N.

Aniæ:
NIKOLA ANIÆ Dvostoljetna borba protiv Turaka u Pjesmarici fra Andrije Kaèiæa Miošiæa

DVOSTOLJETNA BORBA PROTIV TURAKA

U PJESMARICI FRA ANDRIJE KAÈIÆA MIOŠIÆA
– POVIJESNO OBZORJE –

1. Opæi pristup povijesnim dogaðajima i fra Andrijina Pjesmarica

U središtu sadržaja Pjesmarice iliti Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga fra An-
drije Kaèiæa Miošiæa jest borba „naroda slovinskoga“ protiv Turaka otkad su se pojavi-
li na Balkanu u 14. stoljeæu pa sve dok nije završen posljednji mletaèko-turski rat,
1717. Znamo da je fra Andrija roðen 1704., baš u doba kada se još vojevalo protiv
Turaka, a da je Pjesmaricu pisao u doba kada se o tom vojevanju u narodu njegova
kraja i šire mnogo govorilo. Andrijine su se pjesme pjevale. Svuda, u svakoj našoj
kuæi, nalazila se Pjesmarica fra Andrijina, pjevalo se oko komina, na kantunima naših
ulica i podosta se toga sviralo na guslama. Na Hvaru to je trajalo sve do pred Drugi
svjetski rat, nakon kojega se postupno gubi i nestaje.
Profesija me je opredijelila da se prihvatim jednog dosad nedirana prostora, koji
nuka da se i s vojno-povijesnoga gledišta kaže koja rijeè o Pjesmarici fra Andrije Kaèiæa
Miošiæa. Uz jednu ogradu, a to je da se na ovome mjestu i za ovu priliku nikako ne
mogu obraditi sve vojne borbe i bitke koje je vodio „narod slovinski“ protiv Turèina.
Isto tako nije moguæe obraditi sve junake o kojima u svojoj Pjesmarici pjeva fra Andri-
ja. Zato æu uzeti samo one borbe protiv Turèina i one junake koje fra Andrija spomi-
nje u svojoj Pjesmarici, u dogaðajima blizu fra Andrijine rodne kuæe, i to u dvostoljet-
noj borbi koju je vodio naš èovjek protiv Turèina u Makarskom primorju, iza Biokova
do Vrgorca i Norina, Hvara i Pelješca, a ponešto i šire do Boke kotorske, pa i dalje od
nje, od 16. do 18. stoljeæa.
Poznato je da je najveæa prekretnica u povijesti naroda toga kraja Dalmacije nas-
tupila kada su se Turci oko 1470./71. prvi put pojavili u tadašnjoj Krajini – sada u
Makarskom primorju. To su podruèje osvojili do 1499.; Mleèani su tada na Hvaru i
Braèu, Dubrovèani na Pelješcu, a Turci u Krajini, od Neretve pa sve do blizu Klisa i
Ravnih kotara. Taj je prostor arena smjene raznih flotnih sustava i neprestane borbe,
a kopno prepuno krvi – borbi i bojeva, velikih bitaka. To je stanje trajalo punih 200
godina, zapravo sve do 1717., kada je prestao i posljednji mletaèko-turski rat.
Pjesmarica fra Andrijina potvrðuje da se u njegovu kraju gotovo puna dva stoljeæa
ratovalo protiv Turaka; u tim se ratovima izgaralo, stradalo, ginulo, nestajalo, tuklo se
na moru i kopnu. Najveæa su bila dva velika rata – Kandijski i Morejski (iliti Beèki ) –

331
 Fra Andrija Kaèiæ Miošiæ i kultura njegova doba

a to je razdoblje od 1646. do 1699. Zato je u fra Andrijinoj Pjesmarici najviše podataka

o borbama i junacima iz ta dva rata. Povijesna je istina da je samo u Kandijskom ratu
(1645. – 1669.) u blizini fra Andrijina rodnoga kraja voðeno oko 55 oružanih borbi i
drugih akcija našeg puka protiv Turèina. Akcije su se vodile i na širem teritoriju – od
Hvara i Krajine pa iza Biokova, do Zadvarja, Imotskoga i Vrgorca, u Bosni sve do
rijeke Vrbasa i Save na sjeveru pa do Mostara, Stoca, Popova polja i Trebinja na is-
toku, do Boke kotorske i Ravnih kotara. Nije pošteðen ni dubrovaèki teritorij, oko
Cavtata, po Mljetu i Pelješcu, jer su „Dubrovèani saveznici naših neprijatelja Turaka.“
Uistinu, bilo je to zlatno doba herojske prošlosti, što dosad, nažalost, nije ni izdaleka
povijesno opisano i predstavljeno javnosti iako postoji obimna povijesna graða u
arhivima samostana u Zaostrogu, Živogošæu i Makarskoj, u Župnom arhivu u Suæur-
ju, u Zavodu za povijest HAZU-a u Dubrovniku, u Veneciji itd. Mora se konstatirati
da su o tome najmanje pisali povjesnièari u Zagrebu, Splitu i Hvaru.1
Na bojišnici Primorja i okolice, kako kazuje povijesna znanost, vodilo se od 1499.
do 1717. šest velikih mletaèko-turskih ratova, jedan gori i teži od drugoga, prepuni
ljudskih žrtava i stradanja. Ti su ratovi prouzroèili velike seobe naroda u ovom dijelu
Hrvatske, o èemu je fra Andrija kao dijete èuo od roditelja, poslije od drugih, a onda
i proèitao te u svoju Pjesmaricu stavio. Znao je on dobro, i mnogoèega je svojim oèima
vidio, da su u vatri i pepelu nestajali vrijedni spomenici kulturne baštine – samostani
u Suæurju, Zaostrogu, Živogošæu i Makarskoj, brojne su crkve porušene i drugi sakralni
objekti nestali. Gorjela su sela èije je zidine fra Andrija osobno vidio i druge nas-
tambe od Baèine preko Graca, Podace, do rodnog Brista, Zaostroga, Drvenika, Živo-
gošæa, Igrana te Makarske, kao i na Hvaru. Ne zna se tko je gore stradao i više prepa-
tio. U takvu okruženju ratovanja Andrijinim precima nije preostalo ništa drugo nego
da se bore protiv Turèina, za goli ljudski opstanak, da barem izdrže i prežive, da
ostane barem netko od njih, da im barem nešto ostane od prošlosti i da oèuvaju svoje
more i ognjište, a to se sve èita u fra Andrijinoj pjesmarici.
Nisu ovdje bile, vojna povijest dokazuje, samo vojne snage Turske i Venecije nego
se javljaju senjski, omiški i braèki gusari i hajduci, brojne narodne ustanièke postroj-
be Makarskog primorja (Krajine) i istoènog dijela otoka Hvara (posebno Suæurja i
Bogomolja). Na moru su se u Hvarskom i Neretvanskom kanalu nalazile, kazuje nam
i fra Andrija Kaèiæ Miošiæ, mletaèke galije i galijice, marcilijane te druge turske fuste
i ormanice i ustanièke galije, leuti i gajete.2
Glavne vojne aktivnosti poèele su nakon 1537., za vrijeme treæega mletaèko-tur-
skog rata, kad je Venecija radi obrane svojih interesa naredila svim rektorima u Dal-
maciji „da izdaju javne proglase da ustanici mogu slobodno gusariti“, èime je dano
zeleno svjetlo za napade na Turke iako je toga bilo i prije, odmah nakon 1470. 3 Ipak,
1
Grga Novak, Hvar, Beograd, 1924.
2
Stjepan Krasiæ, Ivan Dominik Stratiko, Split, 1991., str. 376-469.
3
Š. Ljubiæ, Commissiones et relationes Venetae, II., Zagreb, 1876., str. 116.

332
 N. Aniæ: Dvostoljetna borba protiv Turaka u Pjesmarici fra Andrije Kaèiæa Miošiæa

Mleèani su znali spreèavati ustanike da napadaju turske brodove i karavane, osobito

u vrijeme ratnih stanki. No sve to nije moglo zaustaviti tijek borbe za osloboðenje.
Sinjorija je u našim ratnicima imala jaèu vojnu i ratnièku snagu nego u svojim regu-
larnim postrojbama, plaæenim Talijanima, Tirolcima i drugima, koji nisu, bez obzira
na dobre plaæe i pravo na pljaèku, bili stimulirani da ratuju, najmanje da ginu. Otuda
je za ovih 200 godina najviše vojnih akcija izveo naš puk, naši vojnici, narodna voj-
ska, pod zapovjedništvom svojih harambaša, serdara i vojvoda, koje æemo na kraju
ovog priloga naznaèiti, da se otrgnu od zaborava. Indikativno je da meðu fra Andri-
jinim junacima u Pjesmarici malo ima stranaca – najviše je prisutan naš èovjek i on se
u Pjesmarici najviše spominje.
U vojnoj povijesti smatra se da je prva veæa akcija u fra Andrijinu kraju poèela u
travnju 1570., kada se, ponajviše u Suæurju, okupilo oko 1000 boraca iz Splita, s Braèa,
iz Primorja i Hvara, s mnogo brodova (oko 50) te su u pratnji jedne mletaèke galije
krenuli na turske položaje u Neretvi da unište turske fuste u Opuzenu i Gabeli (gdje
su bile stacionirane), ali u tome nisu uspjeli i vratiše se natrag. 4
Za poèetak bilo je dovoljno, znak da neæe biti mira. Oèekivalo se – a tako se i
dogodilo – da æe Turci brzo reagirati protuudarom. Poèeo je 1571. Ciparski rat, odi-
grala se velika pomorska bitka kod Lepanta i doðoše Turci do Korèule, koju 15. kolovoza
1571. nisu mogli osvojiti. O tome fra Andrija u 55. pjesmi Tursko brodovlje napada Kor-
èulu govori. Opisuje napad Turaka na Vis, ali ništa ne kaže o stradanju od Turaka
grada Hvara, a onda pjeva „Tu bi Turkom pozlaæena brada / pak odoše do Starog
Grada. Ondje Turci malo zadobiše / veæ Vrbosku selo porobiše. / Na Jelsu su varoš
udarili / i ondje su malo zadobili / jer u Jelsi bijaše junaka / slobodnijih puno od
Turaka…“ Fra Andrija ne kazuje da su Turci te iste godine napali Suæuraj na Hvaru.
Došli su iz Gabele s više fusta i napali naselja istoènog dijela otoka Hvara, koja su
tada treæi put zaredom (prvi put 1526., drugi put 1539.) zapalili. Nisu poštedjeli ni
crkvu sv. Jurja ni samostan otaca pustinjaka sv. Augustina. Dosta je naroda u šumu
pobjeglo, a Turci su im kuæe popalili i brodovlje odnijeli.
Fra Andrija pjesmom nas vodi dalje u tijek Ciparskog rata, o kojem govori u 56.
pjesmi, a onda u 57. o velikoj Lepantskoj bici, „koja se uèini na dan sv. Justine 1571.
godine“. Zanimljivo je da fra Andrija u ovoj pjesmi nije ni spomenuo da je u toj bici
sudjelovala jedna mletaèka galija iz Hvara.5
U isto doba Turci su haraèili po selima gornjega Makarskog primorja pa su u Za-
ostrogu progonili biskupa Požege, Bosne i Beograda fra Franciska Balièeviæa, ali su ga
zaostroški fratri oko 1590. krišom prebacili na Suæuraj, gdje je ostao gotovo 10 godina,
nije se vraæao u Krajinu.6 Nakon toga na Suæuraj su se pred turskim zloèinom, svaka-

4
Gligor Stanojeviæ, „Naši primorski gradovi u doba Kiparskog rata 1570. – 1573.“, Vojni glasnik, 1.-2.,
Beograd, 1960., str. 83.
5
Dokument u Župnom arhivu u Suæurju, nije numeriran.

333
 Fra Andrija Kaèiæ Miošiæ i kultura njegova doba

ko od 1600., poèeli prebacivati Kaèiæi iz roda predaka fra Andrije Kaèiæa Miošiæa.
Meðu njima su povijesne liènosti vojvoda Nikica i Lucija Kaèiæ Žarkoviæ, èiji je sin bio
istaknuti makarski biskup fra Bartul Kaèiæ Žarkoviæ, koji je imao svoju dijecezu po
Bosni i u Hercegovini, u Krajini i dolini Neretve. U Suæurju biskup fra Bartul sagradi
svoj dvorac „na vrhu sela“ i biskupsku palaèu, koja bî gotova prije nego što je poèeo
Kandijski rat.
O dolasku Kaèiæa u Suæuraj fra Andrija govori u 76. pjesmi Knezovi Kaèiæi, koju je
„prikazao prisvitlom gospodinu knezu Ivanu Kaèiæu, reèenomu Bartuloviæu, iz Suæur-
ja, države Farske“. On je povijesna osoba, bio je gvardijan samostana sv. Augustina u
Suæurju, onda vikar provincije augustinaca, dugogodišnji župnik u Suæurju (1776. –
1789.). Dosta je uèinio na ureðenju stare crkve sv. Jurja. Još je oèuvan jedan natpis u
crkvi sv. Ante iz 1787., koji je otac Ivan Kaèiæ Bartuloviæ postavio na oltar Gospe od
Pojasa u staroj crkvi sv. Jurja, porušenoj od hvarske opæine 1896. 6/a

2. Kandijski rat, najteži i najgori u povijesti ovoga kraja

– glavni sadržaj fra Andrijine Pjesmarice

Kandijski rat ili rat od Kandije – kako ga u Pjesmarici podosta puta spominje fra
Andrija Kaèiæ Miošiæ – poèeo je 1645. zbog otoka Krete (Kandije) i za prevlast u Medi-
teranu. Bio je to peti mletaèko-turski rat, koji je trajao gotovo 25 godina, do konca
1669. Vodio se na velikom prostoru od Krete na jugu, preko Krajine i cijele Dalmacije,
do Ravnih kotara i Velebita. Najžešæa bojišnica nalazila se na prostoru Makarskog
primorja, istoènog dijela otoka Hvara i donjeg toka Neretve. Na moru se borba vodila
u Hvarskom i Neretvanskom kanalu, od ušæa rijeke Neretve, pokraj Primorja i Suæur-
ja, do Lovišta na Pelješcu i Sumartina na Braèu. U tom ratu nije bilo milosti i milo-
srða, na surovost turskog osvajaèa odgovarali su naši kako su najbolje znali i umjeli i
svuda gdje su stigli. Tražili su Turke po Hercegovini i Bosni, polazili neposredno iz
Suæurja i Primorja i onda oko Lovišèa, Korèule, Mljeta i Dubrovnika, do Cavtata i
Boke kotorske. Tukli su se zimi i ljeti, a najviše kada je ružno vrijeme, kada bura dimi
ispod Biokova i široko talasa od Neretve. Nisu imali straha jer je njihov cilj bio oslo-
boðenje od Turèina, a sve drugo bilo je sporedno.
Glavne vojne i druge aktivnosti primorskih, makarskih i neretvanskih ustanika
poèele su nakon smrti biskupa fra Bartula, koncem 1646., a najviše 1647., kada je
Venecija dala posebne beneficije novim stanovnicima doseljenima iz Primorja, kao i
Paštroviæima u Boki kotorskoj 1465., da bi se aktivnije ukljuèili u ratovanje protiv
Turaka. Novi stanovnici bili su osloboðeni poreza i drugih nameta, ali su zato branili
granicu od Turaka. Zemlje su dobili na poluotoku Gubavcu, ali i na drugim mjestima
u ataru suæuranskom, èak i u južnim valama ispod Gdinja, od Smrske do Medvedine.
6
Fra Karlo Jurišiæ, Katolièka crkva na Biokovsko-neretvanskom podruèju u doba turske vladavine, Zagreb,
1972., str. 36.
6/a
Nikola Aniæ, Na punti Hvara – povijest Suæurja, Suæuraj, 2000., str. 79-97.

334
 N. Aniæ: Dvostoljetna borba protiv Turaka u Pjesmarici fra Andrije Kaèiæa Miošiæa

Blizu istoène punte Hvara u listopadu 1646. zaplijenjena su tri dubrovaèka broda
puna soli koja se vozila za Neretvu, a potom su hajduci iz Primorja upali u Herce-
govinu i uzeli 1000 grla stoke, 50 konja i nešto roblja. U ožujku 1647. jedna ustanièka
družina krenula je na Pelješac, a druga zajedrila sve do Mljeta; iskrcali su se kod
Zatona, stigli u Popovo Polje, „donijeli nekoliko djevojaka i nešto stoke i izgubili se u
šumama Mljeta“.7
Nove akcije nastavljaju se do Gruža i Trebinja, pa natrag do Hvara. Uz veliki
plijen doveli su i nešto svog naroda.
Prekretnica, novi poticaj za akcije, uslijedila je poslije hajduèko-gusarskog sas-
tanka u Makarskoj 19. lipnja i u Suæurju 29. lipnja 1647., na kojem su bile sve viðenije
osobe Primorja pod vojvodom Petrom Kulišiæem, prijašnjim knezom poljièkim, naj-
slavnijom herojskom osobom Kandijskog rata. Na okupu su bili ustanièki zapovjed-
nici – Petar i Tadija Kulišiæ, Luka Ožegoviæ, Mate Senjanin, Vid, Miloš, Ždero i ostali.
U 120. pjesmi fra Andrija kazuje o ovom zboru primorskih knezova u Makarskoj
1646. Pjesmu poèinje rijeèima: „Viæe èine primorski knezovi / od starine bosanska
gospoda/ i ostali po izbor glavari / kapetani i mladi serdari / u Makarskoj, gradu bije-
lome / u poèetku rata od Kandije…“ Potom fra Andrija spominje imena sudionika
makarskog zbora. Rijeè je o autentiènim povijesnim osobama i dogaðaju na poèetku
Kandijskog rata. Meðutim, fra Andrija ne spominje drugi zbor, koji èiniše iste osobe,
a održan je u Suæurju 29. lipnja 1646. Iz Makarske su knezu Janjine ustanici poslali
jedno, a iz Suæurja još oštrije drugo pismo, u kojem se traži da se zarobljeni ustanici
vrate, plijen takoðer. Buduæi da nisu dobili zadovoljavajuæi odgovor, krenuše u nove
akcije. Na udaru su na Pelješcu Trpanj, Vruèica, Osobjava i Nakovanj. Slijedi akcija
do Prusca na Vrbasu, gdje zapališe 300 kuæa i ubiše 200 Turaka. Onda su se iskrcali
blizu Kleka i upali u Hercegovinu, donijeli dosta plijena i robe svakojake. Bio je veæ
svibanj 1648. Dok je vojvoda Petar Kulišiæ plijenio po turskim i dubrovaèkim selima,
u srpnju 1649. harambaša Rade iz Zaostroga „napade i opljaèka Trpanj“, a ovi ucije-
niše Suæurane da plate 500 dukata.8
U ljeto 1650. vojvoda Petar Kulišiæ krene od Suæurja, u Korèuli mu napraviše spe-
cijalni brod kajak od kože i onda cijela gusarska armada usred dana proðe pokraj
Dubrovnika, iskrca se u Platu kod Cavtata, ode do Trebinja, uhvati dosta plijena,
pobije brojne turske vojnike i vrati se natrag, a harambaša Luka Ožegoviæ s bokoko-
torskim hajducima iz Perasta iskrca se, opljaèka po Mljetu dosta blaga i svi natrag za
Krajinu i Hvar.9
U prosincu 1650. Luka Ožegoviæ opljaèka Janjinu i Osobjavu. Gusarilo se izmeðu
Korèule i Mljeta jer je „trebalo pred zimu napuniti tavane“.10
7
Radovan Samardžiæ, Veliki vek Dubrovnika, Beograd, 1962., str. 125.
8
Stjepan Planèiæ, Inventar arhiva Hektoroviæ, Hvar, str. 235.
9
R. Samardžiæ, Veliki vek Dubrovnika, II. izdanje, Beograd, 1972., str. 130, 131.
10
Isto, str. 132.

335
 Fra Andrija Kaèiæ Miošiæ i kultura njegova doba

Prema Anðelku Mijatoviæu, Luka Ožegoviæ je „od Imotskoga, mejdandžija“ i u

svojim ga pjesmama tri puta spominje Andrija Kaèiæ Miošiæ. Meðu vitezovima Imot-
ske krajine spominje ga stihovima: „Junak biše Ožegoviæ Luka / u njega je od meg-
dana ruka / nigda Luka s èetom ne idjoše / da junaèke glave ne nosaše…“ U pjesmi
Primorski vitezovi pjeva mu: „Po imenu Ožegoviæ Luka / a u vrime rata od Kandije / to
svidoèi pisma davorija / koju piva sva Hercegovina…“
U ožujku 1651. vojvoda Petar Kulišiæ na 80 brodova ukrca 300 hajduka i krene do
Kleka, „pohara sva morlaèka sela uz Neretvu“, prijeðe na Pelješac, stigne do Trpnja i
onda natrag na Hvar. I tako iz akcije u akciju, pa sve do one žestoke borbe u lipnju
1655., kada su ponovo stigli brodovima do Dubrovnika, otišli u Popovo Polje, uzeli
plijen i vratili se natrag na Hvar.11
Prema pjesmarici Andrije Kaèiæa Miošiæa, vojvoda Petar Kulušiæ poginuo je kod
Vrgorca, a drugi izvori o tome ne govore. U pjesmi Poljièki vitezovi fra Andrija Kaèiæ
Miošiæ stihovima je ovjekovjeèio lik toga velikog vojskovoðe i junaka našeg naroda
sljedeæim stihovima:
Ne bi nigdi boja žestokoga / brez viteza Kulišiæ Petra: /
Kad junaci rujno vino piju / Kulišiæa u pismi spominju…“
U stihovima Pisme najposljednije od slavne Bosne A. K. Miošiæ pjeva:
Neg od Bosne i Hercegovine / vitezovi zvani od starine /
Ko je bio Marko Sinovèiæu / Silni vitez Petre Kulušiæu…
U treæoj pjesmi Pisma od vitezova dalmatinskih… A. K. Miošiæ posveæuje Petru sti-
hove: „…I pogibe Kulušiæu Petre / Pod Vrgorcem, pod bijelim gradom / Plaèu njega
latinska gospoda / i sva zemlja slavnog naroda / zašto biše junak od starine…“
U Suæurju se tada obilježavala deseta obljetnica smrti makarskog biskupa fra Bar-
tula Kaèiæa Žarkoviæa. Glavni organizator proslave bio je vojvoda Petar Kulišiæ i njegove
harambaše, koji su nad biskupovim grobom dali postaviti spomen-ploèu, bosanicom
pisanu, na kojoj piše: „1655. – Na poštenje Božje i blažene Gospe èini ovo Petar Kulišiæ,
Tomica Delali Paranžik i Cvitan Kotarac svojim vitezovi“. Ploèa je oèuvana i sada se
nalazi s lijeve strane ulaza u predvorje nove crkve sv. Jurja. To je na Hvaru jedina
oèuvana ploèa pisana bosanicom.
Biskupa fra Bartula naslijedio je 1646. fra Petar Kaèiæ (1600. – 1661.) iz Kotišine
kod Makarske. On je bio duhovni i politièki voða naroda Krajine i Hvara u borbi
protiv Turaka. Povjesnièari ga nazivaju osloboditeljem Primorja iako kraj Kandijskog
rata nije doèekao. Biskup fra Petar Kaèiæ morao je pred Turcima napustiti Makarsku,
bio je najviše kod svog puka i fratara u Suæurju, ali je stolovao u Jelsi, radi sigurnosti,
gdje je i umro 1661.; pokopan je u Makarskoj.12 O biskupu fra Petru dosta govori fra

11
Isto, str. 132.
12
Milan Mirkoviæ, Biskup Petar Kaèiæ, osloboditelj Primorja, Suplement br. 8., Bullettino, Split, 1888., str. 20.

336
 N. Aniæ: Dvostoljetna borba protiv Turaka u Pjesmarici fra Andrije Kaèiæa Miošiæa

Andrija u pjesmi Zbor primorskih knezova u Makarskoj 1646. Èak ga naziva poglavicom
zbora. Evo tih stihova: „A od zbora poglavica biše / svitli Petar, biskup od Makarske /
od Kaèiæa roda i plemena / reda, pobre, svetoga Franciska. / Niz obraz je suzam obo-
rio / gospodi je tiho govorio / i glavarom od sveg Primorja / od Baèine do Omiša
grada…“ Kad je fra Andrija kroz stih pjesme sve kazao što je biskup Petar rekao,
onda je stihovima završio: „Nauk ovi ja vam dajem sada / Petar, biskup od Makarske
grada / u pamet ga vašu postavite i naredbu moju izvršite!“
Turci su na poèetku Kandijskog rata zapalili franjevaèke samostane u Makarskoj,
Živogošæu i Zaostrogu. Makarski su se fratri 1646. s pukom prebacili na vrh Braèa i
osnovali selo Sumartin, kao i svoj samostan, koji i sada postoji, a vezuje se za fra
Andriju Kaèiæa Miošiæa.
Franjevci su se iz Zaostroga, s pukom iz gornjeg Primorja, takoðer 1646., prebacili
u Suæuraj i nastanili na poluotoku Gubavcu. Smjestili su se u zapadnom dijelu palaèe
biskupa fra Bartula, koju im je oporukom ostavio 18. lipnja 1645. Franjevci su odmah
1648. dali sagraditi kapelu Gospe od Rožarija. Istoènije od te kapele dali su napraviti
samostan, koji je bio gotov 1658., kada ga je vizitirao hvarski biskup Vicenzio Milani.
Poslije, 1770., nadogradio je samostan gvardijan fra Bone Kosoviæ, što je potvrðeno u
tri epigrafa. U samostanu je sve do 1806. zasjedalo vijeæe novih stanovnika Hvara,
Braèa, Visa i Korèule. Zaostroški su fratri na temeljima prijašnje kapele dali sagraditi
veæu crkvu sv. Anti Padovanskome, koja bî gotova 13. veljaèe 1663. Puk koji je stigao
iz gornjeg Primorja smjestio se oko crkve i samostana. Zaostroški fratri dobili su 1732.
od mletaèke vlasti iz Hvara svu zemlju u uvali Ržišæa, koju su obraðivali Jerkoviæi iz
Bogomolja.13
Franjevci samostana sv. Križa iz Živogošæa pobjegli su s pukom 1646. – 1647. i
došli na Suæuraj. Oni su se smjestili zapadnije od franjevaca iz Zaostroga, na poluo-
toku Gubavcu, gdje su sagradili svoj samostan i crkvu sv. Križa. Bila je gotovo 1658.
godina kada ju je vizitirao hvarski biskup Vicenzio Milani i našao je u lijepu stanju, s
dosta crkvenih stvari. Franjevci iz Živogošæa nisu dugo boravili u Suæurju. Vratili su
se nakon završetka Kandijskog rata 1669., ali se spominju u Suæurju i 1765.
Za to se vrijeme rat od Kandije nastavlja, bukti posvuda, na kopnu i moru, a
najviše u gornjemu Makarskom primorju i u Suæurju i oko njega. Da registriramo
samo najvažnije akcije. U srpnju 1659. skupilo se 600 hajduka, koji su krenuli na 39
leuta iz Suæurja prema ušæu Neretve, za Klek do Bistrine, gdje su se iskrcali i otišli u
Popovo polje, uzeli dosta plijena i 80 robova i preko Pelješca se vratili, a dio ostade i s
hajducima iz Perasta nastavi akcije na moru kod Žuljana i na Mljetu. To je uzbunilo
Turke u Hercegovini pa se u Popovu polju pojavi sandžakbeg Mustafa-paša Tekelija s

13
Katastarske knjige iz 1835., Povijesni arhiv u Splitu, Odjel mapa. U vali Ržišæa franjevci samostana
sv. Marije iz Zaostroga imali su svoje imanje. Dokument u arhivu samostana u Zaostrogu, ev. br.
XX., str. 130.

337
 Fra Andrija Kaèiæ Miošiæ i kultura njegova doba

1500 vojnika, zaprijeti Dubrovèanima da su oni krivi, ali kad je dobio 500 dukata,
izdade arz kojim posvjedoèuje da Dubrovaèka Republika nije kriva.14
Poèetkom 1662. Turci su izveli tri napada na sela gornjega Makarskog primorja.
Prvi se dogodio 22. sijeènja, kada je 48 Turaka iz Gabele došlo pod Lavèanj, bilo je 12
mrtvih. Šest dana poslije od Gabele i Ljubuškog napalo je Gradac 140 Turaka. Onda
je veæa turska akcija bila 7. rujna 1662., kada je 3000 turskih vojnika prodrlo u Primor-
je i napalo Lavèanj, Brist i Podacu, poginulo je 13 Turaka, 20 ranjeno, odnijeta su dva
turska barjaka.15
U sijeènju 1663. novi su hajduèki napadi na Turke po Hercegovini, napadoše Stolac.
No ubrzo zatim Turci iz Gabele udariše 6. svibnja na Suæuraj, zarobili su èetvero djece
i odveli ih u Gabelu.16
To je peti turski napad na Suæuraj. Za to su vrijeme hajduci Krajine u akciji po
Popovu polju, a vode ih harambaše Ivan Katiæ, Stojan i Varnica. Kod Bijelog Dola, na
samoj tursko-dubrovaèkoj granici, hajduci su uzeli 150 tovara voska kupljena za Vene-
ciju i od Slanoga zaplovili prema Boki. Izvedene su te godine još neke akcije oko
Ljubinja i Trebinja.
U kolovozu 1663. na Primorje napadne 6000 turskih vojnika pod zapovjedništvom
Ali-paše Èujiæa, zapališe Tuèepe, Kotišinu i Podgoru, a druga skupina od 1600 Turaka
napadne Igrane i Drašnice. Na to su odgovorili harambaša Ivan Delalija (živio u Suæur-
ju, spominje se na biskupovoj ploèi) i vojvoda Tadija Kulišiæ. Izveli su više akcija pod
Veležom, do Ljubinja i po Popovu Polju, gdje su operirali harambaše Ivan Katiæ i
Nikola Martièiæ.
Turci odgovoriše novim napadom na Suæuraj 1664., ali su odbijeni i poraženi iako
je glavnina ustanika bila s brodovima u Boki kotorskoj, gdje su Mleèani uzalud napa-
dali Ulcinj. Po Hercegovini se i 1664. vode akcije, a tu su iskusni zapovjednici Tadija
Kulišiæ, Ivan Katiæ, Nikola Barišiæ i Juraj Slijepac; donijeli su 500 grla stoke i nešto
roblja, „sve samih kršæana rimskog katolièkog obreda“.17
Herojsku i junaèku pogibiju Tadije Kulušiæa, velikana naših predaka, ovjekovjeèio
je u svojoj Pjesmarici fra Andrija Kaèiæ Miošiæ, u pjesmi Poljièki vitezovi, sljedeæim sti-
hovima: „Peti biše Kulišiæ Tadija / svu je tursku zemlju porobija / Od Vratara do grada
Mostara / Od Zagvozda sve do Imotskoga. / Èesto junak na mejdan idjaše / gospoda ter
mejdane Turkom odnosaše. / Svi mejdani Kulišiæ Tadije / zgodiše se rata od Kandije…“
U srpnju 1665. Turci su na povratku iz Korèule kod Pelješca na moru zarobili
vojvodu Grgura Kaèiæa Žarkoviæa i odveli ga u Gabelu, ali je pobjegao i 1691. umro u
Suæurju.

14
R. Samardžiæ, n. dj., str. 188, 190; Gligor Stanojeviæ, Jugoslovenske zemlje u mletaèko-turskim ratovima
XVI – XVIII veka, Beograd, 1970., str. 273.
15
Makarski ljetopisi 17. i 18. stoljeæa, Split, 1993., str. 19.
16
Isto, str. 21.
17
R. Samardžiæ. n. dj., str. 224.

338
 N. Aniæ: Dvostoljetna borba protiv Turaka u Pjesmarici fra Andrije Kaèiæa Miošiæa

O tome kako je vojvoda Grgur Kaèiæ Žarkoviæ pobjegao iz turske apsane u Gabeli,
kazuje u svojim pjesmama fra Andrija Kaèiæ Miošiæ, kada, meðu ostalim, pjeva:
Sam uteèe Kaèiæu Grgure / udje junak, vesela mu majka!
Dok su se tako vodile oštre borbe, u Suæurju je u ožujku 1663. održan sudski
proces uglednijim ljudima Krajine, na kojem se govorilo o žrtvama naroda u dota-
dašnjem tijeku Kandijskog rata. Konstatirano je da su Turci u gornjemu Makarskom
primorju, od Baæine, Graca i drugih mjesta, na najzvjerskiji naèin dotad, pogubili
oko 150 duša, najviše žena, djece i staraca, poglavito iz roda Kaèiæa.18 O pogibiji Kaèiæa,
o èemu se govorilo na sudskom procesu u Suæurju 1663., s dosta detalja govori fra
Andrija u svojoj 134. pjesmi, koju je naslovio: Pogibija Kaèiæa za Kandijskog i Beèkog
rata. U toj se fra Andrijinoj pjesmi spominje tragedija brojnih Kaèiæa, ali i Viskoviæa,
Žarkoviæa i drugih uglednika, èija su imena i pogibije prisutni i u brojnim povijesnim
dokumentima i vojnoj historiografiji. O tim osobama govorit æe se poslije.

3. Velika bitka pod Gracem 1666. u fra Andrijinoj Pjesmarici i u

povijesnoj stvarnosti

U fra Andrijinoj Pjesmarici posebnu pozornost privlaèi 133. pjesma, naslovljena

Obrana Graca 1666. i podnaslov Pisma od Graca u gornjem Primorju na koga dodje bosanski
vezir i hercegovaèki paša samo 40.000 vojske na 1666., oktobra osmog.
Što kazuje vojna povijest o toj èuvenoj bici? U rujnu, 15. ili 18., godine 1666.,
vodila se velika bitka pod Gracem izmeðu turske i mletaèke vojske i ustanika, po
svemu sudeæi najveæa bitka koja se odigrala u ovom kraju u doba Kandijskog rata.
Podatke o toj bici ostavio je fra Pavao Šilobadoviæ. On kaže da su napad na Gradac
izveli bosanski vezir i hercegovaèki paša s 40.000 vojnika i šest lumbardi u nakani da
„razore Gradac i porobe sve Primorje“, ali da nisu nešto uèinili jer da im se odupro
„djeneral Katarin Kornar“, preciznije, glavni mletaèki zapovjednik i opæi mletaèki
providur Catareno Cornar. Šilobadoviæ zatim kazuje da su u toj bici naši ubili 1000
Turaka, „ako ne i više“, a da su branitelji imali dva mrtva i pet ranjenih pa da „naši
Gradac minaše“, nakon èega se „Turci vratiše jere naprid ne smidoše...“19
Tu je bitku fra Andrija Kaèiæ Miošiæ opisao u pjesmi o obrani Graca 1666.20
Mletaèki vojni inženjer i kartograf Giuseppe Santini dao je napraviti dosta dobar
rustièki crtež bitke pod Gracem s kopnenim i morskim sadržajem, koji se nalazi u
Muzeju grada Splita. Iz drugih vrela saznajemo da su Turci još 1665. poèeli pripreme
za „izvodjenje presudnog ratnog pohoda protiv neprijatelja“, tj. Mleèana i ustanika,
da su vojsku prikupljali u srednjoj Grèkoj i Moreji, odakle su „imali krenuti na Kan-

18
Milan Mirkoviæ, n. dj.
19
Makarski ljetopisi …, str. 37.
20
Fra Andrija Kaèiæ Miošiæ, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Split, 1983., str. 432-434.

339
 Fra Andrija Kaèiæ Miošiæ i kultura njegova doba

diju i Dalmaciju“. Onda da su preko zime 1665./66. izvršili „posljednje pripreme za

napad“ i da su „saliveni za tu priliku ogromni topovi“, koji bi mogli „provaliti i najde-
blje bedeme“. Potom da je vezir Æupriliæ „u toku ljeta (1666.) radio na obrazovanju
elitne vojske od 10.000 ljudi“, a u travnju 1666. dubrovaèki poklisar na Porti doznao
je da æe Dalmacija sigurno biti napadnuta na više mjesta. Turci su, osim napada na
Kandiju, „uveliko se spremali da napadnu na mletaèke posjede na jadranskoj oba-
li…“21
Povoda za bitku pod Gracem bilo je dosta, a dva su bitna. Prvo, gotovo svako-
dnevne akcije krajinskih ustanika po Hercegovini, koje je predvodio vojvoda Tadija
Kulišiæ i harambaše Barišiæ, Ivan Katiæ i Juraj Slijepac, što je turskim postrojbama u
Hercegovini zadavalo velikih nevolja. Drugo, iz Graca, toènije iz Gradaèke kule, koju
su sagradili 1661. knez Jurièeviæ i fra Luka Smoljanoviæ, ometao se turski promet na
ulazu i izlazu iz Neretve, kuda je išla glavna logistika za Hecegovinu i Bosnu, pose-
bice dubrovaèkog brodovlja.
Sa zadrškom, meðutim, treba prihvaæati Šilobadoviæeve i fra Andrijine tvrdnje
da je u ovoj bici sudjelovalo 40.000 turskih vojnika jer oni toliku vojsku nisu tada pod
Gradac mogli dovesti, nisu je imali; najviše „elitnih trupa 10.000 vojnika“ i, drugo, jer
se tolika vojska nije imala gdje oko Graca rasporediti bez obzira na kopno i more i jer
se napadalo u više valova i ne samo jednog dana, 15. ili 18. rujna. Ako su zapovijedali
turski bosanski vezir i hercegovaèki paša, kako tvrde vrela, pa i fra Andrija, sve su to
zapovjednici od „vojnog zanata“ i sigurno da bi bitku „uredno“ vodili od poèetka do
kraja, a to za toliku vojsku da traje danima i jednostavno da se ne napušta bojišnica
nakon samo jednog dana borbe, bez obzira na žrtve. Naime, teško je vjerovati tvrdnji
Šilobadoviæa da je u bici poginulo 1000 Turaka, a da je branitelj imao samo dva mrtva
i pet ranjenih. Takav razmjer nije uvjerljiv, a najmanje vojnièki logièan, bez obzira na
to što je branitelj bio u utvrdi. Nije poznat broj vojnika branitelja, ali nije mogao biti
velik jer se nisu imali gdje rasporediti, ni u utvrdi ni izvan nje. No svakako treba
imati u vidu da to nije bila samo mletaèko-turska bitka, sukob dviju vojska, to više što
su Mleèani imali plaæenikâ: Talijane, Francuze, Tirolce i druge, koji se nisu proslavili
u borbama. Èini se, iako Šilobadoviæ to ne precizira, da su glavni teret obrane ponije-
li, posredno i neposredno, krajinski ustanici, narod Krajine, posebno gornjega Makar-
skog primorja. Jer tu su u blizini, u Suæurju i po Hercegovini, hajduci i gusari vojvode
Tadije Kulišiæa i drugih harambaša, koji nisu stajali mirno u toj delikatnoj situaciji.
Povijesno je jedno toèno: Turci nakon poraza pod Gracem nisu išli dalje niz Primorje,
morali su se vratiti natrag u Hercegovinu i Bosnu. I, kako zapisa Šilobadoviæ, tek su
iduæe godine, 1667., 19. srpnja, došli Turci „Gabeljani pod Zaostrog“, izvršili prepad s
jednom fustom „i posikoše 5 èeljadi“.22
21
R. Samardžiæ, n. dj., str. 204-205; dr. Stipe Nimac, Gradac, 1991., str. 9-10.
22
Makarski ljetopisi…, str. 39.

340
 N. Aniæ: Dvostoljetna borba protiv Turaka u Pjesmarici fra Andrije Kaèiæa Miošiæa

Razloge tome treba tražiti u velikoj pobjedi pod Gracem; ta bitka zaslužuje više
pozornosti u hrvatskoj povijesti, a za njenu potpuniju rekonstrukciju treba više po-
vijesnih podataka.
Poslije bitke pod Gracem, na punti Suæurja 2. prosinca 1666. dogodila se teška
tragedija. U olujnoj noæi prevrnuo se iz Primorja brod Tome Kordianoviæa, ugušilo se
12 ljudi, „niko ne ispliva jer je bilo obnoæ“.23
U znak toga Suæurani su na punti postavili kameni križ, ali ga razbiše njemaèke
zrakoplovne bombe 15. rujna 1943., nakon èega mu se gubi trag.
Turci su, poslije bitke pod Gracem, 6. srpnja 1667. napali brodom Brist, krenuli na
Gradac, „uhitiše èeljadi 28“. Potom je 9. sijeènja 1669. Imbro kapetan napao Makar-
sku. Onda 3. ožujka Turci Gabeljani ponovno napadoše Gradac i zapališe 30 kuæa.
Oko 1500 turskih vojnika 14. travnja napalo je Drvenik, gdje su imali deset mrtvih i
15 ranjenih – „to im je fajda“. U 118. pjesmi fra Andrija pjeva o tome kako su „Turci
osvajali Drvenik 1687.“ i kaže da je to bilo „na 15. aprila 1687.“ te: „…Ako nisi èuo,
pobratime, / kako Turci roblje odvedoše / iz kaštela bila Drvenika / kojino je u gor-
njem Primorju / poslušaj me, da ti kažem pravo / a moreš mi virovat zdravo…“ Pošto
je stihovima opjevao tijek borbi i spomenuo junaštvo fratara iz samostana u Zao-
strogu i druge junake, zakljuèuje: „Što bi staro ono isikoše / što bi mlado, ono pove-
doše / osamdeset mladih divojaka / udovica, žena mužatiæa / u sužanjstvo Turci odve-
doše / iz kaštela bila Drvenika…“ Ponovno Imbre kapetan 7. srpnja napade Makar-
sku sa 120 konjanika, ali bez nekog uspjeha.24
S druge strane, krajinski hajduci i drugi gusari do kraja Kandijskog rata izveli su
desetak veæih akcija, nisu ostali Turcima dužni.
U ožujku 1668. oko 460 hajduka napalo je Trebinje, dognali su 250 goveda i 550
manje živine pa opet otišli pod Dubrovnik. Desetog travnja 1668. èulo se na Pelješcu
da se u Suæurju priprema dosta hajduka i gusara, a u Makarskoj 1250 ustanika i da æe
doæi 600 bokokotorskih hajduka. Neki su otišli do Popova polja, uzeli dosta plijena i
onda napali Æepikuæe i Lisac pa se vratili. Potom su u ožujku 1669. opljaèkali Trpanj.
Uto se na moru izmeðu Hvara i Pelješca vodila pomorska bitka izmeðu ustanièkih i
turskih fusta. Turci su pobjegli u šume Pelješca, ali ih je 500 hajduka gonilo i pohvata-
lo. Nakon toga ponovno se u Suæurju održao sastanak velike skupine ustanika, gdje
se dogovoriše s Mleèanima o novim pothvatima. Jedna je skupina brodovima otišla
do Korèule, njima su se pridružili i korèulanski hajduci i zajedno su otišli do Boke
kotorske, a vodio ih je mletaèki providur Priuli. Spremali su se iæi za Ulcinj i Albaniju
te razbiti tamošnja gusarska gnijezda. Drugi su ostali po Mljetu i Pelješcu i izveli više
akcija. Posljednja je bila napad na Viganj, 1. rujna 1669. Zapovijedao je makarsko-
-primorski harambaša Kosoviæ.

23
Isto, str. 38.
24
Isto, str. 43-46.

341
 Fra Andrija Kaèiæ Miošiæ i kultura njegova doba

Tada je i završen Kandijski rat. Turci su 6. rujna 1669. od Mleèana dobili otok
Kandiju, a razgranièenje je izvršeno 30. listopada 1671. – Makarska i Primorje ostali
su pod Turcima, a Hvar i dalje u sastavu Mletaèke Republike. Završilo se 25-godišnje
ratovanje; kao što se vidjelo, prevruæe je bilo, borbi mnogo, žrtava još više.

4. Morejski rat i izgon Turaka – povijesna stvarnost i fra Andrijina Pjesmarica

Kada je završio Kandijski rat 1669., nastupilo je relativno mirovanje, ali pravog
mira nema. Nije ga ni moglo biti jer Turci još drže Primorje i Neretvu, narod i dalje
bježi pred zulumom, sklanja se u Suæuraj i po Hvaru, Braèu i Korèuli, gdje je samo
1672. iz Primorja stiglo više od 230 obitelji s 1200 èlanova. Suæuraj je iduæe, 1673.
godine, imao, prema popisu koji je izvršila mletaèka vlast za podjelu soli, 81 prezime
u 110 obitelji s 424 stanovnika, od kojih je novih, koji su došli u 17. st., bilo 213, u 55
obitelji s 45 prezimena.25
Veliki dogaðaj zbio se 1683., kada je pod Beèom poražena turska vojska, što je s
radošæu primljeno u ovim krajevima; bio je to signal za opæi ustanak, a cilj osloboðenje
od Turaka. O borbi pod Beèom 1683. fra Andrija govori u dvije pjesme. U pjesmi
Oporuka cara Karla VI. (135.), a to su „pisma od testamenta Karla Cezara“ samo se
spominje Beè, dok u drugoj pjesmi Nasljednji rat… (136.) pjeva: „Poslušaj me, moj
mili brajane, / brani Beèa, a ne izdaji mene!“ Potom fra Andrija kaže i ovo: „Ode
vojska k Beèu bijelomu / pivajuæi i popivajuæi / vince pijuæ, konje igrajuæi…“ U sijeè-
nju 1684. konaèno je od Turaka osloboðena Makarska i Primorje, turske su se postroj-
be povukle u Opuzen i Norin, a iza Biokova u Zadvarje, Vrgorac i Èitluk. Turski su
trgovci morali morem prevoziti svoju robu, prolazili bi pokraj Suæurja i u portu zanoæi-
li. Tako se dogodilo i 13. ožujka 1684., kada se u Suæurju pojavila jedna mletaèka
marcilijana puna razne robe i turskih trgovaca. Usidrila se pokraj mletaèke fortice sv.
Jurja, stavila pod zaštitu mletaèkih topnika. Ujutro su trebali krenuti za Neretvu.
Meðutim, èim su Suæurani doznali za tovar i trgovce, signalnom vatrom s broda sv.
Nikole javili su Primorcima, napad je izveden lukavo, brzo i smjelo; pod zaštitom
noæi sve je zaplijenjeno. Vrela govore da je bilo oko 1200 napadaèa, u što je malo
vjerovati, ali ih je bilo dovoljno da se uspije. S fortice Mleèani nisu ni metka opalili, a
plijen je veæ bio iza punte na putu za Makarsku, gdje se dijelio. Zaplijenjeno je, uz
ostalo, 25.000 ungara (ungar je bio austrijski zlatni novac; jedan ungar težio je 3,52
grama èistog zlata od 24 karata), a to je ukupno 90 kg zlata.26
Napadaèi su bili narod Krajine i Hvara. Fra Pavao Šilobadoviæ kazuje da je napad
izvelo 250 ljudi iz Donje krajine, da su ubili èetiri Turèina, šest ranili i 23 zarobili, i

25
Nevenka Beziæ-Božaniæ, „Popis puèanstva otoka Hvara iz 1673. godine“, u knjizi Otok Hvar, Za-
greb, 1995., str. 230-237.
26
Gligor Stanojeviæ, Dalmacija u doba Morejskog rata, Beograd, 1962., str. 8, 41.

342
 N. Aniæ: Dvostoljetna borba protiv Turaka u Pjesmarici fra Andrije Kaèiæa Miošiæa

onda piše: „Razdiliše mnoga blaga. Da su pravo dilili, došlo bi svakoga do 1000 groša.
Bilo je svile, cukra, papra, sapuna i svaki èudesa.“27
Venecija je ubrzo iza toga, 29. travnja 1684., ušla u šesti rat protiv Turaka, poznat
kao Beèki ili Morejski rat (po Moreji – Peloponezu u Grèkoj – gdje su voðene teške
borbe). I u tom su ratu glavni teret ponijeli naši ljudi, Primorci i otoèani, a njihovu
kvalitetu najbolje je opisao mletaèki providur Domenico Mocenigo u veljaèi 1686.
kad kaže: „Nevjerojatno su snažni i ono što je najvažnije, nema patnje koja ih može
iscrpsti… On spava pod otvorenim nebom, bio vjetar, kiša ili snijeg, i ne zamara se
tegobom ili teškim putem.“28
Borbe su poèele u lipnju 1684., kada su dvije turske skupine prodrle u Zadvarje i
Primorje. Iz Suæurja su došle dvije mletaèke galeote i zajedno s ustanicima Mleèani
su najurili Turke iz Primorja, nakon èega zapoèeše borbe u Neretvi, kod Opuzena i
Norina, dok je Suæuraj logistièka baza, a suæuranska fortica mjesto stožera mletaèkih
zapovjednika. Tu se nalazi i vojvoda Tadija Kulišiæ, glavni zapovjednik svih ustanika
Primorja i Hvara, èije se osam èeljadi nalazilo u tzv. Neretvanskoj kuæi u Suæurju, do
palaèe pok. biskupa fra Bartula. I druge su harambaše ovdje ili u Primorju, gdje je
osnovano deset ustanièkih èeta s više od tisuæu vojnika. Prijašnji zapovjednik usta-
nika vojvoda Petar Kulišiæ poginuo je pod Vrgorcem krajem 1655., ali ga Tadija nasli-
jedi u svakom pogledu, junaštvom i lukavstvom iznad svega, kao pravi narodni voj-
skovoða.
Kod Hvara je u kolovozu 1684. opljaèkana jedna dubrovaèka galija koja se vraæa-
la iz Ancone, bilo je robe, novca i osam turskih trgovaca. U listopadu izvršili su usta-
nici iz Primorja drugu akciju u vodama Pelješca, zarobili ponovno jedan dubrovaèki
brod (pataæ, do 300 tona nosivosti) i u njemu „robe svakojake trgovaèke, turske, žud-
ijske, jermenske, kršæanske i dovedoše do Živogošæa…“ Naše vojske bilo je 600 i svi se
zdravo vratiše.“29
Tada su poèele borbe za Opuzen i Norin, u studenome 1684. ustanici su osvojili
Kulu Norinsku i Opuzen. Osvajanje Norina 1684. posebna je pjesma (116.) fra Andrije
Kaèiæa Miošiæa. Napisana je, kako sâm u uvodu kaže, prema „dukalu Marka Antonia
Justiniana iz 1685.“ Uz ostale naše junake fra Andrija spominje i mletaèkoga generala
Kornera, koji je vodio mletaèku i ustanièku vojsku pri zauzimanju Kule Norinske.
Nakon toga, 1685., povela se borba za Zadvarje, bijaše duga, teška i krvava. Na èelu
700 ustanika iz Primorja i s otoka, stajao je vojvoda Tadija Kulušiæ, koji s harambašom
Stojanom Jankoviæem napadne na Zadvarje, zauzme Malo Zadvarje i kulu Avalu:
poginulo je 300 Turaka. No u toj borbi, koja je trajala 18. i 19. lipnja 1685., junaèki
poginuše vojvoda Tadija Kulušiæ, Ivan Antièiæ iz Igrana (stanovao je s obitelji u Suæur-
27
Makarski ljetopisi…, str. 50.
28
G. Stanojeviæ, Morejski rat…, str. 50.
29
Makarski ljetopisi…, str. 51.

343
 Fra Andrija Kaèiæ Miošiæ i kultura njegova doba

ju 1673.), knez Jurièeviæ iz Graca, pukovnik Luèiæ i drugi junaci.30 Dogaðaje pod Zad-
varjem 1685. s mnogo je ljepote opjevao fra Andrija. U jednoj kitici kazuje: „…Od
Makarske Luèiæ kolunele / od Igrana Tomica vojvoda / od Lavèanja Jurièeviæ 31 kneže /
a od Župe mladi krajišnici…“ I onda završava: „Mnoge turske odsikoše glave / i puno
ih živih uhvatiše / oteše im tope i pitare / èadorove i alaj-barjake…“
U proljeæe 1686. ponovno su se razvile borbe oko Norina i Opuzena. Napadalo je
700 – 800 ustanika i mletaèkih vojnika. Najteže je bilo 10. svibnja, kada je poginulo 30
ustanika, a Turaka više. Mletaèki glavni zapovjednik Piero Valier poslao je 11. svibnja
u Suæuraj 165 ranjenika, u tamošnju ratnu bolnicu koja se nalazila u biskupovoj pa-
laèi i kašteletu, kao i po drugim zgradama na portu.
Da bi se osvetili za poraze pod Norinom i Opuzenom, Turci su 11. srpnja 1686.
napali Gradac, „popalili, pobiše, 38 odveli“, piše nam fra Pavao Šilobadoviæ.32
Na Hvaru se 1687. skupila velika armada od 150 ratnih brodova, meðu njima i
ustanièkih, ukupno 6000 vojnika, krenuli su za Boku kotorsku i 30. rujna zauzeli Her-
ceg Novi. U pjesmi 119. on i ovo kazuje: „…Kupi vojsku Korner generale / od Kotora
do Neretve mutne / sve po izbor pišæe i konjanike / od slovinske zemlje i latinske…Od
Primorja povede vojnika / pet stotina po izbor junaka / i prid njima kneza Pavloviæa /
po imenu Marka kolunela / pet vojvoda i pet barjaktara…“ Fra Andrija kazuje da su
Turci predali Novi ustanicima. „Al uteèe silni Topal-paša / Bilu gradu vrata otvoriše /
djeneralu Novi pokloniše…“ Na povratku se koncentriraju u Suæurju i 1688. odlaze
na Neretvu, zauzimaju Norin i stižu do Metkoviæa. Ostali su Èitluk i Vrgorac. Bitka
za Èitluk vodila se 1689., a za Vrgorac 1690. Inicijativu za osloboðenje Vrgorca dao je
Suæuranin fra Pavao Kaèiæ Barišiæ (roð. 1582.). On je iznio plan mletaèkom zapovjed-
niku Aleksandru Molinu u Korèuli, što je ovaj prihvatio. Iako je imao 108 godina,
sudjelovao je u bici osloboðenja Vrgorca, gdje je bilo 2000 ustanika i nešto mletaèkih
vojnika. Bitku je iz suæuranske fortice pratio A. Molin i o njoj 28. studenoga 1690.
izvijestio Veneciju, da je bila duga i teška.33
To je bila najbolja završnica dvostoljetne borbe naroda ovoga kraja u ratu protiv
Turaka. Zajednièko djelo u akciji osloboðenja. Sinteza toga jest sloboda od Turaka,
konaèna, zauvijek.
U svijesti naših predaka ostalo je dugo ovo razdoblje od 200 godina borbe protiv
Turèina. Zato smo doista zahvalni fra Andriji Kaèiæu Miošiæu, koji svojom Pjesmari-
com ovjekovjeèi sve što je ovdje kazano, posebice one junake koji su se u toj borbi
iskazali herojstvom.

30
G. Stanojeviæ, Morejski rat..., str. 64.
31
Isto, str. 69.
32
Makarski ljetopisi…, str. 69.
33
G. Stanojeviæ, Morejski rat…, str. 99.

344
 N. Aniæ: Dvostoljetna borba protiv Turaka u Pjesmarici fra Andrije Kaèiæa Miošiæa

Literatura

Nikola Aniæ, Na punti Hvara – povijest Suæurja, Suæuraj, 2000.

Nikola Aniæ, Kulturni spomenici i kulturna baština Suæurja, Suæuraj – Zagreb, 2003.
Mihovil Diniæ, Trg Drijevo, Beograd, 1938.
Hrvatski rasadnik, zbornik radova, ur. Zdenko Radeliæ, Zagreb, 1999.
fra Karlo Jurišiæ, Katolièka crkva na Biokovsko-neretvanskom podruèju u doba turske vlada-
vine, Zagreb, 1972.
Stjepan Krasiæ, Ivan Dominik Stratiko, Split, 1991.
Trpimir Macan, Iz povijesti donjeg Poneretavlja, Zagreb, 1990.
Makarski ljetopisi 17. i 18. stoljeæa, priredio Vladimir Rismondo, Split, 1993.
Milan Mirkoviæ, Biskup Petar Kaèiæ, osloboditelj Primorja, Split, 1968.
Stipe Nimac, Gradac, 1991.
Grga Novak, Hvar, Beograd, 1924.
Grga Novak, Hvar kroz stoljeæa, Hvar, 1948.
Stjepan Planèiæ, Inventar Arhiva Hektoroviæ, Hvar, 1975.
Radovan Samardžiæ, Veliki vek Dubrovnika, Beograd, 1962.
Radovan Samardžiæ, Veliki vek Dubrovnika, II. izdanje, Beograd, 1972.
Gligor Stanojeviæ, „Naši primorski gradovi u doba Kiparskog rata 1570-1573.“, Vojni
glasnik, br. 1-2, Beograd, 1960.
Gligor Stanojeviæ, Jugoslovenske zemlje u mletaèko-turskim ratovima XVI-XVIII veka, Be-
ograd, 1970.
Gligor Stanojeviæ, Dalmacija u doba Morejskog rata, Beograd, 1962.

345
 Fra Andrija Kaèiæ Miošiæ i kultura njegova doba

Zusammenfassung

Der zweihundertjährige Kampf gegen die Türken im

Razgovor ugodni naroda slovinskoga von Andrija Kaèiæ Miošiæ

Dieser Beitrag schildert den historischen Horizont des zweihundertjährigen Kampfes,

den das Volk im Küstenland von Makarska, im Hinterland des Biokovo-Massivs, im Ne-
retva-Tal und im Ostteil der Insel Hvar gegen die Türken führte und der in Andrija Kaèiæ
Miošiæs Razgovor ugodni” beschrieben und poetisiert wird.
“
Dieser Text präsentiert die historische Realität der Ereignisse, auf die sich Andrija Kaèiæ
Miošiæ bezieht, und liefert durch die Anwendung der wissenschaftlichen historischen
Methode den Beweis dafür, dass Kaèiæs “Razgovor ugodni” seine Entstehung der histo-
rischen Wirklichkeit während der Anwesenheit der Osmanen in diesem Teil Dalmatiens
zwischen 1499 und 1699 verdankt.
Der Autor ist bemüht, den gesamten Verlauf der kriegerischen und sonstigen Gescheh-
nisse in Kaèiæs Heimat, wo lange Zeit ununterbrochen blutige Kämpfe wüteten, historisch
zu ergründen und wissenschaftlich darzulegen.

346