Izrael, baština moja!”
LB) Izaija glava 20

1 U godini kada je vrhovni vojskovođa, poslan od Sargona, kralja asirskoga, došao da
zauzme Ašdod i zauzeo ga,
2 u to vrijeme uputi Gospod riječ Izaiji, sinu Amosovu, i reče mu: “Idi, skini kostrijet sa
sebe i izuj obuću sa svojih nogu.” I on učini tako i pođe gol i bos.
3 Tada Gospod reče: “Kao što je sluga moj Izaija išao gol i bos tri godine kao znak Egiptu i
Etiopiji,
4 tako će kralj asirski odvesti iz Egipta i iz Etiopije zarobljene i protjerane mlade ljude i
starce gole i bose i otkrivenih leđa na sramotu Egiptu.
5 Tada će se oni prepasti i posramiti zbog Etiopije, uzdanice svoje, i zbog Egipta, ponosa
svoga.
6 I stanovnici ove strane reći će tada: Gle, to je uzdanica naša, kojoj pritjecasmo u pomoć
da se oslobodimo od kralja asirskoga! Kako ćemo se izbaviti?”
LB) Izaija glava 21

1 Proročanstvo o pustinji na moru Kao što vihor s juga ide, tako ide i iz pustinje, iz zemlje
strahovite.
trašno mi se pojavi viđenje: Mučitelj muči, pustošnik pustoši, popni se, Elame, opkoli,
Medijo! Prekinut ću svačije uzdisaje.
3 Zato bedra moja probadaju bolovi, i muke me obuzeše ko trudovi porodilju; od
smućenosti ogluših, od straha obnevidjeh.
4 Srce mi dršće, groza me obuzima, sumrak za kojim čeznuh postade mi užas.
5 Postavlja se stol, stražar stražu čuva, jede se i pije... Ustajte, knezovi, namažite štitove!
6 Jer ovako mi reče Gospod: “Idi, postavi stražara, i što vidi neka ti javi.”
7 I on vidje konjicu, konjanike u dva reda, jahače na magarcima, jahače na devama; dobro
je prosmatrao, dobro pazio,
8 pa poviče kao lav: “Gospodaru, cijeli sam dan na straži, cijelu noć stražu čuvam;
9 i gle, ide konjica, u dva reda idu konjanici!” I tad opet poviče i reče: “Pade, pade Babilon,
i svi kipovi bogova njegovih razbijeni na zemlji leže!”
10 O narode moj, koji si kao žito na mom gumnu vršen, što čuh od Gospoda nad Vojskama,
Boga Izraelova, to javih tebi!
11 Proročanstvo o Edomu Viču mi iz Seira: “Stražaru, koje je doba noći? stražaru, koje je
doba noći?”
1tražar odgovori: “Dolazi jutro, a zatim noć. Ako ćete pitati, pitajte, vratite se i dođite!”
13 Proročanstvo o Arapima U šumama arapskim počivat ćete, karavane dedanske!
14 Iznesite vode pred žedne! Stanovnici zemlje temske, bjeguncima kruha dajte.
15 Jer oni bježe ispred mačeva, ispred mača golog, ispred luka zapetog, ispred ljuta boja.
16 Jer mi ovako reče Gospod: “Još jedna godina, godina najamnička, i nestat će slave
kedarske.
17 Malo će hrabrih strijelaca ostati od mnogobrojnih među sinovima Kedrovim.” Tako je
govorio Bog Izraelov.
LB) Izaija glava 22

1 Proročanstvo o Dolini viđenja Što je tebi da se cio narod tvoj na krovove penje,
2 grade puni vike i vreve, grade veseli? Mrtvi tvoji neće od mača pasti, neće ginuti u boju.
3 Vojvode tvoje bježe svikolike, strijelci ih zarobiše; svi stanovnici tvoji ropstva su dopali,
ako i pobjegoše daleko.
4 Zato kažem: “Ostavite me, pustite da gorko plačem, ne trudite se da me tješite zbog
uništenja naroda moga.”
5 Jer to je dan muke, potiranja i bune od Gospoda, Gospoda nad Vojskama, u Dolini
viđenja. Razvaljuju se bedemi, do planina vika boli odjekuje.
6 Elam nosi tobolac, idu bojna kola, idu konjanici, a Kir štit ističe.
7 Najljepše doline tvoje pune su kola, a pred vratima tvojim konjanici staju u bojnim
redovima.
8 Probijeni su posljednji rovovi Judini, i ti u taj dan u šumarskoj kući oklope pregledaš.
9 Vi mnoge prolome na gradu Davidovu gledate i sabirate vodu u donjem jezeru.
10 Vi brojite kuće jeruzalemske i razvaljujete da bedeme utvrdite.
11 Vi pravite jaz između dva zida iz staroga jezera za vodu; ali ne gledate na onoga koji to
učini, ne obazirete se na onog koji odavno to spremi.
12 Gospod, Gospod nad Vojskama, zove vas u ovaj dan da plačete i kukate, da glavu
brijete, kostrijet pripašete!
13 A gle, radost i veselje! Tuku se goveda i ovce se kolju, jede se meso i vino se pije: jedimo
i pijmo, jer sutra nam je umrijeti!
14 Gospod nad Vojskama javi mi: “Neće vam se ovaj zločin do smrti oprostiti,” govori
Gospod, Gospod nad Vojskama.
15 Ovako govori Gospod, Gospod nad Vojskama: Idi k onom dvorjaninu, k Šibni, dvorskom
upravitelju
16 i reci mu: “Što češ tu i tko je tu da sebi klešeš grobnicu?” On kopa sebi grob na visini,
sprema sebi stan u kamenu!
17 “Gle, Gospod će tebe strahovito zgrabiti, zamotat će te kao klupče
18 i zavitlat će te, a ti ćeš se kao lopta po prostranoj zemlji kotrljati; i tu ćeš umrijeti, i tu
će biti kola slave tvoje, sramoto doma gospodara svoga!
19 Svrći ću ja tebe s mjesta tvoga, istjerat će Gospod tebe s mjesta tvoga.”
20 U to vrijeme pozvat ću slugu svoga Elijakima, sina Hilkijina,
21 i obući ću mu haljinu tvoju, i tvojim ću ga pojasom opasati, i tvoju vlast u ruke mu dati,
i on će biti otac stanovnicima Jeruzalema i domu Judinu.
22 I stavit ću na rame njegovo ključ doma Davidova: i kad on otvori, neće nitko zatvarati,
a kad on zatvori, neće nitko otvarati.
23 Uglavit ću ga kao klin na tvrdu mjestu, i bit će prijestolje slave doma oca svoga.
24 I bit će oslonac sve slave oca svoga, i plemenitih i prostih grana, svega maloga posuđa,
zdjelica i ćupova.
25 U to vrijeme, govori Gospod nad Vojskama, vidjet će se klin uglavljen na tvrdu mjestu.
On će se slomiti i past će, i propast će breme s njega, jer Gospod tako reče.
LB) Izaija glava 23

1 Proročanstvo o Tiru. Zaurlajte, lađe taršiške! Vaša je utvrda raskopana! Nema više kuća!
Nema više vrata! Iz zemlje kitimske ta im vijest se javi.
2 Zanijemite od užasa, stanovnici obala, koje sidonski trgovci ploveći morem puniše!
3 Preko širokih voda nilsko žito, žetva riječna, njemu prihod bješe; sajmište naroda on
bješe.
4 Stidi se, Sidone, jer govori more, bedem morski ovako zbori: “Niti sam se porođajem
mučio, niti sam rodio, niti odgojio mladiće, ni djevojke podigao!”
5 Kad Egipćani to doznaju, zadrhtat će na vijest da je Tir pao.
6 Idite u Taršiš, zakukajte, stanovnici obala!
7 Je li to vaš grad veseli? Staro mu porijeklo bješe i na dalek stan ga vode noge njegove.
8 Tko je to protiv Tira smislio, koji je vijence dijelio, čiji su kupci knezovi bili, a trgovci
najbogatiji u zemlji?
9 Gospod nad Vojskama odluči da uništi ponos svake slave, da sve velikaše u zemlji ponizi.
10 Pređi slobodno preko svoje zemlje, kao Nil što teče, kćeri taršiška! Nema više jarma!
11 Ruku svoju Gospod podiže na more, zadrma kraljevstvima, naredi da se gradovi
kanaanski raskopaju,
12 i reče: “Nećeš se više veseliti, osramoćena djevojko, kćeri sidonska!” Ustani, idi u Kitim!
Ni ondje nećeš naći mira.
13 Eno Kaldejaca, koji ne bijahu narod, ti stanovnici pustinje kojima je Asirac zemlju
utvrdio; oni kule podižu i taršiške palače obaraju, oni njih zatiru.
14 Zaurlajte, lađe taršiške, jer je grad vaš raskopan!
15 I tada će Tir zaboravljen biti za sedamdeset godina, za vijek jednoga kralja, a nakon
sedamdeset godina bit će Tiru kao i bludnici o kojoj se pjeva:
16 “Uzmi harfu, obiđi grad, bludnice zaboravljena! Dobro sviraj, ponovi pjesme svoje, da
bi te se opet sjetili!”
17 Jer će poslije sedamdeset godina Gospod pohoditi Tir, i on će se vratiti na sramnu
zaradu svoju; kao bludnica podat će se svim kraljevima zemlje.
18 Ali će se zarada njegova i sramna nadnica njegova Gospodu posvetiti; neće se ni kupiti
ni čuvati, nego će zarada njegova dati hranu obilatu i odjeću sjajnu onima koji pred
Gospodom prebivaju.
LB) Izaija glava 24

1 Gle, Gospod razvaljuje i pustoši zemlju, razara je, nagrđuje joj lice, raspršuje stanovnike
njezine.
većenik će biti kao i narod, gospodar kao i sluga, gosodarica kao i sluškinja, prodavač kao i
kupac, zajmodavac kao i zajmoprimac, vjerovnik kao i dužnik.
3 Zemlja je uništena i opljačkana, jer Gospod tako reče.
4 Tužna je zemlja, iznemogla, žalosni su i očajni stanovnici njeni, bez snage su narodni
glava ri.
5 Oskvrni se zemlja pod stanovnicima svojim, jer prestupiše Zakon, izmijeniše uredbe,
raskidoše Savez vječni.
6 Zato zemlju proždire prokletstvo i stanovnici njeni kaznu svojih zločina nose; zato su
sažgani stanovnici zemlje i malo ih ostade.
7 Tuži vino, uvenula je loza; svi uzdišu koji su vesela srca bili.
8 Prestade veselje uz bubnjeve, prestade bezbrižna graja, prestadoše harfine radosti.
9 Ne pije se vino uz pjesmu, ogrknu jako piće pijanici.
10 Ruši se taj pusti grad: sve su kuće zatvorene i već nitko u njih ne ulazi.
11 Po ulicama je vika jer nestade vina, nesta svako veselje, radost ode iz zemlje!
12 Pustoš sama ostade u gradu, i već trunu vrata razvaljena.
13 Jer je u zemlji i u narodu kao kad se oberu masline, kao kad se poslije berbe paljetkuje.
14 Oni glas podižu, kliču od radosti, oni s obale morske veličanstvo Gospoda slave.
15 Slavite, dakle, Gospoda na mjestima gdje svjetlost sjaji, ime Gospoda, Boga Izraelova,
na otocima morskim.
16 S kraja zemlje čujemo mi pjesmu: “Slava pravednome!” Ali ja kažem: “Propadoh!
propadoh! Teško meni! Pljačkaju, pljačkaju, pljačkaši i dalje pljačkaju.”
17 Strava, jama i zamka pred tobom su, stanovniče zemlje.
18 Tko utekne ispred glasa strave, taj u jamu pada; tko se iz zamke izvuče, zamka će ga
uhvatiti. jer se otvaraju ustave s visine, i zemlja se trese iz temelja svojih.
19 Sva je zemlja razorena, sva se zemlja raspada, sva se zemlja uskolebala.
20 Sva se zemlja kao pijan čovjek ljulja, njiše se kao koliba, jer joj bezakonje njezino oteža.
Ona pada i više ne ustaje.
21 U to vrijeme kaznit će Gospod vojsku visoku na nebu i sve kraljeve zemaljske na zemlji.
22 I skupit će se kao sužnji u tamnici, i zatvoreni bit će u tamnici, i kaznit će se poslije
mnogih dana.
23 Mjesec će se sramotom pokriti, a sunce stidom, kada Gospod nad Vojskama stane
kraljevati na gori Sionu i u Jeruzalemu, i proslavi se pred starješinama.
LB) Izaija glava 25

1 Gospode, ti si Bog moj, uznosit ću te, ime ću tvoje slaviti, jer si velika djela učinio, i
namjere tvoje vjerno se ispuniše!
2 Jer si od grada gomilu kamenja načinio, od tvrdoga grada ruševine; uništen je grad
tuđinaca. Nikad se on više sagraditi neće.
3 Zato tebe silni narodi slave i boje te se gradovi naroda silnih.
4 Jer si slabom utočište bio, utočište nevoljnome u tjeskobi, spas od oluje, zaklon od žege;
jer je jarost silnička kao vihor koji o bedem udara.
5 Tuđinsku si vrevu savladao kao što sjenom od oblaka pripeku u suhoj zemlji savlađuješ.
Tako umuknuše i silnikove pjesme pobjedničke.
6 Gospod nad Vojskama na ovoj gori gozbu sprema svim narodima zemlje, gozbu od
sočnih jela, gozbu od starih vina, od sočnih jela i pretiline, od starih čistih vina.
7 I na ovoj gori on koprenu kida koja sve narode pokriva, zastor kojim su svi narodi
zastrti.
8 On zanavijek i smrt uništava. Gospod, vječni, otire suze sa svačijeg lica, i sramotu svog
naroda s cijele zemlje skida. jer progovori Gospod.
9 U to vrijeme reći će se: Gle, to je Bog naš u koga se uzdamo, on nas je spasio; to je
Gospod u koga se uzdamo, radujmo se, veselimo se spasenju njegovu!
10 Jer na ovoj gori ruka Gospodnja počiva, a Moab je na mjestu svome pregažen, kao što se
slama na bunjištu gazi.
11 Razmahuje rukama svojim usred njega kao što razmahuje plivač kad pliva, ali obara
Gospod oholost njegovu i razbija spletku ruku njegovih;
12 i obara i ruši visoke bedeme tvoje, na zemlju ih u prašinu baca.
LB) Izaija glava 26

1 Tada će se u zemlji Judinoj pjevati ova pjesma: “Tvrd grad mi imamo, zidovi su nama i
bedemi spasenje njegovo.
2 Otvorite vrata, dajte da uđe narod pravedan i vjeran!
3 Tko se u duši svojoj vjerno drži, mir mu čuvaš, mir mu čuvaš, jer se on u tebe uzda.
4 Uzdajte se uvijek u Gospoda, jer je Gospod stijena vječna.
5 Obori on one koji su bili na visinama, obori on grad visoki, obori ga do zemlje, u prah ga
svrgnu.
6 On je nogama pregažen, nogama ubogih, stopalima nevoljnika.”
7 Put je pravednika pravednost. Ti koji si pravedan ravnaš pravednome stazu.
8 Zato te mi čekamo, Gospode, na putu sudova tvojih, duša naša čezne za imenom tvojim i
za uspomenom tvojom.
9 Duša moja usred noći tebe želi i duh moj te u meni traži; jer kada se tvoji sudovi na
zemlji izvršuju, uče se pravdi stanovnici svijeta.
10 Ako se bezdušnik pomiluje, on se pravdi ne nauči; on zlo čini u zemlji pravednoj i za
veličanstvo Božje ne mari.
11 Moćna je ruka tvoja, Gospode; oni je ne vide. Vidjet će oni revnost tvoju za narod i
zbunit će se; oganj će progutati neprijatelje tvoje.
12 Ti nam daješ mir, Gospode, jer sve što radimo ti za nas dovršuješ.
13 Gospode, Bože naš! Gospodariše nad nama osim tebe drugi gospodari; ali mi samo
tvojom milošću spominjemo ime tvoje.
14 Koji su pomrli neće oživjeti, sjene neće ustati, jer si ih ti osudio i istrijebio i zatro svaki
spomen njihov.
15 Umnožio si, Gospode, narod, umnožio si narod i proslavio se, i zemlji međe proširio.
16 Tražili te, Gospode, kad su u nevolji bili, molili te skrušenom molitvom kad si im poslao
kaznu.
17 Kao trudnoj ženi kada rađa, kad od bola viče i previja se, tako nam je bilo, Gospode,
daleko od lica tvoga!
18 Zatrudnjesmo, mučismo se da rodimo, a kada rodismo, to bijaše samo vjetar: nikako mi
zemlji niti pomogosmo, niti se rodiše stanovnici njezini.
19 Neka ožive mrtvi tvoji! Neka ustanu leševi moji! Probudite se, radujte se, stanovnici
praha! Jer je tvoja rosa - rosa života, i zemlja će dan sjenama vratiti.
20 Hajde, narode moj, uđi u sobe svoje i zaključaj vrata za sobom, krij se za čas dok ne
prođe gnjev!
21 Jer, gle, Gospod izlazi iz stana svoga da kazni nedjela stanovnika zemlje; zemlja će krv
svoju otkriti i neće više ubojstva prikrivati.
LB) Izaija glava 27

1 Tad će Gospod zamahnuti ljutim, moćnim i velikim mačem svojim na Levijatana, zmiju
hitru, na Levijatana, zmiju vijugavu, i ubit će zmaja u moru.
2 I tog dana zapjevajte pjesmu o vinogradu.
3 Ja, Gospod, ja sam čuvar njegov, svaki čas ga zalijevam, dan i noć ga čuvam da ga nitko
ne ošteti.
4 Nema gnjeva u meni! Nek se trnje i drač samo pojavi, protiv njega ustat ću u boj, borit
ću se s njima i sve ih uništiti,
5 ako se moj zakon ne prihvati i mir sa mnom ne sklopi, i mir sa mnom ne sklopi.
6 S vremenom će se ukorijeniti Jakov, procvjetat će i narasti Izrael, i plodom će svojim
napuniti svijet.
7 Je li ga Gospod udario kao što je udario one koji njega udariše? Je li ga on onako ubio kao
što je ubijao one koji su njega ubijali?
8 S mjerom si ga izgnanstvom kaznio, kada si ga silnim vjetrom istočnim odnio.
9 Ispaštan je tako zločin Jakovljev i gle ploda oproštenja grijega njegova: Gospod je
kamenje žrtvenika razmetnuo, kao razdrobljeno krečno kamenje, te se neće više podizati
idoli Aštartini ni sunčani kipovi.
10 Jer je tvrdi grad osamljen, napušten i zanemaren kao pustinja, tuda telad pase, liježe i
granje brsti.
11 Kad usahnu grane, lome se; žene dođu na vatru da ih lože. Nerazuman bješe to narod,
zato ga i ne žali tko ga je stvorio, nama milosti za nj onaj koji ga je sazdao.
12 U to vrijeme istrest će Gospod voćke od vode riječne do potoka egipatskog, i vi ćete se
jedan po jedan pokupiti, sinovi Izraelovi.
13 I tad će se u veliku trubu zatrubiti, i koji bijahu otjerani u zemlju asirsku, i koji bijahu
pobjegli u zemlju egipatsku, doći će i klanjat će se Gospodu na Svetoj gori u Jeruzalemu.
LB) Izaija glava 28

1 Teško vijencu ponosnome pijanica Efrajimovih, uvelome cvijetu krasnog nakita
njihovog, uvrh rodnog dola onih koji se opijaju!
2 Gle, od Gospoda dolazi čovjek jak i silan kao oluja od grada, kao vihor koji lomi, kao
pljusak koji potoke vode lijeva i silno na zemlju ih sruči.
3 Nogama će se ponosni vijenac pijanica Efrajimovih zgaziti, i uveo cvijet blistava mu
nakita navrh rodnih dolina; bit će kao smokva prije ljeta uzrela,
5 U to vrijeme Gospod će nad Vojskama ostatku naroda svoga sjajna kruna i dičan vijenac
biti,
6 i duh pravde onom koji na sjedalu pravde sjedi, i sila onima koji neprijatelja do vrata
njegovih odbijaju.
7 Ali i oni od vina posrću, zanose se od žestokih pića; svećenici i proroci posrću od silna
pića. Vino ih je osvojilo, zanijeli se od silnoga pića i posrću u proricanju, spotiču se u
suđenju.
8 Svi stolovi puni su bljuvotina i nečisti, i nikome više mjesta nema.
9 Tko li će se mudrosti učiti, kome će se razum dijeliti? Djeci koja više se ne doje, djeci tek
od prse odbijenoj?
10 Jer tu jesu: zapovijed na zapovijed, zapovijed na zapovijed, pravilo na pravilo, pravilo
na pravilo, malo ovdje, malo ondje.
11 Pa dobro! Zbog toga će preko ljudi tepavih i tuđinskim jezikom Gospod tom narodu
govoriti.
12 On im reče: “Eto vam počinka, dajte umornome da počine; evo mjesta počivanja!” Ali
oni ne htjedoše slušati.
13 I za njih će riječ Gospodnja biti: zapovijed na zapovijed, zapovijed na zapovijed, pravilo
na pravilo, pravilo na pravilo, malo ovdje, malo ondje, da idu i nauznak padaju, razbiju se
i u zamke uhvate.
14 Slušajte, dakle, riječ Gospodnju, vi podsmjevači, koji vladate narodom u Jeruzalemu.
15 Vi rekoste: “Savez sa smrću sklopismo, sa Podzemljem ugovorismo; kada prođe bič koji
plavi, neće on nas dohvatiti, jer od laži načinismo sebi sklonište i od obmane skrovište.”
Stoga ovako govori Gospod: “Evo postavljam na Sion kamen, kamen izabran
17 Od poštenja napravit ću pravilo, a od pravde mjerilo.” I grad će utočište prijevare
potrti, a voda će zaklon laži potopiti.
18 Uništit će se savez vaš sa smrću, neće vaš ugovor ostati sa Podzemljem, i kad prođe bič
razorni, satrt će vas.
19 Čim on prođe, odnijet će vas, jer će zalaziti svako jutro, dan i noć, i čim se on čuje bit će
straha.
20 Jer će postelja kratka biti čovjeku da se ispruži, i pokrivač uzak da se ogrne.
21 Jer će Gospod kao na gori Perasimu ustati, kao u Dolini gibeonskoj razjarit će se, da
izvrši djelo svoje, neobično djelo svoje.
22 Ne predajte se izrugivanju da vam se okovi još više ne stegnu, jer čuh od Gospoda,
Gospoda nad Vojskama, pogibelj svoj zemlji suđenu.
23 Prignite uho i čujte moj glas! Pazite, i slušajte moju riječ!
24 Ore li sijač svakoga dana da sije? Brazdi li i brana neprestano njivu svoju?
25 Kad poravna odozgor, ne sije li kim i grahor? Ne meće li pšenicu gdje treba, proso i
ječam, te raž na mjesto određeno?
26 I Bog njegov njega uči, upućuje kako će raditi.
27 Jer se grahor ne vrši branom niti se kolski kotač obrće po kimu, nego se grahor štapom
mlati, a kim prutom.
28 Pšenica se vrši, ali ne jednako; idu po njoj i kotači kolski i kopita konjska, ali se ne
satire.
29 I to dolazi od Gospoda nad Vojskama, koji je divan u savjetu, velik u mudrosti.
LB) Izaija glava 29

1 Teško Arielu! Arielu, gradu gdje je David prebivao! Godinu na godinu dodajte krug svoj
neka blagdani ispune,
2 pa ću pritisnuti Ariel, i nastat će jauk i lelek.
3 Navalit ću na te sa svih strana, opkolit ću te vojskom oružanom, opkope ću protiv tebe
podignuti.
4 I bit ćeš ponižen. I riječ tvoja iz zemlje će doći, a glas njezin prah će ugušiti. Glas će tvoj
iz zemlje kao glas utvare doći, iz praha ćeš govor svoj mucati.
5 Mnoštvo neprijatelja tvojih bit će kao sitan prah, a mnoštvo ratnika kao pljeva koja se
rasipa, i doći će za čas, iznenada.
6 Od Gospoda nad Vojskama kazna će doći s gromovima i potresima i s hukom velikom, s
vihorom i olujom i s plamenom ognjenim koji proždire.
7 I kao što su u snu utvare noćne, tako će biti i mnoštvo naroda koji protiv Ariela vojuju,
koji udaraju na nj i njegov grad i koji ga pritješnjuju.
8 Bit će kao kada gladan sanja da jede, pa mu je želudac prazan kada se probudi, ili žedan
kad sanja i pije, pa se probudi žedan i iznemogao. Tako će biti mnoštvu svih naroda koji
protiv gore Sionske vojuju.
9 Stanite i čudite se! Zatvorite oči, postanite slijepi! Pijani su, ali ne od vina, posrću, ali ne
od jakih pića.
10 Jer je Gospod duh tvrdoga sna izlio na vas i oči vam (proroke) zatvorio, i pokrio glave
vaše (videoce).
11 Pred vama je cijelo objavljenje, kao riječi knjige pečaćene koja se čovjeku koji zna čitati
daje, govoreći: “Čitaj to!” A on odgovori: “Ne mogu jer je zapečaćeno!”
12 Ili kao knjiga koja se daje čovjeku koji ne zna čitati, govoreći: “Čitaj to!” A on odgovori:
“Ne znam čitati.”
13 Govori Gospod: Kad se ovaj narod meni približuje, on me ustima i usnama poštuje, ali
srce njegovo daleko je od mene, a strah kojim me se boji zapovijed je samo ljudskoga
predanja.
14 Zato ću ja čudima i čudesima još taj narod udariti, i propast će mudrost mudraca
njegovih, i nestat će razum umnika njegovih.
15 Teško onima koji se od gospoda kriju da bi svoje sakrili namjere; koji u mraku djela
svoja rade i govore: “Tko nas vidi i tko nas poznaje?”
16 Naopake li su misli vaše! Cijeni li se glina kao lončar, pa da djelo rekne svome tvorcu:
“Nije li me on načinio?” I da lonac o lončaru reče; “Nema u njemu razuma?”
17 Jošte malo pa će se Libanon u vrt pretvoriti, a vrt će se izroditi u šumu.
18 U taj dan će gluhi čuti riječi iz knjige i iz tame će i mraka oči slijepca vidjeti.
19 Nevoljnici će se sve više radovati u Gospodu, veselit će se ubogi zbog Sveca Izraelova,
20 jer neće više biti maslina i nestat će podsmjevača, istrijebit će se oni koji bezakonja
snuju,
21 koji na sudu druge osuđuju, a onome koji pred vratima brani parbu svoju zamke
postavljaju, i lažima pravo nevinih obaraju.
22 Zato ovako govori Gospod domu Jakovljevu, ovako govori otkupitelj Abrahamov:
“Postidjeti se neće više Jakov, niti će mu lice blijedjeti.
23 Jer kad vide djeca njegova djelo ruku mojih, svetit će ime moje, svetit će Sveca
Jakovljeva, bojat će se Boga Izraelova.
24 I koji duhom zalutaše urazumit će se, a koji mrmljahu primit će pouku.
LB) Izaija glava 30

1 Teško sinovima buntovnima, reče Gospod, koji bez mene odlučuju i saveze protiv moje
volje zaključuju, da domeću grijeh na grijeh!
2 Koji ne pitajući mene u Egipat silaze da se pod zaštitu faraona sklone, da zaklon traže u
sjeni egipatskoj.
3 Faraonova će vam zaštita biti na sramotu, na porugu zaklon pod sjenkom egipatskom.
4 Već u Soanu knezovi njegovi, do Hanesa vjesnici njegovi stigoše.
5 Svi će se posramiti zbog naroda koji im neće biti koristan ni da ih izbavi ni da im
pomogne, nego će im na sramotu i porugu biti. Drugo proroštvo protiv poslanstva.
Proroštvo o negepskim životinjama:
6 Preko zemlje nevolje i muka, odakle dolaze lavi i lavići, guje i zmajevi krilati, nose blago
svoje na leđima magarećim, i bogatstvo svoje na grbama deva k narodu koji im pomoći
neće.
7 Jer egipatska pomoć zaludna je i prazna; zato ja zovem vikom koja ničemu ne vodi.
8 Idi sad, ureži ovo pred njima na ploču, zapiši u knjigu da ostane za buduća vremena,
zanavijek.
9 Jer to jest narod nepokoran, sinovi lažljivi, sinovi koji Zakona Gospodnjeg neće slušati.
10 Koji vidiocima govore: “Okanite se viđenja!” A prorocima: “Ne prorokujte što jeste,
govorite nam laskavo, prorokujte opsjene;
11 svrnite s puta, odstupite od staze, uklonite od nas Sveca Izraelova!”
12 Zato ovako govori Svetac Izraelov: Kad obacujete ovu riječ i uzdate se u nasilje i
prijevaru i na njih se oslanjate,
13 zato će vam to bezakonje biti kao pukotina u zidu koji će se srušiti, koja visok zid
zahvati koji se naglo odjednom obori,
14 i zdrobi se kao lončarska posuda koja se baca i ne žali za njom, i od čijih crepova ne
ostaje ni komad da njime ognja uzmeš s ognjišta ili da vodu zahvatiš iz zdenca.
15 Jer ovako reče Gospod, Vjećni, Svetac Izraelov: “U miru i pokoju spas će vam biti, u
tišini i u pouzdanju bit će snaga vaša” Ali vi to ne htjedoste.
16 Nego rekoste: “Ne! Na konjima ćemo trku mi dobiti!” Zato ćete bježati iz trke. “Brze
ćemo konje uzjahati!” No zato će brži biti oni koji će vas tjerati.
17 Na prijetnju će samo jednog tisuću bježati, a na prijetnju petorice bježat ćete dok ne
ostanete kao motka navrh gore, kao zastava na brdu.
18 Ali će se Gospod smilovati na vas i ustat će da vas pomiluje; jer je Gospod Bog pravedan;
blago svima koji se u nj uzdaju!
19 Da, narode sionski, stanovniče jeruzalemski, nećeš više ti plakati! Kad zavapiš,
pomilovat će te, čim te ćuje, odazvat će ti se,
20 Dat će vama Gospod kruha u žalosti i vode u nevolji; koji te uče neće se više kriti, nego
će oči tvoje vidjeti učitelje tvoje.
21 I uši će tvoje slušati gdje se za tobom govori: “To je put, idite njim!”, jer biste vi svrnuli
desno ili lijevo.
22 I zanemarit ćete srebro idola, a sve zlato koje ih pokriva bacit ćete kao nečistoću, i reći
im: “Van!”
23 I dat će on, tad sjemenu kišu koje posiješ na njivi, i dobar će i obilan biti kruh koji će ti
zemlja dati. I tada će i stada tvoja na prostranim pašama pasti.
24 Volovi i magarci koji ti obrađuju zemlju jest će čistu zob, ovijanu vijačom i rešetom.
25 Na svakoj gori visokoj i na svakom humu uzdignutom izvora će biti i vode žive u dan
velikog pokolja, pri padanju kula.
26 Svjetlost mjeseca bit će kao svjetlost sunca, a svjetlost sunca sedam puta veća (kao
svjetlost od sedam dana), kada Gospod zavije ulom narodu svome i iscijeli rane svojih
udaraca.
27 Gle ime Gospodnje ide izdaleka, i gnjev njegov kao bijesan požar gori, usne su mu pune
ljutnje i jezik mu ko proždrljiv plamen.
28 Dah je njegov kao preplavljen potok koji do grla dopire, da narode bičem zatiranja bije,
kao uzde zavodljive. u ustima naroda.
29 Pjevat ćete kao noću kad je blagdan, i srce će vam veselo biti kao onome koji za frulom
ide na goru Gospodnju, k stijeni Izraela.
30 I Gospod će činiti da odjekne njegov silan glas, pokazat će ruku svoju, spreman da
zamahne u ljutini gnjeva svoga, usred plamena ognjenog koji proždire, usred poplave i
oluje te kamenog grada.
31 Od glasa Gospodnjeg prepast će se Asirac; Gospod će ga bičem svojim udariti.
32 I na svaki udarac biča koji mu je namjenjen i kojim će ga Gospod ošinuti čut će se
bubnjevi i harfe; ratovat će Gospod uzdignutom rukom protiv njega.
33 Odavno je spremljena lomača, kralju spremljena je ona; duboka je i široka, mjesta,
ognja, mnogo ima i drva: dah će je Gospodnji, kao potok sumporni, zapaliti.
LB) Izaija glava 31

1 Teško onima koji za pomoć u Egipat idu, koji se na konje oslanjaju, i uzdaju u mnoga
kola i u silu konjanika, a ne gledaju Sveca Izraelova i ne traže Gospoda!
2 Ali i on je mudar i zlo će navući i riječ svoju neće on poreći! On ustaje na dom nevaljalih
i na pomoć onih koji nepravde čine.
3 Egipćanin je čovjek, a ne Bog, i konji njihovi tijelo su, a ne duh. Kad zamahne Gospod
rukom svojom, posrnut će zaštitnik, past će zaštićeni i propast će svi zajedno.
4 Jer mi ovako reče Gospod: Kao što lav i lavić nad svojim plijenom reže, a i kad se na nj
svi pastiri strče, ne plaši se vike njihove, nit se broja boji njihova, tako će sići Gospod nad
Vojskama da vojuje na gori Sionu i na humu njezinu.
5 Kao ptice koje krila svoja nad ptićima svojim šire, tako će i Gospod nad Vojskama
zaklanjati Jeruzalem. Zaklanjat će i izbavit će ga, sačuvat će ga i spasiti.
6 Vratite se k njemu, od koga se odvrgoste, sinovi Izraelovi!
7 U taj dan će svaki odbaciti idole svoje srebrne i zlatne, koje ruke vaše grešne načiniše.
8 I Asirac će pasti od mača koji nije mač od ljudi, istrijebit će ga mač koji neće od čovjeka
biti. Bježat će on ispred mača, i mladi će ratnici njegovi u ropstvo pasti.
9 Užasnut, ostavit će svoju hridinu, prestravljeni, knezovi će od svoje bježati zastave -
riječ je Gospoda, čiji je oganj na Sionu a peć u Jeruzalemu.
LB) Izaija glava 32

1 Tad će kralj po pravu kraljevati, a knezovi po pravdi vladati.
vaki će biti kao zaklon od vjetra, kao utočište od poplave, kao potoci žive vode u presuhoj
zemlji, kao sjena velike stijene u zemlji zažarenoj.
3 I oči što vide neće biti zaslijepljene, i uši što čuju slušat će.
4 I lakomislenih srce razumijet će, i jezik mucavih brzo će i jasno govoriti.
5 Bezumnik se neće više plemenitim zvati, niti lukavac velikodušnim.
6 Jer bezumnik ludost kaže i njegovo se srce zlu podaje, da radi bezakonje i protiv Boga
laž govori, da isprazni dušu gladnom, da oduzme piće žednom.
7 Opasno je oružje lukavog: podvale smišlja da riječima lažnim uboge zatire i kada je
parba ubogog pravedna.
8 A tko je plemenit plemenito smišlja i ustraje u plemenitim namjerama svojim.
9 Ustanite, žene nemarne, slušajte moj glas! Kćeri lijene, čujte riječi moje!
10 Do godine i još malo dana zadrhtat ćete vi lijene, jer neće biti berbe, a ni žetve neće
biti.
11 Strašite se, vi nemarne! Dršćite, vi lijene! Svucite se, svucite se gole, i kostrijet
pripašite!
12 Biju se u prsa za uspomenom na lijepe njive i na rodne vinograde.
13 Trnje raste i drač po zemlji naroda moga i po svim kućama veselja grada veseloga.
14 Napušteni su dvorovi, vreve je gradske nestalo; bedemi i kule zauvijek će služiti kao
pećine. Po njima će divlji magarci skakati i plandovati stada,
15 dok se na nas ne izlije duh s visine. Tada će pustinja postati voćnjak, a voćnjak će se u
šumu pretvoriti.
16 Tada će u pustinji pravednost stanovati, a pravda će u voćnjaku prebivati.
17 Djelo pravde mir će biti, a plod pravde vječni pokoj i sigurnost.
18 U stanu mira moj će narod sjediti, u stanovima sigurnim, u zaklonima tihim.
19 Ali će tuča šumu potući, a grad će se u ponor srušiti.
20 Blago vama koji svuda kraj vode sijete puštajući da slobodno idu vol i magarac!
LB) Izaija glava 33

1 Teško tebi koji pustošiš, a tebe ne pustošiše! Koji pljačkaš, a još nisi opljačkan! Kad
prestaneš pustošiti, bit ćeš opustošen, kad prestaneš pljačkati, bit ćeš opljačkan.
2 Gospode, smiluj nam se! Mi se u te uzdamo! Budi nam pomoć svako jutro, spasenje naše
u nevolji!
3 Kada glas tvoj jekne, bježe narodi; rasiju se narodi kad se ti podižeš.
4 Žanje se vaš plijen kao skakavci što žanju; skače se na nj kao skakavci što skaču.
5 Uzvišen je Gospod jer visoko boravi; on puni Sion pravednošću i pravdom.
6 Dani tvoji spokojni će biti. Mudrost i razum izvori su spasa; Strah je od Gospoda blago
sionsko.
7 Eno viču na polju junaci, gorko plaču vjesnici mira.
8 Opustješe putovi, nitko više cestama ne ide. On pokvari savez, prezre gradove, nikoga ne
štedi.
9 Zemlja je u žalosti i tuzi, zbunjen je i klonuo Libanon. Kao pustinja je Šaron, otpalo je
lišće s Bašana i Karmela.
10 Sada ću ustati, veli Gospod, sada ću se uzvisiti, sada ću se izdignuti.
11 Začeli ste sijeno, rodit ćete slamu; dah vaš to je oganj koji će vas proždrijeti.
12 Narodi će biti sažgani u vapno, trnje posiječeno što u vatri gori.
13 Koji ste daleko, slušajte što učinih! A koji ste blizu, moju moć poznajte!
14 Uplašeni su u Sionu grešnici, bezdušnike trepet spopada! Tko će stati kod ognja koji
proždire? Tko će stati kod vječnog plamena?
15 Tko u pravdi hodi, tko po pravu zbori, koji prezire dobitak od nasilja, tko otresa ruke
da ne primi mita, tko uši čepi da za krv ne čuje i zatvara oči svoje da ne vidi zla,
16 on će nastaviti na visokim mjestima, i tvrdi gradovi bit će njemu utočište. Kruh će mu
se davati, voda će mu svagda dotjecati.
17 Oči tvoje vidjet će kralja u krasoti njegovoj i gledat će zemlju u svoj širini njenoj.
18 Srce tvoje sjećat će se straha: “Gdje je tajnik, gdje je rizničar? Gdje je onaj što pregleda
kule?”
19 Nećeš više smjelog naroda vidjeti, naroda tamna govora koji se ne shvaća, tuđinskog
jezika koji se ne razumije.
20 Pogledaj na Sion, na grad svetkovina naših! Oči tvoje vidjet će Jeruzalem, stan pokoja,
šator koji se neće više prenositi, kojem se kolje neće nikada vaditi, kojem se uzice neće
otkinuti.
21 Tu je nama veličanstveni Bog naš, i on nam je rijeka i voda široka, kud ne idu brodovi
veslački i velike ne prolaze lađe.
22 Jer je Gospod naš sudac, Gospod nam zakone daje, Gospod je naš kralj; on je naš
spasitelj.
23 Užad ti je popustila; ona više stezati ne može jarbole niti razapinjati jedra. Tad se plijen
veliki dijeli, a i hromi grabe plijen.
24 Nitko od žitelja ne govori: “Bolestan sam!” Narod jeruzalemski prima oprost zbog
nedjela svojih.
LB) Izaija glava 34

1 Pristupite, narodi, i čujte! Pazite, narodi! Neka čuje zemlja i sve što je u njoj, krug
zemaljski i sav njegov rod!
2 Jer će gnjev Gospodnji na sve narode planuti i jarost njegova na vojsku njihovu. Zatire
ih, pokolju predaje.
3 Bacaju se mrtvi njihovi, zaudaraju leševi njihovi, i brda se tope u krvi njihovoj.
4 Sva se vojska nebeska rasplinula, nebesa se kao knjiga savijaju, i sva vojska njihova
propada kao što s loze list otpada, kao što sa smokve list otpada.
5 Mač se moj, gle, na nebu opio, i evo ga, pada već na Edom, na narod koji sam propasti
predao.
6 Pun je krvi i masti mač Gospodnji krvi janjeće i jareće, masti od bubrega ovnujskih. Jer
ima žrtava Gospodnjih u Bosri, i veliko klanje u zemlji edomskoj.
7 I bivoli padaju s njima, i junci s bikovima. Zemlja se opija od krvi, a prah se od masti siti.
8 Jer je to dan osvete Gospodnje, godina odmazde za pravo sionsko.
9 Potoci će edomski u smolu se pretvoriti, prah njegov u sumpor, i zemlja njegova bit će
kao smola u plamenu;
10 neće se ni noću ni danju gasiti. Dim će njezin vječno se dizati, od koljena do koljena bit
će u žalosti. Nitko više neće njome prolaziti.
11 Držat će je jež i čaplja, sova će se i gavran u njoj naseliti, preko nje će se uže propasti
rastegnuti i visak pustošenja.
12 Neće više biti knezova da biraju kralja, svi će se knezovi njeni zatrti.
13 Trnje će niknuti u dvorima njihovim, kopriva i drač u gradovima njihovim, i bit će stan
čapljama i naselje nojevima.
14 Zvijeri će s pustinje divlje pse sretati, jarci će se dovikivati, i aveti noćne ondje se
naseliti i počinka naći.
15 Ondje će i zmija jaja odlagati, leći male svoje pod sjenu njezinu. Ondje će se i svi
jastrebovi sresti.
16 Tražite u knjizi Gospodnjoj i čitajte! Ništa od ovoga neće izostati, ni jedno ni drugo
neće uzmanjkati, jer su to njegova usta naredila, i duh će ih njegov već sabrati.
17 On im kocku baci, i ruka njegova užem im zemlju razdijeli, i ona će biti dovijeka
njihova, s koljena na koljeno boravit će u njoj.
LB) Izaija glava 35

1 Radovat će se pustinja i zemlja suha, veselit će se pustoš i cvjetat će kao ruža.
2 Cvijećem će se pokriti, zaigrat će od radosti, orit će se pjesme veselja, pobjednički
pokliči. Dat će joj se slava libanonska, ljepota karmelska i šaronska. Vidjet će oni slavu
Gospodnju, veličanstvo Boga našega.
3 Ukrijepite ruke klonule, iznemogla učvrstite koljena:
4 recite onima kojima se srce zamutilo: “Ohrabrite se, ne bojte se, evo Boga vašeg, doći će
osveta, odmazda Božja. Sam će on doći i spasiti vas.”
5 Tada će sljepačke oči progledati, uši će se gluhima otvoriti;
6 tada će i hromi kao jelen skakati, i jezik nijemoga radosno klicati, jer će provreti vode
po pustinji i potoci po bespuću;
7 svjetlosna varka postat će jezero, zemlja sasušena izvor vode; i u stanu gdje su ležali
čaglji rast će trska i rogoz.
8 Probijen će bit put i staza koja će se sveti put nazvati; neće nitko nečist njome ići; bit će
samo za njih; tko njome ide neće zastraniti, pa bio i bezuman.
9 Neće na njoj biti lava, neće ljuta zvijer njome ići.
10 Izbavljeni Gospodnji vratit će se i u Sion će s pjesmama pobjedničkim doći, vječna će im
radost glave kruniti, pratit će ih radost i veselje, a bježat će tuga i jadikovanje.
LB) Izaija glava 36
1 Četrnaeste godine Ezekijina kraljevanja, Sanherib, kralj asirski, krenu na sve tvrde
gradove Judine i zauze ih.
2 I kralj asirski posla iz Lakiša u Jeruzalem prema kralju Ezekiji velikog peharnika s jakom
vojskom. On stade kod jaza gornjega jezera na putu u Valjarevo polje.
3 Tada Elijakim, sin Hilkijin, upravitelj dvora kraljevskoga, iziđe k njemu sa Šebnom,
tajnikom, i s Joahom, sinom Asafovim, ljetopiscem.
4 Peharnik im reče: “Kažite Ezekiji: Ovako govori veliki kralj, kralj asirski: Koja je to
uzdanica na koju se oslanjaš?
5 Ja ti kažem da su to samo prazne riječi. Za rat treba pameti i sile. U što se, dakle, uzdaš
te si se odmetnuo od mene?
6 Gle, na Egipat se osloni, na štap od trske slomljene koji ulazi u ruku i probada svakoga
koji se na nj naslanja.
7 Ako li im kažeš: Uzdamo se u Gospoda, Boga svoga - nije li to onaj čije je uzvišice i
žrtvenik oborio Ezekija govoreći Judi i Jeruzalemu: Pred ovim žrtvenikom klanjate se?
8 Ali sad, pogodi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim, i dat ću ti dvije tisuće konja
ako možeš dobaviti ljude koji će ih jahati.
9 Kako bi mogao odbiti jednog jedinog vođu između najmanjih sluga moga gospodara? Ali
ti se uzdaš u Egipat za kola i konjanike.
10 Inače, jesam li ja bez Gospoda došao na ovo mjesto da ga zatrem? Gospod mi reče: Idi
na tu zemlju i zatri je!”
11 Elijakim, Šebna i Joah rekoše velikom peharniku: “Govori slugama svojim aramejski, jer
ga razumijemo, a nemoj govoriti judejski da čuje narod na zidinama.”
12 Peharnik odgovori: “Je li me moj gospodar poslao k tvome gospodaru ili k tebi da
kažem ove riječi? Nije li k tim ljudima koji sjede na zidu, osuđeni da jedu svoju nečist i
piju svoju mokraću s vama?
13 Zatim se veliki peharnik približi i poviče glasno judejski: “Čujte riječi velikoga kralja
asirskoga!
14 Ovako govori kralj: Nemojte da vas vara Ezekija, jer on vas ne može izbaviti.
15 Nemojte da vas Ezekija nagovori da se pouzdate u Gospoda govoreći: Gospod će vas
izbaviti, ovaj se grad neće dati u ruke kralju asirskome.
16 Ne slušajte Ezekiju, jer ovako govori kralj asirski: Sklopite mir sa mnom i dođite k
meni, i svatko će od vas jesti sa svog čokota i sa svoje smokve, svatko će piti iz svoga
studenca,
17 dok ne dođem i ne odnesem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju obilnu žitom i
vinom, u zemlju obilnu kruhom i vinogradima.
18 Nemojte da vas Ezekija vara govoreći: Gospod će vas izbaviti. Je li koji od bogova drugih
naroda izbavio svoju zemlju iz ruke kralja asirskoga?
19 Gdje su bogovi hamatski i arpadski? Gdje su bogovi sefarvajimski? Jesu li oni izbavili
Samariju iz mojih ruku?
20 Koji su između svih bogova ovih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke? A Gospod
će izbaviti Jeruzalem iz moje ruke?”
21 Šutjeli su; ne odgovoriše ni riječi, jer kralj bijaše izdao ovu zapovijed: “Ne
odgovarajte!”
22 I Elijakim, sin Hilkijin, upravitelj dvora kraljevskoga, Šebna, tajnik, i Joah, sin Asafov,
ljetopisac, dođoše k Ezekiji razdrtih haljina i kazaše mu riječi velikog peharnika.
LB) Izaija glava 37

1 Kad to ču kralj Ezekija, razdrije haljine svoje, veza oko sebe kostrijet i ode u dom
Gospodnji.
2 On posla Elijakima, upravitelja kraljevskoga dvora, Šebnu, tajnika, i najstarije svećenike
obučene u kostrijet k Izaiji, proroku, sinu Amosovu.
3 oni mu rekoše: “Ovako govori Ezekija: Ovo je dan nevolje, kazne i sramote; jer prispješe
djeca do porođaja, a nema snage da se rode.
4 Može biti da je Gospod, Bog tvoj, čuo riječi velikog peharnika koga kralj asirski,
gospodar njegov, posla da ruži Boga živoga, i može biti da će Gospod, Bog tvoj, udariti
kazne svoje zbog riječi koje je čuo. Pomoli se zato za ostatak koji još po
5 Sluge kralja Ezekije dođoše k Izaiji.
6 Izaija im reče: “Recite svome gospodaru: Ovako govori Gospod: Ne boj se riječi koje si
čuo, kojima sluge kralja asirskoga huliše na me.
7 Evo, ja ću pustiti na njih duh, da se na glas koji budu čuli vrate u svoju zemlju; učinit ću
da u svojoj zemlji pogine od mača.”
8 Veliki peharnik, na povratku, nađe kralja asirskoga kad je napadao na Libnu, jer bijaše
saznao da je bio otišao iz Lakiša.
9 Tada kralj asirski primi vijest o Tirhaku, kralju etiopskome. Reče mu se: “Krenuo je u rat
protiv tebe.” Čim je on to čuo posla glasnike k Ezekiji govoreći:
10 “Ovako recite Ezekiji, kralju Judinu: Da te ne vara Bog tvoj, u koga se uzdaš govoreći:
Neće se Jeruzalem dati u ruke kralju asirskome.
11 Eto, čuo si što su učinili kraljevi asirski svim zemljama, sasvim ih uništivši; a ti ćeš se
izbaviti?
12 Jesu li narode koje satraše oci moji izbavili bogovi njihovi? Gozance, Harance, Resefce i
sinove Edenove koji su u Tel Basaru?
13 Gdje su kralj hamatski, kralj arpadski i kralj grada Sefarvajima, Hene i Ive?”
14 Ezekija primi knjigu iz ruku glasnika i pročita je. Zatim ode u dom Gospodnji i razvi je
pred Gospodom;
15 pa se pomoli Gospodu govoreći:
16 Gospode nad Vojskama, Bože Izraelov, koji sjediš na kerubinima, ti si sam Bog svim
kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju.
17 Prigni, Gospode, uho svoje i čuj! Otvori, Gospode, oči svoje i vidi! Čuj sve riječi što
Sanherib posla da grdi Boga živoga!
18 Istina je, Gospode, opustošili su kraljevi asirski sve one narode i zemlje njihove,
19 pobacali su bogove njihove u oganj, ali to ne bijahu bogovi, nego djelo ruku čovječjih,
drvo i kamen, i oni ih uništiše.
20 A sad, Gospode, Bože naš, izbavi nas iz ruku Sanheribovih, da poznaju sva kraljevstva
na zemlji da si jedino ti Gospod!”
21 Tada Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: “Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: Uslišio
sam molitvu koju si mi upravio zbog Sanheriba, kralja asirskoga.
22 Evo riječi koju je Gospod izrekao protiv njega: Ruga ti se, podsmjehuje ti se djevojka,
kći sionska; glavom maše za tobom kći jeruzalemska.
23 Koga si ti ružio i hulio? Na koga si glas podigao? Podigao si uvis oči svoje na Sveca
Izraelova!
24 Preko glasnika svojih ružio si Gospoda i rekao: S mnoštvom kola svojih stadoh navrh
gora, na vrhunce Libanona. Posjeći ću najviše cedre njegove i najljepše čemprese njegove,
i ući u krajnji stan njegov, u šumu njegovu lijepu poput perivoja.
25 Kopao sam i vodu sam pio, a stopama ću svojim sve egipatske rijeke isušiti.
26 Nisi li čuo da sam ja odavna to spremio, od iskona da sam tako uredio? Sad sam pustio
da se to ispuni, u puste gomile da prevratiš gradove.
27 Iznemogoše stanovnici njihovi, prestrašiše se i smetoše se, postadoše kao poljska trava,
kao meka trava, kao trava na krovovima, kao pšenica koja se osuši prije no što sazre.
28 Ali ja znam kad ti sjediš i kada polaziš, kada dolaziš i kada bjesniš na me,
29 A zato što bjesniš na me, i obijest mi tvoja dođe do ušiju, brnjicu ću zato svoju provući
kroz nozdrve tvoje i stavit ću uzdu svoju u usta tvoja, pa ću te natrag voditi putem kojim
si došao.
30 A tebi neka ovo bude znak: Jeo si jedne godine rod od otpalog žita, druge godine ono
što samo od sebe rodi; ali ćete treće godine sijati i žeti, sadit ćete vinograde i jest ćete rod
od njih.
31 Ostatak doma Judina što se spasi opet će pustiti žile odozdol i roditi odozgor.
32 Jer će iz Jeruzalema izići ostatak i iz gore Siona izbjeglice. Eto, to će učiniti revnost
Gospoda nad Vojskama.
33 Zato ovako govori Gospod o kralju asirskome: Neće on u ovaj grad ulaziti, niti će bacati
ovamo strijele; neće se on k njemu sa štitom primaći, niti će opkopa oko njega kopati.
34 Vratit će se putem kojim je došao, a u ovaj grad neće ulaziti, govori Gospod.
35 Jer ću ja taj grad braniti i sačuvati radi sebe i radi Davida, sluge svoga.”
36 Anđeo Gospodnji iziđe i pobi u taboru asirskom sto osamdeset i pet tisuća ljudi. A kad
ujutro ustadoše, a tu bijahu sve sama mrtva tjelesa.
37 Tad Sanherib, kralj asirski, diže svoju vojsku i vrati se u Ninivu.
38 Kad se klanjao u domu Nimroka, boga svoga, Adramelek i Sareser, sinovi njegovi, ubiše
ga mačem, a sami pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji Asar-
Hadon, njegov sin.
LB) Izaija glava 38

1 U to vrijeme Ezekija se razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe k njemu i reče
mu: “Ovako govori Gospod: Daj naredbe svoje domu svome, jer ćeš umrijeti i nećeš više
živjeti!”
2 Ezekija se okrene licem k zidu i uputi Gospodu ovu molitvu:
3 “Ah, Gospode, spomeni se da sam pred licem tvojim vjerno i čistim srcem hodio i činio
ono što je dobro u očima tvojim.” I Ezekija se rasplaka.
4 Zatim riječ Gospodnja progovori Izaiji i reče:
5 “Idi i reci Ezekiji: Ovako govori Gospod, Bog Davida, oca tvoga: Čuo sam molitvu tvoju i
vidio sam suze tvoje. Evo, dodat ću tvome vijeku petnaest godina.
6 Izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku kralja asirskoga i branit ću ovaj grad.
7 I evo ti znaka od Gospoda po kojem ćeš znati da će Gospod ispuniti riječ koju izreče.
8 Ja ću vratiti natrag sjenku sa suncem deset stupnjeva kako je padala na Ahazov
sunčanik.” I sunce se vrati za deset stupnjeva po stupnjevima po kojima bijaše sišlo.
9 Pjesma Ezekije, kralja Judina, o njegovoj bolesti i ozdravljenju:
10 Ja rekoh: Kad se presjekoše dani moji moram na vrata Podzemga ići. Uze mi se ostatak
godina mojih!
11 Govorio sam: vidjet više neću Gospoda na zemlji živih, neću više vidjeti ni čovjeka
među onima koji na svijetu stanuju!
1tan mi se moj ote i daleko od mene prenese, kao šator pastirski. Presječen mi je život kao
kada tkalac otkida niti od osnove. Od jutra do večeri skončat ćeš me!
13 Držao sam se do jutra; i kao lav kidaše sve kosti moje. Od jutra do večeri skončat ćeš
me!
14 Pištah kao lastavica, hukah kao golubica, oči moje okreću se gledajući u nebo. Gospode,
na muci sam, pomozi mi!
15 Šta da kažem? On mi odgovori i on me usliši. Ja ću smjerno ići do kraja svojih dana
poslije jada duše svoje.
16 Tvojom dobrotom, Gospode, život se uživa, i po njoj ja jošte dišem. Ozdravio si me i
vratio životu.
17 Evo, i muke moje na spas meni bjehu i tebi bi milo da iz jame uništenja dušu moju
izvučeš, jer si ti za svoja leđa grijehe moje sve bacio.
18 Ne slavi tebe Podzemlje, niti te smrt hvali. Koji siđoše u jamu, vjernosti se tvojoj više ne
nadaju.
19 Živi, živi tebe slave, kao ja danas! Otac sinovima vjernost tvoju javlja.
20 Gospode spasi me! Odjeknut će žice harfi naših kroz sve dane života našeg u domu
Gospodnjemu.
21 Izaija bijaše rekao: “Neka donesu grudu suhih smokava i priviju na otok, i Ezekija će
živjeti.”
22 A Ezekija bijaše rekao: “Po kojem ću znaku znati da ću ići u dom Gospodnji?”
LB) Izaija glava 39

1 U to isto vrijeme Merodak Baladan, sin Baladanov, kralj babilonski, posla pismo i poklon
Ezekiji, jer bijaše saznao za njegovu bolest i za njegovo ozdravljenje.
2 Ezekija se obradova tome i pokaza izaslanicima sve riznice svoje, srebro i zlato, mirise i
skupocjeno ulje, svu svoju oružanu i sve što se nalazilo u riznicama njegovim. Ne osta
ništa da im Ezekija ne pokaza u domu svome i na svim imanjima svojim.
3 Prorok Izaija dođe poslije toga kralju Ezekiji i reče mu: “Što su govorili ti ljudi i odakle
su došli k tebi?” Ezekija odgovori: “Došli su mi iz daleke zemlje, iz Babilona.”
4 Izaija reče još: “Što su vidjeli u tvome domu?” Ezekija odgovori: “Vidjeli su sve što ima u
mome domu; nije ništa ostalo u riznicama mojim da im nisam pokazao.”
5 Tada Izaija reče Ezekiji: “Slušaj riječ Gospoda nad Vojskama!
6 Evo, doći će vrijeme kad će se odnijeti u Babilon sve što ima u domu tvome i što su
sabrali oci tvoji do danas. Ništa neće ostati, govori Gospod.
7 A uzet će se i sinovi tvoji, koji će izići od tebe, koje ćeš roditi da budu eunusi na dvoru
kralja babilonskoga.”
8 Ezekija odgovori Izaiji: “Dobra je riječ Gospodnja koju si izgovorio.” A mislio je: “Za
moga vijeka bit će barem sigurnost.”
LB) Izaija glava 40

1 Tješite, tješite moj narod, govori vaš Bog.
2 Govorite srcu jeruzalemskom i vičite mu da se završilo robovanje njegovo, da mu je
krivnja okajana, da je primilo iz ruke Gospodnje dvostruko za sve grijehe svoje.
3 Viče jedan glas: “Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnajte u pustoši stazu Bogu
našemu.
4 Sve doline neka se povise i slegnu bregovi i gore, doline neka se izravnaju, a klisure
neka postanu visoravni.
5 Tada će se slava Gospodnja objaviti, tada će ga svako tijelo vidjeti; jer su usta Gospodnja
govorila.”
6 Jedan glas govori: “Viči!” A on odgovori: “Šta da vičem?” “Svako tijelo je kao trava i
slava njegova kao poljski cvijet.
7 Osuši se trava i otpada cvijet kad na njega vjetar Gospodnji zapuše. - Zaista je narod kao
i trava:
8 osuši se trava i otpada cvijet, ali riječ Boga našega ostaje dovijeka.”
9 Popni se na goru visoku, Sione, da objaviš dobru vijest; podigni svoj glas, Jeruzaleme, da
objaviš dobru vijest; podigni svoj glas, ne boj se; kaži gradovima Judinim: “Evo Boga
vašega!”
10 Evo ide Gospod, ide Bog u sili i rukom svojom zapovijeda. Eno s njim je naplata njegova
i nagrade su pred njime.
11 Kao pastir on će stado svoje pasti, u naručje svoje uzet će jaganjce, nosit će ih u
njedrima i voditi dojilice.
12 Tko je šakom izmjerio vodu i nebesa premjerio pedljem? Tko je prah zemaljski u
varićak pokupio? Tko je gore na vagu i bregove na uteg mjerio?
13 Tko je prozreo duh Gospodnji ili ga naučio savjetom svojim?
14 S kim je on rješavao da upute primi, tko je njega putu pravde naučio, tko li ga je
mudrosti učio i tko mu je put razuma pokazao?
15 Gle, narodi su kao kap iz vedra, kao prašak na mjerilima, gle, otoci su kao sitan prašak
na vjetru.
16 Libanon ni za vatru ne dostaje, a životinje njegove ni za žrtvu paljenicu.
17 Svi su narodi pred njim kao ništa ništa su za njega oni, samo ništavilo!
18 S kim ćemo, dakle, Boga usporediti? Kakvu ćemo mu priliku naći?
19 Umjetnik lijeva idole, a zlatar ih pozlaćuje, stavlja im srebrne lončiće.
20 Koga siromaštvo tjera da da malo, bira drvo koje ne trune i majstora vješta traži da mu
načini kip nepomičan.
21 Ne znate li to, niste li to naučili? Nije vam se odmah to u početku reklo? Jeste li ikad o
postanju zemlje razmislili?
22 Ta on je koji sjedi nad krugom zemaljskim, a njeni su stanovnici kao skakavci. On
nebesa kao tanko platno razastire i kao šator sebi za stan razapinje.
23 On knezove u ništa obraća, i unizuje suce zemaljske.
24 Oni nisu posađeni niti posijani, stablo im se nije ukorijenilo u zemlji; on na njih puhne,
i oni usahnu, a vihor ih raznosi kao pljevu.
25 “S kim ćete me, dakle, prispodobiti da bih mu bio nalik?” kaže Svetac.
26 Podignite oči svoje i gledajte! Tko je sve to stvorio? Tko li vojsku vodi njihovu? On
svakoga po imenu zove on koji na broj izvodi vojsku njihovu.
27 Zašto govoriš, Jakove, zašto govoriš, Izraele: “Sudbina je moja pred Gospodom
sakrivena, pravo moje ne izlazi ispred Boga moga?”
28 Ne znaš li to, nisi to naučio? Bog je Gospod vječni, krajeve zemlje stvorio: ne muči se on
niti sustaje; razum njegov ne može se izmjeriti.
29 On umornom snagu daje i sustalom život krijepi;
30 djeca se umore i sustaju, a i mladići posrću;
31 ali koji se u Gospoda uzdaju obnavljaju snagu svoju; kao orlovi podižu se, zalijeću se, ne
sustaju, hode i ne umaraju se.
LB) Izaija glava 41

1 Umuknite preda mnom, otoci! Neka snage svoje narodi saberu, neka pristupe i neka
govore. Hajdemo da se sudimo.
2 Tko je onog podigao s istoka, kog spasenje samo k sebi zove? Tko li mu je narode predao
i kraljeve pokorio, tko u prah smrvio mačeve njihove i u pljevu raspršio lukove njihove?
3 Progna on njih, prođe sretno putem kojim nije prije nikada kročila noga njegova.
4 Tko li sve to napravi i svrši? To je onaj koji je od iskona naraštaje podigao, ja, Gospod,
prvi i isti do poslednjih dana.
5 Vide ga otoci i boje se, tresu se krajevi zemlje. Približuju se, dolaze,
6 jedan drugome pomaže, i brat bratu kaže: “Budi hrabar!”
7 Kipar bodri ljevača koji čekićem klepa, hrabri onog koji na nakovnju kuje, a za spoj kaže:
“Dobar je!” I idola čavlima učvršćuje da se ne pomiče.
8 Ali ti, Izraele, slugo moja, Jakove, koga sebi izabrah; sjeme Abrahama, koga sam volio,
9 ti koga uzeh s krajeva zemlje, i koga dozvah iz zemlje daleke, i rekoh ti: “Ti si sluga moj,
tebe ja izabrah i ne odbacih te!”
10 Ne boj mi se, jer ja sam s tobom, ne plaši se, jer ja sam tvoj Bog, ja tebe krijepim i
spašavam i svojom te podržavam pobjedničkom desnicom.
11 Gle, postidjet će se i osramotit će se svi koji su na te ljuti, uništit će se, propast će koji
se tebi protive.
12 Potražit ćeš protivnike svoje, ali ih nećeš više naći, uništit će se, postat će ništa oni koji
protiv tebe vojevaše.
13 Jer sam ja, Gospod, Bog tvoj, koji desnicu tvoju krijepim i kažem ti: “Ne boj se, ja ti
dolazim u pomoć.”
14 Ne boj se, crviću, Jakove, ličinko, Izraele ja ti u pomoć dolazim, govori Gospod, Svetac
Izraelov spasitelj tvoj.
15 Gle, od tebe ću vršilicu oštru, novu, sa zupcima učiniti: brda ćeš ti gnječiti i satirati,
brda ćeš u pljevu obratiti.
16 Vijat ćeš ih; vjetar će ih nositi, vihor će ih rasuti; ali ćeš se ti Gospodu veseliti, hvalit
ćeš se Svecem Izraelovim.
17 Siromasi i ubogi vode traže, a nje nema; jezik im se od žeđi osušio. Njih ću ja, Gospod,
uslišiti, ja, Bog Izraelov, njih ostaviti neću.
18 Otvorit ću rijeke na visovima i izvore usred dolina, pustinju ću u jezero obratiti i suhu
zemlju u izvore vode;
19 u pustinji cedar i bagrem ću saditi, mirtu i maslinu; u pustoj ću zemlji čempres, brijest i
šimšir posaditi,
20 da vide i da znaju, da promisle i da razumiju da je to Gospodnja ruka učinila, Svetac
Izraelov da je to stvorio.
21 Iznesite parbu svoju, govori Gospod; iznesite prava svoja, veli kralj Jakovljev.
22 Neka dođu i neka nam objave što će biti. Koja su proroštva što prije učiniste? Kažite
nam, da o njima razmislimo i spoznamo ispunjenje njihovo, ili nam kazuje budućnost.
23 Kažite nam što će poslije biti da poznamo jeste li bogovi. Učinite nešto zlo il’ dobro, pa
da se divimo i svi da gledamo.
24 Gle, vi niste ništa, i djelo je vaše ništa, sramota se vama diviti.
25 Sa sjevera ga zazvah, i on k meni dođe, s istoka ime moje on prizva; kao blato silnike on
gazi, kao glinu koju lončar gnječi.
26 Tko ga od iskona objavi da ga znamo, a odavno unaprijed, da kažemo: “Istina je?” Nitko
ga ne objavi, nitko unaprijed ne proreče, nitko nije vaših riječi čuo.
27 Ja sam prvi Sionu kazao: “Evo ih, evo ih!” A Jeruzalemu: “Dobrih vijesti glasnika ti
šaljem!”
28 Gledam, i nikoga nema, nikog koji bi među njima proricao, koji bi odgovorio kada ga
upitam.
29 Gle, svi su oni ništavni, ništavna su djela njihova; idoli su njihovi puka ispraznost.
LB) Izaija glava 42

1 Evo sluge moga kog ću podržati, izabranika moga, milog duši mojoj. Na njega sam duh
svoj izlio; i on će javljati narodima pravdu.
2 Neće vikati niti glasa podizati, niti će se njegov glas po ulicama čuti.
3 Trske stučene neće prelomiti, stijenj koji još tinja neće ugasiti. Po istini pravdu će
javljati.
4 Neće klonuti niti malaksati dokle god na zemlji pravdu ne postavi, a zakonu njegovu
nadaju se otoci.
5 Ovako govori Bog, Gospod koji je stvorio i razapeo nebesa, koji je zemlju i plodove njene
rasprostro i disanje dao onima koji su na njoj, dah onima koji po njoj hode.
6 Ja te, Gospode, za spasenje zazvah i za ruku ću te uhvatiti, čuvat ću te i učvrstit ću te, da
učinim s narodom savez i da budem svjetlost narodima,
7 da otvorim svim slijepima oči, da sužnje iz zatvora pustim i iz tame koji u mraku sjede.
8 Ja sam Gospod, to je ime moje, i ja slave svoje neću drugom dati, niti hvale svoje idolima.
9 Evo su se prva djela ispunila i ja vam opet nova javljam, kazujem ih prije no što nastanu.
10 Pjesmu novu Gospodu pjevajte, pjevajte hvalu njegovu krajevima zemlje, vi koji po
moru veslate i u njemu živite, otoci i stanovnici njihovi!
11 Pustinja i gradovi njezini nek’ podignu glas! Sela koja Kedar drži nek’ podignu glas!
Neka se gorštaci raduju po brdima, neka kliču s gorskih vrhova.
12 Neka daju Gospodu slavu i hvalu neka mu navještaju po otocima.
13 Gospod kao junak ide, kao ratnik revnost svoju diže. Diže glas i kliče, silu svoju nad
dušmanima pokazuje.
14 Dugo sam se suzdržavao, šutio sam, sustezao se, ali ću sad kao porodilja zavikati i sve
ću istrijebiti i zatrti.
15 Opustit ću gore i bregove i na njima sparušit ću travu, od rijeka ću suhu zemlju
napraviti i jezera sva ću isušiti.
16 Uputit ću slijepe na put koji nisu znali, vodit ću ih stazama koje nisu poznavali; mrak
ću pred njima u svjetlost pretvoriti, a neravne krajeve u ravne. To ću njima učiniti i neću
ih napustiti.
17 Ustuknut će tad i posramit će se koji se u rezane kipove uzdaju, koji lijevanim likovima
govore: “Vi ste naši bogovi!”
18 Čujte, gluhi! Progledajte slijepi i vidite!
19 Tko je slijep osim sluge moga, i gluh kao vjesnik koga šaljem? Tko je gluh kao prijatelj
Božji i slijep kao sluga Gospodnji?
20 Mnoge stvari gledao si, ali ih nisi vidio, otvoriše ti se uši, ali ne čuše.
21 Gospod je za sreću Izraela htio velik i sjajan zakon proglasiti.
22 A narod je oplijenjen i opljačkan! Svi su po pećinama povezani, i po tamnicama
sakriveni; opljačkani, a nitko ih ne izbavlja, oplijenjeni, a nitko da kaže: “Vraćaj!”
23 Tko će od vas mariti za to? Tko će paziti da i dalje sluša?
24 Tko dade Jakova da se oplijeni i pljačkašima Izraela izdade? Nije li to Gospod?... Mi smo
njemu zgriješili. Ne htjedoše putovima njegovim hoditi, niti slušati Zakona njegova.
25 Zato on izli na Izrael jarost svoju žestoku i ratnu strahotu; rat ga sa svih strana
plamenom zahvati, ali on nije shvatio, sažeže ga, ali on nije mario.
LB) Izaija glava 43

1 A sad ovako govori Gospod koji te stvori, Jakove! Onaj koji te sazda, Izraele! “Ne boj se,
jer te ja otkupljujem, imenom te tvojim nazivam: moj si!
2 Ako preko vode prođeš, ja ću s tobom biti, i neće te rijeka potopiti; ideš li kroz vatru,
nećeš izgorijeti, i neće te plamen opaliti.
3 Jer sam ja, Gospod, Bog tvoj, Svetac Izraelov, izbavitelj tvoj. Za te Egipat ja u otkup
dajem, Etiopiju i Sabu mjesto tebe.
4 Jer si drag ti u očima mojim, jer si čašćen i ja tebe volim. Dajem za te ljude, narode za
život tvoj.
5 Ne boj se, jer sam s tobom, od istoka rod ću tvoj dovesti, sabrat ću te od zapada.
6 Kazat ću sjeveru: ‘Daj!’ A jugu: ‘Ne brani!’ Izdaleka dovedi mi sinove, kćeri moje iz
krajeva zemlje,
7 sve koji se mojim imenom zovu, koje stvorih ja sebi na slavu, koje sazdah i načinih.”
8 Neka se izvede narod slijepi koji oči ima, a i gluhi koji uši ima.
9 Neka se svi narodi skupe i plemena neka se saberu. Tko je od njih ovo objavio? Tko li
nam je prvi prorekao? Neka dođu sa svjedocima i utvrde pravo svoje; neka se čuje i neka
se kaže: “Istina je!”
10 Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, vi i sluga moj, koga izabrah, da znate, da vjerujete i da
razumijete da sam to ja. Prije mene nije Boga bilo, niti će ga poslije mene biti.
11 Ja sam, ja sam Gospod, osim mene nema spasitelja.
12 Ja sam koji sam objavio, spasio i prorokovao, i među vama nema tuđinaca; i vi ste
svjedoci, veli Gospod, ja sam Bog.
13 Ja sam od iskona, i nitko iz moje ruke ne izbavlja! Ja ću djelovati: Tko li će se protiviti?
14 Ovako govori Gospod, izbavitelj vaš, Svetac Izraelov: Radi vas dušmana na Babilon ja
šaljem da raspršim izbjeglice njegove i Kaldejce s lađama, kojima se hvališe.
15 Ja sam Gospod, Svetac vaš, stvoritelj Izraelov, kralj vaš.
16 Ovako govori Gospod koji načini put po moru i po silnim vodama stazu;
17 koji izvodi i kola i konje, vojsku i ratnike silne, da svi popadaju i više ne ustanu, i da se
ugase kao što se stijenj gasi.
18 Što je bilo prije ne spominjite, o djelima starim ne mislite.
19 Evo, ja ću novo učiniti i odmah će to nastati. Zar ne opažate? U pustinji ću put probiti,
rijeke u pustoj zemlji.
20 Slavit će me zvijeri poljske, čaglji i nojevi, što ću u pustinju vode izvesti i u pustu
zemlju rijeke, da napojim narod svoj, izabranika svoga.
21 Narod koji sebi sazdah kazivat će hvalu moju.
22 Ali me ti nisi priznao, Jakove i nisi se zamorio oko mene, Izraele!
23 Jaganjaca svojih nisi mi na žrtvu prinio, niti me žrtvama svojim počastio. Nisam te
nagonio da mi služiš, niti sam ti dodijavao da mi kadiš.
24 Nisi mi za srebro kada kupio, niti me pretilinom žrtava svojih nasitio; nego si me
grijesima svojim mučio i nepravdama mi svojim dosadio.
25 Ja, sam ja, prijestupe tvoje radi sebe brišem i grijehe tvoje ne spominjem.
26 Podsjeti me, pa da se sudimo, govori ti da bi se opravdao.
27 Prvi otac tvoj sagriješi, učitelji tvoji skriviše mi.
28 Zato sam izbacio knezove iz svetišta, a Jakova izručio prokletstvu i Izraela sramoti.
LB) Izaija glava 44

1 Čuj, Jakove, slugo moj! Izraele, koga izabrah!
2 Ovako govori Gospod koji te stvori i sazda te od rođenja tvoga, koji je i pomoć tvoja: “Ne
boj se, slugo moja, Jakove. Izraele moj, koga izabrah.
3 Jer na zemlju zažarenu izlit ću vode, potoke na zemlju isušenu; duh ću svoj na rod tvoj
izliti i na djecu tvoju svoj blagoslov;
4 i procvjetat će ti kao usred trave, kao vrbe pokraj vode žive.
5 Ovaj će reći: ‘Ja sam Gospodnji’, onaj će se po imenu Jakovljevu zvati; a drugi će svojom
rukom pisati: ‘Gospodnji’, i rado će spominjati ime Izraelovo.”
6 Ovako govori Gospod, kralj Izraelov i izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: “Ja sam
prvi i ja sam posljednji, osim mene nema Boga.
7 Tko je kao ja proroštvo kazao (neka to kaže i dokazuje) otkako utvrdih narod
starodrevni? Neka proriču budućnost i što će dalje biti!
8 Ne bojte se, ne dršćite; nisam li to davno kazao i objavio? Vi ste mi svjedoci: ima li
drugoga Boga osim mene? Nema druge stijene, ja za drugu ne znam.”
9 Koji grade kipove, ništavni su; najljepša njihova djela ništa ne pomažu, i ona to sama i
svjedoče: ona niti vide niti razumiju da ustraju u sramoti.
10 Tko boga gradi i idole lijeva a da nikakvu korist od njih nema?
11 Gle, svi koji oko njih rade posramit će se, a koji ih grade, to su samo ljudi. Neka se
skupe svi i neka se pokažu; svi će zadrhtati i postidjeti se.
12 Kovač kuje sjekiru na živom ugljevlju; čekićem kuje i oblikuje snažnom rukom svojom;
ali čim ogladni, nema više snage; ako ne pije vode, iznemogne.
13 Drvodjelja uzicu rasteže, i olovkom bilježi, nožem drvlje obrađuje, mjere šestarom
uzima, pa načini lik čovjeka, lijepu ljudsku sliku da u kući stoji.
14 Siječe sebi cedre, hrast i čempres uzima, bira među drvljem šumskim; borove sadi, kiša
ubrzava njihov rast.
15 To drveće služi čovjeku za vatru i uzima ih da se grije; pali ih i kruh peče; i još od njih
boga gradi i klanja mu se, idole gradi i pred njima pada na koljena.
16 Polovicom loži vatru, uz nju sebi meso sprema, peče pečenje i siti se, grije se i govori:
“Ha! Ha! Grijem se i plamen gledam!”
17 Od ostatka boga gradi, idola svoga, pada pred njim na koljena, klanja se i moli mu se, i
govori: “Izbavi me, jer si ti moj bog!”
18 Nemaju ni pameti ni razuma, jer su im oči zasljepljene pa ne vide, srca su im zatvorena
pa ne razumiju.
19 Niti na um uzimaju, nit’ imaju znanja i razuma da bi koji rekao: “Polovicom od ovoga
palio sam vatru i na žaru njenom kruh ispekoh; meso ispekoh i pojedoh; zar ću od ostatka
gadost napraviti? Zar ću se klanjati panju drvenome!
20 On se hrani pepelom, zavodi ga prevareno srce njegovo; on neće duše izbaviti, on neće
reći: “Nije li laž ono što imam u desnici?”
21 Pamti to, Jakove! I ti, Izraele, jer si sluga moj; ja sam tebe sazdao, ti si sluga moj.
Izraele, neću te zaboraviti.
22 Ja prijestupe tvoje kao oblak rasipam, i kao maglu grijehe tvoje; vrati se k meni, ja sam
te iskupio.
23 Veselite se, nebesa, jer je Gospod djelovao; kličite od radosti, dubine zemaljske!
Odjekujte radošću, gore visoke! I vi šume sa svim drvećem svojim, jer je Gospod otkupio
Jakova i pokazao slavu svoju u Izraelu.
24 Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te sazda od rođenja tvoga: Ja, Gospod, sve
načinih, sam sam nebo razapeo, sam sam zemlju rasprostro.
25 Ja ukidam znake lažljivih proroka, vračeve obezumljujem; činim da mudraci uzmaknu,
i mudrost njihovu u ludost pretvaram.
26 Potvrđujem riječ sluge svoga, izvršujem savjete glasnika svojih. Govorim Jeruzalemu:
“Naseli se!” A gradovima Judinim: “Sagradite se!” Podignut ću razvaline njihove.
27 Bezdanu govorim: “Presahni, presušujem rijeke tvoje!”
28 Govorim o Kiru: “On je pastir moj, on će izvršiti volju moju.” On će Jeruzalemu reći:
“Sagradi se!” A Hramu: “Utemelji se!”
LB) Izaija glava 45

1 Ovako govori Gospod pomazaniku svome Kiru, koga za desnicu drži da obori pred njim
narode i raspaše kraljeve, da se pred njim otvaraju vrata, da ne budu više zatvorena:
2 Ja ću ići pred tobom, poravnat ću puteve neravne, razbit ću vrata bakrena, prijevornice
slomit ću željezne;
3 i dat ću ti blago tajno i bogatstvo sakriveno, da spoznaš da sam ja Gospod, Bog Izraelov,
koji te po imenu zovem.
4 Radi ljubavi sluge svoga Jakova i Izraela, izabranika svoga, prozvah te imenom tvojim, i
milostivo ti govorih prije no što si me spoznao.
5 Ja sam Gospod, i drugoga nema, osim mene nema Boga; opasah te prije no što si me
spoznao,
6 da se zna do istoka sunčanoga i do zapada njegovoga da uz mene nema drugog Boga. Ja
sam Gospod, i drugog nema.
7 Ja sam svjetlost stvaram, kao i mrak, sreću dajem, i nevolju pripremam. Ja, Gospod, sve
to činim.
8 Rosite, nebesa, odozgor, oblaci neka pravdom kaplju! Neka se otvori zemlja i spasenje
cvate, neka iz nje izbavljenje nikne! Ja, Gospod, sve to činim.
9 Teško onom koji se s tvorcem svojim prepire, crijepu među crepovima zemaljskim! Kaže
li glina lončaru koji je oblikuje: “Što to radiš?” Ili djelo njegovo: “On nema ruku?”
10 Teško onom koji ocu svome kaže: “Što si me rodio?” I majci svojoj: “Što si me rodila?”
11 Ovako govori Gospod, Svetac Izraelov i tvorac njegov: “Pitate me što će dalje biti? Zar
je vaše da me o mojoj djeci pitate i da mi nad djelima ruku mojih zapovijedate?
12 Ja sam zemlju načinio i čovjeka sam na njoj stvorio, ja sam svojom rukom nebesa
razapeo i svu vojsku njihovu uredio.
13 U pravdi sam svojoj Kira podigao, i putove njegove sve ću poravnati. On će grad moj
sagraditi i roblje moje otpustiti, ne za srebro ni za dare. Tako kaže Gospod nad Vojskama.
14 Ovako govori Gospod! Trud egipatski i korist od Etiopije i od Sebejaca visoka rasta, doći
će k tebi i tvoji će biti. Za tobom će ti narodi ići, u okovima će prolaziti; pred tobom će se
klanjati, i reći će, moleći te: “Samo se kod tebe Bog nalazi
15 Ali si ti Bog koji se kriješ, Bože Izraelov, spasitelju!
16 Svi su postiđeni i posramljeni, poniknut će oni koji grade idole.
17 Od Gospoda spas Izrael dobiva, vječno spasenje. Nećete se postidjeti niti zbuniti
dovijeka!
18 Jer ovako govori Gospod, stvoritelj neba, jedini Bog, koji je sazdo i utvrdio zemlju,
načinio da ne bude pusta, načinio da se na njoj živi: Ja sam Gospod, i drugoga nema.
19 Nisam tajno govorio na mračnome mjestu na zemlji; nisam rekao narodu Jakovljevu:
“Tražite me uzalud!” Ja, Gospod, istinu govorim, javljam što je pravo.
20 Skupite se i dođite, pristupite svi koji ste od naroda izbavljeni! Ništa ne znaju koji nose
drvene idole i mole se bogu koji ne može pomoći.
21 Oglasite to i dovedite ih! Neka među sobom savjete dijele! Tko je to od davnine kazao,
još odavno najavio? Nisam li ja, Gospod? Osim mene nema drugog Boga; jedini sam ja Bog
koji spašava.
22 Obratite se k meni, i bit ćete spašeni svi koji ste na krajevima zemlje, jer sam ja Bog, i
drugoga nema.
23 Sobom se kunem, istina iz mojih usta izlazi, riječ se moja ne poriče. Svatko će se
koljeno preda mnom prikloniti, i svaki će se jezik mnome zaklinjati.
24 I kazat će: “Samo u Gospodu pravda je i sila.” K njemu će doći da se zbune svi koji se na
njega srdiše.
25 U Gospodu će se opravdati i proslaviti svi potomci Izraela.
LB) Izaija glava 46

1 Pade Bel, izvali se Nebo; idoli njihovi na stoku se prte. Nose ih kao breme, teret
postadoše umornoj životinji!
2 Padoše, svi skupa se srušiše! Tovara ne mogu izbaviti, nego i sami odlaze u ropstvo.
3 Slušajte me, dome Jakovljev, i svi koji ostadoste od doma Izraelova, koje držim od
početka vašeg, koje nosim od rođenja vašeg!
4 Do starosti vaše ja ću biti isti, nosit ću vas do starosti vaše; ja sam to stvorio i ja ću nositi,
ja ću vas nositi i izbavljati.
5 S kim ćete me izjednačiti i usporediti? Koga ćete za priliku uzeti da bi bio kao ja?
6 Zlato iz vreće svoje vade, na vagama srebro mjere; plaćaju zlatara da im boga pravi, i
pred njim padaju i klanjaju se.
7 Nose ga, na rame ga meću, stavljaju ga na mjesto njegovo, i on stoji; ne miče se sa svog
mjesta. Prizivaju ga, ali on ne odgovara niti iz nevolje ikada izbavlja.
8 Zapamtite to, i budite ljudi, saberite se, grešnici!
9 Pamtite ono što je od starine bilo, jer sam ja Bog, drugog Boga nema. Ja sam Bog, i nitko
nije kao ja.
10 Od početka javljam što će biti, unaprijed javljam što se još nije zbilo. Ja govorim:
Odluka će moja ostati, svu ću volju svoju izvršiti!
11 Ja sam koji s istoka pticu grabljivicu zovem, i čovjeka iz zemlje daleke, da izvrši volju
moju. Rekao sam i učinit ću. Naumio sam i izvršit ću.
1lušajte me, ljudi srca uporna, protivnici pravde!
13 Primičem pravdu svoju, ona nije daleko, i spasenje moje neće zakasniti: na Sion ću
postaviti spasenje, slavu svoju u Izraela.
LB) Izaija glava 47

1 Siđi i na prašinu sjedni, djevice, kćeri babilonska! Sjedni, bez prijestolja, na zemlju, kćeri
kaldejska! Nećeš se više ljupkom i nježnom zvati.
2 Uzmi žrvnje i melji brašno, skini koprenu svoju, podigni skute haljine svoje, izuj obuću
svoju, idi preko rijeke.
3 Otkrit će se golotinja tvoja, vidjet će se sramota tvoja. Osvete će moje doći, nikoga neću
poštedjeti.
4 Spasitelj je naš onaj kome je ime Gospod nad Vojskama, Svetac Izraelov.
5 Sjedi šutke, u tamu se povuci, kćeri kaldejska! Nećeš se više gospođom nad
kraljevstvima zvati.
6 Gnjevan bijah na svoj narod, oskvrnuh baštinu svoju i tebi je u ruke predadoh. Ti nisi za
njega milosti imala; na starce si jaram svoj preteški uprtila
7 i govorila si: “Dovijeka ću biti vladarica!” Nikad nisi na um uzimala, nisi pomišljala kako
će to završiti.
8 Slušaj sada ovo, ljubezna, ti koja bezbrižno sjediš i u srcu svome veliš: “Ja, i nitko drugi!
Neću nikada udovica biti, nikad djecu izgubiti!”
9 Stići će te to, odjednom, u jedan dan: Izgubit ćeš djecu, obudovjet ćeš. Oboje će tebe
oštro ošinuti, pored svih čina tvojih, i pored svih čaranja tvojih.
10 U zloću si se svoju uzdala, govorila si: “Niko me ne vidi!” Pamet tvoja i znanje te tvoje
zavedoše. Ti si u svom srcu govorila: “Ja, pa opet ja!”
11 Zlo će doći na te, a da mu zore ne vidiš, nevolja će na te pasti da je nećeš moći odvratiti;
propast će se iznenada na tebe sručiti.
12 Ustraj, dakle, u vračanju svojem i u mnogih čaranjima svojim, kojima si od mladosti
trud svoj posvetila; možda će ti to pomoći, možda postaneš silna.
13 Umorila si se od silnog propitkivanja! Naka ustanu sad i neka te spase oni koji nebo
znaju i zvijezde gledaju; koji po mladom mjesecu proriču sve što te treba snaći!
14 Gle, oni su kao slama, vatra ih proždire! Neće oni život od plamena spasiti; neće to biti
ugljen za grijanje, niti vatra oko koje se sjedi.
15 To će biti sudbina onih koje si se trudila pitati i onih s kojima si od mladosti svoje
trgovala. Razbjeći će se svaki na svoju stranu, neće biti nikoga da te izbavi.
LB) Izaija glava 48

1 Čujte ovo, dome Jakovljev, i vi koji nosite ime Izraela i iz voda iziđoste Judinih, koji se
imenom Gospodnjim kunete, Izraelova Boga prizivate, ali ne po istini i po pravdi!
2 Jer se imenuju po svetome gradu i oslanjaju se na Boga Izraelova, kome je ime Gospod
nad Vojskama.
3 Odavno sam navijestio prva proricanja, ona iz usta mojih iziđoše, ja sam ih objavio;
namah sam radio, i zbilo se.
4 Jer znao sam da si tvrdokoran, da ti je šija žila željezna, a čelo da ti je mjedeno.
5 Odavno sam tebi to objavio, prije no što se zbilo kazao sam ti, da ne bi rekao: “Idol moj
to učini, lik rezani i lik moj lijevani narediše to.”
6 Razumiješ li? Razmisli o tome! Nećete to priznati?... Sad ti opet nove stvari javljam,
sakrivene, tebi nepoznate.
7 One sada bivaju, nisu one davne, i ti za njih nisi prije nikada znao, da ne kažeš: “Eto, ja
sam to već znao.”
8 O njima ti nisi čuo, za njih nisi znao, uši tvoje za to nisu prije čule. Jer sam znao da ćeš
biti nevjeran, da se od rođenja svoga buntovnikom nazivaš.
9 Radi imena svoga, gnjev sam svoj ustezao, radi slave svoje sam se suzdržavao, da te ne
istrijebim.
10 Pretopio sam te, ali ne da bih izvadio srebro, kušao sam te u peći nevolje.
11 Radi ljubavi svoje, radi ljubavi svoje djelovat ću; jer zašto da se ime moje oskvrni? Slave
svoje drugome neću dati.
12 Čuj me, Jakove! I ti, Izraele, koga sam pozvao! Ja sam prvi, ja sam i posljednji.
13 Moja je ruka zemlju osnovala, moja desnica nebo razapela, kad ih zovnem, svi mi dođu.
14 Skupite se svi i čujte! Tko je od njih sve to objavio? Onaj koga Gospod voli, onaj će na
Babilonu volju njegovu vršiti, i mišica će njegova Kaldejcima teška biti.
15 Ja, ja sam rekao i ja sam ga zvao, ja ga dozvah, i djelo će njegovo uspjeti.
16 Pristupite k meni i čujte! U početku nisam govorio tajno. Od početka, ja sam ondje bio,
a sada me Gospod, Vječni, duhom svojim posla.
17 Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, Svetac Izraelov: Ja, Gospod, Bog tvoj, učim te za
tvoje dobro, i putem te vodim kojim trebaš ići.
18 Oh, da si zapovijedi moje slušao! Mir bi tvoj kao rijeka bio, sreća tvoja kao valovi
morski;
19 Potomstva bi tvojeg bilo kao pijeska a poroda utrobe tvoje kao njegovih zrnaca; ime
tvoje ne bi se zatrlo, niti izbrisalo preda mnom.
20 Iziđite iz Babilona, bježite od Kaldejaca, objavljujte glasom radosnim i kazujte,
razglašujte do krajeva zemlje, recite: “Izbavi Gosod slugu svoga Jakova!”
21 Oni u pustinji, kuda će ih voditi, neće ožednjeti; vodu će im iz stijene točiti, rascijepit
će kamen, i poteći će voda.
22 Nema mira bezdušnima, govori Gospod.
LB) Izaija glava 49

1 Poslušajte, otoci! Pazite, narodi daleki! Gospod me pozva od rođenja moga, od utrobe
majke moje spomenu on ime moje.
2 On napravi usta moja kao oštar mač, sjenkom ruke svoje pokri me, učini me oštrom
strijelom i u tobolac me svoj sakri.
3 I reče mi: “Ti si sluga moj, Izraele, u kojem ću se proslaviti.”
4 A ja rekoh: “Uzalud se trudih, uzalud potroših silu svoju, ali je pravo moje kod Gospoda i
nagrada moja kod Boga moga.”
5 Sada Gospod govori, on koji me od rođenja sazda da mu budem sluga, da mu povratim
Jakova i Izraela još rasutog. Jer sam ja u časti pred Gospodom i Bog moj je snaga moja.
6 On reče: “Malo mi je da mi budeš sluga da se vrati pleme Jakovljevo, da se ostatak
Izraela kupi! Učvršćujem te da budeš svjetlost narodima, da spasenje moje do krajeva
zemlje nosiš.”
7 Tako veli Gospod, izbavitelj, Svetac Izraelov, onom koga preziru, koga mrzi narod, sluzi
moćnika: “Vidjet ćete ga i ustat će kraljevi i knezovi, i poklonit će se, zbog Gospoda koji je
vjernost svoju pokazao, zbog Sveca Izraelova koji te izabrao.”
8 Ovako govori Gospod: U vrijeme milosti ja ću te uslišiti u dan spasenja ja ću te izbaviti.
Čuvat ću te i utvrdit ću te da Savez s narodom sklopim, da podignem zemlju da opustjelu
baštinu razdijelim;
9 da kažem sužnjima: “Iziđite!” A onima koji su u mraku: “Pokažite se!” I oni će pored
puta pasti i na svim će humovima pašu naći.
10 Neće biti ni gladni ni žedni, neće ih mučiti ni žega ni sunce, jer koji se njima smilovao,
on će ih voditi, vodit će ih živoj vodi.
11 Sve ću gore svoje u staze obratiti, putevi će moji prokrčeni biti.
12 Evo ih, izdaleka stižu, jedni sa sjevera i zapada, drugi iz zemlje sinimske.
13 Razveselite se, nebesa! Raduj se, zemljo! Od veselja kličite planine! Jer Gospod tješi
narod svoj, milosrdan je nevoljnicima svojim.
14 Sion reče: “Ostavi me Gospod, zaboravi Gospod na me!”
15 Zaboravlja li mati čedo koje je dojila? Zar nema milosti za plod utrobe svoje? A kad bi
ga i zaboravila, ja tebe neću zaboraviti.
16 Gle, na dlanu mi je slika tvoja; zidovi su mi tvoji uvijek pred očima.
17 Stižu djeca tvoja; koji te pustošiše i koji te razvališe otići će od tebe.
18 Pogledaj unaokolo i vidi: svi se oni skupljaju i k tebi idu. Živ sam, veli Gospod, kao
nakitom ćeš se njima okititi! Ko nevjesta ćeš se njima ogrnuti.
19 Jer trgovi tvoji, razvaljeni i pusti, u toj tvojoj raskopanoj zemlji tijesni bit će
stanovnicima tvojim, i oni koji tebe proždiraše udaljit će se.
20 I kazat će ti na uši tvoje djeca koja ti oteta bjehu: “Tijesno mi je ovo mjesto, pomakni se
da se mogu nastaniti.”
21 I ti ćeš u srcu svome riječi: “Tko mi ih rodi? Jer ja sam bez djece bila, nerotkinja sam
bila, zarobljena, odbačena. Tko li mi ih odgoji? Sama sam ostala, a gdje su oni bili?”
22 Ovako reče Gospod, Vječni: Evo, ruku podignut ću k narodima i k plemenima zamahnut
ću zastavom svojom; i sinove tvoje donijet će ti oni u naručju svome, kćeri tvoje na
ramenima svojim.
23 Kraljevi će biti hranitelji tvoji, a dojkinje tvoje kneginje njihove; klanjat će se licem
pred tobom do zemlje i lizat će prah s nogu tvojih; i znat ćeš da sam ja Gospod, i da se
neće posramiti koji se u me uzdaju.
24 Hoće li se plijen uzeti junaku, hoće li pljačka pravednoga mimoići?
25 Jest, govori Gospod, junaku će se pljačka oduzeti, a plijen silniku oteti. Ja ću se s
dušmanom tvojim boriti, ja ću sinove tvoje izbaviti.
26 Učinit ću da se mučitelji tvoji svoga rođenog mesa najedu i rođene krvi svoje kao novog
vina napiju, i znat će svako tijelo da sam ja, Gospod, spasitelj tvoj, izbavitelj tvoj, moćni
Jakovljev.
LB) Izaija glava 50

1 Ovako govori Gospod: Gdje je otpusno pismo vaše matere? Ili kojem sam vas od svojih
vjerovnika prodao? Gle, zbog svojih ste nedjela prodani i zbog vaših je grijeha otpuštena
mati vaša.
2 Dođoh, a zašto ne nađoh nikoga? Zvao sam; zašto se nitko nije odazvao? Zar je kratka
moja ruka da bi vas pokupila? Nemam li snage da vas izbavim? Prijetnjom svojom more
isušujem i obraćam rijeke u pustinju; raspadaju se zbog nestajanja vode ribe nji
3 Ja nebesa tamom obavijam i pokrivač im od kostrijeti pravim.
4 Gospod, Vječni, vješt mi jezik dade, da klonule riječju svojom držim; i budi mi svako
jutro uši da bih slušao kao što učenik sluša.
5 Gospod, Vječni, uši mi otvori, i ja mu se niti protivih, niti ustuknuh.
6 Leđa svoja podmetnuh onima koji me udarahu, a obraze onima koji me čupahu; ne
zaklonih lica svoga od ruganja i od pljuvanja.
7 Ali mi Gospod, Vječni, pomože; i zato se nisam sramotio, i zato je čelo moje kao kremen
bilo, znajući da se neću postidjeti.
8 Blizu mi je onaj koji me opravda: tko će se meni opirati? Stanimo zajedno! Tko je moj
protivnik? Neka mi pristupi.
9 Gle, Gospod, Vječni će meni pomoći. Tko će me osuditi? Gle, svi će se oni kao haljina
istrošiti, moljac će ih izjesti.
10 Tko se među vama Gospoda boji neka sluša glas sluge njegovoga! Tko po mraku hodi i
svjetlosti nema, neka se uzda u ime Gospodnje, neka se na svog Boga osloni.
11 Gle, vi svi koji vatru ložite i koji ste buktinjama oboružani, idite usred ognja svoga i
buktinja svojih raspaljenih. Moja vam je to ruka spremila; u mukama ćete ležati.
LB) Izaija glava 51

1 Slušajte me, vi koji za pravdom idete, koji Gospoda tražite! Pogledajte stijenu iz koje ste
isječeni, otvor jame iz koje ste izvađeni!
2 Pogledajte oca svog Abrahama, i Saru koja vas je rodila. Jer ja njega samo pozvah,
blagoslovih i umnožih?
3 Zato se i Gospod smiluje Sionu, smiluje se svim ruševinama njegovim; napravit će Eden
od pustinje njegove i vrt Gospodnji od pustoši njegove. Radost i veselje odjekivat će po
njemu, žrtve zahvalnice i pjesme pobožne.
4 Slušaj, narode moj, čuj me, rode moj! Jer će od mene izići Zakon, i moje pravo za svjetlo
narodima.
5 Brzo će stići pravda moja, moje će spasenje doći kao svjetlost. Moja će mišica suditi
narodima. Mene očekuju otoci
6 i uzdaju se u mišicu moju. Podignite k nebu oči i gledajte zemlju, jer će kao dim isčeznuti
nebesa, a zemlja će se kao haljina raspasti na komade; njezini će stanovnici pomrijeti kao
muhe. Ali spasenje moje ostat će dovijeka, a pravdi mojoj neće b
7 Slušajte me, vi koji znate pravdu, narode kojem je Zakon moj u srcu! Ne bojte se
ljudskoga rušenja, ne plašite se huljenja njihova.
8 Jer će ih moljac izjesti kao haljinu, a crv rastočiti kao vunu. Ali pravda moja dovijeka
ostaje, i spasenje moje od koljena do koljena.
9 Preni se, preni se, u silu se obuci, mišice Gospodnja! Preni se kao u davno doba, kao u
stare dane! Nisi li ti Egipat oborila i zmaja probola?
10 Nisi li ti more isušila, vodu od bezdana velikoga, i dubinom morskom put probila, put
da prođu izbavljeni?
11 Tako će se vratiti izbavljeni Gospodnji i s pjesmama će Sion ići, a vječno će veselje resiti
glave njihove. Doći će im radost i veselje, a bježat će tuga i uzdasi.
12 Ja sam, ja sam onaj koji vas tješi. Tko si ti da se smrtnoga čovjeka bojiš? Sina čovječjega,
travi jednakoga?
13 I ti Boga, tvorca svog, da zaboraviš, koji je nebo razapeo i zemlju osnovao? I ti cijelog
dana jednako da strepiš od gnjeva tlačitelja svoga koji se sprema da te uništi. Gdje je,
dakle, tlačiteljev gnjev?
14 Brzo će se sužanj osloboditi od teških okova. Neće u jami umrijeti, neće biti kruha
gladan.
15 Ja sam, Gospod, Bog tvoj, koji podižem more i činim da buče valovi njegovi; ime mi je
16 Svoje sam ti riječi stavio u usta, u sjenu svoje ruke sakrio sam te kad sam razastro
nebesa, utemeljio zemlju i rekao Sionu: “Ti si narod moj!”
17 Preni se, preni se, ustani, Jeruzaleme! Ti koji si iz ruke Gospodnje ispio čašu gnjeva
njegova, ti si do dna ispio pehar opojni.
18 Od svih sinova koje on rodi ni jedan se ne nađe da bi mu bio vođa, od svih sinova koje
on othrani ni jedan se ne nađe da bi prihvatio ruku njegovu.
19 Ovo dvoje te snašlo: - ko će te požaliti? Pustoš i rušenje, glad i mač. - Tko da te utješi?
20 Sinovi tvoji očajni po ulicama ležahu, kao jeleni u mreži, pod teretom gnjeva
Gospodnjega i prijetnji Boga tvoga.
21 Zato čujte ovo, nevoljnici, pijani, ali ne od vina!
22 Ovako govori Vječni, Gospod tvoj, Bog tvoj, koji svoj narod brani: Evo, uzimam iz ruke
tvoje pehar opojni, čašu gnjeva svoga: nećeš ga više piti!
23 Dat ću je u ruke mučiteljima tvojim koji ti govorahu: “Sagni se da prijeđemo!” I ti si
leđa svoja do zemlje savio i od njih si put prolaznicima načinio.
LB) Izaija glava 52

1 Preni se, preni se, obuci se u silu svoju, Sione! Obuci svečane haljine svoje, Jeruzaleme,
grade sveti, jer u tebe neću više ući neobrezani ni nečisti.
2 Otresi prah sa sebe i ustani, izgnani Jeruzaleme! Skini uže s vrata svoga, zarobljena kćeri
sionska!
3 Jer ovako govori Gospod: Badava se prodadoste, i iskupit ćete se bez novaca.
4 Jer ovako govori Vječni, Gospod: Nekad narod moj u Egipat siđe da u njemu živi, a
poslije su ga Asirci nizašto mučili.
5 A sad što ću, govori Gospod, kad je narod moj badava zarobljen? Gospodari njegovi viku
dižu, govori Gospod, i po cijeli dan se ime moje huli.
6 Zato će narod moj poznati ime moje, i shvatit će, u onaj dan, da sam ja taj koji govorim:
“Evo me!”
7 Krasne li su na gorama noge onog koji dobre glase nosi, koji mir naviješta; onoga koji
dobre vijesti nosi, koji spasenje oglašuje, onoga koji kaže Sionu: “Bog tvoj kraljuje!”
8 Odjekuje glas stražara tvojih, oni glas podižu, podižu zajedno vesele pokliče, jer očima
svojim gledaju kako Gospod izbavlja Sion.
9 Puštajte radosne glasove, razvaline jeruzalemske! Jer Gospod narod svoj utješi, izbavi
Jeruzalem.
10 Ogolio je Gospod svetu mišicu svoju na oči svih naroda, i vidjet će svi krajevi zemlje
spasenje Boga našega.
11 Idite, idite, izađite odatle! Ne dotičite šta nečisto! Iziđite, očistite se vi koji posude
Gospodnje nosite.
12 Ne žurite, ne idite trkom; jer će vam Gospod biti prethodnica, Bog će Izraelov hod vaš
zaštititi.
13 Gle, sluga će moj napredovati, podignut će se, uzvisit će se, visoko će se popeti.
14 Kao što je za mnoge čudo bio - - toliko je nagrđeno bilo lice njegovo, toliko se odvajao
izgled njegov od sinova čovječjih -
15 tako će on opet mnoge narode zadiviti. Kraljevi će pred njim usta svoja stisnuti, jer će
vidjeti što im nije kazivano i naučiti što prije nisu znali:
LB) Izaija glava 53

1 Tko da povjeruje onom što nam bi javljeno? “Tko je prepoznao mišicu Gospodnju?”
2 Podiže se pred njim kao nježna biljka, kao grana iz opustjele zemlje. U njega ne bijaše ni
obličja ni ljepote da bi ga gledali. Izgled njegov nije bio takav da bi nam se svidio.
3 Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od koga svatko lice
otklanja, prezren, odvrgnut.
4 Ipak nam je on patnje naše ponio i bolove naše na se uzeo; a mi ga za kažnjenog
držasmo, uniženog i od Boga pogođenog.
5 Ali on je za naše grijehe ranjen, za naše je bezakonje slomljen; kazna koja mir nam daje
na nj pade, ranom njegovom mi se iscjelismo.
6 Svi smo mi kao ovce zašli bili, svaki od nas svojim putem pođe, a na nj Gospod svali
krivicu svih nas.
7 Mučen bi i zlostavljen, ali usta svojih ne otvori, kao jagnje koje se vodi na klanje, kao
ovca nijema pred onim koji je striže, usta svojih ne otvori.
8 Muka i kazna oteše ga. Od koljena njegova tko je vjerovao da se iz zemlje živih on istrže i
da je pogođen za prijestupe naroda moga?
9 Grob je njegov među zločincima, grobnica mu s bogatima, a da on ne počini nasilja niti
se prijevara nađe u ustima njegovim.
10 Gospod htjede da ga mukom slomi... Žrtvuje li život svoj za grijeh, vidjet će potomstvo
svoje, produljit će dane svoje, i djelo će Gospodnje cvjetati u rukama njegovim.
11 S muke duše svoje nasitit će oči i spoznanjem svojim opravdat će mnoge sluga moj
pravedni, a sam će na sebi nositi nepravdu njihovu.
12 Zato ću ja njemu dio s velikima dati i on će sa silnima plijen dijeliti, jer je on sam sebe
smrti predao i među zločince je stavljen, jer je grijeh mnogih na sebi nosio i za grešnike se
molio.
LB) Izaija glava 54

1 Raduj se, nerotkinjo, ti što više ne rađaš! Zapjevaj i klikni, ti što bolova više nemaš! Jer
će sinova napuštene biti više no sinova one koja je kod muža, govori Gospod.
2 Raširi prostor svog šatora, i neka se razastru zastori stana tvoga. Ne steži! Rastegni
užeta svoja, kolčiće učvrsti! Jer proširit ćeš se desno i lijevo. Tvoj će porod narode
potisnuti i gradove puste naseliti.
4 Ne boj se, jer se nećeš postidjeti, ne crveni, jer se nećeš sramotiti; nego ćeš zaboraviti
sramotu mladosti svoje, a prijekora udovišta svoga nećeš se sjećati.
5 Jer je muž tvoj tvorac tvoj, ime mu je Gospod nad Vojskama; spasitelj je tvoj Svetac
Izraelov, preziva se Bog nad cijelom zemljom.
6 Jer kao ženu ostavljenu i ožalošćenu tebe Gospod doziva, kao ženu od mladosti
otpuštenu, govori tvoj Bog.
7 Nakratko sam tebe napustio, ali ću te s velikom ljubavlju primiti;
8 u času gnjeva sakrih lice svoje od tebe, ali ću se vječnom ljubavlju smilovati na te, govori
Gospod, izbavitelj tvoj.
9 Bit će to kao s potopom Noinim, jer kao što se zakleh da se potop Noin nikad više neće
vratiti na zemlju, tako ti se kunem da se na tebe neću više srditi niti ću ti prijetiti.
10 Neka se pomaknu planine i bregovi potresu, ali moja se ljubav neće odmaknuti od tebe
i Savez mira moga neće se pokolebati, govori Gospod koji ti se smilovao.
11 Nevoljnice, koju vjetar bije, koju nitko ne utješi! Evo, ja ću ukrasiti porfirno kamenje
tvoje i dat ću ti temelj od safira.
12 Načinit ću ti prozore od rubina, vrata od prozirca, a ogradu od dragog kamenja.
13 Sinovi će tvoji učenici Gospodnji biti, veliku će sreću imati djeca tvoja.
14 Ti ćeš se pravdom učvrstiti; ostavi brige, jer se nemaš čega bojati, i strah, jer se neće
tebi primaći.
15 Ako se i bune protiv tebe, to ti neće biti od mene, koji se god na tebe diže, pod tvoju će
pasti vlast.
16 Gle, stvorih kovača koji raspaljuje žeravu i oružje za svoje djelo gradi, ali stvorih i
pustošnika koji će ga slomiti.
17 Svako će oružje protiv tebe biti tupo, a i svaki jezik koji bi se na sudu protiv tebe
podigao ti ćeš sama osuditi. To je baština slugu Gospodnjih i spas njihov od mene. Riječ je
Gospodnja.
LB) Izaija glava 55

1 Svi vi koji ste žedni, dođite na vodu ako novca nemate! Dođite, kupujte i jedite, dođite,
kupujte vina i mlijeka bez novaca i bez naplate!
2 Zašto da srebrom mjerite ono što ne daje hranu? Zašto trud svoj dajete za ono što ne
siti? Stoga me slušajte, pa ćete dobro jesti, i duša će se vaša sočnih jela naužiti.
3 Uho svoje prignite i dođite k meni, slušajte i živjet će duša vaša: s vama ću Savez vječan
sklopiti da utvrdim milost Davidu.
4 Evo, postavih ga narodima za svjedoka, za vođu i zapovjednika.
5 Evo, zvat ćeš narode koje ne poznaješ, i narodi koje nisi znao dohrlit će k tebi radi
Gospoda, Boga tvoga, Sveca Izraelova, koji te proslavi.
6 Tražite Gospoda dok se može naći, prizivajte ga dok je blizu.
7 Neka put svoj bezdušnik ostavi, nepravednik misli svoje; neka se vrati Gospodu koji će
mu se smilovati, Bogu našemu, koji mnogo oprašta.
8 Jer moje misli nisu vaše misli, ni putovi vaši moji putovi, govori Gospod.
9 Koliko je nebo iznad zemlje, toliko su moji putovi iznad vaših, misli moje iznad vaših
misli.
10 Kao što kiša i snijeg padaju s neba i ne vraćaju mu se a da nisu zemlju natopili i
oplodili, i učinili da bilje propupa, da sijač dođe do sjemena i do kruha kojim se hrani,
11 tako je i riječ koja iz usta mojih izlazi: ne vraća mi se prazna a da nije volju moju
izvršila i namjeru moju ispunila.
12 Da, vi ćete s veseljem izići, i u miru bit ćete vođeni; gore i bregovi u veselju će pred
vama biti, i sva će stabla u polju pljeskati.
13 Umjesto trnja rast će čempresi umjesto koprive mirta će niknuti; bit će to Gospodu na
slavu, vječno, nepropadljivo znamenje.
LB) Izaija glava 56

1 Ovako govori Gospod: Pazite na pravo i pravdu tvorite; jer će uskoro spasenje moje stići
i pravda se moja objaviti.
2 Blažen čovjek koji tako radi, sin čovječji koji se čvrsto drži čuvajući subotu da je ne
oskvrni i pazeći na ruku svoju da zla ne učini!
3 Neka ne govori tuđin koji uz Gospoda pristane: “Gospod će me odvojiti od naroda
svoga”. I neka ne kaže uškopljenik: “Gle! Ta ja sam suho drvo!”
4 Jer ovako govori Gospod: uškopljenom koji subote moje drži koji izabire što mi je
ugodno i Savez moj poštuje
5 dat ću u domu svome i među zidovima svojim mjesto i ime bolje nego sinova i kćeri,
vječno ću mu ime dati koje se zatrti neće.
6 A tuđince koji uz Gospoda pristanu da mu služe i da ime Gospodnje ljube, da mu budu
sluge; koji drže subotu da je ne oskvrne i poštuju Savez moj
7 njih ću dovesti na svetu goru svoju, razveselit ću ih u mom domu molitvenom, žrtve
njegove i paljenice njegove ugodne će mi na žrtveniku biti; jer će se moj dom dom molitve
svih naroda zvati.
8 Gospod, Vječni, govori, on koji prognanike Izraela sabire: “Sabrat ću ih još povrh onih
koji su već sabrani.”
9 Zvijeri poljske svekolike, dođite jesti, vi zvijeri šumske!
10 Stražari njegovi svi su slijepi, bez razuma, svi su nijemi psi koji ne laju, sanjivi su, vole
leškariti, mio im je drijemež.
11 Psi su to proždrljivi, nezasitni; pastiri su to bez razbora: svaki svojim putem okreće,
svaki za dobitkom svojim.
12 “Dođite, idem ja po vino, napit ćemo se žestokih pića; sutra ćemo isto tjerati ali još
mnogo više!”
LB) Izaija glava 57

1 Pravednik propada, i nitko za to ne mari, pošteni se ljudi odvode, a da se nitko ne sjeti
da je pravednik progonjen iz zlobe.
2 Ulazit će u mir, na postelji će svojoj počivati onaj koji pravim putem hodi.
3 Ali vi, vračarini sinovi, bludnički i brakolomni rode, ovamo pristupite!
4 Čemu se vi rugate? Na koga li usta razvaljujete i jezik plazite? Niste li vi sinovi
prijestupa, rod laži,
5 koji se pod lugovima raspaljujete i pod svakim zelenim drvetom, koji po dolinama djecu
svoju koljete i pod vrletima kamenim?
6 U potočnim je oblucima dio tvoj; eto to je dio tvoj. Njima izlijevaš ljevanicu, njemu dar
prinosiš. Mogu li to trpjeti?
7 Na visokoj, uzvišenoj gori ti postelju svoju, gle, prostireš i onamo izlaziš
8 žrtve svoje da prineseš. Ti svoj spomen iza vrata i dovratka stavljaš jer se daleko od
mene otkrivaš i penješ. Postelju svoju širiš i s njome savez sklapaš; milo ti je općenje s
muškarcem i tu sebi mjesto izabireš.
9 Ti s uljem ideš kralju i mirise svoje množiš, daleko šalješ poslanike svoje, do Podzemlja
se spuštaš.
10 Umorna si od pustoga puta svoga, ali ne kažeš: “Odričem se njega.” Nalaziš još snage u
ruci svojoj i ne sustaješ.
11 Koga si se uplašila, koga si se pobojala da si mi se iznevjerila, da me više nisi
spominjala, niti za me marila? Zar ne šutim ja odavno? Zato me se nisi bojala?
12 Ali ja ću tvoje razglasiti poštenje, i djela ti tvoja neće koristiti.
13 Kad staneš vikati, hoće li te izbaviti vojska tvojih idola? Sve će ih odnjeti vjetar,
otpuhat će ih. Ali tko se u me uzda, taj će zemlju naslijediti i svetu će goru moju
zaposjesti.
14 Reći će se: Poravnajte, poravnajte, pripravite put, uklonite svaku smetnju mom narodu
s puta!
15 Jer ovako govori Svevišnji, čiji je dom vječan i čije je ime sveto: “Na visini i u svetosti
stanujem, ali sam ja s čovjekom skrušenim i smjernim, da oživim duhove ponizne, da
oživim sva srca skrušena.
16 Neću se ja dovijeka prepirati, niti ću se dovijeka srditi kada klonu duhovi preda mnom,
duše koje sam stvorio.
17 Za grešnu lakomost njegovu razgnjevio sam se i udario ga, sakrio sam se u gnjevu
svome i odmetnik putem srca svoga otiđe.
18 Vidio sam putove njegove i iscijelit ću ga, vodit ću ga i utješit ću ga, njega i sve one koji
s njime plaču.
19 Stavit ću hvalu na usne njegove. Mir, mir onom koji je daleko i onom koji je blizu,
govori Gospod, ja ću ih izliječiti.”
20 Ali su bezdušnici kao more uzburkano koje se ne može umiriti, valovi mu nečistoću i
blato izmeću.
21 “Nema mira bezdušnicima!” - - govori moj Bog.
LB) Izaija glava 58

1 Viči iz svega grla, ne suspreži se, neka glas tvoj bude kao poklič trube, objavi mom
narodu bezakonja njegova, domu Jakovljevu grijehe njegove!
vaki dan me traže, moje žele putove znati, kao narod koji tvori pravdu i ne ostavlja zakon
Boga svoga; ištu od mene pravedne sudove, žele da im se Bog približi:
3 “Zašto mi postimo ako ti ne vidiš, zašto mučimo duše svoje ako ti to ne paziš?” Gle, u
dan kada postite poslove pronalazite i na posao gonite radnike svoje.
4 Eto, vi postite da se svađate i prepirete i bezdušno pesnicom udarate. Ne postite vi kao
što ovaj dan to traži, da bi se vaš glas na visini čuo.
5 Je li to post koji mi je po volji i dan u kojem čovjek treba dušu svoju umiriti, glavu svoju
saviti kao rogoz te na kostrijet i pepeo leći?
6 Evo posta koji mi je po volji: Veze bezdušnosti pokidaj, remenje ropstva razveži,
potlačene pusti na slobodu, slomi svaki jaram.
7 S onim koji gladuje kruh svoj podijeli i u kuću svoju sirotu bez stana uvedi; kad čovjeka
golog vidiš, odjeni ga, a od bližnjega svoga ne kloni se.
8 Tad će svjetlost tvoja kao zora sinuti i zdravlje će tvoje brzo procvasti; pravda tvoja pred
tobom će ići i slava Gospodnja pratit će te.
9 Tad ćeš prizivati, a gospod će ti se odazvati, zavapit ćeš, a on će ti reći: “Evo me!” Ako od
sebe odbaciš jaram, prijetnje i govore bijesne,
10 nasitiš li onoga koga glad mori; ako dušu nevoljniku krijepiš, tada će nad mrakom
zasjati svjetlost tvoja, i tama će tvoja kao podne biti.
11 Gospod će ti uvijek vođa biti, i dušu će tvoju na suši sititi, a mišiće tvoje on će ti
krijepiti. Bit ćeš kao vrt zaliven, kao izvor kojem voda neće presušiti.
12 Tvoji će na starim temeljima graditi, davne ćeš temelje podignuti i prozvat ćeš se
popravljačem razvalina, koji popravlja ceste, koji zemlju uređuje.
13 Ako nogu svoju u subotu sustegneš da ne činiš volju svoju na moj sveti dan, ako od
subote milinu svoju činiš, da Gospoda svetkuješ i slaviš, i častiš ga odustajući od puta, ne
čineći što je tebi drago i prazne ne govoreći riječi,
14 veselit ćeš se tada u Gospodu, i ja ću te izvesti na visine zemlje i dat ću ti da uživaš u
baštini oca svoga Jakova. Jer usta Gospodnja progovoriše.
LB) Izaija glava 59

1 Nije kratka, ne, ruka Gospodnja da spasenje pruži, nit’ je tvrdo uho njegovo da čuje;
2 nego su vas zločini vaši rastavili od Boga vašega, grijesi vaši zaklanjaju od vas lice
njegovo i ometaju da vas čuje.
3 Jer su ruke vaše krvlju uprljane, prsti vaši zločinom; usta vaša laž govore, a jezik
opačinu.
4 Nikoga nema da pravdu traži niti pravednost da brani. Na isprazne se oslanjaju stvari i
govore lažno; začinju zlobu i rađaju zločin;
5 nose jaja gujina, paučinu tkaju: umre tko pojede od jaja njihovih, a ako se koje razbije
guja iz njega izlazi.
6 Platno njihovo nije za haljine, niti će se oni od svog rada odjenuti; djela ruku njihovih
djela su nasilja.
7 Na zlo trče noge njihove, žure se da krv nevinu proliju; misli su njihove zlobne, pustoš i
rasap na stazama su njihovim.
8 Puta mira ne poznaju, nema pravde na stazama njihovim; izabraše krive staze; koji
njima ide taj ne zna za mir.
9 Zato je izbavljenje daleko od nas, i spas do nas ne dolazi; čekasmo svjetlost, a ono, gle,
mrak, sjajnost, a po tami, gle, idemo.
10 Pipamo kao slijepci po zidu, tapkamo kao oni koji nemaju oči; spotičemo se u podne
kao i po noći, usred obilja kao da smo mrtvi.
11 Gunđamo svi kao medvjedi, gučemo kao golubovi, čekamo oslobođenje, a njega nam
nema, spasenje, ali ono je daleko od nas.
12 Jer prijestupi naši mnogi pred tobom su, grijesi naši protiv nas svjedoče; jer prijestupi
naši uz nas stoje, a mi svoja bezakonja znamo.
13 Krivi bijasmo Gospodu i nevjerni, odstupismo od Boga svoga, govorasmo o nasilju i
buni, sastavljasmo i iz srca lažne riječi iznošasmo;
14 odstupi izbavljenje i daleko je spas; jer istina na ulici posrnu, a poštenju nema više
pristupa.
15 Istine je nestalo, a tko se od zla uklanja bit će opljačkan. Nemilim pogledom Gospod
gleda što ni pravednosti više nema.
16 Vidi da nema čovjeka, čudi se što to nitko ne uzima k srcu, i tad mu pomaže njegova
desnica, a oslonac mu pravda njegova.
17 Kao u oklop u pravdu se obuče i na glavu šljem spasenja meće, odijeva se osvetom ko
odijelom, kao plaštem revnošću se ogrće.
18 Svakome će po njegovim djelima vratiti: gnjev za protivnike svoje, odmazdu za
neprijatelje svoje, odmazdu će otocima dati.
19 Do zapada će se imena Gospodnjega bojati, slave njegove do istoka sunčanog. Kad kao
rijeka neprijatelj navali, duh će ga Gospodnji u bijeg tjerati.
20 Izbavitelj će Sionu doći i onima od sinova Jakovljevih koji se od grijeha obrate, govori
Gospod.
21 Evo Saveza moga s njima, veli Gospod. Duh moj koji je na tebi i riječi moje koje u tvoja
usta stavih neće otići iz usta tvojih ni iz usta djece tvoje, ni iz usta unuka tvojih - govori
Gospod - odsad pa dovijeka.
LB) Izaija glava 60

1 Ustaj, zasjaj, jer dolazi svjetlost tvoja i slava Gospodnja se nad tobom diže.
2 Eno, mrak pokriva zemlju i tama narode, ali se vrh tebe Gospod diže i slava njegova nad
tobom se pokazuje.
3 Prilaze narodi svjetlosti tvojoj i kraljevi sjaju tvojih zraka.
4 Obazri se unaokolo i gledaj: svi se oni skupljaju i idu k tebi; izdaleka sinovi ti stižu, a
kćeri se tvoje u naručju nose.
5 Prenut ćeš se tad i radovat ćeš se, srce će tvoje zaigrati i raširit će se u tebi, kad se k tebi
bogatstvo mora okrene kad blago naroda k tebi stane pritjecati.
6 Mnoštvo deva prekrit će te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi će iz Šebe dolaziti,
donosit će zlato i tamjan i javljat će slavu Gospodnju.
7 Stada će se kedarska u tebi skupiti, ovnovi nebajotski bit će ti na službu. Doći će na
žrtvenik moj, i bit će mi ugodni, i dan slave proslavit ću svoje.
8 Tko su oni što kao oblaci lete, kao golubovi u svoj golubinjak?
9 Jer se u me uzdaju otoci, a prve su lađe taršiške da sinove tvoje dovezu izdaleka, sa
srebrnom i zlatom njihovim, radi imena Gospoda, Boga tvoga, Sveca Izraelova, koji te
proslavlja.
10 Zidine će tvoje obnoviti stranci, i kraljevi njihovi služit će ti, jer udarih tebe ja u gnjevu
svome, ali ti se po milosti opet smilovah.
11 Tvoja vrata svagda će otvorena biti, neće se ni danju ni noću zatvarati, da na njih
bogatstva od naroda uđu, i kraljevi njihovi sa svitom svojom.
12 Jer će poginuti i narod i kraljevstvo koje ti ne služi; istrijebit će se svi ti narodi.
13 Doći će ti slava libanonska, čempres, brijest i šimšir, da ukrase mjesto Svetišta moga; i
ja ću proslaviti mjesto počinka nogu svojih.
14 Poklonit će se tebi sinovi mučitelja tvojih, i svi koji te prezreše padat će pred noge
tvoje, zvat će te gradom Gospodnjim, Sionom Sveca Izraelova.
15 Što si bio napušten i omražen i nitko kroza te prolazio nije, ja ću od tebe vječan nakit
učiniti, ukras i slavu s koljena na koljeno.
16 Ti ćeš mlijeko naroda sisati, i prsa ćeš kraljevska dojiti; znat ćeš da sam ja, Gospod, tvoj
spasitelj, izbavitelj tvoj, silni Jakovljev.
17 Mjesto bakra zlato ću donijeti, mjesto željeza srebro ću donijeti, mjesto drva bakra,
mjesto kamena željeza, i dat ću da mir nad tobom vlada i pravda da kraljuje.
18 Neće se u tvojoj zemlji više za nasilje čuti, ni za potiranje, ni za pustošenje na međama
tvojim; zidove ćeš svoje spasenjem nazvati a slavom svoja vrata.
19 Neće ti više sunce biti svjetlost danju, nit’ će ti svijetlit mjesečina, nego će ti Gospod
vječna svjetlost biti. Bog će ti tvoj biti slava.
20 Neće više sunce tvoje zalaziti niti će mjesec tvoj pomračiti, jer će tebi Gospod vječna
svjetlost biti, i prestat će dani žalosti tvoje.
21 Samo će pravednika u tvom narodu biti, i oni će zemlju zanavijek zadržati. Mladica je
to koju sam ja sadio, djelo ruku mojih da mi slavi služi;
22 od najmanjega tisuća će postati, od manjega silan narod. Ja, Gospod, učinit ću to brzo u
pravo vrijeme.
LB) Izaija glava 61

1 Duh je Gospoda, Boga, na meni, jer me Gospod pomaza da nevoljnima dobre glase
javljam; posla me da zavijem u srcu ranjene, da oglasim sužnjima slobodu a zarobljenima
izbavljenje;
2 da oglasim godinu milosti Gospodnje, i dan osvete Boga našega; da utješim sve žalosne;
3 da podarim žalosne na Sionu, da im dadnem vijenac umjesto pepela, ulje od radosti
umjesto žalosti, haljinu svečanu umjesto klonula duha, da se hrastovima pravde prozovu,
nasadom Gospodnjim na slavu njegovu.
4 Oni će na starim ruševinama zidati, podignut će stare razvaline, gradove obnovit će
puste i odavno razvaljene.
5 A tuđinci će tu biti i pasti stada vaša, sinovi će stranaca orači vama i težaci biti.
6 I vi ćete se zvati svećenici Gospodnji, sluge Boga našega nazivat će vas. Vi ćete bogatstva
od naroda jesti i slavom ćete se njihovom hvaliti.
7 Umjesto svog stida, imat ćete dvostruko. Umjesto sramote, zadovoljni će svojim dijelom
biti; i tako će dvostruki dio imati u svojoj zemlji, i vječna će biti radost njihova.
8 Jer ja, Gospod, volim pravdu, a mrzim grabež i zlobu: vjerno ću ih nagraditi i s njima ću
vječni savez sklopiti.
9 Rod će se njihov znati u narodima slavno će im biti sjeme među pucima. I svi koji ih vide
prepoznat će da su od loze koju Gospod blagoslovi.
10 Radovat ću se u Gospodu, duša će se moja veseliti u Bogu mome, jer me u haljine
spasenja obuče, ogrnu me plaštem izbavljenja, kao kad se ženik vijencem kiti, a nevjesta
uresima svojim.
11 Jer kao što zemlja čini da niče njezino bilje i u vrtu sve što se sije, tako će činiti Gospod
da nikne spas i hvala pred svim narodima.
LB) Izaija glava 62

1 Za ljubav Siona neću ušutjeti, za ljubav Jeruzalema neću se smiriti dok ne sine kao zora
spasenje njegovo, kao buktinja upaljena izbavljenje njegovo.
2 Vidjet će tad narodi spasenje tvoje, svi kraljevi slavu tvoju, i prozvat ćeš se novim
imenom koje će usta Gospodnja izreći.
3 Svijetao ćeš biti vijenac u ruci Gospodnjoj, kraljevska kruna na dlanu Boga svoga.
4 Nećeš se više napuštenom zvati, nego će te mojom milinom prozvati, a nevjestom
zemlju tvoju; jer te Gospod zavolje, i zemlja će tvoja imati muža svoga.
5 Jer kao što se ženik djevojci priljubi, tako će se sinovi tvoji tebi priljubiti; i kako se
nevjesta mladome svom raduje, tako ćeš ti biti radost Boga svoga.
6 Na bedeme tvoje, Jeruzaleme, straže postavih; one neće ni danju ni noću šutjeti. Vi koji
Gospoda prizivate, ne dajte sebi odmora!
7 I ne dajte da se otpočne dok on Jeruzalem ne povrati i slavnim ga na zemlji ne učini.
8 Desnicom se svojom Gospod zakle i mišicom svojom krepkom: “Neću više žita tvoga
neprijateljima tvojim dati, niti će tuđin piti vina tvoga, ploda truda tvoga;
9 nego koji ga žanju oni će od žita jesti i hvalit će Gospoda, a koji grožđe beru oni će vino
piti u predvorju moga svetišta.”
10 Uđite, uđite na vrata! Pripravite put narodu! Poravnajte, poravnajte put, kamenje
uklonite, zastavu ispred naroda podignite!
11 Eno, Gospod oglasi do krajeva zemlje: “Recite kćeri sionskoj: Evo, ide tvoj spasitelj, evo,
i nagrada je uz njega, a pred njim je djelo njegovo.
12 Prozvat će se oni narod sveti, izbavljeni Gospodnji, a ti ćeš se zvati traženi, grad ne
napušteni.”
LB) Izaija glava 63

1 Tko je ono što iz Edoma ide, iz Bosre u crvenim haljinama, u krasnim haljinama, kročeći
smjelo u naponu snage? Ja sam to, koji sam spasenje obećao i moć imam da spašavam.
2 Zašto su ti haljine crvene i odjeća tvoja kao odjeća onog koji grožđe gazi?
3 Sam sam u badnju gazio nitko sa mnom ne bi iz naroda. U gnjevu ih svome izgnah, u
svojoj ih jarosti pogazih; haljine je moje njihova krv poprskasla i odjeću moju ukaljala.
4 Jer u srcu mome dan osvete bješe, i stiže godina iskupljenja moga.
5 Pogledah, a nitko da mi pomože; prenerazih se što me nitko ne podrža; ali me moja
izbavi desnica i jarost me moja podrža.
6 I u gnjevu svome izgazih narode, jarošću ih opojih svojom, a na zemlju krv njihovu
prolih.
7 Proglasit ću milosti Gospodnje, hvale Gospodnje, za sve što nam Gospod učini, i kazat ću
veliku dobrotu njegovu za dom Izraelov, koji je on milosrđem svojim i bogatstvom ljubavi
svoje obdario.
8 Jer on reče: “Zaista su oni moj narod, sinovi koji neće biti nevjerni!” I njima je on
spasitelj bio.
9 U tjeskobi njihovoj nisu bez pomoći bili i anđeo koji je pred njima spasi ih. On ih sam
ljubavlju svojom i milošću svojom izbavi, podiže ih i podrža u stare dane.
10 Ali se oni odmetaše i ožalostiše sveti duh njegov; on im neprijatelj posta i zavojšti
protiv njih.
11 Spomenu se tad narod njegov starih vremena Mojsija. Gdje je onaj koji ih iz mora
izvede sa pastirom stada svoga? Gdje je onaj koji usred njih sveti duh svoj stavi?
12 Koji je Mojsijevu desnicu vodio slavnom svojom mišicom; koji pred njima vodu razdvoji
da bi sebi vječno ime stekao;
13 koji ih vodi kroz valove kao konje kroz pustinju, a da se ne spotakoše?
14 Duh Gospodnji ih odmoru vodi. Kao kad stado u dolinu silazi, tako si ti narod svoj vodio
da bi sebi slavno ime stekao.
15 Pogledaj s neba i vidi, pogledaj iz svetog, slavnog stana svoga! Gdje je revnost tvoja i
sila tvoja? Milosrđe tvoje veliko i milost tvoja ne obraćaju se više k meni!
16 Ali si ti ipak otac naš; jer Abraham ne zna za nas, Izrael nas ne poznaje; ti, Gospode, ti si
otac naš, koji se od iskona spasiteljem našim nazivaš.
17 Zašto si nam dao da zađemo, Gospode, s putova tvojih, da otvrdne srce naše, da se tebe
ne bojimo? Vrati se za ljubav slugu svojih, radi plemena koja su tvoja baština!
18 Narod tvoj za malo drža zemlju; neprijatelji naši svetište ti pogaziše.
19 Odavno postadosmo narod kojim ti ne upravljaš i koji imena tvoga ne prizivaju...
LB) Izaija glava 64

1 Oh, da razdreš nebesa i siđeš! Brda bi se pred tobom pomakla,
2 kao što se rasplamsa vatra od suharaka i ključa voda uzavrela; ime tvoje poznali bi
neprijatelji tvoji, drhtali bi narodi pred tobom.
3 Kad si činio čudesa kojima se niti nadali nismo, ti si silazio, a brda se pred tobom
pomaknuše.
4 I nikad se ne ču niti reče, niti je ikad oko drugog boga osim tebe vidjelo da tako učini
onima koji se u njega uzdaju.
5 Ti ispred onoga koji pravdu tvori ideš i pred onima koji putem tvojim idu i spominju te.
Ali si se rasrdio što smo mi zgriješili, i mi dugo za to trpimo dok se ne spasimo.
6 Svi smo mi postali nečisti, a sva pravda naša kao haljina okaljana; svi smo mi kao list
uvenuli, a bezakonja nas naša kao vjetar raznose.
7 Nikoga nema da tvoje ime priziva, da se prene i tebe se drži. Ti si sakrio lice svoje od nas
i puštaš da propadamo zbog bezakonja svojih.
8 Ali ti si, Gospode, ipak otac naš; mi smo glina, ti si naš lončar, svi smo djelo ruku tvojih.
9 Ne srdi se, Gospode, previše, ne spominji bez prestanka nepravde naše, pogledaj na nas,
svi smo narod tvoj.
10 Sveti tvoji gradovi pustinje postadoše; Sion posta pustinja, Jeruzalem pustoš.
11 Dom naš sveti i slavni, u kojem te oci naši slavljahu, izgori, i sve što nam bilo bješe
opljačkano je!
12 Hoćeš li se i dalje sustezati, Gospode? Hoćeš li umuknuti i sveudilj nas žalostiti?
LB) Izaija glava 65

1 Uslišio sam one koji ništa ne pitahu, pustio da me nađu koji me tražahu, narodu koji nije
prizivao ime moje rekao sam: Evo me, evo me!
vaki dan sam ruke svoje nepokornom narodu pružao, koji zlim putem ide za mislima
svojim,
3 narodu koji me neprestano naočigled srdi, koji žrtve u vrtovima pali i na opekama kadi;
4 koji u grobovima stanuje, i u pećinama noći; koji svinjsko meso jede i u posudama
svojim nečisto jelo drži.
5 I još govore: “Ukloni se! Ne prilazi mi da te ne posvetim!” Oni su mi dim u nosu, oganj
što gori povazdan.
6 Evo što za sebe odlučih: Neću šutjeti, dok im ne platim, da, učinit ću da snose kaznu
7 za bezakonja vaša, veli Gospod, bezakonja otaca vaših, koji su na gorama kadili, a na
brežuljcima me pogrđivali. Odmjerit ću im platu za djela njihova davna.
8 Ovako govori Gospod: Kad se nađe sok u grožđu, kaže se: “Ne kvari ga, jer je blagoslov u
njemu!” Tako ću ja učiniti za ljubav slugu svojih, da ih sve ne zatrem.
9 Iz Jakova izvest ću potomstvo, a iz Jude baštinika gora svojih, moji će izabranici zemlju
zadržati, moje će je sluge naseliti.
10 Ovcama će Šaron paša biti, plandište govedima Akorska dolina, za moj narod koji mene
traži.
11 Ali vi koji Gospoda napuštate, koji svetu goru moju zaboravljate, koji gadu stol
postavljate i Meniju pehar punite,
12 ja vas maču predajem! Svi ćete na koljena pasti i zaklani biti, jer sam vas zvao, a vi se
ne odazvaste, govorio vam, a vi ne slušaste, nego činiste što je zlo preda mnom, izabraste
što mi nije po volji.
13 Zato ovako govori Vječni, Gospod: Gle, sluge će moje jesti, a vi ćete gladni biti; gle,
sluge će moje piti, a vi ćete žedni biti; gle, sluge će se moje radovati, a vi ćete se zastidjeti,
14 gle, sluge će moje u veselju srca svog pjevati, a vi ćete u bolu duše svoje vrištati, ridat
ćete u tuzi duha svoga.
15 Ime svoje vi ćete za kletvu izabranicima mojim ostaviti. Gospod će, Bog će vama smrt
poslati, a sluge će svoje drugim imenom nazvati.
16 Tko blagoslov u zemlji zaželi, tražit će da Bog istine blagoslovi, a tko se u zemlji bude
kleo, Bogom će se istine zakleti, jer će se stare zaboraviti nevolje, sakrivene bit će od očiju
mojih.
18 No radujte se i jednako veselite onome što ću sada stvoriti; jer ću Jeruzalem za veselje
stvoriti i za radost narod njegov.
19 Od Jeruzalema veselje ću svoje učiniti, radost svoju od naroda svoga, i neće se više tad
u njemu čuti ni ridanja ni vapaja.
20 Neće više ni djeteta niti starca biti koji neće dane svoje navršiti, jer će mlad još biti onaj
koji sa sto godina premine, a tko ne doživi stotinu godina, prokletim će se smatrati.
21 Oni će kuće graditi i u njima sjediti, saditi vinograde i uživati rod njihov.
22 Neće više drugima kuće graditi, neće drugima vinograde saditi, jer narodu mome bit će
dani ko vijek drveta, izabranici moji uživat će djelo ruku svojih.
23 Neće oni uzaludno raditi niti će djecu propalu gledati, jer će to biti rod blagoslovljen od
Gospoda, a s njima i djeca njihova.
24 Prije no što me zovu, odazvat ću im se, prije no što zašute, uslišit ću ih.
25 Zajedno će vuk i janje pasti, lav će kao i vol travu jesti, prašina će zmiji hrana biti; neće
biti ni nepravde ni štete na svoj Svetoj gori mojoj, govori Gospod.
LB) Izaija glava 66

1 Ovako govori Gospod: Nebo je moje prijestolje, zemlja je podnožje nogama mojim. Kakav
mi vi dom graditi možete, koje mjesto za počinak dati?
ve je moja ruka stvorila, i sve je to postalo, govori Gospod. Evo na koga ću pogledati; Na
nevoljnog i na onoga kojemu klonu duh, na onoga koji se moje riječi boji!
3 Koji vola kolje, on je kao onaj koji čovijeka ubija, koji jagnje tuče, on je kao onaj koji
glavu psu razbije, koji dar prinosi, on je kao onaj koji praseću krv lije, koji kadom kadi, on
je kao onaj koji idola obožava. Svi se oni diče putovima svojim
4 Tako ću i ja izabrati za njih nevolje nesmiljene, pustit ću na njih ono čega se boje. Jer
zvao sam ih, ali se nitko ne odazva, govorio sam, ali me nitko ne posluša, nego su činili što
je zlo u očima mojim, izabraše što mi nije po volji.
5 Slušajte riječ Gospodnju vi koji se riječi njegove bojite. Evo što govore braća vaša koja
nas mrze i izgone vas zbog imena moga: “Neka pokaže slavu svoju Gospod pa da vašu
radost mi vidimo!” Ali će se oni posramiti.
6 Silan glas se iz grada čuje, glas iz Hrama. Glas je to Gospodnji koji dušmanima svojim
nadnicu plaća.
7 Prije no što bolove osjeti, ona se porodi; prije no što na nju dođoše muke, rodi ona
dijete.
8 Tko li je to igdje čuo? Tko je to ikad vidio? Može li zemlja za jedan dan nastati? Može li
se narod u jedan dan roditi? A Sion rodi djecu čim bolove osjeti.
9 Hoću li ja utrobe materine otvoriti, pa da ne dam da se začne? - govori Gospod. Hoću li
ja, koji stvaram, ometati rađanje - govori Bog tvoj.
10 Radujte se s Jeruzalemom, veselite se zbog njega svi koji ga volite; radujte se s njim svi
koji ste trgovali,
11 da se hranite i nasitite mlijekom utjehe njegove, da se u sreći naslađujete i u punoj
slavi njegovoj.
12 Jer ovako govori Gospod: Gle, ja ću kao rijeku mir na njega navratiti, a slavu naroda kao
bujan potok; dojenčad ću njegovu na rukama nositi, na koljenima ću vas milovati.
13 Kao čovjeka koga mati tješi, tako ću ja vas tješiti; utješit ćete se u Jeruzalemu.
14 Vi ćete ga vidjeti i obradovat će se srce vaše, a kosti će se vaše kao trava pomladiti.
Očitovat će se ruka Gospodnja na njegovim slugama i gnjev nad neprijateljima njegovim.
15 Jer, gle, ide Gospod u plamenu i kao vihor kola su njegova, od gnjeva svoga žerave on
sprema, i od prijetnji svojih vatru pali.
16 Plamenom će Gospod suditi, mačem svojim svakog smrtnika kazniti, i mnogo će biti od
Gospoda pobijenih
17 koji se u vrtovima posvećuju i čiste, kud jedan za drugim idu, koji vazda svinjetinu
jedu, gadove i miševe. Svi će oni izginuti, govori Gospod.
18 Znam djela i misli njihove; dolazi vrijeme da sve narode saberem i sve jezike. I oni će
doći i vidjet će moju slavu.
19 Postavit ću im znak i poslat ću izbjeglice njihove u sve narode: u Taršiš, u Put i Lud, koji
luk natežu, u Tubal i u Javan, na daleke otoke koji nikad glasa o meni ne čuše, niti slave
moje vidješe, a javljat će slavu moju narodima.
20 I svu braću vašu dovodit će iz svih naroda Gospodu na prinos: na konjima, na kolima,
na nosilima, na mazgama i na devama na Svetu goru moju, u Jeruzalem - govori Gospod -
kao što sinovi Izraelovi darove nose u čistoj posudi u dom Gospodnji.
21 I uzet ću između njih svećenike i levite, govori Gospod.
22 Jer kao što će nova nebesa i zemlja koju ću stvoriti, preda mnom stajati - govori Gospod
- tako će stajati porod vaš i ime vaše.
23 I od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se preda mnom
poklone, govori Gospod.
24 Izlazeći, vidjet će se trupla ljudi koji se od mene odmetnuše, jer crv njihov neće
poginuti, i oganj se njihov neće ugasiti, i svim će ljudima biti na gadost.
PROROK JEREMIJA
LB) Jeremija glava 1

1 Riječi Jeremije, sina Hilkijina, jednog od svećenika koji bijahu u Anatotu, u zemlji
Benjaminovoj.
2 Riječ Gospodnja mu progovori u vrijeme Jošije, sina Amonova, kralja Judina, trinaeste
godine kraljevanja njegova,
3 i u vrijeme Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, pri kraju jedanaeste godine Sidkije, sina
Jošijina, do vremena kad je Jeruzalem odveden u ropstvo, petoga mjeseca.
4 Riječ Gospodnja mi progovori i reče:
5 “Prije no što te sazdah u utrobi matere tvoje znao sam te; i prije no što si izišao iz utrobe
matere svoje posvetih te i postavih te za proroka narodima.”
6 Ja odgovorih: “Ah, Gospode, Vječiti! Gle, ja ne znam govoriti, jer sam dijete.”
7 A Gospod mi reče: “Ne govori: ‘Ja sam dijete’, jer ćeš ići svima kojima te pošaljem i
govorit ćeš sve što ti zapovijedam.
8 Ne boj se, jer sam ja s tobom da te izbavljam”, reče Gospod.
9 I Gospod pruži svoju ruku i dotače se usta mojih, pa mi reče: “Eto, stavljam riječi svoje u
usta tvoja.
10 Gledaj, postavljam te danas nad narodima i nad kraljevstvima, da čupaš i obaraš, da
zatireš i raskapaš, da gradiš i da sadiš.”
11 Riječ Gospodnja progovori mi i reče: “Šta vidiš, Jeremija?” Ja odgovorih: “Vidim granu
bademovu.”
12 A Gospod mi reče: “Dobro si vidio, jer ja pazim na riječ svoju da je ispunim.”
13 Riječ Gospodnja mi progovori po drugi put i reče: “Što vidiš?” Ja odgovorih: “Vidim
prema sjeveru kotao koji vri.”
14 A Gospod mi reče: “Sa sjevera će navaliti zlo na sve stanovnike ove zemlje.
15 Jer, gle, ja ću zazvati sve narode iz sjevernih kraljevstava,” reče Gospod; “oni će doći i
svaki će staviti svoje prijestolje na vrata jeruzalemska protiv svih zidova njegovih i protiv
svih gradova Judinih.
16 I izreći ću im sud svoj za svu zloću njihovu, jer me oni napustiše i kadiše drugim
bogovima i klanjaše se djelu ruku svojih.
17 A ti opaši bedra svoja i govori im sve što ću ti zapovjediti; ne boj se, da ne bih ja učinio
da pred njima dršćeš.
18 Evo te postavljam danas kao tvrd grad, kao željezni stup i kao bakreni zid svoj ovoj
zemlji, kraljevima Judinim i knezovima njegovim, svećenicima njegovim i narodu zemlje.
19 Oni će s tobom ratovati, ali te neće nadvladati, jer sam ja s tobom da te izbavim,” reče
Gospod.

1 Riječ Gospodnja progovori mi i reče:
2 Idi i viči Jeruzalemu na uši: Ovako govori Gospod: Sjećam se ljubavi tvoje, kad si bila
mlada, ljubaznosti tvoje, kad si bila zaručena, kad si za mnom u pustinju išla, u zemlju
neobrađenu.
3 Izrael je bio Gospodu posvećen i bješe prvina rodova njegovih: koji su od njega jeli svi su
bili krivi zlo ih je snašlo - govori Gospod.
4 Čujte riječ Gospodnju, dome Jakovljev, i vi rodovi doma Izraelova!
5 Ovako govori Gospod: Kakvu nađoše pravdu oci vaši na meni, te od mene odstupiše, da
trče za ispraznošću i da sami postanu isprazni?
6 Ne pitaše oni: “Gdje je Gospod koji nas je izveo iz zemlje egipatske, koji nas je vodio
pustinjom, pustom zemljom, punom jama, zemljom u kojoj suša i sjenka smrti kraljuju,
zemljom kuda nitko ne prolazi, u kojoj ni jedan čovjek ne živi?”
7 Dovedoh vas u zemlju lijepu i rodnu, da jedete voće njeno i najbolji rod njezin, ali vi
dođoste, oskvrnuste zemlju moju i gadost načiniste od baštine moje.
8 Ne rekoše svećenici: “Gdje je Gospod!” Ne upoznaše me koji zakone čuvaju, pastiri mi
nevjerni postaše, proroci su Baalom proricali i išli za onima od kojih nema spasa.
9 Zato ću se s vama parničiti, govori Gospod, kao i sa sinovima vaših sinova.
10 Idite na kitimske otoke i vidite! Pošaljite izvidnice u Kedar, dobro razgledajte, i vidite
ima li tu tako nešto!
11 Postoji li narod koji bogove svoje mijenja, ako nisu bogovi? A narod moj na uzaludnu
korist slavu svoju promijeni!
12 Čudite se nebesa! Zgrozite se u čudu i užasu, govori Gospod.
13 Jer narod moj dva zla počini: napustiše mene, koji sam izvor žive vode, da studence
iskopaju, kvarne studence, koji vode držati ne mogu.
14 Je li Izrael kupljen rob, ili u kući rođen? Zašto plijenom posta?
15 Riču na nj i glas svoj lavići dižu, i zemlju mu raskopaju; popaljeni su gradovi njegovi,
nikoga u njima nema.
16 I sinovi iz Memfise i Tafnisa tjeme će ti razbiti.
17 Ne snađe li te to što si Gospoda, Boga svoga, ostavio, kad te na prav put upućivao?
18 I što će ti sada put u Egipat?... Da se nilske vode napiješ? Što će ti put asirski?... Da se
riječne vode napiješ?
19 Tvoja će te zloća osuditi i nevjera tvoja kazniti. Poznat ćeš i vidjet ćeš da je zlo i gorko
djelo što si Gospoda, Boga svoga, ostavio, i što nemaš straha preda mnom, govori Gospod,
20 Odavno ti jaram svoj izlomi, sveze svoje raskinu, i reče: Neću više robovati! Ali si na
svakom humu visokome i pod svakim zelenim drvetom kao bludnica lijegao.
21 Ja te kao lozu izabranu zasadih, kao najbolju lozu. Kako si mi se prometnuo u divlju
lozu, u jalov izrod?
22 Da se i salitrom pereš, da uzmeš i mnogo pepela, opet će se preda mnom poznati
bezakonje tvoje, govori Gospod, govori Vječni.
23 Kako možeš reći: “Nisam se uprljala, nisam za baalima išla?” Stope svoje u dolu
promatraj, priznaj što si učinila, brza i skitnička devo!
24 Magarice divlja na pustinju navikla, upaljena vatrom strasti svoje, tko će te od žudnje
tvoje zadržati? Koji je traže ne muče se, nalaze je u mjesecu njezinu.
25 Čuvaj nogu svoju da ti nije bosa, i pazi na grlo svoje da ne ožedni! Ali ti veliš: “Ne,
zaludu je! Tuđe bogove ja volim, za njima ću ići.”
26 Kao što se lupež srami kada ga uhvate, tako će se oni iz doma Izraelova posramiti, oni i
kraljevi knezovi njihovi, svećenici i proroci njihovi.
27 Oni vele drvetu: “Ti si otac moj!” a kamenu: “Ti si me rodio!” Jer mi leđa okrenuše, ne
gledaju u mene. Ali kad su u nevolji, govore: “Ustani, izbavi nas!”
28 A gdje su bogovi koje si sebi načinio? Neka ustanu, ako mogu, i spase te u nevolji! Jer ti
imaš bogova koliko gradova, Judeje!
29 Zašto da se sa mnom prepirete? Nevjerni ste svi vi meni bili, govori Gospod.
30 Uzalud sam udarao sinove vaše; ne primiste iz toga pouke: mač vaš rastrgao je proroke
vaše kao lav koji zatire.
31 Ljudi ovoga koljena! Pazite na riječ Gospodnju. Bijah li ja Izraelu pustinja, zemlja guste
tame? Zašto narod moj govori: “Slobodni smo, nećemo k tebi više doći?”
32 Zaboravlja li djevojka svoj nakit i nevjesta svoj pojas? A narod moj zaboravi mene, ima
tome nebrojeno dana.
33 Vješta li si u putovima svojim da pronađeš ono što ti voliš! I zločinu ih učiš.
34 A na skutovima haljine tvoje nalazi se krv nevinih siromaha koje nisi u zlu iznenadila.
35 I još govoriš: “Jest, nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene!” Evo, hoću s tobom
da se pravdam, jer govoriš: “Nisam zgriješila.”
36 Što se toliko žuriš da svoj put mijenjaš? Iz Egipta će ti doći sramota tvoja, kao što ti je iz
Asirije dolazila.
37 I odatle ćeš s rukama nad glavom svojom ići, jer Gospod odbacuje uzdanice tvoje, i u
njima nećeš naći sreće.

1 I reče: Kada muž otpusti ženu svoju i ona ga ostavi te pođe za drugoga, hoće li se on njoj
opet vratiti? Ne bi li se time zemlja oskvrnula? Ali ti si s mnogim milosnicima bludničila,
pa bi da se vratiš? govori Gospod.
2 Oči svoje k visinama podigni i gledaj! Gdje sve nisi bludničila! Po cestama si se povlačila
kao Arapin po pustinji; bludom svojim i zloćom svojom zemlju si oskvrnula.
2 Zato i prestadoše kiše, a kiša se proljetna ne javi. U tebe je čelo bludne žene, nisi se ni
zacrvenjela.
4 A sada meni da vičeš: “Oče moj, ti si bio vođa mladosti moje!
5 Hoće li zauvijek plamtjeti, vječno tinjati gnjev tvoj?” Ti si strašnih stvari rekla, a činiš i
dalje zlo.
6 Reče mi Gospod u vrijeme kralja Jošije: Jesi li vidio što učini nevjernica Izrael? Kako
dolazi na svako brdo visoko i pod svako drvo zeleno i ondje bludniči.
7 Ja odgovorih: “Pošto sve to učini vratit će se meni.” Ali se ne vrati. I to vidje sestra
njena, pakosnica Judeja.
8 I sa svim tim što otpustih nevjernicu Izrael zbog svih nevjera njezinih i dadoh joj knjigu
otpusnu, vidjeh da se ne poboja pakosnica Judeja, te se i ona preda bludu.
9 Drskim bludom svojim oskvrni ona zemlju, jer počini preljub s kamenom i s drvetom.
10 I pored svega toga, pakosnica Judeja, sestra njezina, ne vrati se k meni svim srcem
svojim, nego ona to učini lažno, govori Gospod.
11 Gospod mi reče: Nevjernica Izrael pravednija je od pakosnice Judeje.
12 Idi, viči ove riječi prema sjeveru i reci: Vrati se, odmetnice Izraele, veli Gospod, neću na
vas gnjevan pogled baciti, jer sam milosrdan, govori Gospod, neću se dovijeka srditi.
13 Priznaj samo bezakonje svoje, priznaj da si Gospodu, Bogu svome, nevjerna bila, da si k
tuđim bogovima tumarala, pod svako zeleno drvo, glasa moga da nisi slušala, govori
Gospod.
14 Obratite se, buntovni sinovi, govori Gospod, jer sam ja Gospodar vaš. Uzet ću vas po
jednoga iz svakog grada, a po dva iz svakoga roda i odvest ću vas na Sion.
15 Pastire ću vam po svojemu srcu dati, koji će vas mudrošću i razumom pasti.
16 Kad se u zemlji namnožite i narodite, onda se, govori Gospod, neće više o kovčegu
Saveza Gospodnjeg govoriti, neće im on na um dolaziti; neće se on više spominjati i neće
se primjetiti nestajanje njegovo, niti će se ponovno graditi.
17 U to će se vrijeme Jeruzalem prijestolje Gospodnje nazvati, i svi će se narodi u ime
Gospodnje sabrati u Jeruzalemu, i neće više ići po mislima zloga srca svoga.
18 U to vrijeme dom će Judin s domom Izraela ići; zajedno će doći iz sjeverne zemlje, a u
zemlju što ocima vašim u nasljeđe dadoh.
19 A ja rekoh: Kako da te među sinove postavim i da tebi zemlju od sladosti dam, najljepšu
baštinu naroda? I govorih: Ti ćeš mene zvati: Oče moj! i nećeš se od mene odvratiti.
20 Ali kao što žena muža svoga iznevjeri, tako si ti meni bio nevjeran, dome Izraelov,
govori Gospod.
21 Glas se čuje po visokim mjestima, plač i preklinjanja sinova Izraelovih; jer su s puta
svoga skrenuli, i Gospoda, Boga svoga, zaboravili.
22 Vratite se, buntovni sinovi, oprostit ću vam odmetanje vaše. - Evo nas, mi k tebi idemo,
jer si ti Gospod, Bog naš.
23 Zaista je samo laž šum što s humova i s gora dolazi; zaista je Gospod, Bog naš, spasenje
Izraelovo.
24 Progutaše idoli trud otaca naših i mladosti naše, ovce njihove i goveda njihova, sinove
njihove i kćeri njihove.
25 Sramota nam je postelja bila, ruglo naš pokrivač; jer smo mi Gospodu, Bogu svome,
sagriješili, mi i oci naši od mladosti svoje pa do dana današnjega, i glas Gospoda, Boga
svoga, nismo slušali.

1 Ako se vratiš, Izraele, ako se ti meni vratiš, govori Gospod, i gadove svoje ispred mene
ukloniš nećeš više biti skitač.
2 Ako se vjerno, istinski i pravo zakuneš: “Živ je Gospod!”, tada će se narodi blagoslivljati
njime i proslavit će se njime.
3 Jer ovako govori Gospod Judejcima i Jeruzalemcima: Iskrčite sebi novu njivu, ne sijte u
trnje.
4 Obrežite se Gospodu, obrežite se u srcu svome, Judejci i Jeruzalemci, da ne bukne kao
plamen jarost moja i ne razgori se da se neće moći ugasiti zbog zlodjela i opačina vaših.
5 Objavite u Judeji, oglasite u Jeruzalemu, i recite: Zatrubite u trube po zemlji! Vičite na
sav glas i recite: Skupite se i idimo u tvrde gradove!
6 Prema Sionu zastavu podignite, bježite, ne zastajte! Jer ću zlo sa sjevera dovesti i veliku
propast.
7 Skače lav iz čestara svog, ide zatirač naroda, ide s mjesta svoga da opusti zemlju tvoju.
Raskopat će se gradovi tvoji, neće više u njima stanovnika biti.
8 Pripašite zato kostrijet plačite i ridajte, jer se silan gnjev Gospodnji od nas ne odvrati.
9 I toga će dana, govori Gospod, kralju i knezovima srce smalaksati, svećenici će se
uplašiti, proroci se začuditi.
10 I ja rekoh: “Ah, Gospode, Gospode! Prevari ti i narod i Jeruzalem kada reče: ‘Mir ćete
uživati’, a mač prijeti našim životima.”
11 U to će se vrijeme narodu i Jeruzalemu reći: Zažaren vjetar s visokih mjesta u pustinji
puše k putu kćeri moga naroda, ali ne da hladi niti da čisti.
12 Bijesan vjetar do mene ide. Sada ću ja njime sud izreći.
13 Gle, kao oblak zatirač se podiže, kao vihor kola su njegova, brži su mu od orlova konji.
Teško nama! Propadosmo!
14 Srce svoje očisti od zla, Jeruzaleme, da bi se izbavio. Dokle li ćeš misli pogane u sebi
čuvati?
15 Jer glas iz Dana pogibiju javlja i već iz gore Efrajimove oglašuje.
16 Kazujte po narodima, razglasite po Jeruzalemu: ide vojska iz zemlje daleke, na gradove
Jude viku diže.
17 Jeruzalem kao straže poljske opkoliše, jer se on odmetnu od mene, govori Gospod.
18 To je plod putova i djela tvojih, to ti je plod zloće tvoje! Jao, gorko je to, u srce pogađa!
19 Jao, utrobo moja! Utrobo moja! I u srcu boli. Bije srce u meni, ne mogu šutjeti, jer ti
čuješ, dušo moja, glas od trube, viku bojnu.
20 Propast za propašću javljaju, jer se cijela zemlja pustoši. Šatori su moji odjednom
rastrgani, zastori moji za jedan čas.
21 Dokle li ću zastavu gledati i slušati trube?
22 Baš je narod moj bezuman, ne poznaje me, ludi su to sinovi i nerazumni. Vješti jesu da
zlo čine, ali dobro činiti ne znaju.
23 Pogledam na zemlju, i gle, bez obličja je i pusta; i na nebo, te nestade svjetlosti njegove.
24 Pogledam na gore, a one su uzdrmane, i tresu se svi vrhunci.
25 Pogledam, i nema ni jednog čovjeka, i sve ptice s neba odletješe.
26 Pogledam, i gle, opustje Karmel a i svi se gradovi njegovi pred Gospodom oboriše, pred
žestokim gnjevom njegovim.
27 Jer ovako govori Gospod: Sva će se zemlja raskopati, ali je neću sasvim uništiti.
28 Tuži zato zemlja, potamnje nebo visoko; jer ja rekoh i odredih, i ne kajem se, niti ću
unatrag udarati.
29 Iz gradova bježe svi od vike konjanika i strijelaca, u šume svi jure, na stijene se penju;
opustješe gradovi, bez ljudi ostadoše.
30 A ti, sva razvaljena, što li ćeš sada? Hoćeš li se u grimiz obući i nakitom zlatnim uresiti,
namazati lice svoje? Uzalud se krasiš! Omrzla si milosnicima svojim. Oni traže tvoju glavu.
31 Jer ja čujem viku, kao viku porodilje, kao vrisak žene na prvom porođaju. To je glas
kćeri sionske, koja cvili i ruke svoje pruža: “Jadna li sam, ubiše me krvnici!”

1 Prođite ulicama jeruzalemskim, gledajte, pitajte, po trgovima tražite ima li čovjeka,
samo jednog, koji pravdu tvori i istinu voli, pa ću oprostiti Jeruzalemu.
2 I kad govore: “Živ je Gospod!” i tada se krivo oni kunu.
3 Ne vide li oči tvoje istinu, Gospode? Ti ih tučeš, ali oni ne osjećaju, satireš, ali oni neće
nauk primiti, tvrđi im je obraz od kamena, neće da se obrate.
4 I ja rekoh: “Djeca su; ludo rade jer ne znaju puta Gospodnjega, Boga zakona svoga.
5 Ići ću glava rima i njima ću govoriti; jer oni znaju put Gospodnji, zakon Boga svoga.” Ali
i oni jaram izlomiše, i sve veze pokidaše.
6 Zato ih lav iz šume ubija, potire ih vuk iz pustinje, pantera ih ispred gradova vreba. Koji
iziđu bit će rastrgani, jer je mnogo grijeha njihovih i mnoge su nevjere njihove.
7 Zašto da ti oprostim? Sinovi me tvoji ostaviše, nepostojećim se bogovima kunu. Zakleše
se meni, ali me iznevjeriše i u dom se bludnički stekoše.
8 Kao ugojeni konji, koji tamo i amo trče, svaki za ženom bližnjega svoga rže.
9 Pa to da ne kaznim? - govori Gospod, i takvom narodu da se ne osvetim?
10 Skočite na bedeme njegove i obarajte! Ali ne uništavajte sasvim. Skinite mu
prijevornice koje nisu Gospodnje!
11 Jer me iznevjeriše dom Izraelov i Judin, govori Gospod.
12 Odriču se Gospoda i govore: “Nema ga! Neće zlo na nas doći, nećemo ni mača ni gladi
vidjeti.
13 Proroci su samo vjetar i nitko kroz njih ne govori.” Neka im tako bude!
14 Zato govori Gospod, Gospod nad Vojskama: Kad vi tako govorite. učinit ću da moja riječ
bude vatra u ustima tvojim, i da ovaj narod drvlje bude, da ga plamen spali.
15 Evo, na vas narod izdaleka vodim, dome Izraelov, govori Gospod. Silan je to narod i star
narod, narod kome ti jezika i ne znaš i kome ti nećeš riječi razumjeti.
16 Tobolac je njegov grob otvoren, svi su junaci.
17 Proždrijet će ti žetvu i kruh tvoj, proždrijet će sinove tvoje i kćeri tvoje, proždrijet će ti
ovce i goveda tvoja, proždrijet će ti loze i smokve tvoje, mačem će ti zatirati gradove u
koje se uzdaš.
18 Ali ni tada, govori Gospod, neću vas sasvim uništiti.
19 Ako reknete: “Zašto nam učini Gospod, Bog naš, sve to?” Tad im reci: “Kao što mene
ostaviste, i u svojoj zemlji tuđim bogovima služiste, tako ćete i vi tuđincima služiti u
zemlji koja nije vaša.”
20 Javite to domu Jakovljevu, oglasite po Judeji:
21 Čujte ovo, ljudi bezumni i bez srca! Oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju.
22 Zar se mene nećete bojati, govori Gospod, nećete od mene zadrhtati? Ja sam moru
pijesak za među stavio, vječnu među koju ne smije prelaziti. Ustaju valovi, ali su nemoćni,
buče, ali preko nje ne prelaze.
23 Uporno je, nepokorno srce ovoga naroda: bune se i idu.
24 Ne kažu u srcu svome: “Bojmo se Gospoda, Boga svoga, koji nam kišu na vrijeme daje,
kišu proljetnu i kišu jesenju, i čuva nam nedjelje za žetvu.”
25 Bezakonja vaša odvraćaju to, grijesi vaši odbijaju dobro od vas.
26 Jer su bazdušnici u narodu mome kao ptičari kada se pritaje. Vrebaju, postavljaju
zamke i hvataju ljude.
27 Kao krletke pune ptica, kuće su im pune prijevara; tako postaju veliki i bogate se.
28 Tusti su i ugojeni; prevršila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote na sreću, ne mare
za pravo sirotinje.
29 Pa to da ne kaznim? - govori Gospod, i takvom narodu da se ne osvetim?
30 Čudo biva i strahota u zemlji.
31 Lažno prorokuju proroci, svećenici preko njih gospoduju, i to je narodu milo. Što ćete
na kraju raditi?

1 Bježite iz Jeruzalema, sinovi Benjaminovi, i u Teko i u trube zatrubite, nad Bet
Hakeremom znak podignite. Jer se vidi zlo sa sjevera i velika nesreća.
2 Lijepu i nježnu kćer sionsku potirem!
3 K njoj pastiri sa stadima svojim idu, šatore oko nje razapinju, svaki svoje mjesto potire.
4 Spremite napad na nju, ustanite, usred dana udarimo!... Na nesreću našu i dan zamire, a
večernje oduljiše se sjene.
5 Hajdemo! Noću udarajmo, razvaljujmo dvore njezine!
6 Jer ovako govori Gospod nad Vojskama: Obarajte stabla, prema Jeruzalemu opkope
dižite! Grad je to koji valja kazniti, jer je samo nasilje u njemu.
7 Kao što izvor toči vodu svoju, tako i on zloću svoju toči: u njemu se samo otimanje i
nasilje čuje: oči moje samo bol i rane gledaju.
8 Urazumi se, Jeruzaleme, da se od tebe ne otrgnem, da te ne obratim u pustinju, u zemlju
nenaseljenu!
9 Ovako govori Gospod nad Vojskama: Ostatak će se Izraelov kao vinograd paljetkovati.
Podignite opet ruku svoju kao berač na čokote.
10 Kome da se obratim, koga da uzmem za svjedoka pa da me slušaju? Gle, uho im je
neobrezano, i ne mogu čuti; gle, sramota im je riječ Gospodnja, nije ona njima mila.
11 Prepun sam gnjeva Gospodnjega, ne mogu više izdržati. - Izlij ga, dakle, po djeci na
ulici i na skupove mladića, jer će se uhvatiti i čovjek i žena, i starac i čovjek zrele dobi.
12 Njihove će kuće drugima pripasti; a i njive i žene, kad zamahnem rukom svojom na
žitelje ove zemlje, govori Gospod.
13 Jer od malog pa do velikog svi se na lakomost dadoše, i prorok i svećenik, svi su
varalice.
14 Rane kćeri naroda moga oni slabo vidaju; govore: “Mir! mir!” Ali mira nema.
15 Zbunit će se, jer gadosti počinjaju a niti se stide niti za stid znaju; zato će oni pasti s
onima koji padaju, srušit će se kad ih kaznim, govori Gospod.
16 Ovako govori Gospod: Stanite na putovima i pogledajte i pitajte za starinske staze, za
putove dobre, i njima idite; mir duši svojoj ovdje ćete naći. Ali oni kažu: “Nećemo ovuda!”
17 Straže sam vam postavio; pazite na glas trube! Ali oni kažu: “Nećemo paziti!”
18 Zato čujte, narodi! Znaj što će im biti, zbore naroda!
19 Čuj, zemljo! Evo, puštam zlo na ovaj narod, plod misli njegovih; jer na riječi moje ne
paziše i Zakon moj odbaciše.
20 Što će meni tamjan koji dolazi iz Šebe, i mirisni cimet iz daleke zemlje? Žrtve vaše nisu
mi ugodne, niti su mi mirisi vaši mili.
21 Zato ovako govori Gospod: Evo ću pred ovaj narod staviti kamenje za spoticanje o koje
će se spotaći očevi i sinovi, susjed i prijatelj, te će propadati.
22 Ovako govori Gospod: Evo, ide narod iz zemlje sjeverne, silan se narod s krajeva zemlje
diže.
23 Luk i koplje nose, žestoki su, nemilosrdni, glas im kao more buči. Svi su spremni da se
hrabro bore s tobom, kćeri sionska!
24 Na glas njihova stupanja klonu nam ruka naša, i muka nas hvata bol kao porodilju.
25 Ne izlazite u polje, ne idite putem, jer je tamo mač dušmanski, a strah je svuda
unaokolo!
26 Pripaši sad kostrijet i u pepelu se valjaj, kćeri naroda moga! Žali kao što se za jedincem
sinom žali, suze puštaj, suze gorke, jer zatirač pade na nas iznenada.
27 Postavih te kao stražu narodu svome, kao utvrđen grad, da put njihov poznaš i izvidiš.
28 Svi su oni odmetnici, kletnici, bakar i željezo; svi su pokvareni.
29 Izgorješe mjehovi, oganj olovo sažeže; uzalud se pretapa, troske se ne odlučuju.
30 Lažno srebro zovu se, jer ih Gospod odbaci.

1 Riječ Gospodnja progovori Jeremiji i reče:
tani na vrata doma Gospodnjega i oglasi ovu riječ, i reci: Slušajte riječ Gospodnju, svi vi
ljudi iz Jude koji na ova vrata ulazite da se Gospodu poklonite!
3 Ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Popravite djela i putove svoje, pa ću
vas ostaviti da na ovom mjestu ostanete.
4 Ne podajte se lažnim nadama, govoreći: Hram Gospodnji, hram Gospodnji, hram
Gospodnji ovdje je.
5 Ako putove i djela svoja popravite, i tvorite jedni drugima pravdu, ako krivo ne činite
6 udovici, siroti i strancu, i na ovom mjestu krvi prave ne prolijete, i za drugim bogovima
na zlo svoje ne idete,
7 tada ću vas ostaviti da na ovom mjestu ostanete, u zemlji koju sam ocima vašim dao
dovijeka.
8 Ali se vi lažnim nadama podajete koje ništa ne pomažu!
9 Kradete, ubijate, preljube činite, krivo se kunete i Baalu kadite, za tuđim i nepoznatim
bogovima idete,
10 pa preda me dolazite u dom ovaj u kome se ime moje priziva, i govorite: “Izbavismo
se!...” A nakon toga opet činite nedjela i opačine.
11 Je li u očima vašim pećina hajdučka ovaj dom u kojem se ime moje priziva? Gle, i ja to
vidim! - govori Gospod.
12 Idite u mjesto koje mi je u Šilu posvećeno, gdje je jednom ime moje stajalo, i vidite što
mu učinih zbog zloće naroda svoga Izraela.
13 I sad, pošto sva ta djela učiniste, govori Gospod, pošto vam od rana jutra govorih, a vi
me ne slušaste, i pošto vas zvah, a vi se ne odazvaste,
14 to ću ja i domu u kojem se ime moje priziva, i u koji se vi uzdate, i mjestu što ga ocima
vašim dadoh, kao i Šilu učiniti.
15 Daleko ću vas od lica svoga odbaciti, kao što sam svu braću vašu odbacio, kao porod
Efrajimov.
16 Ne moli se zato ti za ovaj narod, ne podiži molbe ni molitve za njih i ne govori mi za
njih, jer te neću uslišiti.
17 Ne vidiš li što po gradovima Judinim čine i po ulicama jeruzalemskim?
18 Drva kupe sinovi, a očevi vatru lože, žene im tijesto mijese da kraljici neba spremaju
kolače; lijevaju ljevanice drugim bogovima da mene pogrde.
19 Mene da pogrđuju? - govori Gospod; nije li sebe, a na svoju sramotu?
20 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Evo, gnjev moj i jarost se moja na to mjesto
raspaljuju, na ljude i životinje, na drveće poljsko i na rod zemaljski; gorjet će i gasiti se
neće.
21 Ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Žrtve svoje sastavljajte s prinosima
svojim i meso jedite njihovo!
22 Jer ocima vašim niti govorih niti zapovijedah kada ih iz zemlje egipatske izvedoh, ni za
žrtve, ni za prinose,
23 nego im ovo zapovjedih, govoreći: Slušajte glas moj i bit ću vam Bog, a vi ćete biti moj
narod; idite putovima koje vam kazujem da bi vam bilo dobro.
24 Ali oni ne poslušaše niti uha svog prignuše, već pođoše po nagonu zloga srca svoga,
natrag, a ne naprijed.
25 Otkako iziđoše oci vaši iz zemlje egipatske pa do danas, poslah vam sve sluge svoje,
proroke, svaki dan ih odašiljah, a za rana jutra.
26 Ali ne poslušaše, niti uha svog prignuše, nego se uzjoguniše, i gore činiše nego oci
njihovi.
27 Ako im sve to kažeš, neće te slušati, a ako ih zoveš, neće ti se odazvati.
28 Zato im reci: To je narod koji ne sluša glasa Gospoda, Boga svoga, i koji ne želi nauke
primiti; nestade istine, odletje iz usta njegovih.
29 Ostriži kosu svoju i baci je, popni se na visove i zakukaj! Jer Gospod odbija, odbacuje
rod koji je gnjev njegov izazvao.
30 Jer sinovi Judini zlo u očima mojim učiniše, govori Gospod. U dom u kojem se ime moje
priziva staviše gadove svoje da ga oskvrnu.
31 Uzvišice u Tofetu, u dolini Ben Hinomu, podigoše da sinove i kćeri svoje plamenom
spale. A to im ja nisam zapovjedio, niti je u misli mojoj bilo.
32 Zato, evo, idu dani, govori Gospod, kad se više neće reći Tofet, ni dolina Ben Hinom,
nego Dolina klanja, a mrtvi će se u Tofetu sahraniti, jer neće drugog mjesta biti.
33 Leševi će ovoga naroda hrana biti pticama nebeskim i zvijerima poljskim, i nitko se
neće naći da ih plaši.
34 I učinit ću da iz gradova Judeje i iz ulica Jeruzalema nestane glasa radosti i glasa
veselja, mladoženjina pjevanja i nevjestinih pjesama, jer će zemlja biti pustoš.

1 U to vrijeme, govori Gospod, izvadit će se iz grobova kosti kraljeva Judinih i kosti glava
ra njezinih, kosti svećenika, kosti proroka i kosti stanovnika jeruzalemskih
2 i razmetnut će se prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci nebeskoj, koje su
ljubili, kojima su služili, za kojima su išli, koje su tražili i kojima su se klanjali; neće se
pokupiti ni sahraniti, nego će biti kao gnoj po zemlji.
3 I voljet će smrt više nego život sav ostatak koji ostane od ovoga roda zloga po svim
mjestima kamo ih budem otjerao, govori Gospod nad Vojskama.
4 Reci im: Ovako govori Gospod: Tko padne, ne ustaje li? Tko zađe, ne vraća li se?
5 Zašto li se predaje taj jeruzalemski narod vječnim zabludama? Tvrdo se prijevare drže,
neće da se obrate.
6 Pazio sam i slušao sam. Ne govore kao što bi trebali; nitko se za zloću svoju ne kaje, i ne
kaže: “Što to učinih?” Svaki je svojom trkom okrenuo kao konj koji se u boju zaleti.
7 I roda na nebu vrijeme svoje vidi, i grlica, i lasta, i ždral, paze svi na vrijeme dolaženja
svoga, ali moj narod ne zna zakona Gospodnjeg.
8 Kako govorite: “Mudri smo, Zakon je Gospodnji uz nas!” Uzalud svoj trud uloži
pismoznalačko pero lažljivo.
9 Osramotiše se mudri, uplašiše se, uhvatiše se. Eto, odbaciše riječ Gospodnju, i kakva im
mudrost ostade?
10 Zato ću žene njihove drugima dati, i njive njihove onima koji njih izbace. Jer od maloga
do velikoga svi se lakomosti predaše, i od proroka do svećenika svi prijevare pletu.
11 Rane kćeri naroda moga slabo oni vidaju; oni govore: “Mir! mir!” Ali mira nema.
12 Zbunit će se, jer gadosti počinjaju, a niti se stide niti za stid znaju. Zato će oni pasti s
onima koji padaju, srušit će se kad ih kaznim, govori Gospod.
13 Sasvim ću ih istrijebiti, govori Gospod: neće više grozda biti na lozi, niti smokve na
drvetu njezinu. Uvenut će lišće. Što im dadoh, uzet će se od njih.
14 Što ostadosmo sjedeći? Skupite se i pođimo u tvrde gradove da tu poginemo! Jer nas
Gospod, Bog naš, smrti preda; gorkom nas on vodom poji, jer smo Gospodu griješili.
15 Miru smo se nadali, ali to dobro ne dođe, i vremenu oporavljanja, ali stiže užas.
16 Iz Dana se čuje vrištanje konja njegovih; od rzanja njegovih pastuha sva se zemlja
trese. Jure, proždiru zemlju i sve što je u njoj, gradove i ljude u njima.
17 Jer, evo, ja na vas guje i zmije puštam, kojima vrač ništa ne može. One će vas ujedati,
govori Gospod.
18 Ja bih htio svoju bol ublažiti, žalosno je srce moje.
19 Eno jauk kćeri naroda moga koji se čuje iz daleke zemlje: “Zar više nema Gospoda u
Sionu? Nije li više kralj njegov u njemu?” Zašto me rezanim likovima i idolima tuđim
razdražiše?
20 Prođe žetva, minu ljeto, ali se mi još ne izbavismo!
21 Satrven sam bolom kćeri naroda svoga, u žalosti sam, obuze me strah.
22 Nema li melema u Gileadu? Nema li ondje liječnika? Zašto se, dakle, ne iscijeli kći
naroda moga?

1 Oh, kada bi glava moja bila puna vode i izvori suza oči moje, plakao bih dan i noć za
mrtvacima kćeri naroda moga;
2 Oh, kad bih u pustinji imao obitavalište, ostavio bih narod svoj; otišao bih od njih, jer su
svi brakolomnici, zbor nevjernika.
3 Jezik im je kao zapet luk, laži odapinju; nisu oni istinom u zemlji jaki, jer od zla u zlo idu
i ne znaju za me, govori Gospod.
4 Čuvajte se prijatelja svoga, ni bratu svome ne vjerujte, jer brat bratu prijevaru
priprema, a prijatelj prijatelju klevete plete.
5 Vara jedan drugoga, nikad istinu ne kažu; lažima jezik vježbaju, trude se da zlo čine.
6 Stan je tvoj usred prijevare! Zbog prijevare ne žele za mene znati, govori Gospod.
7 Zato ovako govori Gospod nad Vojskama: Gle, pretopit ću ih i okušat ću ih, jer što da
radim za kćer naroda moga?
8 Jezik im je strijela smrtna, samo laži govore; ustima bližnjemu svome govore o miru, a u
srcu svome zasjedu mu namještaju.
9 I to da ne kaznim, govori Gospod, da se takvom narodu ne svetim?
10 Za gorama ću plakati i jaukati, za ravnom ću pustinjom naricati; jer izgorješe, i njima
nitko ne prolazi; ne čuje se više glas stada u njima, a ptice i zvijeri pobjegoše i nestadoše.
11 U gomilu ruševina obratit ću Jeruzalem, u brlog čagaljski; od gradova ću Judinih
pustinju učiniti, pustinju bez ljudi. -
12 Gdje je mudri koji bi razumio? Neka to kaže onaj kojem su usta Gospodnja govorila.
Zašto je zemlja raskopana, izgorjela kao pustinja kojom nitko ne prolazi?
13 Govori Gospod: Što Zakon moj ostaviše, koji pred njih postavih, i mog glasa ne slušahu,
te za glasom mojim ne hodiše;
14 što hodiše za željama srca svoga i k Baalu pristupiše, kao što ih očevi njihovi naučiše.
15 Zato ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Gle, pelinom ću narod ovaj
nahraniti i gorkom ga vodom napojiti.
16 Među narode ću ih raseliti koje ni oni ni oci njihovi nisu poznavali; za njima ću mač
svoj poslati da ih istrijebim.
17 Ovako govori Gospod nad Vojskama: Tražite, zovite narikače neka one dođu, pošaljite
po žene vješte, neka one dođu;
18 neka požure da za nama nariču, i suze se rone iz očiju naših, a od vjeđa naših neka
voda teče.
19 Jer se bolni uzdisaj sa Siona čuje: “Jao, propadosmo! Sramotom se pokrismo! Napustiti
moramo zemlju, domove nam naše raskopaše.”
20 Čujte, žene, riječ Gospodnju, neka uši vaše čuju riječ usta njegovih, naučite kćeri svoje
da tuže, naučite ih da nariču.
21 Smrt se ušulja kroz prozore naše, uđe u dvore naše po ulicama djecu kosi, mladiće po
trgovima.
22 Reci: Ovako govori Gospod: Padat će leševi ljudi kao gnoj na njive, kao za žeteocem
rukoveti koje nitko ne kupi.
23 Ovako govori Gospod: Mudri neka se ne hvale mudrošću svojom, junak snagom svojom,
ni bogati bogatstvom svojim.
24 Nego tko hoće da se hvali neka se hvali što razuma ima i što mene zna; što zna da sam
ja Gospod koji tvorim milost, pravo i pravdu na zemlji, jer to je meni milo, govori Gospod.
25 Eto, idu dani, govori Gospod, kad ću obrezane i neobrezane kazniti:
26 Egipat, Judu i Edom, sinove Amonove i Moab, i sve koji zaliske briju i koji u pustinji
stanuju; jer su svi narodi neobrezani, i sav dom je Izraelov srca neobrezana.

1 Slušajte riječ koju vam Gospod govori, dome Izraelov!
2 Ovako govori Gospod: Ne idite putem naroda i od znaka nebeskih ne dršćite, jer se njih
narodi plaše.
3 Jer uredbe naroda samo su ništavnost Sijeku drvo u šumi, ruke ga radničke sjekirom
tešu;
4 ukrašuju srebrom i zlatom utvrđuju klinovima i čekićem da se ne pomiče.
5 Stoje pravo ti bogovi, kao stupovi tvrdi, i ne govore; nose ih, jer ne mogu hoditi. Ne
plašite ih se, jer ne mogu zla činiti, a nemoćni su da čine dobra.
6 Nitko nije kao ti, Gospode! Velik si i veliko je ime tvoje po sili tvojoj.
7 Tko se ne bi tebe bojao, kralju naroda? Zaista, tebi i pripada, jer među svim mudracima
naroda i u svim kraljevstvima njihovim nema tebi ravna.
8 Svi su skupa ludi i bezumni, i nauka njihova nije nikakva, nisu nego drvo!
9 Šibljike se srebrne iz Taršiša donose i zlato iz Ofira, radnik ga i ruke zlatarske uređuju;
odjeća je tih bogova od porfira i grimiza, svi su djelo vještih majstora.
10 Ali je Gospod pravi Bog, živi Bog i vječni kralj. Pred srdnjom njegovom sva se zemlja
trese, a narodi ne odole gnjevu njegovu.
11 Ovako im recite: “Bogovi koji nisu neba ni zemlje načinili, nestat će sa zemlje i ispod
nebesa.”
12 On je svojom silom zemlju načinio i svojom mudrošću svijet je utvrdio; svojim je
razumom nebesa razastro.
13 Na glas njegov buče vode na nebesima! Oblake s krajeva zemlje diže, munje gradi i kišu
pravi, i izvodi vjetar iz riznica svojih.
14 Pred znanjem njegovim čovjek se zapanji, svaki se zlatar stidi lika svoga, rezanog, jer
su sama laž idoli njegovi, i u njima nema daha.
15 Ništa su, varljiva su djela; propast će čim kazna dođe.
16 Nije takav dio Jakovljev, jer je on sve stvorio; Izrael je pleme baštine njegove, ime mu je
17 Stvari svoje iz zemlje pokupi, ti što sjediš u tjeskobi.
18 Jer ovako govori Gospod: Gle, daleko ću stanovnike zemlje izbaciti, pritijesnit ću ih da
se uhvate. -
19 Teško meni od sve muke moje, bolna je rana moja. Ali kažem: “Nevolja je to! Treba da
je podnesem.
20 Moj je šator uništen, pokidana su sva užeta moja; ostaviše me sinovi moji - nema ih
više; nikog nema da mi šator opet razapne, ni krila šatorska da mi digne.”
21 Jer pastiri bezumni bijahu, nisu tražili Gospoda; zato su zle sreće bili te im se stada
rasturiše.
22 Gle, glas i vreva se čuje, velika vika sa sjevera ide od gradova Jude pustoš da napravi i
šakalski stan. -
23 Znam, Gospode! Put čovjeka nije u njegovoj vlasti, ne može čovjek kada hodi upravljati
koracima svojim.
24 Kazni me, Gospode, ali me pravedno kazni, a ne u gnjevu svome, da me ne uništiš.
25 Izlij gnjev svoj na narode koji tebe ne poznaju, na plemena koja ime tvoje ne prizivlju!
Jer proždiru Jakova, proždiru, satiru ga, i naselje mu raskapaju.

1 Riječ koju je Gospod uputio Jeremiji:
lušaj riječi ovoga Saveza i kazuj ih ljudima iz Jude i stanovnicima Jeruzalema!
3 Reci im: Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: Proklet bio čovjek koji riječi Saveza ovog ne
posluša,
4 koji ocima vašim propisah u dan kada ih izvedoh iz zemlje egipatske, iz željezne peći,
govoreći: Slušajte moj glas i držite sve zapovijedi moje, i bit ćete moj narod, a ja ću vama
biti Bog.
5 Ispunit ću zakletvu kojom se ocima vašim zakleh da im zemlju dajem u kojoj mlijeko i
med teče, kao što danas vidite. - I ja odgovorih: Amen, Gospode!
6 Gospod mi reče: Kazuj sve ove riječi u gradovima Judinim i po ulicama Jeruzalema!
Slušajte riječi ovoga Saveza i izvršavajte ih.
7 Jer očeve vaše opomenuh otkako ih iz zemlje egipatske izvedoh pa do danas, svako ih
jutro za rana opominjah govoreći: Slušajte moj glas!
8 Ali ne poslušaše, ne prignuše uha svoga, već hodiše po mislima srca svoga zloga, i tada
na njima ispunih sve riječi Saveza svoga; zapovjedih da ga vrše, ali oni ne poslušaše.
9 Gospod mi reče: Buna je među ljudima Judinim i stanovnicima Jeruzalema.
10 Nedjelima otaca svojih vratiše se koji mojih riječi ne htjedoše slušati, te za drugim
bogovima pođoše da im služe. Dom Izraelov i dom Judin Savez moj prekršiše koji s ocima
njihovim sklopih.
11 Zato ovako govori Gospod: Evo, zlo ću na njih pustiti iz koga neće moći izaći. Zavapit će
k meni, ali ih neću uslišiti.
12 Gradovi Judini i stanovnici Jeruzalema ići će i vapit će bogovima kojima kade, ali im
neće pomoći u njihovoj nevolji.
13 Jer imaš bogova, Juda, koliko gradova, i koliko je ulica u Jeruzalemu, toliko ste
žrtvenika digli idolima, žrtvenika da tamjan Baalu palite.
14 Ne moli se zato za taj narod, ne podiži molbe i molitve za njih, jer ih neću uslišiti kada
k meni zavape u nevolji svojoj.
15 Što će omiljeni moj u domu mome? Tu se mnoga zločinstva čine; sveto meso nestat će
ispred tebe. Kad zlo činiš, tada ti uživaš!
16 Maslino zelena, poznata po ljepoti roda svoga, to ti bješe ime kojim te Gospod prozva;
ali je s hukom velikom plamen zahvati i grane se njene pokidaše.
17 Gospod nad Vojskama, koji te posadi, zlo na tebe šalje zbog zloće doma Izraelova i
doma Judina, koji su radili da mene pogrde paleći tamjan Baalu.
18 Gospod mi to objavi i ja doznah. Tad mi ti pokaza djela njihova.
19 Bijah kao krotko janje koje se na klanje vodi, nisam znao za zle namjere njihove.
Oborimo drvo s rodom njegovim! Istrijebimo ga iz zemlje živih, i da mu se ime više ne
spominje! -
20 Ali je Gospod nad Vojskama pravedan sudac, koji ispituje utrobe i srca. Vidjet ću ja
osvetu tvoju na njima, jer ja tebi parnicu svoju povjerih.
21 Zato ovako govori Gospod nad Vojskama protiv ljudi iz Anatota koji traže život tvoj i
govore: “Ne prorokuj u ime Gospodnje, ili ćeš od naše poginuti ruke.”
22 Zato ovako govori Gospod nad Vojskama: Evo, ja ću njih kazniti: Mladići njihovi svi će
od mača izginuti, a sinovi i kćeri od gladi će izdahnuti;
23 i neće se od njih nitko spasiti, jer ću pustiti zlo na ljude iz Anatota u godini kazne
njihove.

1 Previše si pravedan, Gospode, da bih se s tobom pravdao, ali ću ipak govoriti o sudovima
tvojim: Zašto je put bezdušnika sretan? Zašto u miru nevjernici žive?
2 Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniše, rastu i rod rađaju. Kod usta si njihovih, ali daleko od
srca njihova.
3 No ti, Gospode, ti poznaješ mene, ti me vidiš i prozireš srce moje koje je uza te. Odnesi ih
kao ovce koje su za klanje, pripravi ih za dan pokolja.
4 Dokle li će tužiti cijela zemlja, dokle trava na svim poljima sahnuti? Sa zloće žitelja
njihovih stoka i ptice propadaju. Jer govore: Neće kraja našeg on vidjeti!
5 Ako s pješacima trčiš, pa te oni umore, kako ćeš se utrkivati s konjima? A kad si
spokojan sam u mirnoj zemlji, što ćeš na silnim jordanskim obalama?
6 Jer te i braća tvoja i dom oca tvoga iznevjeriše; oni sami za tobom iza glasa viču. Ne
vjeruj im kad ti mile riječi zbore.
7 Dom svoj ja sam napustio, baštinu sam svoju ostavio, predao sam ljubav svoju
dušmanima njegovim.
8 Baština moja bijaše kao lav u šumi. Pusti riku svoju na mene; zato mi omrznu.
9 Baština moja bijaše ptica grabljivica, hijena; i ptice će grabljivice sve na nju sletjeti. Idite
i skupite sve te zvijeri poljske, natjerajte ih da je proždru!
10 Mnogi pastiri moj vinograd kvare, gaze njivu moju; milu njivu moju u pustoš obraćaju.
11 Obraćaju je u pustoš, i ona je žalosna i tužna preda mnom. Sva je zemlja raskopana, jer
nitko na nju ne pazi.
12 Na sve visove u pustinji stižu pustošnici, jer proždire mač Gospodnji s kraja na kraj
zemlju i nikome mira nema.
13 Sijali su pšenicu, a sad žanju trnje, mučili se, a koristi nikakve. Stidite se vi ljetine svoje
zbog žestoka gnjeva Gospodnjega!
14 Ovako govori Gospod za sve zle susjede moje, koji potiru baštinu što je dadoh narodu
svome, Izraelu; Evo, iščupat ću ih iz zemlje njihove, i dom ću Judin ispred njih istrgnuti.
15 Ali kad ih iščupam, opet ću se na njih smilovati i svakoga ću dovesti na svoju baštinu,
svakoga u zemlju njegovu.
16 I ako nauče putove naroda moga i mojim se imenom zaklinju govoreći: “Živ je Gospod!”
kao što su mome narodu kazali da se Baalom kunu, tad će oni sreću uživati usred naroda
moga.
17 Ali ako ne poslušaju, istrijebit ću takav narod, istrijebit ću, zatrt ću ga, govori Gospod.

1 Ovako mi reče Gospod: “Idi i nabavi sebi lanen pojas, pa opaši njime bedra svoja; ali ga
ne umači u vodu!”
2 Ja nabavih pojas po riječi Gospodnjoj i stavih ga na bedra svoja.
3 Riječ Gospodnja mi i po drugi put progovori:
4 “Uzmi pojas koji si nabavio, koji je na bedrima tvojim - digni se i idi na Eufrat te ga
sakrij ondje u kakvu rasjeklinu u kamenu!”
5 Ja otiđoh i sakrih ga kod Eufrata, kao što mi Gospod zapovjedi.
6 Poslije nekoliko dana reče mi Gospod: “Ustani, idi na Eufrat i uzmi pojas koji ti
zapovjedih da sakriješ ondje!”
7 Ja otiđoh na Eufrat, pretražih i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio; ali pojas bješe
istrunuo i ne bijaše nizašto.
9 “Ovako govori Gospod: Tako ću ja ponos Judin uništiti i veliki ponos jeruzalemski.
10 Taj opaki narod koji riječi moje slušati neće, i za žudnjama srca svoga ide, i prilazi
drugim bogovima da im služi i njima se klanja, nek’ postane kao ovaj pojas koji više
nizašto nije.
11 Jer kako se pojas oko čovjeka pripoji, tako bijah oko sebe sav dom Izraelov pripojio, i
sav dom Judin, govori Gospod, - da budu moj narod na moju slavu, hvalu i diku; ali oni ne
poslušaše.”
12 Ovu ćeš im riječ reći: “Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: Sve će se posude vinom
napuniti.” A oni će reći: “Zar mi to ne znamo da će se sve posude vinom napuniti?”
13 Tad im reci: “Ovako govori Gospod: Evo, ja ću napuniti pijanošću sve žitelje ove zemlje,
i kraljeve koji sjede na prijestolju Davidovu, svećenike i proroke, i sve stanovnike
jeruzalemske.
14 I razbit ću ih jedne o druge, očeve i sinove zajedno, govori Gospod. Neću požaliti niti
poštedjeti, niti ću se smilovati dok ih ne potrem.
15 Slušajte i uho prignite! Ne budite oholi! Jer Gospod govori.
16 Dajte slavu Gospodu, Bogu svome, dok nije pustio mrak, dok se noge vaše ne spotiču po
gorama mračnim. Svjetlost ćemo čekati, i on će je u sjenu smrti obratiti, u tamu
pretvoriti.
17 Ako vi ne poslušate, potajno ću zbog oholosti vaše plakati, suze ću roniti iz očiju svojih,
jer će se stado Gospodnje u roblje odvoditi.
18 Reci kralju i kraljici: Na zemlju sjednite! Jer pade s glave vaše vijenac koji vas je kitio.
19 Zatvoreni su gradovi južni, i nikoga nema da ih otvori; odvodi se Juda u ropstvo, sasvim
se u ropstvo odvodi.
20 Oči svoje podigni i gledaj one koji sa sjevera idu. Gdje je stado što ti je predano, stado
slave tvoje?
21 Što ćeš reći što te kazni? jer si ti njih naučio da te gospodarem promatraju. Neće li te
spopasti bolovi kao ženu koja se porađa?
22 Ako li u srcu svome rakneš: Zašto da me to zadesi? - To ti je za mnoga bezakonja tvoja
što se otkriše skuti haljine tvoje i obuća ti je silom iskidana.
23 Može li Etiopljanin kožu svoju promijeniti, ili leopard šare svoje? Možete li činiti dobro
kad ste naučili činiti zlo?
24 Razmetnut ću ih kao što razmeće pljevu vjetar iz pustinje.
25 To ti je dio tvoj, obrok tvoj od mene, govori Gospod, zato što si zaboravio na me i što si
se u laž pouzdao.
26 Podići ću skute tvoje do lica da ti se sramota vidi.
27 Vidio sam tvoje preljube i rzanje tvoje, sramotan tvoj blud po humcima i poljima, vidio
sam gadosti tvoje. Teško tebi, Jeruzaleme! Dokle li ćeš čekati da se očistiš?

1 Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda prilikom suše:
2 U žalosti je Juda; gradovi su njezini tužni, jadni, klonuli; i vika se diže iz Jeruzalema.
3 Stariji na vodu mlađe šalju; idu mali na studence, ali vode ne nalaze. Vraćaju se s
praznim posudama, smeteni i zbunjeni glavu svoju pokrivaju.
4 Sva je zemlja u strahu, jer u cijeloj zemlji kiše nema, a težaci očajni glavu svoju
pokrivaju.
5 I košuta u polju mlade svoje napušta jer nigdje trave nema.
6 Divlji se magarci visova drže i uzduh kao zmajevi udišu, oči su im malaksale jer nigdje
trave nema.
7 Ako bezakonja naša protiv nas svjedoče, smiluj se, Gospode, radi imena svoga! Jer su
mnoge nevjere naše; tebi zgriješismo.
8 Nado Izraelova! Spasitelju njegov u nevolji! Zašto kao tuđin da si u ovoj zemlji, kao
putnik koji se vrati da prenoći?
9 Zašto da si kao začuđen čovjek, kao junak koji ne može da spašava? Ta ti si usred nas,
Gospode, i ime je tvoje prizvano na nas. Nemoj nas napustiti!
10 Evo što govori Gospod za ovaj narod: Milo mi je da tumaraju, ne umiju nogu svojih
ustavljati. Zato ih Gospod ne voli, spominje se nedjela njihovih i kažnjava grijehe njihove.
11 I Gospod mi reče: Ne moli se za taj narod.
12 Ako i poste, neću uslišiti molitve njihove; ako i žrtve i darove prinose, neće mi to
ugoditi. Jer ću ja njih mačem, glađu i kugom zatrti.
13 Ja odgovorih: “Ah, Gospode, Vječiti! Evo, proroci im govore: Nećete vi mača vidjeti,
neće gladi u vas biti, nego ću vam mir pouzdan na ovome mjestu dati.”
14 A Gospod mi reče: “Laž u moje ime govore proroci; nisam ih ja poslao, niti im
zapovijedi dao, nisam im govorio. Lažna su im to viđenja, uzaludna gatanja; nade srca
svoga varljive prorokuju vama.
15 Zato ovako govori Gospod: Proroci koji u ime moje prorokuju, a da ih nisam poslao,
govore: Neće u ovoj zemlji biti ni mača ni gladi! Od mača će i gladi, ti proroci izginuti!
16 A oni kojima oni prorokuju povaljeni će po ulicama jeruzalemskim biti od gladi i od
mača, i nikoga neće biti ni da ih sahrani, ni njih, ni žene njihove, ni sinove, ni kćeri
njihove. Na njih ću zloću njihovu izliti.”
17 Reci im ovako: Oči moje suze liju dan i noć i nikada ne prestaju, jer djevojka, kći naroda
moga, preteškim je bičem udarena i bolna je rana na njoj.
18 Ako poljem idem, eto ljudi mačem pobijeni, ako u grad uđem, eto od gladi iznemoglih,
a i prorok i svećenik zemljom idu i ne znaju kuda idu.
19 Jesi li, dakle, odbacio Judu, je li omrznuo Sion duši tvojoj? Zašto nas udaraš da nam
lijeka nema? Miru se nadasmo, ali to dobro ne dođe, i vremenu oporavljenja, a dođe nam
strava!
20 Priznajemo, Gospode, zloću svoju, bezakonja otaca svojih, jer smo tebi zgriješili,
21 Radi imena svoga, ne odbaci nas, Gospode, ne nagrdi prijestolje slave svoje! Spomeni se
Saveza svoga s nama, nemoj ga ukinuti.
22 Ima li idola koji kišu daju? Gdje li su nebesa koja kišu daju? Nisi li to ti, Gospode, Bože
naš? Mi se u te uzdamo, jer ti sve to činiš.

1 Gospod mi reče: Da preda me stanu Mojsije i Samuel, ne bih tome narodu ugodio. Otjeraj
ga daleko od lica moga, neka ide!
2 I ako ti reknu: Kamo da idemo? Tad im reci: Ovako govori Gospod: Tko je za smrt, na
smrt, tko je za mač, pod mač, tko je za glad, na glad, tko za ropstvo, u ropstvo.
3 Pustit ću na njih četiri biča, govori Gospod: mač da ih ubija, pse da ih vuku, ptice
nebeske i zvijeri poljske da ih proždru i istrijebe.
4 I napravit ću ih čudom kraljevstvima zemlje, zbog Manašea, sina Ezekijina, kralja Judina,
i za ono što je u Jeruzalemu učinio.
5 Tko će se na tebe smilovati, Jeruzaleme, tko li će te požaliti? Tko li će pitati kako ti je?
6 Ostavio si me, govori Gospod, ustuknuo si. Ali sam ja rukom svojom zamahnuo i rušim
te! Dosta sam te žalio!
7 Vihorom ih na vratima zemlje izvijam, djecu im dižem, narod svoj potirem koji se ne
vraća s putova svojih.
8 Više ima udovica njegovih nego zrna pijeska u moru. Na njih, na majke momačke, usred
podne zatornika vodim, na njih smetnju i strahotu iznenada puštam.
9 Očajna je ona što je sedmoro rodila, dušu ispušta; usred dana zalazi joj sunce, zbunjena
je i osramoćena; a ostale pred dušmanom njihovim maču predajem, govori Gospod.
10 Teško meni, majko moja, što si me rodila, da se sa mnom cijela zemlja svađa i prepire!
Niti sam davao niti uzimao zajam, a opet me svi proklinju!
11 Govori Gospod: Zaista ćeš poslije opet sreću ti imati, zaista ću natjerati dušmana da te
moli u vrijeme nevolje i tjeskobe.
12 Hoće li željezo slomiti željezo sa sjevera i bakar?
13 Imanje i blago tvoje pljački ću predati zbog grijeha tvojih u svoj zemlji tvojoj.
14 Odvodim te s neprijateljem tvojim u zemlju koju ne poznaješ, jer se oganj gnjeva mog
raspali i nad vama gori.
15 Ti sve znaš, Gospode, spomeni me se, ne zaboravi me, osveti me od mučitelja mojih! Ne
zgrabi me dok se od gnjeva ne sustežeš, znaj da radi tebe porugu podnosim.
16 Skupio sam i gutao riječi tvoje; riječi tvoje radost bijahu i veselje srcu mome, jer je ime
tvoje na mene prizvano, Gospode, Bože nad Vojskama!
17 Ne sjedim u društvu podrugljivaca da se s njima veselim, nego sam zbog sile tvoje
sjedim, jer si mene srdžbom ispunio.
18 Zašto bol moj jednako traje, zašto je rana moja bolna, zašto ne cijeli? Hoćeš li mi kao
varljiv izvor biti, kao nepostojana voda?
19 Zato ovako govori Gospod: Ako se povratiš, odgovorit ću ti i preda mnom ćeš ostati.
Ako li odvojiš dragocjeno od lošega, bit ćeš kao usta moja. Oni neka se tebi obrate, a ne da
se ti njima obraćaš.
20 Od tebe ću za taj narod jak bakreni bedem učiniti. Udarat će oni na te, ali te neće
nadvladati, jer ću biti s tobom da te čuvam i izbavljam, riječ je Gospodnja.
21 Izbavit ću te iz ruku bezdušnika, iskupit ću te iz ruku silnika.
2 Nećeš žene uzimati niti ćeš na tome mjestu imati sinova i kćeri.
3 Jer ovako govori Gospod za sinove i za kćeri koji će se na tom mjestu roditi, za majke
njihove koje ih rađaju i za oce koji ih u ovoj zemlji imaju:
4 Od ljute će umirati bolesti, neće se oplakati niti sahraniti; bit će kao gnoj na zemlji, od
mača će i od gladi izginuti. Leševi njihovi hranom će služiti pticama nebeskim i zvijerima
poljskim.
5 Jer ovako govori Gospod: Ne ulazi u kuću žalosti, ne idi plakati niti žaliti s njima, jer sam
uzeo mir svoj od toga naroda, govori Gospod, milost svoju i žaljenje svoje.
6 Mali i veliki u ovoj će zemlji umirati, neće im se groba dati, niti će se oplakati, niti će se
zbog njih praviti urezi, niti za njima šišati.
7 Neće se kruh u žalosti lomiti kao utjeha za mrtvima, niti će mu tko pehar utjehe pružiti
za ocem ili majkom.
8 Ne ulazi u kuću radosti, da s njima sjediš, da jedeš i piješ.
9 Jer ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Na ovom ću mjestu, pred očima
vašim i za vaših dana, prekinuti glasove radosti, glasove veselja, pjesme ženikove i pjesme
nevjestine.
10 Kada tom narodu ove riječi kažeš, ako ti reknu: “Zašto nama prijeti Gospod tako teškim
zlom? Koje li je bezakonje naše, kojim li smo grijehom Gospodu, Bogu svome, zgriješili?”
11 Tada im reci: “Oci me vaši napustiše, govori Gospod, oni odoše za drugim bogovima da
im služe, da se klanjaju pred njima, ostaviše mene, a Zakona moga ne držahu.
12 A vi činiste još gore nego oci vaši, i idete svi po misli srca svoga zloga da me ne slušate.
13 Izbacit ću vas u zemlju koju niste poznavali ni vi ni oci vaši; tamo ćete dan i noć drugim
bogovima služiti, jer vam se ja neću smilovati.”
14 Zato, evo, idu dani, govori Gospod, kad se neće više govoriti: “Živ je Gospod” koji
sinove Izraelove iz Egipta izvede!
15 Nego će se kazati: “Živ je Gospod koji sinove Izraelove iz sjeverne zemlje izvede, i iz
svih zemalja u koje ih bješe razagnao!” Vratit ću ih u zemlju njihovu, koju dadoh ocima
njihovim.
16 Evo, šaljem mnoštvo ribara, govori Gospod, i oni će ih loviti, a za njima mnoštvo ću
lovaca slati. I oni će ih dizati iz svake gore i sa svih brežuljaka, iz svih kamenih pukotina.
17 Jer oči moje paze na sve putove njihove; nisu oni ispred lica moga sakriveni, niti je
bezakonje njihovo zaklonjeno od očiju mojih.
18 Dat ću im dvostruku plaću za nepravdu njihovu i za grijeh njihov, jer su oni oskvrnuli
zemlju moju i baštinu moju napunili leševima idola i gadova svojih.
19 Gospode, snago moja, grade moj, zaklone moj u dan tjeskobe, k tebi će narodi s krajeva
zemlje doći i reći će: “Oci naši samo laž stekoše, tašte idole što ničemu ne služe.”
20 Može li čovjek sebi bogove graditi, a koji i nisu bogovi?
21 Zato ću im, eto, učiniti da osjete, učinit ću da spoznaju moć i silu moju, i znat će da mi
je ime Gospod.

1 Čeličnim je dlijetom Judin grijeh zapisan i vrškom dijamantnim. Na ploči je srca njihova
urezan i na rogovima žrtvenika njihovih.
2 Kao što se svojih sinova sjećaju, tako se sjećaju i svojih žrtvenika i idola Aštartinih pored
zelenog drveća na visokim brežuljcima.
3 Goru svoju i njive njezine, sve imanje i sve blago tvoje dat ću da se razgrabi, a za grijehe
tvoje sve visine tvoje po svim međama tvojim.
4 Svojom ćeš krivicom izgubiti baštinu koju tebi dadoh, i slugom ću te učiniti neprijatelja
tvojih u nepoznatoj zemlji. Jer vi raspaliste oganj gnjeva moga, i on će dovijeka gorjeti.
5 Ovako govori Gospod: Proklet bio čovjek koji se u čovjeka uzda, koji tijelo za pomoć
uzimlje, a srce njegovo odstupa od Gospoda!
6 On je kao nesretnik u pustinji koji sreće svoje ne ugleda; u pustinji zažarenoj sjedi, u
slanoj i pustoj zemlji.
7 Blažen čovjek koji se u Gospoda uzda, kome je Gospod uzdanica.
8 On je kao drvo pokraj vode žive što k potoku žile pruža. Ne osjeća pripeke kad dođe; list
se njegov zeleni i sušne se ne plaši godine; plod svoj uvijek donosi.
9 Srce je iznad svega prevrtljivo i opako; tko ga može poznati?
10 Ja, Gospod, prozirem srce i kušam bubrege, ja svakome po njegovu vladanju dajem,
prema plodu djela njegovih.
11 Kao jarebica što na jajima leži koje sama ne leže, takav je i onaj koji bogatstvo
nepravedno stječe; u polovici svojih dana mora ga ostaviti, i na kraju ostaje luda!
12 Ima prijestolje slave od iskona visoko, to je mjesto svetišta našega.
13 Ti, Gospode, nado izraelska! Svi koji te ostavljaju bit će zbunjeni. Svi koji od mene
odstupaju zapisat će se na zemlji, jer ostavljaju izvor vode žive, ostavljaju Gospoda!
14 Iscijeli me, Gospode, i bit ću zdrav; izbavi me i bit ću spašen; jer ti si pjesma moja.
15 Gle, govore mi: Gdje je riječ Gospodnja? Neka se samo ispuni!
16 Ne odbih se ja da budem pastir, da bih tebe poslušao, i dana žalosti ne zaželjeh više, ti
to znaš! Pred tobom je sve što je iz usta mojih izašlo.
17 Ne budi mi strava, utočište moje u dan nevolje!
18 Neka se srame gonitelji moji, a ja da se ne posramim; neka se oni uplaše, a ja da se ne
uplašim; pusti na njih dan nesreće, slomi ih dvostrukim zatorom.!
19 Ovako mi reče Gospod: Idi i stani na vrata sinova naroda na koja ulaze i izlaze kraljevi
Judini, i na svaka jeruzalemska vrata,
20 i reci im: Čujte riječ Gospodnju, kraljevi Jude i svi Judejci i svi vi stanovnici Jeruzalema
koji izlazite na ova vrata!
21 Ovako govori Gospod: Čuvajte duše svoje; ne nosite u dan subotnji bremena, i ne
unosite ga na vrata jeruzalemska.
22 Bremena iz kuća svojih u subotnji dan ne iznosite i nikakva posla ne radite; nego
svetkujte subotu, kao što sam ocima vašim naredio.
23 Ne poslušaše me, uha ne prignuše; otvrdnuše vratom svojim da ne slušaju i nauke ne
prime.
24 Ako mene poslušate, govori Gospod, i ne nosite bremena na vrata ovoga grada u dan
subotnji, nego budete svetkovali subotu i nikakav trud u taj dan ne budete činili,
25 tad će ulaziti na vrata ovoga grada kraljevi i knezovi koji na prijestolju Davidovu sjede,
na kolima i na konjima, oni i knezovi njihovi, ljudi iz Judeje i Jeruzalema, i ovaj će grad
dovijeka naseljen biti.
26 Dolazit će iz gradova Judinih i iz okolice Jeruzalema, iz zemlje Benjaminove i iz doline,
iz planine i iz južnog kraja, i donosit će se žrtve i prinosi, donosit će se darova i tamjana i
prinosit će se žrtve zahvalnice u domu Gospodnjemu.
27 Ali ako ne poslušate kad vam zapovijedam da svetkujete dan subotnji, da bremena ne
nosite, da bremena na vrata Jeruzalema u dan subotnji ne unosite, tada ću raspaliti oganj
na vratima njegovim, koji će proždrijeti gore jeruzalemske i koji se neće uga

1 Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda:
2 “Ustani i siđi u kuću lončarevu, i ondje ću riječi svoje tebi reći.”
3 I ja siđoh u kuću lončarevu, a on je na svome kolu radio.
4 I ne ispade dobro posuda koju je izrađivao od ilovače, te on napravi drugu posudu, kako
mu se svidjelo.
5 I riječ Gospodnja ovako mi progovori:
6 Ne mogu li ja od vas kao ovaj lončar učiniti, dome Izraelov? - govori Gospod. Gle, ono što
je glina u ruci lončarevoj, to ste vi u mojoj ruci, dome Izraelov!
7 Objavim li jednom kojem narodu ili kraljevstvu da ću ga istrijebiti i razoriti, tada ću ga
razoriti.
8 Ali ako se taj narod obrati od nepravde svoje, kajem se zbog zla što mu mišljah učiniti.
9 Objavim li jednom da ću govoriti kojem narodu ili kraljevstvu, da ću ga izgraditi i
posaditi, to ću i učiniti.
10 Ali ako taj narod čini ono što je zlo u mojim očima i ne sluša glasa moga, kajem se zbog
dobra što mu mišljah učiniti.
11 Govori sad Judejcima i stanovnicima Jeruzalema, pa reci: “Evo, zlo vam spremam,
snujem protiv vas planove. Vratite se, dakle, svaki sa svog puta zloga, popravite putove i
djela svoja.”
12 Ali oni govore: “To je uzaludno! Jer za svojim mislima idemo, radit ćemo svaki po
nagonu srca svoga zloga.”
13 Zato ovako govori Gospod: Pitajte narode! Je li itko ikad čuo takvo što? Pogrdu veliku
učini djevojka Izraelova.
14 Napušta li snijeg libanonski gorske stijene? Presušuju li hladne vode koje teku?
15 A moj narod zaboravi mene i idolima tamjan pali; spotiče se na putovima svojim i
napušta stare staze da ide stazama puta neprohodna.
16 Zemlju svoju u pustoš pretvoriše, u sramotu vječnu; svi koji njome prolaze čude se i
glavom mašu.
17 Zavitlat ću ih pred dušmanom kao istočnjak; leđa ću im okrenuti, neću na njih
pogledati u dan njihove tjeskobe.
18 A oni rekoše: “Hodite da se urotimo protiv Jeremije! Jer Zakona neće nestati ako nema
svećenika, ni savjeta bez mudraca, niti riječi bez proroka. Dođite, jezikom ga ubijmo; ne
marimo za besjede njegove!”
19 Obrati se k meni, Gospode, i čuj glas protivnika mojih!
20 Hoće li se zlim vratiti za dobro? Jer mi jamu, da mi život otmu, iskopaše. Spomeni se da
sam pred tobom bio, da dobro za njih govorim, da odvratim gnjev tvoj od njih.
21 Zato predaj gladi sinove njihove, maču ih predaj! I žene njihove neka bez djece svoje
ostanu, udovice neka postanu; kuga neka nosi muževe njihove, mladiće njihove mač u
boju neka pobije!
22 Neka se čuje vrisak iz kuća njihovih kad dovedeš na njih vojsku iznenada, jer mi
iskopaše jamu da me uhvate, i nogama mojim zamke namjestiše.
23 Ali ti, Gospode, ti znaš urote njihove protiv mene. Ne oprosti im nedjela njihova, ne
izbriši grijehe njihove pred sobom; nego neka pred tobom popadaju; udaraj na njih u dan
gnjeva svoga!

1 Ovako reče Gospod: Idi i kupi glineni vrč u lončara, pa uzmi sa sobom nekoliko narodnih
i svećeničkih starješina.
2 Idi u dolinu Ben Hinom, pred vrata istočna, i proglasi ondje riječi koje ću ti kazati.
3 Reci: Čujte riječ Gospodnju, kraljevi Judini i svi stanovnici Jeruzalema. Ovako govori
Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo, zlo ću na to mjesto pustiti, da će oglušiti svi koji
to čuju.
4 Napustiše me i oskvrnuše ovo mjesto; drugim bogovima tamjan su palili kojih nisu znali
ni oni ni očevi njihovi, ni kraljevi Judini, i krvlju nevinom ovo mjesto napuniše.
5 I uzvišice pogradiše Baalu, da Baalu na žrtvu svoju djecu spale, što im niti rekoh, niti
zapovjedih, niti meni ikad na um pade.
6 Zato idu dani, govori Gospod, kad se ovo mjesto neće više Tofet ni dolina Ben Hinom
zvati, nego će se Dolina klanja zvati.
7 Jer ću ovdje uništiti savez Jude i Jeruzalema; učinit ću da od mača ispred neprijatelja
padnu, od ruke onih koji njihovu glavu traže. Leševe njihove dat ću za hranu pticama
nebeskim i zvijerima poljskim,
8 a ovaj ću grad u pustoš i ruglo obratiti. Svi koji njime prolaze čudit će se i zviždat će
zbog svih muka njegovih.
9 Dat ću im da jedu meso sinova i kćeri svojih; jedan će drugome meso gristi usred nevolje
i tjeskobe u koje će ih dušmani njihovi baciti i oni što im o glavi rade.
10 Zatim ćeš razbiti vrč pred ljudima koji budu išli s tobom.
11 I reći ćeš im: Ovako govori Gospod nad Vojskama: Tako ću ovaj narod i ovaj grad razbiti
kao što se posuda lončarska razbija da se više ne može popraviti, i u Tofetu će se mrtvi
sahraniti, jer neće biti drugog mjesta za pokop.
12 Tako ću ovom mjestu učiniti, govori Gospod, i stanovnicima njegovim; i učinit ću ovaj
grad jednakim Tofetu,
13 i kuće Jeruzalema i kuće kraljeva Jude bit će kao mjesto Tofet nečiste: sve kuće na čijim
se krovovima palio tamjan svoj vojsci nebeskoj i lijevale se ljevanice tuđim bogovima.
14 Jeremija se vrati iz Tofeta, kamo ga Gospod bijaše poslao da prorokuje, pa stade u
predvorju doma Gospodnjega te uze govoriti svemu narodu:
15 “Ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo, pustit ću na ovaj grad i na sve
gradove njegove sva zla kojima sam im prijetio, jer ukrutiše vratove da ne slušaju riječi
moje.”

1 Pašhur, sin Imerov, svećenik i upravitelj doma Gospodnjega, ču Jeremiju koji je
prorokovao te stvari.
2 I Pašhur udari proroka Jeremiju i baci ga u tamnicu, koja bijaše na gornjim vratima
Benjaminovim, uz dom Gospodnji.
3 Ali sutradan Pašhur izvede Jeremiju iz tamnice. I Jeremija mu reče: “Gospod te više ne
zove Pašhur nego Magor-Misabib.
4 Jer ovako govori Gospod: Evo, ja ću pustiti na tebe strah, na te i na sve prijatelje tvoje,
koji će pasti od mača neprijatelja svojih, i oči će tvoje to vidjeti. Još ću i sve Judejce dati u
ruke kralju babilonskome, koji će ih odvesti kao roblje u
5 I sve bogatstvo ovoga grada i sav trud njegov i sve što je dragocjeno, sve blago kraljeva
Judinih dat ću neprijateljima njihovim u ruke, koji će sve to raznijeti i odnijeti u Babilon.
6 A ti, Pašhure, i svi koji žive u domu tvome otići ćete u ropstvo; ići ćeš u Babilon i ondje
ćeš umrijeti, ondje ćeš biti sahranjen ti i svi prijatelji tvoji kojima si laži prorokovao.”
7 Uvjerio si me, Gospode, i uvjerio sam se; zgrabio si me, nadjačao si me; ja sam sada
svima ruglo, svi se meni smiju.
8 Jer kad progovorim, treba mi da vičem, zbog nasilja i zbog mučenja da vičem! I riječ je
Gospodnja meni na porugu i na podsmijeh povazdan.
9 Ako kažem: neću više njega spominjati, niti ću u ime njegovo govoriti, osjećam u srcu
svome oganj koji kosti mi proždire. Gledam da se sustegnem, ali ne mogu.
10 Jer ja mnoge zle namjere čujem i strah koji je unaokolo: “Prokažite ga, mi ćemo ga
tužiti!” Svi koji su u miru sa mnom bili vrebaju me da posrnem: “Valjda će se prevariti te
ćemo ga savladati i osvetiti mu se!”
11 Ali je Gospod kao silan junak sa mnom; zato se spotiču gonitelji moji i neće me
nadvladati. Osramotit će se jer neće uspjeti. Vječna će i nezaboravna sramota ostati.
12 Gospod nad Vojskama kuša pravednoga, on prozire srca i bubrege. Vidjet ću ja tvoju
osvetu na njima, jer sam parnicu svoju tebi povjerio.
13 Pjevajte Gospodu, hvalite Gospoda! Jer izbavi dušu siromaha od ruke zlikovaca.
14 Proklet bio dan kad se rodih! Dan kad me mati moja rodi ne bio blagoslovljen!
15 Proklet bio čovjek koji ocu mome javi: “Rodi ti se muško dijete”, i obradova ga!
16 Bilo tom čovjeku kao gradovima koje Gospod bez milosti razvali! Čuo on od jutra
jaukanje, a u podne viku bojnu!
17 Što me ne ugušiše u utrobi materinoj! Što mi ona grob ne posta! Zašto mati moja vječno
ne ostade trudna?
18 Što iziđoh iz utrobe materine da žalost i muku gledam i da dane svoje u sramoti
trošim?

1 Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda, kad je kralj Sidkija poslao k njemu Pašhura, sina
Malkijina i Sefaniju, sina Maasejina, svećenika, s porukom:
2 “Upitaj za nas Gospoda, jer Nabukodonozor, kralj babilonski, krenu u rat protiv nas.
Možda će nam Gospod učiniti koje od svojih čudesa da odagna kralja babilonskoga od
nas.”
3 Jeremija im odgovori: “Recite Sidkiji:
4 Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: Evo, ja ću natrag okrenuti oružje što je u vašim
rukama, kojim se izvan zidova borite s kraljem babilonskim i s Kaldejcima koji su vas
opkolili, i skupit ću ih usred toga grada.
5 Zatim ću ja vojevati na vas rukom podignutom i mišicom krepkom, gnjevom, jarošću i
žestinom velikom.
6 Udarit ću stanovnike ovoga grada, pa će ljudi i životinje izginuti od strašne kuge.
7 A poslije toga, govori Gospod, predat ću Sidkiju, kralja Judina, sluge njegove, narod i one
koji u ovom gradu ostanu od kuge, od mača i od gladi, u ruke Nabukodonozora, kralja
babilonskoga, u ruke neprijatelja njihovih i u ruke onih koji traže njihov
8 A narodu tome reci: “Ovako govori Gospod: Evo, stavljam pred vas put k životu i put k
smrti.
9 Tko ostane u ovome gradu poginut će od mača, od gladi ili od kuge; a tko iziđe i preda se
Kaldejcima, koji su vas opkolili, ostat će živ, i život će mu ostati kao plijen.
10 Jer ja okrećem pogled svoj od ovoga grada na zlo, a ne na dobro, govori Gospod. On će
biti predan u ruke kralja Babilonskoga, i on će ga ognjem spaliti.”
11 I reći ćeš domu Judinu: Slušajte riječ Gospodnju!
12 Dome Davidov! Ovako govori Gospod: Jutrom pravdu dajte, izbavljajte jadnoga iz ruku
silnika, da se kao plamen gnjev moj ne raspali, da se ne razgori te se ne mogne ugasiti
zbog bezakonja djela vaših.
13 Evo me protiv tebe, grade koji u dolini sjediš usred ravnice na stijeni, govori Gospod, a
vi koji govorite: “Tko će na nas doći? Tko će ući u naše stanove?” -
14 po plodu djela vaših kaznit ću vas, govori Gospod. Potpalit ću šumu vašu i proždrijeti
sve oko nje.

1 Ovako govori Gospod: Siđi u dom kralja Judina i reci ondje ovu riječ.
2 Reci: Slušaj riječ Gospodnju, kralju judejski, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti i sluge
tvoje i narod tvoj koji ulazite na ova vrata.
3 Ovako govori Gospod: Budite pravi i pravedni, izbavljajte ugnjetenoga iz ruku silnika, ne
činite krivo strancu, siroti i udovici, ne činite nasilje i ne prolijevajte nedužnu krv na
ovome mjestu.
4 Jer ako radite po ovoj riječi, ulazit će na vrata ovoga doma kraljevi koji sjede na
prijestolju Davidovu, na kolima i na konjima, oni, sluge njihove i narod njihov.
5 Ali ako ne poslušate ove riječi, zaklinjem se sobom, govori Gospod, da ću ovaj dom
raskopati.
6 Jer ovako govori Gospod za dom kralja judejskoga: Ti si mi kao Gilead i vrh libanonski;
ali ja ću te u pustoš obratiti, u pusti grad.
7 Zatirače protiv tebe spremam, svakoga s njegovim oružjem. Najljepše će cedre tvoje
oboriti i na vatru baciti.
8 Mnogi će narodi pored grada ovog prolaziti i kazat će jedan drugom: “Zašto to učini
Gospod ovom gradu velikome?
9 I odgovarat će im se: “Jer su ostavili savez Gospoda, Boga svoga, klanjali se tuđim
bogovima i služili im.”
10 Ne plačite za mrtvim, ne žalite za njim; plačite za onim koji polazi, plačite, jer on neće
više rodne zemlje svoje vidjeti!
11 Jer ovako govori Gospod o Šalumu, sinu Jošijinu, kralju Judinu, koji je mjesto oca svoga
Jošije kraljevao i koji iz mjesta ovoga ode: “Neće se on više vratiti
12 nego će u mjestu on umrijeti kuda ga u roblje odvedoše, i on ove zemlje više vidjeti
neće.”
13 Teško onome koji kuću svoju po nepravdi gradi, a gornje sobe svoje bez prava, koji čini
da mu bližnji nizašto radi i nadnice mu ne plaća;
14 koji kaže: “Veliku ću sebi kuću sagraditi i sobe prostrane,” te otvara u njoj prozore, i
cedrom je oblaže i maže bojom crvenom!
15 Kraljuješ li ti zato što cedre voliš? Nije li i tvoj otac jeo i pio? Ali on je prav i pravedan
bio, i njemu je bilo dobro.
16 Siromahu i ubogome pravicu davaše, i njemu je bilo dobro. Ne znači li to mene
poznavati? - govori Gospod.
17 Ali oči tvoje i srce tvoje samo za dobitkom idu, da se krv pravedna lije i da se čini zlo i
nasilje.
18 Zato ovako govori Gospod o Jojakimu, sinu Jošije, kralja Judina: Neće se za njime
naricati: “Jao, brate moj! Jao, sestro moja!” Neće se oplakivati govoreći: “Jao, gospodaru!
Jao, veličanstvo njegovo!”
19 Pokopat će ga kao magarca: izvući će ga i baciti iza vrata jeruzalemskih.
20 Popni se na Libanon i viči, po Bašanu nek’ se ori glas, s Abarima buči, jer svi su tvoji
prijatelji slomljeni!
21 Govorio sam ti u sreći tvojoj, a ti reče: “Neću te slušati!” Tako si radio od mladosti
svoje: nisi glasa moga poslušao.
2ve pastire tvoje vjetar će odnijeti a koji te vole u roblje će ići; tada ćeš biti sramotan i
zbunjen zarad zloće svoje.
23 Ti koji na Libanonu sjediš, koji na cedrima gnijezdo viješ, tužno li ćeš jadikovati kada
na te muke dođu, kao bolovi na ženu koja se porađa.
24 Živ sam! - govori Gospod, kad bi Konija, sin Jojakimov, kralj Judin, prsten bio na desnici
mojoj, strgnuo bih ga odande!
25 Predat ću te onima koji ti rade o glavi, u ruke onima pred kojima ćeš zadrhtati, u ruke
Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i u ruke Kaldejaca.
26 Bacit ću tebe i majku tvoju koja te rodila u tuđu zemlju gdje se niste rodili; ondje ćete
umrijeti;
27 a u zemlju u koju čeznu da se vrate neće se vratiti.
28 Je li prezren, razbijen sud, taj Konija? Je li on nešto što vrijednosti nema? Zašto li su
odbačeni, on i njegov rod, zašto su bačeni u zemlju neznanu?
29 O zemljo, zemljo, zemljo, slušaj riječ Gospodnju!
30 Ovako govori Gospod: Zapišite tog čovjeka kao da nema djece, kao čovjeka kome dani
neće biti sretni, jer nitko od poroda njegova neće na prijestolje Davidovo zasjesti niti
Judom kraljevati.

1 Teško pastirima koji potiru i razmeću stado paše moje! - govori Gospod.
2 Zato ovako govori Gospod, Bog Izraelov, za pastire koji pasu narod moj: Razmetnuste
ovce moje, razagnaste ih, niste se o njima brinuli. Zato ću vas kazniti za zloću djela vaših,
govori Gospod.
3 A ostatak od ovaca svojih pokupit ću iz zemalja kamo ih razagnah; vratit ću ih na paše
njihove, i one će se naploditi i namnožiti.
4 Dat ću im pastire koji će ih čuvati, pa se neće više bojati ni plašiti, niti će se gubiti - riječ
je Gospodnja.
5 Evo, dolaze dani - govori Gospod - podići ću Davidu klicu pravednu koja će u sreći
kraljevati i na zemlji pravdu i pravednost izvršiti.
6 U njegove će se dane spasiti Judeja, Izrael će mir u stanu svome imati, i evo kako će se
ime njemu dati: Gospod, pravda naša!
7 Zato, evo, idu dani, govori Gospod, u koje se neće više kazati: živ je Gospod koji je sinove
Izraelove iz zemlje egipatske izveo!
8 Nego će se kazati: Živ je Gospod koji je izveo i doveo iz sjeverne zemlje rod od doma
Izraelova, i od svih zemalja kamo ih bijah razagnao! I oni će prebivati u zemlji svojoj.
9 O prorocima. Puca srce u meni, trepeću sve kosti moje, ja sam kao pijan čovjek, kao
čovjek koga je osvojilo vino, radi Gospoda i radi svetih riječi njegovih.
10 Jer je zemlja puna preljubnika, žalosna je zbog njihovih kletvi; u pustinji se isušiše
njive. Na zlo trče; snage samo za nepravdu imaju.
11 Pokvareni su proroci i svećenici, i u svome domu njihovu zloću nalazim, govori
Gospod.
12 Zato će put njihov klizav biti i mračan, gurnut će se i popadat će; jer ću na njih zlo
pustiti u godini kazne njihove, govori Gospod.
13 U proroka samarijskih vidio sam bezumlje, Baalom prorokuju i narod moj izraelski
zavode.
14 Ali u proroka jeruzalemskih vidio sam strašnih stvari; brakolomnici su, u laži hode,
jačaju ruke zlikovačke, da se nitko od zloće svoje ne povrati. Svi su oni kao Sodoma u
očima mojim, a stanovnici Jeruzalema kao Gomora.
15 Zato ovako govori Gospod nad Vojskama o prorocima: Evo, pelinom ću ih nahraniti, i
gorkom ih vodom napojiti; jer od proroka jeruzalemskih poplavi bezumlje cijelu zemlju.
16 Ovako govori Gospod nad Vojskama: Ne slušajte riječi proroka koji vam prorokuju!
Zavode vas na ništavna djela, obmane srca svog govore, a ne što iz usta Gospodnjih dolazi.
17 Onima koji me mrze govore: Gospod je kazao: “Mir ćete imati”; a svakome koji po
nagonu srca svoga ide govore: “Neće na vas doći zlo.”
18 Tko je na vijećanju Gospodnjemu bio i vidio njega ili čuo riječ njegovu? Tko je riječi
njegovoj uho prignuo i čuo je?
19 Evo ide vihor Gospodnji, praska gnjev njegov i udara oluja njegova, juriša na glave
bezdušnika.
20 Gnjev Gospodnji neće se umiriti dok ne učini i ne izvrši što je u srcu naumio. Vi ćete ga
poslije razumjeti.
21 Ne poslah ja tih proroka, a oni ipak trče; ne govorih ja njima, a oni ipak prorokuju.
22 Da su na mojem vijećanju bili, tad bi moje riječi narodu mome rekli i odvraćali ga od
zla puta njegova i od zloće djela njegovih.
23 Jesam li ja Bog samo izbliza, govori Gospod, ili sam Bog i izdaleka?
24 Može li se sakriti tko na skrovito mjesto a da ga ja ne vidim? - govori Gospod. Ne
ispunjam li ja nebo i zemlju? - govori Gospod.
25 Čuo sam što proroci govore koji u moje ime laž proriču: “Usnio sam! Usnio sam!”
26 Dokle li će ti proroci laž prorokovati, prorokovati srca svog prijevaru?
27 Oni misle da će zaboraviti ime moje narod moj za snove što bližnjem svom pričaju kao
što ga oci njihovi zaboraviše zbog Baala.
28 Prorok koji je san usnuo neka kaže taj svoj san; ali tko je riječi moje čuo neka vjerno
moju riječ govori. Što da se pljeva sa pšenicom pomiješa? - - govori Gospod.
29 Nije li riječ moja kao plamen, govori Gospod, i kao malj koji kamen razbija?
30 Zato evo me protiv tih proroka, govori Gospod, koji riječi moje jedan od drugoga
kradu.
31 Evo me protiv tih proroka, govori Gospod, koji svoju riječ uzimlju, a za moju je daju.
32 Evo me protiv onih koji lažne snove prorokuju, govori Gospod, pričaju i narod moj
zavode lažima svojim i drskošću svojom. Nisam ja njih poslao niti im zapovijedi dao, i oni
ni od kakve pomoći tom narodu nisu, govori Gospod.
33 Pita li te narod ovaj, prorok ili svećenik: “Koja li je prijetnja Gospodnja?” tad im reci
kakva je ta prijetnja: “Odbacit ću vas”, govori Gospod.
34 A proroka, svećenika i narod koji kaže: “Prijetnja Gospodnja,” ja ću kazniti njega i
njegov dom.
35 Vi ćete svi bližnjemu svome i bratu svome kazati: “Što odgovori Gospod? Što reče
Gospod?”
36 Ali ne recite više: “Prijetnja Gospodnja”, jer će riječ njegova svakom prijetnja biti; a vi
izvrćete riječi Boga živoga, Gospoda nad Vojskama, Boga našega.
37 Ovako reci proroku: “Što ti odgovori Gospod? Što ti reče Gospod?”
38 A ako još kažete: “Prijetnja Gospodnja”, tad ovako govori Gospod: Što vi tu riječ
govorite: “Prijetnja Gospodnja” a ja poslah k vama da vam kažu: Ne govorite: “Prijetnja
Gospodnja”;
39 zato ću vas zaboraviti, odbacit ću i vas i grad koji sam vama i ocima vašim dao.
40 I na vas ću vječnu porugu navaliti i sramotu vječnu koja se neće zaboraviti.

1 Gospod mi pokaza dvije kotarice smokava položene pred Hramom Gospodnjim, pošto
Nabukodonozor, kralj babilonski, zarobi i odvede u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova,
kralja Judina, poglava re Judine, drvodjelje i bravare.
2 U jednoj kotarici bijahu smokve vrlo dobre, kakve su rane smokve, a u drugoj vrlo loše
smokve, koje se nisu mogle jesti kako su bile loše.
3 Gospod mi reče: “Što vidiš, Jeremija?” Ja odgovorih: “Smokve. Dobre su smokve vrlo
dobre, a loše su vrlo loše, tako da se ne mogu jesti koliko su loše.”
4 Riječ Gospodnja ovako mi progovori:
5 Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: Kao što si razlikovao dobre smokve, tako ću ja
razlikovati da mu pomognem, roblje Judino koje otjerah s ovog mjesta u zemlju kaldejsku,
6 i pogledat ću na njih okom milostivim i vratiti ih u ovu zemlju. Utvrdit ću ih i neću ih
više uništavati, nasadit ću ih i neću ih više čupati.
7 Dat ću im srce da spoznaju da sam ja Gospod, a oni će biti moj narod. Ja ću biti njihov
Bog ako se povrate k meni svim srcem svojim.
8 I kakve su one loše smokve koje se ne mogu jesti koliko su loše, takvim ću učiniti
Sidkiju, kralja Judina, poglava re njegove i ostatak Jeruzalema, koji ostane u ovoj zemlji i
koji živi u zemlji egipatskoj.
9 Učinit ću ih primjerom užasa, nesreće za sva kraljevstva zemlje, primjerom sramote,
ruženja i prokletstva u svim mjestima kamo ih protjeram.
10 Poslat ću na njih mač, glad i kugu dok ih ne nestane sa zemlje koju sam dao njima i
ocima njihovim.

1 Riječ koja progovori Jeremiji za sav narod Judin četvrte godine Jojakima, sina Jošijina,
kralja Judina - a to bijaše prva godina Nabukodonozora, kralja babilonskoga -
2 riječ koju Jeremija izgovori svemu narodu Judinu i svim stanovnicima Jeruzalema
govoreći:
3 Od trinaeste godine Jošije, sina Amonova, kralja Judina, do danas ima već dvadeset i tri
godine da mi riječ Gospodnja progovori. Ja sam vam govorio, govorio od rana jutra, ali vi
me niste poslušali.
4 Gospod vam posla sve sluge svoje, proroke, on ih posla za rana jutra, ali vi ne poslušaste,
niti prignuste uha svoga da biste čuli.
5 Oni govorahu: Vratite se svaki sa svog puta zloga i od zloće djela svojih, pa ćete ostati u
zemlji koju Gospod dade vama i ocima vašim dovijeka;
6 ne idite za drugim bogovima da im se klanjate i ne srdite me djelom ruku svojih, pa vam
neću učiniti zla.
7 Ali me vi niste poslušali, govori Gospod, nego ste me srdili djelom ruku svojih za svoje
zlo.
8 Zato ovako govori Gospod nad Vojskama: Što moje riječi ne polušaste,
9 ja ću poslati po sve narode sjeverne, govori Gospod, i po Nabukodonozora, kralja
babilonskoga, slugu svoga; dovest ću ih na tu zemlju, na stanovnike njene i na sve okolne
narode, koje ću zatrti, i učinit ću da budu čudo, podsmijeh i pustoš vječna.
10 Učinit ću da nestane među njima glasa radosti i glasa veselja, glasa mladoženjina i
glasa nevjestina, lupe žrvanja i svjetlosti svjetiljaka.
11 Sva će ta zemlja biti pustoš i čudo, a ti će narodi služiti sedamdeset godina kralju
babilonskome.
12 Ali kad se navrši sedamdeset godina, onda ću kazniti kralja babilonskoga i onaj narod,
govori Gospod, za bezakonja njihova; kaznit ću zemlju kaldejsku i obratit ću je u pustoš
vječnu.
13 Pustit ću na tu zemlju sve što sam govorio o njoj, sve što je napisano u ovoj knjizi, što je
Jeremija prorokovao za sve narode.
14 Jer će i njih veliki narodi i silni kraljevi pokoriti, a ja ću im vratiti po djelima njihovim i
po radu ruku njihovih.
15 Jer ovako mi reče Gospod, Bog Izraelov: Uzmi iz ruke moje ovu čašu punu vina gnjeva
moga i napoji iz nje sve narode kojima te šaljem.
16 Oni će piti i zaljuljat će se, postat će kao ludi kad ugledaju mač koji ću među njih
poslati.
17 I ja uzeh čašu iz ruke Gospodnje, pa napojih sve te narode kojima me Gospod posla:
18 Jeruzalem i gradove Jude, kraljeve i knezove njihove, da se od njih pustoš učini, čudo,
podsmijeh i prokletstvo, kako se to danas vidi:
19 faraona, kralja egipatskoga, i sluge njegove, knezove njegove i sav narod njegov;
20 sve asirske i sve kraljeve zemlje Usa, sve kraljeve zemlje filistejske, Aškelon i Gazu,
Ekron i sve što osta od Ašdoda,
21 Edom, Moab i sinove Amonove.
2ve kraljeve tirske i sve kraljeve sidonske, kraljeve na otocima preko mora;
23 Dedan, Temu i Buz te sve one koji briju zaliske;
24 sve kraljeve arapske i sve kraljeve koji u pustinji sjede;
25 sve kraljeve zimrijske, sve kraljeve elamske i sve kraljeve Medije;
26 sve kraljeve sjeverne, bliže i daleke, jedne i druge, i sva kraljevstva koja su na zemlji. A
za njima pit će kralj Šešak.
27 I reci im: Ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Pijte, opijte se i bljujte,
padajte i ne ustajte više kad ugledate mač koji ću među vas pustiti!
28 A ako iz ruke tvoje neće čašu uzeti da piju, reci im: Ovako govori Gospod nad Vojskama:
Pit ćete!
29 Jer, evo, počinjem puštati zlo na grad nad kojim se ime moje priziva: A vi zar da
prođete bez kazne? Ne, nećete ostati nekažnjeni, jer ću ja mač na sve stanovnike zemlje
dozvati, govori Gospod nad Vojskama.
30 A ti im sve ove riječi prorokuj i reci im: “Zarikat će Gospod s visine; iz svetoga stana
njegovoga odjeknut će njegov glas, zarikat će iz stana sjedišta svoga, zavikat će kao oni
koji grožđe gaze na sve stanovnike zemlje.
31 Stići će odjek do krajeva zemlje, jer će se Gospod s narodima obračunati, sudit će se sa
svakim tijelom. Bezdušnike maču on predaje, govori Gospod.
32 Ovako govori Gospod nad Vojskama: Evo, ide pogibija od naroda do naroda, velika se
oluja s kraja zemlje diže.
33 Koje Gospod u taj dan pobije, od kraja do kraja zemlje će ležati i neće se niti oplakati,
niti pokupiti, niti sahraniti; bit će kao gnoj na zemlji.
34 Ridajte, pastiri, i vičite! U pepelu se valjajte, vodiči stada! Jer stigoše dani kada će vas
sve poklati. Razbit ću vas i past ćete kao skupocjena posuda.
35 Pastirima nema više utočišta niti izbavljenja glava rima stada!
36 Vika se pastira čuje i jauk glava ra stada, jer im Gospod pašu zatire.
37 Stanovi se mirni razvaljuju od žestoka gnjeva Gospodnjega.
38 Stan je svoj kao lavić guštaru svoju napustio, jer opustje zemlja njihova od žestine
pustošitelja i od ljuta gnjeva njegovoga.

1 U početku kraljevanja Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, dođe ova riječ od Gospoda.
2 Ovako govori Gospod: Stani u trijemu doma Gospodnjega i govori onima koji dolaze iz
svih gradova Judinih da se poklone u domu Gospodnjemu, sve riječi koje ti zapovjedam da
im kažeš, ni jedne riječi ne izostavi.
3 Može biti da će poslušati i odvratiti se od svog puta zloga; i tad ću se okaniti zla koje im
mišljah učiniti za zloću djela njihovih.
4 Reci im, dakle: Ovako govori Gospod: Ako me ne poslušate da hodite po zakonu koji sam
pred vas postavio,
5 da slušate riječi slugu mojih, proroka, koje vam šaljem, koje vam još za rana jutra
poslah, ali ih vi ne poslušaste,
6 učinit ću s domom ovim kao sa Šilom, i od ovog grada napravit ću prokletstvo za sve
narode na zemlji.
7 Svećenici, proroci i sav narod čuli su riječi koje Jeremija izgovori u domu Gospodnjemu.
8 I kad Jeremija izgovori sve što mu Gospod bješe zapovjedio da kaže narodu, svećenici,
proroci i sav narod uhvatiše ga govoreći: “Poginut ćeš!
9 Zašto prorokuješ u ime Gospodnje govoreći: Ovaj će dom biti kao Šilo, i ovaj će se grad
opustošiti i lišiti stanovnika?” I sav se narod skupi u domu Gospodnjemu oko Jeremije.
10 Kad su poglava ri Judeje čuli za to, oni pođoše iz doma kraljevskoga u dom Gospodnji i
sjedoše pred nova vrata doma Gospodnjega.
11 Tada svećenici i proroci ovako rekoše poglava rima i svemu narodu: “Ovaj je čovjek
zaslužio smrt jer prorokuje protiv ovoga grada, kao što ste svojim ušima čuli.”
12 Jeremija reče svim poglava rima i svemu narodu: “Gospod me posla da prorokujem
protiv ovoga doma i protiv ovoga grada sve ono što ste čuli.
13 A sad vi popravite putove svoje i djela svoja, poslušajte riječ Gospoda, Boga svoga, i
Gospodu će se sažaliti radi zla kojim vam je zaprijetio.
14 A ja sam, evo, u vašim rukama, činite od mene što mislite da je dobro i pravo.
15 Ali znajte: ako me ubijete, svalit ćete krv pravednika na sebe, na ovaj grad i na
stanovnike njegove, jer me doista Gospod poslao k vama da govorim sve ove riječi da ih
čujete.”
16 Poglava ri i sav narod rekoše svećenicima i prorocima: “Ovaj čovjek nije zaslužio smrt,
jer nam je govorio u ime Gospoda, Boga našega.”
17 I neki od starješina ustadoše i rekoše svemu zboru naroda:
18 “Mihej Morešećanin prorokovao je u vrijeme Ezekije, kralja Judina, i reče svemu
narodu Judinu: Ovako govori Gospod nad Vojskama: Sion će se kao njiva preorati,
Jeruzalem će gomila kamenja postati, a goru Doma ovoga šuma će prekriti.
19 Je li ga zato ubio Ezekija, kralj Judin, i sva Judeja? Nije li se Ezakija bojao Gospoda? Nije
li molio Gaspoda? I Gospod se sažali radi zla koje bješe izrekao protiv njih. A mi, zar da
stavimo tako veliko zlo na naše duše?”
20 Bijaše još jedan čovjek koji je prorokovao u ime Gospodnje: Urija, sin Šemajin, iz Kirjat
Jearima. On je prorokovao protiv ovoga grada i protiv ove zemlje isto onako kao Jeremija.
21 Kralj Jojakim, svi ratnici i svi poglava ri čuli su njegove riječi, pa kralj htjede da ga
ubije. Ali Urija, saznavši za to, poboja se i pobježe u Egipat.
22 Kralj Jojakim posla ljude u Egipat: Elnatana, sina Akborova, i druge s njim.
23 Oni izvedoše Uriju iz Egipta i dovedoše ga kralju Jojakimu, koji ga ubi mačem, a
njegovo tijelo baci na groblje običnoga puka.
24 Ali ruka Ahikama, sina Šafanova, stajala je uz Jeremiju i spriječila da se on preda u ruke
narodu da ga pogubi.

1 U početku kraljevanja Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, dođe ova riječ Jeremiji od
Gospoda:
2 Ovako mi progovori Gospod: Načini sebi užeta i jaram te ih stavi oko vrata.
3 Pošalji ih kralju edomskom i kralju moapskom, kralju sinova Amonovih, kralju tirskom i
kralju sidonskom po izaslanicima koji će doći u Jeruzalem k Sidkiji, kralju Judinu,
4 kojima ćeš dati moje zapovijedi za njihove gospodare govoreći: Ovako govori Gospod
nad Vojskama, Bog Izraelov: Ovo recite svojim gospodarima:
5 Ja sam stvorio zemlju, ljude i životinje što su na zemlji silom svojom velikom i mišicom
svojom podignutom, i dajem zemlju kome je meni drago.
6 Sada dajem sve te zemlje u ruke Nabukodonozoru, kralju babilonskome, sluzi svome;
dajem mu i zvijeri poljske da mu služe.
7 Svi će narodi služiti njemu, sinu njegovu i unuku njegovu dok ne dođe vrijeme i njegovoj
zemlji, a veliki ga narodi i silni kraljevi ne pokore.
8 A koji narod ili kraljevstvo ne bi htjelo služiti Nabukodonozoru, kralju babilonskome, i
ne bi htio saviti vrat svoj u jaram kralja babilonskoga, taj ću narod ja kazniti, govori
Gospod, dokle ga ne istrijebim rukom njegovom.
9 A vi ne slušajte proroka svojih ni vrača svojih, ni sanjara svojih, ni gatara, ni bajača koji
vam govore: “Nećete služiti kralju babilonskome!”
10 Jer vam oni laži prorokuju da se udaljite iz zemlje svoje i da bih vas ja protjerao te da
izginete.
11 Ali narod koji će saviti vrat pod jaram kralja babilonskoga i služiti mu, taj ću narod
ostaviti u zemlji njegovoj, govori Gospod, da je obrađuje i da stanuje u njoj.
1ve ovo rekao sam i Sidkiji, kralju Judinu: “Savijte vrat svoj pod jaram kralja babilonskoga
i služite njemu i narodu njegovu pa ćete i živjeti.
13 Zašto da poginete ti i narod tvoj od mača, od gladi i od kuge, kao što reče Gospod za
narod koji ne bi služio kralju babilonskome?
14 Ne slušajte, dakle, što govore proroci koji vam kažu: “Nećete služiti kralju
babilonskome” - jer vam oni prorokuju laži.
15 Ja ih nisam poslao, govori Gospod, nego lažno u moje ime prorokuju, kako bih vas
prognao da izginete i vi i proroci koji vam prorokuju.
16 Svećenicima i svemu narodu rekoh: “Ovako govori Gospod: Ne slušajte što govore vaši
proroci koji vam prorokuju: Evo, posuđe doma Gospodnjega vratit će se uskoro iz
Babilona. Jer vam oni prorokuju laž.
17 Ne slušajte ih; služite kralju babilonskome, i živjet ćete. Zašto da ovaj grad opusti?
18 Ako su oni proroci i ako je riječ Gospodnja u njih, neka mole Gospoda nad vojskama da
posuđe što je ostalo u domu Gospodnjemu i u domu kralja Judina te u Jeruzalemu ne ode u
Babilon.
19 Jer ovako govori Gospod nad Vojskama za stupove i za more, za podnožja i za drugo
posuđe što je ostalo u tom gradu,
20 a koje ne uze Nabukodonozor, kralj babilonski, kada iz Jeruzalema odvede u Babilon u
ropstvo Jekoniju, sina Jojakimova, kralja Judina, i sve glava re Judine i jeruzalemske,
21 ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov, za posuđe što osta u domu
Gospodnjemu i u domu kralja Judina u Jeruzalemu:
22 ‘U Babilon će se odnijeti i ondje će biti do dana kad ću ih kazniti, govori Gospod, kad ću
ga donijeti i vratiti na ovo mjesto.’”

1 Iste te godine, u početku kraljevanja Sidkije, kralja Judina, petoga mjeseca četvrte
godine, reče mi Hananija, sin Azurov, prorok iz Gibeona, u domu Gospodnjemu pred
svećenicima i pred svim narodom:
2 “Ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Lomim jaram kralja babilonskoga!
3 Do dvije godine vratit ću na ovo mjesto sve posuđe doma Gospodnjega koje
Nabukodonozor, kralj babilonski, uze i odnese odavde u Babilon.
4 I Jekoniju, sina Jojakimova, kralja Judina, i sve roblje Judino što ode u Babilon opet ću
dovesti na ovo mjesto, govori Gospod, jer ću slomiti jaram kralja babilonskoga.”
5 Jeremija, prorok, odgovori proroku Hananiji pred svećenicima i pred svim narodom koji
stajaše u domu Gospodnjemu.
6 Jeremija prorok reče: “Amen! Da učini Gospod tako! Da Gospod ispuni riječi koje
prorokuješ i da vrati posuđe doma Gospodnjega i sve roblje iz Babilona na ovo mjesto.
7 Ali samo čuj riječ koju ću kazati na tvoje uši i na uši cijeloga naroda:
8 Proroci koji su bili prije mene i prije tebe, od starine, prorokovali su moćnim zemljama i
silnim kraljevstvima rat, nevolju i kugu,
9 ali ako koji prorok proriče mir, tada se po ispunjavanju onoga što on proriče poznaje je
li uistinu poslan od Gospoda.”
10 Tada prorok Hananija skide jaram s vrata proroku Jeremiji i slomi ga.
11 Hananija reče pred svim narodom: “Ovako govori Gospod; ovako ću slomiti jaram
Nabukodonozora, kralja babilonskoga do dvije godine s vrata svih naroda.” A prorok
Jeremija ode.
12 Pošto prorok Hananija skide jaram s vrata proroka Jeremije, riječ Gospodnja progovori
Jeremiji i reče:
13 “Idi i kaži Hananiji: Ovako govori Gospod: Slomio si jaram drveni, ali mjesto njega imat
ćeš željezni.
14 Jer ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Željezni jaram stavljam na vrat
svim tim narodima da služe Nabukodonozoru, kralju babilonskome, i služit će mu; ja mu i
zvjerad poljsku dajem.”
15 I prorok Jeremija reče proroku Hananiji: “Čuj, Hananija, nije tebe poslao Gospod. Ti si
učinio da se ovaj narod pouzda u laž.
16 Zato ovako govori Gospod: Evo te tjeram iz zemlje. Ove ćeš godine umrijeti, jer su riječi
tvoje pobuna protiv Gospoda!”
17 I prorok Hananija umre sedmoga mjeseca te godine.

1 Ovo je sadržaj poslanice koju prorok Jeremija posla iz Jeruzalema k ostatku izgnanstva -
starješinama, svećenicima, prorocima i svemu narodu koji Nabukodonozor preseli iz
Jeruzalema u Babilon,
2 pošto kralj Jekonija, kraljica, eunusi, poglava ri Jude i Jeruzalema, drvodjelje i kovači
iziđoše iz Jeruzalema.
3 On je preda Elasi, sinu Šafanovu, i Gemarji, sinu Hilkijinu, koje Sidkija, kralj Judin, posla
u Babilon k Nabukodonozoru, kralju babilonskome. Ona bješe ovako sastavljena:
4 “Ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov, svemu roblju koje preselih iz
Jeruzalema u Babilon:
5 Zidajte kuće i sjedite u njima; sadite vrtove i jedite rod njihov; ženite se i rađajte sinove i
kćeri;
6 ženite sinove svoje i udajte kćeri svoje, neka rađaju sinove i kćeri, množite se tu i ne
umanjujte se.
7 Tražite dobro gradu u koji vas preselih i molite se za nj Gospodu, jer u dobru njegovu bit
će i vaše dobro.”
8 Jer ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Nemojte da vas varaju proroci koji
su među vama i vaši vrači, ne slušajte svoje sanjare čije snove vi izazivate.
9 Jer vam oni prorokuju laži u moje ime. Ja njih nisam poslao, govori Gospod.
10 Nego evo što Gospod govori: Kad se u Babilonu navrši sedamdeset godina, spomenut ću
se vas, ispunit ću vam dobru riječ svoju i vratit ću vas na ovo mjesto.
11 Jer ja znam namisli koje imam za vas, govori Gospod, namisli mira, a ne nevolje: da
vam dam budućnosti i nade.
12 Vi ćete me prizvati i otići ćete, molit ćete me i ja ću vas uslišati.
13 Tražit ćete me i naći ćete me, ako me tražite svim srcem svojim.
14 I dat ću vam da me nađete, govori Gospod, vratit ću roblje vaše, sabrat ću vas iz svih
naroda i iz svih mjesta u koja sam vas izagnao, govori Gospod, i dovest ću vas opet na
mjesto odakle sam vas iselio.
15 Ali vi kažete: Gospod nam podiže proroke u Babilonu!
16 Ovako govori Gospod za kralja koji sjedi na prijestolju Davidovu i za sav narod koji je u
ovom gradu, za braću vašu koja ne otiđoše s vama u ropstvo;
17 ovako govori Gospod nad Vojskama: Evo, ja ću pustiti na njih mač, glad i kugu, i učinit
ću ih da budu kao loše smokve koje se ne mogu jesti koliko su loše.
18 Gonit ću ih mačem, glađu i kugom; učinit ću da se potucaju po svima kraljevstvima
zemlje, da budu prokletstvo i čudo, podsmijeh i ruglo svim narodima u koje ih tjeram.
19 Jer nisu poslušali moje riječi, govori Gospod, kad sam slao k njima sluge svoje proroke
još od rana jutra; ali oni ne poslušaše, govori Gospod.
20 Slušajte, dakle, riječ Gospodnju, svi vi zarobljeni koje poslah iz Jeruzalema u Babilon.
21 Ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov, o Ahabu, sinu Kolajinu, i o Sidkiji,
sinu Maasijinu, koji vam prorokuju u moje ime laži; evo, ja ih predajem u ruke
Nabukodonozoru, kralju babilonskome, da ih pobije na vaše oči.
22 Oni će se uzeti kao kletva među robljem Judinim koje je u Babilonu, te će se govoriti:
neka Gospod učini s tobom kao sa Sidkijom i kao s Ahabom, koje kralj babilonski isiječe na
ognju.
23 Jer oni počiniše grdobu u Izraelu, čineći preljub sa ženama bližnjih svojih i govoreći
laži u moje ime, što im ja ne zapovjedih. Ja znam to i svjedok sam, govori Gospod.
24 Reci Šemaji iz Nehelama:
25 Ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Poslao si pismo u svoje ime svemu
narodu koji je u Jeruzalemu, i Sefaniji, sinu Maasijinu, svećeniku, i svim svećenicima:
26 “Gospod te postavi svećenikom namjesto svećenika Jojade da paziš u domu
Gospodnjemu na svakoga čovjeka bezumna a koji se gradi prorok, da ga baciš u tamnicu i
u lance.
27 Zašto, dakle, ne ukori Jeremiju Anatoćanina, koji se gradi prorok među vama,
28 koji nam poruči u Babilon: Dugo će trajati ropstvo; gradite kuće i sjedite u njima, sadite
vrtove i jedite rod njihov!”
29 Svećenik Sefanija pročitao je to pismo pred prorokom Jeremijom.
30 I riječ Gospodnja dođe Jeremiji govoreći:
31 “Pošalji svemu roblju i poruči: Ovako govori Gospod o Šemaji iz Nehelama: Što vam
prorokuje Šemaja, a ja ga ne poslah, i daje vam lažne nade,
32 zato ovako govori Gospod: Evo, ja ću kazniti Šemaju Nehelamljanina i porod njegov.
Neće od njega nitko ostati u ovome narodu, niti će vidjeti dobra što ću učiniti narodu
svome, govori Gospod, jer su njegove riječi pobuna protiv Gospoda.”

1 Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda:
2 Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: Napiši u knjigu sve riječi koje ti govorim.
3 Evo, idu dani, govori Gospod, kad ću povratiti roblje naroda svoga Izraela i Jude, govori
Gospod, i dovest ću ih natrag u zemlju koju sam dao ocima njihovim, i oni će je držati.
4 Ovo su riječi koje Gospod reče o Izraelu i o Judeji:
5 Ovako govori Gospod: Viku od straha čujemo; to je užas, nije to mir.
6 Pitajte i vidite da li muškarac rađa? Zašto, dakle, vidim da se za bedra svoja ljudi drže
kao žena koja se porađa? Zašto su sva lica problijedjela?
7 Jao! Jer to je veliki dan, nikad nije takvog bilo. To je vrijeme muke za Jakova. Ali on će se
izbaviti.
8 U taj dan, govori Gospod nad Vojskama, sklonit ću jaram njegov s vrata tvoga i tvoje ću
veze pokidati, pa te neće više tuđin podjarmiti.
9 Gospodu će oni, Bogu svome, služiti, i Davidu, kralju svome, koga ću im podignuti.
10 I ti, Jakove, slugo moja, ne boj mi se, govori Gospod, ne plaši se, Izraele! Jer, evo, spasit
ću te izdaleka, izbavit ću sjeme tvoje iz zemlje ropstva njegova. Vratit će se Jakov i
nauživat će se mira i pokoja, i nitko mu smetati neće.
11 Jer sam ja s tobom, govori Gospod, da te izbavim. Uništit ću sve narode među koje sam
te rasijao; ali tebe neću uništiti; pravedno ću te kazniti; ne mogu te ostaviti bez kazne.
12 Ovako govori Gospod: Polom je tvoj težak i rana je tvoja bolna.
13 Nikoga nema da te brani niti da vida ranu tvoju; nema tebi lijeka niti ozdravljenja.
14 Svi koji su te voljeli napuštaju te, nitko se za te ne stara; jer sam te ja dušmanski
udario, žestoko sam te kaznio za mnoga bezakonja tvoja i za silne grijehe tvoje.
15 Zašto tužiš zbog te rane svoje i teškoga bola svoga? Za mnoga bezakonja tvoja i za silne
grijehe tvoje učinio sam to tebi.
16 Ali svi koji te žderu bit će požderani, a dušmani tvoji u ropstvo će ići; pljačkaši tvoji bit
će opljačkani, a koji su te plijenili bit će oplijenjeni.
17 A tebe ću iscijeliti, zavidat ću rane tvoje, govori Gospod. Jer te oni zovu otjeranom,
Sionom za koga nitko ne mari.
18 Ovako govori Gospod: Evo, vraćam roblje iz šatora Jakovljevih, smilovat ću se
stanovima njihovim; prezidat će se grad na svome mjestu, vratit će se dvor kao što je bio.
19 I iz njihove sredine dizat će se hvale i glasovi radosti. Namnožit ću ih, neće se smanjiti,
uzvisit ću ih, neće se poniziti.
20 Sinovi će njihovi biti kao prije, šator će njihov preda mnom biti i kaznit ću sve tlačitelje
njegove.
21 Knez će njihov od njihova roda biti, i iz njih će se njihov izabrati vladar; dat ću mu da k
meni pristupi, i k meni će pristupiti; jer tko bi sam smio k meni pristupiti?’ Govori
Gospod:
22 Vi ćete moj narod biti, a ja ću vam biti Bog.
23 Evo, ide vihor Gospodnji, praska njegov gnjev, udara oluja njegova, na bezdušne glave
navaljuje.
24 Neće se gnjev Gospodnji umiriti dok ne učini i izvrši što je u srcu naumio. Vi ćete ga
poslije razumjeti.

1 U to vrijeme, govori Gospod, ja ću svim prorocima Izraelovim biti Bog, a oni će biti moj
narod.
2 Ovako govori Gospod: Narod koji uteče od mača nađe milost u pustinji. Izrael ide k
mjestu odmora svoga.
3 Izdaleka mi se javlja Gospod: “Ljubim te ljubavlju vječnom. Zato milost svoju za tebe
čuvam.
4 Opet ću te utvrditi i bit ćeš utvrđena, djevice Izraelova! Opet ćeš se bubnjevima svojim
veseliti i u kolo hvatati.
5 Opet ćeš vinograde na brdima samarijskim saditi, sadit će težaci tvoji, i oni će rod
obrati.
6 Jer će doći dani kad će s gore Efrajima zavikati straže: Ustanite, idemo na Sion, idemo
Gospodu, k Bogu svome!”
7 Jer ovako govori Gospod: Radosno kličite zbog Jakova, podvikujte usred naroda! Neka se
ori vaš glas, pjesme pjevajte i recite: Spasi, Gospode, narod svoj, ostatak Izraelov!
8 Evo, ja ih vraćam iz sjeverne zemlje, s krajeva zemlje ih kupim, među njima su i slijepi i
hromi, trudna žena i koja se porađa; veliko je mnoštvo koje se ovamo vraća.
9 Plačući idu, i ja ih vodim usred molitava njihovih; vodim ih k vodi živoj, putem kojim se
ne spotiču; jer ja sam otac Izraelu, a Efrajim je moj prvorođenac.
10 Čujte, narodi, riječ Gospodnju, javljajte je dalekim otocima! Recite: “Koji rasprši
Izraela, taj će ga i skupiti, čuvat će ga kao pastir stado svoje.”
11 Jer iskupi Gospod Jakova, iskupi iz ruku jačih od njega.
12 Doći će i radosne će glase na sionskim visinama puštati, k blagu će se Gospodnjem
steći, k žitu, vinu i ulju, k ovcama i govedima, i duša će u njima biti kao zaliven vrt, pa
neće više biti tužni.
13 Veselit će se djevojke u igri, radovat će se mladići, staro i mlado. Okrenut ću u radost
žalost njihovu; utješit ću ih; dat ću im veselja po žalosti njihovoj.
14 I dušu ću svećenika pretilinom nasititi, dobrima ću svojim nasititi svoj narod, riječ je
Gospodnja.
15 Ovako govori Gospod: Vrisak začu se u Rami, naricanje i plakanje gorko; Rahela za
djecom svojom plače i za djecom svojom neće se utješiti jer njih više nema.
16 Ovako govori Gospod: Obuzdaj plač svoj, otari suze s očiju svojih; patnje će ti biti
nagrađene, govori Gospod; vratit će se oni iz zemlje dušmanske.
17 Ima nade za budućnost tvoju, govori Gospod; na međe će se svoje vratiti sinovi tvoji.
18 Čujem Efrajima kako tuži: “Kaznio si me i kažnjen sam kao june neukroćeno. Obrati me
da se obratim, jer ti si Gospod, Bog moj!
19 Odmetnuh se od tebe, ali se kajem, i pošto grijehe svoje priznah, po bedru se udaram.
Sramim se i stidim se, jer sramotu svoje mladosti nosim.
20 Je li mi Efrajim mio sin, dijete najmilije? Jer što više o njemu govorim, još ga se više
spominjem; srce je moje ustreptalo za njim: smilovat ću mu se, govori Gospod.
21 Postavi putokaze, udari kolce! Pazi na put, na stazu kojom si prošla; vrati se, djevice
Izraelova, vrati se u gradove svoje!
22 Dokle ćeš još vrludati, kćeri zalutala! Jer na zemlji nešto novo Gospod čini: Žena će
tražiti muža.
23 Ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo što će se još u zemlji Judinoj i
gradovima njenim govoriti: kad im vratim roblje njihovo: “Blagoslovio te Gospod, stane
pravde, goro sveta!”
24 Tu će se Juda i gradovi njezini nastaniti, težaci i oni koji za ovcama idu.
25 Jer klonulu ću dušu osvježiti, a svaku dušu iznemoglu okrijepiti.
26 Uto se probudih i pogledah, dobar mi je sanak bio.
27 Evo, idu dani, govori Gospod, kad ću dom Izraelov i dom Judin zasijati sjemenom ljudi i
životinja.
28 I kao što sam na njih pazio da iščupam, da oborim, kvarim, rušim i da im zlo činim,
tako ću paziti na njih da gradim i sadim, govori Gospod.
29 U te dane neće se više govoriti: “Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima trnu zubi.” Nego
će svatko poginuti zbog svojega grijeha,
30 i onome koji bude jeo kiselo grožđe, njemu će trnuti zubi.
31 Evo, idu dani, govori Gospod, kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti
novi savez.
32 Ne kao Savez koji sam sklopio s ocima njihovim kad ih za ruku uzeh da ih iz zemlje
egipatske izvedem, a koji oni prekršiše, mada sam im ja gospodar bio, govori Gospod;
33 nego evo Saveza koji ću s domom Izraelovim urediti poslije ovih dana, govori Gospod:
Zakon svoj ću u njih usaditi, napisat ću ga u srcu njihovu i bit ću njihov Bog, a oni se biti
moj narod.
34 Neće više prijatelj prijatelja učiti ni brat brata govoreći: “Spoznajte Gospoda!” Jer će
me svi poznavati, od najmanjega do najvećega, govori Gospod. Jer ću im oprostiti nedjela
njihova, i grijehe njihove neću više spominjati.
35 Ovako govori Gospod koji je stvorio sunce da danju svijetli, a mjesec i zvijezde da
svijetle noću, koji diže more i čini da buče valovi njegovi, kome je ime Gospod nad
Vojskama:
36 Ako ti zakoni preda mnom prestanu, govori Gospod, i rod će Izraela prestati biti narod
preda mnom.
37 Ovako govori Gospod: Ako se može nebo na visini izmjeriti, onda ću ja cijelo pleme
Izraelovo odbaciti za svo ono što učiniše, govori Gospod.
38 Evo, idu dani, govori Gospod, kad će se u čast Gospodnju prezidati grad od Kule
Hananelove do Vrata ugaonih.
39 Još će i dalje ići uže mjeračko, do brijega Gareba, i dalje prema Goi.
40 I cijela će se dolina leševa i pepela i sva polja do potoka Kidrona Gospodu posvetiti i
neće se razvaliti ni potrti dovijeka.

1 Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda desete godine Sidkije, kralja Judina, a to bijaše
osamnaesta godina Nabukodonozorova.
2 Vojska kralja babilonskoga bijaše opkolila Jeruzalem, a prorok Jeremija bijaše zatvoren
u trijemu tamnice u dvoru kralja Judina.
3 Sidkija, kralj Judin, zatvori ga i reče mu: “Zašto prorokuješ govoreći: Ovako govori
Gospod: Evo, ja predajem taj grad u ruke kralju babilonskome i on će ga zauzeti?
4 Sidkija, kralj Judin, neće uteći iz ruku Kaldejaca, nego će biti predan u ruke kralju
babilonskome; govorit će mu ustima u usta, gledat će ga oči u oči.
5 Kralj babilonski odvest će Sidkiju u Babilon, i on će ostati ondje dokle ga se ne sjetim,
govori Gospod. Ako se budete borili protiv Kaldejaca, nećete imati sreće.”
6 Reče Jeremija: “Dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
7 Evo Hanamel, sin Saluma, strica tvoga, ide k tebi da ti kaže: Kupi moju njivu u Anatotu,
jer ti imaš rodbinsko pravo da je kupiš.”
8 I Hanamel, sin moga strica dođe k meni po riječi Gospodnjoj u trijem tamnice i reče mi:
“Hajde, kupi moju njivu u Anatotu, u zemlji Benjaminovoj, jer tebi pripada po baštini i po
pravu otkupa; kupi je!” Ja razumjeh da je to riječ Gospodnja.
9 Kupih od Hanamela, sina svoga strica, tu njivu u Anatotu i izmjerih mu srebro -
sedamnaest šekela srebra.
10 Napisah pogodbu i zapečatih, te uzeh svjedoke, izmjerih srebro na mjeru
11 i uzeh zapečaćeno pismo kupovine po zakonu i uredbama i ono otvoreno,
12 te dadoh ugovor o kupovini Baruhu, sinu Nerije, sina Mahsejeva, pred Hanamelom,
bratučedom svojim i pred svjedocima, koji se potpisaše na ugovoru o kupovini i pred svim
Judejcima koji su sjedili u trijemu tamnice.
13 I dadoh Baruhu pred njima ovu zapovijed:
14 “Ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ovo pismo, pismo o kupovini
zapečaćeno i ovo otvoreno, i stavi ih u zemljanu posudu da se dugo sačuvaju.
15 Jer ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Još će se kupovati kuće i njive i
vinogradi u ovoj zemlji.”
16 I pošto dadoh ugovor o kupovini Baruhu, sinu Nerijinu, uputih Gospodu ovu molitvu:
17 Ah, Gospode, Gospode, gle, ti si nebo i zemlju stvorio silom svojom i mišicom svojom
podignutom: ništa tebi nije nemoguće.
18 Ti i tisućem koljenu milost činiš i bezdušnost otaca u njedrima sinova njihovih nakon
njih kažnjavaš. Ti si Bog velik i silan, ime ti je Gospod nad Vojskama.
19 Velik si u savjetu i silan na djelu; oči tvoje na svim su putovima sinova čovječjih, da daš
svakome po putovima njegovim i po plodu djela njegovih.
20 Znake si i čudesa do danas u zemlji egipatskoj činio, u Izraelu i među svim ljudima, i
sebi si ime stekao kakvo je ono danas.
21 Narod svoj si Izraela iz zemlje egipatske izveo znacima i čudesima, rukom krepkom i
mišicom uzdignutom te velikom stravom.
22 Ovu si im zemlju dao za koju si se ocima njihovima zakleo da ćeš im je dati, zemlju u
kojoj teče med i mlijeko.
23 I oni dođoše i uzeše je; ali glasa tvoga ne poslušaše I po Zakonu tvome ne hodiše, ne
izvršiše zapovijedi tvoje: i tad si na njih sva ova zla pustio.
24 Evo, protiv grada dižu se opkopi i prijete mu, predat će se grad Kaldejcima koji ga biju,
mačem, glađu i kugom bit će pobijeđen. Što ti kažeš zbiva se, i ti to vidiš.
25 Ali si mi, Gospode, ipak rekao: “Tu njivu za novac kupi, uzmi svjedoke...” a grad se u
ruke Kaldejcima pradaje!
26 Riječ Gospodnja dođe Jeremiji:
27 Evo, ja sam Gospod, Bog svakoga tijela, ima li s moje strane što čudno?
28 Zato ovako govori Gospod: Evo, dajem ovaj grad u ruke kaldejcima i u ruke
Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i on će ga uzeti.
29 A Kaldejci koji ga napadaju ući će u njega i ognjem će ga zapaliti, spalit će ga sa svim
kućama na čijim se krovovima Baalu tamjan palio i tuđim bogovima ljevanice lijevale da
bi me razdražili.
30 Jer sinovi Izraela i sinovi Jude od djetinjstva svoga samo zlo u očima mojim rade, sinovi
me Izraela samo srde djelima ruku svojih, govori Gospod.
31 Jer taj grad moj gnjev i srdžbu moju draži otkako je podignut pa do danas, i ja ću ga
zbrisati ispred lica svoga
32 za sve zlo što su sinovi Izraelovi i sinovi Judini učinili da me draže, oni, kraljevi njihovi,
vojvode njihove, svećenici i proroci njihovi, ljudi iz Judeje i Jeruzalema.
33 Leđa mi okrenuše, nisu u me gledali. Davala se njima nauka, zarana im se davala, ali ne
htjedoše poslušati da je prime.
34 Postaviše svoje gadove u dom nad kojim se ime moje priziva da ga oskvrne.
35 A Baalu uzvisine u dolini Ben Hinomu sagradiše, da sinove i kćeri svoje Moleku
predaju; a to im nisam zapovjedio, niti mi je ikad na um palo da će takvu gadost počiniti
da bi Judu na grijeh naveli.
36 A sad ovako govori Gospod, Bog Izraelov, za ovaj grad za koji velite: Predat će se u ruke
kralju babilonskom pobijeđen mačem, glađu i kugom:
37 Evo, iz svih ću ih zemalja pokupiti u koje sam ih u gnjevu svome prognao, u srdžbi i u
jarosti svojoj protjerao, i vratit ću ih na ovo mjesto, učinit ću da bez straha u njemu
ostanu.
38 Oni će biti moj narod, a ja ću njima biti Bog.
39 I dat ću im jedno srce i jedan put, da bi me se dovijeka bojali Na sreću svoju i sinova
svojih nakon njih.
40 Sklopit ću s njima Savez vječni, i neću se odvraćati od njih, dobro ću njima dati, usadit
ću im svoj strah u srce, da od mene ne odstupe.
41 Radovat ću se da im dobro činim, tvrdo ću ih u ovoj zemlji usaditi sa svim srcem svojim
i svom dušom svojom.
42 Jer ovako govori Gospod: Kao što sam ja na ovaj narod doveo sve ovo zlo veliko, tako ću
na njih dovesti sve dobro koje im obrekoh.
43 Tada će se kupovati njive u ovoj zemlji za koju kažete: “Pusta je, bez ljudi i bez
životinja, u ruke je Kaldejcima predana.”
44 Za srebro će se njive kupovati, pisat će se i pečatiti ugovori, a svjedoci će se uzimati u
zemlji Benjaminovoj i u okolici Jeruzalema, u gradovima Judeje i gradovima Gorja, u
gradovima u ravnici i u gradovima južnim, jer ću branit roblje njihovo, go

1 Riječ Gospodnja progovori Jeremiji po drugiput dok još bijaše u trijemu tamnice:
2 Ovako govori Gospod koji to čini, Gospod koji to smišlja i izvršuje, on, kome je ime
Gospod nad Vojskama:
3 Zovi me, i odazvat ću ti se; velike ću tebi i tajne stvari objaviti o kojima ništa ne znaš.
4 Jer ovako govori Gospod, Bog Izraelov, za domove ovoga grada i za domove kraljeva
Judinih, koji će se opkopima i mačem razvaliti
5 kada počne boj s Kaldejcima, te će se leševa ljudi napuniti koje ću u gnjevu svome i u
srdžbi svojoj udariti, sakriv lice svoje od ovoga grada za svu zloću njihovu.
6 Evo, ja ću njemu ozdravljenje dati i zdravlje, iscijelit ću ih i otvorit ću im dobar izvor
mira i vjernosti.
7 Vratit ću roblje Judino i roblje Izraelovo i utvrdit ću ga kao i prije.
8 Očistit ću ih od svih nedjela njihovih kojima mi sagriješiše, oprostit ću im sva bezumlja
njihova kojima me uvrijediše i kojima se pobuniše na me.
9 Ovaj grad će meni radost i slava biti između svih naroda na zemlji, koji će znati za sve
dobro koje ću im učiniti i čudit će se i ustreptat će za sve dobro i za sreću koju ću im ja
dati.
10 Ovako govori Gospod: Opet će se na ovome mjestu za koje kažete: “Pusto je, nema u
njemu ni ljudi ni životinja” - opet će se u gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim,
opustjelima i bez ljudi, bez stanovnika i bez životinja,
11 opet će se glasovi radosti i veselja čuti, pjesme mladoženje i pjesme nevjeste, i glas onih
koji govore: “Slavite Boga nad Vojskama jer je dobar Gospod, jer je dovijeka milosrđe
njegovo!” I glas onih koji prinose žrtve i dare u domu Gospodnjemu. Jer
12 Ovako govori Gospod nad Vojskama: Opet će biti na ovome mjestu pustome, bez ljudi i
bez životinja, i u svim gradovima njegovim, opet će u njemu biti pastirskih stanova i
torova stada.
13 Opet će u gradovima zagorskim i u gradovima u ravnici i u gradovima južnim, u zemlji
Benjaminovoj i u okolici Jeruzalema, i u gradovima Judinim, opet će prolaziti ovce ispod
ruku pastira, govori Gospod.
14 Evo, idu dani, govori Gospod, kad ću dobru riječ izvršiti koju rekoh za dom Izraelov i
dom Judin.
15 U te dane i u to ću vrijeme učiniti da proklija klica pravde Davidu, i oni će pravdu i
pravednost u zemlji tvoriti.
16 U te dane spasit će se Juda, i Jeruzalem će bez straha na mjestu svome biti; a evo kako
će se zvati: “Gospod, pravda naša.”
17 Jer ovako govori Gospod: Neće nasljednika nestati Davidu, koji će na prijestolju doma
Izraelova sjediti.
18 Neće svećenicima ni levitima preda mnom nasljednika nestati koji će žrtve prinositi,
paliti tamjan s prinosima i svaki dan žrtve urediti.
19 Riječ Gospodnja progovori Jeremiji:
20 Ovako govori Gospod: Možete li Savez moj s danom i savez moj s noći ukinuti, da ne
bude dana ni noći na vrijeme,
21 tad će se i Savez moj s Davidom, slugom mojim, ukinuti, pa da nema sina da kraljuje na
prijestolju njegovu, i Savez moj s levitima, svećenicima, slugama mojim.
22 I kao što se vojska nebeska ne može izbrojiti, niti pijesak morski izmjeriti tako ću ja
umnožiti sjeme sluge svoga Davida, i levita, slugu svojih.
23 Riječ Gospodnja progovori Jeremiji:
24 Nisi li čuo što taj narod reče: “Dva plemena izabra sebi Gospod i oba odbaci?” Oni moj
narod psuju, kao da mi više nije narod.
25 Ovako govori Gospod: Ako nisam savez s danom i s noći sklopio, i zakone neba i zemlje
utvrdio,
26 onda ću ja i potomstvo Jakova i Davida, sluge svoga, odbaciti, i neću od roda njegovoga
vladara više uzimati, koji će vladati potomstvom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim.
Jer ću roblje vratiti njihovo, smilovat ću im se!

1 Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda kad Nabukodonozor, kralj babilonski, sa svom
svojom vojskom i sa svim kraljevstvima zemalja koja bijahu pod njegovom vlašću i svim
narodima navali na Jeruzalem i sve gradove njegove.
2 Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: Idi i kaži Sidkiji, kralju Judinu: Ovako govori Gospod:
Evo, ja predajem ovaj grad u ruke kralju Babilonskome, i on će ga ognjem spaliti.
3 Ni ti nećeš uteći od ruke njegove, nego ćeš biti uhvaćen i predan u ruke njegove: oči u
oči gledat ćeš se s kraljem babilonskim, njegova će usta govoriti s ustima tvojim i otići ćeš
u Babilon.
4 Ali čuj riječ Gospodnju, Sidkija, kralju Judin! Ovako govori Gospod za te: Nećeš poginuti
od mača.
5 Umrijet ćeš na miru, i kao što pališe mirise ocima tvojim, ranijim kraljevima, koji su
prije tebe vladali, tako će paliti i tebi, oplakat će te govoreći: “Jao, Gospodaru!” Jer ja
izgovorih ovu riječ, govori Gospod.
6 Prorok Jeremija kaza Sidkiji, kralju Judinu, sve ove riječi u Jeruzalemu,
7 dok je vojska kralja babilonskoga udarala na Jeruzalem i na sve ostale gradove Judine,
na Lakiš i Azeku, jer to bijahu tvrdi gradovi koji su još preostali između judejskih gradova.
8 Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda kad kralj Sidkija ugovori sa svim narodom koji
bijaše u Jeruzalemu da proglasi slobodu,
9 da svaki otpusti slobodna roba svoga i ropkinju svoju, Židova i Židovku, da ni u koga ne
bude rob Židov, brat njegov.
10 Svi poglava ri i sav narod koji je pristao na ugovor pristade da svaki oslobodi svog roba
i svoju ropkinju, da ih ne drže više u ropstvu. Oni poslušaše i oslobodiše ih.
11 Ali poslije se predomisliše i opet uzeše robove i ropkinje koje bijahu oslobodili, te ih
natjeraše da im služe kao robovi i ropkinje.
12 Tada riječ Gospodnja progovori Jeremiji i reče:
13 Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: Ja sam sklopio Savez s ocima vašim kad vas izvedoh
iz zemlje egipatske, iz doma robovanja, i tad im rekoh:
14 “Kad se navrši sedma godina, otpustite svaki brata svoga Židova koji se bude prodao i
služio šest godina, otpustite ga da bude slobodan.” Ali me oci vaši ne poslušaše niti
prignuše uha svoga.
15 Vi ste se danas bili obratili i učinili što je pravo u očima mojim; proglasivši slobodu
svaki bližnjemu svome, vi ste zaključili ugovor preda mnom u domu koji se mojim
imenom zove.
16 Ali se vratiste natrag i pogrdiste ime moje, uzevši opet svaki roba svoga i ropkinju
svoju, koje bijaste otpustili slobodne na njihovu volju, i natjeraste ih da vam opet budu
robovi i ropkinje.
17 Zato ovako govori Gospod: Niste me poslušali i proglasili slobodu svaki bratu svome i
bližnjemu svome; i evo, ja protiv vas, govori Gospod, proglašujem slobodu mača, kuge i
gladi. Učinit ću vas primjerom užasa pred svim kraljevstvima zemlje.
18 Predat ću ljude koji prestupiše moj Savez, koji ne ispuniše riječi ugovora koji preda
mnom sklopiše rasjekavši tele napola i prošavši između polovica,
19 predat ću poglava re Judine i poglava re jeruzalemske, eunuhe i svećenike i sav narod
ove zemlje, koji prođoše između polovica onoga teleta,
20 predat ću ih u ruke neprijatelja njihovih i u ruke onih koji traže njihov život, a leševi će
njihovi biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.
21 Predat ću Sidkiju, kralja judejskoga i poglava re njegove u ruke neprijatelja njihovih i u
ruke onihkoji traže njihov život, u ruke vojske kralja babilonskoga, koja se udaljila od vas.
22 Evo, ja ću im zapovijedi svoje dati i dovest ću ih opet na ovaj grad. Udarit će na nj,
zauzet će ga i spaliti ognjem. A od gradova Judinih napravit ću pustinju nenastanjenu.

1 Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda u vrijeme Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina:
2 “Idi k domu sinova Rekabovih i govori s njima, dovedi ih u dom Gospodnji u jednu od
soba i daj im vina da piju.”
3 Ja uzeh Jaazaniju, sina Jeremije, sina Habasinijina, i braću njegovu, sve sinove i sav dom
sinova Rekabovih
4 te ih dovedoh u dom Gospodnji, u sobu sinova Johanana, sina Jigdalijina, čovjeka
Božjega, koja je do sobe poglava ra, a nad sobom Maaseja, sina Šalumova, vratara.
5 Stavih pred sinove doma Rekabova kupe pune vina i pehare, pa im rekoh: “Pijte vino!”
6 Ali oni odgovoriše: “Nećemo piti vina, jer nam Jonadab, sin Rekabov, otac naš, ovako
zapovjedi: ‘Nećete nikad piti vina, ni vi ni sinovi vaši,
7 ni kuće zidati, ni sjemena sijati, ni vinograda saditi ni držati, nego ćete svega vijeka
svoga prebivati u šatorima, da biste dugo živjeli u zemlji u kojoj ste stranci.’
8 Mi poslušamo glas Jonadaba, sina Rekabova, oca svoga, u svemu što nam propisa; ne
pijemo vina svega vijeka svoga, ni mi ni naše žene, ni sinovi naši, ni kćeri naše,
9 i ne zidamo kuće da u njima živimo, niti držimo vinograde, ni njive, ni usjeve.
10 Nego živimo u šatorima i slušamo i činimo sve kao što nam je naredio Jonadab, otac
naš.
11 Kad Nabukodonozor, kralj babilonski, dođe na ovu zemlju, rekosmo: “Hajde da se
povučemo u Jeruzalem od vojske kaldejske i aramejske, i tako ostadosmo u Jeruzalemu.”
12 Tada dođe riječ Gospodnja Jeremiji:
13 Ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Idi i reci Judejcima i Jeruzalemcima:
Zar nećete primiti nauk i poslušati moje riječi? - govori Gospod.
14 Ispunjuju se riječi Jonadaba, sina Rekabova, koji zabrani sinovima svojim da piju vina, i
oni ne piju vina do danas, nego slušaju zapovijed oca svoga; a ja sam vam jednako govorio,
a niste me poslušali.
15 Slao sam k vama sve sluge svoje, proroke, bez prestanka govoreći: Vratite se svaki sa
svog puta zloga i popravite djela svoja i ne idite za drugim bogovima,služeći im, pa ćete
ostati u zemlji koju sam dao vama i ocima vašim; ali vi ne prignuste uha s
16 Da, sinovi Jonadaba, sina Rekabova, drže zapovijed oca svoga, a ovaj narod ne sluša
mene!
17 Zato ovako govori Gospod, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo, ja ću pustiti na Judu i
na sve stanovnike Jeruzalema sve zlo kojim sam im zaprijetio; jer sam im govorio, a oni ne
poslušaše; zvao sam ih, a oni se ne odazvaše.
18 I Jeremija reče rodu Rekabovu: “Ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Zato
što ste slušali zapovijedi Jonadaba, oca svoga, držali sve naredbe njegove i činili kao što
vam je propisao,
19 zato ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: neće nikada nestati Jonadabu,
sinu Rekabovu, potomaka koji bi preda mnom stajali.

1 Četvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, dođe ova riječ Jeremiji od Gospoda:
2 Uzmi knjigu i napiši u nju sve riječi koje sam ti rekao za Izraela i Judu i za sve narode
otkako ti počeh govoriti, od vremena Jošijina do danas.
3 Kad dom Judin shvati sve zlo koje im mislim učiniti, valjda će se vratiti svaki sa svoga
zloga puta, da bih im oprostio bezakonje i njihov grijeh.
4 Jeremija dozva tada Baruha, sina Nerijina, i Baruh napisa u knjigu iz usta Jeremijinih sve
riječi koje je Gospod govorio Jeremiji.
5 Jeremija dade zatim Baruhu ovu zapovijed: “Ja sam zauzet i ne mogu ići u dom
Gospodnji,
6 nego ćeš ići ti i pročitat ćeš iz knjige koju si iz mojih usta napisao riječi Gospodnje,
narodu u domu Gospodnjemu u dan posni, pročitat ćeš ih i svim Judejcima koji dođu iz
gradova svojih.
7 Valjda će Gospod uslišiti molitve njihove, te će se oni vratiti svaki sa svog zlog puta, jer
je velik gnjev i velika je jarost kojom je Gospod zaprijetio tome narodu.”
8 Baruh sin Nerijin, učini sve kao što mu bješe naredio prorok Jeremija te pročita iz knjige
riječi Gospodnje u domu Gospodnjemu.
9 Pete godine Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, a devetog mjeseca, oglasi se post pred
Gospodom svemu narodu jeruzalemskom i svemu narodu koji je došao iz gradova Judinih
u Jeruzalem.
10 I Baruh pročita pred svim narodom knjigu Jeremijinih riječi u domu Gospodnjemu, u
sobi Gemarje, sina Šafanova, tajnika, u gornjem trijemu kod novih vrata doma
Gospodnjega.
11 Čuvši Mikaj, sin Gemarje, sina Šafanova, sve riječi Gospodnje sadržane u knjizi,
1iđe u dom kraljev, u sobu tajnikovu, i gle, ondje su sjedili svi poglava ri, Elišama tajnik,
Delaja, sin Šemajin, Elnatan, sin Ahborov, Gemarja, sin Šafonov, Sidkija, sin Hananijin, i
ostali poglava ri.
13 I Mikaj im kaza sve riječi koje je čuo kad je Baruh čitao knjigu narodu.
14 Tad svi poglava ri poslaše k Baruhu Jehudija, sina Netanije, sina Šelemje, sina Kušijeva,
i poručiše mu: “Uzmi u ruku knjigu koju si pročitao narodu i dođi ovamo!” Baruh, sin
Nerijin, uze knjigu u ruku i dođe k njima.
15 Oni mu rekoše: “Sjedi i čitaj da i mi čujemo! I Baruh im pročita.
16 Kad čuše sve one riječi, svi se uplašiše i rekoše Baruhu: “Kazat ćemo kralju sve te
riječi.”
17 Postaviše Baruhu još i ovo pitanje: “Kaži nam kako si napisao sve te riječi iz usta
njegovih?”
18 Baruh im odgovori: “Iz usta svojih kazivao mi on sve te riječi, a ja ih pisah u knjigu
crnilom.”
19 Poglava ri rekoše Baruhu: “Idi, sakrijte se ti i Jeremija da nitko ne zna gdje ste!”
20 Oni otiđoše kralju u trijem, ostavivši knjigu u sobi Elišame, tajnika, i kazaše sve riječi
kralju.
21 Kralj posla Jehudija da donese knjigu. Jehudi je donese iz sobe Elišame, tajnika, i
pročita je na uši kraljeve i na uši svih poglava ra koji bijahu oko kralja.
22 Kralj je sjedio u zimskim odajama - to bijaše devetoga mjeseca - i pred njim bijaše
užarena žeravnica.
23 Kako Jehudi pročita tri-četiri stupca, kralj bi ih rezao tajnikovim nožem i bacao ih u
žeravnicu, dok sva knjiga ne bi uništena.
24 Ni kralj ni koji od njegovih slugu ne uplašiše se čuvši sve one riječi, niti razdriješe
haljina svojih.
25 Elnatan, Dedaja i Gemarja bijahu molili kralja da ne zapali knjigu, ali ih on ne posluša.
26 Kralj naredi Jerahmelu, kraljevu sinu, Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu,
da uhvate Baruha, tajnika, i Jeremiju, proroka. Ali ih Gospod sakri.
27 Riječ Gospodnja progovori Jeremiji pošto kralj spali knjigu s riječima koje napisa Baruh
iz usta Jeremijinih, pa reče:
28 “Uzmi opet drugu knjigu i napiši u nju sve riječi koje bijahu u prvoj knjizi koju spali
Jojakim, kralj Judin.
29 A za Jojakima, kralja Judina, reci: Ovako govori Gospod: Ti si spalio onu knjigu
govoreći: Zašto si napisao u njoj i rekao: Doći će kralj babilonski i zatrt će ovu zemlju i
istrijebit će iz nje i ljude i životinje?
30 Zato ovako govori Gospod za Jojakima, kralja Judina: Neće on imati nikoga koji bi sjedio
na prijestolju Davidovu, i leš će njegov biti izložen na pripeku dana i na mraz noći.
31 Jer ću ja kazniti i njega i narod njegov i sluge njegove za bezakonje njihovo; pustit ću
na njih i na stanovnike jeruzalemske te na Judejce sve zlo za koje im govorah, ali me ne
poslušaše.”
32 Jeremija uze drugu knjigu i dade je Baruhu, sinu Nerijinu, tajniku, i on napisa u nju iz
usta Jeremijinih sve riječi koje bijahu u knjizi što ju je spalio Jojakim, kralj Judin; i još bi
dodano mnogo sličnih riječi.

1 Sidkija, sin Jošijin, posta kralj umjesto Jehonije, sina Jojakimova, i bi postavljen kraljem
u zemlji Judinoj po Nabukodonozoru, kralju babilonskome.
2 Ni on, ni sluge njegove, ni narod u zemlji, ne slušahu riječi koje Gospod govoraše preko
proroka Jeremije.
3 Kralj Sidkija posla Jukala, sina Šelemjina, i Sefoniju, sina Maasejina, svećenika, k
proroku Jeremiji da mu kažu: “Pomoli se za nas Gospodu, Bogu našemu!”
4 Jeremija je išao među narod; još ga ne bijahu strpali u tamnicu.
5 Vojska faraonova bješe izišla iz Egipta, a Kaldejci koji su opsjedali Jeruzalem, čuvši o
tome, povukli su se iz Jeruzalema.
6 Tada riječ Gospodnja progovori proroku Jeremiji i reče:
7 “Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: Ovako recite kralju Judinu, koji vas je poslao k
meni da me pitate: Eto, vojska faraonova, koja bješe krenula vama u pomoć, vraća se u
svoju zemlju, u Egipat;
8 a Kaldejci će se vratiti i napast će ovaj grad, zauzet će ga i spaliti ognjem.”
9 Ovako govori Gospod: “Ne varajte se govoreći: Otići će od nas Kaldejci; - jer oni neće
otići.
10 I da tučete svu vojsku Kaldejsku koja ratuje protiv vas, i da od nje ne ostane nego samo
ranjenici, oni bi sami ustali iz svojih šatora i spalili bi ovaj grad ognjem.”
11 Kad se vojska kaldejska udaljila od Jeruzalema zbog vojske faraonove,
12 Jeremija iziđe iz Jeruzalema da ide u zemlju Benjaminovu i skloni se odande među
narod.
13 Kad dođe do vrata Benjaminovih, tu bijaše zapovjednik straže po imenu Jirijaj, sin
Šelemje, sina Hananijina, i on uhvati proroka Jeremiju govoreći: “Ti prelaziš Kaldejcima!”
14 Jeremija odgovori: “Nije istina! Ne prelazim ja Kaldejcima.” Ali ga Jirijaj ne htjede
slušati, nego uhvati Jeremiju i odvede ga k poglava rima.
15 Poglava ri, gnjevni na Jeremiju, izudaraše ga i baciše u tamnicu u kući Jonatana,
tajnika, jer od nje bijahu načinili tamnicu.
16 Tako Jeremija uđe u tamnicu i u izbu, gdje osta dugo.
17 Kralj Sidkija posla po nj i upita ga u svojoj kući nasamo. On mu reče: “Ima li riječi od
Gospoda?” Jeremija odgovori: “Ima.” I doda: “Bit ćeš predan u ruke kralja babilonskoga.”
18 Još reče Jeremija kralju Sidkiji: “Šta sam ja skrivio tebi, slugama tvojim i ovome narodu
da me bacite u tamnicu?
19 I gdje su vaši proroci koji vam prorokuju govoreći: ‘Neće kralj babilonski doći na vas ni
na ovu zemlju?’
20 Sad, dakle, slušaj, kralju, gospodaru moj, molim te, i neka molba moja bude
blagonaklono primljena od tebe! Ne vraćaj me u kuću Jonatana tajnika, da ne umrem
ondje!”
21 Kralj Sidkija naredi da se Jeremija čuva u dvorištu tamnice i da mu se svaki dan dade
po jedan kruh iz Pekarske ulice dokle bude kruha u gradu. Tako Jeremija osta u dvorištu
tamnice.

1 Šefatja, sin Matanov, Gedalija, sin Pašhurov, Jukal, sin Šelemijin, i Pašhur, sin Malkijin,
čuše riječi koje Jeremija reče svemu narodu:
2 “Ovako govori Gospod: Tko ostane u ovome gradu poginut će od mača, od gladi ili od
kuge; a tko ode Kaldejcima, ostat će živ i život će mu njegov biti mjesto plijena i bit će
živ.”
3 Ovako govori Gospod: Zaista će ovaj grad biti predan u ruke vojsci kralja babilonskoga
koji će ga zauzeti.”
4 I poglava ri rekoše kralju: “Da se taj čovjek pogubi, jer on plaši ratnike koji ostaše u
ovom gradu i sav narod, govoreći im takve riječi, jer taj čovjek ne traži dobra ovom
narodu, nego zlo.”
5 Kralj Sidkija odgovori: “On je u vašim rukama; jer kralj ne može ništa nasuprot vama.”
6 Tada oni uzeše Jeremiju i baciše ga u čatrnju kraljevića Malkije, koja bijaše u dvorištu
tamnice i spustiše Jeremiju o užetima; a u jami ne bijaše voda nego blato, i Jeremija se
uvali u blato.
7 Ebed-Melek, Etiopljanin, eunuh na dvoru kraljevom, ču da su bacili Jeremiju u onu jamu.
Kralj je sjedio na vratima Benjaminovim.
8 Ebed-Melek iziđe iz kraljeva dvora i reče kralju:
9 “Kralju, gospodaru moj, zlo učiniše ti ljudi postupajući tako s prorokom Jeremijom,
bacivši ga u jamu, jer bi on umro od gladi i ondje gdje je bio; u gradu nema više kruha.”
10 Kralj dade Ebed-Meleku, Etiopljaninu, ovu zapovijed: “Uzmi odavde trideset ljudi i
izvadi proroka Jeremiju iz jame, dok nije umro.”
11 Ebed-Melek uze ljude i dođe u dom kraljev ispod riznice. Uze odande iznošenih haljina
i starih rita i spusti ih Jeremiji u jamu o užadi.
12 Ebed-Melek, Etiopljanin, reče Jeremiji: “Podmetni te stare haljine i rite pod pazuha
ispod užeta.” I Jeremija učini tako.
13 Oni izvukoše Jeremiju na užetima i izvadiše ga iz jame. Jeremija osta u dvorištu
tamnice.
14 Kralj Sidkija posla po proroka Jeremiju te ga dovedoše preda nj u treći trijem pred
domom Gospodnjim. Kralj reče Jeremiji: “Pitat ću te nešto, nemoj mi ništa kriti!”
15 Jeremija odgovori Sidkiji: “Da ti to kažem nećeš li me pogubiti? I da ti savjet dam, hoćeš
li me poslušati?”
16 Kralj Sidkija zakle se tajno Jeremiji govoreći: “Živ je Gospod koji nam život dade, neću
te pogubiti, niti ću te dati u ruke ljudima koji traže život tvoj!”
17 Tada Jeremija reče Sidkiji: “Ovako govori Gospod, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov: Ako
odeš da se predaš poglava rima kralja babilonskoga, spasit ćeš svoj život i ovaj grad neće
izgorjeti; tako ćeš ostati živ ti i dom tvoj.
18 Ali ako ne odeš da se predaš poglava rima kralja babilonskoga, ovaj će se grad predati u
ruke Kaldejcima, koji će ga ognjem spaliti, a ti nećeš uteći iz njihovih ruku.”
19 Kralj Sidkija reče Jeremiji: “Ja se bojim Judejaca koji su prebjegli Kaldejcima da me ne
predaju u njihove ruke, pa da mi se ne narugaju.”
20 Jeremija odgovori: “Neće te predati. Poslušaj glas Gospodnji, koji ti ja govorim, i bit će
dobro. Spasit ćeš život.
21 Ali ako nećeš izaći, evo što mi pokaza Gospod:
22 Gle, sve žene koje su ostale u domu kralja Judina odvest će se poglava rima kralja
babilonskoga i reći će: Nagovoriše te i prevariše oni koji ti mir javljahu, a kad se noge
tvoje uvališe u blato, oni se povukoše.
23 Sve žene tvoje i sinovi tvoji odvest će se Kaldejcima, i ti nećeš uteći iz njihovih ruku,
nego ćeš dospjeti u ruke kralja babilonskoga, a ovaj će grad izgorjeti.
24 Sidkija reče Jeremiji: “Nitko neka ne sazna za te riječi, pa nećeš poginuti.
25 Ako poglava ri čuju da sam govorio s tobom i dođu k tebi govoreći: ‘Kaži nam šta si
govorio kralju i što je kralj tebi kazao, nemoj od nas ništa kriti, pa te nećemo pogubiti’,
26 reci im: ‘Ja pripadoh kralju moleći ga da me ne vrati u dom Jonatanov, da ne umrem
ondje.’”
27 Svi poglava ri dođoše k Jeremiji i pitaše ga; a on im odgovori onako kao što mu bješe
naredio kralj. Oni ne rekoše ništa, jer se stvar nije razglasila.
28 Jeremija osta u dvorištu tamnice do pada Jeruzalema.

1 Devete godine Sidkije, kralja Judina, a desetoga mjeseca, Nabukodonozor, kralj
babilonski, dođe sa svom svojom vojskom pred Jeruzalem i opkoli ga.
2 Jedanaeste godine Sidkijine, devetoga dana četvrtoga mjeseca, provališe u grad,
3 i svi poglava ri kralja babilonskoga uđoše i stadoše kod srednjih vrata: Nergal Šar-Ezer,
Samgar Nebu, Sarsehim, starješina eunuha, Nergal Šar-Ezer, starješina maga, i svi drugi
poglava ri kralja babilonskoga.
4 Kad ih vidješe Sidkija, kralj Judin, i svi vojnici, pobjegoše i noću iziđoše iz grada na vrata
između dva zida pokraj vrta kraljevskoga te pođoše preko polja.
5 Ali vojska kaldejska gonila ih je i stigla Sidkiju u polju jerihonskom. Uhvativši ga,
odvedoše ga Nabukodonozoru, kralju babilonskome, u Riblu, u zemlju hamatsku, i on mu
izreče sud.
6 Kralj babilonski učini da se zakolju sinovi Sidkijini u Ribli na njegove oči; kralj
babilonski učini da se pokolju i svi judejski odličnici.
7 Nakon toga dade Sidkiji iskopati oči i svezati ga u bakrene lance da ga odvede u Babilon.
8 Kaldejci popališe ognjem dom kraljev i domove naroda te raskopaše zidine
jeruzalemske.
9 Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede kao zarobljenike u Babilon one od
naroda koji bijahu ostali u gradu, koji se bijahu njemu predali, kao i ostali dio naroda.
10 Ali Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavi u zemlji Judinoj neke od
najsiromašnijih iz naroda, one koji nisu imali ništa, i dade im vinograde i njive.
11 Nabukodonozor, kralj babilonski, bijaše naredio Nebuzaradanu, zapovjedniku tjelesne
straže za Jeremiju:
12 “Uzmi ga i pazi ga, ne čini mu zla, nego postupaj s njim kako ti on kaže.”
13 Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, Nebušazban, starješina eunuha, Nergal Šar-
Ezer, starješina maga, i svi poglava ri kralja babilonskoga
14 poslaše po Jeremiju, uzeše ga iz dvorišta tamnice i predadoše Gedaliji, sinu Ahikama,
sina Šafanova, da ga odvedu njegovoj kući. I on osta usred naroda.
15 Riječ Gospodnja progovori Jeremiji dok je bio zatvoren u dvorištu tamnice:
16 Idi i reci Ebed-Meleku, Etiopljaninu: Ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov:
Evo, ja ću učiniti da se moje riječi ispune tome gradu na zlo, a ne na dobro, i one će se
ispuniti pred tobom u taj dan.
17 Ali ću tebe u taj dan izbaviti, govori Gospod, i ti nećeš biti predan u ruke ljudima kojih
se bojiš.
18 Jer ću te sačuvati, i nećeš pasti od mača. Život će ti biti umjesto plijena zato što si se
pouzdao u me, govori Gospod.

1 Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda pošto ga Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže,
pusti iz Rame. Kad ga je potražio, Jeremija je bio okovan u lance među svim robljem
jeruzalemskim i Judinim koje su vodili u Babilon.
2 Zapovjednik tjelesne straže posla da se nađe Jeremija i reče mu: “Gospod, Bog tvoj,
objavi ovo zlo za ovo mjesto.”
3 “Gospod je izvršio ono što je rekao, i to vam dođe jer zgriješiste Gospodu i ne slušaste
njegov glas.”
4 “Ali ja te, evo, oslobađam danas iz lanaca što su ti na rukama. Ako želiš poći sa mnom u
Babilon, dođi, ja ću se brinuti za tebe, a ako nećeš poći sa mnom u Babilon, a ti nemoj. Evo,
sva ti je zemlja otvorena, idi kamo god hoćeš i kud ti je dr
5 A kako on oklijevaše da mu odgovori, doda: “Idi Gedaliji, sinu Ahikama, sina Šafanova,
koga je kralj babilonski postavio nad gradovima Judinim, i ostani s njim u narodu, ili idi
kud ti bude drago.” Zapovjednik tjelesne straže dade mu hrane i darova i o
6 Jeremija pođe Gedaliji, sinu Ahikamovu, u Mispu, te osta s njim u narodu koji bješe ostao
u zemlji.
7 Kad su vojni zapovjednici koji bijahu u polju i njihovi ljudi čuli da je kralj babilonski
postavio Gedaliju, sina Ahikamova, nad zemljom i da je na njemu ostavio ljude, žene,
djecu i siromahe koji ne bijahu odvedeni u Babilon,
8 pođoše u Mispu Gedaliji. To bijahu: Jišmael, sin Netanijin, Johanan i Jonatan, sinovi
Kereahovi, Seraja, sin Tanhumetov, sinovi Efaja Netofljanina, te Jaazanija, sin Makatijev,
oni i njihovi ljudi.
9 Gedalija, sin Ahikama, sina Šafanova, zakle se njima i njihovim ljudima govoreći: “Ne
bojte se da služite Kaldejcima; ostanite u zemlji i služite kralju babilonskome, pa će vam
biti dobro.
10 Ja ostajem u Mispi da dočekam Kaldejce koji će dolaziti k nama, a vi berite vinograde i
voće, cijedite ulje i spremajte ga u posude. Ostanite u gradovima u kojima ste nastanjeni.”
11 Svi Judejci koji bijahu u zemlji moapskoj, kod Amonaca, u zemlji edomskoj, i po svim
zemljama, čuvši da je kralj babilonski ostavio ostatak u Judi i postavio nad njima Gedaliju,
sina Ahikama, sina Šafanova,
12 vratiše se iz svih mjesta gdje bijahu raštrkani i dođoše Gedaliji u zemlju Judinu, u
Mispu, i nabraše mnogo grožđa i voća.
13 Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu u polju dođoše Gedaliji u
Mispu
14 i rekoše mu: “Znaš li da je Baalis, kralj amonski, poslao Jišmaela, sina Netanijina, da te
ubije?” Ali im Gedalija, sin Ahikamov, ne povjerova.
15 Tada Johanan, sin Kareahov, reče Gedaliji nasamo u Mispi: “Pusti me da ubijem
Jišmaela, sina Netanijina. Nitko neće znati za to. Zašto da te on ubije i da se rasiju svi
Judejci koji su se skupili oko tebe, pa da ostatak Judin propadne?”
16 Gedalija, sin Ahikamov, odgovori Johananu, sinu Kareahovu: “Nemoj to činiti, jer nije
istina što kažeš za Jišmaela.”

1 Sedmoga mjeseca Jišmael, sin Netanije, sina Elišamina, od kraljevskoga roda, dođe s
kraljevskim velikašima i s deset ljudi Gedaliji, sinu Ahikamovu, u Mispu. Oni su zajedno
jeli u Mispi.
2 Jišmael, sin Netanijin, i deset ljudi koji bijahu s njim, ustadoše i ubiše mačem Gedaliju,
sina Ahikama, sina Šafanova. Tako pogubiše onoga koga kralj babilonski bješe postavio
namjesnikom u zemlji.
3 Jišmael pobi i sve Judejce koji bijahu s Gedalijom u Mispi i Kaldejce, ratnike, koji se
ondje zatekoše.
4 Sutradan poslije ubojstva Gedalijina, dok još nitko nije saznao za to,
5 dođoše ljudi iz Šekema, iz Šila i iz Samarije, osamdeset ljudi - obrijane brade, razdrtih
haljina te i s urezima po tijelu. Imali su u rukama dar i kad, da prinesu u dom Gospodnji.
6 Jišmael, sin Netanijin, iziđe im ususret iz Mispe. Išao je plačući. Kad ih srete, reče im:
“Hodite Gedaliji, sinu Ahikamovu!”
7 A kad bijahu usred grada, Jišmael, sin Netanijin, pokla ih i baci u jamu uz pomoć ljudi
koji bijahu s njim.
8 Ali se među njima našlo deset ljudi koji rekoše Jišmaelu: “Nemoj nas pogubiti, jer imamo
namirnice sakrivene u polju - pšenice, ječma, ulja i meda.” On ih poštedi i ne pobi ih s
braćom njihovom.
9 Jamu u koju Jišmael pobaca sve leševe ljudi koje je pobio uz Gedaliju bješe iskopao kralj
Asa kad se bojao Baše, kralja Izraelova. Tu jamu Jišmael, sin Natanijin, napuni leševima.
10 Jišmael zarobi sav ostatak naroda u Mispi, kćeri kraljeve i sav narod koji bješe ostao u
Mispi, koji Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, bijaše povjerio Gedaliji, sinu
Ahikamovu. Jišmael, sin Natanijin, zarobi ih i krenu da prijeđe Amoncima.
11 Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu s njim čuli su za zlo koje
učini Jišmael, sin Netanijin.
12 Oni uzeše sve svoje ljude i krenuše da udare na Jišmaela, sina Netanijina, koga nađoše
kod velike vode u Gibeonu.
13 Kad sav narod koji bješe s Jišmaelom vidje Jonatana, sina Kareahova, i sve vojne
zapovjednike koji bijahu s njim, obradova se,
14 i sav narod koji je Jišmael odveo iz Mispe okrenu se i ode k Johananu, sinu Kareahovu.
15 Ali Jišmael, sin Netanijin, pobježe s osam ljudi od Johanana i ode k Amoncima.
16 Johanan, sin Kareahov, i sve vojskovođe koji bijahu s njim uzeše sav ostatak naroda koji
povratiše od Jišmaela, sina Netanijina, koji ih bješe odveo iz Mispe, pošto ubi Gedaliju,
sina Ahikamova: ratnike, žene, djecu, eunuhe. Johanan ih vrati iz Gib
17 Oni krenuše i svratiše u gostionicu Kimhamovu kod Betlehema, da se poslije sklone u
Egipat,
18 daleko od Kaldejaca kojih se bojahu zato što Jišmael, sin Netanijin, ubi Gedaliju, sina
Ahikamova, koga kralj babilonski bješe postavio namjesnikom u zemlji.

1 Svi vojni zapovjednici, Johanan, sin Kereahov, Azarja, sin Hošejin, i sav narod, malo i
veliko, dođoše
2 i rekoše proroku Jeremiji: “Čuj našu molbu i pomoli se za nas Gospodu, Bogu svome, za
sav ovaj ostatak, jer nas je od mnogih malo ostalo, kao što nas oči tvoje vide,
3 da bi nam Gospod, Bog tvoj, pokazao put kojim ćemo ići i što ćemo raditi.”
4 Prorok Jeremija im reče: “Poslušat ću vas. Evo, pomolit ću se Gospodu, Bogu vašemu, po
vašim riječima, i što vam Gospod odgovori, kazat ću vam, neću vam ništa zatajiti.”
5 Oni rekoše Jeremiji: “Gospod neka nam je svjedok istinit i vjeran da ćemo činiti sve što ti
Gospod, Bog tvoj, naredi za nas.
6 Bilo dobro ili zlo, poslušat ćemo riječ Gospoda, Boga svoga, kojemu te upućujemo da bi
nam bilo dobro kad poslušamo glas Gospoda, Boga svoga.”
7 Poslije deset dana riječ Gospodnja progovori Jeremiji.
8 I Jeremija pozva Johanana, sina Kareahova, sve vojne zapovjednike koji bijahu s njim, i
sav narod, malo i veliko,
9 te im reče: “Ovako govori Gospod, Bog Izraelov, kome me uputiste da iznesem preda nj
vašu molbu:
10 Ako ostanete u ovoj zemlji, utvrdit ću vas i neću vas razoriti, usadit ću vas i neću vas
iskorijeniti, jer mi je žao zla koje sam vam učinio.
11 Ne bojte se kralja babilonskoga, koga se plašite; ne bojte ga se, govori Gospod, jer sam
ja s vama da vas sačuvam i da vas izbavim iz njegove ruke.
12 Ulit ću u njega milosrđe prema vama, i on će vam se smilovati. Pustit će da ostanete u
svojoj zemlji.
13 Ali ako ne poslušate glas Gospoda, Boga svoga, i ako reknete: ‘Nećemo da ostanemo u
ovoj zemlji,
14 nećemo, nego idemo u zemlju egipatsku, gdje nećemo vidjeti rata ni čuti glas trube i
gdje nam neće uzmanjkati kruha i tu ćemo ostati’,
15 onda čujte riječ Gospodnju, vi Judin preostatak! Ovako govori Gospod nad Vojskama,
Bog Izraelov: Ako okrenete lice svoje da idete u Egipat, ako idete da se ondje nastanite,
16 mač koga se vi bojite stići će vas u zemlji egipatskoj, i glad koje se plašite prionut će uz
vas tu u Egiptu, i ondje ćete pomrijeti.
17 Svi oni koji budu okrenuli lice svoje da idu u Egipat, da se tu nastane, izginut će od
mača, od gladi ili od kuge, i nitko neće izbjeći i neće uteći od zla koje ću pustiti na njih.
18 Jer ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Kao što se gnjev moj i jarost moja
izli na stanovnike jeruzalemske, tako će se gnjev moj izliti na vas ako odete u Egipat i
postat ćete predmet čuđenja, prokletstva i ruženja; nećete više vidjeti
19 Ostaci Judini, Gospod vam govori: Ne idite u Egipat! Znajte da vam ja to danas
zabranjujem.
20 Vi ste sami sebe varali, jer ste me vi poslali Gospodu, Bogu svome, rekavši: ‘Pomoli se
za nas Gospodu, Bogu našemu, i kako reče Gospod, Bog naš, javi nam, i mi ćemo učiniti.’
21 Ja sam vam to danas javio, ali vi ne slušate glas Gospoda, Boga svoga, ni ono što mi je
on naredio da vam kažem.
22 Znajte, dakle, da ćete izginuti od mača, od gladi ili od kuge na mjestu gdje se želite
naseliti.”

1 Kad Jeremija izgovori svemu narodu riječi Gospoda, Boga njihova, sve te riječi koje mu
Gospod, Bog njihov, naredi da im kaže,
2 tada Azarja, sin Hošajin, i Johanan, sin Kareahov, i svi drski ljudi rekoše Jeremiji: “Lažeš;
nije tebi naredio Gospod, Bog naš, da nam kažeš: ‘Ne idite u Egipat da se ondje nastanite’,
3 nego tebe podgovara Baruh, sin Nerijin, da nas predaš u ruke Kaldejcima da nas ubiju ili
da nas odvedu kao roblje u Babilon.”
4 Johanan, sin Kareahov, svi vojni zapovjednici i sav narod ne poslušaše glas Gospodnji
koji im je zapovijedao da ostanu u zemlji Judinoj.
5 I Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici uzeše sav ostatak Judin koji se bješe
vratio da živi u zemlji Judinoj iz svih naroda u koje bijaše raštrkan,
6 ljude, žene, djecu i kćeri kraljeve, i sve one koje Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne
straže, bješe ostavio s Gedalijom, sinom Ahikama, sina Šafanova, te proroka Jeremiju i
Baruha, sina Nerijina.
7 Oni otiđoše u zemlju egipatsku, jer ne poslušaše glas Gospodnji; i stigoše u Tafnis.
8 Riječ Gospodnja progovori Jeremiji u Tafnisu:
9 Uzmi u ruke velikoga kamenja i sakrij ga pred Judejcima u peć za opeke, koja je na
vratima doma faraonova u Tafnisu,
10 pa reci Judejcima: Ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo, ja ću poslati i
dovesti Nabukodonozora, kralja babilonskoga, slugu svoga, i postavit ću njegovo
prijestolje na ovo kamenje koje sakrih. On će prostrti svoj zastor na njemu.
11 Doći će i udariti na zemlju egipatsku: na smrt one koji su za smrt, u ropstvo one koji
budu za ropstvo, a pod mač one koji su za mač.
12 A ja ću potpaliti kuće bogova egipatskih; potpalit će ih Nabukodonozor i odvesti u
ropstvo idole. Ogrnut će se zemljom egipatskom kao što se pastir ogrće plaštem svojim i
otići će odande u miru.
13 On će porazbijati kipove u Bet-Šemešu u zemlji egipatskoj i potpalit će hramove
egipatskih bogova.

1 Riječ koja progovori Jeremiji za sve Judejce koji bijahu u zemlji egipatskoj, koji bijahu u
Migdolu i u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu:
2 Ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Vi vidite sve zlo koje navedoh na
Jeruzalem i na sve gradove Judine. Gle, oni su danas samo ruševine i nema u njima više
stanovnika,
3 zbog zloće njihove kojom postupiše da me nadraže kadeći i služeći drugim bogovima,
kojih ne znadoše ni oni, ni vi, ni oci vaši.
4 Ja sam slao vama sve sluge svoje, proroke, od rana govoreći: “Ne činite te gadosti koje
mrzim.”
5 Ali oni ne poslušaše niti prignuše uha svoga da se odvrate od svoje zloće. Ne prestadoše
kaditi drugim bogovima.
6 Zato se izli jarost moja i gnjev se moj raspali u gradovima Judinim i po ulicama
jeruzalemskim, te postadoše razvaline i pustoš, kao što se to danas vidi.
7 A sad ovako govori Gospod, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov: Zašto sami sebi činite tako
veliko zlo da istrijebite iz Jude ljude i žene, djecu i dojenčad, da ne ostane od vas ni
ostatka?
8 Zašto me dražite djelima ruku svojih, kadeći drugim bogovima u zemlji egipatskoj, u
koju dođoste da se nastanite, da biste se istrijebili i da postanete predmet prokletstva i
ruženja među svim narodima na zemlji?
9 Jeste li zaboravili zla otaca svojih i zla kraljeva Judinih, zla žena svojih koja su činile u
zemlji Judinoj i po ulicama jeruzalemskim?
10 Oni se do danas ne pokoriše niti se pobojaše, niti hodiše po Zakonu ni po naredbama
mojim, koje stavih pred vas i pred oce vaše.
11 Zato ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo, ja ću vam okrenuti lice
svoje na zlo, da istrijebim svu Judeju.
12 Uzet ću ostatak Judeje koji okrenu lice svoje da ide u zemlju egipatsku, da se ondje
nastani, i svi će izginuti: u zemlji egipatskoj past će i izginuti od mača i od gladi malo i
veliko, izginut će od mača i od gladi, i postat će primjer užasa i č
13 Kaznit ću one koji žive u zemlji egipatskoj, kao što sam kaznio Jeruzalem, mačem,
glađu i kugom.
14 Ni jedan od ostatka Judina, što otiđe u zemlju egipatsku da se ondje nastani, neće uteći
niti se izbaviti da bi se vratio u zemlju Judinu, u koju se želi vratiti da se naseli; jer se
nitko neće vratiti osim izbjeglica.
15 Svi muškarci koji su znali da njihove žene kade drugim bogovima, i sve žene, kojih
stajaše ondje veliki zbor, te sav narod koji prebivaše u zemlji egipatskoj, u Patrosu, ovako
odgovoriše Jeremiji:
16 “Nećemo te poslušati ni u čemu od onoga što si nam rekao u ime Gospodnje,
17 nego ćemo činiti sve što je izišlo iz naših usta. Želimo kaditi kraljici nebeskoj, lijevati
ljevanice, kao što smo činili mi i oci naši po gradovima Judinim i po ulicama
jeruzalemskim. Tada smo imali kruha da se najedemo i bili smo sretni, nismo
18 A otkako prestadosmo kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj ljevanice, ništa nemamo i
ginemo od mača i od gladi...
19 A kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj ljevanice, da li je bez volje muževa naših
da im spremamo kolače da je počastimo i lijevamo joj ljevanice?”
20 Tad Jeremija reče svemu narodu, muškarcima i ženama, svima onima koji mu onako
odgovoriše:
21 “Ne spomenu li se Gospod, ne sjeti li se on tamjana koji paliste u gradovima Judinim i
po ulicama jeruzalemskim, vi i oci vaši, kraljevi vaši i poglava ri vaši, i narod u zemlji?
22 Gospod nije mogao više to podnositi zbog zloće djela vaših i gadosti koje ste činili; i
zemlja vaša posta ruševina i pustoš, primjer prokletstva, kao što se to danas vidi.
23 Zato što ste palili tamjan i griješili Gospodu i niste slušali glas Gospodnji, niste hodili po
Zakonu njegovu i po uredbama i opomenama njegovim, zato vas je zadesilo ovo zlo, kao
što se to danas vidi.”
24 Jeremija reče još svemu narodu i svim ženama: “Čujte riječ Gospodnju, svi vi iz Jude
koji ste u zemlji egipatskoj.
25 Ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Vi i žene vaše rekoste ustima svojim,
i rukama svojim izvršiste ono što govoriste: Hoćemo da izvršimo zavjete koje smo učinili,
prinositi tamjan kraljici nebeskoj i lijevati joj ljevanice. A sad kad s
26 čujte riječ Gospodnju, svi vi iz Jude koji prebivate u zemlji egipatskoj! Evo, ja se
zaklinjem velikim imenom svojim, govori Gospod, da se ime moje neće više izricati ustima
nijednog čovjeka iz Jude, i u svoj zemlji egipatskoj nitko neće reći: ‘Ži
27 Evo, ja ću paziti nad njima da činim zlo, a ne dobro, i svi će ljudi iz Jude koji su u zemlji
egipatskoj izginuti od mača i od gladi, dokle ne bude ni jednoga.
28 A koji uteku od mača, malo njih, vratit će se iz zemlje egipatske u zemlju Judinu, jer sav
ostatak Judin, oni što ostadoše u zemlji egipatskoj da se ondje nastane, poznat će čija će se
riječ izvršiti, moja ili njihova.
29 A ovo neka vam bude znak, govori Gospod, da ću vas kazniti na tom mjestu, da znate da
će se moje riječi ispuniti na vaše zlo.
30 Ovako govori Gospod: Evo, ja ću dati faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruke
neprijatelja njegovih i u ruke onih koji traže njegov život, kao što sam dao Sidkiju, kralja
Judina, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova i koji

1 Riječ koju prorok Jeremija uputi Baruhu, sinu Nerijinu kad je pisao ove riječi u knjigu iz
usta Jeremijinih, četvrte godine Jojakima, sina Jošijina. On reče:
2 Ovako govori Gospod, Bog Izraelov, za tebe, Baruše:
3 “Ti si rekao: Teško meni, jer mi Gospod doda žalost na tugu; iznemogoh uzdišući i ne
nalazim mira!”
4 Reci mu: Ovako govori Gospod: Sve što sam gradio razgradit ću, što sam posadio iščupat
ću, to jest svu ovu zemlju.
5 A ti tražiš velike stvari! Ne traži ih, jer evo ja ću pustiti zlo na svako tijelo, govori
Gospod; a tebi ću život tvoj za plijen dati u svim mjestima kamo budeš išao.

1 Riječ Gospodnja koja progovori proroku Jeremiji o narodima.
2 O Egiptu. O vojsci faraona Neka, kralja egipatskoga, koja bijaše na rijeci Eufratu u
Karkemišu, a koju potuče Nabukodonozor, kralj babilonski, četvrte godine Jojakima, sina
Jošijina, kralja Judina.
3 Pripremite štitove male i velike i krenite u boj!
4 Prežite konje, uzjašite, vitezovi! Stavljajte šljemove, utrite koplja, obucite oklope!...
5 Što to vidim? Uplašeni su, uzmiču, potučeni su junaci njihovi, u bijeg se dadoše glavom
bez obzira... Strah je njih sve zahvatio, govori Gospod.
6 Ni najlakši u bježanju spasa neka ne nađe, ni najsrčaniji neka se ne izbavi! Na sjeveru, na
obalama eufratskim, spotiču se, padaju.
7 Tko je onaj što kao Nil nastupa, čije su vode kao bujice bijesne?
8 Egipat je to. On kao Nil nastupa, njegove su vode kao bijesne bujice. On govori: Nastupit
ću, preplavit ću zemlju, zatrt ću grad i žitelje njegove.
9 Propnite se, konji, proletite kola! Neka se pokažu ti ljuti junaci iz Etiopije i iz Puta što
štitove drže, i oni iz Luda koji luk nose i natežu!
10 To je dan Gospoda, Gospoda nad Vojskama, dan osvete. Sveti se on neprijateljima
svojim. Mač proždire i siti se, opija se krvlju njihovom. Jer ima žrtava Gospoda, Gospoda
nad Vojskama, u zemlji sjevernoj, na obalama eufratskim.
11 Popni se na Gilead, melema tu uzmi, djevice, kćeri egipatska! Zalud ti lijekove množiš,
nema tebi spasa!
12 Znaju narodi sramotu tvoju i vike je tvoje puna zemlja, jer se junak spotiče o junaka i
obojica padaju.
13 Riječ koju progovori Gospod proroku Jeremiji o dolasku Nabukodonozora, kralja
babilonskoga, koji htjedne udariti na zemlju egipatsku.
14 Javite u Egiptu, oglasite u Migdolu, oglasite u Memfisu i Tafnisu! Recite: Digni se,
spremi se, jer oko tebe mač proždire!
15 Zašto se junaci tvoji pometoše? Ne drže se, jer ih Gospod obara.
16 Mnoge drma on i ruši, jedan na drugoga padaju i govore: “Hajde da se k svome narodu
vratimo, u svoju rođenu zemlju, daleko od mača koji zatire!”
17 Tu se viče: “Faraon, kralj egipatski, propade i svoj rok promaši!”
18 Živ sam ja! - govori kralj kome je ime Gospod nad Vojskama: kao Tabor među gorama i
kao Karmel koji se k moru proteže, stići će on.
19 Spremi prtljagu robovanja svoga, stanovnice, kćeri egipatska! Jer će Memfis pustinja
postat, raspast će se; neće se više živjeti u njemu.
20 Egipat je prelijepa junica... Zatirač ide sa sjevera, stiže...
21 S njim su i najamnici njegovi kao gojna telad. Ali i oni leđa okreću, bježe, ne drže se. Jer
i na njih dođe dan pogibije njihove, vrijeme kazne njihove.
22 Glas se njegov kao glas zmijin čuje, jer oni s vojskom idu. Kao drvosječe sa sjekirama
idu,
23 i njegovu šumu obaraju, govori Gospod, ma koliko gusta bila; jer ih je kao skakavaca, da
se ni prebrojiti ne mogu.
24 Zbunjena je kći egipatska, predade se u ruke naroda sjevernog.
25 Govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo, kaznit ću Amona Tebskog, faraona i
Egipat, bogove i kraljeve njegove, faraona i sve one koji se u nj uzdaju.
26 Predat ću ih onima koji život njihov traže, u ruke Nabukodonozoru, kralju
babilonskome, i u ruke slugama njegovim, a poslije će Egipat kao i prije biti naseljen,
govori Gospod.
27 Ali se ti ne boj, Jakove, slugo moja, ne plaši se, Izraele! Jer ću te izbaviti iz zemlje
daleke, izbavit ću porod tvoj iz zemlje robovanja. Vratit će se Jakov i nauživt će se mira i
pokoja, i nitko ga uznemiriti neće,
28 Ne boj se, Jakove, slugo moja! - govori Gospod, jer ja sam s tobom. Uništit ću sve narode
u koje te prognah, ali tebe neću uništiti. Pravedno ću te kazniti, jer te ne mogu ostaviti
nekažnjena.

1 Riječ Gospodnja koja progovori proroku Jeremiji o Filistejcima prije no što faraon udari
na Gazu.
2 Ovako govori Gospod: Evo se dižu vode sa sjevera kao potok koji se razlijeva, poplavljuju
zemlju i sve što je na njoj, gradove i žitelje njihove. I svi ljudi zapomažu, i svi ljudi ridaju u
zemlji
3 od topota kopita jakih konja njihovih, od tutnjave kola i od praska točkova njihovih. Oci
se na djecu svoju ne obaziru, jer im ruke smalaksaše.
4 Jer dođe dan da se istrijebe Filistejci, da se unište i zatru svi koji su Sidonu i Tiru pomoć
davali; jer će Gospod istrijebiti Filistejce, ostatak otoka kaftorskoga.
5 Oćelavi Gaza, ušutje Aškelon i ostatak doline njihove. Dokle ćeš se rezati?
6 Jao, maču Gospodnji, kad li ćeš se smiriti? Vrati se u korice svoje, stani i smiri se!
7 Ali kako da se smiri? Gospod njemu zapovijedi daje, usmjeri ga na Aškelon i na morske
krajeve.

1 O Moabu. Ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Teško Nebu, jer je
opustošeno! Zbuni se Kirjatajim, jer je uzet; zbuni se i Misgab, slomljen je;
2 nije ponos više on moapski. O propasti njegovoj u Hešbonu misle: “Hajde da ga
istrijebimo iz naroda!” I ti ćeš, Madmene, biti uništen; mač za tobom ide.
3 Ide vika od Horonajima. Pustošenje i satiranje veliko.
4 Slomi se Moab! Vrisak djece njegove se čuje.
5 Jer se plač razliježe uz luhitsku stranu, a niz stranu horanajimsku krik od bola odjekuje.
6 Bježite i život svoj spašavajte, budite kao golo drvo u pustinji!
7 Jer ćeš se i ti uzeti što si se u djela svoja i u blago svoje uzdao, i Kemoš će u ropstvo otići
sa svim svećenicima i knezovima svojim.
8 U svaki će grad zatirač ući, ni jedan se neće poštedjeti, doline će propasti, ravnica će se
pustošiti, kao što Gospod reče.
9 Dajte krila Moabu i neka odleti! Opustjet će gradovi njegovi, neće više žitelja imati.
10 Proklet bio koji nemarno obavlja djelo Gospodnje i proklet koji mač svoj krvlju ne
omasti!
11 Moab je u miru od mladosti svoje bio, na talogu je svome počivao, nije se iz posude u
posudu pretakao, niti je u ropstvo išao. Zato mu ostade ukus njegov, i miris se njegov ne
promijeni.
12 Zato, evo, idu dani, govori Gospod, da mu pošaljem ljude koji će ga pretočiti; ispraznit
će posude njegove, pokidat će mjehove njegove.
13 Zastidjet će se Moab zbog Kemoša, kao što se dom Izraelov zastidio zbog Betela, što se u
njega uzdao.
14 Kako možete reći: “Dobri smo junaci, ratnici za boj spremni?”
15 Moab je raskopan, dim se diže iz gradova njegovih; poklani su najbolji mladići njegovi,
veli kralj kome je ime Gospod nad Vojskama.
16 Blizu je propast moapska, naglo hita pogibija njegova.
17 Žalite ga svi koji ste oko njega, koji god za ime njegovo znate! Recite: “Kako se slomi ta
moćna palica, to slavno žezlo!”
18 Siđi sa svoje slave i na suhu zemlju sjedni, stanovnice, kćeri dibonska! Jer na tebe
zatirač Moabov ide i gradove tvoje ruši.
19 Drži se ceste, pogledaj, stanovnice aroerska! Izbjeglicu i izbavljenika pitaj, pitaj ga: “Što
se to dogodi?”
20 “Zbuni se Moab jer se slomi. Ridajte i vičite! Oglasite u Arnonu da je Moab poharan.”
21 Kazna dođe i na zemlju ravnu, na Holon, na Jahsu, na Mefaot,
22 na Dibon, na Nebo, na Bet Diblatajim,
23 na Kirjatajim, na Bet Gamul, na Bet Meon,
24 na Kerijot, na Bosru, na sve gradove zemlje moapske, daleke i bliže.
25 Pade sila moapska, slomi se mišica njegova, govori Gospod.
26 Opijte ga, jer se na Gospoda diže! Neka se u bljuvotini svojoj Moab valja, neka mu se svi
rugaju!
27 Nije li Izrael tebi podsmijeh bio? Je li on među lupežima uhvaćen da o njemu glavom
mašući govoriš?
28 Ostavite gradove i na stijene se sklonite, stanovnici moapski! Budite kao golubica koja
gnijezdo vrh pećina vije!
29 Znamo ponos oholog Moaba, bijes, silu i drskost njegovu i tvrdo srce njegovo.
30 Znam ja, govori Gospod, obijest i prazne govore njegove i ništavna djela njegova.
31 Zato kukam za Moabom, za cijelim Moabom kukam. Uzdiše se za žiteljima Kir Heresa!
32 Lozo sibmanska, više ja za tobom nego za Jazerom plačem; grane tvoje išle su preko
mora do Jazera; zatirač se baci na ljetinu i na berbu tvoju!
33 Otiđoše s polja radost i veselje iz zemlje moapske; učinih da se osuši vino u podrumima!
Nitko više grožđe pjevajući ne tijesti, samo bojni pokliči se čuju! Nestadoše glasovi veselja.
34 Vika se hešbonska do Eleala čuje, glas joj se do Jahasa razliježe, od Soara sve do
Horonajima i do Eglat-Šelišije, jer se i vode nimrimske zamutiše.
35 Hoću svršiti u Moabu, govori Gospod, s onima koji se na uzvišice penju i svojim
bogovima tamjan pale.
36 Zato srce moje kao frula za Moabom tuguje, kao frula jadikuje srce moje za ljudima u
Kir Heresu, jer propade blago koje stekoše.
37 Sve su glave obrijane, i sve brade iščupane, sve ruke izrezane, a sva bedra kostrijeti
opasana.
38 Na svim krovovima moapskim i po trgovima njegovim samo plač se čuje, jer sam Moab
razbio kao bezvrijedan krčag, govori Gospod
39 Kako se smrskao! Viku očaja dajte! Kako Moab leđa sramotno obrće! Moab posta ruglo i
užas za sve koji su oko njega.
40 Jer ovako govori Gospod: Eno, kao orao se zaleti, nad Moabom krila širi.
41 Pade Kerijot i tvrde su kule osvojene, a srce je u junaka moapskih, u taj dan, kao srce
žene koja se porađa.
42 Istrijebit će se Moab, neće više biti narod, jer se on protiv Gospoda podiže.
43 Strah su, jama i zamka oko tebe, stanovniče moapski, govori Gospod.
44 Koji ispred straha bježi taj u jamu pada, tko se iz jame izvuče u zamku se hvata; jer sam
pustio na nj, na Moab, godinu kazne njegove, govori Gospod.
45 Iznemogli u sjeni hešbonskoj zastaju bjegunci... Ali se diže plamen iz Hešbona, plamen
ispred Sihona, i proždire krajeve moapske, a buntovnim sinovima tjeme.
46 Teško tebi, Moabe! Propade narod Kemošev! Jer se sinovi tvoji zarobljuju i kćeri tvoje u
ropstvo se vode.
47 Ali ću ja vratiti roblje moapsko kada dođe vrijeme, govori Gospod. To je sud nad
Moabom.

1 O sinovima Amonovim. Ovako govori Gospod: Nema li Izrael djece? Nema li nasljednika?
Zašto Milkom drži Gad i narod njegov u njegovim gradovima živi?
2 Zato, evo, idu dani, govori Gospod, kad ću činiti da odjekne bojna vika u Rabi sinova
Amonovih, i on će gomila razvalina postati, i sela će se njegova ognjem popaliti, i Izrael će
tada istjerati one koji njega istjeraše, govori Gospod.
3 Ridaj, Hešbone, jer je Ar raskopan! Vičite, kćeri Rapske, u kostrijet se obucite, naričite,
oko bedema trčite! Jer u roblje Milkom ide sa svim svećenicima i knezovima svojim.
4 Što se hvališ dolinama svojim? Rasipa se ta dolina tvoja, kćeri buntovnice, koja si se u
blago svoje uzdala: “Tko će udariti na me?”
5 Evo, užas na tebe puštam, govori Gospod nad Vojskama, i on će ti sa svih strana doći;
svaki će se ispred sebe istjerati, a bjegunce nitko skupiti neće.
6 Ali ću poslije vratiti roblje sinova Amonovih, govori Gospod.
7 O Edomu. Ovako govori Gospod nad Vojskama: Zar nema više mudrosti u Temanu? Nesta
li savjeta ljudima razumnim? Zar izvjetri mudrost njihova?
8 Bježite, obrnite leđa, sklonite se u pećine, stanovnici dedanski; jer ja pogibiju na Ezava
puštam, vrijeme kazne njegove.
9 Da ti dođu berači, neće li ostaviti pabiraka? Dođu li ti lopovi noću, nosit će ti tek ono što
mogu.
10 Ali ću ja ogoljeti Ezava, otkrit ću skloništa njegova, neće se on moći sakriti; poginut će i
djeca i braća i susjedi njegovi, ni njega više biti neće.
11 Ostavi siročad svoju, ja ću njima život čuvati, a udovice tvoje neka se u me uzdaju!
12 Jer ovako govori Gospod: Gle, i koji nisu trebali piti čašu, ispit će je, a ti da ostaneš
nekažnjen? Nećeš ti ostati bez kazne: Ispit ćeš je!
13 Jer se sobom kunem, govori Gospod, da će Bosra pustoš biti, ruglo, čudo i prokletstvo, i
svi gradovi njezini bit će pustoš vječna.
14 Od Gospoda čuh ja glas, glasnik poslan bi k narodima: “Skupite se i idite na nju, krenite
u boj!”
15 Jer gle, malim ću te među narodima učiniti i prezrenim među ljudima!
16 Obijest tvoja i oholost srca tvoga prevariše tebe koji živiš u kamenim rasjeklinama i
držiš se visokih humova. Da visoko kao orao sebi gnijezdo viješ, i odande ću te svaliti,
govori Gospod.
17 Edom će biti pustinja! I svi koji pokraj njega prođu čudit će se i zviždat će zbog svih
rana njegovih.
18 Kao kad se Sodoma i Gomora i bliži gradovi razoriše, govori Gospod, neće u njemu više
biti ljudi, neće on sjedište ni jednog čovjeka biti...
19 Gle, kao lav se diže on s ponosnih jordanskih obala na tvrdi stan; ali ću ja brzo otjerati
Edoma i stavit ću nad njim onoga koga sam izabrao! Jer tko je kao ja? Tko će meni
zapovijedi dati? Koji će meni vojvoda odoljeti?
20 Zato čujte sud Gospodnji, što je za Edoma sudio, i namjere što je za temanske
stanovnike smislio: Zaista će se kao slabe ovce razvlačiti, zaista će se raskopati stanovi
njihovi!...
21 Od praska rušenja zatrese se zemlja i vika se njihova do Crvenog mora čuje.
22 Gle, kao orao doletje i stiže i nad Bosrom krila svoja širi, a srce je edomskih junaka u taj
dan kao srce žene koja se porađa.
23 O Damasku. Zbuniše se Hamat i Arpad, jer zle glase čuše. Zadrhtaše! More je to
uzburkano koje se ne može umiriti.
24 Klonu Damask, obrće se da pobjegne, drhtanje ga obuze; spopadoše ga muke i bolovi
kao ženu koja se porađa. -
25 Ah! Nije li pošteđen taj slavni grad, grad radosti moje? -
26 Zato će po ulicama njegovim popadati njegovi mladići, i u taj će dan svi izginuti ratnici
njegovi. Govori Gospod nad Vojskama: Potpalit ću zidine Damaska,
27 i plamen će proždrijeti dvore Ben-Hadadove.
28 O Kedaru i o kraljevstvima hosorskim, koja potuče Nabukodonozor, kralj babilonski.
Ovako govori Gospod: Ustanite, idite na Kedar, zatrite te sinove Istoka.
29 Uzet će im se šatori i stada, odnijet će se zastori i kovčezi njihovi, i deve njihove, i
odasvud će se strašno na njih vikati.
30 Bježite, bježite što dalje možete, drugog sebi zaklona tražite, stanovnici hasorski! -
govori Gospod. Jer Nabukodonozor, kralj babilonski, snuje naum protiv vas, navalu
smišlja.
31 Ustanite, idite na narod miran i bezbrižan u svom stanu, govori Gospod; nema on ni
vrata ni prijevornica, osamljen živi.
32 Plijenit će se deve njegove, i pljačkat će se stoka njegova. Rasijat ću na sve strane one
što zaliske briju, sa svih strana pogibiju ću na njih navesti, govori Gospod.
33 Hasor će postati brlog čagaljski, pustinja će navijek biti; nitko neće u njemu živjeti, ni
jedan se čovjek u njemu neće nastaniti
34 Riječ Gospodnja koja progovori proroku Jeremiji o Elamu u početku kraljevanja Sidkije,
kralja Judina:
35 Ovako govori Gospod nad Vojskama: Evo, ja ću luk Elamu slomiti, glavnu snagu
njegovu.
36 I na Elam ću četiri vjetra s četiri kraja neba pustiti, i u sve ću ih te vjetrove rasijati, i
neće ni jednog naroda biti kamo neće stići elamski bjegunci.
37 Učinit ću da Elamci zadršću pred dušmanima svojim, pred onima koji njihov život
traže; zlo ću na njih navesti i gnjev svoj žestoki, govori Gospod. Mačem ću ih tjerati dok ih
sasvim ne istrijebim.
38 U Elamu prijestolje ću svoje namjestiti i istrijebit ću odande i kraljeve i knezove, govori
Gospod.
39 Ali ću posljednjih dana vratiti roblje elamsko, govori Gospod.

1 Riječ koju izreče Gospod o Babilonu i o zemlji kaldejskoj preko proroka Jeremije.
2 Javite po narodima, oglasite, zastavu dignite! Razglasite, ništa ne tajite. Recite: Zauzet je
Babilon! Zbuni se Bel, razbi se Merduk! Zbuniše se idoli njegovi, razbiše se idoli njegovi.
3 Jer se na nj podiže narod sa sjevera koji će mu zemlju prometnuti u pustinju, neće više u
njoj stanovnika biti. I ljudi i životinje bježe, idu.
4 U te dane i u to vrijeme, govori Gospod, zajedno će sinovi Izraelovi i Judini doći, i ići će
plačući, i tražit će Gospoda, Boga svoga.
5 I pitat će za put u Sion, i k njemu će oči svoje obratiti: “Hodite, priljubite se Gospodu
Savezom vječnim koji se nikad zaboraviti neće!”
6 Narod moj je bio stado izgubljenih ovaca. Zavodiše ih pastiri njegovi, a one po gorama
zalutaše: i lutaše po gorama i po brežuljcima te svoj stan zaboraviše.
7 Svi koji ih nalažahu proždirahu ih, a dušmani njihovi govorahu: “Nismo mi krivi, jer su
oni Gospodu zgriješili, stanu pravde, Gospodu, uzdanici otaca svojih.”
8 Bježite iz Babilona, iziđite iz zemlje kaldejske, budite pred stadom kao ovnovi
predvodnici.
9 Jer ću, evo, podignuti i dovesti na Babilon mnoštvo velikih naroda iz zemlje sjeverne,
koji će se svrstati protiv njega i zauzet će ga. Strijele su im kao srčan junak koji se ne
vraća prazan.
10 I zemlja kaldejska plijenu će se predati; svi koji je plijene nasitit će se, govori Gospod.
11 Da, u veselju budite i u radosti, svi koji ste moju baštinu pljačkali. Da, skočite kao junica
na travu, zavrištite kao bijesni konji!
1ramotom se majka vaša pokri, zastidje se roditeljka vaša; gle, ona je zadnja među
narodima, pustinja je to, suha, ispucala zemlja.
13 Od gnjeva Gospodnjeg neće se u njoj živjeti, ona će sva opustjeti i samo pustinja biti.
Svi koji pokraj Babilona prolaze čudit će se i zviždat će zbog svih rana njegovih.
14 Svrstajte se u redove bojne oko Babilona, svi vi strijelci! Odapnite strijele, ne žalite ih!
15 Nek’ zaori bojni poklič sa svih strana! Eno, ruke pruža; propadaju temelji njegovi,
zidovi se ruše. Jer osveta je to Gospodnja. Osvetite mu se! Kao što je vama on činio, onako
mu učinite!
16 Istrijebite iz Babilona onoga koji sije i onoga koji o žetvi srpom maše. Ispred mača koji
zatire nek’ se svaki svom narodu vrati i u svoju zemlju bježi.
17 Izrael je ovca zalutala, koju su lavovi istjerali; kralj asirski prvi je proždrije, a poslije joj
kosti izlomi Nabukodonozor, kralj babilonski.
18 Zato ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo, ja ću kazniti kralja
babilonskog i zemlju njegovu, kao što sam kaznio kralja asirskog.
19 Vratit ću u stan njegov Izraela, pa će imati paše svoje na Karmelu i Bašanu, nasitit će se
duša njegova na gori Efrajimovoj i u Gileadu.
20 U te dane i u to vrijeme, govori Gospod, tražit će se bezakonje Izraela, ali ga više neće
biti, i grijeh Judin, ali se neće naći, Jer ću oprostiti ostatku koji budem ostavio.
21 Iziđi na zemlju dvaput buntovnu, na žitelje njezine i kazni ih! Zatri, kolji, istrijebi ih! -
govori Gospod. Zapovijedi moje sve izvrši!
22 Vika bojna je u zemlji i velika strahota!
23 Što! Slomljen je i skršen malj cijele zemlje! Propade Babilon među narodima!
24 Zamku tebi postavih, i ti se uhvati, Babilone, iznenada! Pogođen si i uhvaćen, jer si se s
Gospodom borio.
25 Gospod svoju riznicu otvori i oružje gnjeva svog izvadi; djelo je to Gospodnje, Gospoda
nad Vojskama u zemlji kaldejskoj.
26 Na sve strane u Babilon uđite, otvorite žitnice njegove, napravite gomile, kao gomile
snopova i zgazite ga, da od njega ništa ne ostane!
27 Pokoljite bikove njegove; neka se zakolju! Teško njima! Jer dan njihov dođe, vrijeme
kazne njihove.
28 Čujte viku bjegunaca koji bježe iz zemlje babilonske, da u Sionu jave osvetu Gospoda,
Boga našega, osvetu hrama njegovoga!
29 Uputite strijelce na Babilon, svi vi koji luk natežete! Sa svih strana ga opkoljujte, da ni
jedan ne utekne! Vratite mu po djelima njegovim; kako čini, tako njemu učinite! Jer se on
drsko na Gospoda uznosi, na Sveca Izraelova.
30 Zato će po ulicama padati mladići njegovi, i svi će ratnici njegovi toga dana izginuti,
govori Gospod.
31 Evo me na tebe, oholi! - govori Gospod, Gospod nad Vojskama; jer dođe dan tvoj,
vrijeme kazne tvoje.
3potaći će se oholi i past će, i nitko ga neće podignuti; potpalit ću gradove njegove i spaliti
svu okolicu njegovu.
33 Ovako govori Gospod nad Vojskama: Muče se sinovi Izraela i sinovi Jude; koji ih
zarobiše drže ih i neće da ih puste.
34 Ali je silan osvetnik njihov, ime mu je Gospod nad Vojskama; branit će pravdu njihovu
da podari zemlji mir i žitelje babilonske smete.
35 Mač na Kaldejce! - govori Gospod, na žitelje Babilona, na knezove i mudrace njegove!
36 Mač na lažne proroke! Neka se kao ludi zbune! Mač na njegove junake! Neka se smetu!
37 Mač na konje i na kola njegova, i na cio narod koji je usred njega! nek’ postanu kao
žene! Mač na njihove riznice; neka ih opljačkaju.
38 Mač na vode njihove, neka presahnu! Jer to je idolska zemlja, oko svojih luduje idola.
39 Zato će se ondje zvijeri iz pustinje s čagljima nastaniti, i nojevi će ondje stanovati; neće
se dovijeka naseliti, nitko ondje neće stanovati.
40 Kao Sodoma i Gomora i susjedstvo njihovo, koje Gospod zatre, govori Gospod, neće se
ondje nitko nastaniti, neće ni jedan čovjek ondje živjeti.
41 Evo, ide narod sa sjevera, velik narod i kraljevi silni podižu se s krajeva zemlje.
42 Luk i koplje nose, žestoki su, bez milosti; glas njihov kao more buči. Konje jašu,
spremni da se kao jedan čovjek na te bace, kćeri babilonska!
43 Poruku kralj babilonski čuje i klonu mu ruke; muka ga spopada kao bolovi ženu koja se
porađa...
44 Gle, on se kao lav s ponosnih jordanskih obala diže na tvrdi stan! Iznenada ću ih
istjerati; postavit ću nad njim onoga koga sam izabrao. Jer tko je kao ja? Tko će meni
zapovijedi dati? Koji li će mi vojvoda odoljeti?
45 Zato čujte sud Gospodnji što je za Babilon sudio, i namjere koje je smislio na zemlju
kaldejsku! Zaista će se kao slabe ovce razvlačiti, zaista će stan njihov opustjeti.
46 Od praska pada Babilona zatrese se zemlja i vika se po narodima čuje.

1 Ovako govori Gospod: Evo, podižem na Babilon i na stanovnike kaldejske vjetar koji
zatire.
2 Evo, ja na Babilon vijače šaljem koji će ga ravijati, koji će zemlju isprazniti njegovu, jer
će sa svih strana na njega navaliti u dan pogibije njegove.
3 Strijelac neka na strijelca luk nateže, i na onoga koji se svojim oklopom ponosi! Ne
štedite mladića njihovih, svu mu vojsku kleto uništite!
4 Pobijeni će padati po zemlji kaldejskoj, izbodeni po ulicama babilonskim.
5 Jer Izrael i Juda nisu od svog Boga ostavljeni, od Gospoda nad Vojskama, i zemlja
kaldejska puna je zločina na Sveca Izraelova.
6 Bježite iz Babilona, spašavajte svoj život, da se ne istrijebite u istrebljenju njegovu! Jer je
ovo vrijeme osvete Gospodnje, i on vraća njemu po djelima njegovim.
7 Babilon je zlatan pehar u ruci Gospodnjoj bio, kojim se sva zemlja zanijela. Opiše se
vinom narodi njegovi, i zato se zanesoše.
8 Iznenada pade Babilon i razbi se! Kukajte za njim, melema za rane dajte njegove! Valjda
će se izliječiti! -
9 Htjedosmo Babilon izliječiti, ali se ne izliječi! Pustimo ga i idimo svaki u svoju zemlju, jer
kazna njegova do neba dopire i do oblaka se diže.
10 Pokazao je Gospod pravo pravde naše! Dođite da javimo u Sionu djelo Gospodnje, djelo
Boga svoga. -
11 Naoštrite strijele, hvatajte štitove! Hrabri Gospod duh kraljeva medijskih, jer on hoće
Babilon uništiti; jer to je osveta Gospodnja, osveta Hrama njegova!
12 Protiv bedema babilonskih zastavu dižite! Utvrdite straže, stražare postavite,
namjestite zasjede, jer Gospod što je naumio to je i izvršio protiv žitelja babilonskih.
13 O ti, što kraj vode velike stanuješ i veliko blago imaš, dođe kraj tvoj i svršetak
lakomosti tvojoj!
14 Sobom se Gospod nad Vojskama zakleo. Da, napunit ću te ljudima kao skakavcima, i oni
će na te bojnu viku dizati.
15 Svojom je on silom zemlju stvorio i svojom mudrošću svijet osnovao; svojim je
razborom nebo razapeo.
16 Na glas njegov buče vode na nebesima; s krajeva zemlje on oblake diže, pušta munje i
kišu i izvodi vjetar iz riznica svojih.
17 Smete se od znanja svoga svaki čovjek, zastidi se svaki zlatar s lika svog rezanog, jer su
laž ti njegovi idoli, u njima ni daha nema.
18 Ništavna su djela, djela isprazna, i propast će čim naiđe kazna!
19 Nije takav dio Jakovljev; jer on je sve stvorio. Izrael je dio baštine njegove, ime mu je
20 Ti si za me malj i bojno oružje bio. S tobom satrah narode, s tobom rasuh kraljevstva.
21 S tobom satrah konja i junaka, s tobom satrah kola i viteza.
2 tobom satrah čovjeka i ženu; s tobom satrah starca i djecu, s tobom satrah mladića i
djevojku.
23 S tobom satrah pastira i stado njegovo, s tobom satrah orača i volove njegove, s tobom
satrah knezove i vojvode.
24 Platit ću ja Babilonu i svim stanovnicima kaldejskim za sve zlo koje na vaše oči Sionu
učiniše, govori Gospod.
25 Evo mene na te, goro zatiranja, govori Gospod, na te, koja cijelu zemlju zatireš!
Zamahnut ću rukom svojom na te i smlatit ću te s vrha stijena, od tebe ću napraviti goru u
plamenu.
26 Od tebe se ni kamen za ugao ni kamen za temelj uzeti neće, jer ćeš biti pustoš vječna,
govori Gospod...
27 Podignite zastave u zemlji! Zatrubite u trube, među narodima! Dražite na njega narode,
sazovite na njega kraljevstva araratsko, minijsko i aškenasko, postavite protiv njega
vojvode; dovedite konje koji kao skakavci skaču!
28 Dražite na njega narode, kraljeve medijske i vojvode njegove i sve njegove glava re, i
sve zemlje država njihovih!
29 Pomiče se i trese se zemlja, jer se izvršuje sud Gospodnji na Babilonu, i on će zemlju
babilonsku u pustoš obratiti, u kojoj nitko više živjeti neće.
30 Prestadoše junaci babilonski da se bore; gradova se drže. Pade sila njihova, dođoše kao
žene. Spaljuju se domovi njihovi, lome im se prijevornice.
31 Mimoilaze se glasnici, susreću se vjesnici da kralju babilonskom jave da je njihov grad
sa svih strana zauzet;
32 da se zauzeše prolazi, da je obale plamen obuzeo, da su se svi ratnici smeli.
33 Jer ovako govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov: kći je babilonska kao gumno kad
se po njemu gazi; još malo i doći će vrijeme žetve njezine.
34 Izjede me i potra me Nabukodonozor, kralj babilonski, načini od mene praznu posudu;
kao zmaj me progutao, milinama mojim trbuh svoj napuni i otjera me.
35 Na Babilon pade nepravda što se meni i mome tijelu rastrzanom čini!- govori
stanovnica sionska - i krv moja na kaldejske stanovnike - govori Jeruzalem.-
36 Zato ovako govori Gospod: Evo, parnicu ću tvoju braniti, osvetit ću te! Osušit ću more
babilonsko, presušit ću izvore njegove.
37 Babilon će postati gomila ruševina i stan čagaljski, čudo i ruglo, i nitko u njemu više
živjeti neće.
38 Rikat će svi kao lavovi, kao lavići će zavijati.
39 Napojit ću ih kada se zagriju, opit ću ih kad se veselju predaju, da zaspe vječnim snom
od kojeg se prenuti neće, govori Gospod.
40 Odvest ću ih kao jaganjce na klanje, kao ovnove i kao jarce.
41 Eh, zar? Kako li se zauze on čija je slava svu zemlju punila! Što! Zatra se Babilon između
naroda!
42 More se na Babilon podiže; pokriše Babilon silni valovi njegovi.
43 Gradovi su njegovi raskopani, sasušila se i opustjela zemlja. To je zemlja u kojoj nitko
ne sjedi, nitko njome ne prolazi.
44 Kaznit ću ja Bela u Babilonu; što je proždro istrgnut ću iz njegovih usta; narodi neće
više k njemu hrliti. Pade bedem babilonski!
45 Izlazi iz njega, narode moj, život svoj spašavajte, sklonite se od plamena gnjeva
Gospodnjega!
46 Da ne zadrhti srce vaše, ne plašite se vike što se po zemlji razliježe. Jer ove će godine
izići glas, i opet glas dogodine, i nasilje će u zemlji kraljevati, a gospodar će ustati na
gospodara.
47 Zato, evo, idu dani kad ću kazniti babilonske idole, i sva će se zemlja njegova sramotom
pokriti, a mrtvi će sinovi njegovi usred njega padati.
48 Nebo i zemlja i sve što je u njima pjevat će nad Babilonom, jer će zatirači sa sjevera
doći, govori Gospod.
49 Babilon će pasti, o vi mrtvi Izraelovi, kao što od njega padoše mrtvi iz cijele zemlje.
50 I vi koji utekoste od mača, idite, ne časite. U dalekoj zemlji Gospoda spominjite i u srcu
svome Jeruzalem imajte!
51 “Zbunjeni bijasmo kad uvredu čusmo, stid popade lica naša kad tuđini provališe u
Svetište doma Gospodnjega.”
52 Zato idu dani, govori Gospod, kad ću kazniti njegove idole i po cijeloj zemlji ječat će
ranjenici.
53 Da se Babilon i do neba uzdigne i gradove svoje nepristupačnim učini, doći će od mene
zatirači na nj, govori Gospod. -
54 Jauk se iz Babilona čuje, velika je pogibija u zemlji kaldejskoj.
55 Jer Gospod Babilon zatire i ukida vrevu njegovu. Kao velike vode zatiračevi valovi buče
i čuje se buka njihova velika.
56 Jest, udara na nj, zatirač na Babilon; babilonski se ratnici zarobiše, polomiše se lukovi
njihovi, jer je Gospod Bog koji svakome po djelima plaća, koji svakome nadnicu njegovu
daje.
57 Opit ću knezove i mudrace njegove, vojvode, glava re i ratnike njegove, i zaspat će
vječnim snom od koga se prenuti neće, govori kralj kome je ime Gospod nad Vojskama.
58 Ovako govori Gospod nad Vojskama: Porušit će se jaki babilonski bedemi, ognjem će se
visoka vrata njegova spaliti, i bit će da su narodi uzalud radili i za oganj plamena se
trudili.
59 Zapovijed što dade prorok Jeremija Seraji, sinu Nerije, sina Mahsejina, kad pođe u
Babilon sa Sidkijom, kraljem Judinim, četvrte godine Sidkijina kraljevanja. A Seraja bijaše
veliki komornik.
60 Jeremija napisa u jednu knjigu sve zlo koje je imalo doći na Babilon, sve ove riječi koje
su napisane o Babilonu.
61 Jeremija reče Seraji: “Kad dođeš u Babilon, čitaj sve ove riječi
62 i reci: ‘Gospode, ti si govorio za ovo mjesto da će se zatrti i da u njemu neće više biti ni
čovjeka ni životinje, nego da će zauvijek pustoš ostati.’
63 A kad pročitaš ovu knjigu, veži kamen na nju i baci je u Eufrat
64 pa reci: ‘Ovako će potonuti Babilon, i neće se podići od zala koja ću pustiti na nj. Oni će
pasti iznemogli.” Do ovdje su riječi Jeremijine

1 Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je postao kralj, a kraljevao je jedanaest
godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Hamitala, a bila je kći Jeremije iz Libne.
2 On učini ono što je zlo u očima Gospodnjim, sasvim onako kao što je činio Jojakin.
3 To bi zbog gnjeva Gospodnjega na Jeruzalem i na Judu, koje on odbaci ispred sebe. I
Sidkija se odmetnu od kralja babilonskoga.
4 Desete godine njegova kraljevanja, desetog dana desetog mjeseca, Nabukodonozor, kralj
babilonski, dođe sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Oni se utaboriše pod njim i
načiniše opkope oko njega.
5 Grad je bio opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja.
6 Devetoga dana četvrtoga mjeseca vladala je velika glad u gradu. Narod nije imao kruha.
7 Tada grad bi provaljen i svi vojnici pobjegoše i iziđoše noću iz grada na vrata između
zidina, uz kraljev vrt, dok Kaldejci opkoljahu grad. Bjegunci krenuše u pustinju.
8 Ali vojska kaldejska potjera kralja i stiže Sidkiju u polju jerihonskom; i sva se vojska
njegova razbježe.
9 Oni uhvatiše kralja i odvedoše ga kralju babilonskom u Riblu, u zemlji hamatskoj, i ondje
mu se izreče sud.
10 Kralj babilonski dade poklati sinove Sidkijine na njegove oči, kao i sve poglava re
Judine.
11 Zatim Sidkiji iskopa oči i okovanoga ga odvede u Babilon i baci u tamnicu, gdje je ostao
do svoje smrti.
12 Desetoga dana petoga mjeseca devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja
babilonskoga, dođe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, koji bijaše u
službi kralja babilonskoga.
13 On popali dom Gospodnji i dom kraljevski i sve domove u Jeruzalemu; sve je veće kuće
zapalio.
14 Sva vojska kaldejska koja bijaše sa zapovjednikom tjelesne straže razvali sve zidove
oko Jeruzalema.
15 Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede u roblje jedan dio siromašnog
naroda, one iz naroda koji bijahu ostali u gradu, koji su se predali kralju babilonskome i
ostatak od mnoštva.
16 Ali Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavi neke od najsiromašnijih u zemlji,
kao vinogradare i težake.
17 Kaldejci polomiše bakrene stupove u domu Gospodnjemu, podnožja i bakreno more
koje bijaše u domu Gospodnjemu, a bakar odnesoše u Babilon.
18 Oni uzeše pepeljare, lopate, vilice, kotliće i kadionice i sve bakreno posuđe kojim se
obavljala služba.
19 Zapovjednik tjelesne straže uze umivaonice, kliješta s kotlićima i loncima,
svijećnjacima, kadionicama i kupama i sve što bijaše od zlata i od srebra.
20 Dva stupa, more i dvanaest bakrenih volova što bijahu pod podnožjima koja je načinio
kralj Salomon za dom Gospodnji, sve to posuđe imalo je neizmjernu vrijednost u bakru.
21 Stupovi bijahu svaki osamnaest lakata visoki, a obuhvatiti se mogao s dvanaest lakata;
oni bijahu šuplji, a četiri prsta debeli.
22 Odozgor na njima bijahu bakrene glavice, a svaka glavica bila je pet lakata visoka;
mrežice i šipci oko oglavlja sve bijaše od bakra; takav bijaše i drugi stup s mogranjima.
23 Bilo je devedeset i šest šipaka sa svake strane; ukupno bijaše oko sto šipaka.
24 Zapovjednik tjelesne straže uze Seraju, prvosvećenika, Sefaniju, drugog svećenika, i tri
vratara.
25 A iz grada uze jednog eunuha koji je imao pod svojom zapoviješću vojnike, sedam ljudi
koji pripadahu kraljevom savjetu, a koji se nađoše u gradu, tajnika glavnog zapovjednika
vojske i šezdeset ljudi iz naroda zemlje koji se nađoše u gradu.
26 Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, uze ih i odvede ih kralju babilonskom u
Riblu.
27 Kralj babilonski ih dade pogubiti u Ribli, u zemlji hamatskoj. Tako su Judejci odvedeni
u ropstvo daleko od svoje zemlje.
28 Evo naroda koji Nabukodonozor odvede u ropstvo: sedme godine tri tisuće dvadeset i
tri Judejca;
29 osamnaeste godine odvede iz Jeruzalema osam stotina trideset i dva čovjeka;
30 dvadeset treće godine Nabukodonozorove vladavine Nebuzaradan, zapovjednik
tjelesne straže, odvede sedam stotina četrdeset i pet Judejaca; ukupno četiri tisuće i šest
stotina ljudi.
31 Trideset sedme godine otkako je zarobljen Jojakin, kralj Judin, dvadeset petog dana
dvanaestog mjeseca Evil Merodak, kralj babilonski, u prvoj godini svoga kraljevanja
pomiluje Jojakina, kralja Judina, i pusti ga iz tamnice.
32 Ljubezno je s njim govorio i namjestio mu prijestolje više nego što bijahu drugih
kraljeva koji su bili kod njega u Babilonu.
33 On mu promijeni tamničke haljine, i Jojakin je jeo s njim svega vijeka svoga.
34 Kralj babilonski starao se svakodnevno za njegovu hranu do dana Jojakinove smrti.
TUŽALJKE JEREMIJINE
LB) Tužaljke glava 1

1 Gle! Osamljena sjedi ova mnogoljudna prijestolnica! Kao udovica posta! Velika je među
narodima bila, silna je među državama bila, a u ropstvo pade!
voje noći u plaču provodi, lice joj je puno suza. Od svih koji je volješe nitko je ne tješi.
Iznevjeriše je svi prijatelji njezini, dušmani joj postadoše.
3 U progonstvu Juda čami, u mukama teškog robovanja; među narodima sjedi i nigdje mu
mira nema. U tjesnacu stigoše ga svi gonitelji njegovi.
4 Žalosni su putovi sionski, nitko više ne ide na svetkovine, i sva su vrata njegova pusta.
Svećenici uzdišu njegovi, žalosne su djevojke njegove, a i sam je pun čemera.
5 Pobjediše mučitelji njegovi, spokojni su dušmani njegovi, jer ga Gospod ponizi zarad
mnogih grijeha njegovih. U roblje djecu njegovu pred dušmaninom odvode.
6 Svu je slavu svoju kći sionska izgubila. Glava ri su njeni kao jeleni koji paše ne nalaze, pa
nemoćni bježe ispred gonitelja svoga.
7 U danima muke i tjeskobe svoje sjeti se Jeruzalem svega blaga stare svoje baštine, kada
pade narod njegov bez pomoći poda ruku mučitelja svoga. Gledaše ga dušmani njegovi,
smijaše se propasti njegovoj.
8 Mnogo zgriješi Jeruzalem, zato prezren posta. Preziru ga koji ga štovahu, gledajući
njegovu golotinju, a on tek uzdiše i sakriva glavu.
9 Skutovi mu bjehu uprljani; nije on na kraj svoj mislio! Čudno pade, i nitko ga ne utješi!
Muku moju pogledaj, Gospode, i bijes neprijatelja mojih!
10 Rukom svojom neprijatelj poseže na svim dragocjenostima njegovim, i on vidje u svom
svetilištu provalu naroda kojima si ti branio da u sabor tvoj ulaze.
11 Uzdiše sav narod njegov, kruha traži! Sve dragulje svoje za hranu dadoše da okrijepe
život svoj. Poniženje moje pogledaj, Gospode!
12 Vama se obraćam koji ovuda idete! Pogledajte i vidite ima li bola kao što je moj bol, bol
koji me ošinu! Rastuži me Gospod u dan gnjeva svoga plamenoga.
13 S visine on u kosti moje baci plamen ljut; mrežu mojim nogama razape, obori me
nauznak, baci me u tugu, u muku beskrajnu.
14 Svojom rukom sveza jaram grijeha mojih - zapleteni su, na vrat mi ih navalio. - Slomio
je Gospod snagu moju, predao me u ruke kojima odoljeti ne mogu.
15 Obori Gospod sve ratnike moje iz moje sredine; na mene je vojsku sakupio da bi satro
uzdanicu moju. Kao grožđe zgazi Gospod djevicu Judinu.
16 Zato plačem, zato oči moje suze liju, jer se utješitelj udalji od mene koji bi mi dušu
ukrijepio. Žalosna su djeca moja jer dušmanin pobijedi.
17 Pruži Sion ruke svoje ali ga nitko ne utješi. Posla Gospod odasvuda neprijatelje na
Jakova. Jeruzalem užas među njima posta.
18 Pravedan je Gospod; jer se ja usprotivih riječi njegovoj. Slušajte svi narodi i moj bol
gledajte! U sužanjstvo odvedoše djevojke i mladiće moje.
19 Prijatelje zazvah svoje, ali me oni iznevjeriše. Svećenici moji i starješine u gradu
izdahnuše, smalaksaše tražeći hranu da okrijepe život svoj.
20 Tjeskobu moju pogledaj, Gospode! Gori mi utroba, srce mi je ustreptalo u grudima, jer
sam buntovnik bio... Vani je mač, unutra smrt.
21 Čuli su se uzdisaji moji, ali me nitko ne utješi. Svi dušmani moji čuše za pogibiju moju, i
raduju se što si je na mene naveo. Daj da dođe dan što si ga objavio, da i njima kao i meni
bude!
22 Neka iziđe preda te sva zloća njihova, pa učini njima kao i meni za sve moje prijestupe!
Jer su teški uzdisaji moji i srce je moje žalosno.

1 Kćer sionsku kako zastre oblakom Gospod u gnjevu svome! S neba odgurnu na zemlju
slavu Izraelovu, i ne spomenu se podnožja nogu svojih u dan gnjeva svoga.
ve stanove Jakovljeve satra Gospod bez milosti, i u gnjevu svome gradove kćeri Judine
razvali; prokle kraljevstvo i knezove njegove.
3 U žestokom gnjevu svome svu je silu Izraelu oborio, desnicu je svoju ispred neprijatelja
trgnuo i ognjeni plamen u Jakovu raspalio koji oko sebe sve proždire.
4 Kao neprijatelj je luk svoj nategnuo, desnicu je svoju kao dušmanin podigao, pobio je sve
što je očima milo, gnjev je svoj na šator kćeri sionske kao oganj sasuo.
5 Gospod je kao neprijatelj bio; razorio je Izraela, uništio dvore njegove, raskopao gradove
njegove, a kćeri Judinoj jad i žalost umnožio.
6 Raskopao je šator svoj kao njivu, razorio mjesto sabora svoga. Gospod učini da Sion
zaboravi i svetkovine i subote, i u gnjevu svome žestokome kralja i svećenika odbaci.
7 Omrznu Gospod žrtvenik svoj odbaci svetište svoje, a neprijatelju bedeme dvorova
sionskih u ruke preda. Vika je u domu Gospodnjemu odjeknula kao u dan blagdanski.
8 Naumi Gospod da raskopa temelje kćeri sionske; nape uže mjerničko, ne ustegnu
desnicu svoju prije no što je uništi. U tugu baci bedeme i zidove, u žalosne ruševine.
9 U zemlju sva vrata njena propadoše, on polomi i skrši prijevornice njezine, među
narodima su kralj i knezovi njeni. Nema više Zakona, a ni proroci ne primaju viđenja
Gospodnja.
10 Glava ri kćeri sionske na zemlji sjede i šute, glavu su pepelom posuli, kostrijet
pripasali. Glavu svoju oboriše k zemlji djevojke jeruzalemske.
11 Od suza mi oči iščilješe, gori mi utroba, žuč se moja na zemlju prosula zbog sloma kćeri
naroda mojega. umiru djeca i dojenčad na ulicama gradskim.
12 Govorahu majkama svojim: “Ima li gdje žita, ima li gdje vina?” Kao ranjenici na
ulicama izdisahu, u naručju majki svojih dušu ispuštahu.
13 Što da ti kažem, s čime da te usporedim, kćeri jeruzalemska? S čime da te usporedim,
koju da ti dam utjehu, djevice, kćeri sionska? Rana tvoja kao more je silna; tko da te
iscijeli?
14 Zaludna i varljiva viđenja proroci su tvoji za tebe imali; nisu oni grijehe tvoje otkrivali,
da bi robovanje od tebe odvratili, nego ti lažna i prijevarna proroštva govorahu.
15 Prolaznici rukama plješću nad tobom, zvižde i vrte glavom zbog kćeri jeruzalemske: “Je
li to grad koji je resila ljepota, radost svemu svijetu?”
16 Šire usta na te svi dušmani tvoji, zvižde i zubima škripe, govoreći: “Proždrijesmo je!
Dođe dan na koji smo čekali, dočekasmo i ugledasmo ga!”
17 Izvrši Gospod što je naumio, ispuni riječ odavna rečenu. Bez milosti je pustošio.
Neprijatelj likuje zbog tebe, podigao je silu mučitelja tvojih.
18 Srce im Gospodu vapije... Bedeme kćeri sionske, potoke suza dan i noć prolijevaj, ne daj
sebi mira, ne daj odmora zjenici oka svoga!
19 Ustani i zaridaj čim naiđe noćna straža, srce svoje pred Gospodom kao vodu izlij! K
njemu ruke svoje podigni zarad života djece svoje, što na uglovima ulica izdišu od gladi!
20 Pogledaj, Gospode, kome si to učinio! Je li trebalo da majke plod utroba svojih jedu,
djecu što njišu u naručju? Da se u Svetištu Gospodnjemu svećenici i proroci kolju?
21 Na zemlji, po ulicama, leže starci i djeca; djevojke moje i mladići moji od mača padoše.
U dan gnjeva svoga ubijao si i klao bez milosti.
22 Dozvao si kao na svetkovinu sa svih strana strahote na mene. U dan gnjeva
Gospodnjega nitko se spasio ni preživio nije. One koje sam odnjihala i othranila, njih mi
pobi moj dušmanin.

1 Ja sam čovjek koji muku vidje pod bičem gnjeva njegovoga.
2 Odvede me, u tamu me uvede, ali ne na svjetlost.
3 Na mene obraća i prevraća ruku svoju povazdan.
4 Sasušio je svu put moju i svu kožu moju, i polomio kosti moje.
5 Zazidao me, optočio me otrovom i mukom.
6 Pustio je da čamim u tami; kao oni što već davno umriješe.
7 Ogradio me zidom da se ne pomaknem, okove je teške na me stavio.
8 A sve i da vičem i vapijem, ne prima on molitve moje.
9 Zagradio mi put tesanim kamenom i prevratio staze moje.
10 Bio mi je kao medvjed u zasjedi, kao lav u potaji.
11 Pomeo je staze moje i razderao me, u očaj me bacio.
12 Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
13 Ustrijelio me u bubrege strijelama iz tobolca svoga.
14 Postao sam ruglo svom narodu i pjesma njegova povazdan.
15 Nasitio me gorčinom, opio me pelinom.
16 kamenom mi zube polomio, zakopao me u pepeo.
17 Mir si duši mojoj oduzeo, više ne znam što je sreća.
18 I ja rekoh: Snaga moja propade i nadanje moje u Gospoda!
19 Kad se muke svoje i svog jada sjetim, pelina i žuči;
20 kad ih duša moja spomene, klone sva u meni.
21 Ali evo što ću u srcu svom spominjati i što će mi nadu dati:
22 Nisu se iscrple milosti Gospodnje, i nije nestalo milosrđa njegovog.
23 One se svakog jutra ponavljaju, velika je vjernost tvoja!
24 Gospod je moj dio, veli duša moja. Zato ću se u njega uzdati!
25 Dobar je Gospod onima koji se u nj uzdaju, duši koja ga traži.
26 Dobro je čekati u miru na pomoć Gospodnju.
27 Dobro je čovjeku nositi jaram u mladosti svojoj.
28 Osamljen će i u šutnji sjediti, jer mu tako Bog odredi.
29 Usta svoja uz prah će priljubiti, možda još ima nade.
30 Podmetnut će obraz onom koji ga bije, sramote će se nasititi.
31 Jer Gospod nikoga ne odbacuje zauvijek.
32 Jer ako i rastuži, smiluje se po velikom milosrđu svome.
33 Jer on niti ponizuje, niti rado rastužuje sinove čovječje.
34 Kada se nogama gaze svi sužnji zemaljski,
35 kada se izvrće ljudska pravda ispred lica Svevišnjega,
36 kada se čovjeku krivo čini u parnici njegovoj, zar da Gospod to ne vidi?
37 Tko će reći da se nešto zbiva a da Gospod ne naredi?
38 Ne dolazi li od volje Svevišnjega zlo i dobro?
39 Zašto da se živ čovjek tuži? Neka se svatko za svoje grijehe tuži.
40 Pretražimo i gledajmo putove svoje, vratimo se Gospodu!
41 Prignimo srce i ruke svoje k Bogu na nebesima!
42 Zgriješismo i buntovnici bijasmo, a ti nam nisi opraštao.
43 Sakrio si se u gnjevu svome i gonio si nas, bez milosti ubijao.
44 Obastro si se oblakom, da ne prođe molitva.
45 Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.
46 Šire usta svoja na nas svi neprijatelji naši.
47 Strah i jama zadesi nas, pustošenje i zatiranje,
48 Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti kćeri naroda moga.
49 Oči moje suze liju bez prestanka, bez odmora,
50 dokle Gospod s visine neba ne pogleda i ne vidi.
51 Muči mene oko moje zbog svih kćeri grada moga.
52 Kao pticu progone me koji me mrze bez razloga.
53 Htjedoše u jamu život moj svaliti i kamenje nabacaše na me.
54 Potopi me voda preko glave, i ja rekoh: “Pogiboh!”
55 Prizvah ime tvoje, Gospode, iz dubine jame,
56 i ti ču glas moj. Ne začepljuj uho svoje na moje uzdahe, na vapaj moj!
57 Približio si se kada te prizvah. Rekao si: “Ne boj se!”
58 Izborio si, Gospode, pravdu duši mojoj, život si mi izbavio.
59 Vidio si, Gospode, patnje moje, daj mi po pravdi mojoj!
60 Vidio si, Gospode, sve osvete njihove, sve urote njihove protiv mene.
61 Čuo si, Gospode, ruganja njihova, sve podvale njihove protiv mene,
62 govore protivnika mojih i naume što protiv mene svaki dan smišljahu.
63 Vidi kada sjede i kada ustaju: ja sam njima pjesma-rugalica.
64 Daj im plaću, Gospode, po djelima ruku njihovih.
65 Neka im otvrdnu srca, udari ih prokletstvom svojim.
66 Goni ih gnjevom svojim, istrijebi ih pod nebesima, Gospode!
1 Kako potamnje zlato, pokvari se čisto zlato! Kamenje svetišta rasu se po uglovima svih
ulica.
2 Plemeniti sinovi sionski, cijenjeni kao žeženo zlato, smatraju se, jao, kao posude
zemljane, djelo ruku lončarskih.
3 I šakali dojke svoje daju i doje mladunčad, a kći naroda moga posta nemilosna kao nojevi
iz pustinje.
4 Lijepi se za nepce jezik dojenčetu, usahnut od žeđi. Djeca hljeba prose, a nitko im ga ne
daje.
5 Oni koji su jela najslađa jeli, po ulicama izdišu; nekoć nošeni u grimizu, sada se valjaju
po buništu.
6 Kazna je kćeri naroda moga teža nego kazna nad Sodomom, koja se učas zatre, a da
nitko za njom rukom ne posegnu.
7 Svjetliji od snijega knezovi joj bijahu, i bjelji od mlijeka; obrazi im crveniji od koralja
bijahu, lice kao safir.
8 Sada im je lice tamnije od čađe, ne prepoznaju se na ulici; koža im je za kosti prionula,
suha kao drvo.
9 Sretniji su oni što od mača ginu nego oni koji izdišu od gladi i padaju iznemogli otrgnuti
od ploda zemlje.
10 Žene pored sve nježnosti svoje djecu svoju daju da se kuhaju; ona su im hrana u
propasti kćeri naroda moga.
11 Gospod gnjev svoj ispuni, plamenu jarost svoju izli, i raspali oganj po Sionu koji mu
temelje proždire!
1vi kraljevi zemlje ne bi vjerovali, i nitko na svijetu vjerovao ne bi da će neprijatelj, da će
dušmanin ući na vrata jeruzalemska.
13 Evo ploda grijeha proroka njegovih i nedjela svećenika njegovih, koji usred njega
prolijevahu krv pravednu!
14 Po ulicama lutahu kao slijepci, krvlju poprskani, da se haljine njihove ne mogahu
doticati.
15 “Odstupite, nečisti”, vikalo se za njima, “odstupite, odstupite, ne dirajte!” I bježe, i
lutaju tamo i amo. Među narodima govori se: “Neće oni više stana svog imati!”
16 Rasija ih Gospod u svom gnjevu, na njih pogled više ne obraća. Ne poštuju se ni
svećenici, ne čini se milost starcima.
17 Iščilješe nam oči, a uzalud pomoć čekasmo; pogled naš se s nadom obraćao k narodu
koji nas ne može spasiti.
18 Vrebahu korake naše da ne hodamo po trgovima svojim. Kraj se naš približi, dani naši
navršiše, dolazi nam kraj!
19 Gonitelji naši bijahu lakši od orlova nebeskih; po gorama nas gonjahu, po pustinji
zasjede postavljahu.
20 Onaj koji život naš držaše - pomazanik Gospodnji - uhvati se u jame njihove, on, za
koga govorasmo: “Pod sjenom ćemo njegovom među narodima živjeti!”
21 Raduj se, veseli se, kćeri edomska, stanovnice zemlje Usa! I na te će pehar doći, opit ćeš
se i razgolit ćeš se!
22 Iskupljeno je nedjelo tvoje, kćeri sionska. Neće te u ropstvo više voditi. Kaznit će on
zloću tvoju, kćeri edomska, otkrit će grijehe tvoje.

1 Spomeni se, Gospode, onoga što nas zadesi, pogledaj i vidi sramotu našu!
2 Baštinu našu uzeše stranci, domove naše nepoznati razgrabiše.
3 Sirotinja smo, oca nemamo, majke su naše kao udovice.
4 Vodu koju pijemo plaćamo novcem, drva kupujemo.
5 Gone nas, jaram na vratu nosimo; iznemogosmo, a odmora nemamo.
6 Egiptu i Asiriji ruke svoje pružismo da se kruha nasitimo.
7 Oci naši zgriješiše, i više ih nema, a mi breme njihovih nedjela nosimo.
8 Robovi nad nama gospodare, a nikoga nema da nas iz njihovih ruku spasi.
9 Kruh svoj sa strahom tražimo, izlažući život maču u pustinji.
10 Koža nam se od ljute gladi kao peć žari.
11 Oskvrnuli su žene na Sionu i djevojke u gradovima judejskim.
12 Rukama svojim knezove povješaše, ni lica staračka nisu poštovali.
13 Mladiće pod žrvnje uzeše, pod drvima djeca iznemogoše.
14 Na vratima gradskim nema više staraca, a mladići prestadoše pjevati.
15 Ode radost iz srdaca naših, igra se naša u žalost pretvori.
16 Pade vijenac s glave naše! Teško nama što zgriješismo!
17 Ako li je srce naše tužno, i ako su oči naše tamne,
18 to je zato što se Sion raskopa i lisice po njemu šetaju.
19 Ti, Gospode, dovijeka kraljuješ, prijestolje je tvoje od koljena do koljena.
20 Zašto da nas zauvijek zaboraviš i za duge da nas godine napustiš?
21 Obrati nas, Gospode, k sebi, pa ćemo se obratiti; daj nam jošte dana kao što su raniji
bili!
22 Jesi li nas sasvim odbio i hoćeš li se na nas beskrajno srditi?
PROROK EZEKIEL
LB) Ezekiel glava 1

1 Tridesete godine, petoga dana četvrtog mjeseca, kako bijah među robljem na rijeci
Kebaru, otvoriše se nebesa, i ja imadoh božanstvena viđenja.
2 Petog dana toga mjeseca - pete godine otkako se zarobi kralj Jojakim -
3 riječ Gospodnja progovori Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku, u zemlji kaldejskoj na
rijeci Kebaru. Ondje bi nad njim ruka Gospodnja.
4 Ja pogledah, i gle, silan vjetar dođe sa sjevera, gust oblak i snop plamena, koji sipaše na
sve strane blistavu svjetlost, u čijoj se sredini sjajilo nešto kao uglađen bakar izvađen iz
ognja.
5 U sredini bijahu još četiri živa stvorenja koja obličjem bijahu nalik na čovjeka.
6 Svako od njih imalo je četiri lica i četiri krila.
7 Noge im bijahu prave, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi.
8 Pod krilima na četiri strane imali su ruke čovječje, a svatko od njih imao je svoj obraz i
svoja krila.
9 Krila im bijahu sastavljena jedno s drugim; i ne okretahu se idući, nego je svaki išao
naprijed.
10 Sva četiri imala su jedno lice čovječje, sva četiri jedno lice lavovsko s desne strane, sva
četiri jedno lice volujsko s lijeve strane, i sva četiri jedno lice orlovsko.
11 Lica i krila bijahu im razdijeljena odozgor; u svakome se dva krila sastavljahu jedno s
drugim, a dva im pokrivahu tijelo.
1vaki je išao ravno naprijed; išli su kamo ih je vodio duh, ne okrećući se.
13 Ta stvorenja izgledala su kao živo ugljevlje, kao buktinje, i taj oganj prolazio je između
tih živih stvorenja i bacao blistavu svjetlost i sjaj.
14 A stvorenja su trčala i vraćala se kao munje.
15 Ja pogledah ta stvorenja, i gle, na zemlji biješe po jedan kotač uza svako stvorenje
prema četiri lica njegova.
16 Izgledom i oblikom ti kotači bijahu kao krizolit, i sva četiri bijahu jednaka; izgledom i
oblikom bijahu kao jedan kotač utisnut u drugi.
17 Kad su išli, išli su na svoje četiri strane i nisu skretali s puta svoga.
18 Opseg i visina bili im strašni, a na naplatnicama sva su četiri kotača imala mnogo očiju.
19 Kad su ta stvorenja išla, išli su i kotači uz njih; a kad su se ta stvorenja podizala od
zemlje, podizali su se i kotači.
20 Kud ih je duh gonio, onamo su išli, i prema njima su se podizali kotači, jer duh tih
stvorenja bijaše u kotačima.
21 Kad su ona išla, išli su i oni, i kad su ona stajala, stajali su i oni; kad su se ona podizala
od zemlje, podizali su se i kotači prema njima, jer duh tih stvorenja bijaše u kotačima.
22 Iznad glava tih stvorenja bijaše kao nebo, kristalno, blistavo, razastrto odozgor, iznad
njihovih glava .
23 Pod tim nebom bijahu im krila pružena jedno prema drugome; svakome po dva krila
pokrivahu tijelo.
24 Ja čuh lepet njihovih krila kao huku velike vode, kao glas Svemoćnoga, kao graju u
taboru. Kad stajahu, spuštahu krila.
25 Kad spuštahu krila pri zastajanju, čula se huka koja se odbijala s neba iznad njihovih
glava .
26 Ispod neba, iznad njihovih glava , bijaše nešto kao kamen safir u obliku prijestolja; i na
tom obliku prijestolja bijaše kao neki čovjek postavljen s visine.
27 I vidjeh nešto kao sjajnu kovinu, kao oganj u kojem bijaše taj čovjek te sipaše zrake
unaokolo. Od bedara njegovih pa do gore, od bedara njegovih pa do dolje, vidjeh kao
oganj i blistavu svjetlost koja ga obavijaše.
28 Kao što je duga u oblaku u kišni dan, takav bijaše izgled te blistave svjetlosti koja ga
obavijaše. To bijaše prava slava Gospodnja. Pred tom pojavom padoh ničice i čuh glas
nekoga koji mi govoraše.
LB) Ezekiel glava 2

1 I reče mi: “Sine čovječji, ustani na noge, govorit ću ti.”
2 Čim mi progovori, uđe u me duh i postavi me na noge, i ja slušah onoga koji mi
govoraše.
3 On mi reče: “Sine čovječji, ja te šaljem k sinovima Izraelovim, k narodima buntovnim,
koji se odmetnuše od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene do ovoga dana.
4 Šaljem te k sinovima drska obraza i uporna srca. Reci im: Ovako govori Gospod.
5 I poslušali oni ili ne poslušali - jer su dom buntovni - znat će da je prorok među njima.
6 I ti, sine čovječji, ne boj ih se, niti se boj njihovih riječi. I ako su oko tebe čkalj i trnje i
živiš među škorpijama; ne boj se njihovih riječi, i ne plaši se njihova pogleda, jer su oni
dom buntovni.
7 Kaži im moje riječi, poslušali oni ili ne poslušali, jer su odmetnici.
8 A ti, sine čovječji, slušaj što ću ti kazati! Ne budi nepokoran kao taj dom! Otvori usta
svoja i pojedi ono što ću ti dati!”
9 Ja pogledah, a jedna ruka bijaše pružena prema meni; držala je svitak knjige.
10 On je razvi preda mnom. Bila je ispisana iznutra i izvana. U njoj bijahu napisana
tugovanja, naricanja i jadikovanja.
LB) Ezekiel glava 3

1 On mi reče: “Sine čovječji, pojedi ovo što je pred tobom, pojedi ovu knjigu, idi i govori
domu Izraelovu!”
2 Ja otvorih usta, i on mi dade da pojedem onaj svitak!
3 Reče mi: “Sine čovječji, nahrani svoj trbuh i napuni utrobu svoju ovom knjigom koju ti
dajem.” Ja je pojedoh, i ona mi bijaše u ustima slatka kao med.
4 On mi reče: “Sine čovječji, idi k domu Izraelovu i govori mu moje riječi!
5 Jer se ne šalješ k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, čije riječi ne bi
razumio, nego k domu Izraelovu.
6 Ne šaljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora, kojima ne bi
riječi razumio. Kad bih te k njima poslao, oni bi te slušali.
7 Ali te dom Izraelov neće slušati, jer oni ne žele mene slušati, jer je sav dom Izraelov
tvrda čela i uporna srca.
8 Evo, otvrdnut ću tvoj obraz prema njihovu obrazu, otvrdnut ću ti čelo prema njihovome
čelu.
9 Učinit ću tvoje čelo kao dijamant, tvrđe od kremena. Ne boj ih se, iako su dom
buntovni.”
10 On mi reče: “Sine čovječji, primi u srce svoje i slušaj ušima svojim sve riječi koje ću ti
govoriti.
11 Idi k roblju, k sinovima svoga naroda, govori im, poslušali oni ili ne poslušali, reci im:
Ovako govori Gospod, Vječiti.”
12 Duh me podiže, te začuh za sobom žamor silnoga glasa: “Blagoslovljena slava
Gospodnja iz stana njegova!”
13 Čuo sam lepet krila onih živih stvorenja koja udarahu jedno o drugo, prasak kotača
prema njima i veliki žamor graje.
14 Duh me podiže i odnese. Išao sam gnjevan i jarostan, a ruka Gospodnja djelovala je
silno nada mnom.
15 Dođoh u Tel Abib, k roblju koje je stanovalo na rijeci Kebaru, i u mjesto gdje su se
naselili, te ostadoh ondje među njima sedam dana.
16 Poslije sedam dana riječ Gospodnja ovako mi progovori:
17 “Sine čovječji, ja te postavljam kao stražu nad domom Izraelovim. Slušat ćeš riječi iz
usta mojih i opominjat ćeš ih s moje strane.
18 Kad kažem bezdušniku: ‘Poginut ćeš!’, a ti ga ne opomeneš i ne progovoriš mu da bi
odvratio bezdušnika od zla puta njegova, da bi ga sačuvao na životu, onaj će bezdušnik
umrijeti u svojoj neduševnosti, a ja ću od tebe tražiti njegovu krv.
19 A kad opomeneš bezdušnika, a on se ne odvrati od neduševnosti svoje i sa zloga puta
svoga, on će umrijeti u bezdušnosti svojoj, a ti ćeš spasiti dušu svoju.
20 Ako se pravednik odvrati od svoje pravde i napravi zlo, ja ću pred njim zamku
postaviti, i on će umrijeti; a zato što ga nisi opomenuo, on će u svom grijehu umrijeti, a
pravedna djela njegova neće se spominjati, ali ću njegovu krv tražiti od tebe.
21 Ako ti opomeneš pravednika da ne griješi, i on ne zgriješi, on će živjeti jer je primio
opomenu, a ti ćeš spasiti dušu svoju.”
22 Opet me zahvati ruka Gospodnja, i on mi reče: “Ustani, iziđi u dolinu; ondje ću govoriti
s tobom.”
23 Ja ustah i otiđoh u dolinu; i gle, ondje se pojavi slava Gospodnja, kao što je bijah vidio
na rijeci Kebaru. Tada padoh ničice.
24 Duh uđe u me i učini da se dignem na noge. I Gospod mi progovori: “Idi i zatvori se u
svoju kuću.
25 Sine čovječji, na tebe ću staviti užad, i svezat ću te da ne bi išao među njih.
26 Ja ću učiniti da ti jezik prione uz nepce, da onijemiš i da ih ne uzmogneš karati, jer je to
rod buntovan.
27 Ali kad ti progovorim, otvorit ću ti usta da im kažeš: Ovako govori Gospod, Vječni. Tko
hoće slušati, neka sluša, a tko neće slušati, neka ne sluša, jer je to rod buntovan.”
LB) Ezekiel glava 4

1 “A ti, sine čovječji, uzmi opeku i postavi je preda se, pa izrezuj na njoj grad Jeruzalem.
2 Nacrtaj oko njega opsadu, napravi kule prema njemu i opkope okolo njega, vojsku oko
njega i ubojite sprave okolo njega.
3 Zatim uzmi željeznu ploču i stavi je kao gvozden zid između sebe i grada, pa okreni lice
svoje prema njemu, i on će biti opsjednut, a ti ćeš ga opsjesti. Neka to bude znak domu
Izraelovu.
4 Zatim lezi na svoju lijevu stranu i stavi na sebe bezdušnost doma Izraelova; koliko dana
ležiš na njoj, toliko ćeš nositi bezdušnost njihovu.
5 Izbrojit ću ti broj dana jednak onome godina bezdušnosti njihove - tristo devedeset
dana. Toliko ćeš nositi bezdušnost doma Izraelova.
6 Kad navršiš te dane, onda lezi na svoju desnu stranu, i nosit ćeš bezdušnost doma Judina
četrdeset dana; dajem ti po jedan dan za svaku godinu.
7 Okrenut ćeš svoje lice i golu mišicu prema opkoljenom Jeruzalemu i prorokovat ćeš
protiv njega.
8 I evo, vezat ću te užetima da se ne prevrneš s jedne strane na drugu dokle ne navršiš
dane opsade svoje.
9 Uzmi pšenice, ječma, boba, leće, prosa i raži te saspi sve u jednu posudu i napravi od
toga sebi kruha prema broju dana koje ćeš odležati na svojoj strani. Jest ćeš ga tri stotine i
devedeset dana.
10 Hrana koju ćeš jesti mjerit će dvadeset šekela na dan; jest ćeš je na obroke.
11 Voda koju ćeš piti imat će mjeru od šestine hina; pit ćeš je na obroke.
12 Jest ćeš ječmenu pogaču, koju ćeš ispeći na njihove oči na kalu čovječjem.”
13 I Gospod reče: “Tako će jesti sinovi Izraelovi kruh svoj nečist među narodima u koje ću
ih izagnati.”
14 Ja rekoh: “Ah, Gospode, Vječni, duša moja nije okaljana, jer od djetinjstva do sada
nisam jeo od uginuloga ni razdrtoga, niti je ušlo u moja usta nečisto meso.”
15 On mi odgovori: “Evo, dajem ti kravlju balegu umjesto čovječjeg izmeta da na njoj
ispečeš sebi kruh.”
16 Još mi reče: “Sine čovječji, uništit ću u Jeruzalemu i zadnju zalihu kruha, te će se jesti
kruh na mjeru i u brizi, a vodu će se piti na mjeru i u užasu.
17 Jer će im nestati kruha i vode i čudit će se među sobom te smalaksati zbog bezdušnosti
svoje.
LB) Ezekiel glava 5

1 A ti, sine čovječji, uzmi oštar nož, britvu brijačku, uzmi ga i prijeđi njime preko glave
svoje i preko brade svoje. Uzmi zatim mjerice i razdijeli dlake.
2 Treći dio spali ognjem usred grada, kad se navrše dani opsade, a drugu trećinu udaraj
britvom okolo njega; trećinu razmetni u vjetar, i ja ću izvući mač za njima.
3 Uzmi malo od njih i zaveži u svoj skut.
4 I od toga još uzmi i baci u oganj te zapali. Odatle će se razgorjeti vatra na sav dom
Izraelov.”
5 Ovako govori Gospod, Vječni: “Ovo je Jeruzalem koji postavih usred naroda i zemalja
oko njega.
6 On je prekršio moje zakone i naredbe i skrivio više nego narodi i zemlje oko njega, jer je
odbacio moje zakone i nije slijedio moje naredbe.
7 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Zato što ste postali gori od naroda koji su oko vas,
niste slijedili moje uredbe i niste izvršavali moje zakone, pa ni uredbe naroda koji su oko
vas,
8 zato ovako govori Gospod, Vječni: Evo mene protiv tebe; izvršit ću usred tebe sudove
svoje naočigled naroda.
9 Učinit ću ti što još nisam učinio niti ću učiniti, za sve gadosti tvoje.
10 Zato će oci jesti sinove usred tebe, a sinovi će jesti očeve svoje; izvršit ću na tebi sud
svoj i rasijat ću u sve vjetrove sav ostatak tvoj.
11 Tako bio ja živ, govori Gospod, Vječni, što si oskvrnuo moje Svetište svakojakim
nečistoćama svojim i svakojakim gadostima svojim; zato ću te uništiti, i oko moje neće
žaliti niti će se smilovati.
12 Trećina će tvojih stanovnika pomrijeti od kuge i izginuti od gladi usred tebe, druga će
trećina pasti od mača oko tebe, a trećinu ću rasijati u sve vjetrove i izvući ću mač za
njima.
13 Tako će se izvršiti gnjev moj i namirit ću jarost svoju na njima, zadovoljit ću se, a oni će
spoznati da sam ja, Gospod, govorio u revnosti svojoj kad raspalim gnjev svoj nad njima.
14 Učinit ću od tebe pustoš i ruglo među narodima koji su oko tebe, pred svakim
prolaznikom.
15 Bit ćeš ruglo i sramota, primjer i čudo narodima koji su oko tebe kad izvršim sudove
svoje na tebi gnjevom, jarošću i ljutim kaznama - ja, Gospod, govorim -
16 kad pustim na vas ljute strijele gladi koje nose smrt; njih ću pustiti da vas zatrem,
navalit ću na vas glad i slomiti vam sve pričuve kruha,
17 pustiti na vas glad i ljute zvijeri, koje će ti djecu pojesti, a kuga i krv proći će kroza te i
kad pustim mač na te. Ja, Gospod, rekoh.”
LB) Ezekiel glava 6

1 Riječ Gospodnja progovori mi:
2 “Sine čovječji, okreni lice svoje prema gorama Izraelovim i prorokuj protiv njih!
3 I reci: Gore Izraelove, čujte riječ Gospoda, Vječnoga! Ovako govori Gospod, Vječni,
gorama i brežuljcima, stranama i dolinama: Evo, ja ću na vas mač pustiti i uzvišice vaše
oboriti.
4 Opustjet će vaši žrtvenici, polomit će se sunčani likovi vaši, popadat će vaši mrtvi ispred
vaših idola.
5 Pobacat ću leševe sinova Izraelovih pred njihove idole, razmetnut ću kosti vaše oko
vaših žrtvenika.
6 Gdje god boravili, gradovi će se vaši raskopati i uzvišice vaše opustošiti; žrtvenici će se
vaši razoriti i napustiti, idoli će se vaši izlomiti i nestat će ih; oborit će se sunčani likovi
vaši, uništit se ta djela vaša.
7 Pobijeni usred vas će popadati, i spoznat ćete da sam ja Gospod.
8 Ali ću od vas ostaviti ostatak koji će među narode uteći od mača kad se po zemljama
raspršite.
9 Izbjeglice vaše spomenut će se mene među narodima gdje budu u ropstvu, jer ću im ja
slomiti brakolomno i nevjerno srce; povadit ću im oči kojima su idolima ugađali. Sami će
sebe zamrziti za zla koja počiniše u svim gradovima svojim.
10 I spoznat će da sam ja Gospod i da nisam uzalud prijetio da ću na njih pustiti zlo.
11 Ovako govori Gospod, Vječni: Pljesni rukom, lupni nogom i reci: Jao! Zbog svih gadnih
zala doma Izraelova, jer će pasti od mača, od gladi i od kuge.
12 Koji je daleko, umrijet će od kuge, tko je blizu, od mača će pasti, tko ostane opkoljen,
izdahnut će od gladi. Tako ću ja iskaliti gnjev svoj nad njima!
13 I spoznat ćete da sam ja Gospod kad mrtvi njihovi budu među idolima njihovim, oko
žrtvenika njihovih, na svakoj uzvisini i na svima vrhovima gorskim, i pod svakim zelenim
drvetom, i pod svakim hrastom granatim, svuda gdje su god mirise ugodne palili sv
14 Zamahnut ću rukom svojom na njih, napravit ću im od zemlje goru pustoš od pustinje
Rible gdje god prebivaju, pa će spoznati da sam ja Gospod.”
LB) Ezekiel glava 7

1 Riječ Gospodnja progovori mi:
2 “Sine čovječji, ovako govori Gospod, Vječni, za zemlju Izraelovu: Dođe kraj! Dođe zemlji
kraj na sve četiri strane.
3 Dođe ti kraj; pustit ću svoj gnjev na te, sudit ću ti po putovima tvojim, na tebe ću sve
breme gadosti tvojih navaliti.
4 Oko te moje neće požaliti i neću se smilovati, nego ću putove tvoje na te staviti, i gadosti
tvoje bit će usred tebe, pa ćete spoznati da sam je Gospod.
5 Ovako govori Gospod, Vječni: Zlo, zlo jedinstveno! Evo ga, ide!
6 Dođe kraj, dođe kraj, na te usta, evo ide!
7 Dođe dan tvoj, stanovniče zemlje, dođe vrijeme, primače se dan, dan propasti, i na
gorama će umuknuti pjesme!
8 Sada ću jarost svoju na tebe izliti, gnjev ću svoj na tebi iskaliti, sudit ću ti po putovima
tvojim, na tebe ću sve breme gadosti tvojih navaliti.
9 Oko te moje neće požaliti i neću se smilovati, nego ću putove tvoje na te staviti, i gadosti
tvoje bit će usred tebe, pa ćete spoznati da sam ja Gospod.
10 Evo dana! Evo dođe. Dođe red tvoj! Procvjeta prut! Proklija sila!
11 Nasilje se kao bič bezdušnosti podiže. Nestaje i njih i bučne vreve njihove i mnoštva
njihova! Ne plače se za njima!
12 Dođe vrijeme, stiže dan! Kupac da se ne raduje, prodavač da se ne žali! Jer se gnjev
raspaljuje na sve mnoštvo njihovo.
13 Neće prodavač vratiti ono što je prodao ma i živ ostao; jer se neće oporeći proroštvo na
sve mnoštvo njihovo, i zbog zloće svoje neće nitko život svoj sačuvati.
14 Zatrubiše trube, sve je gotovo! Ali nitko u boj ne kreće, jer se gnjev moj raspaljuje na
sve mnoštvo njihovo.
15 Mač vani, kuga i glad unutra! Tko je u polju, od mača će pasti, tko je u gradu, kuga i
glad će ga proždrijeti.
16 Sklanjaju se bjegunci; po gorama su kao golubovi iz dolina; svi kukaju, svaki zbog svoje
bezdušnosti.
17 Sve su ruke klonule, u znoju se sva koljena rastapaju;
18 oko sebe kostrijet pripasuju; strah ih hvata, sva su lica zbunjena, sve su glave obrijane.
19 Srebro svoje pobacat će po ulicama, zgadit će im se zlato njihovo; ni srebro ni zlato
njihovo neće ih spasiti u dan gnjeva Gospodnjega. Neće moći duše nasititi ni trbuha svoga
napuniti, jer baš to ih baci u propast njihovu.
20 Ponose se svojim krasnim nakitom, od njega su likove gadova svojih, idola svojih,
načinili. Zato ću i učiniti da se zgade na nj
21 i dat ću ga tuđinu kao pljačku, bezdušnicima u zemlji kao plijen da ga okaljaju.
22 Odvratit ću lice svoje od njih, oskvrnut će se Svetište moje, razbješnjeli ljudi u nj će ući
i oskvrnut će ga,
23 Spremaj lance! Jer je zemlja puna ubojstava, grad je pun nasilja.
24 Dovest ću najgore između naroda da im otmu kuće njihove; prekinut ću bijes silnika i
oskvrnuti svetišta njihova.
25 Ide propast! Spasa traže, ali spasa nema!
26 Nevolja za nevoljom ih stiže i vika za vikom. Od proroka traže viđenja! Svećenici
Zakona ne znaju, nestade savjeta u staraca.
27 Previja se kralj, strepi knez od straha, zadrhtaše ruke u svoj zemlji narodu. Vratit ću im
po putovima njihovim, sudit ću im kako su zaslužili, pa će spoznati da sam ja Gospod.
LB) Ezekiel glava 8

1 Šeste godine, petoga dana šestoga mjeseca, dok sam sjedio u svojoj kući, a preda mnom
su sjedile starješine judejske, pade na me ruka Gospoda, Vječnoga.
2 Ja pogledah, i gle, tu bijaše kao neki čovjek; od bedara naniže bijaše oganj, od bedara
naviše također oganj, nešto blistavo kao uglađen bakar.
3 I pruži kao ruku i uhvati me za kosu. Duh me podiže između neba i zemlje i prenese me
u božanstvenom viđenju u Jeruzalem, na nutarnja vrata prema sjeveru, gdje bijaše idol
ljubomore koji draži ljubomoru Gospodnju.
4 I gle, ondje bijaše slava Boga Izraelova, kako sam je vidio u dolini.
5 Reče mi: “Sine čovječji, podigni oči k sjeveru!” Ja podigoh oči k sjeveru, i gle, onaj kumir
ljubomore bijaše na sjeveru, kraj vrata žrtvenika, kod ulaza.
6 I reče mi: “Sine čovječji, vidiš li što oni rade? Velike su to gadosti koje čini dom Izraelov
da bih se udaljio od svoga Svetišta. Ali ćeš vidjeti još većih gnusoba.”
7 Tada me odvede na vrata od trijema. Ja pogledah, i gle, u zidu bijaše jedna rupa.
8 I on mi reče: “Sine čovječji, probij ovaj zid!” Ja probih zid, a ondje bijahu vrata.
9 I on mi reče: “Uđi i gledaj grdne gadosti koje oni tu čine!”
10 Ja uđoh i pogledah. I zaista, tu bijahu svakojake slike gmizavaca i gadnih životinja, a svi
idoli doma Izraelova naslikani na zidu, svuda unaokolo.
11 Pred tim idolima stajalo je sedamdeset ljudi od starješina doma Izraelova, među kojima
bijaše i Jaazanija, sin Šafanov; svaki je imao kadionicu u ruci, iz koje se podizao gust oblak
tamjana.
12 I on mi reče: “Sine čovječni, vidiš li što u mraku rade starješine doma Izraelova, svaki u
svojoj sobi punoj slika? Jer oni govore: Ne vidi nas Gospod, Gospod je ovu zemlju
napustio.”
13 I reče mi: “Vidjet ćeš i druge gnusobe koje čine.”
14 I odvede me na vrata Doma Gospodnjega, na sjevernu stranu. A tu bijahu neke žene
koje su sjedile i plakale za Tamuzom.
15 Pa mi reče: “Vidiš li to, sine čovječji? Vidjet ćeš i druge, još veće, gadosti!”
16 I odvede me u nutarnji trijem Doma Gospodnjega. Na ulazu u hram Gospodnji, između
trijema i žrtvenika bijaše oko dvadeset i pet ljudi okrenutih leđima prema hramu
Gospodnjemu, a licem k istoku; klanjali su se suncu prema istoku.
17 I on mi reče: “Vidiš li ti to, sine čovječji? Malo li je domu Judinu da čini gadosti koje
ovdje čini? Treba li još da napune zemlju nasiljem i da me neprestano draže? Evo, drže
granu pred svojim nosom.
18 Ali ću i ja djelovati u gnjevu, oko će moje biti bez milosrđa, neću se smilovati; kad
zavape k meni, neću ih uslišiti.”
LB) Ezekiel glava 9

1 Zatim povika silnim glasom na moje uši i reče: “Pristupite vi koji morate kazniti grad,
svaki sa svojim oružjem zatiranja u ruci!”
2 I gle, šest ljudi dođe putem od gornjih vrata, sa sjeverne strane, svaki sa svojim oružjem
zatiranja u ruci. Među njima bijaše čovjek obučen u platno s pisarskim priborom o pojasu.
Rasporediše se ispred bakrenog žrtvenika.
3 Slava Boga Izraelova podiže se s kerubina na kome bijaše i krenu prema pragu Doma. I
on pozva čovjeka obučena u platno koji je imao pisarski pribor o pojasu.
4 Gospod mu reče: “Prođi kroz grad, kroz Jeruzalem, i zabilježi znak na čelo ljudima koji
uzdišu i kukaju zbog svih gadosti koje se čine u njemu.”
5 A drugima reče na moje uši: “Prođite za njim gradom i udarajte, neka se oko vaše ne
smiluje, budite bez milosrđa!
6 Pobijte i istrijebite starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; ali ne pristupajte k onima na
kojima bude znak; a počnite od mog Svetišta!” I oni počeše od starješina koji bijahu pred
Domom.
7 I on im reče: “Oskvrnite Dom i napunite trijemove leševima!... Idite!...” Oni iziđoše i
stadoše udarati po gradu.
8 Dok oni udarahu, i ja još ostah, padoh ničice i povikah: “Ah! Gospode, Vječni, zar ćeš
uništiti sve ono što još preostaje od Izraela, izlivši gnjev svoj na Jeruzalem?”
9 On mi odgovori: “Bezdušnost doma Izraelova i Judina prevelika je, zemlja je puna krvi, a
grad nepravde, jer oni govore: ‘Gospod je napustio zemlju, Gospod ništa ne vidi.’
10 I ja ću biti bez milosti i neću imati milosrđa; djela njihova obratit ću na njihove glave.”
11 I gle, čovjek odjeven u platno, koji je imao pisarski pribor o pojasu, javi govoreći:
“Učinio sam ono što si mi zapovijedao.”
LB) Ezekiel glava 10

1 Ja pogledah, a na nebu koje bješe iznad glava kerubina bilo je nešto kao kamen safir;
iznad njih vidjelo se nešto nalik na prijestolje.
2 I Gospod reče čovjeku odjevenom u platno: “Uđi među kotače ispod kerubina, uzmi
pune pregršti žeravice koja je između kerubina i rasprši po gradu!” I on pođe na moje oči.
3 Kerubini bijahu s desne strane Doma kad čovjek uđe, a oblak napuni nutarnji trijem.
4 Slava Gospodnja podiže se s kerubina i krenu na prag Doma; Dom se napuni oblakom, a
trijem svjetlošću slave Gospodnje.
5 Šum kerubinovih krila čuo se do vanjskoga trijema, kao glas Svemoćnoga Boga kad
govori.
6 I Gospod dade ovu zapovijed čovjeku obučenom u platno: “Uzmi ognja između kotača,
između kerubina!” I taj čovjek uđe i stade kod kotača.
7 Tada jedan kerubin ispruži ruku posred kerubina k ognju koji bijaše među kerubinima.
On ga uze i stavi u ruke čovjeku odjevenom u platno. I taj ga čovjek uze i iziđe.
8 Na kerubinima se vidjelo nešto kao ruka čovječja pod njihovim krilima.
9 Ja pogledah, i gle, kod kerubina bijahu četiri kotača, po jedan kotač kod svakog
kerubina; i ti kotači izgledahu kao kamen krizolit.
10 Sva četiri kotača izgledahu jednako; svaki kotač kao da je usred drugog kotača.
11 Kad su se kretala, kretala su se sva četiri, svaki na svoju stranu, i idući nisu skretala,
nego kamo bi se usmjerila glava , onamo bi okretali i kotači bez skretanja.
12 Cijelo tijelo kerubina - i leđa, i ruke, i krila - bijaše puno očiju, a tako isto i kotači, sva
četiri kotača, sve unaokolo.
13 Ja čuh da se kotači zovu vihor.
14 Svaki je od njih imao četiri lica: jedno kerubinsko, drugo čovječje, treće lavovsko, a
četvrto orlovsko.
15 I kerubini se podigoše uvis. To bijahu ona ista živa stvorenja koja sam vidio na rijeci
Kebaru.
16 Kad su kerubini krenuli, i kotači su se kretali uz njih, a kad su kerubini mahali krilima
da se odignu sa zemlje, kotači se nisu odmicali od njih.
17 Kad su se oni zaustavljali, zaustavljali su se i kotači, a kad su se oni podizali, podizali su
se i kotači, jer duh tih živih stvorenja bijaše u njima.
18 Slava Gospodnja povuče se s praga Doma i stade iznad kerubina.
19 Kerubini raširiše krila i podigoše se sa zemlje pred mojim očima kad krenuše zajedno s
kotačima. Zaustaviše se na istočnim vratima Doma Gospodnjega, a slava Boga Izraelova
bijaše nad njima, na visini.
20 To bijahu ona živa stvorenja koja sam vidio pod Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru i ja
spoznah da su to kerubini.
21 Svaki je od njih imao četiri lica i četiri krila, a pod krilima im bijaše nešto kao ruka
čovječja.
22 Lica su im bila kao ona koja sam vidio na rijeci Kebaru; obličja im bijahu ista, bijahu oni
isti; svaki je išao ravno naprijed.

1 Duh me podiže i odnese na istočna vrata Doma Gospodnjega, koja gledaju na istok. I gle,
na ulazu bijaše dvadeset i pet ljudi, među kojima vidjeh Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju,
sina Benajina, poglava re naroda.
2 I Gospod mi reče: “Sine čovječji, to su ljudi koji smišljaju bezakonje i koji daju loše
savjete u ovome gradu.
3 Oni govore: ‘Nije još vrijeme! Zidajmo kuće! Grad je kotao, a mi smo meso.’
4 Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine čovječji!”
5 Tada duh Gospodnji pade na mene i reče mi: “Reci: Ovako govori Gospod: Tako li
govoriš, dome Izraelov! Znam ja misli vašega srca.
6 Umnožili ste ubojstva u ovome gradu, napunili ulice leševima.
7 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Mrtvaci vaši, koje usred grada pobacaste, to je meso,
a on, to je kotao; ali ja ću vas izvesti iz njega.
8 Vi se bojite mača, ali ja ću na vas mač pustiti, govori Gospod, Vječni.
9 Izvest ću ja vas iz njega, tuđincima ću vas u ruke predati i na vama sud svoj izvršiti.
10 Od mača ćete pasti; na međi ću vam Izraelovoj suditi, i tada ćete znati da sam ja
Gospod.
11 Neće vam više grad biti kotao, niti ćete vi u njemu biti meso, na međi ću vam Izraelovoj
suditi,
12 pa ćete znati da sam ja Gospod, po čijim uredbama ne htjedoste hoditi čije zakone ne
htjedoste vršiti, nego ste živjeli po zakonima okolnih naroda.”
13 Kako prorokovah, umre Pelatja, sin Benajin. Ja padoh ničice i povikah jakim glasom:
“Ah, Gospode, Vječni! Hoćeš li uništiti i ono što još ostade od Izraela?”
14 A riječ Gospodnja progovori mi ovako:
15 “Sine čovječji, tvoja su to braća, tvoja braća i tvoja rodbina i dom Izraelov svekoliki
kojima stanovnici jeruzalemski govore: ‘Ostanite daleko od Gospoda, zemlja je nama u
posjed dana.’
16 Zato im ti reci: Ovako govori Gospod, Vječni: Ako ih i odagnah daleko među narode,
ako ih po zemljama raselih, opet ću im neko vrijeme zaklonište biti u zemljama u koje
stigoše.
17 Zato im reci: Ovako govori Gospod, Vječni: Sabrat ću vas između naroda, pokupit vas iz
zemalja u koje se raseliste i dat ću vam zemlju Izraelovu.
18 Onamo će oni otići i iz nje će sve idole i gadosti izbaciti.
19 Ja ću im dati novo srce i nov duh ću u njih usaditi, izvadit ću iz tijela njihova srce
kameno i dati im srce od mesa,
20 da slijede sve naredbe moje, da poštuju i vrše zakone moje; oni će moj narod biti, i ja ću
njima biti Bog.
21 Ali onima kojima srce za idolima i gadostima čezne, učinit ću da njihova djela padnu na
njihovu glavu, govori Gospod, Vječni.”
22 Kerubini raširiše krila praćeni kotačima; i slava Boga Izraelova bijaše nad njima na
visini.
23 Slava Gospodnja podiže se usred grada i stade na gori istočno od grada.
24 Duh me podiže i odnese u viđenju po duhu Božjemu u zemlju kaldejsku, k roblju; i
viđenje koje sam imao iščeznu ispred mene.
25 Ja kazah roblju sve riječi Gospodnje koje mi on bješe objavio.

2 “Sine čovječji, ti prebivaš usred doma buntovnika koji imaju oči da vide, a ne vide, uši da
čuju, a ne čuju, jer je to dom buntovnika.
3 A ti, sine čovječji, spremi svoje stvari i idi danju, da te vide! Idi iz svoga mjesta na drugo
mjesto njima na oči; valjda će uvidjeti da su u domu buntovnika!
4 Iznesi svoje stvari danju, da te vide, kao kad se netko seli, a sam iziđi uvečer njima na
oči, kao što polaze prognanici.
5 Njima na oči probij zid i iznesi svoje stvari.
6 I njima na oči digni ih na ramena i iznesi dok je mrak; pokrij lice svoje i ne gledaj u
zemlju. Jer ja hoću da ti budeš znamenje domu Izraelovu!”
7 Ja učinih kao što mi bješe zapovjedio; iznesoh svoje stvari danju, kao stvari za put, a
uvečer probih zid rukom, pa ih po mraku iznesoh na ramenima, noseći ih njima na oči.
8 Ujutro riječ Gospodnja progovori mi ovako:
9 “Sine čovječji, upita li te dom Izraelov, taj dom buntovnika: ‘Što radiš?’,
10 odgovori im: Ovako govori Gospod, Vječni: Ovo je proroštvo za kneza koji je u
Jeruzalemu i za sav dom Izraelov koji je u njemu.
11 Reci: Ja sam za vas znamenje. Kako ja učinih, tako će im biti: svi ćete u izgnanstvo, u
roblje.
12 I knez koji je usred njih morat će u tami zavežljaj na leđa baciti i otići; zid će se probiti
da se otjera i lice će pokriti da ne vidi zemlju očima svojim.
13 Ali ću mu ja svoju mrežu razapeti, i uhvatit će se u moju zamku. Odvest ću ga u
Babilon, u zemlju kaldejsku, ali je neće vidjeti, i ondje će umrijeti.
14 A sve one oko njega koji mu pružaju pomoć, i svu vojsku njegovu, raspršit ću u sve
vjetrove i izvući ću mač za njima.
15 Pa će spoznati da sam ja Gospod kada ih po narodima raspršim i po zemljama rasijem.
16 Ali ću ostaviti od njih nekoliko ljudi, koji će se spasiti od mača, od gladi i kuge, neka
pričaju gadosti njihove među narodima u koje odu, pa će spoznati da sam ja Gospod.
18 “Sine čovječji, u strahu ćeš kruh svoj jesti i vodu ćeš svoju dršćući i u brizi piti.
19 Narodu ove zemlje reci: Ovako govori Gospod, Vječni, Jeruzalemcima u zemlji
Izraelovoj: Svoj će kruh u mukama jesti, vodu će u strahu piti; jer će im zemlja sasvim
opustjeti zbog nasilja onih koji u njoj borave.
20 I raskopat će se naseljeni gradovi, opustošit će se zemlja, i znat ćete da sam ja Gospod.”
22 “Sine čovječji, što znače te riječi podrugljive koje govorite u zemlji Izraela: ‘Prolaze
dani a od svih viđenja neće biti ništa?’
23 Zato im reci: Ovako govori Gospod, Vječni: Prekinut ću te riječi podrugljive, neće se
one više čuti u Izraelu. Nego im reci: Idu dani, i sva će se viđenja ispuniti.
24 Jer neće više biti ovih varavih utvara ni lažnih proroštava usred doma Izraelova.
25 Jer ću ja, Gospod, govoriti, i što reknem bit će, više se neće odgađati. Da, za vaših dana,
dome buntovnički, izgovorit ću i izvršit ću riječ, govori Gospod, Vječni.”
27 “Sine čovječji, evo dom Izraelov govori: Viđenje se njegovo neće dugo izvršiti, za
daleko proriče on vrijeme.”
28 Zato im reci: Ovako govori Gospod, Vječni: Izvršenje se mojih riječi neće više odgađati;
izvršit će se riječ koju ja kažem, govori Gospod, Vječni.”
2 “Sine čovječji, prorokuj protiv proroka Izraelovih koji prorokuju, i reci onima koji po
svome srcu prorokuju: Čujte riječ Gospodnju!
3 Ovako govori Gospod, Vječni: Teško prorocima bezumnim koji za svojim duhom idu i
ništa ne vide!
4 Kao lisica usred ruševina, takvi su proroci tvoji, Izraele!
5 Niste vi na proboje izlazili, niti ste dom Izraelov bedemom ogradili, da biste se u boju
održali u dan Gospodnji.
6 Varave su utvare njihove i lažna su proroštva njihova; govore: Gospod je rekao! A
Gospod ih nije poslao; varaju vas da će se riječ njihova ispuniti.
7 Nisu li utvare vaše isprazne i nisu li proroštva vaša lažna? Govorite: Gospod je rakao! A
ja nisam ni riječi izgovorio.
8 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Zato što isprazno govorite i što su lažne utvare vaše,
zato evo mene protiv vas, govori Gospod, Vječni.
9 Ruka će moja protiv proroka biti čije su utvare varave, a proroštva lažna; neće oni biti u
zboru naroda moga, neće se zapisati u knjigu doma Izraelova, i neće u zemlju Izraela ući,
pa ćete spoznati da sam ja Gospod, Vječni.
10 To će doći zato što oni moj narod prevariše govoreći: “Mir!” kada mira nema, i moj
narod zid podiže, a oni ga samo žbukaju.
11 Reci onima što žbukom mažu da će se on srušiti; silan pljusak će naići, padat će
kamenje grada velikoga i bjesnjet će oluja.
12 I gle, zid se ruši! Neće li vas pitati gdje li je žbuka kojom ga namazaste?
13 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Učinit ću u gnjevu svome da pobjesni vihor i padat
će u mome gnjevu silan pljusak, grad kao kamenje gnjevno ću oboriti na nj.
14 Oborit ću zid što žbukom namazaste, oborit ću ga na zemlju da mu se temelji otkriju;
srušit će se, i vi ćete u razvalinama njegovim propasti, pa ćete spoznati da sam ja Gospod.
15 I tako ću gnjev svoj iskaliti na zidu i na onima koji ga žbukom namazaše; a vama ću
reći: Nema više zida, ni onih koji ga namazaše,
16 proroka Izraelovih, koji o Jeruzalemu prorokuju i imaju viđenja o miru kada mira
nema, govori Gospod, Vječni.
17 A ti, sine čovječji, pogled svoj okreni na kćeri naroda svoga koje po srcu svome
prorokuju, pa prorokuj protiv njih.
18 I reci: Ovako govori Gospod, Vječni: Teško onima koji vezu poveze za svačije ruke, a
koprene za svačije glave, da duše prevare! Mislite li mog naroda duše prevariti, a svoje
sačuvati?
19 Vi me pred narodom mojim sramotite za šaku ječma i zalogaj kruha, ubijajući duše koje
ne treba da umru i čuvajući duše koje ne treba da žive, varajući narod moj koji sluša laž.
20 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Evo, gnjevan sam na poveze vaše, kojim duše, da
vam dolijeću, varate; iz ruku vaših ja ću ih istrgnuti i spasiti duše koje vi lovite da vam
dolijeću.
21 I koprene ću veše poderati te spasiti narod svoj iz vaših ruku, pa vam neće one zamka u
rukama biti, i spoznat ćete da sam ja Gospod.
22 Što vi srce pravednih lažima žalostite kad ga ja ne ožalostih, i krijepite ruke
bezdušnika da se sa svog puta zloga ne povrati i sačuva u životu,
23 nećete više imati lažnih utvara i nećete više proricati; izbavit ću narod svoj iz vaših
ruku, i spoznat ćete da sam ja Gospod.

1 Neki od starješina Izraelovih dođoše k meni i sjedoše preda me.
3 “Sine čovječji, ovi ljudi nose svoje idole u srcima svojim i upiru pogled u ono što ih je
uvalilo u bazakonje. Hoću li ja dopustiti da mene zapitaju?
4 Zato im govori i reci im: Ovako govori Gospod, Vječni: Tko god od doma Izraelova nosi
idole u srcu svome i upire pogled u ono što ga je uvalilo u bezakonje, pa dođe k proroku -
ja, Gospod, odgovorit ću njemu usprkos mnoštvu idola njegovih,
5 da dirnem u srce one iz doma Izraelova koji su se otuđili od mene sa svim idolima
svojim.
6 Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Gospod, Vječni: Obratite se i odstupite od idola
svojih, odvratite lice svoje od svih gadosti svojih.
7 Jer koji god od doma Izraelova, ili od stranaca koji prebiva u Izraelu, odstupi od mene i
nosi u srcu svome idole svoje, a upire pogled u ono što ga je uvalilo u bazakonje njegovo,
pa dođe k proroku da mene preko njega upita, njemu ću odgovoriti ja, sa
8 I okrenut ću lice svoje protiv toga čovjeka, učinit ću od njega znamenje i predmet priče,
istrijebit ću ga iz naroda svoga, pa ćete znati da sam ja Gospod.
9 I ako bi se prorok prevario i rekao koju riječ, to sam ja, Gospod, koji ću zavesti onog
proroka i dignuti ruku svoju na nj, te ga istrijebiti iz naroda svoga Izraela.
10 Tako će obojica ponijeti kaznu bezakonja svoga: kazna prorokova bit će kao i kazna
onoga koji ga pita,
11 da dom Izraelov više ne zaluta daleko od mene i da se više ne okalja svim prijestupima
svojim. Tad će oni biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog, govori Gospod, Vječni.”
13 “Sine čovječji, kad bi mi koja zemlja zgriješila čineći nevjeru, te bih ja digao ruku svoju
na nju i uništio joj pričuvu u kruhu, te pustio na nju glad i istrijebio u njoj ljude i životinje,
14 a u njoj bi bila ova tri čovjeka: Noa, Daniel i Job, oni bi pravdom svojom izbavili duše
svoje, govori Gospod, Vječni.
15 Ako bih pustio ljute zvijeri u zemlju da pokolju ljude, i ona bi opustjela, da nitko ne bi
kroz nju mogao od zvijeri prolaziti,
16 a u njoj bi bila ta tri čovjeka, života mi moga, govori Gospod, Vječni, ne bi oni izbavili
ni sinove ni kćeri, nego bi se sami izbavili, a zemlja bi opustjela.
17 Ili kada bih na tu zemlju mač pustio i rekao: ‘Neka mač prođe kroz tu zemlju’, i kada
bih istrijebio u njoj ljude i životinje,
18 a u njoj bi bila ta tri čovjeka, života mi moga, govori Gospod, Vječni, ne bi oni izbavili
ni sinove ni kćeri, nego bi se sami izbavili.
19 Ili kad bih na tu zemlju pustio kugu, i na nju gnjev svoj pomorom izlio da istrijebim u
njoj ljude i životinje,
20 a u njoj bi bili Noa, Daniel i Job, života mi moga, govori Gospod, Vječni, ne bi oni
izbavili ni sinove ni kćeri, nego bi pravdom svojom duše svoje izbavili.
21 Da, ovako govori Gospod, Vječni: Ako pustim četiri ljuta biča svoja - mač, glad, ljute
zvijeri i kugu - na Jeruzalem da istrijebim u njemu ljude i životinje,
22 ipak će u njemu preostati ostatak koji će se izbaviti, sinovi i kćeri koji će izići k vama, i
vi ćete vidjeti njihov put i njihova djela, pa ćete se utješiti za zlo koje ću pustiti na
Jeruzalem, za sve što ću pustiti na nj.
23 I oni će vas utješiti kad vidite njihov put i djela njihova, a vi ćete znati da nisam bez
razloga učinio sve ono što sam učinio u njemu, govori Gospod, Vječni.”

2 “Sine čovječji, u čemu je drvo loze bolje od drugoga drveta, što je trs loze među
šumskim drvećem?
3 Uzima li se od njega drvo da se što načini? Uzima li se od njega klin da se što o njega
objesi?
4 Gle, meće se na oganj da gori, sažiže mu oganj oba kraja a i sredina izgori. Hoće li biti
čemu?
5 Gle, dok cijelo bijaše, ne mogaše se ništa od njega napraviti, a kako li će biti kad ga oganj
proždre i izgori? Hoće li se nešto od njega učiniti?
6 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Kao što je drvo loze među šumskim drvećem drvo
koje ja na vatru bacam da izgori, tako ću baciti i stanovnike Jeruzalema.
7 Odvratit ću lice svoje od njih; iz ognja su izišli, i oganj će ih proždrijeti, i spoznat ćete da
sam ja Gospod kada lice svoje od njih odvratim.
8 Od zemlje njihove pustinju ću napraviti, jer nevjerni bijahu, govori Gospod, Vječni.”

2 “Sine čovječji, pokaži Jeruzalemu gadosti njegove.
3 I reci: Ovako govori Gospod, Vječni, Jeruzalemu: Podrijetlom i rodom iz zemlje si
kanaanske; otac ti bijaše Amorejac, a mati Hetitkinja.
4 O tvome rođenju, na dan kada si se rodila, nije ti pupak odrezan i nisi vodom okupana
da bi bila čista, niti si solju namazana, niti u pelene povita.
5 Nitko ne baci na te pogled samilosti da ti učini što od toga iz milosrđa prema tebi; nego
si bila bačena u polje na dan svoga rođenja, jer si bila mrska.
6 Ja prođoh pokraj tebe, vidjeh te mokru od krvi i rekoh ti: Živi u svojoj krvi! I opet ti
kažem: Živi u svojoj krvi!
7 Ja učinih da rasteš na desetke tisuća, kao trava u polju; narasla si i postala velika,
dosegla si savršenu ljepotu; dojke ti se ispupiše, kosa se razvi; ali bila si gola, sasvim gola.
8 Ja prođoh pokraj tebe, i gle, tvoje doba bješe doba ljubljenja. Ogrnuh te skutom haljine
svoje, pokrih tvoju golotinju, zakleh ti se na vjernost, sklopih savez s tobom, govori
Gospod, Vječni, i ti posta moja.
9 Ja te okupah vodom, oprah krv s tebe i pomazah te uljem.
10 Dadoh ti vezene haljine i obuću od modre kože, opasah te tankim platnom, pokrih te
svilom.
11 Nakitih te nakitom, metnuh ti narukvice na ruke i ogrlicu oko vrata;
1tavih ti prsten na nos i naušnicu u uši, a sjajan vijenac na glavu.
13 I bila si okićena zlatom i srebrom, a odijelo ti bijaše od tankoga platna i svile te vezeno.
Najbolje brašno, med i ulje bijaše tvoja hrana. Bila si savršeno lijepa, dostojna kraljevstva.
14 I puće glas o tebi po narodima zbog ljepote tvoje, jer si bila savršena u mojem sjaju,
govori Gospod, Vječni.
15 No ti si se oslonila na svoju ljepotu, pa si se iskvarila te si rasipala blud sa svakim
prolaznikom i podavala mu se.
16 Uzimala si od svojih haljina i načinila sebi uzvišice koje si kitila tkaninama od svih boja
i provodila blud na njima. Nikad nije takvo što bilo niti će ikada biti!
17 Uzela si krasan nakit svoj od zlata i od srebra, koji ti ja dadoh, i načinila si sebi muške
likove te provodila blud s njima.
18 Uzela si vezene haljine i zaodjela si ih; pred te likove stavila si moje ulje i tamjan.
19 I kruh koji ti dadoh, najbolje brašno i ulje i med kojima sam te hranio, postavila si pred
njih kao miomiris. Evo što se dogodilo, govori Gospod, Vječni.
20 Uzimala si svoje sinove i kćeri koje si rodila i njima si ih žrtvovala da im služe za hranu.
Nije li bilo dosta tvoga bluda?
21 Ti si i sinove moje klala i davala ih da se njima na slavu kroz oganj provedu.
22 I usred svih svojih gadosti i bluda nisi se sjetila mladosti svoje kad si bila gola, sasvim
gola i mokra od krvi svoje.
23 I poslije svih zlodjela svojih - teško, teško tebi, govori Gospod, Vječni -
24 sagradila si sebi kuće bludničke i načinila uzvisine na svakom trgu;
25 na svakoj raskrsnici načinila si sebi uzvišice, obeščastila si svoju ljepotu i podavala se
svakom prolazniku, povećavajući svoj blud.
26 Provodila si blud s Egipćanima, svojim susjedima snažna tijela, i umnožila si blud svoj
da bi me nadražila.
27 I gle, ja digoh ruku svoju na te i smanjih dio koji bijah tebi odredio, pa te dadoh na
volju neprijateljica tvojih, kćeri filistejskih, koje pocrvenješe od tvoga zločinačkog
ponašanja.
28 Provodila si blud s Asircima, jer još nisi bila zadovoljena; provodila si blud s njima i još
se nisi zasitila.
29 Umnožila si blud svoj u zemlji kanaanskoj, pa čak i u Kaldeji, a ni ondje se nisi zasitila.
30 Kakvu si slabost u srcu imala, govori Gospod, Vječni, da učiniš sve što najgora bludnica
čini?
31 Kad si gradila bludničke kuće svoje na svakoj raskrsnici i na svakom trgu dizala
uzvisine svoje, nisi bila ni kao bludnica koja traži plaću.
32 Ti si bila brakolomna žena koja prima tuđince mjesto svoga muža.
33 Svakoj se bludnici plaća, a ti si darivala sve ljubavnike svoje, poklonima si ih dobivala,
da ih bludničeći sa svih strana namamiš.
34 Ti si bila suprotnost drugim bludnicama, jer tebe nisu tražili, i plaćajući umjesto da
primaš plaću, postala si suprotnost drugim bludnicama.
35 Zato, bludnice, čuj riječ Gospodnju!
36 Ovako govori Gospod, Vječni: Što se blago tvoje prosu i što se u bludu tvome otkrivala
golotinja tvoja tvojim milosnicima i svim gadnim idolima, a za krv sinova tvojih koje si im
dala,
37 zato ću ja skupiti sve milosnike tvoje s kojima si se milovala, sve koje si voljela i sve
koje si mrzila - skupit ću ih sve oko tebe i otkrit ću im golotinju tvoju da je svi vide.
38 I sudit ću ti kao što se sudi brakolomnim ženama i onima koje prolijevaju krv. Od tebe
ću napraviti krvavu žrtvu jarosti i ljubomore.
39 Predat ću te njima u ruke, a oni će razoriti kuće tvoje bludničke i raskopat će tvoje
uzvisine, svući s tebe haljine, oduzeti ti krasan nakit; ostavit će te golu, sasvim golu.
40 Oni će dovesti na te narod, kamenovat će te i izbosti mačevima;
41 i zapalit će tvoje kuće, a na tebi će izvršiti sud pred mnogim ženama. Tako ću učiniti
kraj tvojoj bestidnosti; i nećeš više davati plaću.
42 Namirit ću gnjev svoj nad tobom, pa nećeš više biti predmet moje ljubomore; umirit ću
se i neću se više srditi.
43 Zato što se nisi sjetila svoje mladosti, nego si me izazvala svim tim djelima, okrenut ću
tvoje postupanje na tvoju glavu, govori Gospod, Vječni, i nećeš više činiti zlodjela sa svim
gadostima svojim.
44 Gle, svi oni koji poslovice spominju, primjenjivat će na te poslovicu: ‘Kakva mati, takva
kći!’
45 Ti si kći matere svoje, koja je odbila muža svoga i djecu svoju; ti si sestra svojih sestara,
koje su odbile sinove svoje i djecu svoju. Mati vam je bila Hetitkinja, a otac Amorejac.
46 Starija sestra tvoja, koja ti je s desne strane, to je Samarija s kćerima svojim, a mlađa
sestra, koja ti je s lijeve strane, to je Sodoma sa kćerima svojim.
47 A ti ne samo da nisi njihovim putem hodila i iste gadosti činila - to ti je malo bilo - nego
si bila pokvarenija od njih na svim putovima svojim.
48 Života mi, govori Gospod, Vječni, sestra tvoja Sodoma i kćeri njezine nisu činile ono što
si činila ti i kćeri tvoje.
49 Evo koji je bio zločin Sodome, sestre tvoje! Ona je bila bijesna, živjela je u izobilju i u
bezbrižnome miru, ona i kćeri njezine, i nisu pomagale siromahu i ubogome.
50 One postadoše bijesne i činjahu gadosti preda mnom. Ja sam ih uništio kad sam to
vidio.
51 Samarija nije počinila ni polovicu tvojih grijeha; tvoje su gadosti bile brojnije od
njezinih, i ti si opravdala sestre svoje svim gadostima koje si počinila.
52 Pa ti, koja si osuđivala sestre svoje, snosi i sramotu za svoje grijehe kojima si postala
ružnija od njih, da one izgledaju pravednije od tebe; stidi se i snosi sramotu svoju, jer si ti
opravdala sestre svoje.
53 Ja ću vratiti njihovo roblje, roblje sodomsko, i kćeri njezinih, roblje samarijsko i kćeri
njezinih, i tvoje roblje između njih,
54 da trpiš sramotu svoju i da pocrveniš zbog svega onoga što si učinila, postajući za njih
predmet utjehe.
55 Sestre tvoje, Sodoma i kćeri njezine, i Samarija i kćeri njezine, povratit će se kao što su
bile; a povratit ćeš se i ti i kćeri tvoje kao što ste bile.
56 Ne spominjaše li usta tvoja Sodomu u vrijeme oholosti tvoje,
57 prije nego što se otkri tvoja zloća, kad si primila uvrede kćeri aramejskih i cijele
okolice, kćeri Filistejaca koji te sa svih strana sramotiše?
58 Ti snosiš zločine svoje i gadosti svoje, govori Gospod.
59 Jer ovako govori Gospod, Vječni: Učinit ću ti kao što si ti činila, ti koja si prezrela
zakletvu prekršivši Savez.
60 Ali ću se sjetiti Saveza svoga s tobom u vrijeme mladosti tvoje i utvrdit ću s tobom
vječni Savez.
61 Tada ćeš se spomenuti svoga ponašanja, postidjet ćeš se kad primiš sestre svoje, starije
i mlađe. Ja ću ti ih dati za kćeri, ali ne po tvome Savezu.
62 Utvrdit ću svoj Savez s tobom i spoznat ćeš da sam ja Gospod,
63 da se spomeneš prošlosti i da se zbuniš kad ti oprostim sve ono što si učinila, govori
Gospod, Vječni.”

2 “Sine čovječji, smisli zagonetku i iznesi usporedbu domu Izraelovu!
3 Reci: Ovako govori Gospod, Vječni: Orao veliki, širokih krila, dugih pera, pun perja,
šaren, dođe na Libanon i uze cedrov vrh.
4 Odlomi vrh od mladih grana i odnese ga u zemlju trgovaca. Ostavi ga u tom gradu.
5 Uze i izdanak iz one zemlje i posadi ga u dobru njivu; stavi ga kod obilne vode i usadi
kao vrbu.
6 Taj izdanak niknu i posta bujna loza, ali niska; mladice joj se pružahu k orlu, a žile
bijahu pod njom; posta loza i pusti mladice i grane.
7 Biješe drugi veliki orao, širokih krila i pun perja. I gle, s mjesta gdje bijaše posađena,
okrenu ta loza žudno k njemu svoje žile i pruži k njemu svoje grane da bi je zalijevao.
8 Ona bijaše posađena u dobroj zemlji, kod obilne vode, da pusti grane i donese rod te da
postane krasna loza.
9 Reci: Ovako govori Gospod, Vječni: Hoće li napredovati? Neće li joj prvi orao počupati
žile i rod joj polomiti da se posuši, da joj se sve grane koje je pustila posuše? I neće trebati
ni mnogo sile ni mnogo naroda da je iz korijena iščupa.
10 Eto, posađena je; hoće li napredovati? Neće li se sasvim osušiti čim je dohvati istočni
vjetar? Osušit će se u brazdi gdje je posađena.”
12 “Kaži domu buntovnome: Ne znate li što ovo znači? Reci: Evo, kralj babilonski pođe u
Jeruzalem i uze mu kralja i knezove te ih odvede sa sobom u Babilon.
13 On uze jednoga od kraljevskoga roda, sklopi savez s njim, zakle ga, uze i odvede
velikaše iz zemlje,
14 da bi se kraljevstvo smanjilo i da se ne bi moglo podignuti, nego da bi se držalo saveza i
bilo mu vjerno.
15 Ali se on odmetnu od njega poslav glasnike svoje u Egipat da mu da konja i mnogo
ljudi. Hoće li uspjeti onaj koji tako učini, hoće li uteći? On je prekršio savez, i on da
utekne!
16 Života mi, govori Gospod, Vječni, u mjestu kralja koji ga je zakraljio, prema kome je
prekršio zakletvu i savez, kod njega će on u Babilonu umrijeti.
17 Faraon neće ići s velikom vojskom i s velikim narodom da mu pomogne u ratu, kad se
budu iskopali opkopi i podizale kule da se mnogi narod pogubi.
18 On prekrši zakletvu, prekrši savez; dao je ruku svoju, a čini sve to; on neće uteći!
19 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Života mi, moju zakletvu on prestupi i savez moj
prekrši. Oborit ću to na njegovu glavu.
20 Razapet ću nad njim mrežu, pa će se uhvatiti u moju zamku; odvest ću ga u Babilon i
ondje se suditi s njim za bezakonje koje mi učini.
21 Svi izbjegli od sve vojske njegove past će od mača, a koji ostanu raspršit će se u sve
vjetrove. I spoznat ćete da sam ja, Gospod, govorio.
22 Ovako govori Gospod, Vječni: Ja ću uzeti vrh s visokoga cedra i posadit ću ga; odlomit
ću grančicu s vrha od mladica njegovih i posadit ću je na gori visokoj i uzdignutoj.
23 Posadit ću je na visokoj gori Izraelovoj, a ona će pustiti grane i donijeti rod te postati
krasan cedar. Sve će se vrste ptica odmarati pod njim, sve što ima krila odmarat će se u
hladu njegovih grana.
24 I sve će poljsko drveće znati da ja, Gospod, ponizujem visoko drvo i uzvisujem nisko,
sušim zeleno, a zelenim suho drvo. Ja, Gospod, rekoh i učinit ću!”

2 “Zašto govorite ovu poslovicu u zemlji Izraelovoj: Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima
trnu zubi?
3 Života mi, govori Gospod, Vječni: Nećete više govoriti tu poslovicu u Izraelu.
4 Gle, sve su duše moje, kako duša očeva tako i duša sinovljeva; duša koja zgriješi - ona će
umrijeti.
5 Tko je pravedan i poštuje pravednost i pravdu,
6 ne jede na gorama i ne podiže očiju svojih idolima doma Izraelova, ne obeščašćuje žene
bližnjega svoga i ne ide k ženi u vrijeme njezine nečistoće,
7 nikome ne čini nasilja, vraća zalog dužniku svome i ništa ne otima, od kruha svoga daje
gladnome i odijeva golog,
8 ne daje na dobit i ne uzima kamate; tko susteže ruku svoju od nepravde i pravo sudi
između jednoga čovjeka i drugoga;
9 tko po zakonima mojim hodi i drži naredbe moje radeći vjerno - taj je pravedan i on će
zaista živjeti, govori Gospod, Vječni.
10 Ako on ima sina koji je okrutan, koji krv prolijeva ili čini takvo što;
11 ako taj sin ne slijedi ni u čemu ponašanje svoga oca, nego jede po gorama, obeščašćuje
ženu bližnjega svoga,
1iromahu i ubogome čini nasilje, otima, dug ne vraća i k idolima podiže oči svoje, čini
gadosti,
13 daje na dobit i uzima kamate: hoće li taj sin živjeti? Neće. Učinio je sve te gadosti: neka
umre i neka krv njegova padne na njega!
14 Ali ako koji čovjek ima sina koji vidi sve grijehe oca svoga, vidi ih i ne čini onako;
15 ako taj sin ne jede na gorama, niti očiju svojih podiže k idolima doma Izraelova, ženu
bližnjega svoga ne obeščašćuje,
16 nikome ne čini nasilja, ne uzima zaloga, ništa ne otima, daje kruh svoj gladnome i
gologa odijeva;
17 ako susteže ruku svoju od nepravde, ne uzima dobiti ni kamata; ako vrši moje zakone i
po naredbama mojim hodi, taj neće umrijeti za bezakonje oca svoga; uistinu će živjeti.
18 A otac njegov koji je činio nasilje, otimao od brata svoga i činio ono što nije dobro u
narodu svome, on će umrijeti zbog svoga bezakonja.
19 Vi kažete: ‘Zašto da sin ne snosi za bezakonja oca svoga?’ Zato što je sin radio po pravu
i po pravednosti, zato što je držao i vršio moje zakone, on će živjeti.
20 Duša koja zgriješi, to je ona koja će umrijeti. Sin neće snositi grijehe svoga oca, a otac
neće snositi bezakonja svoga sina. Na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezdušniku
bezdušnost njegova.
21 Ako se bezdušnik odvrati od svih grijeha koje je učinio i drži sve moje zakone, vrši
pravo i pravdu, on će živjeti, neće umrijeti.
2va bezakonja koja počini bit će zaboravljena, i on će živjeti zbog pravde koju je vršio.
23 Zar ja želim da bezdušnik umre, govori Gospod, a ne da se odvrati od putova svojih i da
živi?
24 Ako se pravednik odvrati od svoje pravde i čini nepravdu, ako radi sve gadosti koje čini
bezdušnik, hoće li on živjeti? Zaboravit će se na svu pravednost njegovu, jer se podao
bezdušnosti i grijehu; zato će umrijeti.
25 Vi govorite: ‘Put Gospodnji nije prav.’ Čujte, dome Izraelov! Je li moj put koji nije prav?
Nisu li, naprotiv, vaši putovi nepravi?
26 Ako se pravednik odvrati od svoje pravde i čini nepravdu, i umre za to, on umire za
nepravdu koju je počinio.
27 Ako se bezdušnik odvrati od svih bezdušnosti koje je počinio, on će živjeti, neće
umrijeti.
28 Ako otvori oči i odvrati se od svih bezdušnosti koje je počinio, on će živjeti, neće
umrijeti.
29 Dom Izraelov kaže: ‘Put Gospodnji nije prav.’ Je li moj put koji nije prav, dome
Izraelov? Nisu li, naprotiv, vaši putovi nepravi?
30 Zato ću ja vama suditi svakome po putovima njegovim, dome Izraelov, govori Gospod,
Vječni. Obratite se i odstupite od svih prijestupa svojih, da vam bezakonje ne bude uzrok
propasti.
31 Odbacite od sebe sva bezakonja kojima ste zgriješili; načinite sebi novo srce i nov duh.
Zašto da umrete, dome Izraelov?
32 Jer ja ne želim smrt onoga koji umire, govori Gospod, Vječni. Obratite se, dakle, i živite!

1 A ti nariči za knezovima Izraelovim i reci:
2 Što bijaše mati tvoja? Lavica. Među lavovima je ležala, među lavovima mlade svoje
hranila.
3 I othrani jedno malo svoje, koje posta mladi lav, koji nauči razdirati plijen, pa stade
proždirati ljude.
4 Čuli za nj narodi, i on se uhvati u njihovu jamu; na nozdrve brnjicu mu staviše i
odvedoše ga u zemlju egipatsku.
5 Kad lavica vidje da ga zalud čeka, i da je nada njezina vara, uze drugo malo svoje i od
njega mladog lava učini.
6 On pođe s lavovima i posta mladi lav, i nauči razdirati plijen, pa stade proždirati ljude.
7 I on obi dvore njihove i opustoši im gradove, i cijela se zemlja opustoši, sve što u njoj
bješe, na viku rike njegove.
8 Ustadoše na nj narodi iz okolnih zemalja i mreže mu svoje razapeše te se on uhvati u
jamu njihovu.
9 Staviše mu brnjicu na nozdrve, u kavez ga strpaše i odvedoše kralju babilonskom; ondje
ga u kulu zatočiše da se više glas njegov ne čuje po gorama Izraelovim.
10 Majka tvoja, kao i ti, sličila je lozi usađenoj pokraj vode žive. Rodna je bila i granata od
obilja vode.
11 Imala je jedrih grana za palice vladarske, a rastom se svojim uzvisila iznad najjačih
grana; svi je gledahu zbog visine njezine i zbog mnogih grana njezinih.
12 Ali ona bi odjednom gnjevno iščupana i na zemlju bačena, istočnjak joj rod osuši:
polomiše se i posušiše se jedre grane njezine, vatra ih proguta.
13 A sada je ona u pustinji posađena, u zemlji suhoj i bezvodnoj.
14 Oganj izbi iz njezinih grana i rod njezin proždre. Ona više nema jedrih grana za palicu
vladarsku.” To je naricanje i ostat će naricanje.

1 Sedme godine, desetog dana petoga mjeseca dođoše neki od starješina Izraelovih da
upitaju Gospoda i sjedoše preda me.
3 “Sine čovječji, govori starješinama Izraelovim i reci im: Ovako govori Gospod, Vječni:
Dođoste li da me pitate? Života mi, nećete me pitati, govori Gospod, Vječni.
4 Hoćeš li im suditi? Hoćeš li im suditi, sine čovječji? Pokaži im gadosti njihovih otaca.
5 Reci im: Ovako govori Gospod, Vječni: Onoga dana kad izabrah Izraela, ja ispružih ruku
svoju k potomstvu doma Jakovljeva i pokazah im se u zemlji egipatskoj; ispružih ruku
svoju k njima govoreći: Ja sam Gospod, Bog vaš.
6 Toga dana ispružih ruku svoju k njima da ih odvedem iz zemlje egipatske u zemlju koju
bijah izabrao za njih, u zemlju u kojoj teče mlijeko i med, u najljepšu od svih zemalja.
7 Rekoh im: Odbacite gadosti koje privlače vaše poglede i ne kaljajte se idolima
egipatskim. Ja sam Gospod, Bog vaš.
8 Ali se oni odvrgoše od mene i ne htjedoše me poslušati. Ni jedan ne odbaci gadosti
ispred očiju svojih, ni jedan ne ostavi idola egipatskih. Ja htjedoh izliti jarost svoju na
njih, da iscrpim na njima gnjev svoj usred zemlje egipatske.
9 Ali ipak postupih radi imena svoga, da se ono ne oskvrni u očima naroda među kojima
oni bijahu, usred kojih im se ja pokazah da ih izvedem iz zemlje egipatske.
10 I izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh u pustinju.
11 Ja im dadoh zakone i objavih im naredbe svoje, koje čovjek treba držati da bi po njima
živio.
12 Ja im dadoh i subote, kao znak između sebe i njih, da bi znali da sam ja, Gospod, koji ih
posvećuje.
13 Ali se dom Izraelov odmetnu od mene u pustinji; nisu išli po mojim zakonima i
odbaciše moje naredbe, koje čovjek treba vršiti da bi po njima živio, te grdno okaljaše
moje subote. Htjedoh izliti gnjev svoj na njih u pustinji da ih istrijebim.
14 Ali ipak postupih radi imena svoga, da se ono ne oskvrni u očima naroda pred kojima
ih izvedoh.
15 U pustinji ispružih ruku k njima, da ih ne odvedem u zemlju koju im bijah odredio, u
zemlju u kojoj teče med i mlijeko, u najljepšu od svih zemalja,
16 i to zato što odbaciše moje zakone, što nisu hodili po mojim naredbama i što su okaljali
moje subote, jer se srce njihovo nije udaljilo od njihovih idola.
17 No imao sam za njih pogled milosrđa, pa ih nisam istrijebio niti uništio u pustinji.
18 Ja rekoh sinovima njihovim u pustinji: Ne idite po uredbama svojih otaca, ne držite
njihove zakone, ne skvrnite se njihovim idolima.
19 Ja sam Gospod, Bog vaš. Po mojim zakonima hodite i moje naredbe držite i izvršujte.
20 Svetkujte moje subote, i neka one budu znamenje između mene i vas, da se zna da sam
ja, Gospod, Bog vaš.
21 Ali se sinovi odmetnuše od mene. Nisu hodili po mojim zakonima i nisu držali moje
naredbe, koje čovjek treba vršiti da bi po njima živio. Okaljali su i moje subote. Ja htjedoh
izliti jarost svoju na njih i iscrpiti gnjev svoj na njima u pustinji.
22 Ali trgoh ruku svoju i postupih radi imena svoga, da se ono ne oskvrni u očima naroda
pred kojima ih izvedoh.
23 U pustinji još ispružih ruku k njima, da ih raspršim po narodima i po zemljama,
24 jer nisu držali moje zakone, odbacili su moje uredbe i okaljali moje subote, a oči
upraviše k idolima otaca svojih.
25 Ja im dadoh i uredbe koje nisu bile dobre i naredbe po kojima nisu mogli živjeti.
26 Ja ih oskvrnuh njihovim prinosima kad propuštahu kroz oganj sve što bijaše
prvorođeno; htjedoh ih tako kazniti, da znaju da sam ja Gospod.
27 Zato govori domu Izraelovu, sine čovječji: Ovako govori Gospod, Vječni: Oci me vaši još
uvrijediše, pokazujući mi se nevjerni.
28 Ja ih odvedoh u zemlju za koju se bijah zakleo da ću im je dati, a oni pogledavahu na
svaki hum i na svako granato drvo i ondje su prinosili svoje žrtve, prinose kojima su me
dražili; palili su tamjan kao miomiris i lijevali svoje ljevanice.
29 Ja im rekoh: Što su to uzvišice na koje idete? I osta im ime uzvišica do danas.
30 Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Gospod, Vječni: Ne kaljate li se vi kao i oci vaši,
i ne provodite li i vi blud pored gadosti njihovih?
31 Prinoseći prinose, provodeći sinove svoje kroz oganj, ne kaljate li se o sve idole svoje
još i dan-danas, a mene želite nešto pitati, dome Izraelov? Života mi, govori Gospod,
Vječni, nećete me pitati!
32 Neće se vidjeti da se ispunjuje ono što vi zamišljate kad govorite: Želimo biti kao
narodi, kao porodice drugih zemalja, želimo služiti drvetu i kamenju.
33 Života mi, govori Gospod, Vječni. Kraljevat ću nad vama rukom krepkom i mišicom
podignutom i izlijevat ću gnjev svoj.
34 Izvest ću vas iz naroda i sabrati iz zemalja po kojima ste raštrkani rukom krepkom i
mišicom podignutom, izlijevajući gnjev svoj.
35 Odvest ću vas u pustinju naroda i ondje ću vam suditi licem u lice.
36 Kao što sam se sporio s ocima vašim u pustinji zemlje egipatske, tako ću se sporiti i s
vama, govori Gospod, Vječni.
37 I učinit ću da prođete ispod štapa, stavit ću vas u sveze Saveza.
38 Izlučit ću između vas odmetnike i one koji su mi nevjerni; izvest ću ih iz zemlje u kojoj
su tuđinci, ali oni neće ući u zemlju Izraelovu. I znat ćete da sam ja Gospod.
39 A vi, dome Izraelov, ovako govori Gospod, Vječni: Idite, služite i dalje svojim idolima!
Ali poslije toga slušat ćete me i nećete više kaljati sveto ime moje svojim prinosima i
idolima.
40 Jer na mojoj gori svetoj, na visokoj gori Izraelovoj, govori Gospod, Vječni, ondje će mi
služiti sav dom Izraelov, svi koji se nađu u zemlji. Ondje ću milostivo primiti, ondje ću
iskati vaše prinose, prvine od darova vaših i sve što mi posvetite.
41 Ja ću vas primiti kao tamjan ugodna mirisa kad vas izvedem iz naroda i skupim iz
zemalja u kojima ste rasijani; i ja ću biti posvećen po vama u očima naroda.
42 Znat ćete da sam ja Gospod kad vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju za koju se
zakleh da ću je dati ocima vašim.
43 Ondje ćete se sjetiti svoga ponašanja i svih djela svojih kojima se okaljaste; i sami ćete
sebi biti mrski zbog svih nedjela koja ste počinili.
44 Spoznat ćete da sam ja Gospod kad budem djelovao za vas radi imena svoga, a ne
prema vašem lošem ponašanju i prema opakim djelima vašim, dome Izraelov, govori
Gospod, Vječni.”

2 “Sine čovječji, okreni lice svoje na jug i govori protiv juga! Prorokuj protiv šume u
južnome polju.
3 Reci šumi južnoj: Poslušaj riječ Gospodnju! Ovako govori Gospod, Vječni: Evo, ja ću oganj
raspaliti u tebi koji će svako zeleno drvo i svako suho drvo progutati. Plamen razgorjeli
neće se ugasiti, i svako će lice izgorjeti od njega, od juga do sj
4 Svako će tijelo vidjeti da sam ga ja zapalio, i neće se ugasiti.”
5 Ja rekoh: “Ah, Gospode, Vječni! Ta oni će za me reći: ‘Ne priča li on samo priče?’”
7 “Sine čovječji, okreni lice svoje prema Jeruzalemu i govori protiv svetih mjesta,
prorokuj protiv zemlje Izraelove.
8 Reci zemlji Izraelovoj: Ovako govori Gospod: Gle, srdim se na tebe, izvadit ću mač svoj iz
korica, istrijebit ću iz tebe i pravednoga i bezdušnoga.
9 Zato što želim iz tebe istrijebiti i pravednoga i bezdušnoga, zato će moj mač izići iz
korica svojih da pobije svako tijelo od juga do sjevera.
10 I spoznat će svako tijelo da sam ja, Gospod, trgnuo mač svoj iz korica, u koje se neće
vratiti.
11 A ti, sine čovječji, zakukaj! Polomljenih rebara, s čemerom u duši, zakukaj njima na oči!
12 A ako ti reknu: ‘Zašto cviliš?’ Odgovori im: ‘Zbog glasa koji ide...’ Sva će srca ustreptati,
sve će ruke klonuti, sva će se koljena u znoju rastopiti... Evo, ide, već je tu, govori Gospod,
Vječni.”
14 “Sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako govori Gospod. Reci: Mač! mač! Oštar je, blista se!
15 Za klanje je naoštren, svijetao je da sijeva... Hoćemo li se radovati? Palica mog sina
mrzi svako drvo...
16 Dat je da se ugladi, da ga ruka uhvati; oštar je mač, blista se da naoruža ruku onom koji
zatire.
17 Vrisni i zaridaj, sine čovječji! Jer je on na narod moj isukan, na sve knezove Izraelove;
maču predani su oni sa svim narodom mojim. Udri po bedru!
18 Jest, izvršit će se to! I što će biti propadne li palica koja svakoga mrzi? Govori Gospod,
Vječni.
19 A ti, sine čovječji, prorokuj i zaplješći rukama. I neka se udvostruče i utrostruče udarci
mača! Mač je ovo klanja, mač velikoga klanja, mač koji njih goni
20 da zadršću srca od straha, da se množe žrtve! Na sva ću ih vrata mačem udariti. Ah!
Spremnan je da sijeva, oštar je da kolje!
21 Zamahni silom svojom, desno kreni! Stoj! Idi nalijevo! Oštricom svojom na sve strane
udaraj!
22 A i ja ću rukama zapljeskati, i svoju ću jarost namiriti. Ja sam, Gospod, koji govorim.”
24 “Sine čovječji, zacrtaj dva puta kuda da prođe mač kralja babilonskoga; oba neka izlaze
iz jedne zemlje. Stavi znak, stavi ga gdje počinje put koji vodi u neki grad.
25 Nacrtaj put kojim će mač doći na Rabu sinova Amonovih, i drugi kojim će doći u Judeju,
na tvrdi Jeruzalem.
26 Jer je kralj babilonski na raspuću gdje počinju dva puta da upita znamenja. On trese
strijele, pita terafime, promatra jetra.
27 Desno mu sudbina pokazuje Jeruzalem, gdje će namjestiti bojne sprave, izdati
zapovijedi za pokolj i podignuti bojnu viku. Namjestit će se bojne sprave prema vratima,
iskopat će se opkopi, sagraditi kule.
28 Oni tu vide samo zaludno vračanje, oni koji su mu potvrdili zakletve. Ali se on spominje
njihova bezakonja i oni će se uhvatiti.
29 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Zato što napominjete svoje bezakonje, otkrivajući
prijestupe svoje, objavljući grijehe svoje u svim djelima svojim, zato što ih dozvaste u
sjećanje, bit ćete uhvaćeni njegovom rukom.
30 A ti, nečasni, opaki kneže Izraelov, čiji dan dolazi kad je bazakonje došlo svome kraju,
31 ovako govori Gospod, Vječni: Skinut će ti se tijara i oteti vijenac. Svršeno je! Uzvisit će
se ono što je poniženo, a poniziti ono što je uzvišeno.
32 Ja ću od toga napraviti ruševinu, ruševinu, ruševinu. Ali se to neće dogoditi dok ne
dođe onaj kome pripada sud i kome ću ga ja predati.
33 A ti, sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako govori Gospod, Vječni, za sinove Amonove i za
njihovu sramotu. Reci: Mač, mač je izvučen, uglađen da kolje, da zatira, da sijeva!
34 Usred tvojih ispraznih viđenja i tvojih lažnih proroštava bacit će te on među leševe
bezdušnika, čiji dan dolazi kad je bezdušnost pri svome kraju.
35 Vrati mač u korice! Ja ću ti suditi u mjestu gdje si se začeo, u zemlji u kojoj si se rodio.
36 Ja ću na tebe izliti svoj gnjev, puhnut ću na te oganj jarosti svoje, predat ću te u ruke
ljudi koji proždiru, koji zatiru.
37 Oganj će te iscijediti; krv će tvoja posred zemlje teći, i nitko te neće spominjati. Jer sam
ja, Gospod, progovorio.”

2 “A ti, sine čovječji, hoćeš li suditi, hoćeš li suditi gradu krvničkome? Predoči mu sve
gadosti njegove.
3 Reci: ovako govori Gospod, Vječni: Grade, koji prolijevaš krv usred sebe, neka i tvoj dan
dođe! Ti koji praviš sebi idole da se kaljaš!
4 Ti si kriv zbog krvi koju si prolio, okaljao si se idolima koje si pravio. Tako si učinio da se
skrate tvoji dani, došao si kraju godina svojih. Zato te činim predmetom grdnje među
narodima i podsmijeha u svim zemljama.
5 I oni koji su blizu tebe, i oni koji su daleko do tebe, smijat će se tebi koji si gadan po
imenu i pun pometnje.
6 Gle, usred tebe svi knezovi Izraelovi ulažu silu svoju da proliju krv.
7 Usred tebe preziru se otac i mati, čini se krivo strancu, ugnjetava se siroče i udovica.
8 Ti prezireš Svetišta moja, ti kaljaš moje subote.
9 U tebi su klevetnici za prolijevanje krvi; kod tebe se na gorama jede; usred tebe čine se
zločini.
10 Usred tebe se otkriva golotinja očeva, usred tebe se siluju žene dok su nečiste.
11 Usred tebe svaki čini gadosti sa ženom bližnjega svoga; silovanjem oskvrnjuje svoju
snahu, obešćašćuje sestru, kćer oca svoga.
12 Kod tebe se primaju nagrade za prolijevanje krvi; ti tražiš dobitke i kamate, ti silom
plijeniš bližnjega svoga, a mene zaboravljaš, govori Gospod, Vječni.
13 Evo, ja plješćem rukama zbog plijena koji si opljačkao i zbog krvi što se usred tebe
proli.
14 Hoće li ostati čvrsto srce tvoje, hoće li ruke tvoje imati snage u dane kad ustanem
protiv tebe? Ja, Gospod, progovorih, i učinit ću.
15 Ja ću te rasijati po narodima i po zemljama; učinit ću da nestane tvoje nečistoće.
16 Skrnavit ćeš se samim sobom pred narodima. I znat ćeš da sam ja Gospod.”
18 “Sine čovječji, dom Izraelov posta mi kao troska; svi su bakar, kositar, željezo, olovo u
peći; troske su od srebra.
19 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Zato što ste postali kao troska, pokupit ću vas usred
Jeruzalema.
20 Kao što se kupi srebro, bakar, željezo, olovo i kositar u peći, te se raspali oganj da se
istope, tako ću ja vas pokupiti u gnjevu svome i u jarosti svojoj i bacit ću vas u peć da vas
rastopim.
21 Pokupit ću vas i raspalit ću oko vas oganj gnjeva svoga pa ćete se istopiti usred
Jeruzalema.
22 Kao što se srebro topi u peći, tako ćete se vi istopiti u njemu. I znat ćete da sam ja,
Gospod, izlio gnjev svoj na vas.”
24 “Sine čovječji, kaži Jeruzalemu: Ti si zemlja koja nije očišćena, na koju ne pada kiša u
dan gnjeva.
25 Proroci njegovi urotiše se u njemu kao lav koji riče i grabi plijen; žderu duše, otimaju
blago i dragocjenosti, umnožavaju udovice usred njega.
26 Svećenici njegovi prestupaju moj Zakon i skrnave Svetišta moja, ne razlikuju sveto od
neposvećenoga i ne raspoznaju nečisto od čistoga, kriju oči svoje od mojih subota; ja sam
bez časti u njihovoj sredini.
27 Poglava ri su njegovi kao vuci koji grabe plijen; oni prolijevaju krv i gube duše da zasite
svoju pohlepu.
28 Proroci njegovi sve to mažu bjelilom i prekrivaju ispraznim viđenjima i lažnim
proročanstvima; oni govore: Ovako govori Gospod, Vječni - a Gospod im nije progovorio.
29 Narod iz zemlje predaje se nasilju, otima, ugnjetava ubogoga i siromaha, strancu krivo
čini.
30 Ja tražim među njima čovjeka koji bi podigao zid i stao na proboje preda me u korist
zemlje da je ne zatrem; ali ga ne nađoh.
31 Ja ću na njih izliti gnjev svoj, istrijebit ću ih ognjem jarosti svoje, okrenut ću njihova
djela na njihovu glavu, govori Gospod, Vječni.”

2 “Sine čovječji, dvije su žene bile, kćeri jedne majke.
3 One se u Egiptu bludu odaše, u mladosti svojoj bludu se predaše. Ondje su im grudi
dodirnute, zgnječene im dojke djevojačke.
4 Starija se zvala Ohola, sestra njezina Oholiba. Obje moje bjehu, i rodiše sinove i kćeri.
Ohola, to je Samarija, Oholiba, to je Jeruzalem.
5 Ohola me iznevjeri, za ljubavnicima uspali se svojim, za Asircima, susjedima svojim,
6 u odijela plava odjevenim, za knezovima i vlastelom, za pristalim mladićima, vitezovima
konjanicima.
7 Ona s njima bludu se predade, s najljepšim asirskim momcima, i oskvrni se sa svima za
kojima je usplamtjela, okalja se sa svim njihovim idolima.
8 A ni s Egipćanima ne okani se bluda svoga, koji ležahu s njom u mladosti njenoj i dojke
joj djevojačke dodirnuše te s njome blud provodiše.
9 Zato je ja predah milosnicima njezinim u ruke, u ruke Asircima, za kojima je
usplamtjela.
10 I oni otkriše golotinju njezinu, uzeše joj sinove i kćeri, a nju ubiše mačem. I ona iziđe
na glas među ženama kada na njoj bijaše izvršen sud.
11 Sestra njezina Oholiba to vidje, i još se gore od nje raspomami, gori bijaše njezin blud i
od bluda sestre njezine.
12 Ona se zapali za sinovima asirskim, knezovima i vlastelinima, susjedima svojim, krasno
odjevenim vitezovima konjanicima, odreda lijepim i mladim.
13 I ja vidjeh da se okaljala i da obje istim putem krenuše.
14 Ova još gori blud provede. Ona vidje slike ljudi na zidovima, slike Kaldejaca crveno
obojene,
15 s pojasima okolo bedara, sa šarenim kapama na glavi, koji izgledahu kao knezovi, i
predstavljahu sinove Babilona iz zemlje kaldejske.
16 I zapali se za njima čim ih vidje, te glasnike posla njima u Kaldeju.
17 I uđoše k njoj sinovi iz Babilona da ljubavnu postelju s njom dijele; oni je bludom
svojim okaljaše. Oskvrni se ona s njima, pa se odvrati od njih srce njezino.
18 Ona svoju bestidnost razgoli, otkri svoju golotinju, a srce se moje odvrati od nje, kao
što se srce moje odvratilo i od sestre njezine.
19 Blud svoj ona umnoži sjećajući se dana mladosti svoje kada je blud provodila u zemlji
egipatskoj.
20 Ona se za bestidnicima upali, kojima je tijelo bilo kao u magarca, a izljev kao u pastuha.
21 Sjetila si se zlodjela mladosti svoje kad su ti Egipćani dojke dirali, djevojačke grudi
gnječili.
22 Zato, Oholibo, ovako govori Gospod, Vječni, evo, ja na tebe milosnike tvoje dražim od
kojih se srce tvoje odvratilo. Sa svih strana ja ih kupim na te:
23 sinove iz Babilona i iz sve Kaldeje, plemiće, knezove i gospodare, i sve sinove asirske s
njima, mlade i krasne, sve knezove i vlastelu, vitezove slavne, vješte konjanike.
24 Oni na tebe s oružjem, s kolima i s kotačima idu, i s mnoštvom naroda; s velikim i
malim štitovima te s kacigama, dižu se sa svih strana na te. Njima ću te predati da ti sude,
i sudit će ti po svome zakonu.
25 Ja izlijevam jarost svoju na te, i ona će protiv tebe bjesniti. Nos i uši odsjeći će tebi, a
što ostane od tebe pod mač će dospjeti. Uzet će ti i kćeri i sinove,
26 odnijet će ti i haljine tvoje, uzet će ti nakit kojim se kitiš.
27 Zlodjelima tvojim kraj ću učiniti i bludu tvome u zemlji egipatskoj. K njima nećeš više
oči svoje upravljati, niti ćeš na Egipat misliti.
28 Jer ovako govori Gospod, Vječni: Evo, dajem te u ruke onima koje mrziš, u ruke onima
od kojih se srce tvoje odvratilo.
29 Oni će te s mržnjom susretati, i sve blago tvoje od tebe uzeti, golu će te, sasvim golu,
ostaviti; otkrit će se tad sramota bestidnosti tvoje, od zlodjela tvojih i od bluda tvoga.’
30 To će te snaći jer si provodila blud po narodima, jer si se okaljala o njihove idole.
31 Hodila si putem sestre svoje, i njezin ti pehar u ruku stavljam.
32 Ovako govori Gospod, Vječni: Ispit ćeš pehar sestre svoje koliko je širok i dubok, i on će
te učiniti ruglom i sramotom. Mnogo u nj stane.
33 Napunit ćeš se zanosom i boli; to je pehar muke i zatiranja, pehar sestre tvoje Samarije.
34 Ispit ćeš ga, ispraznit ćeš ga, razbit ćeš ga u komade, grudi ćeš svoje izraniti, jer ja tako
rekoh, govori Gospod, Vječni.
35 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Zato što si me zaboravila i leđa mi okrenula, snosi
sada kaznu bluda svoga i zlodjela svojih!”
36 Reče mi Gospod: “Sine čovječji, hoćeš li ti Oholi i Oholibi suditi? Pokaži im gadosti
njihove!
37 Brakolomne bijahu i krv im je na rukama, preljub su s idolima svojim učinile, i djecu
što mi rodiše kroz oganj pustiše da im hranu od njih pripremaju.
38 Evo što mi još učiniše: Svetište moje istoga dana obeščastiše, i subote moje oskvrnuše.
39 Idolima svojim zaklaše sinove moje i toga istog dana u Svetište moje uđoše da ga
okaljaju. To su one u mom Domu učinile.
40 U daleke zemlje po ljude poslaše, glasnike otpraviše, i oni im dođoše. Za njih si se
okupala i mazala oči svoje, nakitom se kitila
41 i na postelju ukrašenu sjela pred kojom je stol postavljen, i na njega si postavila tamjan
moj i ulje moje.
42 Ču se vika veseloga mnoštva, i usred te gomile ljudi dozvani su Sabeji iz pustinje, koji
su tim dvjema sestrama stavljali na ruke narukvice, a prekrasne vijence na glave.
43 Ja rekoh za onu što je ostarjela u preljubu: hoće li ona još blud provoditi, hoće li se k
njoj još dolaziti?
44 A dolazilo se k njoj kao bludnici; tako se išlo k Oholi i k Oholibi, tim opakim ženama.
45 Ali će njima suditi pravednici, kao što se brakolomnim ženama sudi, kao što se sudi
onima koji prolijevaju krv, jer su brakolomne, i krv im je na rukama.
46 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Na njih ću dovesti mnoštvo ljudi i predat ću ih užasu
i pljački.
47 Ti će ljudi njih kamenovati i mačem posjeći; pobit će im sinove i kćeri, a kuće im
ognjem popaliti.
48 I tako ću ukinuti zločin u zemlji; sve će žene naučiti i neće, kao vi, činiti zločin.
49 Vaši će zločini na vas pasti, vi ćete nositi grijeh idola svojih i spoznat ćete da sam ja
Gospod, Vječni.

1 Devete godine, desetoga dana desetog mjeseca riječ Gospodnja ovako mi progovori:
2 “Sine čovječji, zapiši broj ovoga dana; u taj isti dan dolazi kralj babilonski na Jeruzalem.
3 Izloži usporedbu domu buntovnome i reci im: Ovako govori Gospod, Vječni: Pristavi
kotao, pristavi i nalij u nj vode!
4 Složi u nj dijelove, sve dobre dijelove, stegno i pleće, i napuni ga najboljim kostima.
5 Uzmi najbolje iz stada i naloži drva ispod kotla. Neka dobro užari, da se i kosti raskuhaju
u njemu.
6 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Teško gradu krvničkome, kotlu punom rđe, s koga se
rđa ne skida! Povadi dijelove jedan za drugim a da se ne baci kocka za to.
7 Jer je krv koju je prolio usred njega; na goli kamen stavio ju je, ne proli je na zemlju da
se prahom pokrije.
8 Da pokažem gnjev svoj, da se osvetim, izlio sam na goli kamen krv njegovu, da se ne
pokrije.
9 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Teško gradu krvničkome! I ja ću velik oganj naložiti.
10 Nanesi drva, raspali vatru, iskuhaj dobro meso i začini ga, kosti neka izgore.
11 Metni zatim prazan kotao na žeravicu da se ugrije i da se bakar usije, da se nečistoća
njegova u njemu stopi i da izgori rđa.
1vaki je napor uzaludan; rđa, koje je pun, ne skida se; rđa će se samo ognjem skinuti.
13 Zločin je u tvojoj nečistoći, jer sam ja htio da te očistim, ali se ti nisi htio očistiti; ti se
nećeš više očistiti od svoje nečistoće dok ne iscrpim gnjev svoj nad tobom.
14 Ja, Gospod, rekoh; to će doći, i ja ću to izvršiti; neću ustuknuti, neću imati ni milosrđa
ni pokajanja. Sudit će ti se po tvome ponašanju i po tvojim djelima, govori Gospod,
Vječni.”
16 “Sine čovječji, evo dižem ti naglom smrću ono što ti je užitak za oči. Nećeš kukati,
nećeš plakati, nećeš suza roniti.
17 U tajnosti uzdiši, ne uzimaj žalost za mrtvim, stavi na glavu čalmu, obuću obuj na noge,
brade svoje ne pokrij, tuđega ne jedi.
18 Ja bijah ujutro govorio narodu, a žena mi umre uvečer. Sutradan učinih kako mi bi
zapovjedano.
19 Narod mi reče: ‘Hoćeš li nam reći što za nas znači to što ti radiš?’
20 Ja im odgovorih: ‘Riječ Gospodnja ovako mi progovori:
21 Reci domu Izraelovu: Ovako govori Gospod, Vječni: Evo ja ću okaljati Svetište svoje,
ponos sile vaše, milinu očiju vaših, predmet ljubavi vaše; vaši sinovi i kćeri, koje ste
ostavili past će od mača.
22 Vi ćete tada učiniti kao što sam ja činio. Nećete pokriti brade i nećete jesti tuđega
kruha,
23 držat ćete čalme na glavi i obuću na nogama; nećete kukati niti plakati, nego ćete
smalaksati zbog svojih bezakonja i među sobom ćete uzdisati.
24 Ezekiel će vam biti znak. Vi ćete činiti sve ono što on čini. Kad to dođe, znat ćete da
sam ja Gospod, Vječni.
25 A ti, sine čovječji, u onaj dan kad im ja uzmem ono što im daje snagu, radost i slavu,
milinu očiju njihovih i predmet njihove ljubavi, sinove njihove i kćeri njihove,
26 u taj će dan jedan izbjegli doći k tebi da ti to na uši tvoje javi.
27 U taj dan usta će se tvoja otvoriti prema izbjeglome i ti ćeš progovoriti, nećeš više biti
nijem. Ti ćeš njima biti znak, a oni će spoznati da sam ja Gospod.”

2 “Sine čovječji, okreni lice svoje prema sinovima Amonovim i prorokuj protiv njih!
3 Reci sinovima Amonovim: Čujte riječ Gospoda, Vječnoga! Ovako govori Gospod, Vječni:
Što si govorio: Ah! ah! za Svetište moje koje se oskvrnu, za zemlju Izraelovu što opustje i
za dom Judin koji je u roblje odveden -
4 evo, ja te dajem sinovima Istoka, oni će usred tebe dvore svoje urediti i domove svoje
utvrditi, jest će tvoje idole i piti tvoje mlijeko.
5 Od Rabe ću obor za deve napraviti, a od zemlje sinova Amonovih tor za ovce; i znat ćete
da sam ja Gospod.
6 Jer ovako govori Gospod, Vječni: Što si rukama pljeskao, nogom lupnuo, i u srcu svome
prezirno se veselio nad zemljom Izraelovom,
7 zato, evo, dižem ruku svoju na te i kao plijen te narodima dajem, istrebljujem te između
naroda, zatirem te između zemalja, uništavam te. I znat ćete da sam ja Gospod.
8 Ovako govori Gospod, Vječni: Zato što Moab i Seir govrahu: gle, dom je Judin kao i ostali
narodi,
9 otvaram zemlju moapsku od strane gradova, gradova na granici, ukrasa zemlje, Bet
Maješimota, Baal Meona i Kirjatajima,
10 otvaram je sinovima Istoka, koji na sinove Amonove navaljuju; njima je u državu dajem
da se među narodima Amonovi sinovi više ne spominju.
11 Izvršit ću sud svoj nad Moabom, i znat će da sam ja Gospod.
12 Ovako govori Gospod, Vječni: Što se Edom osveti domu Judinu, što on teško skrivi i
osveti se nad njim; -
13 zato ovako govori Gospod, Vječni: Ruku svoju dižem ja na Edom i zatirem ljude i
životinje. Od njega ja pustoš od Temana do Dedana činim. Od mača će pasti!
14 Osvetit ću se Edomu rukom naroda svoga Izraela; i on će Edomu po gnjevu mojem
vratiti, i poznat će tad osvetu moju, govori Gospod, Vječni.
15 Ovako govori Gospod, Vječni: Što osvetu Filistejci izvršiše, što se bijesno iz duše svoje
osvetiše, sve iz stare mržnje svoje potirući,
16 zato ovako govori Gospod, Vječni: Evo, ruku svoju dižem na Filistejce, istrijebit ću i
Kerećane, uništit ću sve što leži pokraj mora.
17 Veliku ću osvetu na njimna učiniti, kaznit ću ih u gnjevu svome; i spoznat će da sam ja
Gospod kad im se osvetim.”

1 Jedanaeste godine, prvoga dana u mjesecu, riječ Gospodnja ovako mi progovori:
2 “Sine čovječji! Što Tir reče za Jeruzalem: Ah! ah! razbiše se vrata naroda, sad se k meni
obraćaju, ja ću se puniti, a on je već opustio -
3 stoga ovako govori Gospod, Vječni: Gle, gnjevan sam na te, Tire! Podignut ću protiv tebe
velike narode, kao što more podiže svoje valove, i oni će tirske zidine porušiti, raskopat će
kule njegove, a ja ću omesti prašinu njihovu i od njega ću gol
5 On će pokraj mora postati mjesto na kojem će se mreže razastrti, jer sam ja to rekao,
govori Gospod, Vječni. I on će plijen naroda postati,
6 a kćeri njegove u zemlji njegovoj od mača će poginuti; i znat će da sam ja Gospod.
7 Jer ovako govori Gospod, Vječni: Evo, ja dovodim na Tir Nabukodonozora, kralja
babilonskoga, sa sjevera, kralja nad kraljevima, s konjima i kolima, s konjanicima, s
vojskom i s mnogim narodom.
8 On će kćeri tvoje u zemlji tvojoj mačem pobiti, protiv tebe će kule podizati, protiv tebe
će opkope iskopati, protiv tebe će štitove podignuti.
9 Na zidove tvoje on će s bojnim spravama hitati i razvalit će kule tvoje bojnim spravama.
10 Prašina od mnogih konja njegovih pokrit će te, od praske konjanika, kotača i kola
zatrest će se zidovi tvoji kad bude ulazio na tvoja vrata, kao što se u pobijeđen grad ulazi.
11 Kopitima konja svojih izgazit će sve ulice tvoje, mačem će narod tvoj pobiti, popadat će
na zemlju stupovi sile tvoje.
12 Poplijenit će blago tvoje, razgrabit će trgovinu tvoju, razvalit će zidove tvoje, razoriti
lijepe kuće tvoje; kamenje tvoje, drvlje i prah tvoj u vodu će baciti.
13 Prekinut ću jeku pjesama tvojih, pa se neće više čuti glas tvojih harfa.
14 Učinit ću od tebe golu stijenu. Bit ćeš mjesto na kojem se razastiru mreže, i nećeš se
više nikad podići. Jer ja, Gospod, to rekoh - riječ je Gospoda, Vječnog.
15 Ovako govori Gospod, Vječni: Na prasak pada tvoga, kad jauču ranjenici, kad je pokolj
usred tebe, zadrhtat će svi otoci.
16 Svi knezovi morski silaze s prijestolja svojih, skidaju plašteve svoje, haljine vezene
svlače i strahom se ogrću te na zemlji sjede. Strah ih neprestano hvata, prestravljeni su
zbog tebe.
17 Za tobom nariču i govore: Zar propade koga naseliše oni koji morem plove, slavni
grade, toliko silan na moru! Uništen je sa svim žiteljima svojim, koji susjedima strah
zadavahu!
18 Uzdrhtaše otoci u dan pada tvoga. Smeli su se otoci u moru od propasti tvoje.
19 Jer ovako govori Gospod, Vječni: Kad od tebe pust grad učinim, kao što su gradovi u
kojima nema ljudi, kad te odvedem u bezdane i velike pokriju te vode,
20 svalit ću te s onima koji su već u jamu sišli, k narodu iz ranijih dana; svalit ću te u
dubinu zemlje, u pustinju vječnu, pored onih koji su već u jami, da ne bude više nitko živ
u tebi, a slavu ću zemlji živih ostaviti.
21 U užas ću te obratiti i više te neće biti; tražit će te, ali te neće nikad više naći, govori
Gospod, Vječni.”

2 “I ti, sine čovječji, nariči nad Tirom!
3 Reci Tiru: Ti što sjediš na obali mora, koji s narodima mnogih otoka trguješ, ovako
govori Gospod, Vječni: Ti govoraše, Tire: Savršen sam u ljepoti!
4 Zemlja tvoja u srcu je mora, koji tebe zidahu u ljepoti te građahu.
5 Senirskim čempresima bokove ti utvrdiše, od cedara libanonskih jarbole ti napraviše;
6 od hrastova bašanskih vesla ti istesaše, a palubu od bjelokosti i šimšira s kitimskih otoka
načiniše.
7 Od vezena tankoga lana egipatskog jedra si i zastave imao, a zastori su ti od grimiza i
skrleta, s eliških otoka.
8 Stanovnici sidonski i arvadski bjehu tvoji veslači; najvještiji među tvojima, Tire, bjehu
kormilari.
9 Mjerači iz Gebala i vješti njegovi radnici obale tvoje urediše, a sve morske lađe i mornari
k tebi dolažahu da s tobom trguju.
10 Perzijanci i Ludijci i Putijci tvoju vojsku služahu, oni ti ratnici bijahu, štitove i šljemove
vješahu o zidove tvoje, oni ti sjaj davahu.
11 Sinovi arvadski i tvoji ratnici branjahu bedeme tvoje, dobri junaci kule tvoje čuvahu,
štitove svoje o zidove ti vješahu i ljepotu tvoju savršenom veličahu.
12 Ljudi iz Taršiša s tobom trgovahu radi silna blaga koje si imao; srebra, kositra, željeza i
olova donošahu na sajmove tvoje.
13 Javan, Tubal i Mešek s tobom trgovahu, robove i mjedeno posuđe ti donošahu u
razmjenu za trg tvoj.
14 Ljudi iz doma Togarmina s konjima, konjanicima i s mazgama na sajmove tvoje
dolažahu.
15 Trgovahu s tobom sinovi Dedana; trgovina mnogih otoka kroz tvoje ruke je prolazila;
bjelokost i ebanovinu davahu ti u razmjenu.
16 Edom je s tobom trgovao zbog mnogih proizvoda tvojih, na sajmove tvoje donosila
smaragd, porfir i vezove, tanko platno, koralje i rubine.
17 S tobom trgovahu Juda i zemlja izraelska, pšenicu iz Minita donošahu, poslasticama,
medom, balzamom i uljem trg tvoj plaćahu.
18 S tobom Damask trgovaše zbog množine roba tvojih, zbog svega blaga preobilna vino ti
helbonsko i bijelu vunu donošahu.
19 Dan i Javan iz Uzala dolažahu na sajmove tvoje; prerađeno željezo, slatku trsku i cimet
razmjenjivahu s tobom.
20 S tobom Dedan trgovaše prostirkama i abajlijama.
21 S tobom trgovahu Arapi i svi knezovi kedarski, plaćajući ti jaganjcima, ovnovima i
jarcima.
22 Trgovci iz Šebe i Rame trgovahu s tobom, dolažahu na sajmove tvoje s najljepšim
mirisima, dragim kamenjem i zlatom.
23 Haran, Kane i Eden, trgovci iz Šebe, Asirije i Kišmada trgovahu s tobom;
24 trgovahu s tobom za skupocjene halje, za plašteve plavo obojene i vezene, bogate
tkanine, čvrsto pletenu užad, cedrovinu, što na sajmove tvoje donošahu.
25 Taršiške lađe prevozile su tvoju trgovinu, bio si u naponu bogatstva i slave, u srcu
mora.
26 Pučinom te morskom odvezoše veslači tvoji, a vjetar istočni razbi te usred mora.
27 Blago tvoje, sajmovi i trgovina, lađari i kormilari, popravljači pukotina, oni koji
trgovinu tvoju vode, ratnici tvoji i sav narod tvoj usred mora propast će na dan pogibije
tvoje.
28 Na viku tvojih kormilara uskolebat će se valovi morski.
29 I izići će iz lađa svojih svi veslači, mornari i kormilari i ostat će na obali.
30 Vikat će za tobom i gorko zaridati, posut će pepelom glave svoje, valjat će se u prašini.
31 Za tobom će obrijati glavu i kostrijet pripasati; plakat će za tobom u gorčini duše svoje,
u mukama teškim.
32 Za tobom će u žalosti svojoj naricati i žaliti: ‘Koji je grad kao Tir bio, kao grad ovaj
usred mora oboren?’
33 Kad je blago tvoje iz mora izlazilo, mnoge si narode nasitio, obiljem bogatstva i trgova
svojih kraljeve si zemlje bogatio.
34 A kad tebe more razbi, kada te nestade u dubini vode, svi trgovi i sve obilje tvoje s
tobom propadoše!
35 Stanovnici otoka očajavaju zbog tebe i kraljevi njihovi uzdrhtaše te u licu problijedješe.
36 Trgovci po narodima zvižde sad nad tobom; propao si i nestade te zauvijek.”

2 “Sine čovječji, reci knezu tirskom: Ovako govori Gospod, Vječni: Uznese se srce tvoje i ti
reče: ‘Bog sam, na prijestolju Božjem usred mora sjedim!’ Ti si čovjek, nisi ti Bog, i ti svoju
volju za Božju uzimaš.
3 Gle, mudriji si od Daniela, nikakva ti tajna nije skrivena.
4 Mudrošću si svojom i razumom svojim blago stekao, napunio si zlatom i srebrom riznice
svoje.
5 Velikom mudrošću i trgovinom bogatstvo si svoje umnožio, pa se srce tvoje blagom
zanijelo.
6 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Što ti svoju volju za Božju uzimaš,
7 zato ću ja strance na tebe dovesti najljuće među narodima. Mač će oni vaditi na sjajnu ti
pamet i ljepotu će tvoju okaljati, svalit će te u jamu.
8 Kao oni koji od uboda padaju, poginut ćeš usred mora.
9 Hoćeš li reći pred krvnikom svojim: ‘Ja sam Bog?’ Ti si čovjek, nećeš biti bog u ruci
svojih ubojica.
10 Umrijet ćeš smrću neobrezanih, od ruke tuđinske, jer ja tako rekoh, govori Gospod,
Vječni.”
12 “Sine čovječji, naricaljku za kraljem tirskim izreci! Reci mu: Ovako govori Gospod,
Vječni: Ti si stavio pečat na savršenstvo, pun mudrosti i čudesno lijep si bio.
13 Bio si u Edenu, u vrtu Božjemu; pokrivalo te svako kamenje drago, sard i topaz,
dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, rubin, smaragd i zlato; svirale ti frule i bubnjevi u
dan tvoga rođenja.
14 Kerubin si zaštitnik bio raširenih krila; postavio sam te, i ti bješe na svetoj Božjoj gori,
usred sjajnog hodio si kamenja.
15 Savršen si na putima svojim bio od dana kada si rođen, dok se bezakonje na tebi ne
nađe.
16 Veličina trgovine tvoje napuni te silom pa si zgriješio. Izbacujem te s gore Božje, činim
da te nestane, kerubine, zaštitniče, usred sjajnoga kamenja.
17 Uzoholi se srce tvoje zbog ljepote tvoje, pa ti pokvari mudrost svoju sjajem svojim. Ja te
na zemlju bacam, predajem te kraljevima da te gledaju.
18 Mnoštvom bezakonja svoga i nepravdom trgovine svoje svetišta si svoja oskvrnuo! Iz
tebe izvodim oganj koji proždire obraćam te u pepeo na zemlji, ispred očiju onih koji te
gledaju.
19 Svi koji te među narodima poznaju zgroziše se nad tobom. Uništen si, nikada te više
neće biti.”
21 “Sine čovječji, okreni lice k Sidonu i prorokuj protiv njega!
22 Reci: Ovako govori Gospod, Vječni: Gle, srdim se na tebe, Sidone! Proslavit ću se usred
tebe, i znat će oni da sam ja Gospod, kada sud svoj nad njime izvršim, kad pokažem
svetost svoju usred njega.
23 Poslat ću kugu na nj, učinit ću da krv padne po ulicama njegovim. Popadat će mrtvi
usred njega od mača koji će sa svih strana na njega navaliti, pa će znati oni da sam ja
Gospod.
24 Tada neće on više domu Izraelovu trn bodljikav niti žalac bolan biti usred svih susjeda
koji ga plijene, i znat će oni da sam ja Gospod, Vječni.
25 Ovako govori Gospod, Vječni: Kad skupim dom Izraelov iz naroda među koje je rasijan,
posvetit ću se u njemu, i oni će se naseliti u svojoj zemlji, koju dadoh sluzi svom Jakovu.
26 Oni će u njoj živjeti bez straha, gradit će kuće i saditi vinograde; živjet će bez straha
kad izvršim sudove svoje na svima onima koji ih opkoljuju i preziru. I oni će poznati da
sam ja Gospod, Bog njihov.”

1 Desete godine, dvanaestog dana desetoga mjeseca riječ Gospodnja ovako mi progovori:
2 “Sine čovječji, okreni lice svoje k faraonu, kralju egipatskome, i prorokuj protiv njega i
protiv cijelog Egipta.
3 Govori i reci: Ovako govori Gospod, Vječni: Gle, gnjevan sam na te, faraone, kralju,
egipatski, zmaju veliki koji ležiš usred rijeka svojih, i koji reče: ‘Moja je rijeka, ja sam je
načinio!’
4 Metnut ću brnjicu na čeljusti tvoje, i sve ribe rijeka tvojih zalijepiti na krljušti tvoje.
Izvući ću te iz rijeka tvojih sa svim ribama koje su u njima nataknute na tvoje krljušti.
5 U pustinju ću te baciti, tebe i sve ribe iz rijeka tvojih. Past ćeš na lice zemlje i nećeš se
pokupiti ni sabrati; zvijerima poljskim i pticama nebeskim dat ću te za hranu.
6 I svi će egipatski stanovnici znati da sam ja Gospod, jer si bio štap od trske domu
Izraelovu.
7 Kad te u ruke uhvatiše, slomio si se, i cijelo si rame njima rasjekao; kad se na te
nasloniše, ti se prebi i ukočiše se bubrezi u njima.
8 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Evo, ja ću pustiti mač na tebe i istrijebit ću iz tebe
ljude i životinje.
9 Zemlja će egipatska pustoš, pustinja postati, pa će znati oni da sam ja Gospod, jer ti reče:
‘Moja je rijeka, ja sam je načinio!’
10 I zato sam gnjevan na te i na tvoje rijeke, napravit ću pustoš od zemlje egipatske, od
Migdola do Sevana i do granice etiopske.
11 Neće njome čovjek prolaziti, neće njome nogom živina kročiti, neće se u njoj četrdeset
ljeta živjeti.
12 Učinit ću od zemlje egipatske pustoš među pustošenim zemljama, i gradovi će njezini
opustjeti među pustim gradovima četrdeset godina. Egipćane ću među narode raspršiti,
rasut ću ih po zemljama.
13 Ovako govori Gospod, Vječni: Nakon četrdeset godina skupit ću Egipćane iz naroda u
koje će biti rasijani.
14 Vratit ću roblje egipatsko, vratit ću ga u zemlju Patros, u njihovu domovinu, i ondje će
oni osnovati malo kraljevstvo.
15 Bit će najmanje od kraljevstava i više se neće uzdizati nad narodima; smanjit ću ih da
narodima ne vladaju,
16 Više neće biti uzdanica domu Izraelovu, neka mu u pamet doziva grijehe kad se njemu
obrati, i spoznat će da sam Gospod, Vječni.”
17 Dvadeset i sedme godine, prvoga dana prvoga mjeseca dođe mi riječ Gospodnja:
18 “Sine čovječji, kralj babilonski Nabukodonozor krenu s vojskom na velik pohod protiv
grada Tira. Sve su glave ćelave, svako se rame odadrije, a od Tira plaće nikakve ne dobi, ni
on ni vojska njegova, za službu što protiv njega učini.
19 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Eto, dajem Nabukodonozoru, kralju babilonskom,
zemlju egipatsku. On će odnijeti blago, nagrabit se plijena: to će biti plaća njegovoj vojsci.
20 Za nagradu službe koju učini na Tir egipatsku mu zemlju dajem, jer se oni za mene
trudiše, govori Gospod, Vječni.
21 U onaj ću dan dati silu domu Izraelovu, a tebi ću otvoriti usta usred njih, pa će znati da
sam ja Gospod.”

2 “Sine čovječji prorokuj i reci: Ovako govori Gospod, Vječni: Zakukajte!... jao dana!
3 Jer ide dan, ide dan Gospodnji, dan pun tame, udes naroda.
4 Mač će na Egipat pasti, strah će u Etiopiji vladati kada stanu padati pobijeni u Egiptu,
kad se bogatstva njegova razgrabe i temelji njegovi raskopaju.
5 Etiopija, Put, Lud, sva Arabija, Libija i sinovi saveznih zemalja s njima će od mača pasti.
6 Ovako govori Gospod: Past će, past će saveznici egipatski i propast će snage njegove; od
Migdola do Sevana od mača će padati, govori Gospod, Vječni.
7 Bit će opustošeni među opustošenim zemljama, a gradovi njegovi među pustim
gradovima.
8 I znat će da sam ja Gospod kad raspalim vatru po Egiptu i zatrem sve njegove
pomoćnike.
9 Glasnici će moji na lađama isploviti da zastraše bezbrižnu Etiopiju. I strah će je obrvati u
taj dan.
10 Ovako govori Gospod, Vječni: Istrijebit ću mnoštvo egipatsko, rukom Nabukodonozora,
kralja babilonskoga,
11 njega i narod njegov s njim. Najljući između naroda poslat će se da zatru zemlju;
mačeve će svoje na Egipat isukati i zemlju će mrtvima napuniti.
12 Isušit ću rijeke; zemlju ću u ruke zlim ljudima predati i tuđinskom rukom pustošit ću
zemlju i sve što je u njoj. Ja, Gospod, rekoh!
13 Ovako govori Gospod, Vječni: Uništit ću idole i u Memfisu ću istrijebiti isprazne likove,
iz zemlje egipatske kneza više biti neće, pustit ću stravu na zemlju egipatsku.
14 Opustošit ću Patros, zapalit ću Soan i sud ću svoj provesti na Tebi.
15 Izlit ću gnjev svoj na Sin, grad egipatski, a u Tebi ću istrijebiti ljudstvo.
16 Zapalit ću oganj u Egiptu i Sin će uzdrhtati od straha. Teba će na juriš biti osvojena, i u
Memfis će neprijatelji ulaziti usred bijela dana.
17 Od mača će mladići Heliopola i Pi-Beseta padati, a zarobljeni ti će gradovi biti.
18 A u Tafnisu pomračit će se dan kada ondje jaram egipatski slomim i nestane bijesa sile
njegove. Tafnis će pokriti oblak, a kćeri njegove odvest će se u roblje.
19 Izvršit ću sud svoj nad Egiptom, i znat će da sam ja Gospod.”
20 Jedanaeste godine, sedmog dana prvoga mjeseca riječ Gospodnja ovako mi progovori:
21 “Sine čovječji, slomio sam mišicu faraonu, kralju egipatskome; a, eto, nisu ga niti zavili
da ga liječe, niti su na njega zavoj stavili da se učvrsti i zaveže, kako bi mogao držati mač.
22 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Gle, gnjevan sam na faraona, kralja egipatskog.
Mišicu ću njegovu slomiti, i zdravu i polomljenu, i mač ću mu iz ruke izbiti.
23 Egipćane ću po narodima rasijati, razasut ću ih po zemljama.
24 Ojačat ću mišicu kralju babilonskom, u ruku ću mu mač svoj dati; polomit ću faraonu
mišicu i zaječat će pred njime kao ranjenik kad izdiše.
25 Ojačat ću mišicu kralju babilonskom i klonut će mišice faraonske, i znat će da sam ja
Gospod, kad u ruku kralju babilonskom mač svoj dam, a on njime zamahne na zemlju
egipatsku.
26 Raspršpit ću Egipćane među narode, razasut ću ih po zemljama, i znat će da sam ja
Gospod.”
1 Jedanaeste godine, prvog dana trećega mjeseca riječ Gospodnja ovako mi progovori:
2 “Sine čovječji, reci faraonu, kralju egipatskome, i narodu njegovu: Na što li ti sličiš u
veličini svojoj?
3 Eto, Asirac bijaše cedar libanonski; lijepe bijahu grane njegove, gusto lišće njegovo i
visok njegov rast, vrh se njegov iznad gustih grana uzdizao.
4 Vode mu davahu rast, bezdan ga uzvisi; oko stabla njegova tekle su rijeke i zalijevale sve
poljsko drveće.
5 Rast njegov nadvisi sve poljsko drveće, grane se njegove množiše, grane se njegove
pružiše od obilja vode koja ga je uzdigla.
6 Na granama njegovim sve ptice nebeske gnijezda savijahu, a pod granama njegovim
zvijeri su poljske mlade svoje kotile; u hladu njegovu mnogi su narodi sjedili.
7 Lijep on bijaše veličinom svojom i širinom grana svojih, jer se korijen njegov kod obilne
vode hranio.
8 Ni cedri iz vrta Gospodnjega nisu ga nadvisivali, niti su čempresi takve imali grane, a
javori ni ko ogranci njegovi ne bijahu. Ni jedno Božje drvo nije bilo ljepše od njega.
9 Bijah ga ukrasio mnogim granama, i u vrtu Gospodnjemu zavidjelo mu sve edensko
drveće.
10 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Što je visok narastao, što je vrh svoj iznad gustih
grana uzdigao a srce se njegovo visinom svojom ponosilo,
11 zato ga u ruke junaku naroda dadoh, koji će mu dati po bezakonju njegovu. Ja sam ga
otjerao.
12 I tuđini, najljući između naroda oboriše ga i posjekoše, grane mu po gorama i po svim
dolinama popadaše, ogranci se po svim potocima zemlje izlomiše, a iz hlada njegova
otiđoše svi narodi zemlje i napustiše ga.
13 Na panj njegov izvaljeni doletješe sve ptice nebeske, u granama njegovim sve su zvijeri
poljske log svoj spremile,
14 da se rastom svojim više ne podigne ni jedno drvo pokraj vode, i da vrh svoj iznad
gustih grana ne uzdigne, da hrastovi vodom orošeni ne podignu vrhove svoje, jer su svi
smrti predani, u dubini zemlje zajedno da budu s onima što u jamu silaze.
15 Ovako govori Gospod, Vječni: U dan u koji u Podzemlje siđe, žalost širih, pokrih bezdan
zbog njega, zaustavih njegove rijeke, i velike vode ustuknuše. U žalost zbog njega bacih
Libanon i osuši se za njim sve poljsko drveće.
16 Praskom pada njegova potresoh narode kada ga u Podzemlje svalih s onima što u jamu
silaze; i utješi se u dubini zemlje sve drveće edensko, najljepše i najbolje na Libanonu,
vodom orošeno.
17 A s njime u Podzemlje siđoše k onima pobijenim od mača, i oni njemu mišica bijahu, u
hladu njegovu među narodima sjeđahu.
18 Kome nalikuješ sad u slavi i u veličini među edenskim drvećem? S drvećem edenskim
bit ćeš i ti oboren u dubinu zemlje! Ti ćeš među neobrezanima ležati, među pobijenima od
mača. Eto faraona i njegova naroda - - govori Gospod, Vječni.”

1 Dvanaeste godine, prvoga dana dvanaestoga mjeseca dođe mi riječ Gospodnja:
2 “Sine čovječji, nariči nad faraonom, kraljem egipatskim! Reci mu: Ti si kao lavić među
narodima bio, kao zmaj u moru. Jurio si rijekama svojim; nogama svojim vode si mutio,
podizao valove njihove.
3 Ovako govori Gospod, Vječni: Razapet ću mrežu svoju u zboru mnogih naroda, i oni će te
u mojoj mreži izvući.
4 Na zemlji ću te ostaviti, bacit ću te u polje. Pustit ću da sve ptice nebeske na tebe
sjedaju, i sve zvijeri poljske nasitit ću tobom.
5 Meso tvoje po gorama ću razmetnuti, a ostatkom tvojim doline ću napuniti.
6 Krvlju tvojom napojit ću zemlju u kojoj ti plivaš, i to do vrha gora, i tobom će se potoci
napuniti.
7 Kad te ugasim, nebo ću zastrti, i zvijezde na njemu pomračiti sunce ću oblakom pokriti,
a mjesec neće više svjetlost svoju dati.
8 Zbog tebe ću sva svjetlila na nebu pomračiti, a na tvoju zemlju pustit ću tamu, govori
Gospod, Vječni.
9 Mnoge ću narode ucviliti kad objavim propast tvoju među narodima po zemljama koje
ne poznaješ.
10 Zaprepastit će se mnogi narodi zbog tebe, a njihovi kraljevi zgrozit će se kad
zamahnem mačem svojim pred njima. Svi će oni za život svoj drhtati u dan tvoga pada.
11 Jer ovako govori Gospod, Vječni: Past će na te mač kralja babilonskog.
12 Mačem junaka pobit ću tvoj narod, mačem najljućega između naroda. Uništit će oni
silu egipatsku, i cijelo će mnoštvo njegovo zatrti.
13 Uništit ću stoku kod voda velikih, neće više noga ljudska njih mutiti, niti će ih zamutiti
papak životinjski.
14 Stišat ću tada vode njihove, učiniti da njihovi potoci teku kao ulje, govori Gospod,
Vječni.
15 Kad od zemlje egipatske pustoš napravim, i kada se ona sasvim opljačka, kad pobijem
sve što u njoj živi, znat će da sam ja Gospod.
16 Tužaljka je to, i reći će se: tužaljku će ovu kćeri naroda naricati za Egiptom i za cijelim
narodom njegovim, reče Gospod, Vječni.”
17 Dvanaeste godine, petnaestog dana istoga mjeseca riječ Gospodnja ovako mi progovori:
18 “Sine čovječji, nariči za mnoštvom egipatskim i svali ga, njega i kćeri moćnih naroda u
dubinu zemlje, s onima koji u jamu silaze!
19 Koga ti ljepotom nadvisuješ? Siđi i lezi s neobrezanima!
20 Past će usred onih koji su mačem pobijeni. Već je predan mač! Vucite Egipat i cijeli
njegov narod!
21 Silni će mu junaci govoriti u predjelu Podzemlja s onima što mu bijahu oslonac. Siđoše,
legoše neobrezani, mačem pobijeni.
22 Tu je Asirac i sav njegov zbor, oko njega grobovi njegovi. Svi su pobijeni, mačem
pobijeni.
23 Grobovi su njegovi u dubini jame, a zbor njegov oko groba. Svi su pobijeni, mačem
pobijeni, oni koji su bili trepet zemlji živih.
24 Ondje je Elam i sve mnoštvo njegovo, oko njega grobovi njegovi. Svi su pobijeni, mačem
pobijeni. Svi su neobrezani sišli u dubinu zemlje, oni koji su bili trepet zemlje živih, i
sramotu svoju snose s onima što u jamu silaze!
25 Među mrtvima mu postelju namjestiše, kao i svom mnoštvu njegovom; oko njega su
njihovi grobovi. Svi ti neobrezani mačem pogiboše, jer su bili trepet zemlji živih i sramotu
svoju snose s onima što u jamu silaze; položeni su među mrtve.
26 Ondje su Mešek, Tubal i sve mnoštvo njihovo, oko njih su grobovi njihovi. Svi su
mačem pobijeni, ti neobrezani, jer su bili trepet zemlji živih.
27 Ali ne leže s junacima oni koji padoše između neobrezanih. S cijelim svojim oružjem u
Podzemlje siđoše i pod glave mačeve staviše, a na kostima im njihovim bezakonja, jer su
bili trepet junacima u zemlji živih.
28 I ti ćeš ležati usred neobrezanih, mačem pokošenih.
29 Ondje je Edom i svi njegovi kraljevi i knezovi, koji su, iako junaci, položeni s onima koji
su mačem pokošeni i leže s neobrezanima, s onima koji u jamu silaze.
30 Tu su svi knezovi sjeverni i svi Sidonci koji siđoše k mrtvima. Zbunjeni kod sveg
trepeta junaštva svoga, ovi neobrezani leže s onima koji su mačem pobijeni, i sramotu
svoju snose s onima koji u jamu silaze.
31 Vidjet će ih faraon i utješit će se zbog mnoštva svojih, zbog onih koji su mačem
pobijeni i zbog cijele vojske svoje, govori Gospod, Vječni.
32 Jer ću strah u zemlji živih širiti, i oni će ležati usred neobrezanih, s onima koji su
mačem pobijeni, faraon i sve mnoštvo njegovo, govori Gospod, Vječni.”

2 “Sine čovječji, govori sinovima naroda svoga i reci im: Kad na koju zemlju mač pustim, i
narod te zemlje izabere usred sebe nekoga čovjeka i postavi ga za stražara,
3 ako taj čovjek vidi mač koji ide na zemlju, zatrubi u trubu i obavijesti narod;
4 i ako se onaj koji čuje trubu ne opomene, a mač dođe da ga iznenadi, krv će njegova
pasti na njegovu glavu.
5 On ču glas trube, a ne dade se opomenuti; krv će njegova biti na njemu. Ako se opomene,
sačuvat će dušu svoju!
6 Ako stražar vidi mač koji ide i ne zatrubi u trubu; ako narod nije obaviješten, a mač dođe
i pokosi nekome život, taj će poginuti zbog svojega nevaljalstva, ali ću ja krv njegovu
tražiti od stražara.
7 A ti, sine čovječji - tebe postavih stražarem nad domom Izraelovim. Ti moraš slušati
riječ koja izlazi iz mojih usta i opomenuti ih.
8 Kad kažem bezdušniku: ‘Bezdušniče, umrijet ćeš!’, ako ti ne progovoriš da odvratiš
bezdušnika od njegova puta, taj će bezdušnik umrijeti u svom nevaljalstvu, ali ću ja od
tebe tražiti njegovu krv.
9 Ali ako ti opomeneš bezdušnika da ga odvratiš od njegova puta, a on se ne odvrati, on će
umrijeti u svom nevaljasltvu, a ti si spasio svoj život.
10 Sine čovječji, reci domu Izraelovu: Vi govorite: Prijestupi i grijesi naši pritišću nas i
zbog njih propadamo. Da li da još živimo?
11 Reci im: Života mi moga, govori Gospod, Vječni, što ja želim nije da bezdušnik umre,
nego da se odvrati od zlog puta svoga i da živi. Vratite se, vratite se sa zlog puta svoga;
zašto da umrete, dome Izraelov?
12 A ti, sine čovječji, reci sinovima naroda svoga: Pravednoga neće izbaviti pravda
njegova u dan prijestupa njegova, a bezdušnik neće propasti zbog bezdušnosti svoje u dan
kad se odvrati od nje, kao što pravednik neće moći živjeti zbog pravde svoj
13 Kada kažem pravedniku da će živjeti - ako se pouzda u pravdu svoju pa učini nepravdu,
sva će se pravda njegova zaboraviti, i on će umrijeti zbog nepravde koju učini.
14 Kada kažem bezdušniku: ‘Poginut ćeš!’ - ako se obrati od svoga grijeha i postane
ispravan i pravedan,
15 ako vrati zalog i povrati što je oteo te stane hoditi po uredbama životnim, ne čineći
bezakonja, on će živjeti, neće umrijeti.
16 Svi grijesi njegovi bit će zaboravljeni; postao je ispravan i pravedan; živjet će.
17 Sinovi naroda tvoga govore: ‘Put Gospodnji nije prav.’ Njihov put nije prav.
18 Ako se pravednik odvrati od pravde svoje i počini nepravdu, on će umrijeti zbog toga.
19 Ako se bezdušnik odvrati od svoje bezdušnosti i postane ispravan i pravedan, on će
živjeti zbog toga.
20 Vi govorite: ‘Put Gospodnji nije prav.’ Ja ću vama suditi, svakome po putovima
njegovim, dome Izraelov!”
21 Dvanaeste godine, petog dana desetoga mjeseca robovanja našega dođe k meni jedan
bjegunac iz Jeruzalema i reče: “Pade grad!”
22 Ruka Gospodnja bi nada mnom večer prije dolaska toga bjegunca, i Gospod mi otvori
usta kad on ujutro dođe k meni. Otvoriše mi se usta, i nisam više šutio.
23 I tad mi riječ Gospodnja ovako progovori:
24 “Sine čovječji, oni koji žive u onim ruševinama u zemlji Izraelovoj govore: ‘Abraham
bijaše sam. On je naslijedio ovu zemlju, a nas je mnogo, i nama je data ova zemlja da je
držimo.’
25 Zato im reci: Ovako govori Gospod, Vječni: Vi jedete jela svoja s krvlju, vi oči svoje k
idolima podižete, vi krv prolijevate. I vi hoćete držati zemlju!
26 Vi se na mač svoj oslanjate, vi gadosti činite, svaki od vas kalja ženu bližnjega svoga. I
vi hoćete držati zemlju!
27 Reci im: Ovako govori Gospod, Vječni: Života mi, oni koji su usred ruševina past će od
mača; oni koji su u polju, od njih ću hranu zvijerima pripremiti; a oni koji su u gradovima
i u pećinama pomrijet će od kuge.
28 Od zemlje ću pustoš i pustinju učiniti. Prestat će ponos sile njezine, opustjet će gore
Izraelove, nitko njima prolaziti neće.
29 I znat će da sam ja Gospod kad od zemlje pustoš i pustinju napravim, zbog svih gadosti
koje oni počiniše.
30 A o tebi, sine čovječji, sinovi naroda tvoga govore uza zidove i na vratima kućnim pa
kažu jedan drugome, svaki bratu svome: ‘Hodite i čujte kakva je riječ koja dolazi od
Gospoda!’
31 I mnogo ih k tebi dolazi, a narod moj sjeda pred tobom i sluša riječi tvoje, ali ih ne
izvršuje, jer usta njihova prave od njih predmet podrugivanja i srce njihovo za lakomošću
teži.
32 I gle, ti si za njih kao ugodan pjevač koji ima lijep glas i koji je vješt glazbi. Oni slušaju
tvoje riječi, ali ih ne izvršuju.
33 Kad se te stvari budu ispunile - a već se ispunjuju! - znat će da je među njima bio
prorok.”

1 Riječ Gospodnja ovako mi progovori!
2 “Sine čovječji, prorokuj protiv pastira Izraelovih, prorokuj i reci tim pastirima: Ovako
govori Gospod, Vječni: Teško pastirima Izraelovim, koji napasaju sami sebe! Ne moraju li
pastiri napasati stado?
3 Pretilinu jedete, vunom se odijevate, tovne ovnove koljete, ovce svoje ne pasete.
4 Slabe među njima ne krijepite, a bolesne ne liječite, ranjene ne zavijate, izagnane ne
dovodite natrag, izgubljene ne tražite, nego silom i žestinom gospodarite nad njima.
5 Ovce se raspršiše nemajući pastira, i raspršivši se postadoše hrana zvijerima.
6 Ovce moje lutaju po svim gorama i po visokim bregovima. Po svoj zemlji raspršeno je
stado moje, i nema nikoga da se stara o njemu, nikoga da ga traži.
7 Zato, pastiri, čujte riječ Gospodnju:
8 Života mi, govori Gospod, Vječni: Što ovce moje postadoše plijen i hrana zvijerima
nemajući pastira, a pastiri moji ne tražiše mojih ovaca nego napasaju sami sebe, a ovaca
mojih ne pasu -
9 zato, pastiri, čujte riječ Gospodnju:
10 Ovako govori Gospod, Vječni: Evo me na te pastire, tražit ću ovce svoje iz njihovih ruku
i neću im više dati da pasu moje ovce, neće više ni sami sebe napasati: izbavit ću ovce
svoje iz njihovih usta, pa one više neće biti njihov plijen.
11 Jer ovako govori Gospod, Vječni: Evo, ja ću se sam o svojim ovcama starati, ja ću ih
prebrojiti.
12 Kao što pastir pregleda stado svoje kad je kod svojih raspršenih ovaca, tako ću ja
prebrojiti ovce svoje i pokupit ću ih iz svih mjesta kamo se raspršiše u dan oblaka i mraka.
13 Izvest ću ih iz naroda, pokupit ću ih iz raznih zemalja i dovest ću ih u njihovu zemlju;
napasat ću ih na gorama Izraelovim pokraj potoka i po svim naseljenim mjestima u zemlji.
14 Napasat ću ih na dobroj paši, a tor će im biti na visokim gorama Izraelovim. Ondje će
ležati u dobru toru, a po obilatoj će paši pasti na gorama Izraelovim.
15 Ja ću pasti ovce svoje, ja ću im dati odmor, govori Gospod, Vječni.
16 Tražit ću izgubljenu, dovest ću natrag odagnanu, ranjenu ću poviti, a bolesnu
okrijepiti. Ali ću tovnu i jaku potrti. Pravo hoću da ih pasem.
17 A vama, ovce moje, ovako govori Gospod, Vječni: Evo, ja ću suditi između ovce i ovce,
između ovnova i jaraca.
18 Zar vam je malo što pasete na dobroj paši, pa da ostatak paše nogama svojim pogazite?
Što pijete bistru vodu, pa da ostatak nogama svojim mutite?
19 A moje ovce da pasu što vi nogama svojim izgaziste i piju što vi nogama svojim
zamutiste!
20 Zato im ovako govori Gospod, Vječni: Evo, ja ću suditi između debele ovce i mršave.
21 Jer ste bokovima i ramenima gurali i rogovima boli slabe ovce, tako da ih izguraste.
22 Zato ću ja izbaviti svoje ovce, da više ne budu plijen, i sudit ću između ovce i ovce.
23 Utvrdit ću im jednoga pastira koji će ih napasati, slugu svoga Davida. On će ih pasti i bit
će im pastir.
24 A ja, Gospod, bit ću im Bog, a sluga moj Dsavid bit će knez među njima. Ja, Gospod,
rekoh.
25 S njima ću sklopiti Savez mira i istrijebit ću zle zvijeri iz zemlje; one će živjeti bez
straha u pustinji i spavat će u šumama.
26 Učinit ću od njih i od okolice svoje gore predmet blagoslova; puštat ću kišu na vrijeme,
i bit će to kiša blagoslova.
27 Drveće će rađati svoj rod; one će biti u svojoj zemlji bez straha, i znat će da sam ja
Gospod kad polomim sveze jarma njihova i izbavim ih iz ruku onih koji ih zarobiše.
28 One neće više biti plijen naroda, i zvijeri ih zemaljske neće jesti, nego će živjeti bez
straha, i ništa ih neće plašiti.
29 Podignut ću im biljku koja će postati slavna; neće ih više glad zatirati u zemlji, niti će
podnositi sramote od naroda.
30 I znat će da sam ja, Gospod, njihov Bog, s njima, a one, dom Izraelov, da su moj narod,
reče Gospod, Vječni.
31 A vi, ovce moje, vi ste stado paše moje, a ja sam Bog vaš - riječ je Gospodnja.”

2 “Sine čovječji, okreni lice svoje gori Seiru i prorokuj protiv nje.
3 Reci joj: Ovako govori Gospod, Vječni: Gnjevan sam na tebe, goro Seire! Dižem na te ruku
svoju da od tebe pustoš, pustinju učinim.
4 Gradove ću tvoje raskopati i pustoš ćeš postati, pa ćeš znati da sam ja Gospod.
5 Mržnju si vječitu gajila i mačem si svojim sinove Izraelove obarala, u dan njihove
tjeskobe, u vrijeme kad je bezakonje već pri kraju bilo.
6 Života mi, govori Gospod, Vječni, krvi ću te predati i krv će te goniti.
7 Od gore ću Seira pustoš i pustinju napraviti; istrijebit ću i one koji od nje idu i one koji
joj se vraćaju.
8 Napunit ću njezine gore leševima; na humovima, u dolinama, i po svim potocima tvojim
padat će svi mačem pokošeni.
9 Od tebe ću vječnu pustinju učiniti, gradovi će tvoji opustjeti, i znat ćete da sam ja
Gospod.
10 Ti reče: Ova dva naroda i dvije zemlje bit će moji, zauzet ćemo ih, pa i da je Gospod u
njima;
11 Zato, života mi, govori Gospod, Vječni, djelovat ću gnjevom i jarošću koje u mržnji
svojoj ti pokaza prema njima. Upoznat ćeš me po tome kako ću ti suditi.
12 Znat ćeš da sam ja, Gospod, čuo sve hule tvoje koje si na gore Izraelove izrekla
govoreći: ‘Uništene su i nama kao plijen predane.’
13 Razmetali ste se nada mnom govorima svojim i gomilali riječi svoje protiv mene; čuo
sam.
14 Ovako govori Gospod, Vječni: Kad sva zemlja bude u radosti, ja ću od tebe načiniti
pustoš.
15 Zbog radosti koju si osjećala što opustje baština doma Izraelova, ja ću tebi isto to
učiniti; opustjet ćeš, Goro seirska, a s tobom i sav Edom! I znat ćeš da sam ja Gospod.

1 A ti, sine čovječji, prorokuj gorama Izraelovim! Reci im: Gore Izraela, čujte riječ
Gospodnju!
2 Ovako govori Gospod, Vječni: Što govore dušmani vaši o vama: ‘Ha! Ha! Te vječne visine
naše postadoše!’
3 Prorokuj i reci: Ovako govori Gospod, Vječni: Sa svih strana pustoše vas i plijene da
budete posjed tuđim narodima, da pričom i porugom narodima postanete.
4 Zato čujte, gore Izraela, riječ Gospoda, Vječnoga! Ovako govori Gospod, Vječni, gorama i
humovima, potocima i dolinama, pustim ruševinama, napuštenim gradovima, koji
postadoše plijen i podsmijeh okolnim narodima,
5 ovako govori Gospod, Vječni: Da, u vatri ljubomore svoje protiv tuđih naroda govorim i
cijeloga Edoma, koji zemlju moju osvojiše s radošću u srcu i s prezirom u duši, da plodove
njezine opljačkaju.
6 Zato prorokuj za zemlju Izraelovu, reci gorama i humovima, potocima i dolinama: Ovako
govori Gospod, Vječni: Eto, u gnjevu svome, u jarosti svojoj govorim, jer ste sramotu
podnosili od naroda.
7 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Ja podižem ruku svoju! Narodi koji su oko vas sami će
snositi svoju sramotu.
8 A vi, gore Izraela, puštat ćete grane svoje, nosit ćete plode svoje mojem narodu Izraelu;
jer to će biti uskoro.
9 Ja ću vama dobar biti, obratit ću vam se, i bit ćete obrađene i zasijane.
10 Umnožit ću ljude u vama, - cijeli dom Izraelov; gradovi će se naseliti, ruševine
prezidati.
11 Umnožit ću u vama ljude i životinje, namnožit će se i naploditi; naselit ću vas kao što
ste i prije bili. Učinit ću vam dobra više nego prije, i znat ćete da sam ja Gospod.
12 Ja ću k vama dovoditi ljude, narod svoj Izraela; i oni će te naseliti; ti ćeš biti njihova
baština i nećeš ih više zatirati.
13 Ovako govori Gospod, Vječni: Što vam govore: ‘Ljude ste proždrli, zatrli ste narod svoj
rođeni’ -
14 zato nećeš više ljude proždirati ni narode zatirati, govori Gospod, Vječni;
15 i neću dati da čuješ uvrede naroda, nećeš snositi više sramotu naroda; svoj narod nećeš
više zatirati, govori Gospod, Vječni.”
17 “Sine čovječji, oni od doma Izraelova, prebivaše u svojoj zemlji, oskvrnuše je svojim
ponašanjem i djelima; ponašanje njihovo bijaše preda mnom kao mrlja žene u vrijeme
njezine nečistoće.
18 Tada izlih gnjev svoj na njih zbog krvi koju proliše u zemlji i zbog njihovih idola,
kojima je oskvrnuše.
19 Ja ih rasijah po narodima, a oni se razasuše po raznim zemljama; ja im sudih po njihovu
ponašanju i djelima.
20 Oni dođoše k narodima kojima pođoše i okaljaše sveto ime moje, tako da se za njih
govorilo: ‘To je narod Gospodnji, iz njegove su zemlje izišli.’
21 I ja sam htio spasiti glas svetog imena svoga, koje je obeščastio dom Izraelov u
narodima među koje dođe.
22 Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Gospod, Vječni: Što činim, ne činim radi vas,
dome Izraelov, nego radi svetoga imena svoga, koje oskvrnuste u narodima u koje
dođoste.
23 Ja ću posvetiti ime svoje veliko, koje oskvrnuste među narodima u koje dođoste; i
narodi će znati da sam ja Gospod, govori Gospod, Vječni, kad se posvetim u vama pred
njima.
24 Ja ću vas uzeti iz naroda i pokupit ću vas iz svih zemalja te dovesti u vašu zemlju.
25 Poškropit ću vas čistom vodom, i bit ćete čisti; ja ću vas očistiti od svih vaših nečistoća i
od svih vaših idola.
26 Dat ću vam novo srce, i nov ću duh usaditi u vas; izvadit ću kameno srce iz vašega
tijela, i dat ću vam srce od mesa.
27 U vas ću duh svoj staviti, i učinit ću da hodite po mojim zakonima te da držite i
izvršavate moje naredbe.
28 Vi ćete se nastaniti u zemlji koju sam dao vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću
vama biti Bog.
29 Izbavit ću vas od svih vaših nečistoća. Dozvat ću žito i umnožit ću ga, neću vas više
predati gladi.
30 Umnožit ću plod drveća i rod njiva, da više ne podnosite sramotu gladi među
narodima.
31 Tada ćete se sjetiti svoga ponašanja, koje bješe zlo, i djela svojih, koja ne bijahu dobra;
vi ćete sami sebe mrziti zbog svojih bezakonja i gadosti.
32 Ne djelujem ja tako radi vas, govori Gospod, Vječni, znajte to! Posramite se i postidite
zbog svoga ponašanja, dome Izraelov!
33 Ovako govori Gospod, Vječni: Onoga dana kad vas očistim od svih bezakonja vaših,
naselit ću gradove, a razvaline će se opet pregraditi;
34 obrađivat će se razorena zemlja, koja je bila pusta u očima svih prolaznika,
35 i reći će se: ‘Ova razorena zemlja posta kao edenski vrt; gradovi koji bijahu pusti,
razvaljeni i raskopani, utvrdiše se i naseliše.
36 A narodi koji ostanu oko vas znat će da sam ja, Gospod, podigao ono što je bilo
razvaljeno. Ja, Gospod, rekoh, i učinit ću.
37 Ovako govori Gospod, Vječni: Još ću u nečemu ugoditi domu Izraelovu, evo što ću za
njih učiniti: umnožit ću ih ljudima kao stado.
38 Gradovi razvaljeni napunit će se stadima ljudi, onim svetim stadima koja se vode u
Jeruzalem o blagdanima. I znat će da sam ja Gospod.”

1 Ruka Gospodnja bi nada mnom, i Gospod me povede u duhu i postavi me usred jedne
doline koja bijaše puna kostiju.
2 On me provede pokraj njih, sve unaokolo, i gle, vrlo ih mnogo bijaše po površini te
doline, i bijahu sasvim suhe.
3 On mi reče: “Sine čovječji, hoće li ove kosti moći oživjeti?” Ja odgovorih: “Gospode,
Vječni, to samo ti znaš.”
4 On mi reče “Prorokuj ovim kostima i kaži im: Kosti suhe, čujte riječ Gospodnju!
5 Ovako govori Gospod, Vječni, ovim kostima: Evo, ja ću učiniti da u vas uđe duh, i vi ćete
živjeti; i dat ću vam žile, učinit ću da na vama naraste meso, pokrit ću vas kožom, usaditi
u vas duh, pa ćete živjeti. I znat ćete da sam ja Gospod.”
7 Ja prorokovah po naredbi koju bijah primio. I kako prorokovah, nasta neki žamor i
pokret, a kosti se približiše jedne drugima.
8 Pogledah, i gle, po njima iziđoše žile, naraste meso, koža ih prekri, ali u njima ne bijaše
duha.
9 On mi reče: “Prorokuj i progovori duhu! Prorokuj, sine čovječiji, i reci duhu: Ovako
govori Gospod, Vječni: Duše, dođi od četiri vjetra, dahni u ove mrtvace da ožive!”
10 Ja prorokovah po naredbi koju mi on dade. I duh uđe u njih te oni oživješe i stadoše na
noge. To bijaše velika vojska, vrlo velika.
11 On mi reče: “Sine čovječji, ove su kosti sav dom Izraelov. Gle, one govore: ‘Usahnuše
kosti naše, uništi se nadanje naše, propadosmo!’
12 Prorokuj, dakle i reci im: Ovako govori Gospod, Vječni: Evo, otvorit ću grobove vaše,
izvest ću vas iz vaših grobova, narode moj, i dovest ću vas u zemlju Izraelovu.
13 I znat ćete da sam ja Gospod kad otvorim grobove vaše i izvedem vas iz grobova vaših,
narode moj.
14 Stavit ću duh svoj u vas, i vi ćete živjeti; opet ću vas useliti u vašu zemlju, i vi ćete znati
da sam ja, Gospod, govorio i djelovao, govori Gospod.”
16 “A ti, sine čovječji, uzmi komad drveta i napiši na njemu: ‘Juda i sinovi Izraelovi,
njegovi saveznici.’ Uzmi i drugi komad drveta i napiši na njemu: ‘Josip, drvo Efrajimovo, i
sav dom Izraelov, njegov saveznik.’
17 Sastavi ih jedan s drugim da budu jedan komad, da budu sastavljeni u tvojoj ruci.
18 I kad ti sinovi naroda tvoga reknu: ‘Hoćeš li nam kazati što to znači?’,
19 odgovori im: Ovako govori Gospod, Vječni: Evo, uzet ću drvo Josipovo, koje je u ruci
Efrajimovoj, i plemena Izraelovih koja su s njim udružena; sastavit ću ih s drvetom
Judinim i od njih ću načiniti jedno drvo, tako da će biti samo jedno u mojoj ru
20 Oba drveta na kojima budeš pisao bit će u tvojoj ruci njima naočigled.
21 I reci im: Ovako govori Gospod, Vječni: Evo, ja ću uzeti sinove Izraelove iz naroda u
koje otiđoše, skupit ću ih odasvud i dovesti u njihovu zemlju.
22 Od njih ću načiniti jedan narod u zemlji, na gorama Izraelovim; oni će svi imati jednoga
kralja, neće više biti dva naroda i neće biti podijeljeni u dva kraljevstva.
23 Neće se više kaljati svojim idolima, ni gadostima, ni svim prijestupima svojim. Izbavit
ću ih iz svih mjesta u kojima su prebivali i u kojima su griješili i očistiti ih. Oni će biti moj
narod, a ja ću njima biti Bog. Sluga moj David bit će njihov
25 Nastanit će se u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj su živjeli vaši oci. U njoj
će boraviti oni i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovih dovijeka. David, sluga moj, bit će im
knez dovijeka.
26 Utvrdit ću s njima Savez mira, i bit će to vječni Savez. Utvrdit ću ih i razmnožiti,
namjestit ću svoje Svetište usred njih zauvijek.
27 Moj će stan biti kod njih; ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod.
28 I narodi će znati da sam ja, Gospod, koji posvećujem Izraela, kad Svetište moje bude
zauvijek usred njih.”

2 “Sine čovječji, okreni lice svoje prema Gogu, u zemlji Magoga, prema knezu Roša,
Mešeka i Tubala, i prorokuj protiv njega!
3 Reci: Ovako govori Gospod, Vječni: Gnjevan sam na te, Gože, kneže Roša, Mešeka i
Tubala.
4 Izvući ću te i brnjicu ću ti na čeljusti metnuti; izvest ću tebe i svu vojsku tvoju, konje i
junake, sve sjajno odjevene, silnu vojsku s malim i velikim štitovima, vještu maču;
5 a s njima i Perzijance, Etiopljane i Putejce, sve sa štitovima i šljemovima;
6 Gomera i sve čete njegove, dom Togarmin s krajnjega sjevera, i svu vojsku njegovu,
velike narode, tvoje saveznike.
7 Pripravi se, spreman budi, ti i cijelo mnoštvo oko tebe, i budi im vojskovođa.
8 Poslije mnogo dana bit ćeš im na čelu, a u toku godina ići ćeš na zemlju čiji će se sinovi,
od mača utekli, sabrati između mnogih naroda u gore Izraelove, odavna opustjele. Izbjegli
iz naroda, svi će oni kod domova svojih biti bez brige.
9 Nastupit ćeš, kao vihor nastupit ćeš, bit ćeš kao oblak što pokriva zemlju, ti i tvoja
vojska, i mnogi narodi s tobom.
10 Ovako govori Gospod, Vječni: Toga će ti dana doći misli u srce i smišljat ćeš zle namisli.
11 Reći ćeš: Ići ću na zemlju otvorenu, na spokojan ću udariti narod, koji je u miru u
domovima svojim, u kućama neograđenim, i bez vrata i bez prijevornica.
12 Ići ću da grabim i naplijenim plijen. Rukom svojom posegnut ću na te razvaline
naseljene, na narod pokupljen iz tuđih naroda, koji ima stada i imanja, a stanuje na
visinama zemlje.
13 Šeba, Dedan i trgovci taršiški i svi lavići njihovi kazat će ti: ‘Jesi li po plijen došao? Jesi
li radi plijena toliki narod skupio da odneseš srebro i zlato, da otjeraš stada, ugrabiš
imanja, da veliki plijen naplijeniš?’
14 Zato prorokuj, sine čovječji, i reci Gogu: Ovako govori Gospod, Vječni: Da, znat ćeš ti za
dan kad će narod moj Izraela živjeti bez brige.
15 Ti ćeš tada iz zemlje svoje polaziti, s kraja sjevernoga, ti i mnogi narodi s tobom, koji
konje jašu, silna vojska, mnoštvo preveliko.
16 Nastupit ćeš na moj narod Izraela kao oblak što zemlju pokriva; a u toku dana učinit ću
da ideš i na moju zemlju, da me poznaju narodi kad se pred njima u tebi, Gože, ja
posvetim!
17 Ovako govori Gospod, Vječni: Nisi li ti onaj o kome davno govorih preko slugu svojih,
prorka Izraelovih, koji su godinama proricali da ću te na njih dovesti?
18 Toga dana kada Gog na zemlju Izraela krene, govori Gospod, jarost će se moja
podignuti.
19 U revnosti svojoj i u gnjevu svome kažem: Toga će se dana veliki potres pojaviti u
zemlji Izraelovoj.
20 Preda mnom će zadrhtati i ribe u moru i ptice na nebu, zvijeri poljske, a i svi gmizavci
koji po zemlji gmižu, i svi ljudi na šari zemaljskoj; gore će se prevaliti, vrleti će popadati,
svi će se bedemi srušiti.
21 Mač ću na nj zvati po svim gorama svojim, govori Gospod, Vječni, i mačem će brat na
brata udariti.
2ud ću svoj na njemu kugom izvršiti i krvlju, bijesnim pljuskom, kamenjem tuče; na njega
ću i na vojsku njegovu i na mnoge narode koji su s njim oganj i sumpor pustiti.
23 Pokazat ću ja svoju moć i svu svetost svoju, objaviti se pred svim narodima, i znat će da
sam ja Gospod.

1 A ti, sine čovječji, prorokuj protiv Goga! Reci: Ovako govori Gospod, Vječni: Gnjevan sam
na tebe, Gože, kneže Roša, Mešeka i Tubala.
2 Namamit ću te i vodit ću te, izvest ću te iz sjevernih krajeva i dovest ću te na gore
Izraelove.
3 Izbit ću ti luk iz ljevice, prosut ću ti strijele iz desnice.
4 Past će na gorama izraelskim, ti i cijela vojska tvoja, i narodi koji će biti s tobom;
pticama grabljivicama i svemu što ima krila i zvijerima poljskim dat ću te za hranu.
5 Past ćeš na lice zemlje, jer ja to rekoh, govori Gospod, Vječni.
6 Oganj ću raspaliti u Magogu, i među onima koji po otocima bezbrižni sjede, i znat će da
sam ja Gospod.
7 Objavit će se sveto ime moje u narodu mome Izraelu, i neću više dati da se oskvrni sveto
ima moje; i znat će narodi da sam ja Gospod, Svetac Izraelov.
8 Gle, dolazi to, stiže, govori Gospod, Vječni: to je dan za koji sam govorio;
9 izlazit će stanovnici Izraelovih gradova spalit će i predati plamenu oružje i štitove male i
velike, lukove i strijele, sulice i koplja, i sedam će ih godina na oganj podlagati.
10 Neće drva iz polja nositi, niti će ga u šumi sjeći, nego će oružje na vatru metati i
oplijenit će od onih koji su njih plijenili, pootimat će od onih koji od njih oteše, govori
Gospod, Vječni.
11 Toga ću ja dana dati Gogu mjesto za grob u Izraelu, dolinu putnika istočno od mora.
Putnicima će taj grob put zatvarati. Tu će se pokopati Gog i cijelo mnoštvo njegovo, i ta će
se dolina prozvati dolina mnoštva Gogova.
12 Dom će ih Izraelov ukopati da očisti zemlju; to će trajati sedam mjeseci.
13 Cio će ih narod pokapati, i bit će mu to na slavu u dan kad ću se proslaviti, govori
Gospod, Vječni.
14 Izabrat će ljude koji će uvijek zemljom ići, koji će pomoću putnika pokapati leševe
zaostale na zemlji i očistit će zemlju, a sedam će ih punih mjeseci pretraživati.
15 Prohodit će oni zemlju, i kad tko ugleda ljudske kosti, napravit će tu znak dok ih
grobari ne pokopaju u dolini mnoštva Gogova.
16 Postojat će i grad koji će se Hamon-Gog zvati. Tako će se očistiti zemlja.
17 A ti, sine čovječji, ovako govori Gospod, Vječni: Reci pticama i svemu što ima krila i
svim zvijerima poljskim: Saberite se, skupite se i dođite sa svih strana na moju žrtvu koju
za vas koljem, na žrtvu veliku na gorama Izraelovim! Najest ćete se
18 Najest ćete se mesa od junaka, napit ćete se krvi od knezova, jaganjaca, ovnova, jaraca i
telaca gojnih iz Bašana.
19 Do sitosti ćete se najesti pretiline i do opijenosti napit ćete se krvi na gozbi žrtvenoj
koju ću vam spremiti.
20 Nasitit ćete se za mojim stolom mesa od konja i od junaka, od junaka i od svih ratnika,
govori Gospod, Vječni.
21 Pokazat ću slavu svoju među narodima, svi će narodi vidjeti izvršenje suda moga i
kazne kojima će ih ruka moja ubiti.
22 I znat će dom Izraelov da sam ja Gospod, Bog njihov, u taj dan i unaprijed.
23 I poznat će narodi da je zbog nedjela svojih dom Izraelov u roblje odveden, zbog
odmetanja od mene, te ja sakrih lice svoje od njih i dadoh ih dušmanima njihovim u ruke
da od mača padnu.
24 Po njihovim gadostima i prijestupima učinih im i sakrih lice svoje od njih.
25 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Povratit ću sada roblje Jakovljevo, smilovat ću se
svemu domu Izraelovu, i za sveto ime svoje revnovat ću.
26 Zaboravit će oni sramotu svoju i sva odmetanja svoja od mene, kada su u zemlji svojoj
sigurno živjeli i nikoga ne bijaše da ih plaši.
27 Kad ih vratim iz naroda i skupim iz zemalja dušmana njihovih, posvetit ću se u njima
pred mnogim narodima,
28 i znat će da sam ja, Gospod, njihov Bog, koji ih je u roblje među narode odveo i koji ih
opet u njihovu zemlju skuplja. Nikoga od njih neću ondje ostaviti;
29 niti ću više kriti lica svoga od njih, jer ću izliti duh svoj na dom Izraelov, govori
Gospod, Vječni.”
1 Dvadeset pete godine robovanja našega, na početku godine, desetog dana prvoga
mjeseca, četrnaest godina poslije pada grada, toga istog dana bi nada mnom ruka
Gospodnja, i on me odvede u zemlju Izraelovu.
2 Odvede me u božanstvenom viđenju i postavi me na goru vrlo visoku, na kojoj bješe s
juga kao sagrađen grad.
3 On me odvede onamo, i gle, tu bijaše jedan čovjek koji je izgledao kao od bakra; s
lanenim užetom i s trskom mjeračkom u ruci stajao je na vratima.
4 Taj mi čovjek reče: “Sine čovječji, pogledaj očima svojim i slušaj ušima svojim! Popamti
sve što ću ti pokazati, jer si doveden ovamo da ti to pokažem. Saopćit ćeš domu Izraelovu
sve što budeš vidio.”
5 Gle, vanjski zid opasuje Dom sa svih strana. U ruci onoga čovjeka bijaše mjeračka trska
od šest lakata, a lakat bijaše za pedalj duži od običnoga lakta. On izmjeri širinu zida, koja
je iznosila jednu trsku, i visinu, koja je također iznosila jedn
6 Zatim pođe k istočnim vratima i iziđe po stepenicama. Izmjeri prag pred vratima, koji je
imao širinu jedne trske, i drugi prag, koji je imao širinu jedne trske.
7 Zatim izmjeri trijemove; svaki trijem bijaše trsku dug i trsku širok. Između svakog
trijema bio je prostor od pet lakata. Prag na vratima kod predsoblja od vrata, unutra,
bijaše jedna trska.
8 On izmjeri predsoblje od vrata, iznutra, i bijaše jedna trska.
9 Izmjeri predsoblje do vrata, koje je imalo osam lakata, i dovratke, koji su imali dva lakta;
predsoblje od vrata bijaše iznutra.
10 Trijemovi do istočnih vrata bijahu tri na jednoj, a tri na drugoj strani, sva tri iste
mjere, a iste mjere bijahu i dovraci s jedne i s druge strane.
11 On izmjeri širinu vrata, koja bijaše deset lakata, i visinu vrata, koja bijaše trinaest
lakata.
12 Pred trijemovima bio je prostor od jednog lakta s jedne i s druge strane; svaki trijem
imao je šest lakata s jedne i šest lakata s druge strane.
13 On izmjeri vrata od krova jednog do krova drugog trijema; širina je bila dvadeset i pet
lakata, od jednog do suprotnog krova.
14 Izračuna šezdeset lakata za dovratke, pored kojih bijaše jedno dvorište oko vrata.
15 Prostor između ulaznih vrata predsoblja pred nutarnjim vratima imao je pedeset
lakata.
16 U trijemovima i pored dovratka bijahu prozori s rešetkama, unutra od vrata bilo je
prozora, a u hodnicima sve unaokolo, iznutra, i na dovracima bijahu izrađene palme.
17 Povede me u vanjsko dvorište, gdje bijahu sobe i pločnik ukrašen sve unaokolo; na tom
pločniku bilo je trideset soba.
18 Pločnik je bio pored vrata, i odgovarao je dužini vrata; to bijaše niži pod.
19 On izmjeri širinu od donjih vrata do nutarnjega dvorišta, koja je iznosila sto lakata na
istok i sjever.
20 Izmjerio je širinu i dužinu sjevernih vrata vanjskoga dvorišta.
21 Njegovi trijemovi, tri s jedne i tri s druge strane, dovraci i predsoblje bijahu iste mjere
kao i u prvih vrata; pedeset lakata u dužinu i dvadeset i pet lakata u širinu.
22 Prozori, lukovi i palme imali su istu mjeru kao i istočna vrata, a k njima se išlo uza
sedam stepenica pred kojima bijahu lukovi.
23 Na nutarnjem dvorištu bijahu vrata prema sjevernim i istočnim vratima; on izmjeri sto
lakata od vrata do vrata.
24 Zatim me odvede na južnu stranu, gdje bijahu južna vrata. Izmjeri im dovratke i
lukove, koji su imali istu mjeru.
25 Ta vrata i lukovi imali su unaokolo prozore, kao i drugi prozori, pedeset lakata u
dužinu i dvadeset i pet lakata u širinu.
26 K njima se išlo uza sedam stepenica, pred kojim bijaše predsoblje; na dovracima s jedne
i s druge strane bijahu palme.
27 Nutarnje dvorište imalo je vrata na južnoj strani; on izmjeri sto lakata od jednih do
drugih vrata na jugu.
28 Kroz južna vrata uvede me u nutarnje dvorište. Izmjeri južna vrata, koja su imala istu
mjeru.
29 Njihovi trijemovi, lukovi i predsoblja imali su istu mjeru. Ti trijemovi i lukovi imali su
unaokolo prozore, pedeset lakata u dužinu i dvadeset i pet u širinu.
30 Unaokolo bijahu lukovi, dvadeset i pet lakata u dužinu i pet lakata u širinu.
31 Lukovi su gledali u vanjsko dvorište. Na dovracima bijahu palme, a k njima se išlo uza
osam stepenica.
32 On me uvede u nutarnje dvorište kroz istočni ulaz. Izmjeri vrata, koja su imala istu
mjeru.
33 Trijemovi, lukovi i predsoblja bijahu iste mjere. Ti trijemovi i predsoblja imali su
prozore sve unaokolo, pedeset lakata u dužinu i dvadeset i pet u širinu.
34 Lukovi im dopirahu do vanjskoga trijema. Na dovracima bijahu palme, a k njima se išlo
uza osam stepenica.
35 On me odvede na sjeverna vrata. Izmjeri ih, a mjere bijahu iste;
36 tako isto i trijemovi, lukovi i predsoblja. Imali su unaokolo prozore, pedeset lakata u
dužinu i dvadeset i pet u širinu.
37 Predsoblja dopirahu do vanjskoga dvorišta. Po dovracima bijahu palme na jednoj i na
drugoj strani, a k njima se išlo uza osam stepenica.
38 Tu bijahu trijemovi s otvorima prema dovracima tih vrata, gdje su se trebale prati
žrtve paljenice.
39 U predvracima bijahu dva stola s jedne i dva s druge strane da se na njima peru žrtve
paljenice, žrtve okajnice i žrtve naknadnice.
40 Na jednoj od vanjskih strana, kuda se ulazilo, pri ulazu kod sjevernih vrata bijahu dva
stola, a na drugoj strani, prema predvracima, bijahu također dva stola;
41 četiri stola stajahu s jedne strane, a četiri s druge strane uz vrata: osam stolova na
kojima su se klale žrtve.
42 Još su bila četiri stola od tesana kamena za žrtve paljenice, lakat i pol duga i lakat
visoka; na njima se trebalo ostavljati oruđe za klanje žrtava paljenica i drugih žrtava.
43 Stolovi bijahu unaokolo obrubljeni žljebićima od jednoga dlana, a na njih se stavljalo
meso žrtava.
44 Izvan nutarnjih vrata bijahu sobe za pjevače, u nutarnjem dvorištu. Jedna bijaše uz
sjeverna vrata i okrenuta prema jugu, a druga uz istočna vrata i okrenuta prema sjeveru.
45 On mi reče: “Ova soba koja je okrenuta prema jugu jest za svećenike koji trebaju čuvati
Dom.
46 A soba što gleda na sjever jest za svećenike koji služe kod žrtvenika. To su sinovi
Sadokovi, koji, između sinova Levijevih, imaju pristup Gospodu da mu služe.”
47 On izmjeri dvorište, koje je imalo sto lakata u dužinu i sto u širinu; bijaše četvorokut.
Žrtvenik je stajao pred Domom.
48 Zatim me odvede u predvorje Doma i izmjeri dovratke predvorja; bijaše pet lakata s
jedne i pet s druge strane, a vrata bijahu široka tri lakta s jedne i tri s druge strane.
49 Dužina predvorja iznosila je dvadeset lakata, a širina jedanaest. K njemu se išlo uza
stepenice, a uz dovratke bijahu stupovi - sa svake strane po jedan.

1 On me odvede u hram. Izmjeri dovratke; šest lakata u širinu s jedne i šest lakata u širinu
s druge strane, prema širini zastora.
2 Širina vrata bijaše deset lakata - pet lakata s jedne, a pet s druge strane vrata. Izmjeri
dužinu hrama, četrdeset lakata, i širinu, dvadeset lakata.
3 Zatim uđe i izmjeri dovratke; bijahu dva lakta; vrata bijahu šest lakata, a širina vrata
sedam.
4 On izmjeri dužinu od dvadeset lakata i širinu od dvadeset lakata na prednjoj strani
hrama i reče mi: “Ovo je Svetinja nad svetinjama.”
5 Potom izmjeri zid Doma, šest lakata, a širina pobočnih soba Doma iznosila je četiri lakta.
6 Pobočne sobe bijahu jedne pokraj drugih, a bilo ih je trideset, na tri kata, i dopirahu do
zida koji bijaše sagrađen za te sobe uokolo; oslanjahu se na nj i nisu ulazile u zid od Doma.
7 Sobe su imale prostor kroz koji se uspinjalo, a išlo se zavojito, jer se na Dom išlo uza
zavojite stepenice. Zato je u gornjem dijelu bio veći prostor, a od donjeg kata išlo se na
gornji kroz srednji kat.
8 Promatrao sam visinu oko Doma. Pobočne sobe imale su od temelja jednu cijelu trsku,
dobrih šest lakata. Debljina zida pobočnih soba bila je pet lakata.
9 Slobodan prostor između pobočnih soba Doma i soba okolo Doma
10 bio je širok dvadeset lakata.
11 Ulazak u pobočne sobe bijaše prema slobodnom prostoru - jedan ulaz prema sjeveru, a
drugi prema jugu; širina slobodnog prostora iznosila je pet lakata svuda uokolo.
12 Građevina koja je išla prema slobodnom prostoru, k zapadu, imala je sedamdeset lakata
u širinu, a zid te građevine bijaše debeo pet lakata, a dug dvadeset. Kroza nj se išlo na
gornje katove, unaokolo.
13 On izmjeri Dom, koji je imao sto lakata u dužinu. Prazan prostor, građevina i zidovi,
sve zajedno, imalo je sto lakata dužine.
14 Širina prednjeg dijela Doma i prazan prostor prema istoku imali su sto lakata.
15 On izmjeri dužinu građevine pred praznim prostorom koji bijaše iza nje i hodnike na
obje strane; sto lakata.
16 Unutrašnjost hrama, vanjski trijemovi, pragovi, prozori s rešetkama, hodnici unaokolo,
na tri kata prema pragovima, bijahu obloženi drvetom svuda unaokolo.
17 Od zemlje do prozora iznad vrata, unutrašnjost Doma, vanjska strana i sav zid
unaokolo, iznutra i izvana, sve bijaše po mjeri i ukrašeno kerubinima i palmama.
18 Jedna palma bijaše između dva kerubina. Svaki kerubin imao je dva lica,
19 jedno ljudsko prema palmi s jedne strane, i jedno lavovsko prema drugoj palmi s druge
strane. Tako bijaše po svemu Domu unaokolo.
20 Od zemlje do iznad vrata bijahu izrađeni kerubini i palme; tako isto i po zidu u hramu.
21 Dovraci u hramu bijahu četvrtasti, kao i lice Svetišta.
22 Žrtvenik bijaše drven, tri lakta visok i dva dug. Uglovi i strane bijahu mu od drveta. Taj
mi čovjek reče: “To je stol koji stoji pred Gospodom.”
23 Hram i Svetište imali su dvoja vrata.
24 Vrata bijahu na dva krila koja se obrtahu, dva krila u jednih vrata, a dva u drugih.
25 Na vratima hrama bijahu izdjeljani kerubini i palme, a tako isto na zidovima, a pred
vanjskim trijemom bila je nadstrešnica.
26 Tu bijaše prozora s pregradama i palmi, s jedne i druge strane, isto kao i u predsoblju i
po sobama Doma te po pobočnim sobama i nadstrešnici.

1 On me izvede na vanjsko dvorište prema sjeveru i dovede do soba koje bijahu prema
praznom prostoru i prema građevini na sjeveru.
2 Pročelje kod sjevernih vrata bilo je sto lakata dugo i pedeset široko.
3 To bijaše prema nutarnjem dvorištu od dvadeset lakata i prema podu vanjskoga trijema,
ondje gdje bijahu hodnici na tri kata.
4 Pred sobama bijaše hodnik širok deset lakata i prolaz do njih od jednog lakta; vrata im
bijahu prema sjeveru.
5 Gornje sobe bijahu uže od donjih i od srednjih u zgradi, jer im hodnici oduzimahu
prostor.
6 Bijahu tri kata, ali nije bilo stupova kao u dvorištu. Zato idući od zemlje, gornje sobe
bijahu tješnje od donjih i od srednjih.
7 Vanjski zid pored soba, na strani vanjskoga dvorišta, bio je pred sobama dug pedeset
lakata,
8 jer je dužina soba pored vanjskoga dvorišta iznosila pedeset lakata.
9 Ali pročelje hrama imalo je sto lakata. Ispod tih soba bijaše ulaz s istoka, kojim se ulazilo
u njih iz vanjskoga dvorišta.
10 Bijaše soba i po širini zida od dvorišta k istoku, pred slobodnom stranom i pred
građevinom.
11 Pred njima bijaše hodnik kao kod sjevernih soba, jednake dužine i jednake širine. I
izlazi im, i raspored, i vrata bijahu jednaki.
12 Kakva bijahu vrata soba prema jugu, takva bijahu i na početku hodnika pred zidom na
istočnoj strani, gdje je bio ulaz.
13 On mi reče: “Sjeverne sobe i južne sobe pred slobodnim prostorom jesu svete sobe, u
kojima svećenici koji pristupaju Gospodu jesu najveće svetinje. Ondje će oni odlagati
najveće svetinje, prinose, okajnice i naknadnice, jer je to sveto mjesto.
14 Kad svećenici budu ulazili, oni neće izlaziti iz Svetišta u vanjsko dvorište, nego će ondje
ostavljati odjeću u kojoj služe, jer su svete, i oblačit će druge haljine, pa će onda izlaziti k
narodu.”
15 Izmjerivši nutarnji Dom, on me odvede na istočna vrata i izmjeri pregradu naokolo.
16 Izmjeri istočnu stranu mjeračkom trskom, i bijaše pet stotina trska unaokolo.
17 On izmjeri sjevernu stranu mjeračkom trskom, i bijaše pet stotina trska unaokolo.
18 Izmjeri južnu stranu mjeračkom trskom, i bijaše pet stotina trska.
19 Okrenuvši se na zapadnu stranu, on izmjeri mjeračkom trskom, i bijaše pet stotina
trska.
20 Izmjeri sve četiri strane, i zid unaokolo bijaše pet stotina trska dug i pet stotina širok.
Taj zid je razdvajao sveto mjesto od neposvećenoga.

1 On me odvede k vratima koja bijahu na istočnoj strani.
2 I gle, slava Boga Izraelova dolazila je s istoka. Glas joj bijaše kao huk velike vode, a
zemlja se sjajila od slave njegove.
3 Ovo viđenje bijaše kao ono koje vidjeh kad dođoh uništiti grad; i ta viđenja bijahu kao
ona koja vidjeh na rijeci Kebaru. I ja padoh ničice.
4 Slava Gospodnja uđe u Dom na vrata koja bijahu na istočnoj strani.
5 Tada me duh podiže i odvede u nutarnji trijem. I gle, Dom bijaše pun Slave Gospodnje.
6 Ja čuh nekoga koji mi progovori iz Doma, i jedan čovjek stajaše kraj mene.
7 On mi reče: “Sine čovječji, ovo je mjesto prijestolja moga, mjesto stopa nogu mojih. Ja ću
tu prebivati usred sinova Izraelovih dovijeka. Dom Izraelov neće više kaljati svetoga
imena moga - ni oni, ni kraljevi njihovi - bludom svojim i leševima kra
8 Oni stavljahu prag svoj do moga praga i dovratke svoje do mojih dovrataka, pregradu
između mene i sebe, te okaljaše sveto ime moje gadostima svojim. Zato ih uništih u svome
gnjevu.
9 Sad neka uklone daleko od mene blud svoj i leševe kraljeva svojih, jer ću dovijeka
prebivati usred njih.
10 Ti, sine čovječji, pokaži domu Izraelovu ovaj Dom, neka mu izmjere mjere i neka se
postide bezakonja svoga.
11 Ako se postide svoga ponašanja, opiši im Dom i njegov raspored, njegove ulaze i izlaze,
sve njegovo obličje, sve propise i sve zakone njegove. Opiši im ga zorno, da paze na njegov
oblik i na sve uredbe te da tako postupe.
12 Ovo je zakon za Dom. Navrh gore, sav prostor uokolo, sve je to presveto. Eto, to je
zakon za Dom.
13 Ovo je mjera za žrtvenik, na laktove, od kojih je svaki za dlan duži od običnog:
podnožje mu je lakat visoko i lakat široko, a oplata kojom je obrubljeno jedan pedalj.
Takva je gornja strana žrtvenika.
14 Od podnožja na zemlji do nižega pojasa dva lakta, a u širinu jedan lakat; od manjega
pojasa do većega četiri lakta, a u širinu lakat.
15 Sam je žrtvenik četiri lakta visok, a od njega se dižu četiri roga.
16 Žrtvenik je dvanaest lakata dug i dvanaest širok, četvrtast.
17 Pojas mu je četrnaest lakata dug i četrnaest lakata širok na četiri strane, a oplata oko
njega po lakat. Podnožje mu je uokolo po lakat, a stepenice su mu okrenute na istok.”
18 On mi reče: “Sine čovječji, ovako govori Gospod, Vječni: Evo zakona za žrtvenik kad se
on načini da se na njemu prinose žrtve i da se škropi krvlju.
19 Dat ćeš svećenicima, levitima, koji su od roda Sadokova i koji pristupaju k meni da mi
služe, govori Gospod, Vječni, mlado june za žrtvu okajnicu.
20 Uzet ćeš od njegove krvi i pomazat ćeš četiri roga žrtvenika, četiri ugla žrtvenika i rub
uokolo. Tako ćeš očistiti žrtvenik i okajnicom ga pomiriti.
21 Zatim uzmi junca i spali ga na odijeljenom mjestu u Domu izvan Svetišta.
2utradan prinesi kao okajnicu jarca bez mane; i žrtvenik će se očistiti njime kao što se
očistio juncem.
23 Kad ga okaješ, prinesi mlado june bez mane i ovna iz stada bez mane.
24 Ti ćeš ih prinositi pred Gospodom; svećenici će ih posipati solju i prinijet će ih kao
žrtvu paljenicu Gospodu.
25 Sedam dana prinosit ćeš svaki dan po jednoga jarca na okajanje; prinosit će se i mlado
june i ovan iz stada, jedno i drugo bez mane.
26 Sedam dana neka se pomiruje, čisti i posvećuje žrtvenik.
27 Kad se navrše ti dani, od osmog dana unaprijed, svećenici će na žrtveniku prinositi
vaše žrtve paljenice i vaše žrtve zahvalnice. I ja ću vam biti naklonjen, govori Gospod,
Vječni.”

1 On me opet odvede k vanjskim vratima Svetišta, prema istoku. Ali ona bijahu zatvorena.
2 I Gospod mi reče: “Ova će vrata biti zatvorena, ona se neće otvarati; nitko neće kroz njih
prolaziti, jer je Gospod, Bog Izraelov, ušao na njih. Ona će ostati zatvorena.
3 Što se tiče kneza, sam će knez moći tu sjesti i jesti kruh pred Gospodom. On će ulaziti
kroz predvorje ovih vrata i izlazit će istim putem.”
4 On me odvede k sjevernim vratima pred Dom. Ja pogledah, i gle, slava Gospodnja
napunila je Dom. Padoh ničice.
5 Gospod mi reče: “Sine čovječji, pazi srcem svojim i gledaj očima svojim, slušaj ušima
svojim što ću ti kazati za sve uredbe Doma Gospodnjega i za sve zakone njegove. Pazi
srcem svojim na sve ulaze u Dom i na sve izlaze iz Svetišta.
6 Reći ćeš buntovnicima, domu Izraelovu: Ovako govori Gospod, Vječni: Dosta je gadosti
vaših, dome Izrelov!
7 Vi uvedoste u moje Svetište strance srca neobrezana i tijela neobrezana da kaljaju moj
Dom. Vi ste prinosili kruh moj, pretilinu i krv svim gadostima svojim, vi ste Savez moj
ukinuli.
8 Vi niste vršili službu moga Svetišta, nego ste njih postavljali mjesto sebe da vrše službu
u mome Svetištu.
9 Ovako govori Gospod, Vječni: Ni jedan tuđinac, neobrezana srca i neobrezana tijela,
neka ne ulazi u moje Svetište, ni jedan od tuđinaca koji su među sinovima Izraelovim.
10 A leviti koji odstupiše od mene kad je Izrael zastranio i odvajao se od mene da ide za
svojim idolima snosit će kaznu zbog bazakonja svoga.
11 Oni će biti služitelji u mome Svetištu, oni će čuvati vrata Doma i vršiti službu u Domu;
oni će za narod klati žrtve paljenice i druge žrtve i stajat će pred njim da mu služe.
12 Zato što mu služiše pred njegovim idolima i što učiniše da dom Izraelov upadne u
grijeh, zato ja dižem ruku svoju na njih, govori Gospod, Vječni, da snose kaznu zbog
bezakonja svoga.
13 Oni neće pristupati k meni da budu u mojoj službi u svećenstvu, niti će se približiti
mojim Svetištima, presvetim mjestima; oni će snositi kaznu zbog sramote svoje i gadosti
koje počiniše.
14 Ja ću im povjeriti čuvanje Doma, a oni će vršiti sve službe u njemu i sve što treba raditi.
15 Ali svećenici, leviti, sinovi Sadokovi, koji su vršili službu u mojem Svetištu kad sinovi
Izraelovi zastraniše daleko od mene, oni će pristupati k meni da mi služe, da mi prinose
pretilinu i krv, govori Gospod, Vječni.
16 Oni će ulaziti u moje Svetište, pristupat će k mojemu stolu da mi služe, oni će biti u
mojoj službi.
17 Kad budu ulazili na vrata nutarnjega dvorišta, obući će lanenu odjeću; na sebi neće
imati ništa od vune kad vrše službu na vratima unutarnjeg dvorišta i u Domu.
18 Na glavi će imati lanene kape, a na bedrima lanene gaće; i neće se opasati ničim od
čega bi se znojili.
19 Kad budu izlazili na vanjsko dvorište k narodu, skinut će sa sebe odijelo u kojem vrše
službu i ostavit će ga u svetim sobama; obući će druge haljine, da ne posvećuju narod
svojim odijelom.
20 Oni neće brijati glave, a neće niti ostaviti da im kosa naraste; nego će strići svoju kosu.
21 Ni jedan svećenik neće piti vina kad uđe u nutarnje dvorište.
22 Oni se neće ženiti ni udovicom ni otpuštenicom, nego će uzeti djevice od roda doma
Izraelova; moći će uzeti i svećeničku udovicu.
23 Učit će moj narod da razlikuje sveto od neposvećenoga, da zna razliku između onoga
što je nečisto i onoga što je čisto.
24 Oni će biti suci u rasprama i sudit će po mojim zakonima. Držat će moje zakone i
uredbe o svim mojim blagdanima i svetkovat će moje subote.
25 Svećenik se neće približiti mrtvacu, da se ne okalja; moći će se okaljati samo za ocem,
za majkom, za sinom, za kćerju, za bratom i za neudatom sestrom.
26 Po njegovu očišćenju brojit će se sedam dana.
27 A u koji dan uđe u Svetište, u nutarnje dvorište, da služi u Svetištu, neka prinese žrtvu
okajnicu, govori Gospod, Vječni.
28 Evo baštine koju će oni imati. Ja sam njihova baština. Vi im nećete dati baštine u
Izraelu; ja ću biti njihova baština.
29 Oni će se hraniti od prinosa, od žrtava okajnica i od žrtava naknadnica; i sve što se u
Izraelu zavjetuje bit će za njih.
30 Prvine od svih plodova i svi prinosi koje budete prinosili podizanjem pripadat će
svećenicima. Vi ćete davati svećenicima prvine od svoga tijesta, da bi blagoslov počivao
na vašim domovima.
31 Svećenici neće jesti ni od jedne uginule ili razderane ptice ili životinje.
1 Kad budete dijelili kockom zemlju u nasljeđe, vi ćete odijeliti, kao sveti prinos Gospodu,
dio zemlje dug dvadeset i pet tisuća trska i širok deset tisuća; on će biti svet u cijeloj
svojoj površini.
2 Od toga dijela uzet ćete pet stotina trska u dužunu i pet stotina u širinu, na četvorokut, i
pedeset lakata za slobodno mjesto uokolo.
3 Na toj površini od dvadeset i pet tisuća u dužinu i deset tisuća u širinu izmjerit ćeš
mjesto za Svetište, za presveto mjesto.
4 To je sveto mjesto u zemlji; ono će pripadati svećenicima koji vrše službu u Svetištu i
koji pristupaju Gospodu da mu služe. Tu će biti njihove kuće, i to će biti sveti prostor za
Svetište.
5 Dvadeset i pet tisuća trska u dužinu i deset tisuća u širinu bit će vlasništvo levita koji
služe u Domu, sa dvadeset soba.
6 Kao posjed grada odredit ćete pet tisuća lakata u širinu i dvadeset i pet tisuća u dužinu,
usporedno s već određenim svetim dijelom. To će biti za sav dom Izraelov.
7 Za kneza ćete odrediti prostor s obiju strana svetoga dijela i baštine grada, uzduž
svetoga dijela i uzduž dijela od grada, na zapadnoj strani prema zapadu, a na istočnoj
strani prema istoku, za jednu dužinu usporedno s jednim od ta dva dijela od za
8 To će biti njegova zemlja, njegov posjed u Izraelu; i moji knezovi neće više tlačiti moj
narod, nego će oni ostaviti zemlju domu Izraelovu po njegovim plemenima.
9 Ovako govori Gospod, Vječni: Dosta je, knezovi Izraelovi! Okanite se nasilja i otimanja,
tvorite pravo i pravdu, oslobodite moj narod od svojih traženja, govori Gospod, Vječni.
10 Imajte prava mjerila, pravu efu i pravi bat.
11 Efa i bat naka budu te mjere. Bat će iznositi desetinu homera, a efa također desetinu
homera; mjera će se njihova odrediti prema homeru.
12 Šekel će imati dvadeset gera. Mina neka vam bude od dvadeset šekela, dvadeset i pet
šekela i od petnaest šekela.
13 Evo prinosa koje ćete odvajati: šestinu efe od homera pšenice, i šestinu efe od homera
ječma.
14 A ono što ćete davati od ulja, za jedan bat ulja, to je desetina bata od svakoga hora, koji
je jednak homeru od deset bata, jer deset bata čini jedan homer.
15 Jedna ovca na stado od dvije stotine s dobrih pašnjaka Izraelovih dat će se za prinos, za
žrtvu paljenicu i za žrtvu zahvalnicu, da služi kao žrtva okajnica, govori Gospod, Vječni.
16 Sav narod u zemlji trebat će odvajati taj prinos za kneza Izraelova.
17 Knez će davati žrtve paljenice, darove i ljevanice za blagdane, za mlađaka, u subote, o
svim svetkovinama doma Izraelova. On će prinositi žrtvu okajnicu, prinos, žrtvu paljenicu
i žrtvu zahvalnicu na okajanje za dom Izraelov.
18 Ovako govori Gospod, Vječni: Prvoga dana prvoga mjeseca uzet ćeš mladog junca bez
mane i okajati njime Svetište.
19 Svećenik će uzeti krvi od žrtve okajnice i pomazati njome dovratke na Domu, četiri
ugla žrtveničkog pojasa i dovratnike vrata nutarnjega dvorišta.
20 Tako ćeš učiniti i sedmoga dana istog mjeseca za one koji griješe nehotice ili iz
neznanja. Tako ćete očistiti Dom.
21 Četrnaestoga dana prvog mjeseca imat ćete Pashu. Blagdan će trajati sedam dana; jest
će se beskvasni kruhovi.
22 Toga će dana knez prinositi, za sebe i za cijeli narod zemlje, junca kao žrtvu okajnicu.
23 A sedam dana blagdana prinosit će Gospodu kao žrtvu paljenicu sedam junaca i sedam
ovnova bez mane, svakoga od tih sedam dana, i svakog dana po jednog jarca kao žrtvu
okajnicu.
24 On će dodavati po jednu efu bijeloga brašna na svako june i po jednu efu na svakoga
ovna, s hinom ulja na svaku efu.
25 Petnaestoga dana sedmog mjeseca, na blagdan, prinosit će sedam dana jednake žrtve
okajnice, jednake žrtve paljenice i jednake prinose s uljem.

1 Ovako govori Gospod, Vječni: Vrata unutrašnjega dvorišta, na istočnoj strani, bit će
zatvorena šest radnih dana; ali će se otvoriti u subotu i bit će otvorena na dan mlađaka.
2 Knez će ulaziti kroz predvorje vanjskih vrata i stat će kod dovratnika; svećenici će
prinositi njegovu žrtvu paljenicu i njegovu žrtvu zahvalnicu; on će se pokloniti na pragu,
pa će izlaziti, a vrata se neće zatvarati do večeri.
3 Narod zemlje poklonit će se pred Gospodom na ulazu istih vrata u subote i za mlađaka.
4 Žrtva paljenica, koju će knez prinositi Gospodu subotom, bit će šest jaganjaca bez mane i
jedan ovan bez mane;
5 a njegov prinos bit će efa bijeloga brašna na ovna i koliko bude htio na jaganjce, s hinom
ulja na efu.
6 Na dan mlađaka on će prinositi mlado june bez mane i šest jaganjaca i ovna, sve bez
mane;
7 a njegov prinos bit će jedna efa bijeloga brašna na junca i efa na ovna, te koliko bude
htio na jaganjce, s hinom ulja na efu.
8 Kad knez bude ulazio, on će ulaziti kroz predvorje od vrata i odlazit će istim putem.
9 Ali kad narod zemlje bude dolazio pred Gospoda o blagdanima, onaj koji uđe na sjeverna
vrata da se pokloni izlazit će na južna vrata; a tko uđe na južna vrata izlazit će na
sjeverna; neće se vraćati na ona vrata na koja se ulazi, nego će se izlaz
10 Knez će ulaziti s njima kad oni ulaze, a izlaziti kad oni izlaze.
11 O blagdanima i o svetkovinama prinos će biti jedna efa na junca, efa na ovna i onoliko
koliko bude htio na jaganjce, s hinom ulja na efu.
12 Ako knez prinosi Gospodu dragovoljnu žrtvu, paljenicu ili zahvalnicu, tad će mu se
otvoriti vrata koja su na istoku, i on će prinositi svoju žrtvu paljenicu i svoju žrtvu
zahvalnicu, kao što treba činiti u subotu; zatim će izići, pa pošto iziđe
13 Prinosit ćeš svaki dan Gospodu na žrtvu paljenicu jedno janje od godine bez mane;
prinosit ćeš ga svako jutro.
14 Dodat ćeš na nj prinos, svako jutro šestinu efe i trećinu hina ulja da se poškropi bijelo
brašno. To je prinos Gospodu, zakon svagdašnji, zauvijek.
15 Prinosit će se svako jutro janje i prinos s uljem, na ime svagdašnje žrtve paljenice.
16 Ovako govori Gospod, Vječni: Ako knez da kojemu od svojih sinova dar od svoje
baštine, taj će dar pripadati njegovim sinovima, to će biti njihov posjed, kao njihova
baština.
17 Ali ako on da dar od svoje baštine kojemu od svojih slugu, taj će dar biti njegov do
oprosne godine, a poslije će se vratiti knezu. Samo će njegovi sinovi zadržati ono što im
on dade iz svoje baštine.
18 Knez neće uzimati ništa od narodne baštine, on im neće oduzimati što je njihovo. Ono
što bude dao u posjed svojim sinovima uzet će od onoga što je njegovo, da nitko od moga
naroda ne bude istjeran sa svoga posjeda.”
19 Zatim me odvede kroz ulaz koji je pokraj vrata u svete sobe svećenika k sjeveru. I gle,
tu bijaše jedno mjesto u dnu prema zapadu.
20 On mi reče: “Ovo je mjesto na kojem će svećenici kuhati meso žrtava za krivicu i žrtava
okajanja i gdje će kuhati prinose da se ne iznose u vanjsko dvorište i da ne posvećuju
narod.”
21 Tada me izvede u vanjsko dvorište i provede me kraj četiri ugla trijema. U svakom
bijaše po jedno dvorište.
22 U četiri ugla trijema bijahu dvorišta sa svodovima, dužine četrdeset lakata i širine
trideset lakata; sva četiri na uglovima bijahu iste mjere.
23 Jedan zid opkoljavao je sva četiri, a pod tim zidom bijahu ognjišta svuda uokolo.
24 On mi reče: “Ovo su kuhinje u kojima će služitelji Doma kuhati meso žrtava narodu.”

1 On me odvede opet k vratima Doma. I gle, voda je izlazila ispod praga Doma, k istoku, jer
pročelje Doma bijaše prema istoku. Voda je tekla s desne strane Doma, s južne strane
žrtvenika.
2 On me povede putem sjevernih vrata i provede me okolo k vanjskim vratima, putem koji
gleda na istok, a voda je tekla s desne strane.
3 Kad čovjek krenu na istok, imao je u ruci uže, pa izmjeri tisuću lakata. Prevede me preko
vode, a voda mi bijaše do članaka.
4 On izmjeri još tisuću lakata i prevede me preko vode, a voda mi bijaše do koljena.
Izmjeri još tisuću lakata i prevede me, a voda mi bijaše do pojasa.
5 On izmjeri još tisuću lakata. Tu bijaše potok koji ja ne mogoh prijeći, jer je voda bila
toliko duboka da je trebalo plivati.
6 On mi reče: “Vidje li, sine čovječji?” I odvede me natrag na obalu potoka.
7 Kad me vrati natrag, na obali je bilo mnogo drveća s jedne i s druge strane.
8 On mi reče: “Ova će voda teći k istočnom kraju, sići će u ravnicu i utjecati u more; a kad
stigne do mora, vode će morske postati zdrave.
9 Svako živo stvorenje koje se miče živjet će svuda kud protječe ovaj potok; bit će
mnoštvo riba; jer kamo ova voda stigne, vode će ozdraviti i sve će živjeti.
10 Ribari će stajati na njegovim obalama; od En Gedija do En Eglajima razapinjat će se
mreže; bit će riba svake vrste, kao u Velikom moru, i bit će ih vrlo mnogo.
11 Bare njegove i glibovi neće biti zdravi; oni će se ostaviti za sol.
12 Kraj potoka, na njegovim obalama, s jedne i s druge strane, rast će svakovrsno plodno
drveće. Lišće neće opadati, niti će roda na njima nestajati. Svakog će mjeseca rađati nov
plod, jer će voda izvirati iz Svetišta. Rod će njihov biti za jelo,
13 Ovako govori Gospod, Vječni: Ovo je granica zemlje koju ćete razdijeliti u baštinu među
dvanaest plemena Izraelovih. Josip će imati dva dijela.
14 Imat ćete u posjedu podjednako zemlje; jer sam se zakleo podignute ruke da ću je dati
ocima vašim. Ta će vam zemlja, dakle, pripasti u baštinu.
15 Evo granica te zemlje. Na sjeveru: od Velikoga mora put Hetlona do Sedada,
16 Hamat, Berota, Sibrajim, između granice damašćanske i granice hamatske, Haser Enon,
prema granici hauranskoj;
17 tako će granica od mora do Haser Enona biti granica damaščanska i granica
hamatovska. To je sjeverna strana.
18 Istočna strana bit će Jordan između Haurana, Damaska i Gileada, i zemlja Izraelova; vi
ćete izmjeriti od sjeverne granice do istočnoga mora. To će biti istočna strana.
19 Južna strana, prema jugu, ići će od Tamara do vode Meribe i Kadeša, do potoka prema
Velikome moru. To će biti južna strana.
20 Zapadna strana bit će Veliko more do nadomak Ulaza u Hamat. To će biti zapadna
strana.
21 Vi ćete tu zemlju razdijeliti među sobom po plemenima Izraelovim.
22 Dijelit ćete kockom za sebe i za strance koji se nalaze među vama, koji izrode sinove
među vama; vi ćete ih gledati kao i domoroce među sinovima Izraelovim; oni će s vama
dobiti baštinu među plemenima Izraelovim.
23 Vi ćete strancu dati baštinu u plemenu u kojem se nalazi, govori Gospod, Vječni.
1 Evo imena plemena. Od sjevernoga kraja put Hetlona do Hamata, Haser Enona, granica
damaščanska, sjeverno prema Hamatu, od istoka do zapada: Dan, jedno pleme.
2 Uz granicu Danovu, od istoka do zapada: Ašer, jedno pleme.
3 Uz granicu Ašerovu, od istoka do zapada: Naftali, jedno pleme.
4 Uz granicu Naftalijevu, od istoka do zapada: Manaše, jedno pleme.
5 Uz granicu Manašeovu, od istoka do zapada: Efrajim, jedno pleme.
6 Uz granicu Efrajimovu, od istoka do zapada: Ruben, jedno pleme.
7 Uz granicu Rubenovu, od istoka do zapada: Juda, jedno pleme.
8 Uz granicu Judinu, od istoka do zapada, bit će dio koji ćete vi odvojiti, dvadeset i pet
tisuća lakata širok, a dug kao dijelovi od istoka do zapada; i Svetište će biti usred njega.
9 Dio koji ćete vi odvojiti za Gospoda imat će dvadeset i pet tisuća trska dužine i deset
tisuća širine.
10 Ovaj će sveti dio pripadati svećenicima: dvadeset i pet tisuća trska prema sjeveru, deset
tisuća širine prema zapadu i dvadeset i pet tisuća dužine prema jugu; Svetište Gospodnje
bit će usred njega.
11 On će pripadati posvećenim svećenicima, sinovima Sadokovim, koji su vršili službu u
mojem Svetištu, koji nisu zastranili kad zastraniše sinovi Izraelovi, kao što zastraniše
leviti.
12 On će im pripadati kao presveti dio odvojen od dijela zemlje uz levitske granice.
13 Leviti će imati, duž svećeničke granice, dvadeset i pet tisuća lakata u dužinu i deset
tisuća u širinu, dvadeset i pet tisuća za svu dužinu, a deset tisuća u širinu.
14 Oni od toga neće moći ništa niti prodati niti razmijeniti; a prvine od zemlje neće se
moći otuđivati, jer su one posvećene Gospodu.
15 Pet tisuća lakata što ostaje u širinu na dvadeset i pet tisuća bit će dodijeljeno gradu, za
stanove i za predgrađe; a grad će biti u sredini.
16 Evo mu mjera: sa sjeverne strane četiri tisuće i pet stotina, s južne četiri tisuće i pet
stotina, s istočne četiri tisuće i pet stotina, a sa zapadne četiri tisuće i pet stotina.
17 Grad će imati predgrađe od dvije stotine i pedeset sa sjevera, dvije stotine i pedeset s
juga, dvije stotine i pedeset s istoka, i dvije stotine i pedeset sa zapada.
18 Ono što ostane u dužinu uz sveti dio, deset tisuća s istoka i deset sa zapada, usporedno
sa svetim dijelom, činit će izvor dohotka za izdržavanje onih koji budu radili za grad.
19 Tu zemlju obrađivat će oni iz svih plemena Izraelovih koji budu radili za grad.
20 Sav odijeljeni dio bit će dvadeset i pet tisuća lakata u dužinu prema dvadeset i pet
tisuća u širinu. Vi ćete od toga odijeliti jedan četvorokut kao gradski posjed.
21 Ono što preostane bit će za kneza s obiju strana od svetoga dijela i od gradskog posjeda
duž dvadeset i pet tisuća lakata svetoga dijela od istočne granice, a prema zapadu duž
dvadeset i pet tisuća lakata od zapadne granice, duž dijelova. To će p
22 Tako ono što pripada knezu bit će prostor koji ide od posjeda levita i od posjeda grada;
ono što bude između granice Jude i granice Benjaminove, pripast će knezu.
23 Evo drugih plemena. Od istoka do zapada: Benjamin, jedno pleme.
24 Uz granicu Benjaminovu, od istoka do zapada: Šimun, jedno pleme.
25 Uz granicu Šimunovu, od istoka do zapada: Jisakar, jedno pleme.
26 Uz granicu Jisakarovu, od istoka do zapada: Zebulun, jedno pleme.
27 Uz granicu Zebulunovu, od istoka do zapada: Gad, jedno pleme.
28 Uz granicu Gadovu, na jug, granica će ići od Tamara do vode Meribe na Kadeš, do
potoka koji utječe u Veliko more.
29 To je zemlja koju ćete kockom razdijeliti u baštinu plemenima Izraelovim; to su njihovi
dijelovi, govori Gospod, Vječni.
30 A ovo su gradska vrata koja će se zvati po Izraelovim plemenima. Sa sjeverne strane,
četiri tisuće i pet stotina lakata u dužinu,
31 gradska vrata prema imenima plemena Izraelovih, troja vrata sa sjevera: Vrata
Rubenova, Vrata Judina, Vrata Levijeva.
3 istočne strane, četiri tisuće i pet stotina lakata u dužinu, troja vrata: Vrata Josipova,
Vrata Benjaminova, Vrata Danova.
33 S južne strane, četiri tisuće i pet stotina lakata u dužinu, troja vrata: Vrata Šimunova,
Vrata Jisakarova, Vrata Zebulunova.
34 Sa zapadne strane, četiri tisuće i pet stotina lakata u dužinu, troja vrata: Vrata Gadova,
Vrata Ašerova, Vrata Naftalijeva.
35 Sve uokolo: osamnaest tisuća lakata. I od toga će dana ime gradu biti: ‘Gospod je
ovdje.’”
PROROK DANIEL
LB) Daniel glava 1

1 Treće godine kraljevanja Jojakima, kralja Judeje, Nabukodonozor, kralj babilonski,
krenu na Jeruzalem i opkoli ga.
2 Gospod mu dade u ruke Jojakima, kralja Judina, i jedan dio posuđa doma Božjega.
Nabukodonozor odnese to posuđe u zemlju Šinear, u dom boga svoga, i stavi ga u riznicu
boga svoga.
3 Kralj dade nalog Ašfenazu, starješini svojih eunuha, da dovede neke od sinova Izraelovih
kraljevskoga ili kneževskoga roda,
4 mladiće bez tjelesnih mana, lijepa izgleda, obdarenih mudrošću, pameću i odgojem,
sposobnih da služe u domu kraljevu, a koji će se učiti knjizi i jeziku Kaldejaca.
5 Kralj im odredi dnevni obrok od kraljevskih jela i od vina sa svoga stola, u namjeri da ih
izdržava tri godine, poslije kojih bi bili u službi kraljevoj.
6 Među njima bijahu, od sinova Judinih, Daniel, Hananija, Mišael i Azarja.
7 Starješina eunuha predjenu im imena; Danielu nadjenu ime Baltazar, Hananiji Šadrak,
Mišaelu Mešak, a Azarji Abed Nego.
8 Daniel je odlučio da se neće okaljati kraljevim jelom i vinom, pa zamoli starješinu
eunuha da ga ne tjera da se okalja.
9 Bog dade da Daniel nađe milost i naklonost u starješine eunuha.
10 Starješina eunuha reče Danielu: “Bojim se gospodara svoga koji je odredio što imate
jesti i piti; jer kako bi on gledao da vaša lica izgledaju mršavija nego u ostalih mladića,
vaših godina? Vi biste izložili moju glavu pred kraljem.”
11 Tada Daniel reče nadzorniku kojem je starješina eunuha bio povjerio nadzor nad
Danielom, Hananijom, Mišaelom i Azarjom:
12 “Iskušaj sluge svoje deset dana; neka nam se daje povrće za jelo i voda za piće.
13 Ti ćeš promatrati naša lica i lica mladića koji jedu kraljevsko jelo, pa postupi sa slugma
svojim prema onome što budeš sam vidio.”
14 On prista na tu njihovu molbu i ogleda ih za deset dana.
15 Nakon tih deset dana lica im bijahu ljepša, a oni ugojeniji od svih mladića koji su jeli
kraljevsko jelo.
16 Nadzornik dokinu jelo i vino koje im bijaše namijenjeno i davaše im povrće.
17 Bog dade svoj četvorici mladića znanja i umnosti u svim znanostima i mudrosti; tako je
Daniel tumačio sva viđenja i snove.
18 Kad dođe rok koji kralj bijaše odredio da se oni izvedu preda nj, starješina eunuha
izvede ih pred Nabukodonozora.
19 Kralj se zabavi s njima; a među svim tim mladićima ne nađe se ni jedan kao Daniel,
Hananija, Mišael i Azarja. Oni bijahu primljeni u kraljevu službu.
20 I u svim stvarima za koje treba imati mudrosti i razuma, a za koje bi ih kralj upitao, oni
bijahu deset puta jači od svih mudraca i zvjezdoznanaca cijeloga njegovog kraljevstva.
21 Daniel tako osta do prve godine kralja Kira.
LB) Daniel glava 2

1 Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni Nabukodonozor san. Bio je
uznemirena duha i nije mogao spavati.
2 Kralj dozva mage, zvjezdoznance, vraćeve i Kaldejce da mu protumače njegov san. Oni
dođoše i stadoše pred kralja.
3 Kralj im reče: “Usnih san; duh mi je nemiran; htio bih razumjeti taj san!”
4 Kaldejci odgovoriše kralju aramejski: “Kralju, živ bio dovijeka! Reci san slugama svojim,
pa ćemo ti kazati što on znači.”
5 Kralj odgovori Kaldejcima: “Zaboravio sam; ako mi ne kažete što sam sanjao i ne
protumačite mi taj san, bit ćete sasječeni, a kuće će se vaše pretvoriti u smetišta.
6 Ali ako mi otkrijete san i što on znači, dobit ćete od mene poklone i velike počasti.
Kažite mi, dakle, san i što on znači!”
7 Oni opet odgovoriše: “Neka kralj kaže san slugama svojim, pa ćemo mu dati tumačenje!”
8 Kralj odgovori: “Vidim da želite dobiti na vremenu, jer znate da sam zaboravio.
9 Ali ako mi ne kažete san i njegovo značenje, jedna će vas osuda sve okupiti, vi se
spremate da mi kažete laž i prijevaru, čekajući da se promijeni vrijeme; zato mi kažite
san, pa ću vidjeti možete li kazati što on znači.
10 Kaldejci odgovoriše kralju: “Nema čovjeka na zemlji koji bi mogao kazati kralju ono što
on traži; ni jedan kralj, ma koliko velik i moćan bio, nije to nikada zahtijevao od ikojeg
čarobnjaka, zvjezdara ili Kaldejca.
11 Teško je ono što kralj traži; nema nikoga koji bi to mogao reći kralju, osim bogova, čiji
stan nije među ljudima.”
12 Na to se kralj naljuti i vrlo rasrdi te naredi da se pogube svi mudraci babilonski.
13 Osuda bi proglašena, mudraci pogubljeni, a tražilo se da se ubiju Daniel i njegovi
drugovi.
14 Tada se Daniel oprezno i mudro obrati Arjoku, zapovjedniku kraljevih tjelohranitelja,
koji bijaše izišao da ubije babilonske mudrace.
15 On uze riječ i reče Arjoku, zapovjedniku kraljevskih straža: “Zašto je kraljeva osuda
tako stroga?” Arjok to ispripovijeda Danielu.
16 Daniel ode kralju te ga zamoli da mu ostavi vremena, pa će mu on protumačiti san.
17 Zatim ode kući i kaza sve Hananiji, Mišaelu i Azarji, svojim drugovima,
18 rekavši im da se mole za milost Bogu nebeskome zbog te tajne, da Daniel i njegovi
drugovi ne bi poginuli s ostatkom babilonskih mudraca.
19 Tada se Danielu objavi tajna u jednom noćnom viđenju. I Daniel blagoslovi Boga
nebeskoga.
20 Progovori i reče: “Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje dovijeka! Njegova je mudrost i
sila.
21 On je onaj koji mijenja vremena i prilike, koji obara i postavlja kraljeve, koji daje
mudrost mudrima i znanje razumnima.
22 On otkriva ono što je duboko i skriveno, zna što je u tami, a svjetlost kod njega stanuje.
23 Hvalim te i slavim, Bože otaca mojih, što si mi dao mudrosti i snage i što si mi dao da
saznam ono za što smo te molili; objavio si mi tajnu kraljevu.”
24 Daniel ode k Arjoku, kome kralj bijaše naredio da pogubi babilonske mudrace. On ode k
njemu i ovako mu reče: “Nemoj ubiti babilonske mudrace! Izvedi me pred kralja, i ja ću
mu objasniti njegov san.”
25 Arjok odmah izvede Daniela pred kralja i ovako mu reče: “Nađoh među robljem
Judinim čovjeka koji će reći kralju što taj san znači.”
26 Kralj progovori i reče Danielu, koga zvahu Baltazar: “Možeš li mi rastumačiti san koji
sam sanjao i što on znači?”
27 Daniel odgovori kralju: “Ono što kralj ište, to je tajna koju ni mudraci, ni zvjezdari, ni
vračevi, ni gatari ne mogu kazati kralju.
28 Ali ima na nebu Bog koji otkriva tajne i koji je dao spoznati kralju Nabukodonozoru
ono što će biti u toku vremena. Tvoj san i viđenje koje si imao na postelji znači:
29 Tebi, kralju, dođoše na postelji misli o onome što će biti u budućnosti, i onaj koji
objavljuje tajne dade ti da spoznaš ono što će biti.
30 Ako se meni objavila ta tajna, nije to zato što bi u meni bilo mudrosti veće od one koja
je u svih živih, nego zato da se protumači kralju i da spoznaš misli svoga srca.
31 Ti, kralju, pogleda i vidje velik kip. Taj kip bijaše velik, i silan bijaše njegov sjaj; stajao
je prema tebi, a njegov izgled bijaše strašan.
32 Glava toga kipa bijaše od čista zlata, prsa i mišice od srebra, trbuh i bedra od bakra,
33 noge od željeza, a stopala od željeza i gline.
34 Ti si pogledao, a ono se odvali jedan kamen da ga ničija ruka nije dotakla, udari kip u
željezna i glinena stopala i razbi ih.
35 Tad se razlomi i željezo, i glina, i bakar, i srebro, i zlato, i sve to posta kao pljeva koju
raznosi vjetar s gumna; vjetar ih odnese i ne nađe im se više traga; a kamen koji udari kip
posta velika planina i ispuni svu zemlju.
36 To je san. A sad ćemo kazati kralju što on znači.
37 Ti si, kralju, kralj nad kraljevima, jer ti Bog nebeski dade kraljevstvo, moć, silu i slavu;
38 on predade u tvoje ruke, gdje god oni bili, sinove čovječje, zvijeri poljske i ptice
nebeske, i postavio te gospodarem svima njima. Ti si ona glava zlatna.
39 Nakon tebe podignut će se drugo kraljevstvo, manje od tvoga; a zatim treće, koje će biti
od bakra i koje će zavladati cijelom zemljom.
40 Bit će i četvrto kraljevstvo, jako poput željeza; i kao što željezo lomi i razbija sve, ono
će sve slomiti i razbiti kao željezo koje sve satire.
41 I kao što si vidio stopala i prste dijelom od lončarske gline, a dijelom od željeza, tako će
to kraljevstvo biti razdijeljeno; ali će u njemu biti nešto od snage željeza, jer si vidio
željezo pomiješano s glinom.
42 I kao što su prsti od nogu bili dijelom od željeza a dijelom od gline, tako će to
kraljevstvo biti dijelom jako, a dijelom lomno.
43 Vidio si željezo pomiješano s glinom, jer će se oni pomiješati savezima ljudskim; ali oni
neće biti svezani jedno s drugim, kao što se željezo ne može svezati s glinom.
44 U vrijeme tih kraljeva Bog će nebeski podignuti kraljevstvo koje se neće nikad uništiti i
koje neće dolaziti pod vlast drugoga naroda; ono će razbiti i uništiti sva ta kraljevstva, a
postojat će vječno.
45 To je ono što kazuje kamen koji se odvali od planine, a da ga ničija ruka nije dotakla, i
koji slomi željezo, bakar, glinu, srebro i zlato. Veliki Bog objavljuje kralju što će biti poslije
toga. San je istinit, a tumačenje mu je vjerno.”
46 Tada kralj Nabukodonozor pade ničice i pokloni se Danielu te naredi da mu se prinesu
žrtve i kad.
47 Kralj progovori Danielu i reče: “Uistinu, vaš je Bog, Bog nad bogovima i Gospodar nad
kraljevima, i on objavljuje tajne, kad si ti mogao otkriti ovu tajnu.”
48 Tada kralj uzvisi Daniela i dade mu mnoge i bogate darove, kao i zapovjedništvo nad
cijelom pokrajinom babilonskom a postavi ga poglava rom svih babilonskih mudraca.
49 Daniel zamoli kralja da odredi za upravitelje pokrajine babilonske Šadraka, Mešaka i
Abed Nega. A Daniel osta na kraljevu dvoru.
LB) Daniel glava 3

1 Kralj Nabukodonozor načini zlatan kip, visok šezdeset lakata, a širok šest lakata. On ga
podiže u dolini Duri u pokrajini babilonskoj.
2 Kralj Nabukodonozor naredi da se skupe knezovi, upravitelji i namjesnici, veliki suci,
rizničari, pravoznanci, suci i svi činovnici pokrajina da prisustvuju posvećenju kipa koji je
podigao kralj Nabukodonozor.
3 Tada se knezovi, upravitelji i namjesnici, veliki suci, rizničari, pravoznanci, suci i svi
činovnici pokrajine skupiše na posvećenje kipa koji bijaše podigao kralj Nabukodonozor.
Stadoše pred kipom koji bijaše podigao Nabukodonozor.
4 Glasnik proglasi: “Evo zapovijedi koja vam se daje: narodi, plemena, ljudi svih jezika!
5 Kada čujete zvuk trube, svirale, gitare, harfe, citre, roga i svih vrsta glazbala, popadat
ćete i pokloniti se zlatnom kipu koji je podigao kralj Nabukodonozor.
6 Tko ne padne i ne pokloni se, taj će istoga časa biti bačen u užarenu peć.”
7 Zato kad začuše zvuk trube, svirale, gitare, harfe, citre, roga i svih drugih glazbala, svi
narodi, plemena i ljudi svih jezika popadaše i pokloniše se zlatnom kipu koji je podigao
kralj Nabukodonozor.
8 Tom prilikom i u to vrijeme neki Kaldejci dođoše i tužiše Hebreje.
9 Progovoriše i rekoše kralju Nabukodonozoru: Živ bio dovijeka, kralju!
10 Ti si zapovjedio da svaki koji čuje zvuk trube, svirale, gitare, harfe, citre, roga ili kojeg
drugog glazbala mora pasti i pokloniti se zlatnome kipu,
11 a tko ne padne i ne pokloni se, neka se baci u užarenu peć.
12 A ima Judejaca kojima si povjerio upravu pokrajine Babilona - Šadrak, Mešak i Abed
Nego, koji ne haju za te; oni ne služe tvojim bogovima i ne klanjaju se zlatnom kipu koji si
podigao.”
13 Tada Nabukodonozor, gnjevan i ljut, zapovjedi da dovedu Šadraka, Mešaka i Abed
Nega. I ti ljudi bijahu dovedeni pred kralja.
14 Nabukodonozor progovori i reče im: “Je li istina Šadrače, Mešače i Abed Nego, da vi ne
služite mojim bogovima i ne klanjate se zlatnom kipu koji podigoh?
15 Sad pazite: kad čujete glas trube, svirale, gitare, harfe, citre, roga ili kojeg drugog
glazbala, padnite i poklonite se kipu koji podigoh! Ako se ne poklonite, istog časa bit ćete
bačeni u užarenu peć. A koji je bog koji će vas izbaviti iz mojih r
16 Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: “Nije potrebno da ti na
to odgovorimo.
17 Evo, Bog naš, kome služimo može nas izbaviti iz užarene peći, i on će nas izbaviti iz
tvojih ruku, kralju.
18 No ako to i ne učini, znaj, kralju, da nećemo služiti tvojem bogu niti ćemo se pokloniti
zlatnom kipu koji si podigao.”
19 Na to Nabukodonozor uskipje gnjevom i lice mu se promijeni okrenuvši pogled na
Šadraka, Mešaka i Abed Nega. Ponovno progovori i zapovjedi da se užari peć sedam puta
više no što je trebalo.
20 Zatim naredi nekolicini najjačih vojnika svoje vojske da svežu Šadraka, Mešaka i Abed
Nega te da ih bace u užarenu peć.
21 Ti ljudi bijahu svezani u svojim plaštevima, u obući i ostalim haljinama i bačeni u
užarenu peć.
22 Kako kraljeva zapovijed bijaše stroga, a peć prekomjerno užarena, plamen ubi one
ljude koji bijahu bacili Šadraka, Mešaka i Abed Nega.
23 I ta tri čovjeka - Šadrak, Mešak i Abed Nego - padoše svezani u užarenu peć.
24 Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i skoči. Zapita svoje savjetnike: “Ne bacismo li
tri vezana čovjeka u vatru?” Oni odgovoriše: “Da, kralju!”
25 On nastavi i reče: “Pa dobro, a ja vidim četiri čovjeka gdje odriješeni hodaju po vatri, i
ništa im ne škodi; a lik četvrtoga čovjeka izgleda kao lik sina Božjega.”
26 Zatim se Nabukodonozor približi otvoru užarene peći i reče: “Šadrače, Mešače i Abed
Nego, služitelji Boga Svevišnjega, iziđite i dođite!” I Šadrak, Mešak i Abed Nego iziđoše iz
ognja.
27 Skupiše se knezovi, upravitelji, namjesnici i kraljevi savjetnici; oni vidješe da vatra nije
naudila tijelu tih ljudi, da im se kosa na glavi nije zapalila, niti da su im haljine oštećene,
da zadah dima nije prionuo uz njih.
28 Nabukodonozor uze riječ i reče: “Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed
Negov, koji posla anđela svoga i izbavi sluge svoje, koje se u nj pouzdaše, i koji radije ne
poslušaju zapovijed kraljevu nego da služe i poklone se drugom bogu osim s
29 Evo sad zapovijedi koju izdajem: Svaki čovjek bilo kojeg plemena i naroda, koji bi
pohulio na Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova, bit će raskomadan, a kuća će mu se
pretvoriti u smetište, jer nema drugoga Boga koji bi mogao izbaviti kao što to
30 Tada kralj uzvisi Šadraka, Mešaka i Abed Nega u pokrajini babilonskoj.
LB) Daniel glava 4

1 Kralj Nabukodonozor svim narodima i plemenima i svim ljudima svih jezika koji su po
svoj zemlji: obilovali mirom!
2 Učinilo mi se da je dobro objaviti znamenje i čudesa koje mi je učinio Bog Svevišnji.
3 Velika li su znamenja njegova! Silna li su čudesa njegova! Kraljevstvo je njegovo
kraljevstvo vječno i vlast njegova od koljena na koljeno.
4 Ja, Nabukodonozor, mirno življah u svome domu i bijah sretan u svome dvoru.
5 Usnih san koji me uplaši; misli koje salijetahu me u postelji, i viđenja duha moga
uznemiriše me.
6 Ja zapovjedih da se preda me dovedu svi mudraci babilonski da mi protumače san.
7 Tada dođoše mudraci, zvjezdari, Kaldejci i vračevi. Ja im kazah san, ali mi ga oni nisu
mogli protumačiti.
8 Napokon dođe preda me Daniel, prozvan po imenu Boga moga Baltazar, koji u sebi ima
duh svetih bogova. Ja mu kazah san:
9 “Baltazare, poglava ru mudraca, koji imaš - ja to znam - duh svetih bogova u sebi i kome
nikakva tajna nije skrivena, protumači mi viđenja koja sam imao u snu.
10 Evo viđenja moga duha. Dok ležah na postelji, pogledah, i gle, usred zemlje bijaše vrlo
veliko drvo.
11 To drvo bijaše postalo veliko i jako. Vrh mu je dopirao do neba; i vidjelo se s krajeva
cijele zemlje.
12 Lišće mu bijaše lijepo, a rod obilan. Rađalo je hranu za cio svijet; zvijeri poljske
odmarale se u njegovu hladu, a na granama njegovim stanovahu ptice nebeske; od njega
se hranilo svako živo stvorenje.
13 U viđenjima duha svoga, koja sam imao na postelji, ja pogledah, i gle, jedan od onih
koji bdiju i koji su sveti siđe s neba.
14 On povika silno i reče: ‘Obarajte drvo i okrešite mu grane; pokidajte mu lišće i
razmetnite mu rod; neka pobjegnu zvijeri ispod njega i ptice s njegovih grana.
15 Ali ostavite mu u zemlji panj sa žilama i svežite ga lancima željeznim i bakrenim u
poljskoj travi. Neka ga pere rosa s neba i neka travu dijeli s poljskim zvijerima.
16 Izvadit će mu se srce ljudsko i dat će mu se srce životinjsko, i preko njega će proći
sedam vremena.
17 Ovu su presudu izrekli oni koji bdiju, ovo je rješenje naredba svetih, kako bi znali živi
da Svevišnji vlada nad kraljevstvom ljudi, da ga on daje kome hoće i uzvisuje na njemu
najnižega između ljudi.’
18 To je san koji sam snio ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi što on znači, jer
mi mudraci moga kraljevstva ne mogu to kazati; a ti to možeš, jer ti imaš u sebi duh svetih
bogova.”
19 Tada Daniel, prozvan Baltazar, osta neko vrijeme začuđen, i misli su ga njegove
zbunjivale. Kralj nastavi i reče: “Neka te ne zbune, Baltazare, san i njegovo tumačenje!” A
Baltazar odgovori: “Gospodaru, taj san neka bude za tvoje neprijatelje a njegov
20 Drvo koje si vidio, koje bijaše postalo veliko i jako, čiji vrh dopiraše do neba, a vidjelo
se sa svih krajeva zemlje;
21 to drvo čije je lišće bilo lijepo a rod obilan, koje je rađalo hranu za cio svijet, pod kojim
su stanovale zvijeri poljske, a na granama mu sjedile ptice nebeske,
22 to si ti, kralju, koji si postao velik i silan, čija je veličina rasla i koji si se do neba
uzdigao; tvoja se vlast širi do krajeva zemlje.
23 Kralj je vidio jednoga od onih koji bdiju i koji su sveti gdje silazi s nebesa i govori:
“Oborite to drvo i uništite ga; ali mu ostavite panj sa žilama u zemlji i svežite ga lancima
od željeza i bakra u poljskoj travi; neka ga pere rosa s neba i neka
24 A evo tumačenja, kralju, evo suda Svevišnjega koji će se na mom gospodaru, kralju,
izvršiti:
25 bit ćeš prognan između ljudi, sa zvijerima ćeš poljskim živjeti, i dat će ti se, kao i
govedima, trava da je jedeš; rosa će te nebeska prati, i sedam će vremena prijeći preko
tebe dok ne spoznaš da Svevišnji vlada kraljevstvom ljudskim i daje
26 Naredba da se ostavi panj sa žilama drveta znači da će ti kraljevstvo ostati kad priznaš
da onaj koji vlada jest na nebesima.
27 Zato, kralju, neka ti se svidi moj savjet! Iskupi svoje grijehe pravednim djelima, a svoja
bezakonja smilujući se nevoljnima, pa će sreća tvoja potrajati.”
28 Sve se to ispuni na kralju Nabukodonozoru.
29 Poslije dvanaest mjeseca, šetajući kraljevskim dvorom u Babilonu,
30 kralj progovori i reče: “Nije li ovo veliki Babilon koji sam sagradio kao kraljevsku
prijestolnicu, silom svoje moći, a na slavu veličanstva svoga?”
31 Još bijaše riječ u ustima kraljevim kada glas siđe s neba: “Znaj, kralju Nabukodonozore,
da će ti se oteti kraljevstvo.
32 Bit ćeš prognan između ljudi i živjet ćeš sa zvijerjem poljskim, hranit će te travom kao
goveda, a sedam će vremena proći preko tebe dok ne spoznaš da Svevišnji vlada
kraljevstvom ljudi i da ga on daje kome hoće.”
33 Toga istog časa ispuni se ta riječ na Nabukodonozoru. On bi prognan između ljudi da
jede travu kao govedo; rosa nebeska prala mu tijelo, kosa mu narasla kao pera u orla, a
nokti kao pandže u ptica.
34 “Poslije toga vremena, ja, Nabukodonozor, podigoh oči k nebu i vrati mi se um.
Blagoslovih Svevišnjega, hvaleći i slaveći onoga koji vječno živi, čija je vlast vječna i
kraljevstvo s koljena na koljeno.
35 Svi stanovnici zemlje ništa su prema njemu. On radi što hoće s vojskom nebeskom i sa
stanovnicima zemlje, nikoga nema koji bi ruci njegovoj odolio i koji bi mu rekao: Što
radiš?
36 U to vrijeme vrati mi se um; a vratila se i slava moga kraljevstva, moje veličanstvo i
svjetlost; potražiše me moji savjetnici i velikaši: vratih se u svoje kraljevstvo i moć se
moja učvrsti.
37 Sad ja, Nabukodonozor, hvalim, slavim i uzvisujem kralja nebesa, čija su sva djela
istinita i čiji su putovi pravedni, koji može poniziti one koji okolo hode.”
LB) Daniel glava 5
1 Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisući svojih velikaša. Pred njima je pio vino.
2 Napivši se vina, Baltazar zapovjedi da se donese posuđe zlatno i srebrno, koje
Nabukodonozor, njegov otac, bijaše odnio iz hrama jeruzalemskoga da iz njih piju kralj,
njegovi velikaši, njegove žene i inoče.
3 Tada donesoše zlatne pehare koji bijahu odneseni iz doma Gospodnjega u Jeruzalemu;
kralj i velikaši, njegove žene i inoče služile se njima da iz njih piju.
4 Pili su vino i hvalili bogove od zlata i od srebra, od bakra, od drveta i od kamena.
5 U taj čas pojaviše se prsti jedne čovječje ruke koji pisahu po uglačanom zidu od
kraljevskoga dvora, iza svijećnjaka. Kralj vidje tu ruku koja je pisala.
6 Kralj problijedje, i misli ga uznemiriše; zglobovi njegovih leđa zadrhtaše i koljena mu
udarahu jedno o drugo.
7 Kralj poviče da mu se dovedu zvjezdari, Kaldejci i gatari; pa progovori mudracima
babilonskim: “Tko pročita ovo pismo i protumači mi ga, taj će se obući u grimiz, nosit će
zlatan lanac o vratu i bit će treći gospodar u kraljevstvu.”
8 Tada uđoše svi kraljevi mudraci: ali nisu mogli pročitati pisma niti ga protumačiti
kralju.
9 Tada se kralj Baltazar vrlo zaprepasti, lice mu promijeni boju, a velikaši se uplašiše.
10 Na riječi kralja i njegovih velikaša, kraljica uđe u dvoranu gdje je bila gozba i ovako
progovori: “Kralju, živ bio dovijeka! Neka te ne uznemiruju tvoje misli, neka tvoje lice ne
mijenja boje!
11 Ima u tvome kraljevstvu čovjek u kojem je duh svetih bogova; i u vrijeme oca tvoga
našlo se u njega svjetlosti, razuma i mudrosti kakva je u bogova. Zato ga kralj
Nabukodonozor, tvoj otac, postavi glava rem mudraca, zvjezdara, Kaldejaca i vračeva,
12 jer se kod njega, kod Daniela, kojem kralj pridjenu ime Baltazar, našao jači duh, znanje
i mudrost, moć tumačenja snova, pogađanja tajni i rješavanja zagonetaka. Neka se, dakle,
pozove Daniel, pa će on to protumačiti.”
13 Tada Daniel bi doveden pred kralja. Kralj progovori i reče: “Jesi li ti taj Daniel, rob
Judejin, koga kralj, moj otac, dovede iz Judeje?
14 Čuo sam za tebe da je duh svetih bogova u tebi i da se u tebi našla bistrina, razum i
velika mudrost.
15 Sad su dovedeni preda me mudraci i zvjezdari da pročitaju ova pisma i da mi ih
protumače; ali mi nisu znali protumačiti te riječi.
16 Čuh za tebe da možeš dati tumačenja i da znaš rješavati zagonetke; a sad, ako možeš
pročitati i protumačiti ova pisma, odjenut ću te u grimiz, nosit ćeš zlatan lanac o vratu i
bit ćeš treći gospodar u kraljevstvu.”
17 Daniel odgovori pred kraljem: “Drži ti za sebe svoje darove i daj drugome svoje
poklone; a ja ću svejedno pročitati kralju i protumačiti mu pisma.
18 Bog Svevišnji bijaše dao kralju Nabukodonozoru, tvome ocu, kraljevstvo, veličinu,
slavu i čast;
19 i zbog veličine koju mu dade, svi narodi i plemena i ljudi svih jezika drhtahu pred njim
i bojahu ga se. Kralj je naredio da se ubiju oni koje je htio, ostavljao je u životu koga je
htio, uzvisivao koga je htio i ponižavao koga je htio.
20 Ali kad je njegovo srce osililo i duh se njegov ukrutio od bijesa, bi oboren s kraljevskog
prijestolja i oduze mu se slava.
21 Bio je prognan između ljudi, srce njegovo posta kao srce u zvijeri, a stanovao je s
divljim magarcima; hraniše ga travom kao goveda, a rosa nebeska prala mu tijelo, dok nije
spoznao da Bog Svevišnji vlada kraljevstvom ljudi i da ga on daje kome hoće.
22 A ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio svoje srce, premda si sve to znao.
23 Ti si se podigao na Gospoda Nebeskog; dao si da ti donesu pehare iz doma njegova, pili
ste iz njih vino, ti i tvoji velikaši, žene tvoje i inoče; i ti si hvalio bogove od srebra i od
zlata, od bakra, željeza, drveta i od kamena, koji ne vide, koji ne
24 Zato on posla ruku koja je napisala ova pisma.
25 A evo što piše: Mene, Mene, Tekel, Parsin.
26 Te riječi znače: Mene: izbrojio je Bog tvoje kraljevstvo i odredio mu kraj.
27 Tekel: Izmjeren si na vagi i bio si prelak.
28 Parsin: razdijelit će ti se kraljevstvo i dat će se Medijcima i Perzijancima.”
29 Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu stave zlatan lanac oko vrata i
da ga proglase trećim u kraljevstvu.
30 Te iste noći bi ubijen Baltazar, kralj Kaldejaca.
31 A Darije, Medijac, preuze kraljevstvo u šezdeset drugoj godini života.
LB) Daniel glava 6

1 Darije nađe za dobro da postavi nad kraljevstvom sto pedeset knezova da budu nad
cijelim kraljevstvom.
2 Na čelu im stajahu tri starješine, od kojih jedan bijaše Daniel, da im knezovi polažu
račun, da ne bi kralj pretrpio nikakvu štetu.
3 Daniel nadvisivaše i starješine i knezove, jer u njemu bijaše veći duh, pa ga je kralj
namjeravao postaviti nad cijelim kraljevstvom.
4 Tada starješine i knezovi stadoše tražiti priliku da optuže Daniela za poslove kraljevstva.
Ali nisu mogli naći nikakvu priliku ni bilo koju stvar za koju bi mu mogli zamjeriti, jer je
on bio vjeran i bez mane.
5 Ti ljudi rekoše: “Nećemo naći nikakva povoda protiv Daniela ako ga ne nađemo u
zakonu njegova Boga.”
6 Zatim požuriše starješine i knezovi kralju i rekoše mu: “Darije, kralju, živ bio dovijeka!
7 Sve starješine kraljevstva, upravitelji, knezovi, namjesnici i savjetnici misle da se
proglasi kraljevska naredba, sa strogom zabranom, da koji god u trideset dana uputi
molitve kojem bogu ili čovjeku, osim tebe, taj neka se baci u jamu lavovsku.
8 A sad, kralju, potvrdi zabranu i napiši naredbu, da se ne bi mogla opozvati, po zakonu
Medijaca i Perzijanaca, koji se ne može mijenjati.”
9 I kralj Darije napisa naredbu i zabranu.
10 Kada Daniel sazna da je naredba napisana, povuče se u svoj dom, čiji su prozori gornje
sobe bili otvoreni prema Jeruzalemu; triput na dan klečao je, molio i hvalio svoga Boga,
kao što je i prije činio.
11 Tada oni ljudi požuriše da uđu k njemu i nađoše Daniela gdje moli i priziva svoga Boga.
12 Zatim otiđoše kralju i rekoše mu: “Nisi li ti napisao naredbu da tko bi god u trideset
dana uputio molitve kojem bogu ili čovjeku, osim tebe, taj ima da se baci u jamu
lavovsku?” Kralj odgovori: “Tako je po zakonu Medijaca i Perzijanaca, koji se ne mo
13 Oni opet progovoriše i rekoše kralju: “Daniel, jedan od robova Judinih, ne haje za te,
kralju, ni za zabranu koju si napisao. On i dalje izgovara svoju molitvu triput na dan.”
14 Kralj se ražalosti kad to ču te naumi izbaviti Daniela. Trudio se do zalaska sunca da ga
izbavi.
15 Ali oni ljudi navališe na kralja i rekoše mu: “Znaj, kralju, da zakon Medijaca i
Perzijanaca zahtijeva da svaka zabrana i svaka naredba koju je kralj potvrdio bude
nepromjenljiva.”
16 Tada kralj naredi da odvedu Daniela i da ga bace u jamu lavovsku. Kralj uze riječ i reče
Danielu: “Neka te izbavi Bog tvoj, kome ustrajno služiš!”
17 Tada donesoše kamen i navališe ga na otvor jame, a kralj ga zapečati svojim prstenom i
prstenom svojih knezova, da se ništa za Daniela ne promijeni.
18 Kralj ode u svoj dvor; proveo je noć a da ništa nije jeo, nije pustio k sebi inoče, nije
mogao zaspati.
19 Usta rano ujutro, u zoru, i požuri k jami lavovskoj.
20 Približujući se jami, on zazva Daniela žalosnim glasom. Kralj progovori i reče: “Daniele,
Daniele, služitelju Boga živoga, može li te Bog tvoj, kome predano služiš, izbaviti od
lavova?”
21 A Daniel reče kralju: “Živ bio dovijeka, kralju!
22 Bog moj posla anđela svoga i zatvori usta lavovima, koji mi ne učiniše zla; jer se nađoh
čist pred njim, a ni tebi, kralju, ne učinih zla.”
23 Tada se kralj silno obradova i zapovjedi da se Daniel izvadi iz jame; na njemu nije bilo
rane, jer se pouzdao u Boga svoga.
24 Kralj naredi da se dovedu ljudi koji bijahu tužili Daniela i da se bace u jamu lavovsku;
njih, djecu njihovu i žene njihove, i prije no što dođoše do dna jame, lavovi zgrabiše i sve
im kosti polomiše.
25 Poslije toga kralj Darije napisa svim narodima i plemenima i ljudima svih jezika koji su
živjeli na svoj zemlji: “Obilovali mirom!
26 Zapovijedam da se u cijelome mojem kraljevstvu svaki boji i plaši Boga Danielova, jer je
on Bog živi koji u vječnosti postoji; kraljevstvo se njegovo neće nikada uništiti, a vlast će
njegova ostati zauvijek.
27 On izbavlja i spašava, čini znake i čudesa na nebu i na zemlji. On je izbavio Daniela iz
lavljih šapa.
28 Daniel je napredovao za kraljevanja Darijeva i za kraljevanja Kira, Perzijanca.
LB) Daniel glava 7

1 Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san i ugleda viđenja duha svoga
dok ležaše na postelji. Zatim napisa san i ispripovjedi glavne stvari.
2 Daniel poče i reče: “Ja pogledah u viđenju svome noćnome, i gle, četiri vjetra nebeska
udariše na veliko more.
3 I četiri velike zvijeri iziđoše iz mora, svaka drukčija.
4 Prva bijaše kao lav i imala je orlovska krila; ja gledah dokle joj se krila ne iščupaše; ona
se podiže sa zemlje i stade na noge kao čovjek, i dade joj se ljudsko srce.
5 Druga zvijer bijaše kao medvjed i stade s jedne strane; imala je tri rebra u ustima među
zubima. Govorilo joj se: ‘Ustani, jedi mnogo mesa!’
6 Zatim pogledah, a jedna druga bijaše kao leopard i imala je na leđima četiri krila kao
ptica; ta zvijer imala je četiri glave, i njoj se dala vlast.
7 Zatim pogledah u svojim noćnim viđenjima, a tu bijaše i četvrta zvijer, strašna, užasna i
neobično jaka. Imala je velike željezne zube; jela je, lomila i gazila nogama ono što je
ostajalo; ona bijaše drukčija od svih pređašnjih zvijeri i imal
8 Promotrih rogove, i gle, drugi roščić izraste među njima, a prva tri roga iščupaše se pred
njim. On je imao oči kao oči čovječje i usta koja drsko govorahu.
9 Ja pogledah dok se postavljahu prijestolja. I starješina dana sjede. Imao je haljinu bijelu
kao snijeg, a kosa na njegovoj glavi bijaše kao čista vuna; njegovo prijestolje bijaše kao
plamen ognjeni, a kotači kao rasplamsala vatra.
10 Ognjena rijeka tekla je i izvirala ispred njega. Na tisuće poslužitelja služilo mu, a deset
tisuća stajalo je pred njim. Suci sjedoše, knjige se otvoriše.
11 Tada pogledah, zbog drskih riječi koje je govorio onaj rog, i dok gledah, zvijer bi
ubijena; tijelo joj se uništi, predano ognju da izgori.
12 Ostalim zvijerima oduze se vlast, ali im se produži život do nekog roka.
13 Ja pogledah u svojim noćnim viđenjima i gle, na nebeskim oblacima dođe netko kao sin
čovječji. Pristupi k starješini dana i približi mu se.
14 Njemu se dade vlast, slava i kraljevstvo, njemu su služili svi narodi i sva plemena, ljudi
svih jezika. Njegova vlast - vlast je vječna koja neće proći i njegovo kraljevstvo nikada
neće prestati.
15 Meni, Danielu, smete se zbog toga duh, viđenja duha moga zbuniše me i prestraviše.
16 Pristupih k jednome od onih koji stajahu ondje i upitah ga što je bilo istina u svim tim
stvarima. On mi to reče i protumači:
17 ‘One četiri velike zvijeri četiri su kralja koja će se uzdignuti na zemlji;
18 ali će sveci Svevišnjega preuzeti kraljevstvo za vječnost, zauvijek.’
19 Zatim zaželjeh znati istinu o četvrtoj zvijeri koja je bila drukčija od ostalih, koja je bila
neobično strašna i imala je željezne zube, bakrene nokte, koja je jela i lomila i nogama
gazila sve što je ostajalo;
20 i o deset rogova koje je imala na glavi, i o drugom koji izraste, a tri odpadoše pred njim,
o tom rogu koji je imao oči i usta koja drsko govorahu, a bješe po izgledu veći od ostalih.
21 Ja vidjeh da je taj rog ratovao sa svecima i nadvladavao ih,
22 dok ne dođe starješina dana i dade pravo svecima Svevišnjega, te dođe vrijeme da sveci
preuzmu kraljevstvo.
23 On mi ovako reče: ‘Četvrta zvijer bit će četvrto kraljevstvo na zemlji, različito od svih
kraljevstava. Ono će proždirati svu zemlji, pogazit će je i satrti.
24 Deset rogova je deset kraljeva koji će nastati iz toga kraljevstva, a poslije njih nastat će
drugi, i on će biti drukčiji od pređašnjih i pokorit će tri kralja.
25 On će izgovoriti riječi protiv Svevišnjega, on će tlačiti svece Svevišnjega i pomišljat će
na to da promijeni vremena i zakone; i sveci će mu se predati u ruke za jedno vrijeme, za
vremena i za pola vremena.
26 Pa će doći sud i oduzeti mu vlast, koja će se zatrti i uništiti zauvijek.
27 Kraljevstvo, vlast i veličanstvo svih kraljevstava pod nebom dat će se narodu svetaca
Svevišnjega. Njegovo je kraljevstvo vječno, i svi će vladari njemu služiti i njemu se
pokoriti.”
28 Tu prestadoše riječi. Mene, Daniela, vrlo uznemiriše moje misli, problijedjeh i sačuvah
te riječi u svome srcu.
LB) Daniel glava 8

1 Treće godine kraljevanja kralja Baltazara pokaza se meni, Danielu, viđenje poslije onoga
koje mi se prije pokazalo.
2 Kad mi se pokaza to viđenje, činilo mi se da sam u Suzi, u prijestolnici, u pokrajini
elamskoj. U viđenju nađoh se kraj rijeke Ulaj.
3 Podigoh oči i pogledah, a kraj vode stajaše ovan s rogovima. Ti rogovi bijahu visoki, ali
jedan je bio viši od drugoga, a taj viši narastao je poslije.
4 Vidjeh ovna gdje bode na zapad, na sjever i na jug; nijedna zvijer nije mu mogla odoljeti,
i nije bilo nikoga tko bi izbavljao njegove žrtve od njega, nego je on činio što je htio, pa se
osilio.
5 Kako ja to pažljivo promatrah, iziđe jarac sa zapada i prohodi svu površinu zemlje, a da
se ne doticaše zemlje. Taj je jarac imao veliki rog među očima.
6 Dođe do ovna koji je imao dva roga, a koga bijah vidio kraj vode, i potrča na nj svom
silom.
7 Vidjeh ga kako dođe do ovna i razgnjevi se na nj; udari ovna te mu slomi oba roga, a
ovan nije imao snage da mu odoli. On ga obori na zemlju i pogazi ga, i ne nađe se nitko da
izbavi ovna od njega.
8 Jarac posta vrlo moćan; ali kad se osilio, slomi mu se veliki rog, pa mjesto njega
narastoše četiri velika roga prema četiri nebeska vjetra.
9 Iz jednoga od njih iziđe jedan malen rog koji naraste vrlo velik prema jugu i istoku i
prema zemlji ljepote.
10 Naraste sve do nebeske vojske i obori na zemlju neke od te vojske i od zvijezda, te ih
pogazi.
11 Naraste sve do vojskovođe te vojske, uze mu žrtvu svagdašnju i obori stan njegova
svetišta.
12 Vojska mu se preda zajedno sa svagdašnjom žrtvom za grijeh, a rog obori istinu na
zemlju, i uspje u djelima svojim.
13 Tada čuh jednog sveca gdje govori, a drugi svetac reče onome koji je govorio: “Kad će
se ispuniti viđenje o svagdašnjoj žrtvi i grijehu pustošnika? I dokle će se gaziti svetište i
vojska?”
14 A on mi reče: “Još dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara; pa će se svetište očistiti.”
15 Dok ja, Daniel, imadoh ovo viđenje i nastojah ga razumjeti, stade netko preda me koji
izgledaše kao čovjek.
16 I ja čuh glas čovječji gdje viče preko Ulaja i reče; “Gabriele, objasni ovome viđenje!!”
17 On dođe gdje sam stajao, kad on dođe, ja se uplaših i padoh ničice. On mi reče: “Pazi,
sine čovječji, jer je ovo viđenje za posljednje vrijeme.”
18 Dok mi je govorio, bijah preneražen, licem na zemlji. On me dotače i ispravi me, a ja
ostadoh na mjestu na kojem sam bio.
19 Pa mi reče: “Evo, ja ću kazati što će biti na kraju gnjeva, jer ima određeno vrijeme kada
će biti kraj.
20 Ovan kojeg si vidio, koji ima dva roga, to su kraljevi medijski i perzijski.
21 Jarac je kralj javanski. Veliki rog među očima, to je prvi kralj.
22 Četiri roga koja izbiše na mjesto izlomljenog roga, to su četiri kraljevstva koja će
nastati iz toga naroda, ali koja neće imati toliku silu.
23 Na kraju njihova kraljevanja, kad bezakonici navrše mjeru, nastat će kralj drzak i
lukav.
24 Njegova će moć rasti, ali ne od same njegove sile. On će strašno pustošiti, uspjet će u
djelima svojim, uništit će silnike, a i narod svetaca.
25 Zbog svojih uspjeha i sreće svojih lukavstava bit će bijesan u srcu, pogubit će mnoge
ljude koji su živjeli u miru i ustat će protiv kneza nad knezovima; ali će bez napora ičije
ruke biti skršen.
26 A viđenje večeri i jutara istina je. Ali ti zapečati to viđenje, jer je za daleke dane!”
27 Ja, Daniel, obnemogoh i bolovah nekoliko dana; zatim sam ustao i obavljao kraljeve
poslove. Bijah zabrinut zbog toga viđenja, ali nitko za to nije doznao.
LB) Daniel glava 9

1 Prve godine Darija, sina Ahasverova, iz plemena Medijaca, koji se zakraljio nad
kraljevstvom Kaldejaca,
2 prve godine kraljevanja njegova, ja, Daniel, vidjeh iz knjiga da je trebalo proći
sedamdeset godina od razvalina jeruzalemskih, prema broju godina koje je Gospod bio
rekao proroku Jeremiji.
3 Ja okrenuh lice svoje Gospodu da ga tražim molitvama i molbama, posteći i uzimajući
kostrijet i pepeo.
4 Pomolih se Gospodu, Bogu svome, priznajući: “Gospode, Bože veliki i strahoviti, ti koji
držiš svoj Savez i koji činiš milost onima koji te ljube i drže zapovijedi tvoje!
5 Zgriješismo i zlo činismo, bili smo zli i buntovni, odstupili smo od tvojih zapovijedi i od
tvojih zakona.
6 Nismo slušali sluge tvoje, proroke, koji govorahu u ime tvoje našim kraljevima, poglava
rima i ocima te svemu narodu zemlje.
7 Tebi, Gospode, pripada pravda, a nama sram na licu, kako je danas ljudima Jude i
Jeruzalema i svim Izraelcima koji su blizu i koji su daleko po svim zemljama kamo si ih
izgnao za nevjeru kojom ti zgriješiše.
8 Gospode, nama je sram na licu, kraljevima našim, poglava rima i ocima našim jer ti
zgriješismo.
9 U Gospoda je, Boga našega, milosrđe i opraštanje, jer se mi odmetnusmo od njega.
10 Nismo slušali glas Gospoda, Boga svoga, da hodimo po njegovim zakonima, koje nam je
on dao preko svojih slugu, proroka.
11 Sav Izrael prestupi tvoj Zakon i odstupi, da ne sluša tvoga glasa. Zato se izliše na nas
prokletstva i kletve napisane u Zakonu Mojsija, sluge Božjega, jer zgriješismo Bogu svome.
12 On ispuni riječi svoje, koje je govorio za nas i za naše glava re koji su vladali nad nama,
pustivši na nas zlo veliko, kojega nema pod cijelim nebom kao što je bilo u Jeruzalemu.
13 Kao što piše u Zakonu Mojsijevu, sve to zlo dođe na nas, i opet se nismo molili Gospodu,
Bogu svome, da bismo se povratili od bezakonja i pazili na tvoju istinu.
14 Gospod je čuvao to zlo i naveo ga na nas; jer je pravedan Gospod, Bog naš, u svim
djelima svojim, a mi ne slušasmo njegov glas.
15 I sad, Gospode, Bože naš, koji si izveo svoj narod iz zemlje egipatske krepkom rukom i
stekao sebi ime kakvo je ono danas; zgriješismo, bijasmo bezdušnici.
16 Gospode, po velikom milosrđu svome, odvrati gnjev svoj i jarost od svoga grada
Jeruzalema, od Svete gore svoje. Jer zbog naših grijeha i bazakonja naših otaca Jeruzalem i
tvoj narod postadoše ruglo u očima svih koji nas okružuju.
17 Sada, dakle, poslušaj, Bože naš, molitvu sluge svoga i molbe njegove te obasjavaj svojim
licem opustjelo svetište svoje, zbog tebe!
18 Bože moj, prigni uho svoje i čuj; otvori oči svoje i pogledaj pustoš našu i grad na koji je
prizivano ime tvoje, jer ne po pravdi svojoj, nego po velikoj milosti tvojoj padamo pred
tobom i molimo te.
19 Gospode, usliši, Gospode, oprosti, Gospode, pazi i djeluj. Ne oklijevaj, zbog svoje ljubavi,
Bože moj, jer je tvoje ime prizvano na ovaj grad i na tvoj narod.”
20 Ja sam još govorio, molio se i ispovijedao svoj grijeh i grijeh naroda svoga Izraela, te
padoh moleći pred Gospodom, Bogom svojim, za Svetu goru Boga svoga.
21 Još govorah, moleći se, kad čovjek, Gabriel, koga vidjeh prije u viđenju, doleti brzo i
dotače me o večernjoj žrtvi.
22 On me pouči i reče mi: “Daniele, sada iziđoh da otvorim tvoj razum.
23 U početku tvoje molitve iziđe riječ, i ja dođoh da ti je kažem, jer si mio i ljubljen. Slušaj
riječ i razumi viđenje.
24 Sedamdeset je tjedana određeno tvome narodu i tvome svetom gradu da se svrši otpad
i da se očisti bezakonje, da se dovede vječna pravda, da se zapečati viđenje i proroštvo te
da se pomaže Sveti nad Svetima.
25 Zato znaj i razumij: Otkako se objavi riječ da će se Jeruzalem opet sagraditi pa do
Pomazanika, do kneza, bit će sedam tjedana, a za šezdeset i dva tjedna bit će opet
sagrađeni trgovi i bedemi, ali u teško vrijeme.
26 A poslije ta šezdeset i dva tjedna bit će pogubljen Pomazanik, i on neće imati
nasljednika. Narod jednoga kneza koji će doći razorit će grad i svetište; i kraj će mu biti
kao u potopu; određeno je da će pustošenje trajati do kraja rata.
27 On će utvrditi savez s mnogima na tjedan dana, a u polovici tjedna prestat će žrtva i
prinos. Pustošnik će izvršiti najmrže stvari dok se pustošenje koje namisli ne obori na
pustošnika.
LB) Daniel glava 10

1 Treće godine Kira, kralja perzijskoga, objavi se riječ Danielu, koga zvahu Baltazar. Ta
riječ, koja bijaše istinita, javljala je veliku pogibiju. On je nastojao razumjeti riječ, i ono
mu dođe u viđenju.
2 U to vrijeme ja, Daniel, bijah tri tjedna u žalosti.
3 Nisam jeo slatka jela, ni meso, ni vino ne uđe u moja usta, niti se mazah uljem dok ne
prođoše tri tjedna.
4 Dvadeset četvrtoga dana prvoga mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa.
5 Podigoh oči i pogledah, i gle, tu bijaše čovjek obučen u platno, koji je imao oko sebe
pojas od čistoga ofirskog zlata.
6 Tijelo mu je bilo poput krizolita, a lice mu se svijetlilo kao munja; oči mu bijahu kao
zapaljene zublje, ruke i noge kao uglađen bakar, a zvuk njegovih riječi kao glas mnoštva.
7 Ja, Daniel, imao sam to viđenje, a ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga, ali ih spopade
silan strah te pobjegoše i sakriše se.
8 Ja ostadoh sam i vidjeh to veliko viđenje. Nesta snage u meni, lice mi problijedje i padoh
u očaj.
9 Čuo sam glas njegovih riječi, i kako čuh, tako padoh onesviješten na zemlju.
10 I gle, ruka me jedna dotače, podiže me na koljena i na dlanove
11 pa mi reče: “Daniele, mili čovječe! Pazi na riječi koje ću ti kazati i ustani, jer sam poslan
k tebi.” Kad mi reče tu riječ, ja ustadoh dršćući.
12 On mi reče: “Ne boj se, Daniele, jer prvoga dana kad si upravio srce svoje da razumiješ i
da se poniziš pred svojim Bogom, tvoje riječi bijahu uslišane, i ja dođoh zbog tih tvojih
riječi.
13 Poglava r kraljevstva prezijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali, Mihael, jedan
od prvih knezova, dođe mi upomoć. Tako ja ostadoh ondje kod kraljeva perzijskih.
14 Ja dolazim da ti kažem što će snaći tvoj narod na svršetku vremena; jer se viđenje
odnosi na to vrijeme.”
15 Dok mi je to govorio, ja oborih pogled bez riječi.
16 I gle, netko tko je izgledao kao sin čovječji dotače mi usne. Ja otvorih usta te
progovorih i rekoh onome koji je stajao nasuprot meni: “Gospodaru moj, viđenje me ovo
napuni strahom. Izgubio sam svu svoju snagu.
17 Kako bi sluga moga gospodara mogao govoriti s mojim gospodarem? Jer sada ja više
nemam snage, ni daha ne ostade u meni.”
18 Tada onaj koji je izgledao kao čovjek opet me dotače i ohrabri.
19 Reče: “Ne boj se, mili čovječe; neka je mir s tobom! , budi srčan, budi srčan!” Kako mi je
to govorio, povrati mi se snaga te rekoh: “Neka govori gospodar moj, jer si me ohrabrio!”
20 On mi reče: “Znaš li zašto sam došao k tebi? Sada ću se vratiti da ratujem protiv kneza
perzijskoga. Zatim ću otići, a doći će knez javanski.
21 Ali hoću da znaš ono što je napisano u Knjizi istine. Nema nikoga da mi pomogne protiv
njih, osim Mihaela, vašega kneza.
LB) Daniel glava 11

1 I ja prve godine Darija Medijca bijah kod njega da mu pomognem i da ga podržim.
2 A sad ću ti otkriti istinu. Evo, još će tri kralja biti u Perziji. Četvrti će biti bogatiji od svih
ostalih; i kad postane moćan po svome bogatstvu, sve će podignuti protiv ajavanskoga
kraljevstva.
3 Ali će se podignuti hrabar kralj, koji će vladati silnom državom, i radit će što god bude
htio.
4 A kad se on podigne, njegovo će se kraljevstvo slomiti i razdijeliti na četiri vjetra
nebeska. Ono neće pripadati njegovu potomstvu i neće biti moćno kao što je prije bilo, jer
će se raskomadati i dopast će drugima, a ne njima.
5 Južni kralj će se osiliti. Ali će jedan od njegovih knezova biti silniji od njega, i on će
vladati; njegovo će vladanje biti moćno.
6 Poslije nekoliko godina oni će se sroditi; kći južnoga kralja doći će sjevernome da
povrati slogu. Ali ona neće sačuvati silu mišice njegove, niti će se njezino potomstvo
održati; nego će ona biti predana zajedno sa svojom pratnjom, s ocem svoj
7 No izdanak iz njezina korijana podići će se na njegovo mjesto. On će doći k vojsci, ući će
u tvrđavu sjevernoga kralja, postupati s njima po miloj volji i pobijediti ih.
8 A njihove bogove, kipove i skupocjeno posuđe, zlatno i srebrno, odnijet će u Egipat.
Zatim će ostati nekoliko godina daleko do sjevernoga kralja.
9 Ovaj će krenuti na južnoga kralja i vratit će se u svoju zemlju.
10 Sinovi će njegovi zaratiti i skupit će veliku vojsku. Jedan će od njih nastupiti kao bujica,
plavit će, pa će se vratiti; i oni će vojevati do grada južnoga kralja.
11 Kralj će se južni razdražiti, iziće će i napasti sjevernoga; podignut će silno mnoštvo i bit
će mu predana u ruke vojska sjevernoga kralja.
12 To će se mnoštvo osiliti i srce će se kraljevo uzoholiti. Oborit će ih na tisuće, ali neće
pobijediti.
13 Jer će sjeverni kralj opet doći i okupiti mnoštvo još veće od prvoga. Nakon nekoliko
godina on će krenuti s velikom vojskom i velikim bogatstvom.
14 U to vrijeme mnogi će ustati protiv južnoga kralja, a nasilnici iz tvoga naroda ustat će
da se ispuni viđenje, ali će podleći.
15 Kralj će sjeverni napredovati, podići će nasipe i zauzeti tvrde gradove. Vojska i
izabranici južnoga kralja neće odoljeti, neće imati snage da se odupiru.
16 Onaj koji krene na njega radit će što bude htio, i neće biti nikoga da mu se odupre; on
će se zaustaviti u zemlji ljepote, potirući sve što mu dođe pod ruku.
17 Htjet će doći sa svim silama svoga kraljevstva da uglave mir s južnim kraljem, i dat će
mu svoju kćer za ženu da bi ga upropastio. Ali tako neće biti, i on u tome neće uspjeti.
18 Okrenut će se prema otocima, i mnoge će osvojiti; ali će jedan vojskovođa učiniti kraj
sramoti koju on htjede na njega baciti, pa će ona pasti na njega.
19 Zatim će se okrenuti gradovima svoje zemlje, ali će posrnuti i neće ga više biti.
20 Onaj koji dođe na njegovo mjesto poslat će poreznika u najljepši dio kraljevstva, ali će
on ubrzo poginuti bez gnjeva i borbe.
21 Na njegovo mjesto doći će prezren čovjek koji neće imati kraljevske časti. On će se
pojaviti usred mira i ugrabit će kraljevstvo lukavstvom.
22 Vojske, koje će kao bujice plaviti, utonut će pred njim i bit će uništene kao i jedan od
knezova Saveza.
23 Unatoč sporazumu poslužit će se podvalom te će napasti i nadvladati s malo ljudi.
24 Napast će usred mira najplodnija mjesta u zemlji i učinit će ono što ni očevi njegovi ni
očevi otaca njegovih ne učiniše. Razdijelit će plijen, pljačku i bogatstvo, smišljat će osnove
protiv tvrdih gradova, ali samo neko vrijeme.
25 Pokretat će s velikom vojskom svoju snagu i hrabrost protiv južnoga kralja. Ovaj će
krenuti u rat sa silnom vojskom ali neće izdržati, jer će se protiv njega skovati spletke.
26 Oni koji su jeli njegovu hranu spremit će mu propast; vojska će njegova kao bujica
plaviti, i mnogi će poginuti.
27 Dva će kralja smišljati zla, a za stolom će lagati jedan drugome. Ali to neće uspjeti; jer
će kraj doći u određeno vrijeme.
28 Vratit će se u svoju zemlju s velikim bogatstvom; srce će njegovo biti protiv svetoga
Saveza, on će raditi protiv njega, pa će se vratiti u svoju zemlju.
29 U određeno vrijeme opet će krenuti protiv juga; ali sada neće proći kao prvi put.
30 Kitimski će brodovi navaliti na nj i on će se očajan natrag vratiti. I, ljut na sveti Savez,
neće ostati miran, a na povratku upravit će pogled u one koji budu napustili sveti Savez.
31 Vojske će doći na njegovu zapovijed, oskvrnut će svetište, grad, dokinut će svagdašnju
žrtvu i podignuti gadost pustošnika.
32 Laskanjem će zadobiti izdajice Saveza; ali narod koji poznaje Boga svoga ohrabrit će se
i bit će postojan,
33 a najrazumniji među njima poučavat će narod. Bit će ih koji će pasti od mača, od ognja,
od ropstva i od pljačke za neko vrijeme.
34 Kad budu padali, dobit će malu pomoć, i mnogi će pristati uz njih zbog dvoličnosti.
35 Past će i neki od razumnih, da se okušaju i očiste za kraj, jer još nije došlo određeno
vrijeme.
36 Kralj će učiniti ono što bude htio; podignut će se i uzvisit će se iznad svakoga boga i
gadno će govoriti protiv Boga nad bogovima; i bit će sretan dok se ne navrši gnjev, jer će
se izvršiti ono što je određeno.
37 Neće mariti ni za bogove svojih otaca, ni za božanstvo koje je radost žena, niti će za
ikojeg boga mariti, nego će se nad svima uzvisivati.
38 Ali će sa svog podnožja slaviti boga tvrđava, koga nisu znali oci njegovi, i tome bogu
odavat će čast zlatom, srebrom, dragim kamenjem i drugim skupocjenostima.
39 S tuđim će bogom navaliti na utvrđena mjesta, zasipat će častima one koji ga budu
priznali, dat će im vlast nad mnogima, a za nagradu podijelit će im zemlje.
40 U vrijeme svršetka južni će se kralj sukobiti s njim. I kralj će sjeverni udariti na nj kao
vihor s kolima i s konjanicima i s mnogim lađama, ući će u zemlju, jurit će kao bujica i
poplavit će.
41 Ući će u zemlju ljepote, i mnogi će padati; ali će se Edom, Moab i glavni od sinova
Amonovih izbaviti iz njegovih ruku.
42 On će svojom rukom posegnuti za mnogim zemljama, i zemlja egipatska neće mu
umaknuti.
43 Domoći će se blaga zlatnog i srebrnog i svih dragocjenosti egipatskih. Libijci i Etiopljani
ići će za njim.
44 Doći će glasovi i s istoka i sa sjevera da ga uznemire, i on će sa silnim gnjevom navaliti
da pogubi i zatre mnoge narode.
45 Razapet će šatore svoga dvora među morima prema slavnoj i Svetoj gori; ali će i njemu
doći kraj, i nitko mu neće pomoći.
LB) Daniel glava 12

1 U to će se vrijeme podignuti Mihael, veliki knez, branič sinova tvoga naroda; i to će biti
vrijeme tjeskobe, kakva nije bilo otkako je naroda. U to će vrijeme on izbaviti one iz tvoga
naroda koji se nađu zapisani u Knjizi.
2 Mnogi od onih koji spavaju u prahu zemaljskome probudit će se, jedni na život vječni, a
drugi na sramotu i prijekor vječni.
3 Koji su bili razumni sjat će se kao svjetlost nebeska, koji su narod učili pravdi sjat će se
kao zvijezde uvijek i dovijeka.
4 A ti, Daniele, drži u tajnosti ove riječi i zapečati knjigu do dana kada dođe svršetak.
Mnogi će je tada tumačiti i spoznanje će se umnožiti.”
5 Tad ja, Daniel, pogledah, kad ono - druga dvojica, jedan s jedne strane od riječne obale, a
drugi s druge, stajahu ondje.
6 Jedan od njih reče čovjeku obučenome u platno, koji je stajao nad riječnom vodom: “Kad
će biti kraj ovim čudesima?”
7 I ja čuh čovjeka obučena u platno, koji stajaše nad riječnom vodom; on podiže svoju
desnicu i ljevicu k nebu i zakle se onim koji u vječnosti živi da će sve ovo biti po vremenu,
po vremenima i po pola vremena, i da će se sve to svršiti kad se s
8 Ja čuh, ali ne razumjeh, i rekoh: “Gospodaru moj, kakav će biti kraj tih stvari?”
9 On odgovori: “Idi, Daniele, jer će se ove riječi držati u tajnosti i zapečaćene do svršetka
vremena.
10 Mnogi će se očistiti i iščistiti; zli će učiniti zlo, i ni jedan od bezdušnika neće razumjeti,
ali će razumjeti razumni.
11 Od trenutka kad se bude ukinula svagdašnja žrtva i postavi se gadost pustošnika, proći
će tisuću dvjesto devedeset dana.
12 Blago onome koji pretrpi i dočeka tisuću tri stotine trideset i pet dana!
13 A ti idi i otpočini; počivat ćeš i ustat ćeš da primiš svoju baštinu na kraju dana.”
PROROK HOSEA
LB) Hosea glava 1

1 Riječ Gospodnja koja dođe Hošei, sinu Beerijevu, za vremena Uzije, Jotama, Ahaza i
Ezekije, kraljeva Judinih, i za vremena Jeroboama, sina Joaševa, kralja Izraelova.
2 Početak Gospodovih riječi Hošei. Gospod reče Hošei: “Idi, oženi se bludnicom i izrodi
djecu bluda, jer se zemlja podaje bludu i odstupa od Gospoda.”
3 On ode i uze Gomeru, kćer Diblajimovu, koja zače i rodi mu sina.
4 I Gospod mu reče: “Nadjeni mu ime Jizreel; jer još malo pa ću kazniti dom Jehuov zbog
krvi prolivene u Jizreelu i ukinut ću kraljevstvo doma Izraelova.
5 Toga ću dana slomiti Izraelov luk u Dolini jizreelskoj.”
6 Ona opet zače i rodi kćer. A Gospod reče Hošei: “Nadjeni joj ime Nemila; jer se neću više
smilovati na dom Izraelov, neću mu više oprostiti.
7 Ali ću se smilovati na dom Judin; izbavit ću ih Gospodom, Bogom njihovim, a neću ih
izbaviti ni lukom ni mačem, ni ratom, ni konjima, ni konjanicima.”
8 Kad odbi od sise Nemilu, opet zatrudni i rodi sina.
9 I Gospod reče: “Nadjeni mu ime Ne-narod-moj; jer vi niste moj narod i ja nisam vaš
Bog.”
LB) Hosea glava 2

1 Ipak će broj sinova Izraelovih biti kao pijesak morski, koji se ne može izmjeriti ni
izbrojiti, a umjesto da im se kaže: “Niste moj narod!”, reći će im se: “Sinovi Boga živoga!”
inovi Judini i sinovi Izraelovi sabrat će se u jedno, postavit će sebi glava ra i izići iz zemlje,
jer će dan jizreelski biti velik.
3 Recite braći svojoj: Narode moj!, a sestrama svojim: Mila!
4 Pravdajte se s majkom svojom, pravdajte se, jer ona nije moja žena, niti sam ja njezin
muž! Neka ona skine blud svoj s lica svoga i sa svojih dojki nevjernih!
5 Inače ću je svući do gola i učinit ću da bude kao što je bila na dan svoga rođenja.
Napravit ću od nje pustinju, suhu zemlju, učinit ću da umre od žeđi;
6 i neću se smilovati djeci njezinoj jer su to djeca bluda.
7 Jer se mati njihova bludu podala, ona koja ih je nosila sramotom se pokrila. Jer ona reče:
“Ići ću ljubavnicima svojim koji mi kruh daju, vunu, lan, ulje i piće.
8 Zato ću trnjem zagraditi njezin put, a zid ću podignuti da ne nađe više staza svojih.
9 Ona će trčati za svojim ljubavnicima, ali ih neće stići, tražit će ih, ali ih neće naći. Pa će
reći: “Ići ću, vratit ću se svome prvom mužu, jer sam onda bila sretnija nego što sam
sada.”
10 Ona ne priznaje da sam joj ja davao žito, vino i ulje; a srebro i zlato koje sam joj davao
posveti se Baalovoj službi.
11 Zato ću vratiti svoje žito u svoje vrijeme, a vino u svoje doba, oduzet ću svoju vunu i lan
koji pokrivaju njezinu golotinju.
12 I sad ću ja otkriti njezinu sramotu na oči njezinih ljubavnika, i nitko je neće spasiti iz
mojih ruku.
13 Ukinut ću joj svaku radost - i njezine svetkovine, i mlađake i subote.
14 Razorit ću joj vinograde i smokvike, o kojima je govorila: “To je plaća koju mi dadoše
moji ljubavnici!” Pretvorit ću ih u šumu, a zvijeri će ih poljske zatrti.
15 Kaznit ću je zbog dana kad je hodila Baalima i, okićena prstenjem i ogrlicama, trčala k
svojim ljubavnicima, a zaboravljala na me, govori Gospod.
16 Zato ću je gle, primamiti i odvesti u pustinju i govorit ću njezinu srcu.
17 Tu ću joj dati njezine vinograde i dolinu Akor kao vrata nade. Ondje će pjevati kao u
mladosti svojoj i kao kad je izlazila iz zemlje egipatske.
18 Toga ćeš me dana, govori Gospod, zvati: “Mužu moj!”, a ne više: “Gospodaru moj!”
19 Otet ću iz njezinih usta imena Baala, da im se imena više ne spominju.
20 I toga ću dana napraviti za njih savez sa zvijerima poljskim i s pticama nebeskim te s
gmizavcima zemaljskim, polomit ću u zemlji luk i mač i rat i učiniti da se bez straha
odmaraju.
21 Zaručit ću te sebi zauvijek, zaručit ću te sebi pravdom, pravednošću, milošću i
milosrđem;
22 zaručit ću te sebi vjernošću, i spoznat ćeš Gospoda.
23 Toga ću se dana, govori Gospod, odazvati nebesima, i ona će se odazvati zemlji;
24 zemlja će se odazvati žitu, vinu i ulju, a oni će se odazvati Jizreelu.
25 Posadit ću ga u zemlji, zamilovat ću Nemilu. Ne-narodu mojem ću reći: “Ti si narod
moj!” A on će reći: “Bože moj!”
LB) Hosea glava 3

1 Gospod mi reče: “Idi opet i ljubi ženu koju ljubavnik ljubi i koja čini preljub; ljubi je kao
što Gospod ljubi sinove Izraelova koji se obraćaju drugim bogovima i vole kolače od
grožđa.”
2 Ja je kupih za petnaest šekela srebra, za homer i za letek ječma.
3 I rekoh joj: “Ostani dugo sa mnom, ne podaj se bludu, ne idi s drugim čovjekom, a ni ja
neću prilaziti tebi.”
4 Jer će dugo sinovi Izraelovi ostati bez kralja i bez poglava ra, bez žrtve, bez kipa, bez
oplećka i bez terafima.
5 Poslije toga će se sinovi Izraelovi obratiti i tražit će Gospoda Boga svoga, i Davida, kneza
svoga; i uzdrhtat će od radosti pred Gospodom i pred dobrotom njegovom na kraju dana.
LB) Hosea glava 4

1 Slušajte riječ Gospodnju, sinovi Izraelovi, jer sa žiteljima zemlje Gospod raspru vodi; jer
ni istine, ni milosrđa nema, nema u zemlji poznanja Boga.
ve je samo laž i krivokletstvo, ubojstva, krađe i preljubi; nasilje se čini i krv sustiže krv.
3 Zato će tužiti zemlja i propast će njezini stanovnici, a s njima i zvijeri poljske i ptice
nebeske; a i ribe će morske nestati.
4 Ali nitko neka se ne prepire, nitko neka ne prigovori, jer je narod tvoj poput onih koji se
prepiru sa svećenikom.
5 Danju posrćeš, a noću s tobom posrće prorok; pogubit ću i mater tvoju.
6 Pogibe moj narod jer nema poznanja. Jer si odbacio poznanje, odbacit ću i ja tebe, i
skinut će se s tebe moje svećeništvo; a što si ti Zakon Boga svoga zaboravio, i ja ću sinove
tvoje zaboraviti.
7 Što ih je više bivalo, više su protiv mene griješili, Slavu su svoju sramotom zamijenili.
8 Grijesima mog naroda oni se hrane, duša im hlapi za bezakonjem njegovim.
9 Sa svećenikom bit će kao i s narodom; kaznit ću ga za puteve njegove, platit ću mu po
djelima njegovim.
10 Jest će, ali se neće nasititi, provodit će blud, ali se neće množiti, jer su ostavili Boga i
naredbe njegove.
11 Blud, vino i mošt pamet mute.
12 Narod moj pita drvo svoje, a štap njegov odgovara; jer duh bludnički zavodi, i
napustivši svoga Boga, oni blud svoj provode.
13 Na visovima gora žrtve prinose, na humovima tamjan pale, pod hrastovima, topolama i
brijestovima, čija je sjena ugodna. Zato kćeri vaše blud provode, a snahe vaše čine preljub.
14 Neću kćeri vaše zbog njihova bluda kazniti, niti snahe vaše zbog preljuba njihova; jer i
oni sami bludnicama idu i s razvratnim ženama prinose žrtve. Nerazuman narod juri u
propast.
15 Ako se ti bludu predaš, Izraelu, neka ne griješi Juda. Ne idite u Gilgal, ne penjite se na
Bet Aven, ne kunite se: “Živog mi Gospoda!”
16 Jer je kao jogunasta junica Izrael uporan; ali će ga Gospod sada pasti kao janje na
prostranoj paši.
17 Efrajim prionu uz svoje idole... ostavi ga.
18 Čim prestanu piti, bludu se podaju, sramotu više vole nego slavu svoju.
19 Vjetar će ih krilima svojim zahvatiti i stidjet će se žrtava svojih.
LB) Hosea glava 5

1 Čujte, svećenici! Pazi, dome Izraelov! Slušaj, kraljev dome! Jer je za vas ovaj sud, jer ste
vi u Mispi zamka bili, i napeta mreža u Taboru.
2 Žrtvama svojim u zločinu ogreznuše nevjernici, ali ću ih sve kazniti.
3 Poznajem ja Efrajima, Izrael mi nije sakriven; da, Efrajime, bludu si se odao, okaljao si se,
Izraele.
4 Ne daju im djela njihova da se Bogu svome vrate, jer je duh bluda u njima i Gospoda ne
poznaju.
5 Oholost Izraela protiv njega svjedoči; past će Izrael i Efrajim zbog nedjela svojih, a s
njima će propasti i Juda.
6 Ići će s govedima i ovcama svojim da traže Gospoda, ali ga neće naći; on se uklonio od
njih.
7 Iznevjeriše Gospoda, jer nezakonitu djecu izrodiše. Dosta će biti mjesec dana da se
proždru oni i blago njihovo.
8 Zatrubite u trubu u Gibeji! Zatrubite u trubu u Rami! Poklič dajte u Bet Avenu! Za tobom,
Benjamine!
9 Zatrt će se Efrajim u dan kazne njegove. Svu istinu plemenima Izraelovim objavljujem.
10 Knezovi su Judini kao oni koji međe pomiču, na njih ću kao bujicu izliti svoj gnjev.
11 Potišten je Efrajim, satrala ga kazna, jer za nagonima svoje volje pođe.
12 Kao moljac ću Efrajimu biti, kao gnjilež domu Judinu.
13 Efrajim vidi bolest svoju, a i Juda rane svoje; Efrajim pođe kralju Jarebu u Asiriju; ali vas
taj kralj neće moći iscijeliti, ni melema vašim ranama dati.
14 Efrajimu ću kao lav biti, kao lavić domu Judinu. Zarobit ću plijen svoj, i nitko mi ga
oteti neće.
15 Otići ću i vratit ću se na postojbinu svoju dok krivicu svoju ne priznaju, i ne potraže
lice moje. Tražit će me kada ih snađe tjeskoba.
LB) Hosea glava 6

1 Dođite i vratite se Gospodu! On je razderao, on će nas izliječiti: udari nas, ali će zaviti
naše rane.
2 Za dva dana život će nam povratiti, a u treći će nas dan podignuti, i mi ćemo živjeti pred
njime.
3 Težimo da upoznamo Gospoda! Kao zora pouzdan mu je dolazak. Doći će nam kao kiša,
kao proljetna kiša što natapa zemlju.
4 Što da učinim, Efrajime? Što da učinim, Judo? Vjera je vaša kao oblak jutarnji, kao rosa
što brzo nestaje.
5 Zato ću ih preko proroka udariti, pobit ću ih riječima usta svojih i sud će moj kao
svjetlost sinuti.
6 Jer ja vjeru tražim, a ne žrtve, poznanje Boga više nego žrtve.
7 Kao Adam Savez prekršiše i tada me iznevjeriše.
8 Gilead je grad razbojnički, na njemu su krvavi tragovi.
9 Skup je svećenika kao četa u zasjedi, koja ubija na putu šekemskom; jer se oni zločinu
predaše.
10 Strašnih sam ja stvari u domu Izraelovu vidio. Efrajim se bludu predaje, a Juda se
skvrni.
11 I tebi je, Judo, žetva već spremljena čim povratim roblje naroda svoga.
LB) Hosea glava 7

1 Kad htjedoh Izraela liječiti pokaza se bezakonje Efrajimovo i zloća Samarije; jer
prijevarno radiše; stiže tat i rasturi se četa.
2 A srcu svome ne govore da ja zloću njihovu svu pamtim. Sad ih opkoliše djela njihova,
preda mnom su.
3 Zlobom svojom kralja vesele, a lažima svojim knezove.
4 Svi su brakolomnici; kao peć su koju pekar užari; on prestaje ložiti vatru kad zamijesi
tijesto pa dok ne ukisne.
5 U dan kralja našega razbolješe se knezovi od teška pića, a kralj pruža ruku
podrugljivcima.
6 U zavjeri srce im se žari kao peć; svu noć pekar njihov spava, a ujutro gori peć kao
ognjeni plamen.
7 Svi su kao peć ugrijani i proždiru suce svoje. Padoše svi njihovi kraljevi, a ni jedan od
njih zazvao me nije.
8 Pomiješa se Efrajim s narodima, Efrajim je pogača koja se nije prevrnula. Tuđini njegovu
snagu troše, a on za to i ne haje; starost ga osvaja, a on to ne vidi.
10 Oholost Izraelova protiv njega svjedoči. jer se ne vraćaju Gospodu, Bogu svome, i uza
sve to i ne traže ga.
11 Efrajim je kao lud golub, bez pameti; oni mole Egipat, idu u Asiriju.
12 Kad odu, razapet ću po njima mrežu svoju, skinut ću ih kao ptice nebeske; kaznit ću ih,
kao što im je u zboru njohovu već rečeno.
13 Teško njima jer bježe od mene! Propast na njih jer me iznevjeriše! Htio bih ih izbaviti,
ali oni laži protiv mene govore.
14 Ne prizivlju me iz srca, ali viču na postelji svojoj; skupljaju se radi vina i žita, a od mene
odstupaju.
15 Pošto ih kaznih, ukrijepio sam mišice njihove, a oni zlo smišljaju protiv mene.
16 Ne obraćaju se Svevišnjemu; postadoše poput rđava luka. Od mača će popadati knezovi
njihovi zbog pogana jezika svoga. Smijat će im se u zemlji egipatskoj.
LB) Hosea glava 8

1 Trubu na usta! Kao orao zaleti se na dom Gospodnji, jer moj Savez prestupiše i otpadoše
od Zakona moga.
2 Zavapit će k meni: “Bože moj, znamo mi tebe, mi, Izrael!”
3 Izrael je odbacio dobro; gonit će ga neprijatelj.
4 Kraljeve bez moje naredbe postaviše i knezove bez mojega znanja, srebrom svojim i
zlatom idole napraviše; zato će se istrijebiti.
5 Odbacih tele tvoje, Samarijo! Jarost moja raspali se na njih. Dokle će odbijati da se
očiste?
6 Od Izraela dolazi, radnik ga je napravio, i on nije Bog; zato će Samarijino tele otići u
komadiće.
7 Posijali su vjetar, oluju će žeti; pšenica neće imati klasja; što proklija neće brašna dati,
ako daje, proždrijet će ga tuđinac.
8 Uništi se Izrael! Po narodima su sada kao bezvrijedna posuda.
9 Jer u Asiriju pođoše kao divlje magare koje krajem puta ide. Efrajim dare dade da stekne
prijatelje.
10 Ma i dali među narodima darove, opet ću ih sabrati, i breme će kralja nad knezovima
osjetiti.
11 Umnoži Efrajim žrtvenike da zgriješi, i u grijeh ga baciše žrtvenici.
12 Da mu i tisuću zakona napišem, oni ih smatraju tuđima.
13 Žrtve kolju koje meni prinose i meso im jedu; Gospod ih ne prima, nisu mu ugodne. Sad
se Gospod sjeća bezakonja njihova i kaznit će grijehe njihove: vratit će se oni u Egipat.
14 Izrel tvorca svoga zaboravi i sagradi dvorove, a Juda je tvrde gradove umnožila. Ali ja
ću pustiti oganj na njihove gradove koji će i dvore njihove progutati.
LB) Hosea glava 9

1 Ne predaj se, Izraele, veselju i radosti - kao drugi narodi - što od Gospoda odstupi i bludu
se preda, što si po svim gumnima žitnim zavolio plaću poganu.
2 Gumno i tisak neće ih hraniti, a mlado će ih vino prevariti.
3 Neće ostati u zemlji Gospodnjoj; Efrajim će se vratiti u Egipat i pogana će jela jesti u
Asiriji.
4 Neće oni Gospodu lijevati vina, niti će biti Gospodu ugodni. Žrtve će njihove biti kao
kruh žalosti: opoganit će se svi koji ga jedu; jer će njihov hljeb samo za njih biti, neće on u
dom Gospodnji ulaziti.
5 Što ćete činiti u svečane dane, u dane blagdana Gospodnjega?
6 Jer, gle, radi pustošenja odlaze; Egipat će ih primiti, Memfis će im grob dati;
dragocjenosti njihove i srebro koprive će progutati, a trnje će rasti u šatorima njihovim.
7 Dođoše dani kazne, stižu dani odmazde; osjetit će ih Izrael! Lud je prorok, u bunilu
nadahnuti bunca; zbog velikog bezakonja tvoja i silnoga odmetništva.
8 Efrajim je straža protiv Boga moga; Prorok... zamka ptičareva na svakom je putu
njegovu, neprijatelj je u domu Boga njegovoga.
9 Ogrezli su u poroku kao u vrijeme Gibeje. Spomenut će se Gospod bezakonja njihova i
kaznit će njihove grijehe.
10 Našao sam Izraela kao grožđe u pustinji, ugledao sam oce vaše kao smokvino prvo
voće; ali oni odoše k Baal Peoru, gadnom se idolu posvetiše i postadoše gadovi kao i djelo
njihove ljubavi.
11 Odletjet će kao ptica slava Efrajimova, prestat će svako rođenje, oplodnja i začeće.
12 A ako i othrane svoje sinove; otet ću ih njima prije no što odrastu. Teško njima kad
odstupim od njih!
13 Koliko okom na tirsku stranu mogu doprijeti, Efrajim je na lijepu mjestu posađen; ali će
Efrajim izvesti djecu svoju onom koji će ih poklati.
14 Daj im, Gospode!... Što ćeš im ti dati?... Daj im krilo jalovo, i dojke usahle.
15 Sva se zloća njihova u Gilgalu pokazuje; tu sam ih zamrzio. Za zloću djela njihovih
izgnat ću ih iz doma svoga. Neću ih više voljeti; svi su odmetnici knezovi njihovi.
16 Pogođen je Efrajim, usahnu mu korijen; neće oni roda više roditi; a ako im se i rode
sinovi, istrijebit ću plod ljubavi njihove.
17 Odbacit će ih Bog moj što ga nisu poslušali, i potucat će se među narodima.
LB) Hosea glava 10

1 Izrael je rodna loza bio koja je davala obilan rod. Što je više roda davala, više je on
množio žrtvenike; što mu je sretnija zemlja bila, više je on kipove kitio.
rce je njihovo nesložno, i oni će sami kaznu svoju snositi. Oborit će Gospod njihove
žrtvenike, polomit će njihove kipove.
3 I uskoro će reći: “Nemamo mi kralja svoga, jer se nismo bojali Gospoda; a kralj, što bi
nam on pomogao?”
4 Prazne riječi govore i krivo se kunu kada savez zaključuju. Zato će u brazdama na
njivama kazna kao otrovna trava rasti.
5 Zgranut će se stanovnici Samarije zbog teleta u Bet Avenu, i žalit će narod za svojim
idolima; zadrhtat će za nj svećenici njegovi, i za slavu njegovu koja će otići od njih.
6 Njega će odvesti u Asiriju, na dar kralju Jarebu. Zbunit će se Efrajim, zastidjet će se
Izrael svoje namjere.
7 Svršeno je sa Samarijom i s njezinim kraljem, kao s pjenom povrh vode!
8 Raskopat će se betavenske uzvišice gdje je Izrael zgriješio; trnje će i čičak rasti po
žrtvenicima njihovim. I kazat će gorama: “Pokrijte nas!” A bregovima: “Padnite na nas!”
9 Od vremena Gibeje, griješio si, Izraele! A da tu oni ostadoše, ne bi li ih zatekao rat kao
bazakonike gibejske?
10 Po svojoj ću ih volji kazniti, skupit će se narodi protiv njih da ih za dvostruko kazne
bazakonje.
11 Efrajim je izvježbana junica koja rado vrše, ali ću joj lijepu šiju ujarmiti; upregnut ću
Efrajima; Juda će orati, a Jakov će branati.
12 Po pravdi sijte, po milosrđu žanjite, iskrčite sebi novu njivu! Vrijeme je da tražite
Gospoda, dok on ne dođe i ne izlije na vas pravdu.
13 Zloću ste njegovali, bezdušnost ste želi, plod laži ste jeli; jer si se u kola svoja pouzdao i
u broj junaka svojih.
14 Pobuna će zato u narodu tvome planuti, i raskopat će se svi gradovi tvoji, kao što
Šalman razori Bet Arbel u dan rata, kad smrskaše majku sa sinovima.
15 To će vama Betel dati za veliku zloću vašu. Kada pukne zora, neće više biti kralja
Izraelova.
LB) Hosea glava 11

1 Kad Izrael bijaše dijete, zavoljeh ga, i iz Egipta zazvah sina svoga.
2 Ali se oni udaljiše od onih koji ih zvahu, Baalima su žrtve prinosili, idolima kadili.
3 Ja sam Efrajima učio hodati držeći ga za ruke; ali oni ne poznaše da sam ih ja liječio.
4 Uzicama ih čovječnosti vodih, vezama ljubavi svoje: bijah im kao onaj koji u čeljustima
žvale opušta, davao sam im hranu.
5 Neće se oni vratiti u zemlju egipatsku; ali će im kralj biti Asirac, jer se nisu htjeli
obratiti.
6 Mač će pasti na njihove gradove, uništit će prijevornice njihove, proždrijet će ih zbog
njihovih namjera.
7 Narod moj hoće da se udalji od mene; zovu ga k Svevišnjemu, ali ga ni jedan ne slavi.
8 Što da radim s tobom, Efrajime? Hoću li te predati, Izraele? Hoću li s tobom postupiti
kao s Admom? Da činim kao sa Sebojimom? Srce moje ustrepta u meni, sve žalosti moje
zadrhtaše.
9 Neću raditi po ljutom gnjevu svome, neću Efrajima zatrti; jer sam ja Bog, a ne čovjek,
svetac sam usred tebe; neću doći s ljutinom.
10 Ići će oni za Gospodom koji će kao lav rikati, a kad rikne, sa strahom će dotrčati sinovi
s mora.
11 Sa strahom će kao ptice iz Egipta doletjeti, k’o s asirske zemlje golubovi, i naselit ću ih
u kućama njihovim, govori Gospod.
LB) Hosea glava 12

1 Lažima me Efrajim opkoli, a prijevarom dom Izraelov. Juda je još nestalan Bogu, svecu
vjernome.
2 Efrajim se vjetrom hrani i vjetar istočni lovi, svaki dan laži i nasilja množi; vjeru hvata s
Asirijom i u Egipat ulje nosi.
3 Gospod se i s Judom pravda, kaznit će Jakova zbog djela njegovih i platit će mu po
djelima njegovim.
4 U utrobi materinoj Jakov brata svoga uhvati za petu, i u sili svojoj s Bogom se borio.
5 S anđelom se borio i nadvladao ga, plakao i molio ga. Jakov njega u Betelu nađe, i ondje
nama progovori Bog.
6 Gospod je Bog nad Vojskama, Gospod mu je ime.
7 A ti Bogu svome se obrati, čuvaj milosrđe i pravdu i u Boga svoga uvijek se uzdaj!
8 Efrajim je trgovac koji mjerila lažna drži, mila mu je podvala.
9 i Efrajim veli: baš se obogatih, blago stekoh; to je plod truda moga, neće se naći na meni
nepravde, niti ono što je zlo.
10 Ali ja, ja sam Gospod, Bog tvoj još iz zemlje egipatske; još ću ti dati da u šatorima sjediš
kao o praznicima.
11 Govorio sam prorocima, množio sam viđenja i preko proroka izrekao poredbe.
12 Ako je Gilead puko bazakonje, gotova je propast njegova. U Gilgalu junce prinose na
žrtvu, a žrtvenici će im biti kao groblje po brazdama na njivi.
13 Bježi Jakov u zemlju aramsku, Izrael za ženu služi, za ženu stada čuva.
14 Iz Egipta Gospod izvede Izraela preko proroka i preko proroka ga čuva.
15 Efrajim je grdno Gospoda rasrdio, i Gospod će na njega svaliti krv koju je prolio, platit
će mu Gospod njegov za pogrde.
LB) Hosea glava 13

1 Strah bješe kad je Efrajim govorio; uzvisivao se u Izraelu. Ali se ogriješi o Baala i umre.
2 A oni i dalje griješe; srebrom svojim kipove sebi prave, idole po volji svojoj. Svi su djelo
rukotvorca. O njima se kaže: koji prinose žrtve, neka ljube teoce!
3 Zato će oni biti kao oblak jutarnji, kao rosa koje ubrzo nestaje, kao pljeva koju vjetar s
gumna nosi, kao dim što kroz prozor izlazi.
4 Ali ja sam, Gospod, Bog tvoj, još iz zemlje egipatske, Boga osim mene nisi upoznao, osim
mene nitko ne spašava.
5 U pustinji tebe spoznah, u toj zemlji suhoj.
6 Nasitiše se na pašama svojim, nasitiše, i srce se njihovo ponese; zato me zaboraviše.
7 Ja ću njima kao lav biti, kao pantera ću ih vrebati na putu.
8 Bacit ću se na njih kao medvjedica, kojoj su oteli mlade; rastrgat ću žile srca njihova, kao
lavica ću ih proždrijeti, zvijeri poljske će ih rastrgati.
9 Što propade, Izraele, to je što si protiv mene bio, protiv onog od koga si mogao dobiti
spas.
10 Gdje je tvoj kralj? Neka te izbavi u svim gradovima tvojim. Gdje su suci tvoji, za koje si
govorio: “Daj mi kralja i knezove?”
11 Dadoh tebi kralja u gnjevu svome, i uzet ću ti ga u jarosti svojoj.
1vezano je bezakonje Efrajima, sačuvan je njegov grijeh.
13 Na njega će boli porođaja doći; dijete je on nerazvijeno, koje, kad mu dođe vrijeme, ne
izlazi majci iz utrobe.
14 Izbavit ću ja njih iz Podzemlja, i od smrti ću ih sačuvati. Gdje je, Smrti, kuga tvoja? Gdje
li je, Podzemlje, zatiranje tvoje? Ali ispred mojih očiju nema samilosti.
15 Neka je i plodan Efrajim među braćom svojom, ali doći će mu vjetar s istoka, dignut će
se iz pustinje vjetar Gospodnji; osušit će izvore njegove, sasušit će studence njegove.
Opljačkat mu riznicu, raznijeti blago.
16 Kaznit će se Samarija, što se od Boga odmetnula, od mača će poginuti; razmrskat će se
djeca njihova, a trudnim će se ženama njihovim utrobe rasporiti.
LB) Hosea glava 14

1 Obrati se, Izraele, Gospodu, Bogu svome, jer si zbog svoga bezakonja pao.
2 Ponesite dobre riječi sa sobom i vratite se Gospodu. Recite mu: “Oprosti nam sve
nepravde naše i primi nas milostivo!” Poštovanje usana naših prinijet ćemo tebi umjesto
telaca.
3 Neće nas Asirac spasiti, nećemo konje uzjahati i nećemo djelu ruku svojih reći: ‘Bože
naš!’ Jer samo siroče u tebe samilost nalazi.
4 Popravit ću nevjeru njihovu, od sveg ću ih srca ljubiti; jer se gnjev moj odvrati od njih.
5 Kao rosa bit ću Izraelu, procvjetat će kao ljiljan i pustit će žile kao Libanon.
6 Raširit će se grane njegove, ljepota će mu biti kao u masline, a miris poput libanonskog.
7 Vratit će se oni pod sjenu njegovu, i žitu će opet dati život, kao loza procvjetat će i
uživati slavu vina libanonskog.
8 Što da radim, Efrajime, više s idolima? - Uslišao sam ga i pogledao, bit ću mu kao zeleni
čempres. Od mene ćeš plod svoj primiti.
9 Tko je pametan, nek ovo zapamti! Tko je razuman neka razumije! Jer su pravi putovi
Gospodnji; pravedni će njima ići, a grešnici na njima posrću.
PROROK JOEL
LB) Joel glava 1

1 Riječ Gospodnja progovori Joelu, sinu Petuelovu.
2 Čujte, starci! Slušajte svi stanovnici zemlje! Je li takva što u vaše vrijeme bilo ili u
vrijeme vaših otaca?
3 Kazujte to sinovima svojim, sinovi vaši neka kažu svojim sinovima, a njihovi sinovi
potonjem naraštaju!
4 Što ostavi gusjenica, izjede skakavac; što ostavi skakavac, to izjede hrušt, a što ostavi
hrušt, to izjede crv.
5 Probudite se, pijanice, i plačite! Zaridajte svi vi koji pijete vino, jer vam se vino ote iz
usta!
6 Jer na moju zemlju dođe narod silan i bezbrojan; ima zube lava, a čeljusti lavice.
7 Opustoši mi vinograd, pokida mi smokve, oguli ih, obori ih; pobijelješe grane vinogradu.
8 Zakukaj kao djevojka koja kostrijet na se meće za svojim zaručnikom!
9 Nesta dara i ljevanica iz doma Gospodnjeg, žalosni su svećenici, sluge Gospodnje.
10 Opustješe njive, tužna je zemlja jer su poharani usjevi, izvjetrilo je vino, sasušilo se
ulje.
11 Težaci su očajni, kukaju vinogradari, zbog ječma i pšenice jer propade žetva na njivi.
12 Posahnu loza, uvenuše smokve; nar, palma i jabuka i sve drveće poljsko sasušilo se; ode
radost od sinova čovječjih!
13 Opašite se, svećenici, i plačite, zakukajte služitelji žrtvenika, dođite, u kostrijeti
prenoćite, sluge Boga moga! Jer iz doma Boga našeg nestade prinosa i ljevanica.
14 Naredite post i sabor svečani. Skupite starce i sve stanovnike zemlje u dom Gospoda,
Boga svoga, i vapijte Gospodu!
15 Jao dana! Jer se približuje dan Gospodnji, ide kao pogibija od Svemoćnoga.
16 Nije li nestala hrana ispred naših očiju, ne presta veselje i radost u domu Boga našega?
17 Istrunu sjeme pod grudama; žitnice su puste, razvaljene spreme, jer se žito posušilo.
18 Kako stenje stoka! Smela su se goveda jer nemaju paše, a i ovce ginu.
19 K tebi vapijem, Gospode! Jer sažeže oganj paše u pustinji i popali plamen sve drveće
poljsko.
20 A i zvijerje poljsko k tebi vapije; jer se osušiše potoci i sažeže oganj paše u pustinji.
LB) Joel glava 2

1 Zatrubite u trubu na Sionu! Neka joj glas od svete gore moje odjekne, neka zadršću svi
stanovnici zemlje! Jer ide dan Gospodnji, stiže,
2 dan mraka i tame, dan oblaka i magle. Ide on kao što se zora povrh gora razastire. Gle
naroda velikog i silnog kao što ga nikad bilo nije i kakvo ga neće biti od koljena do
koljena.
3 Pred njime je oganj koji proždire, a za njim je plamen ljut. Prije je zemlja bila kao rajski
vrt, a sada postade kao pustinja; ništa se od njega ne spašava.
4 Kad se pogledaju, kao konji izgledaju, a kao konjanici trče.
5 Kad se čuju, to je praskanje kola. Po vrhovima gora, kuda se propinju, rekao bih: ognjeni
se plamenovi viju koji strnjiku sažižu. To je silna vojska koja se u boj sprema.
6 Pred njima dršću narodi i svako lice problijedi.
7 Kao junaci jurišaju, kao ratnici se uz bedeme penju; svaki svojim putem ide i od staze
svoje ne odstupa.
8 Ne tiskaju se jedan o drugoga, svaki red svoj čuva; na koplja nalijeću, put svoj ne
prekidaju.
9 Navaljuju na gradove, uz bedeme se penju, na prozore, kao lupeži, ulaze.
10 Pred njima se zemlja trese, kolebaju se nebesa, sunce i mjesec omrknu, a zvijezdama
trne sjaj.
11 Pred vojskom svojom Gospod glas svoj pušta, jer je tabor njezin vrlo velik, i silan je
izvršitelj volje njegove, jer je dan Gospodnji velik i strahovit. Tko će mu odoljeti?
12 Ali još govori Gospod: Obratite se k meni svim srcem svojim, u postu, u plaču, u
zapomaganju!
13 Rastrgnite srca svoja, a ne svoje haljine, i obratite se Gospodu, Bogu svome, jer je on
žalostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milošću, i on žali zla koja je poslao.
14 Tko zna neće li se povratiti i pokajati se, i neće li za sobom ostaviti blagoslov, prinos i
ljevanice za Gospoda, Boga vašega?
15 Zatrubite u trubu na Sionu, naredite post, sabor oglasite!
16 Saberite narod, sveti sabor činite. Skupite i starce, saberite djecu,. čak i dojenčad! Neka
iziđe mladoženja iz ložnice svoje, a nevjesta iz odaje svoje!
17 Između trijema i žrtvenika neka plaču svećenici, sluge Gospodnje, i neka reknu:
“Smiluj se, Gospode, narodu svome, i ne daj baštine svoje sramoti, da joj se rugaju narodi!
Zašto da se u narodima kaže: Gdje li im je Bog?”
18 Tad Gospod, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu.
19 Odgovori Gospod svome narodu: “Evo, šaljem vam žita, vina i ulja, da se njime nasitite.
Neću vas više izložiti sramoti među narodima.
20 Udaljit ću od vas dušmanina sa sjevera, u pustu ću ga i suhu zemlju protjerati,
predstraže njegove u Istočno more, pozadinu u Zapadno; smrad njegov širit će se, trulež
će se njegova u zrak dizati, jer je strašna djela učinio.”
21 Ne boj se, zemljo, raduj se i veseli se, jer će Gospod velika djela učiniti!
22 Ne bojte se, zvijeri poljske, jer će se pašnjaci opet u pustinji zelenjeti, i jer će drveće
svoj rod opet nositi; i loza i smokva dat će svoj bogati plod.
23 I vi, sinovi sionski, radujte se i veselite se u Gospodu, Bogu svome, jer će vam kišu on
na vrijeme dati, dat će vam proljetnu i jesenju kišu kao i ranije.
24 Gumna će se žitom napuniti, badnji će se uljem i vinom prepuniti,
25 nadoknadit ću vam godine koje skakavac, gusjenica, hrušt i crv izjedoše, velika vojska
koju na vas poslah.
26 Jest ćete i nasitit ćete se, i hvalit ćete ime Gospoda, Boga svoga, koji će za vas učiniti
čudesa, pa se moj narod više nikad neće postidjeti.
27 Znat ćete da sam usred Izraela, da sam Gospod, Bog vaš, i da drugog Boga nema. Moj se
narod više nikada neće postidjeti.
28 Izlit ću zatim duh svoj na svako tijelo, i proricat će sinovi i kćeri vaše, starci vaši snove
će sanjati, a mladići imat će viđenja.
29 I na sluge i na sluškinje svoje izlit ću duh svoj u to vrijeme,
30 Učinit ću da se pojave čudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj, stupovi dima.
31 Sunce će se u tamu pretvoriti, a mjesec u krv, prije no što dođe dan Gospodnji, velik i
strašan.
32 Ali će se spasiti svi koji prizivaju ime Gospodnje; spasenje će biti na gori Sionu i u
Jeruzalemu, kao što Gospod reče, a među izbavljenima oni koje Gospod pozove.
LB) Joel glava 3

1 Jer u one dane i u ono vrijeme, kada vratim roblje Jude i Jeruzalema,
kupit ću sve narode i povesti ih u dolinu Jošafat. Ondje ću im suditi zbog naroda moga
Izraela, zbog moje baštine, koje među narode rasijaše, i zbog zemlje moje, koju razdijeliše.
3 Za moj narod kocke baciše, davali su dječake za bludnice, a djevojke prodavali za vino i
pili.
4 Što hoćete sad od mene, Tire i Sidone, i krajevi svi vi palestinski? Hoćete li mi se
osvetiti? Ako osvetu tražite, brzo ću vašu osvetu okrenuti na vaše glave.
5 Uzeli ste moje srebro i zlato, i što mi bijaše najdraže i najmilije unesoste u svoje
hramove.
6 I sinove Jude i Jeruzalema Javanovim sinovima prodadoste da ih udaljite iz njihove
zemlje.
7 Gle, ja ću ih vratiti s mjesta gdje god ste ih prodali, a osvetu ću vašu okrenuti na vaše
glave.
8 Sinove i kćeri vaše Judinim ću sinovima prodati, a oni će ih prodati Sabejcima, narodu
dalekom, jer tako reče Gospod.
9 Objavite to po narodima! Spremajte se za rat! Probudite junake! Neka dođu, neka se
svrstaju svi ratnici!
10 Mačeve od raonika svojih kujte, od srpova svojih koplja! Neka i slabi kaže: “Junak
sam!”
11 Pohitajte i dođite, svi okolni narodi, i skupite se! Onamo svedi, Gospode, svoje junake!
12 Neka se prenu narodi i neka dođu u dolinu Jošafat! Jer ću ondje svim okolnim narodima
suditi.
13 Zamahnite srpom, jer je žetva zrela! Dođite, gazite, jer je tijesak pun; prelijevaju se
badnji! Jer je zloća njihova velika.
14 Od naroda vrvi i od ljudi dolina suđenja; jer ide dan Gospodnji u dolini suđenja.
15 Mrknu sunce i mjesec, gasne svjetlost zvijezda.
16 Sa Siona Gospod grmi, glas se njegov iz Jeruzalema čuje; tresu se nebesa i zemlja. Ali je
Gospod utočište svom narodu, zaklon sinovima Izraelovim.
17 I znat ćete da sam ja Gospod, Bog vaš, koji stoluje na Sionu, na svetoj gori svojoj. Svet
će biti Jeruzalem, njega više neće gaziti tuđinci.
18 U to vrijeme prokapat će mošt s gora i proteći će mlijeko s bregova, vode će biti u svim
potocima Judinim, a jedan će izvor izvirati iz doma Gospodnjega koji će natapati dolinu
Sitim.
19 Zatrt će se Egipat, a Edom će biti pustoš, zbog nasilja koja učiniše sinovima Judinim,
zbog krvi njihove koju u zemlji njihovoj proliše.
20 Ali će Judeja uvijek biti naseljena, a i Jeruzalem, od koljena do koljena.
21 Osvetit ću krv njihovu koju jošte ne osvetih, i dići ću dom svoj na Sionu.
PROROK AMOS
LB) Amos glava 1

1 Riječi Amosa, pastira iz Tekoe. Negova viđenja o Izraelu u vrijeme Uzije, kralja Judina, i
Jeroboama, sina Joaševa, kralja Izraelaova, dvije godine prije potresa.
2 On reče: Sa Siona Gospod viče, glas se njegov iz Jeruzalema čuje. U žalosti paše su
pastirske, i Karmelov vrh usahnu.
3 Ovako govori Gospod: Za tri zla što učini Damask, i za četiri, ne odstupam od svoje
namjere, jer su oni Gilead željeznom branom izbranali.
4 Plamen ću na dom Hazaelov pustiti koji će progutati dvore Ben-Hadadove.
5 Prijevornice ću Damasku polomiti, iz Bikat Avena istrijebit ću stanovnike, a iz Bet Edena
onoga koji drži žezlo. Aramski će narod u ropstvo u Kir, govori Gospod.
6 Ovako govori Gospod: Za tri zla što učini Gaza, i za četiri, ne odstupan od svoje namjere,
jer mnoge kao roblje poslaše u Edom.
7 Plamen ću na Gazine zidove pustiti, koji će njezine dvore progutati.
8 Istrijebit ću stanovnike ašdodske, a iz Aškalona onoga koji drži žezlo. Ruku ću svoju na
Ekron okrenuti da ostatak Filistejaca pogine, govori Gospod, Vječni.
9 Ovako govori Gospod: Za tri zla što učini Tir, i za četiri, ne odstupam od svoje namjere,
jer mnoge kao roblje u Edom poslaše, a da se saveza bratskoga ne sjetiše.
10 Plamen ću na tirske zidove pustiti, i on će mu dvore progutati.
11 Ovako govori Gospod: Za tri zla što učini Edom, i za četiri, ne odstupam od svoje
namjere, jer je brata svoga mačem on gonio gušeći milosrđe svoje, jer jednako gnjev
njegov razdire i još uvijek jarost svoju potiče.
12 Plamen ću na Teman pustiti, koji će u Bosri dvore progutati.
13 Ovako govori Gospod: Za tri zločina što učiniše sinovi Amonovi, i za četiri, ne odstupam
od svoje namjere. U Gileadu trudnice su parali da rašire granice svoje.
14 Oganj ću u zidovima Rabe zapaliti, koji će joj dvore progutati, usred vike u dan boja,
usred vihora u dan oluje.
15 A kralj njihov otići će u ropstvo, on i svi knezovi njegovi, govori Gospod.
LB) Amos glava 2

1 Ovako govori Gospod: Za tri zla i za četiri što učini Moab, neću mu oprostiti, jer on kosti
kralja edomskoga u vapnu sprži.
2 Na Moab ću plamen pustiti koji će dvore kerijotske proždrijeti, i propast će Moab u
pokolju usred bojne graje, uz zvuke truba.
3 Suca ću u njemu oboriti, a s njim ću pobiti i knezove njegove, govori Gospod.
4 Ovako govori Gospod: Za tri zla i za četiri što učini Juda, ne odstupam od svoje namjere,
jer oni zakon prezreše Gospodnji i uredbe ne držaše njegove, nego se za svojim lažnim
idolima povodiše, za kojima iđahu i oci njihovi.
5 Plamen ću pustiti na Judu, koji će progutati dvore Jeruzalema.
6 Ovako govori Gospod: Za tri zla i za četiri što učini Izrael, neću mu oprostiti, jer
pravednika prodade za novce, a ubogoga za obuću
7 Oni žele prah zemaljski na glava ma ubogih vidjeti, i prava nevoljnih prevraćaju; sin i
otac k istoj ženi idu da oskvrne sveto ime moje.
8 Na haljinama u zalog uzetim pred svakim žrtvenikom leže, a u domu Bogova svojih vino
osuđenika svojih piju.
9 A ja Amorejce ispred njih istrijebih, koji kao cedri bijahu visoki i kao hrastovi jaki, te rod
njihov uništih na njima, a korijen pod njima.
10 Ja vas izvedoh iz zemlje egipatske i vodih vas po pustinji četrdeset godina da
zaposjednete zemlju amorejsku.
11 Između vaših sinova proroke podigoh, nazirejce među vašim mladićima. Nije li tako,
sinovi Izraelovi? - govori Gospod...
12 A vi činiste da nazirejci piju vino! Prorocima svojim ovako narediste: “Ne prorokujte!”
13 Gle, pritisnut ću ja vas, kao što kola puna snoplja pritiskuju zemlju.
14 Ni koji je najhitriji neće moći pobjeći, ni tko ima snage neće se izbaviti, niti će junak
život svoj spasiti.
15 Ni strijelac se neće održati, niti će pobjeći tko najbrže noge ima, niti će vitez život svoj
spasiti.
16 I najhrabriji će se junaci u taj dan dati u bijeg, govori Gospod.
LB) Amos glava 3

1 Čujte riječ koju govori Gospod na vas, sinovi Izraelovi, na sve pleme koje sam iz zemlje
egipatske izveo, govoreći:
2 Vas ja između svih plemena zemlje izabrah; i zato ću vas kazniti za vaša bezakonja.
3 Idu li dvojica zajedno a da se ne dogovore?
4 Riče li lav u šumi ako plijena nema? Zarikne li lavić iz pećine svoje ako grabež svoju ne
uhvati?
5 Pada li ptica u mrežu na zemlju ako nema zamke? Diže li se sa zemlje mreža ako se ništa
u nju uhvatilo nije?
6 Zatrubi li truba u gradu a da se narod ne zabrine? Pada li nesreća na grad ako je Gospod
ne pošalje?
7 Jer Gospod, Vječni, ništa i ne čini a da svoju tajnu slugama svojim, prorocima, ne otkrije.
8 Kad lav rikne, tko da se ne boji? Kada Gospod, Vječni, govori, tko da ne prorokuje?
9 Neka odjekne glas vaš u dvorima ašdodskim, po dvorcima zemlje egipatske. Recite:
“Skupite se na planini Samarije, pogledajte velik nered u njoj i tlačenje usred nje!
10 Jer ne znaju činiti pravo, govori Gospod, u dvorima svojim gomilaju nasilje i tlačenje.
11 Zato ovako govori Gospod, Vječni: Neprijatelj će na zemlju navaliti, i silu će tvoju
uništiti, dvorove će tvoje oplijeniti.
12 Ovako govori Gospod: Kao kada pastir istrgne iz usta lavu dvije noge ili komadić uha,
tako će se istrgnuti sinovi Izraelovi koji sjede u Samariji na rubu postelje i na divanima.
13 Čujte i objavite to domu Jakovljevu, govori Gospod, Vječni, Bog nad Vojskama.
14 Kada kaznim Izraela za grijehe, na Betelove ću udariti žrtvenike; odlomit će se rogovi
žrtvenički i past će na zemlju.
15 Razorit ću i zimsku i ljetnu kuću, propast će kuće bjelokosne, velikaških nestat će
dvorova, govori Gospod.
LB) Amos glava 4

1 Čujte ovu riječ, junice bašanske što na gori samarijskoj prebivate, vi što tlačite nevoljne i
satirete uboge, a muževima svojim govorite: “Dajte da pijemo!”
2 Gospod, Vječni, zakle se svetošću svojom: Gle, osvanut će vam dani kada će vas ostima
hvatati, a ostatak od vas udicama.
3 Kroz pukotinu ćete svaka napose izlaziti i bit ćete bačene u tvrđavu, govori Gospod.
4 Idite u Betel i griješite! Idite u Gilgal i još veće grijehe činite! Svako jutro žrtve svoje
prinesite, svakog trećeg dana desetine!
5 Prinesite žrtve svoje od ukisla kruha, oglasite i razglasite priloge svoje, jer vi to volite,
sinovi Izraelovi, govori Gospod, Vječni.
6 Zato vama glad u gradove vaše poslah, oskudicu u kruhu u domove vaše. Pa ipak se ne
obratiste k meni - riječ je Gospodnja.
7 Uskratih vam kišu tri mjeseca prije žetve; pustih da kiši na jedan grad, ali ne i na drugi.
Jedna njiva primila je kišu, posuši se druga koja je ne primi,
8 Dva-tri grada odoše u treći grad da piju vode, ali ne utažiše žeđ. A ipak se ne obratiste k
meni, govori Gospod.
9 Udarah vas snijeti i medljikom; mnoge vaše vrtove, loze, smokve i masline izjedoše
skakavci. Ali se ne obratiste k meni, govori Gospod.
10 Kugu sam na vas kao u Egiptu pustio, mačem sam vam pobio mladiće, konje vaše
odveo; iz tabora vašeg napunih vam nozdrve smradom. Ali se vi ne obratiste k meni,
govori Gospod.
11 Zatrpah vas kao Sodomu i Gomoru, koje Bog uništi, i bili ste kao ugarak iz ognja
istrgnuti. Ali se vi ne obratiste k meni, govori Gospod.
12 Zato ću ja tebi isto tako činiti, Izraele, i pošto ti isto tako učinim, spremaj se za susret s
Bogom svojim, Izraele!
13 Jer evo onoga koji je gore sazdao i vjetar stvorio, a čovjeku misli svoje javlja; koji zoru u
tamu obraća i po visovima zemlje hodi: ime mu je Gospod, Bog nad Vojskama.
LB) Amos glava 5

1 Čujte ovu riječ, naricanje kojim za vama naričem, dome Izraelov!
2 Pala je, i više ustati neće djevica Izraelova; na zemlju je bačena, nitko je ne diže.
3 Jer ovako govori Gospod, Vječni: Grad koji je davao tisuću vojnika, zadržat će samo sto, a
onaj koji je davao stotinu, zadržat će samo deset za dom Izraelov.
4 Jer ovako govori Gospod, Vječni, domu Izraelovu: Tražite i živjet ćete!
5 Ne tražite Betel, ne idite u Gilgal, ne prolazite Beer Šebom, jer će se Gilgal zarobiti, a
Betel uništiti.
6 Tražite Gospoda i živjet ćete! Bojte se da on kao oganj ne zahvati dom Josipov, da ga
oganj ne proguta a da ga nitko u Betelu ne ugasi.
7 Jao vama koji pravdu u pelin pretvarate, a poštenje bacate u prašinu.
8 On je stvorio Vlašiće i Štapce, on je tamu u zoru pretvorio, zamračio dan u najglušu noć,
on doziva morske vode i razlijeva ih po zemlji: ime mu je Gospod.
9 On je na silnike propast poslao, a pogibiju na gradove.
10 Mrze oni čovjeka koji ih pred vratima kara, groze se onome koji im iskreno govori.
11 Zato, jer ste gazili siromaha i od njega žito na dar uzeli, sagradiste kuće od tesana
kamena, ali nećete u njima stanovati; posadiste lijepe vinograde, ali se vina od njih nećete
napiti.
12 Jer, znam, mnoga su bezakonja vaša i bezbrojni vaši grijesi; vi mučite pravednoga, vi
primate mito, a ubogima pravdu na njihovu pragu izvrćete.
13 Evo zašto u ovo vrijeme šute ljudi razumni; jer je ovo vrijeme zlo.
14 Tražite dobro, a ne zlo, da biste živjeli i da Gospod, Bog nad Vojskama, bude s vama,
kao što vi kažete.
15 Mrzite zlo, a volite dobro, neka vam pravda kraljuje pred vratima, pa će se Gospod, Bog
nad Vojskama, valjda smilovati ostatku Josipovu.
16 Zato ovako govori Gospod, Bog nad Vojskama, Vječni: Po svim će se trgovima zakukati,
po svim će se ulicama zapomagati: Jao! Jao! Zvat će se ratari da jauču, narikače da nariču.
17 Plakat će se po svim vinogradima, jer ću proći posred tebe, veli Gospod.
18 Teško vama koji dan Gospodnji želite! Što očekujete od dana Gospodnjeg? Tama će on
biti, a ne svjetlost.
19 Bit ćete kao čovjek koji ispred lava bježi pa se na medvjeda namjeri, koji se u svoju kući
sklanja i ruku na zid naslanja, a zmija ga ujede.
20 Nije li dan Gospodnji tama, a ne svjetlost? Nije li on taman i bez svjetlosti?
21 Mrzim i prezirem blagdane vaše, ne mogu čuti sabore vaše.
22 Kad mi žrtve i prinose prinosite, nisu mi ugodni, a na gojne teoce što na žrtvu prinosite
neću niti gledati.
23 Uklonite od mene jeku pjesama svojih, ne slušam ja zvuk vaših harfi.
24 Nego pravednost kao voda neka teče, i pravda kao potok koji ne sahne!
25 Jeste li mi žrtve i darove prinosili četrdeset godina u pustinji, dome Izraelov?
26 Nosite zato šator kralja svoga, podnožje idola svojih, zvijezdu Boga svoga, koga ste
sami sebi napravili!
27 A ja ću vas preko Damaska u roblje odvesti, govori Gospod, kome je ime Bog nad
Vojskama.
LB) Amos glava 6

1 Teško bezbrižnicima na Sionu, i onima koji bez straha žive na gori samarijskoj,
velikašima prvog između naroda, kojima dom Izraelov prilazi.
2 Prođite u Kalnu i vidite; odatle idite u Hamat Veliki i siđite u Gat filistejski. Jesu li ti
gradovi sretniji od vašega kraljevstva, je li njihova zemlja veća od vaše?
3 Vi mislite da je daleko dan nevolje i kraljevstvo nasilja primičete.
4 Na posteljama bjelokosnim leže, na mekanim jastucima spavaju; jaganjce iz stada jedu i
telad ugojenu.
5 Uz zvuke harfe luduju, misle da su kao David vješti glazbalima.
6 Vino piju iz velikih vrčeva, mirisnim se uljima mažu, ali za Josipovu propast ne mare.
7 Stoga će prvi biti prognani; i prestat će veselje tih raskalašenih ljudi.
8 Sobom se Gospod, Vječni, zakle, reče Gospod, Bog nad Vojskama: Prezirem ponos
Jakovljev, mrzim dvore njegove; uništit ću grad i što je u njemu,
9 pa ostane li deset ljudi u jednome domu, umrijet će i oni.
10 Kad leš ih kuće svoje uzme da ga spali i iz kuće kosti mu iznese, reći će onome koji u
kutu kuće ostane: “Ima li još nekoga s tobom?” A ovaj će odgovoriti: “Nema nikoga!” Prvi
će reći: “Šuti! Nije vrijeme da se ime Gospodnje spomene.”
11 Jer, gle, Gospod zapovijeda da se veliki dom razvali i raskopa mala kuća.
12 Trče li konji uz liticu, ore li se ona volovima, pa da pravednost u žuč pretvorite i u pelin
pravdin plod?
13 Vi se radujete onome što nije ništa i govorite: “Nismo li mi svojom snagom dobili
moć?”
14 “Zato ću podignuti na vas, dome Izraelov, govori Gospod, Bog nad Vojskama, narod koji
će vas od ulaska u Hamat do potoka u pustinji mučiti.”
LB) Amos glava 7
1 Ovo mi viđenje posla Gospod, Vječni: Gle, on stvori skakavce kad je otava počela nicati,
otava ta bješe po kraljevoj kosidbi.
2 I kako oni travu sasvim potirahu, rekoh: “Gospode, Vječni, oprosti! Kako će se Jakov
održati? Jer on je tako slab!”
3 Pokaja se Gospod za to; “Neće to biti,” reče Gospod.
4 Ovo mi viđenje posla Gospod, Vječni: Gle, oglasi Gospod, Vječni, kaznu ognja; oganj je
proždirao veliki bezdan i njivu.
5 I ja rekoh: “Gospode, Vječni, prestani! Kako će se Jakov održati? Jer on je tako slab!”
6 Pokaja se Gospod za to: “Ni ovoga neće biti”, reče Gospod, Vječni.
7 On mi posla i ovo viđenje: stajaše Gospod na zidu, u ruci mu visak.
8 Gospod mi reče: “Što vidiš, Amose?” Odgovorih: “Visak.” I Gospod reče: “Postavit ću
visak posred moga naroda Izraela i neću mu više oprostiti;
9 razorit će se Izakove uzvišice, raskopat će se svetišta Izraelova, mačem ću ustati na dom
Jeroboamov.”
10 Tada Amasja, svećenik betelski, poruči Jeroboamu, kralju Izraelovu: “Amos se urotio
protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može podnijeti sve njegove riječi.
11 Jer evo što Amos kaže: “Jeroboam će poginuti od mača, a Izrael će se odvesti iz zemlje u
ropstvo.”
12 I Amasija reče Amosu: “Vidioče, idi, bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh, ondje
prorokuj.
13 Ali ne prorokuj više u Betelu, jer to je kraljevo svetište, kraljevski hram.”
14 Amos odgovori Amasji: “Nisam ni prorok ni proročki sin, nego sam pastir i gajim
dudove.
15 Gospod me uze od stada i reče mi: ‘Idi, prorokuj narodu mome Izraelu!’
16 Čuj, dakle, riječ Gospodnju, ti koji kažeš: ‘Ne prorokuj protiv Izraela i ne govori protiv
doma Izakova!’
17 Zato evo što govori Gospod: Žena će tvoja blud u gradu provoditi, sinovi će tvoji i kćeri
tvoje od mača pasti, zemlja će se tvoja užetom razdijeliti, ti ćeš umrijeti u nečistoj zemlji,
a Izrael će se odvesti u ropstvo daleko od svoje zemlje.”
LB) Amos glava 8

1 Ovo mi viđenje posla Gospod, Vječni: Gle, kotarica s voćem.
2 On reče: “Što to vidiš, Amose?” Odgovorih: “Kotaricu voća.” A Gospod mi reče: “Dođe
kraj narodu mome Izraelu; neću ga više štedjeti.
3 Toga će dana dvorske pjevačice ridati, govori Gospod, Vječni. Mnogi će se leševi svuda
šutke pobacati.
4 Slušajte ovo, vi što gazite potrebitoga i satirete uboge u zemlji!
5 Kažete: “Kad li će mlađak proći pa da žito prodajemo? Kada li će subota svršiti da žitnice
otvorimo? Efu ćemo smanjiti, cijenu povećati, mjere ćemo pokvariti da podvaljujemo.
6 Kupit ćemo nevoljne za srebro, siromahe za obuću; prodat ćemo pljevu za pšenicu.”
7 Zakle se Gospod slavom Jakovljevom: “Nikada neću zaboraviti ni jedno djelo njihovo!
8 Nije li se zbog njih potresla zemlja, i neće li u žalosti biti svi žitelji njeni? Cijela će se
zemlja kao rijeka podići, podići i razliti kao rijeka egipatska.
9 U taj dan, govori Gospod, Vječni, učinit ću da u podne sunce zađe, za bijela dana
pomračit ću zemlju.
10 Praznike ću vaše u žalost pretvoriti, pjesme vaše u tužaljke; oko svih bedara kostrijet
ću staviti, oćelavit ću svaku glavu; u žalost ću baciti zemlju kao za jedincem sinom, i kraj
će joj biti kao dan gorčine.”
11 Evo, idu dani, govori Gospod, Vječni, kada ću na zemlju glad pustiti, ne glad kruha ni
žeđ vode, nego glad i žeđ slušanja riječi Gospodnje.
12 Tumarat će od mora do mora, od sjevera do istoka; svud će ići tražeći riječ Gospodnju,
ali je neće naći.
13 U taj dan će umirati od žeđi mladići i djevojke.
14 Grijehom samarijskim kunu se i govore: “Živio Bog tvoj, Dane! Živio put u Beer Šebu!”
Ali će pasti i neće više ustati.
LB) Amos glava 9

1 Vidjeh Gospoda gdje stoji kraj žrtvenika. I on reče: Udari u vrh stupa da se sruše tavani i
svima glave razbiju! Ostatak ću pogubiti mačem. Nitko se neće spasiti bijegom, nitko neće
umaći.
2 Da i u Podzemlje pobjegnu, moja će ih ruka stići; i na nebo da iziđu, skinut ću ih i
odande.
3 Ako se sakriju i na vrh Karmela, naći ću ih i pohvatati. Da se i na dno mora skriju od
mojega pogleda, zmiji ću zapovjediti da ih ujeda.
4 Da pred svojim dušmanima odu u ropstvo, naredit ću maču da ih pobije; na njih ću
pogled svoj baciti, ali na zlo, ne na dobro.
5 Vječni, Gospod nad Vojskama, dodirnu zemlju i ona se potrese; u žalosti su stanovnici
njezini. Ona se sva kao rijeka podiže i razli kao rijeka egipatska.
6 On je sebi stan na nebu podigao, a na zemllji svod svoj osnovao; vode morske doziva i
razlijeva ih po zemlji; ime mu je Gospod.
7 Niste li vi meni kao etiopski sinovi, vi, sinovi Izraelovi? - govori Gospod. Ne izvedoh li
Izraela iz zemlje egipatske, kao i Filistejce iz Kaftora, a Aramejce iz Kira?
8 Gle, Gospod, Vječni, upravlja oči svoje na to grešno kraljevstvo. Izbrisat ću ga s površine
zemlje, ali dom Jakovljev neću sasvim zatrti, govori Gospod.
9 Jer, evo, zapovijedi ću dati, rastrest ću dom Izraelov među svim narodima kao što se
rešetom trese, a da ni jedno zrno na zemlju ne padne.
10 Svi će grešnici naroda moga poginuti od mača, oni koji vele: “Neće na nas doći niti će
nas snaći zlo.”
11 U to ću vrijeme podignuti raspali dom Davidov; pukotine ću mu popraviti, zakrpati
razvaline, i opet ću ga urediti kao što je prije bio,
12 da osvoje ostatak Edoma i sve narode na koje se ime moje priziva, govori Gospod, koji
sve to čini.
13 Evo, idu dani, govori Gospod, kad će orač žeteoca stizati, a mastilac grožđa sijača, i kad
će iz planina izvirati mošt a iz svih bregova će poteći obilno.
14 Vratit ću roblje svog naroda Izraela, sagradit će on gradove razorene i naseliti ih, sadit
će vinograde, i vino će iz njih piti, okopat će vrtove, i rod će iz njih jesti.
15 Posadit ću ih u zemlju njihovu, i neće se više iz zemlje koju im dadoh iščupati, govori
Gospod, Bog tvoj.
PROROK OBADIJA
LB) Obadija glava 1

1 Proroštvo Obadijino. Ovako govori Gospod, Vječni, Edomu: Čusmo glas od Gospoda,
glasnik bi poslan narodima: “Ustajte! Krenimo svi u rat na Edom!”
2 Gle, malim ću tebe među narodima učiniti, silno ćeš prezren biti.
3 Ponos srca tvoga prevari te, tebe što u kamenim pećinama živiš, koji na visinama sjediš i
u srcu svome govoriš: “Tko će me na zemlju oboriti?”
4 Da gnijezdo svoje kao orao visoko viješ, da se staviš među zvijezde, ja ću tebe i odande
oboriti, reče Gospod.
5 Dođu li na tebe kradljivci ili zatirači, da vidiš kako će te oplijeniti! Ali nose li oni više
ne`go što mogu ponijeti? Da berači vinograda dođu k tebi, neće li i pabiraka ostaviti?
6 Ah, kako se Ezav pregazi i kako se nađe blago njegovo!
7 Do granice te otjeraše tvoji saveznici, prevariše te, nadvladaše te tvoji prijatelji, zamke
ti podmetnuše koji kruh tvoj jedu, a da se ni dosjetio nisi.
8 Nije li to dan, govori Gospod, u koji ću učiniti da nestane mudrih u Edomu, i mudrosti iz
gore Ezavljeve?
9 Zadrhtat će od straha ratnici tvoji, Temane, jer će se svi iz gore Ezavljeve u pokolju
istrijebiti.
10 Za nasilje nad bratom svojim Jakovom stidom ćeš se pokriti, i zauvijek ćeš nestati.
11 U dan kad si stajao postrance dok su mu vojsku tuđinci odvodili u roblje, kad tuđinci na
njegova vrata ulažahu, i kocku za Jeruzalem bacahu, i ti si bio kao i oni.
12 Ne naslađuj se bratom svojim gledajući dan nevolje njegove, ne likuj nad sinovima Jude
u dan propasti njihove, ne razvaljuj usta svoja u dan tjeskobe!
13 Ne ulazi na vrata naroda moga u dan pogibije njegove, ne naslađuj se njegovom
propašću u dan nevolje njegove, i ne maši se blaga njegova u dan pogibije njegove.
14 Ne drži se raskršća da ubijaš izbjeglice njegove, i ne izdaj njegove bjegunce u dan
tjeskobe!
15 Jer se svim narodima bliži dan Gospodnji. Kako si učinio, tako će ti biti, djela tvoja na
tvoju će glavu pasti.
16 Jer kako ste vi na svetoj gori mojoj pili, tako će svi narodi bez prestanka piti; pit će i
progutat će, i bit će kao da ih nikad bilo nije.
17 Ali će spasenja na gori Sionu biti, i ona će biti sveta; dom će Jakovljev povratiti svoju
baštinu.
18 Dom Jakovljev, on će biti oganj, a dom Josipov plamen, ali će dom Ezavov biti strnjika
koju će oni spaliti i uništiti. Ništa neće ostati od doma Ezavova, jer je Gospod tako rekao.
19 Oni s juga držat će goru Ezavljevu, a oni iz ravnice zemlju filistejsku; držat će zemlju
efrajimsku i samarijsku, a Benjamin će baštiniti Gilead.
20 Roblje ove vojske sinova Izraelovih baštinit će zemlju kanaansku do Sarfate; a roblje
jeruzalemsko koje je u Sefaradu, baštinit će južne gradove.
21 Na goru Sion uzaći će izbavitelji da sude gori Ezavljevoj, i kraljevstvo će pripasti
Gospodu.
PROROK JONA
LB) Jona glava 1

1 Riječ Gospodnja ovako progovori Joni, sinu Amitajevu:
2 “Ustani, idi u Ninivu, u grad veliki, i viči protiv njega, jer se zloća njegova do mene
pope!”
3 I Jona usta da pobjegne u Taršiš, daleko od lica Gospodnjega. Siđe u Jafu i nađe lađu koja
je išla u Taršiš; plati vozarinu i ukrca se s putnicima za Taršiš, daleko od lica Gospodnjega.
4 Ali Gospod pusti silan vjetar na more, i podiže se velika oluja. Izgledalo je da će se lađa
razbiti.
5 Mornari se uplašiše, prizivahu svaki svoga boga i bacahu u more stvari koje bijahu na
lađi kako bi bila lakša. Jona siđe na dno lađe, leže i tvrdo zaspa.
6 Kapetan mu se približi i reče mu: “Što spavaš? Ustani, prizivaj Boga svoga! Valjda će nas
se sjetiti da ne poginemo.”
7 Pa rekoše jedan drugome: “Hodite, bacimo kocku da vidimo zbog koga nas je snašla ova
napast!” I baciše kocku, a ona pade na Jonu.
8 Tada mu rekoše: “Kaži nam zašto je ova napast došla na nas; što radiš i odakle ideš? Iz
koje si zemlje i naroda?”
9 On im odgovori: “Ja sam Židov i bojim se Gospoda, Boga nebeskoga, koji je stvorio more i
zemlju.”
10 Te ljude obuze velik strah te mu rekoše: “Zašto si to učinio?” Jer ti su ljudi znali da on
bježi od lica Gospodnjega, jer im je to bio rekao.
11 Oni mu rekoše: “Što da radimo da se more smiri?” Jer more je postajalo sve nemirnije.
12 On im odgovori: “Uzmite me i bacite u more, i more će vam se smiriti, jer vidim da vas
je zbog mene snašla ova velika oluja.”
13 Ljudi su veslali da stignu do obale, ali nisu uspjeli, jer se more sve žešće dizalo na njih.
14 Tada prizvaše Gospoda i rekoše: “Molimo te, Gospode, da ne poginemo zbog života
ovoga čovjeka, i ne svali na nas nevinu krv! Jer ti, Gospode, činiš sve što hoćeš.”
15 Zatim uzeše Jonu i baciše ga u more. Oluja se stiša.
16 Tada te ljude obuze velik strah od Gospoda, pa mu prinesoše žrtve i učiniše zavjete.
LB) Jona glava 2

1 Gospod učini da dođe velika riba koja proguta Jonu; i Jona ostade u ribljoj utrobi tri dana
i tri noći.
2 Iz riblje utrobe Jona se pomoli Gospodu, Bogu svome,
3 i reče: Zavapih Gospodu u tjeskobi svojoj, i on me usliša; zavikah iz utrobe Podzemlja, i ti
ču moj glas.
4 U bezdan si me, u srce mora bacio, i voda me opteče; svi valovi tvoji i sve poplave tvoje
preko mene prijeđoše.
5 I ja rekoh: odbačen sam daleko od pogleda tvoga, ali ću opet hram tvoj sveti vidjeti.
6 Okružiše me vode do grla, bezdan me opkoli, trave mi se oko glave omotaše.
7 Siđoh do korijena žila gorskih, prijevornice zemlje zauvijek me zatvoriše; ali iz jame živa
si me izvadio, Gospode, Bože moj!
8 Kad u meni duša klonu, spomenuh se Gospoda, i molitva moja dođe do tebe, u tvoj sveti
hram.
9 Oni koji se taštih idola drže udaljuju milost od sebe.
10 Ali ja ću ti glasom hvale žrtvu prinijeti, ispunit ću zavjete svoje. Od Gospoda je
spasenje.
11 Gospod progovori ribi,i ona izbljuva Jonu na obalu.
LB) Jona glava 3

1 Riječ Gospodnja drugi put ovako progovori Joni:
2 “Ustani, idi u Ninivu, u grad veliki, i propovijedaj u njemu što ću ti reći!”
3 Jona usta i ode u Ninivu po riječi Gospodnjoj. A Niniva bijaše vrlo velik grad, tri dana
hoda.
4 Jona prevali najprije u gradu jedan dan hoda; vikao je i govorio: “Još četrdeset dana, pa
će Niniva biti razorena.”
5 Ninivljani povjerovaše Bogu, oglasiše post i obukoše se u kostrijet, od najvećega do
najmanjega.
6 Kralj ninivski sazna za to; on usta sa svog prijestolja, skide sa sebe svoj plašt i obuče se u
kostrijet te sjede na pepeo.
7 I on dade objaviti u Ninivi ovaj proglas po zapovijedi kraljevoj i njegovih velikaša: “Ljudi
i životinje, goveda i ovce neka ne okuse ništa, neka ne pasu niti piju vode!
8 Ljudi i životinje neka se pokriju kostrijeću i neka svom snagom zazivlju Boga, da se
odvrate svi od svoga zlog puta i nasilja, kojim su se oskvrnule ruke njihove.
9 Tko zna neće li se povratiti i smilovati Bog te odustati od ljuta gnjeva svoga da ne
izginemo?”
10 Bog vidje da tako učiniše i da se vratiše sa zloga puta svoga. Sažali se zbog nesreće
kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini je.
LB) Jona glava 4

1 Joni se to nije svidjelo, pa se naljutio.
2 Pomoli se Gospodu i reče: “Ah, Gospode, ne rekoh li to kad sam još u svojoj zemlji bio?
To sam htio preduhitriti bježeći u Taršiš. Jer sam znao da si ti Bog milostiv i milosrdan,
spor na srdžbu i bogat dobrotom, koji se sažali nad nesrećom.
3 Sada, Gospode, uzmi moj život, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti.”
4 Gospod odgovori: “Srdiš li se ti s pravom?”
5 Jona iziđe iz grada i sjede s istoka gradu. Napravi ondje sjenicu i sjede pod njom u hlad,
da vidi što će biti od grada.
6 Gospod, Bog, učini da izraste bršljan nad Jonom, da mu baci sjenu na glavu i da ga izliječi
od ljutine. Jona se jako razveseli bršljanu.
7 Ali sutradan Bog učini da dođe crv koji podgrize bršljan, te on usahnu.
8 I kad ogranu sunce, Bog posla topao istočni vjetar, pa sunce udari Joni u glavu, tako da
ga uhvati nesvjestica. I on poželi smrt govoreći: “Bolje mi je umrijeti nego živjeti.”
9 Bog upita Jonu: “Je li dobro što se ljutiš zbog bršljana?” On odgovori: “Dobro činim što se
do smrti ljutim.”
10 A Gospod reče: “Žao ti je bršljana oko kojeg se nisi trudio i koji nisi uzgojio, koji za
jednu noć naraste, a druge noći propadne.
11 A meni da ne bude žao Ninive, velikoga grada, u kojem ima više od sto dvadeset tisuća
ljudi koji ne znaju razlikovati desnicu od ljevice, a k tome i mnogo životinja!”
PROROK MIHEJ
LB) Mihej glava 1

1 Riječ Gospodnja koja progovori Miheju, Morešećaninu, za vrijeme Jotama, Ahaza i
Ezekije, kraljeva Judinih, i njegovo proroštvo za Samariju i Jeruzalem.
2 Čujte, svi narodi! Slušaj zemljo i sve što je u tebi! Gospod, Vječni, svjedok bio protiv vas,
Gospod koji je u domu svetosti svoje!
3 Jer gle, Gospod izlazi iz stana svoga; silazi i po visinama zemlje ide.
4 Pod njime se rastapaju gore otvaraju se doline, kao vosak pred ognjem, kao voda koja
niza stranu teče.
5 Sve je to za zločin Jakovljev, za zločine doma Izraelova. Koji je zločin Jakovljev? Nije li
Samarija? Koje su uzvišice Judine? Nije li Jeruzalem?
6 “Od Samarije ću gomilu kamenja u polju napraviti, njivu za sađenje vinograda; kamenje
ću njezino u dolinu zavaljati, otkrit ću temelje njezine.
7 Razbit će se svi rezani likovi njezini, ognjem će se sažeći pogani prinosi njezini i sve ću
joj idole potrti; bludničkom plaćom nakupljeni, bludnička će postati plaća...
8 Zato ću plakati i naricati, ići ću bos i gol; kao Podzemlje ću zajaukati, kao noj ću tužiti.
9 Jer je rana njezina bolna, ona se do Jude širi i do vrata naroda moga dopire, do
Jeruzalema.
10 Ne oglašujte to u Gatu, ne plačite u Akonu! U prahu se u Bet Leafri valjam.
11 Idi, stanovnice šafirska, gola i sramotna! Ne smije stanovnica Saanana izlaziti; nesta
zaklona vašega zbog tuge Bet Haesela.
1trepi za svoj spas stanovnica marotska, jer zlo stiže od Gospoda do vrata jeruzalemskih.
13 Upregni konje u kola svoja, stanovnice lakiška! Ti si početak grijeha kćeri sionske, jer
se u tebi nađoše zločini Izraelovi.
14 Zato ćeš se odreći Morešet-Gata. Prevaren će izvor domovi akzipski biti kraljevima
Izraelovim.
15 Novoga ću ti dovesti gospodara, stanovnice mareška; od Adulama će stići slava Izraela.
16 Obrij se i čupaj kosu za milom djecom svojom! Budi ćelava kao orao, jer su daleko od
tebe prognana.
LB) Mihej glava 2

1 Teško onima što bezakonje smišljaju i o zlu na posteljama svojim razmišljaju! Kada
svane, oni ga izvršuju kad u rukama svojim vlast imaju.
2 Za njivama se lakome i otimaju ih, za kućama, i uzimaju ih; čovjeku i domu njegovu
nasilje čine, čovjeku i baštini njegovoj.
3 Zato ovako govori Gospod: Evo, zlo ja tome narodu smišljam; nećete vi vrat svoj skloniti
niti ćete glave uzdignute hoditi, jer će zlo vrijeme doći.
4 U te dane postat ćete predmet smijeha, i tužna će nastati vika. Reći će se: “Sasvim
propadosmo! Drugima se dio mog naroda daje! Što zar! Nosi mi ga! Njive naše neprijatelju
se daju!”
5 Zato nećeš nikoga imati koji bi bacio kocku za tvoj dio u zboru Gospodnjemu.
6 “Ne prorokujte!” - govore oni. Da se takve stvari ne prorokuju! Nema kraja prijekorima!
7 Smiješ li ti to govoriti, dome Jakovljev? Zar je Gospod izgubio strpljenje? Jesu li to djela
njegova? Nisu li moje riječi dobre onome koji ide pravo?
8 Odavno se narod moj smatra neprijateljem. Vi skidate plašt iznad haljine onima koji s
pouzdanjem idu vraćajući se iz boja. Vi žene naroda moga izgonite iz milih domova
njihovih; vi od djece njihove zauvijek slavu moju otimate.
10 Ustanite, idite, nije ovo mjesto počivanja; zbog nečistoće bolovi će doći teški bolovi.
11 Ako netko trči za vjetrom i laži kazuje: “Ja ću ti o vinu i o teškom piću proricati”, taj će
za taj narod biti prorok.
12 Cijela ću te sabrati, Jakove! Skupit ću ostatak Izraela, skupit ću ih kao ovce u stadu, kao
stado na paši; velika će vreva ljudi biti.
13 Koji prodor probi, pred njima će ići prvi, probit će prodor, dohvatit će vrata i ući će.
Kralj će njihov pred njima biti, a na čelu Gospod će im biti.
LB) Mihej glava 3

1 Govorim: Čujte, glava ri Jakovljevi i knezovi doma Izraelova! Ne treba li vama pravdu
poznavati?
2 Vi mrzite dobro, a volite zlo; vi ljudima kožu i meso ispod kosti derete.
3 Oni meso moga naroda proždiru i kožu s njih deru, kosti mu prebijaju; na komade ga
sijeku, kao ono što se u kotao meće, kao meso što se u lonac stavlja.
4 Zavapit će oni Gospodu, ali on im neće odgovoriti! Sakrit će on u to vrijeme lice svoje od
njih, jer su oni zla djela činili.
5 Ovako govori Gospod o prorocima koji varaju narod, koji objavljuju mir ako zubi njihovi
dobiju što da grizu, a rat ako im se ništa u usta ne gurne:
6 Zato ćete imati noć i nećete više imati viđenja! Imat ćete mrak umjesto proricanja.
Sunce će tim prorocima zaći, i dan će se za njih pomračiti.
7 Zbunit će se vidioci, posramiti vračari, svi će bradu pokriti, jer Bog neće dati odgovora.
8 Ali ja sam pun sile, duha Gospodnjega, pun sam pravde i snage, da objavim Jakovu
opačinu njegovu, a Izraelu njegov grijeh.
9 Slušajte, dakle, glava ri doma Jakovljeva i knezovi doma Izraelova, vi koji pravdu
prezirete, a sve što je pravo izvrćete,
10 vi koji Sion krvlju gradite, a Jeruzalem bezakonjem!
11 Glava ri njihovi prema mitu sude, svećenici njihovi uče za plaću, proroci njihovi
prorokuju za novac, i još imaju smjelosti da se oslanjaju na Gospoda govoreći: “Nije li
Gospod usred nas? Neće na nas zlo navaliti.”
12 Zbog vas i vaše krivnje Sion će se kao njiva preorati, Jeruzalem će postati gomila
kamenja, a hramsku goru prekrit će šuma.
LB) Mihej glava 4

1 Doći će na kraju dana da će se gora doma Gospodnjega utvrditi iznad svih gora, uzvisiti
iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi.
2 Mnogi će narodi k njoj prilaziti i govoriti: “Uziđimo na goru Gospodnju, u dom Boga
Jakovljeva, da nas svojim putovima uči, da njegovim stazama hodimo. Jer će Zakon izići iz
Siona, riječ Gospodnja iz Jeruzalema.”
3 Mnogim će on narodima biti sudac, izabranik dalekih moćnih naroda. Od mačeva svojih
rala će skovati, od kopalja svojih srpove; neće više narod mač na narod dizati i neće se
više ratu učiti.
4 Svaki će kod svoje loze sjediti i pod svojom smokvom, i nitko ih buniti neće; jer su usta
Gospoda nad Vojskama progovorila.
5 Dok u ime svoga boga svaki narod ide, ići ćemo mi u ime Gospoda, Boga svoga, uvijek i
dovijeka.
6 U taj dan, govori Gospod, sabrat ću hrome, okupit ću one koje odagnah, one kojima
učinih zlo.
7 Od hromih ću učiniti ostatak, i silan narod od odagnanih. Gospod će nad njima kraljevati
na gori Sionu odsad pa dovijeka.
8 A ti kulo stada, Ofele kćeri Sionove, k tebi će doći, vratit će se stara vlast, kraljevstvo
kćeri jeruzalemske.
9 Što sad viku dižeš? Nemaš li ti kralja, nemaš li savjetnika, da te kao porodilju obuzimaju
bolovi?
10 Muči se i viči, kćeri sionska, kao žena koja se porađa, jer ćeš izići iz grada, u polju ćeš
stanovati, do Babilona ćeš ići. Tamo ćeš se izbaviti, tamo će te Gospod iz ruku dušmana
iskupiti.
11 Mnogi se narodi sabraše protiv tebe: “Neka se obeščasti”, kažu, “neka se oči naše na
Sionu obraduju!”
12 Ali oni misli Gospodnje ne znaju, i ne razumiju namjere njegove, ne znaju da ih je on
kao snoplje na gumno skupio.
13 Ustani, kćeri sionska, i gazi! Dat ću ti željezni rog i mjedena kopita. Ti ćeš mnoge
narode satrti, ti ćeš blago njihovo Gospodu posvetiti, bogatstva njihova Gospodu cijele
zemlje.
14 Saberi čete svoje, kćeri sionska! Opkoliše nas, prutom po licu udaraju suca Izraelova.
LB) Mihej glava 5
1 A ti, Betleheme, Efrato, najmanji među tisućama Judinim, iz tebe će izići onaj koji će
vladati Izraelom, čije je porijeklo od davnih vremena, od iskonskih dana.
2 Zato će ih on predati... dok ne rodi ona koja treba roditi, a ostatak braće njegove vratit
će se djeci Izraela.
3 On će se uspraviti, na pašu izvoditi svoje stado silom Gospodnjom, veličanstvom imena
Boga svojega. Oni će u miru živjeti, jer će se on do krajeva zemlje proslaviti.
4 On je onaj koji će mir donijeti. Kad u našu zemlju Asirac dođe i u naše dvore stupi,
sedam ćemo na nj dignuti pastira i osam narodnih knezova.
5 I oni će mačem pašu svoju u Asiriji urediti, i u zemlji Nimrodovoj iza vrata njezinih.
Izbavit će nas on od Asiraca, kad u našu zemlju dođe i granice naše prijeđe.
6 Ostatak će Jakovljev biti usred mnogih naroda kao rosa koja od Gospoda pada, kao kaplje
kišne na travi, koje se ne očekuju od čovjeka i ne dolaze od sinova čovječjih.
7 Ostatak će Jakovljev biti usred mnogih naroda, kao lav usred zvijeri šumskih, kao lavić
usred stada ovaca - kada ide, gazi i razdire, i nikoga nema da od njega izbavlja.
8 Digla se ruka tvoja na dušmane tvoje i propadoše svi neprijatelji tvoji!
9 U taj dan, govori Gospod, istrijebit ću konje tvoje usred tebe, uništit ću kola tvoja.
10 Zatrt ću gradove u zemlji tvojoj, oborit ću sve tvrđave tvoje.
11 Istrgnut ću vračanja iz ruku tvojih i nećeš više imati gatara.
12 Uništit ću usred tebe idole i kipove tvoje, i nećeš se više klanjati pred djelom ruku
svojih.
13 Istrijebit ću ispred tebe Aštartine idole, porušit ću tvoje gradove.
14 S gnjevom i jarošću osvetu ću svoju izvršiti na narodima koji ne poslušaše.
LB) Mihej glava 6

1 Slušaj što Gospod govori: “Ustani! Pred gorama parnicu otvaraj, i neka bregovi čuju tvoj
glas!”
lušajte, planine, parnicu Gospodnju, čujte, temelji zemaljski, jer Gospod se sudi sa svojim
narodom on se parniči s Izraelom.
3 Narode moj, što učinih tebi? Čime sam ti težak bio? Odgovori mi!
4 Jer te iz zemlje egipatske izvedoh, izbavih te iz kuće robovanja, i pred tobom poslah
Mojsija, Arona i Mirjamu.
5 Spomeni se, narode moj, što naumi Balak, kralj moapski, i što njemu Bileam, sin Beorov,
odgovori, od Šitima do Gilgala, da bi spoznao dobročinstva Gospodnja.
6 S čim li ću doći pred Gospoda, da se Bogu Višnjemu poklonim? Hoću li mu sa žrtvama
doći, s teocima od jedne godine?
7 Hoće li Gospod tisuće ovaca i mirijade potoka ulja ugodno primiti? Hoću li prvorođenca
svoga za svoj prijestup dati, plod utrobe svoje za grijeh duše svoje?
8 Pokazalo ti se, o čovječe, što je dobro i što Gospod od tebe zahtijeva! To je da po pravdi
ideš i da voliš milosrđe, te da smjerno pred Bogom svojim hodiš.
9 Glas Gospodnji gradu viče; tko je mudar bojat će se imena tvoga. Slušajte prut i onoga
koji ga spremi.
10 Ima li još u domu bezdušničkom grešnoga blaga, i efa krnja, djelo prokleto?
11 Može li se s krivom mjerom biti čist i s krnjim utezima u vreći?
12 Bogataši su njegovi puni nasilja, laž govore žitelji njegovi, jezik im je samo prijevara u
njihovim ustima.
13 Zato ću te patnjom udarati, pustošit ću te za grijehe tvoje.
14 Jest ćeš, ali se nećeš nasititi, i glad će tvoja biti usred tebe. Sklanjat ćeš se, ali se nećeš
sačuvati, a što ti sačuvaš, maču ću predati.
15 Sijat ćeš, ali nećeš žeti, tijestit ćeš masline, ali se nećeš uljem namazati, muljat ćeš
grožđe, ali nećeš piti vina.
16 Držat ćeš se zakona Omrijevih i svih djela doma Ahabova. Vi po njihovim savjetima
hodite. Zato ću te pogibiji predati, od tvojih ću stanovnika učiniti ruglo, snosit ćete
sramotu moga naroda.
LB) Mihej glava 7

1 Teško meni jer sam kao na berbi voća, kao poslije berbe na paljetkovanju. Nema grozda
da se jede, ni prvina kojih duša moja želi.
2 Nesta pravog čovjeka sa zemlje, pravednika među ljudima, svi vrebaju na krv iz zasjede,
svaki bratu svome zamku postavlja.
3 Vješte su im ruke da zlo čine; knez nagradu traži, plaću hoće sudac; velikaši svoju
lakomost iznose, svi se tako među sobom slažu.
4 Najbolji je među njima kao trn, najpraviji gori od trnjaka. Primiče se dan koji ti proroci
tvoji prorekoše, dan kazne tvoje. Tada će se oni smesti.
5 U prijatelja nemoj vjerovati, ne pouzdaj se ni u prisnog prijatelja; pred onom koja ti na
krilu leži čuvaj se da ne otvoriš usta.
6 Jer sin oca grdi, kći se na majku svoju buni, snaha na svekrvu; u rođenoj kući svojoj
svaki ima neprijatelja.
7 Ali ja ću gledati prema Gospodu, uzdat ću se u Boga spasenja svoga. On će me uslišati.
8 Ne raduj se nada mnom, neprijateljice moja, jer ako sam pao, opet ću ustati; ako u tami
sjedim, Gospod će mi svjetlost biti.
9 Podnosit ću gnjev Gospodnji, jer sam protiv njega zgriješio, dok mi ne obrani parbu
moju i moje pravo; vodit će me on k svjetlosti, vidjet ću pravdu njegovu.
10 Vidjet će ga neprijateljica moja i sramota će je pokriti, nju, koja mi je govorila: “Gdje li
je Gospod, Bog tvoj?” Obradovat će se oči moje kad ga ugledaju. Ona će biti zgažena kao
blato na putu.
11 Dolazi dan kad će se sazidati tvoji bedemi, međe će se tvoje pomaknuti.
12 U taj će se dan tebi dolaziti iz Asirije i iz egipatskih gradova, od Egipta do rijeke, od
jednoga do drugoga mora, i od jedne pa do druge gore.
13 Pregazit će se zemlja zbog žitelja njezinih, zarad ploda djela njihovih.
14 Pasi narod svoj palicom svojom. stado baštine svoje, koje osamljeno živi u šumi usred
Karmela! Neka pasu po Bašanu i po Gileadu kao u davno vrijeme.
15 Kao u dane kada si iz zemlje egipatske izlazio, učinit ću da gledaš čudesa.
16 Vidjet će to narodi i zbunit će se sa svom silom svojom; na usta će ruku staviti, uši će
im oglušiti.
17 Kao zmija lizat će prašinu, kao gmizavci po zemlji. Zadrhtat će od straha izlazeći iz
gradova svojih; zadrhtat će pred Gospodom, Bogom našim, i bojat će se tebe.
18 Koji je Bog tebi nalik, koji bezakonja opraštaš i grijehe zaboravljaš ostatku baštine
svoje? Ne drži dovijeka gnjeva svoga, jer on milosrđe voli.
19 Opet će se smilovati nama, pod noge će baciti bezakonja naša. Ti ćeš u dubine morske
baciti sve grijehe njihove.
20 Pokazat ćeš vjernost svoju Jakovu i dobrotu svoju Abrahamu, kao što si se u davno
vrijeme zakleo ocima našim.
PROROK NAHUM
LB) Nahum glava 1
1 Proročanstvo o Ninivi. knjiga viđenja Nahuma Elkošanina.
2 Ljubomoran je Bog Gospod, osvetnik. Sveti se Gospod, pun je gnjeva. Sveti se Gospod
protivnicima svojim, srdi se na dušmane svoje.
3 Spor je na gnjev Gospod, velik je silom svojom; ali ne oprašta dušmaninu svome. Gospod
ide vihorom i olujom, oblaci su prah pod njegovim nogama.
4 Prijeti moru i isušuje ga, presušuje sve rijeke; čame Bašan i Karmel, vene cvijeće
libanonsko.
5 Tresu se pred njim gore i brda se rastapaju. Pred licem se njegovim diže zemlja, sav
svijet i stanovnici njegovi.
6 Tko će njegovu gnjevu odoljeti? Tko će se pred plamenom jarošću njegovom održati?
Jarost se njegova kao oganj širi i pucaju pred njim stijene.
7 Dobar je Gospod, zaklon je u dan tjeskobe; poznaje one koji se njemu utječu
8 kada potopne vode poplave. Uništit će one koji se protiv njega podižu, i u tamu će goniti
neprijatelje svoje.
9 Što snujete protiv Gospoda? On je taj koji zatire. Tjeskoba se neće dvaput pojaviti.
10 Jer kao trnje sapleteni i kao od vina svog pijani kao suha slama bit će sasvim
smlavljeni.
11 Iz tebe je potekao koji je smišljao zlo protiv Gospoda i imao bezdušne namjere.
12 Ovako govori Gospod: Ako i jesu cijeli i mnogi, bit će pokošeni i nestat će ih. Ako sam te
ponizio, neću te više ponižavati.
13 Slomit ću jaram njegov na tebi i okove ću tvoje pokidati.
14 Evo što za tebe zapovjedi Gospod: Nećeš više imati potomaka svog imena. Otet ću iz
doma tvojih bogova, istrijebit ću likove rezane i lijevane, a od tvog ću groba ruglo učiniti.
LB) Nahum glava 2

1 Eno na gorama noge vjesnika koji objavljuje mir! Svetkuj blagdane svoje, Judo, izvrši
zavjete svoje! Jer neće više preko tebe bezdušnik prolaziti; sasvim je istrijebljen. -
2 Zatirač na tebe ide, čuvaj grad! Pazi na put! Bedra svoja okrijepi, skupi svoju snagu!
3 Jer Gospod vraća slavu Jakovljevu i slavu Izraelovu, jer ih pljačkahu pljačkaši i uništiše
im loze.
4 Crvene se štitovi u junaka, ratnici su u grimiz odjeveni; ognjem blista čelik na njihovim
bojnim kolima kad krenu u boj.
5 Talasaju se koplja, kola lete poljem, na trgove udaraju: naoko su kao buktinje, kao munje
trče.
6 Pozivaju se junaci odabrani, bacaju se u rovove. Hita se na bedeme i sprema se obrana.
7 Otvorena su vrata rijekama, i propada dvor.
8 Gotovo je! Ogoljena je, odvedena! A sluškinje njezine kao golubice tuže, u prsa se
udaraju.
9 Niniva bijaše prije kao studenac pun vode. Eno ih... bježe ... Stanite, stanite! Ali se nitko
ne obazire.
10 Grabite srebro! Grabite zlato! Blagu nema kraja, bogatstava i dragocjenosti svakojakih.
11 Pljačka se, pustoši se, ruši se! I srca su klonula, i klecaju koljena, i bole bubrezi, i sva
lica blijede.
12 Što bi od te lože lavovske, od te paše lavića kud se sklanjahu lav, lavica i lavić, a da ih
nitko plašio nije?
13 Lav je za laviće svoje grabio, davio za laviće svoje; pećine je svoje lovinom punio, a
logove plijenom.
14 Gle, evo me tebi, govori Gospod nad Vojskama; pretvorit ću u dim kola tvoja, laviće će
tvoje mač poklati; plijen ću tvoj istrgnuti iz zemlje, i više se neće čuti glas vjesnika tvojih.
LB) Nahum glava 3
1 Teško gradu krvničkome, punom laži i nasilja, koji ne prestaje grabiti.
2 Pucaju bičevi, prašte kotači, topoću konji, lete kola.
3 Napadaju konjanici, sijevaju mačevi, sjaje se koplja. Mnogo pobijenih! Mnogo leševa!
Mrtvaci bez broja! Pada se preko mrtvaca!
4 To je zarad bluda bludnice pune draži, vješte čarobnice, koja bludom svojim prodade
narode, a čaranjem svojim plemena.
5 Gle, evo me tebi, govori Gospod nad Vojskama. Uzdignut ću skute tvoje na lice tvoje,
pokazat ću narodima golotinju tvoju, a sramotu tvoju kraljevima.
6 I bacit ću na te smeće i naružit ću te, izložit ću te na stup srama.
7 Tko te vidi, bježat će od tebe i kazat će: “Poruši se Niniva!” Tko će je žaliti? Gdje ću tebi
tješitelje naći?
8 Jesi li ti bolji od Tebe Amonove, koja leži među rijekama i optočena vodom, a more joj
bedem bijaše, more joj tvrđava bijaše?
9 Etiopija i brojni Egipćani bijahu njegova snaga. Narodi Puta i Libije pomoć njegova.
10 Ipak je otišla u zatočeništo, u ropstvo, njezina su djeca po ulicama razmrskana; kocka
se baca za njezine plemiće i u lance okovaše njezine velikaše.
11 I ti ćeš se opiti i kriti, i ti ćeš od neprijatelja zaklon tražiti!
1vi gradovi tvoji smokve su s ranim rodom; kad se stablo potrese, padaju u usta onima
koji ih žele jesti.
13 Narod tvoj su žene usred tebe; otvaraju se vrata zemlje tvoje neprijateljima tvojim!
Prijevornice tvoje oganj proždire.
14 Nahvataj vode za opsadu! Gradove svoje utvrdi! Uđi u blato, gazi glib! Uzmi kalup za
opeke.
15 Tu će te plamen proždirati, tu će te mač istrijebiti, ko skakavce će te progutati. Skupite
se kao kukci! Skupite se kao skakavci!
16 A trgovci tvoji, mnogobrojniji od zvijezda na nebu, kao skakavci su koji krila šire i
odlete.
16 Knezovi su tvoji kao skakavci, svi glava ri tvoji kao mnogo skakavaca, koji, kad je zima,
na plotove padaju; sunce grane, i oni odlijeću, i više se mjesto na kome bijahu ne poznaje.
18 Drijemaju pastiri tvoji, kralju asirski, spavaju junaci tvoji; raspršio se narod tvoj po
gorama, nitko ga više ne može sakupiti.
19 Nema lijeka tvojoj rani, neizlječiva je rana tvoja. Svi što o tebi glas slušaju rukama će
nad tobom zapljeskati, jer koga zloća tvoja nije pogodila?
PROROK HABAKUK
LB) Habakuk glava 1

1 Proroštvo koje se objavilo proroku Habakuku.
2 Dokle ću, Gospode, zapomagati, a da ti ne čuješ? Zavapih k tebi zbog nasilja, ali ti ne
izbavljaš!
3 Zašto činiš da zlobu gledam, zašto gledaš nepravdu? Mučenje i grabež zašto su preda
mnom? Svađe bijesne i raspre se dižu.
4 I zakon je bez života, a ni pravda snage nema; jer obara bezdušnik pravednog, a sudovi
su izopačeni,
5 Na narode poglede bacajte i gledajte, čudite se i zapanjite se! Jer ću u vaše dane učiniti
djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga netko ispriča.
6 Jer, evo, podignut ću Kaldejce, ljut i nagao narod, koji ide zemljom širokom da osvaja
naselja koja nisu njegova.
7 Žestok je i strašan; pravo i vlast njegova od njega samoga izlaze.
8 Konji su mu brži od leoparda, ljući od vukova uvečer; bijesno jure konjanici njegovi,
ustremljeni ko orlovi da plijen proždru.
9 Svi će doći zbog grabeža lica im žegu ko istočni vjetar, kupi roblje kao pijesak.
10 Ruga se kraljevima, podsmjehuje se knezovima, smije se svakome gradu, zasipa ga
zemljom i zauzima.
11 Tada još žešći postaje, naprijed ide i bijesni. Sila njegova, to je njemu bog.
12 Nisi li ti od iskona, Gospode, Bože moj i sveče moj? Nećemo mi umrijeti. Ti si, Gospode,
narod svoj utvrdio da ispuni tvoj sud. Ti si njega, Stijeno moja, podigao da izvrši kaznu
tvoju.
13 Oči tvoje suviše su čiste da bi mogle zlo gledati; ti ne možeš gledati bezdušnost. Zašto
da gledaš bezdušnike i da šutiš kad bezdušnik pravednijega od sebe proždire?
14 Hoćeš li dopustiti da se ljudi promatraju kao morske ribe, kao gmizavci koji nemaju
gospodara?
15 Sve ih udicom hvata i k mreži svojoj vuče, zgrće ih pređom svojom, veseli se i raduje.
16 Zato on i žrtvu mreži svojoj prinosi i tamjan pređi svojoj pali; jer mu pribaviše slastan
zalogaj hranu pretilu.
17 Valja li, dakle, da neprestano poteže mač i kolje narod nemilice?
LB) Habakuk glava 2

1 Na straži svojoj bijah, na kuli stajah; bdio sam da čujem što će mi Gospod reći i kako će
odgovoriti na moje tužbe.
2 Progovori Gospod i reče mi: “Zapiši proročanstvo, ureži ga na pločama, da se lakše čita.”
3 Jer to je proročanstvo kome je već vrijeme utvrđeno, ono ide kraju svome i neće slagati;
ako zakasni, čekaj ga, jer će se ispuniti, zacijelo će se ispuniti.
4 Gle, duša se njegova ponese, nije ona pravedna; ali će od vjere svoje pravednik živjeti.
5 Kao onaj koji je i pijan i bijesan, tako i oholi nije nikada miran; usta svoja kao Podzemlje
razvaljuje, kao smrt je nazasitan; k sebi sve narode sabire, k sebi sva plemena skuplja.
6 Neće li on uvijek svima predmet ruganja, podsmijeha i čuđenja biti? Reći će se: Teško
onom koji zgrće što njegovo nije! Dokle će? Teško onom koji množi teret svojih dugova!
7 Neće li odjednom tražioci tvoji ustati? Neće li se i tvoji tlačitelji probuditi? I ti ćeš tada
postati njihov plijen.
8 Što si mnoge narode plijenio, sav će te ostatak naroda plijeniti, jer si ljudsku krv prolio i
nasilja u zemlji činio kralju i svim žiteljima njezinim.
9 Teško onom koji za kuću svoju nepravednu dobit zgrće da bi gnijezdo svoje na visoku
mjestu postavio, da sebe sačuva od ruke pogibije!
10 Sramotu si kuće svoje ti riješio zatirući mnoge narode, i protiv sebe si zgriješio. Jer iz
samih zidova kamen viče, a krovna mu greda odgovara.
12 Jao onome tko grad diže krvlju, i tvrđavu zasniva na nepravdi!
13 Nije li to, kad Gospod nad Vojskama odluči, da se za oganj narodi trude, a plemena
utaman muče.
14 Jer će se zemlja napuniti znanjem slave Gospodnje, kao što vode pokrivaju more.
15 Teško onom koji bližnjega svog opije, tebi koji mijeh svoj izliješ i opijaš ga da njegovu
golotinju gledaš!
16 Sramote ćeš se više nego slave nasititi. Pij i ti i otkrivaj se! K tebi će se čaša iz desnice
Gospodnje okrenuti, i slavu će tvoju sramota okaljati.
17 Jer će na te pasti nasilja nad Libanonom, i užasnut će te pustošenje zvijeri, jer si ljudsku
krv prolio i nasilje u zemlji činio, gradu i svima žiteljima njegovim.
18 Čemu služi rezan lik što ga umjetnik reže, čemu lijevan lik koji laž širi da umjetnik
nadu svoju u njega postavi dok idole nijeme gradi?
19 Teško onome koji drvetu veli: “Preni se!” I kamenu nijemom: “Probudi se!” Hoće li on
dati nauk? Gle, zlatom je i srebrom okićen, ali u njemu nema daha da bi ga oživio.
20 Ali Gospod je u svetom hramu svome; neka umukne pred njim cijela zemlja!
LB) Habakuk glava 3

1 Molitva proroka Habakuka (na način tužaljke).
2 Čuh, Gospode, što si objavio, i pun sam jeze. Djelo svoje izvrši, Gospode, u toku godina! U
toku godina objavi ga! Ali se u jarosti svojoj sjeti milosrđa svoga!
3 Ide Bog iz Temana, ide Svetac s gore Parana. Veličanstvo njegovo nebesa pokriva a slava
njegova zemlju ispunjava.
4 Sjaj mu je ko svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila.
5 Kuga pred njim ide, groznica ga u stopu prati.
6 Zastaje, i pogledom svojim zemlju mjeri. Gleda, i dršću narodi, pomiču se vječne gore,
stari se bregovi sliježu, davne se staze pred njim otvaraju.
7 U muci šatore vidim etiopske, groza hvata šatore midjanske.
8 Je li Gospod na rijeke gnjevan? Je li na rijeke zaplamtjela jarost njegova, ili na more
ljutina njegova, da na konje svoje ti uzjaha, na pobjednička bojna kola svoja?
9 Pojavi se luk tvoj, prokletstva su strijele riječi tvojih. Ti zemlju razdireš da tok rijekama
daješ.
10 Pred tobom dršću gore; potoci vode jure, bezdan glas svoj pušta i uvis ruke svoje diže.
11 Zastaju i sunce i mjesec u stanu svome zbog sijevanja strijela tvojih koje lete, zbog
blistanja sjajnog koplja tvoga.
12 Zemlju u srdžbi svojoj prevaljuješ, u svom gnjevu zatireš narode.
13 Ti izlaziš da svoj narod oslobodiš, pomazanika svoga da izbaviš; ti razbijaš krov domu
bezdušnika, zatireš ga od vrha do zemlje.
14 Strijelama svojim prostreljuješ glavu knezova njegovih, koji kao grad navaljuju da me
skrhaju, dižući viku veselja, kao da već nevoljnog u zaklonu njegovu proždiru.
15 Konjima svojim more gaziš, po pučini voda velikih.
16 Čuo sam... i utroba je moja ustreptala. Usne moje na taj glas zadršću, tresu se kosti
moje, klecaju mi koljena. U šutnji moram očekivati dan tjeskobe, dan u koji će krenuti
zatirač na narod.
17 Jer neće smokva procvjetati niti loza rod svoj dati, neće biti ploda maslinova, niti će
njive hranu dati, nestat će ovaca s paše, a goveda neće po stajama biti;
18 ali ću se ja radovati u Gospodu, radovat ću se u Bogu spasa svoga.
19 Gospod je, Vječni, moja snaga, on mi daje noge kao u jelena i vodi me po visinama.
Zborovođi. Uz žičana glazbala.
PROROK SEFANIJA
LB) Sefanija glava 1

1 Riječ Gospodnja koja progovori Sefaniji, sinu Kušija, sina Gedalije, sina Amarje, sina
Ezekijina, u vrijeme Jošije, sina Amonova, kralja Judina.
ve ću zbrisati s lica zemlje, govori Gospod.
3 Zatrt ću ljude i životinje, ptice nebeske i ribe morske, sablazni i bezdušnike s njima;
istrijebit ću ljude s lica zemlje, govori Gospod.
4 Na Judu ću rukom svojom zamahnuti i na stanovnike jeruzalemske; istrijebit ću iz tih
mjesta Baalove ostatke, imena slugu i svećenika njegovih;
5 one koji se na krovovima vojsci nebeskoj klanjaju, koji im se klanjaju, a Gospodom se
kunu, kunu se svojim kraljem;
6 one koji se odvraćaju od Gospoda, i one što Gospoda ne traže niti za nj imalo mare.
7 Mir pred Gospodom, pred Vječnim! Jer je blizu dan Gospodnji, jer je Gospod spremio
žrtvu i pozvao svoje uzvanike.
8 U dan žrtve Gospodnje kaznit ću knezove i kraljeve sinove, i sve koji tuđinske haljine
nose.
9 U taj ću dan kazniti sve koji preko praga skaču, koji nasiljem i prijevarom gospodarovu
kuću pune.
10 U taj dan, govori Gospod, bit će vike na Ribljim vratima i kukanja na drugoj strani
grada, a silne lomljave po bregovima.
11 Zakukajte, stanovnici makteški, jer izgiboše svi oni što trguju, istrijebiše se svi koji
srebro nose.
12 U taj dan ja ću s buktinjama pretražiti Jeruzalem, i kaznit ću ljude koji na svom talogu
leže i u srcu svome govore: “Bog ne može učiniti ni dobro ni zlo.”
13 Dobra će se njihova razgrabiti, kuće pustošiti; sagradili su kuće u kojima neće
stanovati, posadili vinograde od kojih neće piti vina.
14 Blizu je veliki dan Gospodnji, blizu je, naglo se primiče! Dan Gospodnji glas svoj pušta i
teško junak tuži.
15 Dan je taj dan gnjeva, dan tjeskobe i muka, dan pustošenja i zatiranja, dan mraka i
tame, dan oblaka i magle,
16 dan kada će odjeknuti trube i bojni pokliči na tvrde gradove i na visoke kule.
17 Pritijesnit ću ljude, i oni će kao slijepi hoditi, jer su protiv Gospoda griješili. Krv ću
njihovu prosuti kao prah, a trupla ću im baciti kao smeće.
18 Neće ih moći izbaviti ni srebro ni zlato njihovo u dan gnjeva Gospodnjega. Svu će
zemlju progutati oganj ljubomore njegove, jer će on začas istrijebiti stanovnike zemlje.

1 Saberite se, skupite se, bestidni narodi,
2 prije no što se izvrši sud i dan kao pljeva prođe; prije nego na vas padne gnjev Gospodnji
plameni; prije nego na vas padne dan gnjeva Gospodnjeg!
3 Tražite Gospoda svi koji ste krotki u zemlji, koji naredbe njegove vršite; tražite pravdu,
tražite smjernost! Valjda će vas poštedjeti dan gnjeva Gospodnjeg!
4 Jer će se Gaza napustiti, Aškelon će postati pustoš, Ašdod će se usred dana protjerati.
Ekron iz temelja iščupati.
5 Teško stanovnicima obala morskih, kretskome narodu! Gospod protiv tebe sudi,
Kanaane, zemljo filistejska! Zatrt ću te, neće u tebi biti stanovnika.
6 Obale će morske postati ispaša, pastirski stanovi i torovi za stada.
7 Ti krajevi bit će za ostatak doma Judina; tu će oni pasti; uvečer će se u dvorima
aškelonskim odmarati; jer ih neće Gospod, Bog njihov, zaboraviti, i vratit će roblje
njihovo.
8 Čuo sam hule moapske i uvrede amonskih sinova, kad su moj narod vrijeđali i bijesno se
podignuli na njegove granice.
9 Zato, života mi moga, govori Gospod nad Vojskama, Bog Izraelov, Moab će postati kao
Sodoma, a sinovi Amonovi kao Gomora, mjesto pokriveno koprivama, slatina i vječna
pustoš. Ostatak će ih naroda moga opljačkati, ostatak će moga naroda vladati njima
10 To će im biti za njihovu ponositost, jer su se rugali i drsko vrijeđali narod Gospoda nad
Vojskama.
11 Gospod će im biti strahovit, jer će on sve bogove zemaljske uništiti, i njemu će se svi u
zemlji klanjati, svi otoci naroda.
12 I vi, Etiopljani, bit ćete mačem mojim udareni.
13 Dignut će on ruku svoju na sjever i razrušit će Asiriju, a od Ninive će pustoš napraviti,
suhu zemlju kao pustinju.
14 Usred nje će se odmarati stada i svako zvjerje, čaplje i pelikani počivat će između
oglava ka stupova. Vika će se s prozora čuti, zatiranje s pragova.
15 Eto, dakle, toga veselog grada koji bezbrižno stoluje i u srcu svome veli: “Ja, pa ja!”
Gledaj! Postade razvalina, brlog zvjerinji! Svi koji njime prolaze zviždat će i mahati
rukom.

1 Teško gradu buntovnom i okaljanom, gradu nasilničkom!
2 Ne sluša on glasa nikakvoga, ne prima nauka; ne uzda se u Gospoda, ne pristupa Bogu
svome.
3 Knezovi su njegovi usred njega lavovi koji riču, suci su njegovi vukovi večernji koji ništa
za jutro ne ostavljaju.
4 Drski su mu i nevjerni proroci. Svećenici njegovi skvrne svete stvari i izvrću zakon.
5 Gospod je pravedan usred njega, ne čini nepravde. Svako jutro sud svoj na svjetlost
iznosi, nikada ne izostaje; ali tko je bezdušan, taj ne zna za stid.
6 Istrijebio sam narode; razorene su kule njihove, zatro sam im ulice, nitko njima ne
prolazi; gradovi su im raskopani, nema ljudi, nema žitelja u njima!
7 Govorio sam: “Kada bi me se bar htio bojati” i na nauk paziti, ne bi se stan tvoj uništio, i
ne bi te stigle kazne kojima sam ti zaprijetio!” Ali oni pohitaše pokvariti sva djela svoja.
8 Čekajte zato, govori Gospod, do dana kad ću se na plijen podignuti, jer sam odlučio
sabrati narode, pokupiti kraljevstva, pa da na njih jarost svoju izlijem, svu žestinu gnjeva
svoga, jer će se ognjem moje ljubomore sva zemlja zatrti.
9 Tada ću narodima čista usta dati da svi prizivlju ime Gospodnje i da mu svi složno služe.
10 S druge obale rijeka etiopskih pobožnici će mi moji prinositi darove.
11 I toga dana nećeš se više morati stidjeti djela svojih kojima si protiv mene griješio; jer
ću istrgnuti iz tebe one koji su drsko pobijedili, i nećeš se više uznositi na Svetoj gori
mojoj.
12 Ostavit ću usred tebe narod skroman i malen koji će u imenu Gospodnjemu naći okrilje.
13 Ostatak Izraelov neće činiti bezakonje, neće govoriti laž, niti će se prijevaran jezik naći
u njegovim ustima; ali će oni pasti i odmarati se, i nitko im neće smetati.
14 Kliči od radosti, kćeri sionska! Glas veselja puštaj, Izraelu! Raduj se i veseli se iz svega
srca, kćeri jeruzalemska!
15 Uklonio je Gospod kazne tvoje, udaljio neprijatelja tvoga. Kralj je Izraelov, Gospod,
usred tebe; ne moraš se više bojati zla.
16 U taj dan reći će se Jeruzalemu: “Ne boj se! Neka ne smalakšu ruke tvoje, Sione!”
17 Gospod je, Bog tvoj, usred tebe, kao junak izbavitelj; od tebe će on učiniti radost svoju
najveću, kliktat će nad tobom.
18 Sabrat ću one koji su u žalosti daleko od svečanih praznika, one koji su iz tvoga krila
izišli, a sramota ih tišti.
19 Gle, u to ću vrijeme na sve tvoje mučitelje ustati; izbavit ću hrome, sabrat ću prognane,
i od njih ću primjer hvale i slave učiniti u svoj zemlji gdje trpe sramotu.
20 U to ću vas vrijeme vratiti, u to ću vas vrijeme sabrati; jer ću od vas primjer slave i
hvale učiniti među narodima zemlje, kada na vaše oči vratim vaše roblje, govori Gospod.
PROROK HAGAJ
LB) Hagaj glava 1

1 Druge godine kralja Darija, prvoga dana šestoga mjeseca, riječ Gospodnja progovori
preko proroka Hagaja Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku Judeje, i Jošui, sinu
Josadakovu, velikom svećeniku:
2 “Ovako govori Gospod nad Vojskama: Taj narod govori: Još nije došlo vrijeme, vrijeme
da se opet sagradi Dom Gospodnji.
3 Zato im riječ Gospodnja ovako progovori preko Hagaja:
4 Je li za vas vrijeme da sjedite u domovima svojim daskama obloženim, kad je ovaj dom
uništen?
5 Ovako govori Gospod nad Vojskama: Pazite dobro na putove svoje!
6 Mnogo sijete, a malo žanjete, jedete, a niste siti, pijete, i napojit se ne možete, odjeveni
ste, a nije vam toplo. Poslenik zarađuje plaću, no stavlja je u prodrtu vreću.
7 Ovako govori Gospod nad Vojskama: Pazite dobro na putove svoje!
8 Idite na goru i donesite drva pa zidajte dom; a ja ću se obradovati i proslavit ću se,
govori Gospod.
9 Vi ste mnogo računali, a gle, malo vam je, donijeli ste sebi, ali sam vam to raspuhao.
Zašto? - govori Gospod nad Vojskama. - Radi doma moga koji je uništen, dok vi svaki za
svojim domom žurite.
10 Zato vam nebesa uskratiše rosu, a zemlja svoje plodove.
11 Dozvao sam sušu na zemlju i na gore, na žito, na vino i na ulje, i na sve što zemlja daje,
na ljude i na životinje, i na svako djelo ruku.”
12 Zerubabel, sin Šealtielov, i Jošua, sin Josadakov, veliki svećenik, te sav ostali narod
poslušaše glas Gospoda, Boga svoga, i riječi proroka Hagaja, prema naredbi koju mu dade
Gospod, njihov Bog. I narod obuze strah pred Gospodom.
13 Hagaj, izaslanik Gospodnji, reče narodu po zapovijedi Gospodnjoj: “Ja sam s vama, riječ
je Gospodnja.”
14 Gospod podiže duh Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku Judeje, i Jošui, sinu
Josadakovu, velikom svećeniku, te svemu ostalom narodu.
15 I oni dođoše i počeše raditi u domu Gospoda nad Vojskama, Boga svoga, dvadeset
četvrtoga dana šestoga mjeseca, druge godine kralja Darija.
LB) Hagaj glava 2

1 Dvadeset prvog dana sedmoga mjeseca riječ Gospodnja progovori preko proroka Hagaja
i reče:
2 “Kaži sada Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku Judeje, i Jošui, sinu Josadakovu,
velikom svećeniku, i ostalom narodu:
3 Tko je među vama ostao koji je ovaj dom u ranijoj slavi vidio? A kako ga sad vidite? Nije
li prema onome kao ništa pred vašim očima?
4 A sad, učvrsti se, Zerubabele, govori Gospod, učvrsti se, Jošua, sine Josadakov, veliki
svećeniče! Učvrsti se, cijeli narode u zemlji, govori Gospod, i na posao! Jer ja sam s vama,
govori Gospod nad Vojskama.
5 Čuvam Savez koji sam s vama sklopio kada iziđoste iz zemlje egipatske, duh je moj među
vama, ne bojte se!
6 Jer ovako govori Gospod nad Vojskama: Još malo vremena, pa ću i nebo i zemlju
potresti, i more i suhu zemlju.
7 Potrest ću sve narode; steći će se blago svih naroda, i ja ću ovaj dom napuniti slavom,
8 Moje je srebro i moje je zlato, govori Gospod nad Vojskama.
9 I slava će ovoga doma biti veća nego onoga prvoga, govori Gospod nad Vojskama!
Ovome ću mjestu dati mir, govori Gospod nad Vojskama.
10 Dvadeset četvrtoga dana devetog mjeseca druge godine Darijeve riječ Gospodnja
progovori preko proroka Hagaja i reče:
11 Ovako govori Gospod nad Vojskama: Upitaj svećenike što kaže Zakon i reci:
12 “Ako netko nosi posvećeno meso u skutu svoje haljine, pa se skutom svojim dotakne
kruha, variva, vina, ulja ili kakvog god jela, hoće li se te stvari posvetiti?” Svećenici
odgovoriše: “Ne!”
13 A Hagaj reče: “Ako netko koji se okaljao mrtvacem dotakne što od toga, hoće li to
postati nečisto?” Svećenici odgovoriše: “Postat će nečisto.”
14 Tada Hagaj reče: “Takav je taj narod i to pleme preda mnom, govori Gospod, takva su
sva djela ruku njegovih; i što mi prinose, nečisto je.”
15 Pazite zato dobro na ono što se do ovoga dana zbilo, prije no što se kamen postavi na
kamen u Hramu Gospodnjemu.
16 Tada kad se dolazilo na hrpu od dvadeset mjera bilo ih je samo deset; kada se na badanj
dolazilo od pedeset mjera bilo ih je samo dvadeset.
17 Udarao sam vas sušom, medljikom i gradom, udario na svako djelo vaših ruku, ali se vi
ne obratiste k meni, govori Gospod.
18 Pazite dobro na ono što se do ovoga dana zbilo, od dvadeset četvrtog dana devetog
mjeseca - kad se počeo graditi Hram Gospodnji; pazite dobro na to!
19 Ima li još sjemena u žitnicama? Ni loza, ni smokva, ni nar, ni maslina ne dadoše ploda.
Ali ću od ovoga dana blagoslov svoj širiti.
20 Riječ Gospodnja progovori po drugi put Hagaju dvadeset četvrtog dana istoga mjeseca i
reče:
21 Govori Zerubabelu, namjesniku Judeje, i reci mu: Potrest ću nebo i zemlju,
22 oborit ću kraljevstvima prijestolja, satrt ću silu kraljevstava naroda, prevalit ću kola i
one koji na njima sjede; popadat će konji i konjanici, svaki od mača druga svoga.
23 U taj dan, govori Gospod nad Vojskama, uzet ću te, Zerubabele, sine Šealtielov, slugo
moj, govori Gospod, i kao pečat čuvat ću te, jer sam tebe izabrao, govori Gospod nad
Vojskama.
PROROK ZAHARIJA
LB) Zaharija glava 1

1 Osmoga mjeseca druge godine Darijeve riječ Gospodnja progovori proroku Zahariji, sinu
Berekje, sina Idonova, i reče:
2 “Gospod se silno naljutio na vaše oce.
3 Zato im reci: Ovako govori Gospod nad Vojskama: Vratite se k meni, govori Gospod nad
Vojskama, i ja ću se vratiti k vama, govori Gospod nad Vojskama.
4 Ne budite kao oci vaši, kojima se obraćahu prvi proroci govoreći: Ovako govori Gospod
nad Vojskama: Vratite se sa zlih putova svojih! Ali oni niti poslušaše, niti su pazili na
mene, govori Gospod.
5 Gdje su oci vaši i proroci, jesu li mogli živjeti vječno?
6 Ali riječi moje i naredbe moje, koje dadoh slugama svojim, prorocima, ne stigoše li vaše
oce? Oni se obratiše i rekoše: Gospod nad Vojskama postupi s nama kao što je odlučio
učiniti po putovima i po djelima našim.”
7 Dvadeset četvrtoga dana jedanaestog mjeseca, a to je mjesec Šebat, druge godine
Darijeve, riječ Gospodnja progovori Zahariji, sinu Berekje, sina Idonova, i reče:
8 Imao sam noću viđenje. Jedan čovjek bijaše na riđanu i stajaše među mirtama na
hladovitu mjestu; za njim bijahu konji riđi, šareni i bijeli.
9 Ja rekoh: “Što su ovi konji, gospode moj?” A anđeo koji je govorio sa mnom, reče mi:
“Pokazat ću ti koji su ovo konji.”
10 Čovjek koji stajaše među mirtama progovori: “Ovo su oni koje Gospod posla da obilaze
zemlju.”
11 A oni se obratiše anđelu Gospodnjemu, koji stajaše među mirtama, i rekoše: “Obiđosmo
zemlju, i gle, sva zemlja počiva i u miru je.”
12 Tada anđeo Gospodnji uze riječ i reče: “Gospode nad Vojskama, kad ćeš se već smilovati
Jeruzalemu i gradovima Judinim, na koje se srdiš već sedamdeset godina?”
13 Gospod odgovori dobrim riječima, riječima utjehe, anđelu koji je govorio sa mnom.
14 I anđeo koji je govorio sa mnom reče mi: “Viči i reci: Ovako govori Gospod nad
Vojskama: Velika me ljubomora obuze na Jeruzalem i na Sion,
15 i silno sam ljut na ohole narode; jer bijah samo malo ljut, ali oni prevršiše mjeru.
16 Zato ovako govori Gospod: Vraćam se Jeruzalemu s milošću; moj će se dom opet
sagraditi u njemu, opet će se u Jeruzalemu pritezati mjeračko uže.
17 Opet viči i reci: Ovako govori Gospod nad Vojskama: Moji će gradovi opet obilovati
dobrom; Gospod će utješiti Sion i izabrati Jeruzalem.”
18 Ja podigoh oči i pogledah, i gle, tu bijahu četiri roga.
19 Rekoh anđelu koji je govorio sa mnom: “Što su ti rogovi?” A on mi reče: “To su rogovi
koji razmetnuše Judu, Izraela i Jeruzalem.”
20 Zatim mi Gospod pokaza četiri kovača.
21 Ja rekoh: “Što će oni raditi?” A on reče: “To su rogovi koji razmetnuše Judu, da nitko ne
podiže glave; a ovi kovači dođoše da ih prestraše i da odbiju rogove naroda koji podigoše
rog na zemlju Judinu da je razmetnu.”

1 Ja podigoh oči i pogledah, i gle, tu bijaše čovjek s mjeračkim užetom u ruci.
2 Ja rekoh: “Kamo ideš?” A on mi reče: “Idem izmjeriti Jeruzalem, da vidim kolika mu
treba širina i kolika dužina.”
3 I gle, anđeo koji je govorio sa mnom iziđe, a drugi anđeo pođe mu ususret.
4 On mu reče: “Trči i reci onome mladiću: Jeruzalem će biti otvoren grad radi mnoštva
ljudi i životinja što će biti u njemu;
5 ja ću mu biti - govori Gospod - zid plameni unaokolo i slava njegova usred njega.”
6 Bježite, bježite iz sjeverne zemlje, govori Gospod. Jer vas razasuh u četiri vjetra neba,
govori Gospod.
7 Spasi se, Sione, ti koji živiš kod kćeri babilonske!
8 Jer ovako govori Gospod nad Vojskama: Poslije ovoga doći će slava! On me posla k
narodima koji vas oplijeniše, jer tko u vas dirne dira mi u zjenicu oka.
9 Gle, ruku dižem na njih, i oni će biti plijen onima koji im bijahu sluge, i znat ćete da me
poslao Gospod nad Vojskama.
10 Klikni radosno i veseli se, kćeri sionska! Jer, evo, dolazim ti i kod tebe ću prebivati,
govori Gospod.
11 Mnogi će narodi prionuti uz Gospoda u taj dan i postat će moj narod. Kod tebe ću
stanovati, i znat ćeš da me tebi poslao Gospod nad Vojskama.
12 Držat će Gospod Judu kao svoju baštinu u svetoj zemlji, i opet će izabrati Jeruzalem.
13 Neka umukne svako tijelo pred Gospodom! Jer on ustaje iz svetoga stana svoga.

1 On mi pokaza Jošuu, velikog svećenika, koji stajaše pred anđelom Gospodnjim, i Satanu,
koji mu stajaše s desne strane da ga optuži.
2 Gospod reče Satanu: “Neka te Gospod ukori, Satane! Neka te Gospod ukori, on koji izabra
Jeruzalem! Nije li on ugarak istrgnut iz ognja?”
3 A Jošua bijaše pokriven prljavim haljinama i stajaše pred anđelom.
4 Anđeo progovori i reče onima koji stajahu pred njim: “Skinite s njega te prljave haljine!”
Pa reče Jošui: “Vidi, skidam s tebe bezakonje tvoje i oblačim te u svečane haljine.”
5 Ja rekoh: “Neka mu stave čist povez na glavu!” I staviše mu čist povez na glavu i obukoše
mu haljine; a anđeo Gospodnji stajaše ondje.
6 Anđeo Gospodnji kaza Jošui ovu poruku:
7 “Ovako govori Gospod nad Vojskama: Ako mojim putovima ideš, i ako držiš ono što sam
naredio da se drži, sudit ćeš Domu mome i čuvat ćeš trijemove moje; dopustit ću ti da
slobodno stupiš među one koji ovdje stoje.
8 Čuj, Jošua, veliki svećeniče, ti i tvoji drugovi što sjede pred tobom; jer će ti ljudi biti
znamenja. Evo, ja ću dovesti slugu svoga, klicu.
9 Jer gle, kamen koji metnuh pred Jošuu, na tom je kamenu sedam očiju; ja ću sam na
njemu urezati ono što se treba urezati, govori Gospod nad Vojskama; i uklonit ću zlo ove
zemlje u jedan dan.
10 u taj dan, govori Gospod nad Vojskama, pozivat ćete jedan drugoga pod lozu i pod
smokvu.”

1 Anđeo koji je govorio sa mnom vrati se i probudi me kao čovjeka koji se iz sna prene.
2 On mi reče: “Što vidiš?” Odgovorih: “Vidim, eto, svijećnjak sav od zlata i na njemu
uljanicu sa sedam žižaka, sa sedam cijevi za sedam žižaka na vrhu svijećnjaka;
3 i uza nj su dvije masline, jedna s desne strane uljanice, a druga s lijeve strane.”
4 I ja rekoh anđelu koji je govorio sa mnom: “Što znače ove stvari, gospodaru?”
5 Anđeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: “Zar ne znaš što znače?” Ja rekoh: “Ne,
gospodaru moj.”
6 Tad mi on reče: “To je riječ Gospodnja Zerubabelu: ne silom, ni snagom, nego duhom
mojim, govori Gospod nad Vojskama.
7 Što si ti, goro velika, pred Zerubabelom? Bit ćeš sravnjena. On će postaviti glavni kamen
usred poklika: ‘Milost, milost za nj!’”
9 “Ruke Zerubabelove osnovaše ovaj dom, ruke će ga njegove i dovršiti, i znat ćeš da me
Gospod nad Vojskama poslao k vama.
10 Jer koji prezreše dan malih početaka, radovat će se kad vide visak u ruci Zerubabelovoj:
Ovih sedam očiju, to su oči Gospodnje koje obilaze svu zemlju.”
11 Ja progovorih i rekoh mu: “Što znače te dvije masline s desne i s lijeve strane
svijećnjaka?”
12 I opet progovorih i rekoh mu: “Što znače one dvije grane maslinove što su među dvije
zlatne cijevi iz kojih se cijedi zlato?”
13 On mi odgovori: “Zar ne znaš što znače?” Ja rekoh: “Ne, gospodaru.”
14 A on reče: “To su dva pomazanika, koji stoje pred Gospodom cijele zemlje.”

1 Ja podigoh opet oči i pogledah, i gle, tu bijaše savijen list koji je letio.
2 On mi reče: “Što vidiš?” Odgovorih: “Vidim savijen list koji leti; dug je dvadeset lakata, a
širok deset.”
3 On mi reče: “To je prokletstvo koje se širi nad svom zemljom; jer će se po njemu svaki
kradljivac istrijebiti odavde, kao i svaki krivokletnik.
4 Ja ga puštam, govori Gospod nad Vojskama, da uđe u kuću kradljivca i u kuću onoga koji
se kune mojim imenom krivo, da se nastani u njoj i da je satre zajedno s drvljem i
kamenjem,”
5 Anđeo koji je sa mnom govorio iziđe i reče mi: “Podigni oči i gledaj što odande izlazi!”
6 Ja odgovorih: “Što je to?” A on reče: “To je efa što izlazi.” I doda: “To je bazakonje
njihovo po svoj zemlji.”
7 I gle, podiže se veliki komad olova, a jedna žena sjedila je usred efe.
8 On reče: “To je bezdušnost.” Gurnu je u efu, a na otvor baci onaj komad olova.
9 Ja podigoh oči i pogledah, i gle, pojaviše se dvije žene. Vjetar im je puhao u krila; imale
su krila kao u rode. Digoše efu između zemlje i neba.
10 Rekoh anđelu koji je govorio sa mnom: “Kamo nose efu?”
11 On mi odgovori: “One će joj načiniti kuću u zemlji šinearskoj, pa kad bude gotova,
stavit će je na njezino mjesto.”

1 Ja podigoh opet oči i pogledah, i gle, četvora kola izlažahu između dva brda, a ta brda
bijahu od bakra.
2 U prvim kolima bijahu riđani, u drugima vranci,
3 u trećima bijelci, a u četvrtim kolima dorati.
4 Progovorih i rekoh anđelu koji je govorio sa mnom: “Što je to, gospodaru?”
5 Anđeo mi odgovori: “To su četiri vjetra nebeska koja izlaze iz mjesta gdje bijahu pred
Gospodom cijele zemlje.
6 Konji vrani što su u jednim kolima, oni idu u sjevernu zemlju; bijeli idu za njima, šareni
idu u južnu zemlju.
7 Riđi izlaze i traže da obiđu zemlju.” Anđeo im reče: “Idite, obiđite zemlju!” I oni krenuše
obilaziti zemlju.
8 On me zovnu i reče mi: “Gle, oni koji idu u sjevernu zemlju umiruju gnjev moj u zemlji
sjevernoj.”
10 Primit ćeš darova od roblja, od Heldaja, Tobije i Jedaje, i ići ćeš u isti dan u dom Jošije,
sina Sefanijina, kamo oni svratiše dolazeći iz Babilona.
11 Uzet ćeš srebra i zlata i načinit ćeš krune, pa ih stavi na glavu Jošui, sinu Josadakovu,
velikom svećeniku.
12 Kazat ćeš mu: “Ovako govori Gospod nad Vojskama: Gle, čovjek kome je ime klica
proklijat će na mjestu svome i sagradit će Hram Gospodnji.
13 On će sagraditi Hram Gospodnji i nosit će znake veličanstva, vladat će na svom
prijestolju i bit će svećenik na prijestolju svome. Među njima vladat će savršen sklad.
14 Krune će biti za Heldaja, Tobiju i Jedaja, i za Jošiju, sina Sefanijina, na spomen u Hramu
Gospodnjemu.
15 Oni koji su daleko doći će i graditi Hram Gospodnji, i znat ćete da me Gospod nad
Vojskama poslao k vama. To će biti ako slušate glas Gospoda, Boga svoga.
1 Četvrte godine kralja Darija riječ Gospodnja progovori Zahariji četvrtoga dana devetoga
mjeseca, a to je mjesec Kislev.
2 Betel je poslao Sar-Esera i Regem-Meleka s njihovim ljudima da mole Gospoda
3 i da kažu svećenicima doma Gospoda nad Vojskama i prorocima: “Treba li da plačem
petoga mjeseca i da postim kao što sam toliko godina činio?”
5 “Kaži svemu narodu zemlje i svećenicima: Kad ste postili i tužili petoga i sedmoga
mjeseca već sedamdeset godina, jeste li radi mene postili?
6 A kad jedete i pijete, niste li vi sami ti koji jedete i pijete?
7 Ne znate li riječi koje je proglasio Gospod preko prvih proroka, kad Jeruzalem bijaše
naseljen i miran, s gradovima svojim oko sebe, i kad bijahu naseljeni južni kraj i ravnica?”
8 Riječ Gospodnja porogovori Zahariji i reče:
9 “Ovako govori Gospod nad Vojskama: Sudite istinito i budite dobri i milosrdni jedan
drugome.
10 Ne činite krivo udovici i siroti, strancu i siromahu, i u srcu svome ne smišljajte zlo
jedan drugome.
11 Ali oni ne htjedoše slušati, nego prkosno okrenuše leđa i zatisnuše uši svoje da ne čuju.
12 Otvrdnuše srce svoje kao dijamnant, da ne čuju Zakon i riječi koje posla Bog nad
Vojskama duhom svojim preko prvih proroka. Zato se raspali gnjev Gospoda nad
Vojskama.
13 Kad je zvao, oni ne poslušaše, i zato ih ja ne slušah kad su oni zvali, govori Gospod nad
Vojskama.
14 Ja ih razmetnuh po svim narodima koje nisu poznavali; zemlja bi opustošena za njima,
nitko više nije ulazio u nju niti izlazio iz nje. Tako su od zemlje milina napravili pustinju.

1 Riječ Gospoda nad Vojskama ovako progovori:
2 “Ovako govori Gospod nad Vojskama: Obuze me na Sion silna ljubomora i veliki gnjev.
3 Ovako govori Gospod: Vraćam se na Sion, naselit ću se usred Jeruzalema. Jeruzalem će se
zvati grad vjerni, a gora Gospoda nad Vojskama Sveta gora.
4 Ovako govori Gospod nad Vojskama: Opet će sjediti starci i starice po ulicama
jeruzalemskim sa štapom u ruci velike starosti svoje.
5 Ulice će gradske biti pune dječaka i djevojčica koji će se igrati po njima.
6 Ovako govori Gospod nad Vojskama: Ako to bude čudno u očima ostatka toga naroda u
to vrijeme, hoće li to biti čudno i u mojim očima, govori Gospod nad Vojskama.
7 Ovako govori Gospod nad Vojskama: Evo, izbavljam svoj narod iz zemlje istočne i iz
zemlje zapadne.
8 Vratit ću ih, i oni će se nastaniti usred Jeruzalema. Bit će mi narod, a ja ću im biti Bog
istinom i pravdom.
9 Ovako govori Gospod nad Vojskama: Neka ojačaju ruke vama koji slušate u ovo vrijeme
ove riječi iz usta proroka od dana kad se osnovao dom Gospoda nad Vojskama da se
sagradi Hram.
10 Jer prije tih dana ne bijaše nagrade ni za čovjeka ni za životinju, niti bijaše mira od
neprijatelja onome koji je odlazio, ni onome koji je dolazio. Ja pustih sve ljude jednoga na
drugoga.
11 Sada nisam kao prije ostatku toga naroda, govori Gospod nad Vojskama.
12 Jer će usjevi napredovati, loza će donositi ploda, zemlja će rađati svoj rod, a nebo će
davati rosu. Sve ću ja to dati ostatku toga naroda.
13 I kao što bijaste pod prokletstvom među narodima, dome Judin i dome Izraelov, tako ću
vas izbaviti, i bit ćete blagoslovljeni. Ne bojte se i neka ojačaju mišice vaše!
14 Jer ovako govori Gospod nad Vojskama: Kao što vam naumih zlo učiniti kad me oci vaši
dražiše, govori Gospod nad Vojskama, i ne pokajah se,
15 tako opet u ove dane naumih da činim dobro Jeruzalemu i domu Judinu. Ne bojte se!
16 Evo što vam je činiti: Govorite istinu jedan drugome, sudite pravo i za mir na vratima
svojim.
17 Ne smišljajte jedan drugome zlo u srcu svome i ne ljubite krive zakletve. Jer sve to ja
mrzim, govori Gospod.”
18 Riječ Gospoda nad Vojskama ovako mi progovori:
19 “Ovako govori Gospod nad Vojskama: Post četvrtoga, post petoga, post sedmoga i post
desetoga mjeseca obratit će se za dom Judin u radost i veselje, u vesele blagdane. Ali
ljubite istinu i mir!”
20 “Ovako govori Gospod nad Vojskama: Još će dolaziti narodi i stanovnici mnogih
gradova.
21 Dolazit će stanovnici jednoga grada u drugi, govoreći: Hajde da se molimo Gospodu i da
tražimo Gospoda nad Vojskama! Ići ćemo i mi.
22 Tako će dolaziti mnogi narodi tražiti Gospoda nad Vojskama u Jeruzalemu i moliti lice
Gospodnje.
23 Ovako govori Gospod nad Vojskama: U to će vrijeme deset ljudi od naroda svih jezika
hvatati jednoga Židova za skut govoreći: Idemo s vama, jer saznasmo da je s vama Bog.”

1 Proroštvo. Riječ Gospodnja o zemlji Hadraku; ona nad Damaskom zastaje, jer oko
Gospodnje pazi na ljude kao i na sva plemena Izraelova.
2 I nad Hamatom zastaje, na granici damaščanskoj, nad Tirom i nad Sidonom, pored sve
mudrosti njihove.
3 Tir je sebi bedeme sagradio, i srebra je kao praha sabrao, i zlata kao blata s ulica.
4 Gle, Gospod će ga pokupiti, silu će njegovu u more baciti,
5 Vidjet će to Aškelon i uplašiti se, a i Gaza, i obuzet će je drhtanje, a i Ekron, jer će se duh
njegov zbuniti. Nestat će kralja iz Gaze, Aškelon neće više biti naseljen.
6 i on će ognjem izgorjeti.
6 Tuđinac će u Ašdodu stanovati, i silu ću filistejsku oboriti.
7 Istrgnut ću krv iz usta njegovih i poganstvo iz zuba njegovih; pa će i on ostati Bogu
našemu; on će biti kao poglava r u Judi, a Ekron će kao Jebusejac biti.
8 Utvrdit ću tabor oko doma svoga, da ga od vojske branim, od onih koji idu i koji dolaze,
pa zatirač neće više prolaziti posred njih, jer su moje oči sada na nj upravljene.
9 Kliči od radosti, kćeri sionska. Podvikuj od veselja, kćeri jeruzalemska! Gle, dolazi kralj
tvoj! Pravedan je i pobjeđuje, krotak je; na magaretu jaše, na magaretu, mladu
magaričinu.
10 Uništit ću kola efrajimska i konje jeruzalemske; uništit će se bojni lukovi. On će
narodima objaviti mir i vladat će od mora do mora, od rijeka do krajeva zemlje.
11 A za tebe i za Savez tvoj, krvlju zapečaćen, izvadit ću roblje tvoje iz jame bezvodne.
12 Vratit će se u grad sužnji puni nade. To još danas tebi javljam, dvostruko ću ti uzvratiti.
13 Jer ja zapeh Judu kao luk, naoružah se Efrajimom kao lukom, ja ću sinove tvoje, Sione,
zavitlati protiv sinova javanskih, učinit ću te mačem junačkim.
14 Gospod će se nad njima pokazati, i strijele će njegove letjeti kao munje; zatrubit će
Gospod, Vječni, u trubu, i s južnim doći će vihorom.
15 Gospod će ih nad Vojskama zaklanjati; najest će se i suzbiti kamenje iz praćaka, napit
će se i vikati kao da ih je obuzelo vino; puni će kao pehar biti, kao uglovi na žrtveniku.
16 Spasit će ih Gospod, Bog njihov, u taj dan kao stado svojega naroda, jer su oni drago
kamenje na vijencu koje će blistati u zemlji njegovoj.
17 Ah! Kako će sretan, kako lijep biti! Od žita će rasti mladići, a od slatkog vina djevojke.

1 Tražite od Gospoda kišu, kišu proljetnu! Gospod će pustiti munje i dat će vam kišu
obilatu; svakome će u polju dati trave.
2 Jer idoli ništave riječi govore, vračevi lažno prorokuju, lažu snovi i taštinom tješe. Zato
oni kao stada lutaju, nevoljni su jer pastira nemaju.
3 Gnjev se moj na pastire raspali, i kaznit ću jarce. Jer obilazi Gospod nad Vojskama stado
svoje doma Judina, i od njega će konja gizdava za boj napraviti.
4 Od njega će poteći kamen zaglavni, klin šatorski, luk ubojit, od njega sve vojskovođe
izaći.
5 I oni će kao junaci neprijatelje svoje gaziti kao blato ulično u boju; i borit će se, jer će
Gospod biti s njima, i osramotit će one koji konje jaše.
6 Okrijepit ću dom Judin, izbavit ću dom Josipov. Povratit ću ih, jer sam se na njih
smilovao, i bit će kao da ih nisam odbacio, jer sam ja Gospod, njihov Bog, i uslišat ću ih.
7 Efrajim će kao junak biti, srce će mu se radovati kao od vina. Vidjet će to sinovi njihovi i
radovat će se, radovat će se u Gospodu srce njihovo.
8 Zazviždat ću im i sabrati ih, jer ih otkupljujem; i bit će opet brojni kao što bijahu.
9 Rasijat ću ih među narode, i iz dalekih će se mjesta mene spominjati. Živjet će s djecom
svojom i vratit će se.
10 Vratit ću ih iz zemlje egipatske, pokupit ću ih iz Asirije, dovest ću ih u zemlju gileadsku
i na Libanon, i neće im biti dosta mjesta.
11 On će more tjeskobe prelaziti, udarit će valove morske, i sve će dubine riječne
presahnuti; oborit će se ponos asirski, nestat će žezla egipatskog.
12 Gospodom ću ih okrijepiti, i oni će hoditi u njegovo ime, govori Gospod.

1 Otvori, Libanone, svoja vrata, neka oganj spali tvoje cedrove!
2 Ridaj, čemprese, jer se cedar obori; koji se uzdigoše, propadoše! Ridajte, hrastovi
bašanski, jer se obori šuma nedostupna.
3 Stoji jauk pastira, jer se zatre slava njihova, jer se ponos jordanski obori.
4 Ovako govori Gospod, Bog moj: Pasi ovce klanju namijenjene!
5 Bez kazne ih kolju koji ih nabave, a koji ih prodaje govori: Blagoslovljen budi Gospod jer
se obogatih, a pastiri ih njihovi ne štede.
6 Jer ne žalim više stanovnike zemlje, govori Gospod; i, eto, predajem ljude jednog
drugome u ruke, i u ruke kralju njihovome; oni će uništiti zemlju, a ja neću izbavljati iz
njihovih ruku.
7 Tada stadoh pasti ovce namijenjene klanju, najvnevoljnije od stada. Uzeh dvije palice i
nadjenuh jednoj ime Milost, a drugoj Sveza. I pasoh ovce.
8 Pogubih tri pastira za mjesec dana; duša moja bijaše ljuta na njih, a i duša njihova mrzila
je mene.
9 I rekoh: Neću vas više pasti; koja pogine, neka pogine, a koja propadne, neka propadne;
koje ostanu, neka se među sobom proždiru!
10 Ja uzeh svoju palicu Milost i slomih je, da ukinem Savez koji učinih sa svim narodima.
11 On se ukine onoga dana, a nevoljne ovce koje gledahu na me poznaše da je to bila riječ
Gospodnja.
12 Ja im rekoh: “Ako vam je dobro, dajte mi plaću; ako nije, nemojte.” I izmjeriše mi plaću,
trideset šekela srebra.
13 Gospod mi reče: “Baci lončaru tu sjajnu cijenu kojom me procijeniše!” Uzeh trideset
šekela srebra i bacih ih lončaru u Dom Gospodnji.
14 Zatim slomih drugu palicu, Svezu, da ukinem bratstvo između Judeje i Izraela.
15 Gospod mi reče: “Uzmi još alat bazumna pastira!
16 Jer, evo, ja ću podignuti pastira u zemlji koji neće mariti za ovce koje ginu, neće tražiti
nejake, niti će vidati ranjene, niti će nositi sustale, nego će jesti meso od pretilih i
rastrgnut će ih do papaka nogu njihovih.
17 Teško nikakvu pastiru koji napušta ovce svoje. Mač pao na desnicu njegovu i na desno
oko njegovo! Usahnula mu desnica, oslijepilo mu desno oko!”

1 Proroštvo, riječ Gospodnja, o Izraelu. Ovako govori Gospod koji je razapeo nebo i
osnovao zemlju te usadio duh čovjeku kojega je stvorio:
2 Gle, učinit ću Jeruzalem čašom opojnom za sve okolne narode, pa i za Judu za opsade
Jeruzalema.
3 Toga ću dana učiniti od Jeruzalema težak kamen za sve narode; satrt će se svi koji ga
podignu, a skupit će se svi narodi zemlje.
4 U taj ću dan učiniti, govori Gospod, da svi konji postanu plahoviti, a svi konjanici bijesni.
Ali će oči moje biti otvorene prema domu Judinu, kad oslijepim sve konje naroda.
5 Vođe Judine u srcu će svome govoriti: “Stanovnici Jeruzalema sila su naša po Gospodu
nad Vojskama, Bogu njihovu.”
6 U taj dan ću od vođa Judinih učiniti kao zapaljeno ognjište među drvećem, kao buktinju
razgorjelu među snopovima. I proždirat će i desno i lijevo sve narode unaokolo; a
Jeruzalem će opet ostati na svome mjestu, u Jeruzalemu.
7 Gospod će najprije spasiti šatore Judine, da se slava doma Davidova i slava žitelja
Jeruzalema ne uzdigne iznad Jude.
8 U taj dan će Gospod zaklanjati stanovnike jeruzalemske; i najslabiji će u taj dan biti kao
David. Dom Davidov kao Bog će biti, kao anđeo Gospodnji pred njima.
9 U taj dan tražit ću da istrijebim sve narode koji pođu na Jeruzalem.
10 Tada ću na dom Davidov i na stanovnike Jeruzalema izliti duh milosti i pobožnosti, a
oni će oči svoje upraviti na me, koga probodoše, i plakat će kao za jedincem sinom, i tužit
će ko za prvorođencem.
11 Velika će žalost toga dana vladati u Jeruzalemu, kao žalost u Hadad-Rimonu u dolini
megidskoj.
12 U žalosti bit će zemlja, svaka porodica za se; porodica doma Davidova za se, a žene
njihove za se; porodica doma Natanova za se, a žene njihove za se;
13 porodica doma Levijeva za se, a žene njihove za se; porodica Šimejeva za se, a žene
njihove za se;
14 i sve ostale porodice, svaka za se, a žene njihove za se.

1 U taj će se dan otvoriti izvor domu Davidovu i žiteljima Jeruzalema, za grijeh i za
nečistoću.
2 U taj ću dan, veli Gospod nad Vojskama, istrijebiti iz zemlje imena idola, da se više ne
spominju; a i proroke i nečist duh uklonit ću iz zemlje.
3 I ako još tko prorokuje, reći će mu otac njegov i mati njegova koji ga rodiše: “Nećeš
živjeti, jer laži u ime Gospodnje govoriš! Otac i mati koji su ga rodili, probost će ga kada
bude prorokovao.
4 U taj dan stidjet će se proroci svojih viđenja kada su prorokovali, i neće se više plaštem
od kostrijeti ogrtati da bi lagali.
5 Svaki će od njih tada reći: “Nisam prorok, ja sam ratar, zemlja je moje dobro od
mladosti.”
6 A ako ga netko upita: “Odakle ti rane po rukama?” - odgovorit će: “Zadobih ih u kući
prijatelja svoga.”
7 Digni se, maču, na pastira moga, protiv čovjeka, drugara moga, govori Gospod nad
Vojskama. Udri pastira i neka se razbježe ovce! I ruku ću svoju pružiti slabima.
8 U svoj će se zemlji, govori Gospod, dvije trećine istrijebiti, zatrti, a trećina će ostati.
9 Tu ću trećinu kroz oganj provesti, pretopit ću je kao što se pretapa srebro, iskušat ću je
kao što se kuša zlato. Prizivat će oni ime moje, i ja ću ih uslišati. Reći ću: “Ovo je moj
narod,” a oni će reći: “Gospod je moj Bog!”

1 Evo, ide dan Gospodnji, i plijen će se tvoj usred tebe dijeliti.
ve ću narode skupiti da napadnu Jeruzalem. Zaposjest će grad, opljačkat će se domovi,
osramotiti žene; pola grada u roblje će otići, ali ostatak naroda neće biti istrijebljen.
3 Gospod će se pojaviti, ratovat će protiv naroda kao što se u dan boja ratuje.
4 Noge će njegove u taj dan na Maslinskoj gori stajati, na istočnoj strani Jeruzalema, i
Maslinska će se gora od istoka do zapada po sredini raspasti i nastat će golema dolina.
Polovica gore otići će na sjever, a polovica na jug.
5 Bježat ćete tada u dolinu gora mojih, jer će ta dolina do Azela dopirati. Bježat ćete kao
što ste pred potresom bježali, u vrijeme Uzije, kralja Judina, i doći će Gospod, Bog moj, i
svi sveti njegovi s njime.
6 Toga dana neće biti svjetlosti, bit će zima i led.
7 Bit će to dan jedinstven, poznat Gospodu, ni dan ni noć; ali će se predvečer pojaviti
svjetlost.
8 U taj će dan žive vode poteći iz Jeruzalema, i proteći će pola k moru istočnome, a pola k
zapadnome; bit će i ljeto i zima.
9 Gospod će biti kralj nad cijelom zemljom. U taj će dan Gospod biti jedini Gospod, a
njegovo ime jedino ime.
10 Sva će zemlja postati kao ravnica od Gebe do Rimona s juga do Jeruzalema; Jeruzalem
će se uzvisiti i na svome mjestu ostati od vrata Benjaminovih do Prvih vrata, do Vrata
ugaonih, a od kule Hananeelove do Kraljeva tijeska.
11 Stanovat će se u njemu i neće više biti prokletstva. Jeruzalem će živjeti u miru.
12 Evo zla kojim će Gospod udariti sve narode koji zavojšte protiv Jeruzalema: meso će im
se raspadati dok još budu na nogama stajali; oči će im se u dupljama svojim zagnojiti, a
jezik će im u ustima gnjiti.
13 U taj će dan Gospod veliki metež među njih uvesti, jedan će drugoga za ruku hvatati, i
dignut će ruke jedni na druge.
14 I Juda će u Jeruzalemu ratovati, i sabrat će se blago okolnih naroda, zlato, srebro i
mnogo haljina.
15 Zlo će i konje snaći, mazge, deve i magarce, i sve životinje koje budu u tom polju. Ovo
će zlo biti jednako prvome.
16 Tko preživi od svih naroda koji dođu na Jeruzalem, dolazit će svake godine da se
poklone kralju, Gospodu nad Vojskama, i da slave Blagdan sjenica.
17 Ako bude porodica na zemlji koje u Jeruzalem ne dođu da se poklone kralju, Gospodu
nad Vojskama, neće kiša na njih padati.
18 I ako se pleme egipatsko ne podigne i ne dođe, neće kiša na njega padati, pogodit će ga
bič kojim će Gospod udariti narode koji ne dođu na Blagdan sjenica.
19 To će biti kazna Egiptu, kazna svim narodima koji ne dođu na Blagdan sjenica.
20 U taj dan će na konjskim praporcima pisati: “Svetost Gospodu!” A kotlovi doma
Gospodnjega bit će kao pehari pred žrtvenikom.
21 Svaki kotao u Jeruzalemu i u Judeji posvetit će se Gospodu nad Vojskama; svi koji žrtve
prinose doći će i služiti se njima kad kuhaju meso; u domu Gospoda nad Vojskama neće
više biti trgovaca u taj dan.
PROROK MALAHIJA
LB) Malahija glava 1

1 Proroštvo, riječ Gospodnja Izraelu po Malahiji.
2 Volio sam vas, govori Gospod, i vi pitate: “Po čemu si nas volio?” Ne bijaše li Ezav brat
Jakovu? - govori Gospod. Ipak sam zavolio Jakova,
3 a zamrzio Ezava. Od gora sam njegovih pustinju učinio, i baštinu sam njegovu šakalima
pustinjskim predao.
4 Ako Edom kaže: “Uništeni smo, ali ćemo opet podići ruševine!”, ovako govori Gospod
nad Vojskama: Neka oni grade, ja ću razgraditi. I nazvat će se Zemljom bezakonja, narod
na koga je navijeke gnjevan Gospod.
5 Vidjet će to oči vaše, i kazat ćete: “Velik je Gospod preko granica Izraelovih.”
6 Sin poštuje oca svoga, sluga gospodara svoga. Ako sam ja otac, gdje je čast koju mi
dugujete? Ako sam gospodar, gdje je strah koji mi dugujete? - - govori Gospod nad
Vojskama, vama svećenicima, koji moje ime prezirete i govorite: “U čemu smo ime tvoje
7 Na žrtvenik moj pogano jelo donesite i govorite: “Čime li te oskvrnismo?” Time što
govorite: “Stol je Gospodnji nevažan.”
8 Kad na žrtvu slijepu životinju prinosite, nije li to zlo? Kada hromu ili bolesnu životinju
prinosite, nije li to zlo? Prinesi je namjesniku svome! Hoće li te on lijepo primiti, hoće li
lijepo na te pogledati? - - govori Gospod nad Vojskama.
9 Molite zato Boga da vam se smiluje! Od vas to dolazi. Hoće li vas on milostivo primiti? -
10 O, kada bi tko od vas zatvorio vrata da uzalud oganj na žrtveniku mome ne palite! Ništa
mi od vas ugodno nije, govori Gospod nad Vojskama, ni prinosi iz vaših ruku nisu mi
ugodni.
11 Jer od izlaska do zalaska sunca moje je ime veliko među narodima, na svakome se
mjestu tamjan u čast moga imena pali i čisti mu se prinosi prinose; jer je ime moje veliko
među narodima, govori Gospod nad Vojskama.
12 Ali ga vi skvrnite govoreći: “Stol je Gospodnji okaljan, hrana je na njemu nikakva.”
13 Govorite: “Gle, šteta truda!” I vi je prezirete, govori Gospod nad Vojskama. A ipak
donosite što je oteto, hromo i bolesno, i to su prinosi koje vi dajete! Mogu li mi oni iz vaših
ruku biti ugodni? - - govori Gospod.
14 Proklet bio varalica koji u stadu svome muško ima, a zavjetuje i prinosi Gospodu jalovu
životinju! Jer ja sam velik kralj, govori Gospod nad Vojskama, i narodi se imena moga
boje.

1 A sad vama, svećenici, ova zapovijed:
2 Ako ne slušate i k srcu ne primate da imenu mome slavu date, govori Gospod nad
Vojskama, prokletstvo ću na vas pustiti, i proklet ću blagoslove vaše; proklet ću ih jer vam
nisu u srcu.
3 Gle, uništit ću vaše usjeve, i u lice ću vam baciti izmet, izmet žrtava koje prinosite, i
odnijet će vas zajedno s njima.
4 I znat ćete da sam vam ja tu zapovijed dao, da se čuva Savez moj s Levijem, govori
5 Savez moj s njime bijaše savez za život i mir, i ja mu to dadoh da bi me se bojao i on me
se bojao. Imena se moga plašio.
6 Zakon istine bijaše u njegovim ustima, bezakonja se ne nađoše na usnama njegovim; sa
mnom je u miru i istini hodio, i mnoge je ljude od zla odvratio.
7 Jer usne svećenika moraju čuvati znanje, i od njegovih se usta traži Zakon, jer je on
vjesnik Gospoda nad Vojskama.
8 Ali vi ste zašli s puta, vi ste od Zakona mnogima napravili spoticanje i Levijev ste Savez
pokvarili, govori Gospod nad Vojskama.
9 Zato ću vas prezrenim i kukavnim pred svim narodima učiniti, jer vi pute moje ne
čuvaste, a svoje obzire čuvate kada tumačite Zakon.
10 Nemamo li svi jednoga oca? Nije li nas sve samo jedan Bog stvorio? Zašto smo, dakle,
nevjerni jedan drugome, skvrneći Savez otaca svojih?
11 Nevjernim se Juda pokazao i gadno je djelo u Jeruzalemu i u Izraelu počinjeno; jer je
Juda oskvrnuo što je Bogu posvećeno, što Bog voli, i prionuo uz kćer tuđega boga.
12 Iskorijenit će Gospod čovjeka koji tako čini, koji bdije i koji odgovara, istrijebit će ga iz
šatora Jakovljeva, onoga koji prinos prinosi Gospodu nad Vojskama.
13 Evo što još činite: Vi suzama žrtvenik Gospodnji zalijevate, plačem i kukanjem. Zato se
on ne obazire više na prinose, niti mu se mili primiti što iz vaših ruku.
14 A vi pitate: “Zašto?” Zato što je Gospod bio svjedok između tebe i žene mladosti tvoje
kojoj nevjeru činiš, mada ti je žena drug saveza tvoga.
15 Nitko nije to pri zdravoj svijesti napravio. Jedan to učini, a zašto? Jer traži potomstvo
koje mu je Bog obećao. Zato se čuvajte u duhu, i neka nitko ne bude nevjeran ženi svoje
mladosti.
16 Jer ja mrzim odpuštanje, govori Gospod, Bog Izraelov, i onoga koji plaštem svojim
pokriva nasilje, govori Gospod nad Vojskama. Zato čuvajte svoj duh i ne budite nevjerni.
17 Dosađujete Gospodu riječima svojim, a pitate: “U čemu dosađujemo?” U tome što
govorite: “Tko zlo čini, dobar je u očima Gospodnjim i njega on ljubi!” ili “Gdje li je Bog
pravde?”

1 Evo, poslat ću vjesnika svoga i on će preda mnom pripraviti put. I odmah će u svoj hram
doći Gospod koga tražite; i vjesnik Saveza koga želite, evo ga, dolazi! - - govori Gospod nad
Vojskama.
2 Tko će podnijeti dan dolaska njegova? Tko će se održati kad se on pokaže? Jer on će biti
kao oganj ljevačev, kao lužina bjeliočeva.
3 I sjest će kao ljevač koji čisti srebro, očistit će sinove Levijeve, pretopit će ih kao zlato i
srebro, i prinijeti Gospodu prinose u pravednosti.
4 Tada će se prinos Jude i Jeruzalema militi Gospodu, kao u davno vrijeme, kao ranijih
godina.
5 Pristupit ću k vama na sud, i žurit ću da svjedočim protiv vračeva i preljubnika, protiv
krivokletnika i onih koji zakidaju plaću nadničarsku, koji udovicu i sirotu tlače, koji
strancu krivo čine, a mene se ne boje, govori Gospod nad Vojskama.
6 Jer ja sam Gospod, i ja se ne mijenjam; a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate bez prestanka.
7 Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne držite ih. Vratite se k meni, i
ja ću se vratiti k vama, govori Gospod nad Vojskama. Pitate: “Kako da se vratimo?”
8 Može li čovjek Boga prevariti? Jer vi mene varate i govorite: “U čemu smo te prevarili?”
U desetini i u prinosima.
9 Prokletstvo je nad vama, a vi me varate, vi, sav narod!
10 Unesite u Dom svu desetinu, da u Domu mome bude hrane. Tada me iskušajte, govori
Gospod nad Vojskama, i vidjet ćete neću li vam ustave nebeske otvoriti, neću li na vas
11 obilan blagoslov izliti. Radi vas ću zaprijetiti onome koji vas proždire, i neće vam
zatirati plodove zemlje, a loza u vašemu polju neće biti nerodna, govori Gospod nad
Vojskama.
1vi će vas narodi blaženima zvati, jer ćete vi biti zemlja miline, govori Gospod nad
Vojskama.
13 Teške su riječi vaše protiv mene, govori Gospod, a vi pitate: “Što mi imamo protiv
tebe?”
14 Rekoste: “Zaludu je Bogu služiti, kakva nam korist da naredbe njegove čuvamo i da
žalosni hodimo radi Gospoda nad Vojskama?
15 Odsad ćemo sretnima smatrati oholice; da, bezdušnici napreduju, da, Boga kušaju i
izbavljaju se!”
16 Kada razgovaraju oni koji se Boga boje, Gospod ih promatra i sluša, i pred njim se piše
knjiga spomenica za one koji se Gospoda boje i koji časte njegovo ime.
17 Moji će oni biti, govori Gospod nad Vojskama, moji će oni biti u dan koji spremam, i
smilovat ću se njima kao što se otac smiluje sinu koji mu služi.
18 I opet ćete vidjeti razliku između pravednoga i bezdušnika, između onog koji Bogu
služi i onoga koji mu ne služi.

1 Jer, gle, ide dan poput peći užaren. Svi će oholi i bezdušnici biti kao strnjika. Upalit će ih
dan koji ide, govori Gospod nad vojskama, neće im ni korijena ni grane poštedjeti.
2 Ali će vama, koji se imena moga bojite, granuti sunce pravde, i zdravlje ćete pod krilom
njegovim naći. Izlazit ćete i skakati kao telad iz jasala.
3 Zgazit ćete bezdušnike, jer će oni biti kao pepeo pod vašim nogama u dan koji spremam,
4 Zapamtite Zakon Mojsija, sluge moga, kome sam na Horebu propisao naredbe i zakone
za sav Izrael.
5 Evo, poslat ću vam Iliju, proroka, prije nego što dan Gospodnji dođe, taj dan velik i
strašan.
6 I on će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima njihovim, da ne dođem i
prokletstvom svojim ne udarim zemlju.
NOVI ZAVET
EVANĐELJE PO MARKU
LB) Marko glava 1

1 Početak Jevanđelja Isusa Krista, Sina Božjega.
2 Kao što stoji pisano u Isaije proroka: “Evo šaljem svog glasnika pred licem tvojim, koji će
put tvoj pripraviti.
3 To je glas vapijućeg u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnajte staze njegove”-,
4 pojavi se Ivan krsteći u pustinji i propovedajući krštenje pokajanja za oproštenje greha.
5 Sva Judejska zemlja i Jerusalimljani izlažahu k njemu ispovedajući grehe svoje, i on ih je
krštavaše u reci Jordanu.
6 Ivan je imaše odeću od kamilje dlake i kožni pojas okolo bedara, a hranjaše se
skakavcima i medom divljim.
7 On propovedaše govoreći: Za mnom ide silniji od mene, pred kojim ja nisam dostojan
sagnuti se i odrešiti remena na obući njegovoj.
8 Ja sam vas krstio vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.
9 U to vreme dođe Isus iz Nazareta Galilejskog, i bi kršten od Ivana u Jordanu.
10 I u času kad izlažaše iz vode, on vide kako se otvoriše nebesa, i Duh kao golub siđe na
nj.
11 I ču se glas s nebesa koji progovori: Ti si sin moj ljubljeni, u kome je moje blagovoljenje!
12 Odmah zatim izvede Duh Isusa u pustinju,
13 gdje ostade četrdeset dana, iskušan od sotone. I bi sa divljim zverinjem i anđeli mu
služahu.
14 Pošto je Ivan predan, dođe Isus u Galileju, propovedajući jevađelje Božje,
15 i govoreći: Ispuni se vreme, i blizu je kraljevstvo Božje! Pokajte se, i verujte u
jevanđelje!
16 Kako iđaše pokraj mora Galilejskog, vide Simona i Andriju, brata njegova, koji bacahu
mrežu u more, jer bejahu ribari.
17 Isus im reče: Hajdete za mnom i učiniću vas lovcima ljudi.
18 I oni odmah ostaviše mreže svoje i pođoše za njim.
19 Otišavši malo dalje, ugleda Jakova Zevedejeva i Ivana, brata njegova, koji također
bijahu u jednoj lađi i krpljahu mreže.
20 Odmah ih on pozva, i oni, ostavivši oca svoga Zevedeja u lađi s nadničarima, pođoše za
njim.
21 Pođoše u Kapernaum. I u dan subotnui uđe Isus najpre u sinagogu i tu stade učiti.
22 Oni se divljahu nauci njegovoj, jer ih on učaše kao onaj koji vlast ima, a ne kao
književnici.
23 U njihovoj sinagogi bejaše jedan čovek u kome bijaše nečisti duh, koji povika:
24 Šta ima između nas i tebe, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš. Znam te ko si:
Svetac Božji!
25 Ali mu Isus zapreti, govoreći: Ućuti i iziđi iz tog čoveka!
26 I duh nečisti iziđe iz onog čoveka, silno ga tresući i dajući viku veliku.
27 Svi se začudiše, tako da pitahu jedan drugoga: Šta je ovo? Nova nauka! S vlašću i
nečistim duhovima zapoveda, i oni ga slušaju!
28 Glas o njemu raširi se brzo po svoj okolini Galilejskoj.
29 Izišavši iz sinagoge, pođoše u dom Simunov i Andrijin s Jakovom i Ivanom.
30 Tašta Simonova ležaše bolesna od groznice. Odmah kazaše Isusu za nju.
31 Približivši joj se, on je podiže, uzevši je za ruku, i odmah je pusti groznica. Zatim ih ona
posluži.
32 Pred veče, pošto sunce zađe, donesoše k njemu sve bolesne i besne.
33 Sav grad bijaše se sabrao pred njegovim vratima,
34 i on isceli mnoge bolesnike od raznih bolesti, i zle duhove mnoge istera, i ne davaše
zlim duhovima da govore, jer ga oni poznavahu.
35 U jutro, pre svanuća, usta, iziđe i otide na jedno osamljeno mesto i pomoli se ondje.
36 Simun i oni koji bejahu s njim pođoše da ga traže,
37 i našavši ga, rekoše mu: Svi te traže!
38 On im odgovori: Hajdemo u obližnja sela i gradove da i tamo propovedam, jer sam ja
zato došao.
39 I otide da propoveda po sinagogama po svoj Galileji, i izgoni zle duhove.
40 K njemu dođe jedan gubavac, moleći ga klečeći pred njim, i reče mu: Ako hoćeš možeš
učiniti da budem čist.
41 Isus se smilova, pruži ruku, dohvati ga se i reče: Hoću, budi čist!
42 Tek što mu to reče, a guba spade s njega, i on osta čist.
43 Isus ga odmah otpusti, ozbiljno ga opomenu,
44 i reče mu: Pazi da nikome ništa ne kažeš, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi za
očišćenje svoje što je odredio Mojsije, za svedočanstvo njima.
45 Ali on, izišavši, poče toliko pripovedati i kazivati šta je bilo, da Isus ne mogaše javno u
grad ući. I on osta u polju, u pustim mestima, i k njemu iđahu ljudi sa svih strana. Levija
(Mateja) - Pitanje Ivanovih učenika o postu
LB) Marko glava 2

1 Posle nekoliko dana vrati se Isus opet u Kapernaum. Proču se da je u kući,
2 i skupi se toliko ljudi, da nisu mogli da se sprate u prostoru pred vratima. On im je
javljaše riječ.
3 Dođoše mu neki ljudi s uzetim, koga nošahu četvorica,
4 i ne mogući približiti mu se od naroda, otvoriše krov od kuće u kojoj on bijaše, i kroz
otvor spustiše odar na kome ležaše uzeti.
5 Videći veru njihovu, reče Isus uzetome: Sinko, oprošteni su ti gresi tvoji!
6 Ondje seđahu neki književnici, koji govorahu u sebi:
7 Šta ovaj čovek tako govori? On huli! Ko može opraštati grehe osim jedinoga Boga?
8 Odmah razumevši Isus duhom svojim što oni u sebi pomišljahu, reče im: Što imate takve
misli u srcima svojim?
9 Šta je lakše: reći uzetome: “Oprošteni su ti gresi tvoji”, ili: “Ustani, uzmi odar svoj i
hodi?”
10 Ali da znate da vlast ima Sin čovečji na zemlji opraštati grehe, -
11 “Tebi govorim”, - reče uzetome -, “ustani, uzmi odar svoj i idi kući svojoj”.
12 I on odmah usta, uze odar svoj i iziđe pred svima, tako da se svi čuđahu, i hvaljahu
Boga govoreći: Nikad nismo tako nešto videli!
13 Isus iziđe opet na more, i sav narod iđaše k njemu, i on ih učaše.
14 Putem vide Levija, sina Alfejeva, gdje sedi na mestu gdje se naplaćuje carina, i reče mu:
Hajde za mnom. I on usta i pođe za njim.
15 Kada Isus seđaše za trpezom u kući Levijevoj, s njim i s učenicima njegovim seđahu i
mnogi carinici i grešnici, jer ih je bilo mnogo koji bijahu pošli za njim.
16 Videći ga književnici i fariseji gdje jede s carinicima i s grešnicima, govorahu
učenicima njegovim: Zašto s carinicima i grešnicima jede i pije?
17 Cuvši to, Isus im reče: Ne trebaju zdravi lekara, nego bolesni. Nisam ja došao da zovem
pravednike na pokajanje, nego grešnike.
18 Učenici Ivanovi i fariseji pošćahu. I oni dođoše k Isusu i rekoše mu: Zašto učenici
Ivanovi i farisejski poste, a tvoji učenici ne poste?
19 Isus im odgovori: Mogu li svatovi postiti dok je mladoženja s njima? Dokle god imaju sa
sobom mladoženju, ne mogu postiti.
20 Doći će dani, kad će se oteti od njih mladoženja, i tada će postiti u one dane.
21 Niko ne prišiva nove zakrpe na staru haljinu, - inače će nova zakrpa odadreti od
staroga i rupa će još gora biti.
22 I niko ne liva novo vino u stare mehove, - inače novo vino prodere mehove i vino se
prolije, i mehovi propadnu; nego novo vino treba u nove mehove livati. apostola - Napad
književnika i odgovor Isusov - O grehu na Duha Svetoga - Mater i braća Isusova
23 Jednog subotnog dana desi se da Isus prođe kroz useve. Učenici njegovi trgahu putem
klasje.
24 Fariseji mu rekoše: Gle, zašto oni čine što nije dopušteno činiti u subotu?
25 Isus im odgovori: Niste li nikada čitali šta učini David kad bi u teskobi i ogladne s onima
što bejahu s njim?
26 Kako uđe u dom Božji, u vreme prvosveštenika Avijatara, i pojede hlebove za
predstavljanje, kojih ne bejaše slobodno nikome jesti osim sveštenika, i dade ih i onima
koji bejahu s njim?
27 I reče im: Subota je načinjena čoveka radi, a ne čovek subote radi.
28 I tako je Sin čovečji gospodar i od subote.
LB) Marko glava 3

1 Isus uđe opet u sinagogu. U njoj bijaše jedan čovek koji je imao usahnulu ruku.
2 Oni motrahu na Isusa, neće li ga u subotu isceliti, da bi ga mogli okriviti.
3 Isus reče čoveku s usahnulom rukom: Digni se, tu, na sredu!
4 Pa reče njima: Valja li u subotu dobro činiti ili zlo činiti, - spasiti čoveka ili pogubiti ga?
Ali oni ćutahu.
5 Tad, pogledavši na njih sa gnevom, od žalosti što su im tako srca otvrdnula, reče čoveku:
Opruži ruku svoju! On je opruži, i ozdravi ruka njegova.
6 Fariseji iziđoše i odmah se dogovoriše sa Irodovcima da se on pogubi.
7 Isus se ukloni s učenicima svojim k moru, i veliko mnoštvo naroda pođe za njim iz
Galileje i iz Judeje,
8 i iz Jerusalima i iz Idumeje i ispreko Jordana, i od Tira i Sidona; veliko mnoštvo, čuvši što
on čini, dođe k njemu.
9 On naredi da učenicima svojim da drže lađu za njega spremnu, da ga narod ne tiska.
10 Jer kako on mnoge isceli, to navaljivahu na njega svi koji imahu kakve bolesti, da ga se
dotaknu.
11 I dusi nečisti, kad ga viđahu, pripadahu k njemu i vikahu: Ti si Sin Božji!
12 Ali im on strogo govoraše da ga ne prokažu.
13 Isus se zatim pope na goru i dozva koje htede, i oni dođoše k njemu.
14 I postavi dvanaestoricu, da budu s njim i da ih pošlje da propovedaju,
15 i da imaju moć da izgone zle duhove.
16 Dvanaest njih koje on postavi bijahu ovi: Simon, kome dade ime Petar,
17 Jakov Zevedejev i Ivan brat Jakovljev, kojima nadenu ime Voanerges, što znači “sinovi
groma”,
18 Andrija, Filip, Vartolomej, Matej, Toma, Jakov Alfejev, Tadija, Simun Kananit
19 i Juda Iskariotski, onaj koji izdade Isusa.
20 Pođoše kući, i navali opet narod, tako da ne mogahu ni jesti.
21 Cuvši za to rodbina Isusova, iziđoše da ga uhvate, jer govorahu da je izvan sebe.
22 A književnici koji bijahu sišli iz Jerusalima govorahu: ovoga je Velzevul obuzeo, i on
silom kneza đavolskoga izgoni zle duhove.
23 Isus ih dozva i reče im u poređenju: Kako može sotona sotonu izgoniti?
24 Ako je jedno kraljevstvo protiv sebe razdeljeno, to se kraljevstvo ne može održati,
25 i ako je koji dom protiv sebe razdeljen, taj se dom ne može održati,
26 i ako sotona ustane sam na sebe, on se ne može održati, nego će propasti.
27 Niko ne može ući u kuću jakoga čoveka i pokućstvo njegovo oteti, ako najpre ne sveže
tog jakog čoveka, i onda će tek kuću njegovu opleniti.
28 U istinu vam kažem: svi gresi oprostiće se sinovima čovečjim, i huljenja, makar kakva
bila,
29 ali koji pohuli na Duha Svetoga nema mu oproštenja do veka, nego on večno ostaje
grešan.
30 Isus to reče jer govorahu: U njemu je nečisti duh.
31 Tad dođoše mati njegova i braća njegova, i stojeći napolju poslaše k njemu da ga zovu.
32 Narod seđaše oko njega, te mu rekoše: Eno mati tvoja i braća tvoja napolju pitaju za te.
33 On im odgovori: Ko je mati moja, i ko su braća moja?
34 I pogledavši oko sebe na narod koji seđaše, reče: Evo matere moje i braće moje!
35 Jer ko god vrši volju Božju, on mi je i brat i sestra i mati.
LB) Marko glava 4

1 Isus stade opet učiti kod mora, i kako se oko njega skupi mnogo naroda, uđe u jednu
lađu na moru i sede, a sav narod osta na obali.
2 On ih o mnogim stvarima učaše u poređenjima, i reče im u nauci svojoj:
3 Slušajte. Iziđe sejač da seje.
4 I kako on sejaše dogodi se da jedan deo semenja pade u kraj puta, i doleteše ptice i
pozobaše ga.
5 Drugi deo pade na kamenito mesto, gdje ne bejaše mnogo zemlje, i odmah izniče, jer ne
nađe duboke zemlje,
6 a kad odskoči sunce izgore, i, kako nemaše korena, usahnu.
7 Drugi deo pade u trnje, i trnje naraste i zaguši ga, i ne donese roda.
8 A jedan deo pade na dobru zemlju, i dade plod koji napredova i naraste, i donese po
trideset, po šezdeset i po sto.
9 I reče: ko ima uši, neka čuje!
10 Kad on osta sam, zapitaše ga oni koji bejahu s njim i s dvanaestoricom za ta poređenja.
11 On im reče: Vama je dano da poznate tajne kraljevstva Božjega, a onima napolju sve u
poređenjima biva,
12 da videći očima ne vide i ne raspoznaju, čujući ušima ne čuju i ne razemeju, da se kako
ne obrate, i da im se ne oproste gresi.
13 I reče im: Zar ne razumete ovo poređenje? A kako ćete sva poređenja razumeti?
14 Sejač riječ seje.
15 Jedni su kraj puta kud se riječ seje; čim je čuju, odmah se pojavi sotona i otme riječ
posejanu u njima.
16 Drugi opet primaju seme na kamenita mesta; kad oni čuju riječ, odmah je s radošću
primaju,
17 ali nemaju korena u sebi, nego su nepostojani, i čim dođe kakva nevolja ili progonstvo
zbog riječi, odmah se spotaknu.
18 Drugi opet primaju seme usred trnja; to su oni koji slušaju riječ,
19 ali brige ovoga sveta i mamljenja bogatstva i ostalih žudnji zaguše riječ i naprave je
neplodnom.
20 Drugi primaju seme na dobru zemlju; to su oni koji slušaju riječ i primaju je, i donose
plod po trideset, po šezdeset i po sto.
21 Reče im još: Donesi li se sveća da se metne pod šinik ili pod odar? Nije li da se metne na
svećnjak?
22 Jer nema ništa sakriveno što se neće otkriti, niti ima što tajno što neće izići na svetlost.
23 Ako ko ima uši da čuje neka čuje!
24 I reče im još: Pazite na ono što čujete. Meriće vam se merom kojom sami merite, i
dometnuće vam se.
25 Jer ko ima daće mu se, a koji nema, uzeće mu se i ono što ima.
26 I reče još: Tako je s kraljevstvom Božjim kao kad čovek baci seme u zemlju.
27 Spavao on ili bdio noću i danju, seme niče i raste, a da on ni ne zna kako.
28 Zemlja sama od sebe donese najpe travu, zatim klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu.
29 A kad sazri plod, stiže i srp, jer je žetva tu.
30 I još reče: S čime li ćemo kraljevsto Božje porediti, ili kakvim ćemo ga poređenjem
predstavljati?
31 Ono je slično zrnu gorušičinom, koje kad se poseje u zemlju, manje je od sviju semena
na zemlji;
32 a kad se poseje, uzraste i postaje veće od svakog povrća, i pušta grane velike da mogu u
hladu njegovu ptice nebeske nastavati.
33 On im mnogim takvim poređenjima kazivaše riječ, prema onome što mogahu razumeti;
34 a bez poređenja im ništa ne govoraše. Ali učenicima tumačaše nasamo sve. besnog
35 Tog istog dana reče im Isus pred veče: Pređimo na drugu stranu!
36 I otpustivši narod, oni ga odvezoše lađom u kojoj je on već bio; a i druge lađe bejahu s
njim.
37 Podiže se velika oluja, i valovi su tako zapljuskivali lađu da se ona napuni vode,
38 a on, na krmi, spavaše na uzglavlju. Oni ga probudiše, i rekoše: Učitelju, zar ne mariš
što propadamo?
39 I on ustavši, zapreti vetru, i reče moru: Ućuti, prestani! I utoli vetar i postade velika
tišina.
40 Tad im reče: Zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vere?
41 A oni, uplašeni, govorahu jedan drugome: Ko je ovaj da ga i vetar i more slušaju?
LB) Marko glava 5

1 Stigoše na drugu obalu u zemlju Gadarinsku.
2 Kako Isus iziđe iz lađe, priđe mu s grobova čovek obuzet nečistim duhom.
3 Taj čovek življaše u grobovima, i niko ga ne mogaše ni verigama svezati,
4 jer je mnogo puta bio metnut u okove i u velige, pa je iskidao verige i okove lomio, i niko
nije imao snage da ga ukroti.
5 I on jednako, dan i noć, bavljaše se u grobovima i u gorama, vičući i bijući se kamenjem.
6 Ugledavši Isusa izdaleka, dotrča, pokloni mu se
7 i povika jakim glasom: Šta ima između tebe i mene, Isuse, Sine Boga Svevišnjega?
Zaklinjem te Bogom, ne muči me!
8 Jer mu Isus govoraše: Iziđi, duše nečisti, iz toga čoveka!
9 I upita ga: Koje ti je ime? On mu odgovori: Legija mi je ime, jer nas ima mnogo.
10 I moli ga mnogo da ih ne istera iz one okoline.
11 Ondje po bregu pasijaše veliki krd svinja.
12 I zli duhovi ga moliše govoreći: Pošalji nas u te svinje, da u njih uđemo.
13 On im to dopusti, i duhovi nečisti iziđoše i uđoše u svinje, i navali krd s brega u more.
Bilo ih je oko dve tisuće, i potopiše se u moru.
14 Svinjari pobegoše i javiše sve u gradu i po selima. Iziđoše ljudi da vide sve što je bilo,
15 i dođoše k Isusu i videše besnoga u kome je bila legija gdje sedi obučen i pri svesti, i
zgranuše se.
16 A oni koji bijahu videli što se zbilo, kazaše im što bi od besnoga i od svinja.
17 I oni stadoše tad moliti Isusa da ide iz njihovih krajeva.
18 Kad je Isus ulazio u lađu, moli ga onaj koji je bio besan, da mu dopusti da ostane s njim.
19 Isus mu ne dade, već mu reče: Idi kući k svojima, i kaži im šta ti Gospodin učini, i kako
se smilova na te.
20 I on otide i poče propovedati u Dekapolju šta mu učini Isus. I svi se čuđahu.
21 Isus pređe lađom na drugu obalu, gdje se oko njega skupi veliko mnoštvo naroda. On
bijaše kraj mora.
22 Tada dođe jedan od starešina sinagoge, po imenu Jair, i videvši ga, pade pred noge
njegove,
23 i mnogo ga moljaše govoreći: Kći je moja na samrti; dođi i položi na nju ruke da se
spase i da živi.
24 Isus pođe s njim. I mnoštvo naroda iđaše za njim i pritiskivaše ga.
25 A bijaše jedna žena koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi.
26 Ona se je kod raznih lekara namučila bila, i potrošila sve što je imala, i ništa joj ne
bijaše lakše, nego joj je još i gore bilo.
27 Kad je ona čula za Isusa, provuče se kroz narod i dotače mu se s leđa haljine njegove.
28 Jer govoraše: Ako se samo dotaknem haljina njegovih, ozdravit ću.
29 Tog istog časa presahnu izvor krvi njezine, i ona oseti u telu svome da ozdravi od
bolesti.
30 Isus odmah oseti kako jedna sila iziđe iz njega, i obazrevši se usred naroda reče: Ko se
dotače mojih haljina?
31 Rekoše mu učenici njegovi: Vidiš kako te narod pritiskuje, a pitaš: Ko se dotače mene?
32 On pogleda unaokolo da vidi onu koja to učini.
33 I ona žena, sva uplašena i uzdrhtana, znajući što se u njoj dogodi, priđe mu i kleče pred
njim, i kaza mu svu istinu.
34 A Isus joj reče: Kćeri, vera te je tvoja spasla. Idi s mirom, i budi izlečena od bolesti
svoje!
35 Dok on još govoraše dođoše neki iz doma starešine sinagoge govoreći: Kći tvoja umre,
što da još trudiš učitelja?
36 Ali Isus, i ne obazrevši se na te riječi, reče starešini: Ne boj se, samo veruj!
37 I ne dade nikome da ga prati osim Petra, Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.
38 Dođoše do kuće starešine sinagoge, gdje Isus vide uzrujano mnoštvo i čeljad koja
plakaše i davaše veliku viku.
39 Tad uđe unutra i reče im: Šta ste uzavreli i što plačete? Dete nije umrlo, nego spava.
40 Oni mu se podsmehivahu. Ali on, pošto učini da se raziđe svet, uze oca i mater detinju i
one koji ga bejahu pratili, i uđe gdje je ležaše dete;
41 i uzevši devojčicu za ruku, reče joj: “Talita kumi”, što znači: Devojčice, ustani, ja ti to
govorim!
42 I odmah usta devojčica, i poče hodati, jer imaše dvanaest godina. I oni ostaše vrlo
začuđeni.
43 Isus im ozbiljno preporuči da niko ne dozna za to, i reče neka devočici daju da jede.
LB) Marko glava 6

1 Isus otide odande i dođe u svoju postojbinu. Za njim pođoše učenici njegovi.
2 Kad dođe subota, poče učiti u sinagogi. Mnogi koji ga slušahu čuđahu se, govoreći: Otkud
njemu to? Koja je to mudrost koja mu je dana, i kako se njegovim rukama čine takva
čudesa?
3 Nije li ovo drvodelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, Josijin, Judin i Simonov? I nisu li i
sestre njegove među nama? I on bijaše za njih povod spoticanja.
4 Ali im Isus reče: Prorok je prezren samo u postojbini svojoju, kod rodbine svoje i u domu
svome.
5 I ne mogaše ondje ni jednoga čuda da učini, osim što isceli malo bolesnika, polažući ruke
na njih.
6 I on se čuđaše neverovanju njihovom. Isus iđaše po okolnim selima i učaše.
7 On pozva tad dvanaestoricu i poče ih slati po dva i dva, dajući im vlast nad duhovima
nečistim.
8 I propisa im da ništa ne uzimaju na putu, osim jednoga štapa: ni torbe, ni hleba, ni
novaca u pojasu;
9 da su obuveni u sandale i da ne nose po dve haljine.
10 I reče im: U koji dom uđete, ondje ostanite dok se ne krenete iz tog mesta.
11 I ako vas gdje ko ne primi i ne sluša vas, izlazeći odande otresite prašinu s nogu svojih
za svedočanstvo njima.
12 Oni otiđoše i propovedaše pokajanje;
13 i izgonjahu mnoge zle duhove i mazahu uljem mnoge bolesnike i isceljivahu ih.
Isceljenje u Genizaretu
14 Kralj Irod začu za Isusa, čije se ime bijaše razglasilo, i reče: Ivan Krstitelj uskrsnu iz
mrtvih; zato deluju čudesne sile u njemu.
15 Drugi govorahu: To je Ilija. A drugi govorahu: To je prorok, ili kao koji od proroka.
16 Ali čuvši to Irod reče: To je Ivan, koga sam ja dao da se poseče; on je koji je uskrsnuo.
17 Jer sam Irod posla da uhvate Ivana, i svezana ga baci u tamnicu zbog Irodijade, žene
Filipa, brata svoga, jer se oženi njom,
18 a Ivan mu govoraše: Ne smeš te imati ženu brata svoga.
19 Irodijada je bila gnevna na Ivana, i htela je da on bude ubijen. Ali ona to ne mogaše,
20 jer se Irod bojaše Ivana, znajući da je čovek pravedan i svet. I čuvaše ga, i čuvši što mu
govoraše, mnogo je puta bio zamišljen, i rado ga slušaše.
21 Ali dođe dan zgodan, kad Irod na godišnjicu svog rođenja priredi gozbu velikašima
svojim i vojvodama i starešinama galilejskim.
22 Kći Irodijadina uđe u dvoranu, igra i dopade se Irodu i gostima njegovim. Kralj reče
devojci: Išti od mene što hoćeš i daću ti.
23 I zakle joj se: Što god zaišteš daću ti, pa bilo i do pola kraljevstva moga.
24 Ona, izišavši, reče materi svojoj: Šta ću iskati? - Reče mater njezina: Glavu Ivana
Krstitelja.
25 I ona se brzo vrati kralju, i ovako zaiska: Hoću da mi daš, sad, na jednom tanjiru glavu
Ivana Krstitelja.
26 Kralj se zabrinu, ali zbog zakletve i zbog gostiju svojih ne htede joj odreći.
27 I odmah posla stražara i zapovedi mu da donese glavu njegovu. Stražar poseče Ivana u
tamnici
28 i donese glavu njegovu na jednom tanjiru i dade je devojci, a devojka je dade materi
svojoj.
29 Cuvši za to njegovi učenici, dođoše da uzmu elo njegovo i metnuše ga u grob.
30 Skupivši se apostoli kod Isusa, javiše mu sve sve što učiniše i šta učiše.
31 Isus im reče: Dođite vi nasamo i počinite malo. Jer ih bejaše mnogo koji su dolazili i
odlazili, da nisu imali kad ni jesti.
32 I oni otploviše lađom da bi se sklonili u kakvo osamljeno mesto.
33 Kad pođoše, videše ih mnogi ljudi i poznaše ih, i pješice iz sviju gradova sticahu se
onamo, te ih prestigoše na mestu kud se bejahu uputili.
34 Izišavši iz lađe vide Isus veliko mnoštvo ljudi i sažali mu se, jer bejahu kao ovce bez
pastira, te ih on poče učiti o mnogim stvarima.
35 Kad bi već pred noć, priđoše k njemu učenici njegovi govoreći: Pusto je ovo mesto, a
već je i dockan;
36 otpusti ih, neka idu u okolna sela i zaseoke da kupe sebi jelo.
37 Isus im odgovori: Podajte im vi da jedu. Rekoše mu: Hoćemo li da idemo da kupimo za
dvesta dinara hleba, pa da im damo da jedu?
38 A on im reče: Koliko hlebova imate?, idite, vidite. I oni videvši rekoše: Pet hlebova i dve
ribe.
39 Tada im on naredi da sednu svi u redove na zelenu travu.
40 I sedoše u redove po sto i po pedeset.
41 A on uze onih pet hlebova i dve ribe, pogleda na nebo i blagoslovi, pa prelomi hlebove i
dade učenicima svojim da metnu pred njih, a i one dve ribe razdeli svima.
42 I jedoše svi i nasitiše se.
43 I nakupiše dvanaest kotarica punih komada hleba i onog što preteče od riba.
44 A bejaše onih što su jeli hlebove oko pet hiljda ljudi.
45 Isus natera zatim učenike svoje da odmah uđu u lađu i da pređu na drugu obalu, u
Vitsaidu, dok on otpusti narod.
46 I pošto ga otpusti, otide na goru da se moli.
47 Kad dođe veče, lađa bejaše nasred mora, a Isus, sam, na zemlji.
48 On vide kako s mukom veslaju, jer im vetar bijaše protivan. Oko četvrte straže noćne
pođe on k njima idući po moru, i htede da ih mimoiđe.
49 A oni, videvši ga gdje ide po moru, mišljahu da je to utvara, i povikaše;
50 jer ga svi viđahu i bijahu zbunjeni. Odmah progovori njima Isus i reče im: Razaberite
se, ja sam, ne plašite se!
51 I uđe k njima u lađu, i utoli vetar. Svi bejahu zbunjeni i začuđeni.
52 Jer ne razumeše čudo od hlebova, jer im bejaše srce otvrdnulo.
53 Prešavši na drugu obalu, stigoše u Genizaret, i pristadoše u kraj.
54 Cim iziđoše iz lađe, svet, prepoznavši odmah Isusa,
55 poče optrčavati sav onaj kraj, i počeše se na odrima donositi bolesnici gdje god se
čujaše da je on.
56 I kud god iđaše, u sela, ili u gradove, ili u polje, na raskršćima metahu bolesnike i
moljahu ga da dopusti da se bar skuta od haljine njegove dotaknu, i ozdravljahu svi koji ga
se doticahu.
LB) Marko glava 7

1 Fariseji i neki književnici, koji bejahu došli iz Jerusalima, skupiše se oko Isusa,
2 i videvši neke od učenika njegovih da nečistim, to jest neumivenim rukama jedu,
ukoriše ih.
3 Jer fariseji i svi Judeji ne jedu dok ne umiju ruke do lakata, držeći se predanja koja su
primili od starih;
4 i kad dođu s trga, ne jedu dok se ne umiju; ijoš mnogo ima što su primili, te drže: kao
pranje čaša i krčaga i sudova bakrenih.
5 Upitaše ga fariseji i književnici: Zašto se učenici tvoji ne drže starih predanja, nego jedu
neumivenim rukama?
6 Isus im odgovori: Dobro je prorokovao Isaija za vas, licemeri, kao što je pisano: “Narod
ovaj ustima me svojim poštuje, ali srce njegovo daleko je od mene.
7 Uzalud me oni poštuju učeći propise ljudskih zapovijedi.”
8 Vi napuštate zapovesti Božje, a držite predanja ljudska.
9 I reče im još: Kako dobro znate ukidati Božju zapovest, da svoja predanja očuvate!
10 Jer Mojsije reče: Poštuj oca svoga i mater svoju, i ko opsuje oca svoga i mater svoju,
smrću da se kazni.
11 Ali vi kažete: Ako reče čovek ocu svome ili materi svojoj: Ono čim bih ti ja mogao
pomoći korvan je, to jest prilog Bogu,
12 vi mu ne date ništa više učiniti za oca svoga ili za mater svoju,
13 ukidajući tako riječ Božju predanjima svojim, koja ste sami postavili; i ovako mnoge
druge takve stvari činite.
14 Dozvavši zatim opet narod, reče: Poslušajte me svi i razumite.
15 Ništa nema što bi čoveka moglo opoganiti da dođe s polja u njega, nego što izlazi iz
njega ono pogani čoveka.
16 Ako ko ima uši da čuje, neka čuje!
17 Kad dođe od naroda kući, pitaše ga učenici njegovi za to poređenje.
18 On im reče: Zar ste i vi tako nerazumni? Ne razumete li da što god u čoveka spolja ulazi
ne može ga opoganiti?
19 Jer mu ne ulazi u srce, nego u trbuh, i ide u skrivena mesta koja čiste sva jela.
20 Reče još: Što izlazi iz čoveka, to pogani čoveka.
21 Jer iznutra, iz srca ljudskoga, izlaze zle misli,
22 preljube, blud, ubistva, krađe, lakomstva, pakosti, prevare, sramote, zlo oko, hule,
oholost, bezumlje.
23 Sva ova zla iznutra izlaze i pogane čoveka.
24 Otišavši odande, pođe Isus u krajeve tirske i sidonske. Uđe u jednu kuću, želeći da niko
za to ne zna, ali se nije mogao sakriti,
25 jer čuvši za nj jedna žena, čiju kćer bijaše obuzeo duh nečisti, dođe i pade k nogama
njegovim.
26 Ta žene bejaše Grkinja, poreklom Sirofeničanka, i moljađe ga da istera zlog duha iz
kćeri njezine.
27 Reče joj Isus: Pusti da se najpre deca nahrane, jer nije pravo uzeti hleb od dece i baciti
ga psima.
28 Da, Gospode, - odgovori mu ona -, ali i psi pod trpezom jedu od mrva detinjih.
29 Tad joj on reče: Za tu riječ idi, iziđe zli duh iz kćeri tvoje!
30 I žena došavši kući nađe dete na odru, jer je zli duh bio izišao. - Drugo množenje
hlebova - Fariseji traže znak s neba - Kvasac farisejski
31 Isus otide iz krajeva tirskih, i preko Sidona opet dođe na more Galilejsko, u krajeve
Dekapoljske.
32 Dovedoše k njemu gluva koji mucaše, i moliše ga da položi ruke na nj.
33 On ga uze na stranu, daleko od naroda, metnu prste svoje u uši njegove, dodirnu jezik
njegov pljuvačkom svojom,
34 i pogledavši na nebo uzdahnu, i reče: Efata, to jest: otvori se!
35 I odmah mu se otvoriše uši i razdreši se sveza jezika njegova, i on progovori sasvim
lepo.
36 Isus im ozbiljno preporuči da nikome to ne kazuju, ali što im on više preporučivaše, oni
još većma razglašavahu.
37 I vrlo se čuđahu i govorahu: Sve dobro čini i gluhe čini da čuju i neme da govore.
LB) Marko glava 8

1 Tih dana, kad se je opet bilo skupilo mnogo naroda, koji nemaše šta jesti, dozva Isus
učenike svoje, i reče im:
2 Žao mi je ovog naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti.
3 Ako ih otpustim gladne kućama njihovim, malaksaće na putu, jer su mnogi od njih došli
iz daleka.
4 Odgovoriše mu učenici njegovi: Otkuda ovdje, u pustinji, da ih hlebom nahranimo?
5 I on ih zapita: Koliko imate hlebova? A oni kazaše: Sedam.
6 Tada on reče narodu da sedne na zemlju, i uzevši onih sedam hlebova i hvalu davši,
prelomi ih i dade učenicima svojim da ih razdadu, i oni razdadoše narodu.
7 Oni imahu još nekoliko sitnih ribica, i Isus, davši blagoslov, reče da i njih razdadu.
8 I jedoše i nasitiše se, i pokupiše komada što preteče sedam punih kotarica.
9 A oni što su jeli bejaše oko četiri tisuće. Posle ih je Isus otpusti.
10 I odmah uđe u lađu s učenicima svojim, i dođe u krajinu Dalmanutsku.
11 Nadođoše fariseji i počeše se prepirati s njim, i, iskušavši ga, iskahu od njega znak s
neba.
12 Ali Isus, uzdahnuvši duhom svojim, reče: Zašto ovaj naraštaj traži znak? U istinu vam
kažem: neće se dati naraštaju ovome znak!
13 I ostavi ih i uđe u lađu, da pređe na drugu obalu.
14 Učenici njegovi bijahu zaboravili poneti hleba, i nemahu sa sobom u lađi nego samo
jedan hleb.
15 Isus im učini ovu preporuku: Pazite, čuvajte se kvasca farisejskog i kvasca Irodova!
16 Učenici razmišljahu u sebi i među sobom govorahu: To je što hleba nemamo.
17 Razumevši to Isus, reče im: Što razmišljate što hleba nemate? Zar još ne osećate niti
razumete? Zar je još tvrdo srce vaše?
18 Oči imate, i ne vidite, uši imate, i ne čujete! Zar nemate pamćenja?
19 Kad ja pet hlebova prelomih na pet tisuća, koliko kotarica punih nakupiste? Rekoše
mu: Dvanaest.
20 A kad sedam na četiri tisuće koliko kotarica nakupiste komada? A oni rekoše: Sedam.
21 I reče im: I još ne razumete? Æesarije - Razna mišljenja o Kristu - Ispovest Petrova -
Isus predskazuje svoju smrt - Kako treba slediti Isusa
22 Pođoše u Vitsaidu, i dovedoše k Isusu jednog slepca i moliše ga da ga se dotakne.
23 On uze slepca za ruku, izvede ga baoilje iz sela i okvasivši oči njegove pljuvačkom
svojom, položi ruke na njega, i zapita ga vidi li što?
24 On pogleda i reče: Vidim ljude kako idu, ali ih vidim kao drveta.
25 Tada mu Isus opet metnu ruke na oči, i kad slepi dobro upravi pogled, isceli se, i vide
sve lepo.
26 Zatim ga Isus posla kući njegovoj, govoreći: Ne ulazi u selo.
27 Isus otide s učenicima svojim u sela Æesarije Filipove, i putem upita učenike svoje: Ko
govore ljudi, da sam ja?
28 Odgovoriše: Ivan Krstitelj, a drugi: Ilija, a drugi: koji od proroka.
29 A vi, - upita ih on -, šta velite, ko sam ja? - Petar mu odgovori: Ti si Krist.
30 Isus im strogo preporuči da nikome to ne kazuju za njega.
31 Tad im poče kazivati da Sin čovečji treba mnogo da pretrpi, i da ga odbace starešine,
prvosveštenici i književnici, i da bude ubijen, a trećeg dana da će uskrsnuti.
32 On im je to otvoreno govoraše. Petar ga uze na stranu i poče mu protusloviti.
33 Ali Isus, obrnuvši se, i pogledavši na učenike svoje, ukori Petra, i reče: Idi od mene
sotono!, Jer ti ne razumeš što je Božje, već imaš samo ljudske misli.
34 I dozvavši narod s učenicima svojim, reče: Ko hoće za mnom da ide neka se odreče sebe
i uzme krst svoj, i za mnom nek ide.
35 Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga; a ko izgubi život svoj mene radi i
jevanelja, taj će ga sačuvati.
36 Jer kakva je korist čoveku ako zadobije ceo svet, a duši svojoj naudi?
37 Ili, kakav će otkup dati čovek za dušu svoju?
38 Jer ko se postidi mene i mojih riječi u naraštaju ovome preljubotvornome i grešnome, i
Sin će se čovečji postideti njega kad bude u slavi Oca svoga s anđelima svetim.
LB) Marko glava 9

1 Reče im još: U istinu vam kažem: ima nekih među ovima što stoje ovdje, koji neće
umrijeti dok ne vide kraljevstvo Božje da dođe u sili. Isceljenje jednog besnog - Isus
predskazuje svoju smrt i svoje uskrsenje
2 Posle šest dana uze Isus Petra, Jakova i Ivana, i izvede ih na goru visoku, same, i
preobrazi se pred njima.
3 Haljine njegove postadoše sjajne i tako bele, kao što ne može belilac ubeliti na zemlji.
4 I ukaza im se Ilija s Mojsijem koji razgovarahu s Isusom.
5 Petar progovori, i reče Isusu: Ravi! Dobro je što smo ovdje; da načinimo tri senice, jednu
za tebe, jednu za Mojsija i jednu za Iliju.
6 Jer on nije znao što govori, jer ih bijaše obuzeo strah.
7 I dođe oblak te ih zakloni, i iziđe glas iz oblaka: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega poslušajte!
8 Učenici pogledaše odmah unaokolo, ali ne videše nikoga osim Isusa sama.
9 Kada silažahu s gore, preporuči im on da nikome ne kazuju što su videli, dok Sin čovečji
ne uskrsne iz mrtvih.
10 Oni zadržaše tu riječ, pitajući jedan drugoga: Šta to znači uskrsnuti iz mrtvih?
11 Pitaše ga učenici: Kako govore književnici da najpre treba da dođe Ilija?
12 On im odgovori: Ilija će i doći najpre i urediće sve. A zašto je za Sina čovečjega pisano
da on treba mnogo da pretrpi i da bude unižen?
13 Ali ja vam kažem da je Ilija već došao, i učiniše sa njim šta htedoše, kao što je pisano za
njega.
14 Kad se vratiše k učenicima, videše mnogo naroda oko njih i književnika koji se
prepirahu s njima.
15 Kako narod ugleda Isusa, zbuni se i svi pohitaše da ga pozdrave.
16 On ih tada upita: O čemu se prepirete s njima?
17 Odgovori mu jedan iz naroda: Učitelju, dovedoh tebi sina svoga koga je duh nem
obuzeo.
18 Gdje god ga uhvati lomi ga, i dete baca pene i škrguće zubima, i ukruti se. Molio sam
učenike tvoje da ga isteraju, i ne mogoše.
19 Rode neverni, - reče njima Isus, - dokle li ću s vama biti? Dokle ću vas trpeti? Dovedite
ga k meni.
20 I dovedoše ga. I čim dete ugleda Isusa, odmah ga duh stade lomiti, i ono pade na zemlju
i valjaše se bacajući pene.
21 Isus upita oca njegova: Koliko ima vremena da mu se to dešava? A on reče: Još od
detinjstva njegova.
22 I mnogo ga puta duh baca u vatru i u vodu da ga pogubi. Ako što možeš, pomozi nam,
smiluj se na nas!
23 Reče mu Isus: Ako možeš!... Sve je moguće onome koji veruje!
24 Odmah otac detinji povika: Verujem! Pomozi mi ti u mojemu neverju!
25 A Isus, videći da se stiče narod, zapreti duhu nečistome i reče: Duše nemi i gluvi, ja ti
zapovedam, iziđi iz ovoga deteta i više ne ulazi u njega!
26 I duh iziđe povikavši i jako ga izlomivši, i dete dođe kao mrtvo, tako da mnogi rekoše:
Umre!
27 Ali Isus, uzevši ga za ruku, podiže ga, i ono usta.
28 Kad Isus uđe u kuću, pitaše ga učenici njegovi nasamo: Zašto ga mi nemogosmo
isterati?
29 I on im reče: Ovaj se rod ničim ne može isterati, nego molitvom i postom.
30 Izišavši odande, iđahu kroz Galileju. Isus nije htio da to ko dozna.
31 Jer on učaše učenike svoje, i govoraše im: Sin čovečji predaće se u ruke ljudima, i oni će
ga ubiti, a treći dan pošto bude ubijen uskrsnuće.
32 Ali učenici ne razumevahu te riječi, a nisu smeli da ga pitaju.
33 Dođoše u Kapernaum. Kad bijahu u kući, zapita ih Isus: O čemu se prepiraste putem
među sobom?
34 Ali oni ćutahu, - jer se putem prepirahu o tome ko je najveći.
35 Tad on sede, dozva dvanaestoricu i reče im: Ko hoće da bude prvi, neka bude od sviju
poslednji i svima sluga.
36 I uzevši jedno malo dete, metnu ga među njih, i uzevši ga na krilo reče im:
37 Ko god jedno ovakvo malo dete primi u moje ime, mene prima, a ko mene prima, ne
prima mene, nego onoga koji je mene poslao.
38 Reče mu Ivan: Učitelju, videsmo jednoga koji imenom tvojim izgoni zle duhove, i
zabranismo mu, jer on ne ide za nama.
39 Ne branite mu, - odgovori Isus, - jer nema nikoga koji bi imenom mojim čudo činio, a
da zatim zlo govori o meni.
40 Ko nije protiv vas, s vama je.
41 Jer ko vas napoji čašom vode u ime moje, zato što ste Kristovi, u istinu vam kažem,
neće mu propasti nagrada.
42 Ali koji sablazni jednoga od ovih malih koji veruju, bolje bi mu bilo da si obesi kamen
vodenički o vrat njegov i da se baci u more.
43 Ako ti je ruka tvoja uzrok spoticanja, odseci je: Bolje ti je bez ruke u život ući, nego li s
obe ruke ući u gejenu, u oganj večni,
44 gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.
45 Ako ti je noga tvoja uzrok spoticanja, odseci je: Bolje ti je ući u život hromu, nego s dve
noge da te bace u gejenu, u oganj večni,
47 I ako ti je oko tvoje uzrok spoticanja, iskopaj ga: Bolje ti je s jednim okom ući u
kraljevstvo Božje, nego li s dva oka da te bace u gejenu,
49 Jer će se svaki čovek ognjem posoliti.
50 Dobra je so; ali ako so obljutavi, čime će se osoliti?
51 Imajte so u sebi, i mir imajte među sobom! mladić - Nasleđe večnog života - Isus
predskazuje svoju smrt i svoje uskrsenje - Molba Zevedejevih sinova - Isceljenje slepog
Vartimeja u Jerihonu
LB) Marko glava 10

1 Otišavši odande, dođe Isus u okolinu judejsku, preko Jordana, i steče se opet narod k
njemu, i, kao što imaše običaj, opet ga stade učiti.
2 Dođoše fariseji i upitaše ga, iskušavajući ga: Može li čovek ženu svoju otpustiti?
3 On im odgovori: Šta vam zapovedi Mojsije?
4 Mojsije-, rekoše oni -, dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se otpusti.
5 Reče im Isus: Zbog vašeg tvrdog srca dade vam Mojsije tu odredbu;
6 ali u početku stvorenja učini ih Bog kao muža i ženu,
7 “i zato će ostaviti čovek oca svoga i mater svoju i prionuće uz ženu svoju,
8 i postaće njih dvoje jedna put.” Tako nisu više dvoje, nego su jedna put.
9 A šta je Bog sastavio, čovek da ne rastavlja.
10 Kad bijahu u kući, zapitaše ga opet za to učenici njegovi.
11 I on im reče: Ko otpusti ženu i oženi se drugom, čini preljubu na njoj;
12 i ako žena ostavi muža svoga i pođe za drugoga, čini ona preljubu.
13 Privedoše k njemu decu, da ih se dotakne, a učenici ukoravahu one koji ih dovođahu.
14 Videvši to Isus, bi mu krivo i reče im: Pustite decu neka dolaze k meni i ne branite im,
jer je takoivh kraljevstvo Božje.
15 U istinu vam kažem: Ko ne primi kraljevstva Božjega, kao malo dete, neće ući u njega.
16 I uze ih na krilo, i blagoslovi ih, polažući ruke svoje na njih.
17 Kad se Isus krenu na put, pritrča neko, i kleknuvši pred njim pita ga: Učitelju dobri, šta
mi treba činiti da dobijem život večni?
18 Reče njemu Isus: Što me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim jedinoga Boga.
19 Zapovesti znaš; “Ne čini preljube, ne ubi, ne kradi, ne svedoči lažno, ne čini nikome
nepravde, poštuj oca svoga i mater svoju.”
20 A on mu odgovori: Učitelju, sve sam ovo držao od mladosti svoje.
21 A Isus, pogledavši na nj, omile mu, i reče mu: Još ti jedno nedostaje: Idi, prodaj sve što
imaš i podaj siromasima, i imaćeš blago na nebu. Dođi onda i hajde za mnom!
22 Ali se on rastuži na ove riječi, i otide žalostan, jer je imao vrlo velika dobra.
23 Pogledavši Isus okolo sebe, reče učenicima svojim: Kako je teško bogatima ući u
kraljevstvo Božje!
24 Učenici se začudiše tim riječima njegovim. A Isus, nastavljajući, reče im: Deco, teško li
je onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!
25 Lakše je kamili proći kroz iglene uši nego li bogatome ući u kraljevstvo Božje!
26 Učenici se još više čuđahu, govoreći u sebi: Ko se dakle može spasiti?
27 Isus ih pogleda i reče: Kod ljudi je nemoguće, ali nije kod Boga, jer je kod Boga sve
moguće.
28 Petar mu poče govoriti: Eto mi smo sve ostavili i za tobom idemo.
29 Isus odgovori: U istinu vam kažem: nema nikoga koji je radi mene i radi jevanelja
ostavio kuću svoju, ili braću svoju, ili sestre svoje, ili oca svoga, ili mater svoju, ili decu
svoju, ili njive svoje,
30 koji neće primiti sad, u ovo vreme, sto puta onoliko kuća i braće i sestara i otaca i
matera i dece i zemlje, u progonjenju, a na onome svetu život večni.
31 Ali će mnogi prvi biti poslednji i poslednji prvi.
32 Na putu u Jerusalim iđaše Isus pred njima. Učenici bijahu zbunjeni i u strahu hodahu za
njim. Isus uze opet dvanaestoricu pored sebe, i poče im kazivati što će biti od njega.
33 Evo se penjemo u Jerusalim, i Sin čovečji, predaće se prvosveštenicima i književnicima,
i oni će ga osuditi na smrt, i predaće ga pagancima,
34 koji će mu se narugati, popljuvaće ga, biće ga bičevima i ubiće ga, i posle tri dana će on
uskrsnuti.
35 Jakov i Ivan, sinovi Zevedejevi, približiše se Isusu i rekoše: Učitelju, hteli bismo da nam
učiniš što ćemo te moliti.
36 On im reče: Što hoćete da vam učinim?
37 Daj nam,- rekoše mu oni, - da sednemo jedan s desne strane tebi a drugi s leve, u slavi
tvojoj.
38 Isus im odgovori: Ne znate šta ištete. Možete li ispiti čašu koju ja moram da pijem, i
krstiti se krštenjem kojim ja moram da se krstim?
39 Možemo -, rekoše mu oni -. A Isus im reče: Istina je, čašu koju moram ja da pijem
ispićete, i krštenjem kojim se ja moram krstiti krstićete se;
40 ali da sednete s desne strane meni i s leve, ne mogu ja dati, nego ća se dati onima
kojima je spremljeno.
41 Cuvši to desetorica počeše se srditi na Jakova i Ivana.
42 Isus ih dozva, i reče im: Vi znate da poglavari narodni gospodare nad narodima i da
velikaši njihovi vladaju njima.
43 Među vama neće biti tako, nego ko hoće da bude velik među vama, taj da vam služi,
44 i ko hoće da bude prvi među vama, da bude svima sluga.
45 Jer Sin čovečji nije došao da mu služe, nego da služi, i da da život svoj u otkup za
mnoge.
46 Dođoše u Jerihon, i kad Isus izlažaše iz Jerihona s učenicima svojim i sa velikim
mnoštvom naroda, sin Timejev, Vartimej, slepi prosjak, koji seđaše kraj puta,
47 čuvši da je to Isus Nazarećanin, stade vikati: Sine Davidov, Isuse, smiluj se na me!
48 Mnogi ga ukoravahu, da ućuti, ali on još jače vikaše: Sine Davidov, smiluj se na me!
49 Isus zastade i reče: Zovnite ga. I zovnuše slepca, govoreći mu: Razaberi se, ustani, zove
te.
50 Slepac zbaci sa sebe ogrtač, ustade i dođe k Isusu.
51 Isus progovori i reče mu: Šta hoćeš da ti učinim? Ravuni, - reče mu slepi, - da
progledam!
52 A Isus mu reče: Idi, vera te tvoja spasla!
53 I odman on progleda i pođe za Isusom.
LB) Marko glava 11
1 Kad se približiše Jerusalimu i stigoše blizu Vitfage i Vitanije, prema Maslinskoj gori, Isus
posla dvojicu od učenika svojih,
2 veleći im: Idite u selo koje je prema vama, i čim uđete u njega, naći ćete magare
privezano, na kome nikakav čovek nije još sedeo. Odrešite ga i dovedite ga amo.
3 Ako vam ko reče: Šta to činite? -, recite: Treba Gospodu, i odmah će ga pustiti.
4 Učenici otiđoše, i nađoše magare privezano za vrata na jednom raskršću, i odrešiše ga.
5 Neki od onih koji stojahu ondje rekoše im: Što drešite magare?
6 Odgovoriše im kao što im reče Isus, i oni ih pustiše da idu.
7 Oni sovedoše magare k Isusu i metnuše na nj haljine svoje, i on usede na nj.
8 Mnogi prostiraše haljine svoje po putu, a jedni rezahu grane od drveta i sterahu po
putu.
9 A koji iđahu pred Isusom i za njim vikahu: Osana! Blagosloven koji dolazi u ime
Gospodnje!
10 Blagosloveno kraljevstvo koje dolazi, kraljevstvo Davida, oca našega! Osana na visini!
11 Isus uđe u Jerusalim, u hram. Ali promotrivši sve, i kako je već bilo kasno, pođe u
Vitaniju s dvanaestoricom.
1utradan, pošto iziđoše iz Vitanije, oseti Isus glad.
13 Videvši izdaleka ulistalu smokvu, pogleda ne bi li što našao na njoj, i došavši k njoj, ne
nađe ništa, osim lišća; jer još ne bijaše vreme smokvama.
14 Progovarajući Isus reče smokvi: Nikad niko od tebe roda ne jeo! I čuše ga učenici
njegovi.
15 Dođoše u Jerusalim, i Isus uđe u hram i tu stade izgoniti one koje prodavahu i
kupovahu u hramu; i izvrnu stolove onih što menjahu novce i klupe onih koji što
prodavahu golubove.
16 I ne dade da ko pronese bilo što kroz hram.
17 I učaše i govoraše: Nije li pisano: Dom moj, dom molitve zvaće se za sve narode? A vi
načiniste od njega pećinu razbojničku!
18 Cuvši to prvosveštenici i književnici tražahu kako bi učinili da se on pogubi; jer ga se
bojahu; jer se sav narod divljaše nauci njegovoj.
19 Kad pade veče, Isus iziđe iz grada. kamen
20 U jutro, prolazeći, videše učenici smokvu kako se iz korena osušila,
21 i opomenuvši se Petar onoga što je bilo, reče Isusu: Ravi, gle, smokva što si je prokleo
osušila se.
22 Progovori Isus, i reče im: Imajte veru u Boga.
23 U istinu vam kažem: ako ko reče ovoj gori: Digni se odavde i baci se u more, i ne
posumnja u srcu svome, nego veruje da će biti kao što govori, biće mu.
24 Zato vam kažem: Sve što ištete u svojoj molitvi, verujte da ćete primiti, i biće vam.
25 I kad ste na molitvi, opraštajte ako što imate na koga, da i Otac vaš koji je na nebesima
oprosti vama grehe vaše.
26 Ali ako vi ne opraštate, ni Otac vaš koji je na nebesima neće oprostiti vama grehe vaše.
27 Opet se vratiše u Jerusalim, i dok Isus hodaše po hramu dođoše k njemu prvosveštenici
i književnici i starešine,
28 i rekoše mu: Kakvom vlašću ti to činiš, i ko ti dade vlast da to radiš?
29 Isus im odgovori: I ja ću vama staviti jedno pitanje, - odgovorite mi, pa ću vam kazati
kakvom vlašću ovo činim.
30 Krštenje Ivanovo ili bi s neba, ili od ljudi? Odgovorite mi.
31 Ali oni ovako mišljahu u sebi: “Ako rečemo s neba, rećiće nam: Zašto mu dakle ne
verovaste?
32 Ako li rečemo od ljudi... Oni se bojahu naroda, jer svi držahu Ivana zaista za proroka.
33 Odgovoriše Isusu: Ne znamo. I Isus reče njuima: Ni ja vama neću kazati kakvom vlašću
ovo činim.
LB) Marko glava 12

1 Zatim im Isus poče govoriti u poređenjima: Jedan čovek posadi vinograd, ogradi ga
plotom, iskopa muljaonicu i sazida kulu, pa ga predade vinogradarima i otputova.
2 Kad dođe vreme berbe posla k vinogradarima svog slugu da primi od vinogradara deo od
ploda vinogradskoga.
3 A oni, uhvativši slugu, izbiše ga i poslaše prazna.
4 Opet posla k njima drugog slugu, i oni i onome razbiše glavu i izgrdiše ga.
5 Posla opet drugoga, i oni ga ubiše -, i mnoge druge, jedne izbiše a druge pobiše.
6 On imaše još jednog svog milog sina, pa posla najposle njega k njima, govoreći:
Poštovaće sina moga.
7 Ali vinogradari rekoše: Ovo je naslednik, hodite da ga ubijemo, i nama će ostati baština.
8 I uhvatiše ga, ubiše ga, i izbaciše ga iz vinograda.
9 Šta će sad učiniti gospodar vinograda? Doći će, pogubiće vinogradare i daće vinograd
drugima.
10 Zar niste čitali u Pismu ove riječi: “Kamen koji zidari odbaciše postade glava od ugla;
11 to bi od Gospoda i čudo je u očima našim.”?
12 Oni gledahu da ga uhvate, ali se bojahu naroda. Razumeše da je za njih kazao to
poređenje. Ostaviše ga, i otidoše. Krist sin? - Isus kori književnike - Siromašna udovica
13 Oni poslaše k Isusu neke od fariseja i Irodovaca da bi ga uhvatili u riječi.
14 I oni, došavši, rekoše mu: Učitelju! znamo da si ti istinit i da se ne obazireš ni na koga,
jer ne gledaš šta je ko, nego zaista putu Božjemu učiš: Treba li Caru davati porezu ili ne?
Imamo li da platimo, ili da ne platimo?
15 A on, znajući njihovo licemerje, odgovori im: Šta me iskušavate? - Donesite mi dinar,
da ga vidim.
16 I oni donesoše. I on im reče: Ciji su ovaj lik i ovaj natpis? Odgovoriše mu: Carevi.
17 Tada im on reče: Podajte dakle Caru carevo, i Božje Bogu. I oni ostaše iznenađeni.
18 Sadukeji, koji kažu da nema uskrsenja, dođoše k Isusu i staviše mu ovo pitanje:
19 Učitelju, evo što nam je Mojsije propisao: ako nekome umre brat i ostavi ženu, a dece
ne ostavi, da brat njegov uzme ženu njegovu i da podigne potomstvo bratu svome.
20 Bilo je sedam braće: prvi uze ženu i umre bez poroda.
21 I drugi uze je i umre, i ni on ne ostavi poroda; tako isto i treći, i svih sedam,
22 i niko od njih ne ostavi poroda; a poslije sviju umre i žena.
23 O uskrsenju, dakle, kad uskrsnu, kome li će od njih ona biti žena? Jer je za sedmoricom
bila.
24 Isus im odgovori: Niste li vi u zabludi, zato što ne razumete Pisma ni sile Božje?
25 Jer o uskrsenju mrtvih niti će se ljudi ženiti, ni žene udavati, nego će biti kao anđeli na
nebesima.
26 A da mrtvi uskrsavaju, niste li čitali u Mojsijevim knjigama što mu reče Bog kod
kupine: “Ja sam Bog Abrahamov, Bog Isakov i Bog Jakovljev?
27 Nije Bog, Bog mrtvih, nego živih”. Vi ste, dakle, u velikoj zabludi.
28 Jedan književnik, koji ih bijaše čuo kad razgovarahu, videći da je Isus dobro odgovorio
sadukejima, približi mu se, i zapita ga: Koja je prva od svih zapovesti?
29 Isus mu odgovori: Prva je od sviju zapovesti: “Cuj Izraele, Gospod je, Bog naš, Gospod
jedini”,
30 i “ljubi Gospoda, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom
svojim i svom snagom svojom”. Ovo je prva zapovest.
31 A evo druge: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.” Druge zapovesti veće od ovih
nema.
32 Reče mu književnik: Dobro, Učitelju!, Istinu si kazao da je Bog jedan, i da nema
drugoga, osim njega,
33 i ljubiti ga svim srcem i svim razumom, i svom dušom i svom snagom, i ljubiti bližnjega
kao samoga sebe, više je od sviju žrtava i prinosa.
34 Videći kako pametno govori, reče mu Isus: Nisi daleko od kraljevstva Božjega. I nitko
više ne smede da ga zapita.
35 Nastavljajući Isus da uči u hramu, reče: Kako govore književnici da je Krist sin
Davidov?
36 Jer sam David, Duhom Svetim nadahnut, kaza: Reče Gospod Gospodu mome: “Sedi meni
s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!”.
37 Sam David nazva ga Gospodom; - kako dakle da mu je sin? I mnogo naroda ga rado
slušaše.
38 On im govoraše u nauci svojoj: Cuvajte se književnika, koji vole da idu u dugačkim
haljinama, da im se klanjaju ljudi po ulicama,
39 i traže prva mjesta po sinagogama i prva mjesta po gozbama;
40 koji jedu kuće udovičke, a pretvaraju se dugim molitvama. Oni će biti još teže osuđeni.
41 Sjedeći prema kasici za priloge, gledaše Isus kako narod meće novac u kasicu hramsku.
Mnogi bogati metahu mnogo.
42 Tu dođe i jedna siromašna udovica, i ona metnu dve lepte, što čini jedan kvadrant.
43 Dozvavši tad učenike svoje, reče njima Isus: U istinu vam kažem, ova siromašna
udovica metnu više od sviju koji metnuše u kasicu;
44 jer oni metnuše od suviška svoga, a ona od sirotinje svoje metnu sve što je imala, svu
hranu svoju.
LB) Marko glava 13

1 Kad Isus izlažaše iz hrama, reče mu jedan od učenika njegovih: Učitelju, gle, kakvo je
kamenje i kakva građevina!
2 Isus mu odgovori: Vidiš li ove velike građevine! Ni kamen na kamenu neće ovdje ostati
koji se neće razmetnuti!
3 A kad seđaše na gori Maslinskoj prema hramu, upitaše ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i
Andrija:
4 Kaži nam kad će to biti i po kom će se znaku poznati da će se sve to ispuniti?
5 Isus im poče tad govoriti: Cuvajte se da vas ko ne zavede.
6 Jer će mnogi doći na moje ime govoreći: Ja sam, i mnoge će zavesti.
7 Kad čujete glasove o ratovima i buku ratova ne plašite se, jer to treba da bude, ali to još
neće biti kraj.
8 Ustaće narod na narod, i kraljevstvo na kraljevstvo, i biće zemljotresa na više mesta, i
biće gladi. To će biti samo početak bolova.
9 Ali se vi čuvajte; jer će vas predavati u sudove, i po sinagogama biće vas, i izvodiće vas
zbog mene pred namesnike i pred kraljeve, za svedočanstvo njima.
10 Svim narodima treba da se najprije propoveda jevanelje.
11 A kad vas povedu da vas predaju, ne uznemiravajte se unapred zbog onoga šta ćete
govoriti, nego što vam se da u onaj čas, ono govorite, jer vi nećete govoriti, nego Duh
Sveti.
12 Predaće brat brata na smrt i otac sina, i ustaće deca na roditelje i učiniće da imru.
13 I svi će omrziti na vas, zbog imena moga. Ali koji izdrži do kraja, taj će biti spasen.
14 Kad vidite strahotu pustošenja nastanjenu gdje ne treba (koji čita neka pazi), tada koji
budu u Judeji neka beže u gore, i
15 koji bude na krovu da ne silazi i ne ulazi da uzme što iz kuće svoje,
16 i koji bude u polju da se ne vraća natrag da uzme haljinu svoju.
17 Teško trudnima i dojilicama u te dane!
18 Nego se molite da to ne bude u zimu.
19 Jer će u te dane biti nevolja kakva nije bila od početka sveta koji je Bog stvorio, i neće
ni biti.
20 I da Gospod ne skrati te dane, niko se ne bi spasio, ali je izabranih radi, koje on izbra,
skratio on te dane.
21 Ako vam ko tada reče: Evo ovdje je Krist, - ili: Eno ga ondje, ne verujte.
22 Jer će izići lažni Kristosi i lažni proroci, i pokazaće znake i čudesa, da bi zaveli, ako je
moguće, i izabrane.
23 Ali vi se čuvajte. Eto vam sve kazah unapred.
24 Ali u te dane, posle te nevolje, sunce će pomrčati i mesec neće svetlost svoju puštati,
25 i zvezde će popadati s neba, i sile nebeske uzdrmaće se.
26 Tada će se videti Sin čovečji dolaziti na oblacima sa silom i slavom velikom.
27 Tada će on poslati anđele svoje i sabraće izbrane svoje od četiri vetra, od kraja zemlje
do kraja neba.
28 Poređenje sa smokvom nek vas pouči: kad se već njezine grane pomlade i stanu listati,
znate da je blizu leto.
29 Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je on pred vratima.
30 U istinu vam kažem da ovaj naraštaj neće proći dok se ovo sve ne zbude.
31 Nebo i zemlja proći će, ali riječi moje neće proći.
32 A o danu tome ili o času niko ne zna, ni anđeli koji su na nebesima, ni Sin, nego Otac
sam.
33 Pazite, bdite i molite se, jer ne znate kad će to vreme nastati.
34 Biće kao sa čovekom koji odlazeći ostavi kuću svoju, i da slugama svojima vlast, i
svakome svoj posao, i vrataru zapovjedi da bdi.
35 Bdite dakle, jer ne znate kad će doći gospodar od kuće: ili u veče, ili u ponoći, ili u
petle, ili u jutru;
36 da ne dođe iznenada i da vas ne nađe da spavate.
37 A što vam kažem, svima kažem: Bdijte! Vitaniji - Judino izdajstvo - Pasha i sveta večera
- Getsimanija - Hapšenje Isusa
LB) Marko glava 14

1 Nedostajalo je još dva dana do praznika Pashe i do dana Beskvasnih hlebova.
Prvosveštenici i književnici tražahu način kako i bi iz prevare uhvatili Isusa i učinili da
bude ubijen.
2 Ali govorahu: Da ne bude to o prazniku, da se ne bi narod pobunio.
3 Kad je Isus bijaše u Vitaniji, u kući Simona Gubavoga, i seđaše za trpezom, dođe jedna
žena sa sklenicom od alabastera punom skupocenoga čistoga nardova mira, i, razbivši
sklenicu, izli mu miro na glavu.
4 Nekima bi to krivo, i oni govorahu: Zašto da se to miro prosipa tako,
5 jer se mogaše za nj uzeti više od trista dinara i dati siromasima. I oni bijahu ljuti na nju.
6 Ali Isus reče: Ostavite je, što je cvelite? Ona učini dobro delo na meni.
7 Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoćete možete im dobro činiti, ali mene
nemate svagda.
8 Ona što može učini; ona pomaza unapred telo moje za ukop.
9 U istinu vam kažem: gdje se god propoveda ovo jevanđelje po svetu, kazat će se, za
spomen njezin, i ovo što ona učini.
10 Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide prvosveštenicima da im izda Isusa.
11 A oni, čuvši ga, obradovaše se i obećaše da će mu dati novaca. I Juda tražaše zgodu da
ga izda.
12 U prvi dan Beskvasnih hlebova, kad klahu pashu, rekoše Isusu učenici njegovi: Gdje
hoćeš da idemo da ti zgotovimo Pashu?
13 On posla dvojicu od učenika svojih, i reče im: Idite u grad; - srešćete čoveka koji nosi
vodu u krčagu. Idite za njim,
14 i gdje on uđe kažite gospodaru od one kuće: Učitelj veli: Gdje je mesto gdje ću jesti
Pashu s učenicima svojim?
15 On će vam pokazati jednu veliku nameštenu sobu. Ondje nam zgotovite.
16 Učenici njegovi pođoše i dođoše u grad, nađoše kao što im on kaza, i ugotoviše Pashu.
17 Kad bi veče, dođe on s dvanaestoricom.
18 Dok su seđahu za trpezom i jeđahu, reče Isus: U istinu vam kažem: jedan od vas, koji
jede sa mnom, izdaće me.
19 Oni se rastužiše, i stadoše govoriti jedan za drugim: “Zar ja?”
20 On im odgovori: Jedan od dvanaestorice, koji umoči sa mnom u tanjir.
21 Sin čovečji dakle ide kao što je pisano za njega, ali teško onom čoveku koji izda Sina
čovečjega; - bolje bi tom čoveku bilo da se nije ni rodio.
22 Kad jeđahu, uze Isus hleb, blagoslovi ga, prelomi ga i dade im, i reče: Uzmite, jedite,
ovo je telo moje.
23 I uze čašu, i pošto dade hvalu, predade je njima, i svi piše iz nje.
24 I reče im: Ovo je krv moja, krv novoga saveza, koja se proliva za mnoge.
25 U istinu vam kažem: više neću piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad ću piti
novoga u kraljevstvu Božjemu.
26 Otpojavši hvalu iziđoše na goru Maslinsku.
27 Isus im reče: Svi ćete se vi sablazniti, jer je pisano: Udariću pastira, i ovce će se razbeći.
28 Ali po uskrsenju svome preteći ću ja vas u Galileji.
29 Petar mu reče: Ako se i svi sablazne, ja se neću sablazniti.
30 Reče mu Isus: U istinu ti kažem, noćas pre no što petao dvaput zapeva, triput ćeš me se
odreći.
31 A Petar još jače reče: Da bih znao s tobom i umreti, neću te se odreći. I svi tako rekoše.
32 Zatim pođoše u selo nazvano Getsemanija, i Isus reče učenicima: Sedite ovdje dok se ja
molim.
33 Uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, i poče osetiti strah i muku,
34 i reče njima: Žalosna je duša moja do smrti; počekajte ovdje i bdite!
35 I otišavši malo dalje, pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao taj čas, ako bi bilo
moguće.
36 I govoraše: Aba, Oče! Sve je moguće tebi: ukloni ovu čašu od mene! Ali opet ne kako ja
hoću, nego kako ti hoćeš.
37 I priđe učenicima, i nađe ih da spavaju, i reče Petru: Simone, zar spavaš? Ne može jedan
sat pobditi?
38 Bdite i molite se da ne padnete u iskušenje, jer je duh srčan, ali je put slaba.
39 Opet otišavši, pomoli se, govoreći one iste riječi.
40 I vrativši se, nađe ih opet da spavaju, jer im bejahu oči otežale, i ne znadjahu šta bi mu
odgovorili.
41 I dođe i treći put, i reče im: Spavate sad i počivate! Dosta je! Dođe čas! Evo se predaje
Sin čovečji u ruke grešnika.
42 Ustanite, idemo! Evo izdajnik se moj približuje.
43 I tada, dok on još govoraše, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i sa njim mnogi ljudi s
mačevima i sa štapovima, poslani od prvosveštenika i od književnika i od starešina.
44 Izdajnik njegov bijaše im dao znak: “Koga ja poljubim, on je”, držite ga i vodite
oprezno.
45 I čim dođe, odmah priđe Isusu i reče: Ravi! i poljubi ga.
46 I oni metnuše ruke na nj i uhvatiše ga.
47 Jedan od onih što stajahu ondje izvadi mač, i udari slugu prvosveštenikova i odseče mu
uho.
48 Progovarajući, reče im tada Isus: Kao na razbojnika, izišli ste s mačevima i sa
štapovima, da me uhvatite,
49 a svaki dan bio sam kod vas u hramu i učio, i ne uhvatiste me. Ali neka se ispuni Pismo.
50 Tad ga svi napustiše i pobegoše.
51 Za njim je iđaše neki mladić ogrnut platnom po golom telu. Uhvatiše onog mladića,
52 ali on pusti platno, i go pobeže od njih.
53 Oni izvedoše Isusa k prvosvešteniku, kud se stekoše svi prvosveštenici, starešine i
književnici.
54 Petar pođe za njim izdaleka do dvorišta prvosveštenikova. On sede sa slugama, i
grejaše se kod vatre.
55 Prvosveštenici i ceo sinedrion tražili su svedočanstva na Isusa, da bude ubijen, i ne
nađoše.
56 Jer mnogi svedočahu lažno na njega, ali se svedočanstva ne podudarahu.
57 Jedni ustaše i svedočiše na njega, lažno govoreći:
58 Mi smo ga čuli da govori: Ja ću razvaliti ovaj hram koji je rukama načinjen, i za tri dana
načiniću drugi, koji neće biti rukama načinjen.
59 I ni u tome svedočanstvo njihovo ne bejaše jednako.
60 Tada usta prvosveštenik usred skupštine i zapita Isusa, govoreći: Zar ništa ne
odgovaraš? Šta je ovo što ovi na tebe svedoče?
61 Isus ćutaše i ništa ne odgovaraše. Opet ga zapita prvosveštenik i reče: Jesi li ti Krist, Sin
Blagoslovenoga?
62 Isus mu odgovori: Jesam, i videćete vi Sina čovečjega gdje sedeći s desne strane sile
Božje dolazi na oblacima nebeskim.
63 Prvosveštenik razdra tad haljine svoje, i reče: Šta nam trebaju više svedoci?
64 Custe hulu. Šta mislite? I oni presudiše da je zaslužio smrt.
65 I stadoše jedni stadoše pljuvati na nj, i pokrivati mu lice, i udarati ga pesnicama, i
govoriti mu: Proreci! I sluge ga pljesnuše po obrazima.
66 Dok Petar bejaše dole u dvorištu, dođe jedna od sluškinja prvosveštenikoviha
67 i spazivši Petra gdje se greje, pogleda na nj, i reče: I ti si bio s Isusom Nazarećaninom.
68 On se odreče, govoreći: Ne znam, niti razumem šta govoriš. I iziđe napolje pred dvor, i
petao zapeva.
69 I kad ga sluškinja opet ugleda, poče govoriti onima što stajahu ondje: Ovaj je od
njihovih.
70 Ali se on opet odreče. Malo zatim i oni što stajahu ondje rekoše Petru: Zaista si od
njihovih, jer si Galilejac.
71 On se tada poče kleti i preklinjati se: Ne znam tog čoveka za koga vi govorite!
72 I po drugi put zapeva petao. I Petar se opomenu što mu reče Isus: “Pre no što petao
dvaput zapeva, odreći ćeš me se triput.” I setivši se toga rasplaka se.
LB) Marko glava 15

1 Cim svanu, provosveštenici držaše veće sa starešinama i književnicima, i sa celim
sinedrionom, i svezavši Isusa, odvedoše ga i predaše ga Pilatu.
2 Pilat ga upita: Jesi li ti kralj judejski? Isus mu odgovori: Ti kažeš.
3 Prvosveštenici iznošahu mnoge tužbe na njega.
4 Pilat ga opet upita: Zar ništa ne odgovaraš? Cuješ li za kolike te stvari tuže?
5 Ali Isus ne dade nikakvog odgovora, tako da se Pilat začudi.
6 O svakom prazniku puštaše im on po jednog sužnja koga narod tražaše.
7 A bijaše u tamnici neki nazvani Varava, sa sukrivcima koji su u buni bili počinili ubistvo;
8 i narod navali i stade iskati ono što mu (Pilat) svagda činjaše.
9 Pilat im odgovori: Hoćete li kralja judejskog da vam pustim?
10 Jer je znao da su ga prvosveštenici iz zavisti predali.
11 Ali prvosveštenici podgovoriše narod da ište da im pusti Varavu.
12 Pilat, uzevši opet riječ, reče im: A šta hoćete da učinim sa ovim što ga zovete kraljem
judejskim?
13 Oni opet povikaše: Raspni ga!
14 Pilat im reče: A koje je zlo učinio? Ali oni još jače povikaše: Raspni ga!
15 I Pilat, želeći ugoditi narodu, pusti im Varavu, a Isusa, pošto bi išiban, preda da se
razapne.
16 Vojnici odvedoše Isusa u dvorište pretorija i poređaše celu kohortu.
17 Ogrnuše ga skerletnim plaštom, metnuše mu na glavu venac od trnja, koji bijahu opleli,
18 i stadoše ga pozdravljati govoreći: Zdravo, kralju judejski!
19 I bijahu ga po glavi trskom, i pljuvali na nj, i sagibajući kolena klanjahu mu se.
20 Kad mu se narugaše, skidoše s njega skerletni plašt, obukoše ga u njegove haljine, i
izvedoše ga da ga razapnu.
21 Oni nateraše nekoga Simona iz Kirene, oca Aleksandrova i Rufova, koji iđaše iz polja, da
ponese krst Isusov.
22 I dovedoše ga na mesto zvano Golgota, što znači lobanja.
23 Dadoše mu da pije vino pomešano sa izmirnom, ali on ne uze.
24 Kad ga razapeše, razdeliše haljine njegove, bacajući kocke za njih, ko će šta uzeti.
25 Bejaše treći sat kad ga razapeše.
26 Natpis osude njegove bijaše ovako napisan: Kralj judejski.
27 S njim razapeše i dva razbojnika, jednoga s desne i jednoga s leve strane njegove.
28 I izvrši se pismo koje govori: “I metnuše ga među zločince”.
29 Prolaznici huljahu na nj, mašući glavom i govoreći: Aha!, ti što hram razvaljuješ i za tri
dana opet sagrađuješ,
30 pomozi sam sebi i siđi s krsta!
31 Tako i prvosveštenici s književnicima rugahu se govoreći jedan drugome: Drugima
pomože, a sebi ne može pomoći!
32 Krist, kralj Izraelov, neka siđe sad s krsta; da vidimo, pa da mu verujemo! I oni što
bejahu s njim razapeti rugahu mu se.
33 U šesti sat bi tama po celoj zemlji do sata devetoga.
34 A u deveti sat zavapi Isus jakim glasom, govoreći: Eloi, Eloi! Lama savahtani! što znači:
Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio!
35 Neki od onih što stajahu ondje, čuvši to, govorahu: Eno zove Iliju!
36 A jedan otrča te napuni sunđer octa i nataknuvši ga na trsku dade mu da pije, govoreći:
Stanite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.
37 Ali Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.
38 Zavesa na hramu razdre se na dvoje s vrha na dno.
39 Kad centurion koji stajaše prema njemu vide kako izdahnu, reče: Ovaj je čovek zaista
bio Sin Božji!
40 Tu bejahu i žene koje gledahu izdaleka. Među njima bejahu i Marija Magdalina i Marija
mati Jakova maloga i Josije, i Salomija,
41 koje iđahu za njim kad bijaše u Galileji i služahu mu, i druge mnoge koje bejahu došle s
njima u Jerusalim.
42 Kad bi veče (jer bijaše Dan pripreme, to jest dan u oči subote),
43 dođe Josif iz Arimateje, ugledni savetnik, koji i sam kraljevstva Božjega čekaše, usudi se
da iziđe pred Pilata, i zaiska telo Isusovo.
44 Pilat se začudi da je on već umro, i dozvavši centuriona, zapita ga ima li dosta vremena
da je umro.
45 I pošto ga centurion uveri, dade tijelo Josifu.
46 A on kupi platno, skinu Isusa s krsta, obavi platnom i položi ga u grob isečen u kamenu,
i navali kamen na vrata od groba.
47 Marija Magdalina i Marija, mati Josijna, gledahu gdje ga sahraniše.
LB) Marko glava 16

1 Pošto prođe subota, Marija Magdalina, Marija Jakovljeva i Salomija kupiše mirisa da
pomažu Isusa,
2 i u prvi dan nedelje dođoše na grob oko sunčanoga rođaja.
3 One govorahu među sobom: Ko će nam odvaliti kamen od grobnice?
4 I pogledavši, videše da kamen bijaše odvaljen, a bijaše vrlo velik.
5 Ušavši u grob videše mladića obučena u belu haljinu koji je sedeo s desne strane, i strah
ih obuze.
6 On im reče: Ne plašite se! Vi tražite Isusa Nazarećenina, koji je razapet. On uskrsnu, nije
ovdje. Evo mesto gdje ga metnuše.
7 Nego idite, kažite učenicima njegovim i Petru da on pred vama ide u Galileju. Tamo ćete
ga videti, kao što vam reče.
8 I one, izišavši iz groba, pobegoše, jer ih obuze drhat i strah i nikom ništa ne kazaše, jer
bijahu uplašene.
9 Uskrsnuvši rano u prvi dan nedelje, javi se Isus najprije Mariji Magdalini, iz koje bijaše
isterao sedam đavola.
10 Ona otide da javi onima koji su bili s njim i koji plakahu i tugovahu.
11 Kad čuše da je živ i da ga je ona videla, ne verovaše.
12 Posle toga javi se on, u drugom obličju, dvojici od njih kad su išli u polje.
13 I oni otišavši, javiše ostalima koji takođe ne verovaše.
14 Najaposle javi se kad njih jedanaestorica bejahu za trpezom, i prekori ih za njihovo
neverovanje i tvrdo srca, što ne verovaše onima koji su ga videli da je uskrsnuo.
15 I reče im: Idite po svemu svietu i propovedajte jevanđelje svakomu stvorenju.
16 Ko veruje i krsti se, biće spasen, a ko ne veruje, biće osuđen.
17 A znaci koji će pratiti one koji veruju biće ovi: imenom mojim izgoniće zle duhove,
govoriće novim jezicima,
18 uzimaće zmije u ruke, ako i smrtno što popiju neće im nauditi, na bolesnike će ruke
polagati, i ozdraviće bolesni.
19 Pošto im to izgovori, uze se Gospod na nebo, i sede Bogu s desne strane.
20 A oni iziđoše i propovedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i riječ potvrđiva čudesima
koja su se posle pokazivala.
EVANĐELJE PO LUKI
LB) Luka glava 1

1 Kako su mnogi počeli da opisuju događaje koji se među nama ispuniše,
2 kao što su nam ih predali oni koji im od početka bijahu svedoci, i koji postadoše
služitelji riječi,
3 to se i meni učini dobro, - ispitavši pažljivo sve od početka -, da ti ih po redu, čestiti
Teofile, napismeno izložim,
4 da bi poznao istinitost riječi kojima si naučen. Marijina Jelisaveti - Marijin slavopoj
dalje.
5 U vreme Iroda, kralja judejskoga, bio je jedan sveštenik iz reda Avijina, koji se zvađe
Zaharija. Žena njegova bijaše od kćeri Aronovih i zvaše se Jelisaveta.
6 Oboje bejahu pravedni pred Bogom, vršeći bez mane sve zapovesti i sve naredbe
Gospodnje.
7 Ne imađahu dece, jer Jelisaveta bijaše nerotkinja, i oboje bejahu već stari.
8 I dok je on, po rasporedu svoga reda, vršio službu svoju pred Bogom, desi se,
9 po sveštničkim običajima, da na njega dođe da uđe u hram Gospodnji da kadi.
10 Ceo narod moljaše se napolju za vreme kađenja.
11 Tad se Zahariji pojavi anđeo Gospodnji, koji stade s desne strane oltara kadionoga.
12 Kad ga Zaharija ugleda, zbuni se, i strah ga obuze.
13 Ali mu anđeo reče: Ne boj se, Zaharija, jer je uslišena molitva tvoja. Žena tvoja
Jelisaveta rodiće ti sina, i ti ćeš mu nadenuti ime Ivan.
14 On će ti biti na radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovom rođenju;
15 jer će on biti velik pred Bogom. On neće piti vina ni opojnoga pića, i napuniće se Duha
Svetoga još u utrobi matere svoje.
16 Mnoge će on sinove Izraelove obratiti ka Gospodu, Bogu njihovome,
17 i ići će pred Bogom u duhu i sili Ilijinoj, da okrene srce otaca k deci, i nepokorne k
razumnosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod spreman.
18 Zaharija reče anđelu: Po čemu ću ja to poznati? Jer ja sam star, a i žena je moja zašla u
godine.
19 Anđeo mu odgovori: Ja sam Gavrilo koji stojim pred Bogom i poslan sam da ti govorim,
i da ti javim ovu radosnu vest.
20 I gle, onemićeš i nećeš moći govoriti do dana kad će to da se zbude, jer nisi verovao
mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vreme.
21 Međutim narod je čekaše Zahariju, čudeći se što se zabavi u hramu.
22 Kad iziđe, on ne mogaše da im govori, i oni razumeše da mu se nešto pojavilo u hramu.
On im činjaše znakove i osta nem.
23 Kad se navršiše dani službe njegove, otide kući svojoj.
24 Nekoliko dana posle zatrudne Jelisaveta, žena njegova. Ona se krijaše pet meseci,
govoreći:
25 To je milost koju mi učini Gospod kad pogleda na me, da mi digne sramotu moju pred
ljudima.
26 U šesti mesec posla Bog anđela Gavrila u grad galilejski, po imenu Nazaret,
27 k devici isprošenoj za čoveka iz doma Davidova, Josifa po imenu. Devici bijaše ime
Marija.
28 Anđeo uđe k njoj, i reče joj: Zdravo, milosti puna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti
među ženama!
29 Zbunjena od te riječi, pitaše se Marija šta može da znači taj pozdrav.
30 Anđeo joj reče: Ne boj se, Marija! Jer si našla milost pred Bogom.
31 I evo zatrudnećeš i rodićeš sina, i nadenućeš mu ime Isus.
32 On će biti velik i nazvaće se Sin Najvišnjega, i daće mu Gospod, Bog, presto Davida, oca
njegova.
33 On će u domu Jakovljevu večito kraljevati, i kraljevstvo njegovo neće kraja imati.
34 Reče Marija anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža?
35 Anđeo joj odgovori: Duh Sveti doći će na te, i sila Najvišega oseniće te. Zato i sveto dete
koje će se od tebe roditi nazvaće se sin Božji.
36 Eto i Jelisaveta, rođaka tvoja, zače sina u starosti svojoj, i ovo je šesti mesec njoj, koju
zovu nerotkinjom.
37 Jer kod Boga nije ništa nemoguće.
38 Reče Marija: Ja sam sluškinja Gospodnja, neka mi bude po riječi tvojoj! - I anđeo otide
od nje.
39 U to vreme Marija usta i pohita u planinu, u grad Judin.
40 Ona uđe u kuću Zaharijinu i pozdravi Jelisavetu.
41 Cim Jelisaveta ču pozdrav Marijin, zaigra dete u utrobi njenoj, i ona se napuni Duha
Svetoga.
42 Ona uskliknu jakim glasom: Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod
utrobe tvoje!
43 I otkud meni ovo da dođe mati Gospoda moga k meni?
44 Jer gle, čim dođe glas pozdrava tvoga u uši moje, zaigra dete radosno u utrobi mojoj.
45 Blažena ona koja verova, jer će se ispuniti ono što joj je od Gospoda kazano!
46 I Marija reče: “Duša moja Gospoda veliča
47 i duh moj se raduje u Bogu, Spasitelju mome,
48 što na niskost svoje sluškinje pogleda. Jer će me svi naraštaji blaženom odsad zvati;
49 jer veliko delo Svemoćni mi učini. Sveto je njegovo ime,
50 i milosrđe njegovo od kolena na koleno na onima koji ga se boje.
51 On pokaza silu ruke svoje, i razasu one što su u svom srcu misli ohole imali.
52 Zbaci silnike s prestola, i podiže smerne.
53 Gladne blaga napuni, a bogate prazne otpusti.
54 Pomaže Izraelu, sluzi svome, i opomenu se milosrđa svoga
55 ko što reče ocima našim -, prema Abrahamu i potomstvu njegovu do veka.”
56 Marija osta s Jelisavetom oko tri meseca, pa se vrati kući svojoj.
57 Jelisaveti dođe vreme da rodi, i rodi sina.
58 Susedi i rodbina njezina čuše da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i
radovaše se s njom.
59 U osmi dan dođoše da obrežu dete, i htedoše da mu nadenu ime njegova oca, Zaharija.
60 Ali mati njegova progovori i reče: Ne, nego će se zvati Ivan.
61 Rekoše joj: Nikog nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime,
62 i činjahu znakove ocu njegovu da saznaju kako bi on hteo da mu nadentu ime.
63 Zaharija zaiska tablice i napisa: Ivan je ime njegovo. I svi se začudiše.
64 U taj isti čas otvoriše se usta njegova i razdreši se jezik njegov, i on progovori hvaleći
Boga.
65 Strah uđe u sve stanovnike okoline njihove, i po svoj gornjoj Judeji govoraše se o ovom
događaju.
66 Svi koji za to čuše razmišljahu u srcu svome, govoreći: Šta će biti iz ovoga deteta? I
ruka Gospodnja bejaše s njim.
67 Zaharija, otac njegov, bi ispunjen Duhom Svetim, i prorokova govoreći:
68 “Blagosloven Gospod, Bog Izraelov, što svoj narod pohodi i izbavi,
69 i podiže nama silnog Spasitelja u domu Davida sluge svoga,
70 kao što objavi ustima svetih svojih proroka iz davnih vremena.
71 Spasitelja koji nas izbavlja od naših neprijatelja, i iz ruku sviju koji nas mrze!
72 Tako on milost svoju pokazuje prema ocima našim, i opominje se svetog svog saveza,
73 po zakletvi kojom se zakleo Abrahamu, ocu našemu,
74 da će dati nama, kad se izbavimo iz ruku svojih neprijatelja, da mu služimo bez straha,
75 hodeći pred njime u svetosti i u pravdi kroz sve dane svog života.
76 A ti, dete, nazvaćeš se prorok Svevišnjega, jer ćeš ići pred licem Gospodnjim, da mu put
njegov pripraviš,
77 da daš narodu njegovom razum spasenja, oproštenjem greha njegovih,
78 po velikom milosrđu Boga našega, po kome nas istočno Sunce pohodi s visine,
79 da obasja one koji su u tami i u senci smrti, i uputi noge naše na put mira.”
80 I dete rastijaše i jačaše duhom, i osta u pustinji do dana izlaženja svoga pred Izraela.
LB) Luka glava 2

1 U te dane iziđe zapovest cara Avgusta da se popiše sav narod.
2 To je bio prvi popis za namesništva Kirinova u Siriji.
3 I pođoše svi da se zapišu, svaki u svoj grad.
4 Tada pođe i Josif iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u grad Davidov koji se zvaše
Vitlejem, - jer on bijaše iz doma plemena Davidova -,
5 da se zapiše s Marijom, isprošenom za njega ženom, koja bijaše trudna.
6 Kad oni bejahu onamo, dođe vreme da ona rodi.
7 I rodi sina svoga prvenca, i povi ga i metnu u jasle, jer nije bilo mesta za njih u
gostionici.
8 U onom kraju bilo je pastira koji čuvahu noćnu stražu kod stada svojih.
9 I gle, anđeo Gospodnji pojavi se njima, i slava ih Gospodnja obasja. Njih obuze velik
strah.
10 Ali im anđeo reče: Ne bojte se. Jer vam javljam dobru vijest, koja će biti velika radost
celome narodu;
11 jer vam se danas u gradu Davidovu rodi Spasitelj, koji je Krist, Gospod.
12 I evo vam znaka po kome ćete ga poznati: Naći ćete dete povijeno koje leži u jaslama.
13 I u jedanput priđe anđelu mnoštvo vojske nebeske hvaleći Boga i govoreći:
14 “Slava Bogu na visini, a na zemlji mir i dobra volja među ljudima!”
15 Kad ih anđeli ostaviše da se vrate na nebo, pastiri rekoše jedni drugima: Hajdemo do
Vitlejema da vidimo šta je to bilo, što nam Gospod dade da znamo.
16 Pohitaše, i nađoše Mariju i Josifa, i dete koje je ležalo u jaslima.
17 Pošto ga videše, kazaše sve što im je rečeno za to dete.
18 I svi koji ih čuše diviše se onome što im kazaše pastiri.
19 Marija čuvaše sve te riječi i slagaše ih u srcu svojemu.
20 Pastiri se vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što čuše i videše, i što bijaše kao što im je
kazano. Proročica Ana - Povratak u Nazaret
21 Kad dođe osmi dan, u koji je trebalo da obrežu dete, nadenuše mu ime Isus, kao što je
anđeo rekao dok se još nije bilo ni zametnulo u utrobi matere svoje.
22 A kad se navršiše dani njihovog očiščenja po Zakonu Mojsijevu, doneše ga Josip i Marija
u Jerusalim da ga predstave Gospodu,
23 izvršujući ono što je napisano u Zakonu Gospodnjemu, da se svako prvorođeno muško
dete posveti Gospodu,
24 i da se prinesu na žrtvu dve grlice ili dva golubića, kao što je propisano u Zakonu
Gospodnjemu.
25 I gle u Jerusalimu bijaše jedan čovek koji se zvaše Simeon. Taj čovjek bijaše pravedan i
pobožan; on čekaše utehu Izraelovu, i Duh Sveti bejaše nad njim.
26 Njemu bijaše po Svetome Duhu javljeno da neće umreti dok ne vidi Krista Gospodnjega,
27 i po nadahnuću Duha dođe u hram. I kad roditelji donesoše dete Isusa, da svrše za njega
što zakon propisuje,
28 on ga uze na ruke svoje, hvali Boga, i reče:
29 “Sad otpuštaš slugu svoga, Gospode, po riječi svojoj, s mirom;
30 jer oči moje videše spasenje tvoje;
31 spasenje koje si pred svim narodima spremio,
3vetlost da narode obasjava, i slavu naroda tvoga Izraela.”
33 Otac i mati njegovi divljahu se onome što se govoraše za njega.
34 Simeon ih blagoslovi, i reče Mariji, materi njegovoj: Gle, ovaj je postavljen da mnogima
u Izraelu donese pad i uskrsenje, i da postane znak koji će prepiranja izazvati,
35 a i tebi samoj probošće mač dušu, da se otkriju misli mnogih srca.
36 Tu bijaše i Ana, proročica, kći Fanuilova, od kolena Asirova. Ona je bila mnogo stara, i
ona bijaše živela sedam godina s mužem svojim od devičanstva svoga.
37 Ostavši udova, ni u svojoj osamdeset i četvrtoj godini ona ne napuštaše hrama, i služaše
Bogu dan i noć postom i molitvom.
38 Došavši u taj isti čas, ona hvaljaše Boga, i govoraše o Isusu svima koji čekahu
izbavljenje Jerusalima.
39 Kad svršiše sve po zakonu Gospodnjemu, vratiše se Josif i Marija u Galileju, u grad svoj
Nazaret.
40 A dete rastijaše i jačalo puno mudrosti, i milost Božja bijaše na njemu.
41 Roditelji Isusovi iđahu svake godine u Jerusalim o prazniku Pashe.
42 Kad mu bi dvanaest godina, dođoše oni u Jerusalim po običaju praznika,
43 a kad prođoše dani, i oni se vraćahu, osta dete Isus u Jerusalimu. Otac i mati njegova ne
primetiše to.
44 Misleći da je s društvom, prevališe ceo dan hoda, pa ga stadoše tražiti među srodnicima
i znancima.
45 Ali ne našavši ga, vratiše se opet u Jerusalimu da ga traže.
46 Posle tri dana nađoše ga u hramu gdje sedi među učiteljima, i sluša ih i pita ih.
47 Svi koji ga slušahu, divljahu se njegovom razumu i odgovorima.
48 Kad ga roditelji videše, začudiše se, i mati njegova reče mu: Sine, šta učini nama tako?
Evo otac tvoj i ja zabrinuti te tražimo.
49 On im reče: Zašto ste me tražili? Zar niste znali da treba da budem na delu Oca svoga?
50 Ali oni ne razumeše to što im reče.
51 On siđe zatim s njima u Nazaret, i bejaše im poslušan. Mati njegova čuvaše sve to u srcu
svome.
52 I Isus napredovaše u mudrosti i u rastu i u milosti pred Bogom i pred ljudima.
LB) Luka glava 3

1 U petnaestoj godini vladanja cara Tiverija, kad Pontije Pilat bejaše namesnik u Judeji,
Irod tetrarh u Galileji, Filip, brat njegov, tetrarh u Itureji i u Trahonitskoj, a Lisanija
tetrarh u Avilini,
2 a za prvosveštenstva Ane i Kajafe, riječ Božja progovori Ivanu, sinu Zaharijinu, u
pustinji.
3 I on prođe svu okolinu Jordansku, propovedajući krštenje pokajanja za oproštenje
greha,
4 kao što je napisano u knjizi govora proroka Isaije, koji govori: “Eno glasa vapijućeg u
pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnite staze njegove.
5 Doline će sve se ispuniti, slegnuće se gore i bregovi, što je krivo to će se ispraviti,
uzravniće se staze hrapave,
6 i svako će telo Božje spasenje videti.”
7 Govoraše dakle Ivan ljudima koji izlažahu da ih krsti: Porodi gujini, ko vas nauči da
bežite od gneva koji će da dođe?
8 Dajte dakle dostojne plodove pokajanja, i ne govorite u sebi: Mi imamo oca Abrahama!
Jer vam ja kažem da Bog može i od ovoga kamenja podignuti decu Abrahamovu.
9 Već je i sekira kod korena drveta položena, i svako drvo koje ne rađa dobra ploda iseći
će se i u oganj će se baciti.
10 Pitaše ga ljudi: Šta ćemo dakle činiti?
11 On im odgovori: Ko ima dve haljine nek da jednu onome koji nema, i ko ima hrane neka
isto tako čini.
12 Dođoše i neki carinici, da ih krsti, i rekoše mu: Učitelju, šta imamo mi da činimo?
13 A on im reče: Ne ištite ništa preko onoga što vam je naređeno.
14 Pitaše ga i neki vojnici: A mi što imamo da činimo? I on im reče: Nikome ne činite sile
ni prevare, i budite zadovoljni svojom platom.
15 A kako narod bijaše u isčekivanju, i pitahu se svi u sebi nije li Ivan Krist,
16 reče on svima: Ja vas krštavam vodom, ali ide za mnom silniji od mene, kome ja nisam
dostojan odrešiti remena na obući njegovoj. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
17 On ima lopatu svoju u ruci, i on će očistiti gumno svoje, i skupiće pšenicu u žitnicu
svoju, ali će plevu sažeći ognjem koji se ne gasi.
18 Tako Ivan javljaše jevanđelje narodu, i činjaše još mnoge druge napomene.
19 Ali Irod, tetrarh, koga Ivan ukori za Irodijadu, ženu brata njegova, i za sva zla što učini,
20 učini još i to da zatvori Ivana u tamnicu.
21 Kako se ceo narod krštavaše, i Isus se krsti, i dok se on moljaše otvori se nebo
22 i siđe na nj Duh Sveti u telesnom obliku kao golub, i ču se glas s neba koji progovori: Ti
si Sin moj ljubljeni, u tebi je moje blagovoljenje!
23 Isus imaše oko trideset godina kad poče službu svoju, i on bijaše, kao što se držaše, sin
Josifa, sina Ilijina,
24 sina Matatova, sina Levijeva, sina Melhijina, sina Janejeva, sina Josifova,
25 sina Matatijina, sina Amosova, sina Naumova, sina Eslijina, sina Nangejeva,
26 sina Matova, sina Matatijina, sina Semejina, sina Josifova, sina Judina,
27 sina Joanina, sina Resina, sina Zorovaveljova, sina Salatilova, sina Nirijina,
28 sina Malhijina, sina Adijina, sina Kosamova, sina Elmadamova, sina Irova,
29 sina Josijina, sina Eliezerova, sina Jorimova, sina Matatova, sina Levijeva,
30 sina Simeonova, sina Judina, sina Josifova, sina Jonamova, sina Elijakimova,
31 sina Melejina, sina Mainanova, sina Matatina, sina Natanova, sina Davidova,
3ina Jesejeva, sina Ovidova, sina Bozova, sina Salmonova, sina Nasonova,
33 sina Aminadavova, sina Adminova, sina Arnijeva, sina Esromova, sina Faresova, sina
Judina,
34 sina Jakovljeva, sina Isakova, sina Abrahamova, sina Tarina, sina Nahorova,
35 sina Seruhova, sina Ragavova, sina Falekova, sina Everova, sina Salina,
36 sina Kainanova, sina Arfaksadova, sina Simova, sina Nojeva, sina Lamehova,
37 sina Matusalina, sina Enohova, sina Jaredova, sina Maleleilova, sina Kainanova,
38 sina Enosova, sina Sitova, sina Adamova, sina Božjega.
LB) Luka glava 4

1 Isus, pun Duha Svetoga, vrati se s Jordana, i bi odveden od Duha u pustinju,
2 gdje ga četrdeset dana iskuša đavao. On ne jede ništa za tih dana, i kad se oni navršiše
oseti glad.
3 Reče mu đavao: Ako si Sin Božji, zapovedaj ovome kamenu da postane hleb.
4 Isus mu odgovori: Napisano je: “Neće čovek samo od hleba živeti.”
5 Podignuvši ga, pokaza mu đavo u trenuću oka sva kraljevstva ovoga sveta,
6 i reče mu: Tebi ću dati svu ovu silu i slavu ovih kraljevstva, jer je ona meni predana, i ja
je dajem kome ja hoću.
7 Ti dakle ako mi se pokloniš, biće ona sva tvoja.
8 Isus mu odgovori: Napisano je: “Klanjaj se Gospodu, Bogu svome, i njemu jedinome
služi.”
9 avao ga odvede još u Jerusalim, postavi ga na vrh hrama, i reče mu: Ako si Sin Božji,
skoči odavde dole,
10 jer je napisano: “Anđelima svojim zapovediće za te da te čuvaju,
11 i oni će tebe na ruke uzeti, da gdje nogom svojom za kamen nezapneš.”
12 Isus mu odgovori: Kazano je: “Ne iskušavaj Gospoda, Boga svoga.”
13 Kad svrši da ga tako iskušava, otide đavao od njega za neko vreme. i protivljenje
Nazarećana
14 Obučen u silu Duha, vrati se Isus u Galileju, i glas o njemu raširi se po celom okolnom
kraju.
15 On učaše u sinagogama i svi ga hvaljahu.
16 I dođe u Nazaret, gdje bijaše odgojen, i po običaju svome uđe u dan subotni u sinagogu.
On ustade da čita,
17 te mu dadoše knjigu proroka Isaije. Otvorivši je, nađe mesto gdje bijaše napisano:
18 “Duh Gospodnji je na meni, jer me pomaza da javim jevanđelje siromasima: posla me
da srca ranjena iscelim, da zarobljenima javim izbavljenje i slepima povratak očiju,
izmučene slobodne da pustim,
19 da objavim godinu milosti Gospodnje.”
20 Zatvori zatim knjigu, predade je sluzi, i sede. Svi u sinagogi držahu oči uprte u njega.
21 Tad im poče govoriti: Danas se ispuniše ove riječi iz Pisma koje sad čuste.
22 I svi mu svedočahu: divljahu se riječima milosti koje izlažahu iz usta njegovih, i
govorahu: Nije li ovo sin Josivov?
23 Isus im reče: Vi ćete mi bez sumnje spomenuti poslovicu: Lekaru, izleči se sam; kao što
smo čuli da si činio u Kapernaumu učini i ovdje u svojoj postojbini.
24 Ali, - doda -: U istinu vam kažem: nikakav prorok nije dobro primljen u svojoj
postojbini.
25 U istinu vam kažem: mnoge udovice bejahu u Izraelu u vreme Ilijino, kad se nebo
zatvori tri godine i šest meseci i bi velika glad po svoj zemlji,
26 i ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija osim k ženi udovici u Sareptu Sidonsku.
27 Mnogi bejahu gubavi u Izraelu u vreme Jeliseja proroka, i ni jedan se od njih ne očisti
osim Nemana Sirijanina.
28 Svi se u sinagogi napuniše gneva kad to čuše.
29 I, ustavši, isteraše ga iz grada i odvedoše ga na vrh gore, na kojoj je njihov grad
sazidan, da ga bace odozgor.
30 Ali se Isus izmače iz njihove sredine i otide.
31 I dođe u Kapernaum, grad Galilejski, i Učaše u subote.
3vi se divljahu nauci njegovoj, jer njegova beseda bijaše silna.
33 U sinagogi se nađe jedan čovek u kome bijaše nečist zli duh, koji povika jakim glasom:
34 Šta ima između nas i tebe, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš. Znam te ko si:
Svetac Božji!
35 Isus mu zapreti, govoreći: Ućuti i iziđi iz tog čoveka! I zli duh obori čoveka nasred
sinagoge, i iziđe iz njega, i ni malo mu ne naudii.
36 Svi se začudiše, i govorahu jedan drugome: Kakva je to riječ? On vlašću i silom
zapoveda nečistim duhovima, i oni izlaze!
37 I glas o njemu otide po svim okolnim mestima.
38 Izišavši iz sinagoge, pođe u kuću Simonovu. Taštu Simonovu bijaše uhvatila jaka
groznica -, i moliše ga za nju.
39 Nagnuvši se nad njom, zapreti on groznici, i popusti je groznica. I ona odmah usta, i
posluži ih.
40 Po zalasku sunca svi koji imahu kod sebe bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k
njemu, i onn na svakoga od njih položi ruke, i isceli ih.
41 Iz mnogih iziđoše i zli duhovi vičući i govoreći: Ti si Sin Božji! Ali im on zaprećivaše, i
ne davaše im da govore, jer oni znadijahu da je on Krist.
42 Cim svanu, iziđe i otide na jedno osamljeno mesto. Narod ga tražaše -, i dođe k njemu -,
i zadržavaše ga da ne ide od njih.
43 Ali im on reče: I drugim gradovima treba da propovedam jevanđelje o kraljevstvu
Božjemu, jer sam na to poslan.
44 I propovedaše po sinagogama galilejskim. jednog gubavoga i jednog uzetog - Pozivanje
Levija (Mateja) - O postu
LB) Luka glava 5

1 Jedanput, kad je Isus bio kod jezera Genisaretskoga i narod naleže k njemu da sluša riječ
Božju,
pazi kod obale dve lađe iz kojih ribari bejahu izišli da isperu mreže,
3 i uđe u jednu od tih lađa, koja bijaše Simonova, i zamoli ga da malo otisne od kraja. Pa
sede i stade učiti narod s lađe.
4 Kad presta govoriti, reče Simonu: Hajde na dubinu, i bacite svoje mreže i lovite.
5 Simon mu odgovori: Učitelju, svu noć smo se trudili, i ništa ne ulovismo, ali na tvoju
riječ baciću mrežu.
6 I bacivši je uhvatiše veliko mnoštvo riba, i mreža im se poderaše.
7 Dadoše znak drugovima koji bejahu na drugoj lađi da dođu da im pomognu, i oni dođoše
i napuniše obe lađe tako da su tonule.
8 Kad to vide Simon Petar, pripade ka kolenima Isusovim, govoreći: Odstupi od mene,
Gospode, jer sam ja grešan čovek.
9 Jer je zaprepašćenje bilo obuzelo njega i sve koji bejahu sa njim, zbog lova koji bijahu
ulovili,
10 a tako isto i Jakova i Ivana, sinove Zevedejeve, koji bejahu drugovi Simonovi. Tada Isus
reče Simonu: Ne boj se, od sada ćeš ljude loviti.
11 Pošto izvukoše obe lađe na kraj, ostaviše sve i pođoše za njim.
12 Kad Isus bejaše u jednom gradu, gle, jedan čovek sav u gubi, videvši Isusa, pade na lice,
i moleći mu se, reče: Gospode, ako hoćeš možeš učiniti da budem čist.
13 I on, pruživši ruku, dohvati ga se, i reče: Hoću, budi čist! I odmah guba spade s njega.
14 On mu zapovedi da to nikome ne kazuje, nego idi, - reče mu -, i pokaži se sveštniku, i
prinesi prilog za očišćenje svoje kako je odredio Mojsije, za svedočanstvo njima.
15 Glas o njemu se sve više širiše, i mnoštvo naroda sticaše se da ga sluša, i da ih isceli od
njihovih bolesti.
16 A on odlažaše u pustinje i moljaše se.
17 Jednog dana Isus učaše. Neki fariseji i ljudi od zakona, koji bejahu došli iz sviju sela
galilejskih i judejskih i iz Jerusalima, seđahu ondje, i sila Gospodnja pokazivaše se u
isceljivanjima.
18 I gle, neki ljudi donesoše na odru čoveka koji bijaše uzet, i tražahu da ga unesu i metnu
preda nj.
19 I ne znajući, od naroda, kuda bi ga uneli, popeše se na kuću i kroz krov spustiše ga s
odrom pred Isusa.
20 Videvši veru njihovu, reče Isus: Coveče, oprošteni su ti gresi tvoji!
21 Književnici i fariseji stadoše raspravljati i govoriti: Ko je ovaj koji hule govore? Ko
može opraštati grehe osim jedinoga Boga?
22 Poznajući misli njihove, progovori Isus, i reče im: Kakve to misli imate u srcima
svojim?
23 Što je lakše: reći: Oprošteni su ti gresi tvoji, ili reći: Ustani i hodi?
24 Nego da znate da vlast ima Sin čovečji na zemlji opraštati grehe, - “tebi govorim” -,
reče uzetome -, “ustani, uzmi odar svoj i idi kući svojoj!”
25 I on odmah ustade pred njima, uze odar na kome ležaše, i otide kući svojoj, hvaleći
Boga.
26 Svi se začudiše i hvaljahu Boga, i puni straha govorahu: Cuda se nagledasmo danas!
27 Zatim Isus iziđe i vide carinika po imenu Levija koji je sedeo na mestu gdje se naplaćuje
carina, i reče mu: Hajde za mnom!
28 Ostavivši sve, on ustade i pođe za njim.
29 Levije mu kod kuće svoje spremi veliku gozbu, i bijaše mnogo carinika i drugih koji
seđahu s njima za trpezom.
30 Književnici i fariseji gunđahu i govorahu učenicima njegovim: Zašto s carinicima i
grešnicima jedete i pijete?
31 Isus progovori, i reče im: Ne trebaju zdravi lekara nego bolesni.
32 Ja nisam došao da pozovem pravednike na pokajanje, nego grešnike.
33 Oni mu rekoše: Učenici Ivanovi često poste i mole se, a tako isto i farisejski, a tvoji jedu
i piju.
34 On im odgovori: Možete li svatove naterati da poste dok je mladoženja s njima?
35 Doći će dani kad će se oteti od njih mladoženja, i onda će postiti u one dane.
36 Kaza im još i jedno poređenje: Niko ne kida komad od nove haljine da zakrpi staru
haljinu; inače će i novu haljinu razdreti, i staroj ne liči što je novo.
37 I niko ne liva novoga vina u stare mehove; inače prodere novo vino mehove i ono se
prolije i mehovi propadnu.
38 Nego novo vino treba u nove mehove livati, i oboje će se sačuvati.
39 I niko pošto pije staro vino neće novoga, jer veli: Staro je bolje.
LB) Luka glava 6

1 U prvu subotu po drugome danu Pashe dogodi mu se da je iđaše kroz useve, i učenici
njegovi trgahu klasje i satirahu rukama i jeđahu.
2 Neki fariseji rekoše im: Zašto činite ono što nije dopušteno činiti u subotu?
3 Isus im odgovori: Zar niste čitali šta učini David kad ogladne, on i oni koji bejahu s
njim?,
4 kako uđe u dom Božji i uze hlebove za predstavljanje i izede, i dade onima koji bejahu s
njim, ma da ih niko ne smedijaše jesti osim samih sveštnika?
5 I reče im: Sin je čovečji gospodar i od subote.
6 U drugu subotu dogodi se da on uđe u sinagogu i tu učaše. I ondje bijaše jedan čovek
kome bijaše usahnula desna ruka.
7 Književnici i fariseji gledahu za Isusom, neće li u subotu isceliti, da bi imali čime da ga
okrive.
8 Ali on je znao misli njihove, i reče čoveku koji imaše ruku usahnulu: Ustani i stani na
sredu! I on usta i stade.
9 I Isus im reče: da vas zapitam: Šta valja u subotu činiti, dobro ili zlo?, spasti čoveka ili
pogubiti?
10 I, pogledavši unaokolo na sve njih, reče čoveku: Opruži ruku svoju! I on učini tako, i
ruka posta zdrava.
11 Oni se svi napuniše gneva, i dogovarahu se o tome šta bi učinili Isusu.
12 Tih dana iziđe Isus na goru na molitvu, i provede svu noć Boga moleći.
13 Kad bi dan, dozva učenike svoje i izabra iz njih dvanaestoricu, koje nazva apostolima:
14 Simona, koga nazva Petrom, Andriju, brata njegova, Jakova, Ivana, Filipa, Vartolomeja,
15 Mateja, Tomu, Jakova Alfejeva, Simona prozvanog Zilota,
16 Judu Jakovljeva i Judu Iskariotskoga, koji ga izdade.
17 Izišavši s njima stade na mestu ravnome na kome bijaše mnoštvo učenika njegovih i
mnogo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima i iz primorja tirskoga i sidonskoga, koji bijahu
došli da ga slušaju i da se isceluju od svojih bolesti.
18 I oni koje mučahu nečisti duhovi isceljivahu su.
19 Ceo narod nastojaše da ga se dotakne, jer iz njega izlažaše sila i isceljivaše ih sve.
suđenju - O trunu i o brvnu - O drvetu i plodu - O kući utemeljenoj na kamenu
20 Tada Isus, podignuvši oči na učenike svoje, reče: Blaženi vi koji ste siromašni, jer je
vaše kraljevstvo Božje!
21 Blaženi vi koji ste gladni sad, jer ćete se nasititi! Blaženi vi koji plačete sad, jer ćete se
obradovati!
22 Blaženi vi kad na vas omrznu ljudi, i kad vas budu gonili i izgrdili i razglasili ime vaše
kao zlo, zbog Sina čovečjega!
23 Radujte se u onaj dan i zaigrajte od veselja, jer, gle, velika će nagrada vaša biti na nebu.
Jer su tako činili prorocima ocevi njihovi!
24 Ali teško vama, bogati, jer već imate utehu svoju!
25 Teško vama koji ste siti, jer ćete ogladneti. Teško vama koji se smejete sada, jer ćete
zaplakati i zakukati!
26 Teško vama kad stanu svi dobro govoriti o vama, jer su tako činili i lažnim prorocima
ocevi njihovi!
27 Ali vama kažem koji me slušate: Ljubite neprijatelje svoje, dobro činite onima koji vas
mrze;
28 blagosliljajte one koji vas kunu, i molite za one koji vas vređaju.
29 Ako te ko udari po obrazu, okreni mu i drugi; ako ti ko uzme ogrtač, ne brani mu da ti i
haljinu uzme.
30 Svakome koji ište u tebe podaj, i ne traži svoje od onoga koji ti ga uzme.
31 Kako hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima tako.
32 Ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala za to? I grešnici ljube one koji njih
ljube.
33 Ako činite dobro onima koji vama dobro čine, kakva vam je hvala za to? I grešnici čine
tako.
34 I ako dajete u zajam onima od kojih se nadate da ćete primiti, kakva vam je hvala za to?
I grešnici grešnicima daju u zajam da opet od njih prime.
35 Ali ljubite neprijatelje svoje i činite dobro i dajte u zajam ne nadajući se ničemu, i vaša
će nagrada velika biti, i bićete sinovi Najvišega, jer je on dobar i neblagodarnima i zlima.
36 Budite dakle milosrdni kao i Otac vaš što je milosrdan.
37 Ne sudite, i neće vam se suditi, ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Opraštajte, i oprostiće
vam se.
38 Dajte i daće vam se. Meru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu daće vam u naručje
vaše. Jer kakvom merom dajete, onakvom će vam se vratiti.
39 I kaza im i ovo poređenje: Može li slepac slepca voditi? Neće li oba u jamu pasti?
40 Nije učenik veći od učitelja svoga, nego će svaki savršeni učenik biti kao i učitelj
njegov.
41 Zašto vidiš trun u oku brata svoga, a brvno u oku svome ne primećuješ?
42 Ili: kako možeš reći bratu svome: Brate, stani da ti izvadim trun koji je u oku tvome, a
sam ne vidiš brvna u oku svome? Licemere!, izvadi najpre brvno iz oka svoga, pa ćeš onda
videti kako ćeš da izvadiš trun iz oka brata svoga!
43 Dobro drvo ne daje zao plod, niti zlo drvo nosi dobar plod.
44 Jer se svako drvo po plodu svome poznaje. Ne beru se smokve s trnja, niti se grožđe
bere s kupine.
45 Dobar čovek iz dobre riznice srca svoga iznosi dobro, a zao čovek iz zle riznice srca
svoga iznosi zlo, jer usta govore ono što u srcu izobiluje.
46 Zašto me zovete: Gospode, Gospode!, a ne izvršujete što vam govorim?
47 Svaki koji ide za mnom, i sluša riječi moje i izvršuje ih, kazaću vam kakav je.
48 On je kao čovek koji gradeći kuću, iskopa dubok i udari temelj na kamenu. Dođoše
vode, navali reka na tu kuću i ne može je pokrenuti, jer bijaše utemeljena na kamenu.
49 A koji sluša i ne izvršava, on je kao čovek koji sazida kuću na zemlji bez temelja. Navali
reka na nju, i odmah je obori, i ta se kuća strašno raspade.
LB) Luka glava 7

1 Kad izreče sve te riječi svoje pred narodom koji ga slušaše, uđe Isus u Kapernaum.
2 Kod nekog centuriona bejaše bolestan na umoru sluga koji mu bijaše mio.
3 Cuvši za Isusa, posla on k njemu starešine judejske da ga mole da bi došao da mu isceli
slugu.
4 I oni, došavši k Isusu, moliše ga lepo, govoreći: Dostojan je da mu to učiniš;
5 jer voli naš narod i sazida nam sinagogu.
6 Uputivši se Isus s njima, već dođe blizu kuće njegove, kad centurion posla k njemu
prijatelje, i poruči mu: Gospode, ne trudi se, jer nisam dostojan da uđeš pod moj krov.
7 Zato i ne držah sebe dostojna ni da ti sam priđem; nego samo reci riječ i ozdraviće sluga
moj.
8 Jer i ja, koji sam čovjek pod vlašću i imam pod sobom vojnike, rečem jednome: Idi, i on
ide, i drugome: Dođi, i on dolazi, i sluzi svome: Učini to, i on čini.
9 Kad to ču Isus, zadivi mu se, i okrenuvši se narodu koji je iđaše za njim, reče: Kažem
vam, ni u Izraelu tolike vere ne nađoh!
10 I kad se vratiše kući oni koji bijahu poslani od centuriona, nađoše bolesnog slugu
zdrava.
11 Sutradan otide Isus u grad koji se zove Nain, i s njim iđahu učenici njegovi i mnoštvo
naroda.
12 Kad bijahu blizu gradskih vrata, gle, iznošahu mrtvaca, jedinoga sina matere njegove,
koja bijaše udovica. S njom iđaše mnogo sveta iz grada.
13 Videvši je Gospod, sažali mu se za njom, i reče joj: Ne plači!
14 I priđe i dohvati se sanduka, - a nosioci stadoše -, i reče: Momče, tebi govorim, ustani!
15 I mrtvac sede i stade govoriti. Isus ga vrati materi njegovoj.
16 Strah ih obuze sve, i hvaljahu Boga govoreći: Veliki prorok iziđe među nama, i Bog
pohodi narod svoj!
17 Glas ovaj o Isusu otide po svoj Judeji i po svoj okolini.
18 Javiše Ivanu učenici njegovi za sve to, i on dozva dva od učenika svojih,
19 i posla ih k Isusu da ga pitaju: “Jesi li ti onaj koji ima da dođe ili drugoga da čekamo?”
20 Došavši pred Isusa, rekoše mu: Ivan Krstitelj posla nas k tebi da te pitamo: “Jesi li ti
onaj koji ima da doše, ili drugoga da čekamo?”
21 U taj isti čas isceli Isus mnoge od bolesti, i od rana i od zlih duhova, i mnogim slepima
vrati vid.
22 I odgovori im: Idite i kažite Ivanu što videste i čuste: slepi progledaju, hromi hode,
gubavci čiste se, gluvi čuju, mrtvi uskrsavaju, siromasima javlja se jevanđelje.
23 Blažen onaj kome ja ne budem povod spoticanja!
24 Kad Ivanovi učenici otidoše, poče Isus govoriti narodu za Ivana: Šta ste izišli da vidite u
pustinji? Trsku koju vetar ljulja? Šta ste dakle izišli da vidite?
25 Coveka u meke haljine obučena? Eno, koji gospodske haljine nose i u slastima žive, po
kraljevskim su dvorovima.
26 Šta ste dakle izišli da vidite? - Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka!
27 Jer je ovo onaj za koga je pisano: “Gle, glasnika svoga šaljem ja pred licem tvojim, koji
će pred tobom put tvoj poravnati.”
28 I ja vama kažem: Ni jedan između rođenih od žena nije veći prorok od Ivana Krstitelja;
ali i najmanji u Kraljevstvu Božjemu veći je od njega.
29 I svi ljudi koji ga slušahu, - i carinici -, dadoše slavu Bogu krsteći se krštenjem
Ivanovim.
30 Ali fariseji i ljudi od zakona prezreše savet Božji, ne dajući da ih on krsti.
31 Sa čim bih ja dakle uporedio ljude ovoga naraštaja, i na koga li oni liče?
32 Oni liče na decu koja sede na trgu, i koja, govoreći jedni drugima, kažu: Svirasmo vam u
frulu i vi ne igraste, pevasmo vam tugovanke i vi ne plakaste.
33 Jer dođe Ivan Krstitelj, koji niti jede hleba niti pije vina, i vi kažete: avo je u njemu.
34 Dođe sin čovečji, koji jede i pije, i vi kažete: Gle čoveka izelice i pijanice, prijatelja
carinika i grešnika.
35 Ali opravdaše mudrost sva deca njezina.
36 Jedan farisej moli Isusa da obeduje kod njega. Isus uđe u kuću Farisejevu i sede za
trpezu.
37 I gle, jedna žena grešnica, koja se nađe u gradu, doznavši da je on za trpezom u kući
farisejevoj, donese staklenicu od alabastera punu mira,
38 stade pozadi Isusa, i spusti se kod nogu njegovih. Plakala je, i suze njezine obliše noge
njegove. I ona ih je otirala kosom svojom, celivala i mazala mirom.
39 Videvši to farisej koji ga bijaše pozvao, reče u sebi: Da je on prorok, znao bi koja i kakva
ga se žena dotiče: poznao bi da je grešnica.
40 Isus progovori i reče mu: Simone, imam nešto da ti kažem. A on reče: Učitelju, kaži.
41 Isus reče: Dva su čoveka dugovala jednom zajmodavcu; jedan mu bijaše dužan pet
stotina dinara, a drugi pedeset;
42 ali kako oni ne imahu čim da mu plate, to on pokloni dug obojici. Kaži mi, koji će ga od
te dvojice više ljubiti?
43 Simon odgovori: Mislim onaj kome najviše pokloni. - Reče Isus: Pravo si sudio.
44 I okrenuvši se prema ženi, reče Simonu: Vidiš li ovu ženu? Ja uđoh u tvoju kuću, i nisi
mi dao vode da operem noge svoje, a ona mi suzama svojim noge obli i kosom ih svojom
otra.
45 Poljubac mi nisi dao, a ona od kako uđoh ne presta celivati noge moje.
46 Uljem nisi pomazao glavu moju, a ona mirom pomaza mi noge moje.
47 Zato ti kažem: Oprošteni su joj mnogi gresi njezini, jer je ona mnogo ljubila, a onaj
kome se malo oprašta, malo ljubi.
48 I reče ženi: Oprošteni su ti gresi tvoji!
49 Oni koji seđahu s njim za trpezom stadoše u sebi govoriti: Ko je ovaj koji i grehe
oprašta?
50 Ali Isus reče ženi: Vera te je tvoja spasla; idi s mirom!
LB) Luka glava 8

1 Posle toga iđaše Isus po gradovima i po selima propovedajući i javljajući dobru vest o
kraljevstvu Božjemu. Sa njim bejahu dvanaestorica
2 i neke žene koje bijahu isceljene od zlih duhova i od bolesti: Marija koja se zvaše
Magdalina, iz koje iziđe sedam zlih duhova,
3 i Ivana, žena Huze, nastojnikaa Irodova, Susana, i mnoge druge, koje mu pomagahu
dobrima svojim.
4 Kad se sabra mnogo naroda, došavši k njemu mnogi iz raznih gradova, kaza ovu
poređenje:
5 Iziđe sejač da seje seme svoje, i kako on sejaše jedan deo semena pade pokraj puta, i
pogazilo se, i ptice nebeske pozobaše ga.
6 Drugi deo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nemaše vlage.
7 Drugi pade u trnje, i trnje uzraste i zaguši ga.
8 Drugi deo pade na dobru zemlju, i, iznikavši, donese plod sto puta onoliko. Govorivši
ovo povika: Ko ima uši da čuje, neka čuje!
9 Učenici njegovi upitaše ga šta ovo poređenje znači:
10 On im odgovori: Vama je dano da poznate tajne kraljevstva Božjega, a ostalima se u
poređenjima kazuje, da gledaju i ne vide, da čuju i ne razumiju.
11 A evo šta znači ovo poređenje: Seme je riječ Božja.
12 Koji su pokraj puta, to su oni koji slušaju, ali zatim dolazi đavo i otima riječ iz srca
njihovoga, da ne veruju i da se ne spase.
13 Koji su na kamenu, to su oni koji kad čuju, radosno primaju riječ, ali nemaju korena, i
za neko vreme veruju, a kad dođe vreme iskušenja otpadnu.
14 Koje pade u trnje, to su oni koji slušaju i, otišavši, od briga, od bogatstva i od slasti
ovoga života zaguše se, i rod ne sazri.
15 A koje je na dobru zemlju palo, to su oni koji saslušavši riječ čistim i dobrim srcem,
drže je i donose plod postojanošću svojom.
16 Niko sveće ne poklapa šinikom kad je zapali, niti je meće pod odar, nego je meće na
svećnjak, da vide svetlost koji ulaze.
17 Jer nema ništa sakriveno što neće biti otkriveno, ni tajno što se neće doznati i na
svetlost izići.
18 Pazite dakle kako slušate, jer ko ima daće mu se, a ko nema uzeće se od njega i ono što
misli da ima.
19 K Isusu dođoše mati i braća njegova, ali ne mogahu od naroda da dopru do njega.
20 Javiše mu: Mati tvoja i braća tvoja su napolju i žele da te vide.
21 Ali on odgovori: Mati moja i braća moja oni su koji slušaju riječ Božju i izvršuju je.
besnog
22 Jednog dana uđe Isus s učenicima svojim u jednu lađu, i reče im: Da pređemo na drugu
stranu jezera. I krenuše.
23 Dok su plovili Isus zaspa. Na jezeru se podiže oluja, lađa se punjaše vodom, i oni bejahu
u velikoj opasnosti.
24 Približivši mu se, probudiše ga učenici njegovi, govoreći: Učitelju, Učitelju, izgibosmo!
A on probudivši se, zapreti vetru i valovima, i oni utoliše, i povrati se tišina.
25 On im tad reče: Gdje je vera vaša? A oni, uplašeni i smeteni, govorahu jedan drugome:
Ko je ovaj koji i vetru i vodi zapoveda, i slušaju ga?
26 Pristadoše u okolini gadarinskoj, koja je prema Galileji.
27 Kad Isus iziđe na kraj, srete ga jedan čovek iz grada u kome bijahu zli duhovi. Odavna
se on ni u haljine ne oblačaše, i ne življaše u kući, nego u grobovima.
28 Videvši Isusa, povika i pripada k njemu, i reče jakim glasom: Šta ima između tebe i
mene, Isuse, Sine Boga Najvišega? Molim te, ne muči me.
29 Jer Isus zapovedi duhu nečistome da iziđe iz čoveka, jer ga odavna mučaše. A metahu
ga u verige i u okove, ali on iskidaše sveze, i zli duh ga teraše u pustinju.
30 Isus ga zapita: Kako ti je ime? A on reče: Legija, jer mnogi zli duhovi bejahu ušli u njega.
31 Oni moljahu Isusa da im ne zapovedi da idu u bezdan.
32 Ondje pasijaše po gori veliki krd svinja, i zli duhovi ga moljahu da im dopusti da u njih
uđu. I on im dopusti.
33 Zli duhovi iziđoše iz čoveka i uđoše u svinje, i krd navali s brega u jezero, i utopi se.
34 Kad svinjari videše šta bi, pobegoše i javiše to u gradu i po selima.
35 I iziđoše ljudi da vide šta je bilo, te dođoše k Isusu, i nađoše čoveka iz koga zli duhovi
bejahu izišli, kojije sedio obučen i pri svesti kod nogu Isusovih - i strah ih obuze.
36 Oni koji bijahu videli što se dogodilo, kazaše kako je besni isceli.
37 I sav narod iz okoline gadarinske moli Isusa, da ode od njih, jer se bejahu mnogo
uplašili. Isus uđe u lađu i vrati se natrag.
38 Covek pak iz koga bijahu izišli zli duhovi moljaše ga da mu dopusti da ostane s njim. Ali
ga Isus odbi, govoreći:
39 Vrati se kući svojoj, i kazuj šta ti učini Bog. I on otide pripovedajući po svemu gradu što
mu Isus učini.
40 Kad se Isus vrati, priđe mu narod, jer ga svi očekivahu.
41 I gle, dođe jedan čovek, po imenu Jair, koji bijaše starešina sinagoge, i pade pred noge
Isusove, i zamoli ga da uđe u kuću njegovu.
42 Jer on imaše jedinicu kćer od dvanaest godina, i ona umiraše. Dok Isus iđaše putem,
narod ga gurkaše.
43 Beše jedna žena koja je već dvanaest godina bolovala od tečenja krvi, i koja je sve
imanje potrošila bila na lekare, i ni jedan je nije mogao izlečiti.
44 Približivši mu se s leđa, dotače se ona skuta haljine njegove, i odmah stade tečenje krvi
njezine.
45 Reče Isus: Ko je to što se dotače mene? A kako se svi odgovarahu, rekoše Petar i koji
bejahu s njim: Učitelju, narod te pritiskuje, a ti kažeš: Ko je to što se dotače mene?
46 A Isus reče: Neko se dotače mene, jer ja osetih silu koja iziđe iz mene.
47 Kad žena vide da se nine skrila, pristupi dršćući, pade pred noge njegove, i kaza mu
pred svim narodom zašto ga se dotače, i kako odmah ozdravi.
48 A on joj reče: Kćeri! Vera te tvoja spasla. Idi s mirom!
49 Dok je on još govoraše, dođe neko od kuće starešine sinagoge i reče mu: Kći je tvoja
umrla, ne trudi učitelja.
50 Kad to ču Isus, reče starešini sinagoge: Ne boj se, samo veruj, i biće spasena.
51 A kad dođe do kuće, ne dade ni jednome ući osim Petra, Ivana i Jakova i devojčina oca i
matere.
5vi plakahu i jaukahu za njom. Tada Isus reče: Ne plačite, nije ona umrla, nego spava.
53 Oni mu se podsmevahu, znajući da je umrla.
54 Ali je on uze za ruku i reče jakim glasom: Devojko, ustani!
55 I njezin se duh povrati, i ona odmah usta, i Isus naredi da joj dadu da jede.
56 Udiviše se roditelji njezini, i on im preporuči da nikome ne kazuju šta je bilo.
LB) Luka glava 9

1 Sazvavši Isus dvanaestoricu, dade im silu i vlast nad svim zlim duhovima i moć da
isceljuje od bolesti.
2 I posla ih da propovedaju kraljevstvo Božje i da isceljuju bolesnike.
3 I reče im: Ništa ne uzimajte na put, ni štapa, ni torbe, ni hleba, ni novaca, niti po dve
haljine da imate.
4 U koju kuću uđete ondje ostanite i odande dalje polazite;
5 a gdje vas ne prime, idite iz onoga grada i otresite i prašinu s nogu svojih, za
svedočanstvo na njih.
6 I oni pođoše, i iđahu po selima propovedajući jevanđelje i isceljujući svuda. Petrovo
svedočanstvo - Isus predskazuje svoju smrt - Kako treba slediti Isusa
7 Kad Irod, tetrah, ču što se zbiva, nije znao šta da misli, jer neki govorahu da je Ivan
uskrsnuo iz mrtvih,
8 jedni da se pojavio Ilija, a jedni da je uskrsnuo koji od starih proroka.
9 Ali Irod govoraše: Ivana ja dadoh da se poseče, ali ko je to o kome ja takva čudesa čujem?
I željaše ga videti.
10 Vrativši se, kazaše apostoli Isusu šta su uradili. On ih uze sa sobom i otide nasamo u
pustinju kod grada zvanog Vitsaida.
11 Narod, doznavši za to, pođe za njim. Isus ga primi i govori mu o kraljevstvu Božjemu, i
isceli one koji trebahu da se iscele.
12 Kako naginjaše dan, pristupiše k njemu dvanaestorica, i rekoše mu: Otpusti narod, nek
idu na konak u sela i u okolna polja i nađu sebi jela, jer smo ovdje u pustinji.
13 Reče njima Isus: Podajte im vi da jedu. A oni rekoše: U nas nema više od pet hlebova i
dve ribe; osim da idemo mi da kupimo jela za sve ove ljude.
14 Jer bijaše ljudi oko pet tisuća. Ali on reče učenicima svojim: Poređajte ih da sednu u
redove po pedeset.
15 Oni učiniše tako, i sedoše svi.
16 Isus uze onih pet hlebova i obe ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih, pa ih prelomi i
dade učenicima da razdadu narodu.
17 I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše dvanaest punih kotarica komada što preteče.
18 Jedanput, kad se Isus moljaše nasamo, s njim bejahu učenici, i on ih zapita: Ko govore
ljudi da sam ja?
19 Odgovoriše mu: Jedni vele da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a drugi da je uskrsnuo
neki od starih proroka.
20 A vi -, upita ih on -, šta mislite, ko sam ja? - Petar odgovori: Ti si Krist Božji.
21 Isus im strogo preporuči da nikome to ne kazuju.
22 On im još reče da Sin čovečji treba mnogo da pretrpi, da ga starešine i prvosveštenici i
književnici odbace, da bude ubijen, i treći dan da uskrsne.
23 Svima pak reče: Ko hoće da ide za mnom neka se odreče sebe i svaki dan uzme krst
svoj, i nek ide za mnom.
24 Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga, a ko izgubi život svoj, mene radi, sačuvaće
ga.
25 Jer kakvu korist ima čovek ako sav svet pridobije, a sebe izgubi, ili sebi naudi?
26 Jer ko se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin čovečji postideti kad dođe u slavi
svojoj i Očevoj i svetih anđela.
27 U istinu vam kažem: ima nekih među ovima što ovdje stoje, koji neće umreti dok ne
vide kraljevstvo Božje. predskazuje svoju smrt - Ko je najveći?
28 Osam dana od prilike pošto im reče ove riječi, uze Isus Petra, Ivana i Jakova i iziđe na
goru na molitvu.
29 Dok se on moljaše promeni se izgled lica njegova, i haljine njegove postadoše sjajno
bele.
30 I gle, dva čoveka govorihu s njim, i to bejahu Mojsije i Ilija,
31 koji se pokazaše u slavi, i govorahu o izlasku njegovu, koji je on imao da svrši u
Jerusalimu.
32 Petra i njegove drugove bijaše obuzeo težak drem, ali držeći se budni videše oni slavu
Isusovu i dva čoveka koji su s njim bili.
33 Kad se ovi odvojiše od njega, reče Petar Isusu: Učitelju, dobro je što smo ovdje; da
načinimo tri senice, jednu za tebe, jednu za Mojsiju i jednu za Iliju. On nije znao što je
govorio.
34 Dok on to govoraše dođe oblak i zakloni ih, i kad učenici videše da su zašli u oblak,
obuze ih strah.
35 I iz oblaka dođe glas koji reče: Ovo je Sin moj izabrani; njega poslušajte!
36 Kad se ču glas, nađe se Isus sam. Učenici ućutaše, i nikome ništa ne kazaše, u one dane,
od onoga što videše.
37 Sutradan, kad siđoše s gore, mnoštvo naroda dođe na susret Isusu.
38 I gle, jedan čovek povika ispred naroda: Učitelju, molim te, pogledaj na sina moga, jer
mi je jedinac,
39 i gle, napada ga duh, i on odmah viče, i silno ga duh lomi i natera mu pene na usta, i
teško se od njega rastavlja pošto ga svega izlomi.
40 Molio sam učenike tvoje da ga isteraju, pa ne mogoše.
41 Rode neverni i pokvareni, reče Isus, dokle ću biti s vama i trpeti vas? Dovedi mi sina
svoga ovamo.
42 Dok on prilažaše, obori ga zli duh i stade ga jako lomiti. Ali Isus zapreti duhu
nečistome, i isceli momče, i dade ga ocu njegovom.
43 Svi se divili veličini Božjoj. I dok se svi divljahu svemu što činjaše, reče Isus učenicima
svojim:
44 Dobro slušajte što ću vam sada reći: Sin čovečji treba da bude predan u ruke čovečje.
45 Ali učenici ne razumeše tu riječ, jer im ona bijaše skrivena, da je ne bi mogli razumeti,
a bojahu se da ga o tome pitaju.
46 Ali u njih uđe misao o tome ko bi bio najveći među njima.
47 I Isus, prozrevši pomisli srdca njihovih, uze jedno dete, metnu ga pored sebe,
48 i reče im: Koji god primi ovo malo dete u ime moje, mene prima, a koji mene prima,
prima onoga koji me je poslao. Jer onaj koji je najmanji među vama, taj je velik.
49 Ivan progovori, i reče: Učitelju, videsmo jednoga koji imenom tvojim izgoni zle duhove
i zabranismo mu, jer on ne ide s nama za tobom.
50 Ne branite, - odgovori Isus -, jer ko nije protiv vas, s vama je. Isusa
51 Kad se približi vreme kad trebaše biti uzet na nebo, reši se Isus da ide pravo u
Jerusalim.
52 I posla glasnike pred sobom, i oni otiđoše i dođoše u jedno selo samarjansko da mu
ugotove konak.
53 Ali ga ne primiše zato što on iđaše u Jerusalim.
54 Kad to videše njegovi učenici Jakov i Ivan, rekoše: Gospode, hoćeš li da rečemo da oganj
siđe s neba na njih i da ih spali?
55 Isus, - okrenuvši se k njima -, prekori ih, i reče: Ne znate kakva ste vi duha;
56 jer sin čovečji nije došao da pogubi duše čovečje, nego da ih spase. Oni tad odoše u
drugo selo.
57 Kad iđahu putem, reče mu jedan čovek: Gospode, ja ću da idem za tobom kud god ti
ideš.
58 Isus mu odgovori: Lisice imaju jame i ptice nebeske gnezda, a sin čovečji nema gdje
glavu nasloniti.
59 A drugome reče: Hajde za mnom. - A on odgovori: Gospode, dopusti mi da idem najpre
da ukopam oca svoga.
60 Ali mu Isus reče: Ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace, a ti hajde i javljaj
kraljevstvo Božje.
61 Reče drugi: Gospode, ja idem za tobom, ali dopusti mi najpre da se oprostim s
ukućanima svojim.
62 Isus mu odgovori: Koji god metne ruku svoju na plug pa se obazre natrag, nije podesan
za kraljevstvo Božje.
LB) Luka glava 10

1 Posle toga izabra Gospod još sedamdesetoricu i posla ih po dva i dva pred sobom u svaki
grad i mesto kud je sam imao da pođe.
2 I reče im: Žetva je velika, ali je poslenika malo. Molite se dakle gospodaru od žetve da
pošlje poslenika na žetvu svoju.
3 Idite. Evo vas ja šaljem kao jaganjce među vukove.
4 Ne nosite ni kese, ni torbe, ni obuće, i nikoga ne pozdravljajte na putu.
5 U koju god kuću uđete, najpre recite: Mir kući ovoj!
6 I ako bude ondje sin mira, ostaće na njemu mir vaš, ako li ne bude vratiće se k vama.
7 U toj kući budite i jedite i pijte što vam se daje, jer radnik zaslužuje nadnicu svoju. Ne
prelazite iz kuće u kuću.
8 U koji god grad uđete i prime vas, jedite što se donese pred vas,
9 i isceljujte bolesnike koji su u njemu, i recite im: Približi se k vama kraljevstvo Božje!
10 A u koji god grad dođete i ne prime vas, izišavši na ulice njegove recite:
11 I prašinu od grada vašega, koja je prionula za noge naše, otresamo vam, ali znajte da se
približi kraljevstvo Božje!
12 Kažem vam da će Sodomu biti lakše u onaj dan nego li tome gradu.
13 Teško tebi Horazine! Teško tebi Vitsaido! Jer da su u Tiru i u Sidonu bila čudesa kao što
su bila u vama, davno bi se u kostreti i u pepelu pokajali.
14 Ali će Tiru i Sidonu lakše biti u dan suđenja nego vama.
15 I ti, Kapernaume, koji si se do nebesa podigao, do Ada ćeš propasti!
16 Ko vas sluša, mene sluša, a ko vas odbacuje, mene odbacuje, a ko mene odbacuje,
odbacuje onoga koji me je poslao.
17 Sedamdesetorica se vratiše radosni, govoreći: Gospode, i zli duhovi nam se pokoravaju
u ime tvoje.
18 Reče njima Isus: Ja videh sotonu gdje pade s neba kao munja.
19 Evo vam dadoh vlast da gazite na zmije i na skorpije, i na svaku silu neprijateljsku, i
ništa vam neće nauditi.
20 Ali se ne radujte tome što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena
zapisana na nebesima.
21 U taj čas obradova se Isus po Duhu Svetome, i reče: Hvalim te Oče, Gospode neba i
zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razumnih a objavio si deci. Da, oče, hvalim te što je
tako bila volja tvoja.
2ve je meni predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin osim Oca, ni ko je Otac osim Sina, i
ako hoće Sin kome objaviti.
23 I okrenuvši se k učenicima nasamo, reče: Blago očima koje vide što vi vidite!
24 Jer vam kažem da su mnogi proroci i kraljevi želeli videti što vi vidite i ne videše, i čuti
što vi čujete, pa ne čuše”.
25 Ustade tad jedan čovek od zakona i, iskušavajući ga, reče: Učitelju, šta ću učiniti da
dobijem život večni?
26 Reče mu Isus: Šta je napisano u zakonu?, kako ti čitaš?
27 A on odgovori: Ljubi Gospoda, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom, i
svom snagom svojom i svim umom svojim, i bližnjega svoga kao samoga sebe.
28 Reče mu Isus: Pravo si odgovorio, to čini i živećeš.
29 A on -, hoteći da se opravda -, reče Isusu: A ko je bližnji moj?
30 Isus odgovori: Jedan čovek silažaše iz Jerusalima u Jerihon. Uhvatiše ga razbojnici, koji
ga opljačkaše i isprebiše, pa otiđoše, ostavivši ga pola mrtva.
31 Onim istim putem silažaše slučajno jedan sveštenik koji videvši toga čoveka prođe
dalje.
32 Jedan Levit koji takođe stiže na ono mesto, videvši ga, prosledi dalje put.
33 Ali jedan Samarjanin, koji putujući dođe i on na to mesto, smilova se na nj čim ga spazi.
34 On priđe k njemu, zavi mu rane, pošto ih zali uljem i vinom, naprti ga na svoje živinče,
prenese ga u jednu gostionicu i pobrinu se za njega.
35 Sutradan izvadi dva dinara, dade ih gostioničaru, i reče mu: Gledaj ga, a što više
potrošiš platiću ti kad se vratim.
36 Šta misliš dakle, koji je od one trojice bio bližnji onome koji bijaše upao u ruke
razbojnika?
37 Onaj koji se smilovao na njega -, reče čovek od zakona. - A Isus mu reče: Idi, pa i ti čini
tako.
38 Idući putem s učenicima svojim uđe Isus u jedno selo, i jedna žena, po imenu Marta,
primi ga u svoju kuću.
39 Ona je imala sestru po imenu Mariju, koja sedeći kod nogu Gospodnjih slušaše riječ
njegovu.
40 Marta, koja bijaše mnogo zauzeta poslom, da ga posluži, priđe njima i reče: Gospode,
zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? Reci joj dakle da mi pomogne.
41 Gospod joj odgovori: Marta, Marta, ti se brineš i uznemiruješ za mnoge stvari.
4amo je jedno potrebno. Marija je dobri deo izabrala, koji joj se neće oduzeti.
LB) Luka glava 11

1 Isus se jednog dana moljaše na jednom mestu. Kad svrši molitvu, reče mu jedan od
učenika njegovih: Gospode, nauči nas moliti se, kao što i Ivan nauči svoje učenike.
2 On im reče: Kad se molite govorite: Oče naš koji si na nebesima, nek se sveti ime tvoje,
neka dođe kraljevstvo tvoje, neka bude volja tvoja i na zemlji kao i na nebu.
3 Hleb naš nasušni daj nam svaki dan,
4 i oprosti nam grehe naše, kao i mi što opraštamo svakom dužniku svojemu, i ne daj da
padnemo u iskušenje, nego nas izbavi od zla.
5 Reče im još: Ako neko od vas ima prijatelja, pa otide njemu noću, i reče mu: Prijatelju,
daj mi tri hleba u zajam,
6 jer mi dođe prijatelj s puta, i nemam ga čime ponuditi,
7 a on iznutra odgovori: Ne uznemiruj me, već su vrata zatvorena, i deca moja i ja već smo
legli u postelju, ne mogu da ustanem da ti dam hleba, -
8 kažem vam: ako i ne ustane da mu da što mu je prijatelj, ali će zbog njegove
nametljivosti ustati, i daće mu sve što mu treba.
9 I ja vama kažem: Ištite i daće vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvoriće vam se.
10 Jer svaki koji ište prima, i koji traži nalazi, i koji kuca otvara mu se.
11 Koji je među vama otac koji će sinu svome kamen dati ako mu hleba zaište? Ili ako
zaište ribe, hoće li mu dati mesto ribe zmiju?
12 Ili ako zaište jaje, hoće li mu dati skorpiju?
13 Kad dakle vi, koji ste zli, umete dobre darove dati deci svojoj, koliko li neće više Otac
nebeski dati Duha Svetoga onima koji ištu u njega?
14 Isus istera zlog duha koji bijaše nem. I kad zli duh iziđe, progovori nemi, i udiviše se
ljudi.
15 Ali neki od njih rekoše: Silom Velzevula, kneza đavolskoga, izgoni on zle duhove.
16 Drugi, iskušavajući ga, iskahu od njega znak s neba.
17 Ali Isus, znajući misli njihove, reče im: Svako kraljevstvo koje je protiv sebe razdeljeno
propada, i ruši se kuća na kuću.
18 Tako i sotona, ako je protiv sebe razdeljen, kako će se održati kraljevstvo njegovo?, kao
što kažete da silom Velzevula izgonim zle duhove.
19 Ako ja silom Velzevula izgonim zle duhove, čijom li ih silom sinovi vaši izgone? Za to će
vam oni sami biti sudije.
20 Ali ako ja prstom Božjim izgonim zle duhove, znači da je došlo k vama kraljevstvo
Božje.
21 Kad se jaki čovek naoruža i čuva kuću svoju, imanje je njegovo na miru.
22 Ali ako dođe jači od njega i nadvlada ga, on mu uzme sve oružje njegovo, u koje s
uzdao, i raznosi što otme od njega.
23 Koji nije sa mnom, protiv mene je, a koji sa mnom ne sabire, prosipa.
24 Kad nečisti duh iziđe iz nekog čoveka, on ide kroz bezvodna mesta tražeći pokoja, i ne
našavši, veli: Da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao;
25 i došavši, nađe ga da je pometen i ukrašen.
26 Tad ide i uzima sa sobom sedam drugih duhova gorih od sebe, i ušavši nasele se ondje, i
bude kraj onome čoveku gori od početka.
27 Dok on to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda, i reče mu: Blago utrobi koja te je
nosila i sisama koje su te dojile!
28 A on odgovori: Blago onima koji slušaju riječ Božju i drže je.
29 I kako se narod skupljaše u velikom broju, stade govoriti: Naraštaj je ovaj zao rod. Ište
znak, i neće mu se dati znak osim znaka Jone proroka;
30 jer kako je Jona bio znak Ninevljanima, tako će Sin čovečji biti znak naraštaju ovome.
31 Kraljica južna ustaće u dan suđenja s ljudima naraštaja ovoga, i osudiće ih, jer ona dođe
s kraja zemlje da sluša mudrost Solomonovu, a gle, ovdje je viši od Solomona.
32 Ninevljani ustaće u dan suđenja s naraštajem ovim, i osudiće ga, jer se oni pokajaše na
Jonino propovedanje, a gle, ovdje je viši od Jone.
33 Niko ne meće zapaljene sveće na sakriveno mesto, ni pod šinik, nego na svećnjak, da
vide svetlost koji ulaze.
34 Svetiljka je telu tvome oko tvoje. Ako je oko tvoje vedro, celo je telo tvoje osvetljeno;
ali ako je oko tvoje mutno, telo je tvoje u tami.
35 Gledaj dakle da svetlost tvoja, koja je u tebi, ne bude tama.
36 Jer ako je sve telo tvoje osvetljeno i nema nikakvoga uda u tami, biće ono celo svetlo,
kao kad te sveća obasjava svetlošću svojom.
37 Dok Isus govoraše, moli ga jedan farisej da obeduje kod njega. On uđe i sede za trpezu.
38 Farisej se začudi kad vide da se ne umi pre obeda.
39 Ali mu Gospod reče: Vi fariseji spolja čistite čašu i tanjir, a unutra ste puni grabeža i
zlobe.
40 Bezumni! Nije li onaj koji je načinio ono što je unutra, načinio i ono što je spolja?
41 Nego dajte milostinju od onoga što je unutra, i gle, sve će biti čisto.
42 Ali teško vama farisejima, što dajete desetak od metvice i od rute i od svakoga povrća, a
mimoilazite pravdu i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, i ono ne ostavljati.
43 Teško vama farisejima, što tražite začelja po sinagogama, i da vam se klanjaju ljudi po
ulicama.
44 Teško vama! Jer ste vi kao skriveni grobovi po kojima ljudi ne znajući idu.
45 Jedan čovjek od Zakona progovori, i reče mu: Učitelju, govoreći to i nas vređaš.
46 A Isus odgovori: Teško i vama, ljudima od zakona, što prtite na ljude bremena teška za
nošenje, a ni jednim prstom svojim nećete da ih dirnete.
47 Teško vama!, što zidate grobove prorocima koje su vaši ocevi pobili.
48 Vi dakle svedočite za dela otaca svojih, i odobravate ih, jer ih oni pobiše, a vi im
grobove zidate.
49 Zato i mudrost Božja reče: Poslaću im proroke i apostole, i oni će jedne od njih pobiti a
druge proterati,
50 da se od ovog naraštaja ište račun krvi sviju proroka koja je prolivena od postanja
sveta,
51 od krvi Aveljeve pa do krvi Zaharije, koji pogibe između oltara i hrama. Da, kažem vam,
iskaće se račun od naraštaja ovoga.
52 Teško vama ljudima od zakona! Jer vi uzeste ključ od znanja: sami ne uđoste, a koji
htedoše da uđu, ne dadoste im.
53 Kad on iziđe odande književnici i fariseji stadoše navaljivati k njemu, naterajući ga da
govori o mnogim stvarima,
54 i izazivajući ga, ne bi li ulovili kokvu riječ iz usta njegovih. Duha Svetoga, o lakomosti,
o brigama i uznemirenosti, o milostinji, o bdenju - Znakovi vremena - O pomirenju
LB) Luka glava 12

1 Kako se, međutim okolo njih skupiše hiljde naroda, da stadoše gaziti jedan na drugoga,
poče Isus govoriti učenicima svojim: Pre svega čuvajte se kvasca farisejskoga, koji je
licemerje.
2 Ništa nije sakriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati.
3 Zato će se sve što budete u mraku rekli čuti pri svetlosti, i što budete na uho šaptali u
sobama, propovijedaće se s krovova.
4 Ali vam kažem, prijatelji moji: ne bojte se onih koji ubijaju telo, a zatim ne mogu ništa
više učiniti,
5 nego ću vam kazati koga da se bojite: bojte se onoga koji ima vlast, pošto ubije, baciti u
gejenu. Da, kažem vam, onoga se bojte.
6 Ne prodaje li se pet vrabaca za dva asa? I ni jedan od njih nije zaboravljen pred Bogom;
7 a i vlasi na glavi vašoj sve su izbrojene. Ne bojte se dakle. Vi više vredite od mnogo
vrabaca.
8 Ja vam kažem: koji god prizna mene pred ljudima, priznaće i Sin čovečji njega pred
anđelima Božjim;
9 a koji odbacuje mene pred ljudima, taj će biti odbačen pred anđelima Božjim.
10 I svaki koji rekče riječ na Sina čovečjega, oprostiće mu se, ali koji huli na Duha Svetoga,
neće mu se oprostiti.
11 Kad vas pritegnu u sinagoge i na sudove i pred poglavare, ne uznemiravajte se zbog
onog kako ćete se braniti ni šta ćete kazati,
12 jer će vas Duh Sveti naučiti u onaj čas šta treba reći.
13 Neki iz naroda reče Isusu: Učitelju, reci bratu mome da podeli sa mnom nasleđe.
14 A on mu odgovori: Covečje, ko je mene postavio da vam budem sudija ili da vam
podelim imanja vaša?
15 Pa im reče: Pazite se i čuvajte se od svakoga lakomostva, jer život čoveka nije u imanju
njegovom, ma i u izobilju bio.
16 Kaza im pak ovo poređenje: U jednog bogatog čoveka dobro rodi polje,
17 i on razmišljaše u sebi, govoreći: Šta da radim?, jer nemam u što sabrati letine svoje.
18 Pa reče: Evo što ću učiniti: porušiću žitnice svoje i podignuću veće, i ondje ću sabrati
sva svoja žita i dobro svoje,
19 i reći ću duši svojoj: Dušo, imaš mnogo imanja spremljena za mnogo godina. Počivaj,
jedi, pij i uživaj!
20 Ali mu Bog reče: Bezumniče, ovu noć uzeće se duša tvoja od tebe, a što si spremio, za
koga li će biti?
21 Tako biva onome koji sebi teče blago i nije bogat u Boga.
22 A učenicima svojim reče: Zato vam kažem: ne uznemiravajte se za život svoj zbog
onoga što ćete jesti, ni za telo svoje zbog onoga u što ćete se obući.
23 Život je više od jela i telo je više od odela.
24 Pogledajte na gavrane: niti seju, niti žanju, niti imaju podruma ni žitnica, a Bog ih
hrani. A koliko li vi vredite više od ptica?
25 Ko od vas uznemirujući se, može primaknuti lakat jedan dužini svog života?
26 Kad ne možete ni ono što je najmanje, zašto se uznemirujete za ostalo?
27 Pogledajte na ljiljane kako rastu! Ne trude se niti predu, ali vam ja kažem da ni
Solomon u svoj slavi svojoj ne obuče se kao jedan od njih.
28 A kad travu u polju, koja danas jeste a sutra se u peć baca, Bog tako odeva, a kako li
neće vas, maloverni!
29 I vi ne ištite šta ćete jesti i šta ćete piti, i ne uznemiravajte se,
30 jer to ištu paganci ovoga sveta, a Otac vaš zna da vama to treba.
31 Ištite radije kraljevstvo Božjega, i ono će vam se sve dodati.
32 Ne boj se, maleno stado! Jer bi volja Oca vašega da vama da kraljevstvo.
33 Prodajte što imate i dajte milostinju. Načinite sebi torbe koje se neće istrošiti, blago
koje se neće iscrpsti na nebesima, gdje se lupež ne prikrada niti moljac jede.
34 Jer gdje je vaše blago, ondje će biti i srce vaše!
35 Neka budu vaša bedra opasana i sveće vaše zapaljene.
36 I budite kao ljudi koji čekaju gospodara svoga kad se vrati sa svadbe, da mu odmah
otvore čim dođe i kucne.
37 Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe da bdiju. Uistinu vam kažem da će
se on sam zapregnuti, i daće im da sednu i služiće ih.
38 I ako dođe u drugu ili u treću stražu, i nađe ih tako, blago onim slugama!
39 Ali ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji će čas doći lupež, čuvao bi i ne bi dao da se
dira u kužu njegovu.
40 I vi dakle držite se spremni; jer u koji čas ne mislite doći će Sin čovečji.
41 Petar mu reče: Gospode, govoriš li nama ovo poređenje ili svima?
42 A Gospod reče: Ko je dakle taj verni i mudri nastojnik koga postavi gospodar nad
čeljadi svojom da im daje hranu na obrok?
43 Blago tom sluzi kojega, došavši gospodar njegov, nađe da izvršuje tako.
44 U istinu vam kažem da će ga nad svim svojim imanjem postaviti.
45 Ali ako reče taj sluga u srcu svome: Neće moj gospodar još za dugo doći, pa stane biti
sluge i sluškinje, i jesti i piti i opijati se,
46 doći će gospodar tog sluge u dan kad se ne nada i u čas kad ne misli, i raseći će ga, i
metnuće ga u deo s nevernima.
47 A onaj sluga koji znajući volju gospodara svoga nije ništa spremio ni učinio po volji
njegovoj, biće mnogo bijen;
48 a onaj koji ne znajući je počini nešto što zaslužuje kaznu, biće malo bijen. Kome je
mnogo dano, mnogo će se iskati od njega, a kome je mnogo povereno, još će se više tražiti
od njega.
49 Ja sam došao da bacim oganj na zemlju, i šta bih još poželio ako je on već zaplamtio?
50 Postoji krštenje kojim se treba da se krstim, i kako s mukom čekam da se ono svrši!
51 Mislite li da sam ja došao da donesem mir na zemlju? Ne, kažem vam, nego razdor.
52 Jer će od sad pet u jednoj kući biti razdeljeni; ustaće tri na dva i dva na tri.
53 Ustaće otac na sina, i sin na oca, mati na kćer kći na mater, svekrva na snahu svoju i
snaha na svekrvu svoju.
54 A narodu reče još: Kad vidite oblak da se diže od zapada, odmah kažete: biće kiša, i biva
tako;
55 a kad jug duva kažete: biće vrućina, i biva tako.
56 Licemeri! lice zemlje i neba umete poznati, a vreme ovo kako ne poznajete?
57 Zašto dakle i sami po sebi ne poznajete šta je pravedno?
58 Kad ideš s parničarem svojim k poglavaru, gledaj ne bi li se na putu s njim poravnao, da
te ne pritegne sudiji, a sudija da te ne preda izvršiocu, i ovaj da te ne baci u tamnicu.
59 Kažem ti: nećeš odande izići dok ne daš i poslednju leptu.
LB) Luka glava 13

1 U to vreme neki koji se tu nađoše kazaše Isusu što se desilo nekim Galilejcima, čiju je krv
Pilat pomešao sa žrtvama njihovim.
2 On im odgovori: Mislite li vi da su ti Galilejci bili najgrešniji od sviju Galilejaca, jer tako
postradaše?
3 Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti.
4 Ili onih osamnaest na koje pade kula Siloamska i pobi ih, mislite li da su oni najkrivlji
bili od sviju Jerusalimljana?
5 Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete svi ćete tako izginuti.
6 Kaza im pak ovo poređenje: Jedan čovek imaše smokvu usađenu u svom vinogradu, i on
dođe da traži roda na njoj, i ne nađe.
7 Onda reče vinogradaru: Evo treća godina kako dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, i
ne nalazim. Poseci je, zašto da uzalud zemlju zaprema?
8 Vinogradar mu odgovori: Gospodaru, ostavi je još za ovu godinu, dok okopam oko nje i
obaspem gnojem;
9 pa ako rodi, dobro, ako li ne, iseći ćeš je na godinu. gorušičnim i sa kvascem
10 Isus učaše jedne subote u sinagogi.
11 I gle, ondje bijaše jedna žena obuzeta od duha, od koga je već osamnaest godina
bolesna bila. Ona bijaše zgrčena i ne mogaše se ispraviti.
12 Kad je vide, Isus je dozove, i reče joj: Ženo, oproštena si od bolesti svoje,
13 i položi ruke na nju. Ona se odmah ispravi i dade hvalu Bogu.
14 Ali glavar sinagoge, gnevan što je siceli u subotu, reče narodu: Šest je dana u koje se
radi, u one dakle dođite da se izlečite, a ne u dan subotni.
15 Licemeri! - odgovori Gospod, - svaki od vas ne odrešuje li u subotu svoga vola ili
magarca od jasala, i ne vodi ga da ga napoji?
16 A ovu kćer Abrahamovu, koju drža svezanu sotona osamnaest godina, ne trebaše li
odrešiti od te sveze u dan subotni?
17 Kad on ovo reče zbunjeni bijahu svi koji mu se protivljahu, a sav narod radovaše se za
sva njegova slavna dela.
18 I on još reče: Cemu li nliči kraljevstvo Božje, i s čime li ću ga uporediti?
19 Ono je slično zrnu gorušičinom, koje čovek uze i baci u svoj vrt, i ono uzraste i postaje
drvo veliko, i ptice nebeske usele se u grane njegove.
20 Opet reče: S čime li ću kraljevstvo Božje uporediti?
21 Ono je slično kvascu koji žena uze i umesi u tri mere brašna da uskisne celo testo.
Irodove zamke - Zločini i kazna Jerusalima
22 Putujući u Jerusalim, prolažaše Isus učeći po gradovim i po selima.
23 Reče mu neko: Gospode, je li malo onih koji će biti spaseni? A on odgovori:
24 Borite se da uđete na tesna vrata, jer ja vam kažem: mnogi će tražiti da uđu, i neće
moći.
25 A kad uđe domaćin i zatvori vrata, a vi ostanete napolju, pa kucate na vrata govoreći:
Gospode, Gospode, otvori nam!, on će vam odgovoriti: Ne znam vas odakle ste.
26 Tada ćete govoriti: Mi jedosmo pred tobom i pismo, i po ulicama našim učio si.
27 A on će odgovoriti: Kažem vam, ne znam vas odakle ste. Odstupite od mene, radnici
nepravde.
28 Ondje će biti plakanja i škrgut zuba, kad vidite Abrahama, Isaka i Jakova i sve proroke u
kraljevstvu Božjemu, a sebe napolje isterane.
29 I dolaziće ih od istoka i od zapada, i od severa i od juga, i sešće za trpezu u kraljevstvu
Božjemu.
30 I gle, ima poslednjih će biti prvi, i ima prvih koji će biti poslednji.
31 Tog dana dođoše neki fariseji i rekoše mu: Iziđi, idi odavde, jer Irod hoće da te ubije.
32 On im odgovori: Idite, i kažite ono lisici: evo izgonim zle duhove i isceljujem danas i
sutra, i treći dan svršiću.
33 Ali danas, sutra i prekosutra treba mi svojim putem ići, jer prorok ne može poginuti
izvan Jerusalima.
34 Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenenjem one koji su poslani k
tebi! Koliko puta htedoh da skupim čeda tvoja, kao kokoš piliće svoje pod krila, a ti ne
htede!
35 Eto, će vam se ostaviti kuća vaša, ali vam ja kažem: nećete mene videti dok ne rečete:
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!
LB) Luka glava 14

1 Došavši Isus jedne subote u kuću jednoga glavara farisejskog na obed, fariseji motrahu
na njega.
2 I gle pred njim bijaše jedan čovek koji imaše vodenu bolest.
3 Isus progovori, i reče ljudima od zakona i farisejima: Je li slobodno u subotu isceljivati?
4 Oni ćutahu. Ali on, dohvativši tog čoveka, isceli ga i otpusti, -
5 pa im reče: Koji od vas ne bi svog magarca ili vola, da mu upadne u bunar, odmah
izvadio u dan subotni?
6 i ne mogoše mu ništa odgovoriti na to.
7 Gostima kaza zatim jedno poređenje kad opazi kako izbirahu bolja mesta, i reče im:
8 Kad te ko pozove na svadbu, ne sedaj na prvo mesto, da ne bude među gostima ko
ugledniji od tebe,
9 da ne bi došao onaj koji je pozvao i tebe i njega, i rekao ti: Podaj mesto ovome. Tada ćeš
sa stidom sesti na niže mesto.
10 Nego kad te ko pozove, sedni na poslednje mesto, da ti reče kad dođe onaj koji te
pozva: Prijatelju, pomakni se više. I tada će to tebi biti čast pred onima koji sede s tobom
za trpezom.
11 Jer svaki koji sebe uzvisuje biće ponižen, a koji sebe ponizuje biće uzvišen.
12 Onome pak što ga bijaše pozvao reče: Kad daješ obed ili večeru, ne zovi prijatelja
svojih, ni braće svoje, ni rođaka svojih, ni suseda bogatih, da ne bi oni tebe kad pozvali i
vratili ti;
13 nego kad priređuješ gozbu, zovi siromahe, kljaste, hrome, slepe,
14 i bićeš blažen što ti oni ne mogu vratiti, jer će ti se vratiti o uskrsenju pravednih.
15 Kad to ču jedan od onih što seđahu s njim za trpezom, reče mu: Blago onome koji jede
hleb u kraljevstvu Božjemu!
16 A Isus mu odgovori: Jedan čovek zgotovi veliku večeru i pozva mnoge goste.
17 Kad bi vreme večeri, posla slugu svoga da kaže zvanima: Hajdete, jer je već sve gotovo.
18 Ali se svi počeše redom iizvinjavati. Prvi mu reče: Kupio sam njivu i treba da idem da je
vidim; - molim te, izvini me.
19 Drugi reče: Kupio sam pet jarmova volova i idem da ih ogledam; molim te izvini me.
20 Treći reče: Oženio sam se i zato ne mogu doći.
21 Vrativši se kaza to taj sluga svome gospodaru. Tad domaćin reče ljutito sluzi svome: Idi
brže na trgove i na ulice gradske, i dovedi amo siromahe i kljaste, slepe i hrome.
22 Reče sluga: Gospodaru, učinjeno je kako si naredio i još ima mesta.
23 Reče gospodar sluzi: Iziđi na puteve i među plotove, i nateraj koje nađeš da dođu, da mi
se napuni kuća.
24 Jer vam ja kažem da ni jedan od onih zvanih neće okusiti moje večere.
25 Veliko mnoštvo naroda iđaše putem s Isusom, i on, obazre se, reče im:
26 Ako ko dođe k meni a da ne prežali oca svoga i mater svoju, i ženu svoju i decu svoju i
braću i sestre svoje i sam život svoj, ne može biti moj učenik.
27 I ko ne nosi krsta svoga i za mnom ne ide, ne može biti moj učenik.
28 Jer koji od vas, ako hoće da zida kulu, ne sede najpre i ne računa šta će ga stati, da vidi
ima li da je može dovršiti,
29 da ne bi, kad postavi temelj i ne uzmože dovršiti, svi koji gledaju stali mu se rugati,
30 govoreći: Ovaj čovek poče zidati i ne može da dovrši!
31 Ili koji će se kralj rešiti da ratuje s drugim kraljem, a da najpre ne sedne i razmotri
može li sa deset tisuća sresti onoga koji ide na njega sa dvadeset tisuća?
32 Ako li ne može, poslaće poslanike, dok je onaj drugi kralj još daleko, i moliće za mir.
33 Tako dakle svaki od vas koji se ne odreče svega što ima, ne može biti moj učenik.
34 So je dobra, ali ako so obljutavi, čime će se popraviti?
35 Niti valja za zemlju ni za gnoj, nego se prosipa napolje. Ko ima uši da čuje, neka čuje!
LB) Luka glava 15
1 Svi carinici i grešnici prilažahu k Isusu da ga čuju.
2 Fariseji i književnici mrmljahu govoreći: Ovaj prima grešnike i jede s njima.
3 Ali im on kaza ovo poređenje:
4 Koji od vas ako ima sto ovaca, pa izgubi jednu od njih, ne ostavi devedeset i devet u
pustinji i ne ide za izgubljenom ovcom dok je ne nađe?
5 I kad je nađe, digne je veselo na rame,
6 i došavši kući javlja se prijateljima i susedima, govoreći im: Radujte se sa mnom, jer
nađoh svoju ovcu.
7 Kažem vam da će tako biti veća radost na nebu za jednog grešnika koji se kaje, nego li za
devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanja.
8 Ili, koja žena koja ima deset drahmi, ako izgubi jednu drahmu, ne zapali sveću i ne
pomete kuću i ne traži dobro dok je ne nađe?
9 I kad je nađe javlja se drugaricama i susedima, govoreći: Radujte se sa mnom, ja nađoh
drahmu izgubljenu.10 Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim za jednog
grešnika koji se pokaje.
11 Reče još: Jedan čovek imaše dva sina.
12 Mlađi od njih reče ocu: Oče, daj mi deo od imanja koji ima da mi pripadne. I otac im
podeli imanje svoje.
13 Posle nekoliko dana mlađi sin pokupi sve svoje i ode u daleku zemlju, i onamo prosu
svoje imanje živeći raskalašno.
14 I kad potroši sve, nastade velika glad u onoj zemlji, i on se nađe u nemaštini.
15 Tad otide da služi kod jednog čoveka u onoj zemlji, koji ga posla u svoje polje da mu
čuva svinje.
16 On željaše nasititi se roščića koje jeđahu svinje, ali mu ih niko ne davaše.
17 Tad on dođe k sebi i reče: Koliko najamnika u oca moga imaju izobila hleba, a ja
umirem od gladi!
18 Ustaću, ići ću ocu svome, pa ću mu reći: Oče, sagreših i Nebu i tebi,
19 i već nisam dostojan nazvati se sin tvoj, - primi me kao jednoga od svojih najamnika.
20 I usta, i otide ocu svome. Kad je on još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu
se. I potrčavši, zagrli ga i poljubi ga.
21 Reče mu sin: Oče, sagreših i Nebu i tebi, i već nisam dostojan nazvati se sin tvoj.
22 A otac reče slugama svojim: Donesite najlepšu haljinu, i obucite ga, i podajte mu prsten
na ruku i obuću na noge,
23 i privedite tele ugojeno i zakoljite, da jedemo i da se veselimo.
24 Jer je ovaj moj sin mrtav bio i vrati se u život, i izgubljen bio i nađe se. I stadoše se
veseliti.
25 Sin njegov stariji bijaše međutim u polju, i kad se vrati i približi se kući, ču pevanje i
igranje,
26 i dozvavši jednog od slugu upita ga: Šta je to?
27 A on mu reče: Brat tvoj dođe, i otac tvoj zakla tele ugojeno što ga je opet zdrava našao.
28 On se tad rasrdi, i ne hte ući u kuću. Tada iziđe otac njegov moli ga da ulazi.
29 Ali on odgovori ocu svome: Eto služim te već toliko godina, i nikad ne prestupih
zapovesti tvoje, pa mi nikad ni jareta nisi dao da se sa svojim prijateljima proveselim,
30 a kad dođe taj tvoj sin koji ti je imanje s bludnicama prosuo, zaklao si mu tele ugojeno.
31 Sine moj, - reče njemu otac, - ti si svagda sa mnom, i sve je moje tvoje,
32 ali je trebalo veseliti se i radovati se, jer ovaj tvoj brat mrtav bijaše i vrati se u život, i
izgubljen bijaše i nađe se.
LB) Luka glava 16
1 Reče još Isus svojim učenicima: Beše jedan čovek bogat koji imaše nastojnika, koga
obediše kod njega da mu rasipa imanje.
2 On ga dozva k sebi i reče mu: Šta je ovo što čujem za tebe? Daj račun uprave svoje, jer
više ne možeš upravljati imanjem mojim. -
3 Nastonik reče u sebi: Šta da radim sad kad gospodar moj uzima od mene upravu imanja?
Zemlju kopati? To ja ne mogu. Prositi? Stid me je.
4 Znam šta ću činiti da bi me primili neki u kuće svoje kad mi se oduzme služba moja.
5 I dozvavši redom dužnike gospodara svoga, reče prvome: Koliko si dužan gospodaru
mome?
6 Sto mera ulja -, odgovori mu. - On mu reče: Uzmi pismo svoje, sedi i napiši brzo pedeset.
7 Zatim reče drugome: A ti koliko si dužan? Sto mera pšenice -, odgovori mu. - A on mu
reče: Uzmi pismo svoje i napiši osamdeset.
8 Gospodar pohvali nevernoga nastojnika što oprezno postupi. Jer su sinovi ovoga veka
oprezniji prema ravnima sebi nego što su sinovi svetlosti.
9 I ja vama kažem: načinite sebi prijatelje bogatstvom nepravde, da bi vas oni primili u
večne šatore kad vam ono nestane.
10 Ko je veran u malome, i u mnogome je veran, a ko je nepravedan u malome i u
mnogome je nepravedan.
11 Ako dakle u nepravednom bogatstvu niste bili verni, ko će vam u istinitom verovati?
12 I ako u tuđem niste bili verni, ko će vam dati vaše?
13 Nikakav sluga ne može dva gospodara služiti, jer ili će jednoga mrzeti a drugoga ljubiti,
ili će jednome odan biti, a drugoga će prezirati. Ne možete vi služiti i Bogu i mamonu.
14 Sve to slušahu i fariseji, koji bejahu srebroljupci, i rugahu mu se.
15 Reče njima Isus: Vi ste oni koji se pravite pravedni pred ljudima, ali Bog zna srca vaša,
jer što je pred ljudima visoko, mrsko je pred Bogom.
16 Zakon i proroci su do Ivana, a od tog vremena propoveda se kraljevstvo Božje, i svaki
navaljuje da uđe u njega.
17 Ali je lakše da nebo i zemlja prođu nego i jedna sama crta od slova iz zakona da
propadne.
18 Onaj koji otpusti ženu svoju i uzme drugu, preljubu čini; i koji se oženi puštenicom
preljubu čini.
19 Beše neki bogat čovek koji se oblačio u skerlet i u fino platno, i provođaše sve dane u
veselom i sjajnom životu;
20 a bijaše jedan siromah, po imenu Lazar, koji ležaše u njegovim vratima sav u gnojnim
ranama,
21 željan da se nasiti mrvama koje padahu s trpeze bogatoga; ali još i psi dolažahu i lizahu
rane njegove.
22 Umre siromah i prenesoše ga anđeli u naručje Abrahamovo; a umre i bogati i ukopaše
ga.
23 I kad on bijaše u mukama u Adu, podiže oči i ugleda izdaleka Abrahama i Lazara u
naručju njegovu,
24 i zavapi: Oče Abrahame, smiluj se na me i pošalji mi Lazara neka umoči u vodu vrh od
prsta svoga, da mi rashladi jezik, jer se mučim u ovom plamenu.
25 Abraham mu odgovori: Sinko, opomeni se da si ti primio dobra svoja u životu svome, a
Lazar je naprotiv zla primio. Sad se on ovdje teši, a ti se mučiš.
26 Osim toga postoji među nama i vama velika provala, tako da oni koji bi hteli odovud k
vama preći, ne mogu, niti mogu oni otuda k nama da prelaze.
27 Tada reče bogati: Molim te oče Abrahame, da bar pošlješ Lazara kući oca moga,
28 jer imam pet braće, pa neka im on posvedoči o ovim stvarima, da ne bi i oni došli u ovo
mesto mučenja.
29 Odgovori mu Abraham: Oni imaju Mojsija i proroke, neka njih slušaju.
30 A on reče: Ne, oče Abrahame, nego ako im dođe ko iz mrtvih pokajaće se.
31 A Abraham mu odgovori: Ako ne slušaju Mojsija i proroke, da ko i iz mrtvih uskrsne
neće se uveriti.
LB) Luka glava 17

1 Reče Isus učenicima svojim: Nije moguće da ne dođu sablazni, ali teško onome s koga
dolaze;
2 bolje bi mu bilo da mu se vodenički kamen obesi o vrat, i da ga bace u more, nego da
sablazni jednoga od ovih malih.
3 Cuvajte se! Ako ti zgreši brat tvoj, opomeni ga, i ako se pokaje, oprosti mu.
4 I ako ti sedam puta na dan zgreši i sedam puta na dan dođe k tebi i reče: kajem se,
oprosti mu.
5 Rekoše apostoli Gospodu: Umnoži nam veru!
6 A Gospod reče: Kad biste imali vere koliko zrno gorušično i rekli ovome dudu: Isčupaj se
i usadi se u more, poslušao bi vas.
7 Koji će od vas koji ima slugu koji ore ili čuva stoku, reći njemu kad dođe s polja: Hodi
brže i sedi za trpezu?
8 Neće li mu naprotiv kazati: Ugotovi mi večeru, opasuj se i posluži me dok jedem i pijem,
pa onda ćeš i ti jesti i piti?
9 Treba li on da bude zahvalan tome sluzi kad svrši što mu se zapovedi?
10 Tako i vi kad svršite sve što vam je zapovedano recite: Mi smo sad zaludne sluge; svršili
smo što smo bili dužni učiniti!
11 Idući u Jerusalim prolažaše Isus između Samarije i Galileje,
12 i kad ulažaše u jedno selo, prema njemu iđahu deset gubavih ljudi. Držeći se podaleko
13 podigoše glas i rekoše: Isuse, Učitelju, smiluj se na nas!
14 Cim ih spazi, on im reče: Idite i pokažite se sveštenicima! I oni idući ozdraviše.
15 Jedan od njih, videvši da se isceli, povrati se hvaleći Boga izglasa
16 i pade ničice pred noge Isusove i zahvali mu. Taj bijaše Samarijanin.
17 Isus progovori, i reče: Ne isceliše li se desetorica? - Gdje li su ostalih devet?
18 Ne nađe li se nego samo ovaj tuđin da se vrati i da da hvalu Bogu?
19 I reče njemu: Ustani, idi, vera te je tvoja spasla.
20 Fariseji upitaše Isusa kad li će da dođe kraljevstvo Božje. On im odgovori: Kraljevstvo
Božje neće doći da se na oči vidi.
21 Neće se kazati: Evo ga ovdje ili ondje. Jer, gle, kraljevstvo je Božje u vama samima!
22 A učenicima reče: Doći će dani kad ćete zaželeti da vidite jedan dan Sina čovečjega, i
nećete ga videti.
23 Reći će vam: Evo, ovdje je, ili: Eno ondje. Ali vi ne izlazite, ne trčite za njima.
24 Jer kao što munja sine s neba i zasvetli se preko svega što je pod nebom, tako će biti i
Sin čovečji u svoj dan.
25 Ali on najpre treba mnogo da pretrpi i da bude odbačen od naraštaja ovoga.
26 Kako je bilo u vreme Nojevo, onako će biti u dane Sina čovečjega.
27 Jeđahu ljudi, pijahu, ženjahu se, udavahu se, do dana kad Noje uđe u korablju. Dođe
potop i pogubi sve.
28 Kao što bi u dane Lotove opet će biti. Jeđahu ljudi, pijahu, kupovahu, prodavahu,
sađahu, ziđahu,
29 a u dan kad iziđe Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor s neba i pogubi sve.
30 Tako će biti i u onaj dan kad se pojavi Sin čovečji.
31 U onaj dan koji se desi na krovu, a pokućstvo mu je u kući, neka ne silazi da ga uzme; i
koji se desi u polju, nek se ne vraća natrag.
3pomenite se žene Lotove!
33 Koji pođe da sačuva život svoj, izgubiće ga, a koji ga izgubi, opet će ga naći.
34 Kažem vam: u onu noć od dvojice koji će biti na jednome odru, jedan će se uzeti, a
drugi će se ostaviti;
35 od dve žene koje će mleti zajedno, jedna će se uzeti a druga će se ostaviti;
36 od dva čoveka koji će biti na jednoj njivi, jedan će se uzeti a drugi će se ostaviti.
37 Rekoše mu učenici: Gdje će to biti, Gospode? A on im reče: Gdje bude telo, tamo će se i
orlovi kupiti.
LB) Luka glava 18

1 Isus im kaza jedno poređenje, da im dokaže kako se treba svagda moliti i ne sustati.
2 On im reče: U jednome gradu bijaše jedan sudija koji se Boga ne bojaše i na nikoga ne
obaziraše.
3 U tome gradu bijaše i jedna udovica koja dolažaše k njemu i govoraše mu: Brani mi
pravdu od parničara moga.
4 Zadugo ne htede on to učiniti. Najposle reče u sebi: Ako se i ne bojim Boga i na nikoga ne
obazirem,
5 ali što mi ova udovica dosađuje, daću joj pravo njezino da mi jednako ne dolazi i ne
napastuje me.
6 Tada Gospod reče: Cujte što reče taj neduševni sudija,
7 a kako li neće Bog pravo dati izbranima svojim koji vapiju dan i noć, i hoće li se on
ustezati prema njima?
8 Kažem vam da će im on brzo pravdu dati. Ali Sin čovečji kad dođe, hoće li on naći veru
na zemlji?
9 A zbog nekih koji uveravahu sebe da su pravednici, a druge potcenjivahu, kaza im ovo
poređenje:
10 Dva čoveka uđoše u hram da mole; jedan bijaše farisej a drugi carinik.
11 Farisej, ukrućen, moljaše se u sebi ovako: Bože, hvala ti što ja nisam kao drugi ljudi:
grabljivci, nepravednici, preljubočnici, ili kao ovaj carinik.
12 Postim dva puta u nedelji, dajem desetak od svih prihoda svojih.
13 Carinik, držeći se podaleko, ne usuđivaše se niti očiju podignuti na nebo, nego bijaše
prsi svoje govoreći: Bože, budi milostiv meni grešnome!
14 Kažem vam da ovaj otide opravdan kući svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam uzdiže
biće ponižen, a koji se sam ponizuje biće uzdignut. predskazuje svoju smrt i svoje
uskrsenjne - Isceljenje jednog slepca u Jerihonu - Carinik Zahej - Poređenje s
15 Dovedoše k njemu malu decu da ih se dotakne. Kad to videše učenici, prekoriše one koji
ih dovođaše.
16 Ali ih Isus dozva i reče: Pustite decu neka dolaze k meni, i ne branite im, jer je takvih
kraljevstvo Božje.
17 U istinu vam kažem: Ko ne primi kraljevstvo Božje kao malo dete, neće ući u njega.
18 Jedan glavar ga zapita: Učitelju dobri, što da učinim da bih dobio život večni?
19 Isus mu odgovori: Što me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim jedinoga Boga.
20 Zapovesti znaš: Ne čini preljube, ne ubij, ne kradi, ne svedoči lažno, poštuj oca svoga i
mater svoju. -
21 Sve sam ovo, - reče on -, držao od mladosti svoje.
22 Kad to ču, reče mu Isus: Još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdaj siromasima,
i imaćeš blago na nebu, pa dođi i hajde za mnom.
23 Kad on to ču postade žalostan, jer bejaše vrlo bogat.
24 Videći Isus kako postade žalostan, reče: Teško li je ući u kraljevstvo Božje onima koji
imaju bogatstva!
25 Lakše je kamili proći kroz iglene uši, nego bogatome ući u kraljevstvo Božje.
26 Oni koji slušahu rekoše: Ko se dakle može spasiti? -
27 Isus odgovori: Što je kod ljudi nemoguće, kod Boga je moguće.
28 Reče Petar: Eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo.
29 A Isus reče: Uistinu vam kažem, nema ni jednoga koji bi radi kraljevstva Božjega
ostavio kuću svoju, ili ženu svoju, ili braću svoju, ili roditelje svoje, ili decu svoju,
30 koji neće primiti mnogo više u ovom veku a u budućemu veku život večni.
31 Zatim uze dvanaestoricu i reče im: Evo se penjemo u Jerusalim, i sve će se svršiti što je
preko proroka pisano za Sina čovečjega.
32 Jer će se on predati pagancima, i oni će mu se narugati i izgrdiće ga,
33 i biće ga, i ubiće ga, i treći će dan on uskrsnuti.
34 Ali oni ne razumeše ništa od toga. To bi za njih nejasna beseda, riječi čije značenje oni
ne razumeše.
35 Kad se Isus približavao Jerihonu, jedan slepac koji je sedeo kraj puta i prosio,
36 kad ču da prolazi narod, zapita: Što je to?
37 Kazaše mu da prolazi Isus Nazarećanin.
38 Tad on povika: Isuse, Sine Davidov, smiluj sena mene!
39 Oni što iđahu napred prekoravahu ga, da bi ućutao. Ali on još jače vikaše: Sine Davidov,
smiluj se na mene!
40 Isus stade i zapovedi da mu ga dovedu, - i kad mu se on približi, zapita ga:
41 Što hoćeš da ti učinim? - Gospode, - reče, - da progledam.
42 A Isus mu reče: Progledaj! - Vera te je tvoja spasla.
43 I on odmah progleda i pođe za Isusom hvaleći Boga. - Videvši to, ceo narod hvaljše
Boga.
LB) Luka glava 19

1 Kad Isus uđe u Jerihon i prolažaše kroza nj,
2 gle, jedan čovek po imenu Zakhej, koji bijaše glavar carinički, a bijaše bogat,
3 tražaše da vidi Isusa, da ga pozna; ali ne mogaše od naroda, jer bejaše maloga rasta.
4 Potrčavši napred, pope se na dud, da ga vidi, jer je Isus onuda trebao da prođe.
5 Kad Isus dođe na ono mesto, pogledavši gore, vide ga, i reče mu: Zaheju, siđi brže, jer
danas treba da budem u tvojoj kući.
6 Zahej brže siđe i primi ga radosno.
7 Svi, kad to videše, gunđahu govoreći da grešnome čoveku pođe u kuću.
8 Ali Zahej, stojeći pred Gospodom, reče mu: Gospode, evo pola imanja svoga daću
siromasima, i ako sam kome što krivo uzeo vratiću četvorostruko.
9 Reče mu Isus: Danas dođe spasenje ovoj kući, jer je i ovo sin Abrahamov;
10 jer je Sin čovečji došao da spase ono što bijaše izgubljeno.
11 Oni to slušahu i Isus im kaza još jedno poređenje, jer bijahu blizu Jerusalima, i oni
mišljahu da će se začas pojaviti kraljevstvo Božje.
12 Reče dakle: Jedan čovek visokoga roda otide u daleku zemlju da primi kraljevsku vlast,
pa da se vrati.
13 On dozva deset svojih slugu, dade im deset mina (Mina: Grčki novac koji je vredeo
14 Ali sugrađani njegovi koji mržahu na njega, poslaše za njim poslanike da govore:
Nećemo da taj čovjek kraljuje nad nama.
15 Kad se on vrati, pošto primi kraljevsku vlast, naredi da se zovu one sluge kojima dade
novac, da vidi šta je koji dobio.
16 Tada dođe prvi i reče: Gospodaru, tvoja mina donese deset mina.
17 On mu reče: Dobro, dobri slugo, kad si mi u malome bio veran, evo ti vlast nad deset
gradova.
18 Dođe drugi i reče: Gospodaru, tvoja mina donesee pet mina.
19 A on mu reče: I ti budi nad pet gradova!
20 Dođe i treći i reče: Gospodaru, evo tvoje mine, koju sam zavezao u ubrus i čuvao;
21 jer sam se bojao tebe, jer si ti čovek žestok; - uzimaš što nisi ostavio i žanješ što nisi
sejao.
22 On mu reče: Po tvojim ti riječima sudim, zli slugo! Znao si da sam ja žestok čovek, da
uzimam što nisam ostavio i žanjem što nisam sijao;
23 pa zašto nisi dao moj novac trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom!
24 I reče onima što stajahu pred njim: Uzmite od njega minu, i podajte onome koji ima
deset mina!
25 Rekoše mu: Gospodaru on ima deset mina.
26 A on im odgovori: Kažem vam da će se svakome koji ima dati, a od onoga koji nema,
uzeće se i ono što ima.
27 A one moje neprijatelje, koji nisu hteli da im budem kralj dovedite amo i isecite preda
mnom!
28 Kazavši ovo, Isus pođe napred penjući se uz brdi u Jerusalim. Jerusalimom - Prodavci
isterani iz hrama - Jarost sveštenika
29 Kad se približi Vitfagi i Vitaniji, kod gore koja se zove Maslinska, posla dva učenika
svoja,
30 govoreći: “Idite u selo prema vama, i kad uđete naći ćete magare privezano na kome
nikakav čovek nije nikad sedeo. Odrešite ga i dovedite mi ga,
31 a ako vas ko pita zašto drešite, ovako kažite: Ono treba Gospodu.
32 Oni koji bijahu poslani otidoše i nađoše kao što im kaza Isus.
33 Dok oni drešahu magare, rekoše im gospodari njegovi: Zašto drešite magare?
34 Odgovoriše: Ono treba Gospodu.
35 I dovedoše magare k Isusu, i baciše haljine svoje na nj, i posadiše Isusa.
36 Kud on iđaše prostirahu ljudi haljine svoje po putu.
37 Kad se on približo Jerusalimu, kod nizbrdice s gore Maslinske, poče sve mnoštvo
učenika od radosti hvaliti Boga iz glasa za sva čudesa što su videli,
38 govoreći: Blagoslovljen Kralj koji dolazi u ime Gospodnje! Mir na nebu i slava na visini!
39 Neki fariseji iz naroda rekoše mu: Učitelju, prekori učenike svoje!
40 A on odgovori: Ja vam kažem: Ako oni ućute, kamenje će povikati.
41 Kad se približi gradu, zaplaka Isus za njim, gledajući ga,
42 i reče: Kad bi i ti znao, bar u ovaj tvoj dan, što je za mir tvoj! Ali je to sad sakriveno od
očiju tvojih.
43 Jer će doći dani na tebe kada će te opkoliti neprijatelji tvoji opkopima i opsadiće te, i
stegnuće te sa sviju strana,
44 i oboriće tebe i decu tvoju u tebi, i neće ostaviti u tebi kamen na kamenu, zato što nisi
poznao vreme u koje si pohođen.
45 Uđe u hram i stade isterati one što prodavahu u njemu,
46 govoreći im: U Pismu stoji: Dom moj biće Dom molitve, a vi načiniste od njega pećinu
razbojničku.
47 On učaše svaki dan u hramu, a prvosveštenici i književnici i starešine narodne gledahu
da porade da se on pogubi.
48 Ali ne nalažahu šta bi mu učinili, jer sav narod iđaše za njim i slušaše ga.
LB) Luka glava 20

1 Jednog od tih dana kad on učaše narod u hramu i javljaše dobru vest, dođoše
prvosveštenici i književnici sa starešinama,
2 i ovako mu rekoše: Kaži nam kakvom vlašću ti to činiš, ili ko ti je dao tu vlast?
3 On im odgovori: I ja ću vama staviti jedno pitanje. Kažite mi:
4 Krštenje Ivanovo ili bi s neba ili od ljudi?
5 Ali oni ovako mišljahu u sebi: “Ako rečemo s neba, reći će: zašto mu dakle ne verovaste?
-,
6 a ako rečemo od ljudi, sav će nas narod kamenjem pobiti, jer je uveren da je Ivan bijaše
prorok.”
7 Odgovoriše: Ne znamo.
8 A Isus im reče: Ni ja vama neću kazati kakvom vlašću ovo činim.
9 Zatim stade kazivati narodu ovo poređenje: Jedan čovek posadi vinograd, predade ga
vinogradarima, pa otputova na poduljo vremena.
10 U vreme berbe posla k vinogradarima svog slugu da mu dadu deo od roda
vinogradskoga, ali ga vinogradari izbiše i vratiše prazna.
11 On posla i drugoga slugu, a oni i onoga izbiše, izgrdiše i vratiše prazna.
12 On posla i trećeg; a oni i njega raniše i isteraše.
13 Onda reče gospodar od vinograda: Šta da radim? Da pošaljem sina svoga ljubljenoga,
valjda će imati poštovanja prema njemu.
14 Ali vinogradari, videvši njega, mišljahu u sebi: Ovo je naslednik, i rekoše: Hodite da ga
ubijemo i da nama ostane baština.
15 I izvedoše ga iz vinograda i ubiše ga. - Šta će sad učiniti njima gospodar vinograda?
16 Doći će, pobiće one vinogradare, i daće vinograd drugima. Kad oni to čuše, rekoše: Ne
dao Bog!
17 Ali upravivši pogled u njih, reče Isus: Šta znači dakle ono u Pismu: “Kamen koji zidari
odbaciše postade glava od ugla?”
18 Svaki koji padne na taj kamen razbiće se, a na koga on padne satrt će ga.
19 Prvpsveštenici i književnici gledahu da tog istog časa dignu ruke na njega, ali se
pobojaše naroda. Jer razumeše da je Isus za njih kazao to poređenje. kori književnike -
Siromašna udovica
20 Oni stadoše motriti na Isusa i poslaše vrebače koji se građahu pravedni, ne bi li ga
uhvatili u riječi, da ga predadu glavarima i vlasti namesnikovoj.
21 I oni ga upitaše govoreći: Učitelju, znamo da pravo govoriš i učiš i da nemaš ličnih
obzira, nego zaista putu Božjemu učiš:
22 Treba li caru da dajemo porezu ili ne?
23 Ali im Isus, razumevši njihovo lukavstvo, odgovori: Šta me iskušavate?
24 Pokažite mi dinar. Ciji su na njemu lik i natpis? Odgovoriše mu: Carevi.
25 A on im reče: Podajte dakle Caru carevo, a Bogu božje.
26 I oni ne mogoše pokuditi riječi njegove pred narodom, i izneneđeni odgovorom
njegovim ućutaše.
27 Neki sadukeji, koji kažu da nema uskrsenja, priđoše k njemu i pitaše ga:
28 Učitelju, Mojsije nam napisa: Ako kome umre brat koji ima ženu, a ne ostavi dece, da
brat njegov uzme ženu i da podigne potomstvo bratu svome.
29 Beše sedam braće, i prvi uze ženu i umre bez dece;
30 i uze drugi tu ženu, te i on umre bez dece;
31 i treći je uze a tako i svih sedam, i pomreše i ne ostaviše dece.
32 A pose sviju umre i žena.
33 O uskrsenju dakle, kome li će od njih ona biti žena? Jer je sedmorici bila žena.
34 Isus im odgovori: Deca ovoga sveta žene se i udaju,
35 a koji budu dostojni da dobiju onaj svet i uskrsenje iz mrtvih, niti će se ženiti niti
udavati,
36 jer više ne mogu umreti, jer su kao anđeli, i sinovi su Božji kad su sinovi uskrsenja.
37 A da mrtvi uskrsavaju, i Mojsije pokaza kod kupine kad nazva Gospoda: Boga
Abrahamova i Boga Isakova i Boga Jakovljeva.
38 Bog nije Bog mrtvih nego živih, jer su njemu svi živi.
39 Neki književnici rekoše: Učitelju, dobro si kazao.
40 I već ne smedijahu više ništa da ga pitaju.
41 Isus im reče: Kako govore da je Krist sin Davidov,
42 kad sam David govori u Knjizi psalama: “Reče Gospod Gospodu mome: Sedi meni s
desne strane
43 dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?”
44 David dakle njega nazva Gospodom, pa kako da mu je sin?
45 A kad ga sav narod slušaše, reče učenicima svojim:
46 Cuvajte se književnika, koji vole da idu u dugačkim haljinama, i traže da im se klanjaju
ljudi po ulicama, i hoće i prva mesta u sinagogama i na gozbama;
47 koji jedu kuće udovičke, a pretvaraju se dugim molitvama. Oni će još teže biti osuđeni!
LB) Luka glava 21

1 Podigavši oči, vide Isus bogataše koji metahu priloge svoje u kasicu za priloge,
2 i vide i jednu siromašnu udovicu, koja metaše ondje dve lepte;
3 i reče: U istinu vam kažem, ova siromašna udovica metnu više od sviju,
4 jer svi metnuše u kasicu od suviška svoga, a ona od sirotinje svoje metnu svu hranu
svoju što imaše.
5 Kako neki govorahu o lepom kamenju i o darovima kojima bijaše ukrašen hram, reče
Isus:
6 Doći će dani u koje od svega ovoga što vidite neće ostati kamen na kamenu koji se neće
razmetnuti.
7 Zapitaše ga: Učitelju, kad će to biti, i po kom će se znaku poznati da će se to dogoditi?
8 Isus odgovori: Cuvajte se da vas ne zavedu, jer će mnogi doći na ime moje govoreći: Ja
sam, i: Vreme se približi. Ne idite za njima!
9 A kad budete čuli govoriti o ratovima i o bunama, ne plašite se, jer to sve treba najpre da
bude; ali to još neće biti kraj.
10 Tada im reče: Ustaće narod na narod i kraljevstvo na kraljevstvo,
11 i biće jakih zemljotresa i po mnogim mestima biće kuge i gladi, i biće užasnih strahota i
veliki će znaci biti na nebu.
12 Ali pre svega ovoga metnuće ruke na vas i goniće vas i predavaće u sinagoge i u
tamnice, i vodiće vas pred kraljeve i pred namesnike, zbog imena moga.
13 To će vam se dogoditi da biste služili za svedočanstvo.
14 Metnite dakle u srca svoja da se ne spremate unapred kako ćete odgvorati,
15 jer ću vam ja dati usta i mudrost kojoj se neće moći protiviti ni protusloviti joj svi vaši
protivnici.
16 A predaće vas i roditelji i braća, i rođaci i prijatelji, i pobiće neke od vas.
17 I svi će omrznuti na vas zbog moga imena.
18 Ali ni jedna vlas s glave vaše neće propasti.
19 Postojanošću svojom spašćete duše svoje.
20 Kad vidite da Jerusalim opkoli vojska, onda znajte da je blizu propast njegova.
21 Tada koji budu u Judeji neka beže u gore, a koji budu u gradu neka izlaze napolje, i koji
su u polju neka ne ulaze u grad.
22 Jer će to biti dani osvete, da se izvrši što je napisano.
23 Teško trudnima i dojilicama u te dane! Jer će biti velika nevolja na zemlji i gnev na
ovome narodu.
24 I pašće od oštrice mača, i odvodiće se u ropstvo po svim narodima, i Jerusalim će gaziti
paganci dok se ne ispune vremena paganaca.
25 I biće znaci na suncu i na mesecu i na zvezdama, i na zemlji muka kod naroda, koji neće
znati šta da radi od silne huke mora i valova;
26 i ljudi će umirati od straha u očekivanju onoga što će da dođe na zemlju, - jer će se i sile
nebeske pokrenuti.
27 Tad će se videti Sin čovečji dolaziti na oblaku sa silom i slavom velikom.
28 Kad se počne ovo zbivati, ispravite se i podignite glave svoje, - jer se približuje
izbavljenje vaše!
29 I kaza im poređenje: Gledajte na smokvu i na sva drveta.
30 Kad vidite da već poteraju, sami znate da je blizu leto.
31 Tako i kad budete videli da se ovo zbiva, znajte da je blizu kraljevstvo Božje.
32 U istinu vam kažem da ovaj naraštaj neće proći dok se sve ovo ne zbude.
33 Nebo i zemlja proći će, ali riječi moje neće proći.
34 Cuvajte se da vam srce ne oteža od prekomernog jela i pića od briga ovoga svijeta, i da
vam taj dan ne dođe izneneda.
35 Jer će doći kao zamka na sve one koji prebivaju na licu cele zemlje.
36 Bdite dakle jednako, i molite se da biste bili dostojni uteći od svega ovoga što će se
zbiti, i stati pred Sina čovečjega.
37 Danju učaše Isus u hramu, a noću je izlažaše i noćivaše na gori koja se zove Maslinska.
38 I sav narod dolažaše je od jutra k njemu u hram da ga sluša.
LB) Luka glava 22

1 Približavaše se praznik Beskvasnih hlebova, koji se zove Pasha.
2 Prvpsveštenici i književnici gledahu kako bi učinili da se Isus ubije; ali se bojahu naroda.
3 Ali sotona uđe u Judu, nazvanoga Iskariot, koji bijaše jedan od dvanaestorice;
4 i on otide da se dogovori sa prvosveštenicima i starešinama, kako će im ga izdati.
5 Oni se obradovaše tome, i ugovoriše da mu dadu novce.
6 I on se obreče, i tražaše zgodnu priliku da im ga preda tajno od naroda.
7 Dođe Dan Beskvasnih hlebova, i koji trebaše klati Pashu;
8 i Isus posla Petra i Ivana, veleći im: Idite, ugotovite nam Pashu da je jedemo.
9 Oni mu rekoše: Gdje hoćeš da je ugotovimo?
10 On im odgovori: Eto, čim uđete u grad, srešćete čoveka koji nosi vodu u vrču. Idite za
njim u kuću u koju on uđe,
11 pa kažite domaćinu: Učitelj te pita: “Gdje je mesto gdje ću jesti Pashu s učenicima
svojim?”
12 On će vam pokazati jednu veliku nameštenu sobu. Ondje zgotovite.
13 Oni otiđoše, i nađoše kao što im on kaza. I ugotoviše Pashu.
14 Kad dođe čas, sede za trpezu, i dvanaest apostola s njim.
15 On im reče: Mnogo sam želeo da ovu Pashu jedem s vama pre nego budem pretrpeo,
16 jer vam kažem da je neću više jesti dok se ona ne svrši u kraljevstvu Božjemu.
17 I uzevši čašu, dade hvalu, i reče: Uzmite ovu čašu, i razdelite među sobom;
18 jer vam kažem da neću piti od roda vinogradskoga dok ne dođe kraljevstvo Božje.
19 Uze zatim hleb, dade hvalu, i prelomivši ga, dade im, govoreći: Ovo je telo moje koje se
daje za vas. Ovo činite za moj spomen.
20 I tako uze i čašu po večeri, govoreći: Ova je čaša novi savez u mojoj krvi koja se za vas
proliva.
21 Ali evo, ruka izdajnika moga sa mnom je na trpezi.
2in čovečji dakle ide kao što je određeno; ali teško čoveku koji ga izdaje!
23 I oni stadoše se pitati među sobom koji bi od njih bio koji će to učiniti.
24 Među njima nasta i prepiranje o tome koji bi se među njima imao držati najvećim.
25 Isus im reče: Kraljevi narodni vladaju narodima, a koji njima upravljaju zovu se
preuzvišena gospoda.
26 Ali vi nemojte tako, nego koji je najveći među vama, neka bude kao i najmanji, a koji je
starešina, neka bude kao sluga.
27 Jer ko je veći, onaj koji sedi za trpezom, ili onaj koji služi? Nije li onaj koji sedi za
trpezom? A ja sam među vama kao onaj koji služi.
28 Vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojim iskušenjima,
29 i ja vama ostavljam kraljevstvo, kao što je Otac moj meni ostavio,
30 da jedete i pijete za trpezom mojom u kraljevstvu mojemu, i da sedite na prestolima i
sudite nad dvanaest kolena Izraelovih.
31 Reče još Gospod: Simone, Simone!, evo vas ište sotona da bi vas kao pšenicu rešetao;
32 ali se ja molih za tebe da tvoja vera ne malakše; a ti, kad se obratiš, utvrdi braću svoju.
33 Gospode, reče mu Petar -, s tobom sam gotov u tamnicu i u smrt ići.
34 A Isus mu reče: Kažem ti, Petre, danas neće zapevati petao dok se triput ne odrekneš da
me poznaješ.
35 Reče im još: Kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuće, da li vam što nedostade? -
Odgovoriše: Ništa.
36 A on im reče: Ali sad koji ima kesu neka je uzme, a tako i torbu, a koji mača nema neka
proda haljinu svoju i kupi mač.
37 Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u Pismu: “Među zločince
ga metnuše.” I što je pisano za mene gotovo je da se izvrši.
38 Oni rekoše: Gospode, evo ovdje dva mača. A on im reče: Dosta je.
39 Izišavši, otide, po običaju, na goru Maslinsku. Za njim pođoše njegovi učenici.
40 Kad dođe na ono mesto, reče im: Molite da ne padnete u iskušenje! -
41 pa odstupi od njih koliko se može kamenom dobaciti, i kleknuvši moljaše se,
42 govoreći: Oče! kad hteo da proneseš ovu čašu mimo mene! Ali ne moja volja, nego tvoja
da bude!
43 I javi mu se anđeo s neba i krepi ga.
44 I budući na smrtnoj muci vruće se moljaše. A znoj njegov bijaše kao graške krvi koje
kapljahu na zemlju.
45 Pošto svrši molitvu, usta i dođe k učenicima svojim, i nađe ih da spavaju od žalosti,-
46 i reče im: Što spavate? Ustanite, i molite se da ne padnete u iskušenje.
47 I dok on još govoraše, gle, nastupi mnoštvo naroda, i jedan od dvanaestorice, koji se
zvao Juda, iđaše pred narodom i pristupi k Isusu da ga poljubi.
48 Isus mu reče: Juda! zar poljupcem izdaješ Sina čovječjega?
49 Kad oni koji bejahu s Isusom videše što će biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo mačem?
50 I udari jedan od njih slugu prvosveštenika, i odseče mu desno uvo.
51 Ali Isus progovori, i reče: Ostavite to. I dohvativši se uva tog čoveka isceli ga.
52 A prvosveštenicima, zapovednicima straže hramske i starešinama koji bijahu došli na
nj, reče Isus: Zar kao na razbojnika iziđoste s mačevima i štapovima da me uhvatite?
53 Svaki sam dan bio s vama u hramu, i ne digoste ruku na mene. Ali je sad vaš čas i vlast
tame.
54 Kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše ga u dvor prvosveštenika. Petar iđaše za njim
izdaleka.
55 Naložiše vatru nasred dvorišta i sedoše. I Petar sede među njima.
56 Jedna sluškinja koja ga spazi gdje sedi kod vatre, pogleda na nj i reče: I ovaj bijaše s
njim.
57 Ali se on odreče, govoreći: Ženo, ne poznajem ga.
58 Malo zatim, videvši ga drugi reče: I ti si od njihovih. A Petar reče: Coveče, nisam.
59 I pošto prođe oko jednog sata, drugi neko potvrđivaše to, govoreći: Zaista i ovaj bijaše s
njim, jer je i on Galilejac.
60 Petar odgovori: Coveče, ne znam šta govoriš. I dok on još govoraše zapeva petao.
61 Obazrevši se, Gospod pogleda na Petra. I Petar se opomenu riječi Gospodnje, kako mu
reče: “Pre nego petao zapeva, odreći ćeš me se triput.”
62 I izišavši napolje plaka gorko.
63 Ljudi koji držahu Isusa, rugahu mu se i bijahu ga.
64 I pokrivši mu lice, bijahu ga po obrazu, i pitahu ga, govoreći: Pogodi ko te udari!
65 I druge mnoge hule govorahu na nj.
66 Cim je svanu, sabraše se starešine narodne i prvosveštenici i književnici, i odvedoše ga
u svoj sinedrion.
67 Rekoše: Jesi li ti Krist? Kaži nam. - Isus im odgovori: Ako vam i kažem, nećete verovati;
68 a ako ja vas zapitam nećete mi odgovoriti.
69 Od sada će pak Sin čovečji sediti s desne strane sile Božje.
70 Svi rekoše: Ti li si dakle Sin Božji? A on im reče: Vi kažete, jesam.
71 Tad oni rekoše: Šta nam trebaju više svedočanstva?, jer ga sami čusmo iz usta njegovih.
LB) Luka glava 23

1 Ustadoše svi i odvedoše ga k Pilatu.
2 I stadoše ga tužiti govoreći: Ovoga nađosmo da otpađuje narod naš i zabranjuje davati
caru danak, i govori da je on Krist, kralj.
3 Pilat ga zapita: Ti li si kralj judejski? A Isus mu odgovori: Ti kažeš.
4 Reče Pilat prvosveštenicima i narodu: Ja ne nalazim nikakve krivice na ovom čoveku.
5 Ali oni navaljivahu, govoreći: On buni ljude učeći po svoj Judeji, počevši od Galileje pa do
ovdje.
6 Cuvši Pilat da govore o Galileji zapita: Je li ovaj čovek Galilejac?,
7 i saznavši da je iz područja Irodova, posla ga Irodu, koji takođe bijaše onih dana u
Jerusalimu.
8 Kad Irod vide Isusa, mnogo se obradova, je odavno želeo da ga vidi, jer je puno slušao za
njega, i nadaše se da će videti od njega kakvo čudo.
9 I on mu stavi mnoga pitanja, ali mu Isus ništa ne odgovori.
10 Prvosveštenici i književnici, stajahu tu i tužahu ga svom žestinom.
11 Irod sa svojim vojnicima postupi grubo s njim i, narugavši mu se, obuče ga u haljinu
svetle boje i posla natrag Pilatu.
12 U taj se dan pomiriše Pilat i Irod, jer pre bijahu u zavadi.
13 Pilat sazva prvosveštenike, starešine i narod,
14 i reče i: Dovedoste mi ovog čoveka, kao onoga koji narod otpađuje, i eto ja ga pred
vama ispitah, i ne nalazim na njemu ni jedne krivice za koje ga vi okrivljujete;
15 a ni Irod, jer sam ga slao k njemu, i eto se ne nalazi ništa da je učinio što bi zasluživalo
smrt.
16 Da se on dakle išiba, pa da ga pustim.
17 A trebaše o svakom prazniku da im pusti po jednog sužnja.
18 Oni svi zajedno povikaše: Nek se ovaj pogubi, a pusti nam Varavu, -
19 koji bijaše bačen u tamnicu za bunu učinjenu u gradu i za ubistvo.
20 Pilat opet reče da bi on hteo pustiti Isusa.
21 Ali oni vikahu govoreći: Raspni ga, raspni ga!
22 On im po trći put reče: Kakvo je zlo učinio? Ja ništa na njemu ne nađoh što bi
zasluživalo smrt; dakle: da se išiba, pa da ga pustim.
23 Ali oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se on razapne. I nadvlada vika
njihova,
24 i Pilat presudi da bude kao što oni traže.
25 I on pusti onoga koji bijaše bačen u tamnicu za bune i za ubistvo, i koga oni iskahu, a
Isusa ostavi na njihovu volju.
26 Kad ga povedoše, uhvatiše nekoga Simona, Kirinca, koji iđaše iz polja i metnuše na
njega krst, da ga nosi za Isusom.
27 Za njim iđaše veliko mnoštvo naroda i žena koje plakahu i naricahu za njim.
28 Isus se obazre na njih, i reče: Kćeri Jerusalimske! ne plačite za mnom, nego plačite za
sobom i za decom svojom.
29 Jer gle, idu dani u koje će se reći: Blago nerotkinjama i utrobama koje ne rodiše sisama
koje ne dojiše!
30 Tada će početi govoriti gorama: Padnite na nas! i bregovima: Pokrijte nas!
31 Jer kad se ovako radi sa sirovim drvetom, šta će biti od suhoga?
32 U isto vreme vođahu i dva zločinca, koji su imali da budu pogubljeni zajedno s Isusom.
33 Kad doćoše na mesto zvano Lobanja, ondje razapeše njega i zločince, jednoga s desne a
drugoga s leve strane njegove.
34 Isus reče: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine! Bacajući kocke, razdeliše tada haljine
njegove.
35 Narod stajaše tu i gledaše, a i starešine s njima, i rugahu mu se, govoreći: Drugima
pomaže, neka pomogne i sebi, ako je on Krist, izbranik Božji!
36 A i vojnici su mu se rugahu i pristupahu k njemu i davahu mu ocat,
37 i govorahu: Ako si kralj judejski, pomozi sam sebi!
38 Nad njim bejaše ovaj natpis: “Ovo je kralj judejski.”
39 Jedan od raspetih zločinaca grdijaše ga govoreći: Nisi li ti Krist? Pomozi sebi samome, i
pomozi i nama!
40 Ali ga drugi ukoravaše i govoraše: Zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuđen tako?
41 I mi smo još pravedno osuđeni, jer primamo kao što smo po svojim zlim delima
zaslužili, ali on nikakva zla nije učinio.
42 I reče Isusu: Opomeni me se, Gospode, kad dođeš u kraljevstvo svoje!
43 Isus mu odgovori: U istinu ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju.
44 Beše već oko šestog sata, i bi tama po svoj zemlji do sata devetoga.
45 Sunce pomrča i zavesa u hramu razdere se na pola.
46 Isus zavapi jakim glasom: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj! Rekavši to, izdahnu.
47 Kad centurion vide što bi, stade hvaliti Boga, govoreći: Ovaj je čovek bio zaista
pravednik!
48 I sav narod koji se bijaše skupio da to gleda, kad vide šta biva, vrati se bijući se u prsi.
49 A svi oni koji su poznavahu Isusa, i žene koje bijahu išle za njim iz Galileje, stajahu
podaleko i gledahu što se zbiva.
50 bijaše jedan savetnik po imenu Josif, čovek dobar i pravedan,
51 koji ne bijaše sudelovao u rešenju i u delima ostalih. On bijaše iz Arimateje, grada
Judejskoga, te i sam čekaše kraljevstvo Božje.
52 Taj čovek pristupi k Pilatu i zaiska telo Isusovo,
53 i skide ga s krsta, obavi platnom i spusti ga u grob isečen u kamenu, u koji niko nikad
ne bijaše sahranjen.
54 Tad bijaše dan pripremanja i subota osvitaše.
55 Žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje pođoše za Josifom i videše grob i kako se
položi telo Isusovo,
56 i vrativši se, pripremiše mirise i mirodije, a u subotu opočinuše po zakonu.
LB) Luka glava 24

1 U prvi dan nedelje dođoše one vrlo rano na grob i donesoše mirise koje bijahu spremile.
2 One nađoše kamen odvaljen od groba,
3 i ušavši, ne nađoše tela Gospodina Isusa.
4 One ne znahu šta da o tome misle, kad gle, pojaviše im se dva čoveka u sjajnim
haljinama.
5 Uplašene, oboriše lice k zemlji, ali im oni rekoše: Što tražite živog među mrtvima?
6 Nije on ovdje, on uskrsnu. Opomenite se kako vam govoraše, kad bijaše još u Galileji, i
kako vam reče da
7 Sin čovečji treba da se preda u ruke grešnika i da se razapne, a treći dan da uskrsne.
8 I one se opomenuše riječi Isusovih.
9 Vrativši se s groba javiše sve to jedanaestorici i svima ostalim.
10 One koje su to kazaše apostolima bijahu Marija Magdalina o Ivana i Marija Jakovljeva i
ostale koje bejahu s njima.
11 Njima se učiniše njihove riječi kao san, i ne verovaše tim ženama.
12 Ali Petar usta i otrča ka grobu, i natkučivši se ne vide nego samo platnene zavoje na
zemlji, i vrati se začuđen s onoga što bi.
13 I gle, dvojica učenika iđahu tog istog dana u selo zvano Emaus, koje bijaše šezdeset
stadija daleko od Jerusalima,
14 i oni govorahu među sobom o svim tim događajima.
15 Dok se oni razgovarahu i zapitkivali jedan drugoga, priđe im Isus i iđaše s njima.
16 Ali oči njihove smetahu im da ga prepoznaju.
17 On im reče: Kakav je to razgovor koji imaste putem među sobom, da ste tako žalosni?
18 Jedan od njih, po imenu Kleopa, odgovori mu: Jesi li ti jedini koji si bio u Jerusalimu da
ne znaš što se u njemu ovih dana dogodilo.
19 On reče: Šta? I oni mu rekoše: Šta je bilo s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok,
silan na delu i na riječi pred Bogom i pred narodom;
20 kako ga predaše prvosveštenici i glavari naši, te se osudi na smrt, i razapeše ga?
21 A mi se nadasmo da je on onaj koji će izbaviti Izraela; ali svrh svega toga ovo je danas
treći dan kako to bi!
22 Istina, neke nas naše žene mnogo začudiše; one su bile rano na grobu,
23 i ne našavši tela njegova dođoše govoreći da su im se pojavili anđeli i kazali da je on
živ.
24 Jedni od naših pođoše na grob i nađoše onako kao što su žene i kazale, ali njega ne
videše.
25 Tad im Isus reče: O bezumni i sporoga srca za verovanje svega što govoriše proroci!
26 Nije li trebalo da Krist to pretrpi, pa da uđe u slavu svoju?
27 I počevši od Mojsija i od sviju proroka, tumači im što je za njega pisano u svemu Pismu.
28 Kad dođoše blizu selu u koje iđahu, on se činjaše kao da hoće da ide dalje.
29 Ali ga oni ustaviše, govoreći: Ostani s nama, jer je dan nagao. I on uđe da ostane s
njima.
30 Kad seđaše s njima za trpezom, uze hleb, i pošto ga blagoslovi, prelomi ga i dade im ga.
31 Tada se njima otvoriše oči i prepoznaše ga; ali njega nestade ispred očiju njihovih.
32 I oni rekoše jedan drugome: Ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem, i
kad nam kazivaše Pismo?
33 I odmah ustavši vratiše se u Jerusalim, i nađoše na okupu jedanaestoricu i one koji
bejahu s njima,
34 koji govorahu: U istinu Gospod uskrsnu i javi se Simonu!
35 I oni im kazaše što je bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hleb.
36 Kad oni to govorahu, i sam Isus stade među njima i reče im: Mir vama!
37 A oni, smeteni i uplašeni, mišljahu da vide duha.
38 Ali on im reče: Što se plašite? I zašto takve misli ulaze u srca vaša?
39 Gledajte ruke moje i noge moje: Ja sam glavom. Opipajte i vidite, jer duh nema mesa i
kostiju kao što vidite, da ja imam.
40 I ovo rekavši, pokaza im ruke i noge.
41 I dok oni još ne verovahu od radosti, i čuđahu se, reče im: Imate li ovdje što za jelo?
42 Oni mu dadoše komad ribe pečene i meda u satu.
43 I on uze i jede pred njima.
44 I reče im: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se
ispuni što je za mene pisano u zakonu Mojsijevu, u prorocima i u Psalamima.
45 Tada im otvori um da razumeju Pismo.
46 I reče im: Tako je pisano i tako je trebalo da Krist pretrpi i da uskrsne iz mrtvih u treći
dan,
47 i da se propoveda pokajanje u ime njegovo, i oproštenje greha po svim narodima,
počevši od Jerusalima.
48 I vi ste tome svedoci.
49 I gle, ja ću poslati na vas što je Otac moj obećao, a vi ostanite u gradu dok se ne obučete
u silu s visine.
50 On ih izvede do Vitanije, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih.
51 I dok ih blagoslivljaše, odstupi od njih i uznese se na nebo.
52 Oni mu se pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošću.
53 I bejahu jednako u hramu hvaleći i slaveći Boga.
EVANĐELJE PO IVANU
LB) Ivan glava 1

1 U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog.
2 Ona bijaše u početku u Boga.
3 Sve je kroz nju postalo, i od onoga što je postalo ništa nije postalo bez nje.
4 U njoj bijaše život, i život bijaše svetlost ljudima.
5 Svetlost zablista u tami, i tama je ne obuze.
6 Beše jedan čovek, od Boga poslan, po imenu Ivan.
7 On dođe za svedočanstvo, da svedoči za svetlost, da svi veruju kroza nj.
8 On ne bijaše svetlost, ali on dođe da svedoči za svetlost.
9 To bijaše istinita svetlost, koja obasjava svakoga čoveka koji dolazi na svet.
10 U svetu ona bijaše, i svet kroz nju posta, i svet je ne pozna.
11 K svojima dođe, i svoji je ne primiše.
12 Ali svima koji je primiše, koji veruju u ime njezino, dade moć da postanu sinovi Boži,
13 koji su rođeni ne od krvi, ni od volje putene ni od volje čoveka, nego od Boga.
14 I Riječ postade put i useli se usred nas, puna milosti i istine; i mi gledasmo slavu
njezinu, slavu kao što je slava jedinorođenoga Sina koji od Oca dođe.
15 Ivan je svedočio za njega i uskliknuo: Ovo je onaj za koga rekoh: Onaj koji za mnom ide
ispred mene je, jer pre mene bijaše.
16 I svi mi primismo od punine njegove, milost na milost.
17 Jer se zakon dade preko Mojsija, a milost i istina dođoše od Isusa Krista.
18 Boga nije nitko nikad video. Jedinorođeni Sin, koji je u naručju Očevom, on ga objavi.
19 Evo svedočanstva Ivanova kad Judeji iz Jerusalima poslaše svećenike i levite da ga
pitaju: Ko si ti?
20 On izjavi i ne poreče, izjavi da on ne bijaše Krist.
21 I oni ga zapitaše: Ko si dakle? - Jesi li Ilija? - I on reče: Nisam. - Jesi li prorok? - I on
odgovori: Nisam.
22 Oni mu tad rekoše: A ko si? -, da možemo kazati onima koji nas poslaše. Šta kažeš za
sebe?
23 Ja sam, - reče on, -, glas vapijućeg u pustinji: Poravnajte put Gospodnji, kao što kaza
Isaija prorok.
24 A oni koji bejahu poslani bejahu fariseji.
25 Zapitaše ga dalje: Zašto onda krštavaš, kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?
26 Ivan im odgovori: Ja krštavam vodom, a među vama stoji neko, koga vi ne znate,
27 koji ide za mnom, kome ja nisam dostojan odrešiti remens na obući njegovoj.
28 Ovo bi u Vitaniji, preko Jordana, gdje Ivan krštavaše.
29 Sutradan vide Ivan Isusa gdje ide k njemu, i reče: Gle, jagnje Božje, koji uzima greh
sveta!
30 Ovo je onaj za koga rekoh: Za mnom ide čovek koji je ispred mene, jer pre mene bijaše.
31 Ja ga ne znah, - ali se on javi Izraelu, zato ja dođoh da krstim vodom.
32 Ivan dade ovo svedočanstvo: Videh Duha silaziti s neba kao golub i stati na njemu.
33 Ja ga ne znah, ali onaj koji me posla da krstim vodom, reče mi: Na koga vidiš da silazi
Duh i stoji na njemu, to je onaj koji krštava Duhom Svetim.
34 I ja videh i zasvedočih da je on Sin Božji.
35 Sutradan opet stajaše tu Ivan i dvojica učenika njegovih,
36 i videvši Isusa, koji prolažaše, reče: Gle, jagnje Božje!
37 Oba učenika čuše kad on te riječi reče. Oni pođoše za Isusom,
38 i Isus, obazrevši se, i videvši da idu za njim, reče im: Šta hoćete? A oni mu rekoše: Ravi!
(što znači: učitelju) gdje stanuješ?
39 Dođite, - reče on njima, - i vidite. I oni pođoše i videše gdje stanovaše, i ostaše kod
njega onaj dan. To je bilo oko desetoga sata.
40 Jedan od dvojice koji čuše riječi Ivanove i koji iđahu za njim, bijaše Andrija, brat
Simona Petra.
41 On najpre nađe brata svoga Simona i reče mu: Nađosmo Mesiji (što znači: Krist),
42 i dovede ga k Isusu. Isus pogledavši na nj, reče: Ti si Simon, sin Jonin. Ti ćeš se zvati
Kifa (što znači kamen (Kefađaramejska riječ znači kamen. To isto značenje ima i grčka
riječ Petros, od koje dolazi ime Petar).)
43 Sutradan htede Isus izićii u Galilejui nađe Filipa, i reče mu: Hajde za mnom.
44 Filip bijaše iz Vitsaide, iz grada Andrijina i Petrova.
45 Filip nađe Natanaila, i reče mu: Nađosmo onoga za koga Mojsije u zakonu pisa, i o kome
govoriše proroci, Isusa Nazarećanina, sina Josifova.
46 Natanailo mu reče: Iz Nazareta može li biti što dobro? - Filip mu odgovori: Dođi i vidi.
47 Ugledavši Isus Natanaila gdje ide k njemu, reče za njega: Evo pravog Izraelca u kome
nema prevare.
48 Reče njemu Natanailo: Odakle me poznaješ? - Isus mu odgovori: Pre nego te pozva
Filip, video sam te kad si bio pod smokvom.
49 Natanailo odgovori i reče mu: Ravi!, Ti si Sin Božji, ti si kralj Izraelov.
50 Isus mu odgovori: Što ti rekoh da sam te vidio pod smokvom, zato veruješ. Videćeš i
više od ovoga.
51 I reče mu: U istinu, u istinu vam kažem: videćete nebo otvoreno i anđele Božje penjati
se i silaziti na Sina čovečega
LB) Ivan glava 2

1 Tri dana posle bi svadba u Kani Galilejskoj.
2 Tu bijaše i mati Isusova, a i Isus i učenici njegovi bijahu pozvani na svadbu.
3 Pošto bijaše nestalo vina, reče Isusu mati njegova: Nemaju više vina.
4 Isus joj reče: Šta je meni do tebe, ženo? Još nije došao moj čas.
5 Reče mati njegova slugama: Sve što vam reče učinite.
6 A ondje bejaše šest kamenih sudova za vodu, postavljenih radi čišćenja Judeja, koje
hvatahu po dve do tri mere.
7 Isus im reče: Napunite te kamene sudove vodom. I napuniše ih do vrha.
8 Zahvatite sad, - reče im, -i nosite trpezaru. I oni odnesoše.
9 Kad trpezar okusi od vode koja bijaše postala vino, ne znajući od kuda to vino (a sluge
znahu, koje bijahu zahvatile vodu), zovnu mladoženju,
10 i reče mu: Svaki čovek iznosi najpre dobro vino pa onda slabije -, kad se gosti opiju; a ti
si do sada čuvao dobro vino.
11 Tako u Kani Galilejskog bi početak čudesa što učini Isus. On pokaza svoju slavu, i
učenici njegovi verovaše u njega.
12 Zatim siđoše u Kaprrnaum, on, mati njegova, braća njegova i učenici njegovi, i ondje
ostaše malo dana. se za tri dana podignuti - Šta Isus kaže o onima koji veruju u ime
njegovo
13 Blizu bijaše Pasha judejska, i Isus uziđe u Jerusalim.
14 On nađe u hramu prodavce volova, ovaca i golubova te menjače novca.
15 Načinivši bič od uzica, on ih istera sve iz hrama, a tako isto i ovce i volove, a menjačima
prosu novac i izvrnu stolove;
16 i reče onima koji prodavahu golubove: Nosite to odavde; ne činite od hrama Oca moga
doma trgovačkoga.
17 Učenici se njegovi opomenuše da u Pismu stoji: “Revnost za tvoj dom izede me.”
18 Judeji progovoriše i rekoše mu: Kakav nam znak pokazuješ da možeš to činiti?
19 Isus im odgovori: Razvalite ovaj hram, i za tri dana ću ga podignuti.
20 Rekoše Judeji: Cetrdeset i šest godina građen je ovaj hram, i ti za tri dana da ga
podigneš!
21 Ali on govoraše za hram tela svoga.
22 Zato, kad uskrsnu iz mrtvih, opomenuše se učenici njegovi da je on to govorio, i
verovaše Pismu i riječi koju reče Isus.
23 Kad Isus bijaše u Jerusalimu za praznik Pashe, mnogi verovaše u ime njegovo, videći
čudesa koja činjaše.
24 Ali im se Isus ne poveravaše, jer ih je sve poznavao,
25 i ne trebaše mu da ko svedoči za čoveka, jer je sam znao šta bijaše u čoveku.
LB) Ivan glava 3

1 Među farisejima bijaše jedan čovek, po imenu Nikodim, starešina judejski,
2 koji dođe Isusu noću i reče mu: Ravi!, znamo da si ti učitelj od Boga došao, jer niko ne
može činiti čudesa ovih koja ti činiš, ako nije Bog s njim.
3 Isus mu odgovori: U istinu, u istinu ti kažem ako se ko na novo ne rodi, ne može videti
kraljevstva Božjega.
4 Reče Nikodim njemu: Kako se može čovek roditi kad je star? Može li po drugi put ući u
utrobu matere svoje i roditi se?
5 Isus odgovori: U istinu, u istinu ti kažem, ako se čovek ne rodi od vode i duha, ne može
ući u kraljevstvo Božje.
6 Što je rođeno od puti, put je, a što je rođeno od duha, duh je.
7 Ne čudi se što ti rekoh: Valja da se na novo rodite.
8 Vetar duva gdje hoće, šum njegov čuješ, ali ti ne znaš odakle on dolazi, ni kuda ide. Tako
je svaki koji je rođen od duha.
9 Nikodim odgovori i reče mu: Kako može to biti?
10 Isus mu odgovori: Ti si učitelj Izraelov, i to li ne znaš?
11 U istinu, u istinu ti kažem da mi govorimo što znamo, i svedočimo što vidimo, a vi
svedočanstva našega ne primate.
12 Ako ne verovaste kad vam govorih o stvarima zemaljskim, kako ćete verovati kad vam
budem govorio o stvarima nebeskim?
13 Niko se ne pope na nebo osim onoga koji siše s neba, Sina čovečjega, koji je na nebu.
14 I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba i Sin čovečji da se podigne,
15 da svaki koji u njega veruje ima život večni.
16 Jer Bog toliko ljubi svet, da je Sina svoga jedinorođenoga dao, da ni jedan koji u njega
veruje ne propadne, nego da ima život večni.
17 Jer Bog ne posla Sina svoga na svet da sudi svetu, nego da svet spasi kroza nj.
18 Koji u njega veruje, ne sudi mu se, a koji ne veruje već je osuđen, jer ne verova imenu
jedinorođenoga Sina Božjega.
19 A sud je u tome što svetlost dođe na svet, a ljudi zavoleše više tamu nego svetlost, jer
njihova dela bejahu zla.
20 Jer svaki koji zlo čini, mrzi na svetlost i ne ide k svetlosti, da se ne otkriju dela njegova;
21 ali ko po istini radi, ide k svetlosti, da se vide dela njegova, jer su po Bogu učinjena.
22 Isus dođe zatim s učenicima svojim u Judejsku zemlju, i ondje življaše s njima i
krštavaše,
23 a Ivan krštavaše u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode, i svet dolažaše
ondje da se krsti.
24 Jer Ivan ne bijaše još bačen u tamnicu.
25 Tada nastade raspra između učenika Ivanovih i jednog Judejina oko čišćenja:
26 i oni dođoše k Ivanu, i rekoše mu: Ravi, onaj što bijaše s tobom preko Jordana, za koga
si ti svedočio, eno on krštava, i svi idu k njemu.
27 Ivan odgovori: Covek ne može primiti nego ono što mu je s neba dano.
28 Vi ste sami meni svedoci da sam rekao: Ja nisam Krist, nego sam poslan pred njim.
29 Ko ima mladu mladoženja je, a prijatelj mladoženjin, koji je tu i sluša ga, vrlo se raduje
glasu mladoženjinom; i ta radost, koja je moja radost, potpuna je.
30 On treba da raste, a ja da se umanjujem.
31 Koji odozgo dolazi, nad svima je. Koji je sa zemlje, od zemlje je, i govori kao od zemlje.
Koji dolazi s neba nad svima je.
32 On svedoči o onome što vide i ču, i niko ne prima svedočanstva njegova!
33 Koji primi svedočanstvo njegovo potvrdi da je Bog istinit.
34 Jer koga Bog posla, onaj riječi Božje govori; jer mu Bog ne daje duha na meru.
35 Otac ljubi Sina i sve dade u ruke njegove.
36 Ko veruje u Sina, ima život večni, a ko ne veruje u Sina, neće videti života, nego gnev
Božji ostaje na njemu.
LB) Ivan glava 4

1 Kad Gospod sazna da su fariseji čuli da on više učenika dobija i krštava nego Ivan
2 (Isus pak sam ne krštavaše, nego učenici njegovi),
3 ostavi Judeju i otide opet u Galileju.
4 Kako je trebalo da prođe kroz Samariju,
5 tako dođe u grad Samarijski koji se zove Sihar, blizu polja koje Jakov dade Josifu, sinu
svome.
6 Tu bejaše studenac Jakovljev, i Isus, umoran od puta, seđaše kraj studenca. To je bilo oko
šestoga sata. (Podne.)
7 Jedna žena Samarjanka dođe tu da zahvati vode. Isus joj reče: Daj mi da pijem.
8 (Jer učenici njegovi bijahu otišli u grad da kupe jela).
9 Reče mu žena Samarjanka: Kako ti, Judejin, da išteš od mene, Samarjanke, da ti dam da
piješ? -, jer se Judeji ne mešaju sa Samarjanima.
10 Isus joj odgovori: Da ti znaš dar Božji, i ko je taj koji ti govori: Daj mi da pijem, ti bi i
sama iskala od njega da ti da da piješ, i on bi ti žive vode dao.
11 Reče mu žena: Gospode, nemaš čime ni zahvatiti, a studenac je dubok. Otkud sad tebi te
vode žive?
12 Jesi li ti veći od oca našega Jakova, koji nam dade ovaj studenac, iz koga su pili i on sam
i sinovi njegovi, i stoka njegova?
13 Isus joj odgovori: Svaki koji pije od ove vode, opet će ožedneti,
14 a ko pije od vode koju ću mu ja dati, neće nikad ožedneti, nego voda koju ću mu ja dati,
biće u njemu izvor vode koja teče u život večni.
15 Reče mu žena: Gospode!, daj mi te vode da ne žednim, i da ne dolazim ovamo na vodu.
16 Isus joj reče: Idi, zovni muža svoga, pa dođi ovamo.
17 Odgovori žena: Nemam ja muža. - Isus joj reče: Dobro si kazala “Nemam ja muža”,
18 jer si pet muževa imala, a sad koga imaš nije ti muž. To si pravo kazala.
19 Reče mu žena: Gospode, vidim da si ti prorok.
20 Oci naši molili su se na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mesto gdje se treba
moliti.
21 Isus joj reče: Ženo, veruj mi da ide vreme kad se nećete moliti Ocu ni na ovoj gori ni u
Jerusalimu.
22 Vi se molite onome što ne poznajete, a mi se molimo onome što poznajemo, jer je
spasenje od Judeja;
23 ali ide vreme, i već je nastalo, kad će se pravi pobožnici moliti Ocu u duhu i istini, jer to
su bogomoljci koje Otac hoće.
24 Bog je Duh, i koji mu se mole, - u duhu i istini treba da mu se mole.
25 Reče mu žena: Znam da će doći Mesija (onaj koji se zove Krist). Kad on dođe, kazaće
nam sve.
26 Isus joj reče: Ja sam to koji s tobom govorim.
27 U to dođoše učenici njegovi, koji se začudiše što on govoraše sa ženom; ali ni jedan ne
reče: Šta hoćeš, ili: Šta govoriš s njom?
28 Tada žena, ostavivši svoj krčag, otide u grad,
29 i reče ljudima: Hodite da vidite čoveka koji mi kaza sve što sam učinila. Da nije to Krist?
30 I oni iziđoše iz grada i pođoše k njemu.
31 Učenici njegovi moljahu ga međutim da jede, govoreći: Ravi, jedi.
32 Ali im on reče: Ja imam da jedem jelo za koje vi ne znate.
33 Tada učenici govorahu među sobom: Je li mu ko što done da jede?
34 Isus im reče: Jelo je moje da dovršim delo njegovo.
35 Ne kažete li da ima još četiri meseca do žetve? Eto, ja vam kažem: podignite oči svoje i
pogledajte na njive, kako se već žute za žetvu!
36 Koji žanje prima nagradu i sabira plod za život večni, da se raduju zajedno i koji seje i
koji žanje.
37 Jer je u tome istinito ono što se kaže: Jedan seje, a drugi žanje.
38 Ja vas poslah da žanjete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, i vi u rad njihov uđoste.
39 Mnogi od Samarjana iz onoga grada verovaše u njega za besedu žene koja svedoči:
“Kaza mi sve što sam učinila.
40 I kad Samarjani dođoše k njemu, moliše ga da ostane kod njih. I on osta ondje dva dana.
41 Ali ih mnogo više verova za riječ njegovu,
42 i govorahu ženi: Sad ne verujemo više za riječ što nam ti reče, jer sami čusmo i
poznasmo da je ovaj zaista Spasitelj sveta.
43 Posle ta dva dana otide Isus odande u Galileju,
44 jer je sam govoraše da prorok nije cenjen u svojoj postojbini.
45 Kad dođe u Galileju, primiše ga Galilejci koji bejahu videli sve što učini u Jerusalimu na
praznik, jer i oni bijahu išli na praznik.
46 Isus se dakle opet vrati u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. U Kapernaumu
bijaše neki kraljev čovek čiji je sin bio bolestan.
47 Cuvši da Isus dođe iz Judeje u Galileju, dođe k njemu i moli ga da siđe i da mu isceli
sina, jer bejaše na samrti.
48 Reče mu Isus: Ako ne vidite znaka i čudesa, vi ne verujete.
49 Reče njemu kraljev čovek: Gospode, siđi dok nije umrlo dete moje!
50 Reče mu Isus: Idi, sin je tvoj živ. I verova čovek riječi koju mu reče Isus, i pođe.
51 I dok on silažaše, gle, sretoše ga njegove sluge njegove i javiše mu: Sin je tvoj živ.
52 Tada ih on upita za sat kada u koji mu bi lakše, i kazaše mu: Jučer u sedmi sat pusti ga
groznica.
53 Tada se otac uverid da to bijaše onaj sat u koji mu Isus reče: Sin je tvoj živ. I verova on i
sva kuća njegova.
54 Ovo drugo čudo učini Isus kad dođe iz Judeje u Galileju.
LB) Ivan glava 5

1 Posle toga dođe jedan praznik Judejski i Isus iziđe u Jerusalim.
2 U Jerisalimu, kod Ovčjih vrata, nalazi se jedan ribnjak, koji se hebrejski zove Vitezda, a
ima pet tremova.
3 U tim tremovima ležahu mnogi bolesnici, slepi, hromi, suhi, koji čekahu da se zamuti
voda;
4 jer anđeo Gospodnji silažaše s vremena na vreme u ribnjak i mućkaše vodu, i koji prvi
ulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše, ma koja bolest bila na njemu.
5 Ondje bijaše jedan čovek koji je tridest i osam godina bio bolestan.
6 Kad ga Isus vide gdje leži, znajući da je odavno bolestan, reče mu: Hoćeš li da se isceliš?
7 Odgovori mu bolesnik: Da, Gospode, ali nemam nikoga da me spusti u ribnjak kad se
zamuti voda, i dok ja dođem, drugi silazi pre mene.
8 Reče mu Isus: Ustani, uzmi odar svoj i hodi.
9 I odmah ozdravi čovek, i uzevši odar svoj, hodaše. A taj dan bijaše subota.
10 Tad rekoše Judeji onome što ozdravi: Danas je subota i ne smeš odra nositi.
11 On im odgovori: Koji me isceli, on mi reče: Uzmi odar svoj i hodaj.
12 Zapitaše ga: Ko je taj čovek koji ti reče: Uzmi odar svoj i hodi?
13 Ali isceljeni nije znao ko je, jer se Isus ukloni od mnoštva naroda koje bijaše na tom
mestu.
14 Posle ga Isus nađe u hramu i reče mu: Eto si zdrav, ne greši više, da te nešto gore ne
snađe.
15 I čovek otide i kaza Judejiima da je Isus onaj koji ga isceli.
16 Zato Judeji gonjahu Isusa, jer bijaše učinio to u subotu.
17 Ali im Isus odgovori: Otac moj dosad deluje, a i ja delujem.
18 Zato još više gledahu Judeji da mu smrt spremaju, što ne samo prestupaše subotu, nego
i nazivaše Boga ocem svojim, praveći se jedank Bogu.
19 Isus uze opet riječ i reče im: U istinu, u istinu vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam
od sebe, nego on čini ono što vidi da Otac čini, i sve što Otac čini, ono i Sin čini onako;
20 jer Otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini, a pokazaće mu i veća dela od ovih,
da se vi čudite.
21 Jer kao što Otac uskrsava mrtve i oživljuje, tako i Sin oživljuje koga hoće.
22 Otac ne sudi nikome, nego je sve suđenje dao Sinu,
23 da svi poštuju Sina, kao što Oca poštuju. Ko ne poštuje Sina, ne poštuja Oca koji ga je
poslao.
24 U istinu, u istinu vam kažem: Ko moju riječ sluša i veruje Onome koji me posla, ima
život večni, i ne dolazi pred sud, nego je prešao iz smrti u život.
25 U istinu, u istinu vam kažem: ide čas, i već je nastao, kad će mrtvi čuti glas Sina
Božjega, i koji slušaju živeće.
26 Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi,
27 i dade mu vlast i da sudi, jer je Sin čovečji.
28 Ne čudite se ovome jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božjega i
izlaziće iz njih.
29 I izićiće koji su činili dobro na uskrsnuće života, a koji su činili zlo na uskrsenje
suđenja.
30 Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim; i sud je moj pravedan, jer
ja ne tražim volje svoje, nego volju Oca koji me poslao.
31 Ako ja sam svedočim za sebe, svedočanstvo moje nije valjano.
32 Ima drugi koji svedoči za mene, i znam da je pravo svedočanstvo što svedoči za mene.
33 Vi poslaste k Ivanu, i on vam posvedoči za istinu;
34 ali ja ne primam svedočanstva od čoveka, nego ovo govorim da se vi spasete.
35 Ivan bijaše svetlost koja goraše i svetljaše, i vi se hteste samo za jedan čas radovati
njegovu svetljenju.
36 Ali ja imam svedočanstvo veće od Ivanova, jer dela koja mi dade Otac da ih svršim, ova
dela koja ja činim, svedoče za mene da me Otac posla.
37 I Otac koji me posla sam svedoči za mene. Glasa njegova niste nikada čuli, niti ste lica
njegova videli,
38 niti riječ njegova prebiva u vama, jer vi ne verujete onome koga On posla.
39 Vi pisma proučavate, jer mislite da imate u njima život večnii A baš ona svedoče za
mene.
40 I nećete da dođete k meni da imate život!
41 Ja ne crpim slavu iz ljudi.
42 Ali znam da vi ljubavi prema Bogu nemate u sebi.
43 Ja dođoh u ime Oca svoga, i ne primate me; ako drugi dođe u ime svoje, njega ćete
primiti.
44 Kako možete verovati, vi koji crpite slavu svoju iz drugoga, a slave koja od samoga
Boga dolazi ne tražite?
45 Ne mislite da ću vas tužiti Ocu; ko vas tuži to je Mojsije, u koga se vi uzdate;
46 jer da verujete Mojsiju, verovali biste i meni, jer on pisa o meni.
47 Ali kad njegovim pismima ne verujete, kako ćete verovati mojim riječima?
LB) Ivan glava 6

1 Zatim Isus otide preko mora Galilejskoga koje je nazvano Tiverijadsko.
2 Za njim iđaše mnogo naroda, jer viđahu čudesa njegova koja čiljaše na bolesnicima.
3 Isus iziđe na goru, i tu sede s svoji učenicima svojim.
4 Blizu bijaše Pasha, praznik judejski.
5 Podignuvši oči, i videći da mnoštvo naroda ide k njemu, reče Isus Filipu: Gdje ćemo
kupiti hleba, da ovi ljudi jedu?
6 A ovo govoraše iskušavajući ga, jer je znao šta će činiti.
7 Filip mu odgovori: Dvesto dinara hleba nije dosta da svakome od njih po malo dopadne.
8 Reče mu jedan od učenika njegovih, Andrija, brat Simona Petra:
9 Ovdje jedno momče ima pet ječmenih hlebova i dve ribe, ali šta je to na toliki narod!
10 A Isus reče: Neka sednu ljudi. A bijaše na tom mestu mnogo trave. Sedoše dakle ljudi,
na broj oko pet tisuća.
11 I Isus, uzevši one hlebove i davši hvalu, dade učenicima, a učenici onima koji bijahu
seli; tako isto i od riba, koliko hteše.
12 Kad se oni nasitiše, reče Isus učenicima svojim: Skupite komade što pretekoše, da ništa
ne propadne.
13 I skupiše, i nakupiše dvanaest kotarica od onoga što preteče od pet ječmenih hlebova
onima koji su jeli.
14 Videvši ljudi čudo što učini Isus, govorahu: Ovo je zaista onaj prorok koji ima da dođe
na svet.
15 Ali kad Isus razume da hoće da ga dignu i da ga učine kraljem, otide opet u goru sam.
16 Kad bi veče, siđoše učenici njegovi na more,
17 uđoše u lađu, i pređoše preko mora u Kapernaum. Bejaše se već smrklo, a Isus ne bijaše
došao k njima.
18 Duvao je jak vetar i more je bilo uzburkano.
19 Vozivši oko dvadeset pet do trideset stadija, ugledaše Isusa gdje ide po moru i
približuje se lađi, i uplašiše se.
20 Ali im Isus reče: Ja sam, ne bojte se!
21 Htedoše ga uzeti u lađu, i odmah lađa stiže u kraj u koji iđahu.
22 Narod koji bijaše ostao preko mora vide da je ondje bila samo jedna lađa, i da se u nju
ne bijaše ukrcao Isus sa svojim učenicima, nego da su oni sami otišli.
23 Sutradan pak kako druge lađe iz Tiverijade pristadoše blizu mesta gdje jedoše hleb kad
Gospod dade hvalu,
24 kad videše ljude da Isusa ne bijaše ondje, ni učenika njegovih, uđoše sami u lađe i
pođoše u Kapernaum da traže Isusa.
25 Našavši ga preko mora, rekoše mu: Ravi! kad si došao ovamo?
26 Isus im odgovori: U istinu, u istinu vam kažem, ne tražite vi mene što čudesa videste,
nego što jedoste hleba i nasitiste se.
27 Starajte se ne za hranu koja propada, nego za onu koja ostaje za večni život, a koju će
vam dati Sin čovečji, jer njega potvrdi Otac, Bog, pečatom svojim.
28 Oni mu rekoše: Šta ćemo činiti da bismo radili dela Božja?
29 Isus im odgovori: Delo je Božje da verujete u onoga, koga on posla.
30 A oni mu rekoše: Kakav dakle ti pokazuješ znak, da vidimo i da verujemo? Šta činiš ti?
31 Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: “Hleba s neba dade im da jedu”.
32 Tada im Isus reče: U istinu, u istinu vam kažem, Mojsije ne dade vama hleba s neba,
nego vam Otac moj daje pravi hleb s neba,
33 jer je hleb Božji onaj koji silazi s neba i koji daje život svetu.
34 Rekoše mu: Gospode, daj nam svagda taj hleb!
35 Reče njima Isus: Ja sam hleb života; ko k meni dolazi neće nikada ogladneti, i ko u
mene veruje neće nikada ožedneti.
36 Ali ja kazah to vama, videste me, i ne verujete!
37 Sve što meni daje Otac, k meni će doći, i ko dolazi k meni, neću ga odbiti;
38 jer ja siđoh s neba ne da činim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.
39 A volja onoga koji me posla, ta je da od onoga što mi dade, ništa ne izgubim, nego da to
uskrsavam u poslednji dan.
40 Volja je Oca moga da svaki koji vidi Sina i veruje u njega, ima život večni, i ja ću ga
uskrsnuti u poslednji dan.
41 Judeji gunđahu na njega što reče: Ja sam hleb koji siđe s neba,
42 i govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome znamo i oca i mater? Kako dakle govori: Ja
siđoh s neba?
43 Isus im odgovori: Ne gunđajte među sobom.
44 Niko ne može doći k meni, ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrsnuti u
poslednji dan.
45 U prorocima stoji napisano: “I biće svi od Boga učeni”. Svaki koji je čuo Oca, i primio
nauk njegov dolazi k meni.
46 Ne da je ko video Oca, osim onoga koji dođe od Boga: On vide Oca.
47 U istinu, u istinu vam kažem, ko veruje u mene ima život večni.
48 Ja sam hleb života.
49 Očevi vaši jedoše manu u pustinji i pomreše.
50 Ovo je ovdje hleb koji silazi s neba, da ko od njega jede ne umre.
51 Ja sam hleb živi, koji siđe s neba; ko jede od ovoga hleba živeće večno; a hleb koji ću ja
dati to je put moja, koju ću dati za život sveta.
52 Judeji se prepirahu među sobom govoreći: Kako može ovaj dati nama put svoju da
jedemo?
53 Isus im reče: U istinu, u istinu vam kažem, ako ne jedete puti Sina čovečjega, i ne pijete
krvi njegove, nećete imati života u sebi.
54 Ko jede moje puti i pije moje krvi, ima život večni, i ja ću ga uskrsnuti u poslednji dan.
55 Jer je put moja prava hrana, i krv moja pravo piće.
56 Ko jede puti moje i pije krvi moje, stoji u meni i ja u njemu.
57 Kao što mene posla živi Otac, i ja živim po Ocu, tako će i ko mene jede živeti po meni.
58 Ovo je hleb koji siđe s neba, a ne kao što oci vaši jedoše manu i pomreše. Ko jede ovaj
hleb živeće večito.
59 Ovo reče Isus u sinagogi kad učaše u Kapernaumu.
60 Tada mnogi od učenika njegovih, čuvši to, rekoše: Ovo je tvrda beseda! Ko je može
slušati?
61 Ali Isus, znajući u sebi da učenici njegovi gunđahu na to, reče im: Zar vas ovo
sablažnjava?
62 A kad biste videli Sina čovečjega da odlazi gore, gdje je pre bio?
63 Duh je ono što oživljava, put ništa ne pomaže. Riječi koje vam ja rekoh duh su i život
su.
64 Ali ima nekih među vama koji ne veruju! Jer je Isus od početka znao koji su oni što ne
veruju, i ko će ga izdati.
65 I reče: Zato vam rekoh da niko ne može doći k meni ako mu ne bude dano od Oca.
66 Od tada mnogi od učenika njegovih odstupiše i više ne iđahu s njim.
67 Isus reče dvanaestorici: Da nećete i vi otići?
68 Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode, kome ćemo ići? Ti imaš riječi večnoga života,
69 i mi verovasmo i poznasmo da si ti Krist, Sin Božji.
70 Isus odgovori: Ne izabrah li ja vas dvanaestoricu? A jedan je od vas đavo!
71 On govoraše za Judu Iskariotskoga, sina Simonova, jer je on imao da ga izda, on, koji
bijaše od dvanaestorice.
LB) Ivan glava 7

1 Posle toga obilažaše Isus Galileju, jer po Judeji nije hteo da ide, jer Judeji gledahu da mu
smrt spreme.
2 Blizu bijaše Judejski praznik Senica.
3 Tada mu braća njegova rekoše: Iziđi odavde i idi u Judeju, da i učenici tvoji vide dela
koja činiš,
4 jer niko ne radi tajno kad traži da bude poznat. Kad ti činiš takva dela, pokaži se svetu.
5 Jer ni braća njegova ne verovahu u njega.
6 Reče njima Isus: Vreme moje još nije došlo, a vaše je vreme svagda gotovo.
7 Ne može svet mrzeti vas, a mene mrzi, jer ja svedočim za nj da su dela njegova zla.
8 Iziđite vi na ovaj praznik; ja neću ići, jer se moje vreme nije još navršilo.
9 Rekavši im to osta u Galileji. Razna mišljenja kod Judeja - Predlozi hapšenja
10 Pošto braća njegova iđoše na praznik, iziđe i on sam, ne javno, nego kao tajno.
11 Judeji ga tražahu o prazniku i govorahu: Gdje je on?
12 I bejahu za njega mnoge raspre u narodu. Jedni govorahu: Dobar je, a drugi nije, nego
vara narod.
13 Ali niko ne govoraše javno za njega, o straha od Judeja.
14 U polovini pranika dođe Isus u hram i stade učiti.
15 Judeji se čuđahu govoreći: Kako ovaj zna Pisma, a nije ih učio?
16 Tada im Isus odgovori: Moja nauka nije moja, nego onoga koji me posla.
17 Ko hoće njegovu volju vršiti, razumeće je li ova nauka od Boga ili ja sam od sebe
govorim.
18 Ko sam od sebe govori, traži svoju slavu, a ko traži slavu onoga koji ga je poslao, on je
istinit i nema u njemu nepravde.
19 Ne dade li Mojsije vama zakon? -, I niko od vas ne živi po zakonu! Zašto tražite da
učinite da budem ubijen?
20 Narod odgovori: Je li zli duh u tebi? Ko traži da budeš ubijen?
21 Isus im odgovori: Jedno delo učinih, i svi se tome čudite.
22 Mojsije vam ipak dade da se obrezujete, (ne da je to od Mojsija, nego od otaca) i u
subotu obrezujete čoveka.
23 Ako se čovek u subotu obrezuje, da se ne kvari zakon Mojsijev, zašto se onda srdite na
mene što celog čoveka iscelih u subotu?
24 Nemojte suditi po spoljašnjosti, nego sudite po pravdi!
25 Neki Jerusalimljani govorahu: Nije li to onaj koga traže da se pogubi?
26 I gle, on slobodno govori, i ništa mu ne kažu! Da ne poznaše starešine da je on zaista
Krist?
27 Ali ovoga znamo od kuda je, a Krist kad dođe, niko neće znati od kuda je.
28 I Isus, učeći u hramu povika: Vi me poznajete, i znate od kuda sam! Ja ne dođoh sam od
sebe, ali onaj koji me posla istinit je, a vi ga ne znate.
29 Ali ga ja znam, jer sam ja od njega, i on me posla.
30 Oni gledahu da ga uhvate, ali niko ne metnu ruke na njega, jer još ne bijaše došao čas
njegov.
31 Mnogi u narodu verovaše u njega i govorahu: Kad dođe Krist, hoće li on više čudesa
činiti, nego što ovaj čini?
32 Fariseji čuše od naroda taj govor za njega. I tada prvosveštenici i fariseji poslaše sluge
da ga uhvate.
33 Isus reče: Još sam zamalo s vama, pa idem k onome koji me posla.
34 Tražićete me, i nećete me naći, i gdje ja budem vi ne možete doći.
35 Judeji rekoše na to među sobom: Kuda će ovaj ići, a da ga mi ne nađemo? Hoće li ići
onima koji su među Grcima raštrkani (T.j. jevrejima raštrkanim među pagancima (vidi što
reče: “Tražićete me, i nećete me naći, i gdje ja budem vi ne možet
37 U poslednji veliki dan praznika, stojeći, povika Isus: Ko je žedan neka dođe k meni i
pije.
38 Ko u me veruje, iz njegovog će tela poteći reke žive vode, kao što Pismo kaže.
39 On to reče za Duha, kojeg će primiti oni koji veruju imenu njegovom; jer Duh Sveti još
ne bijaše na njima, jer Isus još ne bijaše proslavljen.
40 Mnogi iz naroda, čuvši ove riječi, govorahu: Ovo je zaista prorok.
41 Drugi govorahu: Ovo je Krist. A jedni govorahu: Zar će Krist iz Galileje doći?
42 Ne kaže li Pismo da će Krist doći od potomstva Davidova, i iz sela Vitlejema, odakle
bijaše David?
43 Tako zbog njega nasta raspra u narodu.
44 Neki od njih htedoše da ga uhvate, ali niko ne metnu ruke na njega.
45 Tad se sluge vratiše k prvosveštenicima i farisejima. I ovi im rekoše: Zašto ga ne
dovedoste?
46 Odgovoriše sluge: Nikad čovek nije tako govorio kao taj čovek.
47 Fariseji im odgovoriše: Zar se se i vi dadoste zavesti?
48 Verovali ga ko od starešina ili od fariseja?
49 Nego narod ovaj koji ne zna zakona, proklet je.
50 Reče im Nikodim, koji je dolazio k Isusu noću, i koji bijaše jedan od njih:
51 Sudi li naš zakon čoveku pre nego se on sasluša i sazna se šta učini?
52 Odgovoriše mu: Jesi li i ti Galilejac? Razgledaj, i videćeš da prorok iz Galileje ne dolazi.
53 I otidoše svaki svojoj kući.
LB) Ivan glava 8

1 Isus otide na goru Maslinsku.
2 Ali ujutru opet pođe u hram, i sav narod dođe k njemu. On sede i stade ih učiti.
3 Književnici i fariseji dovedoše tada k njemu jednu ženu uhvaćenu u preljubi, i,
postavivši je na sredinu
4 rekoše Isusu: Učitelju, ova je žena uhvaćena na delu preljube.
5 Mojsije nam u zakonu propisa da se takve žene kamenuju, a ti šta veliš?
6 To su oni govorahu, iskušavajući ga, da bi ga imali zašto okriviti. Ali Isus, sagnuvši se,
stade pisati prstom po zemlji.
7 I kako ga jednako pitahu, ispravi se, i reče im: Ko je među vama bez greha neka prvi baci
kamen na nju.
8 I opet se sagnuvši pisaše po zemlji.
9 Kad oni to čuše, otidoše jedan za drugim, počevši od starijih pa do posljednjih, i osta Isus
sam sa ženom, koja je stojala na sredini.
10 Tad, ustavši na noge, reče joj Isus: Ženo, gdje su oni koji te tužahu? Ni jedan te ne
osudi?
11 Ona mu odgovori: Ni jedan, Gospode! - I Isus joj reče: Ni ja te neću osuditi. Idi, i više ne
greši.
12 Opet im progovori Isus, i reče: Ja sam svetlost sveta; ko za mnom ide, neće hoditi po
tami, nego će imati svetlost života.
13 Tad mu Fariseji rekoše: Ti sam za sebe svedočiš; svedočanstvo tvoje nije pravo.
14 Isus im odgovori: I ako ja sam za sebe svedočim pravo je svedočanstvo moje; jer ja
znam od kuda dolazim i kuda idem, a vi ne znate od kuda dolazim i kamo idem.
15 Vi sudite po puti, ja ne sudim nikome.
16 A ako sudim, sud je moj prav, jer ja nisam sam, nego je sa mnom i Otac koji me posla.
17 U zakonu vašemu stoji napisano da je svedočanstvo dvojice ljudi pravo.
18 Ja sam svedočim za sebe, i svedoči za mene Otac koji me posla.
19 Tada mu rekoše: Gdje je Otac tvoj? - Isus odgovori: Vi ne znate ni mene, ni Oca moga.
Kad biste znali mene, znali biste i Oca moga.
20 Ove riječi reče Isus kod kasice za priloge, kad učaše u hramu, i niko ga ne uhvati, jer još
ne bijaše došao čas njegov.
21 Reče im još Isus: Ja idem, i tražićete me, i umrećete u grehu svome. Kud ja idem, vi ne
možete doći.
22 Tada Judji rekoše: Da se neće sam ubiti, što govori: Kud ja idem vi ne možete doći?
23 A on im reče: Vi ste od dole, ja sam od gore. Vi ste od ovoga sveta, ja nisam od ovoga
sveta.
24 Zato vam kazah da ćete umreti u gresima svojim. Jer ako ne verujete što sam ja,
umrećete u gresima svojim.
25 A ko si ti? -, rekoše mu. - Isus im odgovori: Ono što vam od početka rekoh.
26 Mnogo imam za vas govoriti i suditi u vama; ali onaj koji me posla istinit je, i ja
govorim svetu ono što čuh od njega.
27 I oni ne razumeše da im govoraše o Ocu.
28 Reče im Isus: Kad podignete Sina čovečjega, poznaćete šta sam ja, i da ništa od sebe ne
činim, nego kako me nauči Otac, onako govorim.
29 Onaj koji me posla, sa mnom je; ne ostavi me on sama, jer ja svagda činim što je njemu
milo.
30 Kad ovo Isus reke, mnogi verovaše u njega.
31 I on reče Judejima koji mu verovaše: Ako vi ostanete na mojoj besedi, zaista ste učenici
moji,
32 i poznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi.
33 Odgovoriše mu: Mi smo potomstvo Abrahamovo, i nikad nismo ničiji robovi bili. Kako
to govoriš da ćemo postati slobodni?
34 Isus im odgovori: U istinu, u istinu vam kažem da je svaki koji se podaje grehu, rob
grehu.
35 A rob ne ostaje uvek u kući, a sin uvek ostaje.
36 Ako vas dakle Sin oslobodi, bićete u istini slobodni.
37 Znam da ste potomstvo Abrahamovo, ali vi gledate da učinite da ja budem ubijen, zato
što moja riječ ne ulazi u vas.
38 Ja govorim što videh od Oca svoga, a vi ono činite što čuste od oca vašega.
39 Odgovoriše mu: Otac je naš Abraham. - Isus im reče: Kad biste vi bili deca Abrahamova
činili biste dela Abrahamova.
40 Ali vi sad gledate da učinite da ja budem ubijen, ja koji vam kazah istinu koju čuh od
Boga. Tako Abraham nije činio.
41 Vi činite dela oca svoga. - Tada mu rekoše: Mi nismo deca bluda. Mi imamo samo
jednog Oca: Boga.
42 A Isus im reče: Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene, jer ja od Boga iziđoh i dođoh;
jer ne dođoh sam od sebe, nego me On posla.
43 Zašto ne razumete govora moga? Jer ne možete riječi mojih da slušate!
44 Vaš je otac đavao, i vi žudnje svoga oca hoćete da ispunite. On je krvnik od početka bio
i ne stoji na istini, jer nema istine u njemu. Kad govori laž, svoje govori, jer je laža i otac
laži.
45 A meni ne verujete, zato što ja istinu govorim.
46 Koji će od vas dokazati da sam u grehu? Ako ja istinu govorim, zašto mi ne verujete?
47 Ko je od Boga, sluša riječi Božje. Vi ne slušate, jer vi niste od Boga.
48 Judeji mu odgovoriše: Nemamo li pravo da govoriti da si ti Samarjanin, i da je zli duh u
tebi?
49 Isus im odgovori: U meni zlog duha nema, nego ja poštujem Oca svoga, a vi mene
vređate.
50 Ja ne tražim slave svoje. Ima koji je traži i koji sudi.
51 U istinu, u istinu vam kažem, ko održi riječ moju, neće nikada smrti videti.
52 Tada mu rekoše Judeji: Sad poznajemo da je zli duh u tebi. Abraham umre, i umreše i
proroci, a ti govoriš: “Ko održi moju riječ, neće nikad smrti videti.”
53 Jesi li ti veći od oca našega Abrahama, koji umre? I proroci pomreše. Ko se ti sam
praviš?
54 Isus im odgovori: Ako ja sebe slavim, slava je moja ništa. Otac je moj koji me slavi, za
koga vi govorite da je vaš Bog,
55 a ne poznajete ga. A ja ga znam, i ako rečem da ga ne znam, biću laža kao i vi. Nego ga
znam, i riječ njegovu.
56 Abraham, otac vaš, bio je radostan što će videti dan moj, i on ga vide i obradova se.
57 Tada mu Judeji rekoše: Još ti nema pedeset godina, i Abrahama li si video!
58 A Isus im reče: U istinu, u istinu vam kažem, ja sam od pre nego što je Abraham postao.
59 Na to oni uzeše kamenje da ga bace na nj, ali se Isus sakri i iziđe iz hrama.
LB) Ivan glava 9

1 Prolazeći vide Isus čoveka slepa od rođenja.
2 Zapitaše ga učenici njegovi: Ravi!, ko sagreši, on ili njegovi roditelji, te se rodi slep?
3 Isus odgovori: Niti on sagreši, niti roditelji njegovi, nego je to zato da se šokažu dela
Božja na njemu.
4 Meni valja raditi dela onoga koji me posla dok je dan. Doći će noć, kad niko ne može
raditi.
5 Dok sam na svetu, svetlost sam svetu.
6 Rekavši to, pljunu na zemlju i načini blato sa pljuvačkom svojom. Zatim pomaza blatom,
oči slepome,
7 i reče mu: Idi, umij se na izvoru Siloamskom (a to ime znači poslani). On otide i umi se, i
dođe videći jasno.
8 Susedi njegovi i oni koji ga od pre poznavahu kao prosjaka, govorahu: Nije li ovo onaj
koji je sedeo i prosio?
9 Jedni govorahu: on je, a drugi: Nije, nego je nalik na njega. A on govoraše: Ja sam.
10 Tada mu rekoše: Kako ti se otvoriše oči?
11 On odgovori: Covek, koga zovu Isusom, načini blato i pomaza oči moje, i reče mi: Idi na
vodu Siloamsku i umij se, i kad otidoh i umih se, progledah.
12 Rekoše mu: Gdje je taj čovek? A on odgovori: Ne znam.
13 Tad ga povedoše k farisejima, njega koji bijaše pre slep.
14 A bijaše subota kad Isus načini blato i otvorio mu oči.
15 Fariseji ga opet pitaše kako progleda. A on im reče: Blato metnu mi na oči i umih se, i
sad vidim.
16 Na to rekoše neki od fariseja: Nije ovaj čovek od Boga, jer ne poštuje subotu. - Drugi
govorahu: Kako može čovek grešan takva čudesa činiti? I nasta raspra među njima.
17 Rekoše još slepcu: Šta veliš ti za njega što ti otvori oči tvoje? - A on reče: Prorok je.
18 Judeji ne verovaše za njega da bijaše slep i da progleda, dok ne dozvaše roditelje
njegove.
19 I oni ih pitaše govoreći: Je li ovo vaš sin za koga govorite da se rodi slep? Kako dakle
sad vidi?
20 Roditelji njegovi odgovoriše im: Znamo da je ovo naš sin i da se rodi slep,
21 a kako sad vidi ne znamo, ili ko mu otvori oči ne znamo. Pitajte vi njega, on je u zrelim
godinama, neka kaže sam za sebe.
22 Ovo njegovi roditelji rekoše, jer se bojahu Judeja; jer se Judeji bijahu dogovorili da bude
odlučen od sinagoge ko prizna Isusa za Krista.
23 Zato rekoše roditelji njegovi: on je u zrelim godinama, pitajte njega.
24 Fariseji dozvaše i po drugi put čoveka koji je bio slep, i rekoše mu: Podaj Bogu slavu, mi
znamo da je ovaj čovek grešnik. -
25 A on odgovori: Je li grešnik ne znam. Samo znam da bejah slep, a sad vidim. -
26 Tada mu opet rekoše: Šta ti učini? Kako otvori oči tvoje?
27 On im odgovori: Ja vam već kazah i ne slušaste. Šta hoćete opet da čujete? Hoćete li i vi
da budete učenici njegovi? -
28 Oni ga izgrdiše, i rekoše mu: Ti si učenik njegov, a mi smo učenici Mojsijevi.
29 Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a ovoga ne znamo od kuda je.
30 Odgovori im čovek: To i jest za čudo što vi ne znate od kuda je, a on ipak otvori oči
moje.
31 A znamo da Bog ne sluša grešnike, nego ako ko časti Boga i ispunjuje volju njegovu,
onoga usliši.
32 Od kako je sveta nije se čulo da ko otvori oči rođenom slepcu.
33 Kad taj čovek ne bi bio od Boga ne bi mogao ništa činiti. -
34 Oni mu odgovoriše: Ti si se rodio sav u gresima, pa zar ti da nas učiš? I isteraše ga.
35 Isus ču da ga isteraše, i kad ga nađe reče mu: Veruješ li ti u Sina Božjega?
36 On odgovori: A koji je, Gospode, da u njega verujem?
37 Video si ga, - reče mu Isus -, i koji govori s tobom on je. -
38 A on reče: Verujem, Gospode!, i pokloni mu se.
39 Reče zatim Isus: Ja dođoh za suđenje na ovaj svet, da vide koji ne vide, a koji vide da
postanu slepi.
40 To čuše neki fariseji koji bejahu s njim, i rekoše mu: Jesmo li i mi slepi?
41 Isus im odgovori: Da ste slepi ne biste imali greha; ali vi sad kažete da vidite, i greh vaš
ostaje.
LB) Ivan glava 10

1 U istinu, u istinu vam kažem: ko ne ulazi na vrata u tor ovčiji, nego prelazi na drugom
mestu, on je lupež i razbojnik;
2 a ko ulazi na vrata jeste pastir ovcama.
3 Njemu vratar otvara i ovce slušaju glas njegov, i on svoje ovce po imenu zove i izvodi ih.
4 I pošto sve svoje ovce izvede, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju njegov glas.
5 One za tuđinom neće da idu, nego beže od njega, jer ne poznaju glasa tuđega.
6 Isus im kaza ovo poređenje, ali oni ne razumeše šta im reče.
7 Još im reče Isus: U istinu, u istinu vam kažem, ja sam vrata ovcama.
8 Svi, koliko ih god dođe pre mene, lopeži su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše.
9 Ja sam vrata. Ko uđe kroza me, spašće se, i ući će, i izići će i naćiće pašu.
10 Lupež ne dolazi za što drugo nego da ukrade, zakolje i uništi. Ja dođoh da imaju ovce
život i izobilje.
11 Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj daje za ovce,
12 a najamnik i koji nije pastir, kome nisu ovce svoje, ugleda vuka gdje ide, ostavlja ovce i
beži, i vuk razgrabi ovce i razgoni ih.
13 Najamnik beži, jer je najamnik i ne mari za ovce.
14 Ja sam pastir dobri i znam ovce svoje, i one mene znaju,
15 kao što mene zna Otac i ja znam Oca. I ja život svoj dajem za ovce.
16 Ja imam i druge ovce, koje nisu od ovoga tora. I one mi valja dovesti. Cuće one glas moj,
i biće jedno stado i jedan pastir.
17 Otac mene ljubi, jer ja život svoj dajem, da ga opet uzmem.
18 Niko ga ne uzima od mene, nego ga ja sam od sebe dajem. Vlast imam dati ga, i vlast
imam uzeti ga opet. Tu zapovest sam od Oca svoga primio.
19 Tad nanovo nasta raspra među Judejima za ove riječi.
20 Mnogi od njih govorahu: U njemu je zli duh, lud je, šta ga slušate!
21 Drugi govorahu: Ove riječi nisu od čoveka koga je zli duh obuzeo. Može li zli duh
slepima oči otvoriti? prema Bogu - Navala Judeja na Isusa - Isus ide preko Jordana
22 Tada je u Jerusalimu bi praznik Obnovljenja. Bila je zima.
23 Isus hodaše u hramu po tremu Solomonovu,
24 i Judeji ga opkoliše i rekoše mu: Dokle ćeš duše naše mučiti? Ako si ti Krist, kaži nam
otvoreno.
25 Isus im odgovori: Ja vam kazah, pa ne verujete. Dela koja činim u ime Oca svoga
svedoče za me.
26 Ali vi ne verujete, jer niste od mojih ovaca.
27 Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i one za mnom idu.
28 Ja im dajem život večni, i one nikad neće propasti, niko ih neće oteti iz ruke moje.
29 Otac moj, koji mi ih dade, veći je od sviju, i niko ih ne može oteti iz ruke Oca moga.
30 Ja i Otac jedno smo.
31 Judeji opet uzeše kamenje da ga kamenuju.
32 Isus im reče: Mnoga vam dobra dela pokazah od Oca svoga. Za koje od tih dela hoćete
da bacate kamenje na me?
33 Odgovoriše mu Judeji: Nećemo bacati kamenje na te za dobro delo, nego za hulu, što se
ti, čovek, praviš da si Bog.
34 Isus im odgovori: ne stoji li napisano u zakonu vašemu: “Ja rekoh: bogovi ste!”?
35 Ako one nazva bogovima, kojima riječ Božja dođe, i ako se Pismo ne može uništiti,
36 kako vi govorite onome koga Otac posveti i posla na svet: Hulu govoriš! I to zato što
rekoh: Ja sam Sin Božji?
37 Ako ne činim dela Oca svoga, ne verujte mi.
38 Ali ako ih činim, ako meni i ne verujete, delima mojim verujte, da poznate i verujete da
je Otac u meni i ja u Ocu.
39 Tada opet gledahu da ga uhvate, ali im se on izmače iz ruku,
40 i otide preko Jordana, na ono mesto gdje je Ivan pre krštavao, i osta ondje.
41 Mnogi su dolažahu k njemu, i govorahu: Ivan ne učini ni jednog čuda, ali sve što kaza
Ivan za ovoga istina bijaše.
42 I mnogi ondje verovaše u njega. rešavaju da se Isus ubije - Isus u Jefremu
LB) Ivan glava 11

1 Beše jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije, iz sela Marije i sestre njezine Marte.
2 To bijaše ona Marija koja pomaza Gospoda mirom i otra mu noge njegove kosom svojom,
a bolesni Lazar bijaše njen brat.
3 Tad poručiše sestre njemu: Gospode, gle, onaj koga ti ljubiš bolestan je.
4 Kad to Isus ču, reče: Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se proslavi Sin Božji
s nje.
5 Isus ljubljše Martu i sestru njezinu i Lazara.
6 Pošto ču da je Lazar bolestan, osta još dva dana na onom mjestu gdje je bio.
7 Posle toga reče učenicima: Hajdemo opet u Judeju.
8 Učenici mu rekoše: Ravi!, pa judeji htedoše tu skoro da te kamenuju, i ti opet hoćeš u
Judeju!
9 Isus odgovori: Nema li dvanaest sati u danu? Ko danju ide ne spotiče se, jer vidi svetlost
ovoga sveta,
10 a ko ide noću, spotiče se, jer nema svetlosti u njemu.
11 Posle ovih riječi, reče im: Lazar, naš prijatelj, spava, ali ja idem da ga probudim.
12 Onda mu rekoše učenici njegovi: Gospode, ako spava, ozdraviće.
13 Isus im bijaše govorio za smrt njegovu, ali oni su mišljahu da govori za spavanje.
14 Tada im Isus reče otvoreno: Umro je Lazar.
15 I milo mi je radi vas što nisam bio tamo, da verujete. Nego hajdemo k njemu. -
16 Onda Toma, koji se zvaše Didim, (Didim, znači: blizanac.) reče učenicima: Hajdemo i mi
da umremo s njim.
17 Kad dođe, nađe Isus da je Lazar već od četiri dana u grobu.
18 I kako je Vitanija bila oko petnaest stadija blzu Jerusalima,
19 mnogi Judeji bijahu došli k Marti i k Mariji, da ih teše za bratom njihovim.
20 Kad Marta ču da Isus ide, iziđe preda nj, a Marija seđaše doma.
21 Reče Marta Isusu: Gospode, da si ti bio ovdje, ne bi moj brat umro..
22 A i sad, znam da sve što zaišteš u Boga, daće ti Bog.
23 Isus joj reče: Brat će tvoj uskrsnuti.
24 Odgovori mu Marta: Znam da će uskrsnuti o uskrsenju, u poslednji dan.
25 Isus joj reče: Ja sam uskrsenje i život; ko veruje u mene, ako i umre, živeće.
26 I svaki koji živi i veruje u mene neće nikad umreti. Veruješ li ti to?
27 Reče mu ona: Da, Gospode! Verujem da si ti Krist, Sin Božji, koji je trebao da dođe na
svet.
28 Ovo rekavši, ona otide, i zovnu na stranu Mariju, sestru svoju, i reče joj: Učitelj je tu i
zove te.
29 Kako Marija to ču, usta brzo i otide k njemu.
30 Jer Isus još ne bijaše stigao u selo, nego bijaše još na onom mestu gdje ga srete Marta.
31 Judeji koji bijahu s njom u kući i tešahu je, kad videše Mariju da brzo usta i iziđe,
pođoše za njom, misleći da ide na grob da plače onamo.
32 Kako Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i vide ga, pade pred noge njegove, i reče mu:
Gospode, da si ti bio ovdje, ne bi moj brat umro.
33 Kad je vide Isus da plače i da plaču Judji koji bijahu došli s njom, ustrese se u duhu i
rastuži se.
34 I reče: Gdje ste ga položili? Rekoše: Gospode, dođi da vidiš!
35 Navreše suze Isusu.
36 Tad Judeji rekoše: Vidite kako ga ljubljaše!
37 A neki od njih rekoše: Ne mogaše li on, koji otvori oči slepcu, učiniti da ovaj čovek ne
umre?
38 Isus se opet utrese u sebi, i dođe na grob. To bijaše jedna pećina i na nju bijaše navaljen
kamen.
39 Isus reče: Odvalite kamen. - Reče mu Marta, sestra umrloga: Gospode, već zaudara, jer
je već četvrti dan.
40 Isus joj reče: Ne rekoh li ti, da ćeš videti slavu Božju ako veruješ?
41 Odvališe dakle kamen. Isus podiže oči gore i reče: Oče, hvala ti što si me uslišio!
42 Znam da me svagda uslišiš, nego rekoh radi naroda koji ovdje stoji, da veruje da si me
ti poslao.
43 Ovo rekavši, zovnu glasno: Lazare, iziđi van!
44 I iziđe mrtvac nogu i ruku zavojima povezanih i lica ubrusom obavijenog. - Isus im
reče: Razvežite ga i pustite ga nek ide!
45 Mnogi od Judeja koji bijahu došli k Mariji, kad videše šta učini Isus, verovaše u njega.
46 Ali neki od njih otiđoše k farisejima i kazaše im šta učini Isus.
47 Prvosveštenici i fariseji sabraše tad sinedrion i rekoše: Šta ćemo činiti? Ovaj čovek čini
mnoga čudesa.
48 Ako ga ostavimo tako, svi će u njega verovati, pa će doći Rimljani i uzeće nam i zemlju i
narod.
49 A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bijaše prvosveštenik, reče im: Vi ništa
ne razumete
50 i ne razmišljate da je za vašu korist da jedan čovek umre za narod, i da propadne sav
narod.
51 A ovo ne reče sam od sebe, nego, kako je on one godine bio prvosveštenik, proreče da
Isus treba umre za narod.
52 I ne samo za narod, nego i da rasejanu decu Božju skupi u jedno.
53 Od toga dana rešiše da se on ubije.
54 Zato Isus ne izlažaše više javno među Judeje, nego se skloni u kraj blizu pustinje, u grad
koji je nazvan Jefrem, i osta ondje s učenicima svojim. u Jerusalim
55 Približavaše se Pasha judejska, i mnogi iz onoga kraja dođoše u Jerusalim pre Pashe da
se očiste.
56 Oni tražahu Isusa, i, stojeći u hramu, govorahu među sobom: Šta mislite? neće li on
doći na praznik?
57 I prvosveštenici i fariseji izdaše zapovest, ako ko sazna gdje je, neka javi, da ga uhvate.
LB) Ivan glava 12

1 Šest dana pre Pashe dođe Isus u Vitaniju, gdje bijaše Lazar, koga on uskrisnu iz mrtvih.
2 Ondje mu spremiše večeru. Marta služaše, a i Lazar je sedeo s onima koji bijahu s njim za
trpezom.
3 A Marija, uzevši litru čistoga nardova skupocenoga mira, pomaza noge Isusove i otra ih
kosom svojom, - i kuća se napuni mirisa od mira.
4 Jedan od učenika njegovih, Juda Iskariotski, sin Simonov, koji ga posle izdade, reče:
5 Zašto se ova miro ne proda za trista dinara, pa da se da siromasima?
6 On to ne reče što se staraše za siromahe, nego što bijaše lupež, i što, držeći kesu, nošaše
što se metaše u nju.
7 Ali Isus reče: Pustite je neka čuva to miro za dan moga pogreba.
8 Vi siromahe svagda imate oko sebe, ali mene nemate svagda.
9 Mnogi narod iz Judeje sazna da je on tu, i dođoše ne samo radi Isusa, nego i da vide
Lazara, koga on uskrinu iz mrtvih.
10 A prvosveštenici rešiše da se i Lazar ubije,
11 jer se mnogi Judeji odvajahu zbog njega, i verovahu u Isusa.
1utradan mnogi iz naroda koji bijaše došao na praznik, čuvši da Isus ide u Jerusalim,
13 uzeše grane od palma i iziđoše mu na susret vičući: Osana! Blagosloven koji dolazi u
ime Gospodnje, Kralj Izraelov!
14 A Isus, našavši magare, sede na nj, kao što je pisano:
15 “Ne boj se kćeri Sionova! Evo kralj ti tvoj dolazi sedeći na puletu magaričinu”.
16 Ali to učenici njegovi tad ne razumeše, nego kad se proslavi Isus, onda se opomenuše
da ovo bijaše za njega pisano, i da su oni to njemu ispunili.
17 Svi oni koji bijahu s Isusom, kad izazva Lazara iz groba i uskrsnu ga iz mrtvih,
svedočahu za njega,
18 i priđe mu narod, jer bijaše čuo da on učini to čudo.
19 Fariseji govorahu među sobom: Vidite da ništa ne pomaže? Gle, svet za njim ide. Judeja
20 Neki Grci koji bijahu došli na praznik na molitvu,
21 obratiše se Filipu, koji bijaše iz Vitsaide Galilejske, i moliše ga govoreći: Gospodine,
hjeli bismo da vidimo Isusa.
22 Filip dođe i kaza to Andriji, a Andrija i Filip kazaše Isusu.
23 Isus im odgovori: Dođe čas da se proslavi Sin čovečji!
24 U istinu, u istinu vam kažem, ako zrno pšenično, padnuvši na zemlju, ne umre, ono
ostaje samo, ali ako umre, mnogo roda rodi.
25 Ko ljubi život svoj izgubiće ga, a ko ne mari za život svoj na ovome svetu, sačuvaće ga
za život večni.
26 Ko meni služi, neka za mnom ide, i gdje sam ja tu će i sluga moj biti. Ko meni služi
njega će častiti Otac moj.
27 Sad je duša moja žalosna, i šta da kažem?... Oče! sačuvaj me od ovoga časa?... Ali za to
dođoh na ovaj čas.
28 Oče, proslavi ime svoje! I dođe glas s neba: I proslavio sam, i opet ću ga proslaviti!
29 Narod koji tu stajaše i koji ču, govoraše: Grom zagrmi. A drugi govorahu: Anđeo mu
progovori.
30 Isus reče: Ovaj glas ne bi radi mene, nego radi vas.
31 Sad je suđenje ovome svetu. Sad će biti isteran knez ovoga sveta;
32 i kad ja budem podignut od zemlje, sve ću k sebi privući.
33 A ovo govoraše da pokaže kakvom će smrću umreti.
34 Narod mu odgovori: Mi čusmo iz zakona da će Krist za uvek ostati. Kako ti govoriš da
Sin čovečji ima da bude podignut? Ko je taj Sin čovečji?
35 Isus im reče: Još je malo vremena svetlost s vama. Hodite dok svetlost imate, da vas
tama ne obuzme. Jer ko hodi po tami, ne zna kuda ide.
36 Dok imate svetlost, verujte u svetlost, da budete sinovi svetlosti. Rekavši ovo, Isus otide
i ukloni se od njih.
37 Ali iako je i činio tolika čudesa pred njima, ipak ne verovahu u njega,
38 da se zbude riječ Isaije proroka, koji reče: “Ko verova propovedanju našemu, i ruka
Gospodnja kome li se otkri?”
39 Zato ne mogahu verovati, jer Isaija reče još:
40 “Zaslepio je oči njihove, i okamenio srca njihova, od straha da očima ne vide i srcem ne
razumeju, da se ne obrate, da ih ne iscelim”.
41 Isaija to reče kad vide slavu njegovu, i govori za njega.
42 Ali u njega verovaše ipak mnogi od glavara, nego zbog fariseja ne priznavahu to, da ne
bi bili izlučeni iz sinagoge,
43 jer su više voleli slavu ljudsku, nego slavu Božju.
44 I Isus povika: Ko u mene veruje, ne veruje u mene, nego u onoga koji me posla,
45 i ko vidi mene, vidi onoga koji me posla.
46 Ja dođoh kao svetlost na svet, da ni jedan koji u me veruje ne ostane u tami.
47 I ko čuje moje riječi, i ne veruje, ja mu neću suditi, jer ja ne dođoh da sudim svetu, nego
spasem svet.
48 Ko prezre mene i ne prima riječi mojih, ima svoga sudiju. Riječ koju ja objavih, ona će
mu suditi u poslednji dan.
49 Jer ja ne govorih od sebe, nego Otac koji me posla, on mi zapovedi šta ću kazati i šta ću
javiti.
50 Ja znam da je zapoved njegova život večni. Zato ono što govorim, onako govorim kao
što mi Otac reče.
LB) Ivan glava 13

1 Pred praznik Pashe, znajući Isus da mu dođe čas da pređe iz ovoga sveta k Ocu, kako je
ljubio svoje koji bijahu u svetu, ispuni do kraja ljubav prema njima.
2 Na večeri, kad već đavo bijaše metnuo u srce Judi Iskariotskome, sinu Simonovu,
nameru da ga izda,
3 znajući Isus da mu sve Otac dade u ruke, i da on od Boga iziđe i k Bogu ide,
4 ustade od trpeze, skide svoje haljine, te uze ubrus i zapreže se njime.
5 Zatim usu vodu u umivaonicu i poče prati noge učenicima i otirati ubrusom kojim bijaše
zapregnut.
6 Tako priđe k Simonu Petru, koji mu reče: Ti, Gospode, meni noge da pereš!
7 Isus mu odgovori: Što ja činim; ti sad ne razumeš, ali ćeš posle razumeti.
8 Reče mu Petar: Nikad ti nećeš meni noge prati. - Isus mu odgovori: Ako te ne operem,
nemaš udela sa mnom.
9 Reče mu Simon Petar: Gospode, ne samo noge, nego i ruke i glavu.
10 Isus mu reče: Opranome ne treba nego samo noge prati, jer je sav čist. I vi ste čisti, ali
ne svi.
11 Jer on je znao izdajnika svoga. Zato reče: Niste svi čisti.
12 Pošto im opra noge, uze haljine svoje i sedavši opet za trpezu, reče im: Znate li što ja
vama učinih?
13 Vi mene zovete Učiteljem i Gospodom, i pravo kažete, jer to i jesam.
14 Kad dakle ja vama oprah noge, Gospod i Učitelj, i vi ste dužni jedan drugome noge
prati.
15 Jer vam ja dadoh primer, da i vi tako činite kao što ja vama učinih.
16 U istinu, u istinu vam kažem, nije sluga veći od gospodara svoga, niti je apostol veći od
onoga koji ga je poslao.
17 Kad to znate, blago vama, samo ako to i vršite.
18 Ne govorih za sve vas, jer ja znam koje izabrah, nego da se zbude Pismo: “Koji sa mnom
hleb jede podiže petu na me”.
19 Sad vam to kažem, pre nego se zbude, - da, kad se zbude, verujete da sam to ja.
20 U istinu, u istinu vam kažem, ko primi onoga koga ja budem poslao, mene prima, a ko
prima mene, prima onoga koji me posla.
21 Rekavši ovo, Isus posta žalostan u duhu, i otvoreno reče: U istinu, u istinu vam kažem,
jedan će me od vas izdati.
22 Zgledaše se među sobom učenici, premišljajući za koga on to govori.
23 Jedan od učenika njegovih, koga Isus ljubljaše, seđaše za trpezom naslonjen na krilo
Isusovo.
24 Simon Petar učini znak na njega, da ga pita ko bi to bio za koga Isus govori.
25 I on se naže na prsi Isusove, i reče mu: Gospode, ko je to?
26 Isus odgovori: Onaj je kome ja dam umočen zalogaj. I umočivši zalogaj, dade ga Judi,
sinu Simonovu Iskariotskome.
27 Kako se predade zalogaj, uđe u Judu sotona. Reče mu Isus: Što činiš čini brzo! -
28 Ali niko od onih što seđahu za trpezom ne razume što mu to reče.
29 Jer, kako je Juda držao kesu, neki mišljahu da mu Isus reče: Kupi što treba za praznik,
ili da mu zapovedi da da nešto siromasima.
30 Cim Juda uze zalogaj, brzo izađe. Bila je noć. Obricanje Duha Svetoga - Mir Isusov - Loza
i mladice - Mržnja sveta - Progonstva - Žalost koja postaje radost - Ponovno viđenje -
Rastanak s učenicima - Vera učenika
31 Kad Juda iziđe reče Isus: Sad se proslavi Sin čovečji, i Bog se proslavi u njemu.
32 Ako se Bog proslavi u njemu, i Bog će njega proslaviti u sebi i uskoro će ga proslaviti.
33 Deco!, još sam malo s vama. Tražićete me, i kao što rekoh Judejima: “Kud ja idem vi ne
možete doći”, to i vama sada govorim.
34 Novu vam zapovest dajem: Ljubite jedan drugoga. Kao što ja vas ljubih, ljubite se i vi
među sobom.
35 Po tome će svi poznati da ste moji učenici ako se među sobom ljubite.
36 Reče mu Simon Petar: Gospode, kuda ideš? - Isus mu odgovori: Kud ja idem, ne možeš
ići za mnom, ali ćeš posle poći za mnom.
37 Petar mu reče: Gospode, zašto sad ne mogu ići za tobom? Život ću svoj dati za tebe. -
38 Isus mu odgovori: Život ćeš svoj dati za mene? U istinu, u istinu ti kažem, neće petao
zapevati dok me se triput ne odrečeš.
LB) Ivan glava 14

1 Da se ne zbuni srce vaše! Verujte u Boga, i verujte u mene.
2 Mnogi su stanovi u domu Oca moga. A da nije tako, kazao bih vam. Idem da vam
pripremim mesto.
3 I kad otidem i pripremim vam mesto, opet ću doći i uzeti vas k sebi, da i vi budete gdje
sam ja.
4 Kud ja idem znate, i put znate.
5 Reče mu Toma: Gospode, ne znamo kuda ideš, i kako možemo put znati?
6 Isus mu reče: Ja sam put istina i život. Niko ne će doći k Ocu do kroza me.
7 Kad biste mene znali, znali biste i Oca moga. I od sada ga poznajete, i videli ste ga.
8 Reče mu Filip: Gospode, pokaži nam Oca i biće nam dosta.
9 Isus mu reče: Toliko sam vremena s vama, i nisi me poznao, Filipe? Ko vide mene, vide
oca. Pa kako ti govoriš: Pokaži nam Oca?
10 Zar ne veruješ da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam ja govorim, ne govorim
od sebe, nego Otac koji prebiva u meni, on dela čini.
11 Verujte meni da sam ja u Ocu, i Otac u meni; verujte bar po tim delima.
12 U istinu, u istinu vam kažem, ko veruje u mene, dela koja ja činim i on će činiti, i veća
će od ovih činiti, jer ja idem Ocu svome,
13 i sve što vi taištete u Oca u ime moje, ja ću vam učiniti, da se proslavi Otac u Sinu.
14 Ako što zaištete u moje ime, ja ću učiniti.
15 Ako me ljubite, držite zapovesti moje.
16 I ja ću umoliti Oca, i on će vam dati drugog utešitelja, da bude uvek s vama:
17 Duha istine, koga svet ne može primiti, jer ga ne vidi, i ne poznaje ga; a vi ga poznajete,
jer u vama prebiva i u vama će biti.
18 Neću vas ostaviti sirotne. Doći ću k vama.
19 Još malo i svet mene više neće videti; a vi ćete me videti, jer ja živim, a i vi ćete živeti.
20 U onaj dan ćete vi poznati da sam ja u Ocu svome, i vi u meni i ja u vama.
21 Ko ima zapovesti moje i drži ih, to je onaj koji me ljubi, a ko mene ljubi, njega će Otac
moj ljubiti, i ja ću ga ljubiti i javiću se njemu. se nama javiti a ne svetu? -
23 Isus mu odgovori: Ko me ljubi, držaće riječ moju, i Otac će moj njega ljubiti. Mi ćemo k
njemu doći i u njega ćemo se staniti.
24 Ko me ne ljubi, ne drži moje riječi, i riječ što čujete nije moja nego Oca koji me posla.
25 Ovo vam kazah dok sam s vama.
26 A utešitelj, Duh Sveti, koga će Otac poslati u ime moje, on će vas naučiti svemu, i
napomenuće vam sve što vam rekoh.
27 Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vama. Ne dajem vam ga kao što ga svet daje, da se
ne zbuni srce vaše, i da se ne boji.
28 Custe da vam kazah: idem i doći ću k vama. Kad biste me ljubili, obradovali biste se što
rekoh da idem k Ocu. Jer je Otac moj veći od mene.
29 I sad vam to kazah dok se još nije zbilo da verujete kad se zbude.
30 Neću mnogo još s vama govoriti, jer dolazi knez ovoga sveta. U meni ne ništa nema,
31 ali da vidi svet da ljubim Oca, i da onako radim kao što mi zapovedi Otac, ustanite,
idimo odavde.
LB) Ivan glava 15

1 Ja sam pravi čokot, a Otac je moj vinogradar.
vaku lozi na meni koja ne daje ploda on odrezuje, i svaku koja daje ploda, čisti, da više
ploda donese.
3 Vi ste već očišćeni rečju koju sam vam govorio.
4 Ostanite u meni, i ja ću u vama. Kao što loza ne može sama od sebe ploda dati, ako nije
na čokotu, tako ni vi, ako u meni ne ostanete.
5 Ja sam čokot a vi ste loze, i ko bude u meni i ja u njemu, on će mnogo ploda donti, jer bez
mene ne možete ništa učiniti.
6 Ko u meni ne ostane, on se izbacuje kao loza, i osuši se; pa se skupljaju loze i bacaju se na
vatru i spaljuju.
7 Ako ostanete u meni i riječi moje u vama ostanu, što god hoćete ištite, i biće vam.
8 Ako mnogo ploda donesete, time će se Otac moj proslaviti, i vi ćete biti moji učenici.
9 Kao što je Otac mene ljubio, tako sam i ja vas ljubio. Ostanite u ljubavi mojoj.
10 Ako zapovesti moje održite, ostaćete u ljubavi mojoj, kao što ja održah zapoesti Oca
svoga i ostajem u ljubavi njegovoj.
11 Ovo vam kazah da radost moja ostane u vama, i da radost vaša bude potpuna.
12 Ovo zapovest moja: Ljubite se među sobom, kao što sam ja vas ljubio.
13 Nema veće ljubavi nego život svoj dati za prijatelje svoje.
14 Vi ste prijatelji moji, ako činite što vam ja zapovedam.
15 Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna šta radi gospodar njegov, nego vas
nazvah prijateljima, jer sam vam objavio sve što sam od Oca svoga čuo.
16 Ne izabraste vi mene, nego ja vas izabrah, i postavih vas da idete i plod donesete, i da
vaš plod ostane, da bi sve ono što budete zaiskali u Oca, u moje ime, on vama dao.
17 Ono što vam zapovedam to je da ljubite jedan drugoga.
18 Ako svet na vas mrzi, znajte da na mene omrznu pre vas.
19 Kad biste bili od sveta, onda bi svet svoje ljubio, a kako niste od sveta, nego vas ja od
sveta izabrah, zato svet mrzi na vas.
20 Opominjite se riječi koju vam rekoh: “Nije sluga veći od gospodara svoga”. Ako mene
goniše, i vas će goniti; ako moju riječ održaše, i vašu će održati.
21 Ali sve će vam to činit za ime moje, jer ne poznaju onoga koji me posla.
22 Da nisam došao i govorio im, ne bi greha imali, a sad izgovora nemaju za greh svoj.
23 Ko mrzi na mene, i na Oca moga mrzi.
24 Da nisam dela činio među njima, kojih niko drugi ne čini, ne bi greha imali; a sad i
videše i omrznuše na mene i na Oca moga.
25 Ali to bi da se ispuni riječ napisana u zakonu njihovom: “Omrznuše me ni za što”.
26 Kad dođe utešitelj, koga ću vam poslati od Oca, Duh istine, koji od Oca izlazi, on će
svedočiti za mene,
27 a i vi ćete svedočiti, jer ste od početka sa mnom.
LB) Ivan glava 16

1 Kazao sam vam to da se ne spotaknete.
2 Izlučiće vas iz sinagoge, i doći će vreme kad će svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu
čini.
3 I ovo će činiti jer ne poznaše ni Oca ni mene.
4 Kazao sam vam to, da biste, kad dođe vreme, opomenuli se ovoga što vam kazah, i isprva
vam to nisam kazao, jer bejah s vama.
5 A sada idem k onome koji me posla, i niko me ne pita: Kuda ideš?
6 Ali što vam ovo kazah žalosti se napuni srce vaše.
7 Ali vam ja istinu govorim: Bolje je za vas da ja idem, jer ako ja ne idem, utešitelj neće
doći k vama, a ako odem poslaću ga k vama.
8 I kad on dođe uveriće svet o grehu i o pravdi i o sudu.
9 O grehu, zato što ne veruju u mene.
10 O pravdi, što idem k Ocu svojemu i više me neće videti.
11 O sudu, što je knez ovoga sveta već osuđen.
12 Još vam mnogo imam kazati, ali vi to sad ne možete primiti.
13 Ali kad dođe on, Duh Istine, uputiće vas na svaku istinu; jer on neće od sebe govoriti,
nego će govoriti sve što čuje, i javiće vam što će dalje biti.
14 On će mene proslaviti, jer će od moga uzeti, i objaviće vama.
15 Sve što ima Otac, moje je. Zato rekoh da će od moga uzeti i objaviti vama.
16 Još malo i nećete me videti, i opet malo pa ćete me videti, jer idem k Ocu.
17 Neki od učenika njegovih rekoše na to među sobom: Šta je to što nam kaže: “Još malo i
nećete me videti, i opet malo pa ćete me videti” -, i: “Ja idem k Ocu”?
18 Govorahu dakle: Šta znači to: Još malo? Ne znamo šta govori.
19 Isus razume da su hteli da ga pitaju, pa im reče: Zato li se zapitujete među sobom što
rekoh: Još malo i nećete me videti, i opet malo pa ćete me videti?
20 U istinu, u istinu vam kažem da ćete vi zaplakati, a svet će se radovati; vi ćete žalosni
biti, ali će se vaša žalost okrenuti na radost.
21 Žena kad rađa muku trpi trpi, jer dođe čas njezin; ali kad rodi dete, više se ne opominje
bolova od radosti, jer se rodi čovek na svet.
22 Tako i vi imate sad žalost: ali ću vas ja opet videti, i radovaće se srce vaše, i vaše radosti
neće niko uzeti od vas.
23 I u onaj dan nećete me pitati ni za što. U istinu, u istinu vam kažem da sve što zaištete
u Oca, daće vam u ime moje.
24 Do sada ne iskaste ništa u ime moje. Ištite i primićete, da radost vaša bude potpuna.
25 Ovo vam u poređenjima govorih, ali će doći vreme kad vam više neću govoriti u
poređenjima, nego ću vam otvoreno o Ocu govoriti.
26 U onaj ćete dan zaiskati u moje ime, i ne velim vam da ću ja umoliti Oca za vas,
27 jer vas sam Otac ljubi kao što vi mene ljubite, i verovaste da ja od Boga iziđoh.
28 Iziđoh od Oca i dođoh na svet, i opet ostavljam svet i idem k Ocu.
29 Rekoše mu učenici njegovi: Eto sad jasno govoriš, a poređenja nikakvog ne
upotrebljuješ.
30 Sad znamo da sve znaš, i ne treba da te ko pita. Po tome verujemo da si od Boga izišao.
31 Isus im odgovori: Vi sad verujete?
32 Evo ide čas, i već je nastao, da se razbegnete svaki na svoju stranu, i mene sama
ostavite. Ali ja nisam sam, jer je Otac sa mnom.
33 Ovo vam kažem da mir imate u meni. U svetu ćete imati muke, ali ne bojte se, jer ja
pobedih svet.
LB) Ivan glava 17

1 Kad to izgovori, podiže Isus oči k nebu i reče: Oče, dođe čas! Proslavi Sina svoga, da i Sin
tvoj tebe proslavi,
2 kao što si mu dao vlast nad svim ljudima, da svakome koga si mu dao, da život večni.
3 A život je večni u tome da tebe poznaju, tebe, jedinoga istinitoga Boga, i onoga koga si ti
poslao, Isusa Krista.
4 Ja tebe proslavih na zemlji, svrših delo koje si mi dao da radim;
5 a sad proslavi ti mene, Oče, kod sebe samoga, slavom koju imadoh kod tebe pre nego
svet postade.
6 Ja objavih ime tvoje ljudima koje si mi iz sveta dao. Tvoji bejahu, pa si ih meni dao, i oni
tvoju riječ održaše.
7 Sad razumeše da je sve što si mi dao od tebe.
8 Jer riječi koje si ti meni dao, ja njima dadoh, i oni ih primiše, i zaista poznaše da od tebe
izađoh, i verovaše da si me ti poslao.
9 Ja se za njih molim. Ne molim se za svet, nego za one koje si mi ti dao, jer su oni tvoji.
10 I sve što je moje tvoje je, i sve što je tvoje moje je; - i ja se proslavih u njima.
11 Ja više nisam na svetu, a oni su na svetu; i ja idem k tebi. Oče sveti!, sačuvaj u ime svoje
one koje si mi dao, da budu jedno kao i mi.
12 Dok bejah s njima na svetu, ja ih u ime tvoje čuvah. One koje si mi dao sačuvah, i niko
od njih ne pogibe, osim sina pogibli, da se ispuni Pismo.
13 A sad k tebi idem, i ovo govorim na svetu, da imaju oni radost moju potpunu u sebi.
14 Ja im dadoh riječ tvoju, i svet omrznu na njih, jer oni nisu od sveta, kao ni ja što nisam
od sveta.
15 Ne molim da ih uzmeš sa sveta, nego da ih sačuvaš od zla.
16 Nisu oni od sveta, kao ni ja što nisam od sveta.
17 Posveti ih istinom svojom. Riječ je tvoja istina.
18 Kao što si ti mene poslao u svet, i ja njih poslah u svet.
19 Ja posvećujem sebe za njih, da i oni budu istinom posvećeni.
20 Ne molim samo za njih, nego i za one koji preko njihove riječi budu u mene verovali;
21 da svi jedno budu, kao ti, Oče, što si u meni i ja u tebi, da i oni u nama jedno budu, da
svet veruje da si me ti poslao.
2lavu koju si meni dao, ja njima dadoh, da budu jedno, kao i mi što smo jedno;
23 ja u njima i ti u meni - da budu sasvim jedno, i da pozna svet da si me ti poslao, i da si
ih ljubio, kao i mene što si ljubio.
24 Oče!, hoću da one koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja, da vide slavu moju, koju si
mi ti dao, jer si ti mene ljubio pre postanja sveta.
25 Oče pravedni!, svet tebe ne pozna; ali te ja poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao.
26 Ja im objavih ime tvoje, i objaviću im ga, da ljubav kojom si mene ljubio u njima bude, i
ja da budem u njima.
LB) Ivan glava 18

1 Rekavši ovo, iziđe Isus s učenicima svojim preko potoka Kedrona, gdje bijaše jedan vrt u
koji uđe s učenicima svojim.
2 Juda, izdajnik njegov, je znao to mesto, jer se Isus često sastajaše tu s učenicima svojim.
3 I tad Juda, uzevši kohortu i momke poslane od prvosveštenika i od fariseja, dođe tu s
fenjerima i s buktinjama i s oružjem.
4 A Isus, znajući sve što će s njim biti, priđe k njima i reče: Koga tražite?
5 Odgovoriše mu: Isusa Nazarećanina. - Isus im reče: Ja sam. A Juda, koji ga izdavaše,
bijaše s njima.
6 Kad im Isus reče: “Ja sam”, ustuknuše i padoše na zemlju.
7 Onda ih opet zapita Isus: Koga tražite? A oni rekoše: Isusa Nazarećanina,
8 Isus im odgovori: Kazah vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove neka idu.
9 On to reče da se ispuni riječ što reče: “Ne izgubih ni jednog od onih koje si mi dao”.
10 Simon Petar imaše mač i on ga izvadi i udari slugu prvosveštenikova, i odseče mu
desno uvo. Tome sluzi bijaše ime Malho.
11 Tada Isus reče Petru: Zadeni mač u korice. Cašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?
12 Kohorta, tribun (Zapovednik kohorte.) i momci judejski uhvatiše Isusa i svezaše ga.
13 Odvedoše ga najpre Ani, jer on bijaše tast Kajafe, koji one godine bijaše prvosveštenik.
14 A Kajafa bijaše onaj što dade savet Judejima da je korisno da umre jedan čovek za
narod.
15 Za Isusom iđaše Simon Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat kod
prvosveštenika, i on uđe s Isusom u dvor prvosveštenikov,
16 ali Petar osta napolju kod vrata. Onaj učenik što bijaše poznat kod prvosveštenika
iziđe, govori vratarici i uvede Petra unutra.
17 Onda reče sluškinja vratarica Petru: Da nisi i ti učenik tog čoveka? - On odgovori:
Nisam.
18 Sluge i momci bijahu naložili vatru, jer bijaše studeno, i grejahu se, a i Petar je stajaše
kod njih i grejaše se.
19 Prvosveštenik zapita Isusa za učenike njegove i za nauku njegovu.
20 Isus mu odgovori: Ja sam javno govorio narodu; svagda sam učio u sinagogi i u hramu,
gdje se uvek skupljaju Judeji, i ništa tajno nisam govorio.
21 Što pitaš mene? Pitaj one koji su slušali šta sam im govorio. Eno, oni znaju šta sam
govorio.
22 Kad on ovo reče, jedan od momaka koji stajahu ondje, udari Isusa po obrazu i reče: Zar
tako odgovaraš prvosvešteniku?
23 Isus mu odgovori: Ako zlo rekoh, dokaži to zlo, - ako li dobro, zašto me biješ?
24 Ana ga posla svezana Kajafi, prvosvešteniku.
25 Simon Petar bijaše tu i grejaše se. Rekoše mu: Da nisi i ti od učenika njegovih? - A on se
odreče i reče: Nisam.
26 Reče jedan od slugu prvosveštenikovih koji bijaše rođak onome što mu Petar odseče
uvo: Ne videh li ja tebe u vrtu s njim?
27 Onda se Petar opet odreče. I odmah petao zapeva.
28 Od Kajafe odvedoše Isusa u pretorij. Beše jutro. Oni ne uđoše u pretorij, da se ne bi
opoganili, i da bi mogli jesti Pashu.
29 Onda Pilat iziđe k njima i reče: Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čoveka?
30 Odgovoriše mu: Kad ne bi bio zločinac, ne bismo ga tebi predali.
31 Na to im Pilat reče: Uzmite ga vi i po Zakonu svome sudite mu. - Rekoše mu Judeji: Mi
ne smemo nikoga pogubiti.
32 To je bilo da se ispuni riječ koju reče Isus, kazujući kakvom će smrću umreti.
33 Pilat uđe opet u pretorij i dozva Isusa i reče mu: Jesi li ti kralj judejski?
34 Isus mu odgovori: Govoriš li ti sam od sebe, ili ti drugi to kazaše za mene?
35 Pilat odgovori: Zar sam ja Judejin? Narod tvoj i prvosveštenici predadoše te meni. Šta si
učinio?
36 Kraljevstvo moje nije od ovoga sveta, - odgovori Isus -. Kad bi kraljevstvo moje bilo od
ovoga sveta, sluge bi se moje borile za me, da ne bih bio predan Judejima. Ali moje
kraljevstvo nije odavde. -
37 Reče mu Pilat: Dakle ti si kralj? - Isus odgovori: Ti govoriš da ja sam kralj. Ja sam za to
rođen i za to dođoh na svet da svedočim za istinu. Svaki koji je od istine sluša glas moj.
38 Reče mu Pilat: Šta je istina? Pošto to reče, iziđe opet k Judejima i reče im: Ja nikakve
krivice ne nalazim na njemu.
39 Ali kako je u vas običaj da vam pustim nekoga na Pashu, hoćete li da vam pustim kralja
judejskog?
40 Tada svi opet povikaše: Ne njega, nego Varavu. A Varava bijaše razbojnik.
LB) Ivan glava 19

1 Tada Pilat uze Isusa i dade ga išibati.
2 Vojnici opletoše venac od trnja i metnuše mu ga na glavu, ogrnuše ga skerletnim
plaštem,
3 i pristupajući k njemu govorahu: Zdravo kralju judejski!, i bijahu ga po obrazu.
4 Pilat opet iziđe i reče Judejima: Evo ga izvodim k vama, da vidite da na njemu ne
nalazim nikakve krivice.
5 Isus iziđe pod vencem od trnja i skerletnim plaštom. I Pilat im reče: Evo čoveka!
6 Cim ga videše, povikaše prvosveštenici i momci: Raspni ga, raspni ga! - Pilat im reče:
Uzmite ga vi i raspnite ga, jer ja ne nalazim na njemu krivice.
7 Judeji mu odgovoriše: Mi imamo zakon, i po zakonu našemu valja da umre, jer načini
sebe sinom Božjim!
8 Kad Pilat ču ovu riječ, zabrinu se još više,
9 vrati se u pretorij i reče Isusu: Odakle si ti? Isus mu ne dade odgovora.
10 Pilat mu tada reče: Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast raspeti te, i imam
vlasti i pustiti te?
11 Isus odgovori: Ne bi imao vlasti nikakve nada mnom, kad ti ne bi bilo dano odozgo.
Zato onaj koji me predade tebi ima veći greh.
12 Od tada gledaše Pilat da ga pusti. Ali Judeji vikahu: Ako ovoga pustiš nisi prijatelj caru.
Svaki koji sebe kraljem gradi, protivi se caru.
13 Cuvši ovu riječ, izvede Pilat Isusa napolje i sede na sudijsku stolicu, na mestu koje se
zove “Kameni patos”, a jevrejski “Gavata”.
14 Beše pripremanje Pashe, (Pripremanje Pashe: petak.) a oko šestoga sata. Pilat reče
Judejima: Evo kralja vašega!
15 Ali oni zavikaše: Prekini, prekini, raspni ga! Pilat im reče: Zar kralja vašega da
razapnem? Prvosveštenici odgovoriše: Mi nemamo drugoga kralja osim cara.
16 Tada im ga Pilat predade da se razapne, i oni uzeše Isusa i odvedoše ga.
17 Noseći krst svoj, iziđe Isus na mesto koje se zove Lobanja, a jevrejski Golgota.
18 Ondje ga razapeše, i s njim razapeše i drugu dvojicu, s jedne i s druge strane njegove, a
Isusa u sredi.
19 Pilat napisa i natpis, i metnu ga na krst, - a bijaše napisano: Isus Nazarećanin, Kralj
judejski.
20 Ovaj natpis čitaše mnogi od Judeja, jer mesto gdje razapeše Isusa bijaše blizu grada, a
bijaše napisan jevrejski, grčki i latinski.
21 Judejski prvosveštenici rekoše Pilatu: Ne piši: Kralj judejski, nego piši da sam reče: ja
sam kralj judejski.
22 Pilat odgovori: Što pisah, pisah.
23 Pošto razapeše Isusa, vojnici uzeše njegove haljine i načiniše četiri dela, svakom
vojniku po jedan deo. Uzeše i dolamu njegovu, koja ne bijaše šivana nego izatkana sva s
vrha do dna.
24 Onda rekoše među sobom: Da je ne razderemo, nego da bacimo kocke za nju, kome će
dopasti. To se zbilo da se ispuni Pismo koje kaže: “Razdeliše moje haljine među sobom, i
kocku baciše za moju dolamu”. Vojnici dakle tako učiniše.
25 Kod krsta Isusova bejahu mati njegova i matere sestra njegove, Marija Kleopova, i
Marija Magdalina.
26 Ugledavši Isus mater svoju, i pored nje učenika koga on ljubljaše, reče materi svojoj:
Ženo, eno ti sina!
27 Zatim reče učeniku: Eto ti matere! - i od onoga časa uze je učenik k sebi.
28 Posle toga, znajući Isus da se već sve svrši, da se zbude Pismo, reče: Žedan sam.
29 Ondje stajaše sud pun octa. I vojnici napuniše jedan sunđer octa i nataknuvši ga na
granu od isopa, prinesoše ga k ustima njegovim.
30 Kad Isus primi ocat, reče: Svrši se! i priklonivši glavu, ispusti duh.
31 Da ne bi tela ostala na krstu u subotu, - jer bijaše petak, i ona subota bijaše veliki dan, -
moliše Judeji Pilata da se raspetima prebiju goleni, pa da se skinu.
32 Onda dođoše vojnici, i prebiše goleni prvome i drugome raspetome s njim.
33 Došavši do Isusa, kad videše da je već umro, ne prebiše mu goleni,
34 nego mu jedan vojnik probode rebra kopljem, i odmah iziđe krv i voda.
35 Onaj koji to vide posvedoči, i svedočanstvo je njegovo istinito, i on zna da istinu govori,
da i vi verujete.
36 Ovo se dogodi da se ispuni Pismo: “I ni jedna kost mu neće se prelomiti”.
37 A na drugom mestu Pismo govori: “Gledaće onoga koga probodoše”.
38 Potom Josi iz Arimateje, koji bijaše učenik Isusov, ali tajni, od straha od Judeja, zamoli
Pilata da mu dopusti da uzme telo Isusovo, i Pilat mu dopusti. Tad on dođe i uze telo
Isusovo.
39 Dođe i Nikodem, koji je pre dolazio k Isusu noću, i donese oko sto litara pomešane
izmirne i aloje.
40 Oni dakle uzeše telo Isusovo, i obaviše ga zavojima, s mirisima, kao što je običaj kod
Judeja da ukopavaju.
41 Do mesta gdje je Isus razapet bijaše jedan vrt, i u vrtu grob nov, u koji nikad niko ne
bijaše položen.
42 Ondje spustiše Isusa, radi petka Judejskoga, jer je grob bio blizu. zatim jedanaestorici, a
posle osam dana Tomi
LB) Ivan glava 20
1 U prvi dan nedelje dođe Marija Magdalina na grob za ranog jutra, dok se još ne bijaše ni
rasvanulo, i vide da je kamen od groba odvaljen.
2 Ona otrča k Simonu Petru i k drugom učeniku koga Isus ljubljaše, i reče im: Uzeše
Gospoda iz groba, i ne znamo gdje ga metnuše!
3 Petar i drugi učenik iziđoše i pođoše ka grobu.
4 Oba trčahu zajedno, ali drugi učenik trčaše brže od Petra, i stiže prvi na grob,
5 i nadvirivši se vide zavoje na zemlji; ali ne uđe unutra.
6 Simon Petar stiže za njim, uđe u grob i vide zavoje koji su bili na zemlji,
7 a ubrus koji bijaše metnut na glavu Isusovu ne bijaše zajedno sa zavojima, nego ležaše
savijen odvojeno.
8 Tada uđe i drugi učenik koji bijaše prvi stigao na grob, i vide, i verova.
9 Jer još ne znadijahu da je po Pismu Isus trebao da uskrsne iz mrtvih.
10 Tad se učenici vratiše k svojima.
11 Međutim Marija stajaše na polju kod groba i plakaše, i u plakanju nadviri se nad grob,
12 i vide dva anđela u belim haljinama da sede gdje bijaše ležalo telo Isusovo, jedan ondje
gdje je bila glava, a drugi gdje su bile noge.
13 Oni joj rekoše: Ženo, što plačeš? - Ona im odgovori: Odneše Gospoda moga, i ne znam
kamo ga metnuše.
14 Dok je to govorila, obazre se natrag i vide Isusa gdje stoji, - ali ona nije znala da to
bijaše Isus.
15 Isus joj reče: Ženo, što plačeš? Koga tražiš? - A ona, misleći da je to vrtlar, reče mu:
Gospodinee, ako si ga ti odneo, kaži mi gdje si ga metnuo, i ja ću ga uzeti.
16 Isus joj reče: Marija! - Ona se obazre i reče jevrejski: Ravuni!, što znači: Učitelju!
17 Reče joj Isus: Ne dohvataj me se, jer se još ne vratih k Ocu svome. Nego idi k braći
mojoj, i reci im da se uzdižem k Ocu svome i Ocu vašemu, i Bogu svome i Bogu vašemu.
18 I Marija Magdalina otide i javi učenicima da je videla Gospoda i reče im ono što joj je on
kazao.
19 U veče toga dana, koji bijaše prvi dan nedelje, i vrata mesta gdje se učenici bijahu
sabrali bila su zatvorena, zbog straha što oni imaju od Judeja, dođe Isus, pojavi se usred
njih, i reče im: Mir s vama!
20 Pošto to reče, pokaza im ruke i rebra svoja. Učenici se obradovaše videći Gospoda.
21 Isus im opet reče: Mir s vama! Kao što Otac posla mene, i ja šaljem vas.
22 I ovo rekavši, dunu, i reče im: Primite Duh Sveti!
23 Kojima oprostite grehe, oprostiće im se, a kojima zadržite, zadržaće se.
24 Toma, nazvan Didim, (Blizanac.) jedan od dvanaestorice ne bijaše ondje s njima kad
dođe Isus.
25 Drugi mu učenici rekoše: Videsmo Gospoda. Ali im on reče: Dok ne vidim na rukama
njegovim rana od klinova, i ne metnem prst svoj u rane od klinova, i ne metnem ruke
svoje u rebra njegova, neću verovati.
26 Osam dana posle, učenici Isusovi bejahu opet u kući, a i Toma bijaše s njima. Isus dođe
kad su vrata bijahu zaključana, pojavi se usred njih i reče: Mir s vama!
27 Zatim reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje, i pruži ruku svoju i metni je u
rebra moja, i ne budi neveran, nego veruj.
28 Toma mu odgovori: Gospod moj i Bog moj!
29 Isus mu reče: Pošto si me video verovao si; blago onima koji ne vide, a ipak veruju.
30 Isus učini pred učenicima svojim još mnoga druga čudesa, koja nisu pisana u ovoj
knjizi;
31 a ova su napisana da verujete da Isus jeste Krist, sin Božji, i da, verujući, imate život u
imenu njegovom.
LB) Ivan glava 21
1 Posle toga pojavi se opet Isus učenicima svojim na obali mora Tiverijadskoga. I pojavi se
ovako:
2 Bejahu zajedno Simon Petar, Toma nazvani Didim, Natanailo iz Kane Galilejske, sinovi
Zevedejevi i druga dvojica od učenika Isusovih.
3 Simon Petar im reče: Idem da lovim ribu. - Rekoše mu: Idemo i mi s tobom. Iziđoše i
odmah uđoše u lađu, i onu noć ne uhvatiše ništa.
4 Kad svanu, stajaše Isus na obali, ali učenici ne poznaše da je to Isus.
5 Isus im reče: Deco, imate li što za jelo? - Odgovoriše mu: Nemamo.
6 A on im reče: Bacite mrežu s desne strane lađe, i naći ćete. Baciše mrežu i već je ne
mogahu izvući od mnoštva ribe.
7 Onda onaj učenik koga je Isus ljubljaše, reče Petru: To je Gospod! A Simon Petar, kada ču
da je Gospod, zapreže se svojom haljinom, jer bijaše go, i skoči u more.
8 Drugi učenici dođoše s lađom, vukući mrežu s ribom, jer ne bijahu nego oko dvesto
lakata daleko od kraja.
9 Kad iziđoše na kraj ugledaše već gotov žar, i na njemu stavljenju ribu, i hleb.
10 Isus im reče: Donesite od ribe što sad uhvatiste!
11 Simon Petar uđe u lađu i izvuče na kraj mrežu punu sto i pedeset i tri velikih ribe; i
mada ih je toliko bilo ne prodre se mreža.
12 Reče im Isus: Dođite, ručajte. I ni jedan od učenika ne smede da ga pita: Ko si ti?,
znajući da je Gospod.
13 Dođe i Isus i uze hleb, i dade im. Tako isto učini i s ribom.
14 Ovo se već treći put pojavi Isus učenicima svojim, pošto uskrsnu iz mrtvih.
15 Pošto ručaše, reče Isus Simonu Petru: Simone Join, ljubiš li me ti više nego što me ovi
ljube? On mu odgovori: Da, Gospode!, ti znaš da te ljubim. - Isus mu reče: Pasi jaganjce
moje.
16 I reče mu po drugi put: Simone Jonin, ljubiš li me? - Petar mu odgovori: Da, Gospode!, ti
znaš da te ljubim. - Isus mu reče: Pasi ovce moje!
17 I reče mu treći put: Simone Jonin, ljubiš li me? - A Petar posta žalostan što mu reče po
treći put: “Ljubiš li me?”, i odgovori mu: Gospode, ti sve znaš, ti znaš da te ljubim. - Isus
mu reče: Pasi ovce moje.
18 U istinu, u istinu ti kažem, kad si bio mlad opasivao si se sam i hodio kud si hteo, a kad
ostariš, širićeš ruke svoje, i drugi će te opasivati i odvesti kuda nećeš. -
19 Ovo reče da naznači kakvom će smrću proslaviti Boga. - Kazavši mu to, reče mu: Hajde
za mnom.
20 Petar, obazrevši se, vide da za njim ide onaj učenik koga Isus ljubljaše, koji se na večeri
naže na prsi njegove, i reče: “Gospode, ko je taj koji će te izdati?”
21 Videvši njega, reče Petar Isusu: Gospode, a što će s ovim biti?
22 Isus mu odgovori: Ako hoću da on ostane dok ja ne dođem, šta je tebi do toga? Ti hajde
za mnom.
23 Onda iziđe riječ među braćom da onaj učenik neće umreti, - ali Isus ne reče njemu da
neće umreti, nego:” Ako hoću da ostane dok ja ne dođem, što je tebi do toga?”
24 To je onaj učenik koji svedoči za ove stvari, i koji ih i napisa. I mi znamo da je
svedočanstvo njegovo istinito.
25 Ima još drugo mnogo što učini Isus, što kad bi se redom napisalo, mislim da u ceo svet
ne bi mogle stati knjige koje bi se napisale.
DJELA APOSTOLSKA
LB) Djela glava 1

1 Prvu sam ti knjigu, Teofile, napisao o svemu onome što je Isus započeo raditi i učiti, od
početka
2 do dana kad se uznese na nebo, pošto po Duhu Svetome dade svoje zapovesti apostolima
koje izabra.
3 Po stradanju svome pojavi se on pred njima živ i dade im mnoge istinske dokaze o tome,
pokazujući im se preko četrdeset dana i govoreći im o kraljevstvu Božjemu.
4 Kad on bijaše s njima, kaza im da ne idu iz Jerusalima, nego da čekaju obećanje Očevo,
“koje čuste” - reče - “od mene;
5 jer je Ivan krstio vodom, ali vi ćete se uskoro krstiti Duhom Svetim.”
6 Tada ga apostoli tu skupljeni pitaše: Gospode, hoćeš li ti u to vreme povratiti kraljvstvo
Izraelovo?”
7 A on im reče: Nije vaše znati vremena i časove koje Otac svojom vlašću odredi,
8 nego ćete vi primiti silu Duha Svetoga, koji će da siđe na vas, i bićete mi svedoci i u
Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji, i sve do kraja zemlje.
9 Pošto to reče, podiže se, dok ga oni gledahu, i oblak ga odnese ispred očiju njihovih.
10 I kako oni držahu oči uprte u nebo dok se on uznošaše, gle, stadoše pored njih dva
čoveka u belim haljinama,
11 i rekoše: Ljudi Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus, koji se od vas uze na
nebo, tako će doći kao što videste da otide na nebo.
12 Tada se oni vratiše u Jerusalim s gore koja se zove Maslinska, koja je blizu Jerusalima
jedan subotni dan hoda.
13 Kad stigoše, popeše se u sobu gdje obično stajahu. To bijahu Petar, Jakov, Ivan, Andrija,
Filip, Toma, Vartolomej, Matej, Jakov Alfejev, Simun Zilot i Juda Jakovljev.
14 Svi ovi bejahu jednako na molitvi sa ženama i s Marijom, materom Isusovom, te s
braćom njegovom.
15 U te dane usta Petar usred braće -, a bijaše se skupilo oko sto i dvadeset osoba, - i reče:
16 Ljudi, braćo! trebalo je da se izvrši ono pismo što proreče Duh Sveti ustima Davidovim
za Judu, koji bijaše vođ onima koji uhvatiše Isusa.
17 Jer se on brojaše s nama i bijaše primio deo od ove službe.
18 On dakle steče njivu od plate zločinačke i, obesivši se, puče po sredi i izasu se utroba
njegova;
19 i postade znano svima koji žive u Jerusalimu da će se ta njiva prozvati njihovim
jezikom Akeldama, što znači njiva krvna.
20 Jer je pisano u knjizi psalama: “Opusteo stan njegov, i u njemu niko živ ne bio!” i: “Cin
njegov neka drugi primi!”
21 Treba dakle od ovih ljudi koji nas pratiše kroz sve vreme što Gospod Isus provede s
nama,
22 počevši od krštenja Ivanova do dana kad se uze od nas, da bude jedan koji bi nam se
pridružio kao svedok njegova uskrsenja.
23 I oni postaviše dvojicu, Josifa, koji se zvao Varsava, a bijaše prozvan Just, i Matija,
24 pa rekoše ovu molitvu: Ti, Gospode, koji poznaješ srca sviju, odredi koga si od ove
dvojice izabrao
25 da primi mesto ove službe i apostolstva iz koga se odmetnu Juda da bi dospeo na svoje
mesto.
26 I baciše kocke za njih i kocka pade na Matiju, koji se pridruži jedanaestorici apostola.
LB) Djela glava 2
1 O pedesetnici (Ili: Na Duhove.) bejahu svi zajedno na istome mestu.
2 Odjednom nastade huka s neba kao od duvanja silnoga vetra, i ona napuni svu kuću u
kojoj su oni sedeli,
3 i pokazaše im se razdeljeni jezici, kao jezici ognjeni, i spustiše se na svakoga od njih.
4 I svi se oni napuniše Duha Svetoga i stadoše govoriti raznim jezicima, kao što im Duh
davaše da govore.
5 U Jerusalimu bilo je Judeja, ljudi pobožnih iz svakoga naroda pod nebom.
6 A kad nastade ona huka, narod pritrča i osta zbunjen, jer svaki je slušaše kako oni
govore njegovim jezikom.
7 I divljahu se, i čuđahu se i govorahu jedan drugome: Gle, ovi ljudi što govore nisu li svi
sami Galilejci?
8 Pa kako mi čujemo svaki svoj govor, svaki svoj materinski jezik?
9 Parćani, Miđani, Elamljani i koji smo iz Mesopotamije i iz Judeje i Kapadokije, iz Ponta i
iz Azije,
10 iz Frigije i Pamfilije, iz Egipta i iz krajeva Livijskih kod Kirine, i koji su došli iz Rima,
11 Judeji i prozeliti (Prozeliti: naziv kojim se označavahu stranci koji su bili primili veru i
običaje Hebreja.), Krićani i Arapi, čujemo kako oni našim jezicima govore o velikim Božjim
delima.
12 I svi bejahu začuđeni, i ne znajući šta da misle, govorahu jedan drugome: Šta li sve ovo
znači?
13 Ali se drugi podsmevahu i govorahu: Napili su se slatkoga vina.
14 Petar pristupi tad sa jedanaestoricom, podiže glas, i reče im: Ljudi, Judeji i vi koji živite
u Jerusalimu, ovo da vam je na znanje, i slušajte riječi moje!
15 Nisu ovo ljudi pijani, kao što vi mislite, jer je tek je treći sat dana;
16 nego je ovo ono što kaza prorok Joilj:
17 “Posljednjih dana, govori Gospod, izliću od svoga duha na sve ljude; i proricaće sinovi
vaši i kćeri vaše, i mladići vaši imaće viđenja, i usniće starci vaši snove.
18 Da, i na sluge i na sluškinje svoje izliću od duha svoga u te dane, i proricaće.
19 Učiniću da se znaci pojave gore na nebu i čudesa dole na zemlji, krv i oganj i parenje
dima.
20 Sunce će se u tamu pretvoriti, a mesec u krv, pre neg dođe dan Gospodnji, veliki i
slavni dan.
21 I tad će se svaki spasti koji ime Gospodnje prizove.”
22 Ljudi Izraelci, poslušajte ove riječi! Isusa Nazarećanina, čoveka od Boga potvrđena
među vama silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko njega među vama, kao što i
sami znate;
23 tog čoveka određenim savetom i proviđnjem Božjim predana primivši, preko ruku
bezakonika prikovaste i ubiste.
24 Njega uskrsnu Bog, razrešivši ga sveza smrti, jer ne bijaše moguće da ga ona drži.
25 Jer David kaže za njega: “Gospoda pred sobom jednako ja gledah, jer je on kod desnice
moje, da se ne pomaknem.
26 Srce moje zato se raduje i jezik se moj veseli, i moja će put u nadi počivati.
27 Jer ti nećeš Adu dušu moju ostaviti, nećeš dati da tvoj svetac trulenje gleda.
28 Put života si mi pokazao, i veselja ćeš me napuniti ti prisustvom svojim.”
29 Ljudi, braćo! Neka mi je dozvoljeno kazati vam slobodno za praoca Davida: da i umre i
ukopan bi, i grob je njegov i dandanas među nama.
30 Prorok dakle budući, i znajuć da mu Bog zakletvom obeća da će od roda bedara
njegovih posaditi jednoga na presto njegov,
31 to on uskrsenje Kristovo predvide i objavi, govoreći da se neće ostaviti duša njegova u
Adu, niti će telo njegovo trulenja videti.
32 Ovoga Isusa uskrsnu Bog, čemu smo svi mi svedoci.
33 Uzdignut dakle Božjom desnicom, primi on od Oca Sveti Duh koji bijaše obećan, i izli ga
kao što to sad vidite i čujete.
34 Jer David ne uziđe na nebesa, nego sam govori: “Reče Gospod Gospodu mome: sedi
meni s desne strane
35 dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.”
36 Neka zna dakle dobro sav dom Izraelov da je Gospodom i Kristom Bog učinio ovoga
Isusa koga vi razapeste.
37 Kad oni čuše tu riječ, ražali im se u srcu, i rekoše Petru i ostalim apostolima: Šta ćemo
činiti ljudi, braćo?
38 Reče im Petar: Pokajte se, i da se krsti svaki od vas u ime Isusa Krista za oproštenje
greha i primićete dar Duha Svetoga;
39 jer je za vas obećanje i za decu vašu, i za sve one koji su daleko, koliko ih god pozove
Gospod, Bog naš.
40 I drugim mnogim riječima uveravaše ih je i moljaše ih, govoreći: Spasite se od ovog
pokvarenog naraštaja!
41 Oni koji primiše riječ njegovu, krstiše se i umnoži se u taj dan broj učenika za skoro tri
tisuće duša.
42 Oni ustrajahu u nauci apostolskoj, u zajednici, u lomljenju hleba i u molitvama,
43 i uđe strah u svaku dušu, jer su se preko apostola činjahu mnoga čudesa i znaci.
44 Svi koji bijahu primili veru bejahu zajedno i imahu sve zajedno.
45 Imanja i dobra svoja prodavahu i razdavahu svima, kako kome trebaše.
46 Svaki dan bejahu jednako svi zajedno u hramu i lomljahu hleb po kućama, i primahu
hranu u radosti i u prostoti srca,
47 hvaleći Boga i imajući milost kod svih ljudi. A Gospod dodavaše svaki dan one koji se
spasavahu.
LB) Djela glava 3

1 Petar i Ivan iđahu zajedno u hram na molitvu, u deveti sat.
2 Beše jedan čovek hrom od rođenja, koga nošahu i svaki dan metahu pred vrata hrama
zvana Krasna, da prosi milostinju od ljudi koji ulažahu u hram.
3 Taj čovek, videvši Petra i Ivana da ulaze u hram, prošaše od njih milostinju.
4 Petar, a tako isto i Ivan, upravi oči na nj i reče: Pogledaj na nas. -
5 A on gledaše u njih, misleći da će mu što dati.
6 Tada Petar reče: Srebra i zlata nemam, ali što imam ono ti dajem: U ime Isusa Hista
Nazarećanina, ustani i hodi! -
7 I uzevši ga za desnicu, podiže ga. I odmah se učvrstiše stopala njegova i goleni,
8 i skokom ustade i prohoda, i uđe s njima u hram, idući i skačući i hvaleći Boga.
9 Cio ga svet vide kako ide, i hvali Boga.
10 I poznaše da to bijaše onaj što seđaše kod Krasnih vrata hramskih da prosi milostinju, i
napuniše se čuda i straha za to što mu bi učinjeno.
11 I kako se isceljeni hromi držaše blizu Petra i Ivana, ceo se svet, začuđen, steče k njima u
trem nazvan Salomonov.
12 Kad to vide Petar, reče narodu: Ljudi Izraelci, što se čudite ovome? Ili što gledate u nas,
kao da smo mi svojom silom ili pobožnošću učinili da ovaj čovek ide?
13 Bog Abrahamov, Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi služitelja svoga Isusa,
koga vi predadoste i odbaciste pred Pilatom, koji je hteo da se on pusti.
14 Vi se Sveca i Pravednika odrekoste, i isprosiste milost za čoveka krvnika.
15 Kneza života ubiste, koga Bog uskrsnu iz mrtvih, čemu smo mi svedoci.
16 I za veru u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete, utvrdi ime njegovo; i vera u
njega dade ovom čoveku ovo puno ozdravljenje pred svima vama.
17 I sad, braćo, znam da ste radili iz neznanja, kao i starešine vaše.
18 Ali Bog, koji je unapred, na usta svih proroka svojih, javio da će Krist njegov pretrpeti,
ispuni tako.
19 Pokajte se dakle, i obratite se, da se očistite od greha svojih, da dođu vremena
osveženja od strane Gospodnje,
20 i da pošalje onoga koji vam je određen, Krista Isusa;
21 koga treba da nebo primi do vremena oporavljenja sviju stvari, o čemu je Bog odavna
govorio na usta svojih svetih proroka.
22 Mojsije reče: Gospod, Bog vaš, podignuće vam proroka iz vaše braće kao mene. Njega
ćete poslušati u svemu što vam reče;
23 i svaki koji ne posluša toga proroka istrebiće se iz naroda.
24 A i svi proroci koji su progovorili od Samuila u napred, javiše za ove dane.
25 Vi ste sinovi proroka i saveza koji učini Bog s ocima vašim, govoreći Abrahamu: Svi
narodi na zemlji blagosloviće se u potomstvu tvome!
26 Vama najpre Bog -, podignuvši služitelja svoga, posla slugu da vas blagosilja, i da se
svaki od vas obrati od pakosti svojih.
LB) Djela glava 4

1 Dok Petar i Ivan govorahu narodu, nadođoše sveštenici, glavar hrama i sadukeji,
2 gnevni što oni uče ljude i javljaju u Isusu uskrsenje iz mrtvih.
3 Oni digoše ruke na njih i metnuše ih u zatvor do sutrašnjega dana, jer već bijaše večer.
4 Ali mnogi od onih koji slušaše riječ primiše veru, i poraste broj ljudi na pet tisuća.
5 Sutradan skupiše se glavari naroda, starešine i književnici u Jerusalimu,
6 s Anom prvosveštenikom, Kajafom, Ivanom i Aleksandrom i sa svima, koliko ih god
bijaše, od prvosvešteničkog pplemena.
7 I metnuvši na sredu Petra i Ivana pitaše ih: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo?
8 Tada Petar, pun Duha Svetoga, reče: Glavari narodni i starešine Izraelove!
9 Ako nas danas pitate za milost udeljenu bolesnu čoveku, da kažemo kako je isceljen,
10 da je na znanje svima vama i svemu narodu Izraelovu, da u ime Isusa Krista
Nazarećanina, koga vi razpeste, i koga Bog uskrsnu iz mrtvih, stoji ovaj čovek pred vama
zdrav.
11 Isus je: “kamen koji vi zidari odbaciste i koji posta glava od ugla.”
12 Nema u nikome drugome spasenja, jer nema drugoga imena pod nebom danoga
ljudima, kojim bismo se mogli spasti.
13 Kad oni videše postojanost Petrovu i Ivanovu, i znajući da su ljudi neškolovani i prosti,
čuđahu se, i poznaše da su bili s Isusom.
14 Ali videći tu, pored njih, isceljenoga čoveka, ne mogahu ništa odgovoriti.
15 Onda im narediše da iziđu iz sinedriona i savetovaše se među sobom,
16 govoreći: Šta ćemo činiti ovim ljudima? Jer je svima stanovnicima Jerusalima jasno da
se veliko čudo učini preko njih, i mi to ne možemo odreći.
17 Ali da se to ne razglasi još više po narodu, da im strogo i pod pretnjama zabranimo da
više ikome govore u ono ime.
18 I dozvavši ih, narediše im da ništa ne govore niti uče u ime Isusovo.
19 Odgovoriše im Petar i Ivan: Sudite vi sami je li pravo pred Bogom da vas više slušamo
nego li Boga.
20 Jer mi ne možemo ne govoriti o onome što videsmo i čusmo.
21 Oni im opet zapretiše, pa ih pustiše, ne znajući, zbog naroda, kako bi ih kaznili, jer su
hvaljahu Boga za ono što se bijaše dogodilo.
22 Jer čoveku koji se onim čudom isceli bijaše više od četrdeset godina.
23 Pošto bijahu pušteni, pođoše oni k svojima i javiše šta im rekoše prvosveštenici i
starešine.
24 Kad oni to čuše, podigoše svi skupa glas k Bogu, i rekoše: Gospode, ti koji si stvorio
nebo i zemlju i mora i sve što je u njima,
25 ti si preko Duha Svetoga, a ustima oca našega Davida, sluge svoga, rekao: “Našto ove
bune po narodima, ove lude misli po plemenima?
26 Ustaše kraljevi zemalje i sabraše se knezovi na Gospoda i Pomazanika njegova.”
27 Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga Sina tvoga Isusa, koga si ti pomazao, Irod i
Pontije Pilat s narodima i plemenima Izraelovim,
28 da učine sve šta ruka tvoja i savet tvoj unapred odrediše da bude.
29 I sad, Gospode, pogledaj na pretnje njihove, i daj slugma svojim da govore sa svakom
pouzdanošću riječ tvoju,
30 i pruži ruku svoju na isceljivanje, i da znaci i čudesa bivaju imenom svetoga Sina tvoga
Isusa.
31 Cim svršiše molitvu, zatrese se mesto gdje bejahu sabrani, i napuniše se svi Duha
Svetoga, te javljahu riječ Božju s pouzdanošću. apostola
32 Mnoštvo koje bijaše primilo veru bijaše jednog srca i jedne duše. Niko ne govoraše za
imanje svoje da je njegovo, nego im sve bejaše zajedničko.
33 Silno svedočahu apostoli za uskrsenje Gospoda Isusa Krista, i milost velika bijaše na
svima njima.
34 Jer ni jedan među njima ne bijaše siromašan, jer koliko ih god bejaše koji imahu njive
ili kuće, prodavahu i donošahu novce što uzimahu za to,
35 i metahu pred noge apostolima, i davaše se svakome što kome trebaše.
36 Josif, prozvani od apostola Varnava, što znači Sin utehe, Levit, rodom iz Kipra,
37 prodade njivu koju je imao i donese novce, i metnu ih apostolima pred noge.
LB) Djela glava 5

1 Ali jedan čovek, po imenu Ananija, sa ženom svojom Sapfirom, prodade njivu,
2 i zadrža sebi neki deo od cene -, a žena njegova znala je za to -, i donevši ostatak od
cene, metnu ga apostolima pred noge.
3 Petar mu reče: Ananija, zašto napuni sotona srce tvoje da slažeš Duhu Svetome i sakriješ
od novaca što si uzeo za njivu?
4 Da je nisi prodao, ne bi li ona ostala tvoja? I kad si je prodao, ne bijaše li cena u tvojoj
vlasti? Zašto si dakle takvu stvar metnuo u srce svoje? Nisi ljudima, nego si Bogu slagao.
5 Cuvši Ananija ove riječi, pade i izdahnu. Velik strah obuze sve one koji ovo slušaše.
6 A momci, ustavši, uzeše ga, iznesoše ga i ukopaše ga.
7 Oko tri sata posle toga uđe žena njegova, ne znajući šta je bilo.
8 Petar joj reče: Kaži mi, jeste li za toliko prodali njivu? Da, za toliko, odgovori ona.
9 Tada joj Petar reče: Zašto se dogovoriste da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onih
koji tvog muža ukopaše pred vratima su, i izneće te.
10 I ona onog istog časa pade pred nogama apostolovim i izdahnu. I momci, ušavši, nađoše
je mrtvu i iznesoše je, i ukopaše je pored muža njezina.
11 I veliki strah obuze sav zbor i sve one koji čuše za to.
12 Rukama apostola činjahu se mnogi znaci i čudesa među ljudima. I ini bejahu svi
zajedno u tremu Salomonovu,
13 i niko drugi nije smeo družiti se s njima. Ali ih narod mnogo hvaljaše.
14 Sve se više množaše broj onih, - muških i ženskih -, koji verovahu u Gospoda,
15 tako da i po ulicama iznošahu bolesnike i metahu na postelje i na nosila, da bi, kad
prođe Petar, bar senka njegova osenila koga od njih.
16 A mnogi dolažahu i iz okolnih gradova u Jerusalem, i donošahu bolesnike i koje
mučahu nečisti duhovi, i svi ozdravljahu. - Opet uhapšeni i dovedeni pred sinedrion,
išibani i pušteni po savetu Gamalila
17 Ali prvosveštenik i svi koji bijahu s njim, to jest oni od stranke sadukejske, ustaše, puni
zavisti,
18 digoše ruke na apostole, i metnuše ih u opšti zatvor.
19 Ali anđeo Gospodnji otvori noću vrata tamnička, učini da iziđu i reče im:
20 Idite, ostanite u hramu i javljajte narodu sve riječi ovoga života.
21 Cuvši to, uđoše oni u jutro u hram i stadoše učiti. Kad prvosveštenik i oni koji bijahu s
njim dođoše, sabraše sinedrion i sve starešine sinova Izraelovih, i poslaše u tamnicu da
dovedu apostole.
22 Momci, kad dođoše, ne nađoše ih u tamnici. Vratiše se i javiše im,
23 govoreći: Tamnicu nađosmo potpuno zaključanu i čuvare pred vratima, ali kad
otvorismo, ne nađosmo nikoga unutra.
24 Glavar hrama i ostali prvosveštenici, čujući ove riječi, nisu znali šta da misle o tom
događaju.
25 Neko dođe i javi im: “Eno, oni ljudi što ih baciste u tamnicu, u hramu su i uče narod.”
26 Tada glavar otide s momcima, i dovede ih, ali ne na silu, jer se bojahu da ih narod ne
kamenuje.
27 Kad ih dovedoše pred sinedrion, zapita ih prvosveštenik, govoreći:
28 Ne naredismo li vama da ne učite u ono ime? I gle, napuniste ceo Jerusalim svojom
naukom, i hoćete da na nas baciti krv toga čoveka!
29 Petar i apostoli odgovoriše: Više treba Boga slušati nego ljude.
30 Bog otaca naših uskrsnu Isusa, koga vi ubiste obesivši ga na drvo.
31 Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Kneza i Spasitelja, da da Izraelu pokajanje i
oproštenje greha.
32 Mi smo svedoci tih dela i Duh Sveti, koji Bog dade onima koji ga slušaju.
33 Kad oni to čuše, vrlo se rasrdiše, i mišljahu da učine da se pogube.
34 Ali onda usta u sinedrionu jedan farisej, po imenu Gamalilo, čovek od zakona, poštovan
od svega naroda, i naredi da apostoli iziđu za čas napolje.
35 Pa im reče: Ljudi Izraelci, pazite dobro šta ćete činiti s ovim ljudima.
36 Jer se nedavno pojavi Tevda, koji se pravljaše važan, i za njim pristade oko četiri
stotine ljudi; on je ubijen, a svi koji su bijahu pošli za njim bijahu rastureni, i njih nestade.
37 Posle njega pojavi se Juda Galilejac, u vreme popisa, i odvuče nešto naroda za sobom. I
on pogibe, i svi koji bijahu pošli za njim rasuše se.
38 I sad vam ja kažem: Prođite se ovih ljudi, pustite ih nek idu. Ako je ovaj pothvat delo
ljudi, propasće,
39 ali ako je od Boga, ne možete ga vi pokvariti. Nemojte da ispadnete kao da biste se hteli
da se s Bogom borite.
40 Oni pristadoše na njegov savet i, dozvavši apostole, učiniše da se išibaju, zabraniše im
da govore u ime Isusovo, i pustiše ih.
41 Apostoli otiđoše iz sinedriona, radujući se što su bili dostojni primiti uvrede za ime
Isusovo.
42 I ne prestajahu svaki dan u hramu i po kućama učiti i propovedali Dobru vest Isusa
Krista.
LB) Djela glava 6

1 U te dane, pošto se namnožiše učenici, podigoše Jelenisti (Jelenisti: Izraelci koj su živeli
izvan Palestine u zemljama u kojima se govorilo grčki.) viku na Jebreje što se njihove
udovice zapostavljaju u razdavanjima koja se činjahu svaki dan.
2 Dvanaestorica sazvaše tad mnoštvo učenika, i rekoše: Ne priliči nama da ostavljamo
riječ Božju, pa da služimo oko trpeza.
3 Nađite, dakle, braćo, među sobom sedam poštenih ljudi, punih Duha Svetoga i mudrosti
koje ćemo postaviti nad ovim poslom.
4 A mi ćemo ostati na molitvi i u službi riječi.
5 Ovaj predlog bi ugodan celom narodu. I izabraše Stefana, čoveka puna vere i Duha
Svetoga, Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu i Nikolu, prozelite iz Antiohije,
6 i izvedoše ih pred apostole, koji, pomolivši se, položiše ruke na njih. Judeja
7 Riječ Božja rastijaše, i množaše se u Jerusalimu. I mnogi se sveštenici pokoravahu veri.
8 Stefan, pun milosti i sile, činjaše znake i čudesa velika među ljudima.
9 Tada ustadoše neki iz sinagoge koja se zove Slobodnjačka, (Slobodnjačka sinagoga - tako
nazvana jer je osnovana od Hebreja koje su Rimljani bili zarobili, pa posle oslobodili.) i
neki iz Kirinske i iz Aleksandrijske sinagoge, i neki iz Kilikije i iz Az
10 Ali oni ne mogahu odoleti mudrosti i duhu kojim on govoraše.
11 Tada podgovoriše neke ljude koji kazaše: “Culi smo ga da huli na Mojsija i na Boga.”
12 I pobuniše narod, starešine i književnike, i napadoše na njega, uhvatiše ga, i dovedoše
ga pred sinedrion.
13 Oni izvedoše lažne svedoke koji govorahu: “Ovaj čovek ne prestaje huliti na sveto
mesta i na zakon,
14 jer ga čusmo da govori da će Isus, onaj Nazarećanin, razvaliti ovo mesto i izmeniti
predanja koja nam predade Mojsije.”
15 Pogledavši na Stefana, svi koji seđahu u sinedrionu, izgledaše im lice njegovo kao lice
anđela.
LB) Djela glava 7

1 Prvosveštenik reče: Je li tako?
tefan odgovori: Ljudi, braćo i oci, čujte! Bog slave javi se ocu našemu Abrahamu kad bijaše
u Mesopotamiji, pre nego što se doseli u Haran,
3 i reče mu: Iziđi iz zemlje svoje i od roda svoga, i idi u zemlju koju ću ti ja pokazati.
4 Tada on iziđe iz zemlje Haldejske, i doseli se u Haran, i odande, po smrti oca njegova,
preseli ga Bog u ovu zemlju, u kojoj vi sad živite.
5 I ne dade mu baštine u njoj ni stope, ali obreče mu je dati, njemu i potomstvu njegovu
posle njega, mada on nemaše dece.
6 Ali Bog reče ovako: Potomstvo će tvoje u tuđoj zemlji prebivati, i biće u ropstvu, u buče
mučeno četiri stotine godina.
7 Ali narodu kome će ono služiti ja ću suditi, reče Bog. Zatim će izići i služiće meni na
ovome mestu.
8 Posle toga dade Bog Abrahamu zavet obrezanja, i tako, rodivši Isaka, Abraham ga obreza
u osmi dan; tako isto i Isak obreza Jakova, i Jakov dvanaest patrijarha.
9 Patrijarsi bijahu zavidni na Josifa i prodadoše ga u Egipat. Ali Bog bi s njim,
10 i izbavi ga od svih nevolja njegovih, i dade mu milost i mudrost pred Faraonom,
kraljem Egipatskim, koji ga postavi namesnikom nad Egiptom i nad celim domom svojim.
11 I dođe glad na svu zemlju Egipatsku i Hanansku. Nevolja je bila velika, a oci naši ne
nalažahu hrane.
12 Jakov ču da ima pšenice u Egiptu, i posla najpre oce naše.
13 I kad oni dođoše tu po drugi put, prepoznaše Josifa braća njegova, i rod Josifov posta
poznat Faraonu.
14 Josif dozva zatim oca svoga Jakova i svu rodbinu svoju, sedamdeset i pet duša.
15 Jakov siđe u Egipat, i tu umre; i umreše i oci naši.
16 Prenesoše ih u Sihem i metnuše u grob koji je Abraham kupio za novce od sinova
Emorovih u Sihemu.
17 Približavalo se vreme kad se trebalo da se ispuni obećanje za koje se Bog zakle
Abrahamu, i narod se narodi i namnoži u Egiptu,
18 dok nasta drugi kralj u Egiptu, koji ne poznavaše Josifa.
19 Ovaj postupi zlo prema našemu rodu, i izmuči oce naše toliko da svoju decu bacahu, da
ne žive.
20 U to vrijeme rodi se Mojsije, koji bijaše Bogu ugodan. On bi tri meseca hranjen u kući
oca svoga,
21 a kad ga izbaciše, uze ga kći Faraonova, i odgoji kao sina.
22 Mojsije nauči svu nauku Egipatsku i bi silan na riječi i na delu.
23 Kad mu je bi četrdeset godina, dođe mu na srce da obiđe braću svoju, sinove Izraelove.
24 I videvši da se jednome činjaše nasilje, stade da brani i osveti onoga koji je bijaše
zlostavljen, i ubi Egipćanina.
25 On mišljaše da će braća njegova razumeti da im Bog njegovom rukom davaše spasenje.
Ali oni ne razumeše.
26 Sutradan dođe on među njih kad se bejahu pobili, i poče da ih miri, govoreći: Ljudi,
braća ste, zašto zlostavljate jedan drugoga?
27 Ali onaj koji je zlostavljaše bližnjega svoga, oturi ga, govoreći: Ko je tebe postavio za
glavarem i sudijom nad nama?
28 Ili i mene hoćeš da ubiješ kao što si juče ubio Egipćanina?
29 Na te riječi Mojsije pobeže, i pođe i nastani se u zemlji Madijamskoj, gdje rodi dva sina.
30 Poslije četrdeset godina pojavi mu se u pustinji gore Sinaja anđeo Gospodnji u plamenu
od kupine.
31 Kad to Mojsije zagleda, začudi se toj pojavi, i kako se približavaše da vidi šta je, ču se
glas Gospodnji:
32 “Ja sam Bog otaca tvojih, Bog Abrahamov, Isakov i Jakovljev”. I Mojsije, sav uzdrhtan,
ne smedijaše da pogleda.
33 Gospod mu reče: “Izuj obuću s nogu svojih, jer je mesto na kome stojiš sveta zemlja.
34 Video sam muku naroda svoga koji je u Egiptu, čuo sam uzdisanje njegovo i sišao sam
da ga izbavim. Idi sad, poslaću te u Egipat.”
35 Ovoga Mojsija koga oni oturiše, rekavši: “Ko te postavi glavarem i sudijom”?, - ovoga
Bog za glavara i izbavitelja posla preko anđela, koji mu se pojavi u kupini.
36 To je onaj koji ih izvede iz Egipta, čineći čudesa i znake u zemlji egipatskoj i u
Crvenome moru i u pustinji četrdeset godina.
37 To je onaj Mojsije koji kaza sinovima Izraelovim: Gospod, Bog vaš, podignuće vam
proroka iz vaše braće, kao mene.
38 To je onaj koji bijaše u zboru u pustinji s anđelom koji mu govori na gori Sinajskoj, i s
ocima našim primi riječi života, da ih nama preda.
39 Njega ne hteše poslušati oci naši, nego ga odbaciše i okrenuše se srcem svojim ka
Egiptu,
40 veleći Aronu: “Napravi nam bogove koji će ići pred nama, jer ovome Mojsiju, koji nas je
izvede iz zemlje egipatske, ne znamo šta bi”.
41 I u te dane napraviše tele i prinesoše žrtvu idolu, i radovahu se delu ruku svojih.
42 Tada se Bog okrenu od njih, i predade ih da se klanjaju vojsci nebeskoj, kao što je
pisano u Knjizi proroka: “Jeste li mi žrtve i darove prinosili za četrdeset godina u pustinji,
dome Izraelov?...
43 Vi nosiste šator Molohov i zvezdu boga Remfana, kipove što načiniste da im se
klanjate! Zato ću vas preko Babilona preseliti”.
44 Ocevi naši imahu šator svedočanstva u pustinji, kao što zapovedi Onaj koji govori
Mojsiju da ga načini po prilici koju vide;
45 koji i primiše ocevi naši i donesoše s Isusom u zemlju naroda koje otera Bog ispred lica
otaca naših, i tu osta sve do vremena Davida,
46 koji nađe milost u Boga i izmoli da nađe mesto za Boga Jakovljeva,
47 a Solomon mu sazida dom.
48 Ali Svevišnji ne prebiva u hramovima rukom sazidanim, kao što govori prorok:
49 “Nebo je presto moj, a zemlja je podnožje nogama mojim. Kakav dom mi možete vi
sazidati, govori Gospod, i koje će biti mesto počivanja moga?
50 Ne stvori li sve to moja ruka?”
51 Tvrdoglavi ljudi i neobrezanih srca i ušiju! Vi se jednako protivite Duhu Svetome! Kao
što su bili oci vaši, tako ste i vi!
52 Koji je prorok, koga oci vaši ne progoniše? Oni pobiše one koji unapred javiše dolazak
Pravednika, koga ste i sad predali, i čiji ste vi izdajnici i krvnici postali;
53 vi koji primiste Zakon po zapovestima anđela i ne držaste ga!...
54 Kad oni to čuše, rasrdiše se u srcima svojim i škripahu zubima na nj.
55 Ali Stefan, pun Duha Svetoga, pogleda na nebo i vide slavu Božju i Isusa s desne strane
Boga.
56 I on reče: Evo vidim nebesa otvorena i Sina Covečjega s desne strane Boga.
57 Oni tad povikaše jakim glasom, zatiskivajući uši svoje i navališe na njega,
58 izvedoše ga iz grada i kamenovaše ga. Svedoci metnuše svoje haljine kod nogu jednog
mladića kome bijaše ime Savle,
59 i kamenovaše Stefana, koji se moljaše i govoraše: Gospode Isuse, primi duh moj!
60 Onda kleče na kolena i zavapi jakim glasom: Gospode, ne primi im ovaj greh! I kad to
reče usnu. Samarijske - Filip propoveda u Samariji - Simon Carobnik - Petar i Ivan u
Samariji
LB) Djela glava 8

1 Savle bijaše odobrio ubistvo Stefanovo. Tog dana podiže se velika hajka na Crkve
Jerusalimsku, i svi se razbegoše po krajevima judejskim i samarijskim, osim apostola.
2 Ljudi pobožni sahraniše Stefana i mnogo ga oplakaše.
3 Savle pak raskopavaše crkvu, jer iđaše po kućama i isterivaše ljude i žene ih predavaše
ih u tamnicu.
4 Oni što se bijahu razbegli iđahu od mesta do mesta, propovedajući vest dobre riječi.
5 Filip, sišavši u grad Samarijski, propovedaše Krista.
6 Ceo je narod pažljivo slušao ono što govoraše Filip, kad ču i vide čuda koja činjaše;
7 jer iz mnogih iziđoše zli duhovi s velikom vikom, i mnogi uzeti i hromi ozdraviše.
8 I u onome gradu bi velika radost.
9 U gradu bijaše pre jedan čovek, po imenu Simon, koji sepravljaše važan i čaraše i
dovođaše u čudo narod samarijski.
10 Svi, mali i veliki, slušahu ga pažljivo i govorahu: To je sila Božja koja se zove Velika!
11 I zato ga slušahu što ih mnogo vremena činima iznenađivaše.
12 Ali kad verovaše Filipu, koji im javljaše jevanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu
Isusa Krista, pokrstiše se i ljudi i žene.
13 I sam Simon verova, i, pokrstivši se, osta kod Filipa i začuđivaše se gledajući dela i
znake velike koji se zbivahu.
14 Kad apostoli koji bejahu u Jerusalimu čuše da Samarija primia riječ Božju, poslaše k
njima Petra i Ivana,
15 koji, došavši, moliše za njih da prime Duha Svetoga,
16 jer još ni na jednog od njih ne bijaše došao, a oni bejahu samo kršteni u ime Gospoda
Isusa.
17 Tada Petar i Ivan položiše ruke na njih, i oni primiše Duha Svetoga.
18 Kad Simon vide da se Duh Sveti daje polaganjem ruku apostola, donese im novce,
19 govoreći: Dajte i meni ovu vlast da kad položim ruke na koga, on primi Duha Svetoga.
20 Ali mu Petar reče: Novci tvoji s tobom da propadnu, kad si pomislio da se dar Božji
može za novce dobiti.
21 Nema tebi dela ni udela u ovome, jer srce tvoje nije pravo pred Bogom.
22 Pokaj se, dakle, od te svoje bezdušnosti i moli se Gospodu da bi ti se -, ako je to moguće
-, oprostila pomisao srca tvoga;
23 jer vidim da si u gorkoj žuči i u vezama nepravde.
24 Simon odgovori: Pomolite se vi Gospodu za mene da ne padne na mene ništa od onoga
što rekoste.
25 Tako posvedočivi i propovedavši riječ Gospodnju, vratiše se Petar i Ivan u Jerusalim,
javljajući dobru vest po mnogim selima samarijskim.
26 Anđeo Gospodnji progovori Filipu i reče: Ustani i idi u podne na put koji silazi od
Jerusalima u Gazu, a koji je pust.
27 On usta i pođe. I gle, čovek Etiopljanin, evnuh, velmoža Kandakije, kraljice Etiopske,
koji bijaše nadglednik njezinih riznica, a bijaše došao u Jerusalim na molitvu,
28 vraćaše se sedeći na svojim kolima i čitaše proroka Isaiju.
29 Duh reče Filipu: Idi i pristupi k tim kolima.
30 Filip pritrča i ču Etiopljanina gdje čita proroka Isaiju, i reče mu: Razumeš li to što čitaš?
31 On odgovori: Kako bih to mogao, ako me ko ne uputi? I umoli Filipa da se popne i sedne
s njim.
32 Mesto iz Pisma koje on čitaše bijaše ovo: “Odvede se ko ovca na klanje, i ko nemo jagnje
pred onim koji ga striže ne otvori usta svojih.
33 Sud se njegov ispuni u uniženju njegovom. A potomstvo njegovo ko li će opisati? Jer se
život njegov istrže iz zemlje.”
34 Reče evnuh Filipu: Molim te, za koga ovo govori prorok? Za sebe, ili za koga drugoga?
35 Tada Filip, otvorivši usta, i počevši od te tačke u Pismu, javi mu dobru vest Isususovu.
36 Kako iđahu putem, dođoše na jednu vodu, i evnuh reče: Evo vode, šta mi smeta da se
krstim?
37 Filip mu reče: Ako veruješ od svega srca svoga, možeš. A evnuh odgovori: Verujem da
je Isus Krist Sin Božji. (U nekim starih rukopisima nema stiha evnuha.
39 Kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji uze Filipa, i više ga evnuh ne vide. I dok on, sav
radostan, nastavljaše svoj put,
40 Filip se nađe u Azotu, odakle se krenu, propovedajući jevanđelje u svim gradovim kroz
koje prolažaše, dok ne stiže u Æesariju.
LB) Djela glava 9

1 Međutim Savle, još dišući pretnjom i ubistvom protiv učenika Gospodnjih, otide k
prvosvešteniku,
2 i izmoli od njega poslanice za Damaštanske sinagoge, u svrhu da ako nađe koje pristaše
nove nauke, ljude ili žene, da ih svezane dovede u Jerusalim.
3 Dok bijaše na putu i približavaše se Damasku, blesnu odjednom svetlost s neba okolo
njega.
4 On pade na zemlju, i ču glas koji mu govori: Savle, Savle, zašto me goniš?
5 On odgovori: Ko si ti, Gospode? - I Gospod reče: Ja sam Isus, koga ti goniš.
6 Nego ustani i uđi u grad, pa će ti se kazati šta treba da činiš.
7 Ljudi koji iđahu s njim bijahu začuđeni, jer čujahu glas, ali nikoga ne viđahu.
8 Savle usta od zemlje i mada su mu oči bile otvorene ništa ne viđaše. Uzeše ga za ruku i
odvedoše u Damask.
9 I tri dana nije video, i nije ništa jeo ni pio.
10 U Damasku bijaše jedan učenik, po imenu Ananija, i njemu reče Gospod u jednom
viđenju: Ananija! - A on odgovori: Evo me Gospode!
11 Gospod mu reče: Ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinu
Taršanina, po imenu Savla. Jer se on moli,
12 i u jednom viđenju vide čoveka, po imenu Ananija, koji je ulazio i polagao ruke na njega
da progleda.
13 Ananija odgovori: Gospode, ja čuh od mnogih za tog čoveka, kolika zla učini svetima
tvojim u Jerusalimu.
14 I ovdje ima on vlast od prvosveštenika da veže sve one koji prizivaju ime tvoje. -
15 Ali mu Gospod reče: Idi, jer mi je on oruđe koje sam izabrao da iznese ime moje pred
narode i kraljeve i pred sinove Izraelove,
16 i ja ću mu pokazati koliko ima da trpi za ime moje.
17 Ananija iziđe, i kad uđe u kuću, položi ruke na Savla, govoreći: Savle, brate, Gospod
Isus, koji ti se pojavi na putu kojim si išao, posla me da progledaš i da se napuniš Duha
Svetoga.
18 U taj isti čas otpadoše od očiju njegovih kao neke ljuske, i povrati mu se vid.
19 On tad usta i krsti se, i pošto pojede, okrepi se. Savle osta nekoliko dana s učenicima
koji bejahu u Damasku,
20 i odmah je propovedao po sinagogama da je Isus Sin Božji.
21 Svi koji ga slušahu, čuđahu se, i govorahu: Nije li ovo onaj koji gonjaše u Jerusalimu one
koji spominjahu to ime, i ovdje dođe da ih povezane vodi prvosveštenicima?
2avle postajaše međutim sve jači, i zbunjivaše Judeje koji življahu u Damasku, dokazujući
za Isusa da je on Krist.
23 Posle nekog vremena dogovoriše se Judeji da ga ubiju.
24 Ali Savle dozna za njihov dogovor. Oni ga pred vratima dan i noć vrebahu da bi ga ubili.
25 Ali ga učenici uzeše noću i u kotarici ga spustiše preko zida.
26 Kad Savle dođe u Jerusalim, gledaše da se druži s učenicima. Ali ga se svi bojahu, jer ne
verovahu da je učenik.
27 Tad ga Varnava uze sa sobom i dovede k apostolima, i kaza im kako na putu Savle vide
Gospoda, koji mu progovori, i kako je u Damasku otvoreno propovedao u ime Isusovo.
28 I on je s njima ulazio i izlazio u Jerusalimu, i s pouzdanošću je propovedao u ime
Gospodnje.
29 On govoraše i prepiraše se i s Jelinistima ali oni gledahu da ga ubiju.
30 Kad braća saznaše za to, ispratiše ga u Æesariju i nateraše ga da putuje u Tars.
31 Crkva bijaše u miru po svoj Judeji i Galileji i Samariji, uzdižući se i napredujući u strahu
od Gospoda, i umnožavaše se pomoću Duha Svetoga.
32 Kako Petar obilažaše sve svete, dođe i k svetima koji življahu u Lidi.
33 On nađe tamo jednog čoveka koji se zavaše Eneja, koji već osam godina ležaše uzet na
odru.
34 Reče mu Petar: Eneja, isceljuje te Isus Krist, ustani i uredi odar svoj. I on odmah usta.
35 Svi stanovnici Lide i Asarona videše ga, i obratiše se ka Gospodu.
36 U Jopi bijaše jedna učenica po imenu Tavita, što znači Srna. Ona je činila mnogo dobrih
dela i milostinje.
37 U te dane ona se razbole i umre. Tad je okupaše i metnuše u gornju sobu.
38 A kako je Lida blizu Jope, to učenici, čuvši da je Petar u njoj, poslaše dva čoveka da ga
mole da bez odlaganja dođe do njih.
39 Petar usta i otide s njima, i kad dođe, uvedoše ga u gornju sobu. Oko njega skupiše se
sve udovice plačući, i pokazaše mu suknje i haljine što je radila Srna dok je bila s njima.
40 Petar naredi da svi iziđu iz sobe, kleče na kolena i pomoli se, i, okrenuvši se k telu,
reče: Tavita, ustani! - Ona otvori oči i, videvši Petra, sede.
41 On joj pruži ruku i podiže je. Zatim pozva svete i udovice, i pokaza im je živu.
42 To se razglasi po svojj Jopi, i mnogi verovaše u Gospoda.
43 Petar osta neko vreme u Jopi, kod nekog Simona kožara.
LB) Djela glava 10

1 U Æesariji bijaše jedan čovek, po imenu Kornelije, centurion kohorte koja se zvaše
Italska.
2 Taj čovek bijaše pobožan i bogobojazan sa celim domom svojim; davaše milostinju
narodu i uvek se Bogu moljaše.
3 On vide na javi, oko devetoga sata dnevni, pojavu anđela Božjega koji priđe k njemu i
reče mu: Kornelije!
4 Uprtih očiju na nj i obuzet strahom on odgovori: Šta, Gospode? - A anđeo mu reče:
Molitve tvoje i milostinje tvoje iziđoše pred Boga, i on ih se opomenu.
5 Pošlji u Jopu ljude i dozovi Simona prozvanoga Petra.
6 On sedi kod nekoga Simona kožara, čija je kuća kod mora.
7 Cim anđeo koji mu bijaše govorio otide, dozva Kornelije dvojicu od svojih slugu i jednog
pobožnog vojnika, od onih koji mu bijahu određeni na ličnu službu,
8 i pošto im sve kaza, posla ih u Jopu.
9 Sutradan, dok oni iđahu putem i približavahu se gradu, pope se Petar u šesti sat na krov
(Krov ravno konstruisan (Vidi Mt. gotovljaše jelo, zanese se,
11 i vide nebo otvoreno i da se na zemlju spušta nešto poput veliki čaršav zavezan na
četiri roglja,
12 u kome bijahu sve četvoronožne životinje i gmizavci zemaljski i ptice nebeske.
13 I jedan glas mu reče: Ustani Petre, pokolji i pojedi!
14 Ali Petar reče: Ne, Gospode, jer nikad nejedoh što pogano ni nečisto.
15 I gle, glas opet k njemu po drugi put: Što je Bogu čisto, ne nazovi pogano.
16 Ovo bi tri puta i odmah se čaršav uze na nebo.
17 Dok se Petar u sebi kolebaše, misleći šta bi bila pojava koju vide, gle, ljudi poslani od
Kornelija, ispitavši za dom Simonov i našavši ga, stadoše pred vratima
18 i pitaše glasno: Je li ovdje Simon prozvani Petar?
19 I dok Petar ne znaše šta da misli o značaju viđenja koje je imao, reče mu Duh: Evo, tri
čoveka traže te,
20 ustani i siđi, i idi bez oklevanja s njima, jer ih ja poslah.
21 Petar dakle siđe i reče tim ljudima: Evo ja sam onaj koga tražite. Što ste došli?
22 Odgovoriše: Kornelije, centurion, čovek pravedan i bogobojazan, po dobru poznat u
svemu narodu judejskome, primio je zapovest od anđela svetoga da pozove tebe u svoj
dom da čuje riječi od tebe.
23 Petar ih uvede unutra i ugosti ih. Sutradan usta i pođe s njima, a i neki od braće iz Jope
pođoše s njim.
24 Idućeg dana stigoše u Æesariju. Kornelije, koji ih čekaše, bijaše pozvao i rodbinu svoju i
bližnje prijatelje.
25 Kad Petar uđe, iziđe mu Kornelije u susret, i padnuvši pred noge njegove pokloni mu
se.
26 Ali ga Petar podiže, govoreći: Ustani, i ja sam čovek.
27 Govoreći s njim uđe i nađe mnoge ljude koji se bejahu sabrali,
28 i reče im: Vi znate kako je neprilično čoveku Judejinu družiti se s tuđinom ili dolaziti
mu. Ali me Bog naučio da ni jednoga čoveka ne smatram za pogana, ili nečista.
29 Zato sam bez ustezanja došao na vaš poziv. Pitam vas dakle: zašto poslaste po mene?
30 Kornelije reče: Pre četiri dana, molio sam se Bogu u deveti sat u svojoj kući, i gle, pojavi
se čovek preda mnom u haljini sjajnoj
31 i reče: Kornelije uslišana je molitva tvoja i Bog se opomenu milostinja tvojih.
32 Pošlji dakle u Jopu i pozovi Simona koji se zove Petar on je u kući Simona kožara kod
mora.
33 Tad ja odmah poslah po tebe, i dobro si učinio što si došao. Sad dakle mi svi stojimo
pred Bogom, da čujemo sve što je tebi Gospod zapovedio da nam rečeš.
34 Tada Petar, otvorivši usta, reče: Zaista vidim da Bog nema ličnih obzira,
35 nego u svakome narodu njemu koji se god boji njega i pravedno postupa, mio je njemu.
36 On posla riječ sinovima Izraelovim, javljajući mir po Isusu Kristu, koji je Gospod svima.
37 Vi znate šta je bilo po svoj Judeji, počevši od Galileje, po krštenju koje propoveda Ivan.
38 Znate kako Bog pomaza Duhom Svetim i silom Isusa iz Nazareta, koji prođe čineći
dobro i isceljujući sve one koje bijahu pod vlašću đavola, jer Bog bejaše s njim.
39 Mi smo svedoci svemu onome što on učini u zemlji Judeja i u Jerusalimu. Njega ubiše,
obesivši ga na drvo.
40 I njega Bog uskrsnu treći dan i dade mu da se pojavi,
41 ne svemu narodu nego svedocima unapred izabranim od Boga, nama koji s njim
jedosmo i pismo po uskrsenju njegovom iz mrtvih.
42 Nama Isus zapovedi da propovedamo narodu i da svedočimo da je on od Boga
postavljen sudijom živima i mrtvima.
43 Za njega svedoče svi proroci da će imenom njegovim primiti oproštenje greha svi koji u
njega veruju.
44 Dok još Petar govoraše ove riječi, siđe Duh Sveti na sve koji slušahu riječ,
45 i udiviše se vernici iz obrezanja koji bijahu došli s Petrom, videći da se i na pagance izli
dar Duha Svetoga.
46 Jer ih slušahu gdje govorahu jezike i veličahu Boga. Tada progovori Petar:
47 Može li se odreći voda krštenja onima koji primiše Duha Svetoga isto kao i mi?
48 I zapovedi da se oni krste u ime Gospodnje. Tad ga oni moliše da ostane kod njih
nekoliko dana.
LB) Djela glava 11

1 Apostoli i braća koji bejahu u Judeji čuše da i paganci primiše riječ Božju,
2 i kad Petar iziđe u Jerusalim, korahu ga vernici obrezani,
3 govoreći: Ušao si k neobrezanima i jeo si s njima.
4 Petar im poče kazivati redom sve što je bilo:
5 Ja bejah u gradu Jopi na molitvi, i došavši u zanos imah viđenje: sud nekakav kao veliki
čaršav zavezan na četiri roglja spusti se s neba i dođe do preda me.
6 Pogledavši u nj posmatrah to, i videh četveronožne životinje zemaljske, zverinje,
gmizavce i ptice nebeske;
7 i čuh glas koji mi govori: Ustani, Petre, pokolji i pojedi!
8 A ja rekoh: Ne, Gospode, jer ništa pogano ni nečisto nikad ne uđe u usta moja.
9 Glas mi po drugi put progovori s neba: Što je Bogu čisto ne reci da je pogano.
10 I to bi tri puta, i uze se sve opet na nebo.
11 I gle, tri čoveka staše odmah pred kućom u kojoj bejah, poslani k meni iz Æesarije.
12 I Duh mi reče da bez oklevanja idem s njima. I dođoše sa mnom i šest braće i uđosmo u
Kornelijevu kuću. (U grčkom tekstu: u kuću čovekovu.)
13 I on nam kaza kako vide anđela u kući svojoj koji je stao i kazao mu: Pošlji ljude u Jopu i
pozovi Simona prozvanoga Petra,
14 koji će ti kazati riječi kojima ćeš se spasti ti i sav dom tvoj.
15 A kad počeh govoriti siđe Duh Sveti na njih, kao i na nas u početku.
16 I ja se opomenuh riječi Gospodnje: “Ivan je krstio vodom, a vi ćete krstiti Duhom
Svetim.”
17 Kad im dakle Bog dade jednak dar kao i nama koji verujemo u Gospoda svoga Isusa
Krista, ja ko bejah da bih se mogao Bogu protiviti?
18 Kad oni to čuše, umiriše se, i hvališe Boga govoreći: Dakle i pagancima dade Bog
pokajanje za život. Agav predskazuje glad
19 Oni koji se rasejaše zbog progonstva koje posta povodom Stefana pođoše sve do
Finikije, do ostrva Kipra i do Antiohije, javljajući riječ samo Judejima.
20 Ali među njima bejahu i neki Kiprani i Kirinci, koji ušavši u Antiohiju, obratiše se i
Grcima, javljajući im jevanđelje Gospodina Isusa.
21 Ruka Božja bijaše s njima, i mnogi verovaše i obratiše se ka Gospodu.
22 Riječ o njima dođe do ušiju članova Crkve u Jerusalimu, i oni poslaše Varnavu da ide do
Antiohije.
23 Kad on dođe i vide milost Božju, obradova se i preporuči svima da čvrstim srcem
ostanu u Gospodu;
24 jer on bijaše čovek dobar i pun Duha Svetoga i vere. I vrlo veliko mnoštvo naroda
obrati se ka Gospodu.
25 Varnava iziđe zatim u Tars da traži Savla, i kad ga nađe, dovede ga u Antiohiju.
26 Oni su celu jednu godinu bili zajedno na saborima crkvenim i učiše mnogi svet. I u
Antiohiji su učenici po prvi put prozvani hrišćanima.
27 U te dane siđoše iz Jerusalima neki proroci u Antiohiju.
28 Jedan od njih, po imenu Agav usta i Duhom nadahnut predskaza veliku glad koja je
imala biti po celome svetu, i koja i bi za cara Klaudija.
29 Učenici odlučiše da pošalju koliko koji mogaše, pomoć braći koja življahu u Judeji.
30 Oni je poslaše starešinama preko ruke Varnavine i Savlove.
LB) Djela glava 12

1 U ono vreme kralj Irod stade da muči neke članove crkve,
2 te učini da se Jakov, brat Ivanov, pogubi mačem.
3 Videći da je to po volji Judejima, dade uhapsiti i Petra (a bejahu dani beskvasnih
hlebova),
4 kojega, uhvativši i bacivši u tamnicu predade straži od četiri voda po četiri vojnika, s
namerom da ga po Pashi izvede pred narod.
5 Petar dakle bijaše pod stražom u tamnici, i crkva je ne prestajaše da se moli za njega
Boga.
6 Na noć pre dana kad je Irod hteo da ga izvede pred sud, spavaše Petar, okovan u dvoje
verige, među dvojicom vojnika, a stražari pred vratima čuvahu tamnicu.
7 I gle, pojavi se anđeo Gospodnji, i zasvetli u tamnici. Gurnuvši ga u rebra, probudi anđeo
Petra i reče mu: Brže ustani! I verige mu spadoše s ruku.
8 Anđeo mu reče: Opaši se i obuj obuću svoju. - I on učini tako. - I reče mu anđeo: Obuci
haljinu svoju i hajde za mnom.
9 Petar iziđe i pođe za njim, ne znajući da je istina što anđeo činjaše, i misleći da je to neko
priviđenje.
10 Kad prođoše prvu i drugu stražu i dođoše k vratima gvozdenim koja vode u grad, ona
im se sama otvoriše, i oni iziđoše i prođoše jednu ulicu, i anđeo ga tad ostavi.
11 Kad dođe k sebi, reče Petar: Sad zaista vidim da Bog posla anđela svoga, te me izbavi iz
ruku Irodovih i od svega što je narod judejski očekivao.
12 Pošto se razmisli, uputi se kući Marije matere Ivana, koji se zvaše Marko, gdje mnogi
bejahu sabrani na molitvi.
13 Kucnu na vrata od dvorišta, i jedna sluškinja, po imenu Roda, približi se da osluškuje.
14 Ona pozna Petrov glas, i od radosti, u mesto da otvori vrata, istrča da javi da je Petar
pred vratima.
15 Oni joj rekoše: Ti si luda. Ali ona potvrdi da je tako. A oni rekoše: To je anđeo njegov.
16 Međutim Petar jednako kucaše. Otvoriše i začudiše se kad ga videše.
17 I Petar, davši im znak rukom da ćute, kaza im kako ga Gospod izvede iz tamnice-, i
reče: Javite ovo Jakovu i braći. Pa iziđe, i otide na drugo mesto.
18 Kad bi dan, vojnici su bili u velikoj uzbuni da bi saznali šta to bi od Petra.
19 A kad ga Irod potraži, i ne nađe se, ispita stražare i zapovedi da ih izvedu na gubilište.
Posle toga iziđe iz Judeje u Æesariju, i ostade tu.
20 Irod je bio rđavo raspoložen prema Tircima i Sidoncima. Ali se oni sporazumeše i
zajedno dođoše k njemu, i pošto pridobiše Vlasta, komornika kraljeva, tražiše mir, jer
njihove zemlje dovozahu hranu od kraljevstva njegova.
21 U određeni dan, odeven u kraljevske haljine i sedeći na prestolu, oslovi ih Irod javno
pred narodom.
22 Narod viknu: Glas Božji, a ne čovečji!
23 Tog istog časa udari ga anđeo Gospodnji, jer ne dade slavu Bogu, i, izgrizen od crva,
izdahnu.
24 Ali se riječ Božja sve više širiše i množaše se broj učenika.
25 Varnava i Savle, ispunivši poruku, vratiše se iz Jerusalima u Antiohiju, uzevši sa sobom
i Ivana koji se zvaše Marko. i prokonzul Sergije - Perga - Antiohija - Pavlovo propovedanje
u Ikoniji - Uspesi i progonstva - Isceljenje jednog nemoćnog - Derva
LB) Djela glava 13

1 U Antiohijskoj crkvi bilo je proroka i učitelja, a naime: Varnava, Simeon, koji se zvaše
Nigar, Lukije iz Kirine, Manail koji je bio odgojen s Irodom tetrarhom, i Savle.
2 Dok oni služahu Gospodu u službom svojom i pošćahu, reče Duh Sveti: Odvojite mi
Varnau i Savla na delo na koje ih pozvah.
3 Tada, postivši i pomolivši se, položiše ruke na njih i otpustiše ih.
4 Varnava i Savle, poslani od Duha Svetoga, siđoše u Selevkiju, i odande otploviše u Kipar.
5 Došavši u Salaminu, javiše riječ Božju u sinagogama judejskim. Oni su imali Ivana za
pomoćnika.
6 Pošto pređoše celo ostrvo do Pafa, nađoše nekog vračara, lažnog judejskog proroka, po
imenu Var-Isusa,
7 koji bijaše s prokonsulom Sergijem Pavlom, čovekom razumnim. Ovaj dozva Varnavu i
Savla, i izrazi želju da čuje riječ Božju.
8 Ali Elima, vračar (jer to znači ime njegovo), stade im se protiviti, nastojeći da odvrati
prokonsula od vere.
9 Tad Savle, koji se zvaše i Pavle, pun Duha Svetoga, pogleda na nj,
10 i reče: Coveče, puni svakog lukavstva i svake pakosti, sine đavolji, neprijatelju svake
pravde!, zar nećeš da prestaneš kvariti pravih puteva Gospodnjih?
11 I sad, gle, ruke Gospodnje na te! Bićeš slep i nećeš za neko vreme sunca videti. I u
jedanput napade na nj mrak i tama, i on, pipajući, tražaše nekoga koji bi ga za ruku vodio.
12 Tad prokonsul, kad vide šta bi, verova, diveći se nauci Gospodnjoj.
13 Pavle i drugovi njegovi, ukrcavši se u Pafu, otploviše u Pergu Pamfilijsku. Ivan se odvoji
od njih i vrati se u Jerusalim.
14 Iz Perge proslediše put, i dođoše u Antiohiju Pisidijsku. Ušavši u sinagogu u dan
subotni sedoše.
15 Po čitanju zakona i proroka, poručiše njima starešine sinagoge: Ljudi, braćo, ako imate
koju poruku da uputite narodu, govorite!
16 Pavao usta i mahnuvši rukom reče: Ljudi Izraelci i vi koji se Boga bojite, čujte!
17 Bog naroda ovoga Izraelova, izabra oce naše i podiže ovaj narod dok prebivaše u tuđini,
u zemlji Egipatskoj, i silnom rukom svojom izvede ga iz nje.
18 I do četrdeset godina prehrani ga u pustinji;
19 i zatrvši sedam naroda u zemlji Hananskoj, razdeli im zemlju u nasleđe.
20 Zatim im na četiri stotine i pedeset godina dade sudije do proroka Samuila.
21 Oni su tražiše kralja, i dade im Bog Šaula, sina Kisova, čoveka od kolena Venjaminova,
za četrdeset godina.
22 i odbacivši njega, podiže im Davida za kralja, o kome dade ovo svedočanstvo: Nađoh
Davida, sina Jesajeva, čoveka po srcu mojemu, koji će ispuniti svu volju moju.
23 Od njegova semena podiže Bog Izraelu, po obećanju, Spasitelja koji je Isus.
24 Pre njegova dolaska propoveda Ivan krštenje pokajanja svemu narodu Izraelovu.
25 I kad svršavaše Ivan tečenje svoje, govoraše: Ko milsite da sam, ja to nisam, nego evo
ide za mnom jedan kome ja nisam dostojan razdrešiti remena na obući njegovoj.
26 Ljudi, braćo, sinovi roda Abrahamova, i vi koji se Boga bojite, vama (U nekim
rukopisima sotji: nama.) se upravi ova riječ spasenja.
27 Jer stanovnici Jerusalimski i glavari njihovi ne prepoznaše Isusa i, osudiše ga, ispuniše
riječi proroka koje se čitaju svake subote.
28 I mada ne nađoše na njemu nijedne smrtne krivice, tražiše od Pilata da ga pogubi.
29 I kad svršiše sve što je pisano za njega, skinuše ga s drveta i metuše ga u grob.
30 Ali ga Bog uskrsnu iz mrtvih.
31 I on se pojavljiva mnogo dana onima koji bejahu izišli s njim iz Galileje u Jerusalim, i
koji su sad svedoci njegovi pred narodom.
32 I mi vama javljamo dobru vest da je obećanje učinjeno ocima našim Bog ispunio nama,
deci njihovoj, uskrsnuvši Isusa,
33 kao što je napisano u drugom Psalamu: “Ti si sin moj, ja te danas rodih”.
34 A da ga je uskrsnuo iz mrtvih, da se više ne vrati u trulenje, to je ono što je on javio
govoreći: “Daću vama svete milosti Davidu obećane, milosti verne”.
35 Zato i na drugom mestu govori: “Nećeš dati da tvoj Svetac trulenje vidi!”
36 I David, posluživši rodu svome po volji Božjoj, umre i pridruži se ocima svojim, i vide
trulenje.
37 Ali onaj koga Bog uskrsnu, taj ne vide trulenja.
38 Znajte, dakle, ljudi, braćo, da se po njemu vama javlja oproštenje greha
39 i da će se svaki koji veruje po njemu opravdati od svega onoga, od čega se po zakonu
Mojsijevom ne mogoste opravdati.
40 Gledajte zato da ne dođe na vas ono što je kazano u prorocima:
41 “Gledajte, vi koji prezirete, čudite se i izgubite se; jer ću ja za vaših dana učiniti delo,
delo koje ne biste verovali ako vam ga neko iskazuje”.
42 Kad izlažahu iz sinagoge, moljahu ih da im se ove riječi u drugu subotu govore;
43 a kad se sabor raziđe, mnogi od Judeja i od pobožnih prozelita pođoše za Pavlom i za
Varnavom, koji se razgovoriše s njima, i preporučiše im da ostanu u milosti Božjoj.
44 U drugu subotu sabra se skoro ceo grad da čuje riječ Božju.
45 Kad Judeji videše mnoštvo naroda, napuniše se zavisti i opirahu se riječi Pavlovoj,
nasuprot govoreći i grdeći ga.
46 Pavle i Varnava rekoše im čisto: Vama je trebalo da se najpre javi riječ Božja, ali kad je
vi odbacujete i sami se smatrate da niste dostojni večnoga života, evo se obraćamo k
pagancima,
47 jer nam je tako zapovedi Gospod: “Postavih te da si svetlost narodima, i da nosiš spas
do krajnjih granica zemlje”.
48 Cuvši to, radovahu se paganci i slavljahu riječ Božju, i primiše veru svi koji bijahu
određeni za život večni.
49 Riječ se Božja širila po svoj okolini.
50 Ali Judeji podgovoriše pobožne viđene žene i starešine gradske, i izazvaše gonjenjen na
Pavla i Varnavu, i isteraše ih iz svoje zemlje.
51 A oni, otresavši na njih prašinu sa nogu svojih, pođoše u Ikoniju,
52 dok su učenici bili puni radosti i Duha Svetoga.
LB) Djela glava 14

1 U Ikoniji uđoše Pavao i Varnava zajedno u judejsku sinagogu, i govoriše tako da primi
veru veliko mnoštvo Judeja i Grka.
2 Međutim oni Judeji koji ne verovaše, podbuniše i razdražiše duhove paganaca na braću.
3 Ali oni ostaše dosta vremena govoreći otvoreno, utemeljeni u Gospodu, koji svedočaše
riječ milosti svoje, i davaše te se zbivahu znaci i čudesa rukama njihovim.
4 Narod se u gradu podeli: jedni bejahu za Judeje a jedni za apostole.
5 I kako se paganci i Judeji sa svojim glavarima spremahu da ih izgrde i da ih kamenuju,
6 doznavši za to, skloniše se Pavle i Varnava u gradove Likaonske, u Listru i u Dervu i u
okolinu njihovu,
7 i ondje javiše jevanđelje.
8 U Listri seđaše nemoćan u nogama jedan čovek, koji bijaše hrom od rođenja i ne bijaše
nikada hodio.
9 On slušaše govor Pavlov, i Pavle pogledajući na njega, i videći da ima veru da postane
zdrav,
10 reče jakim glasom: Ispravi se na noge svoje! I on skoči i prohoda.
11 Kad narod vide šta učini Pavle, podigoše svi glas svoj, govoreći likaonski: Bogovi u
obličju ljudi siđoše k nama!
12 I nazivahu Varnavu Jupiterom, a Pavla Merkurom, jer je on riječ vodio.
13 A sveštenik Jupitera, čiji hram bijaše na ulasku u grad, dotera junce i donese vence
pred vrata, i htedne da narod prinese žrtvu.
14 Kad za to čuše apostoli Varnava i Pavle, razdreše haljine svoje i skočiše među narod
vičući:
15 Ljudi, šta to činite? I mi smo ljudi kao i vi, i javljajući vam jevanđelje, molimo vas da se
okanite ovih lažnih stvari i da se obratite k Bogu živome, koji stvori nebo i zemlju i more i
sve što je u njima;
16 koji u prošlim naraštajima bijaše pustio sve narode da idu svojim putevima,
17 i opet ne ostavi sebe neposvedočena, čineći dobro, dajući vam s neba kišu i godine
rodne, dajući vam obilno i hrane i veselja za srca vaša.
18 I ovo govoreći, jedva uspeše da ustave narod da im ne prinosi žrtve.
19 Dođoše tad iz Antiohije i iz Ikonije neki Judeji, koji, podgovorivši narod, pošto zasuše
Pavla kamenjem, izvukoše ga iz grada misleći da je mrtav.
20 Ali se učenici njegovi skupiše okolo njega, i on usta i uđe u grad. Sutradan otputova sa
Varnavom u Dervu.
21 I propovedavši u onome gradu jevanđelje, i pošto pridobiše izvestan broj učenika,
vratiše se u Listru, u Ikoniju i u Antiohiju,
22 utvrđujući duše učenika i preporučujući im da ustraju u veri, i govoreći da ćemo kroz
mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje.
23 Učiniše da se postave starešine po svim crkvama, i pošto se moliše i postiše,
preporučiše ih Gospodu, u koga verovahu.
24 Prošavši zatim Pisidiju, dođoše u Pamfiliju.
25 javiše riječ Gospodnju u Pergi, i siđoše u Ataliju.
26 Odande otploviše u Antiohiju, odakle bijahu predani milosti Božjoj za delo koje
svršavahu.
27 Cim stigoše, sabraše crkvu i kazaše sve što učini Bog s njima, i kako otvori pagancima
vrata vere.
28 I ostaše ondje dosta dugo s učenicima.
LB) Djela glava 15

1 Neki ljudi koji bejahu došli iz Judeje, učahu braću govoreći: Ako se ne obrežete po
običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti.
2 Pavao i Varnava imaše s njima raspru i živu prepirku, i braća odrediše da Pavle i
Varnava i neki dru gi od njih idu gore u Jeruslaim k apostolima i starešinama, da urede to
pitanje.
3 I oni, pošto bijahu ispraćeni od crkve, proslediše put kroz Fenikiju i Samariju, kazujući
im o obraćenje paganaca, i dadoše veliku radost svoj braći.
4 Kad stigoše u Jerusalim, primiše ih crkva apostoli i starešine, i oni im kazaše sve što
učini Bog s njima.
5 Onda ustaše neki od stranke farisejske, koji bejahu primili veru, i govorahu da pagance
treba obrezati i zahtevati od njih da drže zakon Mojsijev.
6 Apostoli i starešine sabraše se da to izvide tu stvar.
7 I kako nasta duga raspra, usta Petar i reče: Ljudi, braćo! Vi znate da Bog od prvih dana
učini izbor između vas, da iz mojih usta čuju paganci riječ jevanđelja i da prime veru.
8 I Bog koji poznaje srca, posvedoči im, dajući im Duha Svetoga kao i nama,
9 i ne postavi nikakve razlike između nas i njih, očistivši verom srca njihova.
10 Sad dakle što iskušavate Boga i hoćete da metnute učenicima jaram na vrat, koji ni
ocevi naši ni mi ne mogosmo poneti?
11 Nego mi, milošću Gospoda Isusa Krista, verujemo da ćemo se spasiti isto kao i oni.
12 Onda ućutaše svi i slušaše Varnavu i Pavla, koji pripovedahu kolike znake i čudesa
učini Bog preko njih među pagancima.
13 Kad oni prestaše da govore, progovori Jakov, i reče:
14 Ljudi, braćo, poslušajte me! Simon kaza kako je Bog najpre pogledao na narode, da
izabere koji će od njih ime njegovo nositi,
15 i s tim se slažu riječi proroka, kao što je napisano:
16 “Zatim ću se vratiti i opali dom Davidov podignuti, opraviću razvaline njegove i na
novo ću ga uzdignuti,
17 da ostatak ljudi Gospoda traži a i svi narodi nad kojima ime moje se priziva, govori
Gospod koji sve to čini
18 i kome je sve to od iskona poznato”.
19 Zato ja velim da se ne prave teškoće pagancima koji se k Bogu obraćaju,
20 nego da im se piše da se čuvaju sramota idolskih i od bluda, i od udavljenih životinja i
krvi.
21 Jer Mojsije ima od starih vremena u svim gradovima ljude koji ga propovedaju, jer se
on čita svake subote u sinagogama.
22 Tada apostoli i starešine sa svom Crkvom nađoše za dobro da izaberu između sebe i
pošlju u Antiohiju s Pavlom i Varnavom, Judu, koji se zvaše Varsava, i Silu, ljude viđene
među braćom,
23 i dadoše im pismo ovako sastavljeno: “Apostoli, Starešine i Braća, braći iz paganstva u
Antiohiji, u Siriji i Kilikiji, pozdrav!
24 Kako smo čuli da neki od ljudi koji su od nas, izišli, a koji mi ne dadosno nikakav nalog,
smetaše vas govorima svojim i uznemiriše duše vaše,
25 to nađosmo za dobro, pošto se ovdje svi sabrasmo, da izaberemo izaslanike i da vam ih
pošaljemo s ljubljenim našim Varnavom i Pavlom,
26 s ovim ljudima koji su život svoj izložili za ime Gospoda Isusa Krista.
27 Poslasmo vam dakle Judu i Silu, koji će vam to i usmeno kazati.
28 Jer izgleda dobro Svetome Duhu i nama, da nikakvih tegoba ne mećemo na vas osim
ovih potrebnih:
29 da se čuvate mesa žrtvovanog idolima, krvi, udavljenih životinja i bluda -, od čega ćete
dobro činit da se čuvate. Budite zdravi!”
30 I oni, oprostivši se od Crkve, pođoše u Antiohiju i predaše poslanicu sabranom narodu.
31 Kad je oni pročitaše, obradovaše se utesikoju im ona davaše.
32 A Juda i Sila, koji bejahu i proroci, mnogim govorima utešiše i utvrdiše braću.
33 I pošto bijahu onamo neko vreme, otpustiše ih braća s mirom k onima koji ih bijahu
poslali.
34 Ali Sila nađe za dobro da ostane onamo.
35 Pavle i Varnava ostaše u Antiohiji, učeći i javljajući s mnogim drugima dobru vest riječi
Gospodnje. Timotej - Viđenje Pavlovo u Troadi
36 Posle nekoliko dana reče Pavle Varnavi: Da se vratimo i da obiđimo braću po svim
gradovima po kojima propovedasmo riječ Gospodnju, da vidimo kako žive.
37 Varnava htedne da uzmu sa sobom i Ivana, prozvanog Marka,
38 ali Pavle smatraše za dobro da ne uzmu sa sobom onoga koji je još u Pamfiliji bio
odstupio od njih i ne bijaše išao s njima na delo.
39 Tako posade raspra, i oni se razdvojiše i Varnava uzevši Marka otplovi u Kipar.
40 Pavle izabra Silu i ode na put preporučen od braće milosti Božjoj.
41 On proputova Siriju i Kilikiju, utvrđujući Crkve.
LB) Djela glava 16

1 Posle toga pođe u Derbu i u Listru, i gle, ondje bijaše neki učenik po imenu Timotej, sin
jedne žene Judejke i oca Grka.
2 Za njega dobro svedočahu braća u Listri i Ikoniji.
3 Ovoga namisli Pavle da uzme sa sobom, i uze ga i obreza, radi Judeja koji bejahu u onim
mestima, jer svi znadijahu da mu otac bijaše Grk.
4 I kad prolažahu po gradovima, preporučivahu braći da drže uredbe apostola i starešina
iz Jerusalima,
5 i crkve se utvrđivahu u veri i njihov se broj iz dana u dan povećavaše.
6 Ali pošto ih Duh Sveti spriječi da propovedaju riječ u Aziji, pređoše Frigiju i Galatijsku
zemlju.
7 Kad stigoše blizu Mizije htedoše da idu u Vitiniju, ali im Duh Isusov ne dade.
8 Prođoše tad Miziju i siđoše u Troadu.
9 Preko noći imao je Pavle jedno viđenje. Pojavi mu se jedan čovek iz Makedonije i izriče
mu ovu molbu: Pređi u Makedoniju, pomozi nam!
10 Posle tog Pavlovog viđenja, gledasmo odmah da pođemo u Makedoniju, zaključivši da
nas Gospod pozva da tamo propovedamo jevanđelje.
11 Polazivši iz Troade, uputismo se u Samotrakiji i sutradan se iskrcasmo u Neapolj.
12 Odande pođosmo u Filipe, koji je prvi grad jednog Makedonskog naselje (rimsko). U
onom gradu ostadosmo nekoliko dana.
13 U dan subotni iziđosmo iz grada k reci, gdje se nadasmo da ćemo naći jednu bogomolju.
Sedosmo i razgovarasmo sa ženama koje se bejahu tu sabrale.
14 Jedna od njih, po imenu Lidija, prodavačica skerleta iz grada Tijatire, bijaše žena
bogobojazna, i ona slušaše. Gospod otvori srce njezino da pazi na Pavlove riječi.
15 A kad se krsti ona i kuća njezina, moljaše nas govoreći: Ako me cenite da sam verna
Gospodu, uđite u moju kuću i ostanite u njoj. I prinudi nas da ostanemo.
16 Kako iđasmo na molitvu, srete nas jedna sluškinja koja imaše duh pogađački i vračajući
donošaše veliki dobitak svojim gospodarima.
17 Ona iđaše za Pavlom i za nama i vikaše govoreći: Ovi su ljudi sluge Boga najvišega, koji
vam javljaju put spasenja!
18 Ona ovako činjaše nekoliko dana. Kad se Pavlu to dosadi, okrenu se, i reče duhu:
Zapovedam ti imenom Isusa Krista, iziđi iz nje! I on iziđe u taj čas.
19 Kad njezini gospodari videše da je prestala nada njihovog dobitka, Uzeše Pavla i Silu i
odvukoše ih na trg k zvaničnicima,
20 i dovedavši ih pred pretore, rekoše: Ovi ljudi mute naš grad; oni su Judeji,
21 koji propovedaju običaje koje mi, koji smo Rimljani, ne smemo ni da primimo ni da
sledujemo.
22 I podiže se i narod na njih, i pretori, pošto učiniše da im se na silu svuku haljine,
zapovediše da se išibaju.
23 Pošto ih dobro izbiše, baciše ih u tamnicu, i narediše tamničaru da ih strogo čuva.
24 Primivši tu zapovest, tamničar ih baci u unutarašnju tamnicu i metnu im okove na
noge.
25 Oko ponoći moljahu se Pavle i Sila i pevahu hvale Bogu, a sužnji ih slušahu.
26 Odjednom tako se zatrese zemlja da se pomeri temelj tamnički, i tog istog časa otvoriše
se sva vrata, i svima spadoše okovi.
27 Tamničar se probudi, i kad vide otvorena vrata tamnička, izvadi mač da se ubije,
misleći da su sužnji pobegli.
28 Ali Pavle povika jakim glasom: Ne čini sebi zla, svi smo mi ovdje!
29 Tamničar, zaiskavši sveću, ulete i drhćući pripade k Pavlu i Sili,
30 izvede ih van i reče: Gospodo, što treba da činim da se spasem?
31 Odgovoriše Pavle i Sila: Veruj u Gospoda Isusa Krista i bićeš spasen ti i ceo dom tvoj.
32 I javiše riječ Gospodnju njemu i svima koji bejahu u domu njegovu.
33 On ih uze sa sobom u onaj sat noći, opra im rane, i krsti on i svi njegovi.
34 Uvede ih zatim u svoj dom, posluži ih jelom, i radova se sa svim domom svojim što
verova u Boga.
35 Kad svanu, poslaše pretori stražare da poruče tamničaru da pusti one ljude.
36 I tamničar kaza Pavlu ovo: Poslaše pretori da se pustite. Sad dakle, iziđite i idite s
mirom.
37 Ali Pavle reče stražarima: Pošto nas javno izbiše i bez suda, nas, ljude Rimljane, baciše
u tamnicu, sad hoće tajno da nas puste? Ne tako, nego sami neka dođu i puste nas.
38 Stražari kazaše to pretorima, i ovi se uplašiše kad čuše da su to Rimljani,
39 i dođoše da ih umire, i pustiše ih, moleći ih da iziđu iz grada.
40 Kad oni iziđoše iz tamnice, dođoše k Lidiji i, pošto videše i utešiše braću, otidoše.
LB) Djela glava 17

1 Prošavši Amfipolj i Apoloniju, Pavle i Sila stigoše u Solun, gdje su Judeji imali jednu
sinagogu.
2 Po običaju svome, Pavle uđe u nju, i tri je subote raspravlja s njima o Pismu,
3 pokazujući i dokazujući im da je trebalo da Krist postrada i uskrsne iz mrtvih. I Isus,
koga ja, reče, vama propovedam, on je koji je Krist.
4 Neki se od njih uveriše i pristaše s Pavlom i Silom, a tako isto i veliko mnoštvo pobožnih
Grka i nemalo viđenih žena.
5 Ali zavidni Judeji uzeše neke zle ljude iz prostoga naroda, skupiše svet i uzbuniše grad.
Pođoše na kuću Jasonovu, i tu tražahu Pavla i Silu, da ih izvedu pred narod.
6 A kad njih ne nađoše, pritegoše Jasona i neke od braće pred zvaničnike gradske, vičući:
Ovi ljudi što zamutiše ceo svet, dođoše i ovdje,
7 i Jason ih primi. Oni svi rade protiv carevih zapovesti, govoreći da ima drugi kralj, Isus.
8 Tim riječima smutiše oni narod i zvaničnike, koji to čuše,
9 koji ne pustiše Jasona i ostale nego pošto primiše jemstvo od njih.
10 Braća odmah noću otpraviše Pavla i Silu u Veriju. I oni došavši onamo, uđoše u
judejsku sinagogu.
11 Ti Judeji bijahu plemenitiji od onih u Solunu. Oni primiše riječ svim srcem, i svaki dan
proučavahu Pisma, da vide je li tačno ono što im se kazivaše.
12 Tako primiše veru mnogi od njih kao i mnoge viđenije grčke žene i mnogi ljudi.
13 Ali kad Solunski Judeji doznaše da Pavle i u Veriji propoveda riječ Božju, dođoše onamo
da razdraže i uzbune narod,
14 i braća onda odmah otpraviše Pavla u primorje; a Sila i Timotej ostaše u Veriji. Pavle u
Ateni - Propoved na Areopagu
15 Pratioci Pavlovi ispratiše ga do Atine, i primivši zapovest za Silu i Timoteja da dođu što
brže k njemu, vratiše se.
16 Dok ih Pavle čekaše u Ateni, razdraži se duh njegov u njemu, gledajući taj grad pun
idola.
17 On govoraše s Judejima i s bogobojaznim ljudima u sinagogi, a na trgu svaki dan s
onima s kojima se sretaše.
18 Neki od epikurejskih i stojičkih filosofa stadoše razgovorati s njim, i jedni od njih
govorahu: Šta hoće ovaj govorxija? A drugi, čujuć da propoveda Isusa i uskrsenje,
govorahu: Izgleda da tuđe bogove propoveda.
19 Pa ga uzeše i odvedoše na Areopag, govoreći: Možemo li znati kakva je to nova nauka
što ti kazuješ?
20 Jer nešto novo mećeš u uši naše. Hoćemo dakle da znamo šta to može biti.
21 A svi Atinjani i stranci koji prebivahu u Atini provođahu svoje vreme samo u govorenju
i u slušanju novosti.
22 Pavle, stojeći nasred Areopaga, reče: Ljudi Atinjani! Po svemu vidim da ste vrlo
pobožni;
23 jer prolazeći vašim gradom, i motreći vaše svetinje, nađoh i oltar na kome je napisano:
“Bogu nepoznatome!” Ono što vi ne poznajući poštujete, to je ono što ja vama javljam.
24 Bog koji je stvorio svet i sve što je u njemu, on, koji je gospodar neba i zemlje, ne živi u
rukotvorenim hramovima.
25 Njemu ne služe ruke čovečje, kao da bi mu što trebalo, njemu, koji sam daje svima život
i disanje i sve.
26 On je učinio da svi ljudi, koji su svi od jedne krvi izišli, žive po svemu licu zemaljskome,
odredivši trajanje vemena i granice njihovih stanova;
27 on je hteo da oni traže Gospoda, i da se trude da ga nađu, mada nije daleko ni od
jednoga od nas,
28 jer u njemu imamo životi pokrete i biće. To i neki od vaših pesnika rekoše: “Mi smo rod
njegov” ... (To se čita u jednoj pesmi Aratusa iz Kilikije koji je živeo tri veka pre Krista.)
29 Kad smo dakle rod Božji, nemamo da mislimo da Božanstvo liči zlatu ili srebru ili
kamenju istesanom veštinom i radom ljudi.
30 Ne vodeći računa o vremenima neznanja, javlja sad Bog svim ljudima da oni imaju da
se pokaju;
31 jer je on odredio dan u koji će celome svetu suditi po pravdi, preko čoveka koga utvrdi,
o čemu dade svima pouzdan dokaz, uskrsnuvši ga iz mrtvih...
32 Kad čuše riječ o uskrsenju iz mrtvih, tad se jedni rugahu, a jedni rekoše: Slušaćemo te o
tome drugi put. -
33 Tako Pavle otide od njih.
34 Ali neki ljudi ipak pristaše uza nj i primiše veru, kao Dionisije Areopagit, jedna žena po
imenu Damara i drugi s njima.
LB) Djela glava 18
1 Pavle otputova zatim iz Atine u Korint.
2 Tu nađe Judejina, po imenu Akvilu, rodom iz Ponta, koji bijaše skoro došao iz Italije sa
ženom svojom Priskilom (jer Klaudije bijaše izdao zapovest da se svi Judeji isele iz Rima).
On se združi s njima,
3 i kako bijaše od istoga zanata osta kod njih na radu (oni su pravili šatore).
4 Pavle govoraše svake subote u sinagogi i uveravaše Judeje i Grke.
5 Ali kad Sila i Timotej stigoše iz Makedonije, predade se Pavle sav riječi, da svedočeći
Judejima da Isus jeste Krist.
6 I kako se oni protivljahu i huljahu, on otrese svoje haljine i reče im: Krv vaša na vaše
glave! Ja sam čist od nje, i od sada ću ići pagancima.
7 Izišavši odande otide u kuću nekoga Justa, koji poštovaše Boga, i čija kuća bijaše blizu
sinagoge.
8 Ali Krisp, glavar sinagoge, verova u Gospoda sa svim domom svojim, ali i mnogi
Korinćani koji bijahu slušali Pavla verovaše i krstiše se.
9 Gospod reče Pavlu noću u jednom viđenju: Ne boj se nego govori, i da ne ućutiš;
10 jer sam ja s tobom, i niko neće na te ruke metnuti da ti zlo čini, jer ja imam mnogo
naroda u ovom gradu.
11 On osta ondje godinu i šest meseci, učeći riječ Božju među njima.
12 Kad Galion bijaše prokonzul u Ahaji, podigoše se Judeji na Pavla i dovedoše ga na sud,
13 govoreći: Ovaj čovek nagovara ljude da poštuju Boga na način koji protiv Zakona.
14 A kad Pavle htedne da otvori usta, reče Galion Judejima: Da se radi o kakvoj nepravdi ili
o kakvom zlom delu, po dužnosti bih vas, Judeji, saslušao,
15 ali ako se radi o prepiranjima za riječi, i za neka imena i vaš zakon, to se samo vas time,
a ja sudija tome neću da budem.
16 I otpravi ih iz suda.
17 Onda svi uhvatiše Sostena, glavara sinagoge, i izbiše ga pred sudom, a da Galion nije za
to ništa mario.
18 Pavle osta još dosta dugo u Korintu. Najazad oprosti se s braćom i otplovi u Siriju s
Priskilom i Akvilom, pošto ostriže glavu u Kenhreji, jer se bijaše zavetovao.
19 Stigoše u Efes, gdje Pavle ostavi svoje drugove. Ušavši u sinagogu, razgovori se s
Judejima,
20 koji ga moliše da ostane više vremena kod njih. Ali on ne htede,
21 nego se oprosti s njima govoreći: Ako Bog htede vratiću se opet k vama. I otputova iz
Efesa.
22 Iskrcavši se u Æezareji, pope se u Jerusalim, i pošto pozdravi crkvu, siđe u Antiohiju.
23 Pošto provede neko vreme u Antiohiji, pođe Pavle opet na put i prođe redom Galatijsku
zemlju i Frigiju, utvrđujući sve učenike.
24 U Efesu dođe jedan Judejin, po imenu Apolos, rodom iz Aleksandrije, čovek riječit i
silan u Pismima.
25 Ovaj bijaše upućen na put Gospodnji i govoreći duhom, govoraše i učaše pravo o Isusu,
mada su znali samo Ivanovo krštenje.
26 I on poče slobodno propovedati u sinagogi. Kad ga čuše Akvila i Priskila, primiše ga i
još mu bolje izložiše put Gospodnji.
27 I kako htedne da pređe u Ahaju, braća su ga hrabriše na to i pisaše učenicima da ga
prime lepo. I on, došavši onamo, posta, Božjom milošću, vrlo koristan onima koji bijahu
primili veru;
28 jer silno nadvlađivaše Judeje, jednako pred narom dokazujući iz Pisma da Isus jeste
Krist. Judejski zaklinjači - Pobuna srebrara Dimitrija
LB) Djela glava 19
1 Dok je Apolos bio u Korintu, prolazeći kroz gornje zemlje, dođe Pavle u Efes. Našavši tu
neke učenike,
2 reče im: Jeste li primili Duha Svetoga kad ste postali vernici? A oni mu rekoše: Nismo ni
čuli da postoji Duh Sveti.
3 On im reče: Kojim se krštenjem dakle krstiste? - Odgovoriše mu: Krštenjem Ivanovim.
4 Tad Pavle reče: Ivan krsti krštenjem pokajanja, govoreći narodu da veruje u onoga koji
će za njim doći, to jest u Isusa Krista.
5 Kad to čuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa.
6 A kad Pavle položi ruke na njih, siđe Duh Sveti na njih, i oni govorahu jezike i proricahu.
7 A bijaše njih svega oko dvanaest.
8 Posle toga Pavle uđe u sinagogu, gdje slobodno govori. On tri meseca učaše o stvarima
kraljevstva Božjega, nastojeći da uverava one koji ga slušahu.
9 Ali kako neki od njih ostajahu tvrdi i nepoverljivi, grdeći pred narodom put Gospodnji,
odstupi od njih, odluči učenike, i učaše svaki dan u školi nekog Tirana.
10 To je trajalo dve godine, tako da svi koji življahu u Aziji, i Judeji i Grci, slušaše riječ
Gospodnju.
11 I Bog činjaše velika čudesa rukama Pavlovim,
12 tako da su i rublje i ubruse koji bijahu dodirnuli telo njegovo nosili na bolesnike, i oni
se isceljivahu od bolesti, i duhovi zli izlažahu iz njih.
13 Neki zaklinjači, skitnice judejske , pokušaše da nad onima u kojima bejahu zli duhovi
prizovu ime Gospoda Isusa govoreći: Zaklinjem vas Isusom koga Pavle propoveda!
14 Koji ovo činjahu bejahu sedam sinova Skeve, Judejina, prvosveštenika.
15 Zli duh im odgovori: Isusa poznajem i Pavla znam, ali vi ko ste?
16 I čovek u kome bijaše zli duh skoči na njih, nadvlada ih i pritište ih poda se, tako da goli
i izranjeni utekoše iz one kuće.
17 Za to doznaše svi Judeji i Grci koji bijahu u Efesu, i sve njih obuze strah, i veličaše se
ime Gospoda Isusa;
18 i mnogi od onih što verovahu, dolažahu da ispovedaju i kazuju šta bijahu uradili,
19 i neki od onih koji se bijahu bavili čaranjem, skupivši knjige svoje spališe ih pred
svima, a računa se da su vredele pedeset tisuća srebrnaka.
20 Tako riječ Gospodnja napredovaše u moći i u snazi.
21 Pošto se ovo svrši, namisli Pavle da ide u Jerusalim, prolazeći kroz Makedoniju i Ahaju,
i reče: Pošto budem tamo, treba da vidim i Rim.
22 I posla u Makedoniju dvojicu od svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, a on osta neko
vreme u Aziji.
23 U to vreme podiže se velika buna zbog puta Gospodnjega.
24 Neki Dimitrije, kujunxija, građaše srebrne Dijanine hramove i davaše svojim radnicima
velike zarade.
25 On njih skupi zajedno sa drugima od istoga zanata i reče im: Ljudi, vi znate da od ovoga
zanata zavisi naše blagostanje.
26 i vi vidite i čujete da ne samo u Efesu, nego gotovo po svoj Aziji, ovaj Pavle uveri i
odvrati mnogo sveta, govoreći da bogovi koji se rukama čovečjim grade nisu bogovi.
27 Opasnost koja od toga preti nije samo u tome što će se naš zanat upropastiti, nego se
neće mariti ni za hram velike boginje Dijane, i propašće veličanstvo one koju sva Azija i
ceo svet poštuje.
28 Kad oni to čuše, napuniše se gneva i stadoše vikati: Velika je Dijana Efeska!
29 Sav se grad uzbuni. Oni svi skupa navališe u pozorište, vukući na silu Gaja i Aristarha,
Makedonce, suputnike Pavlove.
30 Pavle htede da se pokaže pred narodom, ali ne dadoše mu učenici;
31 a i neki od Asijarhi (Asijarhi činovnici koji vršahu nadzor nad verskim stvarima i nad
javnim igrama.) koji mu bejahu priajtelji, poručiše mu da ne ide u pozorište.
32 Jedni vikahu jedno a drugi drugo, jer je u zboru bilo zabune, a veći deo i ne znaše zašto
su se skupili.
33 Tad izvukoše iz naroda Aleksandra, koga Judeji gurahu, i Aleksandar dajući znak
rukom, htede da govori narodu.
34 Ali kad ga prepoznaše da je Judejin, svi su u jedan glas skoro dva sata vikali: Velika je
Dijana Efeska!
35 Međutim zvaničnik, utišavši narod, reče: Ljudi Efesci! Ko je taj čovek koji ne zna da je
grad Efes čuvar hrama velike boginje Dijane, i njene nebeske slike?
36 Kad to ne može niko odreći, valja da budete mirni i ništa naglo da ne činite.
37 Jer vi dovedoste ove ljude koji niti su hram Dijanin oskvrnuli, niti vređaju našu
boginju.
38 A Dimitrije i radnici njegovi ako imaju kakvu tužbu, ima sudova a ima i prokonsul, pa
neka tuže jedan drugoga.
39 Ako li što drugo ištete, neka se izvidi na zakonitoj skupštini;
40 jer možemo da budemo tuženi mi za bunu za ono što je danas bilo, i ničim ne bismo
mogli opravdati ovaj zbor. Pošto to reče, raspusti zbor. Makedonije - U Troadi - Uskrsenje
Evtiha - U Tiru: rastanak sa učenicima - U Ptolemaidi - U Æesariji - Agavo
LB) Djela glava 20

1 Pošto se utiša buna, dozva Pavle učenike i ohrabrivši ih i oprostivši se s njima, otputova
u Makedoniju.
2 On prođe kroz tu zemlju dajući mnoge savete učenicima.
3 Posle pođe u Grčku, gdje osta tri meseca. Kad pak htedne da se ukrca za Siriju, spremiše
mu Judeji zamku. Tad se on reši da se vrati natrag preko Makedonije.
4 Do Azije imali su da ga prate Sosipatar sin Pirov iz Verije, Aristarh i Sekund iz Soluna,
Gaj iz Derve i Timotej, Tihik, i Trofim iz Azije.
5 Ovi otiđoše napred i čekaše nas u Troadi,
6 a mi se posle Dana beskvasnih hlebova ukrcasmo u Filipima, i posle pet dana dostigosmo
ih u Troadi, gdje ostasmo sedam dana.
7 U prvi dan nedelje sabrasmo se da lomimo hleb. Pavle, koji je sutradan imao da se krene
i razgovoraše se sa učenicima, proteže svoj govor do ponoći.
8 U gornjoj sobi, gdje se bejasmo sabrali, bilo je mnogo sveća.
9 Jedno momče, po imenu Evtih, koje je sedelo na prozoru, zaspa tvrdo za vreme dugog
Pavlovog govora. Savladan od sna, pade dole s trećega sprata i digoše ga mrtva.
10 Ali Pavle, sišavši, natkuči se nad njim i uze ga na ruke govoreći: Ne bunite se jer je duša
njegova u njemu.
11 Zatim, kad se opet pope gore, prelomi hleb i pojede, i još dugo govori do same zore, i
onda otide.
12 A momče dovedoše živo, i to im bi od velike vrlo utehe.
13 Mi se pre Pavla odvezosmo lađom u As, gdje se dogovorismo da ga sačekamo, jer je on
trebao da prevali put pešice.
14 Kad nas on dostiže u Asu, uzesmo ga sa sobom i krenusmo se u Metilinu.
15 Odande, ploveći morem, dođosmo sutradan prema Hiju; drugi dan krenusmo u Samos,
a sutradan stigosmo u Milet.
16 Jer Pavle odredi da mimoiđemo Efes, da ne bi dangubio u Aziji, jer hitaše da, po
mogućnosti, o Pedesetnici stigne u Jeruzalim.
17 Ali iz Mileta posla Pavle u Efes po starešine crkvene,
18 i kad oni k njemu dođoše, reče im: Vi znate od prvoga dana kad dođoh u Aziju kako s
vama jednako bejah,
19 služeći Gospodu sa svakom poniznošću, sa suzama i usred napasti judejskih zamki.
20 Znate da vam nisam krio ništa od onoga što bi vam moglo biti korisno i da se nisam
ustezao da vam propovedam i da vas poučavam pred narodom i po kućama,
21 javljajući i Judejima i Grcima pokajanje k Bogu i veru u Gospoda našega Isusa Krista.
22 I sad evo ja, svezan duhom, idem u Jerusalim, ne znajući šta će mi se u njemu dogoditi,
23 osim što mi se Duh Sveti iz grada u grad javlja, govoreći da me okovi i nevolje čekaju.
24 Ali ja ne marim za svoj život, kao da bi bi mi on dragocen bio, nego se brinem da svršim
s radošću trku svoju i službu koju primih od Gospoda Isusa, da propovedam jevanđelje
milosti Božje.
25 I evo sad znam da mog lica više nećete videti, svi vi po kojima prolazih propovedajući
kraljevstvo Božje.
26 Zato vam danas kažem da sam čist od krvi sviju vas,
27 jer vam javih celu Božju volju i ništa od vas ne sakrih.
28 Pazite dakle na sebe i na celo stado u kome vas Duh Sveti postavi episkopima, da pasete
Crkvu Gospodnju, koju on steče krvlju svojom.
29 Ja znam da će po odlasku mome ući među vas grabljivi vuci, koji neće štedeti stada,
30 i da će se između vas pojaviti ljudi koji će opake stvari činiti, da odvuku učenike za
sobom.
31 Bdite zato, i opominjite se da tri godine dan i noć ne prestajah učiti sa suzama svakoga
od vas.
32 I sad vas, braćo, predajem Bogu i riječi milosti njegove; Onome koji može nazidati i dati
vam nasleđe među svima osvećenima.
33 Srebra ili zlata ili ruha ničijeg ne zaželeh.
34 Sami znate da potrebi mojoj i onih koji su sa mnom bili poslužiše ove ruke moje.
35 U svemu vam dadoh izgled da tako radeći treba podržati one koji su slabi, i pamtiti
riječi Gospoda Isusakoje on reče: “Više ima radosti u davanju nego li u primanju”.
36 Ovo rekavši, kleče na kolena i pomoli se sa svima njima.
37 Svima udariše suze na oči i, zagrlivši Pavla, celivahu ga,
38 žalosni najviše za riječ koju reče da više neće videti lica njegova, - i otpratiše ga na
lađu.
LB) Djela glava 21

1 Pošto se oprostismo od njih, ukrcasmo se i pođosmo pravo na Kos, drugi dan na Rod, a
odande u Pataru,
2 i našavši lađu koja je polazila u Fenikiju, uđosmo u nju i odvezosmo se.
3 Kad nam se ukaza Kipar, ostavismo ga na levo, nastavljajući put pored obale Sirske, i
pristadosmo u Tiru, jer je ondje trebalo da se istovari lađa.
4 Nađosmo učenike i ostasmo ondje sedam dana. Duhom nadahnuti govorahu oni Pavlu da
ne ide u Jerusalim.
5 Ali kad se navrši sedam dana, krenusmo dalje; i ispratiše nas svi sa ženama i decom do
iza grada. Kleknuvši na obalu pomolismo se,
6 i oprostivši se jedan s drugim uđosmo u lađu, a oni se vratiše svojim kućama.
7 Završujući plovljenje iz Tira stigosmo u Ptolemaidu, gdje se pozdravismo s braćom i
ostadosmo s njima jedan dan.
8 Sutradan prosledismo put i dođosmo u Æesariju. Ušavši u kuću Filipa Jevanđelista, koji
bijaše jedan od sedmorice, ostasmo kod njega.
9 On imaše četiri kćeri device koje proricahu.
10 Stojeći mi pak ondje više dana, siđe iz Judeje jedan prorok, po imenu Agav,
11 koji došavši k nama, uze pojas Pavlov, sveza svoje ruke i noge, i reče: Evo što Duh Sveti
govori: Coveka, čiji je ovaj pojas, ovako će svezati Judeji u Jerusalimu, i predaće ga u ruke
pagancima.
12 Kad to čusmo molismo Pavla i mi i oni koji bijahu iz onoga mesta, da ne ide u Jerusalim.
13 Ali on odgovori: Što plačete i cepate mi srce? Gotov sam ne samo svezan biti, nego i
umreti u Jerusalimu za ime Gospodina Isusa.
14 I kako se on ne davaše odvraćati, umirismo se i rekosmo: Neka bude volja Gospodnja!
15 Posle tih dana spremismo što nam trebaše za put i krenusmo u Jerusalim.
16 S nama pođoše još i neki učenici iz Æesarije, i vodiše nas nekom Mnasonu iz Kipra,
starom učeniku, kod koga smo imali da stanujemo. podbunjuju narod - Pavle zlostavljen
od naroda - Hapšenje Pavla
17 Kad stigosmo u Jerusalim, primiše nas braća radosno.
18 Sutradan Pavle pođe s nama k Jakovu, i tu se skupiše sve starešine.
19 Pozdravivši se s njima, kaza on redom šta učini Bog u pagancima preko njegove službe.
20 A oni, čuvši to, hvaljahu Boga, pa mu rekoše: Ti vidiš, brate, koliko je tisuća Judeja koji
primiše veru, i svi su revni za zakona.
21 Ali su oni sad čuli da ti učiš otpadanju od zakona Mojsijeva sve Judeje koji žive među
pagancima, kazujući im da ne treba obrezivati sinove niti se držati predanja.
22 Šta ćemo dakle sad? - Narod će se bez sumnje sabrati, jer će čuti da si došao.
23 Učini zato ovo što ćemo ti reći: U nas ima četiri čoveka koji su se zavetovali Bogu.
24 Uzmi njih i očisti se s njima, i potroši na njih neka ostrigu glave svoje, i svi će doznati
da ono što su čuli za tebe nije istina, nego da i sam držiš zakon i živiš po njemu.
25 A za pagance koji primiše veru mi smo rešili i pisali im da oni to ništa ne drže, osim da
se čuvaju od mesa žrtvovanog idolima, od krvi, udavljenih životinja i od bluda.
26 Tada Pavle uze one ljude, očisti se, i sutradan uđe u hram da javi dan kad će se izvršiti
očišćenje i prinese žrtva za svakoga od njih.
27 Kad je imalo da se navrši sedam dana, Azijski Judeji videvši Pavla u hramu, pobuniše
sav narod, i metnuše ruke na njega,
28 vičući: Ljudi, Izraelci, u pomoć! Evo čoveka koji protiv naroda i zakona, i protiv ovog
mesta uči sve svuda, pa još i Grke uvede u hram, i oskvrni ovo sveto mesto.
29 Jer oni bejahu videli s njim u gradu Trofima iz Efesa, za koga mišljahu da ga je Pavle
uveo u Hram.
30 Ceo se grad uzbuni i navali sa sviju strana, i uhvativši Pavla, izvukoše ga napolje iz
hrama, i odmah se zatvoriše vrata.
31 I kako htedoše da ga ubiju, dođe glas k tribunu kohorte, da se pobuni sav Jerusalim.
32 On odmah uze vojnike i centurione i dotrča na njih. A oni, videvši tribuna i vojnike
prestaše biti Pavla.
33 Tribun mu se približi, uze ga, i zapovedi da ga metnu u dvoje verige, pa upita ko je on i
šta je učinio.
34 Ali jedni vikahu jedno a drugi drugo po narodu, i kako ne mogaše od bune ništa pravo
da razume, zapovedi da ga odvedu u tvrđavu. (Tvrđava Antonija u kojoj je smešten bio
rimski garnizon. Ova je tvrđava ležala više hrama. Zato je trebalo ići uz st
35 Kad Pavle bi na stepenicama, moraše ga vojnici nositi od sile naroda.
36 Jer za njim je iđaše mnoštvo naroda vičući: Da se pogubi! građanin
37 Na samom ulazu u tvrđavu reče Pavle tribunu: Je li mi slobodno da ti rečem nešto?
Tribun mu odgovori: Zar znaš grčki?
38 Nisi li ti onaj Egipćanin koji pre neki dan podbuni i odvede u pustinju četiri tisuće
razbojnika?
39 Ja sam Judejin -, reče Pavle -, iz Tarsa u Kilikiji građanin grada koji nije nepoznat.
Molim te dopusti mi da govorim narodu.
40 Pošto mu tribun to dopusti, stade Pavle na stepeništu i mahnu rukom na narod. Nasta
velika tišina i Pavle progovori jebrejski i reče:
LB) Djela glava 22

1 Ljudi, braćo i ocevi! Cujte što imam sad na obranu svoju da vam kažem.
2 Kad čuše da im jevrejski progovori, nastade još veća tišina. I Pavle reče:
3 Ja sam Judejin rođen u Tarsu kilikijskome, ali sam odgojen u ovome gradu, kod nogu
Gamalilovih, naučen tačnom poznavanju zakona otaca naših i bejah revnitelj Božji, kao
što ste vi svi danas.
4 Ja tu nauku (Kristovu.) smrtno gonih, vežući i predajući u tamnicu i ljude i žene.
5 Svedoci su mi prvosveštenik i ceo sabor starešina. Ja sam i poslanice primao na braću u
Damasku, da svezane dovedem u Jerusalim one što bejahu onamo, da se kazne.
6 Idući putem i približujući se Damasku, oko podne odjednom blesnu velika svetlost s
neba okolo mene.
7 Padoh na zemlju i čuh glas koji mi govori: Savle, Savle, zašto me goniš?
8 A ja odgovorih: Ko si ti, Gospode? A on mi reče: Ja sam Isus Nazarećanin, koga ti goniš.
9 Oni koji bijahu sa mnom videše svetlost i uplašiše se, ali ne čuše glasa koji mi govoraše.
10 I ja rekoh: Šta ću činiti, Gospode? - A Gospod mi reče: Ustani, idi u Damask i tamo će ti
se kazati sve što treba da činiš.
11 I kako od one silne svetlosti ništa nisam video, uhvatiše me za ruku oni koji bijahu sa
mnom, i dođoh u Damask.
12 Neki Ananija, čovek pobožan po zakonu, dobro posvedočen od sviju Judeja koji žive u
Damasku,
13 dođe k meni i reče mi: Savle brate, progledaj! I u taj čas povrati mi se vid i pogledah na
nj.
14 On reče: Bog otaca naših odredi te da poznaš volju njegovu i da vidiš Pravednika, i da
čuješ glas iz usta njegovih,
15 jer ćeš mu biti svedok pred svim ljudima za ovo što si vidio i čuo.
16 I sad što oklevaš? Ustani, krsti se i operi se od greha svojih, prizvavši ime Gospodnje.
17 Pošto se vratih u Jerusalim, dok se moljah u hramu, dođoh u zanos,
18 i videh Gospoda koji mi govori: Pohitaj da iziđeš iz Jerusalima, jer oni neće primiti
svedočanstva tvoga za mene!
19 I ja rekoh: Gospode, sami znaju da sam ja metao u tamnice i bio po sinagogama one koji
u te veruju,
20 i kad se prolivaše krv Stefana, svedoka tvoga, i ja tu bejah i pristajah na smrt njegovu i
čuvah haljine onih koji ga ubijahu.
21 Tad mi on reče: Idi, poslaću te daleko k narodima...
22 Oni ga slušaše do ove riječi, ali tada podigoše glas govoreći: Uzmi sa zemlje takvog
čoveka! Nije on dostojan da živi!
23 I oni vikahu i zbacivahu haljine svoje i bacahu prašinu u vazduh.
24 Tribun zapovedi da se Pavle odvede u tvrđavu, i da neka ga batinama muče, da se sazna
zašto su toliko vikali na njega.
25 Kad ga pritegoše da ga išibaju, reče Pavle centurionu koji bijaše ondje: Zar vi možete
išibati rimskog građanina?, i još bez suda?
26 Kad to ču centurion, priđe k tribunu da ga izvesti, govoreći mu: Šta to činiš?, ovaj je
čovek Rimljanin.
27 Pristupivši k njemu, reče tribun Pavlu: Kaži mi jesi li ti Rimljanin? Jesam - odgovori
Pavle.
28 A tribun odgovori: Za veliku cenu sam ja to građanstvo dobio. - A ja sam se u njemu
rodio, - reče Pavle.
29 Tada odstupiše odmah od njega oni što su imali da ga muče, i tribun, videći da je on
Rimljanin, uplaši se što ga bijaše dao svezati. Pavle pred judejskim saborom
30 Sutradan želeći tačno znati zašto ga Judeji tuže, pusti ga tribun iz okova, zapovedi da
se saberu prvosveštenici i ceo njihov sinedrion, i izvodivši Pavla, postavi ga usred njih.
LB) Djela glava 23

1 Gledajući pravo u sinedrion reče Pavle: Ljudi, braćo! Ja sam se u potpuno dobroj savesti
vladao pred Bogom do samih ovih dana...
2 Prvosveštenik Ananija zapovedi onima koji bejahu blizu njega da ga udare po ustima.
3 Tada mu Pavle reče: Tebe će Bog udariti, zide okrečeni! Ti sediš da mi sudiš po zakonu, i
ti prestupaš zakon zapovedajući da me biju.
4 Oni koji bijahu blizu njega rekoše mu: Ti vređaš Božjeg prvosveštenika!
5 A Pavle reče: Ja nisam znao, braćo, da je to prvosveštenik, jer je napisano: “O starešini
naroda svoga nećeš zlo govoriti”.
6 Znajući Pavle da jedan deo sabora bijaše sastavljen od sadukeja, a drugi od fariseja,
povika u sinedrionu: Ljudi, braćo! Ja sam farisej, sin farisejev, a za nadu i za uskrsenje iz
mrtvih doveden sam pred sud.
7 Kad on to reče, nastade raspra među farisejima i sadukejima, i sabor se razdeli.
8 Jer sadukeji govore da nema uskrsenja, i da ne postoje ni anđeli, ni duh, a fariseji
priznaju i jedno i drugo.
9 I nastade velika vika, i ustavši neki književnici od strane farisejske, upustiše se u živu
prepirku, i rekoše: Mi nikakva zla ne nalazimo na ovom čoveku. Može biti duh ili anđeo
progovori mu.
10 Ali kako raspra postaše sve žešća, bojeći se tribun da Pavla ne raskinu, zapovedi da siđu
vojnici, da ga otmu od njih, i da ga odvedu u tvrđavu.
11 Onu noć pojavi se Gospod Pavlu, i reče: Budi srčan, jer kao što si svedočio za mene u
Jerusalimnu, tako treba i u Rimu da svedočiš. Æesariju
12 Kad bi dan, zaveriše se Judeji, zaklinjujući se među sobom i govoreći da neće ni jesti ni
piti dok ne ubiju Pavla.
13 Beše ih više od četrdeset koji se tako zaveriše,
14 i oni pođoše k prvosveštenicima i starešinama, kojima rekoše: Zakletvom se zaverismo
da nećemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla.
15 Sad dakle vi sa sinedrionom obratite se tribunu, da ga izvede pred vas, kao da biste
hteli doznati bolje za njega; a mi smo gotovi da ga ubijemo pre nego se on približi.
16 Ali sin sestre Pavlove, čuvši za ovu zaveru, dođe i uđe u tvrđavu, i izvesti Pavla.
17 Pavle dozva jednog centuriona, i reče mu: Ovo momče odvedi tribunu, jer ima nešto da
mu javi.
18 Centurion uze momka, odvede ga tribunu i reče: Sužanj Pavle dozva me i zamoli da
dovedem k tebi ovo momče koji ima nešto da ti reče.
19 I tribun, uzevši momka za ruku, upita ga nasamo: Šta imaš da mi javiš?
20 A on reče: Judeji se dogovoriše da te zamole da sutra izvedeš Pavla pred sinedrion, kao
da bi hteli bolje ispitati za njega.
21 Nemoj ih poslušati, jer ga čekaju više od četrdeset njihovih ljudi, koji su se zaverili da
neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. Sad su oni gotovi, i ne čekaju nego na tvoje pristajanje.
22 Tribun otpusti momka, pošto mu naredi da nikome ne kazuje da mu je to javio.
23 Dozva zatim dva centuriona i reče im: Od trećeg sata noći držite u pripravnosti dvesta
vojnika; sedamdeset konjanika i dvesta strelaca, sremnih da idu u Æesariju.
24 Da se spreme i konji za Pavla, i da ga živa i zdrava isprate namesniku Feliksu.
25 I napisa pismo ovakvo sastavljeno:
26 “Klaudije Lisija čestitome namesniku Feliksu pozdrav!
27 Ovog čoveka uhvatiše Judeji i htedoše da ga ubiju, kad ja dođoh s vojnicima i oteh im
ga, doznavši da je Rimljanin.
28 Želeći saznati zašto ga krive, izvedoh ga pred njihov sinedrion.
29 Tada nađoh da ga krive za pitanja njihovog zakona, i da nije počinio nikakvo delo koje
zaslužuje smrt ili tamnicu.
30 Izvešten da Judeji spremahu tom čoveku zamke, odmah ga uputih k tebi, dajući na
znanje tužiocima njegovim da oni imaju tebi da se obrate. Zdravo!”
31 Vojnici, po naredbi koju bijahu primili, uzeše tad Pavla i odvedoše ga noću u
Antipatride.
3utradan, pustivši konjanike da nastave put s njim, vratiše se u tvrđavu.
33 Došavši u Æesariju, konjanici predaše pismo namesniku i izvedoše Pavla preda nj.
34 Namesnik, pročitavši pismo, zapita Pavla iz koje je pokrajine. Doznavši da je iz Kilikije,
35 reče: Ispitaću te kad tužioci tvoji dođu. I naredi da se on čuva u Irodovom pretorju.
Pavle u Æesariji - Optužba i obrana pred namesnikom Feliksom - Razgovor Pavlov sa
Feliksom i njegovom ženom Drusilom
LB) Djela glava 24

1 Pet dana posle toga dođe prvosveštenik Ananija sa nekoliko starešina i s jednim
govornikom kome bijaše ime Tertul. Oni iznesoše pred namesnika tužbu protiv Pavla.
2 Pavle bi prozvan, i Tertul ga poče tužiti, govoreći: Tvoja je zasluga, čestiti Felikse, što mi
veliki mir uživamo i što je ovaj narod, tvojom pronicavom brigom, dragocene uredbe
primio.
3 To mi potpuno i svuda sa punom blagodarnošću priznajemo.
4 Ali da ti mnogo ne dosađujem, molim te da milostivo saslušaš ono što ćemo ti i u malo
riječi kazati.
5 Nađosmo ovu kugu čoveka, koji podiže raspre među svim Judejima po celome svetu, koji
je poglavica jeresi Nazaretske,
6 i koji pokuša i hram da oskvrni. I mi ga uhapsismo. Htedosmo da mu po svom zakonu
sudimo;
7 ali dođe tribun Lisija i ote ga na silu iz naših ruku i uputi k tebi,
8 zapovedivši i tužiocima njegovim da preda te dođu. Od njega možeš sam, ispitujući ga,
doznati sve ono zašto ga mi tužimo.
9 Judeji se pridružiše tužbi, tvrdeći da je sve to tako.
10 Kad mu namesnik dade znak da govori, Pavle reče: Znajući da si ti od mnogo godina
sudija ovome narodu, s pouzdanjem uzimam riječ da branim pravicu svoju.
11 Nema više od dvadeset dana -, to možeš da proveriš-, od kako iziđoh u Jerusalim da se
Bogu molim.
12 Niko me ne nađe ni u hramu, ni po sinagogama, ni u gradu da se s kim prepirem ili da
izazivam bunu u narodu;
13 i oni ne mogu da dokazuju ono za što me optužuju.
14 Ja pak priznajem da služim Bogu otaca svojih, putem koji ovi nazivaju krivoverstvom,
verujući sve što je napisano u zakonu i u prorocima,
15 i imajući nadu u Boga, koju i oni sami imaju, da će biti uskrsenje pravednika i
nepravednika.
16 Radi toga i trudim se da imam svagda čistu savest pred Bogom i pred ljudima.
17 Posle mnogo godina odsustvovanja, dođoh da donesen milostinju narodu svome i
daprinosim priloge.
18 U tome me Azijski Judeji nađoše očišćena u hramu bez buke i vike.
19 I oni su trebali da dođu preda te, i da podnesu tužbu, da su imali što protiv mene.
20 Ili ovi sami neka kažu kakvu su našli na meni krivicu kad sam stupio pred sinedrion,
21 osim jednoga ovoga glasa kojim uskliknuh među njima: Za uskrsenje mrtvih dovedoste
me pred sud!
22 Feliks, koji je sasvim točno znao za tu nauku, odloži suđenje, i reče njima: Kad dođe
tribun Lisija, izvideću vašu stvar.
23 A centurionu zapovedi da se Pavle čuva, ali da mu se olakša, i ni jednom od njegovih da
se ne zabrani posluživati ga, ili dolaziti k njemu.
24 Posle nekoliko dana dođe Feliks sa Drusilom, ženom svojom, koja bijaše Judejka, i
dozva Pavla. On ga sasluša o veri u Isusa Krista.
25 Ali kako Pavle govoraše o pravdi, o uzdržanju i o suđenju koje će biti, zgranu se Feliks i
reče: Idi sad, pozvaću te zgodnom prilikom.
26 On se nadaše da će mu Pavle dati novaca, i zato ga često dopozivaše i razgovaraše s
njim.
27 Prođoše tako dve godine, i Feliksa zameni Porcije Fest. A Feliks, hoteći Judejima učiniti
na volju, ostavi Pavla u okovima.
LB) Djela glava 25

1 Stignuvši Fest u pokrajinu, posle tri dana iziđe iz Æesarije u Jerusalim.
2 Prvosveštenici i starešine judejske podnesoše mu tužbu protiv Pavla,
3 i iznesoše mu molbe, i opakom namerom tražiše od njega da ga, tobož u ime milosti,
pošlje u Jerusalim, a spremahu zasedu da ga ubiju na putu.
4 Fest odgovori da se Pavle ima čuvati u Æesariji, i da će on sam uskoro onamo doći.
5 Glavniiji od vas, - reče, - neka pođu sa mnom, i ako ima kakva krivica na tom čoveku
neka ga tuže.
6 Fest osta kod njih samo osam do deset dana, pa siđe u Æezariju. Sutradan sede na
sudijsku stolicu i zapovedi da izvedu Pavla.
7 Kad ga dovedoše, opkoliše ga Judeji koji bijahu došli iz Jerusalima, i iznesoše protiv
njega mnoge i teške krivice, koje ne mogahu dokazati.
8 Pavle poče da se brani govoreći: Niti zakonu judejskome, ni hramu, ni caru što sagreših.
9 Fest, želeći da se ulaguje Judejima, odgovori Pavlu, i reče: Hoćeš li da ideš u Jerusalim i
ondje da ti se preda mnom sudi za to?
10 Pavle reče: Ja stojim pred carskim sudom, i ovdje treba da mi se sudi. Ja Judejima ništa
nisam skrivio, kao što i ti najbolje znaš.
11 Ako li sam skrivio ili počinio kakvo delo koje zaslužuje smrt ne marim umreti, ali ako
su stvari za koje me ovi tuže lažne, niko nema prava da me njima preda. Caru se žalim. -
12 Tada Fest, govorivši sa savetnicima, odgovori: - Caru si se žalio, - caru ćeš poći!
13 Nekoliko dana posle toga, kralj Agripa i Vernika siđoše u Æesariju, da pohode Festa.
14 I kako oni ostadoše ondje nekoliko dana izloži Fest kralju Pavlovu stvar govoreći: Feliks
je ostavio u tamnici jednog čoveka,
15 na koga prvosveštenici i starešine judejske bijahu podigli tužbe kad ja bejah u
Jerusalimu, tražeći da se on osudi.
16 Ja im odgovorih da nije običaj Rimljana da se preda čovek, dok se okrivljeni ne suoči s
onima koji ga tuže, i ne da mu se da se brani od stvari za koje se tuži.
17 Oni dođoše ovdje, i ja sam bez odlaganja, odmah sutradan, seo na sudijsku stolicu i dao
naredbu da se taj čovek dovede.
18 Tužioci koji dođoše ne iznesoše ni jedne krivice za koje ja mišljah,
19 nego imahu protiv njega nekakva pitanja o svojoj naročitoj veri, i o nekakvom Isusu,
koji je umro, a Pavle tvrđaše da je živ.
20 Ne znajući šta da učinim u ovome poslu, upitah ga bi li hteo ići u Jerusalim, i onamo da
mu se sudi za te stvari.
21 Ali kako Pavle izjavi žalbu, da bi njegovu parnicu razvideo car, naredih da se čuva
dokle ga ne pošaljem caru.
22 Agripa reče Festu: I ja bih želeo čuti tog čoveka. - Sutra ćeš ga čuti-, odgovori mu Fest.
23 Sutradan dakle, Agripa i Vernikija dođoše u velikom sjaju u sudnicu s tribunima i sa
ličnostima onoga grada. Na zapovest Festovu dovedoše Pavla.
24 Tada Fest reče: Kralju Agripa i svi koji ste s nama! Vi vidite ovoga čoveka, za koga mi se
mnoštvo Judeja obraćaše u Jerusalimu i ovdje, vičući da on ne sme više živeti.
25 A ja, osvedočivši se da nije učinio ništa što bi zasluživalo smrt, i kako on sam izjavi da
se žali caru, odlučih da ga opremim na put.
26 Za njega nemam što pisati Gospodaru. Zato i izvedoh ga pred vas, a osobito preda te -,
kralju Agripa, da bih znao šta pisati, pošto se on ispita,
27 jer mi se čini nerazložno sužnja poslati a ne naznačiti za što se tuži.
LB) Djela glava 26

1 Agripa reče Pavlu: Dopušteno ti je da govoriš na svoju obranu. I Pavle, pruživši ruku,
ovako se opravda:
2 Za sreću svoju smatram, kralju Agripa, što se danas pred tobom branim od onoga za što
me Judeji tuže,
3 jer ti dobro znaš njihove običaje i prepirke. Zato te molim da me milostivo saslušaš.
4 Moje življenje od prve moje mladosti znaju svi Judeji, jer sam ga proveo u Jerusalimu u
svome narodu.
5 Oni odavna znaju, ako to hoće da priznaju, da sam kao farisej živio po najstrožijem
zakonu naše vere;
6 a sad stojim pred sudom za to što se nadam da će se ispuniti obećanje koje Bog obreče
ocevima našim,
7 komu se nadaju svih dvanaest kolena naših koja dan i noć beprekidno služe Bogu. Za
ovu nadu optužen sam, kralju, od Judeja.
8 Šta! Zar vam se čini neverovatno da Bog uskrsava mrtve?
9 Što se mene tiče, ja držah da mi je dužnost bila da žestoko radim protiv imena Isusa
Nazarećanina.
10 To sam i radio u Jerusalimu. Mnoge sam od svetih u tamnicu zatvorio, primivši za to
vlast od prvosveštenika, i kad ih na smrt stavljahu, pristajah svojim glasom uz glas svih
ostalih.
11 Cesto sam ih i po svim sinagogama kažnjavao i prisiljavao da hule. U svojoj krajnjoj
mržnji na njih gonio sam ih i po tuđim gradovima.
12 Radi toga pošao sam bio u Damask s odobrenjem i dozvolom prvosveštenika.
13 Putem, a u podne, kralju, videh s neba svetlost veću od sijanja sunčanoga, koja blesnu
okolo mene i drugova mojih.
14 Svi padosmo na zemlju, i ja čuh glas koji mi jebrejskim jezikom govori: Savle, Savle,
zašto me goniš? Teško bi ti bilo protivu bodila praćati se.
15 Ja odgovorih: Ko si ti Gospode? A on reče: Ja sam Isus, koga ti goniš.
16 Nego ustani i stani na noge svoje, jer ti se zato javih da te učinim služiteljem i
svedokom ovome što si video i što ću ti pokazati.
17 Istrgoh te ispred ovog naroda i ispred paganaca, kojima te šaljem,
18 da im otvoriš oči, da se obrate od tame k svetlosti i od oblasti sotonine k Bogu, da
prime oproštenje greha i nasleđe među osvećenima verom u mene.
19 Zato, kralju Agripa, ne suprotih se nebeskoj pojavi,
20 i napre onima koji su u Damasku i u Jerusalimu, a zatim i po svoj zemlji Judejskoj i kod
paganaca, propovedah pokajanje i obraćenje k Bogu, putem dostojnih dela pokajanja.
21 Evo zašto me Judeji uhvatiše u hramu i htedoše da me raskinu.
22 Ali, zahvaljujući pomoći Božjoj, ostah do samoga ovog dana svedočeći i pred malim i
pred velikim, ni u čemu ne odstupajući od onoga što proroci i Mojsije kazaše da će biti:
23 da će naime Krist pretrpeti i da će, uskrsnuvši kao prvi iz mrtvih, objaviti svetlost
narodu Judejskome i neznabošcima.
24 Kako ovo na odbeanu svoju izreče, reče Fest jakim glasom: Luduješ, Pavle, mnogo
znanje tvoje izvodi te iz pameti!
25 Ne ludujem, čestiti Feste, - odgovori Pavle -, nego riječi istine i razuma kazujem.
26 Zna to kralj, kome i govorim slobodno, jer sam uveren da mu od ovoga ništa nije
nepoznato, jer se te stvari nisu u ćošku dogodile.
27 Veruješ li, kralju Agripa, prorocima?... Znam da veruješ.
28 I Agripa reče Pavlu: Još malo pa ćeš me uveriti da budem hrišćanin.
29 Pavle odgovori: Bilo to brzo ili kasno, da Bog da da ne samo ti nego i svi koji me danas
slušaju postanu takvi kao i ja što sam, osim okova ovih!
30 Kralj, namesnik i Berenikija i oni koji seđahu s njima ustadoše,
31 i idući razgovarahu se među sobom: Ovaj čovek nije učinio ništa što bi zaslužilo smrt ili
tamnicu.
32 I Agripa reče Festu: Ovaj čovek mogaše biti pušten da se nije žalio caru.
LB) Djela glava 27

1 Kad bi određeno da se ukrcamo za Italiju, predaše Pavla i druge neke sužnje jednom
centurionu carske kohorte, po imenu Juliju.
2 Ukrcasmo se u lađu Adramitsku, koja je plovila uz Azijsku obalu, i krenusmo. S nama
bijaše Aristarh, Makedonac iz Soluna.
3 Sutradan stigosmo u Sidon. I Julije, koji lepo postupaše s Pavlom, dopusti mu da obiđe
svoje prijatelje i da primi pomoć njihovu.
4 Otplovivši odande, putovasmo uz otok Kipar, jer vetrovi bijahu protivni.
5 Preplovivši Kilikijsku i Pamfilijsku pučinu, stigosmo u Miru Licijsku,
6 i ondje našavši centurion lađu Aleksandrijsku, koja je putovala za Italiju, ukrca nas u
nju.
7 Mnogo smo dana plovili sporo, i s mukom dođosmo prema Knidu, gdje nam vetar nije
dao da pristanemo. Prođosmo tad ispod Krita, prema rtu Salmone, i ploveći pored kraja,
8 jedva stigosmo na mesto koje se zove Dobra pristaništa, blizu koga je grad Laseja.
9 I pošto prođe mnogo vremena, i plovljenje postajaše opasno, jer i post već bijaše prošao
(Kraj septembra, kad vlada južni vetar.), to Pavle opomenu ljude,
10 govoreći im: Ljudi, vidim da put naš neće biti bez opasnosti i bez velike štete ne samo
tovara i lađe nego i život naših.
11 Ali centurion posluša više kormilara i gospodara lađe nego li Pavlove riječi;
12 i kako pristanište ne bijaše zgodno za zimovanje, veći deo ljudi bijaše mišljenja da se
odvezemo odande i da se nastoji doći do Feniksa, pristaništa Kritskog, koje gleda k jugu i k
severo-zapadu, i ondje da se zimuje.
13 Dunu umeren jug i oni, misleći da im je put obezbeđen, digoše sidro i počeše ploviti
uzduž Krita.
14 Ali malo zatim podiže se na ostrvo besan vetar severo-istočnjak.
15 Lađa se ote, a da ne mogaše odoleti vetru, i predade se valovima koji nas nošahu.
16 Prođosmo pored jednog malog ostrva, koje se zove Klauda, i jedva mogosmo dohvatiti
čamac;
17 i pošto ga izdigosmo, pritrčasmo da osiguramo lađu i podvezasmo je; ali bojeći se da ne
udari na Sirte (Sirte: dva poznata pruda blizu severne afričke obale), spustismo jedra.
Tako pustismo da nas vetar tera.
18 Ali kako nas je oluja jako tukla, sutradan poče se izbacivati tovar u more,
19 a trećega dana svojim rukama izbacismo i alat lađarski.
20 Ni sunce ni zvezde se za mnogo dana ne pokazaše, a oluja bijaše tako jaka da izgubismo
svu nadu da ćemo se izbaviti.
21 Odavna se nije ni jelo uzimalo. Tad Pavle, stavši pred njih, reče: Trebaše ljudi mene
poslušati i ne otiskivati se od Krita i imati sve ove muke i štete.
22 Ali vas sad molim da ne klonete duhom, jer ni jedan od vas se neće izgubiti, samo će
lađa da propadne.
23 Ovu noći pojavi mi se anđeo Boga, čiji sam ja i kome služim,
24 i reče mi: Ne boj se Pavle ti trebaš da iziđeš pred cara i evo ti darova Bog sve koji se
voze s tobom.
25 Zato se ne bojte, ljudi, jer verujem Bogu da će tako biti kao što mi bi rečeno,
26 ali valja da se nateramo na kakvo ostrvo.
27 Kad bi četrnaesta noć i vetar nas teraše po jadranskoj pučini, oko ponoći izgleda
mornarima da se približujemo nekoj zemlji.
28 Izmerivši dubinu nađoše dvadeset hvati. Malo dalje opet izmeriše i nađoše petnaest
hvati.
29 Bojeći se da ne udare na prudove, baciše s krme četiri sidra i s nestrpljenjem čekahu da
svane.
30 Ali kako mornari gledahu da pobegnu iz lađe, i već spuštahu čamac u more,
izgovarajući se kao da hoće da spuste sidra s kljuna,
31 reče Pavle centurionu i vojnicima: Ako ovi ne ostanu na lađi, ne možete vi da se
izbavite.
32 Tada vojnici odrezaše uža od čamca i pustiše ga da padne u more.
33 Prije svanuća moli Pavle sve da jedu, govoreći: Cetrnaesti je dan otkako se neprestano
u brizi mučite i ništa ne jedete.
34 Zato vas molim da jedete, da okrepite svoj život, a ni jednome od vas dlaka s glave neće
otpasti.
35 Rekavši ovo uze hleb, i pošto dade hvalu Bogu pred svima, prelomi ga i poče jesti.
36 Tad se svi razabraše i počeše takođe jesti.
37 U lađi bijaše nas svega dvesta i sedamdeset i šest duša.
38 Pošto se dovoljno najedoše, olakšaše lađu, izbacivši i pšenicu u more.
39 Kad osvanu dan, ne prepoznaše zemlju, ali ugledavši jedan zaliv sa plitkom obalom,
dogovoriše se, ako bude moguće, da na nju navuku lađu.
40 Drešiše sidra da ih spuste u more i olabaviše u isto vrijeme i konope od kormila; razviše
zatim malo jedro i krenuše na kraju.
41 Ali se nameriše na jedan rt, i navukoše lađu na nj. Kljun se zakači, da se ne možaše
pomaknuti, a krma se razbijaše od sile valova.
42 Vojnici rekoše da treba da se sužnji pobiju, da ne bi koji plivajući utekao.
43 Ali centurion, koji je hteo da spase Pavla, zabrani im da to čine, i zapovedi onima koji
su znali plivati da iskoče najprvi u more i da iziđu na kopno;
44 a od ostalih jedne iznesoše na daskama, a jedne na komadima od lađe. I tako iziđoše svi
živi na kraj.
LB) Djela glava 28

1 Pošto se spasosmo, doznasmo da se ono ostrvo zove Malta.
2 Meštani nam se pokazaše neobično ljubazni, i skupiše nas oko jedne velike vatre, koju
bijahu naložili, jer je padala kiša i bila je jaka zima.
3 Pavle zgrabi šaku granja i naloži na vatru, kad iz njega iskoči zmija, osetivši toplinu, i
skoči mu na ruku.
4 Kad meštani videše da zmija visi o ruci njegovoj, govoriše jedni drugima: Jamačno je
ovaj čovek krvnik, kad ga, izbavljena iz mora, Pravda ne hte ostaviti da živi.
5 Pavle otresa zmiju u vatru, i ne bi mu ništa zlo.
6 Oni ljudi očekivahu da će on oteći, ili da će odjednom mrtav pasti; ali pošto dugo čekaše,
i videše da mu ništa zlo ne bi, promeniše mišljenje i rekoše da je on bog.
7 Oko onoga mesta bijahu imanja koja su pripadahu poglavaru ostrva, koji se zvaše
Publije, koji nas primi i tri dana ljubazno ugosti.
8 Otac Publijev ležaše bolestan od groznice i od srdobolje. Pavle mu priđe, pomoli se,
položi ruke na nj i isceli ga.
9 Na to nadođoše i drugi koji bejahu bolesni na ostrvu i isceliše se.
10 Svi nam ukazaše velike počasti, i kad pođosmo spremiše nam što nam bejaše potrebno.
11 Posle tri meseca ukrcasmo se na lađu Aleksandrijsku, koja je bila prezimila na ostrvu i
imaše obeležje Dioskura.
12 Doplovivši u Sirakuzu, ostasmo ondje tri dana.
13 Odande ploveći uz obalu, stigosmo u Regio, i posle jednog dana, kad dunu jug, stigosmo
drugi dan u Puteole.
14 Ondje nađosmo braću, i oni nas zamoliše da ostanemo kod njih sedam dana. I tako
pođosmo u Rim.
15 Iz Rima iziđoše nam u susret čak do Apijeva foruma i do Tri krčme, braća koja su bila
čula govoriti o nama. Kad ih Pavle vide, dade hvalu Bogu i ohrabri se.
16 Kad dođosmo u Rim, dopusti se Pavlu da stanuje gdje hoće s jednim vojnikom koji ga
čuvaše.
17 Tri dana posle Pavle sazva starešine judejske, i kad se oni skupiše, reče im: Ljudi,
braćo!, ja ništa ne učinih protiv naroda ili običaja otačkih, a Jerusalimljani me zatvoriše u
tamnicu i predaše me u ruke Rimljanima.
18 Pošto me ovi ispitaše, htedoše da me puste, jer se ne nađe na meni ni jedna krivica koja
bi smrt zaslužila;
19 ali se Judeji protiviše, i ja sam morao da uložim žalbu na cara, ne imajući inače nikako
nameru da svoj narod tužim.
20 Zato vas molih da se vidimo i da se razgovaramo, jer za nadu Izraelovu nosim ja ove
okove.
21 Odgovoriše mu: Mi niti primismo pisma za te iz Judeje, niti dođe ko od braće da javi, ili
da govori što zlo za tebe.
22 Ali mi bismo hteli da od tebe čujemo šta ti misliš, jer mi znamo da ta jeres svuda nailazi
na protivljenje.
23 Odrediše mu dan, i mnogi dođoše k njemu u stan. Pavle im javljaše kraljevstvo Božje,
svedočeći i uveravajući ih za Isusa iz zakona Mojsijeva i proroka. Sastanak je trajao od
jutra do saoga mraka.
24 Jedni se uveriše o onome što on govoraše, a jedni ne verovaše,
25 i kako odlažahu nesložni među sobom, Pavle doda samo ovu riječ: Dobro kaza Duh
Sveti preko proroka Isaije ocevima vašim,
26 govoreći: “Idi k tome narodu i reci mu: ušima svojim ćete čuti i nećete razumeti, i
očima svojim gledaćete i nećete videti.
27 Jer otvrdnu srce ovoga naroda: zatvoriše uši svoje, zaklopiše oči svoje, od straha da
svojim očima ne vide i ušima svojima ne čuju i da srcem svojim ne razumeju, da se ne
obrate, da ih ne iscelim.
28 Znajte dakle da se pagancima posla spasenje Božje, i da će oni čuti.
29 Kad on to reče otidoše Judeji, prepirući se među sobom.
30 Pavle osta pune dve godine u kući koju bijaše unajmio. On primaše sve koji mu
dolažahu,
31 propovedajući kraljevstvo Božje, i učeći o Gospodu našemu Isusu Kristu slobodno i bez
smetnje.
POSLANICA RIMLJANIMA
LB) Rimljanima glava 1

1 Pavle, služitelj Isusa Krista, pozvani apostol, izabrani za objavljivanje jevanđelja Božjega
-,
2 koje Bog unapred obeća preko proroka svojih u Svetim pismima
3 o Sinu svome (koji je po puti rođen od potomstva Davidova,
4 a posvedočen silno za Sina Božjega Duhom svetosti po uskrsenju iz mrtvih) Isusu Kristu,
Gospodu našemu,
5 od koga primismo milost i apostolstvo, da u ime njegovo privedemo pokornosti vere sve
narode,
6 među kojima ste i vi pozvani po Isusu Kristu -,
7 svima koji su u Rimu od Boga ljubljeni, pozvani da postanu sveti: Milost vama i mir od
Boga, Oca našega i Gospoda Isusa Krista! pohodi
8 Pre svega zahvaljujem Bogu svome po Isusu Kristu za sve vas, što se vera vaša proglasi
po svemu svetu.
9 Svedok mi je Bog, kome služim duhom svojim u jevanđelju Sina njegova, da vas jednako
spominjem,
10 moleći se svagda u molitvama svojim da bih najzad Božjom voljom imao sreću da
dođem do vas.
11 Jer želim videti vas, da vam dam kakav duhovni dar, da se učvrstite,
12 to jest da se u vašoj sredini ukrepimo verom vama i meni zajedničkom.
13 Neću, braćo, da ne znate da sam mnogo puta hteo da vam dođem, da i među vama
imam kakav plod kao i među ostalim narodima, ali sam u tome do sada bio sprečen.
14 Dužnost me zove i Grcima i Varvarima, i naučenima i neveštima.
15 Zato živo želim da propovedam jevanđelje i vamakoji ste u Rimu.
16 Jer se ne stidim Kristova jevanđelja; sila je to Božja na spasenje svakome koji veruje, u
prvom redu Judejinu, a zatim i Grku.
17 Jer je u njemu objavljena pravda Božja iz vere u veru, kao što je napisano: Pravednik od
vere živi.
18 Gnjev Božji objavljuje se s neba protiv svake bezbožnosti i nepravde ljudi koji drže
istinu sputanu u nepravdi.
19 Jer što se može doznati za Boga, poznato je njima, jer im je Bog dao da to poznaju.
20 Posle stvorenja sveta, nevidljiva savršenstva Božja, večna moć njegova i božanstvo
njegovo, vide se zaista u delima njegovim. Oni se zato ne mogu opravdati.
21 Jer poznavši Boga, ne proslaviše ga kao Boga, niti mu hvalu dadoše, nego zaludeše u
svojim mislima, i utonu u tamu nerazumno srce njihovo.
22 Gradeći se mudri poludeše,
23 i pretvoriše slavu besmrtnoga Boga u oblik smrtnoga čoveka i ptica i četvoronožnih
životinja i gmizavaca.
24 Zato ih predade Bog po žudnjama srca njihovih u nečistotu, tako da oni sami
oskvrnjuju svoja sopstvena telesa,
25 oni koji pretvoriše istinu Božju u laž, i dadoše veću čast i službu stvorenju nego
stvoritelju, koji je blagosloven na sve vekove. Amen!
26 Zato ih predade Bog sramnim strastima; jer ženske njihove pretvoriše prirodne odnose
u protivprirodne,
27 a tako isto i muškarci, napustivši prirodne odnose sa ženskim rodom, raspališe se
pohotom jedan na drugoga, čineći muškarci s muškarcima stvari sramotne, i primajući na
sebe same platu dostojnu svog zastranjivanja.
28 I kako ne marahu da poznaju Boga, to ih Bog predade umu njihovome pokvarenome, da
čine što ne valja,
29 puni budući svake nepravde, zloće, bluda, lakomstiva, pakosti; puni zavisti, ubistva,
svađe, lukavstva, zloćudnosti;
30 klevetnici, opadači, neduševni, Bogu mrski, silexije, hvališe, oholi, izmišljači zla,
nepokorni roditeljima,
31 nerazumni, neverni, neljubazni, neprimirljivi, nemilostivi;
32 i koji, i poznajući pravdu Božju, po kojoj zaslužuju smrt oni koji to čine, ipak ne samo
da to sami čine, nego i povlađuju onima koji to rade.

1 O čoveče, koji god bio, ti koji sudiš, ti se zato ne možeš opravdati, jer osuđujući druge
sam sebe osuđuješ; jer ti koji sudiš, ti to isto činiš.
2 A znamo da je sud Božji prav na one koji čine takva dela.
3 Ili zar misliš, ti čoveče, koji sudiš onima koji to čine, a sam to činiš, da ćeš da izbegneš
sudu Božjemu?
4 Ili ne mariš za bogatstvo njegove dobrote, njegove trpeljivosti i njegove velikodušnosti,
ne priznajući da te dobrota Božja goni k pokajanje?
5 Ali upornošću svojom i nepokajanim srcem svojim ti sabiraš sebi gnev za dan gneva i
objavljenja pravednog suda Boga,
6 koji će dati svakome po delima njegovim,
7 spremajući život večni onima koji, ustrajući u dobrim delima, traže slavu, čast i
besmrtnost,
8 a nemilost i gnev onima koji prkose i protive se istini i predaju se nepravdi.
9 Nevolja i tuga na svaku dušu čoveka koji čini zlo, u prvom redu na Judejina, pa onda i na
Grka!
10 A slava, čast i mir svakome koji dobro čini, u prvom redu Judejinu, pa onda i Grku!
11 Jer kod Boga nema ličnih obzira.
1vi oni koji bez zakona sagrešiše, bez zakona će i propasti; a koji pod zakonom sagrešiše,
po zakonu će se osuditi.
13 Jer pred Bogom nisu pravedni oni koji slušaju zakon, nego će se oni opravdati koji ga
izvršuju.
14 Kad paganci, koji nemaju zakona, sami od sebe čine što je po zakonu, oni, ne imajući
zakona, sami su sebi zakon.
15 Oni dokazuju da je delo zakona zapisano u srcima njihovim, a svedoci su im za to savest
i misli kojima se sami okrivljuju ili pravdaju.
16 To će se pokazati u dan kad će Bog, po jevanđelju mome, po Isusu Kristu presuditi tajna
dela ljudska.
17 Ti koji sebe nazivaš Judejinom, koji se oslanjaš na zakon, i hvališ se Bogom,
18 koji poznaješ volju njegovu, i možeš da ocenjuješ razliku stvari, - jer si naučen od
zakonom -;
19 ti koji misliš da si vođ slepima, svetlost onima koji su u tami,
20 nastavnik bezumnima, učitelj neznalicama, jer imaš pravilo nauke i istine u zakonu;
21 ti koji drugoga učiš, sam sebe ne učiš!
22 Ti koji propovedaš da se ne krade, ti kradeš; ti koji govoriš: ne čini preljube, ti činiš
preljube; ti koji se gadiš idole, ti oskrnaviš svetinje;
23 ti koji se hvališ zakonom, ti prestupom zakona Boga vređaš!
24 Jer se ime Božje s vas huli među pagancima, kao što to stoji napisano.
25 Obrezanje pomaže ako zakon vršiš; ali ako si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje
postalo neobrezanje.
26 Ako dakle neobrezani propise zakona vrši, neće li se njegovo neobrezanje za obrezanje
uzeti?
27 I koji je od roda neobrezan, a izvršuje zakon, neće li on tebe osuditi, koji si i pored
pisma i obrezanja prestupnik zakona?
28 Nije ono Judejin koji je to samo spolja, niti je ono obrezanje koje se na telu može videti;
29 nego je ono Judejin, koji je to unutra, i čije je obrezanje u srcu, po duhu a ne po slovu.
Takvome je hvala ne od ljudi nego od Boga.

1 Kakva je dakle preiućnost Judeja, ili koja je korist od obrezanja?
2 Ono je svakojako veliko: prvo u tome što su im poverene riječi Božje.
3 A što neki ne verovaše, hoće li zato, to neverovanje njihovo vernost Božju ukinuti?
4 To nikako! Nego Bog neka se prizna da je istinit, a čovek da je svaki laža, kao što stoji
pisano: “Da se pravedan u riječima svojim nađeš, da pobediš kad ti budu sudili.
5 Ali ako nepravda naša Božju pravdu podiže, što ćemo reći? Je li Bog nepravedan kad
gnev svoj odreši? (govorim kao što prosti ljudi govore).
6 To nikako! Jer kako bi inače mogao Bog suditi svetu?
7 Ali ako istina Božja po mojoj laži postane jasnija, na slavu njegovu, zašto još i kao
grešnik da budem osuđen?
8 Zašto dakle da ne činimo zla da dođe dobro, kao što neki, koji nas klevetaju, kažu da
govorimo? - Njihovo će osuđenje biti pravedno.
9 Šta dakle? - Jesmo li mi nešto više? Nipošto! Jer već dokazasmo da su svi, i Judeji i Grci,
pod grehom,
10 kao što stoji napisano: “Nikog nema pravednog, nema ga ni jednog!
11 Niko nije razuman, niko Boga ne traži. Svi su zastranili, svi se pokvarili,
12 nikog nema da dobro učini, nema ga ni jednog!
13 Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom se svojim za prevare služe i jed gujin je pod
usnama njihovim.
14 Usta su im puna kletve i gorčine,
15 brze su im noge da krv prolivaju,
16 pustoš je i rasulo na stazama njihovim.
17 Puta mira ne poznaju,
18 nema straha od Boga u očima njihovim”.
19 A znamo da ono što zakon govori, govori onima koji su pod zakonom, da se svaka usta
zatisnu i sav svet prizna da je pred Bogom kriv;
20 jer se delima zakona niko neće opravdati pred njim; jer od zakona dolazi poznanje
greha.
21 Ali se sad bez zakona javi pravda Božja, a posvedočena i od zakona i od proroka;
22 pravda Božja verom u Isusa Krista za sve koji veruju. Nema u tome razlike.
23 Jer su svi sagrešili i lišeni su slave Božje,
24 a bez svoje zasluge su opravdani milošću njegovom, otkupom koji je u Isusu Kristu.
25 Njega odredi Bog, po cenu krvi njegove, žrtvom umilostivljenja za one koji veruju, da
pokaže pravedu svoju, jer ostavi bez kazne pređašnje grehe,
26 počinjene u vreme trpljenja svoga - da pokaže, rekoh pravdu svoju u sadašnje vreme,
da bude pravedan on sam i da opravda onoga koji je od vere Isusove.
27 Gdje je dakle uzrok tog hvalisanja? Nema ga. Po kakvom zakonu? Je li po zakonu dela?
Ne, nego po zakonu vere.
28 Jer mi mislimo da se čovek opravdava verom bez dela zakona.
29 Je li Bog samo Bog Judeja? Nije li on i Bog svih naroda? Da, i svih naroda;
30 jer je jedan Bog, koji će verom opravdati obrezane, a opet verom i neobrezane.
31 Uništujemo li mi dakle zakon verom? - Nipošto! nego ga još potvrđujemo.

1 Što ćemo, dakle, reći za Abrahama, oca našega, da je po puti stekao?
2 Ako se Abraham delima opravda, ima zašto da se hvali, ali ne pred Bogom.
3 Jer šta govori Pismo? Verova Abraham Bogu, i to mu se primi u pravdu.”
4 Onome koji radi neko delo ne broji se plata po milosti, nego po dugu,
5 a onome koji ne radi delo, ali veruje u onoga koji opravdava bezdušnika, prima se vera
njegova u pravdu.
6 Tako i David izrazuje blaženstvo čoveka kome Bog prima pravdu neovisno od delau:
7 “Blago onima kojima su oproštene krivice, kojima su gresi pokriveni!
8 Blažen čovek kome Gospod greh neuračuna.”
9 Ovo dakle blaženstvo je li samo za obrezane, ili i za neobrezane? - Jer mi govorimo da se
Abrahamu primi vera u pravdu.
10 Kako mu se dakle primi? Je li to bilo pre ili posle obrezanja njegovog? On nije još bio
obrezan, nego je bio neobrezan.
11 I on primi znak obrezanja kao pečat pravde, koju dobi verom, koju imaše pre
obrezanja, da bi bio otac i svih neobrezanih koji veruju, da se i njima primi u pravdu;
12 i da bi bio otac obrezanih, koji nisu samo obrezani, nego koji hode po stopama vere oca
našega Abrahama dok je on još neobrezan bio.
13 Jer nasleđe sveta nije obećano Abrahamu ili potomstvu njegovome po zakonu, nego po
pravdi vere.
14 Jer ako su naslednici oni koji su to po zakonu, uzaludna je vera i propada obećanje.
15 Jer zakon proizvodi gnev, i gdje nema zakona nema ni prestupa.
16 Zato naslednici postaju verom, da to bude po milosti, i da obećanje ostane tvrdo svemu
potomstvu, ne samo onome koji je od zakona, nego i onome koje je od vere Abrahama,
koji je otac sviju nas,
17 kao što stoji napisano: “Postavih te ocem mnogih naroda.” On je otac naš pred onim
kome verova, pred Bogom, koji daje život mrtvima, i zove stvari koje nisu tu kao da bi tu
bile.
18 Nadajući se kad se nije bilo ničemu nadati, on verova kao što mu bi rečeno: “Tako će
biti potomstvo tvoje.”
19 I ne oslabivši verom, ne obazre se na to što je telo njegovo već istrošeno bilo, jer mu
bijaše oko sto godina, i što Sara više nije bila u stanju da rodi.
20 I ne posumnjao u obećanje Božje neverovanjem, nego ojača u veri i dade slavu Bogu,
21 potpuno uveren da što obeća može i učiniti.
22 Zato se to i primi njemu u pravdu.
23 Ali nije pisano samo za njega da mu se to primi,
24 nego i za nas, kojima će se to primiti, za nas koji verujemo u onoga koji uskrsnu od
mrtvih Gospoda našega Isusa Krista,
25 koji se predade za grehe naše i uskrsnu za opravdanje naše.

1 Opravdani dakle verom, imamo mir s Bogom po Gospodu našemu Isusu Kristu,
2 kome dugujemo što smo verom dobili pristup u tu milost u kojoj čvrsto stojimo, a
hvalimo se nadanjem slave sinova Božjih.
3 I ne samo to, nego se hvalimo i nevoljama, znajući da nevolja daje postojanost,
4 a postojanost iskustvo, a iskustvo nadanje.
5 I to nadanje nije varljivo, jer se ljubav Božja izli u srca naša Duhom Svetim, koji je dat
nama.
6 Jer Krist, još kad bez snage bejasmo, umre u vreme svoje za bezdušnike.
7 Jedva ko umire za pravednika; za dobroga može biti da bi se ko rešio umreti;
8 ali Bog pokazuje svoju ljubav k nama u tome što Krist, još kad bejasmo grešnici umre za
nas.
9 Tim pre ćemo dakle biti po njemu spaseni od gneva, sad kad smo opravdani u krvi
njegovoj.
10 Jer ako smo, - kad smo neprijatelji bili -, pomireni s Bogom smrću Sina njegova, tim pre
ćemo sad, pošto smo pomireni, spasti se življenjem njegovim.
11 I ne samo to, nego se još hvalimo Bogom po Gospodu svome Isusu Kristu, po kome
primismo pomirenje.
12 Zato, kao što po jednom čoveku dođe na svet greh i po grehu smrt, i tako smrt uđe u
sve ljude, jer svi zgrešiše...
13 Jer greh bijaše na svetu i do zakona: ali se greh ne ubraja kad nema zakona.
14 Međutim je smrt vladala od Adama do Mojsija i nad onima koji nisu sagrešili
prestupivši kao Adam, koji je prilika onoga koji je imao doći.
15 Ali s darom milosti nije kao s grehom, jer kad s greha jednoga pomreše mnogi, mnogo
se većma milost Božja i dar izli izobilno na mnoge, milošću jednoga čoveka, Isusa Krista.
16 Ali s darom nije kao s onim što dođe preko jednog samog grešnika, jer je posle greha
jednog samog suđenje vodilo u osuđenje, dok dar milosti vodi k opravdanju od mnogih
grehova.
17 Ako je za greh jednoga, preko njega samoga, zavladala smrt, tim pre će oni koji primaju
izobilje milosti i dar pravde vladati u životu preko samoga Isusa Krista.
18 Zato dakle kao što po grehu jednoga dođe osuđenje na sve ljude, tako isto po delu
pravde jednoga dođe na sve ljude opravdanje na život.
19 Jer kao što neposlušanjem jednog čoveka postaše mnogi grešni, tako će poslušanjem
jednoga mnogi postati pravedni.
20 Zakon dođe da se uveća greh, ali gdje se uveća greh, tu je još veća milost bila,
21 da bi, kao što zavlada greh na smrt, tako i milost zavlada pravdom na život večni, po
Isusu Kristu, Gospodu našemu.

1 Šta ćemo dakle reći? Hoćemo li ostati u grehu, da bi se umnožila milost? Nipošto!
2 Jer mi koji umresmo grehu, kako ćemo još živeti u njemu?
3 Neznate li da svi koji smo se krstismo u Isusa Krista, u smrt njegovu krstismo se?
4 Tako se s njim pogrebosmo krštenjem u smrt njegovu, da kao što uskrsnu Krist iz mrtvih
slavom očinom, tako i mi u obnovljenju života da hodimo.
5 Jer ako smo jednaki s njim jednakom smrti, bićemo i jednakim uskrsenjem,
6 znajući da se stari naš čovek razape s njime, da bi se uništilo telo greha, da više ne
budemo robovi greha;
7 jer koji umre oprosti se od greha.
8 A ako umresmo s Kristom, verujemo da ćemo i živeti s njim,
9 znajući da Krist, uskrsnuvši iz mrtvih, već više ne umire, i smrt više nema vlasti nad
njim.
10 Jer što umire, grehu umre, jedanput za svagda, a život koji živi, on Bogu živi.
11 Tako i vi dakle držite sebe da ste mrtvi grehu a živi Bogu u Isusu Kristu.
12 Da ne zavlada dakle greh u vašem smrtnom telu, i ne slušajte ga u žudnjama njegovim.
13 Niti dajte udova svojih grehu za oružje nepravde, nego dajte sebe Bogu, kao koji ste živi
iz mrtvih, i prinesite ude svoje Bogu kao oruđe pravde.
14 Jer greh neće imati vlsti nad vama, jer vi niste pod zakonom, nego ste pod milošću.
15 Šta dakle? Hoćemo li grešiti, kad nismo pod zakonom nego pod milošću? Nipošto!
16 Ne znate li da kad se predajete nekome za robove da ga poslušate, robovi ste onoga
koga slušate, bilo to greha, koji vodi u smrt, ili poslušanja koje vodi u pravdu?
17 Hvala dakle Bogu što kao bivši robovi greha, postadoste od srca poslušni nauci kojoj ste
se predali.
18 Oslobodivši se greha postaste služitelji pravde.
19 Kao prost čovek govorim zbog slabosti puti vaše. Jer kao što dadoste ude svoje u službu
nečistote i bezakonja na bezakonje, tako sad dajte udove svoje u službu pravde na
posvećenje.
20 Jer kad bejaste robovi greha, prosti bejaste od pravde.
21 Kakve dakle onda dadoste plodove? Plodove za koje se sad stidite. Jer je kraj tih stvari
smrt.
22 Ali sad, oslobodivši se greha i postavši služitelji Božji, imate kao plod svoje posvećenje,
a kao kraj život večni.
23 Jer je plata za greh smrt, a dar Božji je život večni u Isusu Kristu, Gospodu našemu. iako
svet, izazvao je prijestup čineći da se spozna greh - Borba puti s duhom

1 Ili ne znate, braćo (jer govorim ljudima koji znaju zakona), da zakon vrši svoju vlast nad
čovekom doklr je on živ?
2 Tako je udata žena ptivezana zakonom za muža dokle on živi; ali ako muž umre razreši
se zakona koji je za mužavezivaše.
3 Zato dakle dok joj je muž živ, biće brakolomna ako pođe za drugoga, ali ako joj umre
muž, razrešena je od zakona, tako da ne postaje brakolomna ako pođe za drugoga.
4 Tako i vi, braćo moja, vi ste telom Kristovim predani bili smrti što se zakona tiče, da
pripadnete drugome, onome koji uskrsnu iz mrtvih, da Bogu plod donesemo.
5 Jer dok bejasmo u puti, žudnje grehova izazvane od zakona delovahu u udima našim,
tako da smo smrti plod donosili.
6 Ali sad, umrevši, izbavismo se od zakona koji nas držaše, da služimo u novosti duha, a ne
u zastarelosti slova.
7 Što ćemo dakle reći? Je li zakon greh? To nikako! Nego ja greha ne poznah osim kroz
zakon. Jer ne bih poznao želju da zakon ne kaza: Ne zaželi.
8 I greh, koristeći se tom prilikom, pobudi u meni kroz zapovest svaku vrstu žudnji; jer je
greh bez zakona mrtav.
9 A ja, budući nekad bez zakona, ja življah, ali kad dođe zapovest, onda greh ožive,
10 i ja sam umreh, i nađe se da zapovest koja bijaše na život, bi meni dana na smrt.
11 Jer greh, iskorišćujući priliku, zavede me preko zapovesti, i ubi me njome.
12 Zakon je dakle svet i zapovest sveta, pravedna i dobra.
13 Dobro li dakle bi meni uzrok smrti? Nipošto! Nego je to bio greh, da bi se pokazao kao
greh dajući mi smrt kroz ono što je dobro i da bi preko zapovesti najveću osudu zaslužio.
14 Znamo zaista da je zakon duhovan, ali sam ja puten, prodan grehu.
15 Jer ja ne znam šta činim. Ne činim ono što hoću, nego činim ono što mrzim.
16 Ako li ono činim što neću, priznajem time da je zakon dobar;
17 a to više ja ne činim, nego greh koji prebiva u meni.
18 Jer znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u puti mojoj. Volju imam u sebi, ali ne i
moć da učinim ono što je dobro.
19 Jer ne činim dobro što hoću nego zlo što neću da činim.
20 A kad činim ono što neću, već to ne činim ja, nego greh koji prebiva u meni.
21 Nalazim dakle u sebi ovaj zakon: Kad hoću da činim dobro, zlo je pri meni.
22 Jer se ja radujem zakonu Božjemu po unutrašnjem čoveku,
23 ali vidim drugi zakon u udima svojim, koji se suproti zakonu razuma moga, i zarobljava
me zakonom grehovnim, koji je u udima mojim.
24 Ja nesrećni čovek! Ko će me izbaviti iz tela ove smrti?...
25 Neka je hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodu našemu... Tako dakle, ja po razumu svome
služim zakonu Božjemu, a po puti služim zakonu greha. ne po puti.

1 Nikakva dakle sad nema osuđenja onima koji su u Isusu Kristu.
2 Jer je zakon Duha koji daje život u Isusu Kristu oslobodio me od zakona grehovnog i
smrti.
3 Jer, - što zakonu bijaše nemoguće, jer mu je put oduzimala snagu -, Bog je osudio greh u
puti, poslavši, zbog greha, Sina svoga u puti jednakoj puti greha,
4 da bi se pravda zakona ispunila u nama, koji hodimo ne po puti nego po duhu.
5 Jer koji su po puti, puteno su raspoloženi, a koji su po duhu, duhovno su raspoloženi;
6 i puteno je raspoloženje smrt, a duhovno je raspoloženje život i mir.
7 Jer je puteno raspoloženje neprijateljstvo Bogu, jer se ono ne pokorava zakonu Božjemu,
niti može.
8 A koji po puti žive ne mogu biti Bogu ugodni.
9 Ali vi ne živite po puti, nego po duhu, samo ako duh Božji prebiva u vama. Ali ako ko
nema duha Kristova, on nije njegov.
10 A ako je Krist u vama, onda jeste telo zbog greha mrtvo ali je duh, usled opravdanja,
život.
11 I ako je u vama duh onoga koji je uskrsnuo Isusa iz mrtvih, to će onaj koji je uskrsnuo
Krista iz mrtvih, oživeti i vaša smrtna telesa radi Duha svoga, koji prebiva u vama.
12 Tako dakle, braćo, mi nismo dužni puti da po puti živimo.
13 Jer ako živite po puti pomrećete, ali ako duhom dela putena morite živećete.
14 Jer koji se vladaju po duhu Božjemu, oni su sinovi Božji.
15 Jer ne primiste duha ropstva, da budete još u strahu, nego primiste duha posinjenja,
kojim kličemo: Aba! (Aba: aramejska riječ koja znači “Oče”.), Oče!
16 Ovaj isti Duh sam svedoči duhu našemu da smo deca Božja,
17 a ako smo deca i naslednici smo; naslednici dakle Božji, a sunaslednici Kristovi, samo
ako sa njim trpimo, da se sa njim proslavimo.
18 Ja držim da se muke sadašnjeg vremena ne mogu usporediti sa budućom slavom koja
će se objaviti u nama.
19 Jer stvorenja stalno čeznu za otkrivenjem sinova Božjih;
20 jer su stvorenja podložena taštini, (ne po svojoj volji nego po volji onoga koji ih
podloži) sa nadom
21 da će se i sama oprostiti ropstva raspadanja da bi sudelovala u slobodi slave dece Božje.
22 Jer mi znamo da sva stvorenja u mukama rađanja uzdišu za tim danom.
23 I ne samo ona, nego i mi, koji prvine duha imamo, i mi sami u sebi uzdišemo u
očekivanju posinjenja, izbavljenja tela svoga.
24 Jer se mi u nadi spasavamo. A nada koja se vidi nije nada; jer kad ko vidi što kako će mu
se još i dalje nadati?
25 Ali ako se nadamo onome što ne vidimo, mi to s postojanošću očekujemo.
26 Tako nam i Duh dolazi u pomoć u našim slabostima, jer mi ne znamo šta treba da
tražimo u molitvama svojim, nego sam Duh posreduje za nas uzdisanjem neiskazivim.
27 A onaj koji ispituje srca zna što je misao Duha, jer on po Božjoj volji posreduje za svete.
28 A znamo da sve doprinosi dobru onih koji Boga ljube, i koji su po njegovoj namisli
pozvani,
29 jer koje unapred pozna, one i odredi da budu slični obličju Sina njegova, da bi on bio
prvorođeni među mnogom braćom.
30 A koje unapred odredi, one i pozva, a koje pozva, one i opravda, a koje opravda, one i
proslavi.31 Što ćemo dakle reći za ovo? Ako je Bog s nama, ko će na nas?
32 On koji svog Sina ne poštedi, nego predade za sve nas, kako da nam s njim sve ne
daruje?
33 Ko će optužiti izabranike Božje? Bog je tu koji će ih opravdati,
34 ko će ih osuditi? Isus Krist koji umre, ali i uskrsnu, on je s desne strane Bogu i moli za
nas.
35 Ko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja ili tuga, ili progonstva ili glad, ili
golotinja, ili opasnosti, ili mač? -, kao što stoji napisano:
36 “Svaki dan nas zbog tebe ubijaju, gledaju nas kao ovce za klanje.”
37 Ali u svemu ovome pobeđujemo po onom koji nas je ljubio.
38 Jer sigurno znamo da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje ni
buduće stvari,
39 ni bilo što visoko ni duboko, ni drugo kakvo stvorenje, ne može nas razdvojiti od
ljubavi Božje, koja se pojavi u Isusu Kristu, Gospodu našemu.

1 Istinu govorim u Kristu, ne lažem. To mi svedoči savest moja Duhom Svetim:
2 veliku imam žalost i stalna je tuga u srcu mome,
3 jer bih želeo da sam budem odvojen od Krista za braću svoju, koja su mi rod po puti,
4 koji su Izraelci, čiji su posinaštvo i slava, i savezi i zakon, i bogosluženje i obećanja,
5 i patrijarsi, i od kojih je po puti i Krist, koji je nad svima, blagosloven Bog na sve vekove.
Amen!
6 Ali nije da je riječ Božja ostala prazna. Jer svi potomci Izraela nisu Izrilj, i zato što su
potomstvo Abrahamovo,
7 nisu svi deca njegova, nego je rečeno: “Po Isaku nazvaće ti se potomstvo”.
8 To jest: Nisu to sinovi po puti koji su sinovi Božji, nego se sinovi obećanja smatraju kao
potomstvo.
9 Jer su ovo riječi obećanja: “U ovo vreme opet ću doći, i Sara će dobiti sina.”
10 I ne samo to, nego je tako bilo i sa Revekom, koja zatrudne od samoga Isaka, oca
našega;
11 jer još dok se deca ne bijahu ni rodila, niti učinila dobra ni zla, - da ostane Božja
naredba o izboru,
12 nezavisno od dela, a po samoj volji onoga koji poziva -, reče se Reveki: “Veći će služiti
manjemu”,
13 kao što stoji napisano: “Jakov mi omile a omrzoh na Isava”.
14 Šta ćemo dakle reći? Ima li nepravde u Boga? Nipošto!
15 Jer on reče Mojsiju: “Koga ću pomilovati, pomilovaću, i na koga ću se smilovati,
smilovaću se.”
16 Tako dakle niti to zavisi od nečije volje ili o nečijeg trčanja, nego od Božje milosti.
17 Jer Pismo govori Faraonu: “Zato te i podigoh da na tebi pokažem moć svoju, i da se
proglasi ime moje po svoj zemlji”.
18 Tako, dakle, koga hoće on miluje, a koga hoće stegne.
19 Reći ćeš mi: Zašto on još kudi? Jer ko može protiviti sevolji njegovoj?
20 Ali ko si ti, čoveče, da se s Bogom prepireš? Hoće li lonac od gline kazati onome koji ga
je načinio: “Zašto si me tako načinio?”
21 Ili zar lončar nema vlasti nad glinom, da od jedne guke načini jedan sud za čast a drugi
za prostu upotrebu?
22 I šta da se kaže ako je Bog, hoteći da pokaže gnev svoj i da objavi silu svoju, podneo s
velikom trpeljivošću sudove gneva pripravljene za pogibao,
23 i ako je hteo da pokaže bogatstvo slave svoje na sudovima milosrđa koje unapred
pripravi za slavu?
24 Tako nas on dozva ne samo iz Judeja, nego i iz paganaca,
25 kao što i u Osiji govori: “Nazvaću narodom svojim narod koji nije moj narod, i
neljubljenu ljubljenom;
26 i ondje gdje mi se reče: Vi niste moj narod, tamo će se oni nazvati sinovi Boga živoga.”
27 A Isaija kliče Izraelu: “Kad bi broj sinova Izrainjevih kao morski pesak bio samo će se
ostatak spasti.
28 Jer će Gospod ispuniti potpuno i naskoro na zemlji rešenje svoje”.
29 I kao što ranije reče Isaija: “Da nam nije Gospod nad vojskama potomstva ostavio,
postali bismo kao Sodom, jednaki Gomoru bismo bili”.
30 Šta ćemo dakle reći? Da paganci, koji nisu tražili pravde, postigoše pravdu, pravdu koja
dolazi od vere,
31 a Izrael, koji je tražio zakon pravde, nije dostigao do tog zakona.
32 Zašto? Jer ga Izrael ne traži iz vere, nego kao da izvire iz dela. Oni se spotakoše na
kamen spoticanja,
33 kao što stoji napisano: “Evo, mećem u Sionu kamen spoticanja i stenu sablazni, ali koji
u njega veruje neće se zbuniti”.

1 Braćo! Želja je srca moga i molitva moja k Bogu da se oni spase.
2 Ja im svedočim da imaju revnost za Boga, ali bez razuma.
3 Ne poznajući pravde Božje, i gledajući da svoju pravdu utvrde, oni se ne pokoriše pravdi
Božjoj;
4 jer Krist je završetak zakona, za opravdanje svakoga koji veruje.
5 Jer Mojsije ovako opisuje pravdu koja izvire iz zakona: “Covek koji te stvari ispuni živeće
kroz njih”.
6 Ali pravda koja izvire iz vere ovako govori: Ne reci u srcu svome: Ko će se popeti na
nebo? (to bi bilo svesti Krista s njega);
7 ili: Ko će sići u bezdan? (to bi bilo izvesti Krista iz mrtvih).
8 Šta dakle govori ona? Blizu ti je riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome. A to je riječ vere
koju mi propovedamo.
9 Ako ispovedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i veruješ u srcu svome da ga Bog uskrsnu
od mrtvih, bićeš spasen.
10 Jer se verujući od srca dolazi do pravde, a ispovedanjem usta do spasenja,
11 kao što govori Pismo: “Koji u njega veruje neće se zbuniti”.
12 I nema tu nikakve razlike između Judejina i Grka, jer oni svi jednog Gospoda imaju, koji
je bogat za sve koji ga prizivlju.
13 Jer koji god prizove ime Gospodnje spasće se.
14 Ali kako će prizivati onoga u koga ne verovaše? A kako će verovati u onoga za koga ne
čuše? A kako će čuti za njega, ako ga niko ne propoveda?
15 A kako će propovednika biti, ako nisu poslani?-, kao što stoji napisano: “Krasne li su
noge onih koji mira glas donose, koji dobre vesti donose!”
16 Ali svi ne poslušaše dobru vest: jer Isaija govori: Gospode, “ko verova propovedanju
našemu?”
17 Tako dakle vera dolazi od slušanja propovedi, a propoved od riječi Kristove.
18 Ali ja velim: Zar ne slušaše? Naprotiv! “Glas njihov kroz celu zemlju otide, i riječi
njihove sve do kraja vaseljene.”
19 Ali ja velim: Zar ne znade Izrael? - Prvi Mojsije govori: “Uzbudiću revnost vašu
narodom koji nije narod, nerazumnim narodom izazvaću srdnju vašu.”
20 A Isaija smelo govori: “Nađoše me oni koji me ne potražiše, javih se onima koji ne
pitaše za me.”
21 Ali o Izraelu govori: “Vas dan pružah ruke svoje k narodu buntovnome i
protivriječivom.”

1 Govorim dakle: Je li Bog odbacio svoj narod? Nipošto! Jer sam i ja Izraelac, od potomstva
Abrahamova, od kolena Venjaminova.
2 Ne odbaci Bog naroda svoga, koji unapred pozna. Ili ne znate što govori Pismo za Iliju,
kako se tuži Bogu na Izraela govoreći:
3 “Gospode! proroke tvoje pobiše i oltare tvoje razvališe, i ja ostah sam, i sad traže život
da mi uzmu!”
4 A koji mu odgovor daje Bog? - “Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prekloniše kolena
pred Valom.”
5 Tako i u sadašnje vreme postoji ostatak po izboru milosti.
6 A ako je po milosti, onda nije po delima, jer milost već ne bi bila milost.
7 Šta dakle? Što iskaše Izrael, ono nije postigao; a izbor je to postigao, ali ostali otvrdnuše,
8 kao što je napisano: “Dade im Bog duh neosetljiv, oči da ne vide, i uši da ne čuju, do
samoga dana današnjega.”
9 A David govori: “Trpeza njihova zamka njima bila, klopka, uzrok propadanja i odmazda!
10 Zaslepele oči njihove - da ne vide, i leđa njihova jednako pognuta bila!”
11 Govorim dakle: Jesu li se spotakli da bi pali? Nipošto! Nego je od spoticanja njihova
došlo spasenje pagancima, da bi se i oni pokrenuli.
12 A ako je spoticanje njihovo bogatstvo svetu, i umaljenje njihovo bogatstvo pogancima,
koliko li to neće biti veće kad se svi obrate?
13 Jer vama govorim, pagancima; u koliko sam ja apostol pganaca, hoću da hvalim službu
svoju,
14 ne bih li kako pokrenuo ljubomoru svoga roda i spasao koga od njih.
15 Jer ako je odbacivanje njihovo bilo primirenje svetu, šta će biti njihovo povraćanje
nego život iz mrtvih?
16 Ako je kvasac svet, to je i celo testo, i ako je koren svet, to su i grane.
17 Ali ako se neke od grana odlomiše, i ti, koji si divlja maslina bio, pricepio si se na njih, i
postao zajedničar u korenu i u masti od masline,
18 ne hvali se na štetu otpalih grana; a ako se hvališ, znaj da ne nosiš ti korena, nego
koren tebe.
19 Ti ćeš dakle reći: Odlomiše se grane da se ja pricepim.
20 Dobro! S neverovanja odlomiše se, a ti verom stojiš. Ne ponosi se, nego se boj!
21 Jer kad Bog nije prirodne grane poštedeo, neće ni tebe poštedeti.
22 Pazi dakle na dobrotu i na strogost Božju: strogost nad onima koji otpadoše, a na sebe
dobrotu Božju, ako ostaneš u dobroti; inače ćeš i ti biti odsečen.
23 A i oni, ako ne ostanu u neverovanju, precepiće se, jer je Bog moćan da ih opet pricepi.
24 Jer kad si ti, odsečen od rođene divlje masline, pricepio se na nerođenu pitomu
maslinu, tim pre će se oni po prirodi svojoj pricepiti na rođenu svoju maslinu.
25 Jer neću, braćo, da ostanete u neznanju ove tajne (da ne biste se pravili pametni prema
sebi), da jedan deo Izraela otvrdnu, dok ne uđe celina paganaca.
26 I tako će se spasti sav Izrael, kao što je napisano: “Iz Siona će izbavitelj doći i
bezdušnost odvratiće od Jakova.
27 To će biti savez moj s njima, kad im dignem grehe njihove.”
28 Po jevanđelju, su oni neprijatelji, vas radi, ali po izboru ljubljeni su, otaca radi.
29 Jer darovi Božji i pozivanje njegovo ne poznaju raskajanja.
30 Kao i vi što se nekad suproćaste Bogu, a sad ste s njihovog suproćenja pomilovani,
31 tako i oni sada ne hteše poslušati, da bi milošću koja se vama učini i oni bili
pomilovani,
32 jer Bog zatvori sve ljude u neposlušnost, da sve pomiluje.
33 O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su neispitljivi sudovi njegovi i
neistražljivi putevi njegovi! Jer
34 “Ko poznaje misao Gospodnju,
35 ili ko mu bi savetnik?”
36 Ili ko mu prvi dade što, da mu se vrati? Jer je od njega i kroz njega sve. Njemu slava na
sve vekove! Amen!

1 Molim vas dakle, braćo, milosrđa Božjega radi, da prinesete telesa svoja u žrtvu živu,
svetu, ugodnu Bogu, i to da bude vaše razumno bogosluženje.
2 Ne vladajte se po ovome veku, nego se preobrazujte obnovljenjem uma svoga, da biste
mogli osetiti koliko je dobra i ugodna i savršena volja Božja.
3 Po milosti koja je meni data, kažem svakome od vas: Nemojte imati preveliko mišljenje o
sebi, nego imajte smerne misli, po meri vere koju je kome Bog udelio.
4 Jer kao u jednom telu što imamo mnoge ude, a svi udi nemaju jednak posao,
5 tako smo i mi koji smo mnogi, jedno telo u Kristu, a pojedinačno smo udi jedan prema
drugome.
6 I kako imamo različite darove, po milosti koja nam je dana, to onaj koji ima dar
proricanja neka ga po meri vere upotrebi;
7 koji ima da vrši službu neka se drži službe,
8 koji je učitelj neka se drži učenja; koji je utešitelj neka teši; koji daje neka daje
dragovoljno; koji upravlja neka se revnsnoo brine; koji čini dela milosti, neka ih rado čini.
9 Ljubav da ne bude pretvorna. Zgranjavajte se od zla i prionite uz dobro.
10 Bratskom ljubavlju budite jedan prema drugome ljubezni. Cašću jedan drugoga
pretecite.
11 U revnosti budite neumorni. Budite duha plamenoga. Služite Gospodu.
12 Nadanjem se veselite, budite ustrpljivi u nevolji, postojani u molitvi.
13 Brinite se o potrebama svetih; budite gostoljubivi.
14 Blagosliljajte one koji vas gone; blagosivajte i ne kunite.
15 Radujte se s onima koji su radosni i plačite s onima koji plaču.
16 Budite jedne misli među sobom. Ne idite za onim što je visoko, nego da vas privuče ono
što je smerno. Ne budite pred očima svojim mudri.
17 Nikome ne vraćajte zla za zlo, i tražite što je dobro pred svim ljudima.
18 Ako je moguće, koliko do vas stoji, imajte mir sa svim ljudima.
19 Ne osvećujte se za sebe, ljubljeni, nego puštajte gnevu Božjemu da deluje, jer je
napisano: “Moja je osveta, moja je odmazda, govori Gospod.”
20 Ako je dakle gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga; jer čineći to
ugljevlje usijano skupljaš na glavu njegovu.
21 Ne daj da te zlo nadvlada, nego nadvladaj zlo dobrim.

1 Svi da se pokoravaju višim vlastima, jer nema vlasti da nije od Boga; i vlasti što postoje
od Boga su određene.
2 Zato koji se suproti vlasti, suproti se Božjoj naredbi; a koji se suprote, primiće osudu na
sebe.
3 Jer poglavari nisu za strah zbog dobrih dela nego zbog zlih. Hoćeš li pak da se ne bojiš
vlasti? Cini dobro, i imaćeš hvalu od nje.
4 Zvaničnik je sluga Božji za tvoje dobro. Ali ako zlo činiš boj se, jer uzalud ne nosi mača;
jer je Božji sluga da vrši osvetu, i da kazni onoga koji zlo čini.
5 Zato treba da se pokoravate ne samo iz straha od kazne, nego i radi savesti.
6 Zato i poreze dajete, jer su zvaničnici sluge Božje, koje su za to postavljene.
7 Podajte svakome što ste mu dužni: kome dakle porezu, porezu; kome danak, danak;
kome strah, strah; kome čast, čast.
8 Ne budite nikome ništa dužni, osim da ljubite jedan drugoga; jer koji druge ljubi zakon
ispuni.
9 Jer zapovesti: Ne čini preljube, ne ubi, ne kradi, ne svedoči lažno, ne zažudi, i ako ima još
kakva druga zapovest, u ovoj se riječi sadrže: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.
10 Ljubav ne čini zla bližnjemu; ljubav je dakle izvršenje Zakona.
11 I to radite zato što znate vreme u kome smo, jer je već vreme da se prenete iz sna, jer
nam je sad spasenje bliže nego kad postadosmo vernici.
12 Noć je na izmaku a dan se približuje. Odbacujmo dakle sva dela mraka, i opasujmo
oružje svetlosti.
13 Hodimo pošteno kao po punom danu, daleko od razuzdanosti, od pijanstva, od bluda,
od nečistote, od svađa i od zavisti.
14 Ali se obucite u Gospoda našega Isusa Krista, i ne ugađajte žudnjama puti.

1 Slaboga u veri primajte bez spora o mišljenjima.
2 Neko misli da sme svašta jesti, a ko je slab taj jede zelje.
3 Koji jede (Razume se: koji svašta jede.) neka ne ukorava onoga koji ne jede, a koji ne jede
neka ne osuđuje onoga koji jede, jer ga Bog primi.
4 Ko si ti koji sudiš tuđemu sluzi? Stoji li on, pada li, to je posao njegovog gospodara. Ali će
se on održati, jer ima Bog moć da ga podrži.
5 Tako jedan razlikuje dan od dana, a drugi drži da su svi dani jednaki. Svaki u duhu
svome nek ima puno uverenje.
6 Koji pazi na dane, Gospodu pazi, a koji jede Gospodu jede, jer hvali Boga, i koji ne jede,
Gospodu ne jede, i hvali Boga.
7 Ni jedan od nas ne živi sam za sebe, i ni jedan ne umire sam za sebe.
8 Jer ako živimo, Gospodu živimo, a ako umremo, Gospodu umremo. Živeli ili umrli, dakle,
Gospodnji smo.
9 Jer je za to Krist umro i živeo, da vlada i nad mrtvima i nad živima.
10 Ali ti, zašto osuđuješ brata svoga?, i ti zašto prezireš brata svoga? Jer ćemo svi izići na
Božji sud.
11 Jer je pisano: “Živ sam ja, govori Gospod, svako će se koleno preda mnom pokloniti, i
svaki će jezik Bogu slavu dati.”
12 Tako će dakle svaki od nas dati Bogu račun za sebe.
13 Zato ne sudimo više jedan drugome, nego mesto toga gledajte da ne činite ništa što bi
bilo kamen spoticanja ili uzrok padanja brata vašega.
14 Znam i uveren sam u Isusu Kristu da ništa nije pogano po sebi, osim ako nije nešto
pogano onome koji misli da je to pogano.
15 Ali ako je tvoj brat zbog kakvog tvog jela nespokojan, već se ne vladaš po ljubavi. Ne
izazivaj jelom svojim propast onoga za koga Krist umre.
16 Gledajte dakle da vaše dobro ne bude povod huljenju.
17 Jer kraljevstvo Božje nije jelo i piće nego pravda i mir i radost po Duhu Svetome.
18 Ko ovako služi Kristu, ugodan je Bogu i vredan ljudima.
19 Tako dakle da se staramo za mir i za ono čime vodimo na bolje jedan drugoga.
20 Ne kvari dela Božja jela radi. Jer je sve čisto, nego je zlo za čoveka koji jede da postane
kamen spoticanja.
21 Dobro je ne jesti mesa i vina ne piti, i ono ne činiti što bi za tvog brata bilo uzrok
spoticanja ili slabljenja.
22 Veru koju imaš čuvaj sam za sebe pred Bogom. Blago onome koji ne osuđuje sebe u
onome što odobrava!
23 A onaj koji posumnja u pogledu onoga što jede, kriv je, jer on ne radi po uverenju. Što
god nije plod uverenja greh je.

1 Dužni smo dakle mi koji smo jači da podnesemo slabosti onih koji su slabi, a ne da sebi
ugađamo.
2 I svaki od vas da ugađa bližnjemu na dobro, za uzdizanje.
3 Jer i Krist ne ugodi sebi, nego kao što je pisano: “Ruženja onih koji te ruže padoše na
mene.”
4 Jer što se unaprijed napisa, za našu se nauku napisa, da trpljenjem i utehom Pisma nadu
imamo.
5 Bog ustrajnosti i utehe da vam da da složno mislite među sobom po Isusu Kristu,
6 da svi zajedno na jedna usta slavite Boga i Oca Gospoda našega Isusa Krista.
7 Zato primajte jedan drugoga kao i Krist što primi vas, na slavu Božju.
8 Jer ja kažem da je Isus Krist bio sluga obrezanih, da pokaže istinu Božju potvrđujući
obećanja koja su ocevima učinjena,
9 a paganci slave Boga radi milosrđa njegovog, kao što stoji napisano: “Zato ću te hvaliti,
Gospode, među narodima i pevaću slavi tvog imena.”
10 I opet govori: “Veselite se narodi s narodom njegovim”.
11 I još: “Hvalite Gospoda svi narodi, slavite ga svi narodi!”
12 I opet Isaija govori: “Izići će šibljika od Jeseja, i ustaće da narodima vlada. Narodi će u
njega se uzdati.”
13 Bog nadanja da ispuni vas svake radosti i mira u veri, da imate izobilje nadanja po sili
Duha Svetoga.
14 Ja sam i sam uveren za vas, braćo, da ste i vi puni dobrih naklonosti i svakoga razuma, i
da možete jedni druge poučiti.
15 Ipak vam, braćo, u pogledu nekih stvari nekako smelo pisah, da bih probudio vaše
sećanje radi milosti koja mi je dana od Boga,
16 da budem služitelj Isusa Krista u pagancima, da služim jevanđelju Božjemu, da paganci
postanu prinos ugodan, posvećen Duhom Svetim.
17 Imam dakle hvalu u Isusu Kristu za ono što Bogu pripada.
18 Jer se ja ne bih usudio spomenuti ono što Krist nije učinio kroza me da dovede pagance
na poslušanje riječima i delima,
19 silom znaka i čudesa, silom Duha Božjega, tako da od Jerusalima i okolnih mesta pa sve
do Ilirika obilno širih Kristovo jevanđelje.
20 I tako se starah da propovedam jevanđelje, ne gdje se Krist već spominjaše, da na
tuđem temelju ne zidam,
21 nego, kao što je napisano: “Kojima se ne javi za njega videće, i koji ne čuše za njega
razumeće.”
22 To me i zadrža mnogo puta da ne dođem k vama.
23 Ali sad, ne imajući više ništa što bi me u ovim zemljama zadržalo, a imajući želju od
mnogo godina da dođem k vama,
24 nadam se da ću vas videti na prolasku, kad pođem u Španiju, i da ćete me otpratiti
onamo, pošto budem udovoljio malo želji svojoj da se među vama nađem.
25 Sad idem u Jerusalim na službu svetima.
26 Jer Makedonija i Ahaja skupiše neke priloge za svete siromahe koji žive u Jerusalimu.
27 One to učiniše dragovoljno, a i dužne su im bile, jer kad paganci dobiše deo u njihovim
duhovnim imanjima, dužne su i one njima u telesnim pomagati.
28 Kad to svršim i te priloge njima predam, poći ću u Španiju i svratiću kod vas.
29 A znam da kad pođem k vama, poći ću s obilnim blagoslovom Kristovim.
30 Molim vas, braćo, Gospodom našim Isusom Kristom, i ljubavlju Duha, borite se zajedno
sa mnom, moleći se Bogu za mene,
31 da se izbavim od nevernih iz Judeje, i da prilozi koje nosim u Jerusalim budu po volji
svetima,
32 tako da s radošću dođem k vama, ako Bog da, i da se kod vas nauživam malo mira.
33 A Bog mira neka je sa svima vama. Amen!

1 Preporučujem vam Fivu, sestru našu, koja je đakonica u crkvi u Kenhreji,
2 da je primite u Gospodu kao što prilikuje svetima, i da joj budite u pomoći u svakoj
stvari koju od vas zatreba; jer je ona mnogima pomogla a i samome meni.
3 Pozdravite Priskilu i Akvilu, drugove moje na delu u Isusu Kristu,
4 koji glave svoje izložiše da mi život očuvaju, kojima ne samo ja zahvaljujem, nego i sve
crkve u zemljama paganskim; pozdravite i domaću crkvu njihovu.
5 Pozdravite Epeneta moga ljubljenoga, koji je za Krista bio prvina iz Azije.
6 Pozdravite Mariju, koja se mnogo trudila za vas.
7 Pozdravite Andronika i Juniju, rodbinu moju i drugare moje u sužanjstvu, koji uživaju
veliko poštovanje među apostolima, i koji i pre mene verovaše u Krista.
8 Pozdravite Amplija, meni ljubaznoga u Gospodu.
9 Pozdravite Urbana, druga našega na delu u Kristu, i Stahija meni ljubaznoga.
10 Pozdravite Apelija, okušanoga u Kristu. Pozdravite domaće Aristovulove.
11 Pozdravite Irodijona, rođaka moga. Pozdravite domaće Narkisove koji su u Gospodu.
12 Pozdravite Trifenu i Trifosu, koje se trude u Gospodu. Pozdravite Persidu ljubljenu,
koja se mnogo trudila u Gospodu.
13 Pozdravite Rufa izabranoga u Gospodu i mater njegovu i moju.
14 Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Erma, Patrova, Ermija i braću koja su s njima.
15 Pozdravite Filologa i Juliju, Nireja i sestru njegovu, i Olimpana i sve svete koji su s
njima.
16 Pozdravite jedan drugoga celovom svetim. Pozdravljaju vas sve Crkve Kristove.
17 Molim vas braćo, čuvajte se onih koji izazivaju raspre i razdore na štetu nauke koju
naučiste. Uklonite se od njih.
18 Jer takovi ne služe Gospodu našemu Isusu Kristu, nego svome trbuhu, i slatkim
riječima i ulagivanjima prelašćuju srca bezazlenih.
19 Vaša poslušnost razglasi se svuda. I radujem se za vas; ali želim da ste vi mudri u
onome što se odnosi na dobro, i čisti u onome što se odnosi na zlo.
20 A Bog mira satrće sotonu uskoro pod noge vaše. Milost Gospoda našega Isusa Krista s
vama!
21 Pozdravlja vas Timotej, pomoćnik moj, i Lukije i Jason i Sosipatar, rođaci moji.
22 Pozdravljam vas u Gospodu i ja, Tertije, koji napisah ovu poslanicu.
23 Pozdravlja vas Gaj, ugostitelj moj i cele crkve. Pozdravljaju vas Erast, gradski rizničar, i
brat Kvart.
24 Milost Gospoda našega Isusa Krista sa svima vama! Amen!
25 A onome koji vas može utvrditi po jevanđelju mojemu i propovedanju Isusa Krista, po
otkrivenju tajne sakrivenog kroz cele vekove,
26 a otkrivene sad kroz pisma proročka, po zapovesti večnoga Boga, i obznanjene svim
narodima za poslušanje vere, -
27 Bogu, jedinomu mudromu, po Isusu Kristu, slava na vekove vekova Amen!
PRVA POSLANICA KORINĆANIMA
LB) Prva Korinćanima glava 1

1 Pavle, voljom Božjom pozvani apostol Isusa Krista i brat Sosten,
2 Crkvi Božjoj koja je u Korintu i osvećenima u Isusu Kristu, pozvanim da postanu sveti, sa
svima koji prizivlju ime Gospoda našega Isusa Krista, na svakome mestu i njihovome i
našemu:
3 Milost vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Krista! slogu
4 Zahvaljujem svagda Bogu svojemu za vas, za milost Božju koja vam je udeljena u Isusu
Kristu.
5 Jer vam po njemu obilova svako bogatstvo riječi i poznanja,
6 pošto se Kristovo svedočanstvo temeljito utvrdi među vama,
7 tako da vam ne fali ni jedan dar milosti u očekivanju vašemu otkrivenja Gospoda našega
Isusa Krista.
8 On će vas i do samoga kraja utvrditi, da budete savršeni u dan Gospoda našega Isusa
Krista.
9 Veran je Bog koji vas pozva u zajednicu Sina svoga, Isusa Krista, Gospoda našega.
10 Molim vas, braćo, imenom Gospoda našega Isusa Krista, da svi vi jedno govorite i da ne
budu među vama raspre, nego da budete potpuno složni u jednom duhu i u jednom
osećanju.
11 Jer sam čuo za vas, braćo moja, od Hlojinih ljudi, da su nastale raspre među vama.
12 Hoću da kažem da se kod vas govori: “ja sam Pavlov”, “ja sam Apolonov”, “ja sam
Kifin”, “ja sam Kristov”.
13 Je li Krist razdeljen? Je li Pavao bio za vas razapet, ili ste vi u ime Pavlovo kršteni?
14 Hvala Bogu što ja ni jednoga od vas ne krstih osim Krispa i Gaja,
15 da ne reče ko da ste vi u moje ime kršteni.
16 Krstio sam i Stefaninov dom; dalje ne znam jesam li koga drugoga krstio. propovedanja
17 Krist ne posla mene da krstim, nego da propovedam jevanđelje, i to ne premudrim
riječima, da se ne bi krst Kristov upraznio.
18 Jer je riječ krstova ludost onima koji propadaju, ali je ona nama, koji se spasavamo, sila
Božja.
19 Jer je pisano: “Uništiću mudrost mudrih, i razumnih razum ukinuću.”
20 Gdje je mudri? Gdje je književnik? Gdje je prepirač ovoga veka? Nije li Bog pokazao da
je mudrost ovoga sveta ludost?
21 Jer pošto mudrošću svojom svet ne pozna Boga u Božjoj mudrosti, bila je Božja volja da
ludošću propovedanja spasi one koji veruju.
22 Judeji znake ištu a Grci traže mudrost;
23 a mi propovedamo Krista razapeta, Judejima dakle sablazan a pagancima ludost,
24 ali onima koji su pozvani, i Judejima i Grcima, Božju silu i Božju mudrost.
25 Jer je ludost Božja mudrija od ljudi, i slabost je Božja jača od ljudi.
26 Posmatrajte, braćo, da među vama koji ste pozvani nema ni mnogo mudrih po puti, ni
mnogo moćnih, ni mnogo plemenitih.
27 Ali je Bog izabrao ono što je ludo pred svetom da time zbuni mudre, a ono što je slabo
pred svetom izabrao je Bog da time zbuni ono što je jako;
28 i neznatne i prezrene stvari pred svetom izabrao je Bog, pa i ono što nije ništa, da time
uprazni ono što jest nešto,
29 da se ni jadna put pred Bogom ne hvali.
30 Ali ste vi po njemu u Isusu Kristu, koji nam od Boga posta i mudrost i pravda i
osvećenje i izbavljenje,
31 da, kao što je napisano, “Ko se hvali, neka se Gospodom hvali”.

1 I ja, došavši k vama, braćo, ne dođoh s velikim riječima ili premudrošću da vam javljam
svedočanstvo Božje.
2 Jer nisam mislio da znam što među vama, osim Isusa Krista, i to Isusa Krista raspetoga.
3 I ja sam bejah među vama u slabosti i u strahu i velikom drhtanju;
4 i riječ moja i propovedanje moje ne temeljahu se na ubedljivim govorima mudrosti,
nego na dokazivanju Duha i sile,
5 da se vera vaša ne temelji na mudrosti, nego na sili Boga.
6 Ali ono što mi propovedamo to je ipak mudrost za savršene, mada to nije mudrost ovoga
veka, ni knezova ovoga veka koji propadaju.
7 Mi propovedamo mudrost Božju tajnu i sakrivenu, koju Bog odredi pre vekova za slavu
našu,
8 koju ni jedan od knezova ovoga veka ne pozna; jer da su je poznali ne bi Gospoda slave
razapeli.
9 Ali,- kao što je pisano-, “to su stvari koje oko ne vide, i uho ne ču, i u srce čoveku ne
dođoše, a koje spremi Bog za one koji ga ljube.”
10 A nama ih je Bog Duhom svojim otkrio. Jer Duh sve ispituje, pa i dubine Božje.
11 Jer ko od ljudi zna stvari čovečje, osim duha čovečjega koji je u njemu? Tako i stvari
Božje niko ne zna osim Duha Božjega.
12 Ali mi ne primismo duha ovoga sveta, nego Duha koji je od Boga, da poznamo što nam
je Bog milošću svojom darovao.
13 I mi o tome govorimo ne riječima ljudske mudrosti, nego naukom Duha Svetoga, i o
duhovnim stvarima duhovnim jezikom govorimo.
14 Ali telesni čovek ne prima stvari koje su od Duha Božjega, jer je njemu to ludost, i on ih
ne može poznati, jer one treba duhovno da se razgledaju.
15 Duhovni pak čovek sve razgleda, a njega sama niko ne razgleda.
16 Jer “Ko poznaje misao Gospodnju, da ga pouči?” Ali mi misao Kristovu imamo.

1 I ja, braćo, ne mogoh s vama govoriti kao s duhovnima, nego kao s putenima, kao s
malom decom u Kristu.
2 Mlekom vas nahranih a ne jačim jelom, jer ga još ne mogoste, i ni sad još ne možete
podneti,
3 jer ste još puteni. Jer kad su među vama zavisti i svađe i nesloge, niste li puteni, i ne
postupate li po čoveku?
4 Jer kad govori ko: “ja sam Pavlov”, a drugi “ja sam Apolov”, - niste li puteni?
5 Ko je dakle Pavle, i ko li Apolo, do same sluge koje ste verovali, kako kome Gospod dade?
6 Ja posadih, Apolo zali, a Bog dade te uzraste.
7 Tako niti je onaj što koji sadi, ni onaj koji zaliva, nego Bog koji daje da raste.
8 Onaj koji sadi i onaj koji zaliva jednaki su, i svaki će primiti svoju nagradu po svome
trudu.
9 Jer smo mi Božji poslenici, a vi ste Božja njiva, Božja građevina.
10 Po milosti Božjoj koja mi je dana, ja kao dobar neimar postavih temelj, a drugi zida na
njemu; ali svaki neka gleda kako zida.
11 Jer temelja drugoga niko ne može postaviti osim onoga koji je postavljen, a to je Isus
Krist.
12 Ako li ko zida na tome temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, senom,
slamom,
13 svačije će delo izići na videlo, jer će ga dan pokazati, jer će se ono ognjem okušati, i
oganj će pokazati kakvo je čije delo.
14 A ako delo koje je neko na tom temelju podigao ostane, taj će primiti nagradu,
15 a onaj kome delo izgori imaće štetu: on će se sam spasti, ali kao kroz oganj.
16 Ne znate li da ste vi hram Božji, i da Duh Božji prebiva u vama?
17 Ako ruši ko hram Božji, srušiće njega Bog, jer je hram Božji svet, a to ste vi.
18 Niko neka se ne vara: ako ko među vama misli da je mudar po ovome svetu, neka bude
lud, da bi postao mudar.
19 Jer je mudrost ovoga sveta ludost pred Bogom. jer je pisano: “Hvata mudre u lukavstvu
njihovu.”
20 I još: “Zna Gospod pomisli mudrih, zna da su ništave.”
21 Zato da niko ne zasnuje slave svoje na ljudima: jer je sve vaše,
22 bio Pavle, ili Apolo, ili Kifa, ili svet, ili život, ili smrt, ili sadašnje ili buduće stvari. Sve je
vaše,
23 i vi ste Kristovi, a Krist je Božji.

1 Tako neka nas drže ljudi kao sluge Kristove i nastojnike tajna Božjih,
2 a od nastojnika se traži da je veran.
3 Ja malo marim da mi sudite vi ili da mi sudi koji ljudski sud, a ni sam sebi ne sudim,
4 jer se ne osećam u ničemu kriv; ali zato nisam još opravdan, a onaj koji meni sudi
Gospod je.
5 Zato ne sudite ništa pre vremena, dokle ne dođe Gospod, koji će izneti na svetlost što je
sakriveno u tami, i objaviće namisli srca. Tada će svaki primiti od Boga hvalu koja mu
pripada.
6 A ovo, braćo, primetih za sebe i za Apola vas rdi, da se od nas naučite da ne idete dalje
od onoga što je napisano, i da se ne nadimate zbog jednoga a protiv drugoga.
7 Jer ko tebe odlikuje? Šta li imaš što nisi primio? A ako si primio, što se hvališ, kao da nisi
primio?
8 Eto ste siti, eto se obogatiste, bez nas počeste da kraljujete! O da biste u istini kraljevali,
da bismo i mi s vama kraljevali!
9 Jer je Bog, čini mi se, od nas apostola napravio poslednje među ljudima, kao one koji su
smrti predani, jer postadosmo čudo i svetu i anđelima i ljudima.
10 Mi smo ludi Krista radi, a vi ste mudri u Kristu. Mi slabi, a vi jaki; vi čašćeni a mi
prezreni!
11 Do ovoga časa trpimo i glad i žeđ i golotinju, i mučimo se, i potucamo se,
12 i trudimo se radeći svojim rukama. Kad nas grde, blagosiljamo; kad nas gone, trpimo;
13 kad hule na nas, smerno govorimo. Postasmo kao smetlište sveta, izmet sviju do sad.
14 Ne pišem ja ovo da vas izgrdim, nego vas opominjem kao svoju ljubljenu decu.
15 Jer i kad biste imali i deset tisuća učitelja u Kristu, ali nemate mnogo otaca. Jer vas ja u
Isusu Kristu jevanđeljem rodih.
16 Molim vas, dakle, ugledajte se na mene.
17 Zato poslah k vama Timoteja, koji mi je sin ljubljeni i veran u Gospodu. On će vam
kazati koji su putevi moji u Kristu, i kako ja svuda u svakoj Crkvi učim.
18 Neki se naduše, kao da ja neću doći k vama.
19 Ali ću vam doći uskoro, ako Bog da, pa ću da ispitujem ne riječi nego moć onih koji su
se naduli.
20 Jer kraljevstvo Božje nije u riječi nego u moći.
21 Šta vi hoćete? Da dođem k vama s prutom ili s ljubavlju i duhom blagosti?

Kor 1 Mnogo se govori da je među vama nastao blud kako se ni među pagancima ne čuje.
Naime da jedan od vas ima ženu oca svoga.
2 I vi se još nadimate umesto da ste žalosni, pa da se ukloni od vas onaj koji je učinio to
delo.
3 Ja pak, koji i ako nisam kod vas telom, ali sam duhom s vama, već osudih, kao da sam
tamo, onoga koji je takvo delo učinio.
4 U ime Gospoda našega Isusa Krista, kad se saberete vi i moj duh sa silom Gospoda našega
Isusa Krista,
5 da se taj čovek preda sotoni na uništenje puti, da bi se duh spasao u dan Gospoda Isusa.
6 Nemate prava da se hvalite. Ne znate li da malo kvasca celo testo ukiseli?
7 Skinite stari kvasac, da budete novo testo, jer ste vi beskvasni, jer je Pasha naša, Krist,
žrtvovan za nas.
8 Zato da praznujemo ne u starome kvascu, ni u kvascu pakosti i lukavstva, nego u
beskvasnom hlebu čistote i istine.
9 Pisah vam u poslanici da se ne mešate s bludnicima.
10 Ja to ne rekoh uopšte za bludnike ovoga sveta, za pohlepne ili grabljivce, ili
idolopoklonike, jer biste inače morali izići iz sveta.
11 A sad, ono što vam pisah to je da se ne mešate s onim koji se naziva brat, pa postane
bludnik, ili pohlepan, ili idolopoklonik, ili jezičav, ili pijanica, ili grabljivac. S takvim da i
ne jedete.
12 Jer šta ja imam sudim onima koji su napolju? Nemate li vi da sudite onima koji su
unutra?
13 A onima koji su napolju sudiće Bog. Izbacite zloga iz svoje sredine.

1 Sme li koji od vas, kad ima tužbu na drugoga, ići na sud nepravednima, a ne svetima?
2 Ne znate da će sveci suditi svetu? Kad ćete dakle vi svetu suditi, jeste li nedostojni da
sudite i o manjim stvarima?
3 Ne znate li da ćemo i anđelima suditi? I nećemo li tim pre suditi o stvarima ovoga sveta?
4 A vi kad imate tužbe za stvari ovoga sveta, uzimate li za sudije one koje u crkvi ne broji
niko u što?
5 Na sramotu vašu govorim. Zar nema među vama ni jednoga mudra, koji može rasuditi
među braćom svojom?
6 Nego se brat s bratom sudi, i to pred nevernima!
7 I to je već sramota za vas da imate tužbe među sobom. Zašto radije ne trpite neku
nepravdu? Zašto radije ne pregorite štetu?
8 Nego vi sami činite nepravdu i štetu, pa još braći!
9 Ili ne znate da nepravednici neće naslediti kraljevstva Božjega? Ne varajte se: ni
bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubočinci, ni mekušci, ni pogrdni,
10 ni lupeži, ni lakomci, ni pijanice, ni kavgaxije, ni grabljivci, neće naslediti kraljevstva
Božjega.
11 I takvi bejaste neki; ali se opraste i posvetste, i opravdaste imenom Gospoda našega
Isusa Krista i Duhom Boga našega.
1ve mi je slobodno, ali nije sve za korist, sve mi je slobodno, ali neću da bilo što ovlada
mnome.
13 Jela su za trbuh i trbuh za jela, i Bog će i jedno i drugo uništiti. Ali telo nije za blud. Ono
je za Gospoda i Gospod za telo.
14 I Bog koji Gospoda uskrse, uskrsnuće i nas silom svojom.
15 Ne znate li da su telesa vaša udi Kristovi? - Hoću li dakle uzeti ude Kristove, i od njih
načiniti ude bludničke? Nipošto!
16 Ili ne znate da ko se s bludnicom sveže, jedno telo s njom postane? Jer je rečeno: “Biće
njih dvoje jedna put.”
17 Ali ko se Gospoda drži, jedan je duh s Gospodom.
18 Bežite od bluda! Svaki drugi greh koji čovek čini izvan tela je, ali koji blud čini, svome
telu greši.
19 Ili ne znate da su telesa vaša hram Duha Svetoga koji prebiva u vama, koga imate od
Boga, i da ne pripadate sebi samima?
20 Jer ste vi skupo otkupljeni. Proslavite dakle Boga u telesima svojim i u dušama svojim,
jer je to sve Božje.

1 U pogledu onoga što mi pisaste, mislim da je dobro ako čoveku da se ne dodirne žene.
2 Ali radi izbegavanja bluda svaki da ima svoju ženu, i svaka žena da ima svoga muža.
3 Muž neka daje ženi ono što je dužan da joj da, a tako isto i žena mužu.
4 Žena nema vlasti nad svojim telom, nego muž, a tako isto ni muž nema vlasti nad svojim
telom, nego žena.
5 Ne zabranjujte se jedno od drugoga, ako to nije po dogovoru i za neko vreme, kad
postite i kada se molite; i opet da se sastanete, da vas sotona ne iskuša preko vaše
neuzdržljivosti.
6 Ovo govorim u ime popustljivosti, a ne u ime zapovesti.
7 Ja bih hteo da svi ljudi budu kao ja; ali svaki ima svoj dar milosti od Boga: jedan na
jedan, a drugi na drugi način.
8 Neoženjenima i udovicama velim: Dobro im je ako ostanu kao ja što sam.
9 Ali ako nisu uzdržljivi, neka se žene i udaju, jer je bolje ženiti se nego upaljivati se.
10 Oženjenima zapovedam, ne ja nego Gospod, da se žena od muža ne razdvaja,
11 (ako li je pak razdvojena, da se više ne udaje ili neka se pomiri sa svojim mužem). I muž
da ne otpušta žene.
12 Ostalima govorim ja a ne Gospod: ako koji brat ima ženu koja nije vernica, i ona se
privoli živeti s njim, da je ne ostavlja.
13 I žena ako ima muža koji nije vernik, i on se privoli živeti s njom, da ga ne ostavlja.
14 Jer se posveti muž koji nije vernik ženom koja je vernica, i posveti se žena koja nije
vernica mužem koji je vernik; jer bi inače deca vaša bila nečista, a sad su sveta.
15 Ako li se onaj koji nije vernik razdvaja, neka se razdvoji, jer brat ili sestra u tom slučaju
nisu vezani. Bog nas pozva da u miru živimo.
16 Jer što znaš, ženo, da li ćeš ti muža spasiti? - ili šta znaš, mužu, da li ćeš ti ženu spasti?
17 Samo kako je kome Gospod udelio onako neka živi, po pozivu što je od Boga primio.
Tako ja po svim crkvama učim.
18 Je li ko pozvan kao obrezan, neka ostane obrezan; ako li je ko pozvan kao neobrezan,
neka se ne obrezuje.
19 Obrezanje je ništa i neobrezanje je ništa, - nego je sve u držanju zapovesti Božjih.
20 Svaki neka ostane u onom stanju u kojem je bio kad je pozvan.
21 Jesi li bio pozvan kao rob, ne uznemiruj se za to, ali ako možeš postati slobodan, koristi
se time;
22 jer ko je pozvan u Gospodu kao rob, slobodnjak je Gospodnji, a tako i ko je pozvan kao
slobodan, rob je Kristov.
23 Skupo ste otkupljeni; ne postanite robovi ljudima.
24 Svaki, braćo, u stanju u kome se nalazio kad je pozvan, u onome neka ostane pred
Bogom.
25 Za device nemam zapovesti Gospodnje, nego dajem savet, kao onaj koji sam dobio
milost od Gospoda da budem veran.
26 Evo dakle što ja mislim da je dobro zbog teških vremena koja se približuju: dobro je
čoveku tako biti.
27 Jesi li se privezao za ženu, ne traži da razrešiš tu vezu; nisi li se privezao za ženu, ne
traži žene.
28 Ako si se oženio, nisi sagrešio: i devojka ako se udala, nije sagrešila; - ali će imati takovi
nevolje telesne, i ja bih hteo da vas izbavim od njih.
29 Evo, što ja govorim, braćo, to je da je vreme kratko; i sad koji imaju ženu nek budu kao
da je nemaju,
30 koji plaču kao da ne plaču, koji se raduju kao da se ne raduju, koji kupuju kao da
nemaju,
31 i koji ovaj svet uživaju kao da ga ne uživaju - jer prolazi obličje ovoga sveta.
32 Ja bih hteo da ste bez brige. Ko je neoženjen, brine se za Gospodnje, kako će ugoditi
Gospodu,
33 a ko je oženjen brine se za svetsko, kako će ugoditi ženi. I opet ima i razlike između
žene i device.
34 Koja je neudata brine se za Gospodnje, kako će ugoditi Gospodu, da bude sveta i telom i
duhom, a koja je udata brine se za svetsko, kako će ugoditi mužu.
35 Ovo govorim na korist vama samim, ne da vam podmetnem zamku, nego da vas vodim
onome što je pristojno i sposobno da vas priveže da služite Gospodu bez smetnje.
36 Ako li pak ko misli da je sramota za njegovu kćer da ostane neudata i ne može drukčije
biti, neka čini šta hoće, neće grešiti, neka se uda.
37 Ali koji je tvrdo rešio, ne silom, već od svoje volje, i u srcu svome odlučio da mu kćer
ostane devica, dobro čini.
38 Tako i onaj koji udaje svoju kćer dobro čini, a koji ne udaje bolje čini.
39 Žena je privezana zakonom dok joj živi muž, a ako joj umre muž, slobodna je za koga
hoće da se uda, samo u Gospodu.
40 Ali je blaženija ako ostane kao što jest, po mom savetu. A mislim da i ja imam Duha
Božjega.

1 Što se tiče jela koje se žrtvuje idolima, znamo da svi o tome imamo poznanje. Poznanje
nadima, a ljubav uzdiže.
2 Ako li ko misli da što zna, taj nije ni poznao kao što treba poznati.
3 Ali ako ko ljubi Boga, Bog njega poznaje.
4 A za jela koja se žrtvuju idolima znamo da idoli nisu ništa na svetu, i da nema nego samo
jedan Bog.
5 Jer ako i ima stvorenja koja se zovu bogovi, bilo na nebu ili na zemlji, ako i ima više
bogova i više gospoda,
6 ipak je nama samo jedan Bog, Otac, od koga je sve i čiji smo mi, i jedan Gospod, Isus
Krist, krog koga je sve i kroz koga smo i mi.
7 Ali nema svaki to poznanje; jer neki po načinu kako još posmatraju idole, jedu žrtve kao
da su idolima posvećene, i savest njihova, slaba budući, pogani se.
8 Ali nije to jelo koje nas približuje Bogu; - ako ga jedemo ne dobijamo ništa više, a ako ga
ne jedemo nemamo ništa manje.
9 Svakako pazite da vaša sloboda ne bi kako postala povreda za slabe.
10 Jer ako tebe koji imaš poznanje, vidi ko u idolskom hramu gdje sediš za trpezom, neće
li njegova savest, slaba budući, navesti ga da jede jela žrtvovana idolima?
11 I tako će s tvog poznanja propasti slabi brat tvoj, za koga je Krist umre!
12 Grešeći tako prema braći i vređajući njihovu slabu savest, Kristu grešite.
13 Zato ako neko jelo sablažnjava brata moga, neću nikad jesti mesa da ne sablaznim
brata svoga.

1 Nisam li ja slobodan? Nisam li ja apostol? Ne videh li ja Isusa, Gospoda našega? Niste li vi
moje delo u Gospodu?
2 Ako i drugima nisam apostol, ali vama jesam, jer ste vi pečat moga apostolstva u
Gospodu.
3 To je obrana moja od onih koji me tuže.
4 Da li nemamo vlasti jesti i piti?
5 Da li nemamo vlasti da vodimo sa sobom sestru koja bi nam bila žena, kao što to čine i
ostali apostoli braća Gospodnja i Kifa?
6 Ili zar samo ja i Varnava da nemamo prava da ne radimo?
7 Ko služi kad u vojsci o svom trošku? Ili ko sadi vinograd, a od ploda njegova da ne jede?
Ili ko pase stado, a mleka od stada da ne pije?
8 Ovo što govorim je li samo u običajima ljudi? Ne govori li to i zakon?
9 Jer je u Mojsijevu zakonu napisano: “Ne meći brnjicu volu koji vrše”. Brine li se Bog za
volove,
10 ili ne govori li on samo radi nas? - Jest, radi nas se napisa da koji ore, treba u nadanju
da ore, i koji vrše, u nadanju da će dobiti svoj deo.
11 Kad mi vama duhovna dobra sejasmo, je li to što veliko ako vam svetovna dobra
požnjemo?
12 Ako drugi uživaju to pravo nad vama, a kako ne bismo mi? Ali mi to pravo ne
upotrebismo, nego naprotiv sve trpimo da ne bismo nikakve smetnje učinili jevanđelju
Kristovu.
13 Ne znate li da se oni koji služe u hramu, od hrama se hrane? i koji oltaru služe, s
olatarom dele?
14 Tako i Gospod zapovedi onima koji jevanđelje propovedaju, da od jevanđelja žive.
15 Ali ja ne upotrebih ni jedno od tih prava. I ne pišem to da bih se na njih u svoju korist
pozvao, jer bih voleo umreti nego li pustiti da mi se ta slava uzme.
16 Ako propovedam jevanđelje, nije to za mene razlog hvale, jer mi je to dužnost, i teško
meni ako ne jevanđelje ne propovedam!
17 Ako dakle ovo dobre volje činim, nagradu imam, a ako li činim za nevolju, služba mi je
predata.
18 Kakva je dakle nagrada moja? Da dam bez plate jevanđelje Kristovo koje propovedam, i
bez upotrebljavanja svog prava propovednika jevanđelja.
19 Jer i ako sam slobodan prema svakome, svima sebe učinih robom, da ih više
pridobijem.
20 S Judejima bio sam kao Judejin, da Judeje pridobijem; s onima koji su pod zakonom bio
sam kao pod zakonom (i ako nisam pod zakonom), da pridobijem one koji su pod
zakonom;
21 s onima koji su bez zakona bio sam kao bez zakona (i ako nisam Bogu bez zakona, kad
sam pod zakonom Kristovim), da pridobijem one koji su bez zakona.
2a slabima bio sam slab, da slabe pridobijem; svima sam bio sve, da kako god koga spasrm.
23 A ovo sve činim za jevanđelje, da bih imao deo u njemu.
24 Ne znate li da oni što trče na trkalištu, svi trče, a jedan nagradu dobije? Tako trčite da
je dobijete.
25 Svi koji se na utakmicama bore, uzdržavaju se od mnogih stvari, i oni to čine da dobiju
raspadljiv venac; a mi da činimo to za venac neraspadljiv.
26 Ja dakle tako trčim, ne kao ne nepouzdano, i tako se borim, a ne kao onaj koji vetar
bije,
27 nego morim svoje telo i uzdržavam ga, da ne budem ja sam izbačen pošto sam drugima
propovedao.

1 Neću, braćo, da ne znate da ocevi naši svi pod oblakom bijahu i svi kroz more prođoše;
2 i svi se u Mojsiju krstiše u oblaku i moru,
3 svi jedno jelo duhovno jeđoše,
4 i svi jedno piće duhovno piše, jer pijahu iz duhovne stene koja ih pratijaše, a ta stena
bijaše Krist.
5 Ali mnogi od njih ne bejahu po Božjoj volji, jer propadoše u pustinji.
6 To su primeri nama, da nemamo zlih želja, kao oni što ih imaše.
7 Ne postanite idolopoklonici, kao neki od njih, kao što stoji napisano: “Sedoše ljudi da
jedu i da piju, pa ustaše da igraju.”
8 Ne predajmo se bludu, kao neki od njih što se predaše i pade u jedan dan dvadeset i tri
tisuće.
9 Ne iskušavajmo Gospoda, kao što ga neki od njih iskušavaše, i od zmija izgiboše.
10 Ne mrmljajte kao neki od njih što mrmljaše, izgiboše od pustošnika.
11 To se njima događaše, da bi služilo za primer, a napisa se za nauku nama, na koje su
poslednja vremena došla.
12 Tako dakle ko misli da stoji, neka pazi da ne padne!
13 Drugo iskušenje ne dođe na vas osim čovečjega, a Bog koji je veran neće dopustiti da se
preko snage vaše iskušate, nego će s iskušenjem spremiti i sredstva da biste mu mogli
odoleti, da iziđete iz njega.
14 Zato ljubljena braćo moja, begajte od idolopoklonstva.
15 Kao pametnim ljudima vam govorim; sudite vi sami o onome što govorim.
16 Caša blagoslova, koju blagosliljamo, nije li zajednica u krvi Kristovoj? Hleb koji lomimo
nije li zajednica u telu Kristovu?
17 I kako ima samo jedan hleb, to smo mi koji smo mnogi, samo jedno telo, jer svi u
jednome hlebu imamo zajednicu.
18 Gledajte Izraelce po puti: koji jedu žrtve nisu li zajedničari s oltarom?
19 Šta dakle govorim? Da je meso žrtvovano idolima nešto ili da je idol nešto?
20 Nije: nego ja kažem da što se žrtvuje, zlim duhovima se žrtvuje, a ne Bogu, a ja neću da
ste vi zajedničari sa zlim duhovima.
21 Ne možete piti čaše Gospodnje i čaše đavolske, ne možete imati zajednicu u trpezi
Gospodnjoj i u trpezi đavolskoj.
22 Ili hoćemo da izazivamo gnev Gospodnji? Jesmo li mi jači od njega?
23 Sve je slobodno, ali nije sve na korist; sve je slobodno, ali sve ne ide na dobro.
24 Niko da ne gleda na svoju korist, nego svaki korist drugoga neka traži.
25 Sve što se prodaje na trgu jedite, i ništa ne ispitujte radi savesti;
26 jer je Gospodnja i zemlja i što ona sadrži.
27 Ako vas ko od nevernika pozove i hoćete mu ići, jedite sve što se pred vas donese, i ne
ispitujte ništa radi savesti.
28 Ali ako vam ko reče: Ovo je na žrtvu prineseno! -, ne jedite i radi onoga koji vas na to
opominje i radi savesti.
29 Ne govorim za vašu savest, nego za savest drugoga, jer zašto da mojoj slobodi sudi tuđa
savest?
30 Ako ja jedem, hvalu dajući, zašto da me kore za ono radi čega ja hvalu dajem?
31 Ako dakle jedete, ako pijete, ili ako što drugo činite, sve na slavu Božju činite.
32 Pazite da ne budete na sablazan ni Judejima, ni Grcima, ni crkvi Božjoj,
33 kao što i ja u svačemu nastojim da ugađam svima, ne tražeći svoje koristi, nego korist
mnogih, da se spasu.

1 Ugledajte se na mene, kao i ja u Krista.
2 Hvalim vas pak, braćo, što se u svačemu mene sećate, i što držite uputstva moja kao što
sam vam ih predao.
3 Ali hoću da znate da je svakom čoveku poglavar Krist; a čovek je poglavar ženi, a Bog je
poglavar Kristu.
4 Svaki čovek koji se s pokrivenom glavom moli ili prorokuje, sramoti poglavara svoga;
5 i svaka žena koja se gologlava moli Bogu ili prorokuje, sramoti poglavara svoga, kao da
je obrijana.
6 Ako se dakle ne pokriva žena, neka se striže; ako li je sramotno ženi strići se ili brijati se,
neka se pokriva.
7 Ali čovek da ne pokriva glave, jer je obličje i slava Božja, a žena je slava muževljeva.
8 Jer nije čovek od žene, nego je žena od čoveka;
9 jer čovek nije stvoren radi žene, nego žena radi čoveka.
10 Zato žena, radi anđela, treba da ima na svojoj glavi znak vlasti od koje ona zavisi.
11 Ali niti je čovek bez žene, niti žena bez čoveka u Gospodu.
12 Jer kako je žena stvorena od čoveka, tako je čovek izvađen iz žene, a sve je od Boga.
13 Sami među sobom sudite je li lepo da se žena gologlava moli Bogu.
14 Ne uči li vas i sama priroda da je čoveku sramota ako gaji dugačku kosu,
15 a ženi da je dika ako gaji dugačku kosu, jer joj je kosa dana umesto koprene?
16 Ako li ko hoće da se prepire, mi takvoga običaja nemamo, niti ga imaju crkve Božje.
17 Ali dok ovo napominjem, ne mogu hvaliti što se sabirate ne da postanete bolji, nego da
postanete gori.
18 Prvo dakle kad se sabirate, čujem da postoje raspre među vama, i nešto od toga
verujem,
19 jer treba da među vama ima i raznomišljenosti, da se oni koji su priznati poznaju među
vama kao takvi.
20 Ali kad se skupite, nije to za to da se jede večera Gospodnja,
21 jer kad se sedne za trpezu svaki uzima svoje jelo, i jedan gladuje, a drugi je pijan.
22 Zar nemate kuća da u njima jedete i pijete? Ili ne marite za Crkvu Božju, te vređate one
koji oskudevaju? Što ću vam reći? Hoću li vas pohvaliti za to? U tome vas ja ne hvalim.
23 Jer ja primih od Gospoda što vam i predadoh; a to je da Gospod Isus one noći kad bi
predan uze hleb,
24 i davši hvalu, prelomi i reče: “Uzmite, jedite, ovo je telo moje, koje se za vas predaje;
ovo činite meni za spomen.”
25 Tako uze i čašu, po večeri, govoreći: “Ova je čaša novi savez u mojoj krvi; ovo činite,
kad god pijete, meni za spomen.”
26 Jer kad god jedete ovaj hleb i čašu ovu pijete, smrt Gospodnju objavljujete, dokle on ne
dođe.
27 Zato koji nedostojno jede ovaj hleb ili pije čašu Gospodnju, kriv je telu i krvi
Gospodnjoj.
28 Svaki dakle da ispituje sebe pa onda od hleba da jede i od čaše da pije.
29 Jer ko ne prepoznajući tela Gospodnjega, osudu sebi jede i pije.
30 Zato su među vama mnogi slabi i bolesni i mnogi su već mrtvi.
31 Kad bismo sami sebi sudili, ne bi se nama sudilo.
32 Ali kad se nama sudi, kažnjava nas Gospod da ne bismo zajedno sa svetom osuđeni bili.
33 Zato, braćo moja, kad se sastajete da jedete, iščekujte jedan drugoga.
34 Ako je neko gladan, neka jede kod svoje kuće, da se ne sastajete tako da protiv sebe
izazovete osudu. Ostalo urediću kad dođem.

1 Što se pak duhovnih darova tiče neću, braćo, da ostanete neupućeni.
2 Vi znate da kad ste bili paganci prilazili ste k idolima bezglasnim, kako vas drugi
vođahu.
3 Zato vam dajem na znanje da niko ko Duhom Božjim govori neće reći: Anatema na
Isusa!; i niko ne može reći: Isus je Gospod!, ako to nije po Duhu Svetome.
4 Darovi su različiti, ali je Duh jedan.
5 I različita su zvanja, ali je jedan Gospod.
6 I različna su dela, ali je jedan Bog koji čini sve u svemu.
7 A u svakome se pojavljuje Duh na korist sviju,
8 jer jednome se daje duhom riječ mudrosti, drugome riječ razumna po istome Duhu,
9 drugome vera, tim istim Duhom, drugome dar isceljivanja, po tom istom Duhu,
10 drugome da čini čudesa, drugome proroštvo, drugome da razlikuje duhove, drugome
različni jezici, drugome da tumači jezike.
11 A sve to čini jedan i isti Duh, razdeljujući po svojoj volji svakome kako hoće.
12 Jer kao što je telo jedno, a ima mnoge ude, i svi udi jednoga tela, i ako su mnogi, jedno
su telo, - tako je i sa Kristom.
13 Jer jednim Duhom se mi svi krstismo u jedno telo, bili Judeji ili Grci, robovi ili slobodni,
i svi se jednim Duhom napojismo.
14 Telo nije jedan ud, nego mnogi.
15 Ako reče noga: “Ja nisam ruka i nisam od tela”, - da li zato nije od tela?
16 I ako reče uho: “Ja nisam oko i nisam od tela”, - da li zato nije od tela? Kad bi sve telo
bilo oko, gdje bi bio sluh?
17 Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio miris?
18 Ali Bog rasporedi sve ude u telu kako je on hteo.
19 Kad bi svi udi bili jedan ud, gdje bi bilo telo?
20 Sad su dakle mnogi udi a jedno telo.
21 Ali oko ne može reći ruci: “Ne trebaš mi”, ili opet glava nogama: “Ne trebate mi”.
22 Nego još koji se udi tela čine da su najslabiji, najpotrebniji su.
23 I koji nam se čine da su najmanje časni na telu, na one udaramo najveću čast. Tako naši
manje časni udi najveću čast imaju,
24 a časni udi to ne trebaju. Bog složi telo tako da dade najveću čast čemu nedostajaše
časti,
25 da ne bude raspre u telu, nego da se udi jednako brinu jedan za drugoga;
26 i ako trpi jedan ud, s njim trpe svi udovi, a ako li je jedan ud čašćen, s njim se raduju svi
udi.
27 A vi ste telo Kristovo, i svaki je od vas ud celine.
28 I Bog postavi u crkvi prvo apostole, drugo proroke, treće učitelje, zatim one koji imaju
dar da čine čudesa, pa onda one koji imaju dar isceljivanja, pomaganja, upravljanja,
govorenja raznih jezika.
29 Jesu li svi apostoli? Jesu li svi proroci? Jesu li svi učitelji? Imaju li svi dar da čine
čudesa?
30 Imaju li svi dar iscjeljivanja? Govore li svi razne jezike? Tumače li ih svi?
31 Starajte se, dakle, za veće darove! A pokazaću vam i još bolji put.

1 Kada bih jezicima ljudi i anđela govorio, a ljubavi ne bi imao, bio bih kao medenica koja
zveči ili cimbal koji ječi.
2 Kad bih imao i dar proricanja, i znanje svih tajni i celo poznanje, i kad bih imao i svu
veru, da bih i gore mogao premeštam, a ljubavi ne imao, bio bih ništa.
3 I kad bih razdao sve imanje svoje da siromahe nahranim, i predao telo svoje da se
sažeže, a ljubavi ne imao, ništa mi sve to ne bi pomoglo.
4 Ljubav je strpljiva, puna dobrote; ljubav nije zavidljiva, ljubav se ne uznosi, ne nadima
se;
5 ne čini što ne valja, nije koristoljubiva, ne razdražuje se, nije zloslutna;
6 ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
7 sve podnosi, uvek veruje, svaku nadu čuva, sve snosi.
8 Ljubav nikada ne gine, a proroštva će svršiti, i jezici će prestati; i poznanje će se iscrpsti.
9 Jer je naše poznanje samo delimično i naše je prorokovanje samo djelomično,
10 ali kad dođe ono što je savršeno, nestaće ono što je nepotpuno.
11 Kad bejah dete, kao dete govorah, kao dete mišljah, kao dete prosuđivah, a kad
postadoh čovek, nestade ono što je bilo detinje.
12 Mi sad gledamo kao pomoću ogledala u zagonetku, a onda ćemo licem u lice. Sad
poznajem samo nešto, a onda ću poznati kao i sam što sam bio poznat.
13 Sad dakle ostaje ovo troje: vera, nada, ljubav, ali je ljubav najveća među njima.

1 Tražite ljubav. Težite i za duhovnim darovima, a osobito za proricanjem.
2 Jer koji (stranim) (Riječi u zagradama nema u grčkom tekstu.) jezikom govori, ne govori
ljudima nego Bogu; jer ga niko ne razume, i to on duhom tajne govori;
3 a koji prorokuje govori ljudima, utvrđuje ih, bodri ih i teši.
4 Jer koji govori (stranim) jezikom sebe uzdiže, a koji prorokuje Crkvu uzdiže.
5 Ja bih hteo da svi vi govorite jezike, ali još više da prorokujete, jer je veći onaj koji
prorokuje nego onaj koji govori jezike, osim ako ovaj ne tumači, tako da se Crkva uzdigne.
6 A sad, braćo, kad bih ja došao k vama jezike govoreći, kakvu bih korist učinio ako vam
ne govorim po otkrivenju ili po poznanju, ili po proroštvu, ili po nauci?
7 Ako stvari bezdušne, koje daju neki glas kao frula ili harfa, ne daju različne glasove,
kako će se razumeti šta se svira na fruli, ili šta na harfi?
8 A ako truba da nejasan glas, ko će se spremiti za boj?
9 Tako i vi ako jezikom ne izrečete riječ razumljivu, kako će se razumeti šta govorite? Jer
ćete govoriti u vetar.
10 Koliko god na svetu ima različnih jezika, ni jedan nije bez glasova.
11 Ako dakle ne znam vrednost glasa, biću tuđ onome kome govorim, i onaj koji mi govori
biće meni tuđ.
12 Tako i vi, koji za duhovnim darovima težite, nastojte da se njima obogatite na
uzdizanje Crkve.
13 Zato koji (stranim) jezikom govori, neka se moli Bogu da dobije dar tumačenja.
14 Jer ako se (stranim) jezikom molim Bogu, moj se duh moli, ali um moj ostaje besplodan.
15 Što da se radi? - Moliću se duhom ali moliću se i umom: pevaću duhom ali pevaću i
umom.
16 Inače ako hvalu daješ duhom, kako će prost slušalac reći “amin”, po tvom davanju
hvale kad ne zna šta govoriš?
17 Ti vršiš, istina, dobru službu hvale, ali se drugi sa njom ne koristi.
18 Hvala Bogu mome što govorim jezike većma od sviju vas;
19 ali u Crkvi volim pet razumljivih riječi umom svojim reći, da se i drugi nauče, nego
deset tisuća riječi jezikom.
20 Braćo! Ne budite deca u prosuđivanju nego u lukavstvu budite deca, a u prosuđivanju
budite zreli ljudi.
21 U zakonu piše: “Preko ljudi drugog jezika, preko tuđinskih usana govoriću ovome
narodu, a ni tako neće me slušati, govori Gospod”.
22 Zato su jezici znak ne za one koji veruju, nego za one koji ne veruju, a proroštvo je
znak ne za one koji ne veruju, nego za one koji veruju.
23 Ako dakle na jednom saboru cele Crkve svi govore jezicima, i dođu prosti ljudi ili
nevernici, neće li oni reći da ste ludi?
24 Ali ako svi prorokuju i dođe kakav nevernik ili kakav prost čovek, biće uveren od sviju i
ocenjen od sviju,
25 i tajne će se srca njegova otkriti, i on, padnuvši na lice svoje, pokloniće se Bogu i
proglasiće da je u istini Bog s vama.
26 Šta će se dakle činiti, braćo? - Kad se sabirate, i svaki od vas ima ili pesmu, ili nauku, ili
jezik, ili otkrivenje, ili tumačenje, neka sve to bude na uzdizanje.
27 Ako ima ko koji govori (stranim) jezikom, nek to čine dvojica ili najviše trojica, i to po
redu, a jedan da tumači.
28 Ako li ne bude nikoga da tumači, neka ćute u Crkvi, i sebi neka govore i Bogu.
29 A proroci dva ili tri neka govore, a drugi nek rasuđuju.
30 Ako li se otkriva što nekome koji sedi, prvi neka ućuti.
31 Jer možete svi jedan po jedan prorokovati, - da se svi nauče, i svi da se teše.
32 Duhovi proročki pokoravaju se prorocima;
33 jer Bog nije Bog zabune, nego mira.
34 Žene vaše, - kao i u svim Crkvama svetih, - da ćute u zboru, jer se njima ne dopušta da
tu govore, nego treba da su pokorne, kao što to i zakon kaže.
35 Ako li noće čemu da se nauče, kod kuće muževe svoje neka pitaju, jer se ženi ne pristoji
da govori u Crkvi.
36 Da li je od vas riječ Božja iziđe? -, ili samim vama dođe?
37 Ako neko misli da je prorok, ili da je nadahnut, neka razume da ono što vam pišem, to
su Gospodnje zapovesti.
38 Ako li ko to ne zna, neka ne zna.
39 Tako, braćo moja, starajte se za proricanje i ne zabranjujte govoriti jezicima.
40 Ali sve neka se uradi pristojno i uredno.

1 Napominjem vam, braćo, jevanđelje koje vam objavih, koje i primiste, u kome stojite,
2 kojim se i spasavate, ako ga držite kako vam ga objavih, jer biste inače uzalud verovali.
3 Predadoh vam najpre kako i sam primih, da Krist umre za grehe naše, po Pismu,
4 i da bi ukopan i da uskrsnu treći dan, po Pismu,
5 i da se pojavi Kifi, a zatim dvanaestorici.
6 Posle se pojavi jedanput pred više od pet stotina braće, od kojih su mnogi još i sad živi, a
neki pomreše.
7 Zatim se pojavi Jakovu, pa onda svima apostolima.
8 A posle sviju njih pojavi se i meni, kao kakvom nedonoščetu,
9 jer sam je najmanji među apostolima, koji nisam dostojan nazvati se apostol, jer gonih
Crkvu Božju.
10 Ali po milosti Božjoj jesam što jesam, i milost njegova što je u meni ne bi uzaludna,
nego se potrudih više od sviju njih, ali ne baš ja, nego milost Božja koja je sa mnom.
11 Bio dakle ja ili oni, to mi propovedamo i to vi verovaste.
12 A ako se propoveda da Krist uskrsnu iz mrtvih, kako govore neki među vama da nema
uskrsenja mrtvih?
13 Ako nema uskrsenja mrtvih, to ni Krist ne uskrsnu;
14 i ako Krist ne uskrsnu, uzalud dakle propovedanje naše, a uzalud i vera vaša.
15 I nalazimo se pred Bogom i kao lažni svedoci, što protiv Boga svedočimo da uskrisnu
Krista, koga ne uskrisnu, kad mrtvi ne uskrsavaju.
16 Jer ako mrtvi ne uskrsavaju, to ni Krist ne uskrsnu.
17 Ako Krist ne uskrsnu, uzalud vera vaša i vi ste još u gresima svojim.
18 I zato i oni koji pomreše u Kristu, propadoše.
19 A ako se samo u ovom životu uzdamo u Krista, najnesretniji smo od sviju ljudi.
20 Ali Krist već uskrsnu iz mrtvih, i bi prvenac od onih koji umreše.
21 Jer kao što po čoveku dođe smrt, po čoveku dođe i uskrsenje mrtvih.
22 I kako po Adamu svi umiru, tako će po Kristu svi oživeti,
23 ali svaki u svome redu: prvenac Krist, a zatim oni koji pripadaju Kristu, o njegovu
dolasku.
24 Onda će doći kraj, kad preda kraljevstvo onome koji je Bog i otac, pošto ukine svako
poglavarstvo i svaku vlast i silu.
25 Jer on treba da kraljuje dokle ne položi sve neprijatelje pod noge njegove.
26 A poslednji neprijatelj koji će se uništiti bit će smrt.
27 Jer je sve pokorio pod noge njegove. Ali kad veli da je sve njemu pokoreno, pokazuje se
da je to osim onoga koji mu pokori sve.
28 A kad mu sve pokori, onda će se i sam Sin pokoriti onome koji mu sve pokori, da Bog
bude sve u svima.
29 Šta bi inače činili oni koji se krste radi mrtvih? Ako mrtvi nikako ne uskrsavaju, što se
krštavaju radi njih?
30 I mi zašto smo svaki čas u opasnosti?
31 Svaki sam dan smrti izložen, tako mi, braćo, vaše slave, kojom se dičim u Isusu Kristu,
Gospodu našemu.
32 Jer ako sam se po ljudske stvari borio sa zverovima u Efesu, kakva mi je korist od toga?
Ako mrtvi ne uskrsšavaju, “jedimo i pijmo, jer ćemo sutra umreti!”
33 Ne varajte se! Zla društva kvare dobre običaje.
34 Otreznite se kao što treba i ne grešite, jer neki ne znaju za Boga. Na sramotu vašu vam
to kažem!
35 Ali će reći ko: Kako će uskrsnuti mrtvi? i u kakvom će telu doći?
36 Bezumniče! ono što seješ ne oživljuje ako ne umre.
37 I što seješ, ne seješ telo koje će biti, nego golo zrno, bilo pšenično ili drugo kakvo,
38 a Bog mu daje telo kako je odredio, i svakom semenu telo koje mu priliči.
39 Nije svaka put jednaka put, nego je druga put čovečja a druga četvoronožnih životinja,
i druga ptičja, i druga riblja.
40 I ima telesa nebeskih i telesa zemaljskih, ali je drugi sjaj nebeskih, a drugi zemaljskih.
41 Drugi je sjaj sunca, a drugi je sjaj meseca, i drugi je sjaj zvezda; a i zvezda se od zvezde
u sjaju svome razlikuje.
42 Tako i uskrsnenje mrtvih: Seje se telo raspadljivo i ono uskrsava neraspadljivo.
43 See se prosto, i uskrsava slavno; seje se nejako, i uskrsava silno;
44 seje se telo puteno, i uskrsava telo duhovno. Ako ima telo puteno, ima i telo duhovno.
45 Zato je pisano: “Prvi čovek, Adam, postade duša živa.” Poslednji Adam postaje duh koji
oživljuje.
46 Ali ono što je duhovno nije prvo, nego je prvo puteno, a duhovno posle dolazi.
47 Prvi je čovek od zemlje, zemaljski; drugi je čovek nebeski.
48 Kakav je zemaljski takvi su i zemaljski, i kakav je nebeski takvi su i nebeski.
49 I kako nosimo obličje zemaljskoga tako ćemo nositi obličje nebeskoga.
50 A ovo što govorim, braćo, to je da put i krv ne mogu naslediti kraljevstva Božjega, niti
raspadljivost neraspadljivosti nasleđuje.
51 Evo vam kazujem tajnu: Nećemo celi umreti, ali ćemo se celi pretvoriti,
52 u jedanput, u trenuću oka, na poslednji znak trube. Zatrubiće truba i mrtvi će
uskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se preobraziti.
53 Jer ovo telo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost, i ovo telo smrtno da se
obuče u besmrtnost.
54 I kad se ovo telo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo telo smrtno obuče u
besmrtnost, onda će se ispuniti ona riječ što je napisana: “Pobeda je smrt progutala.
55 Gdje je, smrti pobeda tvoja. gdje je, smrti, žalac tvoj?”
56 A žalac je smrti greh. I sila je greha zakon.
57 Ali Bogu hvala, koji nam dade pobedu po Gospodu našemu Isusu Kristu.
58 Zato, braćo moja ljubljena, budite čvrsti i nepokolebljivi, napredujući jednako u delu
Gospodnjemu, znajući da trud vaš neće biti uzaludan u Gospodu. Pozdravi

1 Što se tiče priloga koji se kupe za svete, kao što naredih Crkvama Galatijskim, onako i vi
činite.
vaki prvi dan nedelje neka svaki od vas ostavlja kod sebe i skuplja koliko može, da se ne
čeka na moj dolazak za zbiranje poklona.
3 A kad dođem, koje vi potvrdite, one ću s pismima poslati u Jerusalim neka odnesu vašu
pomoć.
4 A ako bude vredno da i ja idem, poći će sa mnom.
5 K vama ću doći kad prođem Makedoniju, jer ću proći kroz Makedoniju.
6 A kod vas može biti da ću se zabaviti, ili i zimovati, pa da me vi pratite kud pođem.
7 Sad vas u prolasku neću videti, a nadam se neko vreme ostati kod vas, ako Gospod
dopusti.
8 A u Efesu ću ostati do Pedesetnice. (Ili: do Duhova.)
9 Jer mi se otvoriše velika i za uspeh pristupačna vrata, a protivnika ima mnogo.
10 Ako dođe Timotej, gledajte da bude obezbeđen kod vas, jer on radi delo Gospodnje kao i
ja.
11 Da ga niko, dakle, ne prezre, nego ga ispratite s mirom, da dođe k meni, jer ga čekam s
braćom.
12 Što se tiče brata Apolona, vruće sam ga molio da pođe k vama s braćom, ali on nikako
ne htede sada poći. Doći će kad mu se pruži prilika.
13 Bdijte, budite čvrsti u veri, muški se držite, utvrđujte se!
14 Sve što radite neka bude u ljubavi!
15 Molim vas pak, braćo, vi znate da je dom Stefanin prvina od Ahaje, i da se odredi na
služenje svetima.
16 Budite dakle susretljivi prema takvima, i prema svakome koji pomaže i trudi se na
ovom delu.
17 Obradovah se dolasku Stefaninu i Fortuninovu i Ahajikovu; oni mi nadoknadiše vašu
odsutnost,
18 jer umiriše duh moj i vaš. Naučite se dakle da ceniti takve ljude.
19 Pozdravljaju vas Crkve Azijske. Pozdravljaju vas u Gospodu mnogo Akila i Priskila, s
domaćom svojom Crkvom.
20 Pozdravljaju vas sva braća. Pozdravite jedan drugoga celovom svetim.
21 Pozdravljam vas ja Pavle svojom rukom.
22 Ako ko ne ljubi Gospoda Isusa Krista da bude proklet! Maran ata. (Maran ata, aramejski
izraz koji znači: Gospod naš dolazi.)
23 Milost Gospoda našega Isusa Krista s vama!
24 Ljubav je moja sa svima vama u Isusu Kristu.
DRUGA POSLANICA KORINĆANIMA
LB) Druga Korinćanima glava 1

1 Pavle, po volji Božjoj apostol Isusa Krista, i brat Timotej Crkvi Božjoj u Korintu, sa svima
svetima koji su u svoj Ahaji:
2 Milost vama i mir od Boga, Oca našega i Gospoda našega Isusa Krista.
3 Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utehe,
4 koji nas teši u svakoj nevolji našoj, da bismo utehom kojom nas same Bog teši mogli
utešiti one koji su u kakvoj nevolji.
5 Jer kako muke Kristove izobiluju u nama, tako i uteha naša izobiluje po Kristu.
6 Ako smo ožalošćeni, za vašu je utehu i spasenje, a ako se utešimo i to je za vašu utehu i
spasenje, koja se ispunjava u trpljenju onih istih muka koje i mi podnosimo.
7 A nadanje naše tvrdo je za vas, znajući da kao što ste zajedničari u trpljenju biće to i u
utesi.
8 I nećemo, braćo, da ne znate za nevolju koja nam se dogodi u Aziji, kad nam je i preko
snage naše teško bilo, tako da se nismo nadali ni da ćemo život svoj sačuvati.
9 I mi smatrasmo kao sigurno da ćemo biti smrti predani, da ne bismo pozdanje svoje u
sebe stavili, nego u Boga koji uskrsava mrtve.
10 On nas je izbavio i izbaviće od takve smrti, on, u koga se uzdamo da će nas i opet
izbaviti,
11 pomoću i vaše molitve za nas, da milost koju primamo pomoću mnogih, bude mnogima
povod da daju hvalu za nas.
12 Jer je naša slava u ovome: u svedočanstvu savesti naše da je naše vladanje u svetu, a
osobito prema vama, bilo u svetosti i u čistoti pred Bogom, a ne u putenoj mudrosti, nego
po milosti Božjoj.
13 Ne pišemo vam drugo nego ono što čitate i što i sami priznajete. A nadam se da ćete i
do kraja priznati,
14 kao što ste delimično i priznali, da smo mi vaša slava, kao što ćete i vi biti naša slava u
dan Gospoda našega Isusa Krista.
15 U tom uverenju htedoh najpre da dođem do vas, da biste vi dvostruku milost imali.
16 Hteo sam od vas da pođem u Makedoniju, i opet iz Makedonije da dođem k vama, a vi
da me pratite u Judeju.
17 Ali kad sam ovo hteo, jesam li zato što lakomisleno činio? Ili su odluke moje, odluke po
puti, da bude u mene i “da” i “ne”?
18 Ali kako je veran Bog, riječ naša k vama ne bi “da i ne”.
19 Jer sin Božji, Isus Krist, koga propovedasmo vama ja, Silvan i Timotej, ne bi “da i ne”,
nego u njemu bi “da”.
20 jer koliko je do svih obećanja Božjih, u njemu stoji “da”; i zato se naš “amin” preko
njega izgovara na slavu Boga.
21 A koji nas utvrdi s vama u Kristu i pomaza nas, to je Bog,
22 koji nas i zabeleži pečatom, i metnu zalogu Duha u srca naša.
23 I ja za svedoka Boga prizivam na svoju dušu, da što nisam više došao u Korint, to je bilo
da vas štedim;
24 ne da mi vladamo nad verom vašom, nego mi doprinosimo vašoj radosti, jer ste vi
čvrsti u veri.

1 Ja dakle reših u sebi da se ne vratim vama u žalosti.
2 Jer ako ja vas ožalostim, ko će mene veseliti, osim onoga koji prima žalost od mene?
3 I pisah vam to, da kad dođem, ne primim žalost od onih od kojih bi valjalo da primim
radost, imajući prema svima vama pouzdanje da je moja radost radost sviju vas.
4 U velikoj žalosti i tužnog srca i s mnogim suzama pisah vama, ne da biste se ožalostili,
nego da biste poznali veliku ljubav koju imam k vama.
5 Ako li je ko bio uzrok žalosti, ne ražali on mene, nego sve je takvome kazna koju mu je
većina odredila,
7 tako da vi imate pre da mu oprostite i da ga tešite, da ne bi prevelika žalost na njega
pala.
8 Zato vas molim da imate ljubav prema njemu,
9 jer vam pisah i namerom da poznam, kušajući vas, jeste li u svemu poslušni.
10 A kome vi oprostite, tome opraštam i ja, jer ja, ako što kome oprostih, oprostih radi
vas, a pred Isusom Kristom,
11 da ne damo da nas prevari sotona, jer nam namere njegove nisu nepoznate.
12 Inače kad dođoh u Troadu, da propovedam jevanđelje Kristovo, - i ako mi Gospod tu
ostavi otvorena vrata-,
13 ne imadoh mira u duhu svome, ne našavši Tita brata svoga; i zato, oprostivši se s njima,
krenuh u Makedoniju. starim savezom - Duh koji oživljuje i slovo koje ubija - Teškoće
apostolstva - Razlozi nade i hrabrenja
14 Hvala Bogu, koji nam svagda daje pobedu u Kristu, i preko nas širi miris poznanja
svoga na svakom mestu!
15 Jer smo mi Kristov miris Bogu i među onima koji se spasavaju i među onima koji
propadaju.
16 Jednima dakle miris smrtni na smrt, a drugima miris životni na život. I za ovo ko je
dovoljno vredan?
17 Jer mi ne iskrivljujemo riječ Božju, kao što mnogi to čine, nego iskreno i s Božje strane
pred Bogom u Kristu govorimo.

1 Počinjemo li opet da se sami vama preporučujemo? Ili trebamo li, kao neki,
preporučnih poslanica na vas ili od vas?
2 Ta vi ste naša poslanica, napisana u srcima našima, koju poznaju i čitaju svi ljudi;
3 koji ste se pokazali da ste poslanica Kristova, koju smo mi služeći napisali ne mastilom,
nego Duhom Boga živoga, ne na kamenim tablicama, nego na mesanim tablicama, na
srcima.
4 To uverenje mi po Kristu kod Boga imamo.
5 To ne znači da smo mi vredni zamisliti nešto, kao da to od nas samih dolazi. Naprotiv:
naša je vrednost od Boga,
6 i on i učini nas vredne da budemo sluge novog saveza, ne slova, nego duha, jer slovo
ubija, a duh oživljava.
7 I zaista, ako je služba koja smrt daje, a koja je, slovima u kamenu urezana, bila tako
slavna da sinovi Izraelovi ne mogahu pogledati u lice Mojsijevo od slave lica njegova, koja
je bila prolazna,
8 kako li neće još slavnija biti služba Duha!
9 Ako je slavna bila služba koja izreče osuđenje, to je služba koja izriče opravdanje mnogo
izobilnija u slavi.
10 I zato i ono što je bilo slavno, nije, po tom poređenju, ni bilo slavno pored slave koja je
uzvišenija;
11 jer ako je slavno bilo ono što je bilo prolazno, mnogo je slavnije ono što je trajno.
12 Imajući, dakle, takvu nadu s velikim pouzdanjem radimo,
13 i ne radimo kao Mojsije, koji metaše koprenu na lice svoje, da sinovi Izraelovi ne bi
mogli ugledati kraj onome što je bilo prolazno
14 Ali njihov razum otupi. Jer im do samog ovog dana stoji ona koprena neotkrivena kad
čitaju Stari zavet; i ona se ne diže, jer nje tek u Kristu nestaje.
15 I do danas kad se čita Mojsije, stoji koprena na srcu njihovom.
16 Ali kad se srca obraćaju ka Gospodu, diže se koprena.
17 Gospod je Duh, a gdje je Duh Gospodnji ondje je sloboda.
18 Mi pak svi, koji otkrivena lica kao u nekom ogledalu gledamo slavu Gospodnju,
preobražavamo se u tom istom licu iz slave u slavu, kao od Duha Gospodnjega.

Kor 1 Zato imaju ovu službu po milosrđu koje nam se učini, ne klonemo duhom.
2 Mi odbacujemo stidne stvari koje se čine u tajnosti, ne ponašamo se lukavo, niti riječ
Božju izvrćemo, nego se objavljivanjem istine otvoreno pokazujemo svačijoj ljudskoj
savesti pred Bogom.
3 Ako li je pak još pokriveno i naše jevanđelje, pokriveno je za one koji propadju;
4 za nevernike kojima je bog ovoga sveta oslepio razum, da ne vide sjaj svetlosti
jevanđelja slave Krista, koji je lik boga nevidljivoga.
5 Jer mi ne propovedamo sebe, nego propovedamo Isusa Krista, Gospoda našega, i kažemo
da smo vaše sluge, Isusa radi.
6 Jer Bog, koji reče da iz tame zasvetli svetlost, zasvetli u srcima našima, da bi poznanje
slave Božje zablistalo u licu Isusa Krista.
7 To blago mi nosimo u zemljanim sudovima, da se zna da je ta moćna sila od Boga a ne od
nas.
8 Nas svakojako gone, ali ne malaksavamao;
9 u nevolji smo, ali ne očajavamo; teraju nas, ali nismo napušteni; obaljuju nas, ali ne
propadamo,
10 i jednako nosimo na telu umiranje Isusovo, da se i život Isusov na puti našoj pokaže.
11 Jer mi koji smo živi, jednako se predajemo smrti za Isusa, da se i život Isusov javi na
smrtnoj puti našoj.
12 Zato dakle smrt deluje u nama, a život u vama.
13 Imajući pak onaj isti duh vere o kome je pisano: “Verujem, i zato govorim” i mi
verujemo, i zato govorimo,
14 znajući da će onaj koji uskrsnu Isusa, uskrsnuti i nas s Isusom, i postaviti s vama
zajedno pred njega.
15 Jer se sve to radi vas dešava, da milost, umnožavajući se, čini da izobiluju, na slavu
Božju, davanja hvale što većeg broja ljudi.
16 Zato ne malaksavamo, pa i ako se naš spoljašnji čovek i raspada, unutrašnji se iz dana u
dan obnavlja.
17 Jer naše kratke i lake sadašnje brige donose nam, preko svake mere, večni deo slave,
18 jer mi gledamo ne na stvari, koje se vide, nego na one koje se ne vide, jer su stvari
vidljive prolazne a nevidljive su večne.

1 Znamo zaista da ko se ovaj šator, u kome mi na zemlji prebivamo, uništi, imamo na nebu
zgradu koja je Božje delo, dom večni, koji nije ljudska ruka gradila.
2 Zato i uzdišemo u ovom šatoru, želeći se skloniti u svoj nebeski stan,
3 i da se obučeni, a ne goli nađemo.
4 Jer dok smo u ovome šatoru, teško uzdišemo, jer mi hoćemo ne da se svučemo, nego da
se preobučemo, da život proguta ono što je smrtno.
5 A onaj koji nas za to stvori, to je Bog koji nam dade zalogu Duha.
6 Puni smo, dakle, pouzdanja jednako, a znamo da dok smo u ovome telu, daleko smo od
Gospoda,
7 jer mi po veri hodimo, a ne po onome što gledamo;
8 puni smo pouzdanja i više volimo ostaviti ovo telo i kod Gospoda prebivati.
9 Zato se i staramo da njemu ugodimo, bilo da smo u ovome telu ili da ga ostavimo.
10 Jer svi treba da se javimo na sudu Kristovu, da primimo svaki po onome što je ko u
svom telu dobro ili zlo učinio.
11 Poznajući, dakle, strah od Gospoda, nastojmo da uveravamo ljude, a Bogu smo poznati,
i nadamo se da smo i vašim savestima poznati.
12 Ne preporučujemo se opet vama, nego vam dajemo povod da se i vi s nama hvalite, da
imate što odgovoriti onima koji se hvale onim što je spolja ali nije u srcu.
13 A ako se ja zanosim, Bogu se zanosim; ako li sam razabran, vama sam razabran.
14 Jer nas ljubav Kristova pokreće, jer mi mislimo da ako jedan sam za sve umre, to dakle
svi umreše;
15 i da on za sve umre zato da oni koji žive, ne žive više radi sebe, nego radi onoga koji za
njih umre i uskrsnu.
16 Zato i mi od sada nikoga ne poznajemo po puti, - i ako Krista i poznasmo po puti, sad ga
više ne poznajemo tako.
17 Ako je ko u Kristu, on je novo stvorenje; - staro prođe, gle, sve novo postade.
18 Ali je sve to od Boga, koji pomiri nas sa sobom po Kristu, i dade nam službu pomirenja.
19 Jer Bog bijaše u Kristu, i svet pomiri sa sobom, ne uračunavši mu greha njegovih, i
metnuvši u nas riječ pomirenja.
20 Mi dakle vršimo službu poslanika u ime Krista, kao da Bog kroz nas govori. Molimo vas
u ime Kristovo, pomirite se s Bogom!
21 Jer onoga koji nije znao greha, nas radi učini grehom, da mi postanemo u njemu
pravda koja pred Bogom vredi. vesti koju je doneo Tit o uspehu ranije Pavlove poslanice

1 I kako mi s Bogom radimo, molimo vas da ne primite uzalud milost Božju,
2 jer on govori: “U pravo te vreme ja usliših i u dan spasenja ti pomogoh”. Evo ga sad
pravo vreme, evo ga sad dan spasenja!
3 nikakve ni u čemu ne dajemo sablazni, da se službi našoj ne prigovori,
4 nego se u svemu pokazujemo kao sluge Božje: u velikom trpljenju, u nevoljama, u
bedama, u teškoćama,
5 pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u trudovima, u nespavanju, u postu,
6 u čistoti, u poznanju, u pondošenju, u dobroti, u Duhu Svetom, u ljubavi istinskoj,
7 u riječi istine, u sili Božjoj, s oružjem kojim pravda i napada i brani se,
8 usred slave i usred sramote, usred dobrog i usred rđavog glasa, - smatrani kao
obmanioci, ali uvek istiniti,
9 kao neznani, ali ipak poznati, kao oni koji umiru, a evo smo živi, kao kažnjavani, ali ne
ubijeni,
10 kao ucveljeni, a koji se ipak vesele, kao siromašni, a koji mnogo obogaćuju, kao oni koji
ništa nemaju a sve imaju.
11 Usta naša otvoriše se k vama, Korinćani, i srce naše raširi se.
12 Vama nije tesno u nama, ali vam je tesno u srcima vašim.
13 Vratite nam to jednakom merom, (kao deci svojoj govorim) - širite se i vi!
14 Ne vucite tuđeg jarma s nevernicima. Jer šta ima pravda zajedničkog s bezakonjem? ili
kakvu zajednicu ima svetlost s tamom?
15 Kako da se slaže Krist s Velijarom?, ili kakav udeo ima vernik s nevernikom?,
16 ili kako se slaže hram Božji s idolima? Jer smo mi hram Boga živoga, kao što reče Bog:
“Useliću se u njih, i živeću među njima, i biću im Bog, i oni će biti moj narod.”
17 Zato, “iziđite od njih, odvojite se od njih, govori Gospod, ne dirajte što je nečisto, i ja ću
vas primiti,
18 i biću vam otac, i vi ćete meni sinovi i kćeri biti, govori Gospod svemoćni.”

1 Imajući, dakle, takva obećanja, o ljubljeni, da očistimo sebe od svake nečistote puti i
duha, nastavljujući svoje posvećenje u strahu pred Bogom!
2 Dajte nam mesto u srcima svojim! Nikome mi nismo na žao učinili, nikoga nismo zaveli,
nikoga nismo obmanuli.
3 Ne govorim to da bih vas osudio, jer pre rekoh da ste u srcima našim na život i na smrt.
4 Mnogo se uzdam u vas, mnogo imam da se hvalim s vama, pun sam utehe i izobilan
radošću pored sviju briga naših.
5 Jer od kad dođosmo u Makedoniju, nikakva mira nemaše put naša, nego u svemu
imasmo nevolje: napolju borbe, unutra strah.
6 Ali Bog koji teši ponižene, uteši nas dolaskom Titovim,
7 i ne samo dolaskom njegovim, nego i utehom kojom se on uteši kod vas, kazujući on
nama vaše vruće želje, vaše plakanje, vaše staranje za mene, tako da je moja radost još
veća bila.
8 I ako sam vas i ražalio poslanicom svojom, ne kajem se. A i kad bih se i pokajao, znajući
da vas je ona poslanica, ako i zamalo, ražalila,
9 sad se radujem, ne zato što ste bili žalosni, nego što se ožalostiste na pokajanje; jer se
ožalostiste po Bogu, da od nas ni u čemu ne štetujete.
10 Jer žalost koja je po Bogu donosi pokajanje na ozdravljenje, za koje se nikad niko ne
pokaje, a žalost ovoga svega donosi smrt.
11 Jer gle, ovo samo što se po Bogu ožalostiste koliko ne pobudi stvaranje među vama?
Kakvo opravdavanje, kakvu revnost, kakav strah, kakve vruće želje, kakvo takmičenje,
kakvu osudu! U svemu pokazaste da ste bili čisti u tom delu.
12 Ako vam, dakle, pisah, ne učinih to radi onoga koji je počinio nepravdu, niti radi onoga
kome je ona učinjena, nego da se pokaže među vama staranje vaše za nas pred Bogom.
13 Zato se i utešismo. Ali osim svoje utehe obradova nas još više radost Titova, čiji duh vi
svi umiriste.
14 A ako sam se pred njim pohvalio za vas, ne zbunih se za to, nego kako svima vama uvek
istinu govorismo, tako se istina nađe i u pohvali našoj pred Titom.
15 On oseća sad dvostruku ljubav prema vama, kad se opominje poslušanja sviju vas, i
kako ste ga sa strahom i osloniti na vas.
1 Saopštavamo vam pak, braćo, milost Božju, koja se ukaza u Crkvama Makedonskim.
2 Usred mnogih nevolja, kojima su okušane, njihova odušeljvena radost i njihovo veliko
siromaštvo izobilovaše u bogatstvu darežljivosti njihove.
3 Jer po mogućstvu svome (ja sam tome svedok) i preko mogućstva darežljivi bejahu,
4 i mnogim nas molitvama moliše da im činimo milost da uzmemo udela u pomoći
namenjenoj svetima.
5 I ne samo što su doprinosili, kao što se i nadasmo, nego se oni sami najpre predaše
Gospodu, a posle nama po volji Božjoj.
6 Mi smo dakle umolili Tita da kao što je počeo onako i svrši i među vama to dobrotvorno
delo.
7 A vi kako se u svemu ističete u veri, u riječi, u poznanju, u svakom staranju i u ljubavi
svojoj prema nama, ističete se i u tom dobrotvornom delu.
8 Ne govorim to u ime zapovesti, nego da bih, predočući vam tuđe staranje, okušao
iskrenost vaše ljubavi.
9 Jer znate milost Gospoda našega isusa Krista, da, bogat, radi vas osiromaši, da se vi
njegovim siromaštvom obogatite.
10 To je savet koji vam dajem, jer se to i priliči vama, koji ne samo počeste raditi, nego ste
još od lanjske godine to hteli da učinite.
11 A sad dovršujte to delo, da, kao što bi dobra volja u odluci, tako budete i u izvođenju
prema snagama vašim.
12 Dobra je volja, kad postoji, ugodna prema onome čime može da se raspolaže, a ne
prema onome što nema.
13 Jer se ne radi o tome da se vi izložite nemaštini da se drugima pomogne, nego da bude
svima jednako;
14 da u sadašnje vreme vaš suvišak bude za njihov nedostatak, da i njihov suvišak bude
tako isto za vaš nedostatak: da bude jednakost,
15 kao što je napisano: “ko je mnogo skupio nije preteklo, a ko je malo skupio nije mu
nedostalo”.
16 Hvala nek je Bogu što je u srce Titovo metnuo jednako staranje za vas;
17 jer on primi molbu našu, i svežom revnošću i svojevoljno polazi da k vama dođe.
18 Poslasmo pak s njim i brata koga sve Crkve hvale zbog jevanđelja,
19 i koji je izabran od Crkava da putuje s nama za ovo delo dobrotvornosti, u kome mi
služimo na slavu samoga Gospoda i za svedočanstvo naše dobre volje
20 Mi tako radimo, da nas ko ne pokudi za obilje ovih priloga kojima se bavimo,
21 jer se mi staramo za ono što je dobro ne samo pred Bogom nego i pred ljudima.
22 A poslasmo s njima i brata koga u mnogim prilikama poznasmo da je ustalac, a sad je i
još više s velikog pouzdanja u vas.
23 Što se tiče Tita, on je moj drug i pomagač među vama; a što se tiče braće naše, oni su
poslanici crkveni, slava Kristova.
24 Dajte im dakle pred Crkvama dokaz svoje ljubavi i pokazujte im da imamo zašto da se
hvalimo.

1 Za pomoć koja je određena svetima ne treba da vam pišem.
2 Jer poznajem vašu dobru volju, za koju se o vama hvalim Makedoncima, govoreći im da
se Ahaja spremi još i od lanjske godine, i vaša ravnost oduševi mnoge.
3 Šaljem braću da se hvala naša ne isprazni vama u ovoj stvari, nego da budete spremni,
kao što sam govorio,
4 da se, ako dođu sa mnom Makedonci i nađu vas nespremne, ne osramotimo mi (da ne
rečem vi) s te hvale.
5 Zato nađoh za potrebno pozvati braću da najpre idu k vama, i da se bave tim već
obećanim vašim prilozima, te da bude sve gotovo, tako da ispadne to kao delo
darežljivosti a ne kao delo tvrdičenja.
6 Znate da koji malo sije, malo će i požnjeti, a koji obilno seje, obilno će požnjeti.
7 Svaki neka priloži po volji svoga srca, a ne sa žalošću ili od nevolje, jer Bog ljubi onoga
koji rado daje.
8 I Bog može učiniti da je među vama izobilna svaka milost, da imajući u svemu svagda
sve što je potrebno, izobilujete u svakom dobrom delu,
9 kao što je pisano: “prosu, dade siromasima, pravda njegova za navek ostaje:”
10 Onaj koji “Daje seme sejaču i hleb za hranu njegovu,” daće i vama i umnožiće vam seme
vaše, i umožiće plodove pravde vaše.
11 Vi ćete tako u svemu biti obogaćeni za svako dobročinstvo koje će preko nas činiti da
se daje hvala Bogu.
12 Jer davanje ove pomoći ne samo što ispunjuje potrebe svetih, nego postaje još i
bogatim izvorom davanja hvale Bogu.
13 S obzirom na tu pomoć, hvale oni Boga za vaše revno priznanje jevanđelja Kristova i za
velikodušnost vaših darova prema njima i prema svima,
14 i mole se Bogu za vas, jer vas oni vole za veliku milost koju vam je Bog dao.
15 Hvala nek je Bogu na njegovom neiskazivom daru!

1 A ja Pavle molim vas, blagosti radi i dobrote Kristove, ja koji kad sam pred vama
izgledam skroman prema vama, a kad nisam kod vas smeo sam prema vama;
2 molim vas da me ne naterate, kad budem kod vas, da upotrebim tu smelost, koju
nameravam upotrebiti protiv nekih koji nas smatraju kao da po puti živimo.
3 Ako i živimo u puti, ne borimo se po puti.
4 Jer oružje našeg vojevanja nije puteno, nego je ono silno od Boga, na raskopavanje
gradova, da rušimo i pomisli
5 i svaku visinu koja se podiže protiv poznanja Božjeg, i zarobimo svaku misao na
poslušnost Kristu,
6 i gotovi smo da kaznimo svaku nepokornost, kad se ispuni vaša pokornost.
7 Vi gledate na spoljašnjost! Ako se ko uzda da je Kristov, neka prizna u srcu svome da
kako je on Kristov, tako smo i mi Kristovi.
8 A ako bih se ja i nešto više pohvalio vlašću koju nam dade Gospod na uzdizanje a ne na
uništavanje vaše, ne bih se postideo,
9 da se ne bih pokazao kao da hoću da vas svojim poslanicima plašim.
10 “Jer su mu poslanice” - kaže se-, “teške i jake, a kad je on telom pred nama neugledan
je, i riječ je njegova nespretna.”
11 Ko tako kaže neka pomisli ovo: Da kakvi smo u riječi u poslanicama, kad nismo kod vas,
takvi smo i na delu kad smo tu.
12 Jer se mi ne smemo mešati ili porediti s onima koji se sami hvale, koji, kad se sami po
sebi mere i uporede sami sa sobom, nisu razumni.
13 A mi se nećemo hvaliti preko mere, nego po meri dela koje nam Bog razdeli, pa da
dopremo i do vas.
14 Ne prelazimo mi preko svojih granica, kao da ne dospesmo do vas; jer dopresmo i do
vas s jevanđeljem Kristovim.
15 Ne hvalimo se mi preko mere, niti se tuđim radom hvalimo, nego se hvalimo zato što
imamo nadu, ako poraste vera vaša, da ćemo se u vama izobilno veličati u granicama koje
su nama određene,
16 pa da i dalje od vas propovedamo jevanđelje, a da se ne pohvalimo onim što je
postignuto u granicam koje su drugima određene.
17 A ko se hvali, neka se u Gospodu hvali!
18 Jer nije priznat onaj koji se sam hvali, nego koga Gospod hvali.

1 Ah kad biste mogli da potrpite malo bezumlja od moje strane” Ali me vi i trpite!
2 Jer ja revnujem za vas, Božjom ljubomorom, jer sam vas obećao samo jednom
mladoženji, da vas kao čistu devicu pred Krista izvedem.
3 Ali kao što zmija zavede Evu lukavstvom svojim, tako se plašim da se i misli vaše ne
iskvare i ne odvrate od čistote koja je u Kristu.
4 Jer ako neko dođe da vam propoveda drugog Isusa, koga mi ne propovedasmo, ili da
drugog duha primite, koga ne primiste, ili drugo jevanđelje, koje ne primiste, vi biste to
ipak trpeli.
5 A ja mislim da ni u čemu nisam manji od tih velikih apostola!
6 Jer ako sam i nespretan u riječi, ali u poznanju nisam; i to smo mi vama u svakom
pogledu i u svakoj stvari pokazali.
7 Jesam li ja greh počinio ponižavajući se da biste se vi uzdigli, kad vam bez nagrade
jevanđelje Božje propovedah?
8 Od drugih Crkava oteh, uzevši od njih platu, da vama služim. I kad sam kod vas bio, i bio
u sirotinji, nikome na teret ne padoh,
9 jer za moje potrebe dadoše braća koja dođoše iz Makedonije. U svemu sam pazio da vam
ne budem na teret i paziću.
10 Po istini Kristovoj, koja je u meni, kažem da mi se hvala ova neće oduzeti u Ahajskim
krajevima.
11 Zašto?... Zar zato što vas ne ljubim? To Bog zna!
12 Ali što činim to ću i dalje činiti, da uklonim svaki izgovor onima koji traže izgovore, da
bi se poznali kao i mi u onome čime se hvalimo.
13 Takvi ljudi, to su lažni apostoli, prevarni poslanici, koji se pretvaraju u apostole
Kristove.
14 I nije ni čudo, jer se i sam sotona pretvori u anđela svetlosti.
15 Nije dakle ništa čudnovato ako se i sluge njegove pretvaraju u sluge pravde. Ali će
njihov kraj biti po delima njihovim.
16 Opet velim: da me niko ne posmatra kao da sam bezuman; a inače me bar kao bezumna
primite, da se i ja malo pohvalim.
17 A što govorim kad se tako otvoreno hvalim, ne govorim po Gospodu, nego kao u
bezumlju.
18 I kad se već mnogi hvale po puti, i ja ću da se hvalim,
19 jer vi rado trpite bezumnike, vi koji ste mudri.
20 Ako vas ko podjarmi, ako vas ko jede, ako vas ko savlada, ako je ko drzak, ako vas ko po
obrazu bije, vi to trpite.
21 Stidim se da to kažem, ali smo se mi slabi pokazali. Ali u čemu je neko smeo (po
bezumlju govorim) i ja sam smeo.
22 Jesu li to Hebreji? I ja sam. Jesu li Izraelci? I ja sam. Je li potomstvo Abrahamovo? I ja
sam.
23 Jesu li sluge Kristove? (nastrano govorim). Ja sam još više. Više sam se trudio, više sam
udaraca podneo, više puta sam bio u tamnici, mnogo puta sam dolazio do straha
smrtnoga.
24 Od Judeja primio sam pet puta četrdeset manje jedan udarac.
25 Triput sam bi šiban, jednom su kamenje bacali na me, tri puta sam u brodolomu
stradao, noć i dan proveo sam usred valova.
26 U čestim svojim putovanjima bio sam u opasnosti na vodama, u opasnosti od
razbojnika, u opasnosti od ljudi mog rođenog naroda, u opasnosti od paganaca, u
opasnosti u gradovima, u opasnosti u pustinji, u opasnosti na moru, u opasnosti među
lažnom brać
27 Bio sam u trudu i na muci, u mnogom nespavanju, u gladovanju i žeđi, u mnogom
postu, u zimi i golotinji.
28 A da o drugome i ne govorim, svaki sam dan opkoljen brigama koje mi sve Crkve
zadaju.
29 Ko oslabi, - a ja da ne oslabim? - Ko se spotiče, - a ja da ne govorim?
30 Ako treba hvaliti se, svojom ću se slabošću hvaliti!
31 Bog i Otac Gospoda našega Isusa Krista, koji je blagosloven na sve vekove, zna da ne
lažem!...
32 U Damsku paganski namesnik kralja Arete čuvaše grad Damask da me uhvati,
33 i kroz prozor spustiše me u kotarici preko zida, i izbegoh iz njegovih ruku.

1 Treba hvaliti se... ali to ne koristi. Ali ću ipak doći do viđenja i otkrivenja Gospodnjih.
2 Znam čoveka u Kristu koji je pre četrnaest godina (da li u svom telu, ne znam, ili osim
tela ne znam -, Bog to zna) uznesen do trećega neba.
3 I znam za tog čoveka (da li u svom telu, ili van tela, ne znam-, Bog to zna)
4 da bi uznesen u raj, i da je čuo neiskazive riječi, kojih čoveku nije dopušteno govoriti.
5 Njime ću se hvaliti, a sobom se neću hvaliti, osim sa slabostima svojim.
6 A kad bih i hteo da se hvalim, ne bih bio bezuman, jer bih istinu kazao; ali se ja od toga
uzdržavam, da ne bi ko više pomislio za mene, nego što vidi na meni ili čuje od mene.
7 I da se ne bih poneo s veličine tih otkrivenja, dade mi se žalac u meso, anđeo sotonin, da
me ćuša, da se ne ponosim.
8 Tri puta sam Gospoda molio da ga ukloni od mene,
9 i on mi reče: Dosta ti je moja milost, jer se moja sila u slabosti ispoljava. Rado ću se dakle
hvaliti svojim slabostima, da se useli u mene sila Kristova.
10 Zato se dobro snalazim u slabostima, u ruženju, u nevoljama, u progonstvima, u
teskobama za Krista, - jer kad sam slab, onda sam silan.
11 Bio sam bezuman; vi me na to nateraste. Trebalo je da me vi hvalite, jer ni u čemu
nisam manji od tih velikih apostola, ako i nisam ništa.
12 Znaci mog apostolstva pojaviše se među vama u svakom trpljenju, u znamenjima, u
krepostima i čudesima.
13 U čemu dobiste manje od ostalih Crkava, osim samo što vam ja ne bejah na teret? -
Oprostite mi tu krivicu.
14 Evo sam gotov i po treći put da vam dođem, i neću vam biti na teret, jer ne tražim ono
što je vaše, nego vas. Jer deca nisu dužna roditeljima imanja steći, nego roditelji deci.
15 I ja ću rado trošiti i istrošću i sebe za duše vaše, pa i desilo se da ljubeći ja vas odviše vi
mene manje ljubite.
16 Ali neka bude i tako. Ja vam ne bejah na teret, ali kao lukav čovek dobih vas prevarom!
17 Jesam li vas u čemu oštetio preko koga od onih koje slah k vama?
18 Umolih Tita da dođe do vas, i s njim poslah i drugog brata. Je li Tit što od vas tražio? Ne
hodismo li jednim duhom, ne jednim li stopama?
19 Vi odavna mislite da se mi opravdavamo pred vama. Pred Bogom i u Kristu govorimo, i
sve to, ljubljeni, mi za vaše uzdizanje govorimo.
20 Jer se bojim da kad dođem, neću vas naći kakve hoću, i da ću se i ja naći pred vama
kakva me nećete. Plašim se da ne budu svađe, zavisti, srdnje, prkosi, opadanja,
podmetanja, nadimanja, bune.
21 Da, plašim se da me opet kad dođem ne ponizi Bog moj kod vas, i ne zaplačem za
mnogima koji su pre sagrešili i nisu se pokajali za nečistotu i blud i sramotu što počiniše.

1 Ovo je treći put što idem k vama. Po iskazu dva ili tri svedoka urediće se sve stvari.
2 Kazao sam, kad sam drugi put bio s vama, a sad, kad sam daleko od vas, kažem još
unapred onima koji su pre sagrešili, i svima ostalima, da ako opet dođem neću nikoga
štedeti;
3 jer vi tražite da iskušate da li Krist u meni govori, on koji prema vama nije slab nego je
silan u vama.
4 Jer je on raspet bio po slabosti, ali on živi po sili Božjoj, a i mi smo slabi u njemu, ali
ćemo živeti s njim silom Božjom, da delujemo prema vama.
5 Sami sebe ispitujte jeste li u veri, sami sebe okušajte. Ili ne poznajete da je Isus Krist u
vama?, - osim ako u čemu niste prekorni,
6 a nadam se da ćete poznati da mi nismo prekorni.
7 Ali se mi Bogu molimo da ne činite nikakva zla, ne da se mi valjani pokazujemo, nego da
vi dobro činite, a mi kao prekorni da budemo.
8 Jer ništa ne možemo protiv istine, nego za istinu.
9 Mi se radujemo kad smo mi slabi a vi jaki, i što se Bogu molimo, to je za vaše
usavršavanje.
10 Zato, ne budući kod vas, pišem ovo, da kad dođem ne moram postupati bez štedenja
vlasti koju mi je Gospod dao na zidanje a ne na rušenje.
11 U ostalom, braćo, budite radosni, usavršujte se, utešavajte se, složni budite, mir imajte,
i Bog ljubavi i mira biće s vama.
12 Pozdravite jedan drugoga celivom svetim. Pozdarvljaju vas svi sveti.
13 Milost Gospoda našega Isusa Krista i ljubav Boga i zajednica Svetoga Duha neka su sa
svima vama!
POSLANICA GALAĆANIMA
LB) Galaćanima glava 1

1 Pavle, apostol, ne od ljudi, ni po jednom čoveku, nego po Isusu Kristu i po Bogu Ocu, koji
ga uskrsnu iz mrtvih,
2 i sva braća koja su sa mnom, Crkvama Galatijskim:
3 Milost vama i mir od Boga Oca i od Gospoda našega Isusa Krista,
4 koji dade sebe za grehe naše, da nas izbavi od sadašnjega sveta zloga, po volji Boga i Oca
našega,
5 kome slava na vekove vekova. Amen!
6 Cudim se da se tako brzo odvraćate od onoga koji vas je pozvao po milosti Kristovoj, i
prilazite drugom jevanđelju.
7 Ne da ima i drugo jevanđelje, nego ima ljudi koji unose zabunu kod vas i hoće da izvrću
jevanđelje Kristovo.
8 Ali i kad bismo i mi sami, kad bi i anđeo s neba javio vama jevanđelje drukčije nego što
vam ga mi javismo, proklet da je!
9 Kao što rekoh, to i sad opet kažem: Ako vam ko javi jevanđelje drukčije nego što ga vi
primiste, proklet da je!
10 Želim li ja sad ljudsku ili Božju naklonost? Ili zar tražim ljudima da ugađam? - Ta kad
bih ja još ljudima ugađao, tad ne bih bio sluga Kristov.
11 Izjavljujem vam, braćo, da jevanđelje koje sam ja javio nije od ljudi,
12 jer ga ja ne primih niti naučih od ljudi, nego ga primih objavljenjem Isusa Krista.
13 Vi ste zaista čuli kakvo je moje življenje nekad bilo u Judejstvu, i kako sam žestoko
gonio Crkvu Božju i raskopavao je,
14 i kako sam u Judejstvu istaknutiji bio od mnogih vrsnika svojih u narodu svome,
nadahnut prevelikom revnošću za predanja otaca svojih.
15 Ali kad bi ugodno onome koji me izabra iz utrobe matere moje i prizva me milošću
svojom,
16 da javi Sina svoga u meni, da ga ja objavim pagancima, ja tad ne pitah ni puti ni krvi,
17 i ne uziđoh u Jerusalim k onima koji su pre mene apostoli bili, nego otidoh u Arapsku, i
opet se vratih u Damask.
18 Tri godine posle toga iziđoh u Jerusalim da vidim Petra i ostadoh kod njega petnaest
dana.
19 Ali drugoga od apostola ne videh, osim Jakova, brata Gospodnjega.
20 A što vam pišem, evo pred Bogom kažem da ne lažem.
21 Zatim dođoh u zemlje Sirske i Kilikijske,
22 a bejah licem nepoznat Kristovim Crkvama u Judeji,
23 koje bijahu samo čule da se govori: “Onaj koji nas je nekad gonio, sad propoveda veru
koju nekad raskopavaše.”
24 I one su slavljahu Boga s mene.

1 Cetrnaest godina posle toga, opet iziđoh u Jerusalim s Varavom, uzevši sa sobom i Tita,
2 i to iziđoh po otkrivenju. I ja kazah njima jevanđelje koje propovedam pagancima, i
naročito to kazah onima koji su bili najviđeniji, da ne trčim, ili da ne bih trčao uzalud.
3 Ali Tit, koji bijaše sa mnom, i bijaše Grk, ne bi prisiljen da se obrezuje.
4 I to radi lažne braće, koja se kradom privukoše i ušunjaše među nas, da uhode slobodu
koju imamo u Isusu Kristu, s namerom da nas zarobe.
5 Mi njima ni za čas ne popustismo, i protivismo se njihovim zahtevima, da bi istina
jevanđelja ostala među vama.
6 A oni koji su bili najviđeniji -, kakvi bili da bili ranije, ja ništa ne marim (jer Bog nema
ličnih obzira) -, oni koji su bili najviđeniji ništa mi ne nametoše,
7 nego nasuprot, uviđajući da je meni povereno jevanđelje u neobrezanima, kao Petru
među obrezanima,
8 (jer onaj koji je učinio Petra apostolom među obrezanima; onaj učini i mene apostolom
među pagancima),
9 i poznavši milost koja je meni dana, Jakov, Kifa i Ivan, koji se smatraju kao stubovi,
dadoše meni i Varnavi ortačku ruku, da bismo pošli mi k pagancima, a oni k obrezanima.
10 Samo nam preporučiše da se spomenemo siromaha, za koje sam i pazio da se staram.
11 Ali kad Kifa dođe u Antiohiju, u oči mu protivstadoh, jer bijaše zazoran.
12 Jer pre, dok ne dođoše neki Jakovljevi odaslanici, jeđoše s pagancima, a kad oni dođoše,
ustručavaše se i odvajaše se od straha od obrezanih.
13 I dvoličahu s njim i ostali Judeji, tako da i Varnava bi zaveden od njihovog dvoličenja.
14 Kad ja videh da ne idu pravo po istini jevanđelja, rekoh Kifi pred svima: Kad ti, koji si
Judejin, paganski a ne judejski živiš, zašto nagoniš pagance da žive judejski?
15 Mi smo po rođenju Judeji a ne grešnici paganski,
16 ali znajući da čoveka ne opravdavaju dela zakona, nego samo vera u Isusa Krista, to i
verovasmo u Isusa Krista, da se opravdamo verom Kristovom, a ne delima zakona, jer se
delima zakona nikakva put neće opravdati.
17 Ali ako se mi, koji tražimo da se opravdamo Kristom, nađemo i sami grešnici, je li zato
Krist službenik greha? Nipošto!
18 Jer ako ja prezidam ono što razvalih, pokazujem da sam prestupnik,
19 jer sam ja po zakonu zakonu umro da Bogu živim. S Kristom se razapeh.
20 A ako živim, ne živim ja, nego živi u meni Krist. Ako ja sada živim u puti, to živim u veri
Sina Božjega, koji me je ljubio i koji je sebe za mene predao.
21 Ne odbacujem ja milost Božju, jer ako pravda kroz zakon dolazi, to Krist uzalud umre.

1 O nerazumni Galati! Ko vas je opčinio, vas, pred čijim je očima Krist kao razapet
naslikan?
2 Od jedno hoću od vas da znam: Jeste li vi Duha primili po delima zakona, ili po
propovedanju vere?
3 Tako li ste bez razuma? Začeti u Duhu, hoćete li sad u puti da svršite?
4 Tako li uzalud pretrpeste? I kad bi bilo samo uzalud!
5 Onaj koji vam daje Duha i čini čudesa među vama, čini li to delima zakona, ili
propovedanjem vere?
6 Kao što Abraham verova Bogu, i to mu se primi u pravedu,
7 priznajte tako i vi da su sinovi Abrahamovi oni koji veru imaju.
8 A Pismo -, predviđajući da će Bog verom pagance opravdati -, unapred objavi Abrahamu:
“U tebi će se blagosloviti svi narodi!”,
9 tako da se oni koji veruju blagosiljaju s vernim Abrahamom.
10 Jer koji se drže dela zakona, pod kletvom su, jer je pisano: “Proklet svaki koji ne drži
sve što je napisano u knjizi zakona, i to ne izvršuje.”
11 I da se zakonom niko ne opravdava pred Bogom, jasno je, jer je rečeno: “Pravednik će
od vere živeti.”
12 A zakon ne dolazi od vere, nego on kaže: “Covek koji izvrši te stvari, živeće po njima.”
13 Krist nas je otkupio od kletve zakonske, postavši za nas kletva (jer je pisano: “Proklet
svaki koji visi na drvetu”),
14 da se blagoslov Abrahamov ispuni među pagancima u Isusu Kristu, i da po veri
primimo obećanje Duha.
15 Braćo! (kao čovek govorim): Zavet koji je čovek potvrdio niko ne odbacuje, niti mu što
dodaje.
16 Obećanja bijahu učinjena Abrahamu i potomstvu njegovu. I ne kaže: “I potomstvima”,
kao za mnoga, nego samo za jedno: “I potomstvu tvome”, a to je Krist.
17 Ovo pak hoću da kažem: Zakon koji je nastao četiri stotine i trideset godina docnije, ne
može ukinuti zavet koji je Bog potvrdio, pa da se tako isprazni obećanje.
18 Jer kad bi nasleđe dolazilo od zakona, ono ne bi dolazilo od obećanja, a Abrahamu
obećanjem dade Bog taj dar milosti.
19 Cemu dakle zakon? On je donet radi prestupa, doklr ne dođe potomstvo za koje bijaše
učinjeno obećanje, a proglašen je preko anđela na ruke jednog posrednika.
20 A posrednik nije posrednik jednog samog, ali je Bog samo jedan.
21 Je li zakon, dakle, protivan obećanjima Božjim? To nikako! Jer da je donet zakon koji
može život dati, zaista bi od zakona došla pravda.
22 Ali Pismo zatvori sve pod greh, da se ono što je obećano dade po veri u Isusa Krista
onima koji veruju.
23 Pre no što vera dođe bejasmo zatvoreni pod stražom zakona za veru koja je trebala da
se objavi.
24 Tako nam zakon bi kao neki vaspitač da nas vodi Kristu, da bismo se verom opravdali.
25 Ali čim dođe vera, nismo više pod tim vaspitačem,
26 jer ste vi svi sinovi Božji verom u Isusa Krista;
27 jer koji se god u Krista krstiste, u Krista se obukoste.
28 Nema tu više ni Judejina ni Grka, nema ni roba ni gospodara, nema ni muško ni žensko,
jer ste vi svi jedno u Isusu Kristu.
29 A kad ste Kristovi, onda ste vi potomstvo Abrahamovo, naslednici po obećanju.

1 Dok je naslednik dete, ja velim da se on ni u čemu ne razlikuje od roba, ako i jeste
gospodar od svega;
2 neego je on pod zapovednicima i starateljima do roka koji je otac odredio.
3 Tako i mi dok bejasmo nejaki, bejasmo u ropstvu stihija sveta;
4 a kad se navršiše vremena, posla Bog Sina svoga, koji je rođen od žene, i rođen pod
zakonom,
5 da otkupi one koji su bili pod zakonom, da bismo mi primili posinjenje.
6 I kako ste vi sinovi, posla Bog Duha Sina svoga u srca naša koji kliče: Aba! Oče!
7 Tako već nisi više rob nego sin, a ako si sin i naslednik si po milosti Božjoj.
8 Ali vi ranije, ne poznajući Boga, služiste bogovima koji to nisu po prirodi svojoj;
9 ali sad, poznavši Boga, ili bolje: poznati budući od Boga, kako da se opet vraćate na slabe
i jadne stihije, kojima opet hoćete da robujete?
10 Vi pazite na dane i mesece, na vremena i na godine!
11 Bojim se da sam se uzalud trudio oko vas!
12 Budite kao ja što sam, jer sam ja kao i vi što ste. Braćo molim vas!
13 Ništa mi vi ne učiniste na žao. A znate da vam u slabosti tela prvi put propovedah
jevanđelje.
14 I ne prezreste me, niti omrzoste zbog nevolja puti moje, nego me primiste kao anđela
Božjega, kao Isusa Krista.
15 Gdje je sad ono vaše blaženstvo? Jer vam svedočim da biste, da je to bilo moguće,
izvadili bili i oči svoje da ih meni date.
16 Zato li vam postadoh neprijatelj, što vam govorim istinu?
17 Revnost koju oni (Oni imaju prema vama nije čista, nego oni hoćeda vas odvoje od nas,
da vi njima revnujete.
18 A dobro je revnovati svagda u dobru, i ne samo kad sam ja kod vas.
19 Deco moja, od koje opet osećam muke porođaja dokle se Krist ne obrazuje u vama,
20 hteo bih da sam sad kod vas, pa da izmenim govor svoj, jer se brinem za vas.
21 Kažite mi vi koji hoćete da budete pod zakonom, razumete li vi zakona?
22 Jer je pisano da Abraham dva sina imade, jednoga od robinje, a drugoga od žene
slobodne.
23 Ali koji bijaše od robinje, po puti se rodi, a koji od slobodne, po obećanju.
24 To u prenesenom smislu rečeno: jer su te su dve žene, dva saveza. Jedan je iz gore
Sinajske koja rađa za robovanje, i to je Agar,
25 jer Agar to je gora Sinaj u Arapskoj, i ona odgovara sadašnjem Jerusalimu, koji je u
ropstvu sa decom svojom.
26 Ali je gornji Jerusalim slobodan; to je mater naša.
27 Jer je pisano: “Raduj se nerotkinjo, ti koja ne rađaš! Zapevaj i poklikni ti što nisi imala
muke porođaja! Jer će deca napuštene biti mnogobrojnija nego deca one koja ima muža.”
28 A vi, braćo, vi ste kao Isak, deca obećanja,
29 i kako onda onaj što se rodio po puti gonjaše onoga koji se rodi po duhu, tako je i sad.
30 Ali šta govori Pismo? “Oteraj robinju i sina njezina, jer sin robinje neće naslediti sa
sinom slobodne!”
31 Tako braćo, nismo deca robinje, nego slobodne.

1 Za slobodu je nas Krist otkupio. Budite dakle čvrsti, i ne dajte se opet u jaram ropstva
uhvatiti.
2 Evo, ja Pavle kažem vam da ako se obrezujete, Krist vam ništa neće pomoći.
3 A opet svedočim svakom čoveku koji se obrezuje, da je dužan sav Zakon ispuniti.
4 Odvojeni ste od Krista vi, koji hoćete zakonom da se opravdate, i otpadoste od milosti.
5 Ali mi od vere, a po Duhu, nadu pravde očekujemo.
6 Jer u Isusu Kristu niti ima vrednost obrezanje ni neobrezanje, nego vera koja kroz ljubav
deluje.
7 Dobro trčaste. Ko vas zaustavi da vam smeta da se istini pokoravate?
8 To odvraćanje nije od onoga koji vas pozva.
9 Malo kvasca ukiseli celo testo.
10 Ja se za vas uzdam u Gospoda da nećete drukčije misliti. A koji vas ometa poneće kaznu
za to, makar ko bio.
11 A ja, braćo, ako još obrezanje propovedam, zašto me još gone? Ukide se dakle sablazan
krsta!
12 Oh da bi uklonjeni bili oni koji vas bune!
13 Vi ste, braćo, n slobodu pozvani. Samo pazite da od te slobode ne načinite izgovor za
življenje po puti, nego postanite iz ljubavi sluge jedan drugome.
14 Jer se sav zakon ispunjuje u jednoj riječi, u ovoj: “Ljubite bližnjega svoga kao samoga
sebe.”
15 Ali ako se među sobom grizete i ujedate, pazite da jedni druge ne istrebite.
16 Velim vam dakle: Po Duhu da hodite i žudnji putenih da ne ispunite;
17 jer su putene žudnje protiv duha, a duhovne protiv puti; - one se protive jedne
drugima, da ne činite sve ono što hoćete.
18 Ako vas Duh vodi, niste pod zakonom.
19 A poznata su dela putena, koja su blud, nečistota, bestidnost,
20 idolopoklonstvo, čaranja, neprijateljstva, svađe, pakosti, srdnje, prkosi, raspre,
podvojenosti, sekte,
21 zavisti, ubistva, pijanstva, prekomerno jedenje i ostala takva. Unapred vam kažem, kao
što kazah unapred, da oni koji to čine, neće naslediti kraljevstva Božjega.
22 Ali je plod Duha ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milosrđe, vernost, krotost,
uzdržanje.
23 A zakon nije protiv tih stvari.
24 Oni koji su Kristovi raspeše put sa strastima i žudnjama njezinim.
25 Ako po Duhu živimo, po Duhu i da hodimo.
26 Ne tražimo lažne slave razdražujući jedan drugoga i zavideći jedan drugome.

1 Braćo! ako i upadne čovek u kakav greh, vi koji ste duhovni ispravljajte ga duhom
blagosti. Ali čuvaj sebe, da i ti ne budeš iskušan!
2 Nosite bremena jedan drugoga, i ispunićete time zakon Kristov.
3 Jer ako ko misli da je nešto, a nije ništa, taj sebe obmanjuje.
4 Svaki neka ispita svoja dela, i imaće razlog da se sam za sebe hvali, a ne za drugoga.
5 Jer će svaki svoje breme nositi.
6 Koji se uči riječi, neka daje deo od svakoga dobra svoga onome koji ga uči.
7 Ne varajte se. Bog se ne da ružiti. Šta čovek poseje, ono će i požeti.
8 Jer ko seje u svoju put, od puti će trulenje požnjeti, a ko seje u duh, od duha će život
večni požnjeti.
9 A dobro činiti da nam se ne dosadi; jer ćemo u svoje vreme požnjeti ako ne sustanemo.
10 Zato dakle dok priliku imamo, da činimo dobro svakome a osobito braći po veri. jedini
predmet slave za apostole - Želje i pozdravi
11 Vidite kako krupnim slovima vam napisah rukom svojom.
1vi oni koji hoće da postanu po puti ugodni, nagone vas da se obrezujete, samo da ne budu
gonjeni za krst Kristov.
13 Jer ni sami obrezani se ne drže zakona, nego oni hoće da se vi obrezujete, da se vašom
puti hvale.
14 A ja Bože sačuvaj da se čim drugim hvalim, osim krstom Gospoda našega Isusa Krista,
koga radi razape se meni svet, i ja svetu.
15 Jer nije ništa biti obrezan ili neobrezan. Ono što jest nešto to je biti novo stvorenje.
16 I koliko ih god po ovome pravilu žive, na njima nek je mir i milosrđe i na Izraelu
Božjemu!
17 Više da mi niko ne dosađuje, jer ja rane Gospoda Isusa na telu svome nosim.
18 Milost Gospoda našega Isusa Krista sa duhom vašim, braćo! Amen!
POSLANICA EFEŽANIMA
LB) Efežanima glava

1 Pavle, po volji Božjoj apostol Isusa Krista svetima koji su u Efesu i vernima u Isusu
Kristu:
2 Milost vama i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Krista! poglavici Crkve
3 Blagosloven Bog, Otac Gospoda našega Isusa Krista, koji nas je blagoslovio svakim
blagoslovom duhovnim na nebesima u Kristu!
4 U njemu nas izabra Bog pre osnivanja sveta, da budemo sveti i ispravni pred njim,
5 odredivši nas u ljubavi svojoj, po Isusu Kristu, sebi na posinjenje, po ugodnosti volje
svoje,
6 na pohvalu slave milosti svoje, kojom nas pomilova u ljubljenome svome.
7 U njemu mi imamo izbavljenje krvlju njegovom i oproštenje greha po bogatstvu milosti
njegove,
8 koju nam je preobilno podelio u svakoj mudrosti i razumu,
9 upoznajući nas s tajnom volje svoje, po milostivoj nameri, koju je u sebi imao,
10 da je izvrši kad se ispune vremena, pa da se sve ispuni u Kristu, i ono što je na
nebesima i ono što je na zemlji.
11 U njemu postadosmo i naslednici unapred određeni po naredbi onoga koji sve čini po
savetu volje svoje,
12 da bismo bili na hvalu slave njegove, mi koji smo se unapred uzdali u Krista.
13 U njemu ste se i vi, slušavši riječ istine, jevanđelje spasenja svoga, u njemu ste se i vi,
primivši veru, zapečatili se Svetim Duhom obećanja,
14 koji je zaloga nasleđa našega za izbavljenje onih koje je Bog sebi stekao na hvalu slave
svoje.
15 Zato i ja, čuvši za vašu veru u Isusa Krista, i za vašu ljubav k svima svetima,
16 ne prestajem zahvaljivati za vas u svojim molitvama,
17 da Bog Gospoda našega Isusa Krista, Otac slave, dade vama duha mudrosti i otkrivenja
u poznanju njegovom,
18 i da razbistri oči srca vašega, da biste poznali koje je nadenje od poziva njegova, i koje
je bogatstvo slave njegove nasledstva njegova, i koje on svetima sprema,
19 i kakva je izobilna veličina sile njegove prema nama koji verujemo, koja se moćno
pokazuje snagom kreposti njegove,
20 koju on razvi u Kristu, uskrsnuvši ga iz mrtvih, i postavivši ga sebi s desne strane na
nebesima,
21 nad svim poglavarstvima i vlastima i silama i gospodstvima, i nad svakim imenom koje
se spominje ne samo na ovome svetu, nego i na onome koji ima da dođe.
22 On sve pokori pod noge njegove, i njega dade za vrhovnog poglavara Crkve,
23 koja je telo njegovo, punina onoga koji sve u svemu ispunjava.
LB) Efežanima glava 2

1 Vi bejaste mrtvi po prestupima i po gresima svojim,
2 u kojima nekad hodiste po običajima ovoga sveta, po knezu sile vazduha, po duhu koji
sad deluje u sinovima protivljenja.
3 Mi svi bejasmo takđe u tom broju, i živesmo negda po željama puti, čineći volju puti i
misli naših, i bejasmo po prirodi deca gneva, kao i ostala.
4 Ali Bog, koji je bogat u milosrđu, za preveliku ljubav svoju koju ima k nama,
5 i nas, koji bejasmo mrtvi od grehova, ožive s Kristom (milošću ste vi spaseni),
6 i s njim uskrsnu i nas, i postavi na nebesa u Isusu Kristu,
7 da pokaže u vekovima koji idu neizmerno bogatstvo milosti svoje, dobrotom svojom
prema nama u Isusu Kristu.
8 Jer ste vi milošću spaseni, po veri. I to ne dolazi od vas; dar je to Božji,
9 i ne po delima, da se niko ne bi pohvalio.
10 Jer smo mi njegovo delo, sazdani u Isusu Kristu za dobra dela koja Bog unapred
pripravi, da živimo u njima.
11 Zato se opominjite vi koji ste negda po puti bili paganci i nazivani neobrezani od onih
koji su se zvali obrezani, - i koji to jesu po puti, po ljudskom delu, -
12 da ste u ono vreme bili bez Krista, isključeni iz prava Izraelovih građana, strani
savezima obećanja, bez nade i bez Boga u svetu.
13 Ali sad u Isusu Kristu, vi koji ste negda bili daleko, postavljeni ste blizu krvlju
Kristovom.
14 Jer je on mir naš koji oboje (Oboje: Hebreje i pagance.) sastavi ujedno, i razvali zid
rastavljanja, neprijateljstvo,
15 uništivši telom svojim zakon zapovesti sa propisima njegovim, da preko sebe od dvoga
načini jednog jedinstvenog novog čoveka, utvrđujući mir,
16 i pomireći oboje u jednom telu s Bogom, preko krsta, ubivši njime neprijateljstvo.
17 On dođe da propoveda mir vama, koji ste bili daleko, i mir onima koji su bili blizu.
18 Jer po njemu oboje dobismo pristup k Ocu u jednom istom Duhu.
19 Tako, dakle, niste više tuđi ni strani, nego ste sugrađani svetaca, ljudi od doma Božjega.
20 Nazidani ste na temelju apostola i proroka, gdje je kamen od ugla sam Isus Krist,
21 na kome sva sazidana građevina raste u sveti hram u Gospodu.
22 U njemu ste i vi nazidani da postanete stan Božji u Duhu.

1 Zato sam ja Pavle, sužanj Isusa Krista za vas pagance...
amo ako ste čuli za milost Božju koja je meni prema vama udeljena.
3 Po otkrivenju poznah ja tajnu o kojoj vam u malo riječi pišem.
4 Citajući ih možete razumeti moje poznanje tajne Kristove.
5 Ona se u drugim naraštajima ne kaza sinovima čovečjim, kako se sad otkri svetim
apostolima i prorocima Krista Duhom Svetim.
6 Ta je tajna da su paganci postali sunaslednici i sutelesnici i zajedničari u istom obećanju
u Isusu Kristu, po jevanđelju
7 kome ja postadoh služitelj po daru milosti Božje, koja mi je dana po kreposti sile
njegove.
8 Meni, najmanjemu od svih svetih, dade se ova milost da objavim pagancima neiskazivo
bogatstvo Kristovo,
9 i da otkrijem svima šta je udeljivanje tajne od uvek sakrivene u Bogu, koji je sve stvorio,
10 da poglavarstva i vlasti na nebeskim mestima poznaju sad preko Crkve beskrajno
svestranu mudrost Božju,
11 po večnoj namisli koju ispuni u Isusu Kristu, Gospodu našemu,
12 u kome imamo slobodu da se, verom u njega, s pouzdanjem Bogu približujemo.
13 Zato vas molim da ne mslkšrte zbog nevolja mojih za vas. One su vaša slava!
14 Toga radi preklanjam kolena pred Ocem,
15 po kome se sav rod i na nebesima i na zemlji zove,
16 da vam da silu po bogatstvu slave svoje, da se utvrdite u kreposti po Duhu njegovom u
unutarnjem čoveku,
17 tako da se Krist useli verom u srca vaša, da budete u ljubavi ukorenjeni i utemeljeni,
18 da biste mogli razumeti sa svima svetima koja je širina i dužina, dubina i visina,
19 i poznati ljubav Kristovu, koja ide preko svakog poznanja, tako da se do punine Bogom
ispunite.
20 A onome koji, po sili koja deluje u nama, može činiti daleko više od onoga što ištemo ili
mislimo,
21 njemu slava u Crkvi i u Isusu Kristu, u svim naraštajima u vekove vekova! Amen.

1 Molim vas, dakle, ja sužanj u Gospodu, da se vladate kao što prilikuje znanju u koje ste
pozvani,
a svakom poniznošću i blagošću, s trpljenjem snoseći jedan drugoga u ljubavi,
3 starajući se da održite jedinstvo duha svezom mira.
4 Jedno je telo i jedan duh, kao što ste i pozvani k jednoj samoj nadi znanja svoga.
5 Jedan je Gospod, jedna vera, jedno krštenje.
6 Jedan je Bog i Otac sviju, koji je nad svima i kod svih i u svima.
7 Ali svakome se od nas dade milost po meri dara Kristova.
8 Zato je rečeno: “Izišavši na visinu odvede sužnje i ljudima dare dade”.
9 A što iziđe znači osim da i dođe u najdonje krajeve zemlje?
10 Koji siđe, to je onaj isti koji i iziđe iznad sviju nebesa da sve ispuni.
11 I on je dao jedne kao apostole, a jedne kao proroke, jedne kao jevanđeliste, a jedne kao
pastire i učitelje,
12 na usavršavanje svetih za delo službe i za uzdizanje tela Kristova,
13 dokle dostižemo svi u jedinstvo vere i poznanje Sina Božjega, u čoveka savršena, u
meru rasta visine Kristove,
14 da ne budemo više mala deca, koju ljulja i zanosi svaki vetar nauke, u laži ljudskoj,
putem prevare:
15 Nego vladajući se po istini u ljubavi, da u svemu izrastemo u onome čiji je glavar Krist.
16 Po njemu, i blagodareći vezama njegove pomoći, celo telo, dobro sastavljeno i složeno,
raste po snazi potrebnoj svakom udu njegovom, i uzdiže se u ljubavi.
17 Ovo je dakle ono što govorim i izjavljujem u Gospodu: Da više ne hodite kao paganci,
koji hode taštini misli svojih.
18 Oni imaju pamet tamom pokrivenu, tuđi su životu Božjemu, s neznanja koje je u njima,
s okamenjenja srca njihova.
19 Izgubivši svaki osećaj, predadoše se bespuću, da počine svake nečistote i lakomstva.
20 Ali vi tako ne poznaste Krista,
21 ako razumete i ako se po istini koja je u Kristu, naučiste
22 da odbacite, - što se tiče vašeg ranijeg života, - staroga čoveka, koji se u varljivim
željama raspada,
23 i da se obnovite duhom uma svoga,
24 i obučete u novog čoveka, koji je stvoren po Bogu, u pravdi i u svetosti istine.
25 Odbacujte zato laž i govorite istinu svaki sa svojim bližnjim; jer smo mi udi jedni prema
drugima.
26 Ako se i gnevite, nemojte grešiti, a sunce da ne zađe u gnevu vašemu.
27 I ne dajte pristupa đavolu.
28 Koji je krao više da ne krade, nego da radi, da bi, čineći dobro rukama svojim, imao šta
davati onome koji je u oskudici.
29 Nikakva rđava riječ da ne izlazi iz usta vaših, nego samo dobra riječ, koja služi
uzdizanju, i saopćuje milost onima koji je slušaju.
30 Ne ožalošćujte Svetoga Duha Božjega, kojim ste zapečaćeni za dan izbavljenja.
31 Svaka goričina i gnev, ljutina, vika i hula, i svaka pakost da odlazi od vas.
32 Budite jedan drugome dobri, milostivi, opraštajući jedan drugome, kao što je Bog u
Kristu vama oprostio.

1 Ugledajte se, dakle, u Boga, kao ljubljena deca,
2 i živite u ljubavi, po primeru Krista, koji nas je ljubio i predao sebe za nas u prinos i
žrtvu Bogu na ugodan miris.
3 I kao što se i pristoji svetima, da se blud i svaka druga nečistota i lakomstvo i ne
spominju među vama,
4 a tako isto ni sramotne i lude riječi, ili nepristojne šale, već neka se spominju dela
milosti.
5 Jer znajte da ni jedan bludnik, ili nečist, ili tvrdica, to jest idolopoklonik, nema udela u
kraljevstvu Krista i Boga.
6 Niko da vas praznim riječima ne zavede, jer zbog toga ide gnev Božji na sinove
protivljenja.
7 Ne bivajte dakle zajedničari njihovi.
8 Jer vi bejaste negda tama, a sad ste svetlost u Gospodu. Kao deca svetlosti živite!
9 Jer je plod duhovni u svakoj dobroti i pravdi i istini.
10 Istražujte što je Bogu ugodno,
11 i ne sudelujte u besplodnim delima tame, nego ih osuđujte.
12 Jer je sramota i govoriti šta oni potajno čine.
13 Ali sve što je za osudu svetlost objavljuje, jer sve što se objavljuje svetlost je.
14 Zato je rečeno: “Preni se, ti koji spavaš, ustani iz mrtvih, i obasjaće te Krist.”
15 Gledajte, dakle, da uredno živite, ne kao nemudri, nego kao mudri.
16 Pazite na vreme, jer su ovi dani zli.
17 Ne budite dakle nerazumni, nego poznajte što je volja Božja.
18 I ne opijajte se vinom, u kojem je blud, nego se ispunite Duhom Svetim.
19 Zabavljajte se među sobom Psalamima, pojanjem i pesmama duhovnim, pevajući i
slaveći u srcima svojim Gospoda,
20 zahvaljujući za sve, u ime Gospoda našega Isusa Krista, Bogu i Ocu,
21 pazeći se među sobom u strahu od Boga.
22 Žene, budite pokorne svojim muževima kao Gospodu,
23 jer je muž poglavar ženi, kao što je Krist poglavar Crkvi, koja je telo njegovo, a čiji je on
spasitelj.
24 I kao što je Crkva pokorna Kristu, tako i žene svojim muževima da budu u svemu
pokorne.
25 Muževi, ljubite svoje žene, kao što je Krist Crkvu ljubio, i sebe predao za nju,
26 da je posveti putem riječi, pošto je očisti krštenjem vode,
27 da bi se pred njim ta Crkva pojavila slavna i bez mane i bore, ili tako čega, sveta i čista.
28 Tako treba muževi da ljube svoje žene kao svoja telesa. Koji ljubi ženu svoju sebe
samoga ljubi.
29 Jer niko ne omrznu kad na svoju put, nego je hrani i greje kao i Gospod Crkvu;
30 jer smo mi udi tela njegova, od puti njegove i od kostiju njegovih.
31 “Zato će ostaviti čovek oca svoga i mater svoju i prionuće za ženu svoju i biće njih
dvoje jedna put.”
32 Tajna je ova velika, a ja govorim ovo za Krista i za Crkvu.
33 Ali i vi i svaki od vas neka ljubi onako svoju ženu kao i samoga sebe, a žena neka
poštuje svog muža.

1 Deco, slušajte svoje roditelje u Gospodu, jer je to pravo.
2 Poštuj oca svoga i mater svoju (to je prva zapovest s obećanjem),
3 da budeš srećan i da živiš dugo na zemlji.
4 I vi ocevi, ne razdražujte dece svoje, nego ih odgajite u nauci i u strahu od Gospoda.
5 Sluge, slušajte gospodare svoje po puti, sa strah i drhtanjem, u bezazlenosti srca svoga,
kao prema Kristu,
6 ne samo pred očima radeći kao da ugađate ljudima, nego kao sluge Kristove koje od srca
vrše Božju volju.
7 Dragovoljno služite, kao Gospodu, a ne kao ljudima,
8 znajući da će svaki, bio on rob ili slobodan, primiti od Gospoda po dobru što je učinio.
9 I vi, gospodari, tako isto činite njima, kloneći se pretnja i znajući da je i vama samima i
njima Gospodar na nebesima i da on nema ličnih obzira.
10 U ostalom jačajte se u Gospodu i u sili moći njegove.
11 Obucite se u oružje Božje, da biste se mogli održati protiv lukavstva đavolskoga.
12 Jer mi nemamo da se borimo s krvlju i s puti, nego s poglavarima, s vlastima, i
upraviteljima ovog sveta tame, s duhovima pakosti ispod neba.
13 Uzmite zato oružje Božje, da biste se mogli braniti u zli dan i održati se.
14 Držite se, dakle, opasavši bedra svoja istinom, i obukavši se u oklop pravde,
15 a za obuću uzmite revnost koju daje jevanđelje mira.
16 A svrh svega uzmite štit vere, o koji ćete moći pogasiti sve plamene strele pakosnoga,
17 i kacigu spasenja uzmite, i mač duhovni koji je riječ Božja.
18 Upravite u svako doba duhom molitve i molbe, i uz to bdite neprestano i molite se za
sve svete.
19 Molite se i za mene, da mi se da, kad otvorim usta, da objavim smelo i slobodno tajnu
jevanđelja,
20 za koje sam poslanik u okovima, da o njemu govorim pouzdano, kao što sam i dužan
govoriti.
21 A da i vi znate kako sam ja i što radim, sve će vam kazati Tihik, ljubljeni brat i verni
služitelj u Gospodu.
22 Šaljem ga k vama naročito zato, da znate kako smo mi, i da uteši srca vaša.
23 Mir braći i ljubav s verom od Boga Oca i Gospoda Isusa Krista.
24 Milost svima koji nepokolebljivom ljubavlju ljube Gospoda našega Isusa Krista!
POSLANICA FILIPLJANIMA
LB) Filipljanima glava 1

1 Pavle i Timotej, sluge Isusa Krista, svima svetima u Isusu Kristu koji su u Filipima,
episkopima i đakonima:
2 Milost vam i mir od Boga, Oca našega i Gospoda Isusa Krista! jevanđelju
3 Zahvaljujem Bogu svome kad se god opominjem vas,
4 i svagda se, u svakoj molitvi svojoj, za vas s radošću molim,
5 radi vašeg zajedničarstva u jevanđelju od prvoga dana pa do danas.
6 Uveren sam da će onaj koji je započeo dobro delo s vama, dovršiti ga do dana Isusa
Krista.
7 I pravo je da ovo mislim za vas, jer vas imam u srcu, vas koji i u okovima mojim i u
odbrani i u potvrđivanju jevanđelja bejaste zajedničari moji u istoj milosti.
8 Jer mi je Gospod svedok da vas mnogo ljubim u Isusu Kristu,
9 i zato se molim Bogu da ljubav vaša sve više i više izobiluje u poznanju i u punom
razumu,
10 da razaberete šta je najbolje, da budete čisti i neporočni u dan Kristov,
11 i puni plodova pravde po Isusu Kristu, na slavu i hvalu Božju.
12 Hoću pak da znate da ovo što mi se desilo, ispalo za napredak jevanđelja.
13 Jer se razglasi u celom pretoriju (Pretorij đ kasarna u kojoj su bili smešteni vojnici
pretorske kohorte, koja je sačinjavala carevu gardu. Jedan kod sviju ostalih da su moji
okovi za Krista,
14 i mnoga braća u Gospodu, ohrabrena okovima mojim, postadoše još hrabrija da govore
Riječ Božju bez straha.
15 Istina, jedni propovedaju Krista iz zavisti i prkosa, ali ima i drugih koji ga iz dobre volje
propovedaju.
16 Ovi to čine iz ljubavi, znajući da sam postavljen za obranu jevanđelja,
17 dok oni drugi objavljuju Krista uz prkos i iz razloga koji nisu čisti, misleći da će naneti
žalost mojim okovima.
18 Šta zato? Bilo kako mu drago, dvoličenjem ili iskreno, Krist se propoveda, i zato se
radujem i radovaću se;
19 jer znam da će mi to biti na spasenje, vašom molitvom i pomoću Duha Isusa Krista,
20 prema mom tvrdom očekivanju i nadanju da se ni u čemu neću postideti, nego da će se
i sad, kao svagda, s punim pouzdanjem Krist veličati u puti mojoj, bilo životom ili smrću.
21 Jer je meni život Krist, a smrt je za me dobitak.
22 Ali ako je za korist moga dela potrebno da živim u puti, ne znam šta bih imao da
izaberem.
23 Dve me želje privlače: imam želju otići i s Kristom biti, što bi mnogo bolje bilo,
24 ali je radi vas potrebnije da ostanem u puti.
25 I ja sam uveren i znam da ću biti i ostati kod sviju vas na vaš napredak i na vašu radost
u veri,
26 da, kad se k vama vratim, imate u meni obilan razlog da se u Isusu Kristu proslavite.
svetosti
27 Samo ponašajte se kao što dolikuje jevanđelju Kristovu, te bilo da dođem da vas vidim,
bilo da vam ne dođem, da čujem za vas da čvrsto stojite u istome duhu, jednodušno boreći
se za veru jevanđelja,
28 ni u čemu se ne plašeći protivnika, što je njima znak propadanja, a vama spasenja, i to
od Boga.
29 Jer je vama dato, Krista radi, ne samo da verujete u njega nego i da trpite za njega,
30 održavajući onu istu borbu koju ste videli da sam ja održao, i sad čujete da je održavam.

1 Ako ima, dakle, koja uteha u Kristu, ili ako ima koje blaženstvo u ljubavi, ako ima koja
zajednica duha, ako ima milosrđa i samilosti,
2 usavršujte radost moju, imajući jedan isti osećaj, jednu istu ljubav, jednu istu dušu i
jednu istu misao.
3 Ništa ne činite za prkos ili za praznu slavu, nego poniznost neka čini da smatrate druge
većim od sebe.
4 I svaki od vas umesto da gleda samo svoju korist, neka uzme u obzir i tuđu korist,
5 imajući među sobom one osećaje koji bijahu u Isusu Kristu,
6 koji, postojeći u obličju Božjemu, nije smatrao kao plen koji se grabi biti jednak s Bogom,
7 nego je sam sebe svlačio, uzevši obličje sluge, postavši kao i drugi ljudi,
8 i pokazavši se kao čovek, ponizio je sam sebe, ostajući poslušan do same smrti, i to do
smrti na krstu.
9 Zato Bog njega i uzvisi, i dade mu ime koje je nad svakim imenom,
10 da se na ime Isusovo prikloni svako koleno na nebu, na zemlji i pod zemljom,
11 i svaki jezik da prizna da je Isus Krist Gospod, na slavu Boga Oca.
12 Tako, ljubljeni moji, kao što svagda slušaste, radite na spasenju svome sa strahom i
drhtanjem, ne samo kao preda mnom, nego još više sad kad nisam kod vas,
13 jer je Bog onaj koji vam daje volju i delovanje prema svome blagovoljenju.
14 Sve činite bez roptanja i bez kolebanja,
15 da budete besprekorni i čisti, deca Božja bez mane usred nevaljaloga i pokvarenoga
naraštaja, u kome svetlite kao buktinje u svetu,
16 noseći riječ života; i ja ću moći da se u dan Kristov pohvalim da mi trka i trud nisu bili
uzaludni.
17 A ako i budem postavljen kao naliv na žrtvu i na službu vere vaše, radujem se i sam i
radujem se i sa svima vama.
18 Tako i vi radujte se isto tako, i radujte se i sa mnom. Filipljanima
19 Nadam se u Gospoda Isusa da ću uskoro poslati k vama Timoteja, da se i ja sam
ohrabrim razabravši kako ste vi.
20 Ja nikoga nemam ovdje koji bi delio moje osećaje i koji bi se iskreno brinuo za vas,
21 jer svi svoju korist traže, a ne korist Isusa Krista.
22 Vi znate da je on okušan na delu, jer se posveti sa mnom službi jevanđelja, kao dete s
ocem svojim.
23 Njega dakle nadam se da ću vam poslati čim saznam za ishod stanja u kome se nalazim,
24 a uzdam se u Gospoda da ću i sam uskoro k vama doći.
25 Smatrao sam za potrebno da pošljem k vama brata Epafrodita, pomagača i druga svoga
u vojevanju, po kome ste vi meni poslali sredstva za potrebe moje;
26 jer on željaše vas sve da vidi, i žaljaše što ste čuli da je bolovao.
27 On je bio zaista na smrt bolestan, ali ga Bog pomilova, i ne samo njega, nego i mene, da
mi ne dođe žalost na žalost.
28 Zato ga poslah da se što pre obradujete, kad ga opet vidite, a i ja da budem manje
žalostan.
29 Primite ga dakle u Gospodu sa svakom radošću, i poštujte takve ljude.
30 Jer za delo Kristovo dođe on do same smrti, ne žaleći svoj život da nadoknadi vaše
odsustvovanje u usluzi koju ste mi učinili.

1 U ostalom, braćo moja, radujte se u Gospodu. Meni nije dosadno da vam pišem uvek iste
stvari, a vama je korisno. držeći se Isusa Krista - Slediti Pavlov primer
2 Cuvajte se od pasa, čuvajte se od zlih poslenika, čuvajte se od lažnih obrezanih.
3 Jer pravi obrezani to smo mi, koji duhom Božjim Bogu služimo i hvalimo se Isusom
Kristom, i ne mećemo svoje pouzdanje u put.
4 Ali ja bih ipak imao razloga da metnem svoje pouzdanje i u put. Ako ko misli da se može
pouzdati u put, ja to mogu još više,
5 koji sam obrezan osmi dan, od roda sam Izraelova, koljena Venijaminova, Hebrejin od
Hebreja, po zakonu farisej,
6 po revnosti progonitelj Crkve, po pravdi zakonskoj besprekoran.
7 Ali to što mi bijaše dobitak, to ja smatram za gubitak, Krista radi;
8 jer sve držim za gubitak prema prevažnom poznanju Isusa Krista, Gospoda svoga, radi
koga sve ostavih i držim sve da je ništa, samo da Krista dobijem,
9 i da se nađem u njemu, ne po svojoj pravdi, po onoj koja dolazi od zakona, nego po
pravdi koja se dobija od vere u Isusa Krista, po pravdi koja se od Boga verom dobija,
10 da poznam njega i silu uskrsenja njegova, i zajednicu njegovih muka, postajući nalik na
njega u smrti njegovoj,
11 da bih kako, ako mi bude moguće, dostigao u uskrsenje iz mrtvih.
12 Ne da sam već odneo nagradu, ili da sam već dostigao savršenstvo, nego trčim, ne bih li
ga dohvatio, jer se i mene dohvati Isus Krist.
13 Braćo, ja ne mislim da sam ga dostigao! Ali ipak činim jedno: zaboravljajući što je
ostrag i sežući se za onim što je napred,
14 trčim k belezi, da bih dobio nagradu nebeskog poziva Božjega u Isusu Kristu.
15 Svi mi dakle koji smo savršeni, imamo tu istu misao; a ako o nečemu imate drugu
misao, Bog će vas i u tome posvetliti.
16 Ali od tačke koju dostigosmo, jednakim korakom da napredujmo.
17 Ugledajte se svi u mene, braćo, i okrenite pogled na one koji hode po ugledu što vi u
nama imate.
18 Jer ih mnogo ima koji hode kao neprijatelji krsta Kristova. Ja vam o tome mnogo puta
govorih, a sad vam plačući opet to govorim.
19 Njihov je kraj propast, njihov je bog trbuh, i slava je njihova u u onome što čini
sramotu njihovu; i oni ne misle nego na stvari zemaljske.
20 Ali je naš grad na nebesima, otkud kao Spasitelja očekujemo Gospoda Isusa Krista,
21 koji će preobraziti telo poniženja našega, da bude slično telu slave njegove, po sili koju
ima da može sve sebi pokoriti.

1 Zato, braćo moja ljubljena i mila, vi koji ste radost moja i venac moj, tako se držite
čvrsto u Gospodu, ljubljeni!
2 Molim Evodiju i molim Sintihiju da budu jednakih osećaja u Gospodu,
3 a molim i tebe, druže verni, pomozi njima koji se u jevanđelju trudiše sa mnom i s
Klimentom, i s ostalim pomagačima mojim, čija su imena u knjizi života.
4 Radujte se svagda u Gospodu, i opet velim: radujte se!
5 Blagost vaša da bude poznata svim ljudima. Gospod je blizu!
6 Ne uznemirujte se ni za što, nego u svim stvarima kazujte potrebe svoje Bogu s
molitvama i molbama, sa davanjem hvale.
7 I mir Božji, koji prevazilazi svaki razum, sačuvaće srca vaša i misli vaše u Isusu Kristu.
8 U ostalom braćo moja, što je god istinito, što je god časno, što je god pravedno, što je
god čisto, što je god ljubezno, što god zaslužuje priznanje i što je kreposno i vredno hvale,
to mislite.
9 Što naučiste o primiste i čuste od mene, i videste u meni ono činite, i Bog mira biće s
vama. primio - Pozdravi
10 Mnogo se obradovah u Gospodu što ste opet mogli da ponovite izraz svojih osećanja
prema meni. Imali ste vi to u nameri, ali vam se prilika nije ukazivala.
11 Ne govorim to radi svojih potreba, jer se navikoh biti zadovoljan s onim u čemu sam.
12 Umem da živim u poniženju, a umem da živim i u izobilju. U svemu i svuda navikoh i
nasititi se i gladovati, i izobilovati i oskudevati.
13 Sve mogu po onome koji me ukrepljuje.
14 Ali dobro učiniste što uzeste učešća u nevolji mojoj.
15 A znate i vi, Filipljani, da od početka propovedanja jevanđelja, kad iziđoh iz
Makedonije, ni jedna mi Crkva ne prista u stvar davanja i uzimanja osim vas jedinih,
16 jer i u Solunu i privi i drugi put poslaste mi u potrebu moju.
17 Ne kao da tražim dara, nego tražim ploda koji se množi na vašu korist.
18 Sve sam primio i imam izobila. Ispunio sam se dobra, primivši od Epafrodita što ste mi
poslali, kao miro koje lepo miriše, kao prinos koji je prijatan i ugodan Bogu.
19 A Bog moj ispuniće svaku potrebu vašu po bogatstvu svome, sa slavom u Isusu Kristu.
20 A Bogu i Ocu našemu slava na vekove vekova! Amen!
21 Pozdravite svakog svetog u Isusu Kristu!
22 Pozdravljaju vas braća koja su sa mnom. Pozdravljaju vas svi sveti, a osobito oni iz
doma Careva.
23 Milost Gospoda našega Isusa Krista nek je s duhom vašim!
POSLANICA KOLOŠANIMA
LB) Kološanima glava 1

1 Pavle, po volji Božjoj apostol Isusa Krista, i brat Timotej,
vetima i vernoj braći u Kristu koji su u Kolosima: Milost vam i mir od Boga Oca našega i
Gospoda Isusa Krista! napredak - Isus Krist, osnivalac našeg otkupa, slika Boga
nevidljivoga, stvoritelja svih stvari, i poglavica Crkve
3 Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospoda našega Isusa Krista, moleći se svagda za vas,
4 pošto čusmo za veru vašu u Isusa Krista i za ljubav koju imate k svim svetima,
5 radi nade koja vam je zadržana na nebesima, a koju vam je riječ istine, riječ jevanđelja,
ranije objavila.
6 Ono (Jevanđelje.) je u vama, kao u svemu svetu, i daje plod i raste, kao i u vama, od dana
kad čuste i razumeste milost Božju u istini,
7 po naputcima koje primiste od Epafrasa, ljubljenog našeg druga u služenju, koji je za vas
verni sluga Kristov,
8 koji nam i javi ljubav kojom ste duhom nadahnuti.
9 Zato i mi od onoga dana kad za to čusmo, ne prestajemo moliti se Bogu za vas i iskati da
se ispunite poznanjem volje njegove u svakoj mudrosti i razumu duhovnome,
10 da živite pristojno Bogu na svako ugađanje, i u svakom dobrom delu da budete plodni, i
da rastete u poznanju Boga,
11 jačajući svakom snagom, po sili slave njegove, za svako trpljenje i podnošenje s
radošću.
12 Zahvalite se Ocu, koji vas učini sposobne da imate deo nasledstva svetih u svetlosti;
13 koji nas izbavi od vlasti tame i premesti nas u kraljevstvo Sina ljubavi svoje;
14 u kome imamo izbavljenje i oproštenje greha.
15 On je obličje Boga nevidljivoga, prvorođeni u celom stvorenju.
16 Jer je u njemu stvoreno sve što je na nebu i na zemlji, što se vidi i što se ne vidi, bili
prestoli ili gospodstva, poglavarstva ili vlasti. Sve se u njemu i za njega stvori.
17 On je ispred svega, i sve je u njemu.
18 On je glava telu Crkve, on, koji je početak i prvorođeni iz mrtvih, da bude u svemu prvi.
19 Jer bi volja Božja da u njemu bude svaka punina,
20 i da primiri sve sa sobom, i što je na nebu i što je na zemlji, zaključivši mir preko njega,
krvlju krsta njegova.
21 I vas, koji ste nekad bili strani i neprijatelji po mislima i po zlim delima svojim,
22 i vas sad on primiri smrću njegovom u telu puti njegove, da vas svete i bez mane i bez
krivice izvede preda se,
23 samo ako ostanete utemeljeni i čvrsti u veri i nepkolebljivi u nadi jevanđelja koje čuste,
koje je propovedano svakom stvorenju pod nebom, i kome ja Pavle postadoh služitelj.
24 Sad se ja radujem u svome trpljenju za vas, i što nedostaje mukama Kristovim, to ja
dovršujem na puti svojoj za telo njegovo, koje je Crkva,
25 kojoj ja postadoh služitelj po naredbi koju mi je Bog dao da među vama objavim riječ
Božju,
26 tajnu sakrivenu od svih vremena i vekova, ali sad objavljenu svetima njegovim,
27 kojima Bog htede pokazati koliko je slavno bogatstvo ove tajne među pagancima, to
jest: Krist u vama, nadanje slave!
28 I mi njega propovedamo, opominjući svakog čoveka, i učeći svakog čoveka u svakoj
mudrosti, da bismo Bogu pretstavili svakog čoveka usavršena u Kristu.
29 Oko toga se ja trudim, boreći se njegovom snagom, koja u meni silno deluje.

1 Hoću dakle da znate kolika je borba koju vodim za vas i za one koji su u Laodikiji i u
Jerapolju, i za sve koji ne videše lica moga telesnoga,
2 da se uteše srca njihova, da se združe u ljubavi, i obogate se punim razumom za
poznanje tajne Boga, to jest Krista,
3 tajne u kojoj je sakriveno sve blago mudrosti i razuma.
4 Ovo kažem da vas niko zavodljivim govorima ne prevari.
5 Jer ako telom i nisam kod vas, ali sam u duhu s vama, radosno gledajući red koji među
vama vlada i čvrstinu vere vaše u Krista.
6 Kako dakle primiste Gospoda Isusa Krista, onako živite u njemu,
7 ukorenjeni i nazidani u njemu, i utvrđeni verom prema nauci koju primiste, i izobilujete
u blagodarenjima.
8 Cuvajte se da vas ko ne zarobi filozofijom i taštom prevarom, naslanjajući se na predanja
ljudi, na osnove sveta, a ne na Krista;
9 jer u njemu živi telesno sva punina Božanstva.
10 Vi u punoj meri sve imate u njemu, koji je poglavar svakog gospodstva i vlasti.
11 U njemu i obrezani bejaste, obrezanjem koje se ne izvrši rukom, nego obrezanjem
Kristovim, koje se sastoji u odlučavanju tela putenog.
12 Zakopavši se s njim krštenjem, vi u njemu i s njim uskrsnuste verom u silu Boga koja ga
uskrsnu iz mrtvih.
13 I vas, koji ste bili mrtvi po gresima svojim i neobrezani na puti svojoj, oživeo je on s
njim, oprostivši nam sve grehe,
14 i, izbrisavši pismo čije su nas uredbe osuđivale i koji postojaše protiv nas, uze ga i
prikova ga na krst;
15 i svukavši poglavarstva i vlasti, izvede ih na javnost i krstom ih pobedi.
16 Da vas, dakle, niko ne osuđuje za jelo ili za piće, ili za kakav praznik, ili za mladine ili za
subote.
17 To su sve senke stvari koje su imale da dođu, ali je telo (telo: suština tih stvari.) u
Kristu.
18 Niko da vas pod vidom poniznosti i službom anđela ne prevari pa da vam po volji otme
nagradu trke, a sam se podaje svojim priviđenjima i nadima se u taštini svog putenog
uma,
19 ne držeći se glave iz koje je sve telo s pomoću zglavaka i sveza sastavljeno, i raste
rastom koji Bog daje.
20 Ako dakle umreste s Kristom stihijama sveta, zašto da vam se - kao da živite u svetu -,
postavljaju ovakva pravila.
21 Ne dohvati se!, ne okusi!, ne opipaj!
22 (što se sve odnosi na stvari koje se upotrebom troše), koja se osnivaju na zapovestima i
naukama ljudskim?
23 Ona imaju doduše neki izgled mudrosti, u koliko imaju značaj svojevoljno izabrane
čistote, poniznosti i pokoravanja tela, ali su inače bez vrednosti i doprinose zadovoljenju
puti.

1 Ako dakle uskrsnuste s Kristom, tražite ono što je gore, gdje Krist sedi s desne strane
Boga,
2 ljubite ono što je gore, a ne ono što je na zemlji.
3 Jer vi umreste, i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu.
4 A kad se javi Krist, život vaš, tad ćete se i vi s njim javiti u slavi.
5 Morite dakle ude svoje koji su na zemlji: blud, nečistotu, strasti, zle želje i lakomstvo,
koje je idolopoklonstvo.
6 S njih ide gnev Božji na sinove protivljenja,
7 a u njima i vi negda hodaste, kad življaste u tim gresima.
8 Ali sad odbacite sve to: gnev, ljutinu, pakost, hule, i sramotne riječi da ne izlaze iz usta
vaših.
9 Ne lažite jedan drugoga. Svucite starog čoveka s delima njevogim,
10 i obucite novoga, koji se obnavlja u poznanju, po obličju onoga koji ga je stvorio.
11 Nema tu ni Grka ni Judejina, ni obrezana ni neobrezana, ni Varvarina ni Skita, ni roba
ni slobodnoga, nego je sve i u svemu Krist.
12 Obucite se dakle kao izbrani Božji, sveti i ljubljeni, u srdačnu milost, dobrotu,
poniznost, blagost i u strpljivost.
13 Snosite jedan drugoga i opraštajte jedan drugome, ako ima ko žalbu na koga. Kao što je
Krist vama oprostio, tako opraštajte i vi.
14 A iznad svega toga obucite se u ljubav, koja je sveza savršenstva,
15 i mir Kristov, na koji ste pozvani, da u njemu imate svi jedno telo, da vlada u srcima
vašim. I budite blagodarni.
16 Riječ Krista da se obilno useli u vas: učite i svetujte jedan drugoga u svakoj mudrosti
Psalamima i pojanjem i pesmama duhovnim, pevajući u srcima svojim Gospodu po
nadahnuću milosti.
17 I sve što činite rečju ili delom, sve činite u ime Gospoda Isusa Krista, hvaleći Boga Oca
kroza nj.
18 Žene, budite pokorne svojim muževima, kao što treba u Gospodu.
19 Muževi, ljubite žene svoje, i ne budite osorni prema njima.
20 Deco, slušajte roditelje svoje u svačemu, jer je to ugodno Gospodu.
21 Ocevi, ne razdražujte sinove svoje, da ne postanu malodušni.
2luge, slušajte u svemu svoje gospodare po puti, ne samo pred očima radeći kao da
ljudima ugađate, nego u bezazlenosti srca bojeći se Gospoda;
23 i sve što činite, od srca činite kao Gospodu a na kao ljudima,
24 znajući da ćete od Gospoda primiti nasleđe u ime nagrade. Kristu, Gospodu, služite.
25 A koji skrivi, primiće kao što je skrivio, i neće biti ličnih obzira.

1 Gospodari, dajte slugama svojim što je pravo i pravedno, znajući da i vi imate Gospodara
na nebesima.
2 Ustrajte u molitvi i bdite u njoj, dajući hvalu.
3 Molite se u isto vreme i za nas, da nam Bog otvori vrata za riječ, da bih mogao
propovedati tajnu Kristovu, zbog čega sam u okovima,
4 da je javim kao što mi treba govoriti.
5 Mudro postupajte s onima koji su napolju, pazeći na vreme.
6 Riječ vaša da bude svagda blaga, solju začinjena, i da znate da odgovorite svakome kako
treba.
7 Za mene kazaće vam sve Tihik, ljubljeni brat i verni služitelj i drug u Gospodu.
8 Šaljem ga naročito k vama, da razaberete kako je nama, i da uteši srca vaša.
9 Sa njim šaljem i Onisima, vernog i ljubljenog brata, koji je od vaših. Oni će vam sve
kazati kako je ovdje.
10 Pozdravlja vas Aristarh, drug moj u sužanjstvu, i Marko nećak Varnavin, za koga
primiste neke naloge (ako dođe k vama primite ga).
11 Pozdravlja vas i Isus prozvani Just. Oni su iz obrezanja, i oni su jedini koji su sa mnom
za kraljevstvo Božje radili i koji mi bijahu uteha.
12 Pozdravlja vas Epafras, koji je od vaših. Služitelj Isusa Krista, on se jednako brine za vas
u molitvama, da biste, savršeni i potpuno uvereni, istrajali u pokornosti prema Božjoj
volji.
13 I ja svedočim za njega da ima veliku revnost i brigu za vas i za one koji su u Laodikeji, i
u Jerapolju.
14 Pozdarvlja vas Luka lekar ljubljeni i Dimas.
15 Pozdarvite braću u Laodikiji i Nimfana i Crkvu koja je u njegovom domu.
16 Kad se ova poslanica pročita kod vas, učinite da se pročita i u Laodikijskoj Crkvi, a onu
što je poslana u Laodikiju da i vi pročitate.
17 I kažite Arhipu: Pazi na službu koju si primio u Gospodu, da je ispuniš!
18 Pozdravljam vas ja Pavle svojom rukom. Setite se mojih okova. Milost sa svima vama!
PRVA POSLANICA SOLUNJANIMA
LB) Prva Solunjanima glava 1

1 Pavle, Silvan i Timotej Crkvi Solunskoj u Bogu Ocu i Gospodu Isusu Kristu: Milost vam i
mir od Boga oca našega i Gospoda Isus Krista.
2 Zahvaljujemo Bogu svagda za sve vas, opominjući se vas u molitvama svojim,
3 i spominjući neprestano vaše delo vere i trud ljubavi vaše, i stalnost nade vaše u
Gospoda našega Isusa Krista, pred Bogom Ocem našim.
4 Znamo, braćo od Boga ljubljena, da ste vi izabrani,
5 pošto vam jevanđelje naše ne bi propovedano samo u riječi nego i u sili, sa Duhom
Svetim i s punim uverenjem; jer vi znate da smo se prema vama, i radi vas, takvi pokazali.
6 A i vi sami se ugledaste na mene i na Gospoda, primivši riječ, - kad je nevolja bila velika,
- s radošću Duha Svetoga,
7 tako da postadoste ugled svim vernima u Makedoniji i u Ahaji.
8 Jer ne samo da se od vas proču riječ Gospodnja u Makedoniji i u Ahaji, nego i u svako
mesto dođe poznanje vere vaše u Boga, tako da nam nije potrebno o tome govoriti.
9 Jer oni sami objavljuju kakav je bio naš ulazak kod vas, i kako se vi obratiste Bogu,
napuštajući idole, da služite Bogu živome i istinitome,
10 i da očekujete Sina njegova s nebesa, koga on uskrsnu od mrtvih, Isusa, koji nas
izbavlja od gneva koji će da dođe.

1 Sami znate, braćo, da naš dolazak k vama nije bio uzaludan.
2 Pretrpivši najpre i osramoćeni, kao što znate, u Filipima, ohrabrismo se u Bogu svome,
da vam javimo jevanđelje Božje usred velike borbe.
3 Jer se propovedanje naše ne osniva ni na zabludi, ni na nečistim razlozima, ni na
prevari:
4 nego kad nam sudi Bog da smo dostojni da nam poveri jevanđelje, tako i govorimo, ne
kao da bismo hteli da ugađamo ljudima, nego da budemo po volji Bogu, koji kuša naša
srca.
5 Jer se nikad nismo laskavim riječima poslužili, kao što znate, nikada nismo lakomstvo
kao pobudu imali: Bog nam je svedok.
6 Nismo tražili slavu od ljudi; ni od vas ni od drugih.
7 Mogli smo, kao Kristovi apostoli, i da vam se nametnemo, ali smo među vama bili puni
blagosti. Kao što dojilica nežno neguje decu svoju,
8 tako smo mi, u živoj ljubavi prema vama, hteli da vam dano ne samo jevanđelje Božje,
nego i život svoj, - toliko ste nam omileli bili!
9 Vi, braćo, pamtite trud naš i muku našu: dan i noć na radu, da ne budemo ni jednome od
vas na teret, propovedasmo vam jevanđelje Božje.
10 Vi ste svedoci i Bog da smo se prema vama, koji verujete, imali vladanje sveto,
pravedno i besprekorno.
11 A znate i to da smo za svakoga od vas bili ono što je otac za decu svoju,
12 moleći vas, utešavajući i hrabreći vas, da živite kao što se pristoji prema Bogu, koji vas
zove u svoje kraljevstvo i u slavu svoju.
13 Zato se neprestano zahvaljujemo Bogu što vi, primivši od nas riječ Božjeg
propovedanja, primiste je ne kao riječ ljudsku, nego (kao što zaista i jest) kao riječ Božju,
koja i deluje u vama koji verujete.
14 Jer vi, braćo, postadoste slični Crkvama Božjim koje su u Judeji u Isusu Kristu, jer ste i
vi pretrpeli od svoga naroda kao i one od Judeja,
15 koji ubiše i Gospoda Isusa i proroke, i koji i nas progoniše, i Bogu nisu ugodni, i svima
su neprijatelji,
16 smetajući nam da govorimo pagancima da se spasu, i puneći tako neprestano meru
grehova svojih. Ali naposletku dođe gnev Božji i na njih. vesti koje mu je doneo Timotej -
Njegove želje i molitva
17 A mi, braćo, odeljeni ostasmo od vas neko vreme licem, ali ne srcem, tim življu želju
imamo da vidimo lice vaše.
18 Zato htedosmo da dođemo k vama, bar ja Pavle, i jedan i dva puta, ali smeta nam
sotona.
19 Jer šta je naše nadanje, ili radost, ili venac slave? Niste li to vi pred Gospodom našim
Isusom Kristom, u dan kad se on pojavi?
20 Da, vi ste naša slava i radost naša.

1 Zato, ne mogući se više ustrpeti, nađosmo za dobro sami ostati u Atini,
2 i poslasmo vam Timoteja, brata svoga i slugu Božjega, i pomagača u jevanđelju Kristovu,
da vas utvrdi i svetuje u veri vašoj,
3 da se niko ne pokoleba usred sadašnjih nevolja; jer sami znate da smo se tome posvetili.
4 A i kad bejasmo kod vas kazasmo vam unapred da ćemo padati u nevolje, kao što i bi, i
kao što vi to znate.
5 Zato, i ja, ne mogući se više uzdržati, poslah da se izvestim o vašoj veri, da vas kako ne
zavede kušač, i da trud naš ne bude uzaludan.
6 Ali Timotej, koji sad dođe k nama od vas, javi nam vašu veru i ljubav, i da imate svagda
dobar spomen o nama, želeći nas videti kao i mi vas.
7 Zato se, braćo, usred svih žalosti i nevolja naših, utešismo vašom verom.
8 Jer mi sad živimo, kad vi čvrsto stojite u Gospodu.
9 Jer kakvu hvalu možemo dati Bogu za vas, za svaku radost kojom se s vas radujemo pred
Bogom svojim!
10 Dan i noć se Bogu sve više molimo da vidimo lice vaše, i da dopunimo nedostatke vere
vaše.
11 A sam Bog, Otac naš, i Gospod naš Isus da nam upravne put k vama!
12 A vama da umnoži Gospod ljubav koju imate jedan prema drugome i prema svima, kao
što je imamo i mi prema vama,
13 da bi se učvrstila srca vaša, da budu besprekorna u svetosti pred Bogom i Ocem našim u
dan pojavljenja Gospoda našega Isusa Krista sa svima svetim njegovim!

1 U ostalom, braćo, kao što ste naučeni od nas kako treba da živite i ugađate Bogu, molimo
vas i savetujemo vas u Isusu Kristu, da tako i živite i da u tome sve više napredujete.
2 Jer znate kakve vam zapovesti dadosmo od Gospoda Isusa.
3 Božja je volja da se posvetite i da se čuvate od bluda,
4 i svaki od vas da zna držati svoje telo u svetosti i u časti,
5 a ne u željama strasti, kao paganci koji ne poznaju Boga;
6 da niko prema bratu svome ne upotrebi prevare ni lakomostva u poslovima, jer se
Gospod sveti za sve to, kao što vam to kazasmo i posvedočismo.
7 Jer ne pozva nas Bog na nečistotu, nego na posvećenje.
8 Ko dakle odbacuje te zapovesti, ne odbacuje čoveka, nego Boga, koji vam je i Svetog
Duha svoga dao.
9 Što se tiče bratske ljubavi ne treba da vam se piše, jer ste sami od Boga naučeni da se
ljubite među sobom,
10 i to i činite sa svom braćom po celoj Makedoniji. Ali vas molimo, braćo, da još više u toj
ljubavi izobilujete,
11 i da uložite svoju čast u to da budete u miru i da gledate svoje poslove, i da radite
svojim rukama, kao što vam preporučismo,
12 tako da se vladate pošteno prema onima koji su napolju, i da od nikoga ništa ne
potrebujete.
13 Nećemo pak, braćo, da ostanete u neznanju u pogledu onih koji su umrli, da se ne
ožalostite kao drugi koji nemaju nadanja,
14 jer ako verujemo da Isus umre i uskrsnu, to će Bog po Isusu i sa njim dovesti i one koji
su umrli.
15 Jer vam ovo kazujemo po riječi Gospodnjoj: da mi koji smo živi i očekujemo pojavljenje
Gospodnje, nećemo preteći one koji su umrli.
16 Jer će sam Gospod, na dani znak, na glas arhanđelov i na glas trube Božje, sići s neba i
umrli u Kristu uskrsnuće najprvi.
17 Zatim mi živi, koji smo ostali, bićemo svi s njima zajedno uzeti u oblake na susret
Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
18 Utešavajte jedan drugoga ovim riječima.

1 Što se tiče časa i vremena, braćo, ne treba da vam pišemo,
2 jer sami znate da će dan Gospodnji doći kao lupež noću.
3 Jer kad reku ljudi: “Mir i bezbednost!”, onda će iznenada napasti na njih pogibao, kao
bolovi porođaja na trudnu ženu, i oni neće uteći.
4 Ali vi, braćo, niste u tami, da vas dan kao lopov iznenadi.
5 Svi ste vi sinovi svetlosti i sinovi dana. Ne pripadamo mi noći ni tami.
6 Ne spavajmo, dakle, kao drugi što spavaju, nego bdimo i budimo trezni.
7 Jer koji spavaju, u noći spavaju, a koji se opijaju u noći se opijaju.
8 Ali mi, koji smo sinovi dana, budimo trezni i obučeni u oklop vere i ljubavi, i s kacigom
nade u spasenje.
9 Jer nas Bog ne odredi gnevu, nego dobijanju spasenja po Gospodu našemu Isusu Kristu,
10 koji umre za nas, da mi, bili budni ili spavali, zajedno sa njim živimo.
11 Utešavajte zato i podržavajte jedan drugoga, kao što i činite.
12 Molimo vas pak, braćo, priznajte one koji se trude među vama, koji vas upućuju na
Gospoda i koji vas svetuju i uče.
13 Imajte im u izobilnoj ljubav za dela njihova. Budite u miru među sobom.
14 Molimo vas još, braćo, opominjite one koji žive neuredno, utešavajte malodušne,
podržavajte slabe, budite prema svakome ustrpljivi.
15 Gledajte da niko ne vraća kome zlo za zlo, nego svagda idite za dobrom, i među sobom i
prema svima.
16 Budite uvek radosni.
17 Molite se neprestano.
18 Na svačemu zahvaljujte, jer je to volja Božja u Isusu Kristu za vas.
19 Duha ne gasite. Proroštva ne prezirite;
20 ali ispitujte svaku stvar, držite što je dobro,
21 i uzdržavajte se od svakog zla.
22 Bog mira da posveti vas u svemu,
23 i celo biće vaše, i duša i telo, da se sačuva besprekorno za pojavljenje Gospoda našega
Isusa Krista.
24 Veran je onaj koji vas pozva, i on će to i učiniti.
25 Braćo, molite za nas.
26 Pozdravite svu braću celivom svetim.
27 Zaklinjem vas Gospodom da poročitate ovu poslanicu pred svom braćom svetom.
28 Milost Gospoda našega Isusa Krista s vama!
DRUGA POSLANICA SOLUNJANIMA
LB) Druga Solunjanima glava 1

1 Pavle i Silvan i Timotej Crkvi Solunskoj u Bogu Ocu našemu i u Gospodu Isusu Kristu:
2 Milost vama i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Krista!
3 Dužni smo svagda zahvaljivati Bogu za vas, braćo, kao što je pravo, jer vera vaša mnogo
napreduje, i množi se ljubav svakoga od vas među vama.
4 Zato se mi sami hvalimo vama u Crkvama Božjim s postojanosti vaše i vere vaše usred
gonjenja i nevolja koje podnosite.
5 To je znak pravednoga suda Božjega, da budete priznati da ste dostojni kraljevstva
Božjega, za koje i trpite.
6 Jer je pravedno u Boga da vrati muke onima koji vas muče,
7 a vama, koje muče, da dade pokoj s nama, kad se pokaže Gospod Isus s neba s anđelima
sile svoje,
8 u ognju plamenome, da kazni one koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se jevanđelju
Gospoda našega Isusa Krista.
9 Oni će primiti kaznu večne propasti, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegove,
10 kad dođe da se u taj dan proslavi u svetima svojim i da mu se dive svi koji su verovaše u
njega, - jer se primi svedočanstvo naše među vama.
11 Zato i molim svagda da vas Bog naš smatra dostojne vašeg zvanja, i da svojom moći
ispuni svaku ugodnu nameru svoj dobrote i delo vaše vere,
12 da se proslavi ime Gospoda našega Isusa Krista u vama, i vi u njemu, po milosti Boga
našega i Gospoda Isusa Krista.

1 Što se tiče dolaska Gospoda našega Isusa Krista i našeg sastanka sa njim, molimo vas,
braćo,
2 da ne date da se um vaš lakomisleno koleba, ili da vas zavede kakvo krivo nadahnuće, ili
kakav govor, ili kakva poslanica, za koju bi neko kazao da je od nas poslana, kao da je već
nastao dan Gospodnji.
3 Da vas niko nikakvim načinom ne prevari, jer najpre treba da dođe otpad, i da se pojavi
čovek bezakonja, sin pogibli,
4 protivnik koji se uznosi iznad svega što se zove Bog ili se obožava, da će čak u Božjem
hramu zasesti i proglasiti sebe Bogom.
5 Ne pamtite li da sam vam to kazivao još kad sam kod vas bio?
6 I sad znate što ga zadržava da se ne pojavi nego u svoje vreme.
7 Jer tajna bezdušnosti već deluje, samo treba da se ukloni onaj koji je još zadržava.
8 Tad će se otkriti bezdušnik, koga će Gospod Isus oboriti dahom usta svojih i uništiti
svetlošću pojavljenja svoga.
9 Pojavljenje tog bezdušnika biće po moći sotoninoj, sa svakojakim čudesima, znacima i
čudima lažnim,
10 i sa svakim zlobnim zavođenjem za one koji propadaju, jer ljubavi istine ne primiše da
bi se spasli.
11 Zato će im Bog poslati silu prevare da veruju laži,
12 da se osude svi koji ne verovaše istini, već zavoleše nepravdu.
13 A mi smo dužni svagda zahvaljivati se Bogu za vas, braćo ljubljena u Gospodu, što vas je
Bog od početka izabrao na spasenje, u svetosti duha i u veri istine.
14 U to vas on pozva jevanđeljem našim, da imate slavu Gospoda našega Isusa Krista.
15 Tako dakle, braćo, stojte i držite poučenja koja ste primili od riječi ili od poslanice
naše.
16 A sam Gospod naš Isus Krist i Bog Otac naš, koji nas ljubi i koji nam milošću svojom
dade utehu večnu i dobru nadu,
17 da uteši srca vaša utvrđujući vas u svakom delu i dobroj riječi! neuredno žive i raditi u
miru - Pozdravi

1 U ostalom, braćo, molite za nas da se riječ Gospodnja širi i da se slavi kao i među vama,
2 i da se izbavimo od rđavih i poganih ljudi, jer svi nemaju veru.
3 Gospod je veran. On će vas utvrditi i sačuvati od zloga.
4 Uzdamo se u Gospoda za vas da vi činite i da ćete činiti ono što vam preporučujemo.
5 Gospod da uputi srca vaša k ljubavi Božjoj u strpljivosti Kristovoj.
6 Preporučujemo vam, braćo, u ime Gospoda našega Isusa Krista, da se odvojite od
svakoga brata koji živi neuredno a ne po nauci koju primiste od nas.
7 Jer sami znate kako treba da se ugledate na nas, jer ne živesmo neuredno među vama,
8 niti za badava ičiji hleb jedosmo, nego u trudu i na muci, dan i noć smo na radu bili, da
ne budemo na teret nikome od vas;
9 ne kao da nemamo vlasti, nego da sebe damo vama za ugled, da budete kao i mi.
10 Jer kad bejasmo kod vas, ovo vam naročito rekosmo: da ako ko neće radi, da i ne jede.
11 A čujemo da neki neuredno žive među vama, ništa ne radeći, nego se uzaludnim
stvarima bave.
12 Pozivljemo takve i opominjemo ih u Gospodu našemu Isusu Kristu, da mirno radeći
svoj hleb jedu.
13 A vi, braćo, ne sustajte na dobrim delima.
14 A ako ko ne posluša riječi poslanice naše, onoga zabiležite i ne mešajte se s njim, da se
posrami,
15 ali ga ne držite kao neprijatelja, nego ga svjetujte kao brata.
16 Gospod mira nek vam da mir svagda i svuda! Gospod sa svima vama!
17 Pozdravljam vas ja Pavle svojom rukom. To je moj potpis u svim mojim poslanicama.
Tako ja pišem.
18 Milost Gospoda našega Isusa Krista sa svima vama!
PRVA POSLANICA TIMOTEJU
LB) Prva Timoteju glava 1

1 Pavle, apostol Isusa Krista po zapovesti Boga, Spasitelja našega, i Gospoda Isusa Krista,
nadanja našega,
2 Timoteju milome sinu u veri: Milost, milosrđe i mir tebi od Boga Oca i Isusa Krista,
Gospoda našega!
3 Opominjem ti molbu koju ti učinih pri mom polasku iz Makedonije, kad te molih da
ostaneš u Efesu, preporučiš nekima da ne uče drugu nauku,
4 i da se ne osvrću na priče i na beskrajne rodoslove, koje pre izazivaju prepiranja nego
napredak Božjeg dela u veri.
5 Cilj je zapovesti ljubav iz čista srca, dobre savesti i iskrene vere.
6 Ali neki zastraniše i svrnuše u prazne govore,
7 i hteli bi da budu učitelji zakona, a ne razumeju ni šta govore, ni šta potvrđuju.
8 A mi znamo da je zakon dobar ako se razložno upotrebi,
9 znajući dobro da zakon nije postavljen za pravednike, nego za nepravednike i
buntovnike, za bezdušnike i grešnike, za oceubice, za krvnike ljudske,
10 za bludnike, sramotne, ljudokradice, lažljivce, kletvoprestupnike i za sve što se protivi
zdravoj nauci,
11 prema jevanđelju slave blaženoga Boga, koje je meni povereno.
12 Zahvaljujem onome koji me učvrstio, Isusu Kristu, Gospodu našemu, što me za verna
primi i postavi me u službu,
13 mene, koji sam pre bio hulnik i gonitelj i silexija. Ali ja bejah pomilovan, jer sam to
činio iz neznanja, u neverstvu;
14 i izobilova milost Gospoda našega, s verom i ljubavlju u Isusu Kristu.
15 Istinita je riječ i potpuno dostojna da se primi da Isus Krist dođe na svet da spase
grešnike, od kojih sam prvi ja.
16 Ali ja bejah zato pomilovan da na meni prvome pokaže Isus Krist celu ustrpljivost
svoju, pa da ja postanem ugled onima koji bi verovali u njega za život večni.
17 A kralju vekova, neumrlome, nevidljivome, jedinome Bogu, čast i slava na vekove
vekova! Amen!
18 Ovu ti pak zapoved dajem, sine Timoteje, po pređašnjim proroštvima za tebe, da po
njima dobar rat ratuješ,
19 imajući veru i dobru savest. Tu savest neki izgubiše i postadoše utopljenici vere,
20 među kojima su Imenej i Aleksandar, koje predadoh sotoni da nauče ne huliti.

1 Preporučujem, dakle, pre svega da se čine molitve, iskanja, molbe, blagodarenja za sve
ljude,
2 za kraljeve i za sve koji su na vlasti, da tihi i mirni život poživimo u svakoj pobožnosti i u
poštenju.
3 To je dobro i prijatno pred Bogom, Spasiteljem našim,
4 koji hoće da se svi ljudi spasu, i da dođu do poznanja istine.
5 Jer jedan je Bog, i jedan posrednik između Boga i ljudi, čovek Isus Krist
6 koji sebe dade u otkup za sve. To je svedočanstvo koje je u svoje vreme dato,
7 i za koje sam ja postavljen za propovednika i apostola (istinu govorim, ja ne lažem), i
učitelja paganaca u veri i istini.
8 Hoću dakle da ljudi mole na svakom mestu, podižući čiste ruke, bez gneva i sumnjičenja.
9 Tako i žene u pristojnom odelu, sa stidom i skromnošću da ne ukrašuju sebe ni
pletenicama, ni zlatom, ni biserom, ni haljinama skupocenim;
10 nego dobrim delima, kao što se i pristoji ženama koje su namerne da Bogu služe.
11 Žena u miru i sa svakom pokornošću da sluša nauku.
12 Ali ženi ne dopuštam da uči, niti da ima vlast nad mužem, nego ona treba da bude tiha.
13 Jer je Adam najpre napravljen, pa onda Eva;
14 i nije Adam bio zaveden, nego žena, zavedena, postade prestupnica.
15 Ali će se ona spasti postajući mati, ako ostane skromna u veri, u ljubavi i u svetosti.

1 Istinita je riječ: ako ko želi episkopstvo, on želi dobro delo.
2 Ali episkop treba da je besprekoran, jedne žene muž, trezven, umeren, uredan u životu,
gostoljubiv, sposoban da uči;
3 da nije podan vinu, ni naprasit, nego da je susretljiv, miroljubiv, nekoristoljubiv.
4 On treba da dobro upravlja svojim domom i da ima poslušnu decu u svakom poštenju;
5 jer ako ne ume ko svojim domom upravljati, kako će se moći starati za Crkvu Božju?
6 Ne sme da bude novokršten, da se ne bi naduo i upao u sud đavolji.
7 A valja da ima i dobro svedočanstvo od onih koji su napolju, da ne bi upao u sramotu i u
zamke đavolje.
8 Tako i đakoni treba da budu pošteni, ne dvolični, ne koji mnogo vina piju, ne lakomi na
pogan dobitak
9 i koji čuvaju tajnu vere u čistoj savesti.
10 A i ovi da se najpre okušaju, pa onda neka služe ako su bez mane.
11 Tako i žene treba da budu poštene, da ne opadaju, da su trezvene i verne u svemu.
12 akoni treba da budu jedne žene muževi, i da dobro upravljaju decom i domom svojim.
13 Jer koji dostojno svoju službu vrše, oni dobijaju častan položaj i veliko priznanje u veri,
koja je u Isusu Kristu.
14 Ovo ti pišem nadajući se da ću uskoro doći k tebi;
15 da znaš, ako se zabavim, kako treba živeti u domu Božjemu, koji je Crkva Boga živoga, i
stup i oslonac istine.
16 Neosporno je da je velika tajna samilosti, koja je objavljena u puti, opravdana Duhom,
viđena od anđela, propovedana pagancima, verovana u svetu, uznesena u slavi. držanju u
vršenju službe i u bratskom opominjanju

1 Ali Duh jasno govori da će u poslednja vremena otpasti neki od vere, da slušaju lažne
duhove i nauke đavolske,
2 po licemernosti lažnih učitelja koji imaju žig pokvarenosti na savesti svojoj;
3 koji zabranjuju ženiti se i uzimati jela koja Bog stvori da ih sa zahvalnošću jedu verni i
oni koji istinu poznaše.
4 Jer je sve što je Bog stvorio dobro, i ništa nije na odmet kad se prima sa zahvalnošću.
5 Sve se posvećuje rečju Božjom i molitvom.
6 Sve ovo kazujući braći, bićeš dobar služitelj Isusa Krista, okrepljen riječima vere i dobre
nauke koju si primio.
7 A poganih i besmislenih pričanja kloni se, i uvežbaj se u pobožnosti.
8 Jer telesno vežbanje za malo je korisno, a pobožnost je korisno za sve, imajući obećanje
sadašnjega i budućega života.
9 Ovo je istinita riječ i potpuno dostojna da se primi.
10 A zato se i trudimo i borimo, jer se uzdamo u Boga živoga, koji je spasitelj svim ljudima
a osobito vernima.
11 Ovo zapovedaj i uči.
12 Niko da ne prezre tvoju mladost, ali budi ugled vernima u riječi, u življenju, u ljubavi, u
veri, u čistoti.
13 Dokle ne dođem pazi na čitanje, na opominjanje i na učenje.
14 Ne napuštaj dar koji je u tebi, koji ti je dan po proroštvu, polaganjem ruku starešina.
15 Bavi se tim stvarima, sav se njima posveti, da napredak tvoj bude svakome jasan.
16 Pazi na sebe i na svoju nauku i ustraj u tome, jer ovo čineći spasićeš i samog sebe i one
koji te slušaju.

1 Starca ne karaj oštro, nego mu govori kao ocu, govor momcima kao braći,
tarijim ženama kao materama, mladima kao sestrama, u potpunoj čistoti.
3 Poštuj udovice koje su prave udovice.
4 Ako koja udovica ima dece ili unučadi, neka se ovi nauče najpre svoj dom poštovati i
vraćati roditeljima ono što su od njih primili, jer je to pred Bogom ugodno.
5 Ona koja je prava udovica, koja se je usamila, uzda se u Boga i živi u moljenju i u
molitvama dan i noć.
6 A ona koja živi u sladostima, ona je živa umrla.
7 To im reci, da budu bez mane.
8 Ako li se ko za svoje, a osobito za svoje domaće, ne brine, taj se odrekao vere i gori je od
nevernika.
9 A udovica, da bi se upisala među udovice, da ne bude mlađa od šezdeset godina i da je
bila samo jednome mužu žena,
10 i da se može preporučiti s dobrih dela, budući odgojila decu, bila gostoljubiva, svetima
noge prala, nevoljnima pomagala, išla za svakim dobrim delom.
11 Mlađih udovica ne primaj, jer kad ih strast odvoji od Krista, hoće da se udaju,
12 i postanu grešne u tome što prvu veru odbacuju.
13 I kako su besposlene, naviknu se skitati po kućama, i ne samo što su besposlene, nego
su i jezičave i spletkašice i govore što ne treba.
14 Hoću dakle da se mlađe udaju, decu rađaju, kućom upravljaju, i nikakva povoda da ne
daju protivniku za ogovaranje.
15 Jer se nekoje od njih okrenuše za sotonom.
16 Ako koji verni ili verna ima udovice, neka se stara za njih, da ne padnu na teret Crkvi,
da bi ova mogla da pomogne onima koje su prave udovice.
17 A starešinama koji se dobro staraju, da se daje dvostruka čast, osobito onima koji se
trude u riječi i u nauci.
18 Jer Pismo kaže: “Volu koji vrše ne meći brnjice” i: “Radnik zaslužuje platu svoju”.
19 Na starešinu ne primaj tužbe, osim kad ima dva ili tri svedoka.
20 A koji greše, pokaraj ih pred svima, da i drugi imaju strah.
21 Zaklinjem te pred Bogom i Gospodom Isusom Kristom i izabranim njegovim anđelima
da ovo držiš bez premišljanja, ne čineći ništa po pristranosti.
22 Ruku ne meći ni na koga, niti pristaj uz tuđe grehe. Drži sebe čista.
23 Nemoj nastavljati da piješ samo vode, nego pij po malo i vina, zbog svoga želudca svoga
i čestih svojih bolesti.
24 Nečiji su gresi poznati i pre suđenja, a nečiji se tek posle poznaju.
25 Tako su i dobra dela poznata, a koja nisu takva ne mogu se sakriti. da traži duhovna
dobra i da bude veran jevanđelju

1 Oni koji su pod jarmom ropstva da smatraju svoje gospodare dostojnima svake časti, da
se ne huli na ime Božje i na nauku.
2 A koji imaju vernike za gospodare, da ne postanu nemarljivi pod izgovorom da su braća,
nego u toliko bolje da im služe, što su oni vernici i ljubljeni, koji se staraju za njihovo
dobro. Ovo uči i preporuči!
3 Ali ako ko drugu nauku uči, i ne pristaje na zdrave riječi Gospoda našega Isusa Krista i
na nauku pobožnu,
4 taj je samo nadut i ništa ne zna, nego ima bolest zaludnih prepiranja i praznih riječi, od
kojih izlaze zavisti, svađe, klevete, zlobna podozrenja,
5 zaludne raspre ljudi koji imaju um izopačen i nemaju istine, i koji misle da je pobožnost
izvor dobitka.
6 Ali je pobožnost sa zadovoljstvom ipak izvor velike dobiti,
7 jer ništa ne donesosmo na ovaj svet, i zato nećemo ništa ni odneti iz njega,
8 i kad imamo hranu i odeću, treba s ovim da smo zadovoljni.
9 Ali koji hoće da se obogate, oni upadaju u iskušenja i zamke i u mnoge lude i škodljive
žudnje, koje bacaju čoveka u propast i pogibao.
10 Jer je koren sviju zala srebroljublje, kome neki, predavši se, zađoše od vere i navukoše
na sebe muke velike.
11 Ali ti, čoveče Božji, beži od toga, i idi za pravdom, pobožnosti, verom, ljubavi,
trpljenjem, blagosti.
12 Bori se u dobroj borbi vere, uhvati se za večni život, na koji si pozvan i za koji si učinio
dobro priznanje pred mnogim svedocima.
13 Preporučujem ti pred Bogom, koji svemu daje život i pred Isusom Kristom, koji učini
pred Pontijem Pilatom dobru ispovest,
14 da čuvaš zapovest i da živiš čist, bez mane i prekora do pojavljenja Gospoda našega
Isusa Krista,
15 koje će u svoje vreme otkriti blaženi i jedini moćni kralj kraljeva i Gospodar gospodara,
16 koji jedini ima besmrtnost, i živi u svetlosti, kojoj se ne može pristupiti, koga niko od
ljudi nije video, niti može videti; kome čast i moć večna! Amen!
17 Bogatima na ovome svetu preporuči da se ne ponose i da ne stavljaju nade svoje u
neizvesnost bogatstva, nego u Boga živoga, koji nam daje svega izobilno na užitak;
18 neka dobro čine, neka se bogate u dobrim delima, neka budu podašni, družešubivi,
19 i nek tako sabiraju sebi blago za budućnost na dobrom temelju, da bi stekli pravi život.
20 Timoteje, čuvaj amanet, kloneći se praznih i poganih razgovora i lažne nauke,
21 kojim se hvale neki koji su tako otpali od vere. Milost s vama!
DRUGA POSLANICA TIMOTEJU
LB) Druga Timoteju glava 1

1 Pavle, apostol Isusa Krista po volji Božjoj, za propovedanje obećanja života koji je u
Isusu Kristu,
2 Timoteju, ljubljenome sinu: Milost, milosrđe i mir tebi od Boga Oca i Isusa Krista,
Gospoda našega! i na istrajnost u vršenju službe
3 Zahvaljujem Bogu, kome supraroditelji moji služili, a i ja služim čistom savešću, što dan i
noć neprestano imam spomen na tebe u molitvama svojim,
4 želeći da te vidim opominjući se suza tvojih, da se ispunim radosti
5 opominjući se iskrene vjere tvoje, koja se useli najpre u babu tvoju Loidu i u mater tvoju
Evnikiju, a uveren sam da je još uvek u tebi.
6 Zbog toga napominjem ti da podgrevaš dar Božji koji si mojim rukopoloženjem primio.
7 Jer nam Bog ne dade duha straha, nego snage, ljubavi i mudrosti.
8 Ne stidi se dakle svedočanstva koje treba dati Gospodu našemu Isusu Kristu, ni mene,
sužnja njegova, nego trpi i ti sa mnom za jevanđelje, po sili Boga
9 koji nas spase i uputi svetom zvanju, ne po delima našima, nego po svojoj naredbi i po
milosti koja nam je dana u Isusu Kristu pre večnih vremena,
10 i koja se sad pokaza pojavljenjem Spasitelja našega Isusa Krista, koji uništi smrt i obasja
život i besmrtnost jevanđeljem.
11 Za ovo jevanđelje sam ja postavljen apostolom, sa dužnošću da učim pagance,
12 i zato ja ovo trpim; ali se ne stidim za to, jer znam kome verovah, i uveren sam da on
ima moć da sačuva moj amanet za taj dan.
13 Imaj u pameti primer zdravih riječi koje si čuo od mene, u veri i ljubavi Isusa Krista.
14 Dobri amanet sačuvaj po Duhu Svetome koji prebiva u nama.
15 Ti znaš da su me svi u Aziji napustili, među kojima i Figel i Ermogen.
16 Gospod da da milost Onisoforovu domu, jer memnogo puta uteši, i okova mojih ne
postidi se,
17 nego, došavši u Rim, potraži me još s većim staranjem i nađe me.
18 Da da njemu Gospod da nađe milost od Gospoda u dan onaj. I u Efesu koliko mi posluži,
ti znaš bolje nego iko.

1 Ti, dakle, sine moj, jačaj u milosti Isusa Krista,
2 i što si čuo od mene pred mnogim svedocima, to predaj vernim ljudima koji će biti
vredni i druge naučiti.
3 Pretrpi sa mnom kao dobar vojnik Isusa Krista.
4 Jer se nikakav vojnik ne osvrće na poslove života ako hoće da je po volji onome koji ga je
u vojsku uzeo;
5 i borac ne dobija venac ako se pravilno ne bori;
6 i ratar treba da se trudi pre no što pokupi plod.
7 Razumi što govorim, jer Gospod će ti dati razum u svemu.
8 Opominji se Gospoda Isusa Krista, potomka od semena Davidova, uskrsla iz mrtvih po
jevanđelju mome,
9 za koje trpim od samih okova kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana.
10 Zato trpim sve izabranih radi, da i oni dobiju spasenje u Isusu Kristu sa slavom večnom.
11 Istinita je ova riječ: Ako s njim umresmo, to ćemo s njim i živeti;
12 ako ustrajemo, s njim ćemo i kraljevati; a ako ga se odreknemo i on će se nas odreći.
13 Ako smo mu neverni, on ostaje veran, jer on se ne može sebe odreći. od hrišćanske
čistote
14 Ovo napominji i istakni pred Gospodom da se izbegnu prepiranja kojae ne služe na
korist nego na propast onih koji slušaju.
15 Postaraj se da se pokažeš kao iskušan čovek pred Bogom, kao radnik koji se nema čega
stideti i pravo upravlja rečju istine.
16 A praznih i poganih razgovora kloni se, jer koji ih drže, ti će sve više u bezdušnosti da
napreduju,
17 i riječ će njihova kao rak-rana gristi. Među takvima su i Imenej i Filit,
18 koji svrnuše s istine, govoreći da je uskrsnuće već bilo, i koji kvare veru nekih.
19 Ali čvrsto stoji temelj Božji s ovim riječima koje su mu pečat: “Zna Gospod svoje” i “Da
odstupi od nepravde svaki koji spominje ime Gospodnje”.
20 U velikom domu nema samo zlatnih i srebrnih sudova, nego ih ima i drvenih i
zemljanih, i jedni su za čast a jedni za sramotu.
21 Ko se dakle drži čist od takvih stvari, taj će biti sud za čast, osvećen i koristan
domaćinu i sposoban za svako dobro delo.
22 Beži od žudnji mladosti i drži se pravde, vere, ljubavi, mira sa svima koji čistim srcem
Gospoda prizivaju,
23 a čuvaj se ludih i praznih zapitkivanja znajući da od njih dolaze svađe.
24 A sluga Gospodnji ne treba da se svađa, nego on treba da bude susretljiv prema svima,
poučljiv, trpeljiv,
25 i on s blagošću treba da poučava one koji se protive, da bi im kako Bog dao da se
pokaju, pa da dođu do poznanja istine,
26 i da se iskopaju iz zamke đavla, koji ih je ulovio da ih svojoj volji pokori.

1 Znaj da će u poslednje dane nastati teška vremena,
2 jer će ljudi postati sebični, lakomi, tašti, oholi, hulnici, nepokorni roditeljima,
neblagodarni, neduševni, neosetljivi,
3 neverni, klevetnici, neuzdržljivci, svirepi, neprijatelji dobrih ljudi,
4 izdajnici, nagli, naduveni, i koji će više mariti za slasti nego za Boga;
5 koji će imati izgled pobožnosti, ali odbacivši ono što čini silu njezinu. Kloni se takvih!
6 Među njima ima i takvih koji se zavlače po kućama i mame slabe i ograničene ženske
pune greha, uznemirene svim mogućim žudnjama,
7 i koje uvek istražuju i nikad ne mogu da dođu do istine.
8 Kao što se Janije i Jamrije protiviše Mojsiju, tako se i ti ljudi protive istini, ljudi
pokvarenoga uma, prekorni u onome što se odnosi na veru.
9 Ali oni neće dalje napredovati, jer će se njihovo bezumlje očitovati pred svima, kao što
se očitova i ono one dvojice.
10 Ali ti si me sledovao u mojoj nauci i video si moje življenje i znaš moje namere, veru
moju, blagost, ljubav, ustrajnost moju, proterivanja, trpljenje moje.
11 Kojim mukama nisam ja izložen bio u Antiohiji, u Ikoniju, u Listri? Kakva progonstva
ne podnesoh? I od sviju me izbavi Gospod.
12 I svi koji pobožno hoće da žive u Isusu Kristu, biće gonjeni,
13 ali ljudi zli i zavodljivi napredovaće uvek u zlu, varajući i druge i same sebe.
14 Ti ustraj u onome što si naučio i što ti je povereno, znajući od koga si naučio.
15 Od detinjstva svoga znaš Sveta pisma koja te mogu umudriti na spasenje po veri koja je
u Isusu Kristu.
16 Celo je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za učenje, za uveravanje, za popravljanje, za
poučavanje u pravdi,
17 da bude savršen čovek Božji i sposoban za svako dobro delo.

1 Zaklinjem te pred Bogom i Gospodom našim Isusom Kristom, koji će suditi živima i
mrtvima, i u ime pojavljenja njegova i kraljevstva njegova,
2 propovedaj riječ, podstrekavaj u pogodno vreme i u nepogodno vreme, ukoravaj,
zapreti, umoli sa svakim strpljenjem i poučavaj;
3 jer će doći vreme kad ljudi neće slušati zdrave nauke, nego će, da ugode svojim ušima,
tražiti učitelje po svojim naklonostima,
4 i odvratiće uši od istine i okrenuće se praznim pričama.
5 Ali ti budi u svemu trezven, trpi muke, vrši delo jevanđelja, ispuni dužnost službe svoje.
i pozdravi
6 A ja već služim za naliv žrtve, i već se približuje vreme mog polaska.
7 Dobar sam rat ratovao, svršio sam trku, veru sam održao.
8 Meni je već pripremljen venac pravde, koji će mi u taj dan dati Gospod, pravedan sudija,
i ne samo meni nego i svima koji se raduju njegovom pojavljenju.
9 Nastoj da dođeš što pre k meni,
10 jer me Dimas ostavi, pošto mu je sadašnji svet omilo, te otide u Solun. Kriskent otide u
Galatiju, Tit u Dalmaciju. Luka je sam kod mene.
11 Marka uzmi i dovedi sa sobom, jer mi je dobar za službu,
12 Tihika poslao sam u Efes.
13 Kad dođeš donesi mi ogrtač što sam ostavio u Troadi kod Karpa, i knjige, osobito kožne.
14 Aleksandar kovač mnogo mi zla učini. Gospod će mu platiti po delima njegovim.
15 Cuvaj se i ti od njega, jer se on mnogo protivi našim riječima.
16 U prvoj mojoj odbrani niko mi ne pomože, nego me svi napustiše. Da im se to ne
uračuna!
17 Ali Gospod bi sa mnom i dade mi snagu da se preko mene svrši propovedanje i da ga
čuju svi paganci. I izbavih se iz čeljusti lavovih.
18 Gospod će me izbaviti od svakoga zla dela i sačuvaće me za kraljevstvo svoje nebesko.
Njemu hvala na vekove vekova! Amen!
19 Pozdravi Priskilu i Akvila i Onisiforov dom.
20 Erast osta u Korintu, a Trofima ostavih u Miletu bolesna.
21 Nastoj da dođeš pre zime! Pozdravljaju te Euvul, Pud, Lin, Klaudija i sva braća.
22 Gospod Isus Krist sa duhom tvojim! Milost s vama! Amen!
POSLANICA TITU
LB) Titu glava 1

1 Pavle, služitelj Božji i apostol Isusa Krista po veri izabranih Božjih i po poznanju istine,
koja je prema pobožnosti,
2 a po nadi večnoga života, koji od vremena najiskonijih obeća Bog koji ne laže,
3 i koji javi u svoje vreme riječ svoju propovedanjem koje je meni povereno po zapovesti
Boga, Spasitelja našega,
4 Titu, pravome sinu po veri našoj zajedničkoj: Milost, milosrđe i mir tebi od Boga Oca i
Gospoda Isusa Krista, Spasitelja našega! i da se bori protiv onih koji uče lažnu nauku
5 Ostavih te u Kritu da urediš ono što je nedovršeno i da postavljaš po svim gradovima
starešine, kao što ti naredih,
6 ako se nađe neko besprekoran, jedne žene muž i koji ima decu vernu, koju ne kore za
blud ili nepokornost.
7 Jer episkop treba da je besprekoran kao Božji nstojnik, da nije osoran ni gnevljiv, ni
podan vinu, ni nasilan, ni lakom na neispravan dobitak,
8 nego gostoljubiv, prijatelj dobrih ljudi, umeren, pravedan, svet, trezven,
9 koji se verno drži riječi po nauci, da bude sposoban i svetovati prema zdravoj nauci i
pobijati protivnike.
10 Jer ima mnogo neposlušnih, praznogovorljivih i umom prevarnih, osobito među
obrezanim,
11 kojima treba zatvoriti usta. Oni cele kuće izopačuju učeći što ne treba, poganoga
dobitka radi.
12 A reče neko od njih, prorok njihov: “Krićani svagda lažljivi, zle životinje, tromi trbusi.”
13 Svedočanstvo je ovo istinito. Zato ih karaj bez štedenja, da dobiju zdravu veru,
14 i da ne slušaju judejska naklapanja, ni zapovesti ljudi koji se odvraćaju od istine.
15 Cistima je sve čisto, a poganima i nevernima ništa nije čisto, a opoganjeni su im i um i
savest.
16 Govore da poznaju Boga, a delima ga odriču, jer su mrski i neposlušni i ni zakakvo
dobro delo sposobni. kakav primer treba da da on sam
LB) Titu glava 2

1 A ti govori ono što je u skladu sa zdravom naukom.
2 Reci da starci treba da budu trezveni, čestiti, umereni, zdravi u veri, u ljubavi, u
trpljenju.
3 Reci da stare žene takođe treba da žive kao što se pristoji svetima, da ne budu opadljive,
da se ne podaju vinu, da uče dobru,
4 da bi naučile mlade da ljube svoje muževe i svoju decu,
5 da budu uzdržljive, čiste, kućanice, dobre, tihe, pokorne svojim muževima, da se ne huli
na riječ Božju.
6 Tako i mladim ljudima preporuči da budu umereni,
7 a u svemu budi im ti sam primer dobrih dela, dajući nauku čistu, dostojanstvenu,
nepokvarenu.
8 Tvoja riječ nek bude zdrava, nezazorna, da se protivnik posrami, ne imajući ništa zla
govoriti na nas.
9 Slugama preporuči da slušaju svoje gospodare, da im budu ugodni u svemu, i da im ne
protireče.
10 Da ih ne pronevere, nego u svemu da im budu verni, da bi u svemu učinili čast nauci
Boga, Spasitelja našega.
11 Jer se pokaza milost Božja, koja je izvor spasenja za sve ljude.
12 Ona nas uči da se odreknemo bezdušnosti i žudnji ovoga sveta i da pametno, pravedno,
pobožno poživimo na ovome svetu,
13 očekujući blaženu nadu i pojavljenje slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa
Krista,
14 koji je dao sebe za nas, da nas izbavi od svake bezdušnosti, i da pripremi sebi narod
očišćen preko njega i revan za dobra dela.
15 Ovo govori i savetuj i karaj sa punom vlašću! Da te niko ne omalovažava.
LB) Titu glava 3

1 Opominji ih da budu pokorni poglavarima i vlastima, da budu poslušni i gotovi za svako
dobro delo.
2 Nikoga neka da ne opadaju, da budu miroljubivi i uzdržljivi, i dobri prema svim ljudima.
3 Jer i mi bejasmo negda nerazumni i nepokorni i zastranjeni, podložni svim žudnjama i
strastima, živeći u pakosti i zavisti, mrski drugima i mrzeći se uzajamno.
4 Ali kad se pokaza milost Boga, Spasitelja našega, i ljubav njegova prema ljudima,
5 on nas spase, ne zbog dela pravednih, koja bismo mi učinili, nego po svome milosrđu, i
to krštenjem preporođenja i obnovljenjem po Duhu Svetome,
6 koga izli na nas obilno po Isusu Kristu, Spasitelju našemu,
7 da, opravdani milošću njegovom, postanemo u nadi nslednici večnoga života.
8 Istinita je ova riječ i ja hoću da ti to posvedočiš, da oni koji su verovali u Boga nastoje da
čine dobra dela. To je ono što je dobro i ljudima korisno.
9 A ludih zapitkivanja i rodoslova i svađa i prepiranja o zakonu kloni se, jer je to
nekorisno i isprazno.
10 Coveka koji izaziva razdor, (U grčkom tekstu: Coveka jeretika. Ali je ovaj izraz
promenio svoje prvobitno značenje.) po prvom i drugom svetovanju odbij od sebe,
11 znajući da se takav čovek izopačio i da greši, i da je sam sebe osudio.
12 Kad pošaljem k tebi Artema ili Tihika, hitaj da dođeš k meni u Nikopolj, jer sam
namislio da ondje zimujem.
13 Zinu pravnika i Apola lepo opremi, da imaju sve što im treba.
14 Ali i naši neka se uče napredovati u dobrim delima, pa da pomognu gdje treba i da ne
ostanu besplodni.
15 Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi sve koji nas ljube u veri. Milost sa svima
vama!
POSLANICA FILEMONU
LB) Filemonu
1 Pavle, sužanj Isusa Krista, i brat Timotej ljubljenome Filimonu, drugu našemu na delu,
2 i ljubljenoj sestri Apfiji i Arhipu, drugu našemu u vojevanju i crkvi koja je u tvome
domu:
3 Milost vama i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Krista!
4 Zahvaljujem Bogu svome spominjući te svagda u molitvama svojim,
5 čuvši za ljubav tvoju i za veru koju imaš ka Gospodu Isusu i k svim svetima.
6 Ja ga molim da delo tvoje u veri bude uspešno za poznanje svog dobra koje imamo u
Kristu.
7 Ja sam, u istini, veliku radost i utehu imao od ljubavi tvoje, jer si ti, brate, umirio srce
svetima.
8 Zato, ako i imam veliku slobodu u Kristu da ti naredim što dolikuje,
9 opet volim da ti upravim jednu molbu, pozivajući se na tvoju ljubav, i to prosto kao
starac Pavle, a sad još i kao sužanj Isusa Krista.
10 Molim te za svog sina Onisima, koga rodih u okovima svojim,
11 koji je negda tebi bio nekoristan, a sad je i tebi i meni koristan. (Aluzija na ime Onisim
koje znači: Koristan.)
12 Ja ti ga opet šaljem; šaljem ti njega, srce svoje.
13 Želeo sam bio da ga kod sebe zadržim, da mi na mesto tebe posluži dok sam u okovima
za jevanđelje,
14 ali bez tvog pristajanja ne htedoh ništa učiniti, da tvoje dobročinstvo ne bi ispalo kao
usiljeno, nego od dobre volje.
15 Može biti da se on za to rastade s tobom na neko vreme, da bi ga za uvek dobio,
16 ali ne više kao roba, nego kao nešto veće, kao brata, mila osobito meni, a kamo li ne
tebi, i po puti i u Gospodu.
17 Ako, dakle, držiš mene za prijatelja, primi ga kao što bi mene primio.
18 Ako li ti je u čemu skrivio, ili ti što duguje, metni to na moj račun.
19 Ja, Pavle, - to svojom rukom pišem, - ja ću platiti, da ti ne rečem da si i sam sebe meni
dužan.
20 Da, brate, hteo bih da imam tu korist od tebe u Gospodu. Umiri srce moje u Gospodu.
21 Pišem ti uzdajući se u tvoju poslušnost, znajući da ćeš učiniti i preko onoga što ja
govorim.
22 U isto vreme pripremi mi i konak, jer se nadam da ću, blagodareći vašim molitvama,
biti poklonjen.
23 Pozdravljaju te Epafras, drug moj i sužanj u Isusu Kristu,
24 i Marko, Aristarh, Dima i Luka, drugovi moji na delu.
25 Milost Gospoda našega Isusa Krista sa duhom vašim! Amen!
POSLANICA HEBREJIMA
LB) Hebrejima glava 1

1 Pošto je negda više puta i na razne načine govorio ocevima našim preko proroka,
2 progovori nama Bog ovih poslednjih dana preko Sina, koga postavi za naslednika svih
stvari, preko koga je i vekove stvorio,
3 i koji, budući odsjaj slave njegove i slika obličja njegova, i podržavajući sve stvari rečju
moći svoje, i svršivši očišćenje greha naših, sede s desne strane prestola veličanstva na
visini,
4 postavši toliko veći od anđela, što on nasleđe dobi od imena slavnijeg od njihovog.
5 Jer kome od anđela reče ikad Bog: “Ti si Sin moj, ja te danas rodih”? i još: “Ja ću njemu
biti Otac i on će mi biti Sin”?
6 I, uvodeći prvorođenoga opet u svet, govori: “Da mu se poklone svi anđeli Božji!”
7 I još o anđelima govori: “Onaj koji od anđela svojih vetrove čini i od slugu svojih plamen
ognjeni.”
8 Ali on Sinu kaže: “Presto je tvoj večan, Bože, i skiptar je kraljevstva tvoga skiptar
pravde.
9 Pravdu si ljubio i mrzeo zlobu; zato i pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti većma od
drugova tvojih”.
10 I još: “Ti si, Gospode, u početku zemlju osnovao, i nebesa su delo ruku tvojih.
11 Sve će proći, ali ti ostaješ. I sve će to ko haljina ostareti;
12 ti ćeš ih ko haljinu saviti, i sasvim će se izmeniti. Ali ti ostaješ uvek isti, i godine tvoje
neće nikada svršiti”.
13 I kome od anđela reče kad: “Sedi meni s desne strane, dok ne položim neprijatelje tvoje
za podnožje nogama tvojim?”
14 Nisu li oni svi duhovi koji Bogu služe, poslani da vrše službu za one koji imaju da dobiju
nasleđe spasenja?

1 Zato treba da se još više držimo stvari koje slušasmo, da ne ispadnemo daleko od njih.
2 Jer ako je riječ objavljena preko anđela imala svog uspeha, i ako je svaki prestupak i
oglušak pravednu naplatu primio,
3 kako ćemo proći mi, zanemarujući toliko spasenje, koje najpre Gospod objavi, i koje nam
potvrdiše oni koji ga bijahu čuli,
4 dok je sam Bog potvrđivao svedočanstvo njihovo znacima i čudesima, silnim delima i
darovima Duha Svetoga, koje razdeli po svojoj volji?
5 Jer Bog ne pokori anđelima svet koji će doći i o kome govorimo.
6 A neko izreče negde ovo svedočanstvo: “Šta je čovek, da ga se opomeneš, i sin čovečji, da
se o njemu brineš?
7 Umalio si ga malo prema anđelima, i slavom i čašću si ga ovenčao
8 i sve si pokorio pod noge njegove.” I zbilja, kad mu sve pokori, to Bog ništa ne ostavi
njemu nepokoreno. Ali mi sad još ne vidimo da mu je sve pokoreno.
9 Ipak mi vidimo onoga koji je za malo vremena učinjen nešto manji od anđela, Isusa,
ovenčana slavom i čašću radi smrti koju podnese, da bi po milosti Božjoj i za sve ljude
smrt podneo.
10 I dolikovaše onome za koga i po kome su sve stvari, i koji je mnoge sinove hteo da vodi
u slavu -, da kroz trpljenja uzdigne do savršenstva Kneza spasenja njihova.
11 Jer i onaj koji posvećuje i oni koji se posvećuju, svi su od jednoga, i zato se on ne stidi
nazvati ih braćom
12 kad govori: “Objaviću ime tvoje braći svojoj, slaviću te usred sabora.”
13 I još: “U te ću se ja uzdati.” I još: “Evo mene i dece moje, koje mi Bog dade.”
14 I kako su deca sudeonici puti i krvi, tako i on sudelova u tome, da smrću satre onoga
koji je imao moć smrti, to jest đavola,
15 i da oslobodi sve one koji od straha od smrti bijahu robovi u celom svom životu.
16 Jer on zaista ne dođe u pomoć anđelima, nego potomstvu Abrahamovu.
17 Zato je trebao u svemu da bude napravljen sličan braći svojoj, da bi bio milosrdan i
veran prvosveštenik pred Bogom, da bi izvršio službu očišćenja greha naroda.
18 Jer budući sam bio iskušan u onome u čemu pretrpi, može da pomogne onima koji se
iskušavaju. starih Izraelaca, nego ući u mir Božji

1 Zato, braćo sveta, zajendičari zvalja nebeskoga, poznajte poslanika i prvosveštenika
vere naše, Isusa,
2 koji je veran onome koji ga postavi, kao što bi i Mojsije u svemu domu njegovu. (U domu
njegovu: u domu Božjem.)
3 Jer je on smatran dostojan toliko veće slave od slave Mojsijeve koliku veću čast od
samog doma ima onaj koji dom sagradi.
4 Svaki dom neko sagradi, a ko sve je stvari gradio to je Bog.
5 Mojsije pak bijaše veran u svemu domu Božjemu kao služitelj, za svedočanstvo onoga što
imalo da se objavi;
6 ali je Krist, kao sin, u svome domu, a njegov dom to smo mi, ako do kraja održimo čvrsto
uverenje i nadu kojima se dičimo.
7 Zato, kao što govori Duh Sveti: “Danas, ako njegov glas čujete,
8 da ne otvrdnu srca vaša ko u vreme bune, u dan napasti u pustinji,
9 kad me oci vaši iskušaše, i videše dela moja četrdeset godina.
10 Zato se rasrdih na taj rod, i rekoh: jednako se metu u srcima svojim, a puteva mojih ne
poznaše.
11 I zakleh se tad u gnevu svome: Neće oni u moj pokoj ući.”
12 Pazite, braćo, da ne bude u kome od vas srce zlo i neverno, da odstupi od Boga živoga,
13 nego se podržavajte svaki dan, dok se god može reći: “Danas” -, da se koji od vas ne
ukruti od prevare greha.
14 Jer postadosmo zajedničari Kristovi, samo ako se do kraja čvrsto održimo u uverenju
koje smo u početku imali,
15 dok je rečeno: “Danas ako njegov glas čujete, da ne otvrdnu srca vaša ko u vreme
bune.”
16 Jer koji bijahu oni koji, čuvši ga, pobuniše se, ako to nisu bili svi oni koji iziđoše s
Mojsijem iz Egipta?
17 A na koje je Bog gnevan bio četrdeset godina, nego na one koji sagrešiše, i čiji leševi u
pustinji padoše?
18 A kojima se zakle da neće ući u pokoj njegov, nego onima koji bijahu neposlušni?
19 I vidimo da i ne mogoše ući zbog neverstva svoga.

1 Bojimo se, dakle, dok još postoji obećanje da se ulazi u pokoj njegov, da ne odocni koji
od vas.
2 Jer je ona dobra vest objavljena i nama kao i njima, ali njima ne pomože objavljena riječ,
3 jer ona ne nađe vere u onima koji je čuše. Ali mi koji verujemo, mi ulazimo u pokoj, kao
što reče. “Zakleh se u gnevu svome: neće oni u moj pokoj ući.” On tako reče, i ako su dela
njegova bila svršena od stvoranja sveta.
4 Jer negde reče za sedmi dan ovako: “I počinu Bog od sviju dela svojih u sedmi dan.”
5 A ovdje opet: “Neće oni u moj pokoj ući.”
6 I kako je određeno da neki imaju još da uđu u njega, a oni kojima je najpre javljeno ne
uđoše zbog neposlušanja,
7 to Bog opet odredi jedan dan, “danas,” govoreći u Davidu, po tolikom vremenu, kao što
je pre kazano: “Danas ako njegov glas čujete, da ne otvrdnu srca vaša.”
8 Jer da im je Isus doneo pokoj, ne bi posle toga govorio za drugi dan.
9 Ostala je dakle narodu Božjemu još jedna subota za počivanje.
10 Jer koji uđe u pokoj njegov, taj počiva od dela svojih kao i Bog od svojih što počinu.
11 Postarajmo se, dakle, da uđemo u taj pokoj, da niko ne padne dajući jednak primer
neposlušanja.
12 Jer riječ Božja je živa i jaka, i oštrija od svakog mača na obe strane naoštrena, i prodire
čak do rastavljanja i duše i duha, i zglavaka i mozga, i sudi i o osećanjima i o mislima srca.
13 Nikakvo stvorenje nije sakriveno pred njim, nego je sve golo i otkriveno pred očima
onoga kome mi treba da odgovaramo. je sveštenstvo po redu Melhisedekovu na sve
vekove, i znači ukidanje levitskog sveštenstva
14 imajući, dakle, velikog prvosveštenika, koji je prošao kroz nebesa, Isusa, Sina Božjega,
držimo se čvrsto u veri koju ispovedamo.
15 Jer nemamo prvosveštenika koji nam naše slabosti ne može oprostiti, nego koji je u
svačemu iskušan kao i mi, a bez greha.
16 Pristupajmo dakle s pouzdanjem k prestolu milosti, da nađemo milosrđe i primimo
milost, da bismo dobili pomoć u potrebama svojim.

1 Svaki prvosveštenik koji se iz ljudi uzima, za ljude se postavlja na službu Bogu, da
prinosi priloge i žrtve za grehe.
2 On može biti popustljiv prema onima koji ne znaju i prema zabludelima, jer je slabost i
njegov udeo.
3 I zbog te slabosti je on dužan prinositi žrtve i za svoje grehe kao i za grehe naroda.
4 Niko sam od sebe ne određuje sebi to zvanje, ako nije pozvan od Boga, kao što je bio
Aron.
5 Tako i Krist ne odredi sam sebi slavu da postane prvosveštenik, nego je on dobi od
Onoga koji mu reče: “Ti si sin moj, ja te danas rodih!”
6 Kao što na drugom mestu reče: “Ti si sveštenik na sve vekove po redu Mehlisedekovu.”
7 On je taj koji je u dane puti svoje vapajem silnim i sa suzama prinosio molbe i molitve k
onome koji ga je mogao izbaviti od smrti, i budući uslišen radi svoje pobožnosti,
8 nauči se - i ako je Sin Božji bio - poslušanju, po onome što podnese,
9 i pošto bi uzdignut u savršenstvo, postade svima koji ga poslušaše začetnikom večnoga
spasenja
10 i bi proglašen od Boga prvosveštenikom po redu Melhisedekovu.
11 O tome imamo mnogo da govorimo, i to stvari koje je teško iskazati, jer ste postali
spori u slušanju.
12 Jer vi koji biste odavna trebali da ste učitelji opet treba da naučite prva slova riječi
Božje, i postadoste da trebate mleka a ne jake hrane.
13 A onaj koji se hrani mlekom nema iskustva riječi pravde, jer je dete.
14 Ali je jaka hrana za ljude zrele, kod kojih je razumevanje izvežbano dugim iskustvom u
razlikovanju dobra i zla.

1 Zato ostavljajući osnove Kristove riječi, obratimo se ono što je već dovršeno, a da ne
postavljamo opet temelje odricanja od mrtvih dela, vere u Boga,
2 nauke krštenja, rukopoloženja, uskrsenja mrtvih i suda večnoga.
3 I to ćemo učiniti ako Bog dopusti.
4 Jer nije moguće da se oni koji su već jednom prosvetljeni, i okusili dara nebeskoga, koji
su postali zajedničari Duha Svetoga,
5 i okusili dobre riječi Božje i sile budućega veka, - pa su otpali -,
6 opet obnove i dovedu na pokajanje, jer oni sami raspinju Sina Božjega i izlažu ga
ruženju.
7 Kad je zemlja potopljena kišom, koja često na nju pada, i rađa korisnu travu onima koji
je obrađuju, ona saučestvuje u Božjem blagoslovu;
8 ali ako iznosi trnje i čičak ona je prezrena i blizu da bude prokleta, i ona se najposle
sažeže.
9 Ali i ako mi tako govorimo, opet se od vas, ljubljeni, nadamo stvarima boljim i
pogodnijim za spasenje.
10 Jer Bog nije nepravedan da zaboravi trud vaš i ljubav koju pokazaste za ime njegovo,
posluživši i još dalje služeći svetima.
11 Mi želimo da svaki od vas pokaže takvu revnost, da bi se nadanje do kraja potpuno
održalo,
12 tako da ne budete leni, nego da se ugledate na one koji verom i postojanošću nasleđuju
obećanja.
13 Kad Bog Abrahamu učini obećanje, ne mogući ničim većim od sebe da se zakune, zakle
se sobom,
14 govoreći: “Zaista blagosloviću te, i umnožiću potomstvo tvoje”.
15 I tako, istrajnošću, dobi Abraham obećanje.
16 I ljudi se kunu onim što je veće od njih, i zakletva je jemstvo kojim se sve rasprave
njihove kraju privode.
17 Zato Bog, kad htede da naslednicima obeća jasnije pokaže nepokolebljivost rešenja
svoga, doda i zakletvu,
18 da bismo u dvema nepokolebljivim stvarima, u kojima nije moguće da je Bog slagao,
imali jako pouzdanje, mi, kojima je ostavljeno kao jedino pribežište da se uhvatimo za
nadanje koje nam bijaše pruženo.
19 To nadanje mi držimo kao jako i pouzdano sidro duše, koje preko zavese prodire
20 do ondje gdje Isus uđe kao naš predvodnik, postavši prvosveštenik po redu
Melhisedekovu na sve vekove.

1 I zaista ovaj Melhisedek koji bijaše kralj Salimski, sveštenik Boga Svevišnjega, koji pođe
u susret Abrahamu kad se vraćaše s boja posle poraza kraljeva, koji ga blagoslovi,
2 i kome Abraham dade desetak od svega; koji je najpre po značenju imena svoga kralj
pravde, a posle i kralj Salimski, to jest kralj mira;
3 koji je bez oca, bez matere, bez roda; koji nema ni početka danima, ni svršetka životu, ali
koji je uspoređen sa Sinom Božjim, taj Melhisedek ostaje sveštenik na sve vekove.
4 Posmatrajte sad koliko je veliki taj kome Abraham, patrijarh, dade desetak od plena.
5 Oni od sinova Levijevih koji primaju sveštenstvo, imaju, po zakonu, zapovest da uzimaju
desetak od naroda, to jest od braće svoje, koji su ipak izišli iz bedara Abrahamovih;
6 a on, koji nije bio od njihova roda, uze desetak od Abrahama, i blagoslovi onoga koji
imaše obećanja.
7 I nema sumnje da manji prima blagoslov od većega.
8 A ovdje koji uzimaju desetak to su ljudi smrtnici; ali onamo ga primi onaj za koga je
posvedočeno da je živ.
9 Sem toga Levije, koji je primio desetak, platio ga je, da tako rečem, po Abrahamu,
10 jer on bejaše još u bedrima očevim kad Melhisedek pođe u susret Abrahamu.
11 Ako je dakle savršenstvo bilo moguće kroz Levitsko sveštenstvo, jer se na tom
sveštenstvu osniva zakon koji je narod primio, kakva je još potreba bila da se pojavi drugi
sveštenik po redu Melhisedekovu, a ne po redu Aronovu?
12 Jer kad se menja sveštenstvo, mora da se menja i zakon.
13 I zaista onaj za koga se to govori od drugoga je kolena, od koga ni jedan član nije vršio
službu oltara.
14 Jer je poznato da Gospod naš iziđe iz kolena Judina, o kome Mojsije ništa ne govori za
ono što se odnosi na sveštenstvo.
15 I to postaje još jasnije kad se pojavljuje drugi sveštenik po podobju Melhisedekovu,
16 koji ne postade to po zakonu putene zapovesti, nego po sili nepropadljivog života.
17 Jer mu se dade ovo svedočanstvo: “Ti si sveštenik na sve vekove po redu
Melhisedekovu.”
18 Tu je dakle ukidanje ranije zapovesti, zbog njene slabosti i uzaludnosti, -
19 jer zakon nije ništa doveo do savršenstva, - i postavljanje bolje nade, kojom se mi k
Bogu približujemo.
20 I kako ni to nije bilo bez zakletve,
21 jer dok su Leviti postajali sveštenici bez zakletve, Isus je to postao sa zakletvom, preko
onoga koji mu reče: “Gospod se zakle i neće se pokajati: ti si sveštenik na sve vekove po
redu Melhisedekovu”-,
22 Isus je po tome jemac boljeg saveza.
23 Sem toga: mnogo je bilo sveštenika, jer im je smrt smetala da budu večiti.
24 Ali on, zato što ostaje za sve vekove, on ima sveštenstvo koje se ne može prenositi.
25 Zato on i može savršeno da spasava one koji po njemu k Bogu pristupaju, kad je za uvek
živ, da može posredovati za njih.
26 I trebaše nam takav prvosveštenik, svet, nevin, bez mane, odvojen od grešnika i viši od
samih nebesa,
27 kome nije potrebno svaki dan, kao sveštenicima, najpre za svoje grehe žrtve prinositi,
a zatim za narodne, jer on je učini jednom za svagda kad sebe prinese.
28 Jer zakon postavlja za sveštenike ljude koji su podložni slabostima, ali riječ zakletve
koja je rečena po zakonu postavlja Sina, koji je večito savršen.

1 A u ovome što govorimo glavno je to da imamo takvog prvosveštenika koji sede s desne
strane veličanstva na nebesima,
2 koji je služitelj svetilišta i istinitog šatora koji podiže Gospod, a ne čovek.
3 Svaki je prvosveštenik postavljen da prinosi priloge i žrtve, i zato je potrebno da i on
ima šta da prinese.
4 Da je on na zemlji, on ne bi bio ni sveštenik, jer su tu sveštenici koji po zakonu priloge
prinose,
5 koji služe službu koja je slika i senka pojava nebeskih, prema onome što je javljeno
Mojsiju kad je stao da načini šator; “I gledaj”, rečeno mu je, “da činiš sve po prilici koja ti
je na gori pokazana!”
6 Ali on sad dobi u toliko veću službu što je postao posrednik višeg saveza, koji se utvrdi
na boljim obećanjima.
7 I zaista, da je prvi savez bio bez mane, ne bi trebalo da se novim dopuni.
8 Jer kudeći govori Gospod Izraelu: “Evo idu dani, govori Gospod, kad ću načiniti s domom
Izraelovim i s domom Judinim nov savez,
9 ne ko savez koji učinih s ocima njihovim, kada ih za ruku uzeh da ih iz egipatske zemlje
izvedem; jer ne ostadoše u savezu mome, i ni ja ne marih za njih, govori Gospod.
10 Nego evo saveza koji ću s domom Izraelovim učiniti posle tih dana, govori Gospod:
Zakon svoj u duh ću njihov ja metnuti i u srcu njihovu zapisati; i njima ću ja Bog njihov, i
oni će meni moj narod biti.
11 I niko više neće bližnjega svog učiti, ni brat brata svoga govoreći: Poznaj Gospoda! Jer
će me svi poznati, od najmanjeg do najvećeg među njima.
12 Jer ću im oprostiti bezdušnosti njihove, i greha njihovih više neću pominjati”.
13 A kad veli: novi savez, prvi načini starim; a što je staro i zastarelo, blizu je da iščezne.
1 Prvi savez imaše pravila za bogosluženje i za zemaljsko svetilište.
2 Jer bijaše načinjen šator. U prvom delu njegovom, koji je nazvan svetinjom, bejahu
svećnjak i trpeza i hlebovi za predstavljanje,
3 a za drugom zavesom bejaše šator, koji je nazvan svetinja nad svetinjama,
4 koja imaše zlatni oltar za kađenje i kovčeg saveza okovan svuda zlatom, u kome bijahu
zlatni sud sa manom i palica Aronova, koja se bijaše omladila, i tablice saveza.
5 A više njega bijahu heruvini slave, koji osenjivahu oltar, o čemu nije sad čas da se
opširnije govori.
6 Budući to tako uređeno, sveštenici koji vrše službu, ulaze svagda u prvi šator,
7 a u drugi ulazi jednom u godini sam prvosveštenik, ne bez krvi koju prinosi za sebe
sama i za grehe naroda.
8 Time je Duh Sveti pokazivao da još ne bijaše otvoren put u presveto mesto dokle god
prvi šator stoji.
9 To je slika za sadašnje vreme, u koje se prinose prilozi i žrtve, koji ne mogu u savesti
usavršuju onoga koji tu službu vrši,
10 i koji sa jelom i pićem i raznim umivanjima bejahu puteni zahtevi, postavljeni samo do
vremena ispravljanja.
11 Ali Krist dođe kao prvosveštenik budućih dobara, i on prođe kroz veći i savršeniji šator,
koji nije rukom građen, to jest nije od takvoga stvorenja;
12 i on uđe jednom za svagda u svetilište, ni s krvlju jarećom ni telećom, nego svojom
krvlju, i pribavi večni otkup.
13 Jer ako krv junčija i jareća i pepeo juničin, poškropivši opoganjene, osvećuje i daje
telesnu čistotu,
14 kako li neće krv Krista, koji duhom večitim samog sebe bez mane prinese Bogu, očistiti
savest vašu od mrtvih dela, da služite Bogu živome!
15 I zato je on posrednik novog saveza, da bi posredovanjem smrti njegove, koja bi za
otkup prestupaka od prvog saveza, pozvani primili večno nasledstvo koje im bi obećano.
16 Jer gdje je zavet, (Grčka riječ koja je ovdje prevedena đ zavet, u svom običnom
značenju označuje savez.) treba da se utvrdi i smrt onoga koji je učinio zavet.
17 I zaista zavet važi samo posle smrti, jer on nema nikakve sile dok je živ onaj koji ga je
učinio.
18 Zato je i prvi savez bio potvrđen krvlju;
19 jer kad Mojsije proglasi sve zapovesti zakona pred celim narodom, on tad uze krvi
jareće i teleće s vodom i vunom crvenom i isopom, te pokropi i knjigu i sav narod,
20 govoreći: Ovo je krv saveza koji Bog učini s vama.
21 A tako i šator i sve sudove obreda pokropi krvlju.
22 I gotovo sve se krvlju čisti po zakonu, i bez prolivanja krvi nema oproštenja.
23 Trebalo je dakle da se stvari koje predstavljaju prilike nebeske tim sredstvima očiste,
ali same nebeske stvari trebale su za to uzvišenijih žrtava od ovih.
24 Jer Krist ne uđe u svetilište urađeno od čoveka na priliku onog pravog, nego uđe u
samo nebo, da se pokaže sad pred licem Božjim za nas;
25 i ne uđe da više puta prinosi samog sebe, kao što prvosveštenik ulazi svake godine u
svetilište s krvlju tuđom:
26 inače bi on morao da više puta pretrpi od stvorenja sveta, - dočim se on sad na svršetku
veka pojavi samo jedanput da svojom žrtvom uništi greh.
27 I kao što je ljudima određeno jednom umreti, a zatim da im se sudi;
28 tako se i Krist jednom prinese da uzme grehe mnogih, a pojaviće se drugi put, a ne radi
greha, onima koji ga čekaju za svoj spas.
1 I zakon, imajući samo senku budućih dobara, a ne i pravo predstavljanje stvari, jednim
te istim žrtvama, koje se svake godine stalno prinose, ne može nikada da dovede do
savršenstva one koji tim žrtvama prisustvuju.
2 Ne bi li se inače prestalo da se prinose, kad oni koji vrše tu službu -, pošto se već jednom
očiste -, ne bi više imali nikakve svesti greha svojih?
3 Ali se tim žrtvama svake godine ponavlja spomen greha,
4 jer krv junčija i jareća ne može uzeti greha.
5 Zato, ulazeći u svet, Krist govori: “Žrtve i prinose nisi hteo, ali si mi telo pripravio.
6 Žrtve i prinosi za greh nisu ti ugodni bili.
7 I tad rekoh: Evo me, ja idem, (piše za me na čelu knjige) da izvršim, Bože, volju tvoju.”
8 I pošto reče: “Žrtve i prinose nisi hteo niti su ti ugodni bili,”
9 (a to se po zakonu prinosi), on dalje kaže: “Evo me, ja idem, da izvršim volju tvoju.”
10 On tako ukida prvo da postavi drugo. I mi smo, po toj volji, prinosom tela Isusa Krista,
osvećeni jedanput za uvek.
11 I dok svaki sveštenik svaki dan služi i često prinosi one iste žrtve, koje nikad ne mogu
uzeti greha,
12 On, pošto prinese samo jednu žrtvu za grehe, sede za svagda s desne strane Boga,
13 čekajući sad dok se polože neprijatelji njegovi za podnožje nogama njegovim.
14 Jer je on jednim samim prinosom usavršio za uvek one koji su osvećeni.
15 A svedoči nam to i Duh Sveti, jer pošto reče:
16 “Evo saveza koji ću s njima urediti posle tih dana, govori Gospod: Zakon svoj ću u srce
njihovo ja metnuti i u duhu njihovu zapisati”-, on dodaje:
17 “I grehe njihove i bezdušnosti njihove više neću pominjati.”
18 A gdje je oproštenje greha, tu više nema prinosa za grehe.
19 Imajući dakle slobodu, braćo, ulaziti u svetilište s pomoću krvi Isusa Krista, putem
novim i živim,
20 koji nam je on otvorio kroz zavesu, to jest kroz put svoju,
21 i imajući prvosveštenika postavljena nad domom Božjim,
22 pristupajmo s istinskim srcem i punom verom, srcem očišćenim od zle savesti, i telom
umivenim vodom čistom.
23 Držimo se čvrsto priznanja nade, jer je veran onaj koji je dao obećanje;
24 pazimo jedan na drugoga, da se takčimo u ljubavi i u dobrim delima;
25 ne ostavljajmo sabore svoje, kao što neki imaju običaj, nego jedan drugoga
podržavajmo, i to utoliko više ukoliko vidite da se približuje dan.
26 Jer ako mi namerno grešimo, pošto smo primili poznanje istine, nema više žrtve za
grehe,
27 nego strašno očekivanje suda i revnost vatre koja će progutati one koji se bune.
28 Ko prestupi zakon Mojsijev, bez milosrđa umire po svedočanstvu dva ili tri svedoka;
29 a koliko mislite da će već muke zaslužiti onaj koji Sina Božjega pogazi, i krv saveza,
kojom se posveti, za poganu drži, i Duha milosti naruži?
30 Jer znamo onoga koji reče: “Moja je osveta, moja je odmazda!” i još: “Gospod će svome
narodu suditi.”
31 Strašno je upasti u ruke Boga živoga!
32 Opominjite se pak prvih dana svojih, kad, pošto se prosvetliste, mnogu borbu usred
muka podnesoste,
33 s jedne strane izloženi kao predmet sramote i nevolja, a s druge strane pridruženi
onima čiji položaj jednak bijaše.
34 Jer se sažaliste na sužnje i dadoste s radošću da se razgrabi vaše imanje, znajući da
imate za sebe imanje bolje i trajno na nebesima.
35 Ne napuštajte, dakle, to svoje pouzdanje, za koje je vezana velika nagrada.
36 Jer vam je potrebno ustrajanje da biste, pošto Božju volju izvršite, primili ono što vam
je obećano.
37 Jer još malo, malo vremena, pa će doći onaj koji treba da dođe, i On neće odocniti.
38 A moj će pravednik od vere živeti; ali ako odstupi, moja duša neće u njemu uživati.
39 A mi, braćo, nismo od onih koji odstupaju da propadnu, nego od onih koji imaju veru
da dušu svoju spasu.

1 Vera je pak pouzdana izvesnost onoga čemu se nadamo, i uverenje o stvarima koje ne
vidimo.
2 Preko nje i stari dobiše svedočanstvo.
3 Verom poznajemo da je svet rečju Božjom stvoren, tako da je ono što je vidljivo postalo
iz nevidljivoga.
4 Verom prinese Avelj uzvišeniju žrtvu Bogu nego Kain, i kroz nju dobi svedočanstvo da je
pravednik, kad Bog potvrdi prinose njegove; i kroz nju on mrtav još govori.
5 Verom bi Enoh prenesen da ne vidi smrti, - i ne nađe se više, jer ga Gospod preseli, jer
pre nego ga preseli dobi svedočanstvo da ugodi Bogu.
6 A bez vere nije moguće Bogu ugoditi, jer onaj koji hoće da dođe k Bogu treba da veruje
da Bog postoji i da nagrađuje one koji ga traže.
7 Verom Noje, božanstveno nadahnut o stvarima koje se još nisu videle, a u pokornom
strahu, načini korablju za spasenje doma svoga; njome on osudi sav svet i posta naslednik
pravde koja je po veri.
8 Verom posluša Abraham, kad bi pozvan da iziđe u zemlju koju je imao da primi u
nasleđe, i iziđe ne znajući kuda ide.
9 Verom dođe on u zemlju obećanu, kao u tuđu, i pod šatorima življaše s Isakom i s
Jakovom, sunaslednicima istog obećanja,
10 jer čekaše grad koji ima čvrste temelje, kome je graditelj i tvorac Bog.
11 Verom i sama Sara, nerotkinja, primi moć da zatrudni i rodi preko vremena starosti,
jer držaše za verna onoga koji obaća.
12 Zato se i narodi od jednoga samoga, i to iznemoglog čoveka, potomstvo brojno kao
zvezde na nebu, kao pesak na obali morskoj, koji se brojiti ne može.
13 U veri pomreše svi ti, ne primivši obećanja, ali ih oni videše i pozdraviše ih iz daleka,
priznajući da su gosti i putnici na zemlji.
14 Koji tako govore pokazuju da traže otaxbinu;
15 a da su se opomenuli one iz koje iziđoše, imali su vremena da se u nju vrate.
16 Ali sad bolju žele, to jest nebesku. Zato se Bog ne stidi nazvati se njihovim Bogom, jer
im je on pripravio grad.
17 Verom privede Abraham Isaka, kad bi okušan, i jedinorođenoga svoga prinošaše, (on
koji bijaše primio obećanje
18 u kome bijaše kazano: “U Isaku nazvaće ti se potomstvo”),
19 pomislivši da je Bog moćan i iz mrtvih uskrsnuti; i zato ga i dobi natrag po nekoj prilici
uskrsenja.
20 Verom blagoslovi Isak Jakova i Isava, predviđajući buduće stvari.
21 Verom blagoslovi Jakov, umirući svakog sina Josifova i pokloni se, naslonivši se na vrh
štapa svoga.
22 Verom spomenu Josif, umirući, izlazak sinova Izraelovih, i dade naredbe za kosti svoje.
23 Verom Mojsija, pošto se rodi, kriše tri meseca roditelji njegovi, jer videše da je dete
krasno, i ne pobojaše se objave kraljeve.
24 Verom Mojsije, kad bi veliki, ne htede da se naziva sin kćeri Faraonove,
25 i vole pretrpeti s narodom Božjim, nego li imati za neko vreme sladosti greha,
26 držeći sramotu Kristovu za veće bogatstvo od svega blaga egipatskoga, jer oči njegove
gledahu na nagradu.
27 Verom ostavi on Egipat, ne pobojavši se jarosti kraljeve, jer se držaše onoga koji se ne
vidi kao da ga viđaše.
28 Verom svrši Pashu i kropljenje krvi, da se pustošnik ne dotakne Izraelovih
prvorođenih.
29 Verom pređoše oni Crveno more kao suhu zemlju, što kad Egićani pokušaše utopiše se.
30 Verom padoše zidovi Jerihonski, pošto su sedam dana opkoljeni.
31 Verom Rava, bludnica, ne pogibe s nevernicima, jer bijaše dobre volje primila uhode.
32 I šta ću još da kažem? Jer mi ne bi dostalo vremena kad bih stao govoriti o Gedeonu, i o
Varaku, o Samsonu i Jeftaju, o Davidu i Samuilu i o drugim prorocima,
33 koji verom pobediše kraljevstva, vršiše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše čeljusti
lavovima,
34 ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica mača, ozdraviše od nemoći, bijahu jaki u
bitkama, rasteraše vojske tuđe.
35 Žene primiše mrtve svoje iz uskrsenja, a drugi bijahu pobijeni, i ne primiše izbavljenja,
da bi dobili bolje uskrsenje.
36 A drugi podnesoše ruganje i batine, pa i okove i tamnice;
37 kamenjem pobijeni bijahu, pretrveni, mučeni bijahu, od mača poginuše, idoše u
kožusima i u kozjim kožama, u sirotinji, u nevolji, u sramoti -
38 oni kojih ne bijaše dostojan svet -, po pustinjama potucaše se i po gorama i po
pećinama i po jamama zemaljskim.
39 I ovi svi, o čijoj je veri položeno svedočanstvo, ne primiše obećanja,
40 jer Bog nešto bolje za nas odredi, da ne dođu bez nas do savršenstva.

1 Zato dakle i mi, imajući oko sebe toliko mnoštvo svedoka, odbacujmo svako breme i
grijeh koji je za nas prionuo, i odvažno trčimo u bitku koja nam je određena,
2 gledajući na začetnika i izvršitelja vere, Isusa, koji, u očekivanju radosti koja mu bijaše
određena, pretrpe krst, ne mareći za sramotu, i sede s desne strane prestola Božjega.
3 Pomislite dakle na onoga koji je takvo protivljenje protiv sebe od grešnika podneo, da ne
očajavaju duše vaše.
4 Jer još do krvi ne dođoste boreći se protiv grijeha,
5 i zaboraviste opomenu koja vam je uučiena kao sinovima: Sine moj, ne prezri karanje
Gospodnje, i da te njegove kazne ne užasnu.
6 Jer kog voli Gospod, onoga kažnjava, i šiba svakoga kog za sina prizna.”
7 Trpite kazne njegove, jer vas Bog kao sinove smatra, jer koji je sin koga otac ne kara?
8 Ako ste bez karanja, u kome svi svoj deo imaju, to ste onda djeca preljube, a ne sinovi.
9 Ako su nam dakle telesni očevi naši karači, a mi ih poštujemo, kako da ne slušamo Oca
duhova, da život dobijemo?
10 Ocevi naši karaše nas za malo dana, kada su to za dobro nalazili, ali nas Bog kara za
naše dobro, da učestvujemo u svetosti njegovoj.
11 A i ako svako karanje izgleda najpre kao žalost a ne kao radost, ali ono posle daje miran
plod pravde onima koji su naučeni njime.
12 “Učvrstite dakle, ruke svoje oslabele i kolena svoja klonula,” -
13 i pravim stazama idite nogama svojim, da ne svrne ono što hromo, nego da se učvrsti.
14 Mir tražite sa svima i svetost, bez koje niko neće Gospoda videti.
15 Gledajte da niko ne ostane bez milosti Božje, da ne izraste nikakav koren gorčine i ne
rodi pakost i time da se mnogi ne opogane,
16 da ne bude bludnika ni svetovnih, kao Isav, koji je za jedno jelo dao prvenaštvo svoje.
17 Jer znate da je, posle, kad je želeo da primi blagoslov, odbačen, i ako ga i sa suzama
tražaše, jer mu pokajanje njegovo nije moglo pomoći.
18 Vi se niste približiste gori koja se je mogla napipati, a koju bijaše oganj obuzeo, ni
oblaku dima, ni magli, ni oluji,
19 ni trubnom zvuku, ni glasu koji govoraše, tako da oni koji ga čuše zamoliše da im više
ne govori,
20 jer ne mogahu da podnesu ovu zapovest: “Ako se i životinja dotakne gore, bit će
kamenovana.”
21 I taj prizor bijaše tako strašan, da Mojsije reče: “Uplašio sam se i drhtim!”
22 Nego se vi približiste gori Sionskoj, gradu Boga živoga, Jerusalimu nebeskome,
mirijadama anđela,
23 saboru prvorođenih upisanih na nebesima, sudiji koji je Bog svima, duhovima
pravednih koji su dostigli savršenstvo,
24 Isusu, posredniku novoga saveza, i krvi kropljenja, koja bolje govori nego Aveljeva.
25 Gledajte da se ne odrečete onoga koji govori, jer kad ne utekoše oni koji odrekoše da
slušaju onoga koji objavljivaše proroštva na zemlji, kako da utečemo mi, ako se
odreknemo onoga koji govori s visine nebesa,
26 čiji glas potrese onda zemlju, i koji sad učini ovo obećanje: “Još jednom ću potresti ne
samo zemlju, nego i nebo.”
27 A riječi: “još jednom”, ukazuju na promenu stvari potresenih, kao stvorenih za neko
vreme, da ostane ono što se ne može potresti.
28 Zato, primajući kraljevstvo nepokolebljivo, budimo blgodarni, dajući Bogu poštu koja
bi mu bila ugodna, s poštovanjem i sa strahom,
29 jer je naš Bog takođe oganj koji spaljuje.

1 Ustrajte u bratskoj ljubavi.
2 Ne zanemarujte gosto1jubivost, jer neki vræeøi gostoljubije ugostiæe anåele i ne znajuøi
za to.
3 Oponimjite se sužanja; kao da ste i vi suœnji, i onih koji trpe, spominjuøi se da ste i sami
u tijelu.
4 Ženidbu da drœe svi u časti, i ženidbena postelja da bude çista, jer øe Bog suditi
bludnicama i preljubotincima.
5 Ne budite lakomi; budite zadovoljni sa onim æto imate. jer on reçe: “Neøu te ostaviti i
neću te napustiti, -
6 tako da smemo govoriti: “Gospod je pomoø moja, ničega se neøu bojati što mi može
çovjek?
7 Oponimjite se svojih voåa koji vam javiæe rijeç Božju, pazite kakav je bio kraj œivljenja
njihova, i ugledajte se na vjeru njihovu.
8 Jsus Krist jest i danas i uvijek onaj isti.
8 Ne puætajte se zavesti od raznih tuåih nauka., jer je dobro utvråivati srca miloætu, a ne
jelima koja ne pomogoæe ni onima koji se sluœiæe njima.
10 Mi imamo oltar, od koga ne smeju jesti oni koji sluœe æatoru.
11 Telesa œivotinja, çiju krv prvosveštenik unosi u svetiliæte, za grijehe, spaljuju se izvan
tabora.
12 Zato i Isus da posveti narod krvlju svojom, izvan grada pretrpi.
13 Zato dakle da izlazimo k njemu izvan tabora, noseøi njegovu sramotu!
14 jer ovdje nemamo staliioga grada, nego tražimo onaj koji øe doti.
15 Preko njega dakle prinosimo svagda Bogu œrtvu hvale, to jest plod usana koje priznaju
ime njegovo.
16 A ne zaboravljajte dobro činiti i davati milostinju, jer to su œrtve koje su Bogu mile.
17 Sluæajte vođe svoje i poætujte ih, jer se oni staraju za duæe vaæe, kao oni koji øe
odgovarati za njih, i to neka bude tako da bi oni to s radoæøu uçiniii, a ne uzdiæuøi, jer
vam tad to ne bi pomoglo.
18 Molite se za nas, jer se nadamo da imamo dobru savest, starajuøi se u sveinu da se
dobro viadamo.
19 I osobito vas molim da to činite, da bih æto prije bio vama povraćen.
20 I Bog mira, koji izvede iz mrtvih velikog pastira ovaca, krvlju večnoga saveza, Gospoda
naæega Isusa Krista,
21 da vas učini sposobne za svako dobro djelo, za izvræenje volje njegove, i da uçini u
vama æto je njemu ugodno, po Isusu Kristu, kome slava na vjekove vjekova! Amen!
22 Molim vas braćo, da primite ove riječi, opominjanja, jer vam ukratko pisah.
23 Znajte da je naæ brat Timotej osloboåen, i ako on uskoro doåe, doći ću s njim da vas
vidim.
24 Pozdravite sve voåe svoje i sve svete. Pozdravljaju vas braća iz Italije.
25 Neka je milost sa svima vama! Amen!
POSLANICA JAKOVLJEVA
LB) Jakovljeva poslanica 1

1 Jakov, služitelj Boga i Gospoda Isusa Krista, dvanaest rasejanim kolenima pozdrav!
2 Primite, braćo, radosno razna iskušenja koja dolaze na vas,
3 znajući da kušanje vaše vere donosi ustrajnost.
4 Ali ustrajnost treba da dovrši svoje delo, da budete savršeni i celi bez ikakvog
nedostatka.
5 Ako kome od vas nedostaje mudrosti, neka ište u Boga, koji daje svakome bez razlike i
nikome ne prebacuje, i daće mu se;
6 ali neka ište s verom, ni malo ne sumnjajući, jer koji sumnja on je kao što su morski
valovi, koje vetrovi podižu i razmeću.
7 Takav čovek neka ne misli da će primiti što od Boga.
8 To je čovek neodlučan, nepostojan u svim putevima svojim.
9 Brat koji je iz nižeg staleža nek se hvali uzvisivanjem svojim,
10 a bogati svojim poniženjem, jer će proći kao cvet travni:
11 “Podiže se sunce i toplinom svojom osuši travu, i cvet njezin otpade i krasota njezina
propade.” Tako će i bogati u hodu svom uvenuti.
12 Blago čoveku koji pretrpi iskušenje, jer kad bude iskušan, primiće venac života, koji
Bog obeća onima koji ga ljube.
13 Niko, kad se kuša, da ne govori: “Bog me iskušava, jer se Bog ne može zlom iskušati, i
on nikoga ne iskušava,
14 nego svakoga iskušava njegova žudnja, kad ga ona vuče i mami.
15 Tada, zatrudnevši, žudnja rađa greh, a greh, kad je počinjen, rađa smrt.
16 Ne varajte se, ljubljena braćo moja!
17 Svaki dobar dar i svaki savršen poklon odozgo je, dolazi od oca Svetlosti, u kome nema
promene ni senke menjanja.
18 Jer nas on po svojoj volji rodi rečju istine, da budemo kao prvine stvorenja njegovih.
19 Znajte to, ljubljena braćo moja. Neka bude zato svaki čovek gotov da sluša, a spor da
govori i spor srditi se;
20 jer srdnja čovečja ne ispunjava pravdu Božju.
21 Zato odbacujte svaku nečistotu i svaku preteranost lukavstva, i s blagošću primite riječ
koja je u vas usađena i koja može spasiti duše vaše.
22 Budite pak ispunitelji riječi, a ne samo slušači, varajući sami sebe lažnim razlaganjima.
23 Jer ko je slušalac riječi a ne i delatelj, on je kao čovek koji gleda lice svoje telesno u
ogledalu,
24 i pošto se ogledao otide i odmah zaboravi kakav bijaše.
25 Ali koji prozre u zakon savršeni, u zakon slobode, i ostane u njemu, i ne bude zaboravni
slušač, nego tvorac dela, taj će biti blažen u delovanju svome.
26 Ako koji od vas misli, da je pobožan, a ne zauzdava jezika svoga, nego vara srce svoje,
njegova je pobožnost uzaludna.
27 Pobožnost čista i bez mane pred Bogom Ocem našim ova je: Obilaziti sirote i udovice u
njihovim nevoljama i čuvati se od poganstva sveta.

1 Braćo moja: U veri Gospoda našega Isusa Krista, Gospoda slave nemojte imati ličnih
obzira.
2 Jer dođe li na sabor vaš čovek sa zlatnim prstenom i u bogatoj haljini, a dođe i siromah u
istrošenoj haljini,
3 i vi pogledate na onoga u bogatoj haljini i rečete mu: “Ti sedi ovdje na počasno mesto”, a
siromahu rečete: “Ti stani tamo”, ili “Sedi ovdje ispod podnožja noga,”
4 da ne pravite li u sebi razliku i ne sudite li po nadahnuću zlih pomisli?
5 Cujte, ljubljena braćo moja, ne izabra li Bog siromahe pred ovim svetom, da budu bogati
u veri i naslednici kraljvstva koje obeća onima koji njega ljube?
6 A vi cvelite siromaha! Nisu li to bogati koji vas muče i vuku na sudove?
7 Ne hule li oni na dobro ime koje imate?
8 Ako dakle zakon kraljevski izvršujete po Pismu: “Ljubi bližnjega svoga kao samog sebe”,
dobro činite,
9 ali ako imate ličnih obzira, greh činite, i bićete osuđeni od zakona kao prestupnici.
10 Jer koji sav zakon ispuni a sagreši u jednom propisu, on je potpuno kriv.
11 Jer onaj koji je rekao: “Ne čini preljube”, rekao je i: “Ne ubi.” Ako dakle ne učiniš
preljube ali ubiješ, postao si prestupnik zakona.
12 Tako govorite i tako postupajte, kao oni kojima će se suditi po zakonu slobode;
13 jer će onome biti sud bez milosrđa koji nije bio milosrdan. Milosrđe ima veću slavu od
suđenja.
14 Šta pomaže, braćo moja, nekome da reče da ima veru, ako nema dela? Može li ga vera
spasti?
15 Ako su brat ili sestra goli, ili nemaju šta da jedu,
16 i reče im koji od vas: “Idite s mirom, grejte se i nasitite se,” a ne da im potebe telesne,
šta to pomaže?
17 Tako i vera ako nema dela, mrtva je po sebi.
18 Ali neko može reći: “Ti imaš veru, a ja imam dela; pokaži mi veru svoju bez dela svojih,
a ja ću tebi pokazati veru svoju iz dela svojih.”
19 Ti veruješ da je jedan Bog; dobro činiš: i zli duhovi veruju i dršću.
20 Hoćeš li razumeti, čoveče tašti, da je vera bez dela mrtva?
21 Abraham, otac naš, ne opravda li se delima kad prinese Isaka, sina svoga na žrtvenik?
22 Vidiš li da je vera delovala u delima njegovim, i kroz dela usavrši se vera?
23 I tako se izvrši Pismo koje govori: “Abraham verova Bogu, i to mu se primi u pravdu, i
prijatelj Božji nazva se”.
24 Vidite dakle da se delima opravda čovek, a ne samom verom.
25 Tako i Rava, bludnica, ne opravda li se delima kad primi uhode i izvede ih drugim
putem?
26 Kao što je telo bez duha mrtvo, tako je i vera bez dela mrtva.

1 Braćo moja, da ne bude među vama mnogo učitelja, jer vi znate da će se nama strože
suditi.
vi mi u mnogome grešimo. Ali ko u riječi ne pogreši, taj je savršen čovek i on može i celo
telo zauzdati.
3 Ako konjima mećemo uzdu u usta da nam se pokoravaju, mi vladamo celim telom
njihovim.
4 A gle, i lađe, ako su i velike i silni ih vetrovi gone, okreću se malim kormilom kud
kormilar hoće.
5 Tako je i jezik mali ud, a za mnogo se hvali. Gle, i mala vatra koliko velike šume može da
zapali!
6 I jezik je vatra; svet zlobe. Postavljen među našim udima, pogani sve telo, paleći točak
života našeg, pošto je sam upaljen od gejene.
7 Jer sav rod zverinja i ptica i gmizavaca i riba pripitomljava se i pripitomio se rodu
čovečjemu,
8 ali jezik niko od ljudi ne može ukrotiti, jer je nemirno zlo, puno jeda smrtonosnoga.
9 Njim blagosliljamo Boga i Oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni po obličju Božjemu.
10 Iz jednih usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, ljubljena braćo moja, da to tako bude.
11 Može li izvor iz jedne glave točiti slatku i gorku vodu?
12 Može li, braćo moja, smokva masline roditi, ili loza smokve? Tako ni izvor slane vode
ne može dati slatke vode.
13 Ko je među vama mudar i pametan neka pokaže dela svoja dobrim življenjem u
krotkosti i mudrosti.
14 Ali ako imate grku zavist i duh svađe u srcima svojim, ne hvalite se nite lažite na istinu.
15 To nije ona mudrost što silazi odozgo, nego zemaljska, čulna, đavolska.
16 Jer gdje je zavist i svađa, ondje je nesloga i svaka vrsta zlih dela;
17 a mudrost odozgo je najpre čista, zatim mirna, umerena, pomirljiva, puna milosrđa i
dobrih plodova, bez pristranosti i licemerja.
18 Plod pravde sije se u miru za one koji traže mir.

1 Otkud borbe i raspre među vama? Zar ne od strasti vaših, koje se bore u udovima vašim?
2 Žudite, a nemate; ubice ste i lakomci, i ne uspevate da postignete; vodite borbe i raspre,
i nemate, jer ne ištete.
3 Ištete, i ne dobijate, jer zlo ištete, s namerom da strastima svojim ugodite.
4 Preljubočinci, ne znate li da je prijateljstvo ovoga sveta neprijateljstvo Bogu? jer ko hoće
svetu prijatelj da bude, neprijatelj Božji postaje.
5 Ili mislite da Pismo uzalud govori? Ljubomorno čuva Bog duh koji je u nas uselio?
6 Ali on daje još veću milost. Jer govori: “Odoleva Gospod silnicima, a milost poniznima
čini.”
7 Pokorite se dakle Bogu. Protivite se đavolu i pobećiće od vas.
8 Približite se Bogu i on će se vama približiti. Očistite ruke svoje, grešnici, pročistite srca
svoja, nepostojani.
9 Osetite nevolju svoju, budite žalosni i plačite: smeh vaš neka se pretvori u plač i radost u
žalost.
10 Ponizite se pred Gospodom i podignuće vas.
11 Ne opadajte jedan drugoga, braćo. Ko opada brata ili sudi bratu svome, opada zakon i
sudi zakonu; a ako zakonu sudiš, nisi poštovalac zakona, nego si ti njemu sudija.
12 Jedan je zakonodavac i sudija, a to je onaj koji može spasiti i pogubiti; a ti ko si koji
bližnjemu svome sudiš?
13 Slušajte sad vi koji govorite: “Danas ili sutra ići ćemo u ovaj ili u onaj grad, i sedećemo
ondje godinu dana i trgovaćemo i zaradićemo!”
14 A ne znate šta će biti sutra! Jer šta je vaš život? Para koja se za malo pokaže, pa nestaje.
15 Zato bi trebalo da govorite: “Ako Gospod htedne bićemo živi i učinićemo ovo ili ono.”
16 Ali se vi sad hvalite svojim oholim mislima. Zlo je tako se hvaliti.
17 Ko ume dobro činiti, a ne čini, greh čini.

1 Poslušajte sada vi bogati! Plačite i ridajte za nevolje koje će doći na vas.
2 Bogatstvo vaše istruhnu i haljine vaše pojedoše moljci.
3 Zlato vaše i srebro zarđa, i rđa njihova biće svedočanstvo na vas i izešće telo vaše kao
oganj. Skupiste blago u poslednje dane!
4 Gle, viče plata vaših poslenika koji su poželi njive vaše, a vi ste im otkinuli; i vika
žetelaca dođe do ušiju Gospoda nad vojskama.
5 Vi ste na zemlji u nasladama i u raskoši živeli, uhraniste srca svoja u dan zaklanja.
6 Osudiste, ubiste pravednika koji vam se nije protivio. grešnika
7 Budite dakle trpeljivi, braćo moja, do pojavljenja Gospodnjega. Gle ratar čeka
plemenitog roda iz zemlje i strpljivo čeka na ranu i na poznu kišu.
8 Budite dakle i vi strpljivi i učvrstite srca svoja, jer je blizu pojavljenje Gospodnje.
9 Ne tužite se jedan na drugoga, braćo, da ne budete osuđeni. Gle sudija je pred vratima!
10 Uzmite, braćo moja, za primer podnošenja i trpljenja proroke koji govoriše u ime
Gospodnje.
11 Gle, blažene nazivamo one koji mirno trpiše. Trpljenje Jovovo čuste, i kraj koji mu udeli
Gospod videste. Jer je Gospod milosrdan i smiluje se.
12 A pre svega, braćo moja, ne kunite se ni nebom ni zemljom ni drugom kakvom
kletvom, nego neka bude što jest “da”, a što nije “ne”, da ne padnete pod sud.
13 Muči li se ko među vama, neka se moli; je li ko veseo, neka peva pesme blagodarenja.
14 Boluje li ko među vama, neka zove starešine crkvene, i neka se oni mole nad njim i
neka ga pomažu uljem u ime Gospodnje;
15 molitva vere pomoći će bolesniku i podignuće ga Gospod, a ako je grehe počinio,
oprostiće mu se.
16 Ispovedajte dakle jedan drugome grehe svoje, i molite se jedan za drugoga, da se
iscelite. Jer usrdna molitva pravednoga mnogo može pomoći.
17 Ilija bijaše čovek podložan slabostima kao i mi, i pomoli se da ne bude kiše, i ne udari
kiša na zemlju za tri godine i šest meseci;
18 i opet se pomoli, i nebo dade kišu i zemlja iznese rod svoj.
19 Braćo, ako ko od vas zađe s puta istine i obrati ga ko,
20 neka zna da će onaj koji obrati grešnika s krivog puta njegova, spasti dušu od smrti i
pokriti mnogo greha.
PRVA POSLANICA PETROVA

LB) Prva Petrova glava 1
1 Petar, apostol Isusa Krista, onima koji su strani i rasejani po Pontu, Galatiji, Kapadokiji,
Aziji i Vitiniji,
2 i koji su po proviđenju Boga Oca i posvećenju Duha Svetoga izabrani da postanu poslušni
i da saučestvuju u kropljenju krvi Isusa Krista: Da vam se umnoži milost i mir!
3 Blagosloven Bog, Otac Gospoda našega Isusa Krista, koji nas po velikom milosrđu svome
preporodi ka živoj nadi uskrsenjem Isusa Krista iz mrtvih,
4 a za nasleđe nepropadljivo, koje neće istrunuti ni uvenuti, koje je sačuvano na nebesima
za vas,
5 i koje je sila Božja verom sačuvala za spasenje, pripravljeno da se objavi u poslednje
vreme!
6 To je ono što čini vašu radost, i ako ste danas malo (kao što i treba) žalosni zbog raznih
iskušenja,
7 da bi se kušanje vaše vere, skupocenije od zlata propadljivog (koje se ipak kuša ognjem)
našlo na hvalu i čast i slavu, kad se pojavi Isus Krist,
8 koga ne videvši ljubite, i u koga, i ne videći ga sad, verujete, radujući se neiskazivom i
slavnom radošću,
9 jer ćete kao cenu vere svoje primiti spasenje duša svojih.
10 To spasenje tražiše i ispitivaše proroci koji prorekoše milost koja vam je određena,
11 istražujući vreme i prilike koje je Duh Kristov, koji je u njima bio, pokazivao, i koji
unapred dokazaše muke Kristove i slavu koja je imala za njima doći.
12 I njima se otri da nije za njih same, nego za vas da su oni bili delitelji ovih stvari, koje
su vama sada objavili oni koji su vam propovedali jevanđelje po Duhu Svetome,
poslanome s neba, a u koje anđeli žele da se zagledaju.
13 Zato zapregnite bedra uma svoga, budite trezveni i imajte punu nadu u milost koja će
vam se prineti kad se pojavi Isus Krist.
14 I kao poslušna deca, ne vladajte se po željama ranijeg vremena, kad ste bili u neznanju,
15 nego kako je onaj koji vas je pozvao svet, tako budite i vi sveti u celom življenju svome.
16 Jer je pisano: “Budite sveti, jer sam ja svet.”
17 I ako zovete Ocem onoga koji bez ličnih obzira sudi svakome po delima njegovim,
provedite sa strahom vreme vašeg putovanja,
18 znajući da iz taštog svog življenja, koje ste nasledili od otaca svojih, ne iskupiste se
propadljivim srebrom ili zlatom,
19 nego skupocjenom krvlju Krista, kao bezazlena i prečista jagnjeta,
20 koji bi određen još pre postanja sveta, a javi se u poslednja vremena, vas radi,
21 koji po njemu verujete u Boga, koji ga uskrsnu iz mrtvih, da bi vaša vera i nada bile u
Boga.
22 Očistivši duše svoje poslušanjem istine, da biste po Duhu postigli iskrenu bratsku
ljubav, ljubite jedan drugoga od sveg srca,
23 jer ste preporođeni ne semenom koje trune, nego koje ne trune, rečju Boga, koji živi i
večno ostaje.
24 Jer “Svačije je telo kao trava, i sva slava njegova kao travni cvet. Osuši se trava, otpada
cvet,
25 ali Riječ Gospodnja za navek ostaje.” A ta je riječ ona koja vam je objavljena. Kristovim
tragom - Dužnosti slugu

1 Odbacite dakle svaku pakost i svako lukavstvo i licemerje i zavist i sva opadanja,
2 i, kao novorođena deca, zaželite se duhovnoga i čistoga mleka, da u njemu uzrastete za
spasenje,
3 jer okusiste da je dobar Gospod.
4 Pristupajte k njemu, kamenu živu, odbačenom od ljudi, ali pred Bogom izabranom i
skupocenom.
5 A i vi sami kao živo kamenje uzidajte se, da bi se podigao dom duhovni i sveto
sveštenstvo, da se prinose prinosi duhovni koji su po Isusu Kristu Bogu ugodni.
6 Jer u Pismu stoji napisano: “Evo mećem u Sionu kamen ugaoni, izabrani, skupoceni, i ko
u njega veruje neće zbunjen biti.”
7 Za vas je, dakle, koji verujete čast, a za one koji ne veruju: “Kamen koji zidari odbaciše,
postade glava od ugla, i kamen spoticanja i stena sablazni”,
8 na koju se spotiču zato što ne verovaše riječi, i to je sudbina njihova.
9 Ali vi ste izabran rod, kraljevsko sveštenstvo, sveti narod, narod stečen da objavi
krepost onoga koji vas pozva iz tame k čudesnoj svetlosti svojoj;
10 koji nekad ne bejaste narod, a sad ste narod Božji; koji ne stekoste milosrđe, a sad ste
dobili milosrđe.
11 Ljubljeni, molim vas kao strance i putnike na zemlji, da se čuvate telesnih žudnji, koje s
dušom rat vode.
12 Vladajte se dobro među pagancima, da bi i u onome zbog čega vas opadaju kao
zločince, primetili vaša dobra dela i hvalili Boga u dan pohođenja.
13 Gospoda radi budite pokorni svakoj vlasti koja je među ljudima postavljena, bilo kralju
kao najvišemu,
14 bilo namesnicima kao od njega poslanim za kažnjavanje zločinaca i za hvaljenje dobrih
ljudi.
15 Jer je tako Božja volja da dobrim delima ućutkate neznalice i bezumnike,
16 i to kao slobodni ljudi, ali ne služeći se slobodom kao koprenom za pokrivanje pakosti,
nego postupajući kao prave sluge Božje.
17 Poštujte svakoga, braću ljubite, Boga se bojte, dajte čast kralju!
18 Sluge, budite pokorni sa svakim strahom gospodarima svojim, i ne samo dobrima i
blagima, nego i zlima.
19 Jer je to milost podnositi žalosti radi savesti pred Bogom, trpeći na pravdi.
20 Jer kakva je slava ako se trpe muke zato što su se počinile krivice? Nego ako dobro
čineći muke trpite, to je milost pred Bogom.
21 A na to ste i pozvani, jer i Krist pretrpi za vas, i vama ostavi ugled da idete njegovim
tragom,
22 “On, koji greha ne učini, i u čijim ustima ne nađe se prevara,”
23 koji, uvređen, ne odgovori uvredom, mučen, ne izusti pretnje, nego se oslanjaše na
onoga koji pravo sudi;
24 koji grehe naše sam iznese na telu svome na drvo, da bismo mi, umrli gresima, za
pravdu živeli, i čijim se ranama vi iscliste.
25 Jer bejaste kao zalutale ovce; ali sad se vratiste k pastiru i čuvaru duša svojih.

1 Žene, budite pokorne svojim muževima, da ako koji i ne slušaju riječ, bez riječi da se
dobiju ponašanjem svojih žena
2 kad vide čisto i povučeno življenje vaše.
3 Vaše ukrašavanje da ne bude s polja i da se ne sastoji u pletenju kose i u zlatnim
nakitima i u haljinama koje nosite,
4 nego neka bude u tajnoj skrovitosti srca, u nepropadljivoj čistoti pitomoga i tihoga
duha, koji je pred Bogom u velikoj ceni.
5 Jer se tako nekad ukrašavahu i svete žene, koje se uzdahu u Boga i pokoravahu se svojim
muževima,
6 kao što Sara slušaše Abrahama i zvaše ga gospodarem, čije ste vi kćeri postale, ako činite
dobro, a da vas ne pomuti nikakav strah.
7 Muževi, pokazujte se i vi razumni u odnosima sa svojim ženama, kao sa slabijim ženskim
rodom, i poštujte ih kao sunaslednice milosti života. Tako neka bude, da se ne smetu
molitve vaše.
8 Najzad budite svi složni u mislima i u osećanjima puni bratske ljubavi, milosrđa,
poniznosti.
9 Ne vraćajte zlo za zlo, ni uvredu za uvredu, nego blagosliljajte, znajući da ste na to bili
pozvani, da biste nasledili blagoslov.
10 “Jer ko hoće život da zavoli i da vidi srećne dane, nek zadrži jezik svoj od zla, usne
svoje od prevarnih riječi;
11 nek se ukloni od zla i nek dobro čini, neka traži mir i ustraje u njemu.
12 Jer su oči Gospodnje nad pravednicima, i uši njegove paze na molitve njihove. Ali je lice
Gospodnje protiv onih koji zlo čine.”
13 I ko će vam nauditi ako ste revni za dobro? -
14 Ali kad biste i pretrpeli zbog pravde, blaženi ste! “Ne plašite ih se, ne pomutite se,
15 nego u srcima svojim Krista, Gospoda, slavite,” svagda gotovi da krepošću i blagošću
odgovorite svakome koji vas zapita otkud vam vaše nadanje,
16 i imajući uvek čistu savest, da bi u onome zašto vas opadaju kao zločince, postideli se
oni koji kude vaše dobro življenje po Kristu.
17 Jer je bolje, ako je takva volja Božja, da pretrpite čineći dobro, nego li čineći zlo. treba
imati - Utehe kojima se imamo nadati
18 I Krist jedanput za grehe našr pretrpi, pravednik za nepravednike, da nas privede k
Bogu; ubijen bivši u puti, ali oživivši u Duhu,
19 kojim propoveda i duhovima u tamnici,
20 koji nekad bijahu neverni, kada se trpljenje Božje produžavaše u dane Nojeve, dok se
građaše korablja, u kojoj malo, to jest osam duša, spase se kroz vodu.
21 Ta je voda bila slika krštenja, koje nije pranje putene nečistote, nego zaloga dobre
savesti prema Bogu, i koje spasava sad i vas uskrsenjem Isusa Krista,
22 koji je s desne strane Bogu, pošto pođe na nebo, te se njemu i anđeli i vlasti i sile
pokoriše.

1 Kad dakle Krist pretrpi u put, i vi se tom mišlju naoružajte. Jer ko pretrpi u puti prestao
je da greši,
2 da vreme koje mu još ostaje da živi u puti ne provede više po žudnjama čovečjim, nego
po volji Božjoj.
3 Dosta je što smo prošlo vreme života proveli ispunjajući volju paganaca, hodeći u
razvratu, za žudnjama, u pijanstvu, u prekomjernom jedenju i pijenju i u poganom
idolopoklonstvu.
4 Zato se oni čude što vi ne trčite s njima u taj vrtlog razvrata, i kleveću vas.
5 Oni će odgovarati onome koji je gotov da sudi živima i mrtvima.
6 Jer se jevanđelje propovedi i mrtvima, zato da, pošto su primili sud kao ljudi u puti, žive
dalje duhom po Bogu.
7 Blizu je kraj ovih stvari. Budite dakle mudri i trezni i ustrajte u molitvama.
8 A pre svega imajte postojanu ljubav među sobom, jer: “Ljubav mnogo greha pokriva.”
9 Budite gostoljubivi među soobm, bez gunđanja.
10 Služite se među sobom svaki od vas darom koji je primio, kao dobri delitelji raznih
milosti Božjih.
11 Ako ko govori, neka govori, (kao) objavljujući riječi Božje; ako ko službu vrši, nek je
vrši po moći koju Bog daje, da se u svačemu slavi Bog po Isusu Kristu, kome pripada slava
i moć na vekove vekova! Amen!
12 Ljubljeni, ne čudite se vatri koja je u vama za iskušavanje vaše, kao da vam se nešto
čudno dešava,
13 nego se radujte što sudelujete u trpljenju s Kristom, da biste imali radost i veselje kad
se pojavi slava njegova.
14 Ako bivate ukoreni za ime Kristovo, blago vama! -, jer Duh slave, Duh Božji, počiva na
vama.
15 Ali da niko od vas ne pretrpi kao krvnik, ili kao lupež, ili kao razbojnik, ili kao onaj koji
se meša u tuđe poslove.
16 A ko pretrpi kao hrišćanin, neka se ne stidi za to, već neka slavi Boga za to ime.
17 Jer je ovo vreme kad će da počne suđenje od doma Božjega, a ako ono najpre od nas
počne, koja li će biti sudbina onima koji ne slušaju Božjeg jevanđelja?
18 I ako se pravednik s mukom spase, kakvi će postati bezdušnik i grešnik?
19 Zato i oni koji pretrpe po volji Božjoj, neka mu kao vernome Tvorcu predadu duše svoje
čineći dobra dela.

1 Evo preporuka koje upravljam starešinama koji su među vama, ja koji sam takođe
starešina i svedok Kristova trpljenja, i imam delo u slavi koja će se javiti:
2 Pasite stado Božje koje vam je predato i nadgledajte ga, ne silom nego dobrovoljno, i ne
za nečist dobitak, nego iz dobra srca,
3 i ne kao da vladate onima koji su vam u deo povereni, nego budite ugledi stadu;
4 i kad se pojavi poglavar pastirski, primićete nepropadljiv venac slave.
5 Tako i vi mlađi, slušajte starešine, i među sobom se sa poniznošću lepo pazite, jer
“Odoleva Bog silnicima, ali milost poniznima čini.”
6 Ponizite se dakle pod silnu ruku Božju, da vas on povisi kad dođe vreme.
7 Sve svoje brige metnite na njega, jer se on brine za vas.
8 Budite trezveni i bdite! Protivnik vaš, đavo, kao lav ričući hodi i traži koga da proždre.
9 Branite se od njega čvrstom verom, znajući da jednake patnje pogađaju i vašu braću u
svetu.
10 Bog svake milosti, koji vas pozva na večnu svoju slavu u Isusu Kristu, on da vas, pošto
za kratko vreme pretrpite, usavrši, utvrdi, ukrepi i utemelji.
11 Njemu moć na vekove vekova! Amen!
12 Po Silvanu, vašemu vernom bratu pred očima mojim, pišem vam ovo malo, svetujući
vas i svedočeći da je ovo prava milost Božja u kojoj stojite.
13 Pozdravlja vas Crkva s vama izabrana u Babilonu i Marko sin moj.
14 Pozdravite jedan drugoga celivom ljubavi. Mir vama svima u Isusu Kristu!
DRUGA POSLANICA PETROVA
LB) Druga Petrova glava 1

1 Simon Petar, služitelj i apostol Isusa Krista onima koji su primili u deo veru jednako
dragocenu kao što je naša po pravdi Boga našega i Spasitelja Isusa Krista:
2 Da vam se umnoži milost i mir poznavanjem Boga i Isusa Krista, Gospoda našega!
3 Kako nam je božanstvena sila njegova darovala sve stvari koje trebaju životu i
pobožnosti, poznanjem onoga koji nas pozva slavom svojom i krepošću svojom,
4 kroz koje nam se daju najveća i najdragocenija obećanja, da preko njih i vi dobijete deo
u Božjoj prirodi, izbegavajući pokvarenost svetskih želja,
5 to i vi uložite sve napore da dodate veri svojoj krepost, a kreposti razum,
6 a razumu uzdržljivost, a uzdržljivosti strpljenje, a strpljenju pobožnost,
7 a pobožnosti bratoljublje, a bratoljublju ljubav;
8 jer ako to postoji i obiluje u vama, nećete biti leni ni besplodni u poznavanju Gospoda
našega Isusa Krista.
9 A ko toga nema, taj je slep, rukama napouzdano pipka, i ne brine se za očišćenje od
starih svojih greha.
10 Zato, braćo, postarajte se da što više utvrdite svoje zvanje i svoj poziv, jer čineći tako
nećete pokliznuti;
11 jer će vam se tako bogato spremiti ulazak u večno kraljevstvo Gospoda našega i
Spasitelja Isusa Krista.
12 Zato neću prestati da vam to jednako napominjem, i ako to znate i utvrđeni ste u ovoj
istini.
13 Jer mislim da mi je dužnost, dokle sam god u ovome šatoru, da vas budim
opominjanjem,
14 znajući da ću uskoro taj svoj šator odbaciti, kao što mi kaza i Gospod naš Isus Krist.
15 A trudiću se svakojako da se i po rastanku mome možete ovoga opominjati.
16 Jer vam ne pokazasmo sile i pojavljenja Gospoda našega Isusa Krista po vešto
izmišljenim pričama, nego kao oni koji smo sami videli veličanstvo njegovo.
17 Jer on primi od Boga Oca čast i slavu kad dođe k njemu glas: “Ovo je sin moj ljubljeni, u
kome je moje blagoslovljenje.”
18 I taj glas mi čusmo da dođe s neba kad bejasmo s njim na Svetoj Gori.
19 I zato nam je još pouzdanija riječ proroka, i vi dobro činite što pazite na nju kao na
svetiljku koja svetli u tamnome mestu dokle dan ne osvane i Danica zvezda se ne rodi u
srcima vašim,
20 znajući pre svega da ni jedno proroštvo Pisma ne može svaki po sebi kazivati,
21 jer nije nikad proroštvo doneto voljom nekog čoveka, nego su progovorili sveti Božji
ljudi pokrenuti Duhom Svetim.

1 Bilo je lažnih proroka u narodu, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, koji će uvesti
pogubne skte, i odričući se gospodara koji ih iskupi, dovodiće na sebe naglu pogibao.
2 Mnogi će poći za njihovim razvratom, i grditiće se put istine s njih,
3 i u lakomostvu svome loviće vas pretvornim riječima, oni, kojima se sud odavna sprema,
i čija propast ne drema.
4 Jer kad Bog ne poštede anđela koji sagrešiše, nego ih baci u bezdan i metnu u okove
mraka, i zadrža ih za sud,
5 i prvoga sveta ne poštedi, nego sačuva Noja, propovednika pravde, i s njim još samo
sedmoricu i navede potop na svet bezdušnika,
6 i gradove Sodom i Gomor osudi da se razvale i spale, postavivši ih za primer budućim
bezdušnicima,
7 i izbavi pravednoga Lota, koga ucveliše ti razuzdani ljudi razvratom svojim,
8 (jer živeći taj pravednik među njima, danomice mučaše pravednu dušu svoju gledajući i
slušajući njihova bezakona dela),
9 to zna Bog pobožne izbavljati od napasti, a nepravednike zadržati da se osude u dan
suđenja,
10 a osobito one koji se povode za nečistim žudnjama puti i ne poštuju vlasti. Drski i
bestidni, ne dršću huleći na dostojanstva,
11 dok anđeli, i ako veći od njih, i po sili i po moći, ne izgovaraju pred Gospodom hulnoga
suda na njih.
12 Ali oni, kao nerazumne životinje, rođene i stvorene da se hvataju i kolju, hule na ono
što ne razumeju, i tako će u samoj svojoj pogibli propasti,
13 primajući platu nepravde svoje. Oni nalaze slast u bekrijanju po belome danu; sramotni
i pokvareni, uživaju u svojim podvalama, časteći se i u vašemu društvu.
14 Oči su im pune preljubočinstva i nezasite greha; - prelašćuju nestalne duše; - srce im je
lakomostvu naučeno; - deca su prokletstva.
15 Ostavivši pravi put, zađoše putem Valama sina Vosorova, kome omile plata nepravde;
16 ali o bi pokaran za svoj prestup: magarica nema, progovorivši glasom ljudskim, ustavi
bezumlje prorokovo.
17 Takvi su ljudi bezvodni izvori, oblaci magle koje vetrovi gone, i njima je određen mrak
večne tame.
18 Praznim i naduvenim riječima, i žudnjama puti i porocima mame one koji jedva
izbegoše ljudima koji su zastranili,
19 obećavajući im slobodu, a sami su robovi pogibli; jer koga ko nadvlada, onaj mu i
robuje.
20 Jer ako odbegnu od nečistote sveta, poznavanjem Gospoda i Spasitelja našega Isusa
Krista, pa se opet zapletu u njih i budu nadvladani, bude im poslednje stanje gore od
prvašnjega.
21 Jer bi im bolje bilo da nisu ni poznali puta pravde, nego li kad ga poznaše da vrate
natrag od svete zapovesti koja im je predana.
22 Jer im se dogodi po istinitoj poslovici: “Pas se povrati na svoju bljuvotinu,” i: “Okupana
se svinja opet izvali u blato.”

Pet 1 Evo vam, ljubljeni, već pišem drugu poslanicu, kojom nastojim da napominjanjem
budim vaš čisti razum,
2 da se opominjete riječi koje su unapred objavili sveti proroci, i zapovesti Gospoda i
Spasitelja, koje su vam predali vaši apostoli,
3 znajući pre svega da će se u poslednje dane pojaviti se rugači koji će živeti po svojim
strastima
4 i govoriti: “Gdje je obećanje pojavljenja njegova?; jer od kad oci pomreše, sve stoji kao
od početka stvorenja.”
5 Oni hoće da neznaju da su nebesa još pre, rečju Božjom, postajala kao i zemlja izvučena
iz vode i sastavljena s vodom,
6 i da po tome tadašnji svet bi vodom potopljen i pogibe;
7 dočim su sadašnja nebesa i zemlja tom istom Rečju zadržana, i čuvaju se za oganj, za dan
suđenja i pogibli bezdušnih ljudi.
8 Ali ovo jedno da vam ne bude nepoznato, ljubljeni: da je jedan dan pred Gospodom kao
tisuća godina, a tisuća godina kao jedan dan.
9 Ne docni Gospod s obećanjem, kao što neki misle da docni; nego vas trpi, jer neće da ko
pogine, nego se svi da dođu na pokajanje.
10 Ali će doći dan Gospodnji kao lupež, i u taj dan će nebesa s hukom proći i zažareni će
stije da se raspadnu, i zemlja i sva dela na njoj sagoreće.
11 I kako, dakle, sve to treba da se raspadne, koliko li vama ne treba biti u svetom
življenju i u pobožnosti,
12 čekajući i želeći da bude što skorije pojavljenje Božjega dana, u koji će se zapaljena
nebesa raščiniti i zažareni elementi rastopiti?
13 Ali mi očekujemo po obećanju njegovu novo nebo i novu zemlju u kojoj će praveda
nastavati.
14 Zato, ljubljeni, čekajući sve to, starajte se da vas on nađe čiste i prave u miru.
15 I verujte da je trpljenje Gospoda našega spasenje vaše, kao što vam i ljubljeni naš brat
Pavle, po danoj mu mudrosti, pisa.
16 To on čini u svim svojim poslanicama u kojima govori o tim stvarima, u kojima su i
neke tačke koje se teško razumeju, a čiji smisao nenaučeni i neutvrđeni izvrću kao što
izvrću i smisao ostalih pisama, na svoju pogibao.
17 A vi, ljubljeni, znajući to unapred, čuvajte se da prevarom bezdušnika ne budete
zavedeni, i ne otpadnete od svoje čvrstine;
18 nego napredujte u milosti i u poznanju Gospoda našega i Spasitelja Isusa Krista. Njemu
slava sad i u dan večnosti! Amen!
PRVA POSLANICA IVANOVA
LB) Prva Ivanova glava 1

1 Što bijaše iz početka, što čusmo, što videsmo očima svojim, što razmotrismo, i ruke naše
opipaše o Riječi života,
2 (i život se javi, i videsmo, i svedočimo, i javljamo vam život večni, koji bijaše u Ocu i javi
se nama)
3 što videsmo i čusmo, to javljamo vama, da i vi s nama imate zajednicu, a naša je
zajednica s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom.
4 I mi ovo pišemo da radost naša bude potpuna.
5 Vest koju od njega primismo i koju vama javljamo, ta je da je Bog svetlost, i da tame u
njemu nema nikakve.
6 Ako rečemo da imamo zajednicu s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne postupamo po
istini.
7 Ali ako u svetlosti hodimo, kao što je on sam u svetlosti, imamo zajednicu među sobom i
krv Isusa, Sina njegova, očišćava nas od svakoga greha.
8 Ako rečemo da greha nemamo, sebe varamo, i istine nema u nama.
9 Ako ispovedamo grehe svoje, veran je on i pravedan da nam oprosti grehe naše, i očisti
nas od svake nepravde.
10 Ako rečemo da ne sagrešismo, pravimo ga lašom, i riječ njegova nije u nama.

Dečice moja! Ovo vam pišem da ne grešite. A ako neko sagreši, imamo branitelja kod Oca,
Isusa Krista pravednika.
2 On je sam žrtva okajanja greha naših, i ne samo naših, nego i celoga sveta.
3 Ako zapovesti njegove držimo, po tome razumemo da ga poznasmo.
4 Ko govori: “Poznajem ga”, i zapovesti njegovih ne drži, laža je i u njemu nema istine;
5 a ko drži riječ njegovu, u njemu je zaista ljubav Božja savršena; i po tome poznajemo da
smo u njemu.
6 Ko govori da u njemu stoji, taj treba tako da hodi, kao što je on hodio.
7 Ljubljeni! Ne pišem vam nove zapovesti, nego zapovest staru, koju imaste od početka. Ta
zapovest stara jeste riječ koju čuste.
8 Ali vam ipak novu zapovest pišem, koja je istinita i u njemu i u vama, jer tama prolazi i
prava se svetlost već pojavljuje.
9 Ko govori da je u svetlosti, a mrzi na svog brata, još je u tami.
10 Ko ljubi brata svoga, u svetlosti živi i u njemu nema spoticanja.
11 Ali ko mrzi na svog brata, u tami je, u tami hodi, i ne zna kuda ide, jer tama zaslepi oči
njegove.
12 Pišem vam, dečice, da su vam oprošteni gresi, imena njegova radi.
13 Pišem vam, oci, jer poznaste onoga koji je od početka. Pišem vam, mladići, jer
nadvladaste lukavoga. Pisah vam, deco, jer poznaste Oca.
14 Pisah vam, oci, jer poznaste onoga koji je od početka. Pisah vam, mladići, jer ste jaki, i
riječ Božja u vama prebiva, i nadvladaste lukavoga.
15 Ne ljubite svet, ni što je u svetu. Ako ko ljubi svet, nema ljubavi Očine u njemu.
16 Jer sve što je na svetu, putene žudnje, žudnje očiju i bes života, nije od Oca, nego je od
ovoga sveta.
17 A svet prolazi, i sa njim i žudnje njegove; ali onaj koji volju Božju čini ostaje do veka.
18 Deco, poslednji je čas, i kao što čuste da će doći antihrist, ima i sad mnogo antihrista.
Po tome poznajemo da je poslednji čas.
19 Iz naše sredine iziđoše, ali ne bijahu naši. Jer kad bi bili naši, ostali bi s nama. Ali oni
iziđoše, da se objavi da nisu naši.
20 A vi imate pomazanje onoga koji je svet i svi imate poznanje.
21 Ne pisah vam zato što ne znate istinu, nego zato što je znate, i što nikakva od istine ne
dolazi.
22 Ko je lažljivac, ako to ne onaj koji tvrdi da Isus ne Krist? To je antihrist, koji odriče Oca
i Sina.
23 Ko god odriče Sina, ni Oca nema, a ko prepoznaje Sina, ima i Oca.
24 Ono dakle što čuste iz početka, u vama neka stoji. Ako u vama ostane ono što čuste iz
početka, i vi ćete ostati u Sinu i u Ocu.
25 A obećanje koje nam on učini, to je život večni.
26 Ovo vam pisah u pogledu onih koji vas zavode.
27 I vi pomazanje koje primiste od njega, ono u vama stoji, i ne trebujete da vas ko uči,
nego kako vas to pomazanje samo u svemu uči, i istinito je i nije laž, ostanite u njemu po
nauci koju vam ono daje.
28 I sad, dečice, ostanite u njemu, da imamo pouzdanje kad se on pojavi, i da se ne
zbunimo o njegovu pojavljivanju i ne ostanemo daleko od njega.
29 Ako znate da je on pravednik, poznajte da je svaki koji pravdu čini, od njega rođen.

1 Vidite kakvu nam je ljubav dao Otac, da se deca Božja nazovemo. I mi to i jesmo. Ako nas
svet ne poznaje, to je što ni njega ne pozna.
2 Ljubljeni, sad smo deca Božja, i još se ne pokaza što ćemo biti. Ali znamo da kad se on
pokaže, bićemo slični njemu, jer ćemo ga videti kao što jest,
3 i svaki koji tu nadu u njega ima, čisti se, kao i on što je čist.
4 Svaki koji čini greh prekrši zakon, i prekršenje zakona greh je.
5 A vi znate da se Isus javi da oduzme grehe, i da greha u njemu nema.
6 Ko god u njemu stoji ne greši. Ko god greši, ne vidi ga niti ga pozna.
7 Dečice, niko da vas ne zavede. Ko pravdu tvori, pravednik je, kao i on što je pravedan.
8 Ko počini greh od đavola je, jer đavo greši od početka. Sin se Božji zato javi da uništi
dela đavolja.
9 Ko je god rođen od Boga, ne čini greha, jer je seme Božje u njemu, i ne može grešiti, jer
je rođen od Boga.
10 Po tome se poznaju deca Božja i deca đavolja: ko god ne radi po pravdi nije od Boga,
kao što nije ni onaj koji brata svoga ne ljubi.
11 Jer što vam se kaza i što iz početka čuste, to je da treba da ljubimo jedan drugoga,
12 i da ne budemo kao Kain, koji bijaše od lukavoga, i koji ubi bratasvoga. I zašto ga ubi?
Jer dela njegova bejahu zla, a brata mu pravedna.
13 Ne čudite se, braćo moja, ako svet mrzi na vas.
14 Mi znamo da pređosmo iz smrti u život, jer ljubimo braću. Ko ne ljubi, u smrti ostaje.
15 Svaki koji mrzi brata svoga krvnik je, a vi znate da ni jedan krvnik nema u sebi večnoga
života.
16 Po tome poznasmo ljubav, što on za nas život svoj dade, a i mi smo dužni život dati za
braću.
17 Ko dakle ima bogatstva ovoga sveta i vidi brata svoga u nevolji i zatvori srce svoje od
njega, kako ljubav Božja stoji u njemu?
18 Dečice moja, da ne ljubimo rečju ni jezikom, nego delom i istinom.
19 Po tome poznaćemo da smo od istine, i pred njim ćemo srca svoja umiriti.
20 Jer ako nas osudi srce naše, Bog je veći od srca našega i zna sve.
2Ljubljeni, ako nas srce naše ne osudi, pouzdanje imamo pred Bogom,
22 i što god zaištemo, primamo od njega, jer držimo zapovesti njegovi i činimo što je
njemu ugodno.
23 I to je zapovest njegova: da u ime Sina njegova Isusa Krista, i da ljubimo jedan drugoga
po zapovesti koju nam je dao.
24 Ko drži zapovesti njegove, u Bogu stoji i Bog u njemu; i mi poznajemo da on u nama
stoji po Duhu što nam je dao.

1 Ljubljeni! Ne verujte svakome duhu, nego ispitujte duhove da poznate jesu li od Boga,
jer mnogi lažni proroci iziđoše na svet.
2 Po ovome poznajete Duha Božjega: Svaki duh koji priznaje Isusa Krista, koji je u puti
došao, od Boga je,
3 a svaki duh koji ne priznaje Isusa, nije od Boga, i on je antihristov, za čiji dolazak čuste, i
sad je već na svetu.
4 Vi ste od Boga, dečice, i pobediste ih, jer je veći onaj koji je u vama, nego onaj koji je u
svetu.
5 Oni su od sveta, i zato govore prema svetu i svet ih sluša.
6 Mi smo od Boga. Ko poznaje Gospoda, sluša nas. Po tome poznajemo duha istine i duha
zablude.
7 Ljubljeni! Ljubimo jedan drugoga, jer je ljubav od Boga, i svaki koji ima ljubav, od Boga
je rođen i poznaje Boga;
8 a ko nema ljubavi, taj ne pozna Boga. Jer je Bog ljubav.
9 Po tome se pokaza ljubav Božja k nama što Bog Sina svoga jedinorođenoga posla na svet
da živimo po njemu.
10 U tome je ljubav: ne kao da mi ljubismo Boga, nego da je on nas ljubio i poslao Sina
svoga kao žrtvu okajanja greha naših.
11 Ljubljeni! Kad je Bog toliko nas ljubio, dužni smo i mi ljubiti jedan drugoga.
12 Boga nije niko nikad video; ako imamo ljubav među sobom, Bog u nama stoji, i ljubav je
njegova savršena u nama.
13 Po tome poznajemo da u njemu stojimo, i on u nama, što nam je dao Duha svoga.
14 I mi videsmo i svedočismo da Otac posla Sina kao Spasitelja sveta.
15 Ko prizna da je Isus Sin Božji, Bog u njemu stoji i on u Bogu.
16 I mi poznasmo ljubav koju Bog ima k nama, i verovasmo u nju. Bog je ljubav, i ko stoji u
ljubavi, u Bogu stoji i Bog u njemu stoji.
17 Takav je on i takvi smo i mi u svetu; time se ljubav u nama usavršuje, da imamo
pouzdanje u dan suđenja.
18 U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah previđa kaznu, a ko
se boji, nije savršen u ljubavi.
19 A mi imamo ljubav u njemu, jer on najpre pokaza ljubav svoju k nama.
20 Ako ko reče: “Ja ljubim Boga”, a mrzi na brata svoga, laža je, jer tko ne ljubi brata
svoga, koga vidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi?
21 I ovu zapovest imamo od njega: Ko Boga ljubi, da ljubi i brata svoga.

1 Ko god veruje da Isus jeste Krist, od Boga je rođen, i ko god ljubi onoga koji ga je rodio,
ljubi onoga koji je rođen od njega.
2 Po tome znamo da ljubimo decu Božju, kad Boga ljubimo i njegove zapovesti
ispunjujemo.
3 Jer ljubav prema Bogu u tome je da zapovesti njegove držimo. A zapovesti njegove nisu
teške.
4 Jer svaki koji je rođen od Boga pobjeđuje svet, a pobeda koja pobedi svet to je vera naša.
5 Ko je koji svet pobedi, osim onoga koji veruje da je Isus Sin Božji?
6 On je, Isus Krist, koji dođe vodom i krvlju i Duhom; ne samo vodom, nego vodom i
krvlju; i Duh je koji svedoči, jer je Duh istina.
7 Jer je troje što svedoči: Duh, voda i krv;
8 i ovo je troje složno.
9 Kad primamo svedočanstvo čovečje, svedočanstvo je Božje veće, a Božje je svedočanstvo
koje svedoči za Sina njegova.
10 Ko veruje u Sina Božjega ima to svedočanstvo u sebi. Ko ne veruje Bogu, načinio ga je
lažom, jer ne verova svedočanstvu koje svedoči Bog za Sina svoga.
11 I to svedočanstvo je u ovome: da nam je Bog dao život večni, i da je ovaj život u Sinu
njegovom.
12 Ko ima Sina, ima život; ko nema Sina Božjega, nema života.
13 Ovo pisah vama, da znate da imate život večni vi koji verujete u ime Sina Božjega.
14 I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: da ako što molimo, po volji njegovoj usliši nas.
15 I kad znamo da nam usliši molitve naše, znamo da će nam dati što ištemo u njega.
16 Ako ko vidi brata svoga da počinja greh koji ne vodi smrti, neka moli, i daće se život
onima koji ne greše smrtno. Ima i greh smrtni; za taj ne govorim da moli.
17 Svaka je nepravda greh, a ima greha koji ne vodi smrti.
18 Znamo da ni jedan koji je rođen od Boga ne greši, nego koji je rođen od Boga čuva se, i
lukavi ga ne dohvata.
19 Mi znamo da smo od Boga i da je sav svet pod vlašći lukavoga.
20 A znamo da Sin Božji dođe i dade nam razum da poznamo Boga istinitoga, i da budemo
u istinitom Sinu njegovom Isusu Kristu. On je koji je istiniti Bog i život večni.
21 Dečice, čuvajte se idola.
DRUGA POSLANICA IVANOVA
LB) Druga Poslanica Ivanova

1 Starešina izabranoj gospođi i deci njezinoj, koju ja ljubim u istini, (i ne samo ja, nego svi
koji poznaše istinu),
2 zbog istine koja u nama stoji i biće s nama do veka:
3 Da bude s vama milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od Gospoda Isusa Krista, Sina Očina
u istini i u ljubavi!
4 Obradovah se mnogo što nađoh neke od tvoje dece koji hode u istini, kao što primismo
zapovest od Oca.
5 I sad, molim te, gospođo, ne kao dajući ti novu zapovest, nego onu koju imamo iz
početka, da imamo ljubav među sobom.
6 I ljubav je u tome da živimo po zapovestima njegovim. Ovo je zapovest po kojoj treba da
živite, kao što to naučiste iz početka.
7 Jer iziđoše na svet mnoge varalice, koji ne priznaju da je Isus Krist u puti došao. Ko je
takav, on je varalica i antihrist.
8 Cuvajte se, da ne izgubite plod rada svoga, nego da primite celu nagradu.
9 Ko god dalje ide i ne stoji u nauci Kristovoj, taj nema Boga, a ko stoji u toj nauci taj ima i
Oca i Sina.
10 Ako ko dolazi k vama i ove nauke ne donosi, ne primajte ga u kuću, i ne pozdravljajte
ga,
11 jer ko ga pozdravi, saučestvuje u njegovim zlim delima.
12 I ako imam mnogo da vam pišem, ne htedoh to učiniti hartijom i mastilom, jer se
nadam da ću doći k vama i usmeno s vama govoriti, da radost vaša bude potpuna.
13 Pozdravljaju te deca tvoje sestre izabrane.
TREĆA POSLANICA IVANOVA
LB) Treča Ivanova

1 Starešina, Gaju ljubljenome, koga ja ljubim u istini. i hvali Dimitrija - Pozdravi
2 Ljubljeni! Želim ti da ti u svemu bude dobro, i da budeš zdrav, kao što je tvojoj duši
dobro.
3 Mnogo se obradovah kad dođoše braća i posvedočiše tvoju istinu, kako ti živiš u istini.
4 Nemam veće radosti od ove, da čujem da moja deca u istini hode.
5 Ljubljeni! Verno radiš što činiš braći, pa i stranoj,
6 koja posvedočiše za tvoju ljubav pred Crkvom, i dobro ćeš učiniti ako ih opremiš kao što
treba pred Bogom.
7 Jer imena njegova radi pođoše oni na put ne primivši ništa od paganaca.
8 Mi smo dakle dužni primati takve, da s njima zajedno na istini radimo.
9 Ja sam pisao nešto Crkvi, ali Diotref, koji voli da drži starešinstvo među njima, ne prima
nas.
10 Zato ako dođem, spomenuću dela koja čini, ružeći nas zlim riječima. I nije mu to dosta,
nego sam braću ne prima, i zabranjuje to i onima koji bi hteli da ih primaju, i izgoni ih iz
Crkve.
11 Ljubljeni, ne ugledaj se na zlo, nego na dobro. Ko dobro čini od Boga je, a ko zlo čini ne
vidi Boga.
12 Za Dimitrija svi dobro svedočiše, i sama istina. A i mi mu svedočimo, i ti znaš da je
svedočanstvo naše istinito.
13 Mnogo bih imao da ti pišem, ali neću to mastilom i perom da ti učinim,
14 nego se nadam da ću te uskoro videti i usmeno s tobom govoriti.
15 Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje, svakoga napose.
POSLANICA JUDINA
LB) Judina
1 Juda, sluga Isusa Krista i brat Jakovljev, pozvanima posvećenima, ljubljenima od Boga
Oca i čuvanima za Isusa Krista.
2 Milosrđe, mir i ljubav neka vam se umnoži!
3 Ljubljeni! Kako sam živo želeo da vam pišem o našem zajedničkom spasenju, osetio sam
potrebu da to činim, da bih vas ohrabrio u borbi za veru koja je jedanput za uvek predana
svetima.
4 Jer se uvukoše među vas neki ljudi čija je osuda odavna napisana; bezdušnici, koji milost
Boga našega pretvaraju u razuzdanost, i odriču se jedinoga gospodara i Gospoda našega
Isusa Krista.
5 Ali ću napomenuti vama, koji to već znate, da Gospod koji izbavi narod iz zemlje
egipatske, pogubi zatim one koji ne verovaše;
6 i anđele koji ne očuvaše svog dostojanstva, nego ostaviše svoj stan, zadrža u okovima
mraka za sud velikoga dana,
7 i da su Sodom i Gomor i okolni gradovi, koji se kao i oni podaše bludu i protuprirodnim
porocima, postavljeni za primer, trpeći kaznu večnoga ognja.
8 Svrh svega toga i ovi sanjaoci pogane svoje telo, ne poštujući vlasti i hule na veličanstva.
9 A Mihailo arhanđel, kad se prepiraše s đavlom za Mojsijevo telo, ne smedijaše da
izgovori sud proklinjanja, nego reče: Gospod neka te kazni!
10 A ovi hule na ono što ne znaju, i raspadaju se u onome što kao životinje po prirodi
znaju.
11 Teško njima! Jer putem Kainovim pođoše, s lakomostva svoga za platu u zabludu
Valamovu upadoše, i bunom Korejevom sebe izgubiše.
12 To su oni što pogane vašu bratsku trpezu, jedući s vama bez stida i gojeći se. To su
bezvodni oblaci koje vetrovi nose, jesenska drveta nerodna, koja su dvaput umrla, iz
korena iščupana,
13 besni valovi morski, koji izbacuju penu svoje sramote, zalutale zvezde, kojima je
spremljen mrak večne tame.
14 Ali i za njih prorokova Enoh, sedmi od Adama, govoreći: “Gle, dođe Gospod sa svetim
miriadama svojim,
15 da izvrši sud nad svima, i da traži račun od svih bezdušnika za sva bezdušna dela
njihova, i za sve ružne riječi koje bezdušni grešnici izgovoriše na njega.”
16 To su ljudi koji mrmljaju, koji se tuže na sudbinu svoju, koji po strastima svojim žive, u
čijim su ustima ohole riječi, i koji se za korist udvaraju.
17 A vi, ljubljeni, spominjite se riječi koje unapred kazaše apostoli Gospoda našega Isusa
Krista.
18 Jer vam kazaše da će se u poslednje vreme nastati rugači, koji će hoditi po svojim
poganim strastima.
19 To su oni što razdore izazivaju, ljudi strastveni i koji Duha nemaju.
20 A vi, ljubljeni, krepite se svojom svetom verom, i molite se Duhom Svetim,
21 i sami sebe održite u ljubavi Božjoj, očekujući milosrđe Gospoda našega Isusa Krista za
život večni.
22 Pokarajte jedne, one koji se prepiru,
23 izbavljajte druge, i spasavajte ih od ognja, a opet prema drugima imajte i samilost i
strah, mrzeći i na haljinu okaljanu od puti.
24 A onome koji vas može sačuvati bez greha i bez mane, i postaviti vas prave pred slavom
svojm u radosti,
25 jedinome Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu, Gospodu našemu, slava i
veličanstvo, moć i vlast pre sviju vekova i sad i na sve vekove! Amen!
OTKRIVENJE ISUSA KRISTA PO IVANU
LB) Otkrivenje glava 1

1 Otrivenje Isusa Krista, koje dade njemu Bog da pokaže služiteljima svojim šta će uskoro
da se zbude, i pokaza po poslanome anđelu svome, služitelju svome Ivanu,
2 koji potvrdi riječ Božju i svedočanstvo Isusa Krista i sve što vide.
3 Blago onome koji čita i onima koji slušaju riječ proroštva i drže što je napisano u njemu!
Jer je vreme blizu.
4 Ivan na sedam Crkva koje su u Aziji: Milost vama i mir od onoga koji jest, i koji bijaše, i
koji dolazi, i od sedam duhova koji su pred prestolom njegovim,
5 i od Isusa Krista koji je svedok verni i prvorođeni iz mrtvih, i knez nad kraljevima
zemaljskim! A onome koji nas ljubi, i opra nas od greha naših krvlju svojom,
6 i učini od nas kraljevstvo, sveštenike Bogu Ocu svojemu, njemu slava i vlast u vekove
vekova! Amen!
7 Evo ga, dolazi s oblacima. I videće ga svako oko, i oni koji ga probodoše; i zajaukaće zbog
njega sva plemena na zemlji. Da! Amen!
8 Ja sam Alfa i Omega, govori Gospod koji jest, i koji bijaše, i koji dolazi, Svemoćni. i
pošalje knjige sedam Crkava u Aziji
9 Ja Ivan, brat vaš i drug u trpljenju, u kraljevstvu i u postojanosti u Isusu, bejah na ostrvu
koje se zove Patmos, za riječ Božju i za svedočanstvo Isusovo.
10 Bejah u duhu u dan Gospodnji, i čuh za sobom glas silan, kao zvuk trube, koji reče:
11 Što vidiš napiši u knjigu i pošlji Crkvama u Efes, u Smirnu, u Pergam, u Tijatiru, u Sard,
u Filadelfiju i u Laodikiju.
12 Obazreh se da vidim čiji bijaše glas koji govoraše sa mnom, i obazrevši se videh sedam
svećnjaka zlatnih,
13 i usred sedam svećnjaka nekoga koji izgledaše kao sin čovečji, obučena u dugačku
haljinu i opasana po prsima pojasom zlatnim.
14 Glava njegova i kosa bijahu bele kao bela vuna, kao sneg; oči njegove kao plamen
ognjeni,
15 noge kao bakar usjali, kad se zažari u peći, a glas njegov bijaše kao huka voda velikih.
16 U desnoj ruci držaše sedam zvezda; iz usta njegovih izlazaše mač s obe strane oštar, a
lice njegovo bijaše kao sunce kad se sija u sili svojoj.
17 Kad ga videh padoh kao mrtav pred nogama njegovim. On metnu desnicu svoju na me,
govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Poslednji,
18 i Živi. Bejah mrtav i evo sam živ na vekove vekova. Ja držim ključeve od smrti i od
predela mrtvih.
19 Napiši dakle šta si video i šta je, i šta će posle biti,
20 tajnu sedam zvezda koje si video u desnici mojoj i sedam svećnjaka zlatnih. Sedam
zvezda jesu anđeli sedam Crkava, a sedam svećnjaka jesu sedam Crkava.

1 Anđelu Efeske Crkve napiši: Evo što govori onaj koji drži sedam zvezda u desnici svojoj i
ide posred sedam svećnjaka zlatnih:
2 Znam dela tvoja i trud tvoj i trpljenje tvoje. Znam da ne možeš zločeste snositi, i da si
okušao one koji govore da su apostoli, a nisu, i našao si ih lažne,
3 i da imaš ustalaštva i da si trudio za ime moje, i da nisi sustao.
4 Ali što imam protiv tebe to je da si napustio prvu ljubav svoju.
5 Opomeni se dakle odakle si ispao, pokaj se, i prva dela čini. Ako li tako ne učiniš, doći ću
ti uskoro i dignuću svećnjak tvoj s mesta njegova.
6 Ali to ti je dobro što mrziš na dela Nikolinaca, (Sekta koja se bijaše pojavila u Maloj Aziji
i u Siriji u prvom veku posle Krista.) na koja i ja mrzim.
7 Ko ima uši neka čuje šta govori Duh Crkvama: Koji pobedi, daću mu da jede od drveta
života koje je u raju Božjemu.
8 Anđelu Smirnske Crkve napiši: Evo šta govori Prvi i Poslednji, koji bijaše mrtav i koji se
povrati životu:
9 Znam muke tvoje i siromaštvo tvoje (a ipak si bogat), i klevete onih koji govore da su
Judeji, a nisu, nego su sotonina sinagoga.
10 Ne boj se što ćeš muke imati. Gle, đavo će neke od vas metati u tamnicu, da se iskušate,
i imaćete nevolju za deset dana. Budi veran do same smrti, i daću ti venac života.
11 Ko ima uši da čuje, neka čuje šta govori Duh Crkvama: Koji pobedi neće drugu smrt
pretrpeti.
12 Anđelu Pergamske Crkve napiši: Evo što govori onaj što ima mač s obe strane oštar;
13 Znam prebivalište tvoje, znam da je ondje presto sotonin. Ti držiš ime moje, i nisi se
odrekao vere moje ni u dan Antipa, vernog svedoka moga, koji je ubijen kod vas, ondje
gdje sotona prebiva.
14 Ali krivo mi je nešto na tebe što imaš tu neke koji drže nauku Valama, koji učaše
Valaka da metne kamen spoticanja pred sinove Izraelove, da bi jeli žrtve idolske i da se
podaju bludu.
15 Tako imaš i neke od onih koji drže nauku Nikolinaca.
16 Pokaj se dakle, inače ću doći uskoro i vojevaću na njih mačem usta svojih.
17 Ko ima uši da čuje, neka čuje šta govori Duh Crkvama: Koji pobedi, daću mu da jede
mane sakrivene, i daću mu kamen beo, i na kamenu novo ime napisano, koje niko ne zna,
osim onoga koji ga primi.
18 Anđelu Tijatirske Crkve napiši: Evo šta govori Sin Božji, koji ima oči kao plamen
ognjeni, i noge kao usjali bakar.
19 Znam dela tvoja, i ljubav, i veru, i službu tvoju vernu, i istrajnost tvoju, i poslednja dela
tvoja, mnogobrojnija od prvih.
20 Ali što imam protiv tebe to je što dopuštaš ženi Jezavelji, koja se naziva proročica, da
uči i da zavodi sluge moje da se podaju razvratu i da jedu žrtve idolske.
21 Ja joj dadoh vreme da se pokaje, ali se ona neće da se pokaje od razvrata svoga.
22 Evo je mećem na odar, i poslaću velike muke na one koji čine preljubu sa njom, ako se
ne pokaju od dela svojih.
23 I decu njezinu učiniću da pomru od smrti, i poznaće sve Crkve da sam ja onaj koji
ispituje bubrege i srca, i daću vam svakome po delima vašim.
24 A vama i ostalima koji su u Tijatiru, koji nemaju ove nauke, i koji ne poznaju dubina,
kao što ih oni zovu, govorim: Neću metnuti na vas drugoga bremena,
25 ali ono koje imate, držite dokle dođem.
26 Koji pobedi i održi dela moja do kraja daću mu vlast nad narodima.
27 I pašće ih gvozdenom palicom, i razbiće ih kao lonce zemljane, kao i ja što primih vlast
od Oca svoga.
28 I daću mu zvezdu Danicu.
29 Ko ima uši da čuje, neka čuje šta govori Duh Crkvama.

1 Anđelu Sardske Crkve napiši: Evo što govori onaj što ima sedam Duhova Božjih i sedam
zvezda: Znam dela tvoja, znam da imaš ime da si živ, a mrtav si.
2 Bdi, i utvrđuj ostale koji su blizu smrti, jer ne nađoh dela tvoja savršena pred Bogom
svojim.
3 Opominji se dakle kako si primio i kako si čuo, i to drži, i pokaj se. Ako li ne prebdiš, doći
ću na tebe kao lupež, i nećeš znati u koji ću čas na tebe doći.
4 Ali ti imaš nekoliko ljudi u Sardu koji ne opoganiše svojih haljina; oni će sa mnom u
belim haljinama ići, jer su dostojni.
5 Koji pobedi on će se obući u haljine bele, i ja neću brisati imena njegova iz knjige života,
i priznaću ime njegovo pred Ocem svojim i pred anđelima njegovim.
6 Ko ima uši neka čuje šta govori Duh Crkvama.
7 Anđelu Filadelfijskoj Crkve napiši: Evo šta govori Sveti, istiniti, koji ima ključ Davidov,
koji otvara i niko neće zatvoriti, koji zatvara i niko neće otvoriti:
8 Znam dela tvoja. Gle, za ono što imaš malo snage i držao si moju riječ, i nisi se odrekao
imena moga, stavio sam preda te otvorena vrata, koja niko ne može zatvoriti.
9 Evo ti dajem one iz sotonine sinagoge, koji govore da su Judeji, a nisu, nego lažu. Evo ću
učiniti da dođu i da se poklone pred nogama tvojim, i da poznaju da sam te ljubio.
10 Što si održao riječ ustrajanja u meni, i ja ću tebe sačuvati od časa iskušenja koji će doći
na vasioni svet, da iskuša one koji prebivaju na zemlji.
11 Evo ću doći brzo. Drži što imaš, da niko ne uzme venca tvoga.
12 Koji pobedi, učiniću ga stubom u hramu Boga svoga, i više neće izlaziti iz njega, i
napisaću na njemu ime Boga svoga, i ime grada Boga svoga, novoga Jerusalima, koji silazi
s neba od Boga moga, i ime moje novo.
13 Ko ima uši neka čuje šta govori Duh Crkvama.
14 Anđelu Laodikijske Crkve napiši: Evo šta govori Amen, svedok verni i istiniti, Početak
stvorenja Božjega:
15 Znam dela tvoja. Znam da nisi ni studen ni vreo. Oh da si studen ili vreo!
16 Tako, zato što si mlak, i nisi ni studen ni vreo, izbljuvaću te iz usta svojih.
17 Zato što govoriš: “Bogat sam, i obogatio sam se i ništa ne potrebujem,” i što ne znaš da
si nesrećan i nevoljan i siromašan, i slep, i go,
18 svetujem te da kupiš od mene zlata žeženoga u ognju, da bi se obogatio, i u bele haljine
da se obučeš, da se ne pokaže sramota golotinje tvoje, i masti očinje, da namažeš oči svoje,
da vidiš.
19 Ja koje god ljubim one i karam i kažnjavam. Pazi se dakle, i pokaj se.
20 Evo stojim na vratima i kucam. Ako ko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i
večeraću s njim i on sa mnom.
21 Koji pobedi daću da sedi sa mnom na prestolu mome, kao i ja što pobedih i sedoh s
ocem na presto njegov.
22 Ko ima uši neka čuje što govori Duh Crkvama.

1 Zatim pogledah, i gle, vrata otvorena na nebu, i prvi glas koji čuh kao zvuk trube i koji
meni govoraše, reče: Popni se amo, i pokazaću ti šta će posle biti.
2 I odmah se uznesoh duhom, i gle, na nebu bijaše presto, a na prestolu seđaše neko.
3 Onaj što seđaše izgledaše kao kamen jaspis i sard, a oko prestola bijaše duga koja
izgledaše kao smaragd.
4 Oko prestola bijahu dvadeset i četiri prestola, i na prestolima videh dvadeset i četiri
starešine koji su sedili obučeni u bele haljine, i imahu zlatne krune na glavama svojim.
5 Od prestola izlažahu munje, glasovi i gromovi. Pred prestolomm gorahu sedam žižaka
ognjenih, koji su sedam Duhova Božjih.
6 Pred prestolom bijaše još i stakleno more, kao kristal. Nasred prestola i oko prestola
bijahu četiri živa stvorenja puna očiju spred i pozadi.
7 Prvo živo stvorenje bijaše kao lav, drugo živo stvorenje kao tele, treće živo stvorenje
imaše lice kao čovek, a četvrto živo stvorenje bijaše kao orao koji leti.
8 Svako od četiri živa stvorenja imaše po šest krila, unaokolo i unutra puna očiju. I ona
dan i noć neprestano govore: “Svet, svet, svet Gospod, Bog Svemoćni, koji bijaše, koji jest i
koji dolazi!
9 A kad živa stvorenja daju slavu, čast i hvalu onome koji sedi na prestolu, onome koji živi
na vekove vekova,
10 padaju dvadeset i četiri starešine pred onim što sedi na prestolu, i klanjaju se onome
koji živi na vekove vekova, i meću krune svoje pred presto, govoreći:
11 Dostojan si, Gospode, da primiš slavu čast i moć, jer si ti sve stvari stvorio i po volji
tvojoj one postoje i stvorene su.

1 Zatim videh u desnici onoga koji seđaše na prestolu knjigu napisanu iznutra i spolja,
zapečaćenu sa sedam pečata.
2 I videh anđela silnog koji vikaše jakim glasom: Ko je dostojan da otvori knjigu i da
razlomi pečate njezine?
3 I niko ne mogaše, ni na nebu ni na zemlji, ni pod zemljom, da otvori knjigu i da zagleda
u nju.
4 I ja mnogo plakaš što se ne nađe niko dostojan da otvori i pročita knjigu, ni da zagleda u
nju.
5 Jedan od starešina reče mi: Ne plači, evo pobedi je Lav iz kolena Judina, izdanak
Davidov, da otvori knjigu i razlomi sedam pečata njezinih.
6 I videh usred prestola i usred četiri živa stvorenja, i usred starešina jagnje koje bijaše
kao zaklano. Ono imaše sedam rogova i sedam očiju, koje su sedam duhova Božjih
poslanih po svemu svetu.
7 I ono dođe i uze knjigu iz desnice onoga koji seđaše na prestolu.
8 Kad uze knjigu, četiri živa stvorenja i dvadeset i četiri starešine padoše pred janjetom,
držeći svaki po jednu harfu i zlatne kupe pune tamjana, koje su molitve svetih.
9 I pevahu novu pesmu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu i da otvoriš pečate njezine,
jer si zaklan bio, i iskupio si Bogu krvlju svojom ljude od svakoga kolena i jezika i naroda i
plemena,
10 i učinio si od njih kraljevstvo, sveštenike Bogu našemu, i oni će kraljevati na zemlji.
11 Pogledah, i čuh glas mnogih anđela oko prestola i živih stvorenja i starešina, i bijaše
broj njihov miriade miriada i tisuće tisuća.
12 I oni govorahu silnim glasom: Dostojno je jagnje zaklano da primi moć i bogatstvo,
mudrost i silu, čast, slavu i hvalu.
13 I svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom, i što na moru, i što je u
njima, sve čuh da govore: Onome koji sedi na prestolu i jagnjetu blagoslov i čast, slava i
moć u vekove vekova!
14 I četiri živa stvorenja govorahu: Amen! I dvadeset i četiri starešine padoše i pokloniše
se.

1 Pogledah kad otvori jagnje jedan od sedam pečata, i čuh jedno od četiri živih stvorenja
da reče glasom gromovnim: “Dođi”.
2 Pogledah, i gle, pojavi se konj beo. Onaj koji je jahao na njemu imao je luk, i njemu se
dade venac; i on iziđe kao pobednik i da pobedi.
3 Kad otvori drugi pečat, čuh drugo živo stvorenje da reče: “Dođi”.
4 I iziđe drugi konj, riđ. Onaj koji je jahao na njemu dobi vlast da digne mir sa zemlje, da
se kolju ljudi među sobom, i dade mu se mač veliki.
5 Kad otvori treći pečat, čuh treće živo stvorenje da reče: “Dođi” I pogledah, i gle, pojavi
se konj vran. Onaj koji je jahao na njemu držao je merila u ruci svojoj.
6 I čuh glas između četiri živa stvorenja koji reče: Mera pšenice za dinar, i tri mere ječma
za dinar, a ulja i vina da ne kvariš.
7 Kad otvori četvrti pečat, čuh glas četvrtog živog stvorenja da govori: “Dođi”.
8 I pogledah, i gle pojavi se konj bled. Onome koji je jahao na njemu bijaše ime Smrt, i
Predeo mrtvih iđaše za njima. Njima se dade vlast nad četvrtinom zemlje, da pogube ljude
mačem, glađu, kugom i zverima zemaljskim.
9 Kad otvori peti pečat, videh pod žrtvenikom duše pobijenih za riječ Božju i za
svedočanstvo što bijahu dali.
10 I one povikaše silnim glasom govoreći: Gospodaru sveti i istiniti, dokle još oklevaš da
sudiš i osvetiš krv našu na stanovnicima zemlje?
11 I dade se svakome od njih po jedna bela haljina, i rečeno im bi da počinu još malo
vremena, dokle se ne navrši broj drugova njihovih u služenju, i braće koja su imala da
budu pogubljena kao i oni.
12 Pogledah kad otvori šesti pečat, i gle, zatrese se jako zemlja, i sunce posta crno kao
vreća od kostreti, i mesec posta sav kao krv.
13 I zvezde nebeske padoše na zemlju kao što smokva odbacuje pupke svoje kad je besan
vjetar zaljulja.
14 I nebo se izmače kao knjiga kad se savija, i svaka gora i ostrvo pokrenuše se s mesta
svojih.
15 I kraljevi zemaljski i velikaši, vojvode i bogataši, silnici i svi robovi i svi slobodni
sakriše se po pećinama i po kamenjacima gorskim.
16 I oni govorahu gorama i kamenju: Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sedi
na prestolu i od gneva jagnjetova;
17 jer dođe veliki dan gneva njegova, i ko može da se održi?

1 Zatim videh četiri anđela da stoje na četiri ugla zemlje i drže četiri vetra zemaljska, da
ne dune vjetar na zemlju, ni na more, ni na kakvo drvo.
2 I videh drugoga anđela da se penje na strani od istoka sunčanoga, koji imaše pečat Boga
živoga. I on povika silnim glasom na četiri anđela kojima bijaše dano da čine zla zemlji i
moru. I on reče:
3 Ne činite zla ni zemlji ni moru ni drvetima, dokle ne udarimo pečat na čelo služiteljima
Boga našega.
4 I čuh broj na koje bijaše udaren pečat: Sto i četrdeset i četiri tisuće od sviju kolena
sinova Izraelovih:
5 od kolena Judina dvanaest tisuća pečatom zabeleženih; od koljena Ruvimova dvanaest
tisuća; od kolena Gadova dvanaest tisuća;
6 od kolena Asirova dvanaest tisuća; od kolena Neftalimova dvanaest tisuća; od kolena
Manasijina dvanaest tisuća;
7 od koljena Simeonova dvanaest tisuća; od kolena Levijeva dvanaest tisuća; od kolena
Isaharova dvanaest tisuća;
8 od kolena Zavulonova dvanaest tisuća, od kolena Josifova dvanaest tisuća, od kolena
Venjaminova dvanaest tisuća pečatom zabeleženih.
9 Zatim pogledah, i gle, mnoštvo veliko, koje ne mogaše niko izbrojiti, od svakoga roda i
plemena, naroda i jezika, stajaše pred prestolem i pred janjetom, obučeno u bele haljine i
držeći palme u rukama.
10 I povika silnim glasom, govoreći: Spasenje Bogu našemu, koji sedi na prestolu, i
jagnjetu!
11 I svi anđeli stadoše oko prestola i starešina, i padoše na lice pred prestolem i pokloniše
se Bogu,
12 govoreći: “Amen! hvala, slava, mudrost, blagodanost, čast, moć i sila Bogu našemu na
vekove vekova! Amen!
13 I progovori jedan od starešina, i reče mi: Ovi obučeni, u bele haljine ko su i otkud
dođoše?”
14 Rekoh mu: Gospode moj, ti znaš. Reče on meni: Ovo su oni koji dođoše od patnje velike
i opraše haljine svoje i obeliše ih u krvi janjetovoj.
15 Zato su pred prestolom Božjim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom. Onaj koji sedi
na prestolu razapeće šator svoj nad njima.
16 Više neće ogladneti ni ožedneti, i neće ih sunce ubiti, niti kakva vrućina.
17 Jer jagnje, koje je nasred prestola, spašće ih, i izvešće ih na izvore vode žive, i Bog će
otrti svaku suzu od očiju njihovih. četiri trube

1 Kad otvori sedmi pečat, nasta tišina na nebu oko pola sata.
2 I videh sedam anđela koji stajahu pred Bogom, i dade im se sedam truba.
3 I dođe još jedan anđeo koji stupi pred oltar i imaše kadionicu zlatnu, i bijaše mu dano
mnogo tamjana, da ga prinese s molitvama sviju svetih na zlatni žrtvenik pred prestole.
4 I dim od kađenja iziđe iz ruke anđelove sa molitvama svetih pred Boga.
5 I anđeo uze kadionicu, napuni je ognjem s oltara i baci je na zemlju, i nastae glasovi i
gromovi i sevanje munja i tresenje zemlje.
6 I sedam anđela koji imahu sedam truba, pripremiše se da u njih zatrube.
7 Prvi anđeo zatrubi. I nasta grad i oganj, smešan s krvlju, koji se baciše na zemlju, - i
trećina drveta izgore, i sva trava zelena izgore.
8 Drugi anđeo zatrubi. I nešto kao velika gora ognjem zapaljena baci se u more, i trećina
mora posta krv.
9 I trećina stvorenja što bijaše u moru a imaše život pomre, i trećina lađa propade.
10 Treći anđeo zatrubi. I pade s neba velika zvezda, koja goraše kao buktinja, i ona pade
na trećinu reka i na izvore vodene.
11 Imnj zvezdi bijaše Pelen, i trećina voda posta pelen, i mnogi ljudi pomreše od voda, jer
bijahu gorke.
12 Cetrvrti anđeo zatrubi. I bi udarena trećina sunca i trećina meseca i trećina zvezda, da
pomrča trećina njihova, i dan izgubi trećinu svetlosti svoje, a tako i noć.
13 I pogledah, i čuh orla koji je leteo posred neba koji reče silnim glasom: Teško, teško,
teško stanovnicima zemlje od ostalih glasova trubnih trojice anđela koji će sad zatrubiti.

1 Peti anđeo zatrubi. I videh zvezdu koja pade s neba na zemlju. Njoj se dade ključ od
studenca bezdana.
2 I ona otvori studenac bezdana, i iz studena iziđe dim, kao dim iz velike peći, i pocrni
sunce i nebo od dima studenčeva.
3 Iz dima iziđoše skakavci na zemlju, i dade im se vlast kao što je vlast koju imaju skorpije
zemaljske.
4 Rečeim se da ne ude travi zemaljskoj, niti ikakvoj zeleni, ni drvetu, nego samo ljudima
koji nemaju pečata Božjega na čelima svojim.
5 I dade im se ne da ih ubijaju, nego da ih muče pet meseci, i mučenje njihovo bijaše kao
mučenje skorpije kad ujede čoveka.
6 U te dane tražiće ljudi smrt, i neće je naći; i želeće da umru, i smrt će od njih bežati.
7 Ti skakavci bijahu kao konji spremljeni za boj. Na glavama njihovim bijahu kao krune od
zlata, a lica im bijahu kao lica čovečja.
8 Imahu kose kao kose ženske, a zubi njihovi bijahu kao u lavova.
9 Imahu oklope kao oklope gvozdene, i šum krila njihovih bijaše kao praska kola sa
mnogim konjima koji trče u boj.
10 Imahu repove kao skorpije, i žalce, i u repovima imahu silu da ude ljudima pet meseci.
11 I imahu nad sobom kao kralja anđela bezdana, kome je ime hebrejski Abadon, a grčki
Apolion.
12 Prvo zlo prođe, i evo idu još dva zla za ovim.
13 Šesti anđeo zatrubi. I čuh glas koji je izlazio iz četiri roga zlatnoga oltara koji je pred
Bogom,
14 gdje govori šestome anđelu koji imaše trubu: Odreši četiri anđela svezana kod velike
reke Eufrata.
15 I četiri anđela koji bijahu spremljeni za sat i dan i mesec i godinu, bijahu odrešeni da
pobiju trećinu ljudi.
16 Broj vojnika na konjima bijaše dve miriade miriada; čuh broj njihov.
17 I tako videh u utvari i konje i one koji ih jahahu, koji imahu oklope ognjene, plavetne i
sumporne. Glave konja njihovih bijahu kao glave lavova, i iz usta njihovih izlažaše oganj,
dim i sumpor.
18 Od ova tri zla pogibe trećina ljudi, od ognja, od dima i sumpora što izlažaše iz usta
njihovih.
19 Jer sila konja bijaše u žvalama i u repovima njihovim, jer repovi njihovi bijahu kao
zmije i imahu glave, i sa njima činjahu zlo.
20 Ostali ljudi koji ne bijahu pobijeni ovim zlima, ne pokajaše se od dela ruku svojih, pa da
se ne klanjaju više zlim duhovima, ni idolima zlatnim i srebrnim, bakrenim, kamenim i
drvenim koji ne mogu ni videti, ni čuti, ni hoditi;
21 niti se pokajaše od ubistava svojih, ni od čaranja svojih, ni od bluda svoga, ni od krađa
svojih.

1 Videh drugoga anđela silnog da silazi s neba, ogrnuta oblakom, a na glavi njegovoj bijaše
duga, i lice njegovo bijaše kao sunce, a noge njegove kao stubovi ognjeni.
2 On držaše u ruci svojoj malu knjigu otvorenu. On metnu desnu nogu svoju na more, a
levu na zemlju,
3 i povika silnim glasom, kao lav kad riče. I čim on povika pusti sedam gromova glasove
svoje.
4 I kad pustiše sedam gromova glasove svjeo, htedoh da pišem, ali čuh glas s neba koji mi
govori: Zapečati šta govoriše sedam gromova i ne piši.
5 I anđeo koga videh da stoji na moru i na zemlji, podiže desnu ruku svoju k nebu,
6 i zakle se onim koji živi na vekove vekova, koji stvori nebo i što je na njemu, i zemlju i
što je na njoj, i more i što je u njemu, da vremena već neće biti,
7 nego u dane glasa sedmoga anđela, kad on zatrubi, onda će se svršiti tajna Božja, kao što
on javi svojim slugama prorocima.
8 I glas koji čuh s neba opet progovori, i reče: Idi i uzmi knjigu otvorenu iz ruke anđela
koji stoji na moru i na zemlji.
9 I ja otidoh k anđelu i rekoh mu: Daj mi knjigu - Reče mi: Uzmi i progutaj je; biće ti gorka
u trbuhu tvome ali u ustima biće ti slatka kao med. -
10 I ja uzeh malu knjigu iz ruke anđelove i progutah je; i ona bijaše u ustima mojim kao
med slatka, a kad je progutah bijaše gorka u trbuhu mome.
11 Reče mi zatim: Treba opet da prorokuješ mnogim narodima i plemenima i jezicima i
kraljevima.

1 I dadoše mi trsku, kao palicu, govoreći: Ustani i izmeri hram Božji i oltar, i izbroji one
što se klanjaju u njemu;
2 ali predvorje hrama ne izmeri, jer je ono dano pagancima i oni će sveti grad četrdeset i
dva meseca gaziti.
3 Daću dvojici svojih svedoka vlast da obučeni u kostreti, proriču tisuću dvesta i šezdeset
dana.
4 To su dve masline i dva žiška što stoje pred Gospodarem zemlje.
5 Ako im ko hoće zlo činiti, iz usta njihovih izlazi oganj koji proždire neprijatelje njihove,
i ko htedne da im učini zlo, taj treba tako da bude ubijen.
6 Oni imaju vlast da zatvore nebo, da ne padne kiša na zemlju u dane njihova
prorokovanja, i oni imaju vlast nad vodama, da ih pretvaraju u krv, i da udare zemlju
svakom mukom kad god htednu.
7 Kad svrše oni svedočanstvo svoje, tada će zver što izlazi iz bezdana ratovati na njih, i
pobeditiće ih, i ubiće ih;
8 i telesa njihova ostaće na trgu grada velikoga, koji je duhovno nazvan Sodom i Egipat,
(Sodom i Egipat đ Jerusalim. (vidi stih naroda i plemena, jezika i kolena, telesa njihova tri
dana i po, i neće dati da se njihova telesa polože u grob.
10 I stanovnici zemlje obradovaće se i veseliće zbog njih, i slaće dare jedan drugome, jer ta
dva proroka mučiše stanovnike zemlje.
11 Posle tri dana i po uđe u njih duh života koji od Boga dođe, i oba ustaše na noge svoje, i
strah veliki obuze one koji ih gledahu.
12 I oni čuše silan glas s neba koji im govori: Popnite se amo! I popeše se na nebo u oblake,
i videše ih neprijatelji njihovi.
13 U taj čas jako se zatrese zemlja i deseti se deo grada sruši, i tresenje zemlje pobi sedam
tisuća ljudi, a ostali se uplašiše, i dadoše slavu Bogu nebesa.
14 Drugo zlo prođe. Evo treće zlo brzo dolazi.
15 Sedmi anđeo zatrubi. I nastaše silni glasovi na nebesima koji govorahu: Pređe
kraljevstvo sveta na Gospoda našega i na Krista njegova, i on će kraljevati na vekove
vekova.
16 I dvadeset i četiri starešine koji bijahu pred Bogom na prestolima svojim, padoše na
lica svoja i pokloniše se Bogu,
17 govoreći: Hvalimo te, Gospode, Bože Svemoćni, koji jesi, i bio si i bićeš, što si uzeo moć
svoju veliku i kraljuješ.
18 Narodi se prognjeviše, ali dođe i tvoj gnev i dođe vreme da se mrtvima sudi i da se
nagrade sluge tvoje, proroci i sveti, i oni koji se boje imena tvoga, mali i veliki, i da se
unište oni koji zemlju uništavaju.
19 I otvori se hram Božji na nebu i pokaza se kovčeg saveza njegova u hramu njegovom, i
nastaše sevanja munje i glasovi i gromovi i tresenje zemlje i grad veliki.

1 Znak veliki pokaza se na nebu: žena suncem ogrnuta, - mesec pod nogama njezinim, - s
vencem od dvanaest zvezda na glavi svojoj.
2 Ona bijaše trudna i vikaše, jer bijaše u mukama i bolovima porođaja.
3 I pokaza se drugi znak na nebu i gle, to bijaše velika riđa aždaja sa sedam glava i deset
rogova, i sedam kruna na glavama svojim.
4 Rep njen odvuče trećinu zvezda nebeskih i baci ih na zemlju. Aždaja stajaše pred ženom
koja je imala da se porodi, da joj proždre dete, kad se porodi.
5 Ona rodi sina (U grčkom tekstu: muško dete.) koji će pasti sve narode palicom
gvozdenom. I dete njezino bi uzeto k Bogu i prestolu njegovu.
6 I žena uteče u pustinju gdje imaše mesto spremljeno od Boga, da se onamo hrani tisuću
dvesta šezdeset dana.
7 I nasta rat na nebu. Mihailo i anđeli njegovi udariše na aždaju. I boriše se aždaja i anđeli
njegovi,
8 ali ne nadvladaše, i više im se ne nađe mesta na nebu.
9 I aždaja velika bi zbačena, stara zmija, koja se zove đavo i sotona, koja obmanjuje celu
zemlju. I bi bačen na zemlju, i anđeli njeni bijahu bačeni s njom.
10 I čuh silan glas na nebu koji reče: Sada nasta spasenje i moć i kraljevstvo Boga našega i
vlast Krista njegova, jer se zbaci opadač braće naše, koji ih tužaše pred Bogom našim dan i
noć.
11 Oni ga pobediše radi krvi jagnjetove i riječi svedočanstva svoga, i ne ljubiše život svoj
toliko da bi se smrti plašili.
12 Veselite se za to nebesa i vi koji živite na njima! Teško zemlji i moru! Jer đavao siđe k
vama pun srdžbe velike, znajući da je kratko vreme njegovo.
13 Kad aždaja vide da je bačena na zemlju, stade da goni ženu koja rodi muško dete.
14 I ženi se dadoše dva krila orla velikoga, da odleti u pustinju na svoje mesto, gdje će se
hraniti za jedno vreme, za vremena i za polovinu vremena, daleko od lica zmijina.
15 I pusti zmija za ženom iz usta svojih vodu kao reku, da je zahvati rekom.
16 I zemlja bi u pomoći ženi, i zemlja otvori svoja usta i proguta reku koju pusti aždaja iz
usta svojih.
17 I aždaja se razgnev na ženu, i otide da se pobije s ostatkom potomstva njezina, koji drži
zapovesti Božje i ima svedočanstvo Isusa Krista.
18 I osta na pesku morskom. (U nekim rukopisima ovaj stih sačinjava početak prvog stiha
glave 13 i glasi: I ja stadoh na pesku morskom.)

1 Videh zatim izlaziti iz mora zver koja imaše sedam glava i deset rogova, i na rogovima
deset kruna, a na glavama svojim imena hulna.
2 Zver koju videh bijaše kao leopard, noge joj kao u medveda, čeljusti njezine kao čeljusti
lavovske. Aždaja joj dade silu svoju i presto svoj i vlast veliku.
3 I videh jednu od glava njezinih kao ranjenu na smrt, ali se smrtna rana njezina isceli. I
sva se zemlja zadivi iza zveri. I pokloniše se aždaji, što dade vlast zveri;
4 i pokloniše se zveri govoreći: “Ko je kao zver?, i ko se može boriti s njom?”
5 I dadoše joj se usta koja govore drske i hulne riječi, i dade joj se vlast da deluje četrdeset
i dva meseca.
6 I ona otvori svoja usta da izreč hule na Boga, da huli na ime njegovo i na njegov šator
njegov i na one koji žive na nebu.
7 I dade joj se da ratuje sa svetima, i da ih pobedi. I dade joj se vlast nad svakim kolenom i
narodom, jezikom i plemenom.
8 I pokloniće joj se svi stanovnici zemlje čija imena nisu od postanja sveta zapisana u
knjizi života jagnjeta koje bi zaklano.
9 Ako ko ima uši, neka čuje!
10 Ko u ropstvo vodi biće u ropstvo odveden; ko mačem ubije, treba da bude mačem
ubijen. U tome je strpljenje i vera svetih.
11 Zatim videh iz zemlje drugu zver koja imaše dva roga kao u jagnjeta, a govoraše kao
aždaja.
12 Ona vršaše svu vlast prve zveri pred njom; i činjaše da se zemlja i stanovnici njeni
klanjaju prvoj zveri, kojoj se isceli rana smrtna.
13 Ona činjaše velika čudesa, čak i da oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima.
14 Ona obmanjivaše stanovnike zemlje znacima, koji joj bijahu dani da čini pred zveri,
govoreći stanovnicima zemlje da načine lik zveri koja imade ranu od mača a bijaše živa.
15 I bi joj dano da oživljuje lik zverinji, da progovori lik zverinji, i da učini da se pobiju svi
oni koji se ne klanjaju liku zverinjemu.
16 I učini da se svima, malim i velikim, bogatima i siromasima, slobodnima i robovima,
udari žig na desnu ruku ili na čelo,
17 i da niko ne može ni kupovati ni prodavati osim onoga koji ima žig, ime zveri ili broj
imena njezina.
18 Tu je mudrost. Ko je razuman neka izračuna broj zveri. Jer to je broj čovečji, a broj
njegov je šest stotina šezdeset i šest.

1 Pogledah i gle jagnje stajaše na gori Sionskoj, i s njim sto i četrdeset i četiri tisuće ljudi
koji imahu ime njegovo i ime oca njegova napisano na čelima svojim.
2 I čuh glas s neba, kao šum voda velikih i kao prasku groma velikoga; i glas koji čuh bijaše
kao glas svirača harfi kad udaraju u harfe svoje.
3 I oni pevahu novu pesmu pred prestolom, pred četiri živa stvorenja i pred starešinama; i
niko ne mogaše naučiti pesmu, osim onih sto i četrdeset i četiri tisuće koji su otkupljeni sa
zemlje.
4 To su oni koji se ne oskvrniše sa ženama, jer su devstvenici. Oni idu za jagnjetom kud
god on pođe. Oni su otkupljeni od ljudi, prveci Božni u jagnjetu;
5 i u njihovim ustima ne nađe se laž, jer su bez mane.
6 Videh drugog anđela koji je leteo posred neba, koji imaše večno jevanđelje, da ga objavi
stanovnicima zemlje, svakome plemenu i jeziku, kolenu i narodu.
7 On govoraše silnim glasom: Bojte se Boga i poklonite se njemu, jer dođe čas suda
njegova, i poklonite se onome koji je stvorio nebo i zemlju, i more i izvore vodene.
8 Za njim dođe drugi anđeo, govoreći: Pade, pade Babilon veliki, koji vinom besa bluda
svoga napoji sve narode!
9 Za njim dođe treći anđeo, govoreći silnim glasom: Ko se god klanja zveri i liku njezinom,
i primi žig na čelo svoje ili na ruku svoju,
10 piće i on vina gneva Božjega, koje je nepomešano utočeno u pehar gneva njegova, i biće
mučen ognjem i sumporom pred anđelima svetim i pred janjetom.
11 I dim mučenja njihova ide u vekove vekova, i nemaju odmora ni danju ni noću oni koji
se klanjaju zveri i liku njezinome, i koji primaju žig imena njezina.
12 U tome je strpljenje svetih, koji drže zapovesti Božje i veru Isusovu.
13 I čuh glas s neba koji mi govori: Napiši: Blago mrtvima koji odsad umiru u Gospodu! Da,
govori Duh, da počinu od trudova svojih, jer dela njihova idu za njima.
14 Pogledah, i gle, oblak beo, a na oblaku seđaše neko koji je izgledao kao sin čovečji, i
imaše na glavi svojoj krunu zlatnu i u ruci svojoj srp oštar.
15 I drugi anđeo iziđe iz hrama, vičući silnim glasom onome koji je sedeo na oblaku:
Zamahni srpom svojim i žanji, jer dođe vreme žetve, jer je sazrelo žito zemaljsko.
16 I onaj što seđaše na oblaku baci srp svoj na zemlju. I zemlja bi požnjevena.
17 I drugi anđeo iziđe iz hrama koji je na nebu, i imaše i on srp oštar.
18 I drugi anđeo, koji imaše vlast nad ognjem, iziđe iz oltara i povika silnim glasom onome
koji imaše srp oštar, govoreći: Zamahni srpom svojim oštrim, i odreži grožđe vinograda
zemaljskoga, jer već sazreše grozdovi njegovi.
19 I anđeo baci srp svoj na zemlju i obra vinograd zemaljski i baci berbu u veliki kacu
gneva Božjega.
20 I izmulja se badanj izvan grada i izli se krv iz kace čak do uzda konjima za tisuću i šest
stotina stadija.

1 Videh zatim drugi veliki znak na nebu i čudo: sedam anđela koji imahu sedam
poslednjih zala, jer se u njima završi gnev Božji.
2 I videh kao stakleno more smešano s ognjem, i one što pobediše zver i lik njezin i žig
njezin i broj imena njezina, gdje stoje na moru staklenome i imaju harfe Božje.
3 I oni pevahu pesmu Mojsija, sluge Božjega i pesmu jagnjetovu, govoreći: “Velika su i
divna dela tvoja, Gospode, Bože svemoćni! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, kralju
vekova!
4 Ko se neće bojati tebe, Gospode, i slaviti ime tvoje? Jer si ti jedini svet, jer će svi narodi
doći i pokloniti se pred tobom, jer se objaviše sudovi tvoji.”
5 Posle toga pogledah, i gle, otvori se hram šatora svedočanstva na nebu.
6 Iziđoše iz hrama sedam anđela koji imahu sedam zala, obučeni u čiste i bele lanene
haljine i opasani po prsima pojasima zlatnim.
7 I jedno od četiri živa stvorenja dade sedmorici anđela sedam kupa zlatnih, punih gneva
Boga koji živi u vekove vekova.
8 I napuni se hram dima od slave Božje i od sile njegove, i niko ne mogaše doći u hram,
dok se ne svrši sedam zala sedmorice anđela.

1 I čuh silan glas iz hrama koji govori sedmorici anđela: Idite i izlijte sedam kupa gneva
Božjega na zemlju.
2 Prvi anđeo otide i izli kupu svoju na zemlju. I nastadoše zle i ljute rane na ljudima koji
su imahu žig zverin i klanjahu se liku njezinome.
3 Drugi anđeo izli kupu svoju u more, i ono posta krv, kao krv od mrtvaca, i sva živa
stvorenja umreše, sve što bijaše u moru.
4 Treći anđeo izli kupu svoju na reke i izvore vodene. I postaše krv.
5 I čuh anđela voda da govori: Pravedan si, Gospode, koji jesi i koji si bio, i svet si što si
tako sudio.
6 Jer proliše krv svetih i proroka, i krv si im dao da piju, jer su zaslužili.
7 I čuh gdje oltar govori: Da, Gospode, Bože Svedržitelju, istiniti su i pravi sudovi tvoji!
8 Cetvrti anđeo izli kupu svoju na sunce. I bi mu dano da ognjem ljude sažeže.
9 I izgoreše ljudi od velike vrućine, i huljahu na ime Boga, koji ima vlast nad ovim zlima, i
ne pokajaše se, pa da bi mu slavu dali.
10 Peti anđeo izli kupu svoju na presto zverin. I kraljevstvo njezino posta tamno, i ljudi
ujedahu jezike svoje od muke,
11 i huljahu na ime Boga nebeskoga, od muka i od rana svojih; i ne pokajaše se od dela
svojih.
12 Šesti anđeo izli kupu svoju na veliku reku Eufrat. I presahnu voda njezina, da se
pripravi put kraljevima koji dolaze od istoka sunčanoga.
13 I videh iz usta aždajinih i iz usta zverinih i iz usta lažnoga proroka, gdje iziđoše tri
nečista duha, kao žabe.
14 Jer su ovo duhovi đavolski, koji čine čudesa i izlaze ka kraljevima svega sveta, da ih
skupe za boj za veliki dan Boga Svedržitelja.
15 (Evo idem kao lupež; blago onome koji je budan i koji čuva haljine svoje, da ne ide go, i
da se ne vidi sramota njegova!)
16 I sabra ih na mesto koje se hebrejski zove Armagedon.
17 Sedmi anđeo izli kupu svoju u vazduh. I iz hrama, iz prestola, iziđe silan glas govoreći:
Svrši se!
18 I nastaše sevanje munja i gromovi i glasovi, i veliki potres zemlje, kakav nikad ne bi od
kako su ljudi na zemlji, toliki potres, tako strašan!
19 I grad veliki razdeli se na tri dela, i gradovi naroda padoše, i Bog se opomenu Vabilona
velikoga, da mu da pehar vina plamenoga gneva svoga.
20 I sva ostrva pobegoše, i gore se ne nađoše.
21 I grad veliki, čija zrna bijahu teška kao talant, pade s neba na ljude, i ljudi huliše na
Boga biča gradnoga, jer muka ova bi vrlo velika.

1 Dođe zatim jedan od sedam anđela koji imahu sedam kupa, i progovori mi govoreći:
Dođi, pokazaću ti suđenje bludnice velike koja sedi na vodama velikim.
a njom blud provodiše kraljevi zemlje i stanovnici zemlje opiše se vinom bluda njezina.
3 I odvede me u duhu u pustinju. I videh ženu koja je sedela na zveri crvenoj, koja bijaše
puna imena hulnih, i imaše sedam glava i deset rogova.
4 Ta žena bijaše obučena u porfiru i u skerlet, i nakićena zlatom, dragim kamenjem i
biserom. Ona imaše u ruci svojoj zlatni pehar, pun mrzosti i poganištine bluda svoga.
5 Na čelu njezinu bijaše napisano jedno ime, jedna tajna: “Babilon veliki, mati bludnika i
mrzosti zemaljskih.”
6 I videh tu ženu pijanu od krvi svetih i od krvi svedoka Isusovih. I začudih se čudom
velikim gledajući je.
7 Anđeo mi reče: Šta se čudiš? Ja ću ti kazati tajnu ove žene i zveri što je nosi a ima sedam
glava i deset rogova.
8 Zver koju si video bijaše i nije više. Ona ima da iziđe iz bezdana i ide u propast, i
začudiće se stanovnici zemlje čija imena nisu od postanja sveta zapisana u knjizi života,
kad vide zver, jer ona bijaše i više nije, i opet će doći.
9 U tome je koji mudrost ima. Sedam glava, to je sedam gora na kojima žena sedi.
10 I jesu i sedam kraljeva. Pet je njih palo, jedan postoji, a drugi još nije došao, a kad dođe,
za malo će ostati.
11 I zver koja bijaše i nije više, ona je osmi kralj, i jeste od sedmorice i u propast ide.
12 Deset rogova koje si video, to su deset kraljeva, koji još ne primiše kraljevstvo, nego će
primiti vlast kao kraljevi na jedno vreme posle zveri.
13 Oni jednu nameru imaju, i silu i vlast daće zveri.
14 Oni će se pobiti s jagnjetom i jagnje će ih pobediti, jer je Gospodar nad gospodarima, i
kralj nad kraljevima, i pobediće ih sa njim i oni koji su s njim pozvani, izbrani i verni.
15 I reče mi: Vode šta si video, a na kojima sedi bludnica, ono su ljudi i narodi, plemena i
jezici.
16 Deset rogova što si video i zver omrznuće na bludnicu, opljačkaće je i ogoliće, i poješće
meso njezino i sažeći će je ognjem.
17 Jer je Bog dao u srca njihova da vrše volju njegovu, i da izvrše jednu istu volju, i da
dadu kraljevstvo svoje zveri, dok se ispune riječi Božje.
18 I žena koju si video jest varoš velika, koja ima kraljevstvo nad kraljevima zemlje.

1 Posle ovoga videh silaziti s neba drugoga anđela koji imaše vlast veliku; i zemlja se
rasvetli od slave njegove.
2 On povika silnim glasom govoreći: Pade, pade Babilon veliki. On posta stan đavolima i
tamnica svakome duhu nečitome, i tamnica sviju ptica nečistih i mrskih, jer se svi narodi
napiše besa bluda njezina,
3 i kraljevi zemlje s njom blud provodiše, i trgovci zemalje obogatiše se od raskoši
bogatstva njezina.
4 I čuh drugi glas s neba koji govoraše: Idite iz nje, narode moj, da se ne pomešate u grehe
njezine i da vam ne naude zla njezina.
5 Jer gresi njezini dopreše do neba, i Bog se opomenu bezakonja njena.
6 Platite joj kao što ona vama plati, i podajte joj dvojno po delima njezinim. Kojim
peharom zahvati vama, zahvatajte joj dva puta onoliko.
7 Koliko se proslavi i nasladi, toliko joj podajte muka i žalosti. Jer ona govori u srcu
svome: Sedim kao kraljica i nisam udovica, i žalosti neću videti!
8 Zato će u jedan dan doći zla njezina: smrt i žalost i glad, i sažeći će se ognjem. Jer je silan
Gospod, Bog koji joj sudi.
9 I zaplakaće i zajaukaće za njom kraljevi zemlje koji sa njom blud provodiše i besniše, kad
vide dim gorenja njezina.
10 Iz daleka stojeći, od straha muka njezinih, govoriće: Jaoh! jaoh! Vvaroši velika,
Babilone, varoši silna! Za jedan sami čas dođe osuda tvoja!
11 I trgovci zemalje zaplakaće i zajaukaće za njom, što njihovih tovara niko više ne
kupuje:
12 tovara zlata i srebra, kamenja dragog i bisera, platna i porfire, svile i skerleta i
svakojakog mirisnog drveta, i svakojakih posuđa od fildiša, i svakojakog posuđa od
najskupljeg drveta, bakra, gvožđa i mermera;
13 i cimeta i mirisa i mira i tamjana, i vina i ulja, i brašna fina i pšenice i goveda i ovaca, i
konja i kola, i telesa i duša čovečjih.
14 I plodovi što je duša tvoja očekivala, otidoše od tebe; i sve mekane i raskošne stvari
otidoše od tebe i više ih nećeš naći.
15 Trgovci koji se obogatiše od nje staće iz daleka, od straha mučenja njezina, plačući i
jaučući,
16 i govoriće: Jaoh! jaoh! Varoši velika, obučena u svilu i profir i skerlet, i nakićena zlatom
i kamenjem dragim i biserom,
17 za jedan sami sat propade toliko bogatstvo! I svi kormilari i svi koji doputovahu
lađama, i lađari i svi koji trguju po moru, stajahu iz daleka
18 i vikahu, gledajući dim gorenja njezina, i govorahu: Koja je varoš bila kao varoš velika?
19 I bacahu prašinu na glave svoje i povikaše plačući i ridajući, i govorahu: Jaoh! Jaoh!
Varoši velika, u kojoj se od raskoši njezine obogatiše svi koji imaju lađe na moru, za jedan
sami čas propade!
20 Veseli se nad njom nebo! I vi sveti, apostoli i proroci, veselite se i vi! Jer Bog prizna
pravdu vašu osudom njezinom.
21 Tada jedan silan anđeo uze kamen, kao veliki kamen vodenički i baci ga u more,
govoreći: Tako će sa hukom biti bačen Babilon, varoš velika, i neće se više naći.
22 Glas gudača i pevača i svirača i trubača neće se više čuti u tebi i nikakav majstor ni od
kakve umetnosti neće se više naći u tebi; huka kamena vodeničkoga neće se čuti u tebi;
23 svetlost žiška neće se više svetliti u tebi, glas mladoženje i neveste neće se više čuti u
tebi, jer trgovci tvoji bejahu velikaši zemlje, jer tvojim čaranjem prevareni bijahu svi
narodi;
24 i kod nje se nađe krv proroka i svetih i sviju koji su pobijeni na zemlji.

1 Posle ovoga čuh kao silni glas mnogoga naroda na nebu koji govori: Aliluja! Spasenje i
slava, čast i moć Gospodu našemu,
2 jer su istiniti i pravi sudovi njegovi, što je osudio bludnicu veliku, koja pokvari zemlju
bludom svojim, i pokaja krv slugu svojih od ruke njezine.
3 I po drugi put rekoše: Aliluja!... I dim njezin diže se u vekove vekova.
4 I padoše dvadeset i četiri starešine, i četiri živa stvorenja, i pokloniše se Bogu, koji
seđaše na prestolu, govoreći: Amen! Aliluja!
5 I iz prestola iziđe glas koji govori: Hvalite Boga našega vi sve sluge njegove, vi, koji ga se
bojite, mali i veliki!
6 I čuh kao glas mnogoga naroda i kao šum voda velikih, i kao prasku gromova jakih, koji
govore: Aliluja! Jer kraljuje Gospod, Bog Svedržitelj.
7 Radujmo se i veselimo se i dajmo slavu njemu, jer dođe svadba jagnjetova i nevesta
njegova spremila se,
8 i bi joj dano da se obuče u čisti beli lan, jer čist lan, to su pravedna dela svetih.
9 Anđeo mi reče: Napiši: Blago onima koji su pozvani na svadbenu večeru jagnjetovu! I
reče mi: Ove su riječi istinite riječi Božje.
10 I padnuvšu pred noge njegove, poklonih mu se. Ali mi on reče: Gle, nemoj, ja sam
služitelj kao i ti i braća tvoja, koja imaju svedočanstvo Isusovo. Bogu se pokloni. Jer je
svedočanstvo Isusovo Duh proroštva.
11 Zatim videh nebo otvoreno, i gle, pojavi se konj beo. Onaj koji je jahao na njemu zove
se Verni i Istiniti i on sudi i vojuje po pravdi.
12 Oči mu bijahu kao plamen ognjeni; na glavi njegovoj bijahu mnoge krune, i imaše ime
napisano, koje niko ne zna osim njega samoga.
13 Beše obučen u haljinu crvenu od krvi. Ime mu je: Riječ Božja.
14 Vojske nebeske sledovahu ga na belim konjima, obučene u fini beli čisti lan.
15 Iz usta njegovih iziđe mač oštar, da njime pobije narode. On će ih pasti gvozdenom
palicom i on mulja kacu vina srdnje i gneva Boga Svedržitelja.
16 On imaše na haljini, na bedru svome, napisano: “Kralj nad kraljevima i Gospodar nad
gospodarima.”
17 I videh jednog anđela koji stajaše na suncu. On povika silnim glasom, govoreći svim
pticama koje lete ispod neba: “Dođite i skupite se na veliku gozbu Božju,
18 da jedete mesa od kraljeva i mesa od vojvoda i mesa od junaka i mesa od konja i od
onih koji jašu na njima, i mesa od svih slobodnih i robova, malih i velikih!”
19 Videh zver i kraljeve zemlje i vojnike njihove skupljene da ratuju s onim što je na konju
i s vojskom njegovom.
20 I bi uhvaćena zver, i s njom i lažni prorok koji učini pred njom znake kojima prevari
one koji primiše žig zverin i koji se klanjahu liku njezinome. Živi bijahu oboje bačeni u
zapaljeno jezero od ognja i sumpora;
21 a ostali su bijahu pobijeni mačem koji iziđe iz usta onoga na konju; i sve se ptice
nasitiše mesa njihova.

1 Zatim videh kako silazi s neba anđeo koji imaše ključ od bezdana i verige velike u ruci
svojoj.
2 On uhvati aždaju, staru zmiju, koja je đavo i sotona, i sveza ga na tisuću godina.
3 I baci ga u bezdan, i zatvori ga i zapečati nad njim, da više ne zavodi narode, dok se ne
navrši tisuća godina. Zatim on treba da bude odrešen na malo vremena.
4 I videh prestole, i onima koji seđahu na njima dade se vlast da sude. I videh duše
isečenih za svedočanstvo Isusovo i za riječi Božju, koji se ne klanjaše zveri ni liku
njezinome, i ne primiše žiga na čelima svojim i na ruci svojoj. I oni oživeš
5 A ostali mrtvaci ne oživeše dok se ne svrši tisuća godina. To je prvo uskrsenje.
6 Blaženi su i sveti koji imaju deo u prvom uskrsenju: nad njima druga smrt nema vlasti,
nego će biti sveštenici Bogu i Kristu, i kraljevaše s njim tisuću godina.
7 Kad se navrši tisuća godina, pustiće se sotona iz tamnice svoje,
8 i iziće će da zavodi narode na sva četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih skupi za boj;
njihov je broj kao pesak morski.
9 I oni iziđoše na površinu zemlje i napadoše na logor svetih i na grad ljubljeni. Ali siđe
oganj s neba i proguta ih.
10 I đavao koji ih varaše bi bačen u jezero ognjeno i sumporno, gdje su zver i lažni prorok.
I oni će biti mučeni i danju i noću u vekove vekova.
11 Zatim videh veliki beo presto i onoga koji seđaše na njemu. Od lica njegova bežahu
nebo i zemlja i ne nađe se mesta za njih.
12 I videh mrtvace male i velike gdje stoje pred prestolom. I otvoriše se knjige. I druga se
knjiga otvori, koja je knjiga života. Mrtvacima bi suđeno po delima njihovim, kako je
napisano bilo u tim knjigama.
13 I more vrati mrtvace koji su u njemu bili, i smrt i predeo mrtvih vratiše svoje mrtvace,
i primiše sud svaki po delima svojim.
14 I smrt i predeo mrtvih bijahu bačeni u jezero ognjeno. I to je druga smrt.
15 I ko se ne nađe zapisan u knjizi života bi bačen u jezero ognjeno.

1 Zatim videh novo nebo i novu zemlju, jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora više
ne bijaše.
2 I videh sveti grad, nov Jerusalim, silaziti od Boga s neba, opremljen kao nevesta
ukrašena za svog zaručnika.
3 I čuh silan glas s neba da govori: Evo šatora Božjeg među ljudima! On će prebivati s
njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog biće s njima.
4 On će otrti svaku suzu od očiju njihovih i smrti neće više biti, ni žalosti ni vike, ni bolesti
neće više biti, jer prvih stvari nestade.
5 I onaj što seđaše na prestolu reče: Evo sve novo tvorim. I reče: Napiši, jer su ove riječi
istinite i verne.
6 I reče mi: Svrši se! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Ko je žedan, daću mu iz
izvora vode žive za badava.
7 Koji pobedi dobiće to, i biću mu Bog, i on će biti moj sin.
8 A strašljivima i nevernima i poganima i krvnicima i bludnicima i vračarima i
idolopoklonicima i svim lažama, njima je deo u zapaljenom jezeru od ognja i sumpora; to
je druga smrt.
9 Tada dođe k meni jedan od sedam anđela koji imahu sedam kupa napunjenih sedam
poslednjih zala i progovori mi govoreći: Dođi pokazaću ti nevestu, ženu janjetovu.
10 I on me odvede u duhu na goru veliku i visoku. I pokaza mi sveti grad, Jerusalim, koji
silažaše od Boga s nebesa.
11 On imaše slavu Božju, i svetlost njegova bijaše kao dragi kamen, kao kamen jaspis, čist
kao kristal.
12 I imaše zid velik i visok, i imaše dvanaestora vrata i na vratima dvanaest anđela, i
imena napisana, koja su imena dvanaest kolena Izraelovih:
13 od istoka troja vrata, od severa troja vrata, od juga troja vrata i od zapada troja vrata.
14 Zid gradski imaše dvanaest temelja, i na njima bijahu imena dvanaest apostola
jagnjetovih.
15 Onaj što govoraše sa mnom imaše trsku zlatnu, da izmeri grad i vrata njegova i zidove
njegove.
16 Grad bijaše u obliku četvorougla i dužina njegova bijaše tolika kolika i širina. I on
izmeri grad trskom, i izmeri dvanaest tisuća stadija; dužina i širina i visina bijahu
jednake.
17 I izmeri zid njegov koji imaše sto i četrdeset i četiri lakta, po meri čovečjoj koja je i
anđelova.
18 Građa zida njegova bijaše od jaspisa, a grad bijaše od zlata čistoga, kao čisto staklo.
19 Temelji zidova gradskih bijahu ukrašeni svakojakim dragim kamenjem: prvi temelj
bijaše jaspis, drugi safir, treći od halkid, četvrti smaragd,
20 peti sardoniks, šesti sard, sedmi hrosolit, osmi viril, deveti topaz, deseti hrisopras,
jedanaesti jakint, dvanaesti ametist.
21 Dvanaest vrata bijahu dvanaest zrnabisera. I ulice gradske bijahu od zlata čistog kao
presvetlo staklo.
22 Hrama ne videh u njemu, jer je njemu hram Gospod, Bog Svedržitelj i jagnje.
23 Grad ne potrebije sunca ni meseca da mu svetle, jer ga slava Božja obasjava i žižak je
njegov jagnje.
24 Narodi će u svetlosti njegovoj hoditi, i kraljevi zemalje doneće slavu i čast svoju u
njega.
25 Vrata se njegova neće zatvarati danju, jer ondje noći neće biti.
26 I prinosiće mu se slava i čast naroda.
27 I neće u njega ući ništa pogano i niko koji bi se podao mrzosti i laži, nego samo oni koji
su zapisani u jagnjetovoj knjizi života.

1 I pokaza mi reku vode života, bistru kao kristal, koja izviraše iz prestola Božjega i
jagnjetova.
2 Nasred trga gradskog, na dvema rečnim obalama bijaše drvo života, koje rađa dvanaest
rodova, dajući svakoga meseca svoj rod, a lišće je za isceljivanje naroda.
3 I više neće biti prokletstva, i presto Božji i janjetov biće u njemu, i sluge njegove
posluživaće ga,
4 i gledaće lice njegovo, i ime njegovo bićr na čelima njihovim.
5 Noći tamo neće biti i neće trebati žiška ni svetlosti, jer će ih obasjavati Gospod, Bog, i on
će kraljevati na vekove vekova.
6 I reče mi: Ovo su riječi verne i istinite i Gospod, Bog svetih proroka, posla anđela svoga
da pokaže slugama svojim šta će biti uskoro.
7 Evo doći ću uskoro. Blago onome koji drži riječi proroštva ove knjige!
8 Ja Ivan videh ovo i čuh, i kad čuh i videh, padoh da se poklonim na noge anđela koji mi
je ovo pokaza.
9 Ali mi on reče: Gle, nemoj, jer ja sam drug tvoj u službi i braće tvoje proroka i onih koji
drže riječi ove knjige. Bogu se pokloni!
10 I reče mi: Ne zapečati riječi proroštva ove knjige. Jer je vreme blizu.
11 Ko je nepravedan neka još bude nepravedan, a ko je pogan neka se još pogani, a ko je
pravedan neka još čini pravdu, a ko je svet, neka i se još sveti.
12 I evo ću doći uskoro, i nagrada moja sa mnom, da dam svakome po delima njegovim.
13 Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Poslednji, Početak i Svršetak.
14 Blaženi oni koji peru haljine svoje da bi stekli pravo na drvo života i da uđu na vrata u
grad!
15 Napolje psi i varalice, bludnici i krvnici i idolopoklonici i svaki koji ljubi i upotrebi laž!
16 Ja Isus poslah anđela svoga, da vam ovo posvedoči u Crkvama. Ja sam izdanak
potomstva Davidova, sjajna zvezda Danica.
17 A Duh i nevesta govore: “Dođi” I koji čuje neka govori: “Dođi” I ko je žedan neka dođe, i
ko hoće neka uzme vode života za badava.
18 Svedočim svakome koji čuje riječi proroštva ove knjige: Ako ko dometne ovome, Bog će
nametnuti na njega zla napisana u ovoj knjizi,
19 a ako ko oduzme od riječi knjige ovoga proroštva, Bog će oduzeti njegov deo od knjige
života i od grada svetoga i od onoga što je napisano u ovoj knjizi.
20 Govori onaj koji ovo svedoči: Da, doći ću uskoro! Amen! Dođi, Gospode Isuse!
21 Milost Gospoda našega Isusa Krista sa svima! Amen!

Biblija (Lujo Bakotić)

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Biblija (Lujo Bakotić)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

BIBLIJA - Lujo Bakotić

KNJIGA LEVITSKI ZAKON

KNJIGA PONOVLJENI ZAKON

PRVA KNJIGA SAMUELOVA

PRVA KNJIGA KRALJEVA

PRVA KNJIGA LJETOPISA

DRUGA KNJIGA LJETOPISA

KNJIGA MUDRE IZREKE

PJESMA NAD PJESMAMA

DRUGA POSLANICA KORINĆANIMA

PRVA POSLANICA SOLUNJANIMA

DRUGA POSLANICA SOLUNJANIMA

PRVA POSLANICA TIMOTEJU

DRUGA POSLANICA TIMOTEJU

PRVA POSLANICA PETROVA

DRUGA POSLANICA PETROVA

PRVA POSLANICA IVANOVA

DRUGA POSLANICA IVANOVA

OTKRIVENJE ISUSA KRISTA PO IVANU

LB) Postanak glava 1

LB) Postanak glava 2

LB) Postanak glava 3

LB) Postanak glava 4

LB) Postanak glava 5

LB) Postanak glava 6

LB) Postanak glava 7

LB) Postanak glava 8

LB) Postanak glava 9

LB) Postanak glava 10

LB) Postanak glava 12

LB) Postanak glava 13

LB) Postanak glava 14

LB) Postanak glava 15

LB) Postanak glava 16

LB) Postanak glava 17

LB) Postanak glava 18

LB) Postanak glava 19

LB) Postanak glava 20

LB) Postanak glava 21

LB) Postanak glava 22

LB) Postanak glava 23

LB) Postanak glava 24

LB) Postanak glava 25

LB) Postanak glava 26

LB) Postanak glava 27

LB) Postanak glava 28

LB) Postanak glava 29

LB) Postanak glava 30

LB) Postanak glava 31

LB) Postanak glava 32

LB) Postanak glava 33

LB) Postanak glava 34

LB) Postanak glava 35

LB) Postanak glava 36

LB) Postanak glava 37

LB) Postanak glava 38

LB) Postanak glava 39

LB) Postanak glava 40

LB) Postanak glava 41

LB) Postanak glava 42

LB) Postanak glava 44

LB) Postanak glava 45

LB) Postanak glava 46

LB) Postanak glava 47