OSNOVNI POJMOVI O PETROGRAFIJI

 sve stijene litosfere, ovisno o načinu postanka, razvrstavaju se u

tri glavne skupine:

1. magmatske (eruptivne) - nastale kristalizacijom magme ili

očvršćivanjem lave

2. sedimentne - nastale u vodi ili na kopnu kao rezultat taloženja

materijala koji potječe od razaranja površinskih dijelova
litosfere, mehaničkom ili kemijskom aktivnošću egzodinamskih
faktora i organogeno

3. metamorfne - nastale metamorfozom magmatskih,

sedimentnih i već postojećih metamorfnih stijena

 posebna skupina - piroklastične stijene

 međusobna povezanost tih triju skupina s odgovarajućim
načinom postanka i procesima
 prema američkim geokemičarima Clarck-u i Washington-u -
litosfera do 16 km dubine izgrađena od 95% eruptivnih stijena i 5%
sedimentnih stijena - na površini obrnut odnos

 stijene - monomineralne ili polimineralne

 ovisno o količinskom udjelu i važnosti minerala koji izgrađuju

stijene, minerali - bitni, sporedni i akcesorni

 struktura stijene - definirana je stupnjem kristaliniteta te

veličinom, oblikom i međusobnim odnosom minerala, a ovisi o
načinu postanaka stijene

 tekstura stijene - označava način na koji su minerali zauzeli

prostor u stijeni, a ovisno o utjecaju vanjskih faktora, bilo prilikom
nastanka stijene ili nakon toga.
Ovisno o krupnoći minerala koji ih izgrađuju, stijene se mogu
podijeliti na:

1. fenokristalne - ako se minerali mogu razlikovati okom ili

povećanjem do 10 puta

2. mikrokristalne - ako se minerali mogu razlikovati samo

petrografskim mikroskopom, u specijalno pripremljenim
izbruscima

3. kriptokristalne - ako se minerali ne mogu (ili mogu teško)

razlikovati ni mikroskopom povećanja do 1000 puta
 MAGMATSKE (ERUPTIVNE) STIJENE

Ovisno o mjestu njihova postanka, možemo ih podijeliti na:

1. dubinske, intruzivne ili plutonske, nastale postupnom

kristalizacijom magme u dubljim dijelovima litosfere

2. površinske, izljevne ili efuzivne, nastale brzom

kristalizacijom i očvršćivanjem lave na površini ili pri
površinskim dijelovima litosfere.

3. žične ili hipabisalne stijene - spona između ovih dviju

glavnih skupina eruptivnih stijena čine
 podjela minerala s obzirom na način postanka:

1. primarni - nastali kristalizacijom iz magme

2. sekundarni - nastali alteracijom primarnih pod djelovanjem

endogenih i/ili egzogenih procesa

 podjela minerala ovisno o boji:

1. salski ili bezbojni - s većim udjelom silicija i aluminija

2. femski ili obojeni - s većim udjelom željeza i magnezija

 oblici pojavljivanja eruptivnih stijena s obzirom na mjesto nastanka:

1. dubinski

2. žični

3. površinski
POJAVLJIVANJE MAGMATSKIH STIJENA

1-vulkan
2-ploča
3-krater
4-žila
5-izmjena
piroklastičnog
materijala i lave
6-vulkanska igla
7-tokovi lave
8-sklad (sil)
9-lakolit
10-dimnjak
11-batolit
12- štok (greda)
 intruzivne (dubinske ili plutonske) stijene :

1. batolit - veliko tijelo nepravilnog oblika koje vidljivim dijelom zauzima

površinu veću od 100 km2, dopire u veliku dubinu
2. greda - tijelo slično batolitu, ali površine manje od 100 km2
3. lakolit - gljivasta ili zvonolika forma intruziva - nastala prodorom
magme u slojevite stijene, pri čemu izdiže krovinski dio
4. masiv - izbočena okruglasta, eliptična ili nepravilna forma
5. fakolit - lećasta forma intrudirana u tjemenu antiklinale ili dnu
sinklinale
.
  žične (hipabisalne) stijene:

1. žila - tanak pločasti oblik pretežito uspravnog položaja, nastao

utiskivanjem magme u pukotine
2. sklad - pretežito pločast oblik sukladan slojevima, debljine od
nekoliko cm do više stotina m
3. dimnjak - cjevasto tijelo, većinom ostatak vulkanskog kanala
.

.
 efuzivne (površinske) stijene:

1. ploča - nastala relativno mirnim izljevom lave kroz veće pukotine ili
kroz krater -ako se to odvijalo u velikim količinama i povremeno,
tada su mogli nastati sustavi ploča velike debljine
2. vulkanski stošci - stožaste izbočine u litosferi različite veličine, a
pretežito su izgrađene od slojeva lave i piroklastičnog materijala
STRUKTURE MAGMATSKIH STIJENA:

1. zrnasta (granitna) struktura – minerali se nalaze u formi zrna

nepravilnog oblika koja se dodiruju, a približno su jednake veličine -
značajka svih intruzivnih stijena

2. porfirska struktura – relativno krupni i pravilno kristalizirani minerali su

nepravilno rasuti u staklastoj ili sitnokristalastoj osnovi - karakteristična
svim efuzivnim stijenama
STRUKTURE MAGMATSKIH STIJENA:

3. ofitska (dijabazna) struktura – čini prijelaz između zrnaste i porfirske,

karakterizira se neorijentiranim štapićastim plagioklasima, a u
međuprostoru se nalazi piroksen augit

4. hijalinska (staklasta) struktura – nastaje pri naglom očvšćivanju

lave, a karakteriziraju je štapičasti minerali u staklastoj osnovi
 TEKSTURE MAGMATSKIH STIJENA

1. homogena tekstura – mineralna zrna su u stijeni ravnomjerno

raspoređena, bez vidljive orijentacije - značajka intrizivnih stijena

2. fluidalna tekstura – mineralna zrna su zadržala smjer toka lave

TEKSTURE MAGMATSKIH STIJENA

3. vezikularna tekstura – karakterizirana je šupljinama nastalih

oslobađanjem plinova i para za vrijeme kristalizacije - posljedica
naglog hlađenja lave
 ako se šupljine naknadno ispune sekundarnim mineralima, onda se
takva tekstura naziva mandulastom ili amigdaloidnom.
KLASIFIKACIJA MAGMATSKIH STIJENA

Tri kriterija:

1. mjesto postanka – razina kristalizacije

2. kiselost (sadržaj SiO2 komponente)

3. mineralni i kemijski sastav

 prema mjestu postanka:

1. dubinske, intruzivne ili plutonske

2. žične ili hipabisalne
3. površinske, efuzivne ili izljevne

 prema količini SiO2 komponente:

1. kisele - više od 65 % SiO2 - rezultat veće količine kvarca i minerala

s većim sadržajem Si u njima
2. neutralne - od 55% do 65 % SiO2 - pretežito rezultat veće količine
SiO2 u feldspatima i mjestimične pojave kvarca
3. bazične - od 45% do 55 % SiO2 - rezultat sadržaja SiO2 u
plagioklasima i drugim silikatnim mineralima
4. ultrabazične - manje od 45 % SiO2 - od olivina i drugih silikatnih
minerala s manjim sadržajem SiO2
 KRITERIJI KLASIFIKACIJE
Sadržaj SiO2 Mjesto postanka Mineralni sastav
intruzivna efuzivna žična
ultrabazične PERIDOTIT olivin, piroksen
GABRO BAZALT plagioklas,
bazične piroksen±olivin
DIJABAZ plagioklas, augit
SIJENIT TRAHIT alkalijski feldspat, tinjac
DIORIT ANDEZIT plagioklas,
Magmatske
neutralne hornblenda±biotit
stijene LAMPROFIR piroksen, biotit,
feldspati
GRANIT RIOLIT kvarc, tinjci, alkalijski
feldspat
kisele GRANODIORIT DACIT kvarc, tinjac,
plagioklas±hornblenda
PEGMATIT, kvarc, feldspati, tinjac
APLIT
 PRIMJENA KAMENA MAGMATSKOG
PODRIJETLA

1. Svježe magmatske stijene su izvrsna podloga za temeljenje objekata.

2. Svježe intruzivne (dubinske) i žične magmatske stijene daju odličan

arhitektonsko – građevni kamen i tehnički kamen.

3. Svježe efuzivne (površinske) magmatske stijene su kvalitetan prirodni

građevinski materijal koji se pretežito koristi kao tehnički kamen.

4. U hidrogeološkom smislu, magmatske stijene su vodonepropusne.

Voda se zadržava samo u zoni raspadanja i u pukotinama.
 SEDIMENTNE STIJENE

 postanak sedimentnih stijena - rezultat složenog i dugotrajnog

procesa koji sadrži:

1. mehaničko i/ili kemijsko trošenje postojećih eruptivnih,

sedimentnih i metamorfnih stijena

2. transport mehanički usitnjenih fragmenata i otopljenih tvari

3. taloženje rastrošenog materijala

 nakon taloženja, uz određene fizičko-kemijske procese, može doći

do litifikacije sedimenta
Mehaničko trošenje stijena

 uzrokovano silama koje djeluju iz atmosfere, hidrosfere i biosfere

 ne dolazi do promjene kemijskog sastava stijene, već samo do
komadanja i usitnjavanja
 olakšano je sustavima pukotina i prslina.

Kemijsko trošenje stijena

 svodi se na otapanje komponenata topivih u vodi

 moć otapanja vode ovisi o njezinom pH faktoru, količini otopljenog
CO2, anorganskim, organskim i humusnim kiselinama te količini kisika,
klorida i nekih drugih soli
 kompaktna i glatka stijenska masa lakše odolijeva kemijskom
trošenju nego ona s puno pukotina, prslina i šupljina, koja je uz to i
hrapava
  fragmente stijena pokreće i transportira kinetička energija vode,
vjetra i ledenjaka

 niz padine materijal se pokreće i djelovanjem gravitacije

 najznačajniji faktor transporta - voda - prenosi velike količine

materijala u obliku vučenog i suspendiranog nanosa ili u obliku
otopljenih tvari

 Transport čestica vjetrom

- ovisi o brzini vjetra i o masi čestice
- teže čestice vjetar kotrlja, a lakše nosi
- u pustinjama mehanički rastrošeni materijal uglavnom transportira
vjetar
- sedimenti transportirani vjetrom - eolski sedimenti
 Transport ledenjacima
- odvija se u glacijalnim područjima veoma malom brzinom
- npr. ledenjaci Himalaja - oko 1300 m/god, a na Alpama oko 150
m/god
- ledenjaci mehanički razaraju stijene i prenose materijal dimenzija od
milimetra do blokova

- litifikacija - proses stvrdnjavanja sedimenta, a posljedica je zbijanja,

cementacije, otapanja, prekristalizacije…

- dijageneza - skupni naziv za sve kemijske i mineralne promjene do

kojih dolazi tijekom litifikacije
 alotigeni i autigeni sastojci sedimentnih stijena

- alotigeni sastojci – potječu od mehaničkog razaranja stijene,

transportirani su i taloženi dalje od matične stijene (kvarc, tinjci, kalcit,
dolomit, minerali glina...)

- autigeni sastojci – nastali su na mjestu taloženja kristalizacijom iz

vodenih otopina (kvarc, kalcit, dolomit...)

 mineralni sastav sedimentnih stijena

- ovisi o sastavu stijena čijim trošenjem su one nastale

- najčešće se nalaze kvarc, feldspati, tinjci, kalcit, dolomit i minerali
glina
 STRUKTURA SEDIMENTNIH STIJENA

- definirana je veličinom i oblikom čestica i/ili minerala koji sudjeluju u

njezinoj građi

1. klastična struktura

2. kristalasta struktura
 klastična struktura

- sedimentne stijene izgrađene od fragmenata stijena i minerala, različitih po

veličini i obliku

- prema veličini zrna klastične se strukture dijele na:

1. psefitske (krupnozrnate)
– veličine zrna su iznad 2 mm

2. psamitske (srednjezrnate) – veličine zrna su od 2 mm do 0,06 mm



siltitske (sitnozrnate) – veličine zrna su od 0,06 mm do 0,002

mm

pelitske (finozrnate) – veličine zrna su manje od 0,002 mm

 detritična struktura

- karakteristična za mehanički nastale karbonatne stijene

- ovisno o veličini zrna razlikuju se:
1. kalkruditi – zrna veća od 2 mm
2. kalkareniti – zrna između 2 mm i 0,06 mm
3. kalklutiti - zrna manja od 0,06 mm

 organodetritična struktura
- ako u strukturi karbonatnih stijena, nastalih mehanički, sudjeluju i ostaci
organizama
  prema obliku zrna u klastičnoj strukturi sedimentnih stijena mogu biti:
uglasta, poluuglasta, poluzaobljena, zaobljena i dobro zaobljena

Oblik zrna u klastičnoj strukturi: A-uglast, B-poluuglast, C-poluzaobljen, D-zaobljen, E-dobrozaobljen

 kristalasta struktura
- karakteristična za kemijske sedimentne stijene

- ovisno o veličini minerala koji stijenu izgrađuju, može biti:

1. makrokristalasta - mineralna zrna veća od 0,1 mm

2. mikrokristalasta - mineralna zrna dimenzija od 0,1 do 0,01 mm

3. kriptokristalasta - mineralna zrna dimenzija manjih od 0,01 mm

- oolitska i sferolitska struktura
- značajka kemijskih sedimentnih stijena
- karakteristične koncentrične nakupine
oko centra kristalizacije - zrno pijeska
ili fosilni ostatak

- organogena struktura
- karakteristična za stijene izgrađene od
netransportiranih ostataka biljaka i
životinja - organogene sedimentne stijene
 TEKSTURA SEDIMENTNIH STIJENA

- definira značajke unutarnje građe stijene u svezi sa rasporedom čestica

i njihovim odnosom, a može biti:

1. homogena – minerali jednoliko zauzeli prostor u stjenskoj masi

2. slojevita – karakteristična za slojevite sedimentne stijene kod kojih

se u stijenskoj masi izmjenjuju slojevi različitih značajki

3. brečasta – stijenska masa sastavljena od vezanih većih i manjih

čestica
 KLASIFIKACIJA SEDIMENTNIH STIJENA

 klasifikacija temeljena na genezi ili postanku sedimentnih stijena

 PRIMJENA KAMENA SEDIMENTNOG
PODRIJETLA

1. Šljunci, pijesci i kršje koriste se u pripravi betona, asfalta te za

održavanje i nasipanje makadamskih putova.

2. Šljunak se koristi i kao tamponski sloj u gradnji prometnica.

3. Pijesak se koristi i za izradu žbuke, ako ne sadrži tinjce.

4. Tereni izgrađeni od šljunka i pijeska povoljni su za vodoopskrbu

(sadrže velike količine podzemne vode). Negativna značajka ovakvih
terena je lako zagađivanje.
5. Lapor ima posebnu ekonomsku važnost za proizvodnju cementa.

6. Glina i prapor se koriste kao sirovina u u industriji opeke i crijepa.

7. Određene vrste glina (bentonit) koriste se i kao isplaka kod

bušenja, za održavanje stijenki bušotina i kao suspenzije ( s
potrebnim dodacima) za injektiranje.

8. Breče, konglomerati, pješčenjaci, vapnenci i dolomiti koriste se kao

tehnički i arhitektonsko - građevni kamen.

9. Vapnenci i dolomiti koriste se i kao sirovine za dobivanje vapna i

ostalih veziva, te u cementnoj industriji.
10. Temeljenje:

 šljunci i pijesci – stabilnost i nosivost takvih terena ovisi o zbijenosti i

granulometrijskom sastavu; ako su dobro zbijeni, značajke za
temeljenje su povoljne

 prah – treba izbjegavati kao medij za temeljenje, posebice ako je

saturiran vodom (mulj) i zaglinjen zbog velike stišljivosti

 glina – treba izbjegavati kao medij za temeljenje zbog izražene

komponente slijeganja koje se odvija u dvije faze i zbog lake promjene
konzistencije – detaljni istraživački radovi za decidirani zaključak o
mogućnostima temeljenja

 vezane klastične stijene (breče, konglomerati, pješčenjaci, lapor) – čine

stabilnu podlogu za temeljenje, problem fliša (heterogenost i brza
izmjena litoloških članova različitih fizičko - mehaničkih svojstava, u
vertikalnom i lateralnom smislu)…

 vapnenci i dolomiti – vrlo povoljan medij za temeljenje

 VULKANOKLASTIČNE
(PIROKLASTIČNE) STIJENE

 genetski vezane za vulkanizam i sedimentacijske procese

 nastaju iz materijala izbačenog vulkanskim erupcijama i

materijala sedimentnog porijekla

 taloženje se odvija bliže ili dalje od mjesta erupcije - ovisi o

veličini čestica i fragmenata, na kopnu ili moru, s izraženom
slojevitošću ili bez nje
 izbačeni vulkanski materijal je različitog oblika i veličine:

1. vulkanske bombe – zaobljeni komadi dimenzija većih od 32 mm

2. vulkanski blokovi – uglati komadi dimenzija većih od 32 mm

3. lapili – fragmenti dimenzija između 32 mm i 4 mm

4. vulkanski pepeo (tuf) – čestice manje od 4 mm

 vulkanski konglomerat – nastaje litifikacijom vulkanskih bombi i
lapila

 piroklastična (vulkanska) breča – nastaje litifikacijom vulkanskih

blokova i lapila

 lapil – nastaje litifikacijom lapilnog materijala

 ovisno o vrsti sitnih čestica koje izgrađuju tuf, razlikuju se:

1. vitroklastični tuf – pretežito od čestica vulkanskog stakla

2. kristaloklastični tuf – od različitih minerala i njihovih krhotina

3. litoklastični tuf – od sitnih fragmenata stijena

 struktura tufova – klastična

 tekstura - tufitska

 tufit - litifikacijom piroklastičnog materijala manjeg od 4 mm (50-

90%) i sedimentnog materijala (10-50%) gline i/ili praha i/ili pijeska
 PRIMJENA KAMENA PIROKLASTIČNOG
PODRIJETLA

1. Tuf se lokalno koristi za gradnju i pokrivanje poljskih kuća.

Vitroklastični tuf se koristi kao dodatak u proizvodnji cementa.

2. Osim tufova i tufita, preostale piroklastične stijene predstavljaju

medij na kojem je temeljenje moguće.
 METAMORFNE STIJENE
 nastale metamorfozom postojećih eruptivnih, sedimentnih i
metamorfnih stijena, pri promjeni tlaka i temperature

 postojeća stijena podvrgnuta brojnim mineraloškim, strukturnim i

teksturnim promjenama

 posljedice se očituju u prekristalizaciji, škriljavosti i promjeni sastava

1. regionalni metamorfizam - u većim dubinama Zemljine kore -

visoki tlakovi i temperature - metamorfizmom mogu biti zahvaćene
velike mase stijena na širem području

2. kontaktni metamorfizam - pri prodoru magme uz povećanu

temperaturu i umjereniji tlak - metamorfizmu su podvrgnute manje
mase stijena na užem području

 kod metamorfizma - tlak - hidrostatski (svestran) ili bočni (stres)

 s obzirom na tlak i temperaturu, idući od površine prema dubljim
dijelovima litosfere - tri zone u kojima se događa metamorfoza
stijena:

1. epizona – najbliža površini s umjerenim tlakom i temperaturom

 pretežito bočni tlak - metamorfoza se odvija uglavnom mehaničkim

putem

2. mezozona – u dubljim dijelovima litosfere, s visokim hidrostatskim

tlakom i temperaturom

 metamorfoza dovodi do djelomične rekristalizacije postojećih

minerala a time i do promjena u strukturi i teksturi

3. katazona – u najdubljim dijelovima litosfere, vrlo visoki

hidrostatski i bočni tlak te vrlo visoka temperatura
1. progradna metamorfoza - povećanjem p i t određena
mineralna asocijacija, stabilna pri uvjetima nižega p i t, postaje
nestabilna - prelazi u asocijaciju koja je stabilna u promjenama
uvjeta (ilit i montmorilonit prelaze u sericit i klorit, odnosno
glineni sedimenti u filite, mikašiste i gnajseve) - odvija se brže

2. retrogradna metamorfoza - padom t i smanjenjem p uz

utjecaj različitih otopina nastaje nova asocijacija koja je stabilna
u promijenjenim uvjetima (gabro prelazi zeleni škriljevac, a
peridotit u serpentin, iz granata nastaje klorit, a iz hornblende i
različitih plagioklasa nastaju klorit i sosirit) - odvija se veoma
sporo
 vrste metamorfizma:

1. kataklastična metamorfoza – stijene su podvrgnute jakom

stresu pri relativno niskoj t u površinskom dijelu litosfere -
drobljenje minerala i stijena

2. termalna (kontaktna metamorfoza) – stijene su podvrgnute

povišenoj t i relativno niskom p - djelomična promjena kemizma
stijene i rekristalizacija već postojećih minerala

3. dinamotermalna (regionalna) metamorfoza – stijene su

podvrgnute djelovanju visoke t i stresa u većim dubinama litosfere -
prekristalizacija minerala, odnosno djelomična ili potpuna promjena
kemizma, strukture i teksture stijene

4. plutonska metamorfoza – stijene su podvrgnute djelovanju

visoke t i hidrostatskog p u najdubljim dijelovima litosfere -
promjena kemizma, strukture i teksture stijene
 polimetamorfoza - ako je neka stijena bila višekratno podvrgnuta
metamorfozi u različitim geološkim razdobljima

 metamorfoza moguća do temperature 1 500 ˚C

 na višoj temperaturi većina se stijena tali

 Metamorfne stijene izgrađuju mnogi minerali koji su

karakteristični za eruptivne (kvarc, tinjci, feldspati, amfiboli) i
sedimentne stijene (kvarc, tinjci, feldspati, kalcit i dolomit), dok su
neki minerali tipično metamorfni (staurolit, disten, granat).
 STRUKTURA METAMORFNIH STIJENA
1. blastična - rezultat prekristalizacije i rekristalizacije minerala u čvrstom
stanju
2. klastična - rezultat drobljenja stijena
3. reliktna

 blastična struktura

1. homeoblastična - minerali približno iste veličine

2. heteroblastična - minerali različitih veličina

 heteroblastična struktura – najčešća -porfiroblastična struktura -

neki minerali u strukturi izrazito veći od drugih (slično porfirskoj strukturi
kod magmetskih efuzivnih stijena)
 homeoblastična struktura:

1. granoblastična (zrnasta) struktura - karakteristična za gnajs,

mramor i kvarcit

2. lepidoblastična (listićava) struktura - karakteristična za filit i

mikašist

3. nematoblastična (štapićasta) struktura - tipična za amfibolit

 klastična struktura

porfiroklastična struktura
- manji fragmenti primarne stijene ili
veća mineralna zrna –
u sitnozrnatoj zdrobljenoj masi
(ako nalazimo fragmente primarne stijene –
flaserska struktura, a ako su
ostali veći minerali –
okasta ili augenska struktura)

mortarska ili brečasta struktura

ostale sačuvane jezgre primarnih
minerala obrubljenih sitnozrnastim,
zdrobljenim agregatom
okasta struktura
stijena sadrži lećaste porfiroklaste minerala,
obično feldspata i kvarca, koji su okruženi
sitnijom, zdrobljenom masom

milonitna struktura
stijene potpuno zdrobljene u prah,
a ponekad i pretaljene u staklo (ultramilonit).
 TEKSRURA METAMORFNIH STIJENA

1. škriljava – minerali su zauzeli međusobno paralelan položaj zbog

djelovanja stresa u epizoni i mezozoni

2. okasta (flaserska) – neki minerali (najčešće kvarc i feldspati) tvore

lećaste forme unutar sitnozdrobljenog materijala - karakteristična za
metamorfne stijene nastale u dubljim dijelovima litosfere

3. homogena (masivna) – zrna raspoređena bez vidljive orijentacije

 SISTEMATIKA METAMORFNIH STIJENA

1. vrsta i intenzitet metamorfoze

2. podrijetlo minerala od kojih su izgrađene

3. kvantitativni mineralni sastav i teksturna svojstva

 sistematika prema podrijetlu minerala - nije u cijelosti

pouzdana - u većini slučajeva nije moguće odrediti podrijetlo
minerala, odnosno razlikovati ortoškriljavce (nastale
metamorfozom magmetskih stijena) od paraškriljaca (nastalih
metamorfozom sedimentnih stijena)

 sistematika prema kvantitativnom mineralnom sastavu i

teksturnim karakteristikama - obrađuje samo one
metamorfne stijene koje su nastale regionalnom metamorfozom
– manjkava
 sistematika prema vrsti i intenzitetu metamorfizma

 prekristalizacijom se povećava veličina zrna - od vapnenca

nastaje mramor, od pješčenjaka kvarcit itd.

 škriljavost nastaje tako da novi minerali rastu okomito na smjer

najveća tlaka

 škriljavci mogu biti različitoga stupnja metamorfizma

KLASIFIKACIJA METAMORFNIH STIJENA
 škriljavci visokog stupnja metamorfizma - kristalasti škriljavci:
1. ortoškriljavci - nastali od eruptivnih stijena
2. paraškriljavci - nastali pretvorbom sedimnata

 metamorfne stijene različitoga mineralnog sastava postižu ravnotežu

tijekom metamorfizma u nekim određenim, dovoljno širokim
granicama p i t - nastaju uvijek iste mineralne zajednice -
metamorfni facijes - nastaju stijene različitog kemijskog sastava u
određenim fizičkim uvjetima
Važniji metamorfni facijesi u ovisnosti o tlaku, temperaturi i dubini
 PRIMJENA KAMENA METAMORFNOG
PODRIJETLA

 primjena kamena metamorfnog podrijetla u građevinarstvu

ograničena zbog škriljavosti

1. Svježi varijateti serpentinita koriste se kao arhitektonsko-građevni

kamen.

2. Amfibolit se koristi kao izvrstan tehnički kamen.

3. Mramor se koriste kao arhitektonsko – građevni kamen, te u

kiparstvu.

4. Kvarcit se koristi samo kao lomljeni kamen, za sve grube

građevinske radove.