PLANIRANJE I PRIPREMA

PROIZVODNJE
PROIZVODNE TEHNOLOGIJE

Nikola Gjeldum

PROIZVODNE TEHNOLOGIJE

Prema normi DIN 8580 (Deutsches Institut für Normung)

proizvodne tehnologije se djele u šest osnovnih kategorija s
obzirom na:
 stvaranje oblika
 promjenu oblika
 promjenu svojstava materijala.

1
 POSTUPCI POSTUPCI
STVARANJA POSTUPCI PROMJENE OBLIKA PROMJENE
OBLIKA SVOJSTAVA
STVORITI ZADRŽATI UMANJITI PROMIJENITI
UMNOŽITI POVEZANOST
POVEZANOST POVEZANOST POVEZANOST SVOJSTVA

PROMJENA
PRAOBLI- PREOBLI-
ODVAJANJE SPAJANJE PREVLAČENJE SVOJSTAVA
KOVANJE KOVANJE
IZRATKA

1. Primarno oblikovanje (praoblikovanje): postupci kojima se dobivaju čvrsti oblici

iz materijala različitih oblika. To su postupci lijevanja.
2. Preoblikovanje: postupci obrade deformacijom bez promjene mase obratka. To
su postupci: valjanja, kovanja, prešanja, provlačenja, vučenja, savijanja ...
3. Odvajanje: postupci smanjivanja mase i zapremine početnog materijala. To su
postupci obrade odvajanjem materijala (tokarenje, brušenje ...), ali i sječenje
(smicanjem), probijanje ...
4. Spajanje: postupci u kojima se dva ili više elemenata trajno vežu u novu cjelinu.
To su: zavarivanje, tvrdo lemljenje, lijepljenje ...
5. Površinska zaštita: tehnološki postupci finalne proizvodnje kojima je cilj zaštita
izratka od korozije, estetski izgled ... To su: lakiranje, emajliranje, pocinčavanje,
galvanizacija ...
6. Promjena svojstava materijala: postupci s kojima se materijalu ne mijenja oblik
nego struktura s ciljem dobivanja boljih fizikalno-kemijskih svojstava. To su:
kaljenje, žarenje, popuštanje, normalizacija, cementiranje ...

2
Tehnologije obrade metala:
 Lijevanje
 Metalurgija praha
 Obrada deformacijom
 Obrada odvajanjem materijala
 Tehnologije spajanja
 Površinska zaštita
 Inženjerstvo površina
 Toplinska obrada

LIJEVANJE

Lijevanje (engl. Casting, njem. Giesserei):

- taljenje metala
- ulijevanje taline u kalup
- skrućivanje taline.
Kalupna šupljina oblikuje odljevak.
Odljevak (engl. Casting, njem. Giessprodukt) se može dalje
obrađivati ili rabiti kao finalni proizvod.

3
Najvažniji partneri ljevačke industrije:
 Automobilska industrija (U jedan automobil prosječno je ugrađeno
više od 100 odljevaka.)
 Strojogradnja
 Medicina
 Brodogradnja
 Tračnička vozila
 Energetika
 Zrakoplovna i svemirska industrija
 Umjetnost (skulpture)

KLASIFIKACIJA POSTUPAKA LIJEVANJA METALA

4
1. Postupci lijevanja u jednokratne kalupe:
- Kalupni materijali: pijesak, gips i slični materijali + vezivo + dodaci
- Da bi se izvadio odljevak kalupe je potrebno nakon lijevanja i
skrućivanja taline „uništiti”
- Primjena: za složenije oblike odljevaka

2. Postupci lijevanja u stalne kalupe (kokile):

- Kalup je izrađen od metala ili od grafita (za čelične odljevke)
- Jedan kalup se koristi za proizvodnju velikog broja odljevaka
- Ograničen je oblik odljevka
- Trajni kalupi su isplativiji u velikoserijskoj proizvodnji

Otvoreni kalup Zatvoreni kalup

Otvoreni kalup – za jednostavne odljevke

Zatvoreni kalup – za složene odljevke

10

5
 ZATVORENI KALUP
Kalup: gornjak (engl. Cope) i donjak
(engl. Drag)
Kalupnik – posuda, okvir
Linija dijeljenja – linija koja razdvaja
gornjak i donjak
Model – kalupna šupljina
Uljevni sustav: čaška, spust,
razvodnik, ušće
Pojilo – izvor taline kojom se
nadoknađuje materijal jer tijekom
skrućivanja taline dolaz do smanjenja
volumena odljevka

11

PROIZVODI DOBIVENI LIJEVANJEM U PJEŠČANE KALUPE

Proizvodi za javne površine

Armatura

Fazonski proizvodi

12

6
 PROIZVODI DOBIVENI TOČNIM (PRECIZNIM) LIJEVOM

Model od voska

Odljevak

Precizni ili točni lijev koristi taljive modele kojima se dobivaju jednodijelni kalupi vrlo
točnih dimenzija i glatkih površina kalupa.
1. Izradi se voštani model. Kako su ti modeli obično manjih dimenzija, to se više
voštanih modela skupi u zbirni model (uljevni grozd).
2. Grozd se presvuče zaštitnim vatrostalnim premazom.
3. Model se obloži većim brojem slojeva keramike i pijeska.
4. Model se zagrije tako da se otopi vosak pa se tako dobije pješčani kalup.

13

TLAČNI LIJEV
Tlačno lijevanje je postupak ulijevanja rastaljenog metala pod visokim
tlakom i velikom brzinom u metalni kalup, te završnog prešanja
tijekom skrućivanja. Proizvodi (otpresci) su visoke točnosti mjera (do
±0,02 mm), glatke površine (ovisno o kvaliteti poliranja kalupa), dobre
popunjenosti tankih stijenki i izvrsnog vanjskog oblika. Visokim tlakom
povećava se i čvrstoća proizvoda. Zbog velikih troškova izrade alata,
postupak je ekonomičan za velike količine proizvoda.
Primjeri proizvoda dobivenih tlačnim lijevom: radijatori od aluminijskih
legura, kućište statora elektromotora, razni dijelovi automobila ...
Materijali za tlačno lijevanje su pretežno neželjezne legure lakih i
teških metala (Al, Zn, Cu, Mg, Pb, Sn).

14

7
 PROIZVODI DOBIVENI TLAČNIM LIJEVANJEM

Alati za tlačno lijevanje

15

CENTRIFUGALNI LIJEV
Centrifugalnim lijevom lijevaju se valjkasta rotacijska tijela primjenom
centrifugalne sile. Za centrifugalno lijevanje koriste se kokile (metalni
kalupi) koje se vrte oko svoje okomite, vodoravne ili kose osi.
Kalupi koji se vrte oko okomite osi služe za manje odljevke, kao na
primjer za ležajne prstene kojima je visina manja od promjera. Za
odljevke veće visine, a relativno manjeg promjera upotrebljavaju se
kokile koje se vrte oko vodoravne osi. Za lijevanje većih i težih cijevi služi
stroj za lijevanje s osi nagnutom za oko 5º.
Da bi se talina ravnomjerno raspodijelila po obodu kalupa centrifugalna
sila mora biti veće od težine taline. Zato kvaliteta lijevanja ovisi o brzini
vrtnje, koja mora biti dovoljno velika da se spriječi kapanje taline sa
stijenki kokile.

16

8
 KONTINUIRANI (NEPREKINUTI) LIJEV

Neprekinuto lijevanje metala razvijeno je zbog složene pripreme kokila za ingote,

njihovih ograničenja u mjerama i visokog udjela materijala za kompenzaciju usahlina
u pojilima. Rastaljeni metal ulijeva se u otvorenu bakrenu kokilu hlađenu vodom.
Talina se skrućuje od rubova prema sredini i pomicanjem prema dolje nastaje
beskonačna gredica ili traka. Gredice se režu na mjeru i nakon toga, ako je površina
dobre kvalitete, prolaze kroz peć i odlaze na vruće valjanje te tako nastaje
kontinuirani proces proizvodnje proizvoda od čelika. Mogu se lijevati i aluminijske i
bakrene legure. Prednosti u odnosu na ingote: smanjenje gubitaka metala na pojilu,
veća produktivnost, bolja prilagodba oblika za daljnje preoblikovanje (valjanje).
17

Udjeli pojedinih ljevačkih postupaka (po masenom udjelu odlivenog metala)

SAD 2009.

18

9
 Metali za lijevanje

Većina odljevaka izrađena je od legura, a ne čistih metala. Legure je

lakše lijevati, a svojstva odljevaka su bolja.
Željezne ljevačke legure:
- Lijevano željezo ili željezni lijev (sivi lijev, žilavi lijev, bijeli lijev,
kovkasti lijev) - masa proizvedenih odljevaka od lijevanog željeza veća
je od mase odljevaka od svih ostalih ljevačkih metala zajedno.
- Čelični lijev - viša temperatura ulijevanja, manja livljivost, veća
čvrstoća i žilavost, dobra zavarljivost.
Neželjezne ljevačke legure:
- Laki metali (aluminijske legure, magnezijske legure, titanijeve legure)
- Teški metali (kositrene legure, bakrene legure, legure nikla, legure
cinka).
19

Greške na odljevcima
Greške na odljevcima prema izgledu mogu se klasificirati:
- u sedam (7) osnovnih razreda (označavaju se slovima A-G):
A – Metalne izrasline
B – Šupljine
C – Prekinuti odljevak
D – Površinski nedostaci
E – Nepotpuni odljevak
F – Netočnost mjera i oblika
G – Uključci i heterogenosti.
- svaki razred je podijeljen u skupine
- skupine pogrešaka podijeljene su u podskupine
- unutar podskupina navedene su pojedinačne greške
Oznaka pojedinačne pogreške sadrži slovo razreda, broj skupine, broj
podskupine i broj pogreške (npr. A112 – oznaka za žilice).
20

10
Prednosti tehnologije lijevanjem:
 Izrada dijelova složene (vanjske i unutarnje) geometrije
 Moguće je lijevati vrlo male i vrlo velike odljevke (od 1 g do 250 tona)
 Moguće je lijevati veliki broj metala/legura
 Mogućnost primjene u masovnoj proizvodnji

Nedostaci tehnologije lijevanjem:

 Loša dimenzijska točnost i kvaliteta površine proizvoda
 Relativno loša mehanička svojstva proizvoda
 Poroznost proizvoda
 Opasnosti u proizvodnji
 Utjecaj na okoliš

21

METALURGIJA PRAHA

Metalurgija praha ili praškasta metalurgija (Powder Metallurgy) je

najracionalniji postupak oblikovanja proizvoda s obzirom na utrošak
materijala i energije. Ovu tehnologiju odlikuje i visoka produktivnost.

22

11
U metalurgiji praha najviše se koriste prahovi:
- željeza
- aluminija
- bakra
- čelika (alatni, brzorezni i nehrđajući)
- legura bakra (mjedi, bronce)
- superlegura (na bazi nikla i kobalta)
- vatrootpornih metala (molibden i volfram)
- karbida metala (volframov karbid, titanijev karbid).

23

Osnovne značajke proizvoda izrađenih metalurgijom praha:

- mehanička svojstva proizvoda jednaka su ili bolja od proizvoda iz
istog materijala koji su izrađeni obradom odvajanjem
materijala/čestica, valjanjem ili kovanjem
- relativno velika točnost dimenzija proizvoda
- relativno dobra kvaliteta površine proizvoda (mala površinska
hrapavost).
Zaključak: Postupci metalurgije praha konkuriraju tradicionalnim
postupcima: preciznom i tlačnom lijevanju, kovanju u ukovnjima,
obradi odvajanjem.

24

12
Metalurgijom praha izrađuju se proizvodi koji su u radu izloženi vrlo
visokim dinamičkim opterećenjima.

Tipični proizvodi metalurgije praha:

- zupčanici
- lančanici
- ležajevi
- električni kontakti
- dijelovi strojeva (npr. klipnjače motora).

25

a) e)

c)

b) rezna pločica od
tvrdog metala
d)

a) tipični elementi strojeva dobiveni metalurgijom praha

b) gornja poluga vrtne prskalice izrađena od bezolovne mjedi
c) gornji dio kliznog ležaja 3.8 i 3.1 litarskog General Motors automob. motora
d) pločice za obradu rezanjem od volframovog karbida
e) rezne pločice od tvrdog metala dobivene metalurgijom praha

26

13
 Konvencionalni postupak
prešanja

Hladno izostatičko
prešanja
Sa sinteriranjem
Injekcijsko prešanje
metala

Kompaktiranje
valjanjem
Postupci metalurgije
praha
Kovanje praha

Vruće izostatičko
prešanja
Bez sinteriranja
Injekcijsko oblikovanje
u polučvrstom stanju

Oblikovanje
naštrcavanjem

27

Preporuke kod konstruiranja proizvoda koji se izrađuju

metalurgijom praha:
1. Oblik proizvoda mora biti takav da ga je moguće izvaditi iz alata
2. Proizvodi ne bi trebali imati tanke stijenke ili oštre rubove
3. Oblik proizvoda treba biti u području debljina za koje se prah može
stlačiti na zadovoljavajuću gustoću
4. Proizvod bi trebao imati što manje promjena debljina presjeka
5. Proizvodi se trebaju konstruirati tako da se iskoriste prednosti i
postupaka metalurgije praha
6. Tijekom konstruiranja proizvoda treba uzeti u obzir promjene
dimenzija koje se javljaju nakon kompaktiranja i skupljanje tijekom
sinteriranja

28

14
Prednosti metalurgije praha:
- moguća je masovna proizvodnja dijelova u konačnom obliku (bez
dodatne obrade odvajanjem materijala) ili blisko konačnom obliku
- točnije dimenzije i bolja hrapavost površina proizvoda nego kod
postupaka lijevanja
- ravnomjerna sitnozrnata mikrostruktura
- mogu se oblikovati metali koje je teško oblikovati drugim postupcima
- mali su gubici materijala (oko 3%)
- moguća je izrada proizvoda od smjese više metala koji nisu
međusobno rastvorivi, te smjesa metala i keramika (oksidi,
vatrootporne keramike)
- moguća je izrada dijelova zadate poroznosti (filtri, ležaji i zupčanici
impregnirani uljem za podmazivanje)
- automatizacijom postupka mogu se postići velike produktivnosti.

29

Nedostaci metalurgije praha:

- visoka je cijena potrebne opreme i alata
- prahovi metala su skupi
- poteškoće u skladištenju prahova metala (korozija, opasnost od
požara)
- ograničeni su oblici dijelova koji su mogu izraditi zbog poteškoća
tečenja praha u kalupu
- kod dijelova složenih oblika javljaju se promjene gustoće.

30

15
 OBRADA DEFORMACIJOM

U postupcima obrade deformacijom početni materijal – sirovac,

(najčešće vrlo jednostavnog oblika) pod djelovanjem vanjskih sila,
mijenja svoj oblik.

Obrada deformacijom se sve više primjenjuje u proizvodnji finalnih

proizvoda, jer se njome postiže manji utrošak energije, materijala i
rada uz visoku produktivnost.

31

Materijali koji se obrađuju postupcima obrade deformacijom:

- ugljični i legirani čelici
- neželjezni laki i obojeni metali (Al, Cu) i njihove slitine
- titan i njegove slitine
- materijali na bazi nikla
- volfram
- molibden
- slitine sa zirkonijem (avio i raketna tehnika, reaktori).

32

16
Značajke proizvoda izrađenih obradom deformacijom:
- dobra mehanička svojstva koja naročito dolaze do izražaja kod
dinamičkih opterećenja
- relativno velika točnost dimenzija proizvoda
- relativno dobra kvaliteta površine proizvoda (mala površinska
hrapavost).

Dvostruki kardanski zglob

33

Proizvodi izrađeni obradom deformacijom koriste se kao:

- konstrukcijski elementi za vozila, strojeve i uređaje
- alati (čekići, kliješta, ključevi, medicinski instrumenti itd.)
- spojni elementi (zakovice, vijci, matice, osovinice, spojnice i sl.)
- elementi za građevinarstvo (nosači, krovovi, okviri, okovi i sl.)
- oružje i streljivo
- elementi za pakiranje (konzerve, tube, posude i sl.).

34

17
 Tipični dijelovi automobila izrađeni kovanjem (sabijanjem) u kalupu

Kardanski križ dobiven kovanjem

35

Klasifikacija postupaka obrade deformacijom:

1. Prema obliku proizvoda razlikuju se postupci obrade:
- masivnih komada (sirovac ima oblik trupca, gredice, bloka ili
cijevi) i
- limova (izvorni materijal je lim).

36

18
 Postupci obrade masivnih komada

37

a) b)

c)

Postupci obrade lima

38

19
 39

2. Prema vrsti naprezanja koje u materijalu izazivaju vanjske sile:

40

20
3. Ovisno o temperaturi na kojoj je izložen materijal za vrijeme
obrade postupci obrade deformacijom dijele se na one koji se
izvode u:
- hladnom stanju i
- toplom stanju.

41

4. Oblikovanje proizvoda plastičnom deformacijom moguće je

ostvariti pomoću različitih sredstava:
a) mehanički, tj. alatom (izravan dodir alata i obratka)
b) medijem:
- kruti materijal (čelična sačma)
- tekućina (voda, emulzija, ulje) ili
- plin
c) energijom:
- eksplozivom i
- djelovanjem magnetskog i elektromagnetskog polja.

42

21
 TEHNOLOGIJE SPAJANJA

Tehnologije spajanja:
• Mehaničko spajanje
- Rastavljivo mehaničko spajanje
- Nerastavljivo mehaničko spajanje
• Zavarivanje
• Lemljenje
• Lijepljenje

43

ZAVARIVANJE

Zavarivanje je tehnologija spajanja dvaju ili više istih ili različitih

materijala pri čemu se dobivaju nerastavljivi homogeni zavareni
spojevi.

Postupci srodni zavarivanju:

- lemljenje
- toplinsko rezanje materijala – plinskim plamenom, plazmom,
laserom, elektronskim mlazom
- toplinsko žlijebljenje – elektrolučno, plazmom, ugljenom
elektrodom
- naštrcavanje – površinsko nanošenje materijala.

44

22
Izvori energije koji se mogu koristiti za
zavarivanje:
- mlaz vrućih plinova (plinski plamen
ili mlaz plazme)
- električni luk
- električna struja (elektrootporno
zavarivanje)
- trenje
Koncentracija topline na površini:
- tokovi zračenja (laser) 1 - Plinski plamenik
- tok nabijenih čestica (mlaz elektrona 2 - Električni luk
3 - Plazma
ili iona u vakuumu) 4 - Laser
5 - Elektronski snop
- ultrazvuk i sl.

45

Osnovna podjela postupaka zavarivanja:

1. Zavarivanje taljenjem je spajanje metalnih dijelova u rastaljenom
stanju na mjestu spajanja, s dodatnim materijalom ili bez dodatnog
materijala, bez djelovanja pritiska ili udaraca.
2. Zavarivanje pritiskom je spajanje metalnih dijelova pritiskom, bez
zagrijavanja ili uz lokalno ograničeno zagrijavanje, pretežito bez
dodatnog materijala.

46

23
Postupci zavarivanja taljenjem:
- ljevačko zavarivanje
- termitno zavarivanje (aluminotermijsko zavarivanje)
- plinsko zavarivanje
- zavarivanje pod troskom
- zavarivanje električnim lukom ili elektrolučno zavarivanje (zavarivanja
REL, MIG, MAG ili TIG postupkom, zavarivanje pod praškom,
zavarivanje s obloženim elektrodama)
- magnetsko zavarivanje ili zavarivanje magnetskim električnim lukom
- zavarivanje plazmom
- zavarivanje elektronskim snopom
- zavarivanje laserskim snopom
- ultrazvučno zavarivanje
- …

47

Postupci zavarivanja pritiskom:

- kovačko zavarivanje
- difuzijsko zavarivanje
- hladno zavarivanje pritiskom
- elektrootporno zavarivanje
- eksplozijsko zavarivanje
- zavarivanje trenjem
- …

48

24
 Kvaliteta zavarivanja
Čimbenici (i njihove interakcije) koji utječu na čvrstoću zavara i
osnovnog materijala oko njega, a na koje utječe tehnolog:
- postupak zavarivanja
- količina i koncentracija ulazne topline
- zavarljivost* osnovnog materijala
- materijal elektrode
- vrsta obloge
- geometrija zavarenog spoja ...

*Zavarljivost je sposobnost spajanja materijala zavarivanjem. Može se

izraziti kvalitativno (opisno) i kvantitativno (npr. C-ekvivalent).

49

Greške u zavarenim spojevima:

- pukotine
- deformacije
- plinski uključci (poroznost)
- nedostatak provara
- nemetalni uključci
- zarezi
- površinski i podpovršinski lamelarni prekidi.

50

25
Greške u zavarenom spoju koje mogu nastati u izradi, dijele se s obzirom na:
- Uzrok nastajanja grešaka: konstrukcijske, metalurške i tehnološke
greške
- Vrstu greške: plinski ili čvrsti uključci, naljepljivanje, nedostatak provara,
pukotine i greške oblika i dimenzija
- Greške položaja: površinske i podpovršinske greške, unutarnje greške i
greške po cijelom presjeku
- Greške prema obliku: kompaktne greške, izdužene greške, oštre greške
(vrlo izraženo zarezno djelovanja), zaobljene greške (manje izraženo
zarezno djelovanje), ravninske greške (zanemariva treća dimenzija
greške) i prostorne greške (uzimaju se u obzir sve tri dimenzije greške)
- Greške prema veličini: greške male, srednje i velike veličine
- Greške prema brojnosti: pojedinačne greške, učestale greške i gnijezdo
grešaka.

51

Metode ispitivanja kvalitete zavara:

- kontrola bez razaranja i
- kontrola s razaranjem.

52

26
 LEMLJENJE

Vrste lemljenja:
1. Meko lemljenje
2. Tvrdo lemljenje

53

Meko lemljenje je spajanje metala pomoću rastaljenog dodatnog

materijala (lema), čije je talište niže od tališta osnovnog materijala koji
se spaja, a iznosi < 350 C. (Temperatura taljenja olova je 327,46 C).

Materijali mekog lema: Meki lem je legura olova i kositra uz dodatak

0,5 - 3,5 % antimona (Pb+Sn+Sb).

Čvrstoća mekog lema: Meko lemljenim spojevima dinamička

čvrstoća brzo pada i ne treba ih izlagati dinamičkim naprezanjima.
Koeficijenti sigurnosti se uzimaju od 2 do 4.

54

27
Tvrdo lemljenje je spajanje metala pomoću rastaljenog dodatnog
materijala (lema), čije je talište niže od tališta osnovnog materijala koji se
spaja, a iznosi 350 - 1000 C.
Materijali tvrdog lema:
- srebrni lemovi, bakarni lemovi i mjedeni lemovi za tvrdo lemljenje
teških kovina (željezni, bakarni, nikalni materijali)
- aluminij-silicijski lemovi za tvrdo lemljenje lakih kovina (Al i Al-slitine).
Čvrstoća tvrdog lema: Mjestu lemljenja daje se jednaka računska
vrijednost čvrstoće kakvu imaju dijelovi koji se spajaju. Lemljeni spojevi
se oblikuju tako da su opterećeni smično (na odrez). Dinamička čvrstoća
uzima se 80 % od one koju imaju dijelovi u spoju, ako je zračnost manja
od 0,2 mm. Ako je zračnost veća od 0,2 mm, uzima se 60 % čvrstoće od
čvrstoće dijelova u spoju. Koeficijenti sigurnosti se uzimaju od 1,5 do 4.

55

Najvažniji postupci lemljenja:

• lemljenje pomoću lemila (samo za meko lemljenje)
• plameno lemljenje
• lemljenje uronjavanjem
• lemljenje u peći
• otporno lemljenje

56

28
U procesu lemljenja preko granične plohe lem-osnovni materijal
odvija se izmjena mjesta atoma, a time i difuzija. Stoga površine
lemljenja moraju biti glatke (dubina hrapavosti najviše 20 μm) i dobro
očišćene.
U procesu lemljenja upotrebljavaju se i zaštitni plinovi koji
spriječavaju ili smanjuju mogućnost oksidacije površine lemljenja,
prije nego što se dostigne radna temperatura.

57

Prednosti lemljenja:
- utjecaj temperature na osnovni materijal je manji nego kod
zavarivanja
- kontrola procesa je vrlo dobra
- upotrebom više lemova mogu se dobiti složene strukture
- potrebno je manje energije nego kod zavarivanja
- dobra toplinska i električna vodljivost spoja
- moguće je spajanje velikih površina
- pogodno je za serijsku proizvodnju komponenti malih dimenzija
- relativno visoka vlačna čvrstoća (samo za tvrdo lemljenje)

58

29
Nedostaci lemljenja:
- mala otpornost na visoke temperature
- lemovi mogu sadržavati skupe plemenite metale
- postoji opasnost od pojave elektrolitske korozije
- u odnosu na zavarivanje priprema površina spoja je skuplja
- čvrstoća spojeva dobivenih mekim lemljenjem je ograničena

59

LIJEPLJENJE

Lijepljenje je proces nerastavljivog spajanja dijelova iz istih ili različitih

materijala (na primjer metala s nemetalom).
Lijepljenje se zasniva na fizikalnim načelima:
- adhezije (sile privlačenja na sučelju dva materijala) i
- kohezije (međumolekularne sile u samom ljepilu).
Adhezija i kohezija nemaju značajnog utjecaja na strukturu spajanih
dijelova.

60

30
Vezivanje ljepila u procesu lijepljenja može biti:
- silom (u procesu lijepljenja potrebno je ostvariti silu)
- temperaturom (u procesu lijepljenja potrebno je ostvariti
propisanu temperaturu)
- vremenom (u procesu lijepljenja potrebno je osigurati određeno
vrijeme u kojem će spojeni dijelovi ostati međusobno nepomični).

61

Prema VDI smjernici 2229 te normi DIN 16920 ljepila se dijele na:
 Fizikalno veziva ljepila. Lijepljenje se ostvaruje ishlapljivanjem
otapala iz ljepila. Dijele se u tri podskupine:
- kontaktna ljepila
- rastalna (taljiva) ljepila
- plastična ljepila.
 Kemijski (ili reakcijski) veziva ljepila. Važnija su od fizikalno
vezivih. Dijele se, osim na hladna i topla, u tri podskupine:
- polimerizacijska (jedno- ili dvokomponentna)
- poliaditivna (jedno- ili višekomponentna)
- polikondenzacijska ljepila.

62

31
Povoljno ili povoljnije Nepovoljno

63

Povoljno ili povoljnije Nepovoljno

64

32
Prednosti lijepljenja:
- za spoj je potrebno malo prostora
- nisu potrebne visoke temperature
- naprezanja se jednoliko raspoređuju na velikim površinama
- dobro svojstvo brtvljenja lijepljenog spoja (spojevi su nepropusni)
- lijepljenjem se ne mijenjaju svojstva spojenih materijala
- spojevi su otporni na koroziju
- elastičnost ljepila može nadoknaditi toplinsko istezanje
- elastičnost ljepila može ublažiti udarce i prigušiti vibracije
- jednostavna primjena u serijskoj proizvodnji

65

Nedostaci lijepljenja:
- mala čvrstoća spoja
- smanjenje dinamičke nosivosti spoja s porastom debljine ljepila
- neka ljepila su otrovna
- spojevi nisu postojani na niskim i visokim temperaturama (spojevi su
postojani u području od -50 do +200 °C)
- opasnost od pojave krtog loma pri niskim temperaturama
- starenje i puzanje
- spojevi mogu biti osjetljivi na vlagu
- mogu biti potrebne naprave za stezanje
- relativno dugo vrijeme očvršćivanja ljepila
- priprema je skupa - čistoća površina mora biti besprijekorna, a osim
mehaničke često je potrebna i kemijska priprema površine

66

33
 POVRŠINSKA ZAŠTITA

Osnovni oblici trošenja materijala:

- mehaničko trošenje (abrazijsko trošenje, erozijsko trošenje,
trošenje zbog zamora materijala, adhezijsko trošenje)
- trošenje zbog zračenja (Nastaje djelovanjem elektromagnetskih
valova s valnim duljinama kraćim od vidljive svjetlosti ili česticama
zračenja. Zračenje može utjecati na mehanička, električna i
magnetska svojstva materijala.)
- kemijsko trošenje (Reakcija materijala na okolišnu atmosferu.
Najčešća je korozija - oksidacija materijala.)
- elektrokemijsko trošenje (Korozija koja nastaje djelovanjem
korozijskih galvanskih članaka nastalih na površini metala
izloženog elektrolitu.).
67

Korozija je trošenje konstrukcijskih materijala kemijskim djelovanjem

fluida (plinova ili kapljevina).
Korozija razara metale i anorganske materijale (npr. beton), a može
oštetiti i organske materijale (polimerne materijale, drvo).

Korozija uzrokuje:
- goleme materijalne štete (skraćuje vijek trajanja industrijske i
druge opreme i proizvoda, poskupljuje njihovo održavanje,
uzrokuje zastoje u radu), ali i
- nesreće s katastrofalnim posljedicama.

68

34
Vrste korozija prema mjestu razaranja materijala:
- opća korozija zahvaća cijelu površinu materijala (npr. hrđanje
ugljičnoga čelika u vodi i u zraku)
- mjestimična (lokalna) korozija napada samo dijelove površine
(npr. jamičasta korozija ili pitting nehrđajućega čelika u nekim
kloridnim otopinama, kontaktna korozija, ispodpovršinska korozija)
- interkristalna korozija prodire u materijal uzduž granica između
zrna (npr. razaranje nekih nehrđajućih čelika u kiselim otopinama)
- selektivna korozija napada samo određenu fazu ili komponentu
složenoga materijala (npr. decinkacija mjedi u vodi).

69

Sprječavanje nastanka korozije ili smanjenje brzine djelovanja

korozije može se ostvariti:
- zaštitnim prevlakama ili premazima
- primjenom inhibitora
- elektrokemijskim metodama zaštite
- mjerama tijekom oblikovanja i konstruiranja proizvoda
- odabirom prikladnog materijala.

70

35
 FIZIKALNO
(npr. pocinčavanje)

METALNE
PREVLAKE KEMIJSKI

ELEKTROKEMIJSKI
ZAŠTITNE (GALVANIZACIJA)
PREVLAKE I
PREMAZI
ANORGANSKE
NEMETALNE (eloksiranje Al2O3,
PREVLAKE bruniranje Fe3O4)

ZAŠTITA OD ORGANSKE
KOROZIJE NEMETALNE (premazi)
PREVLAKE

INHIBITORI
(katodni i anodni)

ELEKTROKEMIJSKE
METODE ZAŠTITE
(pasivno i imuno stanje)

71

TOPLINSKA OBRADA I OBRADA POVRŠINA

TOPLINSKA OBRADA METALA

TOPLINSKA OBRADA MODIFICIRANJA PREVLAČENJA

ČITAVOG OBRATKA POVRŠINE POVRŠINE

Postupci obrade površine

(inženjerstvo površina)

72

36
Toplinska obrada je skup postupaka kojima se predmet namjerno
podvrgava temperaturno-vremenskim ciklusima kako bi se postigla
željena mikrostruktura, a time i željena svojstva (mehanička, fizikalna
ili kemijska).
Toplinskom obradom mogu se promijeniti svojstva metala, npr.:
- promjene faza ili fizikalno-kemijske promjene (npr.   )
- promjene strukture (veličina zrna) i
- promjene mehaničkih svojstava (promjena tvrdoće, čvrstoće, ...).
Toplinskoj obradi podvrgavaju se strojni elementi, kod kojih su
izraženi zahtjevi tvrdoće, čvrstoće i žilavosti.

73

TOPLINSKA OBRADA ČITAVOG OBRATKA

POSTUPCI KALJENJA PRECIPITACIJSKO

POSTUPCI ŽARENJA
I POPUŠTANJA OČVRŠĆAVANJE

KALJENJE Rastvorno žarenje Prirodno starenje

Kaljenje s kontinuiranim Rekristalizacijsko žarenje Umjetno starenje
gašenjem Žarenje na grubo zrno
Kaljenje s kontinuiranim Žarenje na redukciju napetosti
gašenjem i dubokim
Difuzijsko žarenje
pothlađivanjem
Normalizacija
Kaljenje s dva sredstva za
gašenje („slomljeno Meko žarenje (sferodizacija)
kaljenje”) Temperiranje (grafitiziranje)
Kaljenje s gašenjem u Izotermičko žarenje u
toploj kupci perlitnom stupnju

POPUŠTANJE POBOLJŠAVANJE
Niskotemperaturno popuštanje Kaljenje +
( < 200 C) visokotemperaturno
Niskotemperaturno popuštanje popuštanje
(200 C <  < 400 C) Izotermičko poboljšavanje
Visokotemperaturno ("austempering")
popuštanje (400 C <  < A1)
74

37
Kaljenje čelika je toplinska obrada kod koje se čelik zagrijava na
temperaturu austenitizacije i intenzivno hladi (gašenje). Pri gašenju od
austenita (mikrostrukturne faze s rešetkom -željeza) nastaje martenzit
(mikrostrukturna faza s prostorno centriranom tetragonskom rešetkom).

75

Osnovni parametri kojima se opisuju postupci tehnologiji toplinske

obrade:
- maksimalna temperatura zagrijavanja (C)
- vrijeme zagrijavanja do temperature postupka (C/min)
- vrijeme držanja na temperaturi postupka (min; h)
- vrijeme hlađenja (brzina hlađenja) (C/min)
- vrsta sredstva za hlađenje (voda, ulje, zrak).

76

38
Inženjerstvo površina (Surface Engineering) je znanstveno-tehnička
disciplina koja se bavi svojstvima površina dijelova konstrukcija i alata
te pojava na njima kako bi im se smanjilo površinsko trošenje i
povećala trajnost.

Postupcima obrade površina ostvaruje se sustav površinski sloj-

osnovni materijal sa svojstvima koja jamče potrebna uporabna
svojstva uz prihvatljive proizvodne troškove.

77

TOPLINSKA OBRADA METALA

TOPLINSKA OBRADA MODIFICIRANJA PREVLAČENJA

ČITAVOG OBRATKA POVRŠINE POVRŠINE

Postupci obrade površine

(inženjerstvo površina)

78

39
Postupci obrade površina:
- postupci modificiranja - površinski sloj nastaje ispod obrađivane
površine.
- postupci prevlačenja - površinski sloj nastaje na obrađivanoj
površini.

MODIFICIRANJE PREVLAČENJE

79

Postupcima površinske obrade mogu se postići sljedeća svojstva:

- visoka tvrdoća (preko 1000 HV)
- visoka otpornost na trošenje (abrazijom, adhezijom, erozijom,
tribokorozijom ...)
- postojanost na visokim temperaturama
- otpornost na koroziju
- dekorativni izgled ...
U rješavanju konkretnih problema ponekad neće biti dovoljan samo
jedan postupak, već će trebati dva ili više postupaka (tzv. dupleks
postupak) kako bi se poboljšanjem svojstava podloge osigurala bolja
svojstva obratka nanošenjem završnog sloja (prevlake).

80

40
 MODIFICIRANJA POVRŠINE PREVLAČENJA
POVRŠINE

TOPLINSKA TOPLINSKO-KEMIJSKA MEHANIČKA

Površinsko kaljenje: - Sačmarenje TOPLINSKA (navarivanje,

- Plameno
- Indukcijsko
- Elektronskim snopom
- Laserskim snopom
Difuzija nemetalnih
elemenata:
- Cementiranje
- Nitriranje
- Nitrokarburiranje
- Postupak QPQ
- Oksinitrokarburiranje
- Karbonitriranje
- Sulfonitriranje
- Sulfokarbonitriranje
- Oksidiranje
- Boriranje
- Valjenje uranjanje u rastaljeni metal,
- Strojna obrada prevlačenje laserskim ili
elektronskim snopom)
MEHANIČKA
IMPLANTACIJA IONA (deformacijsko spajanje
eksplozijom ili valjanjem)
TOPLINSKO MEHANIČKA
Difuzija metalnih Difuzija metalnih i (naštrcavanje: plamenom
elemenata: nemetalnih elemenata: plazmom, detonacijsko,
elektrolučno)
- Alitiranje - Vanadiranje (V, C)
- Difuzijsko kromiranje KEMIJSKA (fosfatiranje,
- Niobiranje (Ni, C)
- Siliciranje bezstrujno niklanje,
- Titaniranje (Ti, C)
kromatiranje)
- Oksinitrokarburiranje
- Legiranje laserskim ELEKTROKEMIJSKA
snopom (niklanje, kromiranje,
anodna oksidacija)
- Legiranje snopom
elektrona U PARNOJ FAZI (PVD,
CVD, PA CVD)
81

TEHNOLOGIJE PRERADE POLIMERNIH

MATERIJALA

Postoje brojne klasifikacije polimernih materijala na temelju

različitih kriterija podjele, npr. prema:
- području primjene
- kemijskom sastavu
- uređenosti strukture
- fizikalnom stanju pri uporabnim i preradbenim temperaturama
itd.

82

41
Prema ponašanju pri povišenim temperaturama koje je posljedica
postojanja određenih veza između makromolekula, postoje tri
temeljne skupine polimernih materijala:
1. plastomeri (termoplasti)
2. duromeri (duroplasti)
3. elastomeri.

83

1. Plastomeri (termoplasti) su taljivi i topljivi polimerni materijali

čiju strukturu čine linearne ili granate makromolekule.
Plastomeri zagrijavanjem mekšaju, a daljnjim zagrijavanjem prelaze u
stanje taljevine. Takvo ponašanje plastomera čini temelj njihova
praoblikovanja, preoblikovanja i spajanja (zavarivanjem i lijepljenjem)
u gotove proizvode.
Plastomere je moguće zagrijavanjem i hlađenjem neograničeno
mnogo puta dovesti u navedena fizička stanja, pod uvjetom da se ne
prekorače temperature razgradnje pri kojima se makromolekule
kemijski razgrađuju na niskomolekularne spojeve.

84

42
2. Duromeri (duroplasti) su netaljivi i netopljivi polimerni
materijali čiju strukturu čine prostorno gusto umrežene
makromolekule.

Duromeri pokazuju tipičnu ovisnost mehaničkih svojstava o

temperaturi. Pri sobnim temperaturama duromeri su malo kruti i malo
deformabilni. Takve karakteristike zadržavaju u čitavom području
uporabe, koje se proteže sve do temperature razgradnje.

Kada jednom duromerna pretpolimerna smjesa (tijekom prerade)

postigne prostorno umreženu strukturu nije je više moguće (za razliku
od plastomera) zagrijavanjem omekšati i rastaliti.

85

3. Elastomeri su polimerni materijali čiju strukturu čine rahlo

(djelomice) kemijski ili fizikalno umrežene makromolekule.
Kemijski umreženi elastomeri su netaljivi i netopljivi, dok se
fizikalno umreženi elastomeri mogu rastaliti.
Elastomeri bubre u otapalu, a tipična im je karakteristika postojanje
vrlo visokih vrijednosti (uglavnom elastičnih) mehaničkih deformacija.

86

43
Polimerni kompoziti najraširenija su vrsta kompozita.
Osnovu dvofaznih polimernih kompozita čini polimerna matrica u
kojoj je na odgovarajući način raspoređeno ojačalo različitog oblika i
od različitih materijala, te prianjala, tvari koja omogućuje
funkcionalno povezivanje polimerne matrice i ojačala.
Kako ojačalo ima odlučujući utjecaj na mehanička svojstva
kompozita, temeljna podjela polimernih kompozita zasniva se na
obliku ojačala, pa postoje:
- kompoziti s vlaknastim ojačalima (najčešči kompoziti)
- kompoziti s dispergiranim česticama
- hibridni kompoziti s vlaknima i/ili dispergiranim česticama.

87

Kalandriranje - kontinuirano provlačenje omekšane polimerne smjese kroz

parove valjaka i njeno skrućivanje u zadani oblik proizvoda.

88

44
Najvažniji čimbenici o kojima ovisi izbor postupka obrade polimera:
- svojstva materijala
- veličina serije i
- oblik proizvoda.

89

Ekstruzija (istiskivanje) je postupak prešanja, pretežito plastomera određene

viskoznosti, s kontinuiranim radnim procesom (bezdano prešanje).
Koristi se za izradu cijevi, šipki, profila, traka ili sl., a s posebnim uređajem, i
za oblaganje izolacije električnih vodova.
Najčešće se koristi ekstruder s cilindrom i pužem koji iz lijevka dobiva masu
u obliku granula ili praha, plastificira je i homogenizira pomoću grijača i ploče
s provrtima te istiskuje u alat kroz otvor u mlaznici.

Pužni ekstruder

90

45
Proizvod s oblikovanim poprečnim presjekom neprekinuto izlazi iz alata i
hladi se pomoću uređaja s vodom.
Kruti proizvodi (cijevi) se režu na potrebnu dužinu pomoću pile koja se
pomiče zajedno s proizvodom, a savitljivi proizvodi se namataju na kolut.

Alat za ekstruziju cijevi

91

Izravno prešanje: Plastična masa (pretežito duromer) u obliku praha,

granula ili tablete stavlja se izravno u otvoreni i predgrijani kalup u kojem
se, pod pritiskom i povišenom temperaturom plastificira, oblikuje i
očvrsne. Proizvod ima srh koji se naknadno odstrani.

Faze procesa prešanja su:

- punjenje
- prešanje i
- izbacivanje.
Temperatura grijanja (170 C)
regulira se cirkulacijom
zagrijanog ulja ili pomoću
električnih grijača. Tlak
prešanja je oko 200 bara.

92

46
Puhanje je postupak oblikovanja šupljih proizvoda (boce, spremnici, ...)
izrađenih pretežito od plastomera.
Prethodno oblikovana masa u obliku tuljka (crijevo) u toplom stanju,
dovodi se unutar otvorenog alata. Alat se zatvara, a zatim se u tuljak
upuhuje zrak i širi ga prema stjenkama kalupa te oblikuje željeni proizvod.
Nakon hlađenja alat se otvara i vadi se proizvod

93

Toplooblikovanje (termooblikovanje): Prethodno oblikovani poluproizvod

(folija, ploča...) zagrijava se toplim zrakom na 110–180 C, dovodi u
termoelastično stanje, preoblikuje bez pukotina i ravnomjerno hladi.
Primjenjuje se za izradu proizvoda velikih površina, velikog radijusa
zaobljenja i složenog oblika (kućišta hladnjaka, sanitarni elementi, čamci, ...)
ili za izradu masovnih artikala (ambalaža, pribor za jelo, ...).
Preoblikovanje može biti tiskanjem, razvlačenjem i vakuumiranjem.

Alat za tiskanje s matricom

94

47
Injekcijsko prešanje: Izrađuju se
velike serije srednje velikih dijelova
složenog oblika proizvoda iz
termoplastičnih masa.

http://www.northbaymolding.com

95

Obrada odvajanjem polimernog materijala na alatnim strojevima:

Izrađuju se male i srednje velike serije proizvoda umjereno složenog
oblika. Obrada odvajanjem materijala prikladna jei kad se zahtijevaju
uske tolerancije mjera proizvoda.

96

48