Osnove Akustike, Buka Okoliša I Zvučna Izolacija Te Mjere Za Zaštitu Od Buke U Otvorenom I Zatvorenom Prostoru

Sveučilište u Zagrebu
Fakultet elektrotehnike i računarstva

Zavod za elektroakustiku
Materijali za predavanja za grupu akustičkih predmeta

za preddiplomski studij po FER2 programu
Osnove akustike, buka okoliša i zvučna

izolacija te mjere za zaštitu od buke u
otvorenom i zatvorenom prostoru
Autori: Antonio Petošić

Sanja Grubeša
Mia Suhanek
Zagreb, lipanj 2018.

Osnove akustike, buka okoliša i zvučna izolacija te mjere za zaštitu od buke u otvorenom i zatvorenom
prostoru
Sadržaj
1. Uvod u akustiku....................................................................................................................5
2. Osnovni parametri zvučnog polja......................................................................................8
2.1. Vrste zvučnih događaja u vremenskoj domeni................................................................13
2.2. Frekvencijska analiza zvuka............................................................................................16
2.3. Osjet sluha........................................................................................................................18
2.4. Oktavni i tercni pojasi......................................................................................................19
2.5. Frekvencijsko vrednovanje zvuka....................................................................................25
3. Mjerenja i ocjenjivanje razine buke.................................................................................28
3.1. Širenje zvuka....................................................................................................................30
3.2. Međudjelovanje dvaju ili više izvora zvuka....................................................................34
3.3. Pojave pri širenju zvučnog vala.......................................................................................35
3.4. Prostorna akustika............................................................................................................42
3.4.1 Volumen prostorije...................................................................................................43
3.4.2 Oblik prostorije.........................................................................................................43
3.4. Određivanje razine zvučnog tlaka iz poznate akustičke snage izvora na otvorenom
prostoru.........................................................................................................................................47
3.5. Mjerenje zvučne snage različitih izvora..........................................................................48
3.6. Proračun razine zvučnog tlaka iz poznate akustičke snage i okruženja izvora...............51
3.7. Mjerenje unesenog gušenja kućišta uređaja.....................................................................55
4. Mjere za zaštitu od buke na otvorenom prostoru...........................................................57
4.1. Smanjenje razine buke zbog postavljanja barijere – IL...................................................58
4.2. Vrste barijera....................................................................................................................59
4.2.1 Panelni bukobrani.....................................................................................................60
4.2.2 Zidani bukobrani......................................................................................................64
4.2.3 Betonski bukobrani lijevani na samom mjestu postavljanja....................................65
4.3. Svojstva materijala...........................................................................................................66
4.3.1 Beton.........................................................................................................................66
4.3.2 Metali........................................................................................................................67
4.3.3 Drvo..........................................................................................................................68
4.3.4 Transparentni paneli.................................................................................................68
4.3.5 Plastika......................................................................................................................69
4.3.6 Kompozitni materijali...............................................................................................69
Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 2

prostoru
4.5. Specifična akustička impedancija....................................................................................70

4.5.1 Nepoduprti panel......................................................................................................72
4.5.2 Poduprti panel...........................................................................................................75
4.5.3 Površinska impedancija............................................................................................75
4.5.3.1 Primjer proračuna specifične akustičke impedancije...............................................80
4.4. Barijere za zaštitu od buke klimatizacijskog i ventilacijskog sustava na otvorenom.....84
4.5. Primjer projektiranih i ugrađenih barijera........................................................................88
5. Buka u unutarnjem prostoru: primjer klimatizacijsko-ventilacijskog sustava..........91
5.1. Buka ventilatora...............................................................................................................91
5.2. Širenje zvuka u kanalima.................................................................................................93
5.3. Određivanje razine zvučnog tlaka iz poznate akustičke snage izvora u zatvorenom
prostoru.........................................................................................................................................96
6. Zaštita od buke u unutarnjem prostoru........................................................................100
6.1. Zračna i udarna zvučna izolacija....................................................................................101
6.2. Dozvoljene razine buke u zatvorenom prostoru............................................................105
6.3. Prijenos buke iz kanala u prostoriju...............................................................................107
6.4. Prigušivači u kanalu.......................................................................................................110
7. Zvučne okoline..................................................................................................................120
7.1. Koncept zvučnih okolina................................................................................................120
7.1.1 Definicija zvučne okoline.......................................................................................121
7.1.2 Podjela zvučnih okolina........................................................................................124
7.1.3 Snimanje zvučnih okolina.....................................................................................125
7.1.4 Analiza zvučnih okolina........................................................................................126
7.1.5 Praktičan rad: Zvučne okoline u Zagrebu.............................................................127
7.1.5.1 Zvučna okolina dječji park....................................................................................127
7.1.5.2 Zvučna okolina Ljubljanska avenija.....................................................................129
7.1.5.3 Zvučna okolina industrijska hala..........................................................................130
7.1.5.4 Zvučna okolina potok............................................................................................132
7.1.5.5 Zvučna okolina trgovački centar...........................................................................133
7.2. Objektivni parametri za vrednovanje zvučnih okolina..................................................135
7.2.1 Glasnoća.................................................................................................................135
7.2.2 Oštrina....................................................................................................................139
7.2.3 Grubost...................................................................................................................141
7.2.4 Jačina kolebanja.....................................................................................................143

prostoru
7.2.5 Parametar psihoakustičke iritacije.........................................................................145

7.3 Subjektivni parametri za vrednovanje zvučnih okolina.................................................147
7.3.1 Metode ocjene subjektivnih parametara................................................................147
8. Zaključak..........................................................................................................................152

prostoru
1. Uvod u akustiku
Akustika je interdisciplinarna znanost koja se bavi proučavanjem nastajanja i

širenja mehaničkih valova u svim tipovima medija (plinovima, tekućinama i krutinama).
Zvuk je definiran kao ljudska percepcija nestalnih podražaja nastalih kao posljedica
malih promjena razine atmosferskog tlaka (pat= 101 325 Pa=1 bar) koja se širi u zraku.
Zvuk se također širi i u tekućinama i krutinama, ali ga u zraku ljudsko uho ne mora čuti s
obzirom na frekvencijski opseg (20 Hz-20 kHz) i dinamiku amplituda zvučnog tlaka
(20 µPa -100 Pa). Promjene ravnotežnog stanja u bilo kojem sredstvu nastaju zbog
titranja molekula koje su zbog vanjskog utjecaja (sile) izbačene iz osnovnog položaja.
Vanjska sila koja izbacuje čestice iz ravnotežnog položaja može biti membrana
zvučnika, strujanje zraka iz ljudskih usta, okretanje ventilatora u klima uređaju, udarci po
metalnoj ploči ili vibriranje ploče na kojoj se nalazi neki uređaj. Zvuk se širi zbog
elastične veze među molekulama sredstva. U plinovima i tekućinama valovi zvuka su
isključivo longitudinalni tj. šire se u istom pravcu u kojem se gibaju čestice medija pri
titranju, dok u čvrstim tijelima valovi mogu biti i transverzalni , tj. čestice medija mogu
titrati i okomito na pravac širenja vala. Širenje zvučnog vala u krutinama i tekućinama se
naziva strukturni zvuk. Slika 1.1. prikazuje širenje longitudinalnog, transverzalnog i
drugih vrsta valova u mediju. U pločama i štapovima postoje druge vrste valova
primjerice valovi savijanja i rastezanja te površinski (Rayleighovi) valovi.
Svaki neželjeni zvuk po definiciji zovemo bukom. Percepcija buke je subjektivna

i individualna. Faktori kao što su amplituda, trajanje, frekvencijski sastav i učestalost
pojavljivanja utječu na subjektivni doživljaj buke.
Zbog titranja čestica zraka zvuk se prenosi s izvora u okolinu. Razina zvučnog
tlaka smanjuje se udaljavanjem od izvora. Smanjenje zvučnog tlaka ovisi o apsorpciji
zvuka u zraku, udaljenosti od izvora, vrsti izvora, itd.
Izvori buke mogu biti vezani s prostorom u kojem ljudi rade i borave, tj. s
proizvodnim procesom ili okolinom u kojoj žive. Izvori buke mogu biti i vanjski,
odnosno nevezani s radnom aktivnošću ljudi koji su njima izloženi.
Većina izvora buke iz naše svakodnevice može se predstaviti kao točkasti ili
linijski izvor. Iz točkastog izvora zvuk se širi jednoliko (kuglasto) u svim smjerovima
(Slika 1.2), a iz linijskog izvora cilindrično, (Slika 1.3). Primjer linijskog izvora jest
prometnica

prostoru
promatrana s određene udaljenosti, a tipičan primjer točkastog izvora je industrijsko

postrojenje, odnosno njegovi dijelovi.
Slika 1.1. Longitudinalni i transverzalni val te ostale vrste valova s obzirom na smjer
titranja materijalnih čestica medija [T. Jelaković, Zvuk sluh i arhitektonska akustika,
Školska knjiga 1978 g.]
Slika 1.2. Usmjerna karakteristika točkastog izvora

prostoru
Slika 1.3. Usmjerna karakteristika točkastog izvora
Koncept zvučnih okolina uveden je kako bi se izmijenila i nadopunila procjena

buke i njenih efekata na čovjeka. Od samih početaka, istraživanje zvučnih okolina
propitkuje granice postojećih akustičkih mjerenja te kulturološku dimenziju koju po prvi
put u svoja istraživanja uključuje Schafer šezdesetih godina 20. stoljeća. Istraživanje
zvučnih okolina predlaže pomalo drugačiji pristup istraživanju buke uzimajući u obzir
njezinu složenost i multidisciplinarnost. Stoga istraživanje zvučnih okolina nije
istraživanje same buke, već uvjeta i razloga njezinog nastanka, razine opažanja i
procjene, prvenstveno od strane čovjeka odnosno ljudi. Jedna zvučna okolina obuhvaća
određeni okoliš odnosno sredinu, a samim time i veliki broj zvučnih izvora čije
karakteristike utječu na uobičajene čovjekove aktivnosti, njegovu koncentraciju i
raspoloženje.

prostoru
2. Osnovni parametri zvučnog polja
Osnovni parametri kojima se opisuje zvučno polje su dinamički tlak kao

funkcija vremena (oznaka p(t), [Pa]) zatim pomak čestica medija iz ravnotežnog
položaja (ξ) , titrajna brzina materijalnih čestica medija (u), akceleracija (a),
statička i dinamička gustoća (ρs, ρd), , intenzitet (I), snaga (P) i energija (E) [L.E.
Kinsler, A. R. Frey, A.B. Coppens, J.V. Sanders, Fundamentals of Acoustics, John
Wiley and Sons, Fourth Edition, 2000]. Sve ove veličine su vremenski promjenjive
ovisno o tome kako se mijenja pobudna sila koja čestice izbacuje iz ravnotežnog
položaja. Ako je pobudna sila izvora koji titra harmonička veličina, te se može
prikazati kao sinusna (kosinusna) funkcija onda se proračun parametara zvučnog polja
pojednostavljuje jer se sustav promatra kao harmonički oscilator. Osnovne jednadžbe
harmoničkog oscilatora za pomak, titrajnu brzinu su dane izrazima 2.1 do 2.3.
£(t) = X ∙ sin(m ∙ t + ) (2.1)
u(t) = X ∙ m ∙ cos(m ∙ t + ) (2.2)
a(t) = −X ∙ m2 ∙ sin(m ∙ t + ) (2.3)
gdje je X amplituda pomaka, ω- kružna frekvencija i φ početni fazni pomak. Ukoliko je

poznata jedna mehanička varijabla moguće je izračunati drugu akustičku varijablu
poznavajući vezu zvučne jakosti, zvučnog tlaka i akustičke impedancije u slobodnom
zvučnom polju..
Pri većim razinama pobude sustav postaje nelinearan, ali u razmatranjima širenja
zvuka od klimatizacijskog i ventilacijskog sustava se to uglavnom ne događa te se
koriste linearne akustičke aproksimacije. Akustički parametar koji se najlakše mjeri
je dinamički tlak [D.T. Blackstock, Fundamentals of Acoustics, John Wiley and Sons,
2000]. Osim tlaka može se mjeriti i zvučni intenzitet s posebnim senzorima koje mjere i
tlak i titrajnu brzinu čestice medija na osnovi lokalnih promjena temperature na mjestu
mjerenja ili aproksimiraju titrajnu brzinu iz gradijenta tlaka na bliskim lokacijama u
akustičkom polju.

prostoru
Akustički sustav se sastoji od izvora zvuka (otvor klimatizacijskog ili

ventilacijskog sustava- ventilator), zatim medija u kojem se zvuk širi i prijamnika
zvučnog vala (uho, mikrofon). Veze između pojedinih parametara zvučnog polja su dane
osnovnim jednadžbama u fizici a to su jednadžba stanja, gibanja i kontinuiteta (Slika
2.1). Jednadžba stanja povezuje tlak i gustoću medija, jednadžba kontinuiteta pomak
(titrajnu brzinu i akceleraciju) i gustoću dok jednadžba gibanja povezuje pomak (ili
titrajnu brzinu, akceleraciju) i tlak.
Slika 2.1. Akustički sustav i veze između parametara akustičkog polja
Zvučni val se kroz različita sredstva kreće različitim brzinama. U zraku, taj se
val, kreće brzinom od približno 340 m/s , u vodi se kreće približnom brzinom od 1500
m/s, a u željeznoj žici oko 5000 m/s. Općenito se u medijima s manjom kompresibilnosti
zvuk širi brže i uz manje gubitke (čelik). Brzina širenja zvuka općenito ovisi o
parametrima medija u kojemu se zvučni val širi kao što su temperatura, vlažnost zraka
ako se širi u zraku. Što je materijal gušći (metalna ploča), to se zvuk kroz njega prenosi
duže i brže u odnosu na rjeđi medij (zrak, voda). Zvuk je određen, kao i ostali valovi,
dvjema fizikalnim veličinama, frekvencijom (f) i valnom duljinom (λ). Općenito veza
između brzine zvučnog vala (c) frekvencije i valne duljine je dana izrazom 2.4:
c=ƒ∙h (2.4)

prostoru
Broj titraja koje čestice materijala naprave u jednoj sekundi se naziva

frekvencija, a mjerna jedinica Hz (Herc). Ljudsko uho može čuti zvukove frekvencije
od 16 Hz do 20 000 Hz. Sve zvukove frekvencije ispod 16 Hz nazivamo infrazvukom, a
zvukove frekvencije više od 20 000 Hz nazivamo ultrazvukom. Ultrazvuk se koristi u
tehnici za nedestruktivno testiranje materijal (otkrivanje malih pukotina) i u medicini za
dijagnostičke, terapijske i kirurške primjene. Različiti izvori generiraju zvuk u
različitim frekvencijskim područjima odnosno glavnina energije nije na istim
frekvencijama za npr. buku prometa, svirku violine te klimatizacijski uređaj (Slika 2.2
a)). Različite vrste sisavaca imaju drugačije frekvencijsko područje zvuka koje čuju
(Slika 2.2 b)).
a)
b)
Slika 2.2. a) Frekvencijsko područje emitiranja različitih izvora zvuka b) područje

sluha čovjeka i nekih životinja [Brüel&Kjær

prostoru
OnlineLibrary:http://www.bksv.com/Library.aspx]

prostoru
Valna duljina je razmak između dvije susjedne točke u akustičkom polju s

najvećim zgušnjenjima, kao i između dvije susjedne točke s razrjeđenjima, u sredstvu
kroz koji se zvučni val širi. U akustičkom području je omjer valnih duljina, odnosno
frekvencija relativno velik. Zvuk je čujan od oko 16 Hz do oko 20 kHz ( λ od >20 m pa
do <2 cm), što je više od
10 oktava. Oktava je frekvencijski pojas kojemu je omjer gornje i donje granične
frekvencije iznosi dva.
Prilikom širenja zvučnog vala, dinamički zvučni tlak koji može biti bilo kakva
funkcija vremena (p(t)) se superponira srednjem to jest atmosferskom tlaku ako se
promatra širenje u zraku koji miruje (Slika 2.3). Amplituda dinamičkog zvučnog
tlaka je puno manja u odnosu na atmosferski tlak. Uho može registrirati zvučne tlakove
koji odstupaju od atmosferskog tlaka u efektivnim vrijednostima od 20 µPa do stotinjak
Pascala (120-130 Pa ovisno o dobi čovjeka, oštećenosti sluha s obzirom na dugotrajno
izlaganje buci).
Slika 2.3. a) Prikaz valne duljine zvučnog vala kao udaljenost između najvećeg
zgušnjenja medija i b) dinamičkog zvučnog tlaka superponiranog atmosferskom
uzrokovanog harmoničkom pobudom [T. Jelaković, Zvuk sluh i arhitektonska akustika,

prostoru
Zbog velikog omjera efektivnih vrijednosti maksimalnog i minimalnog zvučnog

tlaka koje ljudsko uho može čuti (≈10 7) uvodi se jedinica decibel (dB). Razina zvuka se
često izražava u decibelima u odnosu na referentnu razinu zvučnog tlaka koja
odgovara pragu čujnosti prosječnog čovjeka na 1 kHz. Razine zvuka je moguće izraziti
i preko snage ili intenziteta koju zvuk prenosi (W, W/m²). Relativne razine zvučnog
tlaka, intenziteta i snage se iskazuju istim relativnim jedinicama decibelima, referentne
vrijednosti za pojedine veličine tlak, intenzitet i snagu nisu iste. Decibel je
bezdimenzionalna, logaritamska mjera odnosa dviju veličina, te je potrebno odrediti
iznos referentne veličine za svaki parametar koji se promatra (tlak, intenzitet i snagu).
Standardno se razina zvučnog tlaka u decibelima prikazuje u odnosu na referentni
iznos od 20 µPa (to je efektivna vrijednost zvučnog tlaka na frekvenciji 1 kHz) koji
odgovara pragu čujnosti čovjeka prema izrazu 2.5:
L = 20 log ( p) e = 20 µPa (2.5)

p , O,ef
p0,ef
Na slici 2.4. su prikazane efektivne vrijednosti zvučnih tlakova u Pa i dB

različitih izvora zvuka (od šaptanja do buke aviona). Na taj način se taj veliki raspon
tlakova izraženih u Pa koje uho registrira zbog logaritamskog omjera preslikava u raspon
od 0 dB do 140 dB.

prostoru
Slika 2.4. Prikaz efektivnih vrijednosti zvučnog tlaka u Pa i odgovarajućih vrijednosti u

dB za različite izvore zvuka (razine su u blizini izvora te sa povećanjem udaljenosti
padaju)[ Brüel& Kjær Online Library:http://www.bksv.com/Library.aspx,Primer
Measuring Sound, prevedeno na hrvatski)
2.1. Vrste zvučnih događaja u vremenskoj domeni
S obzirom na karakteristike pojavljivanja zvučnih događaja u vremenu

razlikujemo nekoliko vrsta buke (nepromjenjiva kontinuirana buka, promjenjiva
kontinuirana buka, isprekidana buka i impulsna buka). Ovisno o vrsti buke u vremenskoj
domeni se na izmjerene vrijednosti razina mogu dodavati propisane korekcije zbog
karakteristika izvora zvuka (ponavljanje impulsa te njihovih razina) tako da je ocjenska
razina (koja utječe na čovjeka) veća nego što je stvarno izmjerena vrijednost.
Zvučni događaji u vremenskoj domeni su prikazani na slici 2.5.

prostoru
a) Signal dinamičkog tlaka u vremenskoj domeni
b) Razina zvučnog tlaka u dB - Sporo promjenjiva kontinuirana buka
c) Promjenjiva buka (veće promjene u razinama od 5 dB tijekom vremena)

prostoru
d) Isprekidana buka
e) Impulsna buka
Slika 2.5. Različite vrste zvučnih događaja u vremenskoj domeni te njihova ekvivalentna
razina [ Brüel& Kjær Online Library:http://www.bksv.com/Library.aspx,Primer
Measuring Sound, prevedeno na hrvatski)
Kada se promatra kontinuirana buka onda se dodatno radi analiza takvog zvučnog
događaja u frekvencijskoj domeni te se određuje njen frekvencijski sadržaj.
Frekvencijski sadržaj je moguće određivati i kod impulsnog zvučnog događaja, slika 2.6.

prostoru
Slika 2.6. Svojstva zvučnog događaja u frekvencijskoj domeni [ Brüel& Kjær Online
Library:http://www.bksv.com/Library.aspx,Primer Measuring Sound, prevedeno na
hrvatski)]
2.2. Frekvencijska analiza zvuka
U osnovi zvukove s obzirom na valni oblik pobude možemo podijeliti na tri

skupine: šumove, čiste tonove i složene tonove. Šum je zvuk koji nastaje nepravilnim
titranjem zvučnog izvora pri čemu se frekvencija stalno mijenja, dok ton nastaje
pravilnim titranjem zvučnog izvora i frekvencija mu je stalna. Složeni ton se sastoji od
više jednostavnih tonova različitih frekvencija koje mogu biti pomaknute u fazi. Prikaz
čistog i složenog tona od dvije frekvencijske komponente je prikazan na slici 2.7. u
vremenskoj i frekvencijskoj domeni. Promjenjivi parametar na ordinati je dinamički tlak.
Kod realnih izvora zvuka kao što su klimatizacijski sustavi se zvučni signal sastoji od
mnoštva frekvencijskih komponenti koje potječu od različitih dijelova sustava (osnovna
frekvencija vrtnje ventilatora sa lopaticama,

prostoru
cviljenje kompresora zbog njegovih zupčanika, strujanje zraka). Svaka komponenta ima
svoju razinu zvučnog tlaka na mjestu prijama te je obično superponirana sa šumom.
a)
b)
Slika 2.7. a) Čisti tonovi i složeni ton te njihov prikaz u vremenskoj i

frekvencijskoj domeni b) valni oblici različitih zvučnih izvora i njihov prikaz
razina u frekvencijskoj domeni [Brüel&Kjær onlineLibrary:
http://www.bksv.com/Library.aspx, Primer Measuring Sound, prevedeno na
hrvatski]

prostoru
2.3. Osjet sluha
Ljudsko uho, osjetilni organ ne osjeća zvukove samo kao tihe ili glasne, visoke
ili niske već i kao ugodne ili neugodne. Bukom se definira svaki neželjeni zvuk u
sredini u kojoj ljudi borave i rade, a koji izaziva neugodan osjećaj ili može nepovoljno
utjecati na zdravlje. Osjetljivost čovjeka na buku ovisit će o karakteristikama izvora
buke (razina, udio niskih frekvencija u zvuku, udio tonskih komponenti, udio šuma),
individualnim karakteristikama izložene osobe (stanje organa sluha, životna dob,
individualna osjetljivost na buku) te o duljini, vrsti i načinu izloženosti (položaj osobe
prema izvoru buke, prisutnost ili neprisutnost buke u vrijeme odmora uzetog za radnog
vremena te u slobodno vrijeme). Područje čujnosti s obzirom na frekvencije i razine koje
ljudsko uho detektira je prikazano na slici 2.8.
Slika 2.8. Područje čujnosti ljudskog uha prema frekvencijskom sadržaju i dinamici
amplituda kao i frekvencijsko područje govora i glazbe uz dinamiku razina zvučnog
tlaka [Brüel&KjæronlineLibrary: http://www.bksv.com/Library.aspx, Prime, Measuring
Sound, prevedeno na hrvatski]

prostoru
Treba napomenuti da ljudsko uho nije jednako osjetljivo na frekvencije. Tako će za

jednaki dojam glasnoće neke niske frekvencije potrebno pojačati razinu zvučnog tlaka u
odnosu na srednje frekvencije oko 2 kHz. Ljudsko uho je najosjetljivije na području
frekvencija oko 2 kHz -5 kHz. Gornja granica čujnosti se naziva granica bola. Govor ima
uže frekvencijsko područje od glazbe kao i manju dinamiku kao omjer maksimalne i
minimalne efektivne razine zvučnog tlaka tijekom nekog vremena trajanja govora.
2.4. Oktavni i tercni pojasi
Ljudsko uho čuje široki pojas frekvencija, pa se frekvencijsko područje od 20 Hz do

20 kHz može podijeliti na frekvencijske pojaseve: oktave ili terce ovisno o željenoj
frekvencijskoj rezoluciji. Svaki oktavni ili tercni pojas ima svoju centralnu frekvenciju
s određenom širinom pojasa oko centralne frekvencije. Vrlo često se mjerena razina
zvučnog tlaka ili intenziteta izražava po oktavnim i tercnim pojasima kako bi se vidjela
frekvencijska raspodjela razina promatranog izvora zvuka te se prema tome poduzimaju
mjere zaštite od buke takvog izvora (upotreba materijala ili struktura koji imaju veće
prigušenje ili zvukoupojnost na tim frekvencijama). Centralne frekvencije oktavnih i
tercnih pojasa s gornjim i donjim graničnim frekvencijama su dane u tablici 1. Ovakav
odabir centralnih frekvencija nalazi korijene iz glazbenih ljestvica s osnovnim tonovima
[A.D. Pierce, Acoustics, Introduction to Its Principles and Applications, American
institute of Physics, 1994.].
Tablica 1. Centralne frekvencije oktavnih i tercnih pojasa (tri terce čine oktavu),
[Bies, David A.; Hansen, Colin H.:Engineering Noise Control, CRCPress,
2009]
Centralna Centralna Donja Gornja

frekvencija frekvencija granična granična
oktavnog tercnog frekvencija frekvencija
pojasa [Hz] pojasa[Hz] tercnog tercnog
pojasa [Hz] pojasa[Hz]
25 22 28

prostoru
31.5 31.5 31.5 28

40 35 44
50 44 57
63 63 63 57
80 71 88
100 88 113
125 125 125 113
160 141 176
200 176 225
250 250 250 225
315 283 353
400 353 440
500 500 500 440
630 565 707
800 707 880
1000 1000 1000 880
1250 1130 1414
1600 1414 1760
2000 2000 1760 2250
2500 2250 2825
3150 2825 3530
4000 4000 4000 3530
5000 4400 5650
6300 5650 7070
8000 8000 8000 7070
10000 8800 11300
12500 11300 14140
16000 16000 16000 14140
20000 17600 22500
Na slici 2.9. je prikazana podjela frekvencijskog područja na oktavne i tercne

pojase sa njihovim pojasnim širinama B. Kod oktavnih i tercnih pojasa su bitne centralna
frekvencija, gornja i donja granična frekvencija i širina pojasa. Razine zvučnog tlaka u

prostoru
pojedinim pojasevima se dobivaju filtriranjem signala u vremenskoj domeni kroz filtar

koji ima danu karakteristiku te se računa efektivna vrijednost zvučnog tlaka filtriranog
signala koji se zatim prikazuje u decibelima u odnosu na referentu razinu zvučnog tlaka.
Slika 2.9. a) Oktavni i tercni pojasi sa pripadnim frekvencijskim širinama i b) izdvojeni

oktavni i tercni pojas oko 1kHz sa različitim širinama [Brüel&KjæronlineLibrary:
http://www.bksv.com/Library.aspx, Primer Measuring Sound, prevedeno na hrvatski]

prostoru
Primjer prikaza razina zvučnog tlaka po oktavnim i tercnim frekvencijskim

pojasevima je prikazan na slici 2.10. Ukupna razina zvučnog tlaka, intenziteta ili
snage se dobiva superponiranjem doprinosa razina na svim frekvencijama od
interesa.
Slika 2.10. Razina zvučnog tlaka u oktavnim i tercnim pojasevima [Brüel&Kjær Online
Library: http://www.bksv.com/Library.aspx, Primer. Measuring Sound, prevedeno na
hrvatski]
U praksi kod mjerenja buke se najčešće upotrebljavaju oktavni, a mogu i

tercni pojasevi od 63 Hz do 8 kHz zato što niže i visoke frekvencije se isijavaju sa puno
manjim razinama tijekom rada tih uređaja. Frekvencijski sadržaj pojedinih izvora zvuka
u npr. klimatizacijskim i ventilacijskim sustavima je dan na slici 2.11.
Kod klimatizacijskog sustava dominantan izvor zvuka na frekvencijama od 8 do

16 Hz su titranja nastala zbog strujanja zraka i turbulencija u kanalima i
prigušivačima te modulacijske frekvencije zbog nestabilnosti frekvencije vrtnje
ventilatora. Ovaj zvuk nestabilnosti vrtnje se čuje kao udari vrlo niskih frekvencija. U
frekvencijskom području od 63 Hz do 500 Hz dominantan je zvuk na frekvenciji
okretanja lopatica ventilatora (ovisno o brzini vrtnje i broju lopatica). U frekvencijskom
području od 250 Hz do 1 kHz je dominantan zvuk centrifugalnih ili recipročnih
hladnjaka koji se čuje kao cviljenje te u frekvencijskom području od 1 kHz do 6 kHz je
dominantan zvuk difuzora na izlazu iz kanala koji se čuje kao šiktanje.

prostoru
Slika 2.11. Frekvencijsko područje pojedinih izvora zvuka u klimatizacijskom i

ventilacijskom sustavu [American Society Of Heating, Air-conditioning and
Refrigeration Engineers Inc.,www.ashrae.org. ASHRAE 2003 Applications Handbook,
prevedeno na hrvatski]
Kod buke cestovnog prometa dominantan izvor buke pri malim brzinama je
buka motora, a pri većim brzinama buka zbog kontakta guma s asfaltom. Na slici 2.12.
kategorije prometnica su označene sa R1, R2 i R3 što odgovara hrapavosti prometnice
(R1-najslabija, R3-najjača). Zvučna snaga najviše ovisi o brzini i kategoriji vozila te o
vrsti vozila.
Kod željezničkog prometa buka nastaje zbog kontakta kotača s hrapavom

strukturom s prugom kao što je prikazano na slici 2.13.

prostoru
Slika 2.12. Ovisnost zvučne snage po metru duljine prometnice kategorije (R1,R2 i R3)
o brzini i vrsti vozila: a) LV do 3,5 t i b) HGV iznad 3.5 t [Besnard F et al. Road noise
prediction, Part 1 – Calculating sound emissionsfrom road traffic. Paris: SETRA;
2009/2011.]
Slika 2.13. Izvor buke kod željezničkog prometa (kontakt tračnice i kotača)

prostoru
2.5. Frekvencijsko vrednovanje zvuka
S obzirom da ljudsko uho nije linearni sustav odnosno da nema isti osjet razine na
frekvenciji 100 Hz i 1kHz (vidjeti sliku 2.8.) pri mjerenju razine zvučnog tlaka se koristi
filtriranje zvučnog signala prema različitim koeficijentima za vrednovanje na različitim
frekvencijama. A-filtarska karakteristika oponaša inverznu karakteristiku ljudskog uha
te su koeficijenti A i C vrednovanja za pojedine tercne pojase dani u tablici 2. [Jacobsen,
Finn;Poulsen, Torbenand Rindel, Jens Holger: Fundamentals of Acoustics and Noise
Control, Department of Electrical Engineering, Technical University of Denmark,
December 2011]. Težinske vrijednosti za oktavne centralne frekvencije se očitavaju iz
iste tablice.
Tablica 2. Centralne frekvencije tercnih pojasa sa koeficijentima A i C vrednovanja
Centralna frekvencija A- vrednovanje C- vrednovanje

tercnih i oktavnih [dB] [dB]
pojasa[Hz]
8 -77.8 -20
10 -70.4 -14.3
12.5 -63.4 -11.2
16 -56.7 -8.5
20 -50.5 -6.2
25 -44.7 -4.4
31.5 -39.4 -3
40 -34.6 -2
50 -30.2 -1.3
63 -26.2 -0.8
80 -22.5 -0.5
100 -19.1 -0.3
125 -16.1 -0.2
160 -13.4 -0.1
200 -10.9 0
250 -8.6 0
315 -6.6 0

prostoru
400 -4.8 0
500 -3.2 0
630 -1.9 0
800 -0.8 0
1000 0 0
1250 0.6 0
1600 1 -0.1
2000 1.2 -0.2
2500 1.3 -0.3
3150 1.2 -0.5
4000 1 -0.8
5000 0.5 -1.3
6300 -0.1 -2
8000 -1.1 -3
10000 -2.5 -4.4
12500 -4.3 -6.2
16000 -6.6 -8.5
20000 -9.3 -11.2
C- vrednovanje se koristi u karakterizaciji avionske buke dok su B i D

vrednovanja odbačena. Grafički prikaz A, B ,C i D vrednovanja po frekvencijama od
interesa je prikazan na slici 2.14.

prostoru
Slika 2.14. Frekvencijsko vrednovanje razine zvuka [R.W. Krug: Sound level
meters. Chapter 155 in Encyclopedia of Acoustics, ed. M.J.,Crocker, John Wiley &
Sons, New York, 1997.]
Vrednovane vrijednosti se daju jednom brojkom pa dB jedinica ima uz sebe

oznaku vrednovanja (dBA, dBC, dBD). Obično su poznate razine zvučnog tlaka ili
intenziteta po oktavnim ili tercnim pojasima pa je potrebno izračunati linearnu (Z-
vrednovanje kada je težinski koeficijent Ki za sve frekvencije isti i iznosi 0 dB te se
samo zbrajaju doprinosi razina svih i oktavnih ili tercnih pojasa) ili A razinu kada se
koriste koeficijenti vrednovanja Ki iz tablice 2. Z i A vrijednosti se računaju prema
izrazima 2.6 i 2.7:
Li
LZ[dB] = 10 ∙ log(∑i 1010) (2.6)
LÆ[dBA] = 10 ∙ log(∑i 10(Li+Ki)

10 ) (2.7)

prostoru
3. Mjerenja i ocjenjivanje razine buke
Zvukomjer je uređaj za mjerenje razina zvučnog tlaka i njegove raspodjele u

frekvencijskim pojasevima od interesa (oktave, terce ili uskopojasna brza Fourierova
transformacija implementirana na DSP-u u zvukomjeru ili na računalu). Sastoji se od
mikrofona, pojačala, filtara, zaslona, sučelja za povezivanje na računalo, digitalnih ili
analognih izlaza (Slika 3.1).
a) Prikaz mjernog sustava za mjerenje ekvivalentne razine zvučnog tlaka u vremenu

prostoru
b) Prikaz mjernog sustava za određivanje ekvivalentih razina zvučnog tlaka u frekvencijskoj

domeni
c) Obrada signala kod mjerenja razine zvučnog tlaka
Slika 3.1. Blok shema zvukomjera i očitanje razine zvučnog tlaka u dB u intervalima od
1 sekunde [Brüel&Kjær OnlineLibrary: http://www.bksv.com/Library.aspx, Primer
Measuring Sound, prevedeno na hrvatski].
Postoji mogućnost usrednjavanja zvučnih razina u vremenu mjerenja (tzv.

vremensko integriranje razina) na način da se dobiva ekvivalentna razina zvučnog tlaka
(Leq) u vremenu promatranja (najčešće 15 minuta i više). Ekvivalentna razina zvučnog
tlaka je dana izrazom 3.1 [ISO 1996-1:2016 Akustika - Opis, mjerenje i utvrđivanje buke
okoliša]:
1 t2 p(t)2
L [dB] = 10 ∙ log [ ∙ dt] (3.1)
eq ∫t 2
t2–t1 p
ef0

prostoru
Zvukomjer može uzimati različite frekvencije s jednakom ili različitom težinom

(Z, A ili C vrednovanje) prilikom integriranja. Zvukomjer može snimati razinu zvučnog
tlaka u vremenu, trenutno prikazati razine s vremenskim integriranjem unutar 1 sekunde,
maksimalne vrijednosti tlaka (engl. Peak) i usrednjenu vrijednost od početka mjerenja.
Ovisno o vrstama zvučnog podražaja (s obzirom na brzinu promjene) upotrebljavaju se
brza (engl. fast, 115 ms), spora (engl. slow, 1 s) ili impulsna (engl. impulse, 35 ms)
konstanta integracije [IEC 60804:2000 Zvukomjeri s integriranjem i usrednjavanjem].
Umjeravanje (kalibracija) se provodi umjerivačem zvuka prije i nakon svakog niza
mjerenja te se zabilježi vrijednost prije i poslije kod pisanja izvještaja o mjerenju razine
zvučnog tlaka nekog izvora na određenom mjestu prostora. Primjer mjerenja razina
zvučnog tlaka u vremenu s trenutnim prikazom je prikazan na slici 7.11. b). Brza
vremenska integracija bolje prati promjene u razini zvuka dok spora konstanta
vremenske integracije bolje usrednjava vrijednosti tijekom intervala promatranja.
Ukoliko se želi utvrditi postojanje tonalne komponente u spektru buke tada se koristi
preciznija frekvencijska analiza sa rezolucijama boljima nego prikaz u tercnim
frekvencijskim pojasima [ISO 1996-2:2017 Akustika - Opis, mjerenje i utvrđivanje buke
okoliša].
3.1. Širenje zvuka
Kada se izvor zvuka (npr. izmjenjivač topline ili hladnjak u klimatizacijskom

sustavu) nalazi u otvorenom prostoru zvučni val se od njega može širiti kao kuglasti,
ravni ili cilindrični. Način na koji se zvuk širi ovisi o geometriji izvora i načinu titranja
njegove površine. Na slici 3.2. su prikazane neke vrste izvora zvuka u svakodnevnom
životu i načini širenja valnih fronti oko njih. Ako je dimenzija izvora puno manja od
valne duljine i u svim smjerovima zrači jednako onda se on može promatrati kao kuglasti
izvor [Jacobsen, Finn;Poulsen, Torbenand Rindel, Jens Holger: Fundamentals of
Acoustics and Noise Control,Department of Electrical Engineering, Technical University
of Denmark, December 2011.].

prostoru
Slika 3.2. Različiti načini širenja zvučnog vala od izvora ([Brüel&Kjær OnlineLibrary:
http://www.bksv.com/Library.aspx, Primer Measuring Sound, prevedeno na hrvatski].
Kod ravnog vala razina kada stap (titrajuća ploča) pokreće čestice na titranje
unutar cijevi razina zvučnog tlaka je približno konstantna u ovisnosti o udaljenosti
od izvora iako treba uzeti u obzir i gubitke koji se javljaju zbog viskoznosti kad čestice
titraju paralelno sa stjenkom zida. Kuglasti izvor je najčešća vrsta izvora kod kojeg
se akustička snaga izvora raspodjeljuje na sve veće i veće površine kako se zvučni val
udaljava od izvora (Slika 3.1). Intenzitet kuglastog zvučnog vala [W/m2] se može
računati prema izrazu 3.2:
Pa
I =4∙r2∙n (3.2)
gdje je Pa akustička snaga izvora [W] koja je najčešće poznata, a r udaljenost od izvora.

prostoru
Intenzitet zvuka opada sa kvadratom udaljenosti od izvora. Poznavajući intenzitet

zvučnog vala na mjestu prijama u slobodnom prostoru, bez utjecaja refleksivnih površina
moguće je izračunati i efektivnu (ili RMS od engl. Root Mean Squared) vrijednost
zvučnog tlaka pef. Pri tome se koristi pretpostavka da u dalekoj udaljenosti od zvučnog
izvora (>10·λ, valna duljina ovisi o frekvenciji) kuglasti val prelazi u ravni val. Kod
ravnog vala je veza između efektivne vrijednosti zvučnog tlaka i efektivne vrijednosti
titrajne brzine dana preko karakteristične akustičke impedancije Za prema izrazu 3.3:
pef
Z = =q∙c (3.3)
a uef
gdje je ρ gustoća medija, a c brzina širenja zvučnog vala.
Poznavajući drugi izraz za intenzitet zvučnog vala kao umnoška efektivne

f i
vrijednosti zvučnog tlaka i titrajne brzine i njihovog faznog pomaka ( = koji )
2∙G∙r
vrijedi u dalekom polju izvora kada je udaljenost od izvora bar 10 puta veća od valne
duljine (r>>λ) fazni pomak postaje jednak 0° i može se iz zvučnog intenziteta izračunati
efektivna vrijednost tlaka prema izrazu 3.4 [D.T. Blackstock, Fundamentals of
Acoustics, John Wiley and Sons, 2000.].
2
ef
p
I = eef ∙ uef ∙ cos( ) = (3.4)
q∙c
Ako se uzme da je efektivna vrijednost zvučnog tlaka na pragu čujnosti poef=20

µPa te vrijednost karakteristične akustičke impedancije Za zrak uz ρ=1.04 kg/m3 i c=343
m/s na sobnoj temperaturi Za=353 kg·s/m2 (jedinica za karakterističnu akustičku
impedanciju je dobila ime po Lordu Rayleighu) dobiva se da je razina zvučnog
intenziteta koja odgovara razini zvučnog tlaka od 0 dB (20 µPa) na pragu čujnosti baš
I0=1·10-12 W/m2. Zbog toga se ova vrijednost uzima kao referentna razina zvučnog
intenziteta, a referentna zvučna snaga (P0) je intenzitet koji prostruji kroz jediničnu
površinu.

prostoru
Poznavajući efektivnu vrijednost tlaka pef na mjestu materijalne čestice medija

koja harmonički titra oko ravnotežnog položaja sa kružnom frekvencijom (m = 2 ∙ n ∙ ƒ )
može se izračunati i efektivna vrijednost titrajne brzine ako se pretpostavi širenje
ravnog vala
pef
prema izrazu uef = . Ako se traži maksimalna vrijednost amplitude titranja potrebno je
Za
u slučaju harmoničke funkcije titranja efektivne vrijednosti pomnožiti sa √2.

Tako maksimalna vrijednost titrajne brzine čestice na pragu čujnosti (pef=20 µPa,
P0=2.282 Pa), koja harmonički titra s funkcijom oblika u(t) = UO ∙ cos(2 ∙ n ∙ 1000 s –1 ∙
t) frekvencijom 1 kHz iznosi U0=80,1 nm/s , dok amplituda pomaka čestice koja
titra oko ravnotežnog položaja se dobije deriviranjem funkcije brzine i za dani primjer
iznosi sO = 12.75 eN. Kod ovog jednostavnog proračuna je pretpostavljeno da je
pomak čestice oblika s(t) = sO ∙
ds
sin(m ∙ t), te da je titrajna brzina prva derivacija pomaka u = . Iz dobivene vrijednosti
dt
pomaka čestice na pragu čujnosti vidi se koliko je ljudsko uho osjetljivo kad može
detektirati tako male pomake.
Razina zvučnog intenziteta u dB se izražava preko izraza 3.5:
I
L = 10log( ), I
1O—12 (3.5)
M
=
I I0 O N2
koji u sebe uključuje upravo dobiveni referenti intenzitet na pragu čujnosti I0, uz
pretpostavku širenja ravnog vala dok se razina zvučne snage u dB računa prema izrazu
3.6:
P
LP = 10 log ( ), PO = 10–12 W (3.6)
P0
gdje je P zvučna snaga izvora a P0 referentna vrijednost zvučne snage.
Treba primijetiti da se razine u dB energetskih vrijednosti računaju

prostoru
umnoškom s 10 s dekadskim logaritmom dok se razina zvučnog tlaka računa

umnoškom s 20. Udaljenost od izvora kada kuglasti val prelazi u ravni nije ista za sve
frekvencije te izrazito

prostoru
ovisi o frekvenciji. Za niske frekvencije ta je udaljenost puno veća nego kod viših
frekvencija.
3.2. Međudjelovanje dvaju ili više izvora zvuka
Ukoliko na neko mjesto promatranja dolaze zvučni valovi iz različitih izvora tada
se na mjestu prijama superponiraju efektivne vrijednosti dinamičkih tlakova koje
mjerimo. Efektivna (ili RMS od engl. Root Mean Squared = srednja kvadratna
vrijednost) vrijednost tlaka jednog izvora u duljem periodu vremena je definirana
izrazom 3.7 [M.J. Crocker, Handbook of Noise and Vibration control, John Wiley and
Sons, 2007].
1
eef = ƒ〈e2〉 = J lim T
(3.7)
∫ e2(t) ∙ dt
∙
T→œ T O
Ukoliko na mjesto prijama dolaze tlakovi od dva izvora kvadrati efektivnih

vrijednosti se superponiraju i dobije se izraz za ukupni tlak na mjestu prijama prema
izrazu 3.8:
T T
1 1 T 1 T
2 ∙ ƒ e12(t) ∙ dt + ∙ ƒ 2 ∙ e1(t) ∙ e2(t)dt + 1 ∙ ƒ e 2(t) ∙ dt
= ∙ ƒ (e1 + e2)2 ∙ dt
eef T O 2
T = T O T O
O
e2 = 〈e2〉 + 〈e2〉 + 2〈e1 ∙ e2〉 (3.8)

ef 1 2
Obično vrijedi da su izvori nekorelirani 〈e1 ∙ e2〉 = 0 odnosno da im je stupanj

sličnosti u valnim oblicima malen, kao primjerice rezidualna buka što može biti
promet i zvuk od klimatizacijskog i ventilacijskog sustava. Tada se prethodni izraz
pojednostavljuje i zbrajaju se samo kvadrati efektivnih vrijednosti tlaka prema izrazu
3.9:

prostoru
( p1  p )2  2 2
2 2 2 p1  p2
puk  p 1  2  ...  2
p2 pN (3.9)
Ovo se može primijeniti i na veći broj N nekoreliranih (korelacija signala izvora

je stupanj sličnosti signala izvora) izvora zvuka. Ovo ima posljedicu da se u konačnici
ustvari zbrajaju intenziteti pojedinačnih izvora zvuka, uz pretpostavku prelaska kuglasti
u ravni val koja je ispunjena samo na većim udaljenostima od izvora (>10·λ).
Logaritamsko zbrajanje razina intenziteta (ili tlakova) pojedinih izvora zvuka se radi
prema izrazu 3.10:
Li
LP[dB] = 10 ∙ log(∑i 1010)
(3.10)
Primjerice ako je razina zvuka zbog rezidualne buke 50 dB, a klimatizacijski

uređaj na mjestu prijama daje razinu zvuka od 50 dB ukupna razina zvuka je 53 dB.
Ovdje namjerno nisu spomenute razine tlaka ili intenziteta zbog toga što su one pod
ovom pretpostavkom ravnog vala iste.
3.3. Pojave pri širenju zvučnog vala
U prethodnom razmatranju koje povezuje zvučni tlak, intenzitet i akustičku snagu

kuglastog izvora na većim udaljenostima od izvora kada kuglasti val prelazi u ravni, nije
uzeto u obzir prigušenje zvučnog vala koje nastaje zbog trenja između susjednih čestica
koje titraju. Ta komponenta dodatno smanjuje razinu intenziteta i razinu zvučnog tlaka
na mjestu promatranja koje za r udaljeno od izvora zvuka.
Zrak prigušuje zvučni val osobito na visokim frekvencijama. Koeficijent

prigušenja zvučnog vala se obično daje u dB/m za zvučni val koji je manji na niskim
frekvencijama (100 Hz) u odnosu na visoke frekvencije (10 kHz)te ovisi o vlažnosti

prostoru
zraka, temperaturi i može se izračunati prema normi HRN EN ISO 9613-Akustika:2000

-- Prigušenje zvuka pri

prostoru
širenju na otvorenom -- 1. dio: Računanje apsorpcije zvuka u atmosferi. Tablica 3. prikazuje

vrijednosti gušenja u atmosferi pri zadanim uvjetima na različitim frekvencijama.
Tablica 3. Gušenje zvučnog vala u dB/km u atmosferi ovisno o frekvencijama za različite

vlažnosti i temperaturu zraka
Relativna vlažnost Temperatura Prigušenje u dB/km

[%] [°C]
63 Hz 125 Hz 250 Hz 500 Hz 1 kHz 2 kHz 4 kHz
25 15 0.2 0.2 1.3 2.4 5.9 19.3 66.9
20 0.2 0.6 1.5 2.6 5.4 15.5 53.7
25 0.2 0.6 1.6 3.1 5.6 13.5 43.6
30 0.1 0.5 1.7 3.7 6.5 13 37
50 15 0.1 0.1 0.4 1.2 2.4 4.3 10.3
20 0.1 0.4 1.2 2.8 5 10 28.1
25 0.1 0.3 1.2 3.2 6.2 10.8 25.6
30 0.1 0.3 1.1 3.4 7.4 12.8 25.4
75 15 0.1 0.1 0.3 1 2.4 4.5 8.7
20 0.1 0.3 0.9 2.7 5.5 9.6 22
25 0.1 0.2 0.9 2.8 6.5 11.5 22.4
30 0.1 0.2 0.8 2.7 7.4 14.2 24
Refleksija i apsorpcija zvuka se pojavljuju ako zvučni val nailazi na prepreku

pa se dio zvučne energije apsorbira u njoj, a dio se reflektira. Na slici 3.3 su prikazane
refleksije valova gdje su zvučni valovi sa smjerom širenja prikazani zrakama (ova
aproksimacija zrakama vrijedi kada je dimenzija objekata puno veća od valne duljine
koja se promatra što je točno za objekte u prostorijama i za područje frekvencija na
kojima je ljudsko uho najosjetljivije ). Ukoliko se refleksija događa na neravnim
plohama tada je moguće fokusiranje zvučne energije u nekoj točki prostora.

prostoru
a)
b)
Slika 3.3. a) Refleksija ravnog i kuglastog vala na različitim plohama i b) pojava stojnog
vala između dvije ravne plohe sa raspodjelom tlaka [T. Jelaković, Zvuk sluh i
arhitektonska akustika, Školska knjiga 1978 g.]
Ako se refleksije događaju između ravnih zidova i postoji kontinuiranost izvora u

vremenu tada se u takvom okruženju javljaju stojni valovi. Razina zvučnog tlaka na
nekim mjestima u takvom prostoru varira ovisno da li se nalazimo u minimumu ili
maksimumu stojnog vala. Stojni valovi se pojavljuju i u kućištima
klimatizacijskih/ventilacijskih uređaja pa je potrebno pažljivo dimenzioniranje da se
spriječi nepotrebno izdizanje razina zvučnog tlaka na frekvencijama na kojima radi
zvučni izvor na određenim mjestima u kućištu (frekvencija vrtnje ventilatora). Ako su
poznate dimenzije pravokutnog prostora (L,W,H) rezonantne frekvencije na kojima se
događa izdizanje ili spuštanje razina zvučnog tlaka se računaju prema izrazu 3.11:
c  p 2 q 2 r 2
f       (3.11)
2  L  W  H 

prostoru
gdje su p, q i r cijeli brojevi koji označavaju rezonancije u pojedinim

smjerovima prostorije.
Koeficijent apsorpcije (zvukoupojnosti) pokazuje koliki dio zvučne snage se

apsorbira u materijalu na koji zvučni val nailazi u odnosu na ukupnu snagu
zvučnog vala. Za neke materijale koji se koriste u raznim akustičkim projektima je
njegova ovisnost o frekvencijama prikazana u tablici 4.
Tablica 4. Koeficijent zvukoupojnosti nekih materijala koji se upotrebljavaju u

građevinskoj akustici s koeficijentima zvukoupojnosti određenima prema normi HRN
EN ISO 354: 2004 Akustika -- Mjerenje zvučne apsorpcije u odječnoj prostoriji.
Koeficijent apsoprcije na frekvenciji [Hz]

Materijal 125 250 500 1000 2000 4000
Blok-bez žbuke 0,03 0,03 0,03 0,04 0,04 0,07
Blok-bez žbuke-prefarban 0,01 0,01 0,02 0,02 0,02 0,03
Betonski blok, lagan, porozan 0,36 0,44 0,31 0,29 0,39 0,25
Betonski pod 0,01 0,02 0,03 0,03 0,03 0,02
Staklo 0,25 0,1 0,07 0,06 0,04 0,02
Puno drvo 0,15 0,1 0,06 0,08 0,1 0,05
Zastor-teški 0,18 0,06 0,04 0,03 0,02 0,02
Gipsane ploče debljine 0,05 0,05 0,05 0,03 0,02 0,02
12.5mm na 65cm zraka
Parket na betonu 0,04 0,04 0,07 0,06 0,06 0,07
Mineralna vuna debljina 5cm 0,34 0,52 0,94 0,83 0,81 0,69
direktno na betonsku podlogu
Mineralna vuna debljine 5cm 0,36 0,62 0,99 0,92 0,92 0,86
na 1,5cm zraka- betonska
podloga
U zatvorenom prostoru je vrlo bitan parametar vrijeme odjeka koji govori koliko
je vrijeme potrebno da u nekoj točki zatvorenog prostora razina zvučne energije padne
za 60 dB kada prestane emitiranje izvora zvuka. Vrijeme odjeka se određuje iz
impulsnog odziva

prostoru
prostorije koji u sebi sadrži direktni zvuk i sve refleksije koje dolaze od svih objekata
u prostoriji (zidovi, strop, pod, namještaj). Integrira se kvadratna vrijednost zvučnog
tlaka u impulsnom odzivu i dobije se krivulja opadanja zvučne energije prema slici 3.4.
Vrijeme odjeka i ostali akustički parametri iz impulsnog odziva se mogu mjeriti prema
odgovarajućim normama [ISO 3382-1:2010 Akustika -- Mjerenje akustičkih parametara
prostorija -- 1. dio: Prostori izvođenja, ISO 3382-2:2010 Akustika -- Mjerenje akustičkih
parametara prostorija -- 2. dio: Vrijeme odjeka u običnim prostorijama, ISO 3382-3:2012
Akustika -- Mjerenje akustičkih parametara prostorija -- 3. dio: Prostori bez pregrada].
Kod akustičkog projektiranja točno je propisano koliko je vrijeme odjeka potrebno
ovisno o volumenu i namjeni prostora.
Slika 3.4. Opadanje razine zvučne energije u točki prostora iz koje se određuje
vrijeme odjeka
Ako znamo koeficijente zvukoupojnosti materijala pojedinih ploha može se

izračunati ukupna apsoprcijska površina prostorije A [Europska norma EN 12356-6:
Akustika u zgradarstvu -- Procjena akustičkih svojstava zgrada iz svojstava elemenata --
6. dio: Zvučna apsorpcija u zatvorenim prostorima] množeći površinu svake plohe (Si) s
koeficijentom zvukoupojnosti materijala te plohe (α) prema izrazu 3.12:

prostoru
A = ∑i αi ∙ Si + Ani (3.12)
gdje je Ani razina ekvivalentne apsorpcije pojedinih predmeta i ljudi u prostoriji. U

velikim prostorijama dodaje još i apsorpcija zvuka u zraku.
Kod praktičnih mjerenja određuje se pad zvučne razine u rasponu od 5 dB do 35

dB ili od 5 dB do 25 dB ispod početne razine signala upotrijebljenog za pobudu
(stacionarnog šuma iz zvučnika ili impulsa izazvanog signalnim pištoljem ili praskom
napuhane papirnate vrećice). Budući da opadanje razine slijedi ravnu liniju, lako se
izračuna 60-decibelski pad razine zvuka.
Koeficijent zvukoupojnosti materijala ovisi o frekvenciji te se često koristi

vrednovani koeficijent zvukoupojnosti koji uzima doprinose zvukoupojnosti sa različitim
težinama [HRN EN ISO 354:2000].
Vrijeme odjeka u prostoriji s poznatom ekvivalentom apsorpcijskom površinom

se određuje prema poznatoj Sabinovoj formuli danom izrazom 3.13 [A.D. Pierce,
Acoustics, Introduction to Its Principles and Applications, American institute of Physics,
1994.]:
O,161∙V
T= Æ
(3.13)
gdje je V volumen prostorije, a ekvivalentna apsorpcijska površina prostorije.
Također vrijeme odjeka ovisi o frekvenciji te se može iskazati po oktavnim ili

tercnim pojasevima i mjerna nesigurnost njegovog određivanja je na nižim
frekvencijama veća nego na višima iz razloga što se na niskim frekvencijama u
mjernim prostorijama pojavljuje efekt stojnih valova i isticanja rezonantnih frekvencija
sobe. Koeficijenti zvukoupojnosti (apsorpcije) materijala se određuju u Kundovoj cijevi
na pojedinačnim frekvencijama od interesa [ISO 10534-1:2005 Akustika -- Određivanje
koeficijenta zvučne apsorpcije i impedancije u impedancijskim cijevima -- 1. dio:

prostoru
Metoda omjera stojnih valova] ili u cijevi istovremeno na svim frekvencijama od interesa
[ISO 10534-2:2005 Akustika --

prostoru
Određivanje koeficijenta zvučne apsorpcije i impedancije u impedancijskim cijevima --

2. dio: Metoda prijenosne funkcije] ili u odječnoj komori [ISO 354:2003, Akustika --
Mjerenje zvučne apsorpcije u odječnoj prostoriji]. Ekvivalentna apsorpcijska površina
je važna prilikom proračuna razine zvučnog tlaka u zatvorenom prostoru kada je
poznata akustička snaga izvora u takvom prostoru.
Ogib ili difrakcija je pojava kada se zvučni val širi iza prepreke čije su
dimenzije manje od valne duljine. Pojava difrakcije je prikazana na slici 3.5. Ova pojava
se događa gotovo uvijek jer ne postoji idealna zvučna sjena s amplitudom zvučnog tlaka
0 Pa (- beskonačno dB).
Raspršenje ili difuzija zvuka je pojava kada se zvučni val reflektira u različitim
smjerovima zbog neravnina na površini na koju nailazi. Pojava uvijanja zvučnog vala pri
širenju nastaje zbog promjena atmosferskih uvjeta (temperature, vjetra) pa se zvučne
zrake mogu lomiti jer se mijenja brzina širenja zvuka.
Slika 3.5. Pojava a) ogiba b) raspršenja i c) uvijanja zvučnog vala zbog promjene
brzine vjetra ovisno o visini

prostoru
Uvijanje zvučnog vala je pojava kada zbog utjecaja različitih atmosferskih

uvjeta kao što su brzina vjetra i promjena temperature dolazi do promjene smjera širenja
zvučnog vala jer se na bliskim slojevima događa lom zvučne zrake zbog promjene brzine
širenja zvuka od sloja do sloja.
3.4. Prostorna akustika
Prostorna akustika se bavi s dva osnovna problema: prvi je kvaliteta zvuka u

prostoriji, a drugi izolacija prostorije. Poznato je da koncertna dvorana, kazalište,
dvorana za predavanja ili crkva mogu imati ''dobru'' ili ''lošu'' akustiku. Sve dok
promatramo govor, relativno je lako ocijeniti kvalitetu tako da odredimo granicu
razumljivosti govora. Takvo ocjenjivanje teže je kod koncertnih dvorana jer zahtjeva
dosta iskustva. Svakodnevno iskustvo govori da u uredima, restoranima tj. prostorima u
kojima svakodnevno boravimo, akustika može biti zadovoljavajuća ili
nezadovoljavajuća. Zadatak prostorne akustike je da u prostorijama stvori uvjete koji će
omogućiti dobro i ugodno slušanje. Dobra akustika se postiže ako se ispune sljedeći
uvjeti:
 U prostoriji ne smije biti buke, ni one unutrašnje, ni one vanjske

 Na svim mjestima u prostoriji zvuk mora biti dovoljno glasan
 Na mjestima gdje su sjedala i na mjestima gdje su postavljeni mikrofoni u
prostoriji ne smije biti jeke (pojava kod koje se zvučni impuls ponovo čuje
nakon što se odbije od neke plohe) i flater-jeke (pojava kod koje se npr.
pljesak dlanovima čuje kao niz brzih uzastopnih impulsa)
 Na svim mjestima u prostoriji glasnoća zvuka mora biti približno jednaka,
pa na mjestima u prostoriji koja su daleko od izvora zvuka treba izravnom
zvuku dodati reflektirani zvuk, to radimo pomoću prikladno postavljenih
ploha
 U prostoriji ne smiju nastati neželjene rezonancije
 Odjek mora biti dovoljno malen da bi se izbjegla preklapanja uzastopnih
zvukova u govoru i glazbi
Prvo istraživanje o akustici prostorija proveo je krajem 19. i početkom 20.

prostoru
stoljeća američki fizičar W. C. Sabine. Rezultatima svojih istraživanja utemeljio je novu

znanstvenu

prostoru
disciplinu, a to je akustiku prostorija. Njegov najvažniji prilog toj znanosti je uvođenje

vremena odjeka. Akustičke osobine prostorije određuju tri čimbenika: volumen, oblik i
odjek. Vrijeme odjeka je već prije objašnjeno u poglavlju 3.3.1, dok će se ostatk ovog
poglavlja pozabaviti s volumenom i oblikom prostorije.
3.4.1 Volumen prostorije
Prema akustičkim svojstvima prostorije možemo podijeliti u tri skupine, a to su:
 prostorije srednje veličine kod kojih imamo homogeno zvučno polje

 velike dvorane kod kojih imamo nehomogeno zvučno polje
 male prostorije koje imaju istaknute vlastite frekvencije
Izvor zvuka određuje volumen prostorije da pri tome glasnoća u prostoriji ne

postane premala. Porastom volumena apsorpcija zvuka postaje veća, tj. uz jednaku
emitiranu zvučnu energiju glasnoća je manja. O volumenu djelomice ovisi najniža
rezonantna frekvencija prostorije. Polovica valne duljine najniže rezonantne frekvencije
je upravo jednaka razmaku dvije suprotne stijene. Volumen je određen brojem sjedala.
Kod koncertnih dvorana minimalni je specifični volumen po sjedalu 6.5 m 3, dok je
optimalni volumen 7 do 8 m3 (koncertne dvorane imaju između 14000 i 20000 m3, dakle
predviđene su za oko 1800 do 2400 slušatelja). Za kino dvorane je volumen po sjedalu
izme u 3 do 4 m3, a za predavaonice uzima se 4 do 5 m3.
Omjer između volumena u m3 i površine u m2 koju zauzimaju slušatelji i izvođa i

(koja djelomice određuje vrijeme odjeka) je važan. Omjer 10:1 će na srednjim
frekvencijama dati vrijeme odjeka od oko 1,4 s. U glazbenim studijima, u kojima nema
publike, može se smanjiti volumen, ali umjereno.
3.4.2 Oblik prostorije
Kod samog projektiranja prostora potrebno je dati ispravan oblik i položaj svakoj
plohi prostorije jer akustički nedostatak koji nastaje kod projektiranja kasnije je teško ili

prostoru
nemoguće otkloniti. Svaka se prostorija može smatrati rezonantnom šupljinom koja ima
niz vlastitih frekvencija. Za pravokutne prostorije s ravnim zidovima rezonantne
frekvencije dane su izrazom 3.11. Na tim rezonantnim frekvencijama nastat će stojni
valovi zbog kojih će zvučni tlak imati nejednoliku raspodjelu u prostroiji. Uz konstantu
D, zvučni talk u takvoj prostoriji dan je izrazom 3.14:
pns qny rnz

e(x, y, z) = Dcos (Æ ) cos (B ) cos (C ) (3.14)
Ako zvučni tlak u takvoj prostroiji prikažemo grafički (Slika 3.6.) vidjet ćemo da
u pojedinim točkama prostorije imamo maksimume, a u pojedinim minimume stojnih
valova. Osi x i y predstavljaju širinu i dužinu prostorije, a os z predstavlja zvučni tlak.
Slika 3.6. Raspodjela stojnih valova u pravokutnoj prostoriji
Za sliku 3.6. parametri su: p=4, q=2, r=0, A=10, B=6, C=3. Iz slike se vidi da p
određuje broj maksimuma i minimuma u smjeru x osi, a q određuje broj maksimuma i
minimuma u smjeru y osi. Nejednakost raspodjele zvučnog tlaka zbog pojave stojnih
valova značajnija je na području nižih frekvencija, jer je tamo razmak između
rezonantnih frekvencija velik, što je loše. Broj rezonantnih frekvencija u području
između frekvencije f

prostoru
i frekvencije f+df izračunava se po izrazu 3.15:
4nVf2df
dN ≅ c3
(3.15)
gdje je V volumen prostorije, a c brzina zvuka. Vidimo da je broj rezonantnih

frekvencija proporcionalan s volumenom. Na višim frekvencijama je broj rezonantnih
frekvencija sve veći, ali je razmak između njih mali, pa stojni valovi utječu samo na
povećanje glasnoće.
Da bi dobili povoljnu raspodjelu zvučnog tlaka mijenjamo dimenzije prostorije.

Najnepovoljniji oblik paralelepipedne prostorije je kocka, jer su tada rezonantne
frekvencije jednake za svaki od tri para paralelnih zidova. Povoljan oblik ima ona
prostorija kod koje nema poklapanja rezonantnih frekvencija u pojedinim smjerovima.
Prostorije koje nisu pravokutnog oblika, također imaju svoje vlastite frekvencije te se u
njima stvaraju stojni valovi, ali je njihov proračun znatno kompleksniji.
Osim oblika prostorije izuzetno je važan i njezin tlocrt. Važno je da zvuk do

slušatelja dolazi što kraćim, direktnim putem, (Slika 3.7. i Slika 3.8). Za veće auditorije
povoljan je lepezast ili trapezan tlocrt kao što to prikazuje slika 3.9. Kružni i eliptični
tlocrt, te različite konkavne ili kružne stijene su vrlo nepovoljne zbog fokusiranja zvuka,
ali ih možemo djelomično korigirati odgovarajućim difuzorima i reflektorima, kao na
slici 3.10.
Slika 3.7. Neispravno smještanje izvora, jer izvan iscrtane plohe slušatelji ne mogu
čuti izvor dovoljno dobro [T. Jelaković, Zvuk sluh i arhitektonska akustika, Školska

prostoru
knjiga 1978 g.]

prostoru
Slika 3.8. Izvor je smješten uz užu stranu prostorije, te je postignuta dobra pokrivenost
u cijeloj prostoriji [T. Jelaković, Zvuk sluh i arhitektonska akustika, Školska knjiga
1978 g.]
Slike 3.9. Lepezasti tlocrt prostorije [T. Jelaković, Zvuk sluh i arhitektonska akustika,

prostoru
Slika 3.10. Eliptični tlocrt prostorije [T. Jelaković, Zvuk sluh i arhitektonska akustika,
3.4. Određivanje razine zvučnog tlaka iz poznate akustičke snage izvora na

otvorenom prostoru
Zvučna snaga izvora je najvažniji parametar koji određuje razinu zvučnog

tlaka oko nekog uređaja na otvorenom i zatvorenom prostoru. Normirane metode za
određivanje zvučne snage izvora iz razina zvučnog tlaka su: ISO 3744 Akustika --
Određivanje razina zvučne snage i razina zvučne energije izvora buke mjerenjem
zvučnog tlaka -- Inženjerske metode za pretežno slobodno polje na reflektirajućoj
ravnini, ISO 3745 Akustika -- Određivanje razina zvučne snage i razina zvučne energije
izvora buke uporabom zvučnoga tlaka -- Precizne metode u gluhim i polugluhim
komorama, ISO 3746 Akustika -
- Određivanje razina zvučne snage i razina zvučne energije izvora buke uz uporabu
zvučnoga tlaka -- Pregledna metoda uz uporabu mjerne plohe na reflektirajućoj ravnini,
ISO 3747 Akustika -- Određivanje razina zvučne snage i razina zvučne energije izvora
buke uz uporabu zvučnoga tlaka -- Inženjerske/pregledne metode za uporabu in situ u
odječnom okolišu]. Moguće je odrediti zvučnu snagu mjerenjem akustičkog
intenziteta prema normama [ISO 9614-1, Akustika – Određivanje razina zvučne snage
iz zvučnog intenziteta. Mjerenja na diskretnim pozicijama, ISO 9614-2, Akustika --
Određivanje razina zvučne snage izvora buke uporabom jakosti zvuka -- 2. dio:
Mjerenje skeniranjem, Akustika --

prostoru
Određivanje razina zvučne snage izvora buke uporabom jakosti zvuka -- 3. dio: Precizna
metoda skeniranjem].
3.5. Mjerenje zvučne snage različitih izvora
Snaga zvučnog izvora je obično poznata i izražena je u dB po frekvencijskim

pojasevima od interesa ili kao A-vrednovana vrijednost. Različite norme za mjerenja
akustičke snage pretpostavljaju različite vrste prostora u kojemu se mjeri. Ovdje se radi
pogreška jer na svim frekvencijama od interesa (najčešće oktavni pojasevi od 63 Hz do 8
kHz) se pretpostavlja širenje ravnog vala od izvora (bez obzira na odabranu udaljenost).
Zvučni izvor čija se snaga treba odrediti može se nalaziti u različitim okolinama
(slobodnom, difuznom polju te industrijskim postrojenjima) te se prvo mjeri zvučni tlak
na paralelepipedu ili sfernoj površini oko njega te se iz poznate površine i srednje
vrijednosti tlaka prema slici 3.9 izračunava zvučni intenzitet korištenjem pretpostavke da
na svim frekvencijama od interesa se širi ravni val od izvora. Na slici 3.9 je prikazano
mjerenje akustičke snage iz izlaza klimatizacijsko-ventilacijskog sustava prema normi
HRN EN ISO 3744:2010.
Akustička snaga se dobije integriranjem intenziteta po površini oko izvora kao

na slici 3.16. prema izrazu:
W = ∯ I ∙ dS = ∑ In ∙ Sn (3.16)
Ako se pretpostavi da je razina zvučnog intenziteta jednaka razini zvučnog tlaka

(ravni val) i uz poznatu površinu polusfere na kojoj se mjere razine zvučnog tlaka tada se
akustička snaga izvora određuje prema izrazu 3.17:
Lw = L¯ P + 10 ∙ log (S) (3.17)

0
S

prostoru
gdje je ¯L¯P¯ usrednjena razina zvučnog tlaka na polusferi ili paralelepipedu površine S, a So
referentna površina 1 m2.
Slika 3.9. a) Mjerenje zvučne snage izvora zvuka motor i b) otvora klimatizacijskog
sustava procjenom intenziteta iz mjerene prostorne raspodjele zvučnog tlaka oko izvora
na polukugli
U razmotrenom primjeru u tablici 5. je prikazan potpuni postupak u kojemu su

mjerene razine zvučnog tlaka na 10 mjesta na polukružnici u oktavnim pojasevima od 63
Hz do 8 kHz, te je prikazana usrednjena razina zvučnog tlaka, uzete korekcije zbog
rezidualne buke (Lrez) koja na svim frekvencijama na mjestu mjerenja mora biti bar za 6
dB veća od

prostoru
razina zvučnog tlaka izvora promatranog zvuka (otvora klimatizacijskog kanala). Ako
ovaj uvjet nije ispunjen onda se mjerenja moraju ponoviti s manjom razinom rezidualne
buke (kad nema buke prolaska vozila ako se mjeri na otvorenom prostoru). Ako je
razlika mjerenih razina veća od 6 dB (do 15 dB) onda se mogu poduzeti korekcije da se
od razine buke izvora oduzme razina rezidualne buke.
Tablica 5. Prikaz rezultata mjerenja zvučne snage iz razina zvučnog tlaka na

polukružnici polumjera 2 m od sredine otvora klimatizacijskog sustava uz uračunate
korekcije zbog rezidualne buke
Frekvencija
[Hz]/Razina 63 Hz 125 Hz 250Hz 500 Hz 1kHz 2 kHz 4 kHz 8kHz
Tlaka [dB]
¯L¯P¯ [dB]
logaritamska
srednja vrijednost
razina zvučnog
tlaka 89.7 85.8 81.0 84.0 79.5 78.9 72.5 65.2
Lrez [dB]- razina
rezidualne buke
na mjestu
mjerenja 63.8 63.1 70.7 54.8 47.0 41.5 38.2 35.8
ΔL[dB]- razlika
razina izvora i
rezidualne buke 25.9 22.7 10.3 29.2 32.5 37.4 34.3 29.4
¯L¯P¯corr-
korigirana
vrijednost razina
zvučnog tlaka 89.7 85.8 80.6 84.0 79.5 78.9 72.5 65.2
LW [dB]- razina
zvučne snage
izvora 97.6 93.8 88.6 92.0 87.6 86.9 80.5 73.2

prostoru
U prikazanom primjeru u Tablici 5. jedino na frekvenciji 250 Hz je razlika

mjerene razine zvučnog tlaka i rezidualne buke bila 10.3 dB pa je potrebno napraviti
korekciju mjerenih rezultata zbog velike razine rezidualne buke. Ukoliko je razlika
manja od 6 dB tada je mjerenja potrebno ponoviti s manjom razinom rezidualne buke.
Vrednovana A vrijednost zvučne snage LWA=93,6 se dobiva sumiranjem

doprinosa svih razina iz zadnjeg retka Tablice 5. uz uzimanje u obzir korekcijskih
faktora na frekvencijama oktavnih pojasa (Tablica 2., A-vrednovanje). Zvučna snaga
pojedinih dijelova klimatizacijskog sustava ovisi o izvedbama proizvođača i obično ju
navode u specifikacijama proizvoda pri nekoj određenoj radnoj točki kao što je brzina
okretanja ventilatora. Postoje i empirijske formule kojima se može izračunati akustička
snaga ovisno o snazi uređaja (ventilatora, kompresora) zadanim u kW [Bies, Hansen,
Engineering Noise Control, Spoon Press, 2009.].
3.6. Proračun razine zvučnog tlaka iz poznate akustičke snage i okruženja izvora
Ukoliko se pretpostavi da je izvor poznate zvučne snage postavljen na otvorenom

prostoru (na zgradi ili u podnožju zgrade) posebna pažnja se mora posvetiti razini
zvučnog tlaka na mjestu najbližeg stambenog prostora gdje ljudi rade ili borave. Ukoliko
se pretpostavi da je izvor buke mali što se tiče dimenzija u odnosu na udaljenost (r) koja
se promatra (točkasti izvor) onda se razina zvučnog tlaka (Lp) na mjestu prijama iz
poznate akustičke snage izvora (Lw) računa prema izrazu 3.18:
Q
LP = LM + 10·log ( )+C
4∙r 2∙n
gdje faktor usmjerenosti izvora Q ovisi o tome da li se točkasti izvor nalazi u potpuno
slobodnom polju (nemoguća situacija osim ako se promatra avion kao izvor buke),
okružen s jednom ili više refleksivnih ploha (vidi sliku 3.10). Korekcija C postoji zbog
temperaturnih uvjeta koji su različiti (zbog promjene gustoće medija i ovisnosti brzine
širenja o

prostoru
temperaturi) od referentnih uvjeta pretpostavljenih pri sobnoj temperaturi i u praksi je

najčešće zanemariva (0,7 dB).
Iz priloženog možemo zaključiti da okruživanje izvora buke iste snage sa

refleksivnim površinama povećava razinu zvučnog tlaka na nekoj udaljenosti r i do 9 dB
ako je okružen sa refleksivnim plohama sa tri strane.
Proračun razine zvučnog tlaka na nekoj udaljenosti od izvora je vrlo bitan zbog
toga što je uglavnom poznata razina rezidualne buke koja postoji prije nego se postave
novi izvori buke. Prema Pravilniku o najvećim dopuštenim razinama buke u
sredinama u kojima ljudi rade i borave (Narodne novine 20/03) novoinstalirani izvor
ne smije povećati postojeću razinu buke za 1 dB ukoliko je mjerena rezidualna buka
manja od maksimalno dopuštene za tu zonu u kojemu se izvor nalazi. Popis zona je dan u
Tablici 6. Ukoliko je razina rezidualne buke veća nego što je dopušteno u toj zoni tada
novi izvor buke ne smije na mjestu promatranja prelaziti za 5 dB umanjenu vrijednost u
toj zoni.
Slika 3.10. Faktor usmjerenosti izvora buke ovisno o tome da li je izvor slobodan u
prostoru ili okružen refleksivnim plohama [Application Guide AG 31-010, HVAC
Acoustic Fundamentals, McQuay Air Conditioning]

prostoru
U tablici 6. su dane vrijednosti maksimalno dozvoljenih ocjenskih razina buke po

zonama. Ocjenska razina znači da se mjerenoj ili predviđenoj razini moraju dodavati
prilagođenja odnosno korekcijski faktori koji povećavaju mjerenu/predviđenu razinu s
obzirom na istaknutost pojedine frekvencijske komponente (tonalnost) ili neke druge
karakteristike izvora kao što su vrsta izvora (avionski promet) [ISO 1996-1:2004
Akustika
– Opis, mjerenje i utvrđivanje buke okoliša].
Tablica 6. Maksimalno dozvoljene razine buke po zonama za dan i noć u otvorenom

prostoru (Pravilniku o najvećim dopuštenim razinama buke u sredinama u
kojima ljudi rade i borave (Narodne novine 20/03))
U primjeru proračuna buke izvora (pumpe rashladnog sustava) u Tablici 7.,

dan je izvor čija je akustička snaga poznata i koji je okružen s tri strane refleksivnim
plohama (Q=8). Razina rezidualne buke na mjestu prijama koji je udaljen = 5 m od
izvora koji se može smatrati točkastim je bila 38 dBA po noći u zoni mješovite,

prostoru
pretežno stambene

prostoru
namjene. Ako se pretpostavi da se izvor točkasti te da se akustička snaga izvora

umanjuje za vrijednosti unešenog prigušenja kućišta onda se može koristiti izraz za
razinu zvučnog tlaka na pretpostavljenoj udaljenosti r = 5 m od točkastog izvora.
Rezultati proračuna su dani u tablici 7. Kućište uređaja je sastavljeno od limenih panela
debljine 1.5 mm s unutarnje i vanjske strane i ispunjeno je mineralnom vunom (debljina
50 mm). Što je gustoća vune veća uz iste dimenzije panela to je gušenje veće. Vrlo je
teško postići veliko gušenje kućišta na niskim frekvencijama zbog male debljine stjenki
u usporedbi s valnom duljinom na tim frekvencijama i zbog male mase panela kućišta.
Tablica 7. Proračun razine zvučnog tlaka u oktavnim pojasevima kao i vrednovanih

razina od izvora, čija je akustička snaga poznata, koji je smješten u kućište sa poznatim
unešenim prigušenjem
f[Hz] Razina Uneseno prigušenje Razina snage Razina

zvučne kućišta [dB] izvora s zvučnog
snage kućistem[dB] tlaka
Lw[dB] Lp-5m
[dB]
63 50.1 9.1 41.0 25.1
125 65.2 16.7 48.5 32.6
250 69.2 22.1 47.1 31.2
500 70.1 23.8 46.3 30.4
1000 68.3 25.6 42.7 26.8
2000 64.1 30.7 33.4 17.5
4000 67.2 32.1 35.1 19.2
8000 57.1 34.4 22.7 6.8
16000 55.2 40.0 15.2 -0.7
A 73.7 47.4 31.5
Z 75.7 53.0 37.1
Iz dobivenih rezultata može se zaključiti da će izvor na mjestu prijama dati A-

vrednovanu razinu zvučnog tlaka od 31.5 dBA što znači da će ukupna razina sa
rezidualnom bukom od 38 dBA biti 38.9 dBA odnosno da će povećanje razine rezidualne
buke zbog novog izvora buke biti manje od dozvoljenih 1 dBA. Ako ovaj uvjet nije
zadovoljen, moguće

prostoru
je povećati unešeno gušenje kućišta uređaja koje smanjuje akustičku snagu izvora
stavljanjem debljih panela s materijalom veće zvukoupojnosti unutar stjenki oko izvora
buke.
3.7. Mjerenje unesenog gušenja kućišta uređaja
Uneseno prigušenje kućišta u koje se stavljaju dijelovi klimatizacijskog sustava

je definirano kao razlika u akustičkoj snazi izvora (mjereno ili proračunato prema
normiranim metodama) kada nema kućišta te u slučaju kada se stavi kućište.
Uneseno prigušenje (engl. Insertion Loss) kućišta se mjeri prema normi [ISO 11546-1
Akustika – Određivanje zvučne izolacije oklopa – 1. dio: Mjerenja u laboratorijskim
uvjetima, ISO 11546-2 Akustika
– Određivanje zvučne izolacije oklopa – 2. dio: Mjerenje na licu mjesta (u svrhu
prihvaćanja i provjere)]. Osim ovakvog izvora koji se sastoji od lupalice čiji batići
udaraju po komadu čeličnog lima točno definiranih dimenzija može se koristiti i
zvučnik točno poznate akustičke snage ali to se smatra inženjerskom metodom sa većom
mjernom nesigurnosti. Postupak je da se odredi snaga odabranog referentnog izvora (iz
zvučnog tlaka/intenziteta uz poznatu površinu na kojoj se mjeri raspodjela tlaka prema
normi ISO 3744, ili mjerenjem intenziteta prema seriji normi ISO 9614). Postupak
mjerenja akustičke snage izvora bez kućišta i s kućištem je prikazana na slici 3.11.
Mjerne pozicije oko izvora
Kućište
Pozicija referentnog izvora buke bez kućišta
Poz.1 Poz. 2
Slika 3.11. Mjerenje unesenog prigušenja kućišta uređaja iz razina tlaka na

paralelepipedu oko izvora bez kućišta i s kućištem
Mjerenje razina zvučnog tlaka na površini paralelepipeda iznad reflektirajuće

ravnine kada je referentni izvor unutar kućišta se radi na dvije pozicije zbog mogućih

prostoru
utjecaja stojnih

prostoru
valova u kućištu na impedanciju isijavanja izvora i promjenu snage pod njihovim

utjecajem. Ovo je jedan od razloga uporabe čelične ploče, po kojoj udaraju batići
lupalice, kao izvora iz razloga što ona ima jako veliku krutost i utjecaj stojnog vala
(minimuma ili maksimuma) na njeno isijavanje u zatvorenom prostoru je zanemariv
[R.V. Waterhouse, Radiation impedance of a source near reflectors, JASA 35 (8), 1963].
Kod zvučnika kao izvora s mekom membranom taj utjecaj stojnog vala na isijanu
akustičku snagu pri istoj razini pobude može biti značajan pa je i mjerna nesigurnost
određivanja unešenog prigušenja kućišta kod mjerenja sa zvučnikom veća. Inače mjerna
nesigurnost mjerenja akustičkih parametara je na niskim frekvencijama (od 63 Hz do 125
Hz) 5 dB dok je na višim frekvencijama 3 dB.

prostoru
4. Mjere za zaštitu od buke na otvorenom prostoru
Obično je potrebno razinu zvučnog tlaka već postojećih izvora buke smanjiti na
mjestu prijama bez diranja same konstrukcije uređaja (npr. Promjena kućišta
klimatizacijskog sustava). U tu svrhu se koriste zvučne barijere koje smanjuju razinu
buke uređaja u smjeru u kojemu je barijera postavljena.
Poznato je da su karakteristika izvora te položaj i geometrija barijere prvenstveno
njezina visina, važni parametri za procjenu učinkovitosti barijere. Iz estetskih i praktičnih
razloga, nije prikladno graditi barijere vrlo velikih visina. Za poboljšanje učinkovitosti
barijere, potrebno je projektirati nove oblike barijere uz uvjet da se zadrži razumna
visina, tj. potrebna visina da bi zvučna barijera smanjila razinu buke na mjestu koje
štitimo. Porastom visine barijere raste i njezina cijena, ali uz to postoji i građevinski
problem pri postavljanju barijere koja u stvarnosti mora imati potrebnu stabilnost.
Efektivna visina h je udaljenost između vrha barijere i točke u kojoj se sijeku barijera i
pravac koji spaja izvor zvuka i promatrača, kao što je vidljivo na slici 4.1. Efektivna
visina barijere ovisi o samoj visini barijere H, položaju izvora buke, te položaju mjesta
prijema [Rettinger, M., Handbook of architectural acoustics and noise control. S.l. : TAB
Books.].
h
A B
a b
Slika 4.1. Prikaz ogiba zvuka oko ruba zvučne barijere efektivne visine h, kad se zvuk
širi iz točkastog izvora A do promatrača B
Problem visine barijere može se riješiti dodavanjem elemenata na vrh barijere. Tako
možemo dobiti razne oblike barijera kao što su ravne, kružne, Y i T barijere, itd. Na slici
4.2 prikazan je referentni ravni bukobran i nekoliko drugih tipova bukobrana koji su
dobiveni dodavanjem kape na vrh takvog ravnog bukobrana, pri čemu su kape

prostoru
napravljene od

prostoru
različitih materijala). Već na ovom primjeru vidi se da postoji velik broj bukobrana
kojima je potrebno odrediti akustička svojstva, s tim da u ovom slučaju nije mijenjan
oblik donjeg djela bukobrana, ni materijal od kojeg je izrađen.
Slika 4.2. Primjer nekoliko tipova zvučnih barijera [Ishizuka, T., Fujiwara, F.,
„Performance of noise barriers with various edge shapes and acoustical
conditions.“ Applied Acoustics. 2, 2004, Svez. 65.]
4.1. Smanjenje razine buke zbog postavljanja barijere – IL
Tri osnovna parametra kojima se opisuje barijera su unešeni gubici (engl. Insertion
Loss), preneseni gubici (engl. Transmission losses) i koeficijent apsoprcije barijere.
Zvučne barijere mogu se definirati kao zvučno neprozirne prepreke između izvora zvuka
i promatrača, preko kojih ili oko kojih se širi zvuk. Kod realnih barijera zvuk se širi i
kroz barijeru, što obično zanemarujemo jer je udio zvuka koji prođe kroz barijeru bitno
manji od udjela preko barijere. Zvuk koji prođe kroz barijeru tj. preneseni gubici trebaju
biti barem 10 dB niže razine od zvuka koji se ogiba oko barijere. Smanjenje razine buke
koje se postiže postavljanjem zvučne barijere nazivamo dodatnim smanjenjem razine
buke, jer će se ona

prostoru
prvenstveno smanjiti zbog udaljenosti od izvora i apsorpcije zraka, a još dodatno i zbog
same zvučne barijere. Za opis smanjenja razine buke često se koristi i parametar unešeni
gubici koji se definira kao smanjenje razine buke zbog postavljanja zvučne barijere
(engl. Insertion Loss). On predstavlja razliku između zvučnih tlakova pp i pn koji se
mjere na mjestu promatrača prije i nakon postavljanja zvučne barijere, uz istu
konfiguraciju tla i položaj izvora i prijamnika, a računa se prema izrazu (4.1). Upravo se
taj parametar obično upotrebljava za usporedbu učinkovitosti različitih barijera.
 pp 
IL  20log p 
 n (4.1)
Parametar smanjenja razine buke zbog postavljanja zvučne barijere ovisi o obliku
barijere i materijalu od koje je napravljena te frekvenciji, vrsti izvora zvuka, položaju
zvučne barijere u odnosu na izvor i promatrača i apsorpcijskim svojstvima tla s obje
strane zvučne barijere. Kako učinkovitost barijere izravno ovisi o frekvenciji zvuka koji
se širi preko nje, tako je i parametar IL ovisan o frekvenciji. Zato uvodimo parametar
prosječnog smanjenja razine buke (engl. Mean Insertion Loss) koji se definira kao
aritmetička sredina smanjenja razine buke za vrijednosti tercnih pojaseva u području u
kojem je bitna učinkovitost barijere, odnosno od 100 Hz do 4 kHz.
Zvukoupojna svojstva barijere se kvalificiraju prema normi [EN 1793-1 Barijere za

zaštitu od buke s cesta – Metoda određivanja akustičkih svojstva – 1. dio: Značajke
zvučne apsorpcije proizvoda]. Indeks zračne zvučne izolacije koji odgovara prenesenim
gubicima barijere se definira u normi [EN 1793-2, Barijere za zaštitu od buke s cesta –
Metoda određivanja akustičkih svojstava – 2. dio: Značajke uzdušne zvučne izolacije
proizvoda].
4.2. Vrste barijera
Postoje tri osnovne vrste zvučnih barijera. To su nasipi za zaštitu od buke, zidovi za
zaštitu od buke i kombinacija prva dva tipa.

prostoru
Nasipi za zaštitu od buke izgrađeni su od prirodnih zemljanih materijala kao što su

zemlja, kamen, stijene ili šljunak. Ove vrste barijera obično su konstruirane od viška
materijala na mjestu koje štitimo od buke, a izvor i dostupnost takvih materijala su
čimbenici koji mogu značajno utjecati na cijenu ovakve zaštite od buke. Nasipi za zaštitu
od buke zauzimaju više prostora nego sami bukobrani. Razlog tome je nagib nasipa koji
mora postupno rasti da bi bilo moguće održati stabilnost konstrukcije. Porast je definiran
omjerom m:n, gdje je m rast u horizontalnom smjeru, a n rast u vertikalnom. Za većinu
nasipa primjenjuje se omjer 2:1 ili 1,5: 1, dok za nasipe od kamena porast obično ima
omjer 1:1.
Bukobrani, tj. zidovi za zaštitu od buke mogu biti panelni, zidani, samostojeći
betonski, betonski lijevani na samom mjestu postavljanja itd.
Što se tiče koeficijenta apsorpcije površine barijere postoje dvije osnovne vrste
barijera, a to su transparentne i zvukoupojne. Transparentne imaju potpuno refleksivna
svojstva te zvuk kroz njih ne prolazi (vrlo mali koeficient apsoprcije), postoji samo ogib
zvučnog vala oko gornjeg i bočnih rubova barijere te je zbog toga potrebno pripaziti na
njihovu visinu. Zvukoupojne osim svojstava prigušenja zvuka imaju i apsorpcijska
svojstva te su pogodne za postavljanje u područje gdje je više refleksivnih ploha koje
okružuju izvor.
4.2.1 Panelni bukobrani
Panelni bukobrani sastoje se od ploče, odnosno panela koji može biti drveni,
metalni ili betonski te može biti napravljen od jednog komada ili se na mjestu
postavljanja sastavlja od više komponenti. Paneli se montiraju između temeljenih
potpornih stupova. Osnovni elementi ovog tipa barijera su: stup i elementi kojima se on
pričvršćuje na temelj, paneli i elementi kojima se paneli vežu za stupove.
Postoji nekoliko načina postavljanja, odnosno izrade temelja za stupove:
 Armiranobetonski temelj sa stupom usidrenim na vrh temelja pomoću

sidrenih vijaka;
 Armiranobetonski temelj kod kojega je stup djelomično utopljen u betonsku
masu pri betoniranju;

prostoru
 Kontinuirani temeljni zid;

prostoru
 Nearmirani betonski temelj sa stupom utopljenim na punu dubinu temelja;

 Drveni stupovi ukopani u bušene cilindrične rupe s kamenom ispunom.
Slika 4.3. Panelni bukobrani
Armiranobetonski temelj sa stupom pričvršćenim pomoću sidrenih vijaka se

uglavnom izrađuje u obliku valjka, široke stope ili kontinuiranog temeljnog zida te se
koriste čelični, armiranobetonski ili drveni stupovi (Slika 4.4.). Proizvodni proces
zahtijeva iskop i izradu

prostoru
temelja na mjestu postavljanja, a montaža nosivih stupova se može izvoditi nakon

sušenja temelja prilikom montaže bukobrana.
Kod temelja od armiranog betona gdje se stup utapa u betonsku masu najčešće se
koriste cilindrični oblici temelja, a stupovi se izrađuju od čelika ili su i sami od
armiranog betona kao i temelj. Kako bi se postigla potrebna čvrstoća stupova, potrebno
je stup uroniti u temelj do dovoljne dubine čime se povećava i ukupna duljina stupa. Kod
ovakvog temelja vrlo je bitna konstrukcija armature koja mora dozvoljavati uranjanje
stupa i osigurati dovoljnu čvrstoću temelja kod naprezanja uzrokovanih silama na tijelu
bukobrana. Izrada ovakvog temelja može se provesti na mjestu gdje se bukobran
postavlja ili se može proizvesti unaprijed. U tom je slučaju potrebno samo napraviti
iskop na mjestu postavljanja bukobrana u koji se umeće konstrukcija stupa s temeljem.
Konstrukcija temelja u obliku kontinuiranog temeljnog zida je najkompleksnija

konstrukcija betonskog temelja jer zahtijeva najviše rada i materijala na mjestu
postavljanja bukobrana. Temelj se ukopava u zemlju do potrebne dubine koja osigurava
dovoljnu čvrstoću i otpornost na sile koje su prisutne na bukobranima, a najčešće je dio
temelja u obliku zida prisutan i iznad zemlje do visine koja uglavnom ne prelazi 300
mm. Montaža nosivih stupova izvodi se uglavnom pomoću sidrenih vijaka, no moguće
su i druge metode montaže bukobrana. Ovakav temelj je posebno pogodan za montažu
modularnih bukobrana koji se montiraju nestandardnim načinom pomoću nosivih
stupova.

prostoru
Slika 4.4. Učvršćenje stupova i panela: betonski valjak, kontinuirani temeljni zid
Konstrukcija nearmiranih betonskih temelja sa stupom utopljenim na punu

dubinu temelja (Slika 4.5.) nešto je jednostavnija jer nije potrebno konstruirati armaturu.
Konstrukcija temelja izvodi se na prostoru gdje se bukobran postavlja izradom iskopa
uglavnom cilindričnog oblika, umetanjem stupa u iskop te lijevanjem betonske mase.
Dubina iskopa proporcionalna je s visinom stupa iznad razine tla, a temelj se uglavnom
gradi do maksimalne visine od 300 mm iznad tla.
Kod drvenih stupova ukopanih u bušene cilindrične rupe s kamenom ispunom

izrada temelja također se izvodi na mjestu postavljanja bukobrana, a izrađuju se kod
postavljanja bukobrana izrađenih od drva i drvenih panela. U iskop cilindrične rupe
najprije se umeće nosivi stup, zatim se on centrira, nakon čega se rupa ispunjava
kamenim materijalom.

prostoru
Slika 4.5. Učvršćenje stupova i panela: Stup utopljen u betonsku masu temelja
4.2.2 Zidani bukobrani
Zidani bukobrani izgrađeni su od gotove opeke ili su zidani od gotovih betonskih

blokova. Obje vrste bukobrana mogu biti zidane na mjestu postavljanja ručno ili strojno,
a mogu biti i unaprijed proizvedeni u obliku blokova koji se spajaju na mjestu
postavljanja. Kod zidanja bukobrana na mjestu postavljanja moguće je postići veću
fleksibilnost i bolju prilagodbu terenu na koji se bukobran postavlja, dok je prednost
modula proizvedenih unaprijed u kontroliranom okolišu veća uniformnost, bolja trajnost
i redovito manji troškovi. Nedostatak takvih modula je potreba da na prostoru gdje se
postavljaju mora biti omogućen pristup radnim strojevima (dizalice i transportna vozila)
kako bi ih bilo moguće postaviti.

prostoru
Slika 4.6. Zidani bukobrani
4.2.3 Betonski bukobrani lijevani na samom mjestu postavljanja
Kod betonskih bukobrana lijevanih na samom mjestu postavljanja proces

izgradnje uključuje kopanje za oslonac, postavljanje čelične armature, izlijevanje betona,
površinsku obradu i stvrdnjavanje. Kod ovakve konstrukcije lijevanje betonske mase i
stvrdnjavanje se izvodi u različitim vremenskim uvjetima što može utjecati na samu
kvalitetu finalnog proizvoda. Prednost takvih bukobrana je u činjenici da je oblik i način
postavljanja u potpunosti moguće prilagoditi terenu, što je i razlog da se takvi bukobrani
najčešće koriste na mostovima i vijaduktima. Dodatna prednost ovakvih bukobrana je i
njihova velika

prostoru
strukturna čvrstoća i otpornost na oštećenja zbog čega se, osim za samu funkciju zaštite
od buke, vrlo često koriste i kao potporni zidovi ili zidovi za razdvajanje prometnih traka
iz sigurnosnih razloga.
Slika 4.7. Betonski bukobrani lijevani na mjestu postavljanja
4.3. Svojstva materijala
Konstrukcija bukobrana izvodi se od različitih materijala. Moguće su

konstrukcije bukobrana od samo jednog materijala, no češće su konstrukcije bukobrana
od više različitih materijala. Izbor materijala ovisi o nekoliko osnovnih faktora: akustička
svojstva, vrsta i razina izvora buke od koje štitimo neki prostor, mehanička svojstva,
estetski zahtjevi s obje strane barijere, zakonske regulative te cijena investicije u zaštitu
od buke na nekom prostoru.
4.3.1 Beton
Beton je jedan od najčešće korištenih građevinskih materijala. Beton lijevan u

blokove koji se transportiraju na mjesto postavljanja ili lijevan na samom mjestu
postavljanja smatra se jednim od najizdržljivijih. Robustan je i može izdržati visoke

prostoru
temperature, jaku

prostoru
sunčevu svjetlost, vlagu, led i sol. Lako se oblikuje i boji, pa njegov izgled može varirati.
Svestranost betona također se odnosi i na oblik i veličinu ploča koje se mogu proizvesti
(lijevane na mjestu postavljana, unaprijed proizvedeni betonski blokovi). Osim toga,
beton omogućuje različite instalacijske tehnike.
4.3.2 Metali
Kod konstrukcije bukobrana najčešće se koriste tri vrste metala: čelik, aluminij i
nehrđajući čelik. Čelik je najjeftiniji i najčešći od svih metala koji se koriste općenito u
građevinarstvu pa tako i pri konstrukciji bukobrana, posebno kad se kombinira s
betonom. Čelik se sastoji od smjese željezne rude, ugljena, i male količine drugih metala,
pri čemu se omjer sastojaka mijenja ovisno o željenim fizičkim svojstvima.
Za konstrukcije koje zahtijevaju nešto manju masu najčešće se koristi aluminij,

uglavnom kao lagana legura s dodacima mangana, silicija, bakra i/ili magnezija. Ovisno
o vrsti elemenata dodanih aluminiju u leguri i njihovu omjeru, dobivaju se i različita
mehanička, termička, industrijska i akustička svojstva. Aluminij i njegove legure su
otporni na atmosferilije, a vrlo se jednostavno mogu plastificirati i eloksirati u različite
boje što ih čini pogodnima za instalacije sa specifičnim estetskim zahtjevima.
Nehrđajući čelik, koji je legura nisko ugljičnog čelika i minimalno 10,5% kroma,
a vrlo često mu se dodaje i nikal, molibden i titan, vrlo je izdržljiv i otporan na koroziju
zbog svojstva kroma iz legure da se veže s atomima kisika iz zraka čime stvara nevidljivi
tanki zaštitni film na površini metala koji štiti metal od oksidacije i oštećenja. Budući da
je nehrđajući čelik gotovo potpuno otporan na koroziju, površina mu ne mora biti
obložena ili dodatno zaštićena, a vrlo se često koristi na mjestima s velikom vlagom,
posebno ako se bukobran nalazi u doticaju ili blizini morske vode.
Metalni paneli imaju veliku prednost pred betonskim materijalima: malu težinu.
Njihova mala težina čini ih posebno korisnima za vertikalna proširenja postojećih
zidova, tj. za ugradnju na postojeće potporne zidove te za ugradnju na mostove. Zbog
jednostavne strojne obrade i mogućnosti jednostavne montaže bilo pričvršćivanjem ili
zavarivanjem,

prostoru
često se koriste na mostovima i vijaduktima za postavljanje na postojeće nosive elemente

konstrukcije samog mosta.
4.3.3 Drvo
U proizvodnji bukobrana danas se koriste različite vrste drva. Konstrukcije

variraju od vrlo jednostavnih, sastavljenih od nekoliko drvenih panela, pa do vrlo
kompleksnih konstrukcija iz više drvenih komada koji nerijetko mogu biti i od različitih
vrsta drva. Drvo je prirodan, ekološki prihvatljiv materijal, vrlo jednostavan za obradu i
male mase. Paneli od drva koji se ugrađuju u bukobrane mogu biti instalirani komad po
komad na mjestu postavljanja ili se mogu djelomično sastaviti na tlu prije ugradnje.
Ovakve bukobrane lako je rastaviti, tj. ukloniti, a drvo se lako estetski uklapa u okoliš te
ne provodi električnu struju. Problem drva je njegova zapaljivost, a dim i plinovi koji
nastaju uslijed izgaranja drveta su toksični. Osim što gori, drvo i vrlo brzo truli u dodiru
s vlagom, zbog čega ga je potrebno zaštititi kemijskim konzervansom, što dodaje
kompleksnost u postupak proizvodnje bukobrana i potrebu za češćim održavanjem.
Drvni proizvodi nisu dimenzijski stabilni i imaju tendenciju promjene oblika uslijed čega
nastaju otvorene pukotine između spojeva, a tendencija promjene oblika je veća što su
veće i dimenzije samog drvenog komada bukobrana.
4.3.4 Transparentni paneli
Transparentni paneli mogu biti napravljeni od stakla ili plastičnih materijala, kao
što su pleksiglas, Lexan, Akril itd.
Staklene ploče obično su izrađene od kaljenog ili laminirano kaljenog stakla.

Kaljenje stakla jača staklo, pa takav proizvod postaje otporniji na lomljenje. Ako se i
razbije, krhotine su male i zrnate, s komadima u pravilu ne većim od 12 mm, što je
daleko sigurnije nego krhotine nalik nožu koje nastaju kod lomljenja stakla koje nije
termički obrađeno. Osim kaljenjem, stakleni panel također može biti ojačan
laminiranjem. Ovaj se tip stakla proizvodi tako da se između dviju ploča kaljenog stakla
umeće međusloj od prozirnog, gumastog i

prostoru
fleksibilnog materijala. Kada se takvo staklo razbije, nastaju male zrnate krhotine koje
ostaju zalijepljene na međusloj.
Transparentni paneli su idealni za smanjenje ili potpuno uklanjanje vizualnog

utjecaja bukobrana, no njihovi troškovi mogu biti 20 puta veći od onih izrađenih od
betona ili čelika. Opravdanost njihove visoke cijene može se naći u poboljšanju
sigurnosti na mjestima gdje neproziran bukobran može imati nepovoljan utjecaj na
vidljivost. Ove vrste panela su osjetljivije na oštećenja od letećih krhotina te abrazivno
djelovanje kao posljedice efekta pjeskarenja koji neminovno nastaje zbog uskovitlane
prašine koja je uvijek prisutna na kolničkom sloju.
4.3.5 Plastika
Postoji nekoliko tipova plastičnih materijala dostupnih i često korištenih kod

konstrukcije zvučnih barijera: polietilen, PVC (polivinil klorid) i stakloplastika. Plastični
paneli se mogu ugraditi u gotovo svakoj situaciji, imaju izrazito malu masu, jednostavno
se oblikuju i otporni su na atmosferilije. Zbog svega toga sve se češće koriste za
konstrukciju bukobrana, posebno onih složenijeg oblika. Problem plastičnih materijala je
nešto manja strukturna čvrstoća te laka zapaljivost, a dim i plinovi koji nastaju kod
sagorijevanja plastike su vrlo toksični.
4.3.6 Kompozitni materijali
Kompozitni materijali kod barijera mogu se definirati kao bilo koji proizvod
sastavljen od dva ili više osnovnih materijala, npr. Drvo pomiješano s betonom i onda
postavljeno na betonski temelj (Slika 4.8.).

prostoru
Slika 4.8. Bukobran napravljen od kompozitnih materijala
4.5. Specifična akustička impedancija
Osim dosad opisanih parametara zvučnih barijera, potrebno je opisati tj. definirati
specifičnu akustičku impedanciju. Specifična akustička impedancija opisuje svojstva
materijala od kojeg je zvučna barijera napravljena. Omjer kompleksne amplitude tlaka i
brzine čestica naziva se specifičnom akustičkom impedancijom Z (Pa s /m). U zraku je
specifična impedancija (4.2) realan broj neovisan o frekvenciji, što znači da su tlak i
brzina u fazi.
p
Z   c
v (4.2)
U ostalim tekućinama, u kojima nije moguće zanemariti gušenje kao u zraku,

potrebno je specifičnu gustoću i modul elastičnosti prikazati kompleksnim veličinama.
Tada i valni broj (4.3) i brzina zvuka (4.4) i specifična impedancija (4.5) postaju
kompleksne veličine.

prostoru

kef    ef
cef Kef (4.3)
cef  Kef
ef (4.4)
Zef p
  c (4.5)
ef
ef
v
Za određivanje karakteristične impedancije poroznog materijala kao funkcije

frekvencije postoji niz fizikalnih, ali i empirijskih modela. Najčešće se koristi Delany -
Bazleyjev model [Attenborough, K., Li, K. M., Horoshenkov, K., Predicting Outdoor
Sound.
s.l. : Taylor and Francis, 2007.]. Na temelju velikog broja mjerenja na materijalima čija
je poroznost Φ blizu 1, Delany i Bazley predložili su empirijske izraze za vrijednosti
kompleksnog valnog broja (4.6) i karakteristične impedancije (4.7) za takve materijale.
Za 0.01≤ C≤ 1 vrijedi:

k  1  0.0978 C 0.7 j0.189 C 0.595
(4.6)
 
c0
Z   c1 0.0571C 0.754  j0.087C 0.732 (4.7)

0
Bezdimenzijski parametar C definiran je s (4.8), gdje je σ otpor strujanja (Ns/m 4).
0 f 
C
prostoru
(4.8)
Različite vrste materijala različito djeluju na zvuk, što ovisi o njihovoj strukturi.
Neporozni materijali koji nisu idealno kruti te porozni materijali koji omogućuju da zrak uđe

prostoru
ispod površine materijala stvaraju dodatno gibanje na površini, tako da se specifična

akustička impedancija više ne može prikazati kao omjer tlaka na površini i brzine
čestica.
Također, Delany - Bazleyjev model vrijedi samo za porozne materijale, tako da

ostaje pitanje načina utvrđivanja impedancije za neporozne materijale. Impedancija
općenito ovisi o površini materijala, frekvenciji i kutu upada. Ako dođe do naglog
gušenja vala, tada impedancija ne ovisi (ili ovisi zanemarivo malo) o kutu upada, tj.
jedan dio površine materijala nije upoznat s gibanjem na drugom kraju površine. Takva
površina zove se lokalno reagirajuća. U suprotnom, kad nema brzog gušenja vala, tada
impedancija ovisi o kutu upada te se takva površina zove prošireno reagirajuća. Za
određivanje specifične akustičke impedancije nekog materijala te dokazivanje ovisnosti
impedancije o kutu upada, potrebno je promotriti nekoliko posebnih slučajeva.
4.5.1 Nepoduprti panel
Ravni panel je najjednostavniji primjer površine za koju treba odrediti

impedanciju. Kod takvog panela pretpostavlja se da su njegove dimenzije veće od valne
duljine zvuka u zraku. Druga pretpostavka je da su potpornji (stupovi) koji drže panel na
dovoljnoj međusobnoj udaljenosti te da ne utječu na širenje vala. Uz ovakve uvjete
jednadžba za transverzalno gibanje panela dana je izrazom (4.9), gdje je p zvučni tlak, Q
modul elastičnosti materijala, ρ specifična gustoća materijala, 2h debljina materijala i η
pomak u negativnom x – smjeru. Konstanta gs je krutosno savijanje panela (4.10), a ms
je površinska masa panela (4.11).
 2 4
ms gs p
t 2 (4.9)

m s 2  s
(4.10)
h

prostoru
g s   2Qh 32 
3(1  s )
  (4.11)
Brzina transverzalnog vala u panelu dana je izrazom 4.12.
 gs  41
cs   m
 
 s (4.12)
Ako pretpostavimo da val u zraku ima kut upada Φ, onda se zvučni tlak može opisati
izrazom 4.13, a normalna brzina čestica vn izrazom 4.14.

j  y sinct 
   x  
p  2P0e c cos cos  
 c   (4.13)

2P j  y sin
   x  
ct 
vn  j 0
e c sin cos  
c  c  (4.14)


Da bismo dobili vrijednost faznog kuta Ψ, potrebno je riješiti jednadžbu 4.9 za η,

uz uvjet da je vn = –(∂η/∂t) na mjestu x = 0. Tada su ∂η/∂t i specifična akustička
impedancija panela Z dani izrazima 4.15.

prostoru
  2P 
cos j  y sin ct  
0 c
   e 
t  Z 
p 3 4
Z    jms  jg  4  sin 
v c  (4.15)
Tada je rješenje za fazni kut Ψ određeno izrazom 4.16, gdje je Φ kut upada vala.
tan  
 c 
j 
 Z (4.16)
Specifična akustička impedancija Z koja ovisi o , ms, gs i Φ, pokazuje čisti

reaktivni karakter te na višim frekvencijama jako ovisi o kutu upada. Ako je frekvencija
dovoljno niska, tako da je brzina transverzalnog vala u panelu puno manja od brzine
zvuka u zraku, tada je specifična akustička impedancija panela dana izrazom 4.17 i
potpuno je reaktivna te ovisi samo o masi panela. Ovim se dokazuje da uz brzinu vala na
površini puno manju od brzine zvuka u zraku površina reagira samo lokalno i
impedancija ne ovisi o kutu upada.
Z   j  ms
ms
  c2gs
(4.17)
Ako je panel jako tanak, tada je vrijednost parametra gs (krutosno savijanje) vrlo
mala, pa izraz 4.17 za specifičnu akustičku impedanciju vrijedi na cijelom
frekvencijskom području.

prostoru
Za laminirane panele gs (krutosno savijanje) postaje kompleksan broj, tako da

specifična akustička impedancija ima i realni dio (4.18). Kod ovakvih panela gubitak
energije je jako ovisan o frekvenciji i kutu upada, pa specifična akustička impedancija
poprima vrlo male vrijednosti na vrlo niskim frekvencijama.
3 4
Z   j  ms   j Im(gs )  Re(gs 4 sin 
c
  (4.18)
4.5.2 Poduprti panel
Primjer panela iz prošlog poglavlja rijetko se susreće u praksi, jer je puno

korisnije imati materijal koji je poduprt nekom težom strukturom, uz uvjet da su
udaljenosti između mjesta potpore reda veličine ili manje od valne duljine. Tada
transverzalni val ne može dugo putovati po površini bez da bude zaustavljen na mjestu
potpornja pa takav panel postaje lokalno reagirajuća površina. Specifična akustička
impedancija i u ovom slučaju postaje potpuno reaktivna na višim frekvencijama i ovisna
samo o masi panela (4.17), ali na niskim frekvencijama krutost zbog potpornih struktura
postaje bitna, pa je impedancija panela dana izrazom 4.19.
Ks
Zj
 (4.19)
4.5.3 Površinska impedancija
Ako zvučni val u zraku naiđe na ravnu površinu, refleksija ovisi o površinskoj
impedanciji te površine. Površinska impedancija definirana je kao omjer amplitude
zvučnog tlaka na površini i normalne (okomite) komponente brzine čestica u odnosu na
površinu (4.20). Pomoću površinske impedancije opisujemo akustička svojstva barijera u
računalnim simulacijama.

prostoru
p
Z 
(4.20)
n
vn
Da bismo odredili kako se zvuk ponaša na granici nekog materijala, potrebno je

odrediti površinsku impedanciju tog materijala. Pri tome nije dovoljno znati samo
koeficijent apsorpcije tog materijala, nego je nužan i podatak o promjeni faze zvučnog
vala pri refleksiji, tj. o promjeni zvučnog tlaka i titrajne brzine na mjestu zaključenja.
Potrebna nam je cijev za mjerenje površinske impedancije, tj. Kundtova cijev, slika 4.9.
Ako označimo upadni val s P+, a reflektirani val s P- i s R koeficijent refleksije, te ako
promatramo tlak na mjestu d=l- x, dobijemo izraz 4.21 za zvučni tlak, te izraz 4.22 za
brzinu čestica (ejkd je fazor upadnog vala, a e-jkd je fazor reflektiranog vala).
P  P (e jkd  R e  (4.21)
jkd
)
UU

e U e P (e  Re  jkd (4.22)
jkd

jkd
 Z0 jkd
)
Slika 4.9. Kundtova cijev
Impedancija u bilo kojoj točki u cijevi dana je izrazom 4.23, kada na d=0
impedancija odgovara impedanciji zaključenja (4.24). Ako pogledamo izraz, vidimo da
refleksija upadnog vala ovisi samo o impedanciji na mjestu d=0, bez obzira da li je na
tom mjestu zaključenje ili drugi medij.

prostoru
P(d)
e jkd Re jkd
Z(d)   Z0 (4.23)
U(d) e jkd
Rejkd
Zn  Z 1
R (4.24)
0
1
R
Z Z
R  Z n  Z0 (4.25)
n 0
Ako je Zn=0, tada je R=-1 tada impedancija u bilo kojoj točki Kundtove cijevi
dana je izrazom 4.26. Na slici 4.10. vidimo kako impedancija ovisi o udaljenosti od
zaključenja. Izvod se nalazi u [Blackstone, D., Fundamentals of Physical Acoustics. New
York : Wiley, 2000]. Vidimo da je impedancija potpuno reaktivna na svakom mjestu u
cijevi, što znači da su reflektirani i upadni val jednaki po amplitudi, ali protufazni, i zato
je njihov ukupni protok energije jednak nuli.
Z(d)  jZ0 (4.26)

tan(kd)
Slika 4.10. Impedancija u ovisnosti o udaljenosti d

prostoru
Na slici 4.11. vidimo odnos stojnih valova zvučnog tlaka i brzine čestica u
ovisnosti o udaljenosti d (ili kd), pri čemu je odnos stojnih valova u ovom slučaju
beskonačan.

prostoru
Slika 111. Izgled stojnih valova zvučnog tlaka i brzine čestica za Zn=0
Ako je Zn=∞, tada je R=1 tada je impedancija u bilo kojoj točki Kundtove cijevi
dana je izrazom 4.27 te na slici 14.12. vidimo da na mjestima 0, λ/2, 3λ/2, ..., imamo
beskonačnu impedanciju prema izvoru.
Z(d)   jZ0
cot(kd) (4.27)
Slika 4.12. Impedancija u ovisnosti o udaljenosti d
Ovdje također možemo upotrijebiti sliku 4.11., s tim da crtkana linija sada
predstavlja zvučni tlak, a puna linija brzinu čestica. Odnos stojnih valova i u ovom je
slučaju beskonačan.

prostoru
Ako je Zn konačan, ali realan, npr. Zn=3Z0, tada je R=0.5 tada izraz za
impedanciju u bilo kojoj točki Kundtove cijevi (4.23) može se rastaviti na realni i
imaginarni dio:
Z 1 R2 2Rsin2kd
Z 1 R  2Rcos2kd  j 1 R2 
 2
0
2Rcos2kd (4.28)
Slika 4.13. Izgled stojnih valova zvučnog tlaka i brzine čestica za Zn=3Z0
Na slici 4.13. vidimo da stojni valovi više nisu sinusne krivulje, što je slučaj samo
ako je Zn nula, beskonačan ili čisto imaginaran. U prikazanom slučaju na slici 4.13.,
odnos stojnih valova je 3.
Općenito vrijedi: ako je Zn<Z0, zaključenje je napravljeno od mekšeg materijala

u odnosu na medij te brzina čestica ima svoj maksimum, a zvučni tlak minimum na
mjestu zaključenja. Vrijedi i obrnuto, ako je Zn>Z0, zaključenje je napravljeno od tvrđeg
materijala u odnosu na medij, a zvučni tlak ima maksimum na mjestu zaključenja.
Ako je Zn kompleksan broj npr. Zn=(1+j)Z0, na slici 4.14 možemo vidjeti stojni
val za takav zvučni tlak. Da bismo dobili stojni val za brzinu čestica, potrebno je
translatirati zvučni tlak po osi kd za /2.

prostoru
Slika 4.14. Izgled stojnog vala zvučnog tlaka za Zn=(1+j)Z0
Poseban slučaj javlja se kad je zaključenje čisto reaktivno Zn=jXn, i tada je

impedancija na bilo kojem mjestu u cijevi dana izrazom (4.29). Ovdje je zvučni tlak vrlo
sličan kao u slučajevima kad imamo beskonačno zaključenje ili kada je tlak jednak nuli
(Zn=0). Reflektirani i upadni val na zaključenju imaju istu amplitudu, ali različite faze,
zvučni tlak i brzina čestica su pomaknuti u fazi za 90°, a impedancija je ista kao na slici
4.10., samo pomaknuta po kd osi za iznos .
Z (d )  jZ tan(kd  
0 (4.29)
)
4.5.3.1 Primjer proračuna specifične akustičke impedancije
U tablici 8 izračunate su vrijednosti specifične akustičke impedancije za najčešće

vrste tla na koje se postavljaju zvučne barijere te se ti podaci koriste kod simulacije
akustičkih svojstava zvučnih barijera. Vrijednosti specifične akustičke impedancije
dobivene su prema izrazu (4.7), samo što su vrijednosti impedancija normalizirane u
odnosu na zrak. Impedancija tla sastoji se od realnog i imaginarnog djela. U tablici 9
izračunate su vrijednosti specifične akustičke impedancije za najčešće materijale od
kojih se konstruiraju zvučne barijere. Vrijednosti impedancije su negativne i imaginarne,
a dobivene su pomoću izraza (4.17). Dobivene vrijednosti za impedanciju koriste se kod
simulacije akustičkih svojstava zvučnih barijera.

prostoru
Tablica 8. Specifična akustička impedancija tla na koje se postavlja barijera
Pijesak
Vrsta tla Trava Pijesak (suhi) Šljunak Asfalt
(mokri)
Otpor
strujanja 220000 376000 1648 30000 479000
(Ns/m4)
frekvencija Specifična akustička impedancija (Pa s/m)

(Hz) Re Im Re Im Re Im Re Im Re Im
63,00 24,17 29,68 35,71 43,94 1,58 0,83 6,16 6,90 42,66 52,46
100,00 17,35 21,16 25,50 31,33 1,41 0,59 4,64 4,92 30,41 37,40
125,00 14,82 17,97 21,71 26,61 1,35 0,50 4,08 4,18 25,85 31,77
160,00 12,47 15,00 18,19 22,21 1,29 0,42 3,55 3,49 21,63 26,52
200,00 10,70 12,74 15,53 18,86 1,24 0,35 3,16 2,96 18,44 22,52
250,00 9,20 10,82 13,28 16,02 1,20 0,30 2,82 2,52 15,74 19,13
315,00 7,89 9,14 11,31 13,53 1,17 0,25 2,53 2,13 13,38 16,15
400,00 6,75 7,67 9,61 11,36 1,14 0,21 2,28 1,78 11,34 13,56
500,00 5,86 6,52 8,28 9,65 1,12 0,18 2,08 1,52 9,74 11,52
630,00 5,08 5,50 7,12 8,14 1,10 0,15 1,91 1,28 8,34 9,72
800,00 4,41 4,62 6,11 6,84 1,09 0,13 1,76 1,07 7,13 8,16
1000,00 3,88 3,92 5,32 5,81 1,07 0,11 1,64 0,91 6,18 6,93
1250,00 3,44 3,33 4,65 4,93 1,06 0,09 1,54 0,77 5,38 5,89
1600,00 3,02 2,78 4,03 4,12 1,05 0,08 1,45 0,65 4,64 4,91
2000,00 2,71 2,36 3,56 3,50 1,04 0,07 1,38 0,55 4,07 4,17
2500,00 2,44 2,01 3,16 2,97 1,04 0,06 1,32 0,47 3,60 3,55
3150,00 2,21 1,69 2,82 2,51 1,03 0,05 1,27 0,39 3,18 2,99
4000,00 2,01 1,42 2,52 2,10 1,03 0,04 1,23 0,33 2,82 2,51

Tablica 9. Specifična akustička impedancija elemenata koji se koriste za konstrukciju zvučnih barijera
Beton
Predgotovlje Drvo - Drvo- lijevan na Drvocementni
Aluminij Čelik Polikarbonat
ni beton četinari bagrem mjestu blokovi
postavljanja
Specifična težina
elemenata 6,53 10,59 310 26 38 500 15 350
(kg/m2)
Frekvencija (Hz) Specifična akustička impedancija (103 Pa s/m)
63 -2,58 -4,19 -122,71 -10,29 -15,04 -197,92 -5,94 -138,54
100 -4,10 -6,65 -194,78 -16,34 -23,88 -314,16 -9,42 -219,91
125 -5,13 -8,32 -243,47 -20,42 -29,85 -392,70 -11,78 -274,89
160 -6,56 -10,65 -311,65 -26,14 -38,20 -502,65 -15,08 -351,86
200 -8,21 -13,31 -389,56 -32,67 -47,75 -628,32 -18,85 -439,82
250 -10,26 -16,63 -486,95 -40,84 -59,69 -785,40 -23,56 -549,78
315 -12,92 -20,96 -613,55 -51,46 -75,21 -989,60 -29,69 -692,72
400 -16,41 -26,62 -779,11 -65,35 -95,50 -1256,64 -37,70 -879,65
500 -20,51 -33,27 -973,89 -81,68 -119,38 -1570,80 -47,12 -1099,56
630 -25,85 -41,92 -1227,11 -102,92 -150,42 -1979,20 -59,38 -1385,44
800 -32,82 -53,23 -1558,23 -130,69 -191,01 -2513,27 -75,40 -1759,29
1000 -41,03 -66,54 -1947,79 -163,36 -238,76 -3141,59 -94,25 -2199,11

Osnove akustike, buka okoliša i zvučna izolacija te mjere za zaštitu od buke u otvorenom i zatvorenom prostoru
1250 -51,29 -83,17 -2434,73 -204,20 -298,45 -3926,99 -117,81 -2748,89
1600 -65,65 -106,46 -3116,46 -261,38 -382,02 -5026,55 -150,80 -3518,58
2000 -82,06 -133,08 -3895,57 -326,73 -477,52 -6283,19 -188,50 -4398,23
2500 -102,57 -166,35 -4869,47 -408,41 -596,90 -7853,98 -235,62 -5497,79
3150 -129,24 -209,60 -6135,53 -514,59 -752,10 -9896,02 -296,88 -6927,21
4000 -164,12 -266,16 -7791,15 -653,45 -955,04 -12566,37 -376,99 -8796,46
Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia Suhanek 83
4.4. Barijere za zaštitu od buke klimatizacijskog i ventilacijskog sustava na
otvorenom
Barijera stvara sjenu iza izvora te je razina zvučnog tlaka manja nego bez nje.
Uneseno gušenje idealne barijere (koja bi potpuno prigušila zvuk koji prolazi kroz nju)
ovisi o razlici putova direktne zrake i one koja se ogiba oko vrha barijere prema slici 4.15.
Slika 4.15. Razlika putova direktne i zrake koja se ogiba oko vrha barijere
(usporedba djelovanja barijere iste visine blizu izvora i dalje od
izvora)
Uneseno prigušenje idealne barijere ovisno o razlici putova direktne i zrake

koja se ogiba je dano u tablici 10. te se vidi da je veća razlika putova kada je barijera bliža
izvoru buke koji se zaštićuje.
Ako je zadana razina zvučnog tlaka na mjestu prijama od izvora buke rashladnog
sustava u tablici 11. te ako je poznata razlika u putovima direktne zrake koja se ogiba oko
vrha barijere 1.5 m onda se razina zvučnog tlaka na mjestu prijama umanjuje za uneseno
gušenje barijere na zadanim frekvencijama.
Tablica 10. Uneseno gušenje idealne barijere ovisno o razlici putova direktne i zrake koja
se ogiba oko vrha barijere
Uneseno gušenje po oktavnim pojasevima [dB]
Razlika u putovima 31 63 125 250 500 1k 2k 4k 8k
direktne i zrake koja se
ogiba[m]/frekvencija[Hz]
0.000 0 0 0 0 0 0 0 0 0
0.003 5 5 5 5 5 6 7 8 9
0.006 5 5 5 5 5 6 8 9 10
0.015 5 5 5 5 6 7 9 10 12
0.031 5 5 5 6 7 9 11 13 16
0.061 5 5 6 8 9 11 13 16 19
0.153 6 7 9 10 12 15 18 20 22
0.305 7 8 10 12 14 17 20 22 23
0.610 8 10 12 14 17 20 22 23 24
1.525 10 12 14 17 20 22 23 24 24
3.050 12 15 17 20 22 23 24 24 24
6.100 15 18 20 22 23 24 24 24 24
15.250 18 20 23 24 24 24 24 24 24
Tablica 11. Proračun razine zvučnog tlaka nakon instalacije idealne barijere oko izvora
f[Hz] 16 31. 63
12 25 50 1 2 4 8 16 A Z
5 5 0 0
A korekcija - -
- - - - - -
26. 16. 0 1.2 1
35 30 8.6 3.2 1.1 6.6
2 1
Lzeq[dB]- 50. 57. 56. 58. 52. 50. 47. 43. 37. 26. 16. 52. 63.
uključen
izvor 5 2 7 4 8 4 0 0 4 2 5 6 4
Uneseno gušenje
8 10 12 14 17 20 22 23 24 24 24
barijere [dB]
Lzeq[dB]- 42. 47. 44. 44. 35. 30. 25. 20. 13. - 33. 51.
uključen 2.2
izvor s barijerom 5 2 7 4 8 4 0 0 4 7.5 8 2
Potrebno preneseno
18 20 22 24 27 30 32 33 34 34 34
gušenje barijere [dB]
A-vrednovana razina zvučnog tlaka na mjestu prijama se dobiva dodavanjem

težinskih vrijednosti na oktavnim pojasima i logaritamskim zbrajanjem intenziteta u
zadanim frekvencijskim pojasima. Obično je u podacima proizvođača dana vrijednost
prenesenih gubitaka barijere (engl. Transmission Loss) koja se dobiva zbrajanjem
dobivenog unesenog gušenja sa 10 dB. Stoga TL koeficijent mora biti bar za 10 dB viši od
pretpostavljenih unesenih gubitaka. Obično ovaj parametar daju proizvođači barijera.
Izradili: Antonio Petošić, Sanja Grubeša, Mia 8

Iz razmotrenog primjera se vidi da će idealna barijera smanjiti dBA razinu za 18.6

dB te da je za veće smanjenje potrebno odabrati veću visinu barijere da se postigne veća
razlika puteva razmatranih zraka. Prilikom postavljanja barijere potrebno je paziti na
objekte na kojima se zvučni val može raspršiti ili reflektirati i tako povećati razinu
zvučnog tlaka na mjestu prijama (Slika 4.16.).
Slika 4.16. Problemi s objektima iza i oko barijere koji mogu povećati razinu zvučnog
tlaka na mjestu prijama
Tipične vrijednosti unesenog gušenja barijere kada se gleda A-vrednovana
karakteristika su od 10 dBA do 15 dBA. Barijere bi trebale biti konstruirane od čvrstih
neporoznih materijala (drvo, beton, čelik, paneli) sa minimalnom gustoćom 20 kg/m 2.
Najčešće je kod postavljanja barijere postavljena granica što se tiče visine i širine barijere.

Primjer upotrebe barijera kod zaštite od buke klimatizacijskih sustava su prikazani

na slikama 4.17. potpuna zaštita se postiže oblaganjem izvora buke sa svih strana s time da
se mora ostaviti mjesto za protok zraka na koji se stavljaju prigušivači.
Slika 4.17. Primjeri uporabe barijera kod zaštite od buke dijelova klimatizacijsko-
ventilacijskog sustava [Environmental protection department, Good practice in ventilation
systems, 2006]

Također treba posebnu pozornost posvetiti i strukturnom zvuku koji nastaje zbog
vibriranja dijelova klimatizacijskog sustava i širi se u okolni prostor te se taj problem
rješava stavljanjem vibracijsko izolirajućih elemenata ispod uređaja.
4.5. Primjer projektiranih i ugrađenih barijera
Na sljedećim slikama vidjet ćemo primjer ugrađenih zvučnih barijera. Na slikama

4.18. i 4.19., su prikazane zvučne barijere koje štite i smanjuju buku prometa, a na slikama
4.20. i
4.21 su prikazane zvučne barijere koje štite i smanjuju buku klimatizacijskih jedninica.
Slika 4.18 prikazuje zvučnu barijeru na Slavonskoj aveniji kod Vrbika u gradu
Zagrebu, koja je ugrađena na proljece 2018. i dužine je cca 330 metara. Slika 4.19.
prikazuje ugrađene zelene vertikalne barijere (engl. vertical gardens) u gradu Mexico city,
koje osim što smanjuju buku služe i za smanjenje zagađenja zraka.
Slika 4.18. Primjer ugrađene barijere na Slavonskoj aveniji u gradu Zagrebu

Slika 4.19. Primjer ugrađene zelene vertikalne barijere u gradu Mexico city
Slika 4.20 prikazuje ugrađenu zvučnu barijeru koja štiti i smanjuje buku
klimatizacijske jedinice koja se nalazi na krovu zgrade, a slika 4.21. prikazuje ugrađenu
zvučnu barijeru koja štiti i smanjuje buku klimatizacijske jedinice na otvorenom prostoru.

Slika 4.20. Primjer ugrađene zvučne barijere koja štiti i smanjuje buku klimatizacijskih
jedinica koje se nalaze na krovu zgrade
Slika 4.21. Primjer ugrađene zvučne barijere koja štiti i smanjuje buku klimatizacijskih
jedinica na otvorenom prostoru

5. Buka u unutarnjem prostoru: primjer klimatizacijsko-ventilacijskog

sustava
Primarni izvor buke u klimatizacijsko ventilacijskim sustavima je ventilator. On

će generirati zvučne valove s tonskim komponentama koje odgovaraju radnoj
frekvenciji okretanja motora i onoj koja odgovara višekratnicima broja lopatica
ventilatora. Osim toga nastaje i široko frekvencijski sadržaj u generiranom zvuku koji
nastaje zbog turbulencija zraka oko lopatica. Zvučna snaga ventilatora se isijava u zvučni
kanal i tamo se apsorbira u rubovima kanala, reflektira nazad prema izvoru ako dolazi do
promjena u površinama presjeka kanala, ili zakrivljenjima kanala pod velikim kutevima. Na
izlaznom otvoru kanala dio energije zvučnog vala se također reflektira prema izvoru nazad
u kanal. U slučaju vrlo dugog kanala sa čvrstim rubovima zvuk će se širiti kao u valovodu
te će postojati samo gušenje zbog apsoprcije u zraku. Također veliki utjecaj na širenje
zvuka u kanalima ima i brzina strujanja zraka te nastanak vlastitog šuma zbog turbulencija
na prijelazima ili umetanjem prigušivača u kanal.
5.1. Buka ventilatora
Zvučna snaga generirana ventilatorom ovisi o promjeru lopatica i linearnoj brzini

vrha lopatice. Obično se koristi ventilator većeg promjera i manje brzine vrtnje koji
generira zvučne valove nižih frekvencija. Frekvencija najdominantije tonske
komponente BPF (engl. Blade Pass Frequency) ovisi o brzini vrtnje ventilatora RPM (engl.
Rotation Speed in Revotuion per Minute) i broju lopatica ventilatora Nb prema izrazu [Bies,
Hansen, Engineering Noise Control, Spoon Press, 2009]:
BPF = Nb ∙ RPM (5.1)
Ako se upotrijebi ventilator manjeg promjera s većom brzinom okretanja postiže

se viša frekvencija tonske komponente koja se onda može bolje prigušiti u kanalima
koji nisu obloženi (zbog većeg koeficijenta prigušenja zraka na višim frekvencijama) i na
obloženim kanalima sa zvukoupojnim materijalima koji imaju bolji koeficijent
apsoprcije na višim

frekvencijama. Osim tonskih komponenti potrebno je razmotriti i strujanjem zraka

generirani šum čija je razina zvučnog tlaka u ravnim kanalima s brzinom protoka većom od
10 m/s u razini tonskih komponenti zbog strujanja zraka oko lopatica ventilatora. Zvučna
snaga motora s ventilatorom i lopaticama se mjeri unutar kanala (ulaznim ili izlaznim)
prema normi [ISO 5136, Akustika – Određivanje zvučne snage koju u kanal zrače
ventilatori i drugi ventilacijski uređaji – Metoda mjerenja u kanalu] pa je potrebno napraviti
korekcije zvučne ako se gleda snaga kućišta i okolnih kanala [Bies, Hansen, Engineering
Noise Control, Spoon Press, 2009]. Kućište s ventilatorom je dominantan izvor zvuka u
klimatizacijskom sustavu te se zvuk od njega širi na tri moguća načina prema slici 5.1.
Slika 5.1. Širenje buke ventilatora različitim načinima i smjerovima širenja

5.2. Širenje zvuka u kanalima
Savijanja kanala, grananje kanala te promjene u površini kanala izazivaju

značajne promjene u uvjetima propagacije medija u kanalu i tada šum generiran strujanjima
je 15 dB do 20 dB veći zbog udvostručavanja brzine protoka nego u slučajevima kada nema
tih efekata. Umetanjem različitih objekata (npr. Prigušivač) u kanal buka generirana
zbog turbulencija postaje još izrazitija. Kod umetanja objekata u kanal potrebno je
izbjegavati oblike koje povećavaju turbulencije (oštri bridovi). Rešetke na izlaznim i
ulaznim kanalima kao i difuzori također povećavaju razinu buke [M.L. Munjal, Acoustics
of Ducts and Mufflers, 2nd Edition, Wiley, 2014]. Za dobro projektiranje kanala
potrebno je paziti da opterećenje ventilatora što se tiče protoka bude što manje s
umetanjem objekata. Također treba paziti da se rezonantne frekvencije kanala (ili kućišta u
kojem se nalazi ventilator) koje su određene s dimenzijama kućišta ili kanala ne preklapaju
sa osnovnom frekvencijom BPF ili njenim harmonicima. To preklapanje može izazvati
nepotrebno podizanje razina zvučnog tlaka na izlazu kanala i u samom kanalu. Prilikom
projektiranja kanala dobro je izbjegavati nagle promjene površine presjeka kanala. Nakon
unesenih promjena protoka iduću promjenu (umetanje grane) je poželjno napraviti nakon
što se brzina protoka zraka ponovno uspostavi, odnosno ne grupirati grananja jednu blizu
druge [H.V. Fuchs, Schallabsorber und Schalldämpfer, Innovative akustische Konzepte und
Bauteile mit praktischen Anwendungen in konkreten Beispielen 3 izdanje, Springer, 2010].
Zvučna snaga zbog vlastitog generiranog šuma u kanalu općenito ovisi o petoj ili većoj
potenciji brzine (zvučna snaga P ~ u5) pa je poželjno da brzina protoka bude što manja (to je
moguće postići povećanjem dimenzije kanala i smanjivanjem brzine strujanja). U glavnim
kanalima bi brzina trebala biti manja od 5 m/s, u srednjim granama do 3 m/s, a u izlaznim
granama do 2 m/s. Ukoliko se koriste ravni kanali sa čvrstim stjenkama gušenje u dB/m za
različite konfiguracije je dano u tablici 12.
Općenito je prigušenje po metru duljine kanala veće u kanalima pravokutnog

presjeka jer dio akustičke energije koja se širi kroz kanal potiče vibriranje rubnih stjenki
kanala pa se te vibracije dalje isijavaju u okolni prostor kao uzdušni zvuk (koji se širi
zrakom). Pravokutne stjenke vibriraju jače nego one u kanalu kružnog presjeka pa se dio
energije na taj način gubi prilikom propagacije medija međutim, tu je potrebno paziti da se
energija vibriranja ne širi ponovno u okolni prostor kao uzdušni zvuk. Dio akustičke
energije se pretvara u toplinu u stjenkama kanala. Svi navedeni efekti smanjuju razinu
zvučnog tlaka u kanalu i na njegovom

izlazu. Prilikom grananja kanala dio zvučne energije koja se širi kroz kanal se reflektira
prema izvoru, ali mogu nastati rezonantne pojave na mjestu pregiba kao i turbulencije pa se
vlastiti šum kanala na taj način povećava.
Tablica 12. Gušenje različitih konfiguracija kanala klimatizacijskog/ ventilacijskog sustava
Gušenje u kanalu bez zvukoupojnog materijala s metalnim stjenkama (u dB/m kanala)
O.B.C.F.(Hz)
Bočne dimenzije kanala (mm)
63 125 250 500 1k ≥ 2k
Promjer-okrugli presjek 100 –

0.1 0.1 0.1 0 0 0
300
Promjer-okrugli presjek > 300 0 0 0 0 0 0
Pravokutni presjek 150 x 150 0.65 0.65 0.5 0.35 0.35 0.35
Na slici 5.2 su prikazane različite vrste pregiba kanala s unesenim gušenjima po

frekvencijskim pojasevima. Gušenje se može povećati ako se prije i nakon pregiba
upotrijebi zvukoupojni materijal u stjenki kanala prije i nakon pregiba [F. Ducret, Studies of
sound generation and propagation in flow ducts, Licentiate Thesis, KTH Engineering
Sciences, 2006].
Na mjestima grananja također dolazi do slabljenja zvučnog vala. Zvučna snaga

izvora se dijeli prema omjeru kako se dijeli protok. Kada zvučni val dođe na rešetku ili
otvor kanala također se dio zvučne snage gubi na tom mjestu. Dio energije se reflektira
nazad u kanal zbog promjene akustičke impedancije medija kroz koji se zvuk širi (kanal sa
zrakom koji se kreće i prostor sa zrakom u sobi). Niske frekvencije su osjetljivije na
promjenu akustičke impedancije medija jer im je valna duljina veća od dimenzija kanala
dok visoke frekvencije gotovo ne osjete tu promjenu impedancije medija. Uneseno gušenje
zvučnog vala zbog refleksija na izlaznom otvoru kanala (bez difuzora) je dano u tablici 13.

Gušenje zbog zakrivljenja u kanalu pod 90 ° (u dB)
Širina Centralne frekvencije oktavnih pojasa (Hz)

Vrsta
B
kanala
(mm) 125 250 500 1k 2k 4k 8k
125 0 0 0 6 8 4 3
250 0 0 6 8 4 3 3
Bez
apsorbera
500 0 6 8 4 3 3 3
1000 6 8 4 3 3 3 3
125 0 0 0 6 8 6 8
Apsorber u
250 0 0 6 8 6 8 11
prednjem
dijelu
500 0 6 8 6 8 11 11
pregiba
1000 6 8 6 8 11 11 11
125 0 0 0 7 11 10 10
Apsorber 250 0 0 7 11 10 10 10
nakon
pregiba 500 0 7 11 10 10 10 10
1000 7 11 10 10 10 10 10
125 0 0 0 7 12 14 16
Apsorber
250 0 0 7 12 14 16 18
ispred i
nakon
500 0 7 12 14 16 18 18
pregiba
1000 7 12 14 16 18 18 18
Slika 5.2. Uneseno prigušenje pregiba u kanalu uz različite konfiguracije (bez

zvukoupojnog materijala u stjenkama ispred i nakon pregiba)

Tablica 13. Uneseno gušenje zbog refleksija na izlaznom otvoru kanala
Uneseno gušenje zbog refleksija na izlaznom otvoru (u dB)
O.B.C.F. (Hz)
Dimenzija kanala (mm)
63 125 250 500 1k ≥ 2k
125 17 12 8 4 1 0
250 12 8 4 1 0 0
500 8 4 1 0 0 0
1000 4 1 0 0 0 0
2000 1 0 0 0 0 0
Ako je poznata brzina strujanja (v) i površina presjeka kanala (Ak) moguće je
izračunati razinu zvučne snage (Lw) zbog strujanja zraka u takvom kanalu prema
empirijskom izrazu 5.2:
Lw = 10 + 10 ∙ log(v) + 10 ∙ log(Ak) (5.2)
uz promjer kružnog kanala 200 mm i brzinu strujanja 10 m/s zvučna snaga zbog strujanja
zraka u kanalu je 40 dB što je zanemarivo u usporedbi sa zvučnom snagom ventilatora.
5.3. Određivanje razine zvučnog tlaka iz poznate akustičke snage izvora u

zatvorenom prostoru
U zatvorenom prostoru je proračun zvučnog tlaka iz poznate zvučne snage

kompliciraniji jer se pojavljuju efekti refleksije od objekata u prostoriji, od zidova, stojni
valovi pa je teško predvidjeti točnu razinu zvučnog tlaka na određenim mjestima. Razina
zvučnog tlaka izrazito ovisi o vrsti prostorije, koja što se tiče akustičkih svojstava može
biti: potpuno gluha gdje su zidovi obloženi piramidalnim oblicima visokog koeficijenta
zvukoupojnosti da se postigne učinak slobodnog polja; ječna gdje su zidovi obloženi
potpuno refleksivnim materijalima te realna prostorija koja je što se tiče akustičkih
svojstava između ova dva rubna slučaja. Naravno potpuno gluhu i ječnu prostoriju je teško
postići na svim frekvencijama od

interesa. U idealno ječnim prostorijama je razina zvučnog tlaka na svim mjestima u

prostoriji i na svim frekvenicijama jednaka što je nemoguće postići u realnim uvjetima
(zidovi, stojni valovi na niskim frekvencijama). Ovakva vrsta akustičkog polja u idealno
ječnoj prostoriji se naziva difuzno polje. U blizini izvora nastaje blisko polje gdje je
dominantna energija izvora, a na većim udaljenostima od izvora dominantna je energija od
refleksija zbog toga što razine direktne energije opadaju s udaljenošću od izvora i
izjednačavaju se s energijama refleksija. Ako je poznata zvučna snaga izvora, razina
zvučnog tlaka u prostoriji na nekoj udaljenosti od izvora se može izračunati prema izrazu
koji uzima u obzir konstantu prostorije R koja je određena iz ukupne površine ploha (S)
i srednjeg koeficijenta zvukoupojnosti svih ploha α¯ prema izrazu 5.3 [Bias, Hansen,
Engineering Noise Control, Spoon Press, 2009]:
L = L + 10·log ( Q 4 (5.3)
P M + )
4∙r2 ∙n R
gdje se konstanta prostorije R određuje prema izrazu 5.4:
S∙α¯
R= 1–α¯ (5.4)
Srednji koeficijent zvukoupojnosti uzima u obzir i zrak i sve objekte koji se u

prostoriji nalaze. Ovaj jednadžba se može primijeniti za različite vrste prostora ovisno o
vrsti stropa, zidova i geometrijskim oblicima. Ukoliko se poveća srednji koeficijent
zvukoupojnosti prostorije tada se smanjuje i razina zvučnog tlaka u prostoru. Koeficijent
usmjerenosti izvora Q je najčešće 2 u sustavima klimatizacije i ventilacije zbog toga što je
klimatizacijski otvor ugrađen u strop ili zid. Koeficijenti usmjerenosti izvora u unutarnjem
prostoru se određuju prema tome koliko refleksivnih ploha se nalazi oko izvora prema slici
5.3.

Slika 5.3. Koeficijent usmjerenosti izvora ovisno o položaju izvora u zatvorenom prostoru

Razlika razina zvučne snage Lw i razina zvučnog tlaka Lp u ovisnosti o omjeru

udaljenosti od izvora r i drugog korijena iz usmjerenosti zvučnog izvora Q i koeficijenta
zvukoupojnosti prostorije R je prikazan na slici 5.4. Ukoliko se razmatra otvor
ventilacijskog sustava u prostoriji tada koeficijent usmjerenosti ovise i o kutu istrujavanja
mlaza zraka iz otvora te o poziciji gdje se nalazi izvor (određeno prema slici 5.4).
Slika 5.4. Ovisnost razlike razine zvučnog tlaka i zvučne snage o udaljenosti i
konstanti zvukoupojnosti prostorije R

6. Zaštita od buke u unutarnjem prostoru
Ako se izvor buke nalazi unutar zgrade, najbolje ga je izolirati u odvojenu

prostoriju koja ima dobru zračnu i udarnu zvučnu izolaciju pregrada koje ju okružuju.
Postoje dva osnovna načina prijenosa zvuka iz jedne prostorije u drugu. Prvi je prijenos
zvuka koji nastaje kada se izvor buke nalazi u odašiljačkoj prostoriji u zraku, bez doticaja sa
zidovima, stropom ili podom, a drugi je kada se izvor zvuka nalazi u doticaju s površinama
(međukatnim i vertikalnim konstrukcijama) kroz koje se mehanički poremećaj vibracijama
može prenijeti u prijamnu prostoriju kao uzdušni zvuk (Slika 6.1). Ako želimo smanjiti
razinu zvuka u prijamnoj prostoriji u prvom slučaju onda govorimo o zračnoj zvučnoj
izolaciji pregrade, a u drugom slučaju govorimo o udarnoj zvučnoj izolaciji pregrade.
Osim zvučne izolacije pregrada potrebno je i razmotriti maksimalne dozvoljene razine buke
u zatvorenim prostorima gdje ljudi rade i borave zbog utjecaja izvora buke u susjednim
prostorima.
a) b)
Slika 6.1. Prenošenje zvuka u prostorijama a) zračno preko zida i b) udarno preko
međukatne konstrukcije

6.1. Zračna i udarna zvučna izolacija
Zvučna izolacija pregradnih konstrukcija u osnovi je razlika između predajne i

prijemne razine zvučne snage između dviju prostorija u zgradi. Razina zvučne snage se
može pretvoriti u razine zvučnog tlaka u ovisnosti o vrsti prostora (dominanto slobodno ili
difuzno polje) pa se obično mjere razine zvučnog tlaka i iz njih računaju parametri zvučne
izolacije pregrade. Kako razina zvuka u prijemnoj prostoriji ovisi o akustičkim svojstvima
same prostorije, potrebno je radi unifikacije mjernih rezultata razliku zvučnih razina na neki
način prilagoditi akustici prijemne prostorije. Zato su svi parametri za izražavanje zvučne
izolacije normalizirani u odnosu na zvukoupojna svojstva prijemne prostorije. U
građevinskoj akustici propisano je da se zvučna izolacija prikazuje u tercama i to u
frekvencijskom području od 100 Hz do 3150 Hz. U posebnim slučajevima to se područje
može proširiti na više frekvencije do 5000 Hz te na niže do 50 Hz. Približne vrijednosti
zvučne izolacije mogu se prikazati i u oktavama. Zračnu i udarnu zvučnu izolaciju pregrade
moguće je izračunati iz danih ulaznih parametara (masa po kvadratu površine,
debljina konstrukcije, vrsta materijala, dodatno oblaganje) i detaljan postupak
proračuna je dan u normama [EN 12354- 1 Građevna akustika – Procjena akustičkih
svojstava građevina iz svojstava elemenata – 1. dio: Zračna zvučna izolacija između
prostorija, EN 12354-2,Građevna akustika – Procjena akustičkih svojstava građevina iz
akustičkih svojstava elemenata – 2. dio: Udarna zvučna izolacija između prostorija].
Ukoliko se želi provjeriti da li projektirana vrijednost odgovara mjerenoj onda se koriste
normi nizovi [EN ISO 16283-1 Akustika - Terensko mjerenje zvučne izolacije zgrada i
građevnih dijelova zgrade - 1. dio: Zračna zvučna izolacija, EN ISO 16283-2 EN ISO
16283-1 Akustika - Terensko mjerenje udarne izolacije zgrada i građevnih dijelova zgrade -
2. dio: Udarna zvučna izolacija]. U ovim normama su propisane vrijednosti zvučne izolacije
po frekvencijskim pojasevima od interesa te se često koriste jednobrojne vrijednosti zvučne
izolacije koje u obzir uzimaju težinske faktore na pojedinim frekvencijama prema
referentnim krivuljama [ISO 717-1, Akustika – Određivanje jednobrojne vrijednosti zvučne
izolacije zgrada i građevnih dijelova zgrade – 1. dio: Zračna zvučna izolacija, ISO 717-2,
Akustika – Određivanje jednobrojne vrijednosti zvučne izolacija zgrada i građevnih
dijelova zgrade – 2. dio: Udarna zvučna izolacija ]. Jednobrojne vrijednosti zvučne izolacije
tipičnih konstrukcija su dane u tehničkim propisima koje je potrebno zadovoljiti za
određene vrste prostora [U.J6.201/89, Akustika u građevinarstvu, Tehnički uvjeti za
projektiranje i građenje zgrada].

Veličine za zračnu zvučnu izolaciju pregrada u dB jesu: indeks zvučne izolacije R i

R' i standardna razlika razina DnT. Veličine R', DnT namijenjene su za terenska mjerenja na
zgradama, dok je indeks zvučne izolacije R namijenjen za laboratorijsko mjerenje u
posebno dizajniranim predajnim i prijamnim prostorijama koje se razdvoje s ispitivanom
pregradom (uzorak zida, stropa). Laboratorijska mjerenja imaju veću preciznost mjerenja i
manju mjernu nesigurnost u odnosu na terenska mjerenja. Terenskim mjerenjima se
provjerava da li je izvođač ugradio konstrukciju prema projektiranim specifikacijama.
Osnovna veličina na kojoj se temelje sve veličine je razlika razina zvučnog tlaka u
predajnoj (L1) i prijemnoj (L2) prostoriji: D = L1 – L2 dB. Predajna prostorija ili prostor
(ako govorimo o klimatizacijskom kanalu) je ona gdje se nalazi izvor buke, a prijamna
prostorija je ona gdje se nalazi slušatelj kojemu buka smeta. Kao predajna i prijemna razina
razumijevaju se razine dobivene prostornim i vremenskim usrednjavanjem mjerenih razina
zvučnoga tlaka u odgovarajućoj prostoriji. S obzirom da razina zvučnog tlaka u predajnoj
prostoriji ovisi o efektivnoj apsorpcijskoj površini prostorije (A) potrebno je kod
izražavanja zvučne izolacije uzeti u obzir i taj parametar. Za difuzno zvučno polje, kakvo u
praksi redovito imamo u prostorijama u kojima se nalazi namještaj, indeks zvučne izolacije
R neke pregrade (zida, vrata) definira se prema izrazu 6.1:
S
Ru = D + 10 ∙ log( ) (6.1)
Æ
gdje su D = L1 – L2 razlika razina zvučnog tlaka u predajnoj i prijemnoj prostoriji (dB), S

ploština ispitivane pregrade (m2), A = 0,16 V / T = ∑ αi ∙ Si ekvivalentna apsorpcijska
površina prijemne prostorije (m2), V obujam prijamne prostorije (m3), T vrijeme odjeka u
prijemnoj
prostoriji (s), Si ploštine unutrašnjih ploha prijemne prostorije (m2) i αi -odgovarajući
koeficijenti apsorpcije unutrašnjih površina prostorije. Osim indeksa zvučne izolacije
koristi se i standardna razlika razina zvuka između odašiljačke i prijamne prostorije uz
uzimanje u obzir zvukoupojnosti u prijamnoj prostoriji koja je određena s normiranom
vrijednošću vremenom odjeka za uobičajene prostore stambene namjene T0=0,5 s. Ako je
vrijeme odjeka veće od normiranog tada je potrebno razliku razina korigirati to jest smanjiti
od dobivene razlike razina jer se dobiva precijenjena vrijednost razine zvučnog tlaka u
prijamnoj prostoriji prema izrazu 6.2:

T
DnT = D − 10 ∙ log ( ) (6.2)
0
T
Kod udarne zvučne izolacije najvažniji parametar je standardna razina udarnog zvuka (LnT)
koja se određuje prema izrazu 6.3:
T
LnT  Li  10 lg (6.3)
T0
Tipične jednobrojne vrijednosti indeksa zračne zvučne izolacije (R'w) i jednobrojna

vrijednost normalizirane udarne zvučne izolacije (L'nTw) za pojedine vrste pregrada su
dane u tablici 14. Ovi parametri zvučne izolacije ovise o frekvenciji, ali se u praktičnim
primjena upotrebljavaju jednobrojne vrijednosti koje se dobivaju težinskim zbrajanjem na
pojedinim frekvencijama (zbog različite osjetljivosti ljudskog uha u čujnom frekvencijskom
području).
Tablica 14. Tipične vrijednosti jednobrojnog indeksa zračne i jednobrojne

vrijednosti normaliziranog indeksa udarne izolacije za pojedine vrste
konstrukcija[U.J6.201/89]

Tablica 15. Tipične vrijednosti indeksa zvučne izolacije (R) nekih konstrukcija po
frekvencijskim pojasima s vrednovanom vrijednošću Rw (određene laboratorijskim
metodama mjerenja prema normi [ISO 10140-3, Laboratorijsko mjerenje zračne zvučne
izolacije]
Iz tablice 14. se vidi da je poželjno da indeks zračne zvučne izolacije bude što veći
(veći od minimalno dozvoljenog) te da vrijednost standardizirane razine udarne zvučne
izolacije bude što manja jer se određuje apsolutna razina udarnog zvuka. Indeks zvučne
izolacije po frekvencijskim pojasima s vrednovanom vrijednošću za neke tipične
konstrukcije je dan u tablici 15.

6.2. Dozvoljene razine buke u zatvorenom prostoru
Kod postavljanja izvora buke u zatvorenu prostoriju potrebno je zadovoljiti uvjete

Pravilnika o najvećim dopuštenim razinama buke u sredinama u kojima ljudi rade i borave
(NN 145/04 za zatvorenu susjednu prostoriju u kojoj ljudi borave). Svi novi izvori u zgradi
ne smiju povećati razinu buke u zatvorenom prostoru. Najviše dopuštene ocjenske
ekvivalentne razine buke LRAeq u zatvorenim boravišnim prostorijama po zonama buke
dane su u Tablici 16 (vidjeti Pravilnik). Ocjenska razina je predviđena ili mjerena vrijednost
uz dodana prilagođenja zbog karakteristika izvora buke (tonalnost).
Tablica 16. Najveće dozvoljene ocjenske razine buke (uz dodanu prilagođenje zbog
karakteristika izvora- isto kao i kod buke na otvorenom prostoru) u zatvorenom prostoru
po zonama
Najviše dopuštene maksimalne standardne razine buke LRAFmax,nT (A-

vrednovanje, F- korištenje brze vremenske integracije na zvukomjeru i nT normalizaciju
prema standardnom vremenu odjeka T0=0,5 s u odnosu na vrijeme odjeka u prostoriji u
kojoj se mjeri) koje se u zatvorenim boravišnim prostorijama javljaju kao posljedica rada na
zgradu vezanih servisnih uređaja (uređaji za dovode i odvode, uređaji za snabdijevanje
energijom, grijanje, prozračivanje i klimatizaciju, dizala, uređaji za pranje, bazeni i športski
uređaji, uređaji za sakupljanje i uklanjanje otpada, vrata na motorni pogon itd.) dane su u
tablici 17. Najmanji propisani vremenski interval mjerenja je 15 minuta ako se mogu u tom
vremenu izolirati drugi izvori da ne rade.

Tablica 17. Dopuštene razine buke od različitih uređaja u zatvorenom prostoru prema
Pravilniku o najvećim dopuštenim razinama buke u sredinama u kojima ljudi rade i
borave
Za prostorije posebne namjene kao što su kina, koncertne dvorane potrebno

je zadovoljiti posebne uvjete koji su dani u tablici 18.
Tablica 18. Dopuštene razine buke u zatvorenim prostorima posebne namjene prema
Pravilniku o najvećim dopuštenim razinama buke u sredinama u kojima ljudi rade i
borave
U Europi i Americi postoje različite krivulje (NR engl. Noise Rating, NC engl. Noise
Curve, RC engl. Room Criterium) kojima se vrednuje buka u zatvorenim prostorima s
obzirom na frekvencijski sadržaj izvora i doprinos ukupnoj buci pojedinih frekvencijskih
komponenti [Application Guide AG 31-010, HVAC Acoustic Fundamentals, McQuay Air
Conditioning]. U hrvatskim zakonskim propisima ne postoji ovakav način vrednovanja
izvora buke već se koriste ocjenske razine buke iskazane u dBA.
Prilikom instalacije uređaja u zatvorenom prostoru potrebno je paziti da je prostorija

dobro izolirana što se tiče zračne i udarne zvučne izolacije (širenje zbog vibracija preko

međukatnih konstrukcija) te da razine u prostorima u kojima ljudi rade i borave odgovaraju

dozvoljenima u Pravilniku.
6.3. Prijenos buke iz kanala u prostoriju
Buka dijelova klimatizacijskog sustava se također može prenijeti preko razvodnog

kanala u prostoriju, iz prostorije u kanal ili preko kanala iz jedne prostorije u drugu
(preslušavanje prostorija preko kanala).
Slika 6.2. Prelazak buke ventilatora kroz kanal u prostoriju gdje ljudi rade i borave
Prolazak akustičke energije iz kanala kroz stjenke kanala ovisi o razini intenziteta
zvuka u kanalu, površini kanala u prostoriji u koju se isijava i obliku kanala. Razina
zvučnog tlaka u prostoriji uz poznatu snagu ovisi o efektivnoj apsorpcijskoj površini
prostorije (A = ∑ αi ∙ Si).
U kanalu se pretpostavlja da se širi ravni val gdje je veza intenziteta i tlaka dana izrazom I =
2
pRMC
, a intenzitet u kanalu uz poznatu snagu je snaga podijeljena s površinom presjeka
q∙c
(I1=P1/Ak) . Pretpostavka širenja ravnog vala je u redu što se tiče frekvencija buke
ventilatora (dominantan izvor) do 330 Hz kada je valna duljina 1m što je sumjerljivo s
uobičajenim dimenzijama presjeka kanala te je propagacija viših modova zvučnog vala kroz
kanal zanemariva. Akustička snaga koja se isija u prostoriju preko površine kanala koja
graniči sa prostorijom (Apr=O·L, gdje je O-vanjski opseg kanala, a L duljina kanala u
prostoriji) se dobiva

množenjem intenziteta u kanalu sa površinom kroz koju se snaga zrači u prostoriju

(P2=P1·Apr/Ak).
Poznavajući razinu zvučne snage u kanalu (Lw1) i indeks zvučne izolacije stjenke kanala
(R) te odnos ukupne vanjske površine kanala u prostoriji od interesa (Apr) i površine
presjeka kanala (Ak) može se izračunati razina zvučne snage u prostoriji (Lw2) prema izrazu
6.4:
Æpr
Lw2 = Lw1 − R + 10 ∙ log (6.4)
Æ k
Ovaj izraz za isijanu snagu od kanala u prostoriju vrijedi za kanale malih duljina i
srednjih frekvencija međutim, za jako dugačke kanale i niske frekvencije nije točna. Za
dugačke kanale se zvučna snaga prigušuje u kanalu i snaga nije ista na početku i na kraju
kanala. Ovdje se može napraviti korekcija izraza koji u sebi uzima duljinu kanala. Indeks
zvučne izolacije stjenki kanala (R) je mjeren u laboratorijskim uvjetima u difuznom polju u
predajnoj i prijamnoj prostoriji koji ovdje nije zadovoljen (energija ravnog vala se isijava u
difuznu prostoriju).
Æpr
Faktor 10 ∙ log govori o tome koliki dio energije u kanalu se rasporedi iz površine
Æk
presjeka Ak na cjelokupnu površinu zračenja kanala u prostoriji Apr. U slučaju da je Apr

dosta veći od Ak onda može prema ovome izrazu zvučna snaga u prostoriji biti veća nego u
kanalu (izvor) pa se koristi pojednostavljen proračun sa pretpostavkom da se uvijek manje
ili upravo pola snage u kanalu isijava u prostoriju preko stjenki kanala Lw2 ≤ Lw1 − 3 dB.
Uz poznatu
razinu zvučne snage snagu može se izračunati i razina zvučnog tlaka uz pretpostavku difuznog
polja.
Ako se pretpostavi da je polje u prostoriji difuzno i da potječe od linijskog izvora

vanjske površine zračenja Apr moguće je izračunati i razinu zvučnog tlaka (L2) u prostoriji
ako je poznata razina zvučnog tlaka (L1) u kanalu uz poznatu efektivnu apsorpcijsku
površinu prostorije (A) prema izrazu 6.5:
L2 = L1

Æk∙Æ
− R − 10 ∙ log +6
Æpr

Slika 6.3. Prijenos buke iz kanala u prostor i obratno sa potrebnim parametrima

za proračun razine zvučnog tlaka
Ukoliko se buka prenosi iz prostorije u kanal tada vrijedi izraz za zvučni tlak u
kanalu tada vrijedi izraz 6.6 za tlak u kanalu:
L1 = L2 − R − 10 ∙ logApr − 6 (6.6)
Preslušavanje prostorija preko kanala je pojava kada se buka iz jedne bučne

prostorije širi u drugu preko kanala (Slika 6.4). Iako je indeks zvučne izolacije zida veliki iz
predajne prostorije gdje se nalazi bučni izvor zvuk se širi u predajnu prostoriju. Veza
između razine

zvučnog tlaka u prijamnoj i predajnoj prostoriji uz poznate parametre kanala i efektivnu

apsorpcijsku površinu prijamne prostorije je dana izrazom 6.7:
Æpr1 ∙Æpr2
L3 = L1 − 2 ∙ R − 10 ∙ log +3 (6.7)
Æ
Prijenos buke kanalom između prostorija se rješava umetanjem kanalnog

prigušivača u međuprostor između prostorija.
Slika 6.4. Preslušavanje prostorija preko kanala
6.4. Prigušivači u kanalu
Ako je akustička snaga izlaznog otvora kanala prevelika to jest odgovarajuća razina
zvučnog tlaka u zatvorenom prostoru veća od razina dozvoljenih odgovarajućim propisima
(Pravilnikom o najvećim dopuštenim razinama buke u sredinama u kojima ljudi rade i
borave) tada se u kanale dodatno mogu umetati prigušivači koji će smanjiti akustičku snagu
na izlazu iz kanala. Poželjni je prigušivače umetnuti na početku kanala, odmah iza izvora
zvuka ako je to moguće. Postoje različite izvedbe prigušivača ali osnovna podjela je na
aktivne i pasivne.

Aktivni prigušivači koriste emitiranje zvuka u protufazi u odnosu na neželjeni zvuk

koji se želi poništiti. Neželjeni zvuk se snima na nekom mjestu u kanalu (obično odmah iza
izvora) te se blizu izlaznog dijela kanala zvučnikom ili na neki drugi način (piezoelektičnim
pobuđivačem stjenke kanala) emitira isti taj zvučni signal ali fazno zakrenuti tako da se
poništi sa nepoželjnim signalom (Slika 6.5). Kod proračuna faznog zakreta treba uzeti u
obzir sve načine širenja snimljenog signala (ovisno o frekvencijskom sadržaju signala) na
udaljenosti do zvučnika koji signal emitira protufazno. Cilj je da snaga signala na izlazu iz
kanala na svim frekvencijama bude što manja.
Slika 6.5. Aktivna zaštita od buke u kanalima
Aktivna zaštita od buke u klimatizacijskim sustavima se može raditi i ugrađivanjem

posebnih senzora pomaka u stjenke kanala pa se aktuatorima (pobuđivačima) u stjenkama
one pobuđuju na gibanje u protufazi u odnosu na pobudu koja se želi poništiti.
Postoje dvije osnovne vrste pasivnih prigušivača: reaktivni i disipativni prigušivači.

Reaktivni prigušivači prigušuju neželjeni zvuk preko rezonancija pojedinih njegovih
dijelova određenih njihovim geometrijskim oblikom. Jedna ili više komora duž kanala čine
reaktivni prigušivač gdje svaka komora prigušuje buku određene frekvencije to jest radi kao
rezonator na točno određenoj frekvenciji i uskom pojasu oko nje. Reaktivni prigušivač je
vrlo učinkovit za gušenje određenih frekvencija, ali kada se radi o širem frekvencijskom
spektru to više nije tako jer ako nije pažljivo konstruiran može doći do povećanja razine
buke na određenim frekvencijama.
Disipativni prigušivači su zato vrlo učinkoviti za buku šireg frekvencijskog spektra.

Funkcioniraju tako što sadrže zvukoupojni materijal u kojem se gibanje čestica zraka
pretvara
u gibanje čestica zvukoupojnog materijala koji ima velike gubitke pa se gotovo sva energija
pretvara u toplinu. Najkorisniji su za kontrolu buke gdje se želi ukloniti buka ventilatora,
buka protoka i buka motora. Svaki bi prigušivač korišten u kanalnom sustavu trebao
ispunjavati određene kriterije da bi se smatrao ispravno dizajniranim. Ti kriteriji se mogu
razvrstati na pet skupina:
1. Akustički: prigušivač mora moći smanjiti dolaznu razinu zvučne snage za

željnu razinu izraženu u odnosu na frekvenciju. Okolina u kojoj će se prigušivač koristiti
mora biti poznata jer na akustiku uvelike utječe temperatura, sastav plina, promjena brzine
strujanja te velika stalna strujanja.
2. Aerodinamički: prigušivač tijekom rada ne smije stvoriti nepotreban pad

tlaka u kanalu te što manji vlastiti šum zbog turbulencija zraka na ulazu i izlazu iz
prigušivača.
3. Geometrijski: prigušivač mora stati u raspoloživi prostor.
4. Mehanički: izdržljivost prigušivača mora biti dovoljna da može izdržati

visoke temperature kao i egzotične plinove koji mogu nagrizati manje otporne materijale.
Osim toga prigušivač ne bi trebao zahtijevati pretjerano održavanje kako bi bio potpuno
efikasan na duže vrijeme.
5. Ekonomični: prigušivač ne bi trebao biti pretjerano skup što je prioritet

većini proizvođača i prema tome ne bi trebao ni biti veći nego što treba biti
Ovi kriteriji su često u sukobu te je često potrebno naći metodu prema kojoj će svi
kriteriji biti zadovoljeni. Ispunjavanje geometrijskih i mehaničkih zahtjeva najčešće je u
prednosti nad ostalim kriterijima. Ispunjavanje akustičkih kriterija je primarno u većini
literatura te se vezano uz njih traže teorije i metode predviđanja za kanalne prigušivače.
Najjednostavnija izvedba disipativnog pasivnog prigušivača je ona u kojoj se

unutrašnje stjenke kanala oblažu zvukoupojnim materijalima (mineralnom vunom) i koristi
se perforirana unutarnja metalna stjenka (Slika 6.6) tako da se djelovanje umetnutog
materijala poveća [Beranek, Vér, Noise and vibration control engineering: Principles and
application, Wiley- Interscience, 1992]
Uneseno gušenje u kanalu sa umetnutim zvukoupojnim materijalom u stjenke kanala

može se izračunati prema izrazu 6.8:

P
∆L = 1.05 ∙ ∙ α1.4 (6.8)
Æk
Gdje je P unutarnji opseg kanala, Ak- površina slobodnog presjeka kanala i α-

koeficijent zvukoupojnosti materijala koji se umeće u stjenke ovisan o frekvenciji.
Slika 6.6. Dodavanje unesenih gubitaka u kanal umetanjem zvukoupojnog materijala

u unutarnju stjenku kanala
Ovakav način umetanja materijala povećava uneseno gušenje kanala samo na

visokim frekvencijama zbog toga što ovi materijali imaju mali koeficijent zvukoupojnosti
na niskim frekvencijama (do 250 Hz). Unutarnje oblaganje kanal treba razlikovati od
vanjskog oblaganja kanala kojim se sprječava vibriranje kanala i širenja tako generiranog
strukturnog zvuka u okolni prostor.

Složenija izvedba pasivnih disipativnih prigušivača se sastoji od umetanja paralelnih

(ukoliko se radi pravokutnom presjeku kanala) ili cilindričnih kulisa (kružni presjek kanala)
ispunjenih s zvukoupojnim materijalom unutar kanala na nekom mjestu (najbolje što bliže
izvoru buke). Na taj način se zvučni valovi prilikom propagacije reflektiraju između
paralelnih ploča, dio zvučne energije se reflektira od rubova kulisa prema izvoru i na taj
način se postiže dodatno prigušenje zvučnog vala. Uz ove korisne efekte pojavljuju se i
turbulencije na ulazu i izlazu iz prigušivača koje povećavaju vlastiti šum prigušivača a
ujedno povećavaju i pad tlaka te ventilator se mora brže okretati da bi protok zraka u
sustavu ostao očuvan. To dodatno može povećati buku cjelokupnog sustava.
Kulise se izrađuju od materijala s velikim koeficijentom zvukoupojnosti kao što su

mineralna ili staklena vuna. Zvukoupojni materijal mora biti vlaknast ili u obliku porozne
pjene koja dozvoljava prodiranje zvuka u njega. Bitno je potaći materijalne čestica
materijala na gibanje i pretvaranje energije gibanja u toplinu. Površina kulise mora biti
kompaktna i čestice zvukoupojnog materijala ne smije odnijeti struja zraka. Primjer izvedbe
paralelnog prigušivača sa kulisama i pada razine zvučnog tlaka kroz njega i odgovarajuće
unešeno gušenje (IL) je prikazano na slici 6.7.
Valna duljina na pojedinim frekvencijama od interesa je najbitniji parametar koji

određuje koliko će prigušivač unijeti gušenja u kanal. Na niskim frekvencijama djelovanje
zvukoupojnog materijala je zanemarivo i uneseno gušenje prigušivača je malo (<125 Hz).
Osnovni parametri kanalnog prigušivača sa kulisama su postotak otvorenog prostora

za plin ili zrak koji protječe kroz prigušivač, karakteristika materijala preko koeficijenta
zvukoupojnosti (α) koji se može izračunati iz otpora protjecanja (R) materijala i
karakteristične akustičke impedancije materijala (Za). Otpor protjecanja ili otpornost
poroznog materijala govori koliko se materijal opire prolasku zvučnog vala kroz njega to
jest poticanju čestica materijal na titranje. Ovaj parametar raste sa temperaturom pa
otpornost isto kao i uneseno gušenje raste. Također vrlo bitno svojstvo je površina
perforacije kulisa. Što je ta površina veća uneseno gušenje je veće. Kod proračuna
prigušivača treba uzeti i brzinu protjecanja medija (plina ili zraka) između kulisa i ona
smanjuje uneseno gušenje [Ray, E, 2010. Industrial noise series VII; Absorptive silencer
design, Universal]

Slika 6.7. Prigušivač sa kulisama i pad razine zvučnog tlaka kroz njega sa
unešenim gušenjem prigušivača IL [Beranek, Vér, Noise and vibration control
engineering: Principles
and application, Wiley-Interscience, 1992]
Unešeno prigušenje (IL) (od engl. Insertion Loss) se može proračunati korištenjem
više načina koji kao ulazne podatke koriste dimenzije kulisa iz kojeg izračunaju efektivnu
površinu otvorenog prostora u prigušivaču te zvukoupojna svojstva materijala u kulisama.
Najpoznatija i najjednostavnija Pienningova formula [W. Piening, Schalldämpfungder
Ansauge- und Auspuffgeräuschevon Dieselanlagenauf Schiffen. VDI-Zeitung 81 (1937), H.
26,S. 770-776.] koja daje specifično gušenje (d) po duljini prigušivača (dB/m) u obliku
izraza 6.9:
α
D = 3·
2h (6.9)
gdje je α koeficijent zvukoupojnosti materijala u kulisi, a 2h razmak između kulisa

(vidi sliku 6.7). Ukupno gušenje (ΔL) za zadanu duljinu prigušivača se dobije množenjem
sa duljinom prigušivača l prema izrazu 6.10:

ΔL = D·l (6.10)
Ova formula precjenjuje gušenje osobito na niskim frekvencijama zbog toga što
postoji prolazak zvuka kroz stjenke kanala i zaobilaznim putem pa je potrebno napraviti
korekcije ove formule po oktavnim pojasima da se dobije točnije uneseno gušenje u
prigušivača [H.V. Fuchs, Schallabsorber und Schalldämpfer, Innovative akustische
Konzepte und Bauteile mit praktischen Anwendungen in konkreten Beispielen 3 izdanje,
Springer, 2010].
Slika 6.8. Prolazak zvuka kroz stjenke kanala, zaobilaznim putem i kroz element
prigušivača
Osim ove formule koja je najjednostavnija, postoji mnoštvo proračuna i grafova za

uneseno gušenje kanalnih prigušivača s kulisama koji uzimaju u obzir ovisnost otpornosti
materijala, efektivnu površinu otvora, brzinu i smjer protjecanja i vlastit generirani šum
prigušivača zbog strujanja medija [T. Embleton, Mufflers, in Beranek, L, Noise and
vibration control, Institute for Noise Control Engineering, New York, 1971]. Primjer
proračuna zvučne snage izvora nakon prigušivača uz poznato uneseno gušenje prigušivača
po frekvencijama od interesa i uz dodani vlastiti šum prigušivača (v=50 m/s) je dano u
tablici 19. U tablici 19. je vlastiti šum prigušivača određen iz empirijskih formula uz
korekcije na frekvencijama od interesa. Iz primjera proračuna vidi se da je vlastiti šum
prigušivača na svim oktavama osim 1kHz i 2 kHz puno manji (više od 10 dB) u odnosu na

zvučnu snagu nakon prigušivača. Razina

zvučne snage s vlastitim šumom je dobivena logaritamskim zbrajanjem razina zvučne snage
nakon prigušivača s poznatim unesenim gušenjem i vlastitog šuma. Povećanje razine
akustičke snage prigušivača s vlastitim šumom ima posljedicu smanjivanja dinamički
unešenog gušenja prigušivača za te razine u dB.
Tablica 19. Proračun zvučne snage prije i nakon prigušivača uz uzeti u obzir i
vlastiti šum prigušivača koji ovisi o brzini strujanja zraka između kulisa
Centralna 31.5 63 125 250 500 1k 2k 4k 8k A-

frekvencija razina
oktavnih pojasa
Razina zv. snage 126 124 130 131 123 124 123 122 122 131
prije prigušivača
[dB]
IL [dB] 3 6 14 27 41 59 53 34 13
Razina zv. snage 123 118 116 104 82 65 70 88 109 109
nakon
prigušivača[dB]
Vlastiti šum 91 83 74 71 69 67 71 69 63 76
prigušivača
(proizvođač)[dB]
Razina zv. Snage 123 118 116 104 82 69 74 88 109 109
sa vlastitim
šumom[dB]
Razlika[dB] +4 +4
Dinamički IL[dB] 3 6 14 27 41 55 49 34 13 22
Postoje izvedbe prigušivača sa rubnom kulisom i bez nje, slika 6.9. Efektivna
površina otvora za plin koji protječe kroz prigušivač je ista kao i gušenje prema danim
izrazima ali je pad tlaka manji sa rubnom kulisom te je bolja zvučna izolacija za širenje
zvuka izvan prigušivača.

Slika 6.9 Prigušivač s rubnim razmakom i s rubnom kulisom
Dva najvažnija parametra kojima se kvalificira prigušivač mjerenjem jesu uneseno

gušenje (od engl. Insertion Loss) i preneseno gušenje (od engl Transmission Loss).
Prenešeno gušenje (TL) odgovara razlici razina zvučnog tlaka prije prigušivača i nakon
prigušivača koji se mogu mjeriti prema različitim shemama ovisno o prostoru mjerenja prije
i poslije prigušivača[ISO 11820 Akustika, Mjerenje prigušivača u naravi]. Laboratorijska
mjerenja prigušivača zahtijevaju poseban prostor sa kanalom uz protok zraka i instalirani
izvor zvuka [ISO 7235:2010. Naslov (HR): Akustika -- Laboratorijski mjerni postupci za
zvučne prigušivače u kanalima i završnim jedinicama kanala, uneseno prigušenje, šum
strujanja i

ukupni pad tlaka]. Prikaz mjerenja parametara prigušivača u različitim konfiguracijama

prema ISO 11820 je dan na slici 6.10.
Slika 6.10. Prikaz mjerenja parametara prigušivača ovisno o vrsti

predajnog i prijamnog prostora [ISO 11820]

7. Zvučne okoline
7.1. Koncept zvučnih okolina
Ubrzane i nepredvidive promjene u zvučnoj okolini svijeta okružile su modernog

čovjeka novim zvukovima koji su kvalitetom i intenzitetom bitno različiti od onih koje je
prije poznavao. Znanstvenici su prepoznali opasnosti naglog širenja tih zvukova koji zadiru
u sve sfere života te se zagađenje bukom napokon osvijestilo kao problem na svjetskoj
razini.
Unatoč činjenici da se u svijetu provode značajna istraživanja u nezavisnim granama

akustike kao što su psihoakustika, otologija, komunikacije i obrada zvuka, zaštita od buke te
strukturna analiza govora i glazbe, ta su istraživanja ipak povezana s obzirom da se svako
od njih bavi nekim aspektom zvučne okoline. Imajući u vidu raznolikost tema, indikativno
je to što se uvijek iznova nameće osnovno pitanje odnosa između čovjeka i zvukova iz
njegove okoline te što se događa kad se ti zvukovi promijene.
Koncept zvučnih okolina uveden je kako bi se izmijenila i nadopunila procjena buke

i njenih efekata na čovjeka. Od samih početaka, istraživanje zvučnih okolina propitkuje
granice postojećih akustičkih mjerenja te kulturološku dimenziju koju po prvi put u svoja
istraživanja uključuje Schafer šezdesetih godina 20. stoljeća. Istraživanje zvučnih okolina
predlaže pomalo drugačiji pristup istraživanju buke uzimajući u obzir njezinu složenost i
multidisciplinarnost. Stoga istraživanje zvučnih okolina nije istraživanje same buke, već
uvjeta i razloga njezinog nastanka, razine opažanja i procjene, prvenstveno od strane
čovjeka odnosno ljudi. Jedna zvučna okolina obuhvaća određeni okoliš odnosno sredinu, a
samim time i veliki broj zvučnih izvora čije karakteristike utječu na uobičajene čovjekove
aktivnosti, njegovu koncentraciju i raspoloženje. Iz tog razloga, osim akustičkih inženjera u
studijama o zvučnim okolinama sudjeluju, među ostalima, i psiholozi, sociolozi, liječnici,
arhitekti te građevinari. Upravo zbog širine pojma zvučna okolina, istraživanja zahtijevaju
multidisciplinaran pristup. Što se tiče akustičkih inženjera, izazov više nije poboljšati
točnost postojećih akustičkih mjerenja, već uvesti nove akustičke parametre i mjerenja koji
bi prikladnije opisali ljudsku percepciju i procjenu zvučnih okolina.
Dosadašnja istraživanja zvučnih okolina su se u većini slučajeva svodila na to da

slušatelji ispunjavaju raznovrsne upitnike te se na osnovi njihovih odgovora, zaključuje
koliko je neka zvučna okolina ugodna ili neugodna. Takav tip istraživanja je vrlo čest u

urbanim

sredinama, preciznije, naseljima koja su često sagrađena u blizini velikih prometnica.

Utvrđeno je da velik broj stanara ima problema s koncentracijom, raspoloženjem i
spavanjem zbog buke prometa, stoga istraživanja teže pronalaženju zvukova koji bi mogli
pridonijeti da neka zvučna okolina, opisana kao neugodna, postane ugodnom.
Stvaranje ugodne zvučne okoline postiže se, između ostalog, maskiranjem zvukova
drugim zvukovima, ali i utvrđivanjem te očuvanjem fenomena "tihih mjesta" (engl. quiet
areas)
- lokacije koje karakterizira centralno mjesto u urbanoj sredini, ali istovremeno i izoliranost
od uobičajene komunalne buke.
Prema konceptu zvučnih okolina svaki grad na svijetu kao cjelina posjeduje svoju
specifičnu zvučnu okolinu. Ideja određenih istraživanja je mogućnost prepoznavanja
gradova prema njihovim specifičnim zvučnim okolinama.
7.1.1 Definicija zvučne okoline
Zvučna okolina (eng. soundscape) obuhvaća sve zvukove koji iz određene sredine
dolaze do ljudskog uha. Prva ideja koju spominje M.R. Schafer u svojoj knjizi The New
Soundscape iz 1969. godine je snimanje zvučne okoline cijelog svijeta i zapis u obliku karte
zvuka prema uzoru na geografske karte svijeta. Međutim, vrlo brzo su znanstvenici došli do
zaključka da je to nemoguće, zbog izuzetno brze promjene zvučnih okolina. Zvučne okoline
se, između ostalog, brzo mijenjaju zbog rasta ljudske populacije, migracija ljudi i porasta
prometa. Ono što je moguće i od velikog interesa je snimiti „današnje“odnosno trenutne
zvučne okoline.
Zvučnu okolinu određene sredine čine razne skupine zvukova. One se mogu
podijeliti u tri velike grupe: biofonija, geofonija i antrofonija.
Biofoniju čine svi zvukovi koje proizvode živi organizmi u svom prirodnom staništu
(Tablica 20). Ona je daleko najkompleksnija odlika zvučnih okolina jer ju objedinjuju svi
biološki zvučni izvori, od onih mikroskopskih do velikih fauna, koji obitavaju u određenom
okolišu kroz određeno vremensko razdoblje. U okolišima koji su bogati različitim
glasovima živih bića, organizmi proizvode akustičke signale u različitim prostornim
odnosima te mogu činiti jedan zvučni događaj ili više njih.

Geofonija su svi prirodni zvukovi koji dopiru iz nebioloških izvora u određenom

okolišu (Tablica 20). Generalno, oni se mogu podijeliti na četiri vrste: zvučni efekti vjetra,
vode, klimatskih obilježja i geofizičkih sila.
Antrofonija su svi zvukovi generirani od strane čovjeka u bilo kojem prirodnom okolišu.
U tu skupinu ubraja se razgovor ljudi, glazba, ali i buka prometa.
Iz gore navedenog nameće se zaključak da je koncept zvučne okoline kao područje

istraživanja izuzetno široko te zahtijeva multidisciplinarni pristup. U studijama i
istraživanjima, osim akustičkih inženjera, sudjeluju psiholozi, liječnici, građevinari,
arhitekti i sociolozi.
Tablica 20. prikazuje zvučne izvore ili akustičke komponente te izravne akustičke
efekte neantropogenih zvučnih elemenata (biofonija i geofonija).

Tablica 20. Karakteristike neantropogenih zvučnih elemenata
[Kull C., R., "Natural and Urban Soundscapes - The Need for a Multi - Disciplinary
Approach", Acta Acustica united with Acustica, Vol. 92, 2006., str. 898-902.]
Vrijeme
LEGENDA
S: vjetar, kiša, grmljavina, potresi, oblaci
S - zvučni izvori ili akustičke
D: stvaranje zvuka, širenje zvuka, apsorpcija, refleksija, refrakcija, difuzija, difrakcija,
komponente;
maskiranjeD - izravni akustički efekti.
Životinje
S: glasanje životinja: ptice, sisavci, kukci, reptili, vodozemci; kretanje životinja: trčanje,
letenje, skakanje, slijetanje; ne glasovne ekspresije: pomicanje krila kukaca
D: stvaranje zvuka, maskiranje
Priroda
S: rijeke i potoci, valovi, plima i oseka, ekscitaciju vegetacije primjerice: šuštanje lišća,
padanje drveća...
D: stvaranje zvuka, maskiranje, širenje zvuka, apsorpcija, refleksija, refrakcija, difuzija,

difrakcija
Teren
S: barijere, nasipi, brane
D: stvaranje zvuka, širenje zvuka, apsorpcija, refleksija, refrakcija, difuzija, difrakcija

7.1.2 Podjela zvučnih okolina
Najčešća podjela zvučnih okolina je s obzirom na okoliš pa možemo razlikovati:
a) prirodnu zvučnu okolinu (primjerice morsku, šumsku zvučnu okolina...);

b) seosku (ruralnu) zvučnu okolinu;
c) gradsku (urbanu) zvučnu okolinu.
S obzirom na način i stil današnjeg života može se zaključiti da se gradska zvučna

okolina najviše istražuje i najbrže mijenja. Gradska zvučna okolina obuhvaća sve tri aktivne
komponente koje opisuju zvučne okoline, ali je ipak najviše prisutna antrofonija, odnosno
zvukovi koje generiraju razne ljudske aktivnosti. Gledajući kroz povijest, nakon
industrijske i električne revolucije izgled i zvučna slika grada su se izuzetno promijenili.
Danas se događa isto, ali kao posljedica ubrzane gradnje i prenapučenosti gradova. Jedan od
najvećih problema u gradu je postala buka, a najveći izvor te buke je promet. S druge
strane, istraživanja pokazuju da se ljudski sluh tj. mozak nakon nekog vremena prilagođava
određenoj zvučnoj sredini iako je ona uhu izrazito neugodna. Iz tog razloga se nameću
sljedeća pitanja:
1. Što se događa ako se u našoj zvučnoj okolini pojavi zvuk kojeg naš mozak ne
percipira kao dio te zvučne okoline? (primjerice čovjek sjedi u parku, sunce sja, djeca se
igraju, vrište i smiju se, a zatim u određenom trenutku on čuje sirenu vozila hitne pomoći...)
2. Koliko će nas zvuk koji “ne pripada” toj okolini uznemiriti te koliko će utjecati na
naše općenito psihofizičko stanje i koncentraciju?
3. Koliko će nam trebati vremena da se naviknemo na taj ometajući zvuk i

prestanemo ga percipirati?
4. Možemo li pokušati maskirati takve ometajuće zvukove ugodnima?
Moguće odgovore na navedena pitanja nude rezultati istraživanja provedenog u

Berlinu. U stambenom naselju koje je smješteno blizu jedne od glavnih prometnica nalazi
se park. U parku je bila izrazito čujna buka prometa, a dokazano je prijašnjim istraživanjima
da od svih zvučnih okolina najviše umirujuća je šumska tj. zvuk potoka i cvrkut šumskih
ptica. U park je postavljena fontana, a pokraj klupica umjetna debla u koja su ugrađeni
zvučnici koji cijeli dan reproduciraju cvrkut ptica. Iz navedenog primjera opet se vidi
koliko je široka primjena zvučnih

okolina te da se može ugodnim zvučnim okolinama maskirati, ljudima i ljudskom uhu,

neugodne zvučne okoline ili neugodne dijelove zvučnih okolina.
7.1.3 Snimanje zvučnih okolina
Jedan od načina snimanja zvučnih okolina je soundwalk metoda. Soundwalk metodu

je, kao koncept, prvi uveo urbani projektant Kevin Lynch. Njegova ideja je slijediti
uobičajene rute kojima se ljudi kreću, koje su specifične za mjesto od područja interesa i
istraživanja, te snimiti njihove zvučne okoline. Zvučne okoline se snimaju tridesetak
minuta. Izbor od trideset minuta odgovara udaljenosti koju čovjek prehoda u prosječnom
europskom gradu, a s druge strane čuva određenu homogenost što se tiče aktivnosti u toj
sredini. Snimanja se odvijaju nekoliko puta na dan, kroz nekoliko dana, ali uvijek po
lijepom i suhom vremenu. Osim soundwalk metode, koja nije definirana normom, ne
postoje nikakve norme o načinu snimanja zvučnih okolina. Ovisno o području istraživanja
pitanje je kasnije obrade podataka dobivenih iz snimki, u smislu iskorištavanja i primjene
nekih od postojećih akustičkih normi, pravila pa i zakona. Iako većina znanstvenika u
svojim radovima navodi da su soundwalk "šetnje" trajale u prosjeku petnaestak minuta,
moguće je snimati zvučne okoline i puno dulje, ovisno o predmetu istraživanja. Također je
moguće "dulje" snimke zvučnih okolina "rezati", odnosno kratiti, te primjenjivati ostale
akustične "alate" na snimke.
U soundwalk metodi se koristi snimač i par binauralnih mikrofona koje šetač

odnosno snimatelj stavlja u uši. Snimatelj zatim, kao što govori naziv, kreće „u šetnju“ kroz
određenu okolinu. Snimatelj mora paziti na svoje disanje, a ovakva vrsta snimanja se
obavlja uobičajeno po lijepom i sunčanom vremenu, izuzev ako želimo snimiti određenu
prirodnu pojavu, primjerice kišu. Snimanje se obavlja u visini šetača (jer su binauralni
mikrofoni u ušima šetača) tako da su snimljeni signali što sličniji signalima koje čuju
pješaci u toj zvučnoj okolini.
Među znanstvenicima po pitanju duljine snimki korištenih u studijama o zvučnim

okolinama postoji određena nedosljednost. Naime, nije jasno definirana vremenska granica
koja bi odredila razliku između vjerno dočarane zvučne okoline prilikom reprodukcije, a da
se istovremeno izbjegne napor i zamor slušatelja. U znanstvenim radovima se spominje
reprodukcija snimki zvučnih okolina u trajanju od par minuta do nekoliko sati - ovisno o
istraživaču i svrsi njegovog istraživanja.

7.1.4 Analiza zvučnih okolina
Uz soundwalk metodu kao sredstvo snimanja, iako nije propisano nijednom

akustičkom normom, istraživači provode analizu snimljenih zvučnih okolina uz pomoć
upitnika. Koncept upitnika, kojem je svrha detaljna analiza od strane slušatelja, nije jasno
definiran već je podložan individualnoj interpretaciji ovisnoj opet o potrebama istraživanja.
Upitnici variraju od izravnih pitanja slušateljima o zvučnoj okolini, zahtjeva za detaljnijim
opisima okolina najčešće u smislu jesu li ugodne ili neugodne, niza pridjeva koji mogu i ne
moraju biti povezani s matematičkim skalama te parova atributa koji opet nisu
standardizirani pa svaki istraživač uzima "svoje" parove atributa za koje oni smatraju da će
najbolje opisati zvučnu okolinu.
S obzirom da upitnici nisu objektivni akustični parametar, a s druge strane su se

pokazali kao kvalitetna mjera ugodnosti zvučne okoline od strane slušatelja, veliki je
problem naći korelaciju takvog subjektivnog parametra s objektivnim akustičkim
parametrima kao što su primjerice glasnoća, oštrina, grubost te jačina kolebanja.
Uz "klasične" objektivne parametre koje je vrlo često teško povezati s mjerom

ugodnosti određene zvučne okoline koja je subjektivni parametar (obično dobiven
statističkom analizom upitnika podijeljenih velikom broju slušatelja) logično je da se javila
potreba za uvođenjem novog ili čak nekoliko novih objektivnih parametara. Novi objektivni
parametar ili parametri bi imali zadaću dati kvantitativnu mjeru ugodnosti zvučne okoline s
obzirom da je to najčešći predmet današnjih studija zbog svakodnevne zagađenosti bukom.
Jedan od mogućih novih objektivnih parametara koji bi bolje opisali zvučne okoline je
faktor ometanja koji bi pokazivao točnu granicu kad zvučna okolina prestaje biti ugodna
slušatelju te bi pomogao u samoj klasifikaciji zvučnih okolina.

7.1.5 Praktičan rad: Zvučne okoline u Zagrebu
Svaki grad ima svoju jedinstvenu zvučnu okolinu kao cjelina, a naravno da i svaki
njegov manji dio ima specifičnu jedinstvenu zvučnu okolinu.
Na području grada Zagreba odabrano je pet lokacija i snimljene su njihove zvučne

okoline: dječji park, Ljubljanska avenija, industrijska hala, potok u šumi i trgovački centar.
Zvučne okoline su snimljene soundwalk metodom.
Ove zvučne okoline su odabrane jer su tipične za svakodnevicu i život u predgrađu,

ali i vrlo različite po svom spektralnom sastavu, glasnoći, brzini porasta naglih i
neočekivanih promjena u glasnoći i slično.
Svih pet zvučnih okolina je snimljeno soundwalk metodom, koristeći M-AUDIO

snimač i par binauranih mikrofona s frekvencijom uzorkovanja 48 kHz i 16-bitnom
kvantizacijom. Srednja razina zvučnog tlaka svih snimljenih zvučnih okolina je 50 dBA
(+/-1dB).
Trajanje snimki od deset minuta je odabrano kao kompromis između toga da se

ispitanici adaptiraju i „užive“ u određenu zvučnu okolinu, ali i da se ne dogodi zamor
samom zvučnom okolinom.
7.1.5.1 Zvučna okolina dječji park
Prva snimljena zvučna okolina je dječji park u blizini dječjeg vrtića, smješten u
zapadnom djelu grada (Slika 7.1.). Snimatelj je sjedio na klupi sat vremena dok se veća
grupa djece igrala. Park je opremljen tipičnim dječjim igračkama: ljuljačkama,
klackalicama, malim golovima, toboganom i pješčanikom. Iz te snimljene zvučne okoline
uzet je uzorak u trajanju od deset minuta koji obuhvaća zvukove tipične za djecu: njihov
plač, vriska, deranje, zvukovi koji dolaze od dječjih igrački u parku npr. ljuljačke te zvuk
govora odgajateljice iz obližnjeg vrtića.

Slika 7.1. Dječji park
Spektrogrami zvučnih okolina su dobiveni korištenjem Hanningovog prozora (bez

preklapanja) čija je duljina 371 ms te frekvencijska rezolucija 1,3 Hz. Slika 7.2. prikazuje
deset minuta spektrograma snimljene zvučne okoline dječjeg parka.
Slika 7.2. Spektrogram zvučne okoline dječjeg parka

Spektrogram zvučne okoline dječjeg parka ima vrlo širok frekvencijski raspon,
proteže se i iznad 10 kHz, s kratkim promjenama u razini zvučnog tlaka koje su do 20 dB
glasnije od ujednačenog dijela snimke.
7.1.5.2 Zvučna okolina Ljubljanska avenija
Sljedeća snimljena zvučna okolina je Ljubljanska avenija, koja se proteže od centra

Zagreba do zapadnog izlaza iz grada (Slika 7.3). Avenija ima tri prometne trake u oba
smjera te je jedna od najprometnijih zagrebačkih prometnica. S obje strane avenije, u
prosjeku 50 metara od ceste nalaze se stambene zgrade, poslovni prostori i trgovački centri.
Tijekom čitavog dana, pa čak i noći, promet je na Aveniji vrlo gust. Zvučna okolina je
snimljena tijekom šetnje (oko dva kilometra) uz Aveniju te uključuje stajanje na semaforu i
čekanje na zeleno svjetlo za pješake te vraćanje na početnu poziciju snimanja, ali u
suprotnom smjeru. Ukupno trajanje snimke je 45 minuta. Snimka uključuje zvukove
automobila i teretnih vozila koji prolaze, trube automobila, zvučni signal semafora za
slijepe osobe itd. (Slika 7.4.).
Slika 7.3. Ljubljanska Avenija

Slika 7.4. Spektrogram zvučne okoline Ljubljanske avenije
Usporedbom frekvencijskog spektra dječjeg parka i Ljubljanske avenije vidi se da je

spektar Ljubljanske avenije uži i koncentriran na frekvencijama nižim od 3 kHz. Nagle
promjene u glasnoći ovdje nisu toliko velike te odgovaraju uglavnom glasnijim
automobilima i teretnim vozilima koji prolaze po Aveniji.
7.1.5.3 Zvučna okolina industrijska hala
Treća zvučna okolina nije bila poznata većini slušatelja, ali je snimljena jer je vrlo
specifična i bogata umjetnim i glasnim zvukovima te je od područja interesa bilo istražiti
kako će ispitanici reagirati na umjetne zvukove. TŽV Gredelj je tvrtka koja se bavi
proizvodnjom lokomotiva i željezničkih vagona (Slika 7.5). Osoba koja je snimala zvučnu
okolinu je sjedila sat vremena u sredini industrijske hale TŽV Gredelj tijekom uobičajenog
radnog dana. Zvučna okolina obuhvaća zvukove različitih alata, brusilica i bušilica te čekića
koji udara u metalne predmete (Slika 7.6.).

Slika 7.5. Industrijska hala
Slika 7.6. Spektrogram zvučne okoline industrijske hale

Na spektrogramu zvučne okoline industrijske hale (Slika 7.6.) je vidljivo koliko su

glasni zvukovi specifični za tu okolinu. Frekvencijski spektar je širok te prelazi na
dijelovima 10 kHz, s kratkim promjenama u razini zvučnog tlaka do čak 30 dB iznad
prosjeka.
7.1.5.4 Zvučna okolina potok
Četvrta zvučna okolina je snimljena jer su prijašnja istraživanja pokazala da ljude,

koji žive u urbanim sredinama, najviše umiruje zvuk vode i cvrkut ptica. Potok koji je
sniman nalazi se u predgrađu zapadnog dijela grada, a iznad potoka nalazi se prometnica
kojom prolaze motorna vozila, ali ne tolikim intenzitetom kao na Ljubljanskoj aveniji (Slika
7.7). Osoba koja je snimala zvučnu okolinu šetala je sat vremena uz potok. Zvučna okolina
obuhvaća zvukove vode, psa koji laje, djece koja se igraju u blizini te automobila i teretnih
vozila koji prolaze (Slika 7.8.).
Slika 7.7. Potok

Slika 7.8. Spektrogram zvučne okoline potoka
Slika 7.8. prikazuje frekvencijski spektar zvučne okoline potoka koji je relativno
uzak i koncentriran na niskim frekvencijama. Upravo iz tog razloga su u ovom slučaju
izuzetno vidljive nagle promjene u glasnoći koje odgovaraju lavežu psića i vriski djece.
7.1.5.5 Zvučna okolina trgovački centar
Zadnja zvučna okolina koja je snimljena je trgovački centar u zapadnom dijela grada
(Slika 7.9). Spektrogram zvučne okoline trgovački centar ima relativno širok frekvencijski
raspon, proteže se i do 10 kHz, s nekoliko kratkih promjena u razini zvučnog tlaka koje su
do 15 dB glasnije od ujednačenog dijela snimke (Slika 7.10.).

Slika 7.9. Trgovački centar
Slika 7.10. Spektrogram zvučne okoline trgovački centar

7.2. Objektivni parametri za vrednovanje zvučnih okolina
7.2.1 Glasnoća
Glasnoća (engl. loudness) je najčešće korišteni parametar koji se koristi za

opisivanje zvukova te može služiti kao mjera percepcije količine zvučne energije u uhu
odnosno u ljudskom mozgu. Glasnoća je međunarodno normirani objektivni akustički
parametar.
Jedan od prvih znanstvenika koji se bavio istraživanjem osjeta glasnoće te uveo

pojam razine glasnoće zvuka je Heinrich Georg Barkhausen. Razina glasnoće je definirana
kao razina zvučnog tlaka tona frekvencije 1 kHz koji se širi ravnim valom dolazeći sprijeda
i percipiran je jednako glasnim kao i zvuk kojeg ispitujemo.
Jedinica za glasnoću je fon.
Rezultat subjektivnih ispitivanja osjeta glasnoće čistih tonova su krivulje jednake

razine glasnoće, odnosno izofone, koje su također normirane međunarodnim standardom.
Slika 7.11. prikazuje kako izgledaju krivulje jednake glasnoće.
Slika 7.11. Krivulje jednake razine glasnoće [Jelaković, T., "Zvuk, sluh i arhitektonska
akustika", (Sound, hearing and architectonic acoustics), Školska knjiga, 1978.]

Ljudsko uho nije jednako osjetljivo na zvučne podražaje različitih frekvencija što se
može zaključiti iz oblika krivulja jednake razine glasnoće. Ljudsko uho je najosjetljivije u
području frekvencija od 2 do 5 kHz. Posljedica toga je veliki utjecaj spektralnog sadržaja
nekog zvuka na percepciju glasnoće.
Međutim, razina glasnoće u fonima ne daje informaciju o tome kako čovjek

doživljava samu promjenu glasnoće. Iz tog razloga, uvodi se son kao jedinica za glasnoću,
gdje glasnoća od jednog sona odgovara razini glasnoće od 40 fona, a svako povišenje razine
glasnoće za 10 fona odgovara udvostručenju glasnoće izražene u sonima.
Tijekom vremena razvijeno je nekoliko modela za izračun glasnoće, a najčešće

korišteni i najpoznatiji je Zwickerov model. Zwickerov model kao ulazne parametre koristi
vrijednosti zvučnog tlaka u pojasevima širine terce sa središnjim frekvencijama u rasponu
od 25 Hz do 12,5 kHz.
Slika 7.12. Širina kritičnog pojasa u ovisnosti o frekvenciji: analitički (puna crta) i
aproksimirano (isprekidana crta) [Zwicker, E., Fastl, H., "Psychoacoustics: Facts
and Models", Springer - Verlag, Berlin, Heidelberg, New York, 1999, str. 220.]
Uz primjenu aproksimacije širine kritičnog pojasa, koja je prikazana na Slici 7.12.,

može se smatrati da tercni pojasevi dobro predstavljaju kritične pojaseve, s tim da se na
niskim frekvencijama tercni pojasevi grupiraju kako bi ukupna širina grupiranih tercnih
pojaseva bila

približno jednaka širini odgovarajućeg kritičnog pojasa. Vrijednosti razina zvučnog tlaka se
korigiraju prema krivuljama jednake razine glasnoće i grupiraju kako bi se dobile razine u
pojedinim kritičnim pojasevima kao ulazni parametri u glavni dio modela. Iz razina u
kritičnim pojasevima procjenjuje se utjecaj sadržaja svakog kritičnog pojasa na sadržaj
ostalih kritičnih pojaseva izračunom praga maskiranja. Konačno se dobiva dijagram ukupne
razine pobude na kojem se provodi transformacija u specifičnu glasnoću prema izrazu 7.1:
 E  
0,23
0,23
N '  0,08 TQ    0,5 
E    (7.1)
 1
 2  
 E0   TQ 
 
gdje je N' specifična glasnoća, E vrijednost pobude, ETQ vrijednost pobude na pragu
čujnosti i E0 referentna vrijednost pobude koja odgovara referentnoj vrijednosti zvučnog
intenziteta I0 = 10-12 W/m2. Vrijednosti pobude koje se koriste pri izračunu su linearne.
Zadnji korak je zbrajanje vrijednosti specifične glasnoće po cijelom frekvencijskom

području prema izrazu 7.2:
24 Bark
(7.2)
N  N'
dz
0
koji sugerira da se ukupna glasnoća dobiva izračunom ukupne površine ispod krivulje
specifične glasnoće.
Zwickerova grafička metoda izračuna glasnoće razvijena je u doba kad je

mogućnost implementacije računalnih modela bila vrlo ograničena. Iz tog razloga, kao
ulazni parametri odabrane su razine zvučnog tlaka u pojasevima širine terce koje se lako
mogu izmjeriti zvukomjerom. Nakon opisanih korekcija i grupiranja dobivene se razine u
kritičnim pojasevima izravno unose u graf kojim se dobiva krivulja specifične glasnoće.
Daljnji razvoj računala omogućio je izradu računalnog modela koji je normiran.

Slika 7.13. Promjena glasnoće u ovisnosti o vremenu za tipični primjer zvučne okoline
Što se tiče područja istraživanja zvučnih okolina, Slika 7.13. prikazuje promjenu
glasnoće zvuka u ovisnosti o vremenu gdje je uzet vremenski prozor od jedne sekunde, za
tipičan primjer zvučne okoline. Konkretno na Slici 7.13. crvena linija označava glasnoću
zvučne okoline industrijska hala, a plava linija glasnoću zvučne okoline Ljubljanska
avenija.

7.2.2 Oštrina
Oštrina (engl. sharpness) je parametar koji služi kao mjera količine visokih
frekvencija u spektru nekog zvuka (u smislu da se može reći da zvuk s većim intenzitetom
visokih frekvencija zvuči oštrije) te je normiran isključivo u Njemačkoj.
Jedinica za oštrinu je acum. Oštrinu u iznosu od jednog acuma ima uskopojasni šum
širine jednog kritičnog pojasa sa središnjom frekvencijom od 1 kHz i razinom od 60 dB.
Zwickerov i Fastlov model za računanje oštrine zvuka je najpoznatiji i najčešće

korišteni model. Uzimajući u obzir faktor g koji se povećava iznad 16 Barka do vrijednosti
većih od jedan, koristeći uzorak specifične glasnoće u odnosu na kritični pojas, kao i
granični uvjet da uskopojasni šum postavljen na 1 kHz, mora proizvesti oštrinu od 1 acuma,
izvodi se sljedeća jednadžba 7.3:
24Bark
N
S (7.3)
'g(z)zdz
0
24Bark
 N ' dz
0
gdje je S oštrina, N' specifična glasnoća, a težinska funkcija g(z) je prikazana na Slici 7.14.
Slika 7.14. Težinska funkcija upotrijebljena u Zwickerovom modelu [Zwicker, E., Fastl,
H., "Psychoacoustics: Facts and Models", Springer - Verlag, Berlin, Heidelberg, New
York, 1999, str. 220.]

Težinski faktor g, koji je prikazan na Slici 7.14., kao funkcija vrijednosti kritičnog
pojasa, definiran je izrazom 7.4:
1 ; z  14
g(z)   (7.4)
0,00012  z  0,0056  z  0,1 z  0,81 z 
4 3 2
; z  14
3,51
Slika 7.15. Promjena oštrine u ovisnosti o vremenu za tipični primjer zvučne okoline
Slika 7.15. prikazuje konkretan primjer promjene oštrine zvuka u ovisnosti o

vremenu na primjeru zvučne okoline dječji park (crvena boja) i zvučne okoline Ljubljanska
avenija (plava boja).

7.2.3 Grubost
Grubost (engl. roughness) je parametar koji mjeri percepciju "brze" modulacije,

amplitudne ili frekvencijske, prisutne u nekom zvuku. Osjet grubosti zvuka nije ograničen
samo na stvarno modulirane zvučne signale, već može biti prisutan i kod zvukova koji nisu
modulirani, ali svojim međudjelovanjem stvaraju dojam brze promjene amplitude ili
frekvencije ukupnog signala.
Jedinica za grubost je asper. Grubost od jednog aspera ima ton frekvencije 1 kHz i
razine 60 dB koji je 100% amplitudno moduliran frekvencijom od 70 Hz.
Model za izračun grubosti temelji se na procjeni percipirane dubine maskiranja i

modulacijske frekvencije. Osnova ovih modela prikazana je na Slici 7.16., a zasniva se na
činjenici da ljudsko uho nije sposobno slijediti brze promjene razine signala.
Slika 7.16. Model grubosti i jačine kolebanja [Zwicker, E., Fastl, H., "Psychoacoustics:
Facts and Models", Springer - Verlag, Berlin, Heidelberg, New York, 1999, str.
220.]
Grubost (izraz 7.5) je proporcionalna modulacijskoj frekvenciji fmod i percipiranoj

dubini maskiranja ∆L koja pada s porastom vrijednosti modulacijske frekvencije.

R  fmod  L (7.5)
Pojasnopropusni karakter grubosti objašnjava se činjenicom da s porastom

modulacijske frekvencije raste brzina promjene vremenske ovojnice signala, a uho više nije
sposobno slijediti te promjene pa percipirana dubina maskiranja i grubost opadaju. Pri
niskim modulacijskim frekvencijama uho bolje slijedi promjene razine pa je percipirana
dubina maskiranja relativno velika, no zbog niske vrijednosti modulacijske frekvencije
vrijednost grubosti je mala.
Osnovni način računanja grubosti nekog zvuka dan je izrazom 7.6:
24 Bark
RK (7.6)
f mod  L 
dz
0
Ulazni signal filtrira se u pojaseve do širine jednog Barka ili preciznije, utvrđuje se
vrijednost modulacijske frekvencije i percipirana dubina maskiranja te se rezultati zbrajaju
duž cijelog frekvencijskog područja.
Koristeći granični uvjet da 1 kHz tona na 60 dB i 100%, amplitudno moduliran na

70 Hz, proizvodi grubost od 1 aspera, grubost R bilo kojeg zvuka moguće je prikazati
sljedećom jednadžbom 7.7:
24 Bark
R  0,3  fmod  (7.7)

 L E (Z
)dz
0

7.2.4 Jačina kolebanja
Jačina kolebanja (engl. fluctuation strength) je parametar kojim se mjere promjene

amplitude, odnosno razine signala, koje se očituju u kolebanju njegove glasnoće. Osjet
kolebanja glasnoće temelji se djelomično na istom fenomenu kao i osjet grubosti jer se radi
o percepciji prisutnosti amplitudne modulacije u nekom zvuku. U ovom slučaju se
modulacijske frekvencije, pri kojima je izražen osjet kolebanja glasnoće, kreću od 0 do 20
Hz i u tom rasponu uho percipira amplitudnu modulaciju kao promjenu glasnoće.
Porastom modulacijske frekvencije iznad 20 Hz osjet grubosti postaje dominantan.

Osnovni princip kvantificiranju ovog fenomena može se prikazati Slikom 7.16. U ovom
slučaju osnovni zadatak je što točnije procijeniti vrijednost percipirane dubine maskiranja
∆L, koja ovisi o modulacijskoj frekvenciji fmod, indeksu modulacije ma i manja je od njime
definirane objektivne dubine modulacije. Zwicker i Fastl predlažu odnos između jačine
kolebanja i modulacijske frekvencije dan izrazom 7.8:
L
F
fmod 4 (7.8)

4 fmod
pri čemu je vrijednost modulacijske frekvencije izražena u hercima.
Iako percipirana dubina maskiranja ∆L pada s porastom modulacijske frekvencije,

nazivnik izraza 7.8 sugerira da kolebanje glasnoće ima pojasnopropusni karakter kao i
grubost.
Kao i pri izračunu grubosti, i u ovom slučaju je važno utvrditi vrijednost percipirane
dubine maskiranja u svakom kritičnom pojasu te zbrojiti dobivene vrijednosti po cijelom
frekvencijskom području. Zwicker i Fastl predlažu sljedeći izraz za računanje jačine
kolebanja 7.9:

24Bark
0,008 
L  dz
F 4
0
(7.9)
fmod

4 fmod
Percipirana dubina maskiranja u svakom kritičnom pojasu procjenjuje se na sličan

način kao i pri izračunu grubosti, analizom vremenske promjene specifične glasnoće i
utvrđivanjem njezine maksimalne i minimalne vrijednosti prema izrazu 7.10:
'
L  4  logN max (7.10)
Nmin'
čime se dobiva konačni izraz jačine kolebanja 7.11:
24Bark '
0,008   4 Nmax (z)
(z) dz
log N'
F 0 min (7.11)
fmod 4

4 fmod
Vrijednost modulacijske frekvencije potrebne za izračun utvrđuje se analizom

vremenske ovojnice zvučnog signala.
Jedinica za jačinu kolebanja je vacil, pri čemu jačina kolebanja od 1 vacil ima ton
frekvencije 1 kHz i razine 60 dB koji je 100% amplitudno moduliran modulacijskom
frekvencijom od 4 Hz.
Promatrajući promjenu glasnoće odabranih zvučnih okolina s vremenom postavlja

se pitanje uporabe ovog akustičkog parametra kao i parametra grubosti. Međutim,
modulacijska frekvencija spomenutih zvučnih okolina je premala kao i vrijednost jačine
kolebanja i grubosti. Iz tog razloga, ova dva akustička parametra nisu korištena u analizama
zvučnih okolina.

7.2.5 Parametar psihoakustičke iritacije
Na vrednovanje kvalitete zvuka utječu razne akustičke značajke zvukova. Također,

estetski i kognitivni efekti mogu igrati glavnu ulogu u subjektivnom ocjenjivanju zvuka kao
kvalitetnog ili nekvalitetnog. Prema tome, u laboratorijski postavljenim uvjetima ne mogu
se ocijeniti svi faktori koji doprinose atributu neugodnosti ili ugodnosti zvuka. Međutim,
psihoakustički elementi iritabilnih zvukova, mogu se objasniti kombinacijom zvučnih
podražaja nazvanih parametrom psihoakustičke iritacije.
Parametar psihoakustičke iritacije, PA (engl. Psychoacoustic Annoyance), može

kvantitativno opisati rangiranje zvučne iritacije i smetanja (engl. Annoyance Ratings)
podacima dobivenim iz raznih psihoakustičkih istraživanja. U načelu, parametar
psihoakustičke iritacije ovisi o glasnoći, boji tona i vremenskoj strukturi zvuka. Odnos
između parametra psihoakustičke iritacije i akustičkih parametara: osjećaja razine glasnoće
N, oštrine zvuka S, jačine kolebanja ili fluktuacije F te grubosti prikazan je sljedećim
izrazom proporcionalnosti 7.12:
PA  N  1
 g S 2  g  F , (7.12)
R   
12 2
Izraz 7.12 pokazuje da na parametar psihoakustičke iritacije, uz samu glasnoću,

utječu i oštrina ovisna o glasnoći, jačine kolebanja te grubost zvuka - uzimajući u obzir i
koristeći neku vrstu RMS metode prosječnosti. Kvantitativni opis parametra psihoakustičke
iritacije temelji se na rezultatima psihoakustičkih istraživanja s moduliranim uskopojasnim
zvukovima koji su u odnosu sa širokopojasnim zvukovima različitih spektralnih
distribucija. Taj odnos opisan je sljedećim izrazom 7.13:

PA  N 5 1  wSFR
2w2  (7.13)
gdje je N5 postotak glasnoće izražen u sonima, te se efekti oštrine S opisuju s izrazom 7.14:

wS  S 1,75  0,25lgN5 za S > 1,75 acum (7.14)

10
a utjecaj jačine kolebanja F i grubosti zvuka R s izrazom 7.15:
wFR 2,18
  0,4  F  0,6  (7.15)
N 5
0,4
R
Promatrajući izraz 7.15 parametar psihoakustičke iritacije se može opisati u skladu s

podacima dobivenim iz psihoakustičkih istraživanja ne samo za sintetičke zvukove, već i za
industrijske zvukove kao što su buka automobila, buka koju proizvode klima uređaji ili
buka alata poput cirkularne pile, bušilice i slično.
Zaključno, parametar psihoakustičke iritacije može odrediti psihoakustičke elemente

kvalitete zvuka. Uzevši u obzir druge elemente kao estetske i kognitivne faktore, moderne
akustičke trendove i slično, parametar psihoakustičke iritacije nudi veliki potencijal u
području zvučnog inženjeringa.

7.3 Subjektivni parametri za vrednovanje zvučnih okolina
Subjektivna ispitivanja se smatraju temeljnim dijelom procesa klasifikacije i

vrednovanja zvučnih okolina jer čovjekovo mišljenje i percepcija određene zvučne okoline
u konačnici formira dojam zvučne okoline - na temelju kojeg se onda može provesti
akustička karakterizacija zvučnih okolina.
Opisu zvučne okoline pomoću subjektivnih parametara potrebno je pristupiti imajući

u vidu njezinu multidisciplinarnost. Potrebno je definirati veći broj subjektivnih parametara
kojima je moguće učinkovito opisati i definirati zvučnu okolinu imajući u vidu da odabir
konkretnih parametara ovisi o svrsi samog istraživanja.
7.3.1 Metode ocjene subjektivnih parametara
U psihoakustičkim ispitivanjima koriste se različite metode ocjenjivanja, odnosno

vrednovanja subjektivnih parametara. Svaka metoda ima svoje prednosti i mane, a odabir
metode ovisi o cilju istraživanja. U nastavku je prikazan pregled nekoliko metoda koje se
najčešće koriste za dobivanje akustičke karakterizacije određene zvučne okoline. Neke od
metoda, primjerice usporedba parova, rangiranje slučajnim pristupom ili semantički
diferencijal, više su orijentirane na kvalitativni opis "problema" kojem je cilj ustvrditi zvuči
li neka zvučna okolina ugodnije ili neugodnije od druge ili pak tiše ili glasnije i slično.
Ukoliko problem zahtijeva kvantitativni opis, moguće je upotrijebiti metode kao što su
stupnjevano ocjenjivanje ili procjena magnitude, kojima se dobivaju podaci o tome koliko
se zvučna okolina razlikuje jedna od druge, što je upravo i krajnji cilj provedbe akustičke
kategorizacije. Svim nabrojanim metodama zajedničko je da ispitanik nema kontrolu nad
snimkom zvučne okoline već ju ocjenjuje onakvu kakva je i u stvarnosti.
Usporedba parova je najjednostavnija kvalitativna metoda koja se koristi pri ocjeni

zvučnih okolina. S obzirom da se većina dosadašnjih istraživanja orijentirala prvenstveno
na procjenu ugodnosti zvučnih okolina, u daljnjem tekstu se prilikom objašnjavanja metode
prvenstveno spominje taj atribut. Međutim, važno je naglasiti da se može odabrati i neki
drugi atribut ovisno o svrsi istraživanja, primjerice glasna, monotona ili gruba zvučna
okolina. U ovom se slučaju ispitaniku reproduciraju dvije zvučne okoline, a njegov je
zadatak ocijeniti koja je od njih ugodnija, a koja neugodnija prema određenom kriteriju.
Ova metoda dozvoljava

ispitaniku da zvučne okoline sluša koliko god puta želi tijekom formiranja njegovog
konačnog mišljenja. Ukoliko se ispitivanje proširi na više od dvije zvučne okoline, tad se
koristi metoda rangiranja slučajnim pristupom, za koju vrijede ista pravila. Ispitanik i dalje
može preslušati svaku zvučnu okolinu onoliko puta koliko želi i kad god želi, a krajnji cilj
je poredati zvučne okoline od najugodnije do najneugodnije prema kriteriju po kojem se
ocjenjivanje provodi.
Druga metoda koja se koristi za kvalitativni opis neke zvučne okoline je metoda
semantičkog diferencijala, u kojoj se opis provodi definiranjem parova atributa suprotnog
značenja od kojih svaki par opisuje određenu karakteristiku zvučne okoline.
tih □ □ □ □ □ □ □ glasan
dubok □ □ □ □ □ □ □ piskav
raznolik □ □ □ □ □ □ □ monoton
ugodan □ □ □ □ □ □ □ neugodan
živahan □ □ □ □ □ □ □ miran
prirodan □ □ □ □ □ □ □ umjetan
skladan □ □ □ □ □ □ □ kaotičan
privlačan □ □ □ □ □ □ □ odbojan
umirujući □ □ □ □ □ □ □ stresan
upadljiv □ □ □ □ □ □ □ neprimjetan
nježan □ □ □ □ □ □ □ grub
Slika 7.17. Jedan od primjera semantičkog diferencijala u istraživanju zvučnih okolina

Ocjene koje daje ispitanik nalaze se između dviju krajnosti određenih parovima
atributa, pri čemu se raspon tih ocjena može definirati diskretnim brojem vrijednosti te su
dobivene ocjene u tom slučaju izuzetno lako čitljive. Primjer semantičkog diferencijala s
diskretnim ocjenama prikazan je na Slici 7.17.
Problemi koji se mogu pojaviti pri provedbi ove metode odnose se na jasnoću i
nedvosmislenost definiranih parova atributa koji opisuju pojedine karakteristike zvučne
okoline. Postoji mogućnost da određena karakteristika zvučne okoline definirana parovima
atributa neće imati isto značenje za sve ispitanike. Zbog toga je potrebno dati jasna
objašnjenja o sadržaju i konstrukciji testa prije provedbe samog ispitivanja i time ukloniti
eventualne nejasnoće. Drugim riječima, vrlo je bitno objasniti sam test i njegovu strukturu,
međutim, sa strane psihološkog stajališta bitno je ne pripremati ispitanike na istraživanje te
tematiku i hipotezu ili hipoteze istraživanja. Oba zahtjeva moraju biti apsolutno zadovoljena
kako bi se kasnije mogla primijeniti statistička obrada rezultata te dobiti statistička
značajnost rezultata koja omogućava primjenu hipoteze ili hipoteza istraživanja s uzorka na
populaciju. Ukoliko nije moguće nedvosmisleno definirati par atributa suprotnog značenja,
bolji izbor od semantičkog diferencijala je metoda stupnjevanog ocjenjivanja.
Problemi se mogu pojaviti i pri samoj provedbi ispitivanja jer je malo vjerojatno da
će svi ispitanici na jednak način iskoristiti ponuđeni raspon mogućih ocjena pa će tako neki
dosljedno davati negativnije ili, pak, pozitivnije ocjene od ostalih, što je posljedica
psihofizičkog stanja i drugih čimbenika. Neki ispitanici će koristiti cijeli ponuđeni raspon
ocjena, drugi će biti skloniji grupirati svoje ocjene u užem području dajući isključivo
umjerene odgovore te izbjegavajući ekstremne ocjene, dok će treći gotovo uvijek koristiti
ekstremne ocjene. Ovu grupu problema nije moguće riješiti izravnim davanjem uputa
ispitanicima jer bi takav čin predstavljao neželjeno uplitanje u proces ispitivanja. Ovakve
vrste problema moguće je riješiti jedino velikim uzorkom, odnosno velikim brojem
ispitanika. Kvalitetnu statističku obradu rezultata, u vidu primjene nul hipoteze na
populaciju, moguće je raditi na minimalnom uzorku od 50 ispitanika.
Treća metoda, metoda stupnjevanog ocjenjivanja može poslužiti za subjektivno

ocjenjivanje jednog ili čitave grupe parametara, pogotovo u slučaju kad nije moguće
jednoznačno definirati obje krajnosti nekog parametra kao u metodi semantičkog
diferencijala. Ocjene koje ispitanici daju na testu diskretnog su karaktera, odnosno, imaju
ograničen broj

stupnjeva. Tradicionalni testovi najčešće imaju ljestvice s pet ili sedam stupnjeva i u tom slučaju
svakome stupnju se može dodijeliti određeno verbalno značenje (vidi sliku 7.18.).
nimalo izrazito
□ □
□ □ □ □ □
Slika 7.18. Metoda stupnjevanog ocjenjivanja
Problemi koji se mogu pojaviti pri provedbi ove metode slični su onima koji se
javljuju uporabom metode semantičkog diferencijala, a prvenstveno se odnose na način na
koji ispitanici ocjenjuju i koriste ponuđeni raspon ocjena. S obzirom da su problemi koji
nastaju pri korištenju obje metode jednake prirode, rješavaju se na jednak način, dakle,
izborom velikog broja ispitanika i pravilne metode statističke analize.
7.3.2 Poštivanje istraživačke metodologije u psihologiji
Slušatelji koji sudjeluju u istraživanjima zvučnih okolina trebali bi biti podijeljeni u

dvije skupine: kontrolnu i eksperimentalnu. Kontrolna i eksperimentalna skupina moraju
sadržavati jednak broj slušatelja. Jedina razlika između kontrolne i eksperimentalne skupine
je ta da eksperimentalna skupina dobiva podražaj koji se istražuje. Svi ostali uvjeti moraju
biti jednaki za obje skupine. Primjerice, kontrolna skupina sluša snimke zvučne okoline bez
naglih i neočekivanih promjena u glasnoći, dok eksperimentalna skupina sluša jednake
snimke, ali s naglim i neočekivanim promjenama u glasnoći (dakle istraživani podražaj su
nagle i neočekivane promjene u glasnoći). Važno je naglasiti da su prosječna glasnoća i
duljina snimke jednake i za kontrolnu i za eksperimentalnu skupinu.
Redoslijed preslušavanja snimki mora biti jednak za obje skupine.
Između svakog slušanja mora postojati vremenski razmak od minimalno sedam dana
kako bi se izbjegao zamor i iritacija slušatelja.

Kako bi rezultati bili statistički relevantni broj slušatelja uključenih u ispitivanje

mora iznositi minimalno sto ljudi, odnosno pedeset slušatelja unutar kontrolne skupine i
pedeset slušatelja u eksperimentalnoj skupini.
Nijedan slušatelj ne smije dobiti nikakve upute o hipotezi istraživanja, sadržaju

snimke, kao ni informaciju da postoje skupine.
Poželjno je da postoji vremenski razmak od minimalno sedam dana između

pojedinih testiranja kako bi se izbjegao zamor i iritacija slušatelja. Slušatelji moraju dobili
jasne upute, ali ne smiju bili upoznati s time što će slušati, u kojoj su skupinu raspoređeni,
niti koji su cilj i hipoteza istraživanja.

8. Zaključak
U ovoj skripti su dane teorijske osnove znanja iz područja akustike potrebne za

razumijevanje akustičkih predmeta Prijenos zvuka, Zvuk i okoliš i Elektroakustika. U
drugim izdanjima će se uvesti dodatni zadaci s primjerima proračuna ocjenske razine buke
ovisno o vrsti izvora buke i vrsti zvučnih događaja, zvučne izolacije različitih vrsta
pregrada i barijera te proračun zvučnog tlaka iz zvučne snage različitih izvora u otvorenom
i zatvorenom prostoru.

Osnove Akustike, Buka Okoliša I Zvučna Izolacija Te Mjere Za Zaštitu Od Buke U Otvorenom I Zatvorenom Prostoru

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Osnove Akustike, Buka Okoliša I Zvučna Izolacija Te Mjere Za Zaštitu Od Buke U Otvorenom I Zatvorenom Prostoru

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveučilište u Zagrebu

Fakultet elektrotehnike i računarstva

Materijali za predavanja za grupu akustičkih predmeta

Osnove akustike, buka okoliša i zvučna

Autori: Antonio Petošić

Zagreb, lipanj 2018.

Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 2

4.5. Specifična akustička impedancija....................................................................................70

Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 3

7.2.5 Parametar psihoakustičke iritacije.........................................................................145

Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 4

Akustika je interdisciplinarna znanost koja se bavi proučavanjem nastajanja i

Svaki neželjeni zvuk po definiciji zovemo bukom. Percepcija buke je subjektivna

Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 5

promatrana s određene udaljenosti, a tipičan primjer točkastog izvora je industrijsko

Slika 1.2. Usmjerna karakteristika točkastog izvora

Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 6

Slika 1.3. Usmjerna karakteristika točkastog izvora

Koncept zvučnih okolina uveden je kako bi se izmijenila i nadopunila procjena

Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 7

2. Osnovni parametri zvučnog polja

Osnovni parametri kojima se opisuje zvučno polje su dinamički tlak kao

£(t) = X ∙ sin(m ∙ t + ) (2.1)

u(t) = X ∙ m ∙ cos(m ∙ t + ) (2.2)

a(t) = −X ∙ m2 ∙ sin(m ∙ t + ) (2.3)

gdje je X amplituda pomaka, ω- kružna frekvencija i φ početni fazni pomak. Ukoliko je

Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 8

Akustički sustav se sastoji od izvora zvuka (otvor klimatizacijskog ili

Slika 2.1. Akustički sustav i veze između parametara akustičkog polja

Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 9

Broj titraja koje čestice materijala naprave u jednoj sekundi se naziva

Slika 2.2. a) Frekvencijsko područje emitiranja različitih izvora zvuka b) područje

Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 1

Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 1

Valna duljina je razmak između dvije susjedne točke u akustičkom polju s

Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 1

Zbog velikog omjera efektivnih vrijednosti maksimalnog i minimalnog zvučnog

L = 20 log ( p) e = 20 µPa (2.5)

Na slici 2.4. su prikazane efektivne vrijednosti zvučnih tlakova u Pa i dB

Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 1

Slika 2.4. Prikaz efektivnih vrijednosti zvučnog tlaka u Pa i odgovarajućih vrijednosti u

2.1. Vrste zvučnih događaja u vremenskoj domeni

S obzirom na karakteristike pojavljivanja zvučnih događaja u vremenu

Zvučni događaji u vremenskoj domeni su prikazani na slici 2.5.

Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 1

a) Signal dinamičkog tlaka u vremenskoj domeni

b) Razina zvučnog tlaka u dB - Sporo promjenjiva kontinuirana buka

c) Promjenjiva buka (veće promjene u razinama od 5 dB tijekom vremena)

Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 1

Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 1

2.2. Frekvencijska analiza zvuka

U osnovi zvukove s obzirom na valni oblik pobude možemo podijeliti na tri

Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 1

Slika 2.7. a) Čisti tonovi i složeni ton te njihov prikaz u vremenskoj i

Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 1

2.3. Osjet sluha

Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 1

Treba napomenuti da ljudsko uho nije jednako osjetljivo na frekvencije. Tako će za

2.4. Oktavni i tercni pojasi

Ljudsko uho čuje široki pojas frekvencija, pa se frekvencijsko područje od 20 Hz do

Centralna Centralna Donja Gornja

Izradili: prof.dr.sc. Antonio Petošić, dr.sc. Sanja Grubeša, dr.sc. Mia 2

31.5 31.5 31.5 28