S vijet ribolova
Srdela na šest naËina
Napisao i snimio Boris Bulić
M
alo je ješki koje ima-
ju tako veliku učin-
kovitost kao obična
srdela. Primjenjiva u gotovo
svim tehnikama i ribolovnim
pristupima, ova riba zauzima
posebno mjesto na listi ani-
malnih mamaca. Nema ribo-
lovca koji je nije nikada upo-
trijebio, a mnogi je koriste kao
jedini pouzdan mamac. Od
srdele je sve i u svim oblicima
iskoristivo. Fileti se koriste u
natjecateljskom ribolovu, ali
i u ribolovu kančenicom, ko-
madi ili cijele se ješkaju na pa-
rangalima, cijele u obalnom
ribolovu brancina ili u big ga-
me fishingu, iznutrice u udiča-
renju, kančenicom, ali i plov-
40
kom, dok se mljevena, skašena
ili izrezana na komade koristi
kao brum ili torilo, sama ili
miješana s ostalom ribom ili
s brašnenim sastojcima. Slana
je srdela po mnogima još učin-
kovitija od svježe, a koristi se
na gotovo jednak način kao
i svježa. Jedini problem leži
u njenom okusu koji je često
glavna prepreka. Naime, veći-
na će je ribara radije pojesti,
nego nadjenuti na udicu.
Nježna i osjetljiva
Srdela je najvažnija riba mor-
skog gospodarstva pa je u
skladu s tim i privredna, od-
nosno gospodarska ribolovna
industrija brodovima i ribar-
skim alatima prilagođena toj
činjenici. Plivarice love srdelu
u tolikoj mjeri da je dostupna
svima, od običnih malih po-
trošača na peškarijama do veli-
kih tvornica i otkupljivača ko-
je se bave preradom i izvozom
ribe. Srdele u Jadranu još uvi-
jek ima dovoljno tako da joj je
i cijena još uvijek umjerena i
relativno niska. Stoga je i me-
đu sportskim ribolovcima vrlo
tražena kao ješka ili osnova za
brum. Zbog svog karakteri-
stičnog mirisa i okusa srdela
je privlačna većini ribolovcima
interesantnih vrsta. No, nije je
dostatno samo tek nadjenuti i
ostvariti vrhunski ulov. Kona-
čan ishod vrlo često ovisi upra-
vio o načinu na koji je srdela
postavljena na udicu. Budući
da ima relativno meko meso,
srdela ne može podnijeti grub
tretman ni predimenzionirane
udice. Montaža mora biti jed-
nostavna i ‘od prve’ jer svako
dodatno ubadanje ili premje-
štanje udica dodatno narušava
ionako krhku mišićnu struk-
turu. Osim toga, važno je znati
kome je srdela namijenjena jer
ne napada svaki predator na
isti način. U nastavku teksta
pokušat ćemo vam prikazati
šest osnovnih načina montaže
srdele. Naravno, ovo su samo
osnovni modeli jer postoji još
cijeli niz varijacija na temu.
Na vama je da odaberete način
koji je najprimjereniji lovini,
mjestu ribolova i priboru koji
koristite.
 v
Osnovna montaža s jednom udicom

1. 2. 3.

Ovo je osnovni i ujedno najrašireniji način montaže srdele s jednom udicom. Udicu, veličinom primjerenu veličini srdele, kači se
u vratnom dijelu tako da nakon završetka nadijevanja vrh udice izbije po sredini hrptenog dijela vrata, što je moguće bliže sa-
mom tijelu. Dodatno se učvršćenje postiže takozvanim ‘čvorom bez čvora’ koji nije ništa drugo doli polupetlja. Ukoliko je pra-
vilno postavljen, prilikom zatezanja ribe struna će se bez poteškoća ispraviti bez ikakvog rizika od pucanja. Na posljednjoj se fo-
tografiji vidi konačan izgled ovako montirane srdele. Ova je montaža primjenjiva u svim ribolovnim pristupima koji zahtijevaju
montažu cijele srdele ili dijela srdele koji uključuje repni dio.

Montaža sa skrivenom udicom

1. 2. 3.

4. 5. 6.

Brojne su varijacije ovakve montaže prisutne u većini ribolovnih tehnika koje podrazumijevaju ješkanje cijele srdele ili kakve
druge ribe. Najbrojnije varijacije su prisutne u big game fishingu gdje je konačan ishod često ovisan upravo o dobro sakrivenoj
udici.
Ova montaža počinje provlačenjem udice kroz usta srdele i njenim izvlačenjem iza škržnih zaklopaca. Izvučena se udica potom
ispod škržnog zaklopca uvlači u trbušni dio tako da joj po završetku montaže vrh viri između grudnih peraja. Silikonskim kon-
cem ili najtanjim fluorokarbonskim monofilom omota se i veže oko samog vrha usta, što dodatno ojačava postavu i sprječava
istezanje udice. Krajevi usnih štitnika odrežu se noktaricom ili škarama nakon čega je montaža spremna za ribolov. Važno je da
se prilikom montaže srdela nepotrebno ne oštećuje te da udica izlazi iz trbušne strane grudne kosti.
Ova je montaža posebno učinkovita kod nepovjerljivih vrsta, kakav je primjerice brancin.

41
S vijet ribolova
Osnovni tandem

1. 2. 3.

Jedan je jedan, a dva je dva! Ta je maksima u ovoj montaži itekako primjenjiva. Na predvezu se vezuju dvije udice od kojih je
završna najčešće za broj veća od druge. Prva se kači kao i u osnovnoj montaži, dok se druga montira na polovici tijela. Dodat-
no učvršćenje montaže postiže se klasičnim ‘čvorom bez čvora’. Ovakva montaža prema mnogim ribolovcima smanjuje rizik od
promašaja, dok drugi smatraju da je dodavanje druge udice nepotrebno opterećenje sistema.
Važno je napomenuti da montaža druge udice može biti fiksna ili klizna. Dok je kod fiksne montaže potpuno svejedno kakav je
završetak udice, kod klizne je važno da udica ima oko jer u slučaju kačenja ta udica kliže do završne gdje kod većih ulova lako
dolazi do kidanja ukoliko struna nije provučena kroz oko.

v Srdela á la bibi

1. 2. 3.

4. 5.

Ova montaža podrazumijeva i upotrebu igle za nadijevanje popularnih bibija. Srdela se što je moguće tanjom iglom dovoljne
duljine ubada na hrptu neposredno iza glave. Pažljivo je pridržavajući, iglom je potrebno izaći na samom repu, po mogućnosti
‘šećući’ oko kralježnice. Struna se pomoću igle provuče kroz tijelo srdele te se udica vezanim krajem pažljivo uvede tako da na
kraju montaže iz tijela viri samo vrh udice. Ovakva je montaža najprimjerenija kod ribolova á volo pri čemu nakon zabačaja ne-
ma nikakvog povlačenja ni animiranja ješke do trenutka ribljeg poteza, što je zapravo vrlo logično. Naime, bilo kakvim povlače-
njem srdela bi se kretala u obrnutom smjeru, repom prema naprijed što bi ionako nepovjerljivoj lovini samo produbilo sumnju i
smanjilo naše šanse za ulovom. Obrnuta montaža kod koje je udica smještena u repnom dijelu je moguća, ali nije primjenjiva u
ribolovu brancina jer brancini prilikom napada ciljaju prvenstveno prednji dio srdele, glavu i vrat.

42
 Filetirana rolada

1. 2. 3.

4. 5. 6.

Ova montaža srdele je po mišljenju većine autoriteta najprovokativnija montaža. Jednako je primjenjiva u ribolovu á volo teh-
nikama kao i u ribolovu bulentinom. Srdelu je ponajprije potrebno iskoštiti, odnosno djelomično filetirati. Vještiji to mogu uči-
niti pomoću palčeva dok će manje vještima trebati nož. Kojom se god tehnikom pri tom postupku služili, važno je da filet bude
cjelovit, povezan kožom na leđnom dijelu.
Tako dobivenu plošku potrebno je omotati oko igle za nadijevanje crva tako da deblji dio bude bliže ušici ili kukici igle te je ar-
mirati silikonskim koncem. Nakon što se postigne željena čvrstoća, urolani i armirani filet preseli se na strunu. Udica u konačni-
ci mora viriti tek završnim lučnim dijelom, dok je sve ostalo sakriveno unutar fileta. Ovakva montaža omogućuje srdeli najjasni-
ju emisiju mirisne i okusne poruke kojoj niti jedan predator ne može odoljeti.

Obezglavljena montaža

1. 2. 3.

Ne vole se svi petljati s filetiranjem ni prljati ruke u tolikoj mjeri. Za takve, ali i sve koji više vjeruju prirodnijim montažama, mon-
taža obezglavljene srdele je možda pravi izbor. Srdeli je najprije potrebno odstraniti glavu i to tako da s glavom odstranite i škr-
ge pri čemu utroba mora ostati u trbušnoj duplji. Tada se iglom za nadijevanje uđe kroz nastali otvor i izađe na samome repu.
Prilikom provlačenja strune udici treba pomoći da se smjesti tako da joj vrh bude neposredno pod kožom leđa, pri čemu se na-
stoji u potpunosti sakriti cijelu udicu. Ova je montaža vrlo prirodna, jako krvari i šalje dovoljno jasnu poruku svim gladnim usti-
ma podmorja. Pored uvijek gladnih brancina, ovakvom se montažom mogu uspješno loviti i podlanice, naravno uz pomoć od-
govarajućeg kliznog olovnog otežanja.

43