UVODNI BIBLIJSKI REDCI

Drugo tromjeseËje 2023.

UVODNI BIBLIJSKI REDCI (2/2023) • 1

 ©tiva za ovo tromjeseËje, namijenjena Ëitanju
na subotnjim bogosluæjima u mjesnim crkvama
i u malim skupinama, temelje se na rijeËima
Duha proroπtva iz knjige Ellen G. White,
Upoznajmo Krista, Znaci vremena, Zagreb 2018.
Neka ove nadahnute i pouËne misli,
uz nekoliko prethodnih rijeËi pozdrava i dobrodoπlice,
posluæe kao uvod u bogosluæje.

Nakladnik
Odjel za crkvene sluæbe pri Hrvatskoj konferenciji
KrπÊanske adventistiËke crkve
Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb

www.adventisti.hr

Urednik
Mario ©ijan

Umnoæeno u uredu nakladnika, 2023.

Za internu uporabu

2 • UVODNI BIBLIJSKI REDCI (2/2023)

1. travnja 2023.
»udesna ljubav
“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog
Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima
æivot vjeËni.” (Ivan 3,16)
Poπto je zapoËeo rad na Ëovjekovom otkupljenju, Otac nije
πtedio niπta, koliko god Mu drago bilo, πto je bilo nuæno za do-
vrπetak Njegovog djela. Stvarat Êe prilike za ljude; izlijevat Êe
na njih svoje blagoslove; gomilat Êe naklonost za naklonoπÊu,
dar za darom, sve dok cjelokupna riznica Neba ne bude otvorena
za one koje je On doπao spasiti. Poπto je sakupio sva bogatstva
svemira i otvorio sve izvore svoje boæanske naravi, Bog ih je sve
dao na upotrebu Ëovjeku. To su bili Njegovi besplatni darovi.
Kakav ocean ljubavi, poput boæanske atmosfere, kruæi oko svijeta!
Kakva je to ljubav da vjeËni Bog uzme ljudsku narav u Osobi
svojeg Sina i ponese i uzvisi Ga do najviπih nebesa!
Svi stanovnici Neba promatrali su s velikim zanimanjem rat
koji se odvijao na Zemlji koju je Sotona prisvojio kao svoj po-
sjed. Svaki trenutak bio je ispunjen vjeËnom realnoπÊu. Kako
Êe se sukob zavrπiti? Aneli su traæili da se otkrije Boæja pra-
vednost, da se podigne Njegov gnjev protiv kneza tame i njego-
vih sljedbenika. Ali, gle, prevladala je milost. Kada je Boæji Sin
mogao doÊi na svijet da ga osudi, doπao je kao pravednost i
mir kako bi spasio ne samo potomke Abrahama, Izaka i Jakova,
nego i cijeli svijet — svakog Adamovog sina i kÊer koji Êe povje-
rovati u Njega kao Put, Istinu i Æivot. Kakav primjer Jahvine
ljubavi! Ovo je ljubav bez premca. (Youth’s Instructor, 29. srpnja
1897.)
Naπ Otkupitelj odluËio je da se zahvaljujuÊi Njegovoj zasluzi
Boæja ljubav prenese na duπu koja vjeruje u Njega. Kao i naπ
æivot, æivotna snaga Boæje ljubavi kruæi kroz svaki dio naπe naravi
da bi mogla prebivati u nama, kao πto prebiva u Isusu Kristu.
Ujedinjeni s Kristom æivom vjerom, Otac nas voli kao Ëlanove
Kristovog tajanstvenog tijela, Ëija je proslavljena glava Krist.
(Letter 11, 1892.)

UVODNI BIBLIJSKI REDCI (2/2023) • 3

8. travnja 2023.
Izak — slika Krista
“Vjerom je Abraham, kad je bio stavljen na kuπnju, prinio
Izaka, i taj koji je jedinoroenca prinosio bio je onaj koji
je primio obeÊanje, kojemu bijaπe upravljena rijeË: Po Izaku
Êeπ imati potomstvo.” (Hebrejima 11,17.18)
Bog je zatraæio ærtvovanje Izaka da bi prikazao ærtvovanje
svojega Sina. Izak je bio slika Boæjeg Sina koji je prinesen kao
ærtva za grijehe svijeta. Bog je æelio pokazati Abrahamu Rado-
snu vijest o spasenju ljudi. ... Na osnovi svojeg iskustva mogao
je razumjeti koliko je bila velika samopoærtvovnost vjeËnog Bo-
ga kada je dao svojega Sina da izbavi Ëovjeka od propasti.
Za Abrahama nijedna druga duπevna muka nije se mogla
usporediti s onim πto je proæivio dok je izvrπavao zapovijed da
ærtvuje svojeg sina. … Slomljena srca i drhtavih ruku on uzima
oganj, dok Izak pita: “Evo oganj i drva, ali gdje je janje za ærtvu
paljenicu?” (Postanak 22,7 — ©ariÊ) Ali ne, Abraham mu ne moæe
sada to reÊi! Otac i sin grade ærtvenik i pribliæava se taj uæasni
trenutak kada Abraham treba reÊi Izaku ono πto mu je razdira-
lo duπu tijekom cijelog tog dugog putovanja — da je sam Izak
ærtva. ... Sin se pokorava ærtvi jer vjeruje u Ëestitost svojeg oca.
Ali kada je sve spremno, kada su vjera oca i Ëestitost sina pod
najjaËim pritiskom, Boæji aneo zaustavlja Abrahamovu podig-
nutu ruku i kaæe mu da je dosta. “Jer sada znam da se ti bojiπ
Boga kad mi nisi uskratio svojega sina, jedinca svojega.” (redak
12 — ©ariÊ) (Youth’s Instructor, 1. oæujka 1900.)
Naπ nebeski otac predao je svojega voljenog Sina agoniji ras-
peÊa. Legije anela bile su svjedoci poniæenja i stradanja duπe
Boæjeg Sina, ali im nije bilo dopuπteno da se umijeπaju kao u
sluËaju Izaka. Nije se Ëuo nijedan glas koji bi zaustavio ærtvo-
vanje. Boæji ljubljeni Sin, Otkupitelj svijeta, bio je vrijean, rugali
su Mu se, bio je ismijavan i muËen sve dok nije pognuo glavu
i umro. Kakav nam veÊi dokaz boæanske ljubavi i saæaljenja moæe
VjeËni dati? “On koji Ëak nije poπtedio vlastitog Sina, veÊ ga pre-
dao za sve nas, kako nam neÊe dati sve ostalo s njime?” (Rim-
ljanima 8,32) (Signs of the Times, 1. travnja 1875.)
4 • UVODNI BIBLIJSKI REDCI (2/2023)
15. travnja 2023.
Krist — tajanstvene ljestve
“I usni san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba do-
piru, i aneli Boæji po njima se penju i silaze.” (Postanak
28,12)
Jakovljevo iskustvo kada je otiπao od kuÊe i kada su mu
pokazane tajanstvene ljestve ... trebalo ga je pouËiti o velikoj
istini u vezi s planom spasenja. ...
Ljestve prikazuju Krista. On je kanal komunikacije izmeu
Neba i Zemlje, i aneli idu gore-dolje u neprekidnom odnosu s
palom vrstom. RijeËi koje je Krist uputio Natanaelu bile su u
skladu sa slikom ljestava, kada je rekao: “Zaista, zaista, kaæem
vam — nadoda Isus — vidjet Êete otvoreno nebo i anele Boæje
gdje uzlaze i silaze nad Sinom »ovjeËjim.” (Ivan 1,51) Ovdje se
Otkupitelj predstavlja kao tajanstvene ljestve koje omoguÊavaju
komunikaciju izmeu Neba i Zemlje. ...
Time πto je postao Ëovjek, Krist je Ëvrsto postavio ljestve na
Zemlji. Ljestve dopiru do najviπe toËke na Nebu i Boæja slava
sjaji s vrha i obasjava ih cijelom duæinom, dok aneli uzlaze i
silaze s porukama koje Bog πalje Ëovjeku s molbama i hvalama
koje Ëovjek upuÊuje Bogu. ... U Jakovljevom vienju bilo je pri-
kazano jedinstvo ljudskog i boæanskog u Kristu. Dok su aneli
silazili i uzlazili po ljestvama, Bog je prikazan kako gleda dolje
s naklonoπÊu na sinove ËovjeËje zbog zasluga svojega Sina. …
VjeËni æivot ne dobiva se lako. Trebamo napredovati sa æi-
vom vjerom, penjuÊi se uz ljestve preËku po preËku, razmatra-
juÊi i poduzimajuÊi potrebne korake; a opet moramo razumjeti
da nijedna sveta misao, nijedno nesebiËno djelo ne moæe poteÊi
iz nas samih. Jedino po Kristu moæe postojati ikakva vrlina u
ËovjeËanstvu. ... Ali iako ne moæemo Ëiniti niπta bez Njega, mo-
æemo uËiniti neπto u vezi s naπim odnosom s Njim. Ni u jed-
nom trenutku ne smijemo popustiti svoj duhovni stisak, jer mi
neprekidno visimo izmeu Neba i Zemlje. Moramo se dræati Kri-
sta, penjati se uz pomoÊ Krista i postati Njegovi suradnici u
spaπavanju svoje duπe. (Review and Herald, 11. studenoga 1890.)

UVODNI BIBLIJSKI REDCI (2/2023) • 5

22. travnja 2023.
Kristov prvi dolazak najavljen
“Vjerom Mojsije, kad odraste, odbi da ga nazivaju sinom
faraonove kÊeri. Radije je odabrao da bude zlostavljan za-
jedno s Boæjim narodom nego da ima Ëasovito greπno uæi-
vanje.” (Hebrejima 11,24.25)
Dok je [Mojsije] sjedio pod samom sjenkom prijestolja, Boæji
Duh potaknuo je njegovo srce da podigne preteæak teret koji je
potiskivao njegovu braÊu u najniæi oblik poniæenja i ropstva. Nje-
govo srce slamalo se zbog tuge, kao da je on sam bio u ropstvu
praveÊi opeke, dijeleÊi njihovo poniæenje. Oni su bili robovi, patili
su pod okrutnim biËem. EgipÊani su ih vrijeali i omalovaæava-
li, poËevπi od faraona pa sve do najniæeg sluge.
Ali Gospodin je odvojio Mojsija koji Êe osloboditi porobljeni
narod, i nakon Ëetrdeset godina izgnanstva, pod Boæjom rukom
bio je spreman za rad. RazumijevajuÊi zlo stanje svojih su-
narodnjaka, znajuÊi koliko njih je izopaËeno i nerazumno, shva-
ÊajuÊi da ga mogu izdati, svejedno je razmatrao na koje sve
naËine moæe izvrπiti njihovo oslobaanje iako je mislio da je on
sam propustio sve moguÊnosti da bude to sredstvo. Ali u grmu
koji gori i ne sagorijeva, Bog je predstavio sebe i izabrao Mojsija
da bude Njegov predstavnik. ...
Mojsije je suraivao s Bogom. Znao je da Êe prijezir, mræ-
nja, progonstvo i moæda smrt biti njegova plaÊa ako bude imao
bilo kakvog udjela u rjeπavanju problema hebrejskih robova. ...
Bio je vrlo omiljen kao vojskovoa faraonove vojske i znao je da
Êe sada o njemu kolati glasine i da Êe ga laæno optuæivati, ali je
“sramotu Kristovu smatrao veÊim bogatstvom od egipatskog bla-
ga” (Hebrejima 11,26). Odbacio je moguÊnost da postane faraon
i preuzeo teret svojeg zarobljenog i ugroæenog naroda. (Letter
116, 1896.)
Bog [je] izabrao Mojsija da slomi jaram ropstva nad sinovi-
ma Izraelovim i da svojim djelom bude predslika Kristovog pr-
vog dolaska kad Êe slomiti Sotoninu moÊ nad ljudskim rodom i
izbaviti one koje je zarobio svojom silom. (SvjedoËanstva za Cr-
kvu, sv. 1, str. 256)
6 • UVODNI BIBLIJSKI REDCI (2/2023)
29. travnja 2023.
Udarac po stijeni
“Gle, ja Êu stajati pred tobom tamo na stijeni na Horebu;
a ti udari po stijeni, i iz nje Êe poteÊi voda, pa neka se
puk napije. Mojsije tako i uËini starjeπinama Izraelovim na-
oËi.” (Izlazak 17,6 — Varaædinska Biblija)
Iz stijene koju je Mojsije udario prvi put potekla je æiva voda
koja je osvjeæila Izraelce u pustinji. Tijekom svih lutanja, kad
god je bilo potrebno, Ëudo Boæje milosti opskrbljivalo ih je vodom.
… Krist je bio taj koji je silom svoje rijeËi Ëinio da Izraelu po-
teËe æiva voda. “Pili su, naime, iz duhovne stijene koja ih je
pratila, a ta stijena bijaπe Krist.” (1. KorinÊanima 10,4) On je
bio izvor svih tjelesnih kao i duhovnih blagoslova. Krist, istin-
ska Stijena, bio je s njima tijekom svih lutanja. “Nisu æeali
dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih vodu izbio,
rascijepio je peÊinu, i potekla je voda.” “Hrid rascijepi, i provri
voda, pustinjom poteËe kao Rijeka.” (Izaija 48,21; Psalam 105,41)
Udarena je stijena bila slika Krista, a pomoÊu tog simbola
poduËavane su najdragocjenije duhovne istine. Kao πto je æivo-
todavna voda tekla iz stijene, tako iz Krista koga “Bog bije”,
kojeg “za naπe grijehe probodoπe” (Izaija 53,4.5), teËe rijeka spa-
senja izgubljenom ljudskom rodu. Kao πto je stijena bila jed-
nom udarena, tako je i Krist “prinesen samo jedanput da uzme
grijehe sviju” (Hebrejima 9,28). Naπ Spasitelj nije trebao biti
ærtvovan po drugi put, stoga oni koji traæe blagoslove Njegove
milosti trebaju ih traæiti u Njegovo ime, izlijevajuÊi æelju srca u
pokajniËkoj molitvi. Takva Êe molitva Gospoda nad vojskama
podsjetiti na Isusove rane i tada Êe poteÊi svjeæa æivotodavna
krv, simbol æive vode koja je tekla za Izrael. …
OsvjeæavajuÊa voda koja izvire u isuπenoj neplodnoj zemlji,
Ëini da pustinja cvate i teËe da daruje æivot onima koji propa-
daju, znak je boæanske milosti koju samo Krist moæe dati i koja
kao æiva voda Ëisti, osvjeæava i jaËa duπu. Onaj u kojem prebi-
va Krist ima nepresuπan izvor milosti i snage. (Patrijarsi i proro-
ci, str. 342,343)

UVODNI BIBLIJSKI REDCI (2/2023) • 7

6. svibnja 2023.
Æiva voda
“I svi popiπe isto duhovno piÊe. Pili su naime iz duhovne
stijene koja ih je pratila — a ta Stijena bijaπe Krist.” (1.
KorinÊanima 10,4 — Varaædinska Biblija)
Krist ujedinjuje ove dvije slike. On je Stijena i On je Æiva
voda.
Iste se prekrasne, izraæajne slike nalaze u cijeloj Bibliji. Sto-
ljeÊima prije Kristova dolaska Mojsije je uputio na Njega kao
Stijenu Izraelova spasenja (Ponovljeni zakon 32,15). Psalmist pje-
va o Njemu i kaæe: “otkupitelju moj”, “hridina silna, utoËiπte”,
“moje skloniπte”, “hrid utoËiπta”, “okrilje srca moga”, “hrid uto-
Ëiπta moga”. U Davidovoj pjesmi Njegova je milost prikazana kao
svjeæe “tihane vode”, “poljane zelene” po kojima nebeski Pastir
vodi svoje stado. I ponovno, “potocima svojih slasti ti ih napajaπ”,
kaæe on, “u tebi je izvor æivotni”. (Psalam 19,14; 62,7; 61,2; 71,3;
73,26; 94,22; 23,2; 36,8.9)
Mudri Ëovjek kaæe: “Izvor mudrosti je bujica πto se razlijeva.”
(Izreke 18,4) Za Jeremiju Krist je “Izvor æive vode”, a prema Za-
hariji “otvorit Êe se izvor… da se operu od grijeha i neËistoÊe”.
(Jeremija 2,13; Zaharija 13,1)
Izaija Ga opisuje kao “Stijenu vjeËnu” i “kao sjenu u æednoj
pustari”. (Izaija 26,4; 32,2) I on biljeæi dragocjeno obeÊanje sli-
kovito prikazujuÊi vodu koja je tekla za Izrael: “Ubogi i bijedni
vodu traæe, a nje nema! Jezik im se osuπi od æei. Ja, Jahve,
njih Êu usliπiti, ja, Bog Izraelov, ostavit ih neÊu.” “Jer na æednu
Êu zemlju vodu izliti, i po tlu suπnome potoke.” “Jer Êe u pustinji
provreti voda, i u stepi potoci.” UpuÊen je i poziv: “O svi vi koji
ste æedni, doite na vodu.” (Izaija 41,17; 44,3; 35,6; 55,1) I na
posljednjim stranicama Boæje rijeËi odzvanja ovaj poziv. Tu je
rijeka æivota, bistra kao kristal, koja istjeËe iz Boæjeg i Janjeto-
va prijestolja, a milostivi poziv odzvanja vjekovima: “Tko je æe-
dan, neka doe; tko æeli, neka badava uzme vode æivota.” (Otkri-
venje 22,17) (Patrijarsi i proroci, str. 344)

8 • UVODNI BIBLIJSKI REDCI (2/2023)

13. svibnja 2023.
Bog u ljudskom tijelu
“I RijeË tijelom postala i nastanila se meu nama. I mi
smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedino-
roenac od Oca — pun milosti i istine.” (Ivan 1,14)
Dok prouËavamo dubok problem, usredotoËimo se na najËu-
desniju pojavu koja se ikad dogodila na Zemlji i na Nebu — utje-
lovljenje Boæjega Sina. (S.D.A. Bible Commentary, sv. 7, str. 904)
Samo je Krist mogao predstavljati Boæanstvo. ... Sâm Bog
mora se predstaviti ËovjeËanstvu. Da bi se ovo dogodilo, naπ
Spasitelj ogrnuo je svoju boæansku narav ljudskom. On je uzeo
ljudsku narav jer Ga je samo na taj naËin ËovjeËanstvo moglo
shvatiti. Samo je ljudsko moglo doprijeti do ljudi. Æivio je u skla-
du s Boæjim karakterom u ljudskom tijelu koje je Bog pripremio
za Njega. (Isto, str. 924)
Da je Krist doπao u svojem boæanskom obliËju, ËovjeËanstvo
ne bi moglo podnijeti Njegovu prisutnost. Kontrast bi bio previπe
bolan, slava neizdræiva. »ovjeËanstvo ne bi moglo podnijeti pri-
sutnost jednog Ëistog, blistavog anela od jaËine njegove slave;
stoga Krist nije uzeo narav anela; doπao je u obliËju Ëovjeka.
(Isto, sv. 5, str. 1131)
GledajuÊi u Njega, mi vidimo nevidljivog Boga koji je ogrnuo
svoju boæansku narav ljudskom i tako potisnuo i ublaæio svoju
slavu, kako bi Ga naπe oËi mogle gledati a da naπe duπe ne
nestanu pred Njegovim neublaæenim veliËanstvom. Mi vidimo Bo-
ga preko Krista, naπeg Stvoritelja i Otkupitelja. Naπa je prednost
πto moæemo razmiπljati o Kristu vjerom i vidjeti Ga kako stoji
izmeu ËovjeËanstva i vjeËnog prijestolja. On je naπ Zagovornik,
prikazuje naπe molitve i prinose kao duhovnu ærtvu Bogu. Isus
je najveÊi bezgreπni posrednik i zahvaljujuÊi Njegovim zasluga-
ma, Bog i Ëovjek mogu biti povezani.
Krist je ponio svoju ljudsku narav u vjeËnost. On stoji pred
Bogom kao predstavnik naπe vrste. (Isto, sv. 7, str. 925)

UVODNI BIBLIJSKI REDCI (2/2023) • 9

20. svibnja 2023.
Djeteπce iz Betlehema
“Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj — Krist,
Gospodin. I neka vam ovo sluæi kao znak: NaÊi Êete Djete-
πce povijeno u pelenice gdje leæi u jaslama!” (Luka 2,11.12)
Ne moæemo razumjeti kako je Krist postao malo, bespomoÊno
Djeteπce. Mogao je doÊi na Zemlju u takvoj ljepoti da se potpuno
razlikuje od sinova ËovjeËjih. Njegovo lice moglo je sjati od svje-
tlosti, i stasom je mogao biti visok i prekrasan. Mogao je zadiviti
sve one koji bi Ga pogledali, ali ovo nije bio naËin na koji je
Bog namjeravao da On doe meu sinove ËovjeËje. Trebao je
biti isti kao oni koji su pripadali ljudskoj obitelji i hebrejskom
narodu. Njegove crte lica trebale su biti poput drugih ljudi i
nije trebao biti toliko lijep da bi Ga ljudi izdvajali od drugih.
Trebao je doÊi kao jedan od Ëlanova ljudske obitelji i stajati
kao Ëovjek pred Nebom i Zemljom. Doπao je zauzeti Ëovjekovo
mjesto, ærtvovati sebe umjesto Ëovjeka, platiti dug koji su greπnici
napravili. Trebao je æivjeti Ëistim æivotom na Zemlji i pokazati
da je Sotona izrekao laæ kada je tvrdio da mu ljudska obitelj
zauvijek pripada i da Bog ne moæe uzeti ljude iz njegovog stiska.
Ljudi su Krista prvo ugledali kao dijete. Njegovi roditelji bili
su vrlo siromaπni i On nije imao niπta viπe na Zemlji nego πto
imaju siromaπni. Proπao je sve kuπnje koje od roenja preko
djetinjstva i mladosti, pa sve do odrasle dobi prolaze siromaπni
i poniæeni. ... ©to viπe razmiπljamo o tome kako je Krist postao
dijete ovdje na Zemlji, sve se viπe divimo. Kako je moguÊe da je
bespomoÊno Djeteπce u πtalici u Betlehemu Boæji Sin? Iako to
ne moæemo razumjeti, moæemo vjerovati da Onaj koji je stvorio
svjetove radi nas postao bespomoÊno djeteπce. Iako uzviπeniji
od svih anela, iako je podjednako veliËanstven kao i Otac na
nebeskom prijestolju, On je postao jedno s nama. U Njemu su
Bog i Ëovjek postali jedno, i upravo u ovoj Ëinjenici mi nalazimo
nadu za naπu palu vrstu. GledajuÊi na Krista u tijelu, vidimo
Boga odjenutog u ljudsku narav, a u Njemu svu svjetlost
boæanske slave, obliËje Boga Oca. (The Youth’s Instructor, 21.
studenoga 1895.)
10 • UVODNI BIBLIJSKI REDCI (2/2023)
27. svibnja 2023.
Svjetlo mladima
“Dijete je raslo i jaËalo, napunjujuÊi se mudroπÊu. I milost
je Boæja poËivala na njemu.” (Luka 2,40)
Isusov primjer je svjetlo i mladima kao i onima u zrelim
godinama, jer je On bio primjer u djetinjstvu i u mladosti. Od
najranijih godina Njegov primjer bio je savrπen. I u svojoj tjele-
snoj i u duhovnoj naravi slijedio je boæanski redoslijed rasta
koji je prikazan biljkom, kao πto æeli da svi mladi Ëine. Iako je
bio VeliËanstvo Neba, Kralj slave, postao je djeteπce u Betlehe-
mu i neko vrijeme bio bespomoÊno novoroenËe pod majËinom
skrbi. Tijekom djetinjstva radio je poslove posluπnog djeteta.
Govorio je i ponaπao se u skladu s mudroπÊu djeteta, a ne odra-
slog Ëovjeka, poπtujuÊi svoje roditelje, ispunjavajuÊi njihove æelje
usput im pomaæuÊi u skladu sa sposobnostima djeteta. Ali u
svakom stadiju svojeg razvoja bio je savrπen, s jednostavnom,
prirodnom blagodaÊu bezgreπnog æivota. (Youth’s Instructor, 25.
svibnja 1909.)
Josip, a posebno Marija, neprekidno su imali na umu Ëinje-
nicu da je njihovo Dijete boæanskog podrijetla. PoduËavali su
Isusa u skladu sa svetim karakterom Njegove misije. Njegov na-
gon da Ëini dobro bio je stalni izvor zadovoljstva Njegovim rodite-
ljima. Pitanja koja je postavljao navodila su ih da najiskrenije
prouËavaju velike dijelove istine. Njegove dirljive rijeËi o prirodi
i Bogu prirode otvorile su i prosvijetlile njihov um.
Pogled Boæjeg Sina Ëesto je poËivao na stijenama i breæulj-
cima oko Njegovog doma. Bio je upoznat s poretkom u prirodi.
Vidio je sunce na nebesima, mjesec i zvijezde kako ispunjavaju
svoju svrhu. Pjevanjem je doËekivao jutarnje svjetlo. Sluπao je
kako πeva pjevuπi melodiju svojem Bogu i pridruæio je svoj glas
slavljenju i hvaljenju. (Youth’s Instructor, 8. rujna 1898.)
Tih i blag, izgledao je kao Onaj koji je odvojen. Kada god je
mogao, odlazio je sam u brda i podnoæja planina da bi raz-
govarao s Bogom prirode. (Youth’s Instructor, 5. prosinca 1895.)

UVODNI BIBLIJSKI REDCI (2/2023) • 11

3. lipnja 2023.
Dijete u Hramu
“Zar niste znali da je moram biti u kuÊi Oca svoga?” (Lu-
ka 2,4)
Kada je Krist imao dvanaest godina, otiπao je sa svojim ro-
diteljima u Jeruzalem na blagdan Pashe, i tijekom njihovog po-
vratka izgubio se u mnoπtvu. Nakon πto su Ga Josip i Marija
traæili tri dana, naπli su Ga u Hramu “gdje sjedi meu uËiteljima,
i sluπa ih i postavlja im pitanja. Svi koji su ga sluπali divili se
njegovu umu i odgovorima.” (Luka 2,46.47) (Youth’s Instructor,
8. rujna 1898.)
Njegovi roditelji zapanjeno su sluπali Njegova poticajna pita-
nja. ... Iako je zauzeo stav uËenika, Krist je πirio svjetlo svakom
rijeËju koju je izgovorio. TumaËio je Pismo zamraËenom umu
rabina i davao im jasno svjetlo o Boæjem Jaganjcu koji je ponio
grijehe svijeta. Oπtra, jasna pitanja djeteta donijela su navalu
svjetla u njihovo pomraËeno razumijevanje. Istina je zasjala kao
jasno svjetlo na mraËnom mjestu, dok je On primao i dijelio
znanje o planu spasenja.
Jasno je naznaËeno da je Krist rastao u znanju. Kakva se
pouka za sve mlade nalazi u ovoj Ëinjenici iz Isusovog æivota!
Ako budu marljivo istraæivali Boæju rijeË i preko Duha Svetoga
primili boæansko vodstvo, oni Êe moÊi dijeliti svjetlo drugima. ...
Marija, Isusova majka ... pitala je: “Sinko! Zaπto si nam to
uËinio? Gle, otac tvoj i ja sa strahom smo te traæili.” Boæansko
svjetlo osvijetlilo je ËovjeËanstvo kada je Isus podigao svoju de-
snu ruku i pitao: “Zaπto ste me traæili? Zar ne znate da meni
treba u onom biti πto je oca mojega? I oni ne razumjeπe rijeËi
πto im reËe.” (redci 48-50) Oni nisu razumjeli pravo znaËenje
Njegovih rijeËi. Ali iako je bio Sin Boæji, otiπao je sa svojim rodi-
teljima i doπao u Nazaret i bio im posluπan. ... U dvanaestoj
godini Duh Sveti bio je na Isusu i On je osjetio dio tereta svo-
jeg poslanja zbog kojega je doπao na naπ svijet. (Signs of the
Times, 30. srpnja 1896.)

12 • UVODNI BIBLIJSKI REDCI (2/2023)

10. lipnja 2023.
»uvajte Spasitelja!
“Po zavrπetku tih dana, kad su se vraÊali kuÊi, djeËak Isus
ostade u Jeruzalemu bez znanja svojih roditelja.” (Luka
2,43)
Nijedno djelo u Kristovom æivotu nije bilo nevaæno. Svaki do-
gaaj u Njegovom æivotu bio je za dobrobit Njegovih sljedbenika
u buduÊnosti. Dogaaj kada se Krist zadræao u Jeruzalemu uËi
nas vaænu pouku. ...
Isus je poznavao srca. Znao je da Êe, dok se gomila bude
vraÊala zajedno iz Jeruzalema, biti mnogo razgovora i susreta u
kojima neÊe biti puno poniznosti i milosti, a Mesija i Njegovo
poslanje bit Êe skoro zaboravljeni. Njegov je izbor bio da se vrati
iz Jeruzalema samo sa svojim roditeljima; jer ako budu izdvojeni,
Njegovi otac i majka imat Êe viπe vremena za razmiπljanje o pro-
roËanstvima koja su se odnosila na Njegovu patnju i smrt u
buduÊnosti. Nije æelio da bolni dogaaji koje Êe iskusiti u tre-
nucima kada bude prinosio svoj æivot kao ærtvu za grijehe svije-
ta, njima budu novi i neoËekivani. Odvojio se od njih prigodom
povratka u Jeruzalem. Nakon proslave Pashe, traæili su Ga tugu-
juÊi tri dana. ...
Ovo je pouka za sve Kristove sljedbenike. ... Kada se krπÊa-
ni okupe i provode vrijeme zajedno, trebaju pomno birati rijeËi
i djela da ne bi zaboravili na Isusa, i da ne bi provodili vrijeme
nesvjesni Ëinjenice da Isus nije meu njima. Kada shvate svoje
stanje, otkriju da su putovali bez prisutnosti Onoga koji im je
mogao dati mir i radost u srcu, i onda provode dane vraÊajuÊi
se unatrag traæeÊi Onoga koga su trebali Ëuvati u svojoj blizini
svakog trenutka. Isusa neÊete pronaÊi u druπtvu onih koji ne
paze na Njegovu prisutnost i koji sudjeluju u razgovoru koji ne-
ma nikakve veze s njihovim Otkupiteljem. ... Svi imaju pred-
nost ako je Isus u njihovoj blizini. Ako to Ëine, njihove rijeËi
moraju biti odabrane, zaËinjene miloπÊu. Pomisli njihovog srca
moraju se disciplinirati tako da se bave nebeskim i boæanskim
stvarima. (Youth’s Instructor, 21. studenoga 1895.)

UVODNI BIBLIJSKI REDCI (2/2023) • 13

17. lipnja 2023.
Ideal za cijelo ËovjeËanstvo
“A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti pred Bo-
gom i ljudima.” (Luka 2,52)
Krist je æivio æivotom fiziËkog radnika od najranijeg uzrasta.
U mladosti je radio sa svojim ocem kao drvodjelja i tako je po-
πtovao rad. Iako je bio Kralj slave, time πto je imao skromno
zaposlenje, osudio je lijenost kod svakog Ëlana ljudske obitelji i
uzdigao svaki rad kao Ëastan i kristolik. ... Od djetinjstva je bio
uzor posluπnosti i rada. Bio je kao ugodna zraka sunca u kru-
gu obitelji. ...
Iako je Njegova mudrost zapanjila uËitelje, On se ipak kro-
tko pokorio svojim ljudskim skrbnicima. ... Znanje koje je svakog
dana stjecao o svojem predivnom poslanju nije Ga sprijeËilo da
obavlja najponiznije poslove. Veselo se laÊao poslova koje obav-
ljaju mladi u skromnim domaÊinstvima, pritisnutim siromaπtvom.
Razumio je kuπnje djece jer On je nosio njihove nedaÊe i pro-
bleme. Njegova namjera da Ëini dobro bila je Ëvrsta i postojana.
Iako Ga je zlo kuπalo, odbio je sudjelovati u bilo kakvom odva-
janju od najstroæe istine i poπtenja. (Signs of the Times, 30. sr-
pnja 1896.)
Krist je ideal cijelom ËovjeËanstvu. Za sobom je ostavio sa-
vrπen primjer djetinjstva, mladosti i zrele dobi. Doπao je na Ze-
mlju i proπao razliËite faze ljudskog æivota. Govorio je i ponaπao
se kao i ostala djeca i mladi, osim πto nije Ëinio niπta loπe. U
Njegovom æivotu nije bilo mjesta grijehu. Uvijek je æivio u ozra-
Ëju nebeske ËistoÊe. ...
Kraj kuÊnog ognjiπta Isus je primio obrazovanje ne samo od
strane svojih roditelja, nego i od strane svojega nebeskog Oca.
Kako je rastao, Bog mu je otkrivao sve viπe i viπe o velikom
poslu koji stoji pred Njim. Ali bez obzira na svoje znanje o to-
me, On se nije uzoholio. Nikad nije nepoπtovanjem prouzroËio
svojim roditeljima bol ili uznemirenost. Uæivao je u tome da ih
poπtuje i bude im posluπan. Iako nije zanemarivao svoje veliko
poslanje, On je poπtovao njihove æelje i pokoravao se njihovom
autoritetu. (S.D.A. Bible Commentary, sv. 5, str. 1117,1118)
14 • UVODNI BIBLIJSKI REDCI (2/2023)
24. lipnja 2023.
ZnaËenje Kristovog krπtenja
“Tada doe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on
krsti.” (Matej 3,13)
Mnogi su doπli k njemu [Ivanu] da prime krπtenje pokajanja
priznajuÊi svoje grijehe. ... Krist nije doπao priznati svoje grije-
he, ali krivnja Mu je nametnuta kao zamjena za greπnika. Nije
se doπao pokajati za vlastita djela, nego u ime greπnika. ... Krist
je pokazao poπtovanje prema obredu krπtenja time πto se i sâm
doπao krstiti. Ovim Ëinom On je sebe poistovjetio sa svojim naro-
dom kao njihov predstavnik i poglavar. Kao njihova zamjena,
On na sebe uzima njihove grijehe optereÊujuÊi sebe prijestupi-
ma, prolazeÊi putem kojim bi greπnik morao proÊi i ËineÊi posao
koji greπnik mora obaviti. ... Nakon πto se Krist podigao iz vode
... otiπao je na obalu Jordana i pognuo glavu u molitvi. ... Kao
uzor vjernicima, i Njegovoj ljudskoj naravi, iako je bila bezgreπna,
bila je potrebna potpora i snaga od Njegovog nebeskog Oca prije
nego πto Êe se posvetiti javnom radu kao Mesija. ...
Nikad prije toga aneli nisu Ëuli takvu molitvu kakvu je Krist
uputio prigodom svojega krπtenja, i oni su bili viπe nego voljni
da budu prenositelji OËeve poruke Sinu. Ali ne! Izravno od Oca
stiglo je svjetlo Njegove slave. Nebesa su se otvorila i zrake slave
poËinule su na Sinu Boæjem uzimajuÊi obliËje golubice koja je
izgledala kao sjajno zlato. ObliËje golubice bilo je simbol Kristove
krotkosti i njeænosti. ... Iz otvora u nebesima doprle su rijeËi:
“Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao.” (Matej 3,17)
... Bez obzira na to πto je Boæji Sin bio ogrnut ljudskom naravi,
Jahve Ga je svojim glasom uvjerio da je On Sin VjeËnoga. U
ovoj objavi svojem Sinu, Bog prihvaÊa ËovjeËanstvo kao uzviπeno
zahvaljujuÊi djelovanju Njegovoga ljubljenog Sina. (Review and
Herald, 21. sijeËnja 1873.)
Kristova molitva na obali rijeke Jordana ukljuËuje sve koji
Êe ikad povjerovati u Njega. ObeÊanje da ste prihvaÊeni u Ljublje-
nom odnosi se i na vas. Bog je rekao: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni
moj, koga sam odabrao.” (S.D.A. Bible Commentary, sv. 5, str.
1079)
UVODNI BIBLIJSKI REDCI (2/2023) • 15
 “Ljudi ne dolaze u zajednicu s Nebom traæeÊi neko
sveto brdo ili hram. Vjera se ne smije ograniËiti na
vanjske oblike i obrede. Vjera koja dolazi od Boga
jedina je vjera koja vodi k Bogu. Da bismo Mu
pravilno sluæili, moramo biti roeni od boæanskog
Duha. To Êe oËistiti srce i obnoviti um,
omoguÊavajuÊi nam da bolje upoznamo i viπe
volimo Boga. To Êe nam dati dragovoljnu posluπnost
svim Njegovim zahtjevima. To je pravo bogosluæje.
To je plod djelovanja Svetoga Duha. Svaku iskrenu
molitvu Duh oblikuje i Bog prima takvu molitvu. Kad
god duπa Ëezne za Bogom, pokazuje se djelovanje
Duha i Bog Êe se otkriti takvoj duπi. Bog traæi takve
poπtovatelje. On Ëeka da ih primi i da ih uËini
svojim sinovima i kÊerima.”
(Ellen G. White, Isusov æivot, 139)

www.adventisti.hr
www.znaci-vremena.com

16 • UVODNI BIBLIJSKI REDCI (2/2023)