F.

Šanjek:
FRANJO Orbinijevo
ŠANJEK Kraljevstvo Slavena – povijesna podloga Kaèiæ Miošiæeva Razgovora ugodnog...

ORBINIJEVO KRALJEVSTVO SLAVENA

– POVIJESNA PODLOGA KAÈIÆ MIOŠIÆEVA
RAZGOVORA UGODNOG NARODA SLOVINSKOGA

Povijesnu raspravu Mavra Orbinija Il Regno de gli Slavi hoggi corrottamente detti
Schiavoni1 (Pesaro, 1601.), neovisno o negativnoj ocjeni rimskoga Svetog oficija Inkvi-
zicije, s oduševljenjem su prihvatili mnogi hrvatski povjesnièari i pisci, prije svih
Jakov Lukareviæ, Ivan Gunduliæ, Andrija Zmajeviæ, Jeronim Kavanjin, Juraj Rattkay
Velikotaborski, Pavao Ritter Vitezoviæ i Andrija Kaèiæ Miošiæ.
Predmet ovoga kratkog priloga odnosi se na intelektualne veze dvojice uèenih i
daleko izvan nacionalnih granica poznatih i slavljenih Dalmatinaca, književnika
Andrije Kaèiæa Miošiæa i povjesnièara Mavra Orbinija. Èitatelju Razgovora ugodnoga
ne može promaknuti da se Starac Milovan u velièanju slavenstva obilno poslužio
informacijama iz navedene rasprave dubrovaèkog benediktinca.

Orbinijevi povijesni pogledi

Pišuæi u duhu i na naèin kasne renesanse i humanizma, Mavro Orbini (Orbin)
podastire èitatelju egzaltiranu povijest Slavena kao jedinstvene, na trenutke odveæ
idealizirane, narodnosne cjeline, od mitskog izlaska na povijesnu scenu do pišèevu
vremenu bliskih sukoba s Otomanskim Carstvom tijekom 15. i 16. stoljeæa.2 Orbini
izrijekom navodi autore kojima se nadahnjivao, èijim se spisima služio i od kojih je
nerijetko preuzimao vrlo duge navode. Uèeni Dubrovèanin, svjesno ili nesvjesno,
zaboravlja navesti ponekog pisca èijim se djelom poslužio u svojoj redakciji ili koris-
tio u argumentaciji, što je prije svega sluèaj sa sugraðaninom Ludovikom Crijeviæem
Tuberonom ili, mnogo èešæe, s hvarskim dominikancem Vinkom Pribojeviæem.3

1 Kraljevstvo Slavena danas iskrivljeno nazivanih Skjavoni.

2 Orbinijevo djelo, pisano talijanskim jezikom, 1601. u Pesaru objavio je poznati izdavaè Girolamo
Concordia. Naznaka u impresumu con licenza de’ superiori potvrðuje da su tiskanje odobrili cenzori
Inkvizicije pa je to èudnije stavljanje Orbinijeva djela na Popis zabranjenih knjiga iz 1603. s na-
pomenom „dok se ne proèisti“. Autoru se spoèitava da se služio zabranjenim povjesnicima protes-
tantske orijentacije, što ovaj i ne krije, stavljajuæi uz njihova imena opasku dannato autore. Usp. F.
Šanjek, „Povijesni pogledi Mavra Orbinija“, uvodni tekst u hrvatsko izdanje Kraljevstva Slavena,
Zagreb, 1999., str. 9.
3 V. Pribojeviæ, O podrijetlu i slavi Slavena, preveli Veljko Gortan i Pavao Knezoviæ; priredio Miroslav
Kurelac, Zagreb, 1997. Orbinijevo oslanjanje na Pribojeviæev tekst pomno je prouèila Giovanna

309
 Fra Andrija Kaèiæ Miošiæ i kultura njegova doba

Uèeni dubrovaèki benediktinac nije pisac anala ili kronièar, nego povjesnik koji
piše u duhu vremena kojem je i sâm pripadao, dakle u stilu renesansnih i humanis-
tièkih autora koji tijekom 16. stoljeæa potièu studij povijesti na osnovi prouèavanja
arhivske izvorne graðe. Mavro Orbini, èini se, manje vremena troši u istraživanju
arhivske graðe, a više u kombiniranju informacija koje iznimno marljivo išèitava iz
povijesnih prikaza svojih prethodnika ili suvremenika oslanjajuæi se prije svega na
Povijest Europe Firentinca Pietra Francesca Giambullarija, Ugarsku povijest Talijana
Antonija Bonfinija, Kroniku sjevernih kraljevstava Danaca, Šveðana i Norvežana Nijemca
Alberta Krantza, spis O djelima Franaka Talijana Paola Emilija, Bavarske anale Johanne-
sa Aventinusa Thürmayera, ali i na popularne povijesne spise Wolfganga Laziusa,
Flavija Bionda, Mateja Miechowite i drugih.4
Ako je vjerovati mišljenju i izjavama nemalog broja historièara, Mavro Orbini
kao povjesnièar nije osobito kritièan jer piše odveæ angažirano u pohvalu slavenskog
etnikuma, prije svega Južnih, tj. balkanskih Slavena, raspravljajuæi o prošlosti Hrvata
(Dubrovnik, Ilirik), Srba i Bugara. U svoje je djelo ukljuèio i spis Sclavorum Regnum,
poznatiji u historiografiji kao Ljetopis popa Dukljanina (Grgura Barskoga?).5
Orbini kao dijete humanizma svoje djelo nastoji prilagoditi vremenu i prostoru
u kojem živi i radi, dakle, prije svega humanistièkom poimanju povijesne znanosti,
koje nalazi u djelima svojih brojnih uzora.6

Egzaltirano sveslavenstvo Kaèiæeva uzora

Kraljevstvo Slavena egzaltirana je pohvala slavenstvu s odveæ idealiziranom slikom

duhovnih, intelektualnih i junaèkih podviga Slavena, prije svega Hrvata, Bugara i
Srba, od njihovih pretpovijesnih ili mitskih poèetaka do krvavih stoljetnih okršaja s
otomanskim osvajaèima u vremenu blisku samom autoru. Da bi ostvario smiono
zamišljen plan, dubrovaèki benediktinac nastoji prikupiti što više povijesne graðe
pretpostavljajuæi neobjavljenom arhivskom materijalu tiskana djela poznatijih pov-
jesnièara, pa èak i onih koji su bili pod prismotrom tada sveprisutne Inkvizicije, kao

Brogi Bercoff, „Il Pribevo e ’Il Regno degli Slavi’ di Mauro Orbini“, Ricerche slavistiche 24.-26./1977.-
1979., str. 127-154.
4 F. Šanjek, „Povijesni pogledi“, str. 10-11.
5 U Il Regno de gli Slavi (str. 205-239) ukljuèen je integralni tekst Dukljaninove kronike Sclavorum
Regnum u Orbinijevu prijevodu s latinskoga. Ivan Luèiæ Lucius, zaèetnik hrvatske znanstvene his-
toriografije, koji iz rodnoga Trogira 3. studenoga 1651. izvješæuje zadarskog prijatelja i suradnika
Valerija Pontea o redakciji svog djela De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex naglašujuæi da je „us-
poredio povijest kraljeva dalmatinskih odštampanu na talijanskom jeziku u (Orbinijevu) djelu Il
Regno degli Slavi s rukopisom Marka Maruliæa odnosno s hrvatskom redakcijom Ljetopisa Popa
Dukljanina, ali da se s tim djelom ni u èemu neæe poslužiti“.
6 Nipošto ne stoje tvrdnje Talijana Artura Cronije, koje preuzimaju srpski povjesnici Miroslav Pantiæ
i Sima Æirkoviæ, da je Mavro Orbini zapravo „barokni pisac“ koji svoje djelo piše u duhu katolièke
restauracije ili protureformacije. Usp. F. Šanjek, „Povijesni pogledi“, str. 12.

310
 F. Šanjek: Orbinijevo Kraljevstvo Slavena – povijesna podloga Kaèiæ Miošiæeva Razgovora ugodnog...

što su, primjerice, autori protestantske orijentacije Johannes Aventinus (Thürmayer),

poljski kalvinist Stanislav Sarnicki, Jakob Ziegler, Johann Lövenklau (Leonclavius),
Sebastian Münster itd., ali i grèki „raskolnici“ Laonicos Chalcocondylas i Nicetas Cho-
niates (Acominatos).7
Orbinijeva rasprava, èiji je naslov (Il Regno de gli Slavi) posuðen od popa Duklja-
nina (Sclavorum Regnum), mozaik je povijesnih èinjenica sastavljenih na osnovi ve-
likog broja znanstvenih ili manje znanstvenih rasprava, iz kojih pisac odabire samo
ono što drži prikladnim ugraditi u svoje djelo. Dok Šimun Kožièiæ Benja,8 Ivan To-
mašiæ9 ili Antun Vramec10 pišu u duhu srednjovjekovnih kronièara i ljetopisaca, uèe-
ni Dubrovèanin sastavlja Kraljevstvo Slavena u stilu humanistièkih erudita, promatra-
juæi minula zbivanja kao jedinstveni povijesni govor u koji su ugraðeni opæeljudski,
kršæanski i nacionalni elementi.
Povjesnièar Mavro Orbini s iznimnim zanimanjem prouèava postanak Slavena,
organizaciju njihove politièke i vojne moæi, pobjednièke migracije i ustaljenje na po-
druèju negdašnjega rimskog Ilirika. Pozivajuæi se na povjesnièare grèko-rimske kul-
turne sredine, Jordanesa i Pavla Warnefrida Ðakona, Orbini izjednaèuje Slavene s
Getima ili Gotima, koji æe u svom pohodu prema jugu na Balkanu organizirati moænu
slavensku državu, od koje æe s vremenom nastati nacionalne zajednice Hrvata, Srba
i Bugara. Misao da su Goti osvojili Dalmaciju, a Slaveni njome zavladali, Orbini po-
suðuje iz Dukljaninova Kraljevstva Slavena11 te Povijesti salonitanskih i splitskih prvos-
veæenika Tome Arhiðakona.12
Velièanje slavenstva i humanistièka erudicija omoguæit æe dubrovaèkom bene-
diktincu da, èitajuæi suvremena povijesna djela, postavi osnove moderne periodiza-
cije nacionalne povijesti na kojoj æe se inspirirati hrvatska historiografija 17. i 18.
stoljeæa. Orbini se u pisanju oslanja na dva uèena Hrvata, na pariškog laureata Ludo-
vika Crijeviæa Tuberona i na Hvaranina Vinka Pribojeviæa. Zanimljivo je istaknuti da
dubrovaèki benediktinac nikad izrièito ne spominje hvarskog dominikanca Vinka
Pribojeviæa, autora pohvalnoga govora O podrijetlu i slavi Slavena (1525.),13 na kojem,

7 F. Šanjek, „Povijesni pogledi“, str. 18.

8 Od žitie rimskih arhiereov i cesarov, Rijeka, 1531.
9 Chronicon breve regni Croatiae, 16. st.
10 Kronika vezda znovich zpravliena, Ljubljana, 1578.
11 Novija historiografija obiluje radovima o gotskoj komponenti doseljenika, koji su u ranome sred-
njem vijeku zauzeli podruèja rimske Dalmacije i Ilirika. Usp. Etnogeneza Hrvata – Ethnogeny of the
Croats (zbornik radova, uredio N. Budak), Zagreb, 1995.; R. Katièiæ, „O podrijetlu Hrvata“, Hrvat-
ska i Europa: kultura, znanost i umjetnost, sv. I., Zagreb, 1997., str. 149-167; I. Mužiæ, Slaveni, Goti i
Hrvati na teritoriju rimske pokrajine Dalmacije, Split, 1997.
12 Toma Arhiðakon, Povijest salonitanskih i splitskih prvosveæenika – Historia Salonitanorum atque Spala-
tinorum pontificum, prevela Olga Periæ, Književni krug, Split, 2003., str. 30-37.
13 V. Pribojeviæ, O podrijetlu i slavi Slavena – Oratio de origine successibusque Slavorum, priredio M. Kure-
lac, preveli Veljko Gortan i Pavao Knezoviæ, Zagreb, 1997.

311
 Fra Andrija Kaèiæ Miošiæ i kultura njegova doba

zapravo, temelji svoje ideje o slavenstvu kao jedinstvenoj i moænoj nacionalnoj za-
jednici. Izravno ne navodi ni Komentare sugraðanina i subrata po redovnièkoj pripad-
nosti Mljetskoj benediktinskoj kongregaciji Ludovika Crijeviæa Tuberona (1459. –
1527.).14
Orbinijevi povijesni stavovi izravno se nadovezuju na povijesna razmišljanja Vin-
ka Pribojeviæa, koji ljubav prema slavenstvu duguje višegodišnjem boravku u Poljskoj,
a podrijetlo Slavena dovodi u svezu s biblijskim opisom razvoja ljudskog roda nakon
opæeg potopa.15 Na izmišljenoj slavi slavenstva i velièini rimske Dalmacije i Ilirika
nadahnjuju se i drugi hrvatski pisci, polihistori i povjesnici,16 koji, kao i povjesnièari
drugih europskih naroda, nastoje otkriti, dokazati i pokazati povijesnu velièinu te
kulturno i politièko znaèenje hrvatskog naroda na spomenutim prostorima u njihovo
doba, tj. u razdoblju kada je Hrvatska istinsko „predziðe i dver“ cijeloga kršæanskog
Zapada.
Ludovik Crijeviæ Tuberon, koji u znanstvenom pristupu povijesnoj znanosti nije
imao prethodnika u Hrvata, prvi je naš povjesnièar koji se izravno poziva na Duklja-
ninov spis Sclavorum Regnum. Nemiran Orbinijev duh, koji se nadahnjuje na djelu
„hrvatskog Salustija“, u Tuberonovim æe raspravama otkriti strast za istraživanjem,
ljubav prema rodnom gradu i široj domovini, dokaze da su Dalmatinci najveæim dije-
lom Hrvati i da u uniju s Ugarskom nisu natjerani silom ni oružjem, nego po nasljed-
nom rodbinskom pravu. Nadalje, u Tuberonovim Komentarima Orbini æe otkriti tole-
rantan stav prema ideološkim i vjerskim neistomišljenicima te naklonost prema obiè-
nim ljudima, osobito ovisnim seljacima težacima, s kojima su plemiæi posjednici pos-
tupali kao s robljem.17
U suprotnosti s tradicijom, zastupljenom u Dukljaninovu Ljetopisu (12. st.), Tomi-
noj Povijesti (13. st.), Tuberonovim Komentarima i Pribojeviæevoj raspravi,18 koji smat-
raju da su Slaveni sa sjevera poèetkom 7. stoljeæa naselili Dalmaciju i Ilirik, Mavro
Orbini poistovjeæuje Južne Slavene sa starim narodima Ilirika i Tracije te zastupa
tezu o njihovoj autohtonosti i zajednièkom podrijetlu. Vinko Pribojeviæ istièe sposob-

14 L. Crijeviæ Tuberon, Commentarii de temporibus suis – Komentari o mojem vremenu, priredio i preveo
Vlado Rezar, Zagreb, 2001.
15 Pozivajuæi se na Povijest židovskih starina Josipa Flavija, uèeni Hvaranin tumaèi da su od Jafetova
sina Tirasa proizašli Tirani, koje Grci zovu Traèanima, a od ovih su Geti/Goti, Iliri i Slaveni. F. Ša-
njek, „Povijesni pogledi“, str. 33.
16 Usp. Juraj Šižgoriæ (De situ Illyriae et civitate Sibenici), Ludovik Crijeviæ Tuberon (Commentariorum de
rebus quae temporibus eius in illa Europae parte, quam Pannonii et Turcae eorumque finitimi incolunt,
gestae sunt), Dinko Zavoroviæ (De rebus Dalmaticis), Faust Vranèiæ (De Slowinis seu Sarmatis), Ivan
Tomko Mrnaviæ, Franjo Glaviniæ i drugi.
17 Usp. F. Šanjek, „Povijesni pogledi“, str. 31.
18 Giovanna Brogi Bercoff u izvrsnom èlanku o Pribojeviæu i Orbiniju jasno pokazuje da je dubro-
vaèki povjesnik u svoje djelo inkorporirao odlomke od po nekoliko stranica iz govora hvarskog
dominikanca. Usp. G. Brogi Bercoff, „Il Pribevo et il Regno degli Slavi de Mauro Orbini“, Ricerche
slavistiche 22.-23./1975.-1976., str. 143-144.

312
 F. Šanjek: Orbinijevo Kraljevstvo Slavena – povijesna podloga Kaèiæ Miošiæeva Razgovora ugodnog...

nosti, vrline i ugled svojih Dalmatinaca u ozraèju velike južnoslavenske obitelji. Njego-
va Dalmacija ima Istru na zapadu, Albaniju na istoku, Hrvatska i Bosna su joj na
sjeveru, a s juga je oplakuje Jadransko more.19

Razgovor ugodni i Kraljevstvo Slavena

Kaèiæev Razgovor ugodni obiluje povijesnim podacima preuzetima iz talijanskog

izdanja Orbinijeve rasprave poznate po povijesnim mistifikacijama i netoènostima.
Tako npr. na osnovi legende o Èehu, kojeg su Hrvati iz Dalmacije i Hrvatske zbog
krvnog zloèina kaznili ostracizmom,20 dubrovaèki povjesnik dokazuje da su Hrvati,
gospodari Ilirika, utemeljili dvije naseobine (i države!) na sjeveru Europe, Èešku i
Poljsku. Još je zanimljiviji u tumaèenju nastanka slavenskog pisma. Sv. Æiril autor je
æirilice, dok je sv. Jeronim izmislio bukvicu, tj. glagoljicu, kojom se ponajviše koriste
Slaveni (Hrvati!) iz Liburnije.21
U svojim pretjerivanjima Orbini je najneuvjerljiviji kad èitateljima predstavlja
ratne uspjehe Slavena, koji su zadali „mnogo muke gotovo svim narodima ovoga
svijeta: napali su Perziju, zavladali Azijom i Afrikom, zaratili s Egipæanima i Aleksan-
drom Velikim, pokorili (europske zemlje) od Baltika do Jadrana, nakon iscrpljujuæih
borbi osvojili Rimsko carstvo, zavladali Francuskom, uèvrstili se u Španjolskoj“. 22
Gotovo identièan prikaz daje i Andrija Kaèiæ Miošiæ u 2. poskoènici Razgovora ugod-
noga pohvalom Aleksandru Velikom, koji Slavenima ostavlja „banovine sve od mora
latinskoga (...) do Baltika ledenoga“.23 Orbinijevi su Slaveni prije svega ratnici, neu-
krotivi borci za slobodu i nezavisnost, koji pretpostavljaju slobodi sve ostalo. Kaèiæ
takoðer istièe „hrabrenost u narodu slovinskom (...) i srèanost u vojniku hrvatskomu“.24

19 V. Pribojeviæ, O podrijetlu i slavi Slavena, str. 75-76 (lat.) i 155 (hrv.). Orbini u svoje djelo ukljuèuje ne
samo mnoge njemu nepoznate povijesne èinjenice nego i legende i mitove, primjerice izmišljeni
Privilegium Alexandri Magni donatum Populis Slavis, argumente o identitetu Ilira i Slavena, legendu
o Èehu, Lehu i Rusu, koji su, došavši iz Dalmacije, postali utemeljiteljima moænih slavenskih naro-
da Èeha, Poljaka i Rusa. Navedenim se podacima koristi i Kaèiæ u Razgovoru ugodnom (2. poskoèica).
20 Orbini legendu o Èehu, Lehu i Rusu preuzima od Vinka Pribojeviæa. Usp. V. Pribojeviæ, O podrijetlu
i slavi Slavena, Zagreb, 1997., str. 144.
21 U talijanskoj redakciji Dukljaninove kronike Sclavorum regnum, koju Orbini ukljuèuje u svoju raspra-
vu Il Regno de gli Slavi (str. 204-239), èitamo che l’Autore di questa Storia de’ R di Dalmatia, habbia
havuto origine dalla città di Dioclea che fù la Metropoli della Croatia Rubea! Orbini se èesto poziva na
svijest obveze prema vlastitom narodu i široj slavenskoj obitelji, pribjegavajuæi i interpolacijama
ako idu u prilog isticanju Slavena.
22 M. Orbini, Il Regno de gli Slavi, str. VII (nepaginirano); isti, Kraljevstvo Slavena, str. 63; F. Šanjek,
Povijesni pogledi, str. 44.
23 Fra A. Kaèiæ Miošiæ, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Split, 1983., str. 66-68.
24 Razgovor ugodni, idem, str. 66. Utjecaj Orbinijeva djela na Kaèiæev Razgovor ugodni analizirao je S.
Botica (Andrija Kaèiæ Miošiæ, Zagreb, 2003., str. 46-47, 52, 83 i 198).

313
 Fra Andrija Kaèiæ Miošiæ i kultura njegova doba

Zusammenfassung

Mavro Orbini: Il Regno degli Slavi als historische Grundlage

zu Kaèiæ Miošiæs Razgovor ugodni

Orbinis Königreich der Slawen (Il Regno de gli Slavi, Pesaro 1601) fand trotz der negativen
Bewertung durch das Sanctum Officium in Rom bei vielen kroatischen Schriftstellern und
Geschichtsgelehrten begeisterte Aufnahme. Dazu gehörten Jakov Lukareviæ, Ivan Gunduliæ,
Andrija Zmajeviæ, Jeronim Kavanjin, Andrija Kaèiæ Miošiæ, Juraj Rattkay von Veliki Tabor,
Pavao Ritter Vitezoviæ und andere.
Die historische Grundlage für Razgovor ugodni naroda slovinskoga fand Kaèiæ Miošiæ gerade
im Werk des Dubrovniker Benediktiners Mavro Orbini. Die geistige Zusammenarbeit der
beiden dalmatinischen Gelehrten ist der Gegenstand dieses kurzen Beitrags.

314