Palijativna medicina

Kao ljudi ćemo svi jednog dana biti prisiljeni suočiti se sa neizbježnom istinom:

Od trenutka kad smo prvi puta otvorili oči, naša sudbina je zapečaćena, a preostalo
vrijeme upitno. Prije ili poslije, naše tijelo će prestat surađivat, a um će snositi
posljedice. Neki od nas će patiti više, a neki manje. Neki kraće, a neki duže.

S tom spoznajom na umu, bez obzira na nečiju životnu ili religijsku filozofiju, smatram da
se kao ljudi možemo složiti da je naš zadatak smanjiti količinu patnje, koliko god
možemo.

Zbog velikog napretka u medicini, živimo duže nego naši preci, a generacije nakon nas će
najvjerojatnije živjeti još duže. Štoviše, upravo je taj porast u udjelu stare populacije
doveo do porasta incidencije kroničnih I neizlječivih bolesti poput karcinoma. Nadalje,
pacijenti koji boluju od kroničnih bolesti predstavljaju specifičan izazov koji zahtijeva
multidisciplinarni pristup I skrb koja je prilagođena potrebama pojedinca. Ta skrb mora u
obzir uzeti fizičku bolest pacijenta, posljedične duševne smetnje I utjecaj bolesti na
njihove bližnje. Štoviše, pristup mora biti fleksibilan zbog moguće nepokretnosti
pacijenta ili drugih otežavajućih faktora, a osoba koja skrb pruža mora pacijenta vidjeti
kao ljudsko biće, a ne medicinski problem. Upravo je u drugoj polovici 20. Stoljeća
predstavljeno moderno rješenje za potrebe takvih pacijenata: Palijativna medicina.

Palijativna medicina danas podrazumijeva potpunu skrb o bolesniku koji boluje od

kronične neizlječive bolesti. Nadalje, osnovni ciljevi su kontrola boli, simptomatska
terapija I rješavanje psiholoških, socijalnih te duhovnih problema. Interdisciplinarnim
pristupom stučnjaci različitih specijalnosti pokušavaju oboljelima I njihovim bližnjima
olakšati vrijeme koje im je preostalo.
 Nekada je pojam palijativne medicine označavao skrb pred sam kraj života,
međutim danas govorimo o skrbi koja se provodi od trenutka postavljanja dijagnoze. Taj
noviji model je predstavila Svjetska zdravstvena organizacija koja je zagovarala raniji
početak skrbi za olakšanje boli kod pacijenata koji boluju od karcinoma. Takav oblik
palijativne skrbi se pruža paralelno s aktivnim liječenjem I može se provoditi u svim
stadijima bolesti. Nadalje, velik je naglasak stavljen na pomoć pri donošenju odluka,
podršku obitelji I pripremu za smrt. Bolja kontrola boli pacijentima značajno podiže
kvalitetu života, a postoje studije koje su pokazala da palijativna skrb pomaže u kontroli
tjeskobe, umora I mučnine. Najčešći simptom uz koji je vezan strah u bolesnika koji
boluju od neizlječivih kroničnih bolesti je bol. Dokazano je da neliječena bol rezultira
dodatnim zdravstvenim komplikacijama, uzrok je nepotrebne patnje I produljuje
boravak u bolnici I količinu iskorištenih resursa. Štoviše, bol predstavlja određenu vrstu
blokade koja pacijente priječi u bavljenju drugim problemima. Također, palijativna skrb
ne samo da dovodi do smanjenja depresije, već može produžiti I ostanak na životu.
Briga o bližnjima koji boluju od neizlječive kronične bolesti može postati težak teret:
Upravo zato se u proces provedbe palijativne skrbi uključuju obitelj I prijatelji. Zanimljiv
primjer koji pokazuje efikasnost mobilnih palijativnih timova je također rad sa hrvatskim
braniteljima.

Od doba hospicija, pa do začetka moderne palijativne medicine, problemi s

kojima se suočavamo su u svojoj srži ostali isti. Moderna palijativna medicina predstavlja
sintezu nekoliko stoljeća društvenog napretka I unaprijeđen pristup tim problemima.
Omogućava najranjivijoj skupini u društvu oslobađanje od boli I dostojanstvo koje
zaslužuju te smanjuje teret njihovim bližnjima.