i KT ey ao KI P rv eee AMEND PITANJE Hrvatska stranka prava i nacionaina iskljucivost Vet je dr. Zorica Stipetié ope- tovano Konstatirala kako se ljevica u Hrvatskoj vrio slabo ili_nikako nije snalazila sa hrvatskom povijeSCu, odnosno njenom potre- bom w politiékoj borbi. © hrvat- sko} povijesti pisalo se vrlo malo = socijalna demokracija do 1918. godine najvecim je dijelom prepisi- vala naprednjake, a izmedu dva rata mozemo zabiljeziti tek nek- oliko imena - Krlezine i Cesaréeve napise, Bogdanova, Keréovanijevu "Povijest Hrvata" i Durmanovu stu- diju 0 seljaékoj buni Matije Gupca. Desnica je po tom pitanju mnogo opseznija 1 uspleénija, dijelom so Je po viastito} prirodi optereéena historizmom, a dijelom so je imala na raspolaganju vise intelek- tualaca sposobnih da barataju tom ‘materijom, Naizgled Je tznimka za to me- duratni Komunisti¢ki pokret, ali tada su angaZirani_intelektualci vige vremena tro&ili_na_orijenti- ranje po novom yjetru to bi puhao iz Moskve, ili na "borbu za idejnu Gstoéu" (primjer "Knjizevnih svesk"), nego na bavijenje nacion- alnom povifeséu i pronalazenje u njoj argumenata za dnevnu politiéku borbu. Jedan od rijetkih pokuaja da se neka epizoda hrvatske povijesti Iinterpretira iz socijaldemokratske vigure napis je Jurja Demetroviéa "Pravaétvo i borba za slobodu’, tiskan prvom broju zagrebatkog “Vihora” u proljece 1914. godine. To Je zapravo autorov tekst nastao nna temelju predavanja sto ga je 1. veljaée 1914. godine odrza0 na sastanku zagrebatke politike or- Banizacije socijaldemokratske stranke. STARCEVIC ILI KVATERNIK Socijalna demokracija je u ono vrijeme bila Zestok politiéki protivnik prava’a. Demetrovié th stoga, po Klasitnom polemickom 8 naputku, optuzuje da - iznevjeravaju svoja temeljna nagela. Rade to prom redu slave¢t kao ‘svog “idejnog prvaka’ 1 "pravog osnivata” Antu Staréeviéa, dok je to po Demetroviéu bio - Eugen Kvaternik, Temelj stranci prava udaren je Kvaternikovim govorom u_hrvat- skom Saboru, 18, lipnja 1861 godine. Po struci je bio odyjetnik "kome viastodréci oduzeSe pravo ‘odvjetovanja zbog njegovog slobod- njaStva’, Zatvaran i prognan iz domovine, nastavija_ dalje | Demetrovi¢, Kvaternik je podriavao veze sa Rusijom i Francuskom, talijanskim i madarskim revolucionarima "nas- tojedi oko oslobodenja_naroda’. Godine 1871. pokreée bunu ganiéara u Lic, koja svréava neuspjehom i njegovom poghbijom. Nakon Sto ga je ovaku ukratko predstavio, Demetrovié podsjeéa na Kvarenikovu raspravu 0 histo- rijsko-diplomatskim odnosima Kraljevine Hrvatske prema Madar- skoj, gdje ovaj, prife nego so govori o historijsko) podloz! hrvat- skog dréavnog prava, kaze kako "nee gubiti ni cigle rijeti o onim pravima hrvaiskog naroda koja iz temeljnog naéela prirodnog prava Pripadaju 1 njemu, kao i svim drugim od postanka ravnopravnim narodima’. Kasnije, nakon &to Kvaternik ukazuje na neuspjeh Madara da odjarme Hrvate, prognozira kako ée to "unaprijeda, posto je samos- vijest_naiega naroda tako silno uzela mah, Jo3 nevjerojatnije postii, te ée kod daljnjih pokugaja sa svoje strane sve siavitl na Kocku. Da su Madari narod Hrva- tima dorasao, bili bi nas ako igda, ‘a ono u devetom vijeku podlodil, kako su uprav pokorili ostale narode Panonije i Dacije. Da su u tome uspjeli "bili bismo danas odredeni samo na vjeéna naravna prava éovjetanstva’ (potcrtao De- metrovié) Koja su “temeljita 1 nezastariva’ DRZAVNO PRAVO Na temelju ovog navoda De- metrovié zakljuéuje kako je Kvaternik "politi¢ar koji uzimlje za svoju ishodiénu to¢ku da fe nad narod ne samo od prirode slobo- dan, nego 1 da je vazda bio dréanopravno slobodan, pak da mu zato tim veéma pripada slo- boda’. Nakon Kvaternika, zak- Yuduje Demetrovié, argumenti 0 prirodnim ljudskim pravima stu- aju u pozadinuy, a "dréavno pravo postaje sve", dime se stranka prava razvila ne u demokratsku, veé u “tistu dravnopravnu stranku’, Demetrovié navodi i drugaéije Kvaternikovo misljenje 0 Srbima, za razliku od tada (a 1 sada) uvrije2enog pravaskog nazora. "Niti nama treba pri ovom naem pros- venom postu vrijedati nt bozje zapovijedi, a mi ludska prava, ni dirati_u posjed i u sveto pravo drugh naroda, ni otimati im njihov Jezik 1 njthova prosyjetna sredstva, ni narivati im zato nai, jer je hrvatski narod éist 1 nepomijesan, bez svake tude primjese, a nas pomaie u narodnom prosvjetnom postu zato Jo8 izdagno na srpski bratski narod. s kojim govorimo jedan te isti jezik, jedna nam je te ista knjiZevnost, jedna te ista zadata, jedna te ista buduénost!". Na Zalost, navodeéi ovaj Kvaternikov stav, Demetrovié ne kaze Je to dio nekog govora u Saboru, il pak regenica iz neke njegove brogure. U svakom sluéaju, nakon Sto Je naveo ovakvo vrednovanje Srba, trijumfalistiiéki zaklfuéuje kako je "pravastvo An- tuna Staréeviéa, kako Je poznato, stavilo se nasuprot na stanoviste negacije Srba’. ‘Treét detalj koji Demetrovié istive kod Kvaternika je njegovo oéeki- vanje i nastojanje da hrvatski Sabor doista preuzme odluénu uulogu u hrvatskom dréavnom i narodnom Zivotu - "éeka nas sada Jedan od najvaznijih Casova nakeg(ee narodnog Zivota: ¢as odluéan stoljeéa, koji ima donijet! u svojim posljedicama na nage potomstbo sreéu ili nesreéu, blagoslov ili prokletstvo, posljedice koje ima odrediti slobodna volja_naieg naroda’. Ta slobodna volja je “narod, zakonito sakupljen na svome saboru", Medutim, nastavija Demetrovié, narodu to nije bilo dano, veé je Rauch oktroirao novi izborni red 1 proveo nasilne izbore, Kojima je krivotvorio narodnu slo- bodnu volju. Opozicija fe zbog toga izabrana u Sabor u minimalnom broju, zbog oktroiranja proglasila ga je u ovakvom sastavu nezak- Onitim { izadla iz njega, ali to nije ‘smetalo viadinu veéinu da uzakoni hrvatsko-ugarsku nagodbu, &to je bio "potpuni bankrot svih Kvaternikovih ofekivanja 1 nada’. DEMOKRACIJA 1 REVOLUCIJA Nakon ovoga, dréi Demetrovié, bile su za pravaée otvorene samo dije ‘opeije = otvorena revolucija 1 de- mokratska ustavna politika. Keaternile Je posao prim putem (povukao je posljednje kon- zekvence svog pravaskog naz anja’, izrieito Kade Demetrovi) 4 organizirao pobunu graniéara. Krive procjene, u prom reda na vanjskopolti¢kom planu, stajale su Kvaternika glave, a pobuna je uuguéena u_krvi. Sve. do pada Austro-Ugarske nije njegov grob nigime bio obiljeden, sto De- metrovié napose zamjera_preo- stalim pravagima - ‘stranka, pale prava nije se nigda odvazila na to da poduzme korake za prijenos kostju, ill za podignuée kakvog spomentka svome ulemeliteja, 1 to zato Sto se éwala da se time ne kompromitira prema gore’ Sto pravaska stranka poduzima nnakon Kiaternikove pogibije = na- Jprirodnije bi bilo, drat De- metrovié, "da Je postala par exellence’ demokratska 1 antfeu- dana stranka’, veé zbog_njenog nepriznavanja “nagodbe, -priznate po Saboru Koji Je izabran po oktroiranom (namenutom) izbor- om redu. Demetrovicu je dalje samorazumijivo da je stranka tre- bala ponastojati "oko iavojétenja opteg prava glasa, kako bi dosla do zrazaja slobodna volja naroda, koja nije postojala godine 1868. ‘All pravasive nije udarilo tim puter!" Nakon Sto je pobrojao tri elementa koji Kvaternikoy nauk razlikuje od kkasnijeg Staréevicevog 1 ostalth pravaga- inzistiranje na prirod- nom, a ne dréavnom pravu, neisk- Wutiv odnos prema Srbima i nnjegovu demokratsku orijentaciju, Demetrovié sasvim u duhu ovog polemickog napisa konstatira kako Je Kvaternikova era u pravastva "istovjetan pojam s naéim nacijon- alizmom’, odnosno s_unitarnom nacionalnom koncepeijom hrvatske socijalne demokracije u ono vri- jJeme, a da je "Kvaternikov pokusa} bio pokugaj nage nacijonalne revolucie, Kod koje su ga medutim ostavill svi gavnt ludi_stranke prava na éclu sa Staréeviéem - na edit’, DRZAVNOPRAVNO FRAZIRANJE Sto Demetrowié zamjera pravastva akon Kvaternika? Demokratska politika zamijenjena je "pukim drZavnopravnim fraziranjem’, koje naglaéava potrebu sporazuma izmedu hrvatskog kralja 1 naroda, dok zaboravija "da krune i kraljevi nijesu jo8 nigdje bili element oslobodenja, nego Je to bio vazda { svuda narod sam!". Pravastvo nije krenulo u polititku borbu protiv feudalizma, veé samo Zall So i hrvatski narod nema svoju narodnu. aristokraciju. Prava8tvo nakon Kvaternika ‘suzilo je na’u nacijonalnu ideju negacijom Srba" (Demetroviéu su Hrvatl 1 Srbi dijelovi istog - jubnoslavenskog - naroda), a ‘wrhunac_falsificiranja nate nacijonalne ideje postiglo je Staréeviéevo pravastvo svojim Klerikalizmom, koji je svuda narodni tamnigar, a ne oslo- boditelj". Osim toga, socijalna baza pra- vasiva u vrijeme kada Demetrovié ‘ovo pise je ‘sitno gradansivo, koje Je i ekonomskih razloga sve eakcionarnije’. Srednje seljastvo 1 maloobriniel propadaju. pod pri- tiskom kapitalistitkog na¢ina proizvodnje, pa se zbog toga "sit- nogradanska klasa osje¢a sve veéma ugrozenom u svojo) eksis- tenci’. Kako jenjen polozaj oéajan, nastavlja dalje Demetrovié, ona postaje sve reakcionarnija, "te se objerutke predaje svako), pa i najbesavjesnijoj Spekulacifi, pa odatle | uspijevanje pravasko-klert- kkalnoga falsifikata nacionalizma’. Demetrovié se na kraju obara tna Starveviéevo videnje_tzv. "istofnog pitanja’, optuzuyjuél "oca danasnjeg pravaitva" da je "s nerazumijevan- Jem rjeSavao nacionalni_ problem nageg naroda na Balkanu’. Danainja historijska znanost_ne daje Demetroviéu za pravo. Pravail pofinju politiku u interesu. Beéa, a ne hrvatskog naroda, voditl tek ‘ada je na kormilo stranke do8ao Josip Frank, a ostarjeli Ante Startevié tzgublo svaku utjeca) na vodenje pravaske politike, a niti ‘onda nisu svi pravasi podrZavall 1 provodili takvt politika. Osim ove {ek nabagene interpretacije Eugena Kvaternika kao liberalnog i demok- ratskog politiéara, postojt na dru- gj strani 1 ona Kerubina Segyiéa, gdje ga se progasava religijskim zanesenjakom (Jako ovo dvoje u navelu nije nespojive). Cesarec ga u svojo} drami "Sin domovine” feuzetno visoko vrednuje, all 1 Nehajey koji je bio na bitno drugaéijim politiékim pozicijama nego Cesarec. Za objektivau znan- stvenu. valorizaciju_ Kvaterntkovog djela dobro bi doslo Konaéno tiskanje njegovih integralnih dnevnika, koje Je Segé tzmedu dva rata objavio tek u dijelovima i bez keriti¢kog aparata. Neovisna 4 suverena Hrvatska mogla bi se bar na taj naéin oduéiti jednom od svojih najveéih heroja. Ima, ipak, jedan detalj koji pos- wjedoguje “da Kvaternik nije bio “srbodder" - kada je dizao 1871 ustanak u Rakovici, primio je Dlagoslov upravo upravoslavnoj cerkvt iz ruku pravoslavnog popa Popoviéa, a u proglasu sto ga Je tom prigodom objavio (historiéar Ferdo Sisié naziva taj proglas Jednim od —_najodliénijih dokumenata éitave hrvatske pov Jesti) posljednja, osma toca glasi: "Sveéeniel obijuveroispovijedanja imaju narod pouditi u krséanskoj ubavt. Enis Zebié 9