Polimerni materijali

Polimerni materijali obuhvaćaju različite materijale kao što su plastika,

1
gume i ljepila, imaju srodnu građu i spadaju u najvažnije tehničke
materijale.

Naziv polimer složenica je grčkih riječi poly (mnogo) i meros (dio), što bi
značilo "mnogo dijelova".

Polimeri su velike molekule (makromolekule) sastavljene od dijelova

koji se ponavljaju (monomera) povezanih u dugačke lance.
Iako se pojam polimer često koristi kao sinonim za plastiku, u polimere
se u kemiji ubraja veliki broj prirodnih i umjetnih materijala s različitim
svojstvima i namjenama.

U stanovitom stadiju proizvodnje ili prerade polimeri su plastični,

odnosno mogu se plastično oblikovati, a u svome konačnom stadiju su
kruti.
 Polimerni materijali
2 Polimeri su materijali najvećim dijelom građeni
od ugljika, vodika, kisika a ponekad sadrže i klor, fluor, dušik...

Do njih se dolazi preradom prirodnih sirovina (celuloze) ili se dobivaju

kemijskom sintezom iz pojedinih frakcija nafte.
U stanovitom stadiju proizvodnje ili prerade polimeri su plastični,
odnosno mogu se plastično oblikovati, a u svome konačnom stadiju su
kruti.

Polimeri se upotrebljavaju za izradu konstrukcijskih i dekorativnih

dijelova, boja, ljepila, automobilskih guma, spužvi, materijala za
pakiranje i igračaka te u kompozitnim materijalima kao što su vlakna,
čestice i matrični materijali.
 Polimerni materijali
Plastične mase imaju brojne prednosti ispred
3 prirodnih materijala:
• dobri su toplinski i električni izolatori,
• otporni su prema vodi,
• mnoge su otporne
prema kiselinama i lužinama,
• nisu izložene koroziji,
• lako se oblikuju
• dobro upijaju vibracije
• imaju niski faktor trenja, stoga su otporni na
trošenje

Vrlo loše svojstvo plastičnih masa, koje je uzrok velikih

svjetskih ekoloških problema, je njihova biološka nerazgradivost.
 H

Van der
Cl Waalsove

IONSKA VEZA veze

a)

SILA
H

Van der Waalsove

veze lome se
Cl lako

b) SILA

a) U polivinilkloridu (PVC), klorovi atomi imaju negativan naboj, a vodikovi atomi imaju pozitivan naboj.
Lanci su vezani slabim Van der Waalsovim silama.
b) Kad na polimer utječe sila, Van der Waalsove veze se slome i lanci klize jedan pored drugoga.
 PODJELA POLIMERA
Prema mehaničkim i toplinskim svojstvima, polimeri se dijele na:
5

Plastikom se nazivaju sintetski polimerni materijali, ali ne i elastomeri.

Godišnja potrošnja plastike u svijetu:

• danas: oko 200 mil. tona
(oko 30 kg/stanovniku), u Europi oko 100 kg/st.
• prije 50 godina: oko 5 mil. tona
(oko 1,6 kg/stanovniku)
 PODJELA POLIMERA
Prema mehaničkim i toplinskim svojstvima, polimeri se dijele na:
6

Nema jasne granice između ove tri kategorije polimera.

 Polimerni materijali - Osnovni pojmovi
• POLIMER - riječ grčkog podrijetla nastala od riječi poli (mnogo) i meros
7
(dio) (J.J. Berzelius, švedski kemičar, 1827.)
• Pod pojmom POLIMERI danas se podrazumijevaju sve sintetski
priređene i modificirane prirodne makromolekule.
• POLIMER – tvar sastavljena od vrlo velikih molekula (makromolekula)
čija molekulna masa može biti od nekoliko tisuća do nekoliko milijuna,
pa su i njihove dimenzije vrlo velike, promjera 10….1000 nm.
• MONOMER – mala molekula koja procesom sinteze daje polimer
• MER - ponavljajuća jedinica u makromolekuli (eng. Constitutional
repeating unit; CRU)
• STUPANJ POLIMERIZACIJE (n, x) – broj ponavljajućih jedinica u
nekoj polimernoj molekuli (eng. degree of polymerization: DP)
• OLIGOMER – za razliku polimera, sastavljen od kraćih lanaca, 2-50
ponavljanih jedinica
 Plastomeri
8

Plastomeri (termoplasti) građeni su od dugačkih lanaca proizvedenih

vezivanjem malih molekula ili monomera.
Plastomeri su sintetički polimeri čije su molekule dugi, linearni ili razgranati
lanci. Osnovno svojstvo plastomera je da zagrijavanjem omekšaju ili se rastale
a hlađenjem očvrsnu ne promijenivši svojstva.
Grijanjem omekšaju i postaju plastični te se u tom stanju lako prerađuju.
Na povišenim temperaturama prelaze u tekućinu visokog viskoziteta.
Termoplasti se, dakle, tale, ali zbog amorfne strukture nemaju određenu
temperaturu taljenja.
Hlađenjem otvrdnu i zadrže dobiveni oblik.
Lako se recikliraju.
 Polietilen – PE
9

n C2H4 → (C2H4)n H2C=CH2 → (-H2C - CH2n-)

Polietilen koji se dobiva polimerizacijom etena pri određenim uvjetima

uz katalizator .

PE-LD se koristi za izradu cijevi, boca, igračaka, spremnika, kugli, brtva,

izolatora vodiča, kemijski otporne ispune.
PE-HD primjenjuje se za izradu cijevi, folija, vrećica, igračaka, posuda, boca,
cisterni, spremnika.
PE-UHMW se koristi za izradu ploča za potrebe kemijske industrije i industrije
papira, dijelova za potrebe prehrambene industrije (dijelovi pumpi, dijelovi
filtara, zupčanici), dijelova vozila i poljoprivrednih strojeva.
 Polivinilklorid – PVC
10

Polivinilklorid – PVC koji se proizvodi iz vinil-klorida, a iz njega se

proizvode folije, izolacije ele. vodova, igračke, umjetna vlakna...

PVC je najsvestraniji i volumno najviše korišteni plastični materijal.

Vinilklorid je plin koji pri 8 ºC prelazi u tekućinu.
Tvrdi PVC koristi za izradu vodenih i odvodnih cijevi, elekroizolacijskih
materijala, folija, boca, ambalaže u prehrambenoj industriji i dr.
Meki PVC koristi se za izradu folija od skaja, filmskim folija, podnih
podloga, vrtnih cijevi, izolacija kabela, igračaka, profila i dr.
Poliamid – PA
11

Obično se PA naziva najlon.

Poliamid je poznat po velikoj žilavosti i izdržljivosti na trošenje, ali malo
apsorbira vlagu i ne upotrebljava se kao izolacijski elektromaterijal.
Čvrstoća mu se znatno pojačava dodavanjem kratkih staklenih vlakana.
Vlačna čvrstoća može mu se povećati i izvlačenjem, odnosno
orijentiranjem PA vlakana.
Poliamid se koristi za izradu strojnih dijelova s izvrsnim kliznim
svojstvima, na primjer, zupčanika, ležajeva, opreme za domaćinstvo,
četaka i sl.
Teflon
12

Teflon je materijal s izvanrednim svojstvima.

Jedan od najkorisnijih materijala koje čovjek poznaje jer posjeduje
kombinaciju svojstava koje je teško naći zajedno:
vrlo mali koeficijent trenja, vrlo inertan, visoka temperatura taljenja,
izvrsna električna svojstva.
Teflon se koristi za izradu brtvila, klipnih prstenova, neprianjajuće podloge
za metale i drugu plastiku, slojeva otpornih na adheziju, spremnika za
opasne kemikalije, dijelova ljudskih organa, srčanih ventila, kontrolnih
kablova u elektronici, optičkih leća, filmova i žica koje su vrlo otporne na
visoku temperaturu i dr.
 Duroplasti
13

Duromeri (duroplasti) su građeni od gusto umreženih polimerskih molekula.

To su tvrdi materijali koji se ne mogu preoblikovati zagrijavanjem i lako se lome.

Duroplasti su građeni od dugačkih lanaca molekula koje su snažno poprečno

vezane jedna uz drugu da bi se stvorila trodimenzionalna mrežna struktura.
Ovi su polimeri snažniji, ali krtiji nego termoplasti. Ne omekšavaju na povišenim
temperaturama.
Nakon otvrdnjavanja, tvrda plastika može se ili rastaviti ili rastaliti, ali se može i
otopiti na povišenim temperaturama pomoću određenih kemikalija.
Tvrda plastika ne može se lako reciklirati.
Duroplasti se pri naprezanju ponašaju kao metali. Neki duroplasti imaju
čvrstoću 200 N/mm2 ili više.
E-modul ovisi o naprezanju, vremenu i temperaturi (varira od 3.500 do 25.000
N/mm2).
 Bakelit
14

Bakelit je jedan od najstarijih duroplasta, a od njega se izrađuje alat, telefoni,

utičnice, plastične ploče...
Otkrio ga je u New Yorku 1907. belgijanac Leo Baekeland.
Jedna od prvih plastika izrađena od sintetičkih sastojaka.
Bakelit se koristi za izradu električnih izolatora, otporan je na toplinu koristi se
za izradu kučišta radia i telefona, te za izradu različitih proizvoda kao što su
posuđe, nakit, cijevi, vatreno oružje i dječjih igračaka.
 Nezasićeni poliester – UP
15

Nezasićen poliester proizvodi se od nezasićenih alkohola, organskih

kiselina i polimerske baze hidro-ugljika; uobičajena je vrsta nezasićenog
poliestera siren.
Prvi UP razvijen je u SAD-u prije Drugoga svjetskog rata i najviše se
upotrebljavao u vojnoj industriji.
Armirani nezasićeni pliester koristi se za izradu ravnih ploča, oplatu
brodova, karoserija automobila i kamp-kućica, i dr.
Mase za lijevanje koriste se za dijelove električne i kućanske opreme,
uredske strojeve, izolacijski materijal i dr.
 Epoksil (epoksidne smole)
16

Epoksil (epoksidne smole) su duromeri koji sadrže epoksidne grupe.

Epoksil se koristi kao
• ljepilo,
• lak,
• topljeni materijal (kojim oblažemo materijale za elektrotehniku),
• plastični beton,
• laminat sa staklenim vlaknima za ljevačke i konstrukcijske modele,
elementi zrakoplova i svemirskih raketa s velikom otpornošću na
koroziju i dr.
 Elastomeri (gume)
17

Elastomeri (uključujući gume) imaju strukturu (između dviju prije

navedenih grupa) u kojoj se mogu pojavljivati neke poprečne veze
lanaca.
Elastomeri imaju mogućnost goleme elastične deformacije bez
permanentnog mijenjanja oblika.

Količina i čvrstoća poprečnog vezivanja daje svakoj vrsti specijalna

svojstva.
 DOBIVANJE POLIMERNIH MATERIJALA
Dobivanje polimernih materijala zasniva se na sintezi makromolekula,
18 koja se provodi postupcima:
Polimerizacija
Polimerizacija je kemijski proces pri kojem se, uz djelovanje topline,
pritiska i nekih katalizatora, velik broj malih nezasićenih molekula
(monomera) spaja u velike makoromolekule.
nA → A – A – A – A – …– A – A Primjer: Polietilen
Polikondenzacija
Polikondenzacija je u pravilu postupak spajanja najmanje dviju različitih
molekula u polimerni lanac, uz dodatno stvaranje nekih jednostavnih
spojeva (voda, alkohol i sl.).
nA + nB → A – B – A – B – A…– B + H2O Primjer: Fenolplast

Poliadicija
Poliadicija je kemijska reakcija koja sjedinjuje velik broj molekula
(monomera) u polimer, ne stvarajući nove materijale
nA + nB → A – B – A – B – A…– B Primjer: Poliuretan
 GRAĐA POLIMERA
Sintetičke makromolekule ili polimeri proizvode se tako da molekule,
monomeri, reagiraju jedna s drugom i stvaraju dugačke lance.
19 Ako su svi monomeri iste vrste, dobiju se homoplimeri.
Upotrebljavaju li se dvije ili više vrsta monomera u mješavini, dobiju se
kopolimeri.
U makromolekulama meri su povezani kovalentnom vezom i tvore
temeljni lanac (eng. backbone).

Van der
Cl Waalsove
veze

a)

SILA (a) U polivinilkloridu (PVC) klorovi atomi imaju

H

C
negativan, a vodikovi atomi pozitivan naboj.
Van der Waalsove
Lanci su vezani slabim Van der Waalsovim
veze lome se
Cl lako silama.
(b) Kada na polimer utječe sila, Van der
Waalsove veze se slome i lanci klize jedan
b) SILA pored drugoga
 DODATNI MATERIJALI
Polimerni materijali rijetko se koriste bez dodataka koji poboljšavaju
njihova svojstva. Najčešći dodaci su:
20
Omekšivači - materijali koji modificiraju svojstva polimera tako da im
smanjuju tvrdoću, a povećavaju plastičnost.
Materijali za armiranje i punjenje dodaju se da bi se poboljšala
mehanička svojstva plastičnih materijala. Uobičajeni materijali za
armiranje su staklena i sintetička vlakna. Uobičajeni materijali za
punjenje su čađa, kaolin, kreda, silicijev dioksid, piljevina, azbestna
prašina, cinkov oksid i kalcijev silikat.
Stabilizatori Dodaju se nestabilnim polimernim materijalima radi
stabilizacije. Najpoznatiji je takav stabilizator čađa.
Akcelatori (ubrzivači) dodaju se polimernim materijalima da bi se
ubrzalo njihovo otvrdnjavanje za vrijeme prerade.
Boje i pigmenti Dodaju se radi ljepšeg izgleda, unose se u smjesu, ali
je moguće i površinsko bojenje.
Sredstva za podmazivanje važna su za preradu, dodaju se polimernim
materijalima radi lakšeg tečenja i sprečavanja lijepljenja i prianjanja za
stijenke alata.
 Najčešće postupci prerade polimernih
materijala
21

gornji
dio TLAK kalup granulat polimera
kalupa

granulat cilindar
polimera

donji
dio
pužnica
kalupa grijač
istiskivač
sapnica

Postupak prešanja Injekcijsko prešanje

 SVOJSTVA POLIMERA
22