NANA HAJRA

U sarajevskom sokaku nalazila se ispod strehe stara porodična kuća. Ispod otvorenog 
hodnika kojeg je krasila svježina i bjelina zidova  nalazila se velika trpezarija kao
najveća odaja kuće. Svijetlost u trpezariju je jedva prodirala kroz jedan mali  od bukve
sačinjen prozor u sredini zida okrenutog prema voćnjaku u kojem je nana Hajra za
vrijeme proljeća i ljeta provodila veliki dio vremena brinući se o svojim sadnicama.
Trpezariju je krasio stari trepezarijski sto, koji je pradjed napravio u njegovom vijeku 
mladosti,okružen  sa dviju peći, ispod kojih su najukusnija jela pravljena kao i u
bakrenom kotlu koji je imao svoje mjesto u kući pored stare krušne peći. Kroz prozor
dva štednjaka vidjelo se sražnje dvorište i voćnjak kojega  je krasila stara kruška koja
je savijajala  svoje granje od plodova. Sasvim u dnu dvorišta vidjela se stara lipa čiju
su krošnju vidjeli svi prolaznici sokaka, od koje su svi stanovnici pravili čajeve. Soba
sa pogledom na ulicu  kako to i bijaše svijetla, bijela, čista i mirisna a koju je krasio
stari tkan za tkanje i šivaća mašina. Stara sećija pružala se duž sobe na kojoj se moglo i
spavati i sjediti i sa svojim najmilijima nana Hajra je provodila puno vremena za
sinijom koja se nalazila u središnjem dijelu prostorije. Na zidu do prozora sa malim
zidićem obojanim sa bijelim krečom sa kojega su se vidjela sva dešavanja na
sokacima, krasile su stare porodične fotografije. Sa lijeve strane nalazio se stan za
tkanje i dimije  kao glavni ukrasi ove odaje. Odaja pored bivala  polumračna služila je 
kao ostava i gostionska soba samo za bitnije goste,u nju se ulazilo rijetko jer su se 
nalazili nanini ćilimi i najdragocjenije stvari koje je nana posjedivala ,kroz prozor
"gostionska sobe" vidjela se stara bijela kuća sa velikim dvorištem koje su ispunjavali
glasovi dijece te porodice, a iza nje se širila bašta sa cvijećem, koja je ličila na pravu
idilu. A u potkrovlju nalazio se stari kovčeg u kojrm je nana čuvala sve dedine stvari
koje je imao među kojima je bio i smeđi kaput sa bijelim dugmićima dugačak do tala,
uvijek je nana pominjala taj kaput jer je rekla "vaš dedo Ahmed voljeo je smeđu boju a
posebno taj kaput jer mu ga je kupio otac, i to mu je kako kaže  jedina uspomena od
njega. Među tim stvarima nalazili su se i dokumenti i računi  na koje je pitanje uvijek
bilo" jesu li plaćeni" da... računi od struje i televizije. Dedo je bio Titin vojnik i imao
je svoju uniformu koja se krasila sa medaljama za hrabrost i odvažnost svoje zemlje
Jugoslavije. I kada bi bili na izlasku kuće uvijek bi vas  ispraćali pozdravi porodice sa
najljepšim željama za vaše gostovanje ponovno,i ako bi znali dobar dio vremena ostati
na pragu kuće ispraćivajući goste.

AMILA ŠENDRO 11.3.2022