KRIMINOLOGIJA 2

BIOLOŠKI FAKTORI
Nasljeđe i kriminalitet, Antropološka i konstitucionalna teorija, spol i kriminalitet, rasna
teorija, endokrinološka teorija, starosna dob i kriminalitet.

NASLJEĐE I KRIMINALITET
Lambrozo je među prvim kriminolozima uvidio vezu nasljeđa i kriminalnog ponašanja, a
dodatni utjecaj je imala i okolnost nasljeđivanja psihičkih i fizičkih osobina čovjeka.
Lambrozo je proučavao zatvorenike te je ispitivao njihovo rodoslovlje te uočio da su
većini zatvorenika preci bili delikventi, te su vršili kaznena djela. Na osnovu toga
Lambrozo kao uzrok kriminaliteta ističe postojanje zločinačkih sklonosti za vršenje KD
koje se ostvaruju u ličnosti počinitelja te se prenose s koljena na koljeno.

TKO JE GLAVNI ZAČETNIK OVE TEORIJE I KOJA ISTRAŽIVANJA JE

PROVODIO?
Glavni začetnik je kriminolog Lambrozo, a postoje dva osnovna istraživačka prav¸a u
kojima se kreće biološka teorija kriminaliteta, a to su genološka proučavanja predaka i
blizanaca. Osnovni cilj genoloških proučavanja je utvrđivanje nasljednog faktora i
nasljedni mehanizmi. Kriminolozi se ne orijentiraju na kriminalitet već i na druge stvari
kao što su alkoholizam , psihičke abnormalnosti, psihoze, psihopatije, nemoral.
Ispitivanje blizanaca posebno jednojajčane i dvojajčane. Kod monozigotnih ili identičnih
blizanaca polazi se od pretpostavke da imaju isu genetsku podlogu te da imaju iste
dispozicije. Kriminalna ponašanja monozigotnih blizanaca se podudaraju za razdlliku od
kriminalnih bizigotnih blizanaca.

GENOTIP I FENOTIP
Genotip- urođene dispozicije od kojih je većina nasljedna.
Lambrozo je zaključio da je uzrok kriminaliteta postojanje zločinačkih sklonosti za
vršenje kaznenih djela koje su usađene u ličnosti delikventa, a prenose se nasljedstvom s
koljena na koljeno.
Fenotip- rezultat hereditarnih uslova i utjecaja sredina, a predstavlja ličnost delikventa u
vrijeme izvršenje krivičnog dijela.

ANTROPOLOŠKA I KONSTITUCONALNA TEORIJA

Antropološka- shvaćanje da se glavni uzrok kriminaliteta nalazi u biološkoj koncepciji
nema puno pristalica u današnjoj kriminologiji.
Konstitucionalna teorija- ispitivanja su se vršila na pretpostavkama njemačkog
psihologa Kretshmara koji je utvrdio da su temperament i emocije u uskoj vezi s
konstitucijom tijela.
KRETSCHMAROVA PODJELA S OBZIROM:

NA TJELESNU KONSTITUCIJU:
LEPTOZOMNI- visok, mršav, duga glava, izduženo lice, dugi udovi
ATLETSKI- razvijena fizička građa, visok rast, široka ramena, razvijen grudni koš
PIKNIČKI- ispodprosječna visina, zbijenost, debljina, kratki udovi, raširena glava i vrat.

NA TIP TEMPERAMENTA:
ŠIZOIDNI TEMPERAMENT (LEPTOZOMNI)- u sebe povučeno držanje, hladno
držanje, prevelika osjetljivost, razdražljivost, natprosječna inteligencija.
VISOKOZNI TEMPERAMENT (ATLETSKI)- introventiranost, flagmatično držanje,
lagana tromost, ne preveliko osvrtanje na vanjske podražaje.
CIKLOTIMNI TEMPERAMENT (PIKNIČKI)- ekstroventiranost, vedro
raspoloženje, dobroćudna narav, razvijena komunikacija.

RASNA TEORIJA
Neki autori smatraju da je u kriminalitetu crna rasu 3 do 4 puta zastupljenija od bijele. To
se može objasniti lošijim životnim uvjetima u kojima crnci žive u odnosu naspram
bijelaca, manjom mogućnosti napredovanja, ekonomski, socijalni, kulturni i zdravstveni
nivo je mnogo slabiji nego kod bijelaca.
Ova teorija doživjela je mnoge osude kao naučno neodrživa i apsurdna jer po njima boja
kože ne dovodi do kriminaliteta, već i uvjeti u kojima se ti ljudi nalaze.

ENDOKRINOLOŠKA TEORIJA, DEFINICIJA I PODJELA

Polazi od istraživanja devijacija ponašanja ljudi koje dovodi u vezu sa smetnjama u
funkcioniranju endokrinog sustava.
Dijeli se na dva zasebna sistema: cerebralni i hormonalni sistem
Poremećaj hormonalnog sistema- medicinski stručnjaci se slažu da ispravno
funkcioniranje hormonalnog sustava je važno za pravilan razvoj i formiranje zdrave
psihičke strukture ličnosti.
Endokrine žljezde proizvode hormone, najvažnija žlijezda je za kriminologiju seksualna
žlijezda. Oblik poremećaja može biti izražen u kvantativnom i kvalitativnom obliku.
Cerebralni poremećaj se odnosi na poremećaj moždanih i nervnih stanica.
Do oštećenja mozga može doći u tri faze: faze embrijskog razvoja, faza rođenja, i faza
kasnije fizičke povrede za vrijeme života.

SPOL- OD ČEGA POLAZI?

Odavno je uočeno da je udio žena u kriminalitetu znatno manji nego kod muškaraca (15
do 30 posto). To se može tumačiti da je kriminalitet ipak agresivna djelatnost za koju je
potrebna fizička snaga (biološko i sociološko) za savladavanje prepreka, koju žene
obično ne posjeduju. Isto tako kod žena je manje zastupljen alkoholizam, koji je jedan od
glavnih okiračka za kriminal kao manji doticaj s prilikama koje dovode do kriminala kod
žena.
STAROSNA DOB
Ima velik utjecaja na obujam i strukturu kriminaliteta. Analize diljem svijeta pokaale su
da većinu kaznenih djela čine osobe od 20 do 25 godina, pune fizičke snage, koje imaju
potrebe koje ne mogu realno zadovoljiti i zato se okreću drugim načinima zadovoljavanja
potreba. Mlađa populacija najčešće vrši džepne krađe, teške krađe, obijanja, dok starija
populacija najčešće vrši kaznena djela protiv časti, ugleda, dostojanstva i morala čovjeka.
Zaključak je da se najčešće vrše kaznena djela koja su počinitelju najdostupnija i u
kojima se nađe u prilici.

PSIHOLOŠKI FAKTORI
Teorija neprilagođenosti, inteligencija i kriminalitet, teorija motivacije i frustracije,
psihičke abnormalnosti i kriminalitet, psihoanalitička teorija.

TEORIJA NEPRILAGOĐENOSTI
Među kriminolozima je raširena ideja da je uzrok kriminaliteta društvena neprilagđenost
pojedinca na društvene prilike. Najviše se ističe kao uzrok neprilagođenosti i posljedica
nedostatka odgoja. Da li će neka osoba u većoj ili manjoj mjeri adaptirati na slove života
u nekoj sredini ne ovisi samo o odgojnim sposobnostima nego i nekim društvenim ,
ekonomskim, kulturnim, etičkim elementima te sredine. Stoga ova teorija nije baš
održiva.

INTELIGENCIJA- OD ČEGA POLAZI?

U ovoj teoriji inteligencija polazi od toga da delikventi imaju nisku razinu inteligencije
pa zbog toga nisu u mogućnost i realno sagledati posljedice svojih postupaka, stoga se
odaju činjenju kaznenih djela. No za neka kaznena djela poput prijevare i sl. potrebna je
viša razina inteligencije, dok se za osobe koje vrše seksualna kaznena djela smatra da
imaju nisku razinu inteligencije

KOJI JE ENGLESKI ZNANSTVENIK VRŠIO MJERENJE INTELIGENCIJE

DELIKVENTA ?
Engleski naučnik Charles Goring je vršio mjerenje inteligencije delikventa, i
uspoređivao s grupom nedelikvenata koju u predstavljali studenti i službenici. Rezultat je
bio da su delikventi manje inteligentni od uspoređivane grupe. Prigovor može biti što
studenti i službenici kao grupa ne mogu reprezentirati čitavo stanovništvo.

OBJASNITE KAKO I NA KOJI NAČIN TEČE LANAC PSIHČKOG PROCESA

OD TEORIJE MOTIVACIJE.
(PRIMJER)- Podražaj-napetost-obrada podražaja-zadovoljenje potrebe
Svakom ponašanju čovjeka prethodi jedan psihički proceskoji ima nekoliko faza. Čovjek
neprekidno prima podražaja iz vanjskog svijeta bilo iz psihofizičkog područja(fiziološke
potrebe u širem smislu).Uobičajeni redoslijed počinje podražajem, teče preko njegove
obrade u psihi, povodom čega se stvara izvjesna napetost, i na kraju potreba da se
napetost riješi, to rješavanje nije ništa drugo nego zadovoljenje potrebe, čime se psihički
lanac procesa završava (podražaj, napetost, obrada podražaja, zadovoljenje potrebe).
Npr. Glad kao fiziološki podražaj stvara u čovjeku potrebu za hranom, te će njegovo
ponašanje biti usmjereno u pribavljanju hrane, a radi zadovoljenja svojih potreba, a čitav
ovaj proces zadovoljena se naziva

TEORIJA MOTIVACIJE I FRUSTRACIJE, OD ČEGA POLAZI, DEFINIRATI

IH I 4 ČOVJEKOVE POTREBE S OBZIROM NA OVU TEORIJU
U nekim slučajevima nije moguće zadovoljiti sve potrebe koje se javljaju u nekoj sredini,
uslijed toga dolazi kod nekih lica do osjećaja razočarenja i rezigacije. Braneći se od tih
prilika ljudi odabiru različite načine što se u ovoj teorijji naziva tipovima reagiranja na
nemogućnost zadovoljenja potreba. Ishod ovih reagiranja je najčešće motivacija na
kriminalno ponašanje koje je uzrokovano frustracijom.
Frustracija- nagomilavanje napetosti zbog nepremostivih zapreka i oslobođenje tih
napetosti sa svim značajnim posljedicama za ponašanje čovjek. Međusobno su usko
povezane.
Motivacija-izazvana frustracijama, zbog nemogućnosti zadovoljenja životnih ciljeva i
potreba, te se zato odabiru drugi načini zadovoljenja istih.
Čovjekove potrebe su: fiziološke, socijalno ekonomske, duhovne ili kulturne te potrebe
za biološkom reprodukcijom.

PSIHIČKE ABNORMALNOSTI I KRIMINALITET- OD ČEGA POLAZI?

U ovoj teoriji osnovni uzrok kriminalitea je psihički poremećaj ličnosti čovjeka. Začetnik
ove teorije je Lambrozo, koji je dao predpostavku da epilepsija, i psihoza utječu na
kriminalitet. Ovako shvaćanje kriminaliteta rezultat je prodora medincine i psihijatrije u
kriminološka istraživanja, te razne dileme o granicama između normalnog i abnormalnog
u psihičkom životu djeteta. Osnovni problem ove teorije je to što su se istraživanja
obavljala samo na počiniteljima težih KD, a nisu se nikako obavljala na počiniteljima
lakših KD. Zbog toga ovo istraživanje ne predstavlja pouzdanu osnovu da je uzrok
kriminaliteta zapravo psihička abnormalnost čovjeka.

PSIHOANALITIČKA TEORIJA PSIHOANALITIČKA TEORIJA

Korijene vuče iz pouzdanih shvaćanja Sigmunda Freuda. Prema tim shvaćanjima
motivacija kriminalnog ponašanja leži u podsvjesnom biološkom području. Freud kaže da
je uzrok kriminaliteta rezultat podsvjesnih nadražaja koji nastaju uslijed potisnutih
seksualnih impulsa, uslijed osjećaja krivnje, uslijed podsvjesnih želja za
samokažnjavanjem.
Prema Freudu osnovni razvoj posljedica je:djelovanje seksualnog organa, utjecaja
okoline i konflikta ida, ega, i super ega.

MEHANIZAM TROSTEPENE LIČNOSTI

ID- potisnute težnje koje su izvor svijesti,
EGO- brine za ravnotežu između nagonskih težnji i utjecaja okoline,
SUPER EGO- sastavljen od najoštrijih i nužnih zahtjeva, te od naređenja iz okoline.
AMERIČKE SOCIOLOŠKE TEORIJE KRIMINALITETA
Teorije koje su nastale na osnovu socioloških istraživanja koja su vršili američki
sociolozi. Prema ovim teorijama u literaturi poznatim pod nazivom teorije grupa, uzroke
kriminaliteta treba potražiti u grupama kao specifičnim društvenim sistemima u kojima se
pojedine ličnosti definiraju kao delikventi. Po svom karakteru grupe mogu biti različitie, i
to od najnižih porodičnih grupa kojima pripada delikvent, pa do globalnih grupa koje
obuhvaćaju jedno cjelovito društvo ili državu.

Imamo više teorija: Teorija diferencijalne asocijacije, društvene dezorganizacija, teorija

kultnog konflikta, teorija potkulture i kontrakulture, teorija anomije

TEORIJA DIFERENCIJALNE ASOCIJACIJE

Autor ove teorije po poznati sociolog i kriminolog Edwin Sutherland koji je u svom
poznatom djelu PRINCIPI KRIMINOLOGIJE, izložio osnovne koncepcije uzroka
kriminaliteta. Po njemu kriminalna aktivnost rezultat je učenja u procesu druženja sa
delitkventima i grupama u kojima prevladavaju kriminalni uzori. Pojedinac postaje
delikvent kada su kontakti s kriminalnim utjecajima jači od kontakta sa osobama i
grupama sklonim poštivanju zakona.

TEORIJA DRUŠTVENE DEZORGANIZACIJE

Postoji više varijanti ove teorije, što je rezultat nejednakih shvaćanja samog pojma
društvene dezorganizacije. Neuravnoteženo stanje ovdje se shvaća kao sanje koje
onemogućava kontrolu i usmjeravanje objektivnih društvenih uslova i promjena.
Zastupnici ove teorije su mnogobrojni, a najistaknutiji su Sutherland, Mabel Eliott, i
Albert Kohen. Remeti se ekonomska ravnoteža, proizvodnja, se koncetrira u rukama
pojedinca, i razvija se neograničenja konkurencija između pojedinaca i grupa što
ima za posljedicu razvijanje egoističkih interesa pojedinaca.

TEORIJA KULTURNOG KONFLIKTA

Danas je veoma zastupljena u američkoj kriminologiji. Smatra se da razlike u kulturi
između pojedinih društvenih grupa imaju za posljedicu konfliktne situacije, a one opet
vrše direktan utjecaj na pojavu kriminaliteta. Ovu teoriju su primjenjivali za objašnjenje
povećane delikvencije prve generacije američkih doseljenika. Najvažniji predstavnik
teorije je Thorsten Seliin koji je u svom djelu Culture conflict and Crime izložio
koncepciju uzroka kriminaliteta, i dijeli stanovništvo na prvu grupu (izvorno američko
stanovništvo, drugu grupu(imigrantske grupe, treća grupa (obojeno stanovništvo i razne
urođeničke grupe.

TEORIJA POTKULTURE I KONTRAKULTURE

Predstavlja dalju razradu teorije kulturnog konflikta za objašnjenje organiziranog
kriminaliteta. Teorija potkulture obično se primjenjuje na uže grupe ljudi koje su
određene posebnim normativnim sistemima
i imaju poseban način života, jezik, religiju, moralne i druge vrijednosti. Teorija
kontrakulture izučava grupe koje stoje u konfliktonom odnosu, normativni element je
direktno kontradiktoran u odnosu na normativni sistem dominantne grupe po čemu se i
razlikuje od potkulture.
TEORIJA ANOMIJE
Razradio ju je sociolog Robert Merton. Prema njoj kriminalitet se javlja kod određenih
grupa kojima kriminalna karijera obećava izglede na stjecanje ekonomskih sredstava i
drugih društvenih dobara do kojih oni inače, ne mogu doći legalnim putem. Za
ostvarivanje ciljeva društvo organizira brojne institucije i mehanizme kao legalne puteve,
a zabranjuje njihovo postizanje nelegalnim putem, tj vršenjem krivičnih djela.

SOCIOLOŠKI KRIMINOGENI FAKTORI

NABROJATI SOCILOŠKE KRIMINOGENE FAKTORE

Društveno-ekonomski faktori kriminaliteta, idejno-politički faktori kriminaliteta,
socijalno-patološke pojave i kriminalitet, degradirana porodica kao mikrogrupni faktor
kriminaliteta.

DRUŠTVENO-EKONOMSKI FAKTORI-NABROJATI I OBJASNITI

a.) Industrijalizacija i urbanizacija

KRIMINAL BIJELOG OVRATNIKA

Da se kriminalom bave i pripadnici gornjih dobro stojećih krugova uočili su i neki raniji
kriminolozi. Bongar je razlikovao kradljivce iz bijede i kradljivce iz pohlepe Sutherland
se zasebno bavio izučavanjem kriminaliteta gornjih slojeva društva, te ovaj kriminalitet i
izvršioce etiketirao kao kriminalcima.

IDEJNO-POLITIČKI FAKTORI
Rat i ratne prilike- Statistike kriminaliteta pokazuje jednu iznenađujuću činjenicu, a to
je da se za vrijeme rata vrši manje krivičnih djela nego u prijeratnom i postratnom
periodu. Rat i ratne prilike ne možemo tretirati kao antikriminogeni faktor. Nastupanje
rate povezano je s javljanjem nekih pojava koje uslovljavaju i vršenje kriminalne
djelatnosti.
Film, tv, radio, literature I druga sredstva masovne komunikacije- U suvremenoj
kriminologiji mnogo se raspravlja o utjecaju filma, štampe, tv, na nastanak kriminaliteta.
Pri tome se svakako misli na loše kriminalne i avanturističke filmove, šund, literaturu,
stripove, krimiće, te djela sumnjive vrijednosti koja mogu ostvariti negativni utjecaj na
gledatelje i čitatelje.
Naobrazba I kriminalitet: Već dugo u literaturi se raspravlja o odnosu obrazovanja i
delikventnih aktivnosti. U literature dominiraju dvije koncepcije o naobrazbi kao
kriminogenom faktoru, to je optimistična i pesimistička koncepcija koje zauzimaju
sasvim suprotna stajališta o ovom pitanju. Optimistička koncepcija prevladava u
suvremenoj literaturi, a koju su od Ferija, zastupali mnogi kasniji pisci polazeći od
tvrdnje da kriminalitet opada s povećanje stupnja obrazovanja. Pesimistička koncepcija
ima znatno manje pristalica, ne pridaje većem obrazovanju antikriminalni značaj, smatra
da i ona može biti faktor delikvencije. U prilog ovog navodi da veća naobrazba
naoružava pojedinca potrebnim znanjem za razvijanjem kriminalne specijalnosti.
NABROJATI SOCIJALNO PATALOŠKE POJAVE
Alkohol i kriminalitet, prostitucija i kriminalitet

VRSTE ALKOHOLIZMA:
Akutni alkoholizam- direktno utječe na javljanje nekih vrsta kaznenih djela koji je
neposredni faktor kriminaliteta, a zove se još pijanstvo. Uporaba alkohola stvara kod
čovjeka promjene, naročito u emotivnom životu, kada jačaju nagoni agresivnosti i
seksualni nagoni.

Kronični alkoholizam- stalno i neposredno uživanje alkohola, prije svega izaziva

psihičke promjene i moralno srozavanje ličnosti alkoholičara, narušava društveni ugled
ličnosti njezine odnose s okolinom. Sfera života alkoholičara koja je na udaru još od
početka njegove kriminalne karijere je porodica, porodični odnosi i materijalni status
porodice. Karakteristične su česte svađe, nesuglasice i fizičko obračunavanje.

NABROJITE ČETIRI SUSTAVA PROSTITUCIJE

Sistem tolerancije- (države gdje nema zakona o prostituciji),
Sistem reglementacije- (prostitucija regulirana i legalizirana),
Sistem abolicije- (prostitucija zabranjena na javnim mjestima),
Sistem prohibicije- (prostitucija apsolutno zabranjena).