J^a^nzatranja

za

svaki dan crkvene godine

o

svetom evangjelju Isusa Krista

od

0- Antuna Boissieu D. J.
Preveo

13 r. A n t u n J e ^ 1 i ć,
arliidjakon kaptola vrhbosanskoga.

—11 •• 11—

Drugi ovezak.
Od čiste srijede do sv. Trojstva.

Sa dozvolom vrhbosanskoga nadbiskupskoga ordinarijata.

V ZAGREBU
TISAK 1 NAKLADA ANTUNA SCHOLZA
1896*
 Posveta djela:
Presvetomu Srcu Isusovu.
Presveto Srce Isusovo! Tebi rad ovaj posve¬
ćujem. U Tebi, o božansko Srce, prebiva punina
svjetlosti i milosti; izlijevaj ih obilato na nas sve,
osobito na one, koje si od svijeta odabrao, da Ti
u stališu svećeničkom ili redovničkom služe, da
vanrcdnijom ljubavlju Tebe ljube, za slavu Tvoju
i oca Tvoga nebeskoga i Duha svetoga rade, te i
duše sebi povjerene k Tebi dovode. O presveto
Srce Isusovo, odabiremo Te Vogjom svojim, vodi
nas svetim putem unutarnjeg života, otkrivaj nam
ljepotu i krasotu kršćanskih kreposti, otvaraj nam
neizreciva Svoja bogatstva, da Te sve bolje spo-
znavamo, sve usrdnije ljubimo i jedino Tebi služimo!

Svetomu Srcu Marijinu.

O sveto i neokaljano Srce Marijino, divno sve¬
tište presvetoga Trojstva, isprosi nam svima onaj
*
 — 4 —

duh molitve, koji je Tebe napunjavao; udijeli nam,

da rado i neprestano razmatramo život i otajstva
klanjanja vrijednog Sina Tvoga, da razmatrajući
Njegov život takogjcr život svoj prema Njegovomu
upravljamo, nalik na-Nj postajemo, te zavrijedimo
doći k Njemu u vječno blaženstvo.

Svetomu Josipu.
Sveti Josipe, uzore unutarnjeg života, odabran
od Boga, da sa Isusom i Marijom zajedno žives,
odabran glavom najsvetije obitelji, udostoj se te po
preci stoj zaručnici Tvojoj, po Djevici Mariji, isprosi
od Gospodina našega Isusa najobilatiji blagoslov
za ovaj rad, te uzmogne potičući duše na svetost
unaprcgjivati slavu Njegovu.
 Neke molitve.
1. Molitve prije razmatranja.
() Bože moj i Gospodine moj, čvrsto vjerujem,
da si ovdje prisutan, da u srcu mome prebivaš,
da vidiš u dno moje duše i da sve misli moje
proničeš. Sa najdubljom poriiznošču Ti se klanjam,
priznajem da nijcsam baš ništa van prah i pepeo.
Klanjam se neizmjernomu Tvomu veličanstvu i iz
dna srca Ti prinosim poklonstva, kao što valja da
ili siromašan stvor prinosi Stvoritelju i najvišemu
Gospodaru svome.
Ali o Bože moj i Gospodine moj, kako se usu-
gjujem, da dogjem pred Tebe ja bijedan stvor,
koji sam Te cesto i teško vrijedio i koji sam ne¬
brojene milosti Tvoje odbacivao i zlorabio? O Bože
milosrgja, k Tebi vapim, oprosti mi i odvrati od
mene kazne, koje sam zaslužio. Iz svega srca se
kajem, što sam Te vrijedio i čvrsto odlučujem, da
volim umrijeti, nego li da Tebe opet vrijedim.
Bože moj, nemoj gledati na pogrješke moje, nego
gledaj na premilog Sina Svoga, koji Ti se od vi¬
jeka mili. Motri mene u Njegovim ranama, u Nje¬
govom klanjanja vrijednomu Srcu, te iz ljubavi
prema Njemu dopusti mi, da se pred Tobom u
 — 6 —

prah snizim i vapaj svoj k Tebi upravim. Jedino

u ime Njegovo se usugjujem doći preda Te i mo¬
liti pred Tobom,
O Bože moj, ja ne mogu ništa, ako mi ne po¬
mogne milost Tvoja; ni jedne dobre misli ne mogu
naći, ako mi je ti ne dalineš. S toga dogji mi u
pomoć, o Duše sveti, Ti bože ljubavi i istine, ra¬
svijetli moj razum, užezi moje srce ognjem svete
ljubavi Svoje; daj, da sve vlastite misli odbijem,
te jedino prema Tvojim svetim nadahnućima radim.
I Ti, mila majko moja, Marijo, prosi za me!
Angjele čuvaru, čuvaj me i nedopusti, da me ne¬
prijatelj spasa moga u molitvi smeta. Amen.

2. Molitve poslije razmatranja.

O Isuse, koji si živio u Mariji, dogji i živi ta-
kogjer u mojoj duši duhom Svoje svetosti, puni¬
nom Svoje moći, istinom Svojih kreposti, saopći-
vanjem tajnih Svojih nauka; vladaj u meni suz-
bivši svaku neprijateljsku silu Duhom Svojim na
slavu Oca Svoga.
Primi, Gospodine, slobodu moju; primi moju
pamet, moj razum i volju moju; ništa nemani, ništa
ne posjedujem, što ne bi bio Ti u darežljivosti
Tvojoj meni poklonio; sve Ti vraćam i sve volji
Svojoj predajem, da ti nad svim vladaš po volji
Svojoj ; samo ljubav svoju i milost Svoju mi udijeli
i dosta sam bogat, te ništa više trsiti ne ću.
Uđostoj se, o Gospodine, Bože, Kralju neba i
zemlje, te srce naše, misli, rijeci i čine naše vodi
 — 7 —

putem Tvojih zapovijedi na sve to veću ćast Svoju

i na spas duša naših.
Otvori mi, o Isuse, presveto Srce Svoje, pokaži
mi milinu i dražest Njegovu, te me za uvijek
s Njom sjedini! O svaki dali moj, svaki udarao
srca moga, koje ni po noći ne prestane, neka bude
svjedokom iskrene moje ljubavi, te neka neprekidno
vape: »Da, Gospodine sav sam Tvoj!« Primi mi¬
lostivo ono malo dobra, Bože moj, što svaki dan
činim, da Te mogu hvaliti za ovog života i pjevati
slavne pjesme kroz cijelu vječnost. Amon.

Dušo Kristova posveti me;

Tijelo Kristovo spasi me;
Krvi Kristova napoj me;
Vodo iz Kristove strane operi me;
Muko Kristova okrijepi me;
() dobri Isuse usliši me;
U rane Svoje sakrij me ;
IT Svoje sladko Srce sakrij me ;
Odijelit se od Tebe ne pusti me,
Od zla neprijatelja obrani me;
U ćas smrti zovi me;
I zapovjedi mi, da k Tebi dogjem;
Da Te sa svetima hvalim
Na sve vijeke vjekova. Anien.
 Razmatranje
za čistu srijedu.
„Nemojte sabirati sebi blago na zemlji, gdje rgja i moljac
izjeda, i gdje kradljivci potkapaju i kradu, nego snbirajte
sebi blago na nebu.‘ Mat. fJ, 19, 20.

Prva točka.
Nemoj sabirati blaga na zemlji.
Razmatranje. Pomisli, da nije dobro sabirati
blago na zemlji, jer ne ovisi o nama, te su naše
brige cesto posve beskorisne i uzaludne. Osim toga
su sva dobra zemaljska tako niska i ograničena,
da te nikako ne mogu zadovoljiti i usrećiti, nego
ih želiš sve to više posjedovati. Napokon ova dobra
upropašćuju svoje posjednike, budući ili poriva-
vaju u svaku opačinu. S toga nam Isus preporuča,
neka zapoememo obraćenje svoje baš time, da na
ova dobra mrzimo, jer ako smo navezani na bo¬
gatstva, ne ćemo puno za nebo raditi. Nu ako si
se posjeda odrekao, pazi puno i gledaj da u srcu
ne ljubiš ni bogatstva ni ugodnostiv života, da ne
hvališ i ne cijeniš, što svijet strastveno traži. Jer
ako ova prolazna i sjajna dobra cijeniš i voliš, već
 — 9 —

si srcem njihov rob, premda si ih se odrekao. Uči

dakle iz današnjeg cvangjelija, kako treba zemaljska
dobra prezirati, te srce od njih posve odtrgnuti.
Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem ti se, o kla¬
njanja vrijedni Učitelju, na lijepoj nauci današnjeg
svetog evangjelja i na uputi kloniti se bogatstva,
kojim bih se mogao uplesti u zamke vražje. Daj
mi milost, da mogu preznamenitu ovu nauku do¬
voljno uvažiti.
Zastigjcnje. Istina, provod sam još navezan
na sjetna dobra; revno tražim, što ugagja mojoj
mekoputnosti; i u svagdanjim stvarima gledam na
ono, što zadovoljava pohlcpnost moju. Znadem do¬
duše, da sva ota dobra ništa ne vrijede, da su
tašta, nu ipak ih hvalim i cijenim, te se radujem,
ako ih rogjaci i prijatelji obilato uživaju, a po¬
kunjen sam i žalostan, ako trpim škodu ja ili pri¬
jatelji. Iz ove opake na vezanosti moje proistječu
mnoge moje svagdanje pogrješke.
Sažaljenje. O kako vas sažaljlijem, vi lakomi
ljudi ovoga svijeta, koji ne mislite van na ova
prolazna dobra! Zar ne uvigjate, da se upravo iz
njih ragjaju svi grijesi vaši ? Da bih mogao ja
vama sve to dokazati, te vas odvratiti od nesretne
ljubavi prolaznih zemaljskih dobara.
Odluka. S toga neču da budem navezan
n a blago ovoga svijeta, neću ga ni štovati ni
cijeniti, ni voliti, i u koliko ne mogu da budem
posve bez njega, to barem ne ču da ga revno i
silovito tražim. Daj mi, o Isuse, milost, te mogu
prema nauci Tvojoj udesiti sav život svoj.
 — 10 —

Druga točka.
Sabiraj blago za nebo.
Razmatranje. Pomisli, kako te Isus polico, da
sabirač blago za nebo, koje ti rgja ne može uni¬
štiti, ni tatovi ukrasti, nego koje ćeš uživati uvijek
ne bojeći se, da bi ga ikada izgubio. Ova dobra
zadovoljavaju srce potpuno, napunjuju ga nepomu¬
ćenom radosti i mirom, jer su ova dobra sam Bog
i veličanstvo Njegovo. Ova su dobra tako skupo¬
cjena, da je sam Bog život Svoj i krv Svoju dao,
da nama ih dobavi. Osobito s toga valja, da ih
želiš i za njima čezneš, te sva zemaljska dobra
prezireš, jer ih možeš posve sigurno steći, ako samo
hoćeš. Jer dobra nebeska može si osvojiti svako,
ma na zemlji ne znadem kako nesretan bio, samo
da veleđušno suzbija svaku sklonost na prolazna
dobra ovoga života.
Čuvstva. Začugjenje. Je li moguće, o Bože,
da mogu steći sva dobra nebeska, ali se ipak za
njih slabo zauzimam? Zar da ne revnujcm za dobra
nebeska ja, koji tako ozbiljno radim za dobra ze¬
maljska, kad si ubijem u glavu, da ih moram po¬
sjedovati ?
Strah. Zar nemam razloga, da se puno bojim,
budući sam proti volji Božjoj navezan na ništetna
dobra ovoga svijeta, ali posve nehajan za dobra
najviša i neprolazna ? Zar nemam razloga, da se
punim pravom tresem od straha, kajjo će me Bog
kazniti radi tako opakog izbora moga?
Zastigjcnje. I kako treba da od stida sav
porumenim, ako pomislim na neuredan život svoj?
 — 11 —

Radini budalasto poput neiskusnog djeteta, jer za¬

bacujem vječna dobra, da mogu uživati dobra ni-
štctna, što mi ili otac nebeski zabranjuje. () gadne
strasti opakog srca moga! kako mogu, da tako
ludim načinom zadovoljavam osjetilima svojim?
Odluka. Da, eto me, za nebo ču raditi i
srce moje napuniti vručom željom za blagom ne¬
beskim. Ova neka želja bude početkom boljega ži¬
vota; ali se time još ne zadovoljavam, nego odlu¬
čujem, da ču prema toj želji takogjer živjeti, te
nastojati, da svim djelima svojim zaslužujem mi¬
lost i plaču u nebu. O Bože moj, podijeli mi ovu
nebesku mudrost, da ne ' mislim van na dobra
vječna !

Treća točka.
Postom i dobrim djelima si možemo steći
pravo nebesko blago.
Razmatranje. Pomisli, kako si možeš veliko bo¬
gatstvo steči postom, milostinjom, pokorom i svim
dobrim djelima. U tome valja da se vježbaš te¬
čajem čitave godine, nu osobito uz sveto koriz¬
meno doba. Ovo je doba, gdje treba da se ozbiljno
popraviš, da strogo, u pokori i poniznosti živiš. Na
to te danas i sveta crkva sječa pepelom, kojim ti
pospe čelo, da znadeš, kako si prali i pepeo, i bu¬
dući je pepeo slika pokore, da se potakneš živjeti
u pokori, poniznosti i samozataji. Djelima svojim,
molitvom, milostinjom, postom i svim djelima samo¬
zataje duhovne i tjelesne zadovoljavaš Bogu za
 - 12 —

grijehe te si zaslužuješ slavu nebesku. Svi ti sveci *

u tome prednjače. — Pomisli, kakvom ćeš namje¬
rom ovaj sveti post započeti.
Cuvsta. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, što mogu
tako lako steći vječna dobra. Jer, premda se mo¬
ram odreći nekih vremenitih dobara i nekih osjetnih
uživanja, može li sve to da se prispodobi sa bla¬
gom nebeskim, koje mi nugjaš?
Zastigjenjc. Nu, ipak bježim pokoru i samo¬
zataju, te njegujem svoje tijelo, kojemu ne ću us¬
kratiti ništa, ni sat spavanja; i opet ludo sam se
bojao, da će mi post nahuditi. Ne ću da mrtvim
i trapim, nego dozvoljavam osjetilima i tijelu sve,
što god želi. Je li to pravi put, da si stečeni dobra
nebeska ?
Pokajanje. Danas, kad sam se pepeljao, srce
mi je puno dubokog pokajanja. Pepeo me sjeća, da
sam prah, i da ne zaslužujem, van da me gaze no¬
gama, košto se gazi prah, ali eto me, kako sam
ohol, tašt, samoljuban!
Odluka. Primit ću dakle blagoslovljeni pepeo,
pomiješat ću ga suzama svojim, da zadovoljim za
grijehe svoje. Da, o Bože! započet ću činiti po¬
koru i ne štedit se više. Tijelo ću trapiti, duh ću
ponizavati i nastojat ću, da si vazda i posvuda
silu pravim.
Molitva. Bože moj, pomiluj me, siromašna grješ¬
ni ka ! Pozivlješ me na pokoru, podijeli mi takodjer
snagu, da nadvladam osjetnost i pohotu, koja me
je na toliko grijeha navela! Spoznajem, da sam
pred Tobom popeo, još manje nego pepeo. Nu ipak
 — 13 —

sam bio tako drzovit, da sam se usudio protiviti

se zapovjedima Tvojim. Sjeti se, o Bože, sjeti se
nevolje moje! Sagriješio sam, ali pepeo sam, to jest
sav sam slaboca i nemoć, s toga me pomiluj i daj
mi duh pokore! Amen.

Razmatranje
za četvrtak iza čiste srijede.
„I&us lece onima, koji igjaliu za Njim: Zaista vam kažem,
ne na&joli tolike vjere u Israelu,u Mat. 8, 10.

Prva točka.
Velika valja da nam bude vjera u razumu.
Razmatranje. Pomisli, kako treba da nam bude
vjera naša velika u razumu, ako se hoćemo pri¬
spodobiti sa stotnikom, kojega vjeru Isus tako uz¬
diže. Posve ponizno valja da prihvatimo sve istine
svete vjere. Jer ova vjera stoji po riječima sve¬
toga Krisostoma osobito u tom, da smo što dublje
osvjedočeni o neizmjernoj veličini Gospodina Isusa;
onda <5e nam vjera otvoriti nebo te postati vrelom
neprocjenjivih dobara. Vjera mora da nam bude
čvrsta i nepokolebiva, ne samo po sebi, ncg® i u
našem razumu, jer drukčije ne <$e biti prema uz-
višenosti Spasiteljevoj. Protezati se mora na sve
Bogom objavljene istine, jer ima na svima pecat,
 — 14 —

istinitosti Božijc, budući je sve objavio isti Bog.

Vjera mora u duhu našem učiniti, da Isusa sve
to bolje spoznajemo, slavimo i uzveličavamo: tako
čini stotnik moleći, neka bi mu Isus izliječio bo¬
lesnog slugu. Tvoja vjera dakle mora da bude po¬
nizna, čvrsta, općenita; onda prosi Boga za sve,
što trebaš,
čuvstva. Vjera. O Bože, ja vjerujem sve, što
si Ti objavio; pripravan sam za otu vjeru i život
svoj dati. Posve se podlažem nepogiješivoj riječi
Tvojoj. O da mogu pobuditi ćućenja još plemeni¬
tija i uzvišenija, nego ih je imao onaj stotnik, da
mogu duh svoj potpuno podložiti božanskome Tvome
ugledu!
Zastigjcnje. Moram da se stidim, kad pri-
spodabljam svoju vjeru sa vjerom ovog plemenitog
čovjeka. On je možda samo jedan put čuo govorit
o Tebi, nu ipak je bio potpuno uvjeren o svemo-
gućnosti Tvojoj; ali ja eto, koliko sam puta u po-
treboćama svojim molitvom dolazio k Tebi, nu
vjera moja nije bila tako čvrsta, tako odlučna,
tako nepokolebiva. Ako me koji put nijesi uslišao,
bio Ti je tomu razlog, što mi je bila vjera moja
posve slaba.
P o k aj a nj e. Tisuću Te puta molim, oprosti
mi nevjeru moju! jer ako sam jošte bolestan i sav
griješan, to biva s toga, što mi je vjera preslaba.
Odluka. Vj ežbat ću se u s vim krj e po-
sti ma, koje treba da su združene sa vj e-
rom: sve ću vjerovati, što si kazao; vjerovat ću
potpuno se pokoravajući Tvojemu ugledu i ništa
 — 15 —

ne dvojeći; vjerovat ću čvrsto, makar najgore na¬

pasti kušale meni vjeru uzdrmati. Gospodine, iz¬
liječi moju nevjeru, pomnoži i učvrsti moju vjeru!

Druga točka.
Velika valja da nam bude vjera u volji.
Razmatranje. Nije dosta, da se umom podvr¬
gavaš svim istinama svete vjere, nego je od po¬
trebe, da vjera vlada takogjer voljom tvojom, te
se pojavljuje svetim životom i dobrim djelima, »Sa
vjerom spoji takogjer život«, kaže sv. Augustin,
jer je vjera bez djela mrtva. Sjeme biljke ragja
biljku, a vjera dobra djela. Vjera mora da vodi
naša djela; to se znade, da moramo sudjelovati. U
tom smislu kaže sv. Pavao, da nas vjera učini od
grješni ka pravedne. To jest, ne vjera sama bez
dobrih djela, nego vjera nas čini pravedne, bu-
' dudi pobudi u nama ljubav i time takogjer pokoru,
uzdržljivost i sve ostale krjeposti. Životom dakle
treba, da posvjedočavaš vjeru svoju.
Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o Bože,
što si me pozvao u svetu vjeru primiv me u krilo
katoličke crkve. Crkva mi je usadila u srce vjeru,
koja neka mi svijetli na putu života. O koliko
imade naroda, gdje se vjera još te nije navješćivala!
Cim sam ja veliku milost svete vjere zaslužio?
Ne ću moći nikada da se dovoljno zahvalim, što mi
je milosrgjc Tvoje poklonilo dar svete vjere.
Zastigjcnje. Ali, kako to, da vjera sama so¬
bom puno uspješna u meni posve malo uspjeva?
 — 16 —

Kako djeluje vjera u meni? je li pravilu momu

mišljenju, čuvstvovanju, govorenju i djelovanju?
Da imam živu vjeru, bili li mogao skoro posve
biti odan osjetilima svojim, uživanju, sebičnosti,
taštini? bih li mogao biti tako neuredan u mislima
riječima i čini ma? Zar me na sudu ne će osramo¬
titi oni, koji nijesu bili tako sretni, da bi i njima
svjetlilo svjetlo svete vjere?
Strah. Zar ne moram, da se bojim, da će me
Bog lišiti milosti svete vjere, koju tako slabo cije¬
nim, te je dati drugome, koji će biti zahvalniji i
prema njoj živjeti, docim ja živem neuredno, lijeno
kao da mi ne svijetli svjetlost vjere.
Odluka. Nužno j c, da dj e 1 i ma oči t uj c m
svoju vjeru. Pazit ću dakle na svoja osjetila,
te ih obuzdovati; nastojat cu da učinim mnogo
dobrih djela i da radini za nebo; zagrlit ću vjeru
odlučnom voljom, pregnuti sa savršenstvom i žu-
djeti za vječnim dobrom. Daj mi, o Gospodine,*
tako uspješnu vjeru!

Treća točka.
Velika valja da nam bude vjera u ponašanju.
Razmatranje. Pomisli, kako valja da bude tvoja
vjera velika, osobito u ponašanju i primjeru tvo¬
jem. Nije dosta, da imaš vjeru u srcu, nego je baš
od potrebe, da vjeru poljepšavaš i donekle uzve¬
ličavaš svetim primjerom. Ako i^ine svete vjere
prihvaćaš, ali nemaš snage očitovati vjeru i pred
ljudnia, to ti je vjera još posve nesavršena. Na to
 — 17 —

te opominje Isus govoreći: »Ko ispovijeda ime

moje pred ljudima, ispovijedat ću ga ja pred ne¬
beskim mojim Ocem.« Moramo dakle javno očito¬
vati vjeru u Isusa i pripoznati Ga gospodarom i
učiteljem svojini; a to biva dobrim djelima i krje-
posnim životom.
Čuvstva. Zastigjenje. O kako sam vjerom
udaljen od stotnika u evangjelju! Kako slaba, kako
malešna je moja vjera! Ja zanemarujem dužnosti
svete vjere, dapače suzbijam svetu vjeru životom
vjeri protivnim. Pa šta je moj opak život, moja
mlitavost, pomanjkanje strahopočitanja pred Bogom,
šta moja mržnja i srdžba, n^oje tužbe i mrmljanja,
šta moja putenost i osjetnost, ako ne oprijeka
proti svetoj vjeri? O, baš o meni valjaju rijeci
sv. Pavla, koji kaže: »Tvrde, da poznaju Boga,
ali Ga djelima svojim nijccu.«
P o kaj a nj e. Žalošću gledam na grijehe drugih;
nu, jesam li ja bolji od njih? Morao bih gorko
oplakivati sam sebe! Priznati moram, da sam gori
od svih. Sve to dobro uvigjam, ali ipak ne pre¬
stajem griešiti, kao da sam baš bez vjere.
Odluka. Ne, ne ću više nijekati svoju
vjeru, nego zbacivši strah ljudski ispovijedati je
slobodno. Oćitovat ću svoju vjeru pokorom, krot-
košću, ljubavlju, sažaljenjem nevoljnika, a osobito
životom, vršeći sve dužnosti prema Bogu i bliž¬
njemu.
Molitva. Isuse, Spasitelju moj! sa stotnikom
padam pred Tebe na koljena i prosim Te, izliječi
bolestna slugu, to jest siromašnu dušu moju, iz-
2
 — 18 —

lijeci je od njezine nevjere, ili barem slabe vjere.

Ti to možeš i znadeš, kako ja trebam. Klečeći
pred Tobom uzdam se u neizmjernu dobrotu Tvoju,
da mi molbe odbiti ne ćeš. Amon.

Razmatranje
za petak iza čiste srijede.
„Ljubite neprijatelje svoje; činite dobro onima, koji na vas
mrze i molite se za one, koji vas progone i zlostavljaju*.
Mat. 5. 44.

Prva točka.
Neprijatelje moramo ljubiti, jer Bog zapo¬
vijeda.
Razmatranje. Jedino Bog može zapovijedati, da
neprijatelje ljubimo. Obdržavaj ovu zapovijed baš
veledušno, jer budući je teška, te se protivi našoj
naravi, pruža nam najzgodniju priliku, da poka¬
žemo Isusu činom, kako Ga ljubimo. Ne gledaj u
tome nikad na svoje sreo, jer će te srce prevariti
i vazda naći razloga, da ostaneš nehajan, ogorčen,
nesklon prema onome, koji te je uvrijedio. Strast
suzbijaj ovim odlučnim razlogom: Bog hoće i za¬
povijeda pomirljivost i to ne samo jz ljubavi prema
bližnjemu, koji nas je uvrijedio, nego baš iz lju¬
bavi prema Njemu; nu za Njega treba, da svu se-
bičnost odbacimo te plemenitim srcem ugušimo sva
ganuća na osvetu i svu odvratnost.
čuvstva. Zahvala. Klanjam se Tvojoj mudrosti,
o Isuse, i zahvaljujem Ti se, što si nam dao za¬
povijed tako svetu, potrebnu i korisnu, premda
tešku opakoj našoj naravi; jer kršćanstvo ne bi
bez ove zapovijedi ni opstati moglo. Ja prihvaćam
ovu zapovijed najdubljim strahopoci tanjem, svom
se joj dušom pokoravam i želim, da bih je sva¬
komu duboko u srce upisati mogao.
Zaćugjenje. Ali moram da se čudim videći,
kako premnogi ljudi svetu ovu zapovijed upravo
preziru. Zemaljskim se kraljevima niko protiviti
ne bi odvažio, kad zahtijevaju poslušnost prema
izdanim zakonima, ali posve pravedni zakoni Tvoji
prekršavaju se neprestano.
Zastigjenjc. Moram od stida porumeniti, kad
promišljam, kako ovaj zakon nekako prezirem.
Puno sam ga puta prekršio, te sam ga slabo ob-
državao, kad me je bližnji uvrijedio; jer sam od¬
mah zlovoljan i ljutit. Zar nijesam ogorčen išao u
crkvu, dapače zar nijesam ogorčen primao i svete
sakramente ? O baš sam kaznu zaslužio !
Odluka. Od sada ću svakako Boga slušati i su¬
zbijati čuvstva protivna ljubavi i to
radi Boga, koji hoće i zapovijeda, da neprija¬
telje ljubim iz ljubavi prema Njemu. Slatki moj
Isuse, daj mi srčanost i snagu!
 20 —

Druga točka.
Ljubeć neprijatelje postanemo prava djeca
Božija.
Razmatranje. Pomisli, kako po nas nema veće
sreće i veće koristi nego li, da postanemo djeca
Božija; nu, boljega sredstva zavrijedi ti ovo do¬
stojanstvo nemamo, nego je pomirljivost prema ne¬
prijateljima. Jer osim sakramenata pomirljivost je
najbolje sredstvo, da dobijemo oprošćenjc grijeha i
obilatu milost Božiju, te postanemo prijatelji, da¬
pače djeca Božja. Jer prvo opraštanjem postajemo
donekle nalik na milosrgjc Božije, koje je izvor
djetinstvu Božijemu; drugo podjeljuje Isus zasluge
svoje muke i krvi uspješnije dušama, koje uvrijede
nanesene rado opraštaju i blagosivaju one, koji ili
proklinjaju. — Pomisli kolika čast, biti djetetom
Božijim i nikada ti više ne će teška biti zapovijed
ljubavi prema neprijateljima.
Čuvstva. Zahvala. Kolika čast, da me hoćeš
uzeti za svoje dijete! Kako zaslužujem toliko uz-
višenje ja, koji sam prah i pepeo? Tisuću Ti se
puta zahvaljujem na toj dobroti, koje zbog mnogih
grijeha nikako nijesam zavrijedio.
Zastigjenje. Kako se stidim i bojim, kad po¬
mišljani, da valja ljubiti neprijatelje, ako hoću da
postanem dijete Božije, i kad opažam, kako slabo
ljubim one, za koje držim, da su me uvrijedili, te
volim više da zadovoljim osvjet^jivosti i mržnji,
nego da uživam dostojanstvo djeteta Božijega!
Pokajanje. Puno mi je žao, o Bože nioj, što
sam prestupio Tvoje zapovijedi, te zaslužio kaznu
 — 2t —

od Tebe. Zar ne, sama zapovijed dana od Tebe

morala bi me već sklonnti na ljubav prema ne¬
prijateljima, makar Ti nikakve nagrade ne obećao?
Nu usprkos sjajnim nagradama ipak dopuštam, da
me vanrcdnc strasti moje, odvratnost i srdžba, po¬
vuku za sobom.
Odluka. Svakako hoću, da si sačuvam dostojan¬
stvo djeteta Božijcga, jer nema ništa, što bi toli uz¬
višeno i toli korisno bilo. Da to polučim, to ću
prema zakonu Božijem ljubiti neprija¬
telje s voj e i dobro činiti on i ma, od koj i li
mislim, da su me uvrijedili. Molim Te za
potrebitu milost, o ljubcztli moj Isuse!

Treća fočka.
Kao nagradu za ljubav prema neprijateljima
obećaje Isus oprošćenje grijeha.
Razmatranje. Pomisli, kako je najsigurniji znak,
da si ubrojen u odabranike, ako u istinu činom
pokazuješ ljubav prema neprijateljima. Ova se istina
osniva na rijeci Božijoj, jer nam Bog obećaje dati
nam svoju milost, te oprostiti naše grijehe, ako iz
srca oprostimo onima, koji su nas uvrijedili. On
to kaže, dapače zapovijeda tvrdeći, da će baš onako
postupati s nama, ko što postupamo mi sa bliž¬
njim svojim. Zar ne kaže : »Oprostite i oprostit će
vam se!« Vidiš, kako je tijesno svezana milosrd-
nost Božija sa našom: Bog hoće nebo dati svima,
koji ljube neprijatelju, mole za klevetnike i dobro
čine onima, koji ili progone. -Pomisli dobro ovu
 — 22 —

istinu i uvidjeti ćeš kako se nipošto ne možeš

opravdati, ako se prepuštaš zlovolji, ogorčenosti
nesklonosti i nepravednim tužbama.
Čuvstva. Zahvala. Neka Te vazda hvale an-
gjcli i ljudi, budući si nam dao tako lako sred¬
stvo, da si stecemo nebo, i budući tako veledušno
opraštaš sve nebrojene uvrijede neizmjernog Tvog
veličanstva, samo ako mi oprostimo uvrijede nama
nanesene, koje su posve neznatne, ako pogledam
toli na moju ništetnost i grješnost, koli na Tvoje
veličanstvo.
Za s t i gj e nj e. Stidim se, kad pomislim na svoju
srditost, na koju naginjem, nu koja se nikako ne
pristoji kršćaninu.
Pokajanje. S toga padam na koljena pred te
o Bože, i sav snižen i skrušen Te molim, oprosti
mi moje misli na osvetu, moju mržnju, moju ne¬
sklonost, moju ogorčenost, hladnoću i osjetlivost.
Nebrojene sam milosti izgubio prepuštajući se ovim
pogrješkama; žao mi i prosim Te, blagoslovi one,
koje nijesam ljubio, kad su me uvrijedili.
Odluka. Odlučujem, osobito ljubiti upravo one,
koji će me uvrijediti kojim god načinom, te im
prema mogućnosti činiti dobro, i nikakve misli
osvjetljive hotimice njegovati u srcu, nego ih uz
pomoć milosti što prije ugušiti.
Molitva. Isuse, o moj slatki Isuse, daj mi u srce
plemenite misli ljubavi i krotkosti prema onima,
koji bi me uvrijedili! O ljubezni Spasitelju, koji si
na križu molio za neprijatelje Svoje, molim Te,
daj mi u srce onaj duh ljubavi, koji bješe u Srcu
 — 23 —

Izvorne usprkos tolikim uvredama ! Po valjat ću se

z4l Tobom! ali eto slab sam, bez pomoći Tvoje
m\kako ne ću moći da suzbijeni gadnu svoju strast.
S \toga Te po zaslugama Tvoje molitve za nepri¬
jatelje molim, daj mi pravu kršćansku ljubav
preina neprijateljima; uzdam se, da ćeš moju molbu
islfeati prema velikom milosrgju Tvome. Amen.

Razmatranje
'■ za subotu iza čiste srijede.
„1 kad bi kasno, bijaše lagja nasred mora, a On sam na
kopnu. I vidjevši ih, gdje mučaliu veslajući, jer ini bješe
protivan vjetar. I oko četvrte noćne straže dogje k njima
idući po moru*. Mark. 6, 47, 48.

Prva točka.
Dobri nijesu prosti od nevolja.
Razmatranje. Spasitelj zapovjedi učenicima, da
idu u lagju, te dopusti, da se moraju mnogo mu¬
čiti radi protivnog im vjetra. Oni su njegovi lju¬
bimci, ipak im dugo vremena ne će priskočiti u
pomoć, nego ih ostavlja u nevolji. — Isto tako
radi s ljudima, koje ljubi; dopušta da navale na
njih razne nevolje, a ostavi ih, kao da ih ni ne
vidi. S toga se ljudi često smućuju, ali bez raz¬
loga. Mora li On uvijek jedino meko i ljubezno
s njima postupati, ako u istinu ne traže, van da
 — 24 — I
I

njemu omile? Zar nemaju križeva i nevolja tako-

gjer grješnici? Odbij napast, da te Bog ne ljubi,
ako strože s tobom postupa; nego budi osvjedočen
da upravo ljubimcima svojim voli slati svakovrsnih
križeva. Šalje ti suprotivštine, u kojem god (sta¬
lišu bio; nu i On je patio svakovrsne nevolje/ zar
nije onda pravedno, da patiš i Ti, jer nije učenik
nad učiteljem.
Čuvstva. Optužba. Spoznajem, o Bože, n pro-
tivštinania mi bude srce nemirno ; ne ču dai trpim
odano, nego se gorko pritužujem. Ne gledam na
njihovu korist, kad bi se Tvojoj volji posve po¬
korio. Vazda mi se čini, da me preveč pri tiskaš,
dapače tako sam neparnetan, da držim, kako ni-
jesam toliko zločest, te bih ih zaslužio, da su drugi
puno gori, ali ipak manje pate. Nu, ne pomislim,
da pate takogjer pobožni, dapače i učenici Tvoji.
Pokajanje. Zao mi je, što sam se križevima
protivio; žao mi je, što sam bio često puta zlo¬
voljan i veoma tužan radi križeva, te sam se tako
udaljivao od Tebe, žao mi je što sam toliko po¬
kazivao, kako sam neustrpljiv i to kod svake, ma
posve neznatne muke. Molim, oprosti mi, što sam
se tako nepravedno ponašao!
Pouzdanje. Ufam se, da če mi prevelika mi-
losrdnost Tvoja sve nevolje okrenuti u moju korist
što god mi se desilo, eto u svem se podlažem
Tvojoj volji! posve se u Te pouzdam, makar se
proti meni podignuo sav svijet, Vpouzdanja u Te
mi uzdrmati ne če, jer sada znadem, kako hočeš,
da upravo prijatelji Tvoji podnose velike suprotiv¬
štine.
 - 25 —

Odluka. S toga odlučujem, da ću srcu svome

utisnuti ove istine: Ti hoćeš, da trpim, trpljenje
je znak Tvoje ljubavi, i bolje je za mene, da sam
u nesreći, nego da sam u sreći. Daj mi potrebitu
milost, o Oče milosrdnosti!

Druga točka.
Bog šalje pravednicima nevolje, da ih kuša.
Razmatranje. Ako šalje Bog nevolje onima, koji
su pravedni i koji su Njegovi učenici, to hoće, da
ili kuša. Zlato se kuša u vatri, da bude čistije i
sjajnije, a pravednike kuša. Bog u nevoljama, da
postanu čistiji, te s toga miliji u očima Njegov im.
Ovu istinu pozna svako, sveto pismo vazda ti iko
govori. Ali ipak je ne razumiješ; jer, kad bi je ti
razumio, ti bi se radovao u nevoljama, ili barem
bi ostao ustrpljiv i mirnog srca. Nu, upravo s toga
treba da ovu istinu često razmatraš te se osvje¬
dočiš, kako je puno bolje, da te Bog očišćuje ne¬
voljama i križevima, nego utjehom ili ma najsve¬
tijim djelima, samo treba da patiš želeći time je¬
dino Njemu da više omiliš. Zašto? Jer te ovim
vježbama učini, da postancš Isusu mnogo sličniji.
Čuvstva. Hvala. Hvala i slava Ti, o Bože, radi
nevolja, koje si mi već poslao, ili kaniš poslati.
Ja sam slijep, te ne uvigjam, što je po spas moj
korisno. Jz srca ti hvala na svemu, što god mi
šalješ; makar za moju narav teško i tvrdo bilo, ja
Ti se potpuno pokoravam, svim se naredbama
Tvojim klanjam.
 — 26 —

Zastigjcnje. Stidim se, što se tako opako po¬

našam proti Tvojim namjerama. Morao bih se ra¬
dovati, što čistiš moju dušu od mnogih gadnih
mana, te bude tebi milija i draža, ali eto sav sam
pokunjen, ako me odmah ne oslobodiš od nevolja.
O gorkim se mislima prepuštam, a ne pomislim,
da pred očima Tvojim ne mogu nikada, da budem
posve čist.
Pokajanje. O kako treba, da se kaješ, dušo
moja! oto kakve tegobe rado podnosiš, da omiliš
ljudina, da te hvale, uzvisuju i štuju, ali nerado
podnosiš, što ti ih šalje Bog, da Njemu omiliš!
Kako se tužiš, kako mrmljaš! — O Bože, oprosti!
Odluka. Eto me, cisti me, o Bože, čim god Ti
hoćeš! Svim ču se nevoljama okoristiti,
došle neposredno od Tebe ili po stvoro¬
vima. Podijeli mi milost, da mogu trpjeti sve,
što mi pošalješ!

Treća točka.
Bog šalje pravednicima nevolje, da ih može
okruniti.
Razmatranje. Pomisli, kako šalje Bog nevolje
pravednicima, da ih onda okruni, jer bez borbe se
niko okruniti ne može. Ove su borbe najsigurnije.
Kod dobrih djela se možeš prevariti, buduči se
posvuda samoljublje uriva, ili ako je namjera tvoja
sveta, može te naginjati na rad^ zadovoljstvo, što
ga u radu narav tvoja osječa. Ali ako patiš, eto
tuđe narav ne utječe ništa, jer se trpljenju vazda
 — 27 —

protivi; jedino milost ti podjeljuje ljubav prema

trpljenju. Nebesku krunu možeš si dakle najsigur¬
nije zaslužiti ustrpljenjeni u nevoljama, makar ti
ili Bog poslao, da te kazni za Tvoje grijehe. Bu¬
dući se ničim tako sigurno spasiti ne ćeš, i bu¬
dući se ničim do tolike slave u nebu ne možeš po¬
peti, nego nevoljama i križevima,. ako si odan i
ustrpljiv, zar ne, da bi ili upravo ljubiti morao ?
O utisni si ovu istinu duboko u srce!
Čuvstva. Začugjenjc O dušo moja, kako je
moguće, da ne ćeš ništa patiti, premda to znadeš?
Za krunu zemaljsku htjela bi sve podnijeti i život
u pogibelj staviti, ali za ki'unu nebesku ne ćeš da
barem kratko vrijeme patiš!
Sažaljenje. Kako moram sažaljivati svijet,
koji toliko jadikuje, kad ima štogodice trpjeti.
Kako je nepravedno, što svijet tako mrmlja na
Boga! Ali treba, da sažaljujem takogjer sama sebe,
jer nijesam ništa bolji. O Bože moj, daj nam mi¬
lost, da započmemo drukčije misliti !
Zastigjenjc. O kako se stidim! Sve to zna¬
dem, ali eto me lugjaka, volio sam prolaznu na¬
sladu više nego vječnu krunu. Mogao sam postati
velikim svecem, da sam htio nevolje odano trpjeti
te vječnu si plaću zaslužiti. Ali sam ponajviše ja¬
di kovao i jaukao i malo učinio za toli uzvišenu
svrhu i plaću!
Odluka. S toga moram i hoću od sada posve
drugovačije da se ponašam. Teško je podnositi kri¬
ževe, ali ipak hoću. Rado uzimam na se bolest,
siromaštvo, progonstvo, unutarnju zapuštenost i
manjak svake utjehe. Sav ću život misliti,
k a k o e u u p r a v o m u k ama s v oj i m m o ć i <1 a
]> o s t i g n e m k r u n u n e b c s k u.
Molitva. Ali o slatki moj Isuse! eto kako se to
protivi mojim osjetilima, kako je nemoćna moja
narav, te nakon svili dobrih odluka gubim srča¬
nost, i ne mogu da sc u nevoljama održim; s toga
Te prosim, o klanjanja vrijedni Spasitelju, daj mi
onu vrhunaravnu snagu, koju si davao svecima
svojim. Brzo mi priteci u pomoć, podupiraj moju
slaboču, bodri me u borbama, da ustrajem. Amon.

Razmatranje
za prvu nedjelju u korizmi.

„Isusa ml vode Duli u pustinju, da (Ja ^javao kuša i postivši

se oeIr<I< sol dana i četrdeset noći, iza to^a o^ladnjo.**
Mat. 4-, 1 2.

Prva točka.
Isusa odvede Duh u pustinju.
Razmatranje. Pomisli, kako odvede Duh sveti
Isusa u pustinju, ne radi Njega samoga, kao da
se je morao ukloniti u šamotu te se pripravi na
javni svoj rad, nego radi nas, da nas pouči, kako
je nama od potrebe šamota, aklV hoćemo ozbiljno
da radimo o spasu duše svoje. U istinu najviše sa
griješi, kad je čovjek posve rastresen i rado opći
 — 29 —

sa svijetom, ali dobre se odluke i nakane ragjaju

u uklonjenosti i šamoti, gdje se objavljuje Bog
onim dušama, koje ostaviše huku i buku svijeta
te mogu s Njim općiti. — S toga eto je od po¬
trebe, da slijedimo Isusa u šamotu, te zapoememo
pokoru time, da se tjelesno više uklanjamo svijetu
te revno nastojimo imati vazda pred očima Boga,
a izbjegavati pomljivo sve, što bi nas rastrcslo i
od misli na Boga odvratilo.
Čuvstva. Zacugjcnje. Zar nije za čudo. da
ide u šamotu Isus, te ondje sprovede eetirdeset
dana, prije nego započme poučavati svijet, premda
je Njegova duša sa Božanstvom tijesno spojena, te
se podni pošto rastresti ne može, da paku ja sabra¬
nost tako slabo volim, da ne mogu sprovesti ni¬
jednog dana, a da se hiljadu puta ne rastreseni.
Z as t i gj enj e. Porumeniti moram od stida, kad
pomislim, kako sam silno rastresen! Jer neprestano
idu moje misli na vanjske stvari, željno ispitujem
nove vijesti, brinem se suvišno za zadjeve drugih
i za stotinu beskorisnih stvari, te se time nepre¬
stano rastresam. Ali Isus, On je sam u pustinji.
Koliko razlika megju mojim i Njegovim životom!
Pokajanje. Kako ću popraviti grijehe, koje
sam učinio, budući nijesam nastojao da budem sa¬
bran? S toga eto molim bez pobožnosti i suhoparno,
i ni po sata ne mogu misliti na Boga; s toga to¬
liko bez potrebe o bližnjemu govorim, te se brzo
ražljutim i mnogo zgriješim. Da, o Bože, sada to
spoznajem, kajem se, oprosti mi!
Odluka. Ljubit ću šamotu, nastojat ću
da se uklanjam svijetu, da izbjegavam bes-
 — 30 —

korisno općenje sa ljudina, da često pomislim, kako

hodam pred posvuđnim Bogom, koji sve vidi i sve
znade. O Isuse, daj mi duh sabranosti!

Druga točka.
Isusa u pustinji gjavao kuša.
Razmatranje. Pomisli, kako je Isus kušan 1. na
užitak, 2. na taštinu i 3. na slavohlepnost. Ova-
kovim napastima obično pakleni duh na nas na¬
valjuje. I ako je bio gjavao toli drzovit, da je
kušao Isusa u pustinji, pošto je neprestano molio
i postio, pomisli, kako se moraš ti gjavla bojati,
u kojem god bio stališu, koje god obavljao du¬
hovne vježbe. Ali kako će naprasno na tebe na¬
valjivati, ako već sam voliš uživanje, tražiš hvalu
od ljudi, te imaš srce navezano na zemaljska dobra?
Jer upravo to su zamke, koje ti stavlja, da te
uhvati! — Kad su već bili kušani najveći sveci,
zar ne da moraš i ti puno oprezan biti ? Zar nijesi
drzovit, ako lakoumno sam ideš u napast ? Znadeš
posve dobro, da nijesi svet, nego još posve slab.
Premda napast nije zlo, nego dobro, ako joj se opremo,
nu ipak je veoma pogrješno, ako joj se bez po¬
trebe izlažemo. — Uvijek dakle na sebe pazi, jer
te gjavao uvijek i posvuda progoni, da te pogubi.
Čuvstva. Strah. Zar ne moram, da se plašim
tako groznog neprijatelja, koji je u pustinji napao
čak Gospodina Isusa nakon takiv stroge pokore ?
Sta će biti od mene nesretnika, koji svaki dan
lakoumno idem u napast, koji sam posve slab, koji
 — 31 —

si nikakve sile ne pravim, te ne bdijem nad dje¬

lima svojim? O, jeli moguće, da ne padnem?
Pokajanje. Ko će mi dati dovoljno suza, da
oplakujem nevolju svoju? Sav je svijet pun zamka,
a ja živem, kao da nema neprijatelja; ništa ne či¬
nim, da se borim proti gjavlu, da suzbijeni nje¬
gova varanja. O koliko sam puta u napasti već
pao? Morao bih bježati od njih, ali je volim, ve¬
selim se i radujem. O Bože oprosti mi, što sam
toliko puta napast lakoumno prouzročio te onda u
njoj griješio !
Pouzdanje. Ali se ipak uzdam u neizmjernu
dobrotu Tvoju, o slatki moj Isuse! Slab sam i
često sam puta u napasti pao, ali se posve uzdam
u Tebe, da češ me održati, te uzmognem pobijedit
svaku napast, ma sav pakao navalio na mene.
Odluka. U Tvojoj prisutnosti odlučujem: b j e-
žati od svih pogibeljnih napasti na uži¬
vanje, taštinu i slavo hlcp nos t, ne ču la¬
koumno da ih izazivam, ali u napastima, kojima
se ne ću moči ukloniti, koje su skopčane sa mojim
stališem, nastojati ču svom silom, da pobjedim. O
dobri moj Isuse, pokrijepi me, da u istinu svaki
put pobjedim !

Treća točka.
Isus nadvlada gjavla poniznošću i molitvom.
Razmatranje. Pomisli, da Isus gjavla suzbi po-
niznošču i molitvom. — Vrag ga ponese u sveti
grad na visinu svetoga hrama nagovarajući Ga,
 — 32 -

neka skoči <lo lje. Ali Sin Božiji gjavla suzbije time,
da ostane ponizan te mu se ne otkrije, nego mu
reče: ne smijemo kušati Boga poput čovjeka. —
Vrag obeća Isusu sav svijet, ako klekne i njemu
se pokloni, ali mu Isus reče: Jedino Bogu se mo¬
ramo klanjati i time posvjedoči, kako Oca svoga
nebeskoga štuje i kako Mu se pokorava. — Eto
ti oružja, kojim češ moči i ti svaki put pobjedi ti,
jer se gjavao najviše plaši od poniznosti i molitve.
8 toga treba da se u svakoj napasti tim dvostru¬
kim oružjem služiš i pobjeda ti je osigurana. —
Sad ispitaj samoga sebe i zar ne češ nači da u
napastima na osjetnost i taštinu, na srditost i lije¬
nost, i nehaj nost griješiš upravo s toga, što nijesi
ponizan i što ne moliš?
Čuvstva. Zahvala. Angjeli pristupiše brzo
k Tebi, o moj Isuse, da Te slave i da Ti čestitaju
što si pobjedio gjavla. O kako se radujem i ja
zbog pobjede Tvoje! O kako bdi mogao dovoljno
Ti se zahvaliti, što si tako slavno pobjedio dušma-
nina našeg! Neka Te slavi i hvali nebo na uvijek!
Jer je Tvoja pobjeda takogjer moja pobjeda. Za
preslavnu ovu borbu Ti se nikada dosta zahvaliti
ne ču moči.
Z as t ig j en j e. Ali stidim se, kad pomislim,
kako sam ja slab i plašljiv. Mala napast i več
sam preplašen; mala suprotivština i več sam
gubio mir srca, jer se ne služim oružjem poniznosti
i molitve. Nu imadeni li kakovo {Jrugo oružje, dok
tako lijeno molim, i dok sam još veoma ohol i
tašt? Kako ču moči da se opravdam, budući zna-
 — 33 —

clem, kako sam slab, ali ipak neupntrebljavam

sredstva potrebita, da budem jak, te pobjedim sve
dušmanc svoje ?
Pouzdanje. Uzdam se u Tvoju najveću do¬
brotu i mogućnost, da ne ćeš dozvoliti, da me
nadvlada neprijatelj, makar sav pakao učinio urotu
proti mene, da me sruši. Tako se pouzdavajući
ići ću u borbu bez straha, kad god će to tražiti
Tvoja čast i moj spas.
Odluka. Ljubiti ću po n i z no s t i m o 1 i t v u
te u njima što najviše mogu vježbati se. Revno
ću moliti i srčano se ponizavati svakom prigodom
koja će mi se pružiti.
Molitva. Ovakovim mislima, koje Ti, predobri
moj Isuse, izvoli pobugjivati i podržavati u mome
srcu, približiti ću se Tvojoj neizmjernoj dobroti
te moliti Te srcem posve odanim, daj mi duh sa¬
branosti i srčanost te stečeni pobjedu nad svim
dušmanima svojim. Molim Te za to po zaslugama
pobjede nad gjavlom u pustinji. Ali daj mi ta-
kogjcr božansko oružje molitve i poniznosti. Ufam
o predobri Isuse, da mi ovih milosti ne ćeš uskra¬
titi, nego podijeliti ih u velikoj mjeri. Anien.

Jeglić Razmatranja 1L 3
 — 34 —

Razmatranje
za ponedjeljak iza I. korizmene nedjelje.
„A ka»l dogjo Sin čovječji u plavi svojoj i svi angjeli
s Njim, onda de sjesti na prijestolu slave svoje i snimit. će
se pred Njim svi narodi; i razlučiti de ili izmegju sebe.“
Mat. 25, :U. M2.

Prva točka.
Sud će biti strog.
Razmatranje. Kako de biti strog sud, razabrati
đeš, ako dobro promisliš, da de sudac, Isus Krist,
prosugjivati život tvoj ne samo uopđe, nego da de
))osve točno istraživati baš sve, što si govorio, što
si radio i što vlastitom krivnjom propušdao, prem
si bio dužan činiti. Nema ni jedne okolnosti, koja
se ne de strogo ispitati, i budući je sudae sama
mudrost i svjetlost, pomisli, kako de vidjeti i pro¬
nađi baš sve, ma još tako tajno i skrovito u srcu
tvome bilo. Nijesi njegovao ni jedne neuredne
misli, za koju On ne bi znao, ili koje ne bi iznio
na vidjelo. Nijesi se bavio moleći ni jednom ras¬
tresenom mišlju, nijesi izrekao ni jedne suvišne
rijeci, nijesi se naslagjivao ni jednim grješnim po¬
gledom, a da ti ga On ne de predbaciti, i to ne
tek na zadnjem, nego ved na posebnom sudu od¬
mah poslije smrti tvoje. Promisli sve to dobro i
uvaži!
Čuvstva. Strah. O Bože, vjerujem i bojim se
da du morati i to na skoro doci pred Tebe okaljan
bezbrojnim grijesima i dugovima za grijehe, koje
 — 35 —

možda ni nc poznam, i o kojima se nikada nc is¬

pitujem. Sta on Ti kazati, što odgovoriti, pošto
pred očima Tvojim baš ništa sakriti ne mogu?
Zastigjenje. O kako du se stidjeti stojedi
pred sucem, kojemu nc du modi ništa prikriti,
koji sve vidi, ništa ne zaboravi, koji de mi otkriti
svu gadnu opačinu moju! O, Spasitelju moj, šta
de biti od mene onda, kad deš Ti ispitivati sve
misli moje nepravedne sad proti Tebi, sad proti
bližnjemu mome, sve govore i laži i rijeci nena-
vidne, osvetljivc, srdite? sve moje rastresenosti u
molitvi, moju oholost, moje samoljublje i sva djela
kojima Te svaki dan vrijegjam?
Pokajanje. Zar nije ved vrijeme, da se oz¬
biljno pokajem za grijehe svoje, da sebe točno is¬
pitam, te pri poznam ali i prezirem svu opačinu
svoju? Ko znade kada? možda sutra, prije nego
mislim, stati du pred vječnim sucem svojim! O
Bože moj, o vječni suce, smiluj mi se! od srca se
kajem radi svijuh grijeha, koje poznam i za koje ne
znadem, i koje deš Ti meni otkriti na strašnom sudu.
Odluka. Odlučujem, da du strogo ispitivati svoju
savjest, bdjeti du nad sobom, te budem vazda
spreman dodi pred vječnoga i strogoga suca. Daj
mi potrebite milosti, o ljubezni moj Isuse!

Druga točka.
Grješnici će s lica Spasitelja i Suca moći
razabrati, kako su strašni njihovi grijesi.
Razmatranje. Kako de biti na sudnji dan lju¬
dima u srcu, kad de modi s obraza suca citati sv
 — 36 —

grijehe svoje? Obraz sučev bit če im kao ogle¬

dalo, u kojem čc gledati, štogod su protiv Boga
sakrivili. Sigurno če grješnik pred sobom posve
bistro i točno gledati sve opačine svoje. Vidjet ćc
baš sve i takogjer sve najmanje oholosti. U očima
sučevim gledat češ svoje poglede, u rukama svoje
nepravde, u ustima svoje laži i svoja ogovaranja,
u tijelu svoju bludnost i pogledom na Njegovu
nevinost razabrati češ strašne nepravde i krivnje
svoje.
Čuvstva. Začugjenje. O Bože, kako je strašno
gledati sve grijehe u klanjanja vrijednom licu Isusa
moga! Ne mogu da ih bez zgražanja gledam u
sebi, da ih bez drhtanja motrim na sudu svete
pokore! Kako ču moči da ih gledam na osobi
Isusovoj kao ljage, koje Ga nakazuju i izazivlju
srdžbu Njegovu!
Zastigjcnje. () šta ču vidjeti u obrazu Isu¬
sovom? Spoznat ču nebrojne grješne misli, kojima
sam vrijegjao Boga i bližnjega; groznu nemar¬
nost u svim duhovnim vježbama, grijehe moga je¬
zika, moju taštinu, moju osj etnos t, moju srdi tost,
uopče tako neuredan život, da če jedva koji čin
moči da progje na sudu Božijcm. O Bože, kolika
grozota po mene! A ja nikada nemislim.
Strah. Kud ču se sakriti, da ne dogjem pred
Isusa u tome nesretnome stanju mome? Vcč sada
se prikrivam, da se ne bi saznalo, kako je opako
srce moje — ali onda na sudu se prikriti ne ču
moči, i najtajnije če se misli moje otkriti! O Go¬
spodine, sada napuni dušu moju svetim strahom,
 — 37 —

da ne ću biti prisiljen, bojati se Tebe na strašnom

sudu!
Odluka. Odlučuj em, da ću liodati u prisut¬
nosti Tvojoj; ja hoću da me posve obuzme
misao, kako Ti na mene gledaš, da ništa ne učinim
što bi Te uvrijediti moglo. Za pomoć Te molim
baš od srca.
Treća točka.
Sudac će grijehe otkriti pred svim svijetom.
Razmatranje. Pomisli, kako će sudac sve grijehe
tvoje posve jasno otkriti svim angjelima i svim
ljudina, te će svako moći ' posve točno da gleda
stanje tvoje savjesti. Svako će sve grijehe tvoje
tako bistro gledati, kao da je samo jedan grijeh,
kao da ili vidi u bistrom ogledalu, te će svi pri¬
sutni vidjeti sve tajne misli i čine, koje sada na¬
stojiš da pri kriješ, sve hotomične rastresenosti i
uopće sve, što si govorio i sve nakane, koje si
imao govoreći i radeći.
čuvstva Strah. () dušo moja, kako možeš da
budeš mirna, ako sve to vjeruješ? Bog je tako
rekao, zato je sve čista istina, ali se ipak ne
bojiš, dapače na ove užasne istine ni ne misliš !
Jer, kad bi ozbiljno mislila, da će se sve tvoje
opačine pred svima otkriti, kako bi mogla toliko
griješiti? Bojiš se, da svijet za tvoje grijehe ne
bi znao, pred istim ispovjednikom se ispričavaš i
poljepšavaš; ali na sudu će svi za tvoje grijehe
znati, i osuditi će te sa sucem, ako ih pokorom ne
izbrišeš.
 — 38 —

Zastigjenjc. O Bože, šta ću kazati, kad se

na sudnji dan otkriju sve opačine moje? Ne eu
modi ništa da pri krijem, da opravdam, da po ljep¬
šam! O kud ću ja gledajući grijehe svoje u gad¬
no« ti i rugobi njihovoj ?
Pokajanje. C) Bože moj, oprosti! O slatki
Isuse moj, smiluj mi se! Sada proistječu iz Srca
Tvoga preobilatc milosti i za najvećeg grješni ka
— smiluj mi se, daj mi milost, da oplakujem sve
grijehe svoje. Da, mrzim na grijehe, — o da ih
mogu izbrisati iskrenom pokorom!
Odluka. Sav ću život svoj sprovesti u
unutar n j oj poko r i p o bu gj uj u ć i 6 i n e po-
k aj an j a i u v a nj s k o j pokori t r a ]> e ć i m oj e
tijelo. Nijedne neuredne zabave, nijedne svjetske
neuredne radosti više; sada ću popraviti griješan
svoj život, da ne budem kažnjen na sudnji dan.
Molitva. Isuse, Suce moj, ne pogubi me! nego
daj mi milost, da ovdje grijehe svoje oplakujem !
Udijeli mi spasonosan strah, živu uspomenu na
sud, te od sada ne griješim više, ne samo radi
kazne, nego da Tebe ne vidim u strašnom gnjevu
Tvome! Ti si Dobrota i ne ćeš smrt grješni ka;
s toga udijeli mi milost, da sveto živom, te uz-
mognem veselo pred Te doći. Amen.

v
 — 39 —

Razmatranje
za utorak iza L nedjelje u korizmi.
„I ku<l On ugje u -lerusalem, uzbuni se sav grad govoreći:
ko je l.o? Mat. 21. 10.

Prva točka.
Strog će biti posljednji sud radi gnjeva
sučeva.
Razmatranje. Motri ulaz Isusov u Jerusalem i
narod, sto sc radi dolaska -Njegova sav uzbunio.
— Eto ti slabe slike onog straha i užasa, koji će
uhvatiti sve grješnikc, osobito sve osugjenc krš¬
ćane, kad sudac saopći strašni svoj sud. Pošto je
otkrio savjesti svih, to će on izreći osudu nad
onima na lijevoj toli užasnim gnjevom, da bi svako
volio patiti muke paklene, nego li gledati suca u
ta kome gnjevu. Eto, kako će drhtati grješnici,
kako ću drhtati ja, ako ne izbrišem grijeha svojih
iskrenom pokorom, te ću s toga biti megju nepri¬
jateljima Isusovim?
v
čuvstva. Strah. Hoću li moći da gledam Isusa
u gnjevu Njegovom? hoću li moći da podnesem
gnjevni pogled vrijegjenog Boga, pošto ne mogu
da pogledam zlovolju vrijegjenog čovjeka? O kako
bi dobro bilo, da na to više puta pomislim, te sc
pobrincni učiniti mi srca sklonim, dok imam još
vremena. Ako sam bio ikada toli nesretan, te sam
razljutio i teško uvrijedio Isusa, svoga Oca, svoga
 — 40 —

Kralja, svoga Prija telja, svoga Spasitelja i Zaruč¬

nika nehoteći ga ljubiti i Njemu predpostavljajuđi
gadnu zabavu, osjetnost, malenkost, to nipošto ne
smijem da ođgagjam još za života pokorom s Njim
se izmiriti.
Zgražanje. Hoću li ikada morati da gledam
Isusa moga, kako se On gnjevi na mene?
Pokajanje. O kako mi je žao, što sam tako
grješno živio! l)a bih mogao umrijeti od žalosti,
što sam te vrijegjao! Volim da se ljute na mene
svi ljudi, da patim sve muke ovoga svijeta, nego
da gledam Isusa, kako je gnjevan na mene! Oprosti
mi, ne kazni me na dan gnjeva i strogosti Svoje,
nego me kazni sada za života kojom god mukom.
Odluka. Svakako ću odsele nastojati da ubla¬
že i m suca s v o g a p oko r o m, o b u z d a v a n j em
s v oj ili strasti, u r e d n i m život o m i v j (i ži¬
li an je m u krjepostima moga zvanja. Za
ovu te milost molim, o ljubczni moj Isuse!

Druga točka.
Strog će biti sud radi nemogućnosti grješ-
nika da se opravda.
Razmatranje. Pomisli, kako će sud biti strašan
i užasan takogjer s toga, što grješnik nipošto neće
moći da se iole opravda. Da, stojeći pred prije¬
ti to lom Božiiim ne ćeš moći baš ništa u obranu
odgovoriti. Nu, šta bi mogao kazali? Možda da
nijesi znao, kako će za tebe jednom tako grozan
dan osvanuti? Ali zar nijesi o tome cesto euo, da-
 — 41 —

pače i razmatrao ? Možda ćeš kazati, da nijesi

znao za volju Božiju? .Vli zar ne znadcš zapovijedi
Božijih, svojih pravila, svoje dužnosti? Možda ćeš
kazati, da ti nije moguće bilo drukčije živjeti ?
Ali zar ne znades posve dobro, kako ti Bog mi¬
lost Svoju vazda nugja, treba samo da i ti s njom
sudjeluješ. — Eto vidiš, kako je baš nemoguće
prigovarati sudu, koji će se nad tobom izreći. Sam
ćeš spoznati, da si osudu i kaznu posve zaslužio;
ne ćeš se ni odvažiti, da bi se opravdavao. Prema
Veličanstvu Božijeni si ti ništica, i baš ništa nije
na ^tebi, što bi mogao iznijeti na srijedu za obranu.
Čuvstva. P o n iz n o s t. ()' slatki moj Spasitelju
i suče moj, spoznajem, da sam ništa pred To¬
bom. Koljena prigibam pred Tobom i ispovijedam
da sam grješni k, da se opravdati ne mogu. Sta
ću nego da pribjegnem milosrgju Tvome; jer po¬
ginut ću, ako mi se ne srniluješ.
Zahvala. Zahvaljujem Ti se, da me za velike
grijehe moje nijesi kaznio naglom smrću. Sigurno
bih bio pao u ruke grozne pravednosti, te bih \eć
sada u mjestu užasnih muka čekao posljednji sud.
() Isuse, kako da Ti nadoknadim za božansku
Tvoje ustrpljcnje? Silno će me poticati, da Te ni¬
kada više ne uvrijedim.
Pokajanje. Nu budući sam sve kazne zaslužio,
i budući ne mogu umiriti Tvoga gnjeva van skru-
šepošću, želim da bih imao skrušenot i pokajanje
svih pokornika; dapače želim u srcu toliku žalost
radi nesretnih grijeha svojih, da bih od same ža¬
losti umro! Zelini, da bi svi čini moji bili čini
pokore.
 — 42 —

Odluka. Započeti ć u svet život, ne ću se

opravdavati, nego ću rado za pokoru grijeha svojih
primiti, ako hi me poglavari pokudili, ako hi me
bližnji krivo osudio, ako hi me prezirali te mi se
rugali, ako hi mi Ti slao kojcgod kazne. Daj mi
milost, o božanski Spasitelju, da mogu ove odluke
točno vršiti.

Treća točka.
Strog će biti sud, jer će se užasna osuda
odmah izvesti.
Razmatranje. Promotri, kako će hiti stroga
osuda, kako će se brzo i grozno izvesti. Jedva će
se osuda izreći, već će gjavli grješnika uhvatiti,
zlostavljati ga, rugati mu se i i smij davajući ob¬
noviti sve, što mu je Isus predbacio. Osugjeniei
će si takogjcr sve opačine predbacivati te jedan
drugoga mučiti; svi će stvorovi pomoći, da se
osuda izvede i osugjeniei što više muče. Cvileći i
bjesneći strmoglaviti će se grješnik u grozovite
muke paklene za svu vječnost. — Pomisli dakle,
kako će se grozno osuda izvesti, kako valja da se
toga bojiš! Zar nije bolje, da voliš za života pre¬
trpjeti sve, ma kako teško bilo, samo da izbjegneš
tako užasan sud ?
čuvstva. Strah. Morao bih biti tvrgji od ka¬
mena, kad ne bih drhtao misleći na sud Tvoj. Ako
su drhtali najveći sveci misleći n% grozote suda,
zar da se ne bojim ja, koji sam prevelik grješnik,
i koji sam svu strogost božanske pravednosti Tvoje,
 13 —

o Isuse moj, bas zaslužio? Ali šta mi koristi strah,

ako nc popravim života svoga i ne izbrišcm grijeha
svojih pokorom? O Bože, daj mi ovaj spasonosni
strah, koji će me poticati, da bježim i od najmanje
nesavršenosti!
Zastigjenje. O Bože, je li moguće, da nakon
toliko grijeha jošte ,živim ? Zar ne zaslužujem sve
muke paklene i da se pribrojim prokletima? O
premnogo ima ćina mojih, kojima sam prokletstvo
zaslužio! Ako si sada toga ne uzmem k srcu, gdje
mogu suca ublažiti, koji mi daje vremena za po¬
koru, šta će biti od mene na onaj grozni dan,
K<\)° će me bez milosrgja osuditi i baciti u pro¬
kletstvo vječno ?
Pokajanje. Spoznajem, o Bože, zaslužujem,
strog sud, jer sam velik grješnik; jedino neizmjerna
milosrdnost Tvoja me čuva, da nc očajam. Ali bu¬
dući ne kazniš dva puta, budući posve zaboravljaš
na grijehe, koje si oprostio, budući nikome oproš-
ćenja ne kratiš, molim Te sav skrušen: oprosti
mi ! Kad bih mogao, krvavim bi suzama oprao sve
grijehe svoje. Daj mi milost, da ih iskreno opla¬
kujem !
Odluka, B r i nu t ću se s a da osobito za to
da činim dostojnu po kor u, i da ne prijanjam
uz stvorove, koji me zavedoše na grijeh. Ne, o
Bože moj, nikad te više uvrijediti ne ću ni mišlju
ni riječju, ni činom, ni propuštanjem onoga, što
sam činiti dužan.
Molitva. O Isuse, ne osudi me! Zar nijesi za
mene svoju krv prolio ? Samo jedna kap i spasen
 — 44 —

sam! Ne odreci mi je! Samo Tebe hodu da me

sudiš! Griješio sam, ali ću pokorom za grijehe za¬
dovoljiti, da ne panem u ruke pravednosti Tvoje,
nego da Te pomirim, te mi budeš blagim sucem.
Amen.

Razmatranje
za srijedu iza I. nedjelje u korizmi.
„Jer ko god čini volju Oca moga, koji je na nebesima, onaj
je moj brat i sestra i mati.u Mat. 12, 50.

Prva točka.
Jednolikost volje naše sa voljom Božijom
daje nam donekle gospodstvo nad srcem
Božijim.
Razmatranje. Mnogo imaš prevažnih razloga,
da učiniš volju svoju prema volji Božijoj, te se
posve podložiš Njegovome vodstvu. To si dužan.
Nu, lako ćeš volju svoju prema Božijoj uravnati,
ako pomisliš, da time dobivaš donekle gospodstvo
nad istim srcem Božijim. Jer, ako se ti posve i
potpuno volji Božijoj podvrgneš, tim jasno posvje¬
dočiš plemenitu ljubav prema Bogu, što je u srcu
Tvome. Prijatelji pako podjeljuju si sve zamjeni to.
Ako dakle ti daješ Bogu, da on v^ida nad tvojim
srcem i tvojom slobodom, ako ti sve hoćeš, što
Ou hoće, dati će ti i Bog oblast nad Svojim sr-
 — 45 —

eem, da učiniš s njim, štogod hoćeš. - Pomisli,

da li te ova istina ne će sklonnti, to hoćeš i želiš
jedino ono, što Bog hode i želi, i osudiš tvrdokor¬
nost, kojom se Njemu cesto opireš?
Čuvstva. Zahvala. O Bože, kako si dobar
prema stvorovima Svojim! kako mogu, da Ti se
dostojno zahvalim na ovoj dobroti, kojom mi daješ
toliku vlast, da budem gospodar svoga Gospodina,
da budem gospodar Tvoje slobode, ako Ti žrtvu¬
jem svoju slobodu, i da Ti meni, bijednome stvoru,
ništa ne ćeš uskratiti, ako činim potpuno sve, što
god Ti hoćeš. Koliku sam Ti zahvalu dužan i za
što, da Te ne slušam!
Zastigjenje. Veoma se stidim misleći na do¬
brotu Tvoju i na opornost moju. Koliko sam se
puta tužio na Tvoje naredbe, koliko puta mrmljao
proti Providnosti Tvojoj ! Koliko sam se puta ža¬
lostio i rastužio radi neugodnih dogogjaja i raznih
neprilika, mjesto da sam se u svemu upravo slijepo
podvrgavao Tebi, koji sve uregjuješ prema naj¬
većoj dobroti i mudrosti Svojoj.
Z r t v o v a nj e. Spoznavši svoju nepravdu, kajem
se iz svega srca. Eto prikazujem Ti odluku, da
ne ću nikada činiti, van što Ti hoćeš; podvrgavam
Ti se za žalost i radost, za sve što je odregjeno
svim ljudima zajedničko, a meni na pose, za siro¬
maštvo i bogatstvo, za čast i prezir, za zdravlje i
bolest. Svakako i vazda hoću jedino ono, što Ti
hoćeš. V

Odluka. Čvrsto odlučujum, da se Tvome vod¬

stvu posve podvrgava m, da se Tvojim na-
 — 40 —

redbama nikada ne protivim, da se nikada ne tu¬

žim, nego da Ti se posve predam za vrijeme i za
vječnost. Daj mi milost, da ustrajem u svojim od¬
lukama.
Druga točka.
Jednolikost volje naše sa voljom Božijom
daje nam gospodstvo nad nama samim.
Razmatranje. Pomisli, kako ti jednolikost sa vo¬
ljom Božijom podjeljuje gospodstvo nad tobom sa¬
mim i nad tvojim vlastitim srcem. Bez nje ne ćeš
nikada postati gospodarom svoje volje, nego ćeš
vazda ostati rob svojih strasti; jer volja Božija
mora da bude prvo i najviše pravilo i ravnalo za
svaku volju, Njegova mora svetost i nauka uprav¬
ljati svaku volju. Ako hoćemo naime da ne zablu¬
di mo s puta prema zadnjoj našoj svrsi, mora da
nas vodi vječni zakon Božiji. Ako dakle hoćeš, da
dobro vladaš srce svoje, moraš ga ravnati prema
tomu zakonu, a nikako dopuštati, da vladaju u
srcu svakovrsne strasti, koje bi te bunile i uzne¬
mirivale. Eto vidiš, ili vladaš ti nad svojim srcem
ako se podvrgavaš vječnome zakonu, to jest volji
Božijoj, ili će strasti vladati u tvome srcu i tebe
upropastiti 11a zemlji i u vječnosti.
čuvstva. Začugjenje. Zar treba da se još
čudiš, o dušo moja, videći da u tebi vladaju strasti
te tako lako prema njima radiš? Zašto ne podvr¬
gavaš srca svoga volji Božijoj? Nil^ada prave slo¬
bode uživati ne ćeš, dok ne vršiš u svemu jedino
volju Božiju.
 — 47 —

Zastigjenje. Kriva sloboda! o kako se ja

stidim! jer uvigjam, da sam jedino s toga tako
nemiran i tužan i nevoljan, jer se ne ću podložiti
Bogu. Bio bih uvjek zadovoljan i miran, kad bih
htio jedino ono, sto hoće Bog; ali miran nijesam,
jer mrmljam i neustrpljiv sam, ako mi se ko opire
ili mi prigovara ili mi se šta proti volji desi, do-
ćim Bog hoće, da mu se podložim, i nemrmljam,
kad mi sve to dopušta ili šalje.
Pokajanje. Nikad ne bih mogao izbrisati
grijeha, ma ne imao na duši drugih, osim učinjenih
upornošću proti volji Božijoj. () Bože, mrzim na
svoju opor nos t, molim Te, oprosti mi, što sam to¬
liko puta činio volju svoju, a ne Tvoju! Opako sam
radio, te s toga tako često griješio.
Odluka. Pr i kaz uj em Ti v se, o Bože, da
Te baš u svemu slušam. Što me protivnoga
snagjc, primiti ću sve srcem Tebi podložnim; slušat
ću Te i vazda činiti volju Tvoju, ma Ti meni po¬
slao najveće muke.

Treća točka.
Jednolikost volje naše sa voljom Božijom
daje nam gospodstvo nad stvorovima.
Razmatranje. Pomisli, kako postaješ gospodarom
stvorova, ako podložiš volju svoju volji Božijoj.
Budući stvorovi uvijek čine jedino volju Božiju,
eto činiti će i prema volji tvojoj, ako se slaže sa
Božijom. Time postaneš donekle gospodarom nad
vremenom, nad godišnjom dobom, nad zdravljem,
 — 48 —

nad bolešću, nad svim dogogjajima, kojih se inače

prema naravi svojoj plašiš; jer svi ovi stvorovi
rade prema volji Božijoj, i proti volji Bozijoj ti
ni jedan stvor ništa učiniti ne čc; i eto, ako se
volja tvoja slaže sa Božijom, svi stvorovi rade i
prema volji tvojoj, tvoja je volja vrhu njih, ti si
njihovim gospodarom. Ako tako sve motriš, vazda
ecš biti zadovoljan i sretan poput svetaca, koji ne
žele, van da se zbudc vazda i u svemu volja
Božija.
čuvstva. Hvala. Neka Te, o Bože, hvale i
slave svi stvorovi radi gospodstva, što ga imam
nad njima, dok se podvrgavam Tvojoj volji. Nebo
i zemlja neka Te slave, jer hoćeš da me učiniš
sretnim i zadovoljnim, dok hodu, što Ti hoćeš.
Zastigjenjc. Nije čudo, o dušo moja, da si
toliko puta nemirna i nezadovoljna, te nemaš što
želiš. Zašto se ne podlažeš u svem volji Božijoj,
te bi uvijek imala prema volji Božijoj, pa i
prema volji tvojoj, i mogla bi vazda biti za¬
dovoljna. Stidi se, što hoćeš sve da ravnaš po
svojoj slaboj pameti, po svojoj čudi i mušičavosti,
a ne po volji neizmjerno mudroga i dobroga Boga.
Pokajanje. Tisuću puta Te molim: oprosti
mi, o Bože! Uvigjam, kako sam slijep i lud ho¬
teći stvorove upotrebljavati prema svojim strastima
i sklonostima. Za to sam mnogo zgriješio, mrmljao
sam i ljutio se i zlovoljio, i nijcsam napredovao,
jer sam zabacivao jedino sredstvo ^a napredak u
krjeposti, naime poslušnost prema Tvojoj svetoj
volji.
 — 49 —

Odluka. S toga nc ću nikakve želje više imati,

nego hoću neprestano da govorim sa sv. Gertrudom:
Tvoja neka se volja vazda ispunjava na meni, po
meni i od mene.
Molitva. Molim Te Isuse, za milost, da naslje¬
dujem Tebe i volju Božiju uvijek tako točno či¬
nim, kao što si je činio Ti. Pomozi mi! Amen.

Razmatranje
za četvrtak iza I. nedjelje u korizmi.

„1 izišavši odanle Isus otiđe u krajeve Tirske i Sidonske. I

gle, žena kananejska izišavši iz onih krajeva povika govo¬
reći mu; Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov, moju
kćer žestoko muči gjavao.“ Mat. 15, 21, 22.

Prva točka.
Potreba molitve.
Razmatranje. Pomisli, kako je za grješnika, ako
hoće (la se obrati, potrebito i nužno, da moli.
Mogao bi dakako Bog preteci grješnika izvanred¬
nom milošću, a da on na to ni ne misli; ali Bog
obično toga ne čini, nego lioee, da se grješnik mo¬
litvom pripravlja, za obraćenje prosi Njega, na
koga je zaboravio, pripozna veličanstvo uvrijegjenog
Boga te bijedu i ništetnost svoju. — Opravdani
grješnik opet treba da moli, da se molitvom održi
u pravednosti i svetosti; on potrebuje milosti, da
Jeglić: Razmatranja JI. 4
 — 60 —

može suzbijati svoje strasti i neuredne sklonosti

izopačene svoje naravi, što bez pomoći odozgo ne
bi mogao; milost pako Bog običaje podjeljivati
usljed molitve. — Molitva je takogjer od potrebe
da možemo u dobru do smrti ustrajati, te isprositi
milost ustrajnosti, koju si ne može niko zaslužiti;
sve pako ovisi o toj zadnjoj milosti, mi moramo
dakle uvijek za nju moliti. S toga je rekao Isus:
»Treba vazda moliti i nikada ne prestati.« — Odanle
možeš razabrati, kako si dužan, da ti bude mo¬
litva prvi i najvažniji posao, te da u molitvi ni¬
kada ne sustaneš.
čuvstva. Hvala. Nebo i zemlja neka Te slave,
što si mi tako uspješno sredstvo dao, da se mogu
obratiti i u milosti ustrajati. — Ali i za to Ti
tisuć puta slava, što si me baš obvezao, da mo¬
ram vazda molitvom k Tebi se utjecati, jer tako
sam bijedan, da na tebe ne bih ni pomislio, da me
Ti nisi upravo prisilio svaki ćas prošnjama preda
Te dolaziti.
Zastigjenje. Baš se stidim, kad ovu istinu
razmišljam, jer sam do sele slabo mislio na po¬
trebu molitve, te sam te u tom pogledu jedva
slušao. Obično molim prisiljen, molitva mije mučna,
jedva sam započeo, već bili htio svršiti, molitva
mi je što kraća. Svaki mi je posao prijećiji od
molitve. Ali ipak bi mi dobro upotrebljena mo¬
litva mogla biti vrelom svih milosti.
Pokajanje. Zaplakao bih od žalosti, kad po¬
mislim na premnoge grijehe učinjene zbog nemar¬
nosti u molitvi. Ako sam još sav u grijesima i
 — 51 —

starim opakim navadama, ako sam neustrpljiv i

razdražljiv, nehajan i objcstan, nenavidan i osjetan
rastresen i zapleten u ljubav svijeta, to biva s toga,
što nijesam nikako revan za molitvu, što nastojim
ponajviše da zadovoljavam svojim osjetilima i što
preveć rado tražim svakojake zabave. Oprosti mi
o Bože, nehajnost i lijenost, u kojoj sam do sada
živio !
Odluka. Ljubit ću molitvu, vjerno ću je obav¬
ljati; ma koje poslove imao, molitva bit će mi
najvažniji od svih. Gospodine, uči me moliti! ući
me revno moliti !

Druga točka.
Svojstva dobre molitve.
Razmatranje. Pomisli, da moraš imati svojstva
kananejske žene, ako hoćeš dobro moliti. Ponaj-
prvo dolazi žena k Isusu sva ponizna i puna stra-
iiopoćitanja pripoznavajući pred svim svijetom, da
je kao pas, koji za mrvice od kruha prosi. Drugo
stoji pred Isusom velikom ljubavlju, jer Ga moli
da joj izliječi kćer, koje bijedu i nevolju osjeća
kao da je njezina. Treće moli pouzdavajući se pot¬
puno u dobrotu Isusovu, koju se predobiti čvrsto
ota, premda je Isus s početka odbija. Takovim
srcem moraš takogjer ti moliti, i sve ćeš dobiti,
a drukčije ne ćeš dobiti ništa. — Sad promisli,
da li tako moliš, i ne čudi se više, da ne dobiješ,
što prosiš. Ili zar ima tvoja molitva nabrojena
svojstva? Reći se može o tebi : ovaj me narod
štuje usnama, ali srce je njegovo daleko od mene.
 - 52 —

čuvstva. Zaeugjenje. Kako nedostojna si, o

dušo moja, da bi te Bog uslišao! Jer prečesto bo¬
raviš pred Njim bez počitanja. Ili zar imaš vazda
na pameti, da govoriš s Bogom, pred kojim isti
angjeli u strahopoeitanju đrlicu? O Bože moj, kako
možeš da me još podnosiš pred licem Svojim?
Z as t i gj e nj e. Kako molim ? Priznajem, moja
molitva nema potrebitih svojstava: molim bez stra-
hopoči tanja, bez revnosti, bez sabranosti, bez oda¬
nosti. Bivam pred Bogom, a ni ne mislim na to! gdje
je pobožnost, gdje pouzdanje, gdje strahopoei tanje ?
Pokajanje. O Bože, skoro moram da baš
zdvojim, kad gledam pogrješke kod molitve: bez¬
brojne rastresenosti, nemarnosti, nevjernosti, ne-
smjernosti? Kako mogu sve da popravim? Da ne¬
mam drugih grijeha, več radi grijeha kod molitve
imao bih dovoljno razloga, da se vazda kajem te
neprestano vapim: Bože, oprosti!
Odluka. Nikada više neću za]) oče ti mo¬
litvu, a da pr vo n ij csam ozb i 1 j no po-
m išli o, što ču r a (liti, s k i ni ć u g o v o r i 1 i,
za š t o i k a k o ć u B o ga prosit i. Sjetit ču se
kako sam dužan, da govorim s Bogom pun stra-
hopočitanja, te dolazim pred Njega pun neoborivog
pouzdanja kao pred najboljeg Oca.

Treća foćka.
Glavno sredstyo, da nam molitya bude
uspješnav
Razmatranje. Pomisli, da čc molitva tvoja si¬
gurno biti uspješnom, ako moliš ustrajno. Bog je
 — 53 —

pripravan dati nama sve, što hoćemo, dapače veoma

se raduje, kad nas može obasuti milostima, ali nam
ne da svega odmah. Time hoće da kuša našu vjer¬
nost i da pobudi u nam veće štovanje dobara, koje
nam namjerava podijeliti. Ako dakle hoćeš sva¬
kako dobiti, što prosiš, onda prosi poput Kana-
nejke, onda moraš neprestano prositi i opet prositi,
dok te Bog ne usliši. — Ne ćudi se, da nijesi još
dobio, što želiš. Ne moliš dosta revno, ne moliš
dosta ustrajno; budi ustrajan, i dobit ćeš sigurno.
Čuvstva. Optužba. Priznajem, o Bože, u mo¬
litvi nijesam odlučan i ustrajan; raspolagati hoću
Tvojim dobrima, kao da imadem pravo na njih i
jedva prosim, već držim da moram odmah imati.
Molitva mi bude dosadna. () sramote! nikada ne
bi šuštao, moleći za zemaljska dobra, kad bih znao
da ću ih sigurno dobiti; ali brzo sastanem, kada
Tebe prosim, premda znadem, kako ćeš mi dati
sve, ako ustrajem.
Pokajanje. Oprosti mi, o Bože, što sam tako
neustrajan. Zao mi je, što sam lijeno molio. Kako
ćeš me uslišati, ako u molitvi nijesam revan, odan,
pobožan, ustrajan ? O kako lako se mogu po či¬
tave sate s prijateljima zabavljati, ali mi brzo do¬
sadi razgovor s Tobom! Oprosti, predobri Bože!
Sažaljenje. Motreći bijedu vlastitu sažaljujem
i ostale ljude. O sirote, koje ne mogu po sata
s Bogom razgovarati, ali znadu po mnogo sati u
suvišnim zabavama sprovesti! Da im mogu doka¬
zati, kako opako rade? te ili osvjedočiti, kako treba
ustrajno Boga prositi!
 — 54 —

Odluka. Moliti liod u ; d a, m olite u re vn o.

Neprestano du moliti i k Bogu vapiti za sve mi¬
losti potrebite, da napredujem na putu savršenstva ;
i ako me Bog ne bi ušli sa o odmah, to on
popu t kan ane j s ke žene us tr aj a t i i ne pre¬
stati, dok mi ne dadne sto prosim.
Molitva. O božanski Spasitelju, koji me učiš mo¬
liti |>o Tvojem primjeru, daj mojoj molitvi potre¬
bita svojstva! Daj mi, o Duše, duh molitve, da
molim sve to revni je, da molim strahopoči tanjem,
pouzdanjem i nepobjednom ustrajnosti. Anicn.

Razmatranje
za petak iza 1. nedjelje u korizmi.
„A ondje bijaše jedan čovjek, koji trideset i osam godina
bješe bolestan. Kad vidje Isus ovoga gdje leži i znade da
je već odavno bolestan, reče inu: hoćeš li da budeš zdrav?
Odgovori inu bolesni: (tospodine, nemam čovjeka, da me
ponese u vodu, kada se stane gibati.* lv. 5, 5—7.

Prva točka.
Lijenost jesu ulozi duše.
Razmatranje. Pomisli, kako prouzrokuju u duši
lijenost i nemarnost baš one iste posljedice , kao
što ih prouzrokuju ulozi na tijelu. Uzetnik ne može
da se krede, vazda mora da leži na istome mjestu
i trpi velike bolove od zlih sokova, koji priječe
 — 56 —

gibanje i kretanje članova tjelesnih. Isto čini lije¬

nost u duši : nema odlučne i prave volje, da se
okrene k Bogu, nego samo nekoliko dobrih, ali
slabih želja. Lijeni moli, ali bez revnosti i vazda
posve rastreseno; on radi za vremeniti probitak,
a ne radi oko svoga usavršavanja, i ako izvede
koje dobro djelo, izvede ga tako manjkavo i slabo,
da se Bogu nipošto ne može dopasti. Uz to ga
grize savjest sjedaj uči ga na zle pošljedicc, koje
bi se iz nesretnog tog stanja poroditi mogle. U
svetom se pismu kaže: »Budući si mlak, ali ni
vruč ni hladan, to sam započeo izbiju vati te iz
ustiju svojih.« Mlaka se voda gadi čovjeku, koji
je pije, a mlitavost i lijenost duše gadi se Bogu
te Ga ogorčava.
Čuvstva. Začugjenje. Zar nije veoma za
čudo, o dušo moja, da ne spoznaš nevolje, u kojoj
čamiš? Odavna si bolesna, a ne misliš, da bi se
liječila; gore je tvoje stanje nego onoga uzetnika
uz ribnjak u Jeruzalemu, jer je tvoja bolest po¬
gibiji vija, ali je ne osjećaš, nego si posve nečut-
Ijiva i nehajna. Ne bojiš se lijenosti, ali je ipak
golema njezina pogibelj, prežalosne njezine pošlje-
dice.
Zastigjenje. Da, dobro znadem, kako je lije¬
nost zavladala u duši mojoj, kako mi manjka rev¬
nosti, da služim Bogu i sebe usavršavam. Lijen
sam u molitvi, kod sv. ispovijedi, kod sv. pričesti
mlitav sam, kad ustreba, da vršim krjeposti, a
revan sam, kad zadovoljavam svojim neurednim
željama, svojoj taštini, svojoj osjetljivosti i ostalim
 — 56 —

strastima, da uzetnik sam u svemu, što se tiče

spasa moje duše.
Pokajanje. Smiluj mi se, o Isuse, koji si se
smilovao uzetniku! Smiluj mi se, o božanski moj
Spasitelju! Priznajem, da sam mlitav i lijen; za¬
služio sam, da me zabaciš ispred lica svoga; Ti
mi nugjaš sredstva za moj spas, ali se slabo njima
služim, te mi ništa ne koriste. Oprosti mi! Po¬
gledaj na mene sirornaka, kao što si pogledao na
uzetnika! O, bolesti duše ganuti če Te više, nego
li bolesti tijela.
Odluka. Uz m i 1 o s t. 1!ož i j u ču započet, i
biti revan: nikada više ne ču da budem lijen i
mlitav kod duhovnih vježba, da budem nemaran u
svojim dužnostima! Nego bocu da učinim sve dobro,
štogod u svome zvanju učiniti mogu i to najvećom
željom, da omilim Bogu. Za ovu te milost molim,
o Isuse!

Druga točka.
Mi možemo ovu bolest duše sigurno izliječiti.
Razmatranje. Pomisli, kako zaslužuješ, da te Bog
kazni, jer je lijenost tvoja baš hotična: ti si bo¬
lestan, jer hočeš. I tebi govori Isus: »Hoćeš li,
da budeš zdrav?« Bog naime, On najviši Liječnik
u svim našim bolovima, On boce da budeš zdrav,
On ima vazda pripravljene najsigurnije lijekove;
jedino o tebi ovisi, hočeš li da se izliječiš? Po¬
misli, da si na tijelu uzet, zar ne IH sve poduzeo,
da budeš zdrav? Eto vidiš, kako tijelo ljubiš više,
 — 57

nego li dušu: jer zdravlje duše jedino o tebi ovisi,

ljekovi su pripravljeni, samo ako hoćeš da ih upo¬
trijebiš, izliječit ćeš se od lijenosti i mlakosti duše.
Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o Bože,
što si vazda pripravan, da me izliječiš. Otklen to,
da na mene još sada neprestano misliš, na mene,
koji sam nevoljan grješnik, koji sam ljekove Tvoje
prezirao, te sam bolestan, jer baš hoću? Ne ostavi
me, kao čovjeka, koji se izliječiti ne bi mogao, ne
uskrati mi svoje dobrote, nego me gani tolikom
silom, da ću sigurno htjeti izliječiti se.
Ljubav. Zar da ne platini ljubavlju prema
tome nebeskome liječniku, koji će me sigurno iz¬
liječiti, te ne će ni jedne rane 11a meni ostaviti,
samo ako hoću da upotrebljavam Njegove ljekove?
J)a, o Bože, ljubit ću Te! Samo Tebe ću ljubiti.
Budući da sam toli bolestan jedino s toga, što lju¬
bim stvorove, to se sada odričem svoj ljubavi
prema stvorovima. Jedino Tebi prikazujem svoje
srce, i jedino od Tebe nadam se pomoći i jakosti,
to svladam lijenost i mlitavost svoju.
Zastigjcnje. Stidim se dolaziti pred Tebe sav
lijen i trom i mlak! Takav sam već odavna, bu¬
dući neuredno volim svoja uživanja, svoju taštinu,
neznatnu korist. Baš je to golema opakost! O ko¬
liko si mi puta otkrio moju bolest, koliko puta,
doviknuo: Hoćeš li da budeš zdrav ? Ali ja ne
htjedoh bojeći se, da se ne bi morao preveć obuz¬
davati. Molim Te iz dna duše: oprosti mi!
Odluka. Odlučujem odmah zbaciti lije¬
nost te postati revan i to odlučujem ne samo
 — 58 —

uopće, nego i napose pogledom na svako moje

djelo, neka se odnosi na Boga, iskrnjcga ili mene
samoga. O Bože, daj mi duh prave revnosti!

Treća fočka.
Da se izliječiš od lijenosti, treba da sigješ
n ribnjak pokore.
Razmatranje. Pomisli, kako se nijedan bolesnik
kod ribnjaka nije izliječio, van da je sišao u vodu
baš onda, kad ju je angjco uzbibao. — Istim na¬
činom možeš i ti izliječiti svoju lijenost, naime po¬
korom, koje je ribnjak slika. Ali valja, da upo¬
trijebiš dvostruku pokoru. Prva je krjcpost, koja
stoji u tome, da kušaš popraviti uvrede nanesene
Bogu nastojeći trapiti svoja osjetila, koja su grije¬
šila lijenošcu. Druga je sakramenat svete pokore,
koji treba često primati. Ništa na svijetu nije toli
uspješno do svetih sakramanata primanih dobrom
pripravom, ako ih naime primaš ne iz navade niti
radi kakve naslade, nego vrućom željom sjediniti
se s Bogom te očistiti se od grijeha, koji su uzrok
tvojoj lijenosti. Ispovijedaj se dakle često prema
uputama dobroga ispovjednika. Tako su radili
sveci; dapače su se mnogi ispovijedavali svaki dan,
da bi što revniji, što gorljiviji bili.
čuvstva. Z a h v a l a. Vječna Ti zahvala i slava,
o Oče niilosrgja, što si mi toli lako sredstvo pri¬
pravio. Kako si dobar prema svim ljudima, poi¬
mence prema meni! Da Ti se moguv zahvaljivati
svaki časak, što si me primio u svoju crkvu, koja
 — 59 —

mi pruža sva srodstva, to so mogu potpuno od

svili grijeha očistiti. Prikazujem Ti zahvalnost svih
angjela i svetaca za sva dobročinstva udijeljena
meni i svim ljudima.
Zastigjenjc. O kako se stidim, sto sam pro¬
puštao sredstva za krjcpostan život! Zanemarivao
sam samozataju i tražio ponajviše udobnost tijela i
slobodu duha; k sakramentima nijesam često pri¬
stupilo, pokoru sam odgagjao, ispovijedavao sam
se tako slabo pripravljen, te sam se svaki put
vratio na stare opačine svoje. O kako se stidim !
Sažaljenje. Da bih mogao sve popraviti! Že¬
lim, da imam pokornički duh poput svetaca, te
popravim prošli život, izbrišem svoju nemarnost i
lijenost u duhovnim vježbama, svoju nevjernost
prema Tebi, svoje rastresenosti u svim svojim dje¬
lima i uopće sve svoje grijehe. O moj Pože, is¬
kreno Te prosim : oprosti!
Odluka. Pred svim nebesima posvjedočavam,
kako ne ču više oklijevati, da se po¬
pravim, kako ču upotrebljavati sva sredstva i
sve milosti, da budem revan te ozbiljno radim o
svome usavršavanju.
Molitva. O Isuse moj, ne odreci mi potrebitu
milost; u to se uzdam, jer vidim, kako si izliječio
uzetnika, koji Te za ponioč ni prosio nije; kako
bi mogao ostaviti u bolesti mene, koji Te za to
što smjernije prosim. Da, lioču da se izliječim i
da Tebi revno služim, te ne živem van Tvojoj
ljubavi. Amon.
 — 60 —

Razmatranje
za subotu iza I. nedjelje u korizmi.
„Isus uze Petra, Jakoba i Ivana, brala njegova, i izvede ili
na goru visoku na samo. I preobrazi se pred njima i zasja
se lice Njegovo kao sunce, a haljine Njegove postudoše
bijele kao snijeg.* Mat. 17, 1, 2.

Prva točka.
Isus se preobrazi na gori.
Razmatranje. Pomisli, kako se preobrazi Isus na
velikoj gori. Hoteći nekolicini svojih učenika do¬
nekle objaviti ono sjajno veličanstvo, kojega je u
dnu duše vazda bio dionikom, ukloni se od svijeta.
Time je htio i nas podučiti, kako nam je samoća
od potrebe, ako se hoćemo duhovno preobraziti,
to jest ako hoćemo da skinemo starog čovjeka,
posve se promijenimo, slični postanemo Isusu, te
vee za svog života donekle unaprijed okusimo bla¬
ženstvo i slavu svetaca u nebu. Bog se ne objav¬
ljuje u halabuci svijeta, nego hoće da Mu srce
pripravimo, a to nije moguće, ako se rastresamo.
I premda se zbog mnogih posala zvanja svoga ne
možeš posve od svijeta ukloniti, nego moraš s njim
općiti, od potrebe je ipak, da se pomljivo u sebi
sabireš, time ostaj čš s Bogom združen, te možeš
bdjeti sam nad sobom. Ako oko sabranosti ne na¬
stojiš, to eeš mnogo sagriješiti, Bog te pohoditi
ne ee, niti eeš moči vršiti krjeposti, sto ih od
 — 6t -

tebe Boj*; želi, da bi veo za života barem donekle

mogao imati dio na slavi Njegovoj.
Čuvstva. Radost. Neizmjerno se radujem, o
moj isuse, gledajući Te u toli veličanstvenom sjaju
na Taboru, i viđeći kako inače sav ponižen, sav
u muci i križu barem na ćasak dopuštaš, da se
ćovjecanska narav Tvoja preobrazi; i budući se
vise radujem zbog sjajne slave Tvoje ćovječanske
naravi, nego zbog moje, to Ti čestitam iz svega
srca i želio bih, da jc vazda tako prcobražena i
proslavljena bila.
Ljubav. Kad bih ja vise puta motrio neiz¬
mjernu Tvoju veličinu.i dostojanstvo, zar me to
ne bi silno sklanjalo, da Te ljubim? Slab, bijedan
stvor može neznatnom krasotom svojom srce moje
puno ganuti, a Tvoja usavršena, nepojmljiva lje¬
pota ne bi me zanijela? Kako bih onda mogao
odoljeti, da te ne bih ljubio nad sve stvorove i
da sav uzhićen i zanesen ne bih mislio na radosti
uzhićenja i slatkosti Tvoje, koje me napunjuju ne¬
beskim blaženstvom, premda samo u maloj mjeri
dopuštaš, da nam se pojavljuju.
Odluka. U v i gj a m, o B o ž c moj, d a m i j e
sabranost za duhovni na p r e d a k m oj s v a-
kako od potrebe. Ljubit ću dakle samoću;
s toga ću vanjskim životom bježati svijet, da ne
općim s njim, van u koliko mi nalaže dužnost i
ljubav, a unutra ću nastojati, da vazda hodam u
prisutnosti Božijoj. O Isuse, daj mi duh sabranosti
i da budem sve to više otklonjen zemaljskim
stvarima.
 - 62 —

Druga točka.
Samo su tri učenika bila prisutna kod
preobraženja.
Razmatranje. Pomisli, kako je Isus samo tri
ičenika, Petra, »Jakoba i brata mu Ivana odabrao
la im pokaže veličanstveno Svoje preobraženje.
Odabrao je one, koji su ga najsrdačnije ljubili, i
toj i su najodlučniji i najpripravniji bili, da piju
\ Njim kalež gorke muke. ----- Ljubav i priprav-
lost za trpljenje, to su svojstva, koja čine, da si
,reč za života kadar uživati ljubav Isusovu, a po¬
slije smrti Njegovu veličanstvenu slavu. Došilo je
Sin Božji 11a svijet, da nam se objavi i u vidlji¬
vom tijelu pređo bije našu ljubav, te boce, da mu
lokažemo ljubav svoju upravo time, da smo spremni
>iti s Njim kalež gorke muke. — Ako hočeš, da
e Isus osobito ljubi i da ti ovu ljubav pokazuje
»sobito 11a čas smrti, gdje če te svi ostaviti, to
noraš ponajprvo veoma željeti, da, upravo čeznuti,
la Isusa ljubiš i ljubav prema Njemu širiš, kao
sto je radio sveti Petar, i onda moraš biti spreman
la veleđušno zagrliš križ i vazda sa Isusom 11a
vrižu umireš, kao što su bili spremni Jakob i
Ivan. Ovu si istinu duboko u srce uvriježi!
v
Čuvstva. Ljubav. O božanski Učitelju, ja da
IV* ne bih ljubio! ima li išta na Tebi, da nije lju¬
bavi dostojno? Sto god imam, sve je dar Tvoje
ljubavi; ali makar Ti meni ništa dobroga neučinio,
sar ne bi Ti ipak zavrijedio, da Te ljubim više
aego sve stvorove, više nego sam sebe ? Dobar si
 - 63

prema onima, koji Te ne ljube, nu, kakav ćeš biti

tek prema onima, koji Te baš iz srca ljube? O
kolikom ćeš ili utjehom napuniti u nebesima, bu¬
dući jim već sada daješ, da donjcklc već unaprijed
kušaju blaženstvo pripravljeno im na nebu? Da,
Gospodine, ljubim Te, ljubit ću Te iz svega srca!
Prikazanje. Ali onda treba, da pijem kalež
Tvoj. Dobro, hoću! Zar da se sustežem? Ima li
iko na svijetu, koji ne bi htio piti sa kraljem? A
ja, da ne pijem sa mojim Isusom, mojim Spasite¬
ljem, Bogom i Kraljem mojim? Ne, Isuse moj,
časne ove ponude nipošto odbiti ne ću. Uspi u
kalež siromaštvo, prezir, progonstvo, ocrnjivanje,
bolest i sve muke ovoga svijeta, govorit ću sa
prorokom: »Primit ću kalež spasa«. Prikazujem
Ti se za sve, što je Tebi drago.
Pouzdanje. Znadem, kako sam slab; prečesto
nijesam ni srčan, ni ustrajan; ali na Te se osla-
njam, koji si učenicima Svojim polcazao Svoje vc-
lićanstvo, da jih osokoliš, te piju s tobom kalež
muke. U sebe se ne pouzdaj em, ali u Tebe se uz-
dam tako čvrsto, da se ne bojim nikakve poteš¬
koće, ma kakva me stigla.
Odluka. Da, iz ljubavi prema Tebi hoću
svakako, da v cl cd uš no primim kalež
meni pripravljen, ne ću se tužiti, ne ću ja-
dikovati, nego ću boležljivost svoju svladavati sva¬
kom prigodom, koju mi Ti pružiš. Ali, Isuse moj,
bez milosti Tvoje ne mogu ništa. Molim Te, po-
mozi mi!
 — 64 —

Treća točka.
Lice se Isusovo zasja kao sunce.
Razmatranje. Pomisli, kako se pokaza Isus uče¬
nicima Svojim u sjaju svjetlom poput sunca; Nje¬
govo ih veličanstvo tako zanese, da zaborave na
sebe i na svijet. — Isto tako se Isus objavljuje
dušama, koje spoznavši radosti i prednosti ‘krje-
posnog života i motreči slavu njima pripravljenu
od Boga na nebu preziru sve, što im svijet može
dati. Mnogi bi grjehote svoje i opačine ostavio,
kad bi više puta ozbiljno na otu slavu mislio, ali
ti nikada na to ne misliš, ili tako rijetko i površno,
da ti srce ostane hladno. Treba da otu slavu točno
motriš i često poput apoštola na Taboru, s kojega
onda ne htjedoše ni siči. Prispodabljaj otu slavu
sa svim, što voliš i ljubiš, onda češ se odvratiti
prezirom od svega, te ljubiti ono dobro, koje je u
svojstvima svojim neizmjerno; ljubit češ onda ta-
kogjer krjepost, kojom se ona veličanstvena slava
dobaviti može, i naiči češ na slatkost-i Tabora sa¬
krivene pod gorčinom, koju krjepost pokvarenosti
našoj zadaje.
V V

Čuvstva. Radost. Čestitam Ti, Isuse moj, na

veličanstvu, u kome danas sav sjaješ. O radujem
se dobroti, kojom nam pokazuješ, da nijesi jedino
ponižen i potišten, nego da si se samo iz ljubavi
prema nama za čas ove slave i ovog sjaja odrekao.
Da bi svi ljudi otu istinu uvigjali!
Zahvala. Zahvaljujem Tise iz srca, o Ijubezni
moj Isuse, što nam objavljuješ unhprijed barem
 — 65 -

donekle veličanstvenost, što će nama biti. Mi smo

sluge, te bi morali slijepo slušati i služiti; a u
dobroti Svojoj nama već unaprijed pokazuješ, šta
si nam, ako Ti ostanemo vjerni, pripravio. O kako
ću moći, da Ti se dovoljno zahvalim, budući nas
tako pri vezuješ na sebe.
Zastigjenje. O dušo moja, kako valja da se
stidiš! Eto Isusa u veličanstvu i slavi, a ti bježiš
od Njega, dočim voliš bijedan stvor, koji te je
zamamio, te ga još tražiš, ako bježi od tebe. Ne¬
znatan dobitak, neznatan užitak, slaba naslada
tvomu jeziku, tvojim očima ili ušima, neznatna
hvala i eto to djeluje na tebe više, nego sve sjajno
veličanstvo Isusovo.
Odluka. O Isuse, od s a d a s a m s a v Tvoj;
na Tebe ću gledati, a ne na grješne predmete; u
Tebi neka miruje duh moj, a nipošto u prolaznom
dobru; ići ću na Tabor, a ne ću više tražiti za¬
bave svijeta.
Molitva. Sve ove istine, o Isuse, vjerujem. S To¬
bom hoću na Tabor i na Kalvariju. Ali preslabe
su odluke moje; pomozi mi, bez Tebe ih ne mogu
izvršiti. Neka Te gane nevolja moja, te mi po¬
dijeliš snagu, da Te svuda slijedim. Molim Te za
to po Tvojim zaslugama i po neizmjernom milo-
srgju Tvome. Amen,

Jeglić: Razmatranja II. 5

 — 66 —

Razmatranje
za drugu nedjelju u korizmi.

„Isus uze Petra, Jakoba i Ivana, brata njegova, i izvede ili

11a goru visoku na samo, i preobrazi se pred njima.
Mat. 17, 1, 2.

Prva točka.
Preobraženje Isusoyo neka nam pretvori
naš dub.
Razmatranje. Pomisli, kako neka preobraženje
Isusovo pretvori našu dušu nadom na slavu, što
je objavi na Taboru. Ovdje se je pokazao Sinom
Božijim, kojega ova slava ide po naravi; pokazao
se je našim Spasiteljem, koji nam ju je zaslužio,
pokazao se je kao glava svijuh odabranika, kojim
će je svima podijeliti, te se može svaki kršćanin
ovoj slavi nadati, dapače donekle i zahtevati.
Ova nada neka tvoju dušu posve napuni, pre¬
tvori i od svih stvorova otrga; jer će jednom duša
tvoja uživati toliku slavu, da je slava na Taboru
prema njoj jedino slaba slika. — Pomisli dakle,
kako je od potrebe, da te ova nada posve pretvori,
te zapoćmeš sve, što je na svijetu, od sada toliko
prezirati, koliko si do sada volio.
Čuvstva. Zaćugjenje. Je li moguće, o dušo
moja, da poznaš sreću, koju ti je Bog pripravio u
nebu, a možeš ipak posve mirnov na svijetu da
živeš? Ti oćekivaš jošte sreće od stvorova, ti ih
 — 67 —

želiš, dočim ti Bog danas pokazuje i obećaje dobro,

koje ima u sebi sva dobra? Zar ne čezneš za otim,
da si ga osvojiš?
Zastigjenje. Sav sam izvan sebe, kad se
mogli nadati prolaznomu dobru, bogatstvu, radosti,
zabavi ili neznatnom užitku; samo na to mislim i
o tome govorim. Ali eto nada na slavno veličan¬
stvo Isusovo ne gane me, jedva na nju pomislim,
sav hladan ostanem i nemaran.
Molba za vj e r u. Tomu razlog jest pomanj¬
kanje žive vjere, jer da ovu istinu živo i bistro
vjerujem, to bih jedino na nju mislio, i jedino oko
toga svom silom nastojao, da je postignem; cesto
bih o njoj govorio i tako duboko bih je sebi u
srce utisnuo, da meni ne bi teško bilo svladati se,
kad bi ustrebalo za nju da se borim ili patim. Ali
zašto ne bih čvrsto vjerovao, što mi je Bog toli
sjajnom objavom Svoje svemogućnosti obećao ? Daj
mi, o Bože moj, daj mi živu vjeru!
Odluka. Budući je vjera dar Božiji, to
ću često za nj prositi. I pošto se sve dublje
uvriježuje u srce, što se češće razmatraju blažen¬
stva, koja nam je Bog obećao, to ću cesto na
to misliti i o tome govoriti. Daj mi o
Bože, oto nebesko svjetlo sa milošću Svojom!

Druga točka.
Preobraženje Isusovo neka nam preobrazi
naš život.
Razmatranje. Pomisli, da li je i jedna istina
toli sposobna, da preobrazi tvoje srce, to jest da
*
 — 68 --

ga odvrati od zemaljštine i učini prema naukama

i prema srcu Isusovu, kao upravo ova istina o
preobraženju Isusovu. Iskustvo naime nas uči, da
se svijet puno zanima za stvari, koje gleda i cijeni
i s nasladom uživa; tri su dakle uvjeta, od po¬
trebe, da nam pobude ljubav i želju za kakvu
stvar: treba da je upoznamo, cijenimo i uživamo.
Eto hoteći pretvoriti naša srca šta učini Isus ? On
pokaže učenicima sjajno veličanstvo svoje na Ta¬
boru, napuni ih velikim štovanjem prema njemu i
dadne im kušati ga. — Premda tebi ne podijeli
tolike milosti, hoće ipak, da živa vjera u tebi isto
učini. Promotrivši slavno veličanstvo, koje ti si-
gurno obeća, ne smiješ više da gledaš na zemlju,
koja te vuče u prah, ne smiješ više, da cijeniš ni-
štetne i tašte stvorove, da tražiš zabave i raskoši
ovoga života, koje te ne će nikada naši ti ti i zado¬
voljiti, nego moraš ljubiti stvari nebeske, koje će
te pretvoriti, predrugačiti, preobraziti. Onda će se
srce tvoje u Isusu i prema Njemu preinačiti.
Čuvstva. Zahvala. O ljubezni Isuse, kako bih
mogao da Ti se dostojno zahvalim na velikoj lju¬
bavi, što si nam pokazao jednu zraku one slave,
koju si pripravio prijateljima svojim, i što si nam
time dao sredstvo najizvrsnije, da srce svoje od
stvorova odvratimo ? Kako da Ti se zahvalim u
ime svih ljudi i u ime svoje ? Kad bih Te hvalio
i slavio sve dane života svoga, ne bi se moja za¬
hvala ni s daleka Tvojoj darežljivosti upriličila.
Sažaljenje. Ali, o Bože, zar da ne sažaljujem
one premnoge nesretnike, koji se svaki dan jedino
 — 69 —

u nevrijednim stvorovima gube i ne živu van za

svoju udobnost, zabavu i čast? O kako bih mogao
da ih izliječim, te im pokažem štetu, koju sebi
prave približavajući se više životinjama nego li
Bogu.
Lj u b a v. O Isuse moj, kako moram biti slijep,
kako gusta mora biti tama oko mene, da sjaja
slave Tvoje ni ne opažam? Ti ne želiš ništa, van
da Te ljubim, a ljubav bi Ti moju zaslužio, makar
meni ne obećao nikakve nagrade. Da bih mogao
Tebi sve to sličnijim postati, da bi srce moje
kadro bilo primati božanska Tvoja rasvjetljenja i
nebeske Tvoje utjehe!
Odluka. Ne, srce moje ne smije više da,
žive za stvorove. Bez prestanka ću ga pre¬
tvarati ozbiljno nastojeći, da Božijc stvari što bolje
upoznam, istinito ih i pravo cijenim, te neprestano
volim. Nad sve ću stvorove ljubiti nebeska dobra.
O Bože, daj mi takvu revnost!

Treća točka.
Preobraženje Isusovo neka nam preobrazi
naše tijelo.
Razmatranje. Pomisli, kako mora preobraženje
Isusovo takogjer tijelo naše preobraziti; i to jednoć
nadom na slavu, kojom će Bog odlikovati na
nebu naše tijelo zaodjenuvši ga odjećom neumrlosti,
ali takogjer sada na zemlji pretvornom snagom
Svojih milosti nastojeći, da nam utisne sliku Svojih
muka i samozataja; jer je nužno, da budemo slični
 70

Gospodinu Isusu. Isusovu sliku valja da si utisneš

i to možeš trovrsnim sačinom: ponajprvo poput
slikara, koji crti dodaje crtu, a ti moraš krjeposti
dodavati krjepost; onda poput kipara, koji sve
suvišno odbija od tvari, koju izragjuje, a ti moraš
oduzimati sve, što je osjetno i zemaljsko, sve, dok
ne izdubeš u sebi sliku Isusa razapetoga; treće
poput vrtlara, koji nastoji ne samo oko toga, da
drveće i biljke obrezuje, te ili cisti od suvišnih
kvrga, nego i oko toga, da ili spoji u lijepe oblike,
pa moraš i ti tijelo svoje neprestano obrezavati i
čistiti od svega, što se protivi krjeposti i svetosti,
te ga udesiš prema slici Isusovoj.
Čuvstva. Zastidjenje, O Bože, kako sam još
udaljen od prave samozataje! Jer ne obrezujem, što
je nepotrebno i suvišno, nego tijelu dopuštam i
dajem sve, što želi. Očima svojim ništa nc odričem,
ušima dozvoljavam sve što im se dopada, osjetnosti
svojoj se ne protivim, bijednome tijelu laskam,
docim duša gladuje. O sramote, da hvatam tako
niskosne užitke, a ne težim za nebom !
Pokajanje. Već bi nužno bilo, da se popravim
i iz srca pokajem. Zar nijesam sve do sada jedino
na to gledao, kako da zadovoljim svojim osjetilima?
Na drugo nijesam ozbiljno mislio. O Bože, tisuću
Te puta molim, oprosti! sav sam skrušen zbog
prošlog života, mrzim ga iz dna duše syoje; kad
bili mogao, rado bih grijehe svoje istom krvlju
svojom izbrisati.
Prikazanje. O slatki moj Isu$>e, od sele me
smatraj žrtvom, koja se s Tobom 11a Kalvariji pri-
 — 71 —

kazuje. Prije nego se popnem na Tabor, prikazujem

Ti ovo grješno tijelo, da ga kazniš radi razuzda-
nosti njegove. Ma kako se opiralo, da se Tebi po¬
korava, ja ću ga prisiliti, i nastojati, da Tebi
sličan postanem..
Odluka. Da Ti budem sve sličniji, to ću se
neprestano zatajivati u svim stvarima
bez iznimke, u svako doba, na svakome mjestu,
u svakom položaju, da mogu uživati slavu priprav¬
ljenu tijelu.
Molitva. Od Tebe, o moj Isuse, očekujem iz¬
dašnu pomoć. Pretvori moj duh razmatranjem ne¬
beskih dobara i nadom, da ću ili moći posjedovati;
pretvori moje srce živom željom i jakom ljubavlju
Tvoje velićanstvcnosti; pretvori moje tijelo lju¬
bavlju za obuzdavanje osjetila, svetom pokorom i
neprekidnim dijelenjem muka Tvojih s Tobom. Za
to te iz svega srca prosim. Amen.

Razmatranje
za ponedjeljak iza druge korizmene ne-
djelje.
„Ja idem, i vi ćete me tražiti, ali ćete umrijeti u svojem
grijehu." Iv. 8, 21.

Prva fočka.
Strašna je ova prijetnja Sina Božijega.
Razmatranje. Pomisli, kako je od svih prijetnja,
koje Bog može da izreče proti čovjeku, najstraš-
 — 72 —

nija prijetnja kako će on dopustiti, da umre čovjek

u stanju smrtnoga grijeha. Jer smrt u smrtnom
grijehu ne samo da obeščasti čovjeka, kao smrt
na vješa!ima od ruke krvnika, ne samo da je
okrutna i mučna, kao smrt mučenika na raznim
muči lima, nego je smrt prestrašna za svakoga, pa
i za najgoreg grješni ka, jer se svako boji umrijeti,
dok je u smrtnom grijehu: to je smrt upravo
užasna u očima Boga i ljudi. Misao 11a toli groznu
smrt neka bi te nagonila, da učiniš sve, kako bi
joj izmaknuo, jer iza smrti u smrtnom grijehu
dogju muke paklene. Da se ne zbude nad tobom
ova grozna prijetnja, od koje su drhtali isti sveci,
to se vazda spremaj, da umreš u milosti Božijoj.
Čuvstva. Začugjenje. Kako je moguće, da
se svijet ove prijetnje ne boji ? Bojim se, ako mi
prijeti čovjek, koji me može kazniti; svijet se boji
vladara, koji im prijeti, ako prestupe zakone; a ja
ne marim, što mi strašno prijeti svemogući Bog,
pred kojim dršću isti angjeli na nebu, kad u
gnjevu svome govori. O Bože, kako grozni su pra¬
vedni sudovi Tvoji! otkuda to, da ih se ja ne
bojim?
Strah. Kako? Zar se ne bojim, što mi prijeti
Isus? Tako su prijetnje Njegove užasne, da su se
preplašili isti sveci! Ja pako nijesam svetac, nego
bijedan, dapače zločest grješnik. Ali se ipak do
sada nijesam bojao, jer da sam se bojao, zar ne
bih bježao svaki i najmanji grijeh? žarne bih bio
za učinjeni grijeh sav skrušen pokoru činio?
Optužba. Jao meni! Bojim se sVake nevolje;
bojim se, ako mi zaprijeti kakav čovjek; bojim se
 — 73 —

svake neprilike, bojim se prezira i rugla; dapače

ni spavati ne mogu, ako mi prijeti nepovoljan do-
godjaj ; nemam mira, ako sam u pogibelji, da iz¬
gubim vremenita dobra, ali ne mislim na strašne
prijetnje, moga Boga i suca, keje bi me baš upla¬
šiti morale.
Odluka. Da, Bože moj, daj mi spasonosnu
ovu bojazan! Izmaknuti ću toj prijetnji i da
me ne stigne nesretna smrt, eto čuvat ću se ne
samo smrtnih, nego i lako oprosti vili grijeha. O
božanski Spasitelju, napuni srce moje, strahom
Božijim!

Druga točka.
Ova se prijetnja proteže na ljubitelje
svijeta.
Razmatranje. Pomisli, kako je grozna ova pri¬
jetnja naperena osobito protiv onih, koji ljube
svijet, te živu prema načelima svijeta, a preziru
nauke Isusove. Smrt u milosti Božijoj to je dar
osobite ljubavi Isusove, koji zasluge svoje podje¬
ljuje prema Svojoj volji, komu hoće, jer ih niko
zaslužiti i prema tome zahtijevati ne može. S toga
ne treba da se čudimo, ako milosti Svoje ne će
dati onima, koji ne živu prema Njegovim naukama,
nego se životom svojim Njemu protive. Najviše
vrijegja milosrdnost Božiju drzovita preuzetnost;
nu, zar nije drzovito i preuzetno ufati se svetoj
smrti nakon života u grijehu ? Zar će Bog čudo
tvoriti ? Ništa ne zazivlje Boga više, da ostavi
 — 74 —

dušu u grijehu, kao upravo ovo drzovito pouzdanje,

kojim se varaju ljudi ovoga svijeta.
Čuvstva. Strah. Sto će biti od mene, o Bože
moj ? Sta će me zadesiti ? Hoću li umrijeti u mi¬
losti ili u grijehu? To je posve u mojim rukama.
Najbolje će biti, ako odlučim, da ću odmah od sada
živjeti tako, kao što ću na ćas smrti željeti, da
sam živio.
Pokajanje. O Bože! priznajem, ja zaslužujem
svaku kaznu, jer sam sve živio prema duhu ovoga
Tebi mrskoga svijeta; najprvo sam pazio, da ne
povrijedim njegove zahtjeve, cesto mi je bilo veoma
žao, što sam ih povrijedio, ali mi nije bilo žao,
što sam povrijedio zapovijedi Tvoje. Sada se veoma
kajem. Još mi daješ vremena, da popravim život
svoj ; s toga ću odmah započeti, da popravim po-
najprvo, što sam u prošlosti opako živio. Da,
pravom ću pokorom izbrisati svoje grijehe.
Poniznost. Da zadovoljim Tvojoj pravednosti,
o najveće Dobro, to ću se sniziti u ponor grjcš-
nosti svoje. O, zlorabljivao sam Tvoje us trpljenje,
prezirao Tvoje zapovijedi ja, koji nijesam van prah
i pepeo. O pomisli, da sam neizmjerno slabašan i
neđopusti, da umrem u grijesima svojim; ali druk¬
čije učini sa mnom, što god hoćeš, u svemu Ti
se pokoravam i podlažem. Sačuvaj me jedino od
jedne nesreće, od smrti u teškom grijehu!
Odluka. Odlučujem, o moj klanjanja vrijedni
Isuse, da ću od sada živjeti po naukama
Tvojim, a ne po načelima s vjj e ta, ma kako
teško bilo. Da to postignem, to ću svojski nas to-
 — 75 —

jati, da obuzdavam svoje strasti, da suzbijam svaku

pohlepu za slavom i ugledom, za zabavama i svim,
što svijet gorljivo traži. Podijeli mi, o dobri Isuse,
podijeli ovu milost!

Treća točka.
A najviše se ova prijetnja proteže na one,
koji tvrdokorno ostaju u grijehu.
Razmatranje. Pomisli, kako Isus tako strašno
prijeti osobito onima, koji tvrdokorno ostaju u
grijehu. Ima grijeha iz slaboće, grijeha iz neznanja
i grijeha iz zlobe; doista treba da sve bježiš, ali
su ipak pogibeljniji grijesi učinjeni promišljeno i iz
navade, jer koji tako griješi, on se opire milosti
spoznanoj i rasvjetljenju Duha svetoga poput zidova.
— Sad pomisli, koje su vrsti tvoji grijesi, i da li
već odavna ne živeš u opakoj navadi. Makar to
bili laki grijesi, nu oni prokrčuju put smrtnim
grijesima i nesretnoj smrti i baš valja da se bojiš
nesretne smrti, ako ne nastojiš, da se popraviš od
grijeha, koje činiš iz navade.
Čuvstva. Zahvala. O Bože, sve to bolje uvigjam
kako moram da Ti se zahvaljujem, što si me iz¬
vukao iz grijeha, te me milošću svojom sačuvao
od novih grijeha Koliko veća je nesreća onih,
koji umiru u smrtnim grijesima, toli veća je ta-
kogjer milost. Zahvaljujem Ti se iz dna duše svoje.
Pouzdanje u Boga. Ali valja da pokažem
zahvalu svoju osobito time, da nastojim održati
se u milosti i zaslužiti si milost ustrajnosti kaneći se
 — 76 —

svakog, ma najlagljega grijeha. Ali kako ću to

moći ja, koji sam bio sve do sada neizrecivo slab ?
Mogu jedino pomoću milosti Božije, u koju se
posve uzdam govoreći sa apostolom: »sve mogu u
Njemu, koji me jaca.«
Odluka. S toga opetujem klečeći pred nogama
Tvojim, o ljubezni Isuse, odluku toliko već puta
učinjenu: Nikada više ne ću griješiti
posve znatice i posve hotice. O Isuse moj,
ojači me!
Molitva. O vječni Oče, daj mi, neka sve muke
patim, samo da ne umrem u teškom grijehu. Kazni
me, kako god hoćeš, samo ne dopusti, da u gri¬
jehu živem ili umrem. Gledaj na Sina Svoga, koji
na križu za mene umire; zadovolji se, molim Te,
Njegovim mukama, i budući On umire za mene,
poštedi mene siromašna grješnika, jer je praved¬
nosti Tvojoj zadovoljio On pravedni i nevini. Molim
Te, o Bože moj, po zaslugama Sina Tvoga, koji
takogjcr za mene moli, daj mi milost, da u ljubavi
Tvojoj živem i umrem. Amen.

v
 — 77 -

Razmatranje
za utorak iza druge nedjelje u korizmi.
„Isus reče knarodu i učenicima svojim govoreći: na Mojsijevu
stolicu sjedoše književnici i farizeji. Sve dakle, što god vam
reku, držite i činite, a po njihovim djelima nemojte čini ti.“
_Mat. 23, 1—3.

Prva točka.
Poslušnost prema poglavarima je velika
krjepost.
Razmatranje. Pomisli, kako za tebe nema krje-
posti zaslužnije od poslušnosti prema poglavarima
crkvenim i svjetskim, i uopće prema svima, koji
ti mogu zapovijedati, jer oni zapovijedaju na mjesto
Boga. — Budući je volja Božija pravilo za svaku
krjepost i svetost, to ne možeš da budeš svet, ako
ne činiš volju Njegovu; a ovu volju ne ćeš cesto
puti moći da spoznaš, ako ti se ne objavi od na¬
mjesnika Njegovih. — Bez poslušnosti nema prave
krjeposti, ali ako si poslušan i to potpuno poslušan,
to ćeš postignuti baš sve krjeposti, svladat ćeš sve
neprijatelje svoje. Sabrat ćeš si takogjer premnogo
zasluga i to ne samo uvaženim, nego i baš neznat¬
nim stvarma; sve su velike, ako se zbudu iz po¬
slušnosti. — Poslušnost nikada ne može prevariti,
ali sve su ostale krjeposti izvrgnute pogibelji, da
se u njima prevarimo. S toga valja da ti je po¬
slušnost preča od ostalih, makar najsvetijih stvari
 — 78 -

i makar ti držao, da su ti za sve savršeniji du¬

hovni život izvanredno korisne.
Čuvstva Priznanje. Zahvaljujem Ti se, o
Bože moj, da mi je upravo poslušnost najizvrsnijc
sredstvo, te mogu vazda bez straha ikakve pre¬
vare raditi i mnogo kod toga zaslužiti. Ove pred¬
nosti nijesam još nikada posve dobro uvažio, niti
ću moći da je ikada dobro uvažim. Neizmjernu
sam Ti zahvalu dužan zbog tolike dobrote Tvoje
prema meni, samo da mogu dostojnom harnosti
Tebi se pokloniti. Barem u toliko hoću pokazati,
da sam Tebi zahvalan, što ću od sele raditi prema
spoznanju, koje si mi podijelio.
Z a s t i g j e nj e. U istinu, priznati moram premda
sebi na sramotu, mnogo puta nijesam nikako slušao,
prezirao sam zapovijedi Tvoje, opirao se naredbama
Tvojim, cesto nijesam slušao poglavare svoje, nego
sam mrmljanjem, zlovoljom, dapače prkosom primao
njihove zapovijedi. Mnogo grijeha mojih proistječe
upravo iz neposlušnosti: htio sam udovoljiti svojoj
volji, u zapovijedi poglavara nijesam gledao volju
Tvoju, nego jedino čovječju naredbu.
P o k aj a nj e. Baš imam razloga da sam žalostan,
jer sam neposlušnosti svojom mnogo nepromjenljivih
dobara i milosti izgubio. O koliko sam Te puta
uvrijedio nehoteći da slušam, premda sam znao,
kako je to griješno. To me boli; želim svaku po¬
koru da činim radi prošlog života svoga. O Bože,
zaboravi moj prošli život! jer se iskreno kajem i
od sada ne ću nikada više biti neposlušan, što god
Ti po poglavarima mojim zapovjedio.
 — 79 —

Odluka. Slušat ću u svem, što mi pogla¬

vari kažu, dapače ista dobra djela ne ću činiti,
van ovisno o njima; jer ništa ne vrijedi u očima
Božijim, što se učini protiv njihove volje. Po¬
slušni Isuse pokrijepi me!

Druga točka.
Neposlušnost jest veliko zlo.
Razmatranje. Pomisli, kako je veliko zlo nepo¬
slušnost tvoja prema poglavarima. Štogod ti učinio
protiv poslušnosti, sve je za tebe posve izgubljeno;
ista dobra djela tvoja kao post, pokora i najstrože
trapljenje ne će ti koristiti ništa; dapače u pogi¬
belji si da padneš u smrtne grijehe, ako hoćeš ži¬
vjeti neodvisan bez poslušnosti, ili cak protiv po¬
slušnosti. Sličan si slijepomu, koji nema vogje, te
ne znade, kuda ide. — Osim toga kaže Bog iz-
rieno: »Ko sluša vas, sluša mene, ko prezire vas,
prezire mene.« Ako dakle ne slušaš starijih svojih,
to prezireš Boga; s toga znaj, da griješiš, ako radiš
prema samovolji, a ne ćeš, da te stariji vode. —
S toga ne će napredovati u duhovnom životu, koji
ne će duhovnom se vogji pokoravati u svem, što
se tiće njihove duše; u mnogim se stvarima varaju
i ćine svašta, što nije korisno ili je cak štetonosno
ali bi bilo pred Bogom puno zaslužno, da je uči¬
njeno iz poslušnosti.
Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se na do¬
broti, što si mi upravo u poslušnosti prema po¬
glavarima dao sredstvo nepogrješivo po moj du-
 80 —

hovni život. Samo s toga mi se poslušnost činila

preteškom, jer nijesam razmatrao koristi njezinih.
Želim, da bih ovo sigurno i lako sredstvo što bolje
mogao spoznati i Tebi se iz srca zahvaljivati poput
najvećih svetaca.
Zastigjenje. Veoma se stidim, kad mislim
na svoju neposlušnost. O sramote, što sam ja
slijepac htio, da sam sebe vodim, da jedino prema
svojoj volji radim! Nije čudo, da sam toliko puta
pao. —
P o k a j a n j e. Zar nemam dovoljno razloga, da
se puno kajem, što svoje crkvene i svjetske pogla¬
vare nijesam slušao, proti njima mrmljao, na njih
se tužio, dapače njima se opirao. Upute sam nji¬
hove prezirao, kad i kad čak ruglu izvrgavao,
presugjivao sam u srcu njihovo vodstvo, te izgubio
premnogo prigoda, gdje sam mogao u svetom ži¬
votu sve to bolje napredovati O, to me napunjujc
velikom žalosti; kako ču moči da zadovoljim pra¬
vednosti Božijoj.
Odluka. Oplakivati ču prošli svoj život, i za
stalno odlučujem, da ču vazda slušati;
posluh neka bude dušom svih mojih djela: Ništa
neču činiti, što bi se protivilo volji Božijoj, koju
ču razabirati iz zapovijedi mojih starijih. O Isuse,
udijeli mi otu milost po zaslugama posvemašnje
Svoje poslušnosti.
Treća točka
Syojstva prave poslušnosti..
Razmatranje. Pomisli, kako mora tvoja posluš¬
nost imati tri svojstva, ako hočeš da ti bude sa-
 - 81 —

vršenom. Najprvo treba da u istinu podložiš svoj

razum; držati moraš naime, da je za tebe dobro
baš ono, što ti se naregjuje, makar se tebi druk¬
čije činilo, samo ako nije protivno zapovijedima
Božijim. Drugo mora da poslušnost bude opća, to
jest, pripravan moraš biti, da učiniš sve, što ti se
zapovijeda, makar se narav tvoja puno opirala.
Treče, da činiš veselo, rado, bez oklijevanja sve,
što ti se naredilo. Nu, znaj, da će poslušnost,
makar veselog i spremnog srca slušao, vazda ostati
manjkavom, ako ne podložiš posve svoj razum i
svoju volju. Biti će poslušnost savršena, ako ima
sva tri svojstva. Ova je krijepost u nekom obziru
najveća, najsigurnija i nevarav znak za svaku pravu
krjepost; bez poslušnosti ne može, da postoji ni
jedna krjepost.
Čuvstva. Začugjenje. O krjeposti, kako si
plemenita i skupocjena, budući prikazuješ Bogu
ono, što najviše vrijedi! Ali kako slabo svijet za
tebe znade! svako hoće da žive prema svojoj
volji, prema svojim sklonostima, prema svojim
hirima. O da sam barem ja spoznao, koliko po¬
slušnost vrijedi! više bih je bio cijenio, bolje bih
bio slušao!
Z a s t i g j e n j e. Stidim se sam sebe. Posvuda
sam htio svoju slobodu i svoju glavu; a onda
pako, kad sam slušao, slušao sam jedino vanjskim
činom, nehoteći da podložim svoj razum i svoju
volju. Cesto sam radio upravo protivno zapovije¬
dima mojih glavara.
Jeglić: Razmatranja II. 6
 — 83 —

Pokajanje. Sigurno bih se prepao, kad bih

vidio sve grijehe iz neposlušnosti. Jesam li bar
jedan put pravo i potpuno slušao? Ne znadem. Ali
znadem, da sam cesto pomanjkao, da sam prkosio
naredbama i mrmljao protiv njih, da sam nazore
svoje stavljao nad nazore poglavara svojih, te se
nijesam pokoravao. O Bože, sad Te poniznim i
skrušenim srcem molim: oprosti mi!
Odluka. Čvrsto odlučujem, da ću od sada
u svemu slušati: 1. što ću sud svoj vazda
podlagati sudu mojih poglavara, 2. što ću volju
svoju vazda i ponizno podlagati volji mojih pogla¬
vara; 3. što ću veselo i radosno i ustrajnom rev¬
nosti vršiti sve, što će mi se narediti.
Molitva. O klanjanja vrijedni Isuse, koji si bio
poslušan do smrti, da, do smrti na križu; koji si
sve učinio prema volji Oca svoga nebeskoga, te
si bio u Nazaretu poslušan Josipu i Mariji: daj
mi milost, da slušam ponajprvo Tebe, onda sve
one, koji mi po volji Tvojoj zapovijedaju. Amen.

v
 — 83 —

Razmatranje
za srijedu iza druge nedjelje u korizmi.

„Tada pristupi k Isusu mati sinova Zebeđejevih sa svojim

sinovima klanjajući Mu se i moleći ga za nešto. A on joj
reče: šta hoćeš? Reče mu: kaži, da sjedu ova dva moja
sina jedan s desne Tebi, a jedan s lijeve strane u
kraljestvu Tvome. Mat. 20, 20. 21.

Prva točka.
Neuredna pohlepa za časti sinova Zebe-
dejevih.
Razmatranje. Pogledaj neurednu pohlepu za časti
sinova Zebedejevili, koji prvo, nego su si stekli
zasluga, žele, da ih Isus svim ostalim učenicima
pretpostavi, te im prva mjesta u kraljestvu svome
osigura. — Ako se želja za časti ne drži u pravim
granicama, to je vazda takogjer nepravedna, jer
hode imati, što je ne ide; ona je nenaviđna i gleda
jedino na svoju korist, ona poremeduje mir srca,
te ga strovali u neurednosti i pometnje, koje bi i
po spas duše mogle biti pogibeljne. Častohlepan
čovjek ne umije više da pravo sudi o tome, što
radi i govori. To predbacuje sam Isus učenicima
govoredi: »Ne znadete, šta prosite.« Ali ipak,
čovjek bi mislio, da nije bila baš opaka njihova
želja, da mogu biti što bliže Gospodinu Isusu.
Sada prosudi, da li nije veoma kažnjiva pohlepa
za časti, za štovanjem, za ugledom, za dobrima i
*
 — 84 —

prednostima ovoga svijeta, kad Isus kudi učenike

svoje, koji su željeli uz Njega prvi da budu.
Čuvstva. Sažaljenje. Da bih mogao svim
ljudima pokazati, kako je gadna pohlepa za časti!
jer većina ne misli van na uzvišavanje i ugled
pred svijetom. Smatraju se puno nesretnim, ako
ustreba, da se ponize sa Isusom, nego se hvale i
uzvisuju, te žele, da ih takogjer svijet hvali i uz¬
diže. O, da mogu zle posljedice ove pogrješke tako
bistro pokazati svijetu, kao što ih je pokazao Isus
učenicima!
Zastigjenje. Ali valja da i sam sebi istu po¬
grješku predbacim. Da, i ja sam patim od ove
lude strasti. Koliko sam put u srcu njegovao ne¬
uredne želje, da bi me hvalili, uzdizali i svima
pretpostavljali! Kako me je peklo, kada su me
zapostavljali, slabo cijenili, prezirali!
Pokajanje. Zar da budem tako ohol, te svoje
častohlepnosti ne bih htio sav snižen i zastigjen
priznati? Ne, to ne smije da bude. Pred Tobom,
o Bože, otkriveno je srce moje. Mrzim sada na
otu strast, i iskreno se kajem radi svih grijeha, u
koje me je pori nula. Oprosti mi, o Oče milosrgja!
Odluka. Ne ču više dopustiti, da bude u
srcu mome častohlepnosti; da odluku
ispunim, to ču više puta misliti na vječnu slavu,
koja jedino može posve udovoljiti srce moje, i koja
jedino zaslužuje, te za njom čeznem. O Isuse moj,
daj mi otu milost po zaslugama dubokog Svoga
poniženja! v
 — 85 -

Druga točka.
Sljepota molbe.
Razmatranje. Pomisli kako je sljepa molbe uče¬
nika; upozorio ili je na to Isus govoreći: »Ne znadete,
šta prosite.« Da je zbilja molba upravo slijepa, to
razabiremo iz tri razloga: oni prose vremenit pro¬
bitak misleći, da će Isus zemaljsko kraljestvo ute¬
meljiti; oni hoće da ih Isus uz vi si nad ostale bez
ikakve osobite zasluge; oni se ne obaziru na volju
Isusovu. — Ovu trostruku sljepotu nalazimo kod
većine ljudi, koji se cesto tuže, da im molitve
njihove nijesu uslišane: mjesto za stvari nebeske,
mole za zemaljske; ne mogu' se osloniti na kakve
zasluge, a ipak tako prose, kao da ih po pravdi
sve ide; oni mole ne misleći, da je Bog možda za
njih odredio što god drugoga, što će im probitač¬
nije biti. — Nijesi li ti u broju takovih slijepaca ?
nemaju li i molitve tvoje pomenutih pogrješaka ?
Čuvstva. Zastigjenje. O Bože moj, istina je:
i ja sam prilično slijep: cesto ne znadem, šta
molim, to jest ne znadem šta govorim i ne mislim,
je li ono, što prosim, korisno po moj spas, nego
prosim misleći jedino na svoje sklonosti, što njima
prija. Znadem, da sam pred Bogom posve siro¬
mašan, te nemam pred Njim nikakvih zasluga, nu
ipak želim, neka bi Bog moje molitve uslišao onako
brzo i drage volje, kao one svetaca.
Zaćugjenje. Je li moguće, o dušo moja, da
si tako slijepa, te ne uvigjaš, da se ovakovim
molbama Bogu dopasti nipošto ne možeš ? Da, o
 — 86 —

Bože, kako se mogu odvažiti, da dolazim preda Te

srcem tako nedostojnim napram Tvojoj veličini i
srcem tako praznim i bez strahopocitanja, što sam
ga Tebi dužan.
Pokajanje. O Bože, tisuću Te puta molim,
oprosti mi! siromašan sam, lud slijepac : jer molim,
ali se Tebi ne podložim, nijesam ponizan, molim
bez priprave, ali ipak hoću, da moraš uslišati. Ža¬
lostim se i jadi kuj em, ako oklijevaš, kao da si mi
dužan dati. O kako se kajem zbog ovakovog po¬
našanja. Boli me u dnu duše moje.
Odluka. Odlucuj em da ću od sada mo 1 i t i
sasma odan u volju B o ž i j u. Najprvo ću
moliti za ono, što je potrebito za spas duše, a
dobrim djelima ću nastojati, da barem donekle za¬
služim, te me Bog usliši. O slatki moj Spasitelju,
pomozi mi milošću Svojom !

Treća točka.
Kako ljudi sami sebe varaju kad mole.
Razmatranje. Pomisli, kako ljudi prečesto sami
sebe varaju, kad mole. Mole naime cesto za stvari
koje bi im pogubne bile, ako bi Bog one stvari
njima dao; mole takogjer bez dovoljne revnosti i
bez dovoljne vruće želje, ma molili za stvari spa¬
sonosne. Jer, ako poduzmu sve, kad se radi o do¬
brima prolaznim, za što su tako mlitavi u pogledu
na dobra vječna? S toga se može reći: Ne znadeš
za što prosiš, i varaš se, ako moli% rijetko, lijeno,
hladno, nemarno, ili ako ne kaniš u istinu vršiti
 — 87 —

krjepost, za koju moliš, i upotrebljavati milosti,

za koje prosiš. Bilo bi bez ikakve koristi, kad bi
te Bog uslišao, dapače u očima Njegovim zaslužio
bi još veću kaznu.
Čuvstva. Zaćugjenje. Zar nijesam sam u toj
pometnji? Jesam li ikada te misli uvažio? je sam
li shvatio, šta će reći: ko hoće svrhu, mora i
sredstva htjeti. Ne. Molim neka mi Bog dadne
poniznost, ali eto ja bježim od prezira i poniža-
vanja. Dakle i ja lugjak, i ja sama sebe puno
varam.
Z a s t i gj e nj e. O kako se stidim, kad samo po¬
mislim na molitve svoje! hladno i posve nehajno
molim za najveće i najpotrebitije milosti; prosim
za krjeposti, a nipošto ne mislim, da upotrebim
prigode za onu kijepost, koje mi pruži Bog upravo
radi molitve moje; prosim za sretnu smrtnu uru,
ali se na smrt ne pripravljam; prosim za milost,
te bi mogao dati zadovoljštinu za grijehe svoje,
ali ne ću i ne mogu podnijeti najmanje supro-
tivštine.
Pokajanje. Zao mi je, što sam toliko zgrešio
u molitvama svojim. O Bože, smiluj se meni, koji
sam posve slijep; ne znadem, šta radim. Oprosti
mi, što sam tako lijen i nehajan, zaboravi, što
sam tako nestalan, nevjeran i u molitvi posve
hladan. Spoznajem svoj grijeh i suzama pokore že¬
lim, da ga operem.
Odluka. Da se molitva moja dopade Bogu, te
bude uspješnija, to ću moliti cesto i žarko,
molit ću pobožno i ustrajno te upotre-
 — 88 —

biti sve milosti, koje će mi Tvoja dobrota

dati.
Molitva. Po zaslugama Sina Tvoga molim Te,
Oce nebeski, daj mi dar dobre molitve. I Ti Duše
sveti, uci me moliti; neka sve molitve moje po¬
zi vlj a Tvoja milost. Ti pako, ljubezni moj Isuse,
združi sve molitve moje sa Svojimi; oslobodi me
od duha častohlepnoga, da ne prosim, van što se
Tebi mili. Amen.

Razmatranje
za četvrtak iza II. nedjelje u korizmi.
„Oče Abrahame, smiluj se na me i pošalji mi Lazara, da
umoči u vodu vrh od prsta svoga, te mi rashladi jezik;
jer trpim veliku muku u tom plamenu/ Luk. 16, 24.

Prva točka.
Prva je muka u paklu muka osjetila tjelesnih.
Razmatranje. Pomi sli, kako je pako kraj svih
muka, koje god mogu desiti dušu i tijelo. Ponaj-
prvo se prže prokleti u vatri, u koju su ugreznuti
kao u more, i prema kojoj je naša vatra na zemlji
poput sjene i hlada. Osim toga će trpi ti svako¬
vrsne muke, kao što kaže Job: »Svaka će muka
na njih navaliti«. Oci njihove ne će gledati van
grozotne stvari, uši ne će ćuti van užasno urli¬
kanje i proklinjaje, kušati ne će ^an najveću ne-
snosljivu gorkost, mašta će se pako plašiti vazda
 — 89 —

prijetnjama pravednosti Božije. Prema njihovoj za¬

sluzi kaznit će ih Bog kroz cijelu vječnost: Božija
milosrdnost se uklonila, a njezino je mjesto zau¬
zela Božija pravednost. Ali sve ove vječne kazne i
na svim osjetilima još nijesu dovoljno grozne, da
se grijeh kazni, kao što zaslužuje.
Čuvstva. Z a c ugj e nj e. O Bože, kako je užasan
pakao I kako strašna muka! Ko ce opstati u tom
groznom plamenu ? Dušo moja, gledaj samo, gledaj
u oto vatreno more, gledaj u taj ponor muka i
kazna. Eto gdje bi ti već čamila, da te nije sa¬
čuvalo milosrgje Božije.
.Zahvala. O Bože moj, tisuću Ti se puta za¬
hvaljujem, što me nijesi bacio u to plameno more,
premda sam više puta grijesima svojim otu užasnu
kaznu već zaslužio; mnogi su zgriješili puno manje,
ali eto ih u paklenim mukama, doćim ja jošte ži-
vem. Hvala Ti na tome iz dna duše moje, o do¬
brostivi Bože moj !
P o k aj a nj e. Zar me misao na pakao, od ko¬
jega me sačuvalo jedino Božije milosrgje, zar me
ota misao ne će uspješno potaknuti, da oplakujem
sve grijehe svoje? Znadem, zaslužuju pakao; pu¬
nim me je pravom Bog u taj plameni ponor ba¬
citi mogao. — O Bože, molim Te, oprosti mi! Za
ovu Te milost molim, ne ponajviše s toga, jer se
pakla bojim, nego više s toga, jer Te ljubim, i
nikako ne ću ostati u pogibelji, da bih Te kao ne¬
prijatelj cijelu vječnost morao mrziti.
Odluka. Sve ću učiniti, da izbjegnem paklu.
Pošto me je premilosrdni Bog do sada od pakla
 — »0 —

sačuvao, to ću se proći svakoga grijeha,

da ne upanem više u groznu pogibelj, te budem
bačen u vječni oganj. Daj mi, o Bože, milost, da
ne učinim ništa, čim bih pakao zaslužio, nego daj
da volim podnijeti sve muke ovoga svijeta, nego
da Tebe uvrijedim.

Druga točka.
Druga je kazna u paklu kazna gubitka.
Razmatranje. Pomisli, kako je u paklu najgro¬
znija kazna upravo kazna gubitka, koja stoji u
tome, da su prokleti izgubili Boga, te ne će nikada
blaženim okom gledati lice Božije. Bolu tome se
ništa prispodobiti ne može. Kolik je ubod od igle
prema najstrašnijim mukama na zemlji, tolika je
paklena vatra sa svima mukama na osjetilima prema
bolu duše, što je za uvijek izgubila Boga. Ali nije
Boga samo izgubila, nego izmegju Boga i nje po¬
stoji smrtno neprijateljstvo, upravo grozno pro¬
kletstvo od Boga tlaćit će dušu bez prestanka.
Prokleti znade: u Bogu je mogao naći vijećno bla¬
ženstvo i to jedino u Bogu, i samo do njega je
bilo, da je oto neopisivo blaženstvo polučio, ali
eto sada Bog njega mrzi, čini ga nesretnim, odba¬
cuje ga za uvijek od sebe. S toga osjeća prokleti
ljutu bol, jer znade, kako je vlastitom krivnjom
za uvijek odijeljen od Boga, koji ga je jedini za
uvijek usrećivati mogao. Ova, će bol tako ljut
biti, da je prema njemu kao slaba# sjena sav bol,
što ga oćuti čovjek ovoga svijeta, kad mu valja
sve ostaviti.
 — 91 —

Čuvstva. Z a c u g j e n j e. O Bože moj, pravedan

si, ali kako je užasna Tvoja pravednost! ali oklen
da se ja tako slabo bojim zabačen biti od Boga,
premda je to najgroznija kazna ? Šta, dakle izgu¬
biti Boga, ne gledati Boga, odijeljen biti od Boga,
najstrašnija je kazna svim prokletima, ali ja sam
Boga vrijegjao mirne duše.
Zastigjenje. Baš se moraš puno stidjeti, o
dušo moja, što si već toliko puta izgubila milost
Božiju! Cesto si već zaslužila izgubiti Boga za
uvijek, budući si smrtno sagriješila, da zadovoljiš
svojim strastima, da nasitiš svoja osjetila, da si
dobaviš neznatno dobro.
Zahvala. Tisuću Ti se puta zahvaljujem, o Bože
moj, za nezasluženu milost, da me nijesi još posve
zabacio. Nikada ne ću moći da Ti se zahvalim
dovoljno, što si me sačuvao od tako užasne kazne,
premda sam je već više puta zaslužio. Od sada
ću Te ljubiti iz svega srca.
Ljubav. Bože moj, tako ću se tijesno s To¬
bom sjediniti, te me ne će moći ništa više od Tebe
odijeliti. I kako da Te ne ljubim, budući si Ti
meni tako dobar, te me nijesi bacio u pakao, dočim
si ih bacio premnogo, premda su griješili manje
od mene ?
Odluka. Volim, da gubim sve nasvijetu
nego da gubim Boga. Da, uz pomoć Božiju
odlučujem, izgubiti sve prije, nego da uvrijedim
Boga makar najmanjim posve hotićnim grijehom,
jer mali ili lako oprostivi grijeh krći put grijehu
smrtnome. O ljubezni moj Isuse, daj mi otu milost.
 — 92 —

Treća točka.
Treća je kazna u daklu nemogućnost, ljubiti
Boga.
Razmatranje. Pomisli, kako treba da se pakla
ponajviše bojiš s toga, jer u paklu ne bi mogao
Boga ljubiti. Prokletnici će uvijek neprestano grije¬
šiti, Boga mrziti i proklinjati. O grozote, gdje se
ne ćuje ništa van uvrede, psovke, proklinjaja, koje
može protiv izvora svakog dobra staviti na jezik
jedino najljuće, najbijesnije očajanje. — Promisli
to pomljivo, i ako samo nekoliko u srcu svome
Boga ljubiš, te pri znaj eš Njegovu ljubav, to ćeš
uvidjeti kako mora upravo ovo više potresti sr¬
cem tvojim, nego sve ostale paklene muke; jer
budući ova proklinjanja ne muće samo proklete,
nego i Boga vrijegjaju, to bi te morale više nego
ostale muke poticati na strah od pakla,
Čuvstva. Strah. O Bože, moj, valja se tresti
od pakla, buduć je pakao mjesto vječnih muka;
ali neka bude u paklu mnogo grozota, najstraš¬
nije mi se ipak ćini vječno i neprestano psovanje
i proklinjanje i mržnja protiv Boga. Vazda gorjeti
u paklu, to je grozno, Boga nikada ne gledati i
uživati, to je još groznije, ali Boga uvijek kleti,
huliti i psovati — od toga o dragi Bože moj, mo¬
lim Te usrdno, da me sačuvaš!
Z a s t i g j e n j e. O Bože, kako sam lud, da sam
Te toliko puta uvrijedio 1 O sramote, da sam se
zloćom svojom izlagao strašnoj pogibelji vječnog
prokletstva! Morao bih već biti u paklu, gdje bih
 - 93 —

Boga mrzio, te neprestano proklinjao Boga, Stvorca

i Oca svoga. O Bože, umro bih od stida, kad pro¬
mislim, šta sam opakim životom svojim zaslužio,
da me Ti nijesi sačuvao !
Poniznost. Ponizujem se, o Bože, pod rukom
Tvoje pravednosti. Da, kaznu zaslužujem; Tvoje
milosti nijesam dostojan; sve su kazne paklene
još preneznatne, da budem kažnjen baš kao što za¬
služujem. Ali da Te mrzim i proklinjam, ne, takvo
zlo nipošto mene snaći ne smije. O, kazni me,
kazni koliko hoćeš, samo ne dopusti mi doći na
mjesto, gdje bih Te uvijek mrzio i proklinjao.
Odluka. Pakao neka mi od sada lebdi
pred očima, da se potaknut ovom mišlju iz srca
kajem, te zapoćmem baš iskreno mrziti svaki grijeh.
Volim, da me snagju najgore suprotivštine, nego
da dogjem u pogibelj zabačenim biti u pakao.
Molitva. Marijo, majkoBožija, u koju se u svem
iza Boga najviše pouzdam, zaustavi pravednost
Sina svoga, da se nikada ne odijelim od Njega i
od Tebe. I da nikada ne dogjem na mjesto, gdje
bili morao Isusa vazda psovati, o Marijo, eto me,
prikaži me Isusu u pomirnu žrtvu za moje grijehe.
Za ovu te milost prosim; budući si majka milo-
srdnosti, to mi molbe sigurno ne ćeš odbiti. Amen.
 94 -

Razmatranje
za petak iza II. nedjelje u korizmi.

tA kad se približi vrijeme rodovima, posla sluge svoje k vi¬

nogradarima, da primi rodove njegove. I vinogradari po¬
hvatavši sluge njegove jednoga izbiše, jednoga ubiše a
jednoga kamenovaše.® Mat. 21, 34, 35.

Prva točka.
Nezahvalnost je odurna Bogu i ljudima.
Razmatranje. Pomisli, kako je nezahvalnost Boga
i ljudima odurna pogrješka. Mrska je Bogu, jer se
protivi Njegovoj darežljivosti. Bogu je naime veoma
drago, ako može obilato dijeliti darove svoje, kad
nagje pripravna i zahvalna srca. Ali srce neza¬
hvalno mrzi i okrene se gnjevom od njega. Tako
se Bog u svetom pismu često tuži, kako su mu
zidovi nezahvalni, te Ga time upravo sile, da ih
ostavi i kazni. — Onda pomisli, kako ni ljudi ne
mogu da podnose nezahvalni ka, te se smatra sra¬
motnom pogrdom, ako se kome baš nezahvalnost
predbaci. Eto kako valja ovu pogrješku mrziti i
kako moraš osuditi sebe, budući si bio prema
Bogu toliko puta nezahvalan.
čuvstva. Zastigjenje. Zastidi se, o dušo,
porumeni od stida, što si prema Bogu tako ne¬
zahvalna bila! Primila si i svaki dan primaš bla¬
godati od njega : da li si na tome Nj^mu zahvalna ?
Baš gadna je nezahvalnost, ako se dobro vraća zlim;
 - 95 -

nu, zar nijesi u životu svome premnogim grijesima

vrijegjala Dobročinitelja svoga? Zaboravljala si na
Njegove dobrodati, te jedva kad i kad se zahva¬
ljivala ; o nezahvalnosti !
Zahvala. O dobri Bože, kako da ti posvje¬
dočim svoju harnost prema Tvojim dobrodatima?
Kad bih Ti poklonio sav svijet, kad bih Te ne¬
prestano hvalio, kad bih Ti mogao prikazati hvalu
i slavu svih angjela i svetaca, kad bih sve krje-
posti vršio i patio sve, što god su patili svi mu¬
čenici: ipak se time ne bih mogao Tebi zahvaliti
dostojno; prikazujem Ti zahvalnost i harnost Ma¬
rije i svih svetaca.
Ljubav. Ako se dobrodatima pobugjuje ljubav,
o kako valja da Te ljubim ja, koga vazda milo¬
stima obilato darivaš, i ne živem van od Tvojih
darova i Tvojih dobročinstva! O srce moje, zar
ne češ neprestano plamtjeti najžarnijom ljubavi?
Zar ne češ dobrodati Božijih vazda imati na pa¬
meti, te time vazda uspirivati ljubav u sebi? Baš
sam Bogu nevjeran ! Ako me desi kakva protiv-
ština, eto neprekidno na nju mislim; ali zaborav¬
ljam na dobro, što primam od dobrote Božije i
što bi me uvijek na ljubav poticati moralo.
Odluka. N ikada više ne ču da budem
opet nezahvalan. Bog nezahvalnost strašno
mrzi, a zahvalnost je baš laka krjepost, s toga ču
od sada sav život zahvalan biti.
 — 96 —

Druga točka.
Nezahvalnost prepriječuje milost.
Razmatranje Pomisli, kako zahvalnost zaustavlja
nebeske milosti. Milost je dar Božiji; Bog nam
je daje, da nas učini sveti mi i nipošto ne će da
bude uzaludna i beskorisna; On lioće da pripra¬
vimo srca za njezin dolazak. Nu budući neza¬
hvalnih zaboravlja na svoga dobročinitelja, te se
time opire dolasku milosti, to će Bog milost opo¬
zvati i nas ostaviti same i gole. Tako uči sv. Ber¬
nard. On kaže: ti sam vidiš, da ništa više ne od¬
bija tvoje dobrote i tvojih dobrodati nego li ne¬
zahvalnost i prezir tvojih briga i dobročinstva;
isto tako Boga ništa više ne zaustavlja dijeliti jošte
darove Svoje i milosti nego malomarnost tvoja,
ako naime vidi, da Njegovih darova ne cijeniš, da
na njih ne misliš, i da mu dobro vraćaš zlim. Eto
vidiš, kako ti ništa više nahuditi ne može za djelo
obraćenja i za napredak u krjeposti od tvoje vla¬
stite nezahvalnosti.
Čuvstva. Zastigjenje. Zaslužio sam, o Bože,
da si mi milosti i darove vsvoje .uskratio, jerbo
sam bio puno nezahvalan. Čudim se kad i kad,
da sam u službi Božijoj posve mlitav i hladan, da
ne napredujem u krjeposti te, sam vazda rob istih
strasti i neurednih sklonosti. Ali za što se čudim,
pošto vidim, kako sam pun nezahvalnosti, te ne-
zahvalnošću Boga i darove Njegove od sebe od¬
bijam? v
Pokajanje. O kako sam lud, da živem u ne¬
zahvalnosti i prezirem darežljivu ruku Božiju, koja
 — 97 —

me je darovima upravo obasipala! Stidio bili se,

da tako postupam sa čovjekom, od koga bih ma
koju dobrotu primio, ali kako da sam nezahvalan
baš prema Bogu, koji mi je dijelio dobročinstva i
onda, kad sam Mu neprijateljem bio. U istinu,
ovakovo je ponašanje kažnjivo! Iz srca mi je žao
što sam bio Bogu nezahvalan, te sam sebi puno
nahudio.
Odluka. Ne, nikada se više ne ću protiviti mi¬
losti Božijoj ; pripravljat ću se, da ih što obilatijc
dobivam; s toga hoću, da dobivene rado pri¬
znajem, za njih se Bogu zahvaljujem i
za nevjeru svoju molim oprošćcnjc. O
Bože, podijeli mi duh zahvalnosti!

Treća točka.
Nezahvalnost je izvor mnogome grijehu.
Razmatranje Promisli, kako upravo iz nezahval¬
nosti proistječe mnogo grijeha. Nije moguće, da us-
traješ u krjeposti, ako prestaneš biti zahvalan: jer
eto Bog će se odmah od tebe odalečiti, gledat će
na te okom nezadovoljnim i gnjevnim, mlitave će
postat tvoje duhovne vježbe, pojavit će se suho-
parnost, izgubit će se zanimanje za nebeske stvari,
ohladnjet će tvoja revnost, postat ćeš zlovoljan,
neustrpljiv i nehajan za svoj napredak u duhovnom
životu. — To ćeš moći da razabereš iz vlastitog
iskustva; jer ako dobro zaviriš u svoje srce, naći
ćeš, da je upravo nezahvalnost tvoja prema Bogu
i prema ljudima najglavniji izvor duhovnog tvog
siromaštva. 7
 — 98 —

čuvstva. Začugjenje. Je li moguće, o dušo

moja, da jošte ne uvigjaš, koji je prežalosni razlog
svim grijesima tvojim? Kad i kad držiš, da si
s toga u službi Božijoj lijen, trom i nemaran, jer
ti je puno teško razmatrati i misliti na spas duše.
Ali pitam te, možež li posve zdušno tvrditi, da
ne znadeš, kako da svaki dan opet i opet griješiš,
budući točno znadeš, da nijesi Bogu zahvalan?
Eto ti razloga i izvora grijeha tvojih!
Zastigjenje. Stidi se pred licem Božijim, što
te čini nesretnim pogrješka, koju posve lako možeš
da popraviš. Zar nije slatko misliti na dobrote
Božijc, zar nije lako cijeniti ih i uvažavati, Bogu
se zahvaljivati i priznavati, da sve, što god imadeš,
da je sve dar dobrostive ruke Njegove?
Pokajanje. S toga padam ničice, o Bože pred
veličanstvo Tvoje, ja nezahvalnik, da Te molim,
te mi oprostiš svu nezahvalnost moju. Priznajem,
nezahvalnost je moja baš bez mjere i bez granica,
ona me je porinula u lijenost i osjetnost, u neustrp-
ljenje i neurednu ljubav prema ništetnim, prolaznim
dobrima, u nehajnost prema dobrima vrhunaravnim,
kratko, u sve grijehe, u svu duhovnu bijedu i ne¬
volju. Iz srca vapim k Tebi i prosim Te: oprosti!
Odluka. Zatvrgjujem Ti, o Bože, pred svim ne¬
besima, da ne ću nikada više biti neza¬
hvalan, nego ću rado priznavati sve dobrodati
Tvoje, često ću Te hvaliti i slaviti, svaku ću mo¬
litvu zahvalnošću započimati, te vazda dobro vra¬
ćati dobrim. v
Molitva. Oprosti mi, Oče milosrgja, oprosti mi
svu nezahvalnost svega života moga i podijeli mi
 — 99 —

duh zahvalnosti i ljubavi. Opako moje ponašanje

dakako ne mogu ispričavati; veliku sam Ti po¬
činio nepravdu, što sam Ti bio nezahvalan. Nu,
budući milosrgju Tvome nema granica, to Te pro¬
sim: nemoj me lišiti Svojih milosti. Daj, da ra¬
zumom rado prihvaćam Tvoja nadahnuća, da se
moja pamet rado Tobom bavi, te da moja volja
usplamti žarkom ljubavi i neograničenom zahval¬
nosti prema Tebi. Amen.

Razmatranje
za subotu iza II. nedjelje u korizmi.
„Mlagji sin reče ocu: oče, daj mi dio od imanja šio pri¬
pada meni! ... i po tom do nekoliko dana pokupi mlagji
sin sve svoje i ode u daljnju zemlju, i ondje prosu imanje
svoje živeći besputno ... a kad potroši sve, nastade ve¬
lika glad u onoj zemlji." Luk. 15, 12—14.

Prva točka.
Rasipni sin ode od očinske kuće.
Razmatranje. Pomisli, kako je rasipni sin odi-
lazeći iz očinske kuće prava slika grješnika, koji se
grijehom odaleći od Boga, da može slobodno po
strastima svojim živjeti. Sama sebe uvjeri, kako će
živjeti sretno, u nasladama i veselju, ako ostavi
put krjeposti, na kojem drži da ne može više us¬
trajati. On postupa prema Bogu, kao što je rasipni
sin postupao prema oeu: ne će da bude sa ocem
 — 100 —

i žive s njime, nego zavoli vraga i drugovanje

s njime; a ovaj potonji je vazda oko grješnika,
doklen živi u smrtnom grijehu. Ali grješnik ne
nagje uživanja i radosti, nego je ponajviše nemiran,
nezadovoljan i rastužcn. — Možda si već sam u
sebi iskusio, kako je istinita ova tvrdnja. Zar ti
ne posvjedočavaju već tvoji svagdanji, premda
lako oprosti vi grijesi, da je nesnosna nesreća oda-
lečivati se od Boga?
čuvstva. Začugjenje. Rekao si Ti, o Bože,
a riječ je Tvoja nepogriješiva, da će kukavno pogi¬
nuti svi, koji bi se udalećili od Tebe. Ipak svijet
ne vjeruje. Ali kako bi mogao naći pravo dobro,
koji se udaljuje od najvećega dobra, kako pravu
radost onaj, koji se udaljuje od izvora svake ra¬
dosti? O Bože, prevelika je jošte sljepota moja!
Optužba. O Bože, koliko moram da u tom
pogledu popravim! baš imadem puno razloga, da
se ponizujem i kajem! Koliko sam se puta od Tebe
udaljio radi neznatnog užitka, koji mi je zadao sto¬
struki nemiri Ostavio sam Te često radi kakve
ništetne zabave; opirao sam se mnogoj dobroj misli,
mnogom plemenitom ponukovanju, da mogu raditi
prema kakvoj strasti! Sada se kajem, o Bože moj!
Da bih mogao ovo pokajanje duboko si utisnuti u
srce i dati zadovoljštinu!
Prikazanje. Ne, o Bože, jedino kod Tebe
biti je dobro. »Blago onima, koji živu u Tvojoj
kući, Gospodine! na sve vijeke Te slave. Jedan
je dan u dvorovima Tvojim bolji bd hiljade drugih;
volim biti najmanji u kući Gospodina Boga svoga,
nego li prebivati u šatorima bezbožničkim.«
 — 101 —

Odluka. Ne, o Bože moj, nikada se više

od Tebe udaljiti n e du, ma izgubio sve, što
najviše cijenim, sva dobra zemaljska, dapače isti
život; sav sam Tvoj i to hodu vazda da budem.
Za ovaj Te dar prosim iz svega srca.

Druga točka.
Rasipni sin u stranom svijetu.
Razmatranje. Pomisli, kako nesretno žive ra¬
sipni sin daleko od roditeljske kude. On izgubi
sve, što je imao; gadnim uživanjem se istroši;
bijeda ga i nevolja spopada,,što preostaje krmcima
to mora da jede. — Slično bude duši, koja se
grijehom od Boga udaljila. Ako sagriješi smrtno,
to ona izgubi sva nebeska dobra; ako sagriješi
lako i mlitavim životom, to je više ne vesele du¬
hovne stvari, ropkinja bude svojih osjetila, tužna
nevoljna i nemirna; ne može se nikako umiriti,
dok ostane daleko od Boga. Što se više od Boga
udalecuje, to bude nesretnijom. — Zaviri u svoje
srce, pa de te vlastito iskustvo osvjedočiti, kako
je to istinito, i da nema vede nesrede van život u
grijehu daleko od Boga.
Čuvstva. Zastigjenje. Zar nijesi i ti, dušo
moja, poput rasipnog sina prezirala dobra u kudi
Božijoj i djece Božije? Da živeš prema nasladama
osjetnim, tjelesnim, eto prepustila si se svakoj
strasti, duboko si pala tražedi sredu svoju jedino
kod grješnih stvorova. O Bože, kako se plašim
zbog grješnog svog života!
 — 102 —

Pokajanje. Molim Te, o neizmjerno dobri

Bože, oprosti mi! Zaslužio sam najveće kazne, bu¬
dući sam se udaljio od Tebe i živio u grijesima
mnogim. Oholost, ljuti tost, lijenost, nevjera moja
i uopće svakojake neurednosti moga života to me
sve udalećuje od Tebe.
Sažaljene. O nesretni grješnici! svi, koji živite
daleko od Boga, o priznajte nevolju i bijedu
svoju! Da vas mogu pozvati i dovesti vas natrag
u kuću očinsku, koju ostaviste zbog ništetnih stvari!
Da, o Bože, iz svega srca želim, da obratim svu
onu izgubljenu djecu Tvoju, koja živu u grijehu.
Odluka. Da ne boravim više izvan kuće očinske,
to ću se vazda njega držati, nastojat ću sve
grijehe, ma lako oprostivi bili, zataji¬
vanjem svojih osjetila prepriječiti, jer
upravo oni odvraćaju moju dušu od službe Božije.

Treća točka.
Rasipni sin se vrati kući.
Razmatranje. Pomisli, kako se rasipni sin vrati
k ocu. On spozna svoj opak život, pokaje se radi
neurednosti svoje, odluci vratiti se k ocu, on od¬
luku izvede; jedva dogje k ocu, otac ga ljubezno
primi, te mu iskazuje svaku ljubav, kao da mu
je najmilije dijete. — Isto tako ponaša se Bog
prema grješnicima, koji se vrate k Njemu, pošto
su ga bezbrojno puta uvrijedili; zagrli ih, ljubi ih,
napuni ih svim svojim dobrima; ne ćigai samo to, kao
sto je učinio otac u priči, da zakolje tele, te po-
 — 103 —

časti sina, nego sam sebe daje on svima za hranu

i ako su mu na dobrodatima i milosrgju zahvalni,
On se prema njima ponaša prijateljski i darežljivo,
kao da Ga nijesu nikada ni najmanje uvrijedili. —
Pomisli dobro ovu neizmjernu dobrotu, da te jako
potakne, te se brzo k Bogu vratiš, ako si se grije¬
hom udaljio od Njega.
Čuvstva. Začugjenje. O Bože, kako si mi¬
lostiv l Najveće grješnike primaš, kao da te nijesu
nikada uvrijedili, samo ako hoće opet natrag kTebi.
Ti ih pretječeš, kao da su Ti najbolji prijatelji ;
Ti ih obasipaš milostima i hoćeš da se s Tobom
sve nebo veseli, kao da je obraćenje grješni ka
Tebi na najveću korist. Obraćenima ništa ne pred¬
bacuješ, nego na sve zaboraviš, što god su zla
protiv Tebe učinili. O nedokučive dobrote!
Zastigjenje. Od stida moram da porumenim,
kad mislim na zloću svoju, te je prispodabljam sa
dobrotom Tvojom. Svaki dan griješim, svaki put
iste pogrješke ispovijedam, ali me Ti ipak nikada
ne odbijaš od sebe. Dapače me pretječeš svojom
milosti i pozivlješ me svojom ljubavlju; kad i kad
mi prijetiš, da bi me privukao k sebi, a nikada
ne prestaneš obasipati me dobrodatima. O kolika
sramota za mene, ako ne scijenim Tvojih dobro-
dati!
Pouzda nj e. Kako mi raste pouzdanje, kad
motrim preveliku dobrotu Tvoju! Plašim se i drš-
ćem radi nebrojenih grijeha mojih, ali se ipak
opet osokolim videći, kako si Ti vazda pripravan
da me primiš. Da, o Bože oslanjam se jedino na
 — 104 —

Tvoje milosrgje; jer vidim, da se upravo raduješ,

kad možeš da primiš skrušene grješnike, koji se
vraćaju k Tebi.
Odluka. Vratit ću se k Tebi, a ništa ne
će više moći da me opet odijeli od Tebe,
nijedna napast, nijedan užitak, nijedna suprotiv-
ština.
Molitva. Molim Te za potrebitu milost, o moj
klanjanja vrijedni Spasitelju. Sjeti se, kako si došao
na svijet ne radi pravednika, nego radi grješnika,
za sve si prolio dragocjenu svoju krv i ne ćeš da
bi ma za ikoga uzaludno bilo. Rasipni sam sin,
ali si Ti Otac, koji djecu svoju ljubi. Primi me
opet u kuću Svoju; pomozi mi, da u njoj ostanem,
daj mi snagu, te me ne mogne prevariti ni jedna
zamama.

Razmatranje
za treću nedjelju u korizmi.
„I izagna gjavla, koji bješe nijem; kad gjavao izigje, progo¬
vori nijemi; i diviše se ljudi. “ Luk. 11, 14.

Prva točka.
Isus je nijemoga izliječio, hoteći nas pod¬
učiti, kako nam yalja govoriti.
Razmatranje. Isus izgoni vraga iz nijema čo¬
vjeka i time hoće da nas poduči, kako nam valja
govoriti. Pogrješno je šuti ti, kad bi trebalo go-
 — 105 -

voriti, ali je opet grješno govoriti, kad bi trebalo

žutiti. Isus hode da u ispovijedi govorimo otvo¬
reno, jer je za kršćanina veoma časno, ake se u
ispovijedi posve otkrije i to tim časnije, što se
više stidi i pouizuje; On hoće da govorimo is¬
kreno, te ništa ne zašutimo, ali opet ništa ne do¬
damo, jer je svećenik mjesto Boga, komu se ispo¬
vijedamo; ispovijedati se moramo ponizno i skru¬
šeno, a da nijesmo uznemireni i plaši vi, nego da
se uzdamo u Dobrotu Božiju, koja će sve opro¬
stiti. — Isus nas takogjer uči, da moramo govoriti
ne bojeći se ljudi, ako zahtijeva Njegova čast ili
ljubav prema bližnjemu, koga treba braniti ili
opravdati. — Pomisli, da li ti umiješ tako go¬
voriti, ili možda šutiš, kad bi govoriti morao?
v
Čuvstva. Zahvala Zahvaljujem Ti se o Isuse,
na čudu, što si ga učinio na korist nijemoga. Učiš
zajedno mene, kako valja govoriti, ako ide za čast
Oca nebeskoga. Divan si Ti u svim djelima Svo¬
jim; ništa ne činiš, što ne bi pravedno i po spas
naše duše korisno bilo. Slava Ti dakle, o Isuse,
radi svih prekrasnih nauka i uputa Tvojih; ali daj
mi takogjer milost, te ih mogu što bolje upo¬
trijebiti 1
Z a s t i gj e n j e. Stidim se puno, što moram is¬
povijedati, kako sam često nijem, koji ne znade ili
propušta govoriti, kad iziskuje čast Božija, da go¬
vorim, da branim Njegove nauke, da opominjem
griješne, te se ponizno optužim na ispovijedi.
P o k aj a nj c. O Bože, kad bih govoriti morao,
eto govoriti ne znadem, ali dobro znadem, kad
 — 106 —

hodu da sebe pohvalim, preporučim, ispričam ili

da bližnjemu štogod nahudim. O koliko sam puta
okaljao svoj jezik sad govoreći sad šuteći! Molim
Te baš iz srca, oprosti mi! Kajem se; jezik ću
svoj od sada bolje upotrebljavati.
Odluka. Odlučujem, da ću govoriti na pra¬
vom mjestu na slavu Isusa Krista i na
spas moga bližnjega, ali da ne ću nikada
govoriti, ćim bih ikome mogao nahuditi.
Uredan neka bude moj govor, i svaki put neka
smjera na čast Božiju. Molim Te za otu milost, o
Rij cči Božija! Viječna Riječi, posveti sve moje
rijeci!

Druga točka.
Jezik je odveć pogibeljno sredstvo, kojim
se gjavao služi, da nas pogubi.
Razmatranje. Pomisli, kako je upravo jezik od¬
već pogibeljno sredstvo, kojim hoće gjavao da nas
pogubi. — Nebrojeni grijesi postanu upravo zlo¬
rabom jezika. Pogledaj najprvo sam na sebe, vidjet
ćeš, kako si upravo jezikom Boga nebrojeno puta
uvrijedio; vidjet ćeš, kako si ogovaranjem bliž¬
njemu nahudio, ali štete još nijesi popravio — nu
rijetko je puna otšteta moguća, ali treba sve sile
uložiti, da se popravi, koliko je uopće još moguće.
Jedva se vode razgovori, a da se ne vrijegja Bog
ogovaranjem, nemilim riječima, ruganjem, nepra¬
vednim mrmljanjem i pritužbama.^ O koliko je
riječi uvrijedljivih, ljuti tih! Koliko govora nena-
 — 107 —

vidnih i pogibeljnih! Koliko rijeci proti ljubavi i

stidu! Koliko protiv Boga i svetaca Njegovih!
S toga sv. Jakob dobro tvrdi o jeziku »da je vatra
i svijet pun nepravde.« Eto kako je istinito, da
ima zbilja gjavao jedva koje pogibeljnije sredstvo,
da čovjeka pogubi. Paziti moraš dakle svom pom-
njom na svoj jezik.
Čuvstva. Zastigj enje. Da, o Bože moj, mnogo
sam se baš jezikom okaljao! Morao bih skoro oča-
jati, kad bih mogao da se sjetim svih grijeha po¬
činjenih jezikom. Duboko se stidim, videć, kako
sam se vazda posve lako i brzo prepuštao gjavlu,
kad god me je u srcu na što nagibao; a najgore
je, što mi je već navada, dapače, što se upravo
radujem, kad mogu protiv iskrnjega svoga govoriti.
Pokajanje. Da nemam grijeha van jezikom
učinjenih, bilo bi mi dovoljno razloga činiti strogu
pokoru, da ih izbrišem. Kažnjiv sam, što sam tako
često slabo govorio i Tebe jezikom uvrijegjao ! O
kad bih mogao makar životom svojim popraviti
sve, što sam jezikom zla počinio!
Odluka. Od sada ću više paziti, te ne iz¬
ustiti ni jedne riječi, koja nebi bila do¬
bra i ne bi smjerala na dobru svrhu. Sje¬
ćat ću se često riječi svetoga Jakoba: »Ko ne sa¬
griješi jezikom, savršen je to muž.« O Riječi Bo-
žija, utisni mi ove istine duboko u srce, te odsele
vazda samo ono govorim, što je istinito, pravo i
pravedno.
 - 108 -

Treća točka.
Šutnja je najbolje sredstvo, da izmakneš
zamkama gjavolskim.
Razmatranje. Pomisli, kako je šutnja izvrsno
sredstvo, da možeš izmaknuti zamkama, što ih
gjavao tvojemu jeziku stavlja. Sv. Bazilij kaže, da
pravo govoriti nauci onaj, koji šuti, to jest, ko
voli šutjeti, nauci govoriti jedino ono, čim može
bližnjega potaknuti k dobru. — Naučimo dakle
šuti ti, te Ćemo zaboraviti štetonosne običaje u go¬
voru ovoga svijeta; ko šuti, tomu se mogu usta
od srca podučiti, kako valja govoriti, i može se
jezik uvježbati, da govori prema pravilima krot-
kosti, mudrosti i kršćanske ljubavi, Šutnja je izvor
najsvetijim, najuzvišenijim mislima; hoćeš li da
vodiš unutarnji, duhovni život, u njem napreduješ
te uživaš radosti pouzdanog općenja s Bogom, rado
šuti, povuci se u unutarnjost srca svoga, te ušutkaj
u duši galamu strastvenih misli.
čuvstva. Začugjenje. Ne čudim se, o Bože,
što tako lako sagriješim, budući ne ću da šutim.
Kako mogu kušati slatko općenje s Bogom, dok
se prepuštam neobuzdanom jeziku svome? kako
mogu spoznati volju Božiju, ako ne pazim na Nje¬
gove rijeci, koje se ne ćuju van u šutnji?
Zastigjenje. Veoma sam uznemiren videći,
kako sam na sve strane rastresen; a to biva radi
nebrojnih suvišnih rijeci, zbog kojih ne mogu do¬
voljno paziti na dušu svoju. Morao bih šutnju
upravo voliti, ali eto ni za casak ne mogu da bu-
 — 109 —

đem sabran; duh svoj zabavljam nevrijednim, bes¬

korisnim mislima, i sve što čujem ili mislim, od¬
mah moram govorom iznijeti na vidjelo.
V o k aj a nj e. O koliko bih bio manje učinio
grijeha, da sam se vladao prema pravilima za
šutnju! Mnogo sam vremena potrošio nepotrebnim
govorenjem, i mnogim grijesima okaljao dušu svoju.
Koliko sam govorio iz srditosti, koliko proti lju¬
bavi i pravednosti! O Bože, iz svega srca Te pro¬
sim: oprosti mi!
Odluka. Čvrsto odlučujem, da ču šutnju po¬
sve točno obdržavati te ne govoriti van od
nužde ili ljubavi, čuvat ču se svake nepotrebne,
suvišne, beskorisne riječi, te ne ču nikada govoriti,
što ne bi dobro i pristojno bilo.
Molitva. Da, Gospodine moj, obuzdaj usta moja,
da se ne bi otvarala van da slave i hvale Tebe,
ili druge potiču na hvalu i slavu Tvoju. Utisni u
srce moje živu želju, da bih se tebi dopao, i jaku
bojazan, da ne bih u govorenju sagriješio, te zbog
toga veoma pazim na sve, što govorim, da Tebe
ne uvrijedim. Molim za to Tebe, o slatki Isuse,
koji si Riječ vječnoga Oca i Učitelj krjeposnog
razgovaranja Amen.
 — 110 —

Razmatranje.
za ponedjeljak iza III. nedjelje u korizmi.
„Kazat ćete mi dakako ovu riječ: ljekaru! izliječi ?e sam.u
Luk. 4, 2H.

Prva točka.
Treba da se brinemo za spas duše radi nje¬
zinih vrlina i radi njezinog dostojanstva.
Razmatranje. Pomisli, kako moraš poput mudrog
lječnika nastojati, da svoju dušu izliječiš, zdravu
sačuvaš, te joj sve dadneš, što joj treba, da bude
što savršenijom. Tvoja je duša najplemenitiji i naj-
uzvišeniji stvor Božiji na zemlji; ona može da joj
se utisne plemstvo božansko u milosti Božijoj, te
dobije pravo do slave nebeske; ona je divna slika
Božija, dapače presvetoga Trojstva svojom trostru¬
kom duhovnom moči: pameću, umom i voljom. U
Kristu je čovječija duša sjedinjena sa drugom bo¬
žanskom osobom, te može da izvede božansko-čo-
vječije čine. Pred divnom krasotom duše u mi¬
losti Božijoj upravo iščezne sva ljepota ovoga svijeta.
S toga se punim pravom ponajviše brineš, da odr-
žišvdušu u milosti Božijoj.
Čuvstva. Začugjenje. Je li moguće, o dušo
moja, da se ne brineš, kako bi ove velike pred¬
nosti sačuvala, premda si toli krasna i plemenita?
Bog te je stvorio sebi na priliku, ^ar ti toga ne
cijeniš? O Bože, Ti si stvorio dušu moju tako iz-
 -111 -

vanredno lijepu i plemenitu, ali ja da nikada ne-

priznam svoje plemstvo, ja da se ne ponašam prema
milostima meni podijeljenim?
Priznanje. Slavim Te, o Bože moj, i zahva¬
ljujem Ti se tisudu puta, što si mi dao dušu toli
lijepu, plemenitu i sposobnu za Tvoju milost, da¬
pače za najuže prijateljstvo Tvoje. Neka te slave
svi angjeli i svi sveci, što si mi dušu stvorio u to¬
likoj plemenštini!
Zastigjenje Porumenjujem se od stida videdi,
kako se slabo brinem, da sačuvam dušu svoju u
milosti Tvojoj, o Bože i Gospodine moj, da je na-
kitim krjepostima, te joj utisnem sliku uzvišenih
savršenosti Tvojih; mjesto , toga moram priznati,
kako je baš svaki dan kaljam neurednim svojim
strastima: srditošdu, lijenošdu, osjetnošdu, nehaj-
stvom prema ponukama milosti i uopde neurednim
životom svojim!
Odluka. Cijenit du dušu svoju. Ništa to¬
liko ne v r ij e di, koliko ona; s toga du od sada,
da je pretpostavljam uživanju, zdravlju, tijelu i
svim osjetilima i u opde svemu, što posjedujem.
Uz to hodu, da bude duša moja vazda u Tvojim
rukama, o Bože, te Ti njom upravljaš, kako god
liodeš.
Druga točka.
Brinuti se moramo za dušu radi preuzvi-
šene njezine svrhe.
Razmatranje. Pomisli, kako treba da se osobito
brineš za dušu, bududi je pozvana za slavu ne-
 — 112 —

besku, to jest za to, da Boga potpuno spozna, ljubi,

te sa svim Njegovim blaženstvom posjeduje. Na
toj najuzvišenijoj blaženosti može imati dio jedino
duša; jer premda <5e tijelo preobraženo i proslav¬
ljeno biti, to će se ovo zbiti ipak po duši, koja
će Boga gledati, uživati i posjedovati. Eto vidiš,
kako će'&uša biti blažena, a tijelo samo u toliko,
koliko će se od duše blaženstva na nj razliti;
odanle možeš bistro razabrati, kako da staviš dušu
visoko nad tijelo, da je osobitom pomljivosti i ne¬
prestanom revnosti na oto blaženstvo pripravljaš
vježbajući se u svim krjepostima i odlučno trapeći
svoje tijelo, tog roba neumrle duše.
Čuvstva. Hvala. Nebo i zemlja neka Te, o
Bože moj, neprestano hvale ne samo s toga, da si
mi toli plemenitu dušu dao, nego i s toga, što si
duši opredijelio toli uzvišenu zadnju svrhu. Mogao
bi me za uvijek ostaviti na zemlji, gdje bi vazda
daleko od Tebe uzdisao, ali eto u neizmjernoj
Svojoj dobroti stvorio si me za Sebe, da dogjcm
nakon smrti k Tebi i da onda Tebe u nebeskom
blaženstvu posjedujem. Hvala Ti na tome!
Sažaljenje. O kako sažaljujem vas, robove
svoga tijela i svojih osjetila, koji se ponajviše bri¬
nete upravo za tijelo, a uz to zaboravljate na ne¬
umrlu dušu! Kad bih mogao, da vam dokažem,
koliku krivicu činite svojoj duši, ako volite giješan
tjelesni užitak, a time dušu i tijelo lišite vječnoga
blaženstva! Rado bih vam pokazati veličanstvenu
slavu, koja je pripravljena za vaši^ dušu, te time
uliti u srca vaša vruću želju, u nju doći!
 — 118 —

Zastigjenje. Ali, o mene nesretnika, puno

njegujem tijelo, ali zanemarujem dušu! Zabavljam
se neznatnim stvarima, veseli me svaka rastrese-
nost, dapače ništetna naslada, ali se ne brinem za
slavu, koju mi je Bog pripravio u nebesima. A
za što? Eto s toga, jer više volim, da se ulagivam
svojim osjetilima, da zadovoljavam svojoj taštini,
svojoj radoznalosti, svojoj osjetnosti i drugim ludim
strastima. O kako je ovakovo ponašanje za mene
sramotno!
Odluka. Motrit ću slavu nebesku, za
k oj u m e j e B o g s t v o r i o, a ne ću više da
gledam jedino na zemlju, koja je nedostatna za
mene. Daj mi, o ljubezni I$use, milost, te od sada
oci svoje prema nebu upravljam, i nikada više ne
izgubim ispred očiju svojih zadnju svrhu, za koju
si me stvorio.

Treća točka.
Nema zadaće znamenitije od zadaće, brinuti
se za dušu.
Razmatranje. Pomisli, kako sc moraš svojski za¬
uzeti, da posvetiš dušu svoju, te zavrijedi doći u
nebesku slavu, budući je briga za dušu tvoj naj¬
veći, najvažniji, najnužniji, dapače jedini posao.
Štogod velika i divna izveo, ništa ne vrijedi, ako
uz to izgubiš dušu svoju ! Kazao je tako Isus Krist
a i razum isto tvrdi, što ti koristi sav napor i
briga za čast, zdravlje, naslade i bogatstvo, koje
dakako puno cijeni ovaj svijet, ako bi uz to Bog
Jeglić: Razmatranja II. 8
 — 114 —

dušu tvoju morao baciti u pakao? Eto vidiš, kako

je od svih posala najnužniji, da se pobrineš za
vječni spas, to jest, da se neprestano brineš, kako
bi sačuvao dušu u milosti Božijoj i oljepšao je krš¬
ćanskim krjepostima.
Čuvstva. Začugjenje. O Bože, baš se moram
sebi i drugima čuditi! Objavljaš mi toli zname¬
nitu istinu, ja vjerujem, ali sam ipak posve trom
i lijen i nehajan, da bi svoju dušu spasio.
Zastigjenje. Silno se plašim, što sam se do
sada Svakovrsnim, dapače posve beskorisnim po¬
slovima bavio, ali sam se posve slabo i rijetko po¬
brinuo za najnužniji posao. Ako je trebalo, da po¬
stignem neznatan dobitak, nekoliko priznanja i
hvale, uopće šta malj usnoga, samo na to sam mi¬
slio i oko toga nastojao: ali za dušu sam se svoju
posve malo brinuo.
Pokajanje. O Bože, tisuću Te puti molim,
oprosti mi! priznajem, da sam nemarom svojim za
spas duše sve kazne zaslužio, ali veoma mi je žao,
što sam tako mlitavo živio!
Odluka. Uvjeravam Te, o Bože moj: odmah
sada ću se obratiti te od sada revno nasto¬
jati, da spasim neumrlu svoju dušu;
Čuvat ću se svakoga grijeha i revno vati za dobra
djela.
Molitva. Daj mi, o milostivi Bože, milost, da
od sele služim svakako Tebi, nu nipošto svijetu.
Otrgni srce moje od stvari, koje ga zamamljuju;
daj, da spoznam preveliku vrijednost svoje duše;
daj da sve to bolje spoznajem takogjer veličanstvo
 - 115 —

Tvoje, te se Tebi posve prikažem, jedino za Tebe

živom i svim srcem čeznem, doči k Tebi i posje¬
dovati Te na uvijek. Amen.

Razmatranje
za utorak iza III. nedjelje u korizmi.
„Ako li proti tebi sagriješi brat tvoj, idi i pokaraj ga megju
sobom i njim samim. Ako te posluša, dobio si brata svoga,“
Mat. 18, 15.

Prva točka.
Treba karati i opominjati.
Razmatranje. Pomisli, kako je puno korisno, ako
nama bližnji ljubezno pokaže i otkrije naše po¬
grješke, buduči ili sami radi prevelikoga samo¬
ljublja ili ne vidimo ili ne priznamo kao pogrješke.
Samoljublje čini u nama isto, što čini ljubav u
majke: njoj se na djetetu čini lijepo i ono, što je
baš ružno. Vazda znademo da pogrješke svoje po-
Ijopšamo ili izvinemo, posve smo loši suci sami
sebe; ali bližnji motri život naš bez strasti, on
bolje vidi naše pogrješke, pravednije sudi, i uopče
četiri oka više vidu nego dva. Prema tomu valja
priznati, kako je opomena ili ukor baš od potrebe,
i kako si ohol, ako ili primiti ne češ. Nemoj se
dakle žalostiti, ako te opominju ili ukore, nego
h<* raduj.
 — 116 —

čuvstva. Poniznost. U istinu, o Bože, baš

mi je nužno, da me bližnji opominje i kara, jer
sam veoma grijcšan, ali uz to takogjer slijep, te
držim da sam uz sve pogrješke svoje jošte dobar.
Vidim dobro trun u očima brata svoga, ali u
očima svojim ni balvana ne vidim. Cesto radim
bez ikakve pomnje, nemam nikakve stalnosti, te
mnogo puta padem i griješim; s toga mi valja
priznati, da trebam opomeno i ukora više nego
iko drugi.
Zastigjenje. Ali ipak, o dušo moja, ne ćeš
ni jednu opomenu da primiš, za svaku malu riječ
već se ljutiš, hoćeš da te samo hvale i uzvisuju,
ali da te nikada ne pokude. S toga se rado tužiš,
mrmljaš zlovoljiš i gnjeviš na one, koji te opo¬
minju, dapače mrziš ih. Zar te nije stid, da znadeš
za pogrješke svoje, ali ipak nikakve opomene pri¬
miti ne ćeš.
Pokajanje. Bože moj, tisuću Te puta molim,
oprosti mi! Luda je oholost moja, ni pred Bogom
ni pred ljudma se poniziti ne ću. Spoznajem sada
nesnosnu svoju oholost, kajem se iz srca. Kad bih
mogao da popravim gadnu pogrješku svoju, to bih
rado primio ne samo opomene i ukor, nego i prezir
svega svijeta iz ljubavi prema Tebi.
Odluka. Da, o Bože, treba mi opomena,
treba ukor. Ovu ću istinu duboko u srce uti¬
snuti, bdjeti ću nad sobom i drage volje i ponizno
primiti, kad bi me bližnji opominjao ili karao. Za
ovu Te milost iz svega srca nvolim.
 — 117 —

Druga točka.
Izvrsno je djelo opominjati i karati.
Razmatranje. Pomisli kako je to u očima Bo¬
zi j im izvrsno cijelo, ako brata svoga opomeneš i
ukoriš, kad štogod zgriješi. Ako se popravi, eto
predobio si ga za Boga. Budući više vrijedi pre-
< lobi ti dušu nego sav svijet, to pomisli, da li te
ova misao ne će silno nagibati na bratsku opo¬
menu, te time posvjedoćavaš pravu ljubav prema
bližnjemu i prema Gospodinu Isusu. Ako si u tome
do sada nemaran bio, nemoj se izvinjavati, što si
slabašan, niskog stališa ili nesposoban, jer za to
treba jedino prave ciste kršćanske ljubavi uz krš¬
ćansku mudrost, te umiješ za oto djelo odabrati
najbolje vrijeme, najugodniju priliku. Ali ako ne
možeš ili ne smiješ opominjati, onda treba da opa¬
zivši pogiješku kod bližnjega Boga prosiš, neka bi
bližnji pogrješku spoznao i da sebe ispitaš, da li
li sam isto tako ne griješiš, te se uzmogneš spo¬
znavši pogrješku popraviti.
Čuvstva. Optužba. Zaista, o Bože moj, vidim
Kako treba da budem mnogo revniji za spas duša!
Posve ostajem miran videći brata ili sestru u
grijehu i ne nastojim popraviti ga. Vremenit bi
me dobitak sklonuo na velike napore, ali dobitak
duše tako slabo uvažujem, da sam posve nehajan
i nipošto za spas bližnjega zabrinut gledajući jedva,
da svoju dušu spasim. Ali je ipak Tebi veoma
drago, a meni korisno, ako bližnjega opomenom.
Pokajanje. Kako će me Bog strogo ispitati,
što se za spas bližnjega nikako nijesam pobrinuo,
 — 118 —

premda je tako htio Bog! Doista, prečesto motrim

pogrješke bližnjega, nu ne za to da ga opomenem
ili da se za njegovo poboljšanje Bogu molim, nego
se srdim i ljutim. Ja pretresam bližnjega, a ne ću
ni pogrješke njegove da prikrijem, ni da se po-
brinem, kako bi ga popravio. Optužujem se pred
Tobom, o Bože, da sam u tome grijehu; sav skru¬
šen Te molim, da mi oprostiš.
Odluka. Od sada ću revnovati za ovo bogo-
ljubno djelo; nastojat ću da braću svoju
odvratim od zla, gdje god će mi se pružiti
ugodna prilika, osobito ako bi to od mene duž¬
nost iziskivala. Ne ću se brinuti jedino za spas
svoje duše, nego i za spas duša moje braće. O
dobri Spasitelju, daj mi dio Tvoje revnosti i po¬
trebitu milost!

Treća točka.
Koga valja opominjati i karati.
Razmatranje. Ako hoćeš braću opominjati dobro
i uspješno, to ponajprvo moli, te onda opominjaj
ne strastveno, ne zlovoljno, ne ljuti to, ne psovkama
nego pun ljubavi i krotkosti. Pazi takogjcr, da
opominješ mudro i oprezno; niti je svako vrijeme
za opomenu shodno. Ova zapovijed vrijedi za sve,
a osobito za poglavare, koji su upravo dužni opo¬
minjati i karati. — Onaj pako, koji se opomenuo
ili ukorio, mora svakako da primi opomenu strp¬
ljivo i ponizno; želeći da se izlij ećimo od kakve
bolesti, to liječniku rado dopuštamo, da upravlja
 — 119 —

h miina prema svojoj uvigjavnosti; nu zar da drug-

eije postupamo, ako želimo, da se izliječimo od
pogibelj nije duhovne rane?
Čuvstva. Zastigjenje Veoma se stidim, Bože
moj, kad pomislim, kako sam opominjao i kako
sam opomene primao; istinito je, da obično opo¬
minjem nestrpljivo, zlovoljno, srdito, a da zaslu¬
žene opomene izbjegavam.
Pokajanje. Bože moj, želim da mogu skru-
senost srca dobro pokazati! Zar ne zaslužujem
kaznu, da sam se tako izvrsnim lijekom posve
opako služio? Ima li iko na svijetu, koji bi trebao
da ga opominju i karaju, kao što trebam ja? Jer
svaki čas griješim mislima, govorom i radom; ali
ipak nikako ne ču, da bi me iko opominjao, ili
samo riječcom pokudio; nu, ako ja braču opomi¬
njem, kako lako i brzo njihove čine puno gore
otittgjujem, nego li zaslužuju! Bože moj, smiluj se
velikoj bijedi mojoj !
Odluka. U d uhu 1 j ub a v i ču o p o m i nj at i
i opomene primati Ovo odlučujem za buduč-
nost imaj uči pred očima kao uzor Gospodina Isusa
Krista.
Molitva. O moj Isuse, eto k Tebi dolazim : daj
ini milost, te mogu Tebe nasljedovati i s toga
vazda Te pred očima imati. Utisni ovu misao mo¬
jemu duhu tako duboko, da ponizno primim svaku
opomenu i da braču opominjem u onom duhu lju¬
bavi, kojim si Ti opominjao grješnike. Za ovu Te
milost molim, i čvrsto se uzdam, da ču je primiti
od ljubavi Tvoje. Amen.
 — 120 —

Razmatranje
za srijedu iza III. nedjelje u korizmi.
„Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji iz Jerusalema
govoreći: Zašto učenici Tvoji prestupaj u predaju stai ih?
jer ne peru ruku svojih, kad hljeb jedu.“
Mat. 15, 1. 2.

Prva točka.
Neprayedne tužbe fariseja proti Isusu Kristu.
Razmatranje. Pomisli, kako se nepravedno tuže
fariseji proti učenicima Isusovim, jer ne peru ruke
prije jela. Fariseji prestupaju zakon Božiji; ali eto
ipak kude prestup predaja ljudskih. Zar nijesi i
ti njima posve sličan? Zar ne radiš poput ljudi
od ovoga svijeta, koji strogo osugjuju posve ne¬
znatne stvari, te male pogrješke za ogromne grije-
hote proglasuju jedino s toga, što se ne slažu sa
načelima ovoga svijeta, docim oni sami brigu za
vječni spas duše posve zanemaruju? Ako se po¬
griješi proti pristojnosti, proti udvornosti, odmah
se oni srde i ljute; ali posve im je pravo, ne kude
nikoga, ako povrijedi kakvu krjepost, samo ako
svijet tomu nije protivan. Da li Bog život njihov
odobrava, za to ne pitaju; život svoj udešavaju
gledaj uči jedino na vanjsko svijetu ugodno po¬
našanje, ali ne gledaju na unutarnju krjepost. —
Pomisli, kako se u raznim prilikama ponašaš ti ?
v

Čuvstva. Ispovijed. Ovi si£ farizeji posve

istinita slika od mene samoga! Vazda prigovaram
 121 —

ponašanju bližnjega svoga, nikada nije prema mojoj

dudi. Ni najsvetije čine ne poštedim, ako nijesu
baš prema mojoj volji; vazda sam spreman, da
prosugjujem neznatne stvari, ali za spas vječni
posve se slabo brinem.
Strah. Zar se ne bojiš, dušo moja, da postaneš
nesretnom poput fariseja, koje je Isus posve pra¬
vedno osudio? Bojiš se, da ne povrijediš zahtjeve
svijeta, te da te zbog toga ne kude, dočim zane¬
maruješ unutarnje usavršavanje potrebito za vječni
spas. Plašiš se od nezadovoljstva ljudskoga, nu, ne
plašiš se od sudova Božijih.
Pokajanje. O Bože, kako nepravedno radim,
kako je kažnjiv način mišljenja moga! Ja cijenim,
što svijet cijeni, ali ne pitam i ne gledam, što Ti
cijeniš i odobravaš. Oprosti, Bože moj, oprosti!
gori sam od fariseja; veoma mi je žao; uvjeravam
Te, Bože moj, da ču se posve popraviti.
Odluka. Ne, nikada više ne ču da se vla¬
dam prema djelima ljudskim i prema
naukama svijeta; pregnut ču, da budem krje-
postan, te se vladam prema načelima Isusa Krista,
za kim ču se u životu povoditi. Za ovu te milost
molim, o ljubezni Isuse!

Druga točka.
Ove tužbe proističu iz oholosti.
Razmatranje. Pomisli, kako su farizeji tako ne¬
pravedno navaljivali na učenike Isusove jedino iz
prevelike njihove oholosti. Kad su naime učenike
 — 122 —

kudili, da jedu neopranim rukama, nijesu ih kudili

iskreno revnovajuči za zakon Mojsijin, nego iz
oholije, da bi ih hvalili i uzdizali svi, koji su
strogo zakon obdržavali. — Isto tako proistječu
nepravedne tužbe i nepravedna prigovaranja proti
bližnjemu ponajviše iz oholog srca, a ponipošto iz
prave krjeposti. Ponizna duša se nikada ne pri-
tužuje nepravedno, ne mrmlja i nikoga ne osu-
gjujc, van ako je opačina posve otkrivena; nego
rado trpi, da postane slična Gospodinu Isusu. —
Uči dakle, kako ne smiješ nikada da se pritužiš
na bližnjega, nego da vazda pošti vaš njegova djela,
dok nije posve jasno, da su griješna. I ako ne
možeš da izvinjavaš djela bližnjega, izvinjavaj ba¬
rem njegove nakane i namjere.
Čuvstva. Hvala. Kako je korisna današnja po¬
uka Tvoja, o ljubezni Isuse, gdje mi otkrivaš,
kako književnici i farit>eji nepravedno osugjuju
učenike Tvoje! Opet vidim, kako je nemoguče
svijetu, da te ne kudi, makar najbolje radio i naj¬
boljim nakanama, i kako bi dakle ludo bilo, mnogo
se na ljudski sud obazirati.
Z a s t i g j e nj e. O veoma se stidim videči, kako
zaslužujem i ja, o moj Isuse, da me pokudiš, kao
što si pokudio farisejc! Jer sam obviknuo, da pre¬
tresam djela bližnjega svoga, da ih po svojoj čudi
prosugjujem, te da često stvari bezazlene i posve
nevine baš osudim, dočim ja sam svim svojim po¬
našanjem zaslužujem kazan od Boga. Ili kojim se
mogu dobrim djelima pohvaliti? (^kaljao sam si
dušu mnogim grijesima i pomanjkanjima, nu ipak
 — 123 —

držim da sam pravedan, bližnjega pako osugjujem,

premda nije opak kao ja.
Po kaj anje. O kako treba da se kajem, budući
sam jako opak, ali toga ni pri poznati ne ću! Kako
me peče, da se tako nepravedno vladam prema
braći svojoj ! Ako sitni teško pogriješim, dobro se
znadem opravdati, nu odmah kudim bližnjega, ako
se ne vlada baš po mojoj ćudi. Isuse moj, po-
miluj !
Odluka. Odlučujem, da ne ću nikoga osu¬
diti, proti nikomu ne mrmljati ili tužiti,
ali da hoću sam sobom posve strogo postupati.
Bože moj, daj mi duh ljubavi i krotkosti!
t

Treća točka.
Kako Isus fariseje kara.
Razmatranje. Pomisli, kako pravedno kudi i
kara Isus fariseje, da naime strogo zahtijevaju,
neka se obdržavaju naredbe ljudske, ali ujedno
upućuju djecu, kako mogu zanemariti oca svoga i
mater ispričavajući se dužnostima prema Bogu. —
Zar nije vrijedno kazne, ako se nad zakon Božiji
stave nepravedni ljudski zakoni ili posve neznatni
običaji ? Punim pravom osugjuješ fariseje, što su
na taj način postupali; ali pomisli, da li ne bi
Isus i tebe punim pravom mogao osuditi, i da li
i ti ne radiš nepravedno kao što fariseji, budući
toli visoko cijeniš vanjsku pristojnost, duh ovoga
svijeta, te si veoma uznemiren, ako ikada štogod
u očima svijeta pogriješiš, premda o tome tvoj
 — 124 —

vječni spas ništa ne ovisi. Suprotno pako se čini,

da si baš posve slabo zabrinut, kad prestupaš
zakon Božiji i nauke evangjeoske.
Čuvstva. Zastigjenje. Dušo moja, od stida
valja da porumeniš, što živiš poput fariseja. Od¬
mah osudiš, što nije po tvojoj dudi; kudiš pobožna
djela, jer su kao ukor za tebe; malo te gane, što
se tiče Boga i svetog evangjelija ; sama vrijegjaš
Boga, ali ne možeš da podneseš brata, ako učini
pogrješku, te se ne vlada baš prema tvojim nazo¬
rima, koji* su puno manjkavi i krivi.
Sažaljenje. Morao bih iz srca sažaljivati sebe
i nebrojene ljude, koji prekršavamo zakone Božije,
ali tako savjesno obdržavarno načela svijeta. Da
bih mogao dovesti na pravi put ove sirote, koji
preziru načela Božija ali visoko cijene načela opa¬
kog svijeta.
Pokajanje. Iz srca i iskreno Te prosim, da
mi oprostiš sve grijehe, o Bože moj! želim, da
popravim sve, što sam do sada griješio. Ispovije¬
dam, velik sam grješnih. Ništa ne učinim, cirn bih
svojoj časti nahudio, ali raditi za čast Tvoju, za
to sam odviše nehajan i lijen.
Odluka. Odlučujem, da se nedu više po¬
voditi za načelima ovoga svijeta i više
toliko ne uvažavati vanjštinu, nego strogo
obdržavati Tvoje nauke i vazda raditi za Tvoju
čast.
Molitva. Molim Te, slatki Isuse, za Tvoju milost,
koju nikome ne uskratiš, koji iskren© želi, da živi
prema Tvojim naukama; ne deš je dakle uskratiti
 — 125 —

ni meni; preveć si dobar, da bi takva šta učinio.

IJstrpi se pred mojom slabosti, daj mi svjetlost
Tvoje milosti, da spoznam istine, prema kojima
treba, da se vladam i doprinesem k tomu, te se
ispune sve namjere Tvoje prema meni. Amen.

Razmatranje
za četvrtak iza III. nedjelje u korizmi.
„Ustavši pako iz sinagoge ugje u kuću Simonovu. A. punicu
Simonovu bješe uhvatila velika groznica i moljahuGa za
nju. I stavši više nje zapovjedi groznici i pusti je. 1 od¬
mah ustavši služaše im.* ' Luk, 4, 38, 39.

Prva točka.
Isus ozdravi od groznice bolesnu punicu sv.
Petra.
Razmatranje. Pomisli, kako ozdravi Isus punicu
svetoga Petra od silne groznice, pošto su Ga apo¬
stoli za to prosili. — Pazi najprvo na to, kako je
Sin Božji htio, da ga mole za čudo. Eto vidiš,
dobit ćeš od Isusa što želiš, ako prosiš, makar
Njegov prijatelj bio, jer Bog hoće da prosimo.
Drugo vidiš, kako je Isus rado i brzo učinio, što
su Ga molili, da pokaže Tebi, kako je vazda spre-
*man činiti dobro, ako Ga moliš i kako si sam
kriv, ako si u bijedi i nevolji. — Nu, ući zajedno,
da i ti rado dobro činiš; ako dakle treba bližnjemu
pomoći i dobro činiti, ne oklijevaj, ne misli na
 — 126 —

sve moguće poteškoće, kao što često činiš bojeć

se napora, neugodnosti, nego nasljeduj Isusa, svoj
Uzor i svoga Učitelja.
Čuvstva. Z a č u gj e nj e. Kako si dobrostiv, o
klanjanja vrijedni Isuse i kako pripravan činiti
dobro svima, koji Te mole! Sta meže srce naše
bolje razveseliti i utješiti, nego li pogled na do¬
brotu Tvoju ? O kako je dobro, kako razborito uz
Tebe pristati!
Ljubav. Da, slatki moj Isuse, neprestano ću
Te ljubiti ne samo kano lječnika moje duše i
moga tijela, koji može da me posve izliječi, samo
ako hoče, nego ljubit ću Te i radi prevelike dobrote
Tvoje, koja je vazda spremna meni činiti dobro,
dapače veoma se raduje, ako me nagje pripravna,
da dobro primim. O kad bili mogao da sam sav
ljubav prema Tebi, te posve sličan da Tebi po¬
stanem !
Zastigjenje. O kako se stidim, što mi }je
upravo teško činiti dobro ! Neznatno je, što mogu
činiti, ali ipak mi je tako mučno, učiniti dobro
djelo. Oklijevam, što god mogu, izvi nj a vam se,
kušam mimoići i sve što ćinim, to činim nerado
proti svojoj volji, a ne gledam na primjer Tvoj,
da se za njim povedeni i svaki čas dobro činim.
Odluka. Tako ću raditi od sada, upotrijebit
ču svaku prigodu, da činim dobro, ni¬
pošto ne ću oklijevati, te dopustiti, da me mnogo
mole. Daj mi, Isuse moj, otu milost! Tako si
dobar, da nam baš ništa uskratiti možeš.
 — 127 -

Druga točka.
Groznica naših duša to su strasti.
Razmatranje. Pomisli, kako je prema riječima
svetoga Ambrozija svaka strast teška groznica,
koja muci našu dušu, kao što obično groznica
tijelo muci. Premda u duši groznicu ne osjećaš
jednakim načinom, to možeš ipak, ako paziš, ra¬
zabrati, kako te strasti uzbunjuju i stostruki nemir
u srcu pobugjuju. Strasti prouzroče mnoge oluje i
neuredne želje, ne dopuštaju ti slobodno na Boga
pomisliti, kušaju te odvratiti od dobrih djela, da
bi se time u tebi umanjila milost Božija, i stro¬
valio se ti u toliku nevolju, te ćeš jedva jedvice
još sposoban biti za vrhunaravna djela. — Istraži,
da li ova silna oluja strasti ne divlja i bijesni u
srcu Tvome?
Čuvstva. Začugjenje. Kako dugo još, o dušo
moja, kako dugo još hoćeš, da ostaneš u bijedi i
nevolji svojoj ? Kako, ti dakle ne možeš da pod¬
li eseš najmanju bol tjelesnu, sva sredstva upo¬
trebljavaš, sve lijekove tražiš, da se oporaviš, ali
se ne bojiš od smrtnih bolova duševnih, koji te
već odavna muće?
Zastigjenje. Zar da se ne porumeniš od
stida, kad vidiš, kako si okovan i svezan od strasti
svojih i mučen, a kako da na to ni ne misliš?
Ova neustrpljivost, ova taština i oholija, ove želje
za časti, ova sklonost zemaljskim dobrima, koja u
tebi žive, zar te ne napunjuju strahom? sav si u
mukama od strasti svojih, ali ne ćeš da upotrijebiš
lijekove 1
 — 128 —

Pouzdanje. O Bože moj, pouzdam se u milo-

srgje Tvoje, nadam se, da ćeš me ozdraviti; bu¬
dući tako rado ozdravljaš od bolesti tjelesnih, to
ufam, da ćeš još pripravnijim biti ozdraviti me od
bolesti moje duše, za koju si svu krv svoju prolio.
U Tebe se jedino uzdam.
Odluka. Čvrsto odlučujem, da ću se
boriti proti svim svojim strastima, koje
ću svakako iščupati, ma život svoj izgubio. Za to
Te iz svega srca prosim, o Isuse moj, o jedino
ufanje moje!

Treća točka.
Ozdravljena punica odmah započme Isusa
dvoriti.
Razmatranje. Pomisli, kako je ozdravljena pu¬
nica odmah započela raditi i Isusa i apostole
dvoriti. — Isto tako moraš i ti upotrebi ti zdravlje
svoje. Ako si bolestan, baviš se jedino nevoljom
svojom, jedva jedvice ikada na Boga pomisliš.
S toga valja raditi, dok si još snažan i to valja
ponajprvo, da služiš Isusu, to jest, da točno vršiš
sve dužnosti prema Bogu, da vjerno obavljaš du¬
hovne svoje vježbe, te ih nikada pod ni jednom
isprikom ne napustiš; drugo da služiš bližnjemu,
te nikada ne propustiš ni jedne prigode, gdje
možeš učiniti dobro djelo. Jedino u otu dvostruku
svrhu možeš, da si od Boga prosiš čvrstog zdrav¬
lja, jer inače nebi ti zdravlje na korist bilo. Morat
ćeš Bogu dati strog račun od zdravlja, kako si
 — 129 —

ga upotrebljavao. — Ispitaj se, kako upotreb¬

ljavaš svoje zdravlje i odmah započmi, upotreb¬
ljavati ga dobro.
Čuvstva. Zastigjenje. Radi lijenosti se svoje
puno stidim, o Bože moj! O kako slabo upotre¬
bljavam svoje zdravlje! Ti mi zdravlje poklanjaš,
ali eto ja ga upotrebljavam ne u Tvoju službu,
nego za osjetna uživanja, kojima Tebe vrijegjam.
Ali cu svakako od sele nastojati, da ukinem ovu
zlu porabu, te se sav popravim.
Pokajanje. Da, o Bože, veoma se kajem, da
sam zdravlje svoje tako slabo i opako upotreb¬
ljavao, te se tako skupocjenim dobrom služio, da
griješim. Mjesto da služim Tebi, nastojim oko
svog usavršavanja i bližnjega pomažem, eto to sam
ja ponajviše gledao, da što udobnije živem, te
sam sto i sto prilika za dobra djela propustio
bojeći se isprazno za zdravlje svoje, da ga ne bi
narušio.
Prikazanje. Bože moj i Gospodine, eto pri¬
kazujem Ti zdravlje svoje. Ti si mi zdravlje dao,
Tvoje je dakle, ne cu više da bude moje i za
mene. Raspolaži šnjim prama Svojoj volji. Volim,
da zdravlja nemam, nego da ga ne bi upotrebljavao
jedino Tebi na čast i slavu.
Odluka. Uz pomoć Tvoje milosti bocu od sada?
da se zdravljem služim u ovu dvostruku svrhu:
prvo, da točno obavljam sve dužnosti
prema Te bi, drugo da činim dobra djela
ljubavi prema bližnjemu.
Jeglić: Razmatranja II. ^
 — 130

Molitva. Isuse, ljubezni moj ljeonice, izlij eci me

od svih strasti mojih, daj mi potrebitu snagu, da
ih iz ljubavi prema Tebi posve svladam. Ne do¬
pusti, da ikada zanemarim dužnosti prema Tebi
ili prema bližnjemu. Učini, da mi budu odluke
moje ustrajne, potpomaži me u mojoj slabosti, po-
živi me Svojim svetim Duhom, te ustrajem i sve
to rcvnije Tebi služim. Amen.

Razmatranje
za petak iza III. nedjelje u korizmi.
„Isus umoran od puta sjegjaše na zdencu ... sad dogje žena
Samaritanka, da zahvati vode. Reče joj Isus: daj mi, da
pijem.u Iv. 4, 6, 7.

Prva točka.
Brižno nastojanje Isusa, da predobije dušu
Ocu svome.
Razmatranje. Pomisli, kako brižno nastoji Isus,
da predobije Ocu Svome jednu dušu. Dugo je
putovao, nije ni jeo ni pio, posve je šuštao, da
može dođi k zdencu upravo u onaj cas, u koji će
onamo doći takogjer Samaritanka po vodu. —
Ima li veća revnost? Zelju je svoju Isus izrazio
time, da zamoli ženu, neka mu dade piti; to jest
nije toliko želio piti vodu iz zde^ica, nego je više
želio predobiti grješnu ženu. Ona nije ugledna,
 — 131 —

umna nikakovili zasluga, pače zapletena je u ve¬

like grijehe; ali je Isus ipak htio, podnositi glad
i žegju, napor i rad, da predobije njezino srce. —
Misliš li, daje Isus za tebe manje učinio? Ako
promotriš djelo spasenja, uvidjet ćeš, kako je Isus
sav život svoj naporno radio, da predobije za
Oca nebeskoga dušu tvoju, pače da je za Tebe
mnogo više učinio, nego li je do onda učinio za
Samari tanku: za nju još nije umro na križu, ali
za tebe je umro.
čuvstva. Zahvala. O ljubezni moj Isuse, za¬
li valj ujem Ti se iz svega srca na trudu i nasto¬
janju za moju dušu, da je predobiješ za Oca ne¬
beskoga; želim da imam harnost svih svetih, te
neprestano Tebe hvalim i slavim za sve poteškoće,
koje si podnosio za mene. Neka svi narodi ime
'Tvoje slave na vijeke!
Ljubav. Ali kako, božanski moj Spasitelju,
zar ne, baš sam dužan, da Te od sele ljubim sve
do smrti? Ima li muka ili poteškoća, koje ja
nebih htio primiti i nositi iz ljubavi prema Tebi,
budući vidim, kako si se sav izmučio, dapače
upravo iscrpio na zdencu, a još više na križu.
Smijem li ikada da se u nevoljama tužim, makar
nikada ne dobio ni najmanjega odmora?
Revnost. O slatki moj Isuse, Ti se toliko na-
prezaš, da spasiš jednu dušu, da spasiš moju dušu,
koja je posve grješna, te već davno pakao za¬
služila, a ja nebih htio da budem revan i da na¬
stojim za sebe i za svoj spas i za druge, da ih
pomognem na putu u nebo? Šta, zar da mi se
 — 132 —

srce ne gane, kad gledam, koliko će se duša iz¬

gubiti, zar da posve ništa ne cijenim muke i na¬
pore Isusa Krista?
Odluka. Odlučujem, da ću sada odmah i
posve dušu svoju Isusu prikazati, da se
ne ću više opirati Njegovoj milosti, kojom me
zove k sebi, i da ću sve učiniti, ako bi mi ikako
moguće bilo, da i brata svoga za Isusa predobijem.
O daj mi potrebitu milost, ljubezni moj Isuse 1

Druga točka.
Izgovori onih, koji se pozivu Isusovu opiru.
Razmatranje. Pomisli, kako se izgovara duša,
koja Isusu ne će dati, što od nje iziskuje nutar¬
njim nadahnućima, ili zapovijedima i naredbama
svojim, ili po poglavarima ili po siromasima. Duša
ponajprvo nastoji, kako Isusa ne bi ćula, bojeći
se, da će je savjest gristi, ako Ga ćuje; onda se
poput Samari tanke izgovara svojim stališem, svojom
slaboćom, svojim poslovima ili svojom sirotinjom
i uopće svim mogućim načinima. Ona se boji, pri-
bližati se Isusu, duhovno š Njim razgovarati, citati
u dobrim knjigama; ne će da vjeruje dobromu
ispovijedniku, i ako kad i kad osjeti, kako je na¬
giba milost, to se preplaši, postane nemirnom i
ne će slušati Boga, samo da sebi ništa ne mora
uskratiti. — Možda se i ti na taj način Bogu
opireš ? Zar se ne bojiš, da" Isu$ i tebe ne moli,
kao što je molio Samari tanku, neka bi Mu dao
 - 133 —

piti, to jest, neka bi dao srce svoje, koje si Mu

već toliko puta odbio, premda On Svoje Srce tebi
dadne, kad god Ga za to moliš !
Čuvstva. Začugjenje. Kako, dušo moja, zar
bi mogla biti tako opaka, te bi Bogu želje Nje¬
gove odbila ? Kad bi On želio makar velike stvari
i teške, bi li mogla odbiti ih Njemu, koji je umro
na križu za tebe, koja si bijedan stvor, te si već
sto puta zaslužila pakao ?
Zastigjenje. Ali je ipak istina, da sam svako¬
jakih izgovora tražio, samo da ne bih morao Isusa
slušati i dati Mu, što već odavna od mene želi.
O, baš sam vrijedan velike kazne zbog izlika i
izgovora svojih! Stidim se, što sam se opirao i
nevjeran bio Isusu. Za što ne pomislim, ko me
moli i šta hoće od mene?
Pokajanje. Morao bih umrijeti od ljute ža¬
losti, ako pomislim, što sam Boga odbijao! Odavna
me već nagoni, da si odrećem neznatan užitak,
sklonost 11a stvari, kratku zabavu, vremenitu ko¬
rist, ali ja se vazda izgovaram. Dok mislim, da
nema smrtnoga grijeha, ljubavi Njegovoj ništa pri¬
kazati ne ću. O kako sam lud, što se opirem lju¬
bavi, koja me tako ljubezno zove i od koje imadem
sve, što god imadem!
Odluka. Sav sam Tvoj, Bože moj! Zahtijevaj,
štogod hoćeš, eto slušat ću Te posve i
u svemu; ne ću se više izgovarati i time sebe
varati. Daj mi, o Bože, milost, te se mogu Tebi
potpuno pokoravati!
 — 134 —

Treća točka.
Krotkost Isusova, kojom se snizuje do naše
slaboće. *7.

Razmatranje. Pomisli krotkost Isusovu, . kojom

se znade prilagoditi našoj slaboći, samo da srce
naše predobije i koja se tako lijepo pojavlja baš
u Njegovom načinu prema Samari tanki. Morao bi
se od nje odvratiti, pošto Mu ne htjede vode dati,
dapače morao bi se na nju srditi, budući stvar,
za koju moli, nije ni skupocjena, ni teška; morao
bi je posve napustiti. Ali eto kako ljubezno i
krotko s njome postupa, kao da se boji, te je ne
bi izgubio. On joj se očituje, da Ga spozna, njež¬
nim joj načinom otkrije grijehe, a da je ipak
ne uvrijedi. — O kako je Isus dobrostiv ! Nu, zar
se ne ponaša slično svaki dan prema najvećim
grješni cima i prema tebi? Zar ne, da bi te po¬
gledom na tvoj neuredni život mogao posve strogo
pedepsati ? Ali eto, On toga ne učini, On vazda
dolazi k tebi, nagoni te, pozivlje te, tješi te,
premda Mu se vazda suprotiviš, te Mu ne ćeš
dati kapljicu vode, to jest čin pravog pokajanja.
Vidiš, kako bi morao da se sav život svoj kaješ,
što si tako tvrd prema tako dobrom Ocu!
Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, Isuse
moj, da si prema meni tako dobar, krotak i ne¬
izrecivo ustrpljiv. O kako si ljubezan prema meni
bijednom grješniku! Odavna već nemarim za
ljubezne Tvoje pozive, ali Ti ipa^t dolaziš kmeni,
kao da sam Tvoj najvjerniji sluga. Hvala Ti,
 — 136 —

nikuda ne ću prestati slaviti neizmjernu dobrotu

'Tvoju I
Zas tigj enj e.. Kako da ne bih od stida po¬
ri u'nenio pred Tobom i pred nebom videći, kako
nastojiš privući me k sebi čak onda, kad se grije¬
hom upravo najviše udaljujem od Tebe. Koliko
puta si mi nadahnuo prelijepe misli baš onda, kad
sam Te vrijegjao!
Ljubav. O morao bih plamtiti od čiste lju¬
bavi prema Tebi! Otkuda, da Te tako slabo lju¬
bim? Ne nastojim, da bih razmišljao nebesku Tvoju
dobrotu, jer kad bih je spoznao, samo bih Tebi
htio da živem i omilim.
O d 1 u ka. Odlučujem, da ću tako revan
biti i nikada ne odustati, s toga moram da si u
sreo dobrotu Tvoju tako duboko i živahno utis-
nem, te mi vazda pred očima lebdi.
Molitva. O Isuse, Ti jedina ljubavi srca moga,
ne daj, da bi toliko nastojanje Tvoje za mene
bilo uzaludno. Zaista, otpor moj, nezahvalnost moja,
nevjera moja ne zaslužuju van kaznu: ali prevelika
je dobrota srca Tvoga, te se uzdam, da me ne ćeš
ostaviti, nego da ćeš mi milostivo podijeliti novih
milosti, te uzmognem počinjene pogrješke popraviti
i od sada Tebi vjerno služiti. Amen.
 — 136 —

Razmatranje.
za subotu iza 111. nedjelje u korizmi.
„Književnici i iariseji dovedoše k Isusu ženu uhvaćenu u
preljubu." Iv. 8, 3.

Prva fodka.
Isus prima preljubnicu a, da je ništa ne
okrivljuje.
Razmatranje. Pomisli, kako Isus ne postupa
strogo sa ženom preljubnicom, premda silno mrzi
na bludnost, jer se sasma protivi svetoj Njegovoj
čovječjoj naravi, koja je čistoća sama. Fariseji op¬
tužuju ženu zbog zločina, koji je po zakonu za¬
služio smrtnu kaznu, ali je Isus ne će da odbije,
niti joj pogrješku oštro predbacuje, kako je sigurno
zaslužila; dapače joj ne reče ni jedne riječi, kojom
bi je mogao rastužiti. — Htio nas je podučiti,
kako valja da sažaljujemo grješnike, ma najgori
bili, i kako valja da se mi sami pouzdamo u
Isusa, koji nas ne će nikada odbiti, nego uvijek
posve krotko s nama postupati, ako Ga molimo,
neka nam oprosti grijehe, ma kako nebrojeni bili.
Čuvstva. Začugjenje. Sta ćeš reći, dušo
moja, gledajući dobrotu Isusovu, koji tako krotko
prima sve, pače najgore, najviše razvikane grješ-
nike? Zar se ne raduješ viđeći krotkost, koja ni¬
kada ne vrijcgja? Zar se ne divig tojnu ponašanju,
koje je sasma drukčije, nego li tvoje? O božanski
 — 137

moj Učitelju, kako si divan, kako se blago po¬

našaš, kako me izvrsno učiš, da krotkost ljubim!
Zastigjenje. Baš se moram stidjeti, kad
vidim, kako se život moj protivi Tvojemu! Ništa
ne mogu podnijeti, što se ćudi mojoj protivi; o
stvarima, koje ne volim, vazda govorim zlovoljno
i prezirno, makar se mene posve ništa ne ticale;
ti pako, o Isuse, tako ljubezno primaš one, koji su
Ti posve protivni !
Pouzda nj e. Učit <5u od Tebe, o Isuse, danas
osobito dvije stvari: Ponajprvo je sažaljenje
sa nesretnima, a da ne budem nikada 11a
njih zlovoljan ili neustrpljiv, drugo nepokolebivo
p ouzclanje u Tvoju neizmjernu dobro t u,
kojom si vazda pripravan, da mi oprostiš sve
grijehe. Daj mi ove krjeposti, o Isuse!

Druga točka.
Dok fariseji ženu tuže, piše Isus šuteći po
tlima.
Razmatranje. Pomisli, kako Isus prstom po zemlji
piše, i kako posve šuti na optužbe proti prcljub-
11 oj ženi. Htio je fari seji 111a da pokaže, kako znade
za opake namjere njihove, s kojih su Mu ženu
dovukli, a da ih neće pretresati. — Motreci Isusa,
kako piše u prahu, pomisli takogjer, da i zakon
Božiji u tvoju pamet nije bolje upisan od pismena
obilježenih u prah zemlje, gdje se mogu odmah
pomrsiti, i da ti upravo s toga tako cesto sagrije¬
šiš, budući ne misliš na zakon Božiji, nego ga
 — 138 —

zaboravljaš; jer da na zakon Boziji jednako rado

misliš, kao što na zemaljske stvari, koje su korisne
po ovaj život, ne bi ti tako cesto griješio, kao
što činiš sada. Ali budući ti obično ne paziš van
na osjetne stvari, to duša tvoja ne može da za¬
drži stvari duhovne i božanske.
v

Čuvstva. Sažaljenje. Dušo moja, treba da

od sada drugačije misliš, te se na grješnike ne
ljutiš, nego ili radi bijede njihove sažaljuješ. Makar
ti grijehe njihove posve dobro uvigjala, te znala,
kako se Bog vrijegja, ipak bi morala biti ustrp-
ljiva sa njihovim slabočama.
Zastigjenje. Ali, da hoćeš samo nekoliko za¬
viriti u srce svoje, odmah bi spoznao, kako sam
trebaš, da te svako sažaljuje, budući bi vidio,
kako nijesi van nevolja i trulost i kako ti je duša
puno okaljana grijesima, koje na bližnjem kudiš.
Zakon Božiji pišeš u prah, ali u srce svoje pišeš
pogrješke bližnjega, koje bi morao izvinjavati, pače
zaboraviti, osim kad te ljubav obvezuje, daopominješ.
Pokajanje. To mi je veoma žao! Bavim se
tugjim pogrješkama, a ne vlastitim, koje bih morao
neprestano oplakivati. Morao bili od stida poru-
meniti videči kako mojom dušom vlada tijelo, da
ne radim van iz taštine, da nakitim ovaj prah i
pepeo, da ponajviše njegove naslade tražim, vazda
mu se ulagivam, sve mu dozvoljavam, pače često
i uživanja, što su proti zakonima Božijim i mojemu
vlastitomu spasu.
Odluka. Da, Bože moj, od sada ^cu svakako dr¬
žati, da je tijelo moje prah i pepeo, da je pro-
 — 139 —

tivnik moga spasa; ubilježit ću u srce Tvoj

zakon, prema kojemu ću vazda i jedino uprav¬
ljati sav život svoj. Pomozi mi milošću svojom!

Treća točka
Spasitelj otpusti ženu, a da je nije osudio.
Razmatranje. Pomisli, kako Isus ženu otpusti,
a da je ne osudi te time posvjedoči, da je pravi
Spasitelj. — Budući je došao ne da osudi svijet,
nego da spasi sve, ma kako strašni grješnici bili,
to nemoj posumljati o milosrgju Njegovom. Ni
ukoriti te ne će, nego će ti samo reći, što je
rekao preljubnoj ženi: Ne griješi više! Nemoj se
dakle uznemirivati radi grijeha prošastog života,
nemoj dvoumiti, da li ih je Bog oprostio, nego se
čvrsto uzdaj u milosrgje Njegovo; ako se ti u
stare grijehe ne povratiš, to Bog na njih ne će
više misliti. Najsigurniji znak, da ti je Bog sve
grijehe oprostio, jest tvoj ozbiljni napor, da se u
dobivenoj milosti sačuvaš.
v

Čuvstva. Hvala. Hvala i slava Ti, ljubezni

Isuse, što si prema grješnicima toli dobar; ne
kazniš, kao što zaslužuju, nego se ćini. kao da se
bojiš da ih ne bi ražalostio. O Isuse, kolika do¬
brota prema meni ! Zelini, da mogu milosrgje Tvoje
razumjeti i neprestano Te hvaliti i slaviti.
Pouzdanje. Hoćeš li, dušo moja, jošte da se
uznemiruješ radi grijeha tvojih, kao što si do sada
učinila mnogo puta, kao da se ne možeš posve
pouzdati u dobrotu Isusovu, koji je tako rado
 — 140 -

oprostio istoj preljubnoj ženi? Doista, mnogi i ve¬

liki su grijesi Tvoji, baš valja cla se bojiš kazna
pravednoga Boga; ali ako se bojiš grijeha, te
nikada više sagriješiti ne ćeš, onda ne treba da se
bojiš Isusa, koji ti iz svega srca oprašta. O Spasi¬
telju moj, posve se uzdam u Te, nikada više ne-
smije nijedna sumnja o Tvome milosrgju da se
podigne u srcu mome.
Pokajanje. Imam razloga bojati se Tvoje pra¬
vednosti, budući sam prečesto milosrgje Tvoje
zlorabio; ali se veoma kajem. Mrzim na grješni
život svoj ! Budući hoćeš, da se u Te uzdam, ma
kakav god grješnik bio, samo ako čvrsto odlučim,
da ne ću više griješiti, to ću se posve uzdati u
neizmjerno Tvoje milosrgje, te mirnim srcem mrziti
sve prošaste grijehe.
Odluka. Odlučio sam, da Te nikada više ne vrije-
gjam, o Spasitelju moj! Oplakati ću počinjene
grijehe ništa se ne bojeći, potpuuo se pouz¬
davati u neizrecivu dobrotu Tvoju,
koja drage volje oprašta skajanome grješniku.
Molitva. Preda Te padam na koljena, o slatki
moj Spasitelju, smiluj mi se! postupaj sa menom
kao što si postupao sa ženom preljubnicom. Strah
bi me hvatao radi grješnog mog života, da ne
znadem, kako si Ti više sklon, da si milosrdan,
nego sam sklon ja, da griješim. Raduješ se, da
možeš giješnika opet u prijateljstvo primiti i s njim
posve krotko postupati. Postupaj tako sa menom,
svojom me milošću ojaći, da volim prije umrijeti,
nego li opet griješiti. Amen.
 — 141 —

Razmatranje
za četvrtu nedjelju u korizmi.
„Podignuvši Isus oči i vidjevši, da je mnoštvo naroda došlo
k Njemu, reče Filipu: gdje ćemo kupiti kruha, da ovi
jedu?* Iv. 6, 6

Prva točka.
Isus se brine za sav svijet.
Razmatranje. Pomisli, kako se Isus za sve ljude
brine, ne samo kao Stvoritelj, davajući stvorovima
sve, što im za život treba,' nego takogjer kao Spa¬
sitelj svili ljudi. Budući hoće da spasi sve, to na¬
miče svima sva za spas potrebita tjelesna i du¬
ševna dobra; i budući je On sva dobra mukom i
smrću Svojom zaslužio, to ih posvema rado dijeli,
samo ako ih ljudi žele primiti. Ovaj Otac ne za¬
boravlja, ne odbacuje nikoga, ma bio najgori čo¬
vjek. Spasitelj osjeća u Svome Srcu svu bijedu
našu, te se lako skloni, da nam dadne sve, što¬
god trebamo i prosimo; dapače, cesto nam daje,
premda Ga nijesmo molili. — Ova nauka o Pro¬
vidnosti Božijoj morala bi te silno nagibati, da joj
se posve predaš.
čuvstva. Začugjenje. Čudi sc, o dušo moja,
dobroti Isusovoj, koji nikoga, ni najzadnijeg čo¬
vjeka ne zanemaruje ili čak prezire, te nikome ne
odreče sredstava potrebitih za vječni spas. Zar
nije On dobar Otac? zar nije zavrijedio da ga sve-
srdno ljubiš i otkrito priznaješ dobrotu Njegovu?
Zar te očinska briga Njegova ne će napuniti radošću
i sklonuti, da se posve predaš u ruke Njegove?
Pouzdanje. Da, o slatki Isuse moj, posve si
dobar i puno se za mene staraš. Zašto se ne bi
posve prepustio Providnosti Božijoj, koja nepre¬
stano nad menom bdije? Neka mi prijete svim
grozotama ovoga svijeta, ja se bojati ne ću, dok
se Ti, o Bože moj, za mene brineš. Ne ću da me
svlada malodušnost, što sam tako slab i nemoćan;
ne, premda se moram bojati radi premnogih mojih
grijeha, to ipak ne ću odbaciti pouzdanja u Tebe.
Prikazanje. S toga se Tebi, o dragi moj Spa¬
sitelju, prikazujem, da upravljaš sa menom po volji.
Priznajem, da si mi najbolji Otac, koji pozna bijedu i
nevolju moju, koji mi pomoći hoće i može i koji me
je ućio, neka molim za svagdanji kruh, jer mi ga dati
hoće. Na Te se dakle posve oslanjam i pouzdavam.
Odluka. Ne ću se više uznemirivati za
budućnost i radi suprotivština; Isus ne
dopušta, da bi me išta zadesilo bez Njegove pro¬
vidnosti. Ako se providnosti Oca moga posve pre¬
pustim, to ću potpuno zadovoljan biti. Prema tomu
ću od sele misliti i živjeti; o Isuse, za ovu Te
milost iz svega srca prosim.

Druga točka.
Isus se osobito ljubezno brine za one, koji
uz Njega pristaju.
Razmatranje. Pomisli, kako se Isus osobito za
one brine i stara, koji Ga nasljeduju, te su za to
 — 143 —

sve ostavili, da mogu prionuti uz Njega i živjeti

prema Njegovoj nauci. Ovu ti istinu ^očevidno na¬
miče današnje sveto evangjelje: Gospodin učini
veliko čudo, da nahrani narod, što ga je slijedio
u pustinju i koji nije htio otpustiti, a da ga ne
nahrani. — Isto tako postupa svaki dan prema
onima, koji se Providnosti Njegovoj posve prepu¬
štaju. Ne brine se jedino za njihovo tijelo i vre-
menitost, buduči je to nuzgredno, nego napunjuje
dušu njihovu dobrodatima i milostima, , dočim su
u pogledu duševnom vazda siromašni i bijedni oni,
koji su Njega ostavili, da si u svijetu dobave pro¬
laznog užitka, makar im to uspjelo, te im se vre¬
menita sreča smijala. Kušaj sam i pronači češ, da
češ uz Isusa dobiti sve, što god razborito željeti
možeš.
v

Čuvstva. Veselje. Radujem se o slatki moj

Isuse, videči, kako mnoštvo naroda radi Tebe
ostavi sve i za Tobom ide! O ko bi mogao sve
ljude predobiti, te idu za Tobom i dokazati im,
kako je korisno iei za Tobom! Rado bih to učinio
i veselio bih se baš iz srca, kad bih uspio.
Zastigjcnje. Kako se stidim, da sam tako
nesretan bio, te nijesam htio iei za Tobom, nego
sam dopustio, da su me od Tebe otrgali i odvra¬
tili stvorovi neznatnom raskoši, malom zabavom,
sjenkom hvale, dakle baš nevrijednim stvarima,
koje su na mene djelovale više, nego li ljubezni
Tvoji pozivi. Spoznajem pogrješku svoju i stidim
se; ali uz pomoč milosti Tvoje hoću da se po¬
pravim.
 — 144 —

Ljubav. Tako sam nerazborito radio za to, jer

Tebe, o moj Isuse, nijesam ni ljubio, ni poznao;
jer kako bi inače moguće bilo, da stvorove cijenim
više nego Tebe, da volim njihove zamamc nego li
ljubezne Tvoje pozive. S toga hoću da Te od sada
ljubim, da, ljubit ću Te tako stalno, da me ništa
ne će moći odijeliti i okrenuti od Tebe, u koje
god me okolnosti smjestio.
Odluka. Ovo odlučujem sada za sav svoj život:
posvuda ću za Tobom ići. Vodi me, kuda
hoćeš, posve sam Tvoj. Daj mi milost, da ove od¬
luke nikada ne promjenim,

Treća točka.
Spasitelj tvori čudesa za one, koji Ga sli¬
jede u pustinju.
Razmatranje. Pomisli, kako Isus cesto čak ču¬
desa tvori za one, koji Ga slijede u pustinju, to
jest, koji nijesu zadovoljni samo uopće živjeti prema
Njegovim naukama, nego koji mu se posve vele-
dušno prikazuju. U broj ovih sretnih duša pripa¬
daju osobito redovničke osobe i one duše u svijetu,
koje imaju usprkos mnogim svojim poslovima vazda
Isusa pred očima i to na dva načina: prvo ve¬
likom sabranosti duha, usljed koje se spoljašnim
stvarima ne bave van od nužde ili iz ljubavi prema
bližnjemu; drugo vrućom željom nasljedovati Isusa
i u svim svojim djelima ne namjeravati drugo van
slavu i čast Oca nebeskoga, rabiti dakle sve u
najčišćoj nakani. Kako se čudnovato brine za one,
 — 146 —

koji Ga tako vjerno našljeduju, posvjedočava ti

mnoštvo, što je danas u pustinji oko Njega: On
ih hrani te za njih čudo čini. Tako će učiniti i
u pogledu na tebe, ako Ga slijediš u pustinju;
naći ćeš tamo čudom dobavljene hrane i divnih
darova. Makar teško bilo, odštetit će te Bog tako
darežljivo, te će ti biti puno žao, što si tako dugo
oklijevao ne hoteći ni da kušaš ići za Isusom iz
svijeta u pustinju.
v

Čuvstva. Zaćugjenje. O Isuse moj, kako si

darežljiv prema onima, koji potpuno pristaju uza
Te! Otkuda da ne ide sav svijet za Tobom u sa¬
moću? U halabuci ovog svijeta ima jedino gor¬
čina i nemir, nikada ne možemo polučiti naših na¬
mjera, ali kod Tebe bismo našli pomoć, dapače
čudnovatu pomoć u svakoj nuždi.
Sažaljenje. Odbacite, o ludi ljubitelji ovoga
svijeta, odbacite svoje rastresenosti i hajdete u ša¬
motu srca svoga, gdje čeka Isus na vas pripravan
za vas čudesa tvoriti, ako ustreba! Da vas mogu
odvratiti od zabluda vaših! O bio bih puno sretan,
kad bih mogao s vama u samoću i kad bi svi u
Srcu Isusovu prebivati mogli!
Optužba. O dušo moja, kako valja da se bojiš
budući si neprestano rastresena! Tužiš, kako si
nevoljna, kako rastresena, kako se uzaludno na-
prezaš, da bi udovoljila svojim željama, ali da si
ipak vazda u nuždi. U nevolji dakako vapiš za
pomoć; ali Isus ne će za tebe čudesa tvoriti, dok
Ga ne potražiš u samoći srca, u sjedinjenju š Njim,
Jtfliii ^ EatmcUranja U. 10
 — 146 —

u svetoj pričesti. Hajde, zapoemi odmah, te se

vježbaj dođi u tu svetu samoču.
Odluka. Jedino, što želim, jest, da bih mogao
vazda posve sabran biti, u svetoj samoći
združen s Tobom, te obumrijeti svim stvorovima,
a živjeti do smrti u presvetom Tvom Srcu.
Molitva. Molim Te, 0 slatki Isuse, sa zaručni¬
com: Vodi me za Tobom, i slijedit ču miomirise
Tvoje. Posve se prepuštam Tvojoj Providnosti,
živjet ču od sada u svetoj samoči. Nu, buduči sam
preveč rastresen i nestalan, to Te molim, o Isuse,
učvrsti me u Srcu Svome! Za ovu Te milost mo¬
lim pozivajuč se na veliku ljubav Tvoju, da čcš
moči vazda nad menom imati dopadenje. Amen.

Razmatranje
za ponedjeljak iza IV. nedjelje u korizmi.
„Išao je Isus u Jerusalem i našao u crkvi ljude, gdje su pro¬
davali volove, ovce i golubove, i one, koji su mijenjali
novce tamo sjedeći. I načinivši bič od uzica izagna sve iz
crkve.4 Iv. % 13—15.

Prva točka.
Strahopooitanje potrebito u crkvi.
Razmatranje. Pomisli, koliko strahopoči tanje
valja da te napunjuje u crkvi, vbuduči je sveto
mjesto. Ona je opredijeljena na slavu Božiju; Bog
 — 147 —

si je crkvu odabrao, da se u njoj proslavlja mo¬

litvom, pjevanjem i žrtvom; u crkvi se prikazuje
rsus na žrtvenicima, a u tabernakulu je neprekidno
prisutan; u crkvi se Bog obilatije darovima svo¬
jim objavlja, nego li drugdje; s toga valja da ideš
na oto sveto mjesto velikim pocitanjem te takovim
srcem, kao da ideš u nebo. Eto, Bog te čeka u
crkvi, da primi tvoja poklonstva, da te obogati
Svojim dobrodatima, ako dolaziš pun strahopoči-
tanja i pun pobožnosti, kao što dolikuje toli sve¬
tome mjestu.
v _

Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o Bože

moj, što si crkvu odabrao ' za sveto mjesto i za
svoju palaču, gdje hoćeš da Te štujemo i gdje si
pripravan usrećiti me svojim milostima, kad god
se baš u crkvi molitvom k Tebi utečem. Priznajem
da je ova milost jedna od najvećih Tvojih dobrota
i tisuću puta Ti se za to zahvaljujem.

Zastigjenje. Ali se puno stidim, kada po¬

mislim, kako se slabo ponašam u crkvi, u koju
mogu doći, koliko god puta hoću i gdje si vazda
pripravan podijeliti mi sve, što trebam. Ko hoće
l< caru doći, mora mnoge osobe moliti, da mu se
dozvoli, i kad pred cara dogje, o kako mu valja
biti opreznim, da ponašanjem svojim štogod ne
uvrijedi. Palaca pako Tvoja, o Isuse moj, eto vazda
mi je otvorena, svaki ćas mogu k Tebi doći, a Ti
si spreman dati mi sve, štogod prosim. Ali ipak
malo kad idem u crkvu, i kad dogjem, to se posve
Hlabo, rastreseno i hladno ponašam.
 Pokajanje. Molim Te, o Bože moj, oprosti
mi, sto sam se na tako svetom mjestu slabo, ne¬
čedno ponašao, što sam u dužnom strahopoči tanju
puno pomanjkao, što sam često govorio, smijao se
te se svim držanjem svojim svetomu mjestu rugao
i uopće što sam se ponašao i okrečao, kao da sam
na ulicama. O Bože, oprosti mi, žao mi je, što
sam sagriješio!
Odluka, O Bože, eto obećajem Ti, da pomenutih
grijeha nikada više na svetom mjestu učiniti ne ču,
nego ču nastojati, da budem sabran, po¬
božan i pun svetoga straha. Pomozi mi mi-
lošču Svojom!

Druga točka.
Kako strogo kazni Isus pomanjkanje straho-
počitanja u kući Gospodnjoj.
Razmatranje. Pomisli, kako strogo kazni Jsus
pomanjkanje strahopočitanja u kući Božijojr'On
uzima bič u ruke. Nikada nije tako činio, ako je
morao kakvu grjehotu kazniti. Blago je običavao
postupati s grješnicima, makar najgori bili, ali po¬
sve strogo s onima, koji su hram Gospodnji obes-
čašćivali. Sigurno Mu je ovaj grijeh veoma oduran
i mrzak. Spasitelj očituje tomu razlog govoreći:
»Ovo je kuća moga Oca, vi je pretvoriste u kuću
trgovačku.« Eto upravo to Ga uzbuni, da sc radi
o kući Oca Njegovog; ništa ne može dopustiti, što
bi se protivilo časti Očevoj, kojiV jedino On traži.
— O da bi i ti imao srce za Boga, zar ne bi bio
 149 —

pun svetog strahopočitanja u crkvi, pobožan u mo¬

litvi, i užaljen radi svake uvrjede nanesene Bogu,
osobito radi uvrjeda Božijih u crkvi ? Ali ti si
posve nemaran pogledom na grijehe, nikako ne na¬
stojiš, da ih se kloniš ili da ih zapriječiš, niti
moliš za one, koji griješe.
Čuvstva. Strah. O dušo moja, zar se ne bojiš,
da ne uzme Isus bič, te kazni manjak strahopoči-
tanja i pobožnosti i da se pravedno razgnjevi nad
tobom, ako svaki dan griješiš i srdžbu Njegovu
izazivlješ? Bojiš se svake neprilike, koja bi tijelu
tvome mogla nahuditi, ali se ne bojiš srdžbe Isu¬
sove! Da, ove se srdžbe plaši za ovog života, ako
ne deš, da osjetiš njezinu strogost.
Optužba. Istina je, Bože moj, plašljiv sam i
nevoljan. Štogod nije povoljno mojim osjetilima,
toga se puno bojim; ali se nikako ne bojim tebe
uvrijediti, ne revnujem za Tvoju čast, grijeh po¬
sve slabo uvažujem; pače i bližnjega zavodim zlim
primjerom na grijeh, mjesto da ga bodrim na krjc-
post.
Pokajanje. Kad bih se podvrgao najoštrijoj
pokori, bih li mogao da izbrišem sve grijehe, ko¬
jima sam izazivao Tvoju srdžbu i nogama gazio
Tvoju čast? Ja zahtijevam, da si pun obzira prema
meni, ali ja se za čast Tvoju posve slabo brinem,
premda sam baš za to stvoren, da čast Toj u širim
te za nju i umrem, ako ustreba. O kako me peče
moja nemarnost i nehajnost!
Odluka. Ali od sada, Bože moj, odlučujem, da
eu revno vati za Tvoju čast i nastojati, da
 — 150 —

bježim grijeh, koji joj se protivi i da je sirim mo¬

litvom, savjetom, govorom, primjerom i uopće
svom pomnjom svojom. O ljubezni Isuse, daj mi
ovu revnost!

Treća točka.
Obesčašćenje duše još yiše izazivlje srdžbu
Božlju.
Razmatranje. Pomisli, kako je po sebi puno
gore, obesčastiti dušu, nego li crkvu od kamena.
Po riječima svetoga Pavla su naše duše plemeni¬
tiji i skupocjeniji hram, nego li crkve opredijeljene
za službu Božiju. Duša je naša Bogu posvećena
tijelom i krvlju Gospodina Isusa; jer kao što je
čovječanska narav u Isusa posvećena božanskom,
isto tako je duša naša i tijelo naše posvećeno Isu¬
som, koji nas sjedinjujući se što uže s nama pre¬
tvara u Sebe. S toga je veći grijeh obesčastiti
dušu teškim grijehom, nego li obesčastiti vidivi
hram Božiji, koji je Bogu posvećen vanjskim ob¬
redima, a sam u sebi nije svet, dočim je duša sva
posvećena u svojoj bitnosti, pošto je ulivena u nju
posvećujuća milost Božija. — Pomisli, koliku
kaznu zaslužuješ, ako obesčastiš dušu grijehom i
djelima, koja su nedostojna za njezinu plemenštinu
i svetost.
Čuvstva. Začugjenje. Priznajem o Bože moj,
kako sam lud i slijep, što dušu svoju nedostojnim
djelima toliko puta gadno kaljali. Je li moguće,
da vjerujem, kako je duša moja Tvoj hram, ali se
 — 151 —

ipak odvažujem obescastiti je? O posvećen sam milo-

šću Božijom, te imam dio na istom božanstvu, ali ga
manje cijenim,nego li najneznatnije dobro ovoga svieta.
Z a s t i gj enj e. Bi li htio biser nogama pogaziti ?
Nikako. Da imadem lijep diamant, čuvao bih ga
brižljivo na sigurnom i pristojnom mjestu. Ali dra¬
gulj duše moje, koja je tako krasna, koja je živi
hram Božiji, koju sam Bog više cijeni nego li život
svoj, obesčašćujem ja svaki dan, ako ne baš smrt¬
nim grijesima, to ipak mnogim pogrješkama i po¬
manjkanjima. O Isuse moj, smiluj mi se!
Pokajanje. Baš iz srca mi je žao, što sam
svetište duše svoje toliko puta obescastio te posve
slabo se pobrinuo za njegovu ljepotu i čistoću.
Nada sve se kajem, da sam radio prema neurednim
sklonostima tjelesnim, te grijehom, nedopuštenom
ljubavlju prema nepristojnim stvarima okaljao si
dušu i tijelo.
Odluka. U budućnosti ne smije više da tako
bude. Ne, duše svoje nipošto više oka 1 j at i
ne ću. Da to izvedeni, to ću dušu svoju prema
riječima proroka vazda nositi na rukama, to jest,
vazda ću pomljivo nad sobom bdjeti, te ništa ne
učinim, što bi nedostojno bilo pogledom na pleme¬
nitost duše moje.
Molitva. Daj mi, o Isuse, milost, da revnujem
za svetost crkve, a i za svetost duše svoje, koja je
hram Tvoj, da ništa u njoj ne dopuštam, što bi
sa svetošću njezinom u opreci bilo, nego da vazda
na nju pazim i kitim je lijepim krjepostima, te ćeš
Ti moći rado u njoj prebivati. Amen.
 — 152 —

Razmatranje
za utorak iza IV. nedjelje u korizmi.
„I divljahu se Židovi govoreći: kako ovaj razumije pismo, a
nije učio? Isus im odgovori i reče: moja nauka nije
moja nego onoga, koji me je poslao. Ko hoće Njegovu
volju tvoriti, razumjet će, je li ova nauka od Njega ili
ja sam od sebe govorim/ Iv. 7, 15—17.

Prva točka.
Izvrsnost nauke Isusove.
Razmatranje. Pomisli kako je izvrsna nauka
Isusova, to jest sveto evangjelje, u kome nas je
On podučavao riječju i primjerom, i koje nam sa-
općuje sve nauke kršćanske savršenosti, što je za
vječni spas od potrebe. Premda su gdjekoje zapo¬
vijedi svetoga evangjelija teške, te se protive
osjetnoj našoj naravi, to su ipak pravedne i raz¬
borite ; nu drukčije ne može ni biti, pošto je onaj
koji je nama učiteljem, ista vječna mudrost. Više
nego ikoju mudrost valja da cijeniš Mudrost sve¬
toga evangjelja i odabereš pravilom svoga života;
jer prema ovoj nauci to može svako da bude
mudar, ne treba mu za to izvanredne duhovitosti.
Ako hoćeš, brzo ćeš polučiti visoko ovo znanje i
to u najvećoj savršenosti, budući ne stoji toliko u
razmatranju i mozganju, koliko u svagdanjem iz¬
vršavanju, na što i smjera. Ljubi nauku evan-
gjeo8ku i na skoro ćeš mudar postati.
 - 153 —

Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o bo¬

žanski Učitelju, na toj nenatkriljivoj znanosti, koju
si nam donio. Vazda si nam izvanredno dobrostiv;
da Ti mogu dovoljno zahvalan biti! Prikazujem
Ti zahvalnost svih onih velikih svetaca, koji su se
od nauke Tvoje puno okoristili; nastojat ću, da se
povedem za njima, budući upravo u tome stoji
najveća harnost, koju Ti mogu iskazati.
Začugjenje. Ali otkuda pojav, da ih ima
tako malo, što prihvaćaju nauke evangjeoske,
premda su posve izvrsne? Sve žuri k učiteljima
svjetovnih znanosti i umjetnosti i pomljivo sluša
obučavanje; ali ko dolazi k Isusu, da nauči nje¬
govu preuzvišenu, nu ipak lako razumljivu zna¬
nost? Ne sluša svijet nauke Isusove, ili ne će da
sluša bojeći se, da će morati prema njima takogjer
živjeti.
Z a st i gj e nj e. Zar ja drukčije radim ? Zaista
htio bih, da se odlikujem u svjetovnim znanostima,
koje udovoljavaju mojoj znaličnosti, te mi pomognu
do velikog glasa u svijetu; ali ne ću da se podu¬
čavam u znanosti Isusovoj, jer mi pokazuje, kako
valja da se trapim, ponizujem, odrečem svoje ta¬
štine, srdžbe i svake opačine. O sramote, da imam
slabo kršćansko srce!
Odluka. Započet ću podučavati se u
znanosti Isusovoj! pače ljubit ću Njegovu
nauku i život svoj prema njoj udesa vati. O Isuse
moj, uči me sve, što je prema Tvojoj volji; paž¬
ljivo ću slušati sve Tvoje pouke!
 — 154 —

Druga točka.
Potreba upoznati se sa naukom Isusovom.
Razmatranje. Pomisli, kako je od potrebe, da
poznaš nauku Isusovu. Bez nje nemaš nikakve
nade, da bi mogao u nebo dođi. Kad bi znao sve
štogod se na svijetu znati može, bez nauke Isu¬
sove ne bi ti ništa koristilo. Nu, nauka Isusova
ne stoji samo u tome, da poznamo Boga i zna¬
demo glavnije članke svete vjere, nego osobito u
tome, da vršimo sve prema njoj. Nije dakle dosta
znati, šta sveto evangjelje uei, nego treba život
prema naukama evangjeoskim udešavati, to jest:
unijeti, kako se pretpostavlja ustrpljenje u bolo¬
vima radosti, samozataja i prezir časti, poniženje
uzvisivanju svijeta, siromaštvo i oskudica bogat¬
stvu. Vječno se blaženstvo obilatije podjeljuje
onima, koji znadu ovu znanost te su u njoj pro¬
kušani ; hoćeš li dakle da se popneš do više slave
vječne, to je baš od potrebe da si osvojiš nauku
Kristovu.
čuvstva. Strah. Dušo moja, zar ne, kako se
moraš bojati, da te Bog ne zabaci, kad će te o
toj nauci i znanosti ispitivati? Jer o toj znanosti
skoro ništa ne znadeš, premda mnogo napreduješ
u svjetovnim znanostima, koje ti ipak ništa ne ko¬
riste, dok si ne osvojiš znanosti u nauci Isusovoj.
Zastigjenje. O kolika sramota za kršćanina,
da znade svašta, što bi ga unesrećiti moglo, ali
ne zna baš ono, što je od potrebe, da postigne
vječnu sreću. Posve dobro razumijem, kako treba
 — 155 —

živjeti prema načelima ovoga svijeta, kako saču¬

vati svoj dobar glas, kako dobiti prolazno dobro,
kako njegovati svoje tijelo, ali slabo razumijem,
kako mi valja postignuti spas duše, i ako razu¬
mijem, to biva više razumom, nikako srcem i ži¬
votom.
P okaj a nj e. Bože moj, kako sam nesretan, što
živem u takvom neznanju! Ti tomu nijesi kriv;
što od mene tražiš, to saznam iz propovijedi, iz
poučavanja, iz dobrih knjiga i nebeskih nadah¬
nuća, ali sam ipak vazda nespretan i neuk po¬
gledom na poslove svoga spasa. Oprosti mi, o Bože,
veliku krivnju moju!
Odluka. Odlučujem, da ćn svakako naučiti ovu
znanost, koja mi je od prijeke potrebe; naučit
čuje živući prema svetom evangjelju.
Daj mi, o Bože, potrebitu svjetlost i milost, da
odluku točno izvedem.

Treća točka.
Najbolje sredstvo, da se nauka Isusova
dobro razumij e.
Razmatranje. Pomisli, kako je najizvrsnije sred¬
stvo, napredovati u poznavanju nauke Isusove,
upravo život udešen prema volji Oca nebeskoga.
Isus sam to kaže u današnjem evangjelju. Niko o
tome posumljati ne može, ne treba drugog dokaza.
Ali i razlog je tomu posve jasan: činiti, što hoće
Bog, to je jezgra sve mudrosti, jer je volja Božija
mjera pravoga znanja i sve prave svetosti. Ne
 — 1B6 —

misli dakle, kako je zato od potrebe dugotrajno

obučavanje i izvanredna darovitost, ne, u tome po¬
gledu mogu upravo neuki i nenaobraženi, ako tvore
volju Božiju, biti mudriji od najvećih učenjaka.
Sve htjeti, što Bog hoće, što On zapovijeda, što
nadahnućima Svojim od nas iziskuje i ništa dru¬
goga ne htjeti, u kojem god bio stališu, to je pravo
sredstvo do savršene mudrosti.
čuvstva. Ham ost. Zahvaljujem Ti se, o Bože
moj, na tako lakom i korisnom sredstvu, te budem
mudar. Ljudi se dugo muče, da se dovinu do svje¬
tovnih znanosti, Ti me Tvojoj znanosti naučiš za
čas. Da Te, o Spasitelju moj, radi toga slave svi
vazda i na uvijek!
Zastigjenje. Stidim se, o Isuse moj, što u
Tvojoj školi posve slabo napredujem, jer ne ću da
se pokoravam Tebi i volji Božijoj, nego hoću vazda
da živim prema svojoj opakoj, prevrtljivoj volji.
Zar si Ti neprijatelj moj? Ili zai nijcsi suprotno
sveudilj zabrinut za moju sreću?
Pokajanje. Baš mi treba, da se od srca ka¬
jem, što sam tako neposlušan i oporan! Najgori
sam čovjek, buduć Ti se već tako dugo opireni.
Kako ću ikada moći da popravim grijehe svoje,
pošto sam sve dane života svoga gledao samo na
to, kako bih proturao uvijek svoju vlastitu volju?
() Bože moj, molim Te, oprosti mi!
Odluka. Od sada ne ć u č i n i t i van ono,
stoje Tebi drago, o B o ž e m o j ! Neka me
prema volji Tvojoj stigne nesreća^ma objavio volju
svoju zakonom, odredbom poglavara ili unutar-
 — 157 —

njim nadahnućem : vazda i posvuda neka se zbude

volja Tvoja !
Molitva. Oče nebeski, po zaslugama Sina Tvoga
molim Te za ovu milost: daj da budem mudar u
svetoj Tvojoj znanosti ! I Ti, slatki moj Isuse,
koji si izvrstan učitelj, uči me sve, štogod hoćeš:
govori, učenik Tvoj sluša; i budući si Ti za ži¬
vota svoga vazda činio volju Oca Svoga nebeskoga,
to mi pomozi milošću svojom, da sav život svoj
prema životu Tvome uđesim. Amen.

Razmatranje
za srijedu iza IV. nedjelje u korizmi.
*Prolazeći vidje Isus Čovjeka slijepa od porogjenja."
Iv, 9, 1,

Prva fočka.
Grješnik je u svem životu svome slijep.
Razmatranje. Pomisli, kako je grješnik za ži¬
vota svoga posve slijep, budući ide vazda putem,
kojim ga vode sebičnost, razne sklonosti i strasti.
Ne misli van na svoju čast, posve se prepušta
razuzdanosti svoga duha, što je krivo, drži istinom,
a što je zlo, drži da je dobro. Ne znade da je
slijep, niti hoće znati, nego hoće da tumara u
tami; svjetlo s neba ne može da podnese, protjera
ga što prije. Manjka mu vjere; dobra nebeska ne
 — 158 -

umije cijeniti, s toga na nj nemaju upliva. — Nije

li ova sljepota prevelika? nije li nužno, da se nje
bojiš više, nego li tjelesne, koju je Spasitelj danas
izliječio? Pogledaj, da li nijesi i ti u broju du¬
hovno slijepih?
čuvstva. Začugjenje. Kako je moguće, da
mogu ljudi, dapače kršćani u toli strašnom stanju
živjeti, te ni poznati pogibelj i bijedu, u kojoj se
nalaze. Kako grozan je takav život!
O p tužba. Ipak, o dušo moja, priznati moraš
da ši i ti cesto tako slijepa bila, a zaslijepili su te
grijesi tvoji Da Ti 'se Gospodin nije smilovao, to
bi bila živjela poput ostalih slijepih ljudi ovoga
svijeta. Prečesto si se povodila za njimi, zanema¬
rivala svoj spas, a neuredno tražila vremenita dobra
i tjelesne naslade.
Za hala. Zahvaljujem Ti se, o Bože moj, što
me rasvjetljuješ i liječiš od moje sljepote. Zaslu¬
žujem, da bi sav život oštao slijep; ali eto tisuću
Ti se puta zahvaljujem, što si se udostojao mene
rasvijetliti, da sam spoznao tužno stanje svoje.
Odluka. Bježat ću grijeh, koji je uzrok
sljepoti mojoj i bdjeti ću nad osjetilima svojini,
koji me bacaju u priliku za grijeh i u pogibelj
vječnog prokletstva. Daj, o Bože, da prvo umrem
nego li tebe opet uvrijedim!

Druga točka.
U smrtni čas otvore, se grješniku oči.
Razmatranje. Dok žive grješnik, on je slijep, jer
nema svijetle vjere, ne poznaje vječnih istina, bu-
 — 159 -

dući se navezuje na zemlju, te ne može oci da

digne prema nebu i pobrine se za dušu. Ali dok
se približi ura smrti, časkom mu se otvore oči.
Jasno vidi, kako su užasni grijesi, koje je prije dr¬
žao neznatnima, koliko vrijede vječna dobra, što
ih je strastima svojim protepao; to viđeči lioče da
očaja. — Dok grješnik žive, vrag nastoji, da mu
prikrije, kako oduran i ružan daje grijeh, jer kad
bi to vidio, ne bi više griješio, ali na smrtni čas
pokaže vrag grješniku odurnost i rugobu grijeha
u tako užasnoj slici, da tog pogleda ni podnijeti
ne može. — Bog takogjer pripusti, da grješnik
vidi, kako neizrecivo tašto je sve, što je ljubio, a
kako su izvrsna dobra, što ih je prezirao, te mu
sve to prikazuje tako bistro, te ne bi bistrije toga
spoznati mogao ni najprosvjetljeniji čovjek, ali je
grješniku sve to na prokletstvo.
čuvstva. Strah. O Bože, šta ču kazati, kad
budem sve grijehe tako bistro gledao. Ako se pla¬
šim več sada, kada gledam grijehe u malenom
svjetlu, što ga sada imadem, kako ču drhtati na
smrtnoj postelji, gdje če mi sve izvanredno jasno
biti? Jer je život moj život u grijehu i osjetnosti.
Zastigjenje. Kako ču se onda stidjeti, bu-
duči sam sada tako zasljjepljen, da jedino prema
osjetilima svojim živem. Šta ču kazati, kad mi Ti
o Bože, otkriješ, kako su veliki grijesi moji, koje
činim svaki dan, buduči sam nemaran u Tvojoj
službi, obično ohol i tašt, srdit i nenavidan, sav
osjetan i rastresen? Sada pazim jedino na to, što
ugagja strastima mojim, ali onda ne ču vidjeti
 — 160 —

van grješnost života svoga. O kako grozno je ži¬

vjeti tako neuredno i u tome umrijeti!
P o k a j a nj e. O Bože, nikako ne ću, da budem
u broju ovih slijepaca ! Budući mi sada daješ mi¬
lost, kojom mogu duševno svoje stanje pretražiti
i spoznati, o oprosti sve, što sam zla počinio; mr¬
zim na svoj grješni život i na sljepotu, u kojoj sam
živio. Sve mi je žao, kajem se, rado bih dati naj¬
veću zadovoljštinu, da operem svoje grijehe, makar
morao dati život svoj.
Odluka. Da, o Bože, upotrijebit ću svjet¬
lost, što mi je milostivo daješ i pokore
s v oj e ne ću više odg agj a t i; ne ću više do¬
puštati, da me vara prividni sjaj stvorova, nego
ću jedino za Tvojom svjetlosti ići. Daj mi otu
milost!

Treća točka.
Isus nam pruža sigurno sredstvo proti
sljepoti.
Razmatranje. Pomisli, kako Isus načinom, ko¬
jim je slijepca ozdravio, i tebi pokazuje na uspješno
i nepogrješivo sredstvo, kojim se možeš izliječiti
od svili tvojih grijeha i nesavršenosti. — Najprvo
pomaže Isus oci slijepca kalom, onda mu zapo¬
vijedi, neka se umije u vodi Siloe; to će reći, da
su dvije stvari od potrebe, ako hoćeš da postaneš
zdrav. Najprvo pomisli, kako si ni štetan, i kako
je promjenljivo i bez ikakve vrijednosti sve, što
si ljubio; sve je poput kala i pepela; valja dakle,
 — 161 —

da sve prezireš, a nipošto da na to srce svoje na-

vezuješ. Drugo operi se od kala, koji te prijeći, te
ne možeš Boga spoznati i ljubiti; to biva sakra¬
mentom i krjepošću svete pokore. Treba da se za
grijehe skrušeno pokaješ, na njih iskreno u srcu
mrziš, ispovijediš ih, suzama srca svoga izbrišeš, te
se uvijek držiš zlotvorom, kojemu je od potrebe,
da neprestano uzdiše k nebu, da mu se oproste
svi ^grijesi.
čuvstva. Zahvala. Hvala ti, o moj Isuse,
hvala Ti, o božanski liječnice, na tako izvrsnom
sredstvu, što mi daješ. Doista zaslužio bih onu
istu kaznu, koja je premnoge stigla, te su tek
onda grijehe svoje spoznali, kad nije nikakav lijek
više moguć bio ; ali meni daješ u milosrgju svome
milost, te mogu grijehe spoznati još za života svoga
i uz to mi pružaš još sigurne lijekove, te se mogu
posve izliječiti.
Zastigjenje. Tako dugo me podnosiš upravo
božanskim svojim ustrpljenjem, da bih ostavio ne¬
vrijedna dobra zemaljska, koja su me zaslijepila.
Nugjalo mi se ljekovito sredstvo; ali sam se vazda
protivio unutarnjemu rasvjetljivanju i izbjegavao
sam pokoru poput neprijatelja. Bijede i opačine
svoje nijesam htio nikada priznati, a sve sam se
bavio mislima, koje su mi prijale i laskale.
Ljubav. Ali od sada ne ću pristati van uz
Tebe, o ljubezni liječnice duše moje. Imaš najbolja
sredstva, da me izliječiš, pače upravo želiš, da mi
povratiš zdravlje i obogatiš me svim dobrodatima.
Jedino Ti možeš, te me potpuno zadovoljiš; stoga
Jegltt: Razmatranje II. 11
 — 162 —

hoću, da neprestano motrim božanska Tvoja sa¬

vršenstva, te ih nad sve ljubim.
Odluka. Ozbiljno cu pokoru činiti; s toga
ću nastojati, da sakramenat svete pokore što rev¬
ni) e primam i da se takogjer inače rado bavim
pokajanjem i žalosti nad svim počinjenim grijesima.
Molitva. Ljubezni Spasitelju, daj mi dio Tvoje
svjetlosti; ne dopusti, da živem u tami nehajno i
nemareći za svoj vječni spas. Utisni u srce moje
duh pokore; već je vrijeme, da započmem po¬
koru. Podupri moju slaboću i daj mi jakosti, da
se odrečem svemu, što mi do sada bilo prigodom
raznim mojim grijesima. Sigurno ću slijediti svjetlo
što ćeš mi dati; ovo je moja svesrdna i vruća
želja; molim Te, daj, ispuni je. Amen.

Razmatranje
za četvrtak iza IV. nedjelje u korizmi.
„I po tom igjaše Isus u grad, koji se zvao Naim i s njim
igjahu Njegovi učenici i mnogo naroda. Kad se približi
vratima gradsk'rn, gle, iznašahu mrtvaca jedinca sina ma¬
tere njegove, koja bješe udovica/ Luk. 7, 11, 12.

Prva točka.
Smrt je sigurna; ura smrti nesigurna;
bojmo se!
Razmatranje. Smrti se bojimo i tako valja; jer
je smrt kazna za grijeh i najveće naravno zlo; a
 — 163 —

još više, jer preseneti ljude, kad nijesu priprav¬

ljeni, pače kad se najmanje tomu nadaju. Sigurno
niko joj izmaknuti ne može. Smrt poubija sve,
svakog doba i svakog stališa; svi smo podvrgnuti
smrti, budući smo svi grješnici i osugjeni na smrt
sudom pravednoga Boga. — Ali najužasnije je to,
što nahrupi na čovjeka te ga zaplete u svoje zamke
dok čovjek drži, da je smrt još posve daleko od
njega. Dvije su dakle okolnosti, zbog kojih je smrt
upravo grozna: prvo, što nas svega liši, drugo što
đogje u doba, kad se čovjek još dugomu životu
nada, a na smrt ni ne misli.
čuvstva. Podvrgnuće. O Bože, iz Tvoje ruke
primam smrtnu osudu, što si je nada menom iz¬
rekao. Umrijet ću, jer ti hoćeš, i drage Ti volje
prikazujem život svoj. Pozovni me onaj dan, onaj
sat, onaj čas, kad se Tebi svigja. Neka umrem u
milosti Tvojoj, rado se onda podvrgavam smrti,
kakvu god mi poslati hoćeš.
Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o Bože, što si
me podvrgnuo smrti, te se oslobodim nevolja ovoga
života; jer, premda je smrt kazna za grijehe, to je
ipak pošljednje zlo, što me na zemlji može za¬
desiti.
Strah. Ali, o dušo moja, zar se ne bojiš smrti,
koja nikoga ne poštedi, koja nas svega liši i koja
će doći upravo, kad ćeš na nju najmanje misliti?
Ako se bojiš, zašto nijesi i vazda pripravljena za
dolazak smrti ? I šta ti koristi sve, ako ne misliš,
kako valja živjeti, da sretno umreš?
*
 — 164 —

Odluka. Vazda ću pripravljen biti, da

me ymrt iznenada ne zatece, i svako ću
djelo obaviti tako, kao da moram odmah umrijeti.
Daj mi, o Bože, milost, da mogu tako sveto ži¬
vjeti, te se ne moram smrti bojati.

Druga točka.
O časku smrti ovisi sva vječnost: priprav¬
ljajmo se!
Razmatranje. Pomisli, kako se moraš vazda na
smrt pripravljati. Umrijet ćeš samo jedan put;
ako ovaj jedini put ne umreš sretno, eto sve si
izgubio i to za vazda i uvijek. Nu, ma kako sveto
živio, smrt je ipak strašna; ona je najljući nepri¬
jatelj naše naravi, s toga su drhtali isti sveci. —
Dobra smrt je obično pošljedica dobrog života, a
nesretna smrt opakog života. Savjetuje ti se i ko¬
risno jest po tebe, ako svakako često na smrt mi¬
sliš, te je imaš pred očima vazda, što god radio,
da te ne zateče u grijehu, nepripravijena. Strašno
je to ozbiljna borba, u njoj su mnogi zaglavili. —
Nije li dakle nužno, da se protiv tog neprijatelja
što bolje oružaš, jer te on poštediti neće, nego ćeš
morati da osjetiš svu okrutnost njegovu, i jer ga
možeš ublažiti jedino svetim životom. Da, samo
svet život učini, da smrt ne bude tako užasna.
Čuvstva. Začugjenje. Dušo moja, zar ne vi¬
diš, kako si slijepa, što na smrt ne misliš i što se
na nju ne pripravljaš. Smrt će sigurno doći, uklo¬
niti joj se nipošto ne možeš. Ona ti je bliže nego
 — 165 —

li misliš, ali ipak živeš, kao da ne ćeš nikada

umrijeti.
Zastigjenje. O sramote, što tako revno na¬
stojiš oko stvari beskorisnih, pače oko stvari, koje
se zbiti nikada ne će, i oko stvari posve neznatnih,
ali se ne brineš za čas smrti, o kojem ovisi vječna
tvoja sreća ili nesreća! Ti misliš, kako bi se ras-
tresao, zabavljao, naslagjivao, a na smrt ne po¬
mišljaš, usuprotno ti odbijaš misao na smrt, da ne
bi prisiljen bio, na nju se pripravljati.
Pokajanje. Zar nije već najskrajnije vrijeme,
da se pripravljam na smrt, koja je tako grozna
i tako blizu? Ali usprkoz tome živem opako, lijeno
i neuredno. Iz svega Te srca prosim: Oprosti mi!
Odluka. Od sada ću se svakako ozbiljno
pripravljati na smrt i to svetim živo-
t om i veli k om pomnjom i pažnjom nad
sobom samim, da će moja djela učinjena ovdje
u Bogu i za Boga na dan smrti moći pred Bogom
ostati. O slatki moj Isuse, podijeli mi ovu milost
po zaslugama gorke smrti Svoje.

Treća točka.
Smrt u milosti Božijoj jest prelaz u bolji
život: Radujmo se!
Razmatranje. Treba svakako, da se nesretne
smrti bojiš kao najvećeg zla, što te može zadesiti,
ali moraš ipak svu ovu naravnu bojazan prezirati.
Isus je smrti skupocjenom smrću svojom oteo sve
oružje, te za obraćene giješnike učinio slatkom.
Nemoj se dakle prepasti od smrti, nego raduj se
poput svete Katarine Sijenske, koja je smrt prija¬
teljicom svojom nazvala, budući je smrt kraj sva¬
komu grijehu, svakoj nevolji i prelaz u neumrli
život. Kad se bude javilo, da ćeš umrijeti, nemoj
tužiti, nego raduj se. Ne ocekuj smrti tjeskobnim,
nego razveseljenim srcem. Obvikni, da često na
smrt misliš. To je puno korisno, i pretvorit će se
dan tvoje smrti u dan radosti, i u početak ne¬
beskog blaženstva.
Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem se Tebi, o
Bože, što si me osudio na smrt, te smrću pri¬
pravio za mene put u bolji život. Zar ne bih bio
nesretan, kad bih morao vazda ostati na zemlji,
gdje nevolje moje nikada ne bi prestale? Kako
pravedan si Ti u Svojim sudovima, a kako sam
nepravedan ja u svojim tužbama. () Bože, prizna¬
jem da je po mene korisna pravednost Tvoja i
slatko milosrgje Tvoje.
Zastigjenje. Stidi se o dušo moja, što si na
ovaj bijedni život tako navezana, te nikako ne ćeš
da ga ostaviš i što smrti ne voliš, nego o njoj ni
govoriti, ni pomisliti ne ćeš. To dolazi od tuda,
što smrt smatraš neprijateljem, a ne svršetkom
muka i prelazom u blaženstvo svetaca.
Prikazanje. Prikazujem Ti, o Bože, svoj
život, pošalji mi smrt, kadgod hoćeš, eto primam
je rado iz Tvojih ruku. Pokoravam se svim na¬
kanama Tvojim, nikada se više tužiti ne ću, nego
sjećat ću se ovog svog prikazanja. Pjevat ću sa
 — 167
prorokom: »Radujem se tome, što mi se kazalo:
Idi demo u kudu Gospodnju.«
Odluka. Cesto du pouzdano pomisliti
na smrt, te se s njom sprijateljiti; raz¬
matrat du o smrti rado, te mi ostane misao na nju
vazda u pameti. Ali i živjet du tako pobožno i
sveto, te ne de biti nužno, da se bojim smrti, nego
primit du je kao izvor veselja i radosti i blaženstva.
Molitva. O Isuse moj, Ti si pobijedio smrt; ako
prionem uz Tebe, to du sigurno dobiti plodove i
milost dobre smrti. Iz svega srca Te molim, daj
da umrem poput svetaca, te de smrt moja u očima
Tvojim skupocjena biti. Nije mi stalo do toga, da
li du umrijeti prije ili kasnije, brzo ili polako;
samo neka umrem u naručju Isusa i Marije, biti
du posve zadovoljan. Daj mi otu milost po zaslu¬
gama svete smrti Tvoje. Amen.

Razmatranje
za petak iza IV. nedjelje u korizmi.
„Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije
i Marte, sestre njezine . . . Onda poslaše njegove sestre
k Isusu govoreći: Gospodine, glej, onaj, kojega ljubiš, bo¬
lestan je.“ Iv. li, 1 3.

Prva točka.
Isus dopusti, da Njegov prijatelj oboli i umre.
Razmatranje. Pomisli, kako Isus dopusti, da
prijatelj Lazar teško oboli i umre, premda ga je
 — 168 —

puno volio te mu bio odan kao prijatelju. — To

ti posvjeđocava, da bolesti, smrt i ostale nevolje
ne dolaze vazda od srdžbe Božije ili radi grijeha
onih, koji moraju trpjeti, jer eto i najbolji prija¬
telji Božiji nijesu poštegjeni. Ako te koje zlo za¬
desi, misli, to je dio prijatelja Isusovih. Jer ništa
te zadesiti ne može, što Bog ne bi dopustio s toga,
te bude na slavu Božiju i na tvoj spas, kao što
vidiš, da je bila bolest i smrt Lazarova. — Ovo
valja dobro razmišljati, jer je ova istina prezname-
nita za tvoj spas i u neuklonivim nevoljama ovoga
života pružat će ti slatke utjehe.
v V

Čuvstva. Vjera. Čvrsto vjerujem, o Bože, da

imadu meni baš na spasenje biti sve nevolje, koje
mi šalješ; ovu istinu vjerujem i rado se podvr¬
gavam svim nevoljaftia, koje će me stići; znadem
naime, da sve dolazi iz očinske tvoje ruke, i da
ima sve, štoerod me stiglo, meni donijeti obilate ko¬
risti.
Zastigjenje. Kako se stidim, da imam posve
malo srčanosti, te bih htio mirno podnijeti, što me
protivna zadesi, nego se odmah uznemirim, ako mi
se makar najneznatnija stvarčica zbila proti mojim
željama, proti mojim osjetilima.
Pouzdanje. Odsele o dušo moja, ne smije više
da tako bude. Za što ne boraviš u krilu Boga i
Oca tvoga ? Zar ne vidiš, da Bog Lazara ne ostavi ?
Premda dopusti, da umre i bude sahranjen, to ga
ipak probudi na život, te time sve još većma ob¬
raduje. Eto, zar ne, da možeš i ti pouzdano ufati,
da će ti tako dobri Bog samo ono dopustiti i po-
 — 169 -

slati, što je po tebe dobro ? Šta te može stignuti,

ako On ne će? ali, ako On tvojim životom upravlja,
za što se ne predaš posve dobroti Njegovoj ? Da,
o Bože, sada se posve bez ikakve iznimke pre¬
dajem u ruke Providnosti Tvoje.
Odluka. Ja hoću samo ono, što je Tebi
drago; postupaj sa» mnom, kao s Lazarom; do¬
pusti da obolim i umrem, ja se Ti prepuštam po¬
sve i za vazda. Daj mi snagu i hrabrost, da me
ni jedna nevolja no potišti i ne šatre.

Druga točka.
Lazarove sestre mole Isusa, neka im radi
prijateljstva ozdravi brata.
Razmatranje. Pomisli, kako Marija i Marta
mole Isusa, neka im izliječi brata, kojega su nježno
ljubile. One su Isusu spremile vijest govoreći:
»Gospodine, kojega ljubiš, obolio je.« Bile su uvje¬
rene, kako će Isusa sklonuti, da im pritece u po¬
moć, ako mu samo saopće bolest i svoje pouzdanje
na Njegovu ljubav, budući su znale, kako Isus ne
može gledati nevolje svojih prijatelja, a da ih sam
s njima ne osjeća. — Poput ovih sestara moraš i
ti raditi u svakoj nevolji, bila tjelesna ili duševna.
Valja ići odmah, a da ne oklijevaš, k Isusu svome
prijatelju, a ne k stvorovima, koje obično tražiš i
pitaš za savjet prije, nego li Isusa. Isus se tuži,
da dolaziš k Njemu tek onda, kad si već posvuda
utjehe tražio, kao da ti nije upravo On najbolji
prijatelj, kao da on ne bi mogao, htio, pače želio,
da ti pomogne.
 — 170 —

čuvstva. Pokajanje. Molim Te, o Isuse,

oprosti ovu pogrješku, kojom sam Te već mnogo
puta uvrijedio. U nevoljama sam utjehe tražio kod
bijednih, ništetnih stvorova, a k Tebi sam došao tek
onda, kad drugdje dovoljne pomoći nijesam našao.
Zaista dobru kaznu zaslužujem, što mi je pouzdanje
u Te manjkavo. Ponizno To prosim, oprosti mi!
Ljubav. O Spasitelju moj, ispovijediti moram,
da Te slabo ljubim; jer, kad bih Te ja iskreno
ljubio, zar ne bih u svakoj nevolji najprvo k Tebi
pritrčao? Da, kad bih Te iskreno ljubio, to bih
znao, da i Ti mene ljubiš, jer ljubiš svakoga, koji
Tebe ljubi, i na ovu bih se ljubav posve oslonio.
Zastigjenje. Smijem li jošte preda Te doći,
pošto sam pokazao, da se u Te manje uzdam, nego
li u bijedne stvorove? Da, cesto sam ostao ne¬
miran, bio sam rastužen u suprotivštinama, al mi
s toga nije bilo bolje, nego gore. Ali kod Tebe
mogao sam naći pomoć i utjehu za sve.
Odluka. Štogod me desilo, povest ću se
za dob r i m sestrama Lazar ovim, svaki
se p u t o b r a t i t i na Tebe i reći: Gospo¬
dine, koga ljubiš bolestan je; onda ću sve
od neizrecive dobrote Tvoje očekivati. Za ovu Te
milost molim, o ljubezni Isuse.

Treća točka.
Isus dopusti, da Lazar umre, ali ga onda
probudi od mrtvih.
Razmatranje. Pomisli, kako dopusti Isus, da
Lazar umre, i kako ne će da ga odmah izliječi.
 Ali eto iza toga dogje i probudi ga u život bolji
od prvoga. — Tako radi Isus svaki dan obzirom
na molitve naše: ne uslišava molitava naših ocb-
mah, budući radi vazda najvećom mudrosti i znade,
da nam nije svaki put korisno; i budući ima On
prema nama najizvrsnije namjere, to opredijeli On
vrijeme, da nas usliši uprav onda, kad je po nas
najbolje. S toga valja, da se svim Njegovim na¬
redbama potpuno podložimo, i nipošto se ne uz¬
nemirimo, ako nam se molitva naša odmah ne
zbude. Tako su učinile Marija i Marta, koje se
nijesu rastužile, što im Isus brata nije ozdravio,
nego je pustio, da je umro.
čuvstva. Zastigjenje. Kako slabo se vladam
prema nakanama Božije Providnosti! U nevoljama
nikako nijesam ustrpljiv i sudim samo prema svo¬
jim osjetilima i prema razumu, što ga je samo¬
ljublje pomelo. Zahtjevani, da se zbude sve baš
prema mojim sklonostima, a ne pomislim, da li su
mi uredne, ni na probitke, koji bi mi došli, kad
bih se posve u ruke Božije predao.
P o kaj anj e. Koliko sam puta u tome pogriješio !
Kako sam bio ogorčen i uznemiren, kad bi mi
Bog kroz neko vrijeme dopustio tugu, bijedu i na¬
pasti ! Ali se je ipak sve to zbilo meni na korist;
htio je Bog na moju korist, da me tek nakon ne¬
kog vremena izbavi. O Bože, molim Te, oprosti
mi sve moje nevaljane pritužbe! Zaslužio sam, da
me iz nevolja mojih ne bi nikada izbavio.
Podvrgavan] e. Poklanjam se svim Tvojim
namjerama i nikad im se više opirati ne ću. Čvrsto
 — 172 —

se uzđam, da su sva zla, što mi ih šalješ, samo

priprava za veća dobra, i da ne dopuštaš ni moje
smrti, van da me jednom u veću slavu uskrisnuti
možeš.
Odluka. Eto velike odluke za sav moj život:
uz dam se: sve će se nevolje pretvoriti u ve¬
selje; kazniš me, da me možeš tješiti, napasti do¬
puštaš proti meni, da mi pomogneš pobjedonosno
ih suzbiti.
Molitva. Isuse, Spasitelju moj, dopusti, da Ti sa
Lazarovin> sestrama kažem: Koga ljubiš, veoma
je bolestan. Nebrojene su me nevolje snašle; ali
je najveća nevolja, što Tebe ne ljubim, jer se ne
uzdam na Te i ne oslanjam se na ljubav Tvoju.
Ali od sada hoću, da Ti budem pokoran u svemu.
Daj mi otu milost po Svojoj neizrecivoj i neiscr-
pljivoj dobroti. Amen.

Razmatranje
za subotu iza IV. nedjelje u korizmi.
„Isus reče: ja sam svjetlost svijeta, ko ide za menom, ne će
hoditi po tami, nego će imati svjetlost života.
Iv. 8, 12.

Prva točka.
Isus je svjetlost svijeta.
Razmatranje. Pomisli, da je Isus prava svjetlost.
Jedino On. nas rasvijetliti može i mora; kao što
 — 178 —

je sunce jedino svjetlo u danu, tako je Isus jedino

svjetlo u našim dušama. Štogod nam se prikazuje
da je sjajno, varav je to sjaj, ako mu nije Isus
izvorom. On je nestvoreno svjetlo, koje rasvjet- -
ljuje svakoga čovjeka, što dolazi na svijet; od
Njega valja da proizlazi sva tvoja svjetlost i sva
tvoja znanost. S toga ti ne će koristiti, ni učiniti
te svetim niti tvoje molitve i tvoje naučavanje,
niti propovijedi i poučavanja tvojih poglavara, i
što ti je Bog osim toga podijelio, ako te ne ra¬
svjetljuje Isus, komu jedinome valja da se poko¬
ravaš, te za Njim ideš, kamo god te vodio, makar
morao našljedujuci Ga umrijeti.
Čuvstva. Radost, Puno se radujem, o slatki
moj Isuse, što si Ti svjetlost svijeta, i što niko
ne može zabludi ti, ko Tebe našljeduje. O da bih
mogao svim ljudima ovu svjetlost pokazati i ras¬
tjerati tamu njihovog neznanja, njihove nevjere i
njihove grješnosti! O Svjetlosti, koja nikada ne
utrne, želim da prodriješ kroz srca naša i rastjeraš
svu tamu u njima.
Zastigjenje. Ali o dušo moja, kako vjeruješ
da je Isus svjetlost tvoja, kad se bojiš Njega raz¬
matrati? Bojiš se, da ti ne rasvijetli srce tvoje, te
ga otkrije, kakvo jest! Bojiš se, ova bi svjetlost
mogla svima pokazati, kolika je Tvoja lijenost, ta¬
ština i osjetnost, koju ne češ popustiti, nego na¬
stojiš sakriti je boječi se, da je niko ne opazi i
s toga ne pokudi.
P okaj anj e. Baš je istina, o moj Isuse, ja bje¬
žim od Tvoje svjetlosti; rob sam svojih strasti,
 — 174 —

radi njih mrzim svjetlost, a ljubim tamu. Je li

onda za čudo, ako tako cesto griješim, ako sam
posve osjetan, ako sam navezan na zemlju, na uži¬
vanje i na svoju korist? Hodim po tami, jer Isusa
ne razmatram. O ljubavi puna svjetlosti, daj da
spoznam svoju bijedu, te je baš iz srca zamrzim.
Odluka. Rasvijetli me, o slatki Isuse, božanska
i jedina svjetlosti moja! Neprestano ću Te
razmatrati!, slijedit ću Tvoja nagibanja, ne ću
se nikada rastaviti od Tebe, koji si mi svjetlost,
te mi rasvjetljuješ sve puteve moga života. Za
ovu Te milost iz svega srca prosim.

Druga točka.
Ko slijedi Isusa, hodi posve sigurno.
Razmatranje. Pomisli, kako uvijek sigurno hodi,
ko našljeduje Isusa; jer je nemoguće zabluditi,
dok rasvjetljuje put tako sjajna svjetlost. Osim
toga jest Isus sam put, kojim treba da idemo.
Ako Njega slijedimo, bit ćemo posve sigurni, da
ćemo sigurno dospjeti do žugjene svrhe, do vječ¬
noga spasa. Premda se moramo boriti sa jakim
dušmanima, i premda je svijet pun mreža, što nam
ili zametnuo gjavao, premda smo slabi i prem su
jake naše strasti, ipak se ne trebamo bojati, ako
slijedimo Isusa. Zar nije on svemoguć, te nas može
štititi? Zar nije vazda spreman pružiti nam u po¬
gibelji ruku pomoćnicu, te iz svake nas nevolje
izbaviti ? Ako živeš prema naukama, što ti ih
crkva propovijeda, ako se vladaš prema načelima
 — 175 -

Isukrstovim i prema Njegovim primjerima, to ćeš

biti uvijek izvan pogibelji, ma svijet bio još zlob-
niji, a pakao još strašniji.
v
Čuvstva. Zaćugjenje. Zar nije za ćudo, da
tako malo ljudi ide tragom Isusovim, premda je
svako uz Njega osiguran proti svakoj pogibelji?
Svijet voli da nasljeduje uvažene osobe, te si za¬
štitu njihovu steče, ali ne će da nasljeduje Isusa,
premda je On gospodarom svijeta i ne ostavi bez
zaštite nikoga, koji Ga našljeduje.
Zastigjenje. Davno veo me pozivaš, o slatki
moj Isuse, paće siliš me da idem tragom Tvojim;
ali ja se neprestano protivim Tvojemu pozivanju,
te slušam jedino svoju narav i svoju volju, da joj
udovoljim; volim, da slijedim svoje strasti, nego
li Tebe, o Isuse, koji si nepogrješiva svjetlost i
najveće dobro.
Pokajanje. O baš je grješno sve ponašanje
moje ! Zar da se ne stidiš, o dušo moja, kad vidiš,
kako ne ćeš da se povedeš za Isusom, nego Ga
ostavljaš, da prioneš uz stvorove, koji će te strmo¬
glaviti u ponor vječnoga pakla?
Odluka. O Isuse, slijedit ću Te pos v uda,
kamogod hoćeš da me povedeš: u 'prezir i
bolove, u nestašicu i smrt; ići ću Tvojim tragom,
raditi prema Tojim naukama. Za ovu Te milost
iz svega srca prosim.
 — 17« —

Treća točka.
Ko ne slijedi Isusa, vazda je u pogibelji.
Razmatranje. Ko nasljeduje Isusa, ne treba mu
da se boji pakla, smrti, pravednosti Božije, uvijek
je u sigurnosti i izvan pogibelji gdjegod bio, na
kojemgod mjestu, makar progonjen od svega svijeta;
ali ko Isusa ne nasljeduje, ko neupravlja svoj život
prema Njegovim naukama, u Njegovom duhu, ovaj
je vazda u pogibelji vječnog spasa. Predan je svim
neprijateljima svojim. Može li ma za časak miran
da bude putnik opkoljen lupežima? Isto tako ne
može miran da bude, ko Isusa ne nasljeduje, Njega
ne ljubi, prema Njegovim načelima ne žive, nego
se povodi prema naukama ovoga svijeta; biti če
robom svih strasti i vazda će lebditi u najvećoj
pogibelji, da izgubi za uvijek dušu svoju.
V v

CuvstVa. Strah. Sta će biti od mene, o Isuse,

koji sam Te tisuću puta ostavio, tisuću Te puta
prezirao, da se povedem za zamamama svoje po¬
žude, svoje taštine, svoje osjetnosti, i svih neu¬
rednih strasti svojih? Zar se ne izlažem svaki dan
očevidnoj pogibelji izgubiti vječni spas, kad se
svaki dan udaljujem od Isusa?
Pokajanje. Želim, da bih se mogao baš od
srca pokajati radi svoje zlobe i zamrziti je, budući
me ona strovalila u toliko grijeha i u najveću po¬
gibelj vječne nesreće odijelivši me od Gospodina
Isusa?
S a ž a 1 j e n j e. O Bože, kako želim da popra¬
vim svoje grijehe, i da izbavim sve ljude iz pogi-
 — 177 -

belji, u kojoj ih se svaki dan mnogo izgublja, bu¬

dući da idu jedino za opačinama ovoga svijeta. O
da bili mogao sav užežen biti ljubavi prema Tebi
o slatki moj Isuse, te poticati sav svijet, da na¬
stoje Tebe spoznati, ljubiti i nasljedovati.

Odluka. Odričem se svih zamama od

strane stvorova, bježat ću od sada stvorove i
načela svijeta onako revno, kako sam se do sada
povodio za njima.

Molitva. O klanjanja vrijedni Isuse, pritegni me

tolikom silom Sebi, da Ti se nikada više ne opirem;
smiluj mi se radi moje velike slaboće; ja sam ne
mogu ništa, ako mi Ti ne pomogneš. Ali slatki
moj Isuse, ako mi Ti udijeliš Svoju milost, ako
me Ti pritegneš k Sebi svetom svjetlosti i slatkim
Svojim zamamama, to ću otstraniti sve poteškoće,
koje bi mi put zatvarale, pobjedit ću sve dušmane
svoje. Daj mi ovu milost, o božanski moj Učitelju,
i ići ću posvuda Tvojim tragom. Amen.
 — 178 —

Razmatranje
za gluhu nedjelju.
„Tada đogje Isus s njima u zaselak, koji se zove Getse-
mani; i reče učenicima svojim: Sjedite tu, dok ja idem
tamo i pomolim se. I uzevši sa sobom Petra i dva sina
Zebedejeva poče se žalostiti i turoban biti. Tada im reče:
Žalosna je duša moja do smrti.“ Mat. 26, 3* - 38.

Prva točka.
Isus ide u maslinovu bašču i započme svetu
muku Svoju.
Razmatranje. Pomisli, kako svrši Isus zadnju
večeru i ode u maslinovu bašču, da kao krvna
žrtva zadovolji strogoj pravednosti Oca Svoga za
grijehe tvoje. Vidiš, kako ne čeka, dok bi nepri¬
jatelji došli, te Ga uhvatili i sudu predali, nego
im ide u susret i potraži za njih ugodnije mjesto.
Nikomu ne će da pravi neprilike, nego povede sa
sobom jedino učenike Svoje, da ih primjerom Svo¬
jim ući, kako valja trpjeti, i da nam pokaže, kako
najbolje prijatelje Svoje vodi k križu.— Zar se po¬
našanje tvoje ne protivi sasma Njegovomu ? Ti
eto nikako ne ideš trapljenju i mukama u susret,
nego bježiš od njih, pače ili smatraš kao najgore
neprijatelje svoje!
¥

Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o lju-

bezni moj Učitelju, na primjeru, što mi ga daješ, i
i na ljubavi, što mi je iskazuješ ne čekajući na
 — 179 -

muke nego idući im u susret. Nebo i zemlja neka

Te slave; jer ja Ti se na ovoj dobroti dovoljno
zahvaliti nipošto ne mogu.
Tužba. Ljubezni Spasitelju, je li moguće, da
posve hladno i bez čuvstva gledam, kako ideš radi
mene teškim putem na maslinovo brdo, da se tamo
za moje grijehe žrtvuješ? Jesam li prema Tebi
tako tvrdog srca, da Te radi muka Tvojih posve
ništa ne žalim?
Zastigjenje. Stidim se veoma. Umjesto da
Isusa našljedujem, te idem u susret trapljenju, pre¬
ziru i mukama, eto bježim od njih, paće bježim i
uspomenu na njih. O kako se ovo mišljenje razli¬
kuje od mišljenja Spasiteljevoga! A ipak,. On je
nevin, a ja krivac!
Pokajanje. Kajem se, o Bože, kajem se veoma
da sam se do sada protivio trpjeti, premda sam
premnogo griješio. Da, Isuse moj, kajem se nada
sve!
Ljubav. Iz srca Te ljubim. Do sad te nijesam
posve iskreno ljubio; jer da sam Te iskreno ljubio,
svaki bih se put za tobom poveo, barem kad bih
kod manjih prigoda ustrebalo štogod trpjeti. Ali
videći, kako ideš Ti radi mene u krvavu borbu,
goni me ljubav, da idem za Tobom.
Odluka. Da, Isuse moj, s Tobom ću na bo¬
jište; ustrpljivo ću primati suprotivštine, koje
ćeš mi slati, i u susret ću ići tapljenju, jer ću na¬
stojati, da se neprestano trapim.
*
 — 180 —

Druga točka.
Isus postane žalostan do smrti.
Razmatranje. Pomisli, kako Isus jedva u bašću
stupi, a eto već navali na Njega tolika žalost, da
bi Ga usmrtiti mogla, kao što On sam kaže: Ža¬
losna je duša moja do smrti. Nije Ga od bojazni
smrtonosna ova žalost obuzela; te je On došao
amo da trpi. Niti Ga je obuzela od plašljivosti i
slaboĆe ili unutarnje mlitavosti. Nego slobodna Nje¬
gova volja i nedohitna ljubav prema Ocu nebes
komu i prema ljudima sklonula ga je, da najprvc
odbije iz srca svaku radost i svaku utjehu, da si
drugo predstavi u duhu sve, kako će Ga Zidovi
okrutno mučiti, Otac nebeski ostaviti, kako će
Majka Marija mučno patiti, kako će svijet neza¬
hvalan, nevjeran i zloban biti, kako će plodove
muke i smrti Njegove malo uvažavati ili ćak pre¬
zirati. Onda je dopustio, da su sve ove predstave
svom silom djelovale na Njegovu dušu, koju je
ušljeđ toga i ušljed neizmjerne ljubavi mučna, smr¬
tonosna žalost preuzela.
Čuvstva. Sažaljenje. Kad bih ovu žalost Isu¬
sovu upravo iz srca mogao promatrati, zar ne bih
morao od muke umrijeti ? Zar ne bih bio tvrd
više od kamena, kad me Isusova žalost ne bi dir¬
nula? Ne mogu da vidim prijatelja rastužena, a
da sam tuge ne osjećam, Isusa pako, Spasitelja
svoga, Oca i najboljeg prijatelja svoga mogao bih
gledati, a da ne placem od sažaljenja?
 — 181 —

Optužba. O sramotne bešćutnosti i okrutnosti

srca moga! Neznatna stvarčica me može ganuti, i
pobuditi mi sažaljenje, ali Isus u mukama Svojim
ne gane me! Gdje je vjera? Kako, da s Isusom
nemam sučuvstva?
Pokajanje Ali sam ipak ja sam uzrok ovoj
žalosti Isusovoj. Lijenost i nevjera moja, cesti moji
grijesi i zloraba milosti, koje mi je Isus žalošću i
mukom Svojom zaslužio, bjehu uzrokom Isusovoj
žalosti. O jao meni, što sam Isusa toli ljuto uvrijedio,
ali se sada zbog toga posve slabo kajem!
Ljubav. Kako je velika ljubav Isusova prema
meni, da se prepušta toli neizmjernoj žalosti u za¬
dovoljštinu za moje grijehe! Ali kako je onda mo¬
guće, da te ne ljubim, o ljubezni moj Spasitelju?
da sav ne usplamtim od ljubavi gledajući Te u
tome stanju?
Odluka. Mogu li se još ikadđ, tužiti na ikoju
nevolju, ma kako velika bila? Ne, božanski Spa¬
sitelju, nikada toga učiniti ne ću; rado ću od
sele primati sve gorčine i tuge ovoga
života i sve protivštine, koje mi po¬
šalješ. Daj mi snage i srčanosti za to potrebite!
molim te po zaslugama smrtonosne Tvoje žalosti.

Treća točka.
Uzrokom ove žalosti bješe naša tuga i ne¬
volja.
Razmatranje. Pomisli, kako je u Isusu toliku
žalost prouzročio upravo pogled na velike nevolje
 — 182 —

naše. Gledao je prvo naše vremenite muke, koje

su se sve iz grijeha rodile, kao bolesti, gubitak
dobara, časti i prijatelja, siromaštvo, progonstvo i
sve, što nas rastužuje; gledao je drugo duševnu
nevolju ljudi, to jest njihovu sljepotu, neznanje,
zlobnost i sve grijehe, koje je svijet učinio i koje
će činiti sve do konca, vječno prokletstvo tolikih
ljudi, za koje je muka Njegova uzaludna, jer ne
htjedoše iz nje crpsti duhovne koristi; gledao je
treće kako se lakoumno bacaju ljudi u svoju ne¬
sreću, budući pretpostavljaju prolazna dobra vječ¬
nomu spasu. Sve to je bilo posve jasno, bistro i
živo pred dušom Isusovom, ganulo i dirnulo ju je
na toliko sažaljenje prema nama, da bi Mu smrt
zadati moglo; jer je On nas sve smatrao kao uda
na Svome tijelu i kao milu djecu Svoju.
v
Čuvstva. Zahvala. Klanjam Ti se, o slatki
moj Isuse, i zahvaljujem Ti se, što osjećaš toli ve¬
liko sažaljenje sa mojom nevoljom. O kad bih
vazda na Tvoju ljubav mislio i neprestano Ti se
zahvaljivao, još ne bi dovoljno bilo prema tomu,
što sam dužan.
Sažaljenje. Kako, o Isuse? Tebe gane naša.
nevolja, a nas muke Tvoje posve ništa ne mogu
ganuti? Ti si radi nas žalostan do smrti, a mi Te
gledamo posve hladno ! O tvrdo kao kamen je srce
naše !
Zas t i gj e nj e. Smijem li jošte doći preda Te ?
Od stida bih morao umrijeti, što s Tobom ne ću¬
tim žalosti; premda sam joj ja uzrokom!
 — 18S —

Pokajanje. Oprosti mi Isuse! U maslinovoj

bašči Te je moja nevolja tako duboko dirnula, o
molim Te, sažaljuj me takogjer sada! Zao mi je
što sam Te svojim grijesima tako rastužio; mrzim
na sve grijehe upravo iz dna duše svoje.
Pouzdanje. Budući si tolike muke radi mene
podnio, to se posve uzdam u Tebe i Tvoju milo-
srdnost, koja nikada ne će prestati. Nipošto ne smije
o Tebi posumljati, budući si upravo iz ljubavi za
mene toliko učinio.
Ljubav. Ali radi ovoga Tvoga sažaljenja mo¬
ram da te iz svega srca ljubim. Ljubit ću Onoga,
koji je bio tako žalostan iz ljubavi prema meni;
hoću da Ga ljubavlju svojom barem donekle utješim.
Odluka. Moja Te nevolja rastužuje, o Isuse moj;
eto s toga hoću, da je zbacim sa sebe, barem
onu, kojoj sam kriv ja sam, naime grijeh. A
ostale ću nevolje prema Tvome pri¬
mjeru ustrpljivo nositi.
Molitva. Preda Te padam na koljena i zakli-
njern te radi prevelikih bolova i radi neizrecive
žalosti Tvoje, smiluj mi se i daj mi milost, te uz-
mognem sve tuge ovoga života ustrpljivo podno¬
siti, da Tebi mrzak ne postanem. Ti si tako dobar
te mi ove molbe ne ćeš moći odbiti. Amen.
 — 18* -

Razmatranje
za ponedjeljak iza gluhe nedjelje.
*1 udalji se od njih, koliko se može kamenom dobaciti i
kleknuvši na koljena, moljaše.4 Luk, 22, 24.

Prva točka.
Isus se moli Bogu Ocu.
Razmatranje. Pošto se je Sin Božiji od Svojih
učenika udaljio, stade klečeći na zemlji, suznih
očiju, uzdišući, tjeskobnog srca i pun straha, posve
ponižen i satrt moliti Oca nebeskoga, neka Mu od¬
uzme pregorki kalež, ako je moguće, a da se ne
osujete vječne Njegove nakane. Ali se Isus pot¬
puno podvrže volji Oca svoga govoreći: »Ne moja,
nego Tvoja neka se zbude volja!« — Pomisli
dakle, kako se Isus obuzet bolovima i žalošću
utječe k molitvi i pogledaj, kako moli, kako po¬
božno, pouzdano, revno i odano u volju Božiju.
Uči iz ovog primjera, kako treba da moliš i ti;
uči, kako je dobro osobito u nevoljama uteći se
k molitvi, mjesto da se plašiš, žalostiš i tuguješ.
Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o ne¬
beski Učitelju, što me učiš, kako se valja moliti
Ocu nebeskomu i uteći se k njemu u svakoj po-
treboći, osobito u svakoj nevolji. Treba li još dru¬
goga nagibanja, da molim, da dobro molim van
Tvoga primjera? Zahvaljujem Ti se na tome baš
iz srca.
 - 185 —

Zastigjenje. Ali me Tvoj primjer puno za-

stigjuje, ako prispođabljam, kako Ti moliš pun
strahopocitanja, a ja bez strahopocitanja, Ti sa¬
brano, a ja rastreseno, Ti pobožno, a ja bez po-
božnosti, Ti revno, a ja mlitavo, Ti odano, a ja
pun svojevoljnosti i opornosti. Ali si ipak Ti pravi
Bog, jednak Ocu, ja pako nijesam pred Tobom van
nevrijedan, siromašan grješnik-
Pokajanje. Kad ne bi drugoga bilo van po-
giješke moje u molitvi, dosti bih imao razloga,
plakati i pokoru činiti sav život svoj. Moja mli-
tavost i moja nesmjernost u molitvi srušila je Tebe
na zemlju i ponizila Te pred Ocem Tvojim.
Pouzdanje. Nu, budući se Tvoja molitva Ocu
nebeskomu dopala i neizmjerno zaslužna bila, mogu
se pouzdati, da mi On ništa ne će odbiti, ako ga
zaprosim u Tvoje ime i dogjem pred Njega za¬
štićen onom molitvom, kojom si Ti k Njemu vapio.
Odluka. O slatki Isuse, prema Tvome primjeru
utjecat ću se molitvi neprestano i molit ću u bu¬
duće čuvstvima Tvoga srca, moliti ću smjerno,
pažljivo, pouzdano i potpunom odanosti u volju
Božiju. O Isuse, podijeli mi duh molitve!

Druga točka.
Isus nije uslišan.
Razmatranje. Premda je Isus jednak Ocu svome,
ipak Mu Otac molitve ne usliši. Prosio je od Oca
dvije stvari, jednu za sebe, a drugu za nas Za
sebe je molio, da Ga Otac, ako je moguće oslo-
 — 186 —

bodi, te ne mora piti gorkog kaleža muke. Ova je

molba uvjetna bila. Za nas je molio, neka se zbude
prema volji Božijoj sve, što je od potrebe za naš
spas: »ali ne moja, nego Tvoja neka se zbude
volja!« Ova druga molba nije bila uvjetna, nego
bezuvjetna. Prvu molbu mogao mu je Otac
odbiti, ali drugu mu je uslišao. — Time nas Isus
uci, kako prava molitva stoji u tome, da se pot¬
puno predamo volji Božijoj, sebe pako posve na¬
pustimo, i kako Bog rado usliši naše molbe, ako
su prema odredbama božijim, a nipošto prema sklo¬
nostima naše naravi ili požudama našega srca.
Čuvstva. Zahvala. O moj Isuse, kako Ti se
mogu dovoljno zahvaliti na prevelikoj Tvojoj do¬
broti, kojom u molitvi moju korist stavljaš nad
Svoju, te voliš mene. spasti, nego da budeš oslo-
bogjen gorkog kaleža muke! Mogao si drukčije
raditi, ali Ti je neumrla duša moja pretežnija bila.
Sažaljenje. Zar me ne ce obuzeti najnježnije
sažaljenje, kad motrim Isusa u smrtnoj borbi, koja
bi najtvrgja srca mogla da omekša? kad vidim,
kako voli spas moj više od Svojega, i kako iz lju¬
bavi prema meni prima sve gorčine kaleža groznih
muka? Mogu li da Ga gledam, kako ponižen leži
na zemlji, kako se bori u smrtnoj borbi, a da ne-
budem dirnut i tronut?
Pokajanje. Kako su teški moji grijesi, buduć
Otac Sina svoga ne usliši, te se zadovoljštinom
Sina mogu izbrisati4?|Kako strašni su u očima Bo¬
žijim grijesi moji, a ja sam posve nehajan! O boli
me, što Otac nebeski sa Sinom Svojim radi mene
 — 187 —

tako strogo postupa! Trebali još koji drugi razlog,

koji bi me sklanjao, da se skrušeno pokajem?
Ljubav. Kako bih vruće morao ljubiti Tebe,
o slatki moj Spasitelju, jer si Ti mene tako neiz¬
mjerno ljubio? Zašto ne bih Tvojih namjera stav¬
ljao nad svoje, budući si Ti hoteći spasti dušu
moju pristao na to, da Ti se odbije, što si toli
ponizno molio?
Odluka. Isuse moj, bit ćeš mi uzorom u mo¬
litvi. Molit ću, Ocu nebeskomu, kao što si Ti
molio, naime posvema odan i pokoran Nj e-
govoj svetoj volji, ma kako mi se izvrsno
pričinjalo ono, što molim. Daj mi, o slatki Isuse,
te se posve predam volji Božijoj i svoju potpuno
ostavim.

Treća točka.
Angjeo s neba okrijepi Isusa.
Razmatranje. Pomisli, kako je Isus tri puta
molio opetujuć vazda iste rijeci i kako dolazi an-
gjeo s neba, da ga okrijepi. Ovo postigne poslanik
Božiji dvovrsnim načinom : prvo time, da je, kao
što nekoji drže, uhvatio krv, koja je poput znoja
curila s tijela Isusova; drugo time, da mu je pred
oci stavio razloge trpljenja i muke, i da Mu je
pokazo, kako je sva muka nužna, koliku će si za¬
služiti slavu na nebu, kako udovoljiti Oca nebes¬
koga, i kako izvanredne plodove će za svijet do¬
nijeti Njegova smrt. Angjeo je pohvalno priznao
Isusovu srčanost, divio se Njegovoj ustrajnosti, is-
 kazao Mu strahopoči tanje i odanost, što je dosto-
jala Njegovoj svetosti i Njegovu dostojanstvu i
pripovijedao je o Njegovom dostojanstvu pred svim
nebom, koje je čudom se diveći gledalo tajinstveni
ovaj prizor.
čuvstva. Hvala. Dozvoli Isuse, da poklonstvo
i proslavljenje svoje združim sa angjelom, koji Te
je s neba došao tješiti; dozvoli, da Ti otarem krv,
koja probija kroz sve šupljinice Tvoga tijela zbog
silnog Tvog napora i zbog izvanredne revnosti,
kojom moliš; dopusti, da s njim kažem : Tebe ide
gospodstvo nad svim stvorovima i slava, koju ćeš
mukama svojim zaslužiti, trajati će na vijeke.
Sažaljenje. Nu, dušo moja, zar ne sažaljuješ
Isusa, videći Ga, kako je sav smalaksao, te mora
angjeo s neba doći, da Ga pokrijepi? Zar ne osjećaš
nikakve ljubavi prema Onome, kojega motriš u to¬
likoj tjeskobi, budući ostaješ mirna i hladna i bes-
cuvstvena ?
Zastigjenje. O angjeli i sveci na nebu, šta
kažete vi gledajući Isusa u tolikoj stisci i nuždi?
Ali šta ćete meni kazati, videći kako Isusova
muka moje kamenito srce tako slabo gane, kao da
sam neznabožac, koji o Isusu još nikada ni rije-
cice nije cuo!
Pokajannje. Oprosti mi, o slatki moj Isuse!
Ja sam Ti toli grozne muke prouzročio, budući
sam posve ohol, rastresen, pun neuredne ljubavi,
sav osjetan, nečist, slavohlepan i uopće sav u grije¬
sima. Ali se ipak tako slabo kajem, te ne prolije¬
vam ni jedne suze, i ne prestajem Tebe vrijegjati.
 - 18$ —

Lj ubav. O Isuse, kamo Te dovukla ljubav

Tvoja? Nu, zar da ja od sele jošte lijen i mlitav
ostanem? Zar da ne uvehnem od sažaljenja i po¬
kajanja ? Zar nijesam ja kriv, te je Isus toliko trpio?
O Spasitelju, ljubim Te nad sve i želio bih, da od
ljubavi prama Tebi umrem !
Odluka. Dragi Spasitelju, sav si rastužen i bez
utjehe, eto me, nikada više neću da tražim
utjehe u stvor ova. I budući toli grozno trpiš,
te mora angjeo s neba doći, da Te pokrijepi i
obodri, dozvoli, da Te i ja s angjelom tješim i
s toga svake se osjetne utjehe odrecem.
Molitva. Slavni nadangjele, koji Isusa tješiš, daj
mi tvoj duh, da se naučim s tobom Isusa tješiti!
Nu ne mogu Ga bolje tješiti nego svetim životom
podnoseći svoju slaboću i lišavajuć se ljudske utjehe
ali buduć sam veoma slabašan, isprosi mi od Isusa,
kojega si u silnoj borbi pokrijepio, te On mene
okrijepi zaslugama Njegove dragovoljne slaboće;
ništa Ti odbiti ne će, ako Ga sjetiš, kako je sve
pretrpio iz ljubavi prema meni. Amen.
 — 190 —

Razmatrale
za utorak iza gluhe nedjelje.
J dogje k učenicima svojim i nagje gdje spavaju, i reče
Pel.rn: Tako, zar ne mogoste jednu uru bditi sa menoin ?
— Ustante idemo! evo se približi onaj, koji će me izdati, “
Mat. 26. 40, 40.

Prva točka.
Isus nagje apostole gdje spavaju.
Razmatranje. Pomisli, kako Isus ni u smrtnoj
borbi ne zaboravlja na svoje učenike, nego pre¬
kida molitvu tri puta i dolazi njima. Ova ih briga
Isusova ipak ne gane, nego se prepuste spavanju,
premda su Mu prije obećali, kako će mu vjerni
biti; da, oni spavaju, ne sažaljuju Isusa, ne tješe
Ga, niti Ga nasljeduju. — Nu zar ti ne radiš
svaki dan upravo onako? Obećao si Bogu, kako
ćeš revno nastojati oko spasa svoje duše, kako ćeš
vjerno obdržavati Njegov zakon, ali eto ti spavaš,
ti zanemaruješ svoje dužnosti, jer si mlitav, ne¬
hajan, lijen. Ma te probugjivali drugi dobrim opo¬
menama, to Ti ne koristi, ti opet nastavljaš gr¬
ješni i kazne vrijedni život svoj.
čuvstva. Priznanje. O Isuse Ti bdiješ, jer
mi toliko milosti daješ, nu uzalud, jer sam preveć
lijen, da na njih mislim i Tebi služim! Zahvalju¬
jem Ti se na nježnoj Tvojoj brizi, kojom paziš na
mene; cesto dolaziš k meni sam ili po Svojim na¬
mjesnicima, da me probudiš iz giješnog sna, prem
 — 191 —

se svaki put opet prepustim p6spanosti i lijenosti

svojoj.
Sažaljenje. Ali dušo moja, zar si i ti tako
besčuvstvena, kao što su bili učenici, koji su se
opet i opet dali pospanosti, da ih nadvlada? Zar
nikako ne sažaljuješ Isusa, koji u smrtnoj borbi
leži na tlima, a nema nikoga, koji bi Ga tješio ?
Z a s t i gj e nj e. O kako sam osjetljiv, što se tiče
mojih tjelesnih stvari, ali kako neosjetljiv za muke
Isusove I O kolike sramote, da ne mislim na svoga
Oca i Kralja i Boga, koji je radi mene neizrecivo
žalostan, nego posve hladno gledam Njegove muke
ali i svoje grijehe, zbog kojih Isus pati.
Ljubav. Kad bih Te ja ljubio, o slatki moj
Isuse, ne bih bio tako nehajan, lijen i besčuvstven
prema Tvojim milostima, brizi i dobroti! Nu Ti
dolaziš k meni svaki čas i posvuda, ali eto vazda
i posvuda me nagješ, gdje spavam; kako ču dugo
jošte prkositi ljubavi Tvojoj ? zar nije več vrijeme
da Ti se odazovem i Tebe slijedim čak do smrti?
Odluka. Bdj eti ču sa Isusom. Bditi ču
nad svojom neustrpljivošču, nehajnošču, nad mno¬
gim neurednim svojim željama, bdit ču nad sva¬
kim činom svojim, da mogu, o Isuse svaki čas
biti spreman primiti Tebe, kad god k meni dogješ.
Za ovu te milost prosim.

Druga točka.
Krotka opomena Isusova.
Razmatranje. Pomisli, kako Isus tri puta nagje
učenike, gdje spavaju, ali ih ipak ne kara strogo,
 — 19* —

ogorčeno, srdito, nego jedino Petru reče posve

krotko: »Zar ne mogoste sa menom jednu uru
bđiti?« Zar Isus nije bio baš rastužen videći,
kako su lijeni učenici nakon tolikog uvjeravanja* i
tolikih odluka? — Ali, zar ne bi mogao i Tebe
posve istim načinom pokuditi? Zar ne možeš jedan
sat da sa menom bdiješ? Eto zar ne spavaš za
molitve, jer posve lijeno moliš, docim sve nebo na
tebe gleda ? zar ne spavaš za napasti, docim ti ne¬
prijatelji z-.tdavaju smrtnih rana? zar ne spavaš u
grješnim svojim navadama? zar ne spavaš kod
najvažnijih poslova ? Ni ne pomisliš, kako sam sebi
time preveliku štetu nanosiš, i kako ljuto svaki
put ražalostiš Isusa, koji je za Tebe tolikom bri¬
gom bdio?
v
Čuvstva. Zacugj^enjfe. O ljubezni Isuse, kako
si dobar! kako si prema meni krotak! cesto sam
pospan i spavam, ali ti ipak posve ljubezno sa
menom postupaš, premda bi svagdanjim nehajstvom
svojim zaslužio, te me baš strogo ukora vaš.
Zastigjenje. Porumeni o dušo moja, poru-
meni od stida, kad god pomisliš na svoju pospa-
nost i lijenost! Premda te je Bog već cesto puta
probudio, da nastojiš oko svoga usavršavanja, te
sama*sebe siliš naprijed, ti ipak sasma lijeno živeš, te
ne misliš van kako bi osjetilima svojim zadovoljila
Ljubav. O slatki moj Isuse, ko da ne ljubi
Tebe, koji nasjtako vruće ljubiš? Premda cesto
nadahnuća^Tvoja ! baš ništa ne ^upotrebljavam, Ti
me ipak neostavljaš! Kako si ljubezan? Zar se lju¬
bavi Tvojoj ne ću nikada odazvati?
 — 193 —

Odluka. Ne, o Bože moj, ne ću više spavati

kao do sada, nego ću ozbiljno nastojati, da bu¬
dem sve usavršeniji i sve revniji u svem, što god
mi dužnost nalaže. O Isuse, daj mi obilate mi¬
losti !

Treća točka.
Poljubac Judin.
Razmatranje. Pošto je Isus treći put k učeni¬
cima došao, eto Jude na ćelu vojnika. Juda Isusa
poljubi, da ga izda i izdajničkim ovim znakom
preda u ruke neprijatelja. Isus primi Judu kao
prijatelja, pače poljubi ga u znak svoga prijatelj¬
stva, samo ga kratko i ljubezno sjeti na crno djelo
njegovo govoreći: »Zar poljupcem izdaješ Sina ćo-
vjećjega?» — Razmatraj, kako se Isus prema iz¬
dajici ljubezno ponaša, da bi ga opet predobio za
Boga; ali se takogjer prepane radi užasne neza¬
hvalnosti i nepojmljive nehajnosti Judine, koga ni
toliki dokazi ljubavi i milosrgja ne mogu omekšati.
čuvstva. Gnjev. Nesretni Judo, tako postupaš
sa Učiteljem? Zar ne znadeš, da je On Tvoj Spa¬
sitelj, tvoj Bog? Sramotno prodaješ Onoga, koji ti
je toliko dobrodati podijelio! Ali, ćesa moram ja
da se bojim, budući sam već prečesto Isusa izdao,
te se nikako nedam predobiti, ma kako ljubezno,
dobrostivo i krotko Isus sa menom postupao;
Sažaljenje. Kako sam tužan, o Isuse, gleda¬
jući Te u rukama izdajice, koji Te poljupcem pre-
Jeglić: Razmatranja 11. 18
 — 194 —

daje neprijateljima Tvojim! Možeš li o dobri Spa¬

sitelju, možeš li da podneseš na usnama poljubac
izdajice? zašto tolika ljubav prema gadnom neza-
livalniku? Ali, o koliko si puta i sa menom tako
postupao!
Zastigjenje. Silno se stidim, kad pomislim
na svoju nezahvalnost i na svoje izdajstvo. Koliko
sam puta i ja Tebe, o Isuse moj, poljubcem izdao i
koliko puta povraćajući se na stare grijehe pre¬
dao Te u ruke neprijatelja, i to pošto sam primao
Tvoje milosti, dapače u svetoj pričesti Tebe sa¬
moga ! Molim Te, oprosti!
Ljub av. Budući si tako ljubezan i prema naj¬
gorim grješnicima, zar da me ova ljubav ne bi po¬
takla, te se u Te posve pouzdam i Tebe iz srca
ljubim ? Kad ne bih imao drugih razloga, već ovaj
bi me morao sklonuti, da jedino uz Tebe pristajem
i nikada više da nevjeran ne budem.
Odluka. Odlučujem, da ću Ti od sada u
svemu vjeran biti, obdržavati ću učinjene od¬
luke, potpunom ljubavi Te ljubiti i jedino Tebi
služiti. Daj mi milost, da ustrajem u onoj odluci!
Molitva. Gledam Te o slatki moj Spasitelju,
gdje Judu grliš. Ne odbijaš ni najvećih grješnika;
s toga se nadam, te ne ćeš moje molitve zabaciti,
nego mi po zaslugama neizmjerne Tvoje ljubavi
podijeliti milost, te mogu bdjeti nad sobom, rev-
novati za vječni spas, i ustrajati u odluci, da ne
ću ljubiti ništa i nikoga osim Tebe. Amen.
 195 —

Razmatranje
za srijedu iza gluhe nedjelje.
„Tada pristupiše i digoše ruke na Isusa i uhvatiše Ga“.
Mat. 26, 50.

Prva točka.
Isus obori jednom riječju neprijatelje na
zemlju..
Razmatranje. Da pokaže božansku svoju moć,
prije nego će dopustiti, da Ga gledaju u slaboći,
obori Isus neprijatelje svoje riječju: »Jesam« na
zemlju. — Kako se moraš preplašiti, kada pomi¬
sliš, kako ćeš morati doći kao pred suca pred
Njega, koji eto obara neprijatelje na zemlju upravo
u časak, kad ga namjeravaju kao grješnika uhva¬
titi i svezati. U tom padu gledaj pad prokletnika.
I prokleti padaju natraške; jer padaju u grijeh, da
se ne stide, da se ne kaju, da ni ne mare za vječnu
svoju propast. Odabranici pako padaju kao na
obraz svoj i brzo se podignu, jer vide, kamo su
pali. — Pogledaj sebe, da li nijesi u pogibelji, da
paneš ne samo u nevolju i nesreću, nego takogjer
u grijehe, od kojih se dakako manje plašiš, nego
li od vremenite nesreće.
čuvstva. Strah. O dušo moja, zašto se ne bojiš
ovoga Boga, koji jednom riječju neprijatelje svoje
na tle sruši ? — Ti padaš često, ali se ne pridigneš
zar se ne bojiš strovaliti se poput prokletaea u
vječnu propast?
 Pokajanje. O Bože moj, tisuću puta Te mo¬
lim, oprosti mi, te sam se tako cesto i tako lahko
dopustio oboriti se u grijeh, premda sam obećao,
kako ću ustrajan ostati. Veoma mi je žao, što sam
se na grijeh vraćao, te velike kazne zaslužio.
Odluka. Ne, odsele ne ću nikako dopustiti da
se srušim, ma kako ljuta bila napast; brzo ću se
podići od svih grijeha, u koje sam god pao, onda
ću ustrajati u dobru, nikada više ne ću pasti natrag.
O Isuse, daj mi dovoljno jakosti i snage!

Druga točka.
Isus se sam neprijateljima svojim kao žrtva
predaje.
Razmatranje. Pošto je Isus neprijateljima do¬
pustio, da se mogu pridignuti, dozvoli im takogjer
te Ga mogu uhvatiti, pače On sam im se kao
žrtva preda. Jedva smiju da Ga uhvate, eto
odmah Ga svežu užetima i lancima, te Ga biju,
kao da je najgori zlotvor. Ali Isus ne govori više
ni riječi; doista On izliječi čudom ulio Malhu,
koje mu odsječe Petar, ali ipak ništa ne go¬
vori, premda bi nakon svoga čuda mogao da ih
kara i kudi. Eto Isusa, ne tuži se, kao janje pri¬
pravljeno za žrtvu stoji svezan, krotak i ustrpljiv,
ali ipak ne može, da ublaži okrutnost i surovost
Židova.
V

Čuvstva. S a ž a 1 j e n j e. Mogu li, o Isuse, gle¬

dati, kako postupaju s Tobom kao sa zločincem,
a da ostanem hladan ? Sažaljivao bih najgoreg zlo-
 — 197 —

cinca gledajući ga u krvničkim rukama, a ne bih

sažaljivao Tebe, koji si nevinost sama?
Z a s t i gj e n j e. Baš se stidim, što me dira u
srce jedino moja nevolja, ali me ne dira Tvoja ža¬
lost i Tvoja bol. Zar nijesam surov i okrutan kao
Tvoji dušmani, budući me ne mogu ganuti udarci,
lanci i okovi, kojima si sapet i svezan?
Pokajanje. Ali Ti se podvrgavaš samo za to,
da činiš pokoru za krivu slobodu, kojom sam Te
cesto uvrijedio. Ti hoćeš da si svezan poput uhap-
šenika, ali ja se ni najmanje obuzdati i svezati
ne ću, uvijek hoću da mi bude sve prema mojoj
ćudi. O kako sam prema Isusu nepravedan i
okrutan.
Ljubav. O radi mene svezani Isuse, kako da
Te ne bih ljubio, i jedino uz Tebe prianjao ? Da,
ljubim Te! Daj mi lance svoje; pravedno bi bilo,
da ih ja nosim, i Tebi se priključim, ali hoću
tako tijesno da budem s Tobom svezan, te me
ništa na svijetu od Tebe rastaviti ne će moći.
Odluka. Gle, Isuse moj, prikazujem Ti
slobodu svoju; ne ću se slobodom svojom
služiti, da udovoljavam sebi, nego da u svemu
činim slobodno jedino Tvoju volju. Daj mi ovu
milost, o božanski moj Spasitelju!

Treća točka.
Isusa ostave svi učenici Njegovi.
Razmatranje. Pomisli, kako se apostoli, vidjevši
Isusa u rukama dušmanskim, prepanu i pobjegnu.
 — 198

Mnogo su puta Isusa uvjeravali, kako će s Njim

umrijeti, ali sada na to ni ne misle, nego bježe i
sakrivaju se, da ne bi s Isusom uhvaćeni bili —
Slično se i ti svaki dan prema Isusu vladaš. Kad
moliš ili se pričestiš, to si pripravan ostati kod
Isusa; ali kod prve Ga prigode ostaviš, ne radiš
prema Njegovim naukama, nego se dadeš zavesti
od straha ljudskoga, i u ljubavi prema Isusu po¬
puštaš bojeći se od neprijatne rijeci, od neznatnog
prezira, od male poteškoće. Nemaš sažaljenja sa
Isusom, brzo odbaciš sve dobre odluke, samo da
možeš kakvu nasladu uhvatiti.
čuvstva. Sažaljenje. Moraš li, o Isuse moj,
i od učenika Svojih trpjeti ? Zar nije dosta, da Te
neprijatelji nemilosrdno vežu i biju? Moraju li
muke i bolove Tvoje povećavati jošte prijatelji
Tvoji, koje si obasipao dobrodatima i milostima, i
napokon takogjer ja, neosjećajući s Tobom bolova
i muka Tvojih?
Zastigjenje. Kako se moram stidjeti motreći
Te, kako si od svih ostavljen, i znajući da sam
ja još nevjerniji od apostola! Svaki dan Te ostav¬
ljam, opet i opet Ti obećaj em, kako ću život svoj
popraviti, ali se isto tako opet i opet vraćam na
stare grijehe i bježim od Tebe tražeći ljubav
ovoga svijeta.
Pokajanje. Nada sve mrzim svoju nemarnost
i kajem se. O Bože, hrabar sam i srčan, ako
treba da zadovoljavam svojim strastima, ili da
otstranim zapreke, što su mojoj sebičnosti, mojoj
taštini, mojemu uživanju na putu; ali nikako ni-
 — 199 —

jesam srčan, kad treba da Tebe našljedujem na

putu trapljenja i samozataje. Ali, o ljubezni Isuse,
oprosti mi !
Odluka. Za Tobom ću ići i posvuda hoću da
Te slijedim; nikada Te više radi ikakvog stvora
ne ću ostaviti, ma umrijeti morao.
Molitva. Božanski Spasitelju, svemogući Bože,
obori u duši mojoj sve strasti, koje se Tvojim
namjerama protive i ne dopusti, da bi se ikada
jošte mogle pridignuti. Dopustio si, da Te nepri¬
jatelji uhvate kao janje odregjeno za žrtvu; daj
mi snagu i srce, da se ja Tebi predam, da učiniš
sa menom, štogod hoćeš. Ne dopusti, da Te ostavim,
nego me tako usko spoji sa Sobom, te me ništa
više od Tebe ne će moći odijeliti. Amen.

Razmatranje
za četvrtak iza gluhe nedjelje.
„I ođvedoše Ga k Ani.“ (Iv. 18, 13.)

Prva točka.
Isusa odvedu najprvo k Ani.
Razmatranje. Pomisli, kako vode k Ani Isusa
krvnici, koji Ga guraju i tuku, na zemlju bacaju
i na sto načina vrijegjaju. Narod se sletio oko
Njega i ruga Mu se; vode Ga preko otoka Cedrona
i kroz grmlje, da Mu krv odasvuda curi. Okrutnost
 — 200 —

ljudska nije nikada još toliko sredstava iznašla,

kako bi se mogao iko što užasnije mučiti, nego
upravo one prežalostne noći, da muci Isusa. Ali
Isus se ne tuži, niti šta predbacuje narodu, koji
Ga vrijegja, ne mareći za toliko dobrodati, što ih
je od Isusa primio.
čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, Isuse,
na primjeru ustrpljenja, što mi ga daješ, i na lju¬
bavi, što mi je iskazuješ; zahvaljujem Ti se, što
se prepuštaš tolikim i tako okrutnim uvredama,
da zadovoljiš za moju osjetnost i za moje neuredno
uživanje i takogjer za uvrede, što sam ih Ocu
Tvojemu nanio gadnom svojom nevjerom.
Sažaljenje. O u kako Te žalosnom stanju
nalazim, o moj Spasitelju! Požaljivao bih najgoreg
zlotvora, kad bih vidio, da ga tako mrcvare, kao
što mrcvare Tebe, a ne bih požaljivao Tebe, o
ljubezni moj Spasitelju, koji si moj Otac, moj
Kralj i moj Bog? Mogu li da gledam Tebe u ru¬
kama krvničkim, a da ne zaplačem? Kako bih
mogao tako beščuvstven biti!
Z a s t i gj e nj e. Porumeni od stida, o dušo
moja! porumeni, što si tako bez čuvstva. Ti si
predala Isusa neprijateljima, budući si baš opaka
i žločesta ; eto povraćajući se u grijeh, u razuz-
danost, neposlušnost, srditost, gurala si Isusa po
ulicama kao da je to velik zlotvor. I ne kaješ se?
Kako si prema Isusu okrutna!
Ljubav. O božanski Spasitelju, sve ove okrut¬
nosti trpiš iz ljubavi prema meni. Zar da Te ne
ljubim? Iz ljubavi prema Tebi da ništa ne učinim?
 — 201 —

Može li me još štogod veoma potaknuti, kako neka

Tebe ljubim? Da, zar se ne bih gadno protivio,
vjeri svojoj, čuvstvima, pravednosti i razumu, kad
bih Ti lj/nbav svoju uskraćivao ?
Odluka. Da, Isuse, za T o b o m ću se povesti;
neka se postupa sa menom strogo, sjećat ću se
Tebe i pratit ću te na križnom putu. Udijeli mi
milost, da idem tragom Tvojim.

Druga točka.
Vojnik udari Isusa u lice.
Razmatranje. Pomisli, kako upita Ana Isusa o
Njegovoj nauci i o Njegovim učenicima. Posve
krotko odvrati Isus, da je ućio javno, neka dakle
pita one, koji su Ga ćuli. Na ovaj odgovor udari
Ga jedan od vojnika, što su na sudu bili, i to
veoma ljuto u isto lice. — Eto, kako je sramotno
Isus ponižen, što Ga prosti vojnik bije pred ve¬
likom i sjajnom skupštinom. Motri pomljivo udarac,
što je bio po Isusa mučan i sramotan, jer je
morao trpiti, da se postupa s Nnjim kao sa naj¬
većim zlotvorom i to u prisutnosti velikog sveće¬
nika, koji vojnika nije ukorio, nego mu jošte po-
vlagjivao.
čuvstva. Zaćugjenje. O nečuvene uvrede
Božije! O pravedni Bože na nebu, gdje si? Možeš
li gledati, kako se sramotno sa Isusom postupa,
da ipak ne ćeš pomoći? Zar da se niko ne osveti
radi tolikih uvreda? Zar da niko Isusa ne brani,
ni čovjek, ni angjeo?
 Zastigjenje. Alija nesretni čovjek, zar ni-
jesam ja puno drzovitiji od onoga vojnika, kadgod
Boga moga smrtnim grijehom uvrijedim? Zar time
ne ponavljam muke Isusove, zar ne postupam
s Njim mnogo gore, nego onaj ludi vojnik ? Neki
bezbožan krivovjerac imenom Severijan, baci u
blato sveti sakramenat baš prezirući Ga; ali eto
odmah mu se ukaže crna podoba govoreći: Ja
sam duša onoga nevoljnika, koji je Isusa u lice
udario [ znaj, da si ti na istu kaznu osugjen, kao
i ja.« Sta će biti od mene, koji sam Isusa prečesto
zlostavljao i obešcašćivao.
P okajanj e. Boli i peče me, Isuse moj, što toliko
puta vidim, kako Te preziru! Sto Te ja vrijegjam,
to Te puno više boli, nego onaj udarac u lice, jer
ja puno bolje poznajem Tvoje dostojanstvo, nego
li oni okrutni ljudi. Ali ipak ne ću da ostavim
grješne navade svoje. Molim Te iz srca, oprosti mi!
Odluka. Obećajem Ti, moj Isuse, popravit ću
život svoj, ne ću Te više vrijegjati, nego
štovati iz svega srca; da, čuvat ću se naj¬
manjeg grijeha, da zadovoljim za dosadašnji opaki
život svoj. Udijeli mi ovu milost po zaslugama
svoga ustrpljenja.

Treća točka.
Isus odgovori posve krotko onomu, što Ga
udario.
Razmatranje. Pomisli, kako je Isus slugi, što
Ga udario, odgovorio ove riječi: »Ako sam pravo
 — 203 —

govorio, za što me biješ?« Divi se ustrpljenju Isu¬

sovu, koji ovu sramotu podnosi, prvo da uništi
sramotu, što je mi zasluži smo, drugo da nas izbavi
od gospodstva vražjega, treće da nam dadne pri¬
mjer junačkog ustrpljenja i da nas pouci, kako
valja uvredu vraćati ne uvredom nego duhom
krotkosti prema Njegovu primjeru. Krotko ukori
nesretnog slugu, da se taj razabere i spoznavši
groznu grjehotu upotrebi ponugjenu milost. Isto
tako postupaj i ti, kad te bližnji Tvoj uvrijedi :
ne dopusti, da nadvlada strast; strast bi te uzbu¬
nila, poremetila mir srca, i lišila te mnogih milosti.
Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o lju-
bezni Isuse, na prekrasnom primjeru, što mi ga
daješ. Primjerom svojim osugjuješ neustrpljenje
moje; Ti si nevin, a ja sam krivac; Ti premda
nevin prepuštaš se ipak surovosti ljudskoj, da za¬
dovoljiš za sve uvrede, što sam ih ja Ocu Tvome
nanio. O koliku sam Ti dužan zahvalu na toj pre¬
velikoj dobroti!
Z as t igj e nj e. Ali dušo moja, zar Isus ne pred¬
bacuje i Tebi onu istu okrutnost govoreći: »Za što
me biješ?« svojom lutnjom, svojom osvjetljivošću,
svojom zlovoljom i mržnjom? »Za što me biješ?«
neurednim svojim strastima, ušljed kojih ništa ne
ćeš i ne možeš da podneseš? Isus je nevin, a ne
tuži se, kad Ga biju; ti si pako velik krivac, ali
ipak ne možeš mirno podnijeti, da te pravedno
pokude. O Bože, kolika nepravda*
Sažaljenje. Dobri Gospodaru i Učitelju, kako
slabo se povodim za Tvojim primjerom i kako se
 — 504 —

slabo kajem, što sam Te toli ljuto vrijegjivao!

Morao bih od boli i žalosti umrijeti, kad bih samo
donekle Tebe sažaljivao. Ne bih smio pomisliti na
svoje grijehe, a da se baš iz srca ne pokajem, ali
sam ipak posve hladan. Nemam ciste vjere, prave
ljubavi i poniznosti. Smiluj mi se!
Odluka. Mora biti, makar naravi mojoj teško
bilo, i rado ću ovo izvesti: odlučujem, da ću
sve nevolje strpljivo podnositi i time
imati dio u trpljenju Isusovom. Sve ću uvrede
podnijeti radosno, barem ustrpljivo, da budem
nalik Isusu.
Molitva. O ljubezni Isuse, tako sam slabašan, te
me može jedino božanska Tvoja moć uzdržati, da
boreći se ne smalakšem; budući si toliko patio,
to mi ne možeš odreći onoga, što Te sada ništa
ne stoji; treba samo da hoćeš, i eto pobjediti ću
sve neprijatelje svoje. Molim Te ponizno po za-
slugama Tvoga ustrpljenja, udijeli takogjer meni
milost ustrpljenja i sve ću suprotivštine podnositi
drage volje iz ljubavi prema Tebi. Amen.
 — 205 —

Razmatranje
za petak iza gluhe nedjelje.
,A oni, uhvativši Isusa, odvedoše Ga k poglavaru sveće-
ničkome, Kajfi, gdje se književnici i starješine sabraše*.
-- Mat. 26, 57.

Prva točka.
Isusa pred Kajfom tuže, ali se On ne oprav¬
dava.
Razmatranje. Pomisli, kako vuku Isusa od Ane
k Kaj li, gdje čekaju književnici i starješine, da Ga
osude na smrt. Jedva ga uz porugljivo vikanje
svjetine do vuku k Kajfi, odmah izvede on krive
svjedoke, koje je najmio, da Isusa krivo optuže.
Pošto Isus na krive optužbe ni rijecice ne će da
odvrati, to Ga upita poglavica svećenički, zar ništa
ne može da prigovori? Ali Isus šuti.— Time daje
tebi pouku, da šutiš, a ne opravdavaš se, kad te
grde. Cesto je na savjesti Tvojoj mnogo gora po¬
grješka, nego je ona, radi koje te pogrgjuju i tuže,
doćim su nevinoga Isusa posve krivo tužili, ali se
On ipak nije opravdavao, nego je šutio.
Čuvstva. Sažaljenje. Je li moguće, slatki moj
Isuse, da Te niko ne brani ? Sam se braniti ne
ćeš; nepravedno Te tuže, ali ni riječ ne dolazi iz
Tvojih ustiju; Ti dopuštaš, da postupaju s Tobom,
kao sa najgadnijim zlotvorom i ne ćeš otkriti ne*
vinosti Svoje.
 — 20« —

Zastigjenje. Nu, zar ne protuslovim sam

sebi? Svaki dan vidim i čujem, kako nebrojni
ljudi grde Tvoje naredbe, proti Tebi mrmljaju, u
osobi i nauci Te Tvojoj vrijegjaju, ali ja šutim,
budući nijesam dovoljno odvažan, nego dršćem od
straha ljudskoga.
Pok aj anj e. Da, na žalost, ja sam nijesam bolji
od njih. Umjesto, da se ponizno podložim nared¬
bama Tvojim, eto me kako sam prvi, koji mrmlja
proti Tebi, ako mi molitve ne uslišiš odmah, nego
me odbij eš, te moram s toga trpi ti kak prezir,
kakov gubitak ili kakovu bol.
Ljubav. To dolazi od toga, što Te slabo lju¬
bim. Dopada mi se jedino ono, što svijet odobrava;
njihove naredbe pretpostavljam Tvojim, njihovu ne¬
sigurnu ljubav Tvojoj vječnoj ljubavi. Mogu li o
sebi tvrditi, da Te iz svega srca ljubim? Ali sada,
o ljubezni Isuse, započet ću da Te u istinu ljubim
i da opravdavam sve, što god u budućnosti odrediš
da dogje na mene.
Odluka. Nepravda, koju Ti iz ljubavi spram
mene podnosiš, veoma će me poticati, da drage
volje trpim progonstva, osobito ogova¬
ranja i klevete, makar se krivo osugjivao sav
moj život ili najsvetija i najcišćom namjerom izve¬
dena djela. Daj mi potrebitu srčanost i snagu; je¬
dino od Tebe je očekujem.
 — 207 —

Druga točka.
Poglavica svećenički zaklinje Isusa, neka
Kaže, da li je Sin Božiji, dakle pravi Bog.
Razmatranje. Viđeći Kajfa, da mu se prva na¬
kana izjalovila, prisili Isusa, da mora govoriti za-
klinjajući Ga živim Bogom, neka kaže, da li je
Sin Božji ? Tako Kajfa učini, da će moći Isusa
posve sigurno osuditi ili radi huljenja na Boga,
ako ustvrdi da je Sin Božji; ili radi varanja, ako
zaniječe. — Gle, kamo čovjeka zavede strast, ako
j°j se preda. Premda je Isus znao, da će morati
odgovor Svoj platiti glavom, ipak glasno i odlučno
sve uvjerava, da je On pravi Bog; jer je Ime Oca
nebeskoga tako poštivao, da je posve rado Njemu
na slavu život Svoj dao. Time nas Isus podučava,
kako rado treba da prikažemo sve svoje sklonosti,
ako ide samo za našu čast i za našu korist, i kako
treba čast Božiju, ako se o njoj radi, staviti nada
sve, paće nad isti naš život.
Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o slatki
moj Isuse, tisuću puta na prekrasnoj nauci, što mi
je daješ! Eto Tvoj me primjer potiče uspješnije, nego
svi ostali razlozi, te govorim^ za slavu Oca Tvoga
i iz ljubavi prema Tebi rado podnosim, ako me svijet
s toga kudi i osugjuje.
Zastigjenje. Kako se pred Tobom stidim!
Vazda se opravdavam i ako govorim na Tvoju
ćast, vazda pomišljavam, da li će to takogjer meni
koristiti. Kada štogod pravoga činim, te običajem
proračunavati, da li ne će patiti moj dobar glas,
 — 208 —

da li me svijet neće osuditi, da li me ne će zbog

toga desiti vremenita šteta ili kakva suprotivština.
Pokajanje. O koliko sam puta tako radio!
Vazda se cijenim, kao da sam prvi i najbolji od
svih i tražim svoju ćast. Htio bih se zauzeti za
Tebe, ali samo onda, kad će &vijet moj postupak
hvaliti i odobravati, kad ću ja sam kakvo zado¬
voljstvo naći, kad mi nije preteško, niti se kakova
žrtva od mene zahtijeva. Tako živem. Molim Te,
oprosti mi, što sam do sada tako radio!
Odluka. Da, božanski Spasitelju, povest ću se
za Tobom; svakako moram da popravim svoj život.
Makar me progonili do smrti, ipak ću
uvijek i posvuda i usprkos najžešćim
s up r o t i v š t i nama zagovarati i braniti
Tvoje zadjeve. Za ovu Te milost iz svega srca
prosim.

Treća točka.
Isusa predaju okrutnim krvnicima, da Ga
ruže i zlostavljaju.
Razmatranje. Jedva ispovijedi Isus, da je pravi
Bog, odmah ga osudiše na smrt. Onda ga pre¬
puste krvnicima, koji stanu neizrecivo okrutno
proti Njemu postupati, kao da je najgori zlotvor.
Posve se ništa ne obuzdavaju, tuku Ga šakama
u lice, biju Ga, nogama udaraju, i svaku uvredu
iznose na Njega. Istukli su Ga već po svem tijelu;
teško otvara svoje oci, ali ih ipak više puta otvori
nu tako krotko i turobno, da bi i najokrutnijeg
 — 209 —

čovjeka mogao omekšati. Ali Ga ne prestanu mr¬

cvariti i zlostavljati odbijajući sva blaža ganuća,
koja im pobugjuju pogledi tako mili, te bi se kamen
morao srnilovati.
Čuvstva. Sažaljenje. Groznog prizora! Koda
ne bude dirnut, kad vidi, kako Te okrutno zlo¬
stavljaju, o slatki moj Isuse! Tebe Učitelja, Oca
i Boga moga biju, turaju, ruglu izvrgavaju i na
sve moguće načine vrijegjaju! A ja ostajem ne¬
hajan, a ne sucuvstvujem sa Spasiteljem.
Zastigjenje. Baš mi je to na golemu sra¬
motu ! Spasitelja svoga gledam u srijedi surovih
vojnika kao janje u srijedi vukova; radi moga im
se spasa predao. Ali ipak ostajem hladan, strašni
me prizor ne potresa. Valjda nemam prave lju¬
bavi, ni prave vjere, paće ni pravo čovječje srce,
što umije pobuditi sažaljenje i sućuvstvo, budući
mogu tako bešćustveno gledati, kako mi Spasi¬
telja zlostavljaju.
Po kaj a nj e. Prizor ovaj bi me sigurno potresao
i dirnuo, da imam ja srca ne samo za sebe, za
svoje tijelo, za svoju taštinu, za svoje uživanje i
za nevrijedne zemaljske naslade, nego i za Boga i
dušu i vječnost. Ali eto sada ja sam Isusa vrije-
gjam svojim grijesima ne mareći za Njegovu muku,
malo uvažavajući Njegove milosti. O, Isuse, ustrpi
se s menom, što sam tako bešcuvstven, i pogledaj
milostivim Svojim okom na mene, da mi srce pro-
bodeš i promjeniš!
Odluka. Isuse, Ti želiš, neka se povedem za
Tobom, jer ću time Tebe utješiti: hoću dakle
. Jeglićf Batmatranja 11. 14
 — 810 —

iz ljub avi prema Tebi da ostanem miran

makar me prezirali, rugali mi se i kako
god vrij egjali.
Molitva. O Isuse, klanjanja vrijedni Spasitelju,
udijeli mi Svoju srčanost, Svoje ustrpljenje i Svoju
krotkost; podijeli mi zasluge, što si ih stekao za
ovoga obruživanja i zlostavljanja. Da me preokreneš
i posvetiš, to treba samo jedan od onih pogleda
na mene da baciš, kojim si krvnike svoje pogle¬
davao. Još sam posve griješan, ali promijenit du
život svoj, i tvrdno se uzdajem, te će mi milostivo
Tvoje srce oprostiti sve do sada počinjene grijehe.
Amen.

Razmatranje
za subotu iza gluhe nedjelje.
„I odvedoše Ga svezana, i predadoše Ga Ponciju Pilatu, po¬
glavici. Mat. 27, 2.

Prva točka.
Isusa Židovi Pilatu tuže.
Razmatranje. Pomisli, kako su zidovi Isusa do¬
vukli k Pilatu, te Ga okrivljuju, kako huška i
buni narod, kako narušava sve vjerske zakone.
Burno zahtijevaju, neka se osudi na križ već usljed
njihove optužbe bez istrage i bez dokaza. Pilat ih
pozove, neka mu kažu, šta je Isus učinio, da je
smrt zaslužio, oni mu odgovaraju: »Da nije zlo-
 211 —

tvor, ne bi Ga bili Tebi predali.« — Zar nije to

prevelika okrutnost, zahtijevati smrt nevinoga, a
da se predbacena krivnja ni dokazala nije? Isto
tako postupaju proti Isusu oni bezbošci, koji svašta
govore proti Njegovom životu i proti Njegovoj
nauci. Zaista, nije se čuditi, da se Isusu protive
budud ih Njegov život osugjuje.
čuvstva. Sažaljenje. Kako, Isuse moj, da ne¬
branim Tvoju nevinost? Niko ne govori za Tebe,
sve Te tuži i vrijegja, a ne odvažuje se progo¬
voriti za Tebe nijedan od onih, koje si ozdravio,
nahranio, uskrisio! Ja pako osjedam u srcu jedva
jedvice slabo sucuvstvo, premda mi je poznata
Tvoja nevinost i gledam, kako Te sve ostavilo.
Zastigjenje. Kako mogu da stojim uz tuži¬
telje Tvoje ja, ako Te u istinu priznajem Boga i
Spasitelja svoga? Ali Te ipak svaki dan nepra¬
vedno tužim, ako ne baš riječima, to svojim ži¬
votom, koji se Tvojemu posve protivi! Nesnosna
mi se čini krjepost, na koju me bodre i potiču;
ako me opominju, neka se popravim, to mi je opo¬
mena prestroga i pretvrda, te se time nekako na
Tebe krivo tužim, što od mene zahtijevaš život
nalik na Tvoj život.
Pokajanje. Ogorčenog srca mrzim na svoju
taštinu i na svoju srdi tost, koja ne može ni jednog
prigovora podnijetima da se ne opravdava; nebro¬
jeno sam puta griješio, ali hodu ipak, da me svako
smatra nevinim. Žalostan sam, ako me kude, hodu
da se hvali sve, štogod učinim; ali ipak je jedva
*
 — 212 —

koji dobar čin, a da nema pogrješke. O ljubezni

Spasitelju, kako daleko sam još od Tebe!
Odluka. N e ču više paziti, dali me hvale
ili kude, niti vazda se opravdavati, kao
što sam do sada cesto puta činio. Povagjat
ču se za Isusom, koji je ustrpljivo podnosio krive
optužbe. O Isuse moj, podijeli mi milost, da se u
istinu povedem za Tobom, kad mi se pruži prilika!

Druga točka.
Isus pred Pilatom sve šuti.
Razmatranje. Pomisli, kako Isus sve šuti, dok
Ga Židovi Pilatu tuže. — Ovo je učinila divna
Njegova ljubav: »On šuti, da se ne bi opirao,«
kaže sveti Jeronim. Boječi se, da se ne bi djelo
našega spasa odgodilo* On šuti; Njegova je ne¬
vinost takogjer posve jasna bila, te nije trebala
obrane. Ovdje posvjeđočava Isus vrhunaravno ustr-
pljenje, a time dokazuje bolje nego bi mogao rije¬
čima, da je u istinu pravi Bog. Primjerom nas uči
takogjer velike mudrosti, da naime za čovjeka
nema ništa, što bi mu toli korisno i spasonosno
bilo, kao šuti ti. Sto je čovjek tako rastresen i što
toliko puta pogriješi, to biva obično s toga, jer
nezna nadvladati jezik svoj; odanle slijedi puno
neurednosti 'prema bližnjemu i prema sebi. Kao
lijek daje nam Isus šutnju i potiče nas primjerom
da ga upotrijebimo.
čuvstva'. Zadivljenje. O divnog ustrpljenja
Isusova! Sta, božanski moj Učitelju, Ti Riječi Bo-
žija, ne kažeš ni riječi? Ti čutiš sve krive op-
 — 213 —

tužbe proti Tebi, i nikako ih ne suzbijaš? Moj

jezik je morao mnogo puta uvrijediti Oca Tvoga,
budući Ti za ove uvrede toliku zadovoljštinu šut¬
njom Svojom daješ.
Sažaljenje. Zar da Te ne sažaljujem gleda¬
jući Te, kako si osramoćen i pred svim svijetom
proglašen zlotvorom? Zar da muke Tvoje ne bi u
meni sućuvstva probudile ? Uvijek da ostanem bez
čuvstva? Je li pravedno i pristojno, da imam srce
jedino za svoje nevolje, a nipošto za Isusove?
Zastigjenje. Ne mogu ni za časak šutjeti,
nego uvijek govorim i odmah moram svakomu sa¬
općiti sve, štogod mislim, ne mogu da ugušim
svoje tužbe, svoje mrmljanje, manjak ljubavi, svoje
tašte, isprazne, pače grješne govore. S toga Isus
sve šuti.
Pokajanje. O koliko sam puta jezikom sa¬
griješio ! Zao mi je iz sve duše moje. Rado pri¬
mam zasluženu kaznu. Bože moj, smiluj mi se!
znadem, da jezikom puno griješim i da si Ti morao
šutjeti hoteći za moje grijehe zadovoljiti. Molim
Te, oprosti mi; i daj mi milost, da i ja dobro
šutim za pokoru barem onih grijeha, što sam ih
jezikom počinio.
Odluka. Voljet ćušutnju i nikada neću
nepromišljeno govoriti. Nijedne beskorisne
riječi, nijednog ispraznog razgovaranja, nijednog
ogovaranja ne ću više; ne, ako govorim, to neka
bude jedino na slavu Božiju. O Isuse, uči me, kako
se mogu služiti svojim jezikom, a da Boga ne
vrijegjam.
 214

Treća točka.
Pilat priznaje nevinost Isusovu.
Razmatranje. Pomisli, kako Pilat priznaje, daje
Isus nevin; premda Židovi neprestano vicu: »Ra-
zapni Ga!«, to on ipak razabire iz ustrpljenja i
iz šutnje Isusove, da su tužbe posve krivične.
S toga Pilat Isusa mnogo pita hoteći da pronagje
povod, kako bi ga pustio na slobodu. Pita tako-
gjer radi žene svoje, koja ga je molila, neka se
čuva, da ne osudi nevinoga. S toga otpremi Isusa
k Irudu, pošto je čuo, da je iz Galileje. Ali time
eto preda na osudu nevinoga, dakle proti boljemu
unutarnjemu osvjedočenju. — Zar i ti ne radiš
slično ? Nemaran si i plašljiv, kad ustreba da
braniš nevinost, ali si veoma revan kad ustreba
da zagovaraš svoje mnijenje. Isusa progone, ali si
prelijen, da Ga braniš; otkuda ta pojava ? Odatle,
što se za svoje zadjeve zauzimaš ozbiljno, a za Isu¬
sove samo prividno.
Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, Oče ne¬
beski, što dopuštaš, da se proglasi nevinost Sina
Tvoga, usprkos zloći i nenavisti smrtnih Njegovih
neprijatelja. To je barem mala utjeha, premda će
kasnije još većma u srcu patiti, budući će, premda
nevin, ipak biti osugjen.
Z as t i gj e nj e. O Bože! kako se moram stidjeti!
Pred Tobom sam griješan zlotvor, ali ipak hoću
da me svijet drži nevinim, dočim Tebe osugjuju
kao zlotvora, premda mora sudac nevinost Tvoju
priznati.
 — 215 —

Pokajanje. Misliš li na to, dušo moja? Isus

je nevin, isti sudac nevinost priznaje, ali ga ipak
osugjuje. O koliko si puta i ti slično postupala
proti Isusu ! Znadeš, da je svet, kralj svih svetih,
ali Ga ipak cesto osugjuješ. To činiš, kad svoje
ponašanje opravdavaš govoreći, da je narav tvoja
kriva, da ti je prirogjeno,* da nijesi imala dosta
milosti od Boga. Zar ne vidiš, kako time nastojiš
krivnju zbaciti od sebe na Boga, kao da je On
kriv, što si slabašna, puna neurednih strasti i
svakovrsnih grijeha, dočim je svemu tomu kriva
jedino tvoja zloba.
Odluka. Dužan sam, da nastojim živjeti
nevino, te ne će ni isti neprijatelji moći na meni
naći povoda, da bi me pravedno osuditi mogli,
premda opet sa druge strane ne smijem puno do
njihove osude držati. Daj mi, o Isuse, pravu ne¬
vinost i pravu svetost!
Molitva. Isuse, preda Te padnem na koljena
priznavajući Te svojim sucem i najvišim sucem
sviju angjela i sviju ljudi. Daj mi snagu, te mogu
mirno podnijeti sve krive tužbe i sve nepravedne
osude ljudske; zadovoljan sam, ako sam u Tvojim
očima ćist i nevin. Udijeli mi milost, da idem za
Tobom i da ustrajem u onakom položaju života, u
koji me god Providnost Tvoja dovela. Amen.
 Razmatranje
na cvjetnicu.
„I saznavši, da je Isus iz područja Jrudova, posla ga Pilat
Irudu, koji takogjer bijaše u Jerusalemu onih dana.“
Luk. 23, 7.

Prva točka.
Isusa vuku k Irudu.
Razmatranje. Pomisli, kako Pilat Isusa ne pusti
na slobodu, premda je priznao, kako je Isus nevin,
nego Ga pošalje Irudu, da mu ovaj sudi. Pilat to
učini preveć se obzirući na Židove i od straha
ljudskoga. Na svom putu do Iruda Isusa okrutno
zlostavljaju. Koji su Ga prije nekoliko dana ra¬
dosnim usklicima primili i slavili kao kralja i Me¬
siju, sada postupaju s Njim kao sa zlotvorom. —
Eto ti slike ljudske nestalnosti; svijet te danas
uzveličava, a sutra će te ruglom obasipati. — Eto
ti takogjer slike tvog vlastitog ponašanja prema
Isusu. Kod svete ispovijedi i pričesti Isusa uvje¬
ravaš, kako ćeš Ga ljubiti, kako mu vjerno slu¬
žiti, ali još onog istog dana vrijegjaš Ga neustrp-
ljivošću, nezadovoljstvom, pogrješkama proti lju¬
bavi do bližnjega i nehajstvom prema Njemu. Ako
osugjuješ nezahvalnost i zlobu Židova, što ćeš ka¬
zati proti sebi, pošto je tvoja nezahvalnost i zloba
nekako gora i veću kaznu zaslužuje, nego li ona
od strane Židova.
 — 217 —

Čuvstva Sažaljenje. Kako, slatki moj Isuse,

zar jošte nije kraj Tvojim mukama? Mora li pra¬
vednost Božija, da bude tako stroga proti Tebi?
Ali ja, da ne bih nikada u srcu osjećao sažaljenja
i ljubavi ? da Te slijedim k svim sudovima, a da
Te ne tješim barem sućuvstvujući s Tobom?
Zastigjenje. Zar da ne porumenim od stida
gledajući, kako slabo sucuvstvujem sa Isusovim mu¬
kama, i kako sam nestalan u posluhu prema Njemu ?
Kad se prićestim, nazivljem Isusa kraljem i za¬
ručnikom svojim, ali Ga odmah iza toga pogrgjujem
i niti jedan čitav dan ne držim odluke, da ga
ne ću više vrijegjati.
Pokajanje. Morao bih upravo nastojati, da ti
što iskrenije izrazujem srdačno sažaljenje. Barem
gorko bih morao plakati, što sam tako nestalan,
hladan, mlitav i neuredan; ne mogu živjeti ni
jedan dan, paće jedva jedan sat, a da Te ne oža-
lostim kojom nevjerom. Iz srca mi je žao za moje
grijehe.
Odluka. Uz pomoć Tvoje milosti hoću sva¬
kako stalno da Te našljedujem i zago¬
varam Tvoju nevinost pokoravajući se vazda i u
svem Tvojim naukama, ma svijet prigovarao, što
ga je volja. O slatki moj Isuse, daj mi ovu milost!

Druga točka.
Irud izvrgava Isusa ruglu.
Razmatranje. Pomisli, kako je Irud Isusa posve
uljudno primio, nadajući se, da će od Njega ka-
 — 218 —

k6vo čudo vidjeti. Nu, pošto Isus ne de ni na

jedno pitanje da odgovori, smatra Ga Irud tupim,
ludim čovjekom; da ga izvrgne ruglu pred dvor-
janicima svojim i pred ostalim svijetom, obuće Ga
u bijelu haljinu, kao što su je običavali nositi lu-
gjaci, i pošalje Ga natrag Pilatu. — Tako se dakle
postupa sa Onim, koji je vječna Mudrost, te joj
se klanja sve nebo. Nu, zar prečesto i ti onako
ne postupaš? Eto, ti hodeš, neka Isus čudesa tvori
da zadovoljiš svojoj radoznalosti, svojoj pohoti, svo¬
jim neurednim pohlepama za dobrom zemaljskim,
za slavom, za zdravljem i za svim, što god ti
tvoja mašta stvori; ali bududi ti Isus ne učini
prama ludoj tvojoj želji, odmah držiš, da ne može
da nema ni sucuvstva, ni ljubavi prema tebi. Vidiš,
ti postupaš sa Isusom kao Irud.
čuvstva. Zacugjenje. Je li mogude, o slatki
moj Isuse, da Te preziru kao lugjaka, da Tebe
neizmjernu Mudrost isti krvnici ismijavaju i da
tako okrutno postupa s Tobom opak čovjek, oka¬
ljan svakom zlobom, mjesto da Ti se klanja kao
Bogu svome!
Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o ljubezni moj
Spasitelju, što si htio ovim načinom da Ti se Irud
sa dvorom podrugava, te time izliječiš nesnosnu
oholost ljudsku, osobito moju. Ova je grijehota
valjda Ocu Tvome puno mrska, bududi Ti radi
nje preuzimaš muku, koja zadaje Srcu Tvome puno
vede bolove, nego li sve muke tjelesne.
Zastigjenje. Zar ne bi po mene sramotno
bilo, kad bih vidivši, kako je Isus posramljen, opet
 — 219-

gledao zadovoljavati svojoj slavohlepnosti i u radu

svome tražiti svoju korist, ili hvalu i odobravanje
svijeta ?
Odluka. Da, moj Isuse, ljubit ću prezir i
tražiti poniženje. Baš iskreno hoću; nu, pošto
za to treba velikog napora, to mi je od potrebe Tvoja
pomoć, te budem u istinu sasma ponizan. Za ovu
Te milost iz svega srca prosim.

Treća točka.
Irud pošalje Isusa u bijeloj haljini natrag
k Pilatu.
Razmatranje. Pomisli, kako mora Isus zaodjenut
ruglom natrag k Pilatu kroz ulice Jerusolimske.
Ne mogu se ni prebrojiti sve uvrede, što Mu ih
na mučnom tom putu nanose; nu, posve šuteći i
čedno i mirno ide Isus, samo kad i kad podigne
oci i božanskom milinom pogledava svoje krvnike,
da bi ih dirnuo i obratio. — Pomisli takogjer,
kako su se tim povodom izmirili Irud i Pilat, koji
su bili do sada u mržnji. Kolika sramota ovo iz¬
mirenje za kršćane, koji ogorčenost u srcu podrža¬
vaju, premda im je Isus svoje muke i bolove po¬
kazao! Hoćeš li ti da budeš manje pomirljiv od
Židova i pogana?
Čuvstva. Zastigjenje. Kako je daleko moja
krotkost iza Tvoje, o slatki moj Isuse! Treba samo
riječi, već sam razdražen i ogorčen proti onima,
koji me priječe u mojoj samovolji; ne ću da šutim,
nego glasno tužim, sav sam uzbunjen misleći po-
 — 220 —

najviše na to, kako odbijem namišljenu uvredu,

niti mogu sve muke Tvoje, da me preokrenu.
Pokajanje. Koliko sam Te puta uvrijedio,
što sam bio tako puno ogorčen, osjetljiv i nemilo¬
srdan! O moram da se iz srca kajem i duboko
pred Tobom ponizim, kad pomislim, kako sam ne
izrecivo tašt, kako brzo bližnjega nepravedno osudim-
i kako ova opaka čuvstva u srcu nosim, mjesto
da ih Tebi prikažem! O kako me boli, što sam se
od gadne svoje strasti tako daleko dao zavesti, te
sam krivnje svaljivao na druge, samo da sebe
opravdam!
Odluka. Nastojat ču, da budem krotak, te
mirno primam sve, kojim god mc načinom poniza-
vali. Tvoj če mi postupak uvijek biti uzorom, za
kojim ču se vazda povagjati.
Molitva. O Isuse, molim, pogledaj bar jedanput
takogjer mene toli milo i ljubezno, kao što si kr¬
vnike Svoje pogledavao; trebam da me samo jednoč
pogledaš, dirnut če se srce moje i posve omekšati
te budem sposoban za čuvstva poniznosti, us tr¬
pljenja i ljubavi prema bližnjemu. Ove mi molbe
nikako ne možeš odreči, o ljubezni moj Spasitelju;
po zaslugama Tvoga ustrpljenja Te molim: usliši
me! Amen.
 — 221 —

Razmatranje
za ponedjeljak velikoga tjedna.
„Koga hoćete od dvojice da vam se pusti ? A oni rekoše :
Barabu!“ Mat. 27, 21.

Prva točka.
Isusa prispodabljaju s Barabom.
Razmatranje. Opet stoji Isus pred Pilatom. Pilat
nemaj ući razloga osuditi Isusa na smrt odluci sta¬
viti ga Uz Barabu, glasovitog ubojicu i lupeža i
dati narodu na volju, koga će odabrati, da se pusti
na slobodu; mislio je, narod će sigurno moliti za
Isusa, kojega je svako poznao, da je nevin. Ali
eto Židovi su proti Isusu toliko uzrujani, da o
pređlogu Pilatovom ne će ni ćuti. —Sada pomisli,
kako je Isusa moralo boljeti, što se prispodablja
sa lupežem Barabom. Sigurno mu je moralo neiz¬
mjerno mučno biti, što se u isti red stavi On kralj
vječne slave sa čovjekom sasma nepoštenim, On
sama svetost sa čovjekom odanim svakoj opačini
i to pred svim narodom, koji ga je prije već pri¬
znavao obećanim Spasiteljem i po sucu, koji je
imao pravo u tom pogledu odlučivati. I ako je
već svaka prispodoba mučna, koliko je ova po
Isusa morala mučnom biti.
čuvstva. Sažaljenje. O Isuse moj, zar da se
neprestano novim mukama mučiš ? Ova Te je muka
sigurno neizrecivo pekla! Ali ja, eto kako sam
okrutan! ja, gledajući Te uz Barabu, gledajući Te
u smrtonosnim bolovima, ja ipak ostajem skoro bez
ikakvog čuvstva, bez ikakvog sažaljenja!
Zastigjenje. Ali, o koliko sam Te puta isto
tako prispodabljao! Zar to ne činim svaki dan,
kad god prispodabljam neznatno dobro sa vječnim
dobrima, ljubav prema stvorovima sa ljubavlju prema
Bogu, svijet i njegova luda načela sa Isusom i Nje¬
govom naukom?
Pokajanje. Nikada se jošte nijesam kajao,
paće ni pomislio nijesam na to, da tako okrutno
s Tobom postupam. S jedne strane motrim gorčinu
neznatne muke, neznatne samozataje, prezira ili
trpljenja, a na drugoj svoje savršenstvo, svoj na¬
predak, svoj vječni spas, i, o sramote, prvoj dajem
veći upliv. O moj Isuse, pomozi mi, da se s toga
što savršenije pokajem !
Odluka. U buduće ne ću nikada više da
zapocmem prispodabljanje, što je tako
pogrdno po Tebe, o Bože moj. Sta mogu da
budu svi stvorovi spram Tebe, koji si najuzvišenije,
najveće dobro: ti si jedini moj Bog i moje sve.

Druga točka.
Isusu pretpostavljaju Barabu.
Razmatranje. Pomisli, kako Barabu pretpostavljaju
Isusu, Spasitelju svijeta, i kako burno zahtijevaju
svi, koji su došli kući Pilatovoj gledati neobični
prizor, neka se Baraba pusti na slobodu, a Isus
neka se osudi na smrt. Književnici i farizeji za-
 htijevaju nepravednu osudu iz nenavisti; narod
pako sluša zlobni savjet starješina, koji su ga po¬
ticali, da traži smrt pravednoga Isusa, a oslobogjenje
zloglasnog Barabe. S toga eto osudiše Isusa, a oslo-
bodiše Barabu, koji je smrt baš zuslužio. Sad pojmi,
ako možeš, šta je Isus u srcu patio videći, da se
zapostavlja Barabi, i da ga zapostavlja, te prezire
i manje cijeni nego lupeža onaj isti narod, kojemu
je On toliko milosti i toliko blagodati udijelio.
Slično sudi svaki dan svijet o krjeposti i grjehoti;
grjehota se odobrava, zabacuje se krjepost slijepo
i prema sljepoti srca.
čuvstva. Z a č u g j e n j e. Je li moguće, o Bože
moj, da se bijedan stvor stavi nad Boga, i da Sin
Božiji podnosi prezir, a da ne kaže ni riječi? O
Spasitelju moj, kako si ustrpljiv! kako se ponašanje
Tvoje protivi načelima svijeta!
Zastigjenje. Kako se usugjujem doći pred
Te, o klanjanja vrijedni Spasitelju? jer sam i ja
prema Tebi nepravedan, ako pretpostavljam taštinu
istini, veselje zemaljsko veselju nebeskomu, pro¬
laznu čast vječnoj slavi i napokon ovaj nevoljni
svijet Tebi samomu.
P o k a j a nj e. Morao bih se neprestano kajati,
da zadovoljim Bogu za svoje prevelike opačine.
O Bože moj, želim toliku skrušenost, te mogu
sasma popraviti, što sam nezahvalan, nevjeran i
slijep cijenio grijeh više nego milost i krjepost.
Odluka. Da, o Bože, od sada ne ću cijeniti
i ljubiti van Tebe; nikada ne ću više voliti
stvor nego Tebe, nego sve ću podvrgavati Tvome
kraljestvu i Tvojoj volji. Daj mi milost, te nikada
ne badem odlukama svojim nevjeran!

Treća točka.
Isusa osugjuju na bičevanje zbog Židova,
koji zahtijevaju Njegovu smrt.
Razmatranje. Premda Pilat javno tvrdi, kako
nema razloga, da osudi Isusa, popusti ipak zlobi
židovskoj u toliko, te ga osudi na bičevanje, da
bi umirio Židove, koji neprestano zahtjevaju, neka
se Isus osudi na smrt. Time pokazuje Pilat, kako
je nepravedan i slabog značaja, jer osudi nevinoga,
da udovolji strasti Njegovih dušmana, koji nepra¬
vedno iziskuju Njegovu smrt; on pokazuje, kako
je okrutan, kad dopušta, da se razmrcvari nježno
tijelo, te time ugodi okrutnim ljudima, koji rade
jedino iz slijepe strasti i kojih zlobu dobro poznaje.
Popustljivost, strah ljudski i pravednost se u srcu
njegovom bore; ali bolje svoje osvjedočenje i savjest
svoju gadno preda, da ne bi izgubio sklonost ljudi.
„Sta da učinim sa Isusom ?w pita. Tako govore
oni, koji ne znadu, šta da sa Isusom učine; On
im je na teret, jer ne će biti ni pobožni, ni krje-
posni budi radi nehaj nosti i mlitavosti, budi iz
straha i obzira ljudskoga.
čuvstva. Sažaljenje. O, klanjanja vrijedni
Isuse, osugjen si na toli okrutno bičevanje, ali
nikoga nemaš, koji bi kazao barem riječcu da Te
opravda! Nevinost je Tvoju sudac javno priznao;
morao bi Te pustiti na slobodu, ali Te osudi kao
 — 225 —

gadnog zlotvora. Iz dna duše Te sažaljujem, što

Te je sav svijet ostavio, te si posve osamljen.
Zastigjenje. Priznajem nepravdu, koju su Ti
učinili, ali ipak ne prestajem postupati poput Pi¬
lata. Nijesam li takogjer ja u broju oni li, koji go¬
vore, da ne znadu, šta će sa Isusom ? Da, i ja
sam u tome broju, kadgod se sustežem kakvu ne¬
volju na se primiti, načela ovoga svijeta suzbijati,
sebe svladavati i strahu se ljudskome upirati. Plašim
se, kad me Isus pozivlje, neka idem za Njim, ostavim
Ga i predam Ga po primjeru Pilata svojim stra¬
stima. O kako može kršćanim tako postupati.
Pokajanje. O Isuse moj, koliko sam Te puta
osudio na bicevanje srditim rijećma, ogovaranjem,
obzirom na svijet, da mu se dopadem, što mi je
bilo prijećije nego li Tvoja ćast i Tvoje želje. Radi
toga se sada baš iz srca kajem. Da, Isuse moj,
peče me u duši, što sam Tebe toli okruto osugjivao,
da svijetu ne omrznem.
Odluka. Nikoga ne ću zlo osugjivati ni
iz straha ljudskoga, ni iz nenavisti; jer
ne mogu bližnjega osuditi, a da nijesam nepravedan
proti istomu Isusu; nego osugjivat ću svoju vlastitu
zlobu. Ako bi ma iko od mene zahtijevao, što bi
grješno bilo, nikako ne ću da pristanem uz nje¬
gova ponukovanja.
Molitva. O Oče nebeski, koji dopuštaš, da se
Sin Tvoj zapostavlja ubojici, te možeš mene uzvisiti
u slavu nebesku, daj mi milost, te ponižavanja
volim i o sebi slabo mislim i držim se vazda naj¬
gorim grješnikom; ne dopusti, da budem ikada više
Jeglić: Raamatranja II. 15
 — 226 —

zbog obzira ljudskih nepravedan. Za ovu Te milost

prosim po zaslugama Isusovim. Amen.

Razmatranje
za utorak velikoga tjedna.
„Pilat dozvoli Isusa uzeti i bičevati Ga“. Iv. 19, 1.

Prva točka.
Isusa svuku i privežu o stup.
Razmatranje. Pomisli, kako su Isusu svukli bijelu
haljinu, u koju Ga obukao Irud, i kako Ga sada
privezuju o stup. — Možeš li shvatiti, kako je ova
golotinja proti stidu i dostojanstvu Isusa, koji je
svetu stidljivost volio više nego život ? Ali je ipak
dopustio, neka Mu svuku haljine, da nas poduči,
kako valja svući starog čovjeka i svaku opaku na-
vezanost na tijelo; htio je takogjer da nas uputi,
kako nam valja prezirati svaki suvišan nakit, svaki
griješan sjaj, budući je to izvorom mnogim grijesima ;
htio je napokon pravednosti Božijoj zadovoljiti za
sve grijehe proti svetomu stidu i svetoj čistoći,
koji grijesi puno vrijegjaju oci Boga i angjela i
mnogo duša zapletu u zamke vražije. — A dopustio
je, da se priveže hoteći zadovoljiti za neurednu našu
slobodoljubnost, usljed koje zahtjevamo, da sami
odlučujemo, šta da radimo i ne ćemo nijedan pri¬
govor da; podnesemo.
 — 227 —

čuvstva. Zahvala. Tisuću Ti se puta zahva¬

ljujem, o ljubezni Isuse, što si dopustio, da te tako
sramotno svuku, te zadovoljiš pravednosti Božijoj
za moju bestidnost i meni zaslužiš snagu odredi se
svakoj neurednoj sklonosti i opakoj ljubavi prema
mome tijelu. Svi angjeli i svi sveci na nebu neka
Te uvijek zbog toga hvale i slave!
Pouzdanje. Ja, o božanski moj Spasitelju, ja
zaslužujem ovu pogrdu. Ja sam onaj nesretnik, koji
sam ovomu bolu Tvome prvi uzrok svojim bestidnim
ponašanjem, svojom gadnom razuzdanosti, grješnim
pogledima i željama; ja sam Te privezao o stup
nedopuštenom slobodom činiti sve, štogod mi se
htjelo i štogod je ugagjalo mojim osjetilima. O kako
sam u očima Tvojim griješan i kako strogu kaznu
zaslužujem !
P o k a j a n j e. Baš imam dovoljno razloga, da iz
svega srca kažem: nedostojan sam doći preda Te
i tisuću puta zaslužujem, da budem privezan na
stup za bicevanje, da budem lišen svih dobara i
milosti, štogod si ih Ti meni poklonio!
Odluka. Čvrsto odlučujem, da ću se osloboditi
svih grješnih sklonosti i raditi vazda
i posve se pokoravajući volji Božijoj.
Udijeli mi potrebitu milost, o neizmjerno dobrostivi
Spasitelju!
Druga točka.
Isusa nemilosrdno bičevaju.
Razmatranje. Pošto je Isus o stup privezan, to
Ga krvnici nemilosrdno bičevaju. Služe se oni tro-
*
 — 228 —

vrsnim bićem: bičevi su ili od prutova, ili od te¬

tiva ili od lanaca; ovima nemilo mrcvare Njegovo
nježno tijelo. Krv curi odasvuda, svaka je čest
Njegovog tijela isprebijena, od nogu do glave je
samo jedna rana. Isus ne izusti ni jedne rijeci, nego
prikazuje bolove Svoje Ocu nebeskome, da zadovolji
pravednosti Njegovoj, koju smo povrijedili svojom
osjetnosti i neuredno se prepuštaj uđi rastresenosti
i udobnosti. — Sta ćuti sada tvoje srce? jesi li
dovoljno srčan, da zapocmeš osjetila svoja i tijelo
svoje ozbiljno mrtviti?
čuvstva. Sažaljenje. Dušo moja, šta misliš
gledajući užasan ovaj prizor? Boga tvoga nemilo¬
srdno mrcvare okrutni krvnici, koji ni ne sustaju
bijući Ga svom snagom; a ti, osjećaš li kakovo
sažaljenje? O kako si nemilosrdna, da te bol lju-
beznog tvog zaručnika i Boga jedva štogod gane!
Zahvala. Tisuću Ti se puta zahvaljujem, o kla¬
njanja vrijedni Spasitelju, što si se iz ljubavi prema
meni tolikim mukama podvrgao. Dopuštaš, da Te
mrcvare, jer hoćeš, da zadovoljiš za moju osjetnost
i za moju prekomjernu ljubav prema tijelu. Za¬
hvaljujem Ti se na neizrecivoj Tvojoj ljubavi i na
božanskome ustrpljenju radi moga spasa.
Zastigjenje. O kako se stidim, o moj Isuse,
videći, kako Te okrutno mrcvare, a kako sam ja
neustrpljiv! Zgražam se od svakog najneznatnijeg
trpljenja te ne ću raditi van prema svojim hirama;
ne ću da činim pokoru, premda sam velik grješnik.
Ti pako, koji si nevin, Ti pako, o Isuse, Ti pod¬
nosiš nebrojene udarce i prolijevaš krv Svoju za
mene, koji za Tebe nijesam ni kapljice krvi prolio.
O Bože moj, šta će biti od mene, ako ne pre¬
stanem živjeti u uživanju, nasladama i uopće u
osjetnosti?
Ljubav. O nebeski moj Učitelju, gledam grozni
stup za bicevanje, gdje Ti iz ljubavi prema meni
užasne muke trpiš; nu, treba li još drugih poticala,
da Te iz srca ljubim, da se za Tobom povedem, te
se odrecem svih zamama putenih i svih raskoši
tjelesnih?
Odluka. Da, Isuse moj, vojevat ću proti opor¬
nomu tijelu svome; n e ću više da mu laskam,
negotrapit ću ga u duhu svete pokore.
O Isuse, daj mi milost, te ustrajem u svojim
odlukama!

Treća točka.
Isus odriješen od stupa leži u Svojoj krvi.
V

Razmatranje. Zidovi i krvnici su proti Isusu

tako ogorčeni, da ne prestaju Njega tući, premda
su ga već nećovijećno razmrcvarili, te su bijući
Ga već šuštali; bez dvojbe bio bi Isus za biće-
vanja morao umrijeti, da nije mačem presjekao
užeta rimski vojnik razjaren zbog nečuvenog ne-
milosrgja. Tako razriješen padne Isus na zemlju
i leži u Svojoj krvi. Ali okrutni krvnici ne pre¬
stanu ni sada, da Ga ne bi mučili udarajući Ga
nogama i vrij egjajući Ga na sve moguće načine.
— Isus se pako moli Ocu nebeskome, neka bi se
udostojao sve ove muke primiti kao zadovoljštinu
 — 230 —

za tvoje opačine i kao otplatu za tvoje dugove.

Iz Njegovih neizrecivih bolova razaberi Njegovo
neizmjerno milosrgje.
Čuvstva. Sažaljenje. O ljubezni Spasitelju,
gledam Te, kako se u krvi Svojoj upravo kupaš,
kako si posve šuštao i iznemogao. Sucuvstvujem
sa Tvojim mukama; ja bih morao biti na Tvome
mjestu, budući sam ja krivac.
Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o moj Isuse, iz
svega srca na svakoj kapljici presvete Tvoje, za
me prolivene krvi! Dovoljna je Tvoja krv, da se
Bogu zadovoljština dade za tisuću svjetova, ali Ti
je prolijevaš posve za mene bijedni stvor.v Cim bih
ovu dobrotu Tvoju mogao da priznam? Šta bih u
očima Tvojim vrijedilo, da prolijem svu krv svoju?
ali eto, do sada nijesam ni jedne kapljice za Tebe
prolio!
Zastigjenje. Kako se moram stidjeti, što sam
posve razmažen, te za Tebe ništa podnijeti ne mogu!
Muke Tvoje slabo na mene utječu; gledam Te,
kako od bičeva razmrcvaren i iznemogao u krvi
svojoj ležiš, ali jedva osjećam sažaljenje sa Tobom!
Sav se istrošim u ljubavi prema svome tijelu i
prema osjetnim nasladama, te izbjegavam svaku
pokoru.
Pokajanje. O Isuse moj, preda Te padam na
koljena i molim Te oprosti mi! Da, ja sam ovaj
nesretnik, koji sam uzrokom, što si Ti u toli
bijednom stanju! Nastojat ću da Te utješim barem
pokajanjem i ljubavlju srca svoga.
Odluka. Ne ću više daštedim svoje tijelo
ma se pokori opiralo, koliko mu drago.
*
— 231 —

Morati če da nosi znakove bičevanoga Isusa, jer

odlučujem, da ču mu pravom pokorom uskračivati
sve, štogod se ma kojoj krjeposti protivi.
Molitva. Pogledaj, o Oče nebeski, na Sina Svoga.
Gle, kako gol, krvav i iznemogao leži na tlu u
vlastitoj krvi, pošto su Ga kao zločinca zlostavljali
i bičevima isprebijali. Gledaj uči grozni ovaj prizor
dopusti, o Oče milosrgja, da Te gane. prevelika
moja bijeda i daj mi milost, da mogu svladati sve
svoje strasti, te voliti križ i pokoru. Amen.

Razmatranje
za srijedu velikog tjedna.
rI opletavši krunu od tmja metnuše Mu na glavu i dadoše
Mu trsku u desnicu". Mat. 27, 29.

Prva točka. t

Isusu metnuše trnovu krunu na glavu.

Razmatranje. Pošto se Isus pridignuo sa tla,
metnu Mu okrutni vojnici krunu od šiljasta trnja
na glavu, i utisnu Mu ju tolik; un silom, te odasvuda
stade curiti krv na zemlju. U ruke Mu dadu trsku
mjesto žezla, a stari vojnički plašt Mu metnu oko
legja mjesto grimiznog plašta. Tako zaodjenuta
stanu tuči, pljuvati i rugaj uči Mu se pozdravljati
Ga kraljem. — Gle kako se Isus pretstavlja nama
i Ocu svome nebeskomu u stanju preteške muke,
 »
— 232 —

gorkih bolova i dubokog poniženja, da pravednosti

Božijoj zadovolji za naše grješne misli, za našu
nesnosnu oholost i za svu našu osjetnost. — Po¬
misli, što trnjem okrunjeni Isus tebi govori, i da
li hoćeš za Njim ići putem poniženja.
Čuvstva. Sažaljenje. Da bih mogao* o slatki
moj Isuse, istrgnuti Te iz ruku krutih ovih voj¬
nika, ili Ti barem pružiti kakvu utjehu! Kad bih
barem mogao da prepriječim zlostavljanje i obruži-
vanje, kojim Te grješnici muće dandanas!
Zastigjenje. Ali valja da se duboko zastidim,
kadgod ovo otajstvo razmišljam; znadem naime,
o Isuse, kako zato dopuštaš, te se Tvoja glava
nebrojnim trnjem probada, da izliječiš moju taštinu,
oholost, drzovitost i neurednu moju pohlepu za
časti. Nu ipak sam ohol sada, kao što sam bio
prije, te ne mogu podnijeti, da me najmanja rijećica
ubode, odmah poskočim i druge vrijegjam.
Pokajanje. Tisuću Te puta molim, oprosti mi
opako moje vladanje! Ponižavat ću se pred Tobom
i time zadovoljavati za svoju oholost, taj izvor svih
mojih grijeha. O, Isuse moj, smiluj mi se!
Odluka. O moj Isuse, u svemu ću za Tobom
ići, bježat ću taštinu i hvalu ljudsku i neprestano
razmatrati nečuveno Tvoje ustrpljenje, kojim naj¬
ljuće uvrede podnosiš, da se i ja prema tomu pri¬
mjeru Tvome vladam. Udijeli mi ovu milost!

Druga točka.
Pilat Isusa narodu predstavi.
Razmatranje. Da ublaži bijesne Židove, zapovjedi
Pilat, da se Isus zaodjeven pomenutom kraljevom
 — 233 —

odorom izvede pred narod, te mu Ga u tom neiz¬

recivo bijednom stanju predstavi govoreći: Ecce
homo! Eto vam čovjeka, hoće naime kazati, eto
vam onoga, proti kojemu tako bjesnite; vidite, da
li je kadar učiniti vam kakvo zlo? Ali uzalud,
bijesni se narod ne pomiri, nego zahtijeva Njegovu
smrt. — Misli si, da ti angjeo Božiji govori u ime
Božije ove rijeci: Gle čovjeka! čovjeka naime, proti
kome Otac nebeski tako strogo postupa, budući je
na sebe naprtio tvoje grijehe; šta će dakle biti od
tebe, koji si sav u grijesima? Gle suca svoga, koji
će oholost tvoju osuditi Svojom ponižnošću, osjetnost
tvoju Svojim ustrpljenjem u groznim mukama. Gle
čovjeka, koji bi imao biti primjerom za tvoj život.
Hoćeš li da Ga priznaš Učiteljem i Kraljem svojim?
čuvstva. Zahvala. O ljubezni moj Isuse, iz
dna duše Ti se zahvaljujem, što si se tako duboko
ponizio; nebo i zemlja, angjeli i ljudi neka nepre¬
stano proslavljuju neizmjerno milosrgje Tvoje, koje
Te sklonulo, da si dopustio toliko poniženje pred
svim narodom.
Sažaljenje. Hoću li ja biti jedini, koji nije
ganut? nije dirnut? mogu li gledati, kako Tekao
kralja izvrgavaju ruglu, a Ma Te ne sažalim? Naj-
suroviji ljudi morali bi se omekšati, kad bi Te u
toli užasnom stanju gledali; ja pako da ostanem
hladan? O Spasitelju, da bih imao srce poput sve¬
taca, da bih iz sažaljenja barem neizrecivu muku
s Tobom dijelio!
Ljubav. Da, Isuse, Spasitelju moj, Ti Bog i
čovjek, jedini si predmet žarke ljubavi moje. Premda
 — 234 —

si u kući Pilata tako ponižen, ja Te ipak priznajem

svojim Kraljem, svojim Sucem, svojim Bogom. Vazda
ću Te nositi u srcu, da Te ljubim; vazda ću Te
imati pred očima, da Te nasljedujem.
Odluka. Smatrati ću Te, o Isuse, Kraljem
srca svoga, gdje vladaj svom moći Svojom i
uništavaj svakoj opiranje, svaku grješnost. Budi
tako ljubezan, o ljubezni moj Kralju!

Treća točka.
Pilat prepusti Isusa Židovima, da Ga mogu
razapeti.
Razmatranje. Pomisli Pilata, na koga Židovi sve
to više i silovitije navaljuju, i koji sada preda
Isusa njihovoj okrutnosti i to u opreci sa zakonom,
sa glasom savjesti i sa razlozima zdravog uma, je¬
dino iz straha i obzira ljudskoga, bojeći se naime,
da ga Židovi ne bi tužili u Rimu kod cara. Eto
jedinog razloga, s kojega je Pilat postradao, a Isus
morao na križ. — Nu, zar i tebe ne navodi onaj
isti razlog, strah i obzir ljudski, da zabacuješ krje-
post i odstupaš od nakana Isusovih? »Sto će o meni
kazati, ako ne idem toj zabavi, ako točno prema
zapovijedima Božijim živim, ako napustim načela
ovoga svijeta i više puta primam svete sakra¬
mente?« Tako govoriš, te cesto i mnogo griješiš.
— Isus ćuje, kako je osugjen, ali ostane posve
miran, ne kaže ni rijeci; podvrgne se volji plašljivog
nepravednog Suca Onaj, kojemu bi se morali svi
podvrgavati.
 — 235 —

čuvstva. Za s t igj enje. O angjeli nebeski, gdje

boravite? Zar se ne zgražate, kad čujete, kako je
na smrt osugjen Kralj vaš ? I Ti, ljubezni Isuse,
zar ne ćeš kazati ni jedne rijeci? dopuštaš li, da
Te osude nepravedno, bez obrane? Da, jer tako
hoće Otac Tvoj, Ti se pako Ocu svome upirati
ne ćeš. Ali ja, da se ikada odvažim oprijeti se
volji Tvojoj ?
Zahvala. Dogjite, o svi dusi nebeski, i za¬
hvalite se sa menom Isusu, koji iz ljubavi prema
meni dopušta, da se krivo osudi na smrt! Pjevajte
Mu hvalu za Njegovu nedokučivu dobrotu! S an-
gjelima Ti se zahvaljujem i ja, o ljubezni moj Spa¬
sitelju.
Optužba. Pilat Te osudio na smrt iz straha
ljudskoga, nije li dakle posve oduran ovaj strah
izgubiti ljubav svijeta, budući je Tebi smrt zadao?
Ali, o Bože moj, ja svaki dan slično radim, bojeći
se, da me svijet ne pokudi, ako ne pazim na nj,
nego jedino Tebi u svemu vjerno služim. Ja Te
ostavim, napustim pobožnost, prilagodim se svijetu
i griješim, ali time Tebe osudim na smrt.
Ljubav. Kad bih Te ja iz srca ljubio, zar se
ne bih povodio za Tvojim primjerom i šutio, kad
me svijet osugjuje? Bih li onda jošte toli nastojao
opravdavati se, ako mi se štogod predbaci ?
Odluka. Nikada više ne ću mariti zapo-
hvalu ljudi; štogod me desilo, gledati ću vazda
jedino na Tvoju ćast i rado ću podnijeti, neka me
svijet kudi, grdi i osugjuje, samo kad znadem, da
si odobrio Ti ono, što činim.
 — 236 —

Molitva. O Isuse, trnjem okrunjeni, bijesnim i

okrutnim Židovima predani, volji neprijatelja ostav¬
ljeni, o molim Te, okruni me svojim zaslugama,
jačaj me u napastima i nikada nemoj dopustiti, da
me neprijatelj svlada. Imam neprijatelja premnogo;
nijesam kadar da svladam sve, ako me Ti ne po-
mogneš božanskom Svojom snagom, kojom si mirno
podnio istu smrtnu osudu Svoju. Molim Te iz svega
srca, pokrijepi me! Amen.

Razmatranje
za četvrtak velikoga tjedna.
„Uzmite jedite, ovo je tijelo moje.“ Mit. 26, 26.

Prva točka.
U oči Svoje muke naredi Isus presveti
oltarski sakramenat.
Razmatranje. Pomisli, kako je Isus u oci prije
Svoje muke ustanovio presveti oltarski sakramenat.
Izmjeri, ako možeš, Njegovu ljubav! Eto, iste noći,
u kojoj je sve mislio na muke Svoje, i u kojoj bi
čovjek držao, da se ne če ni čim baviti van Svojim
križem, On ipak nije zaboravio na Tebe, dapače
daje ti najskupocjeniji-poklon i znakove najnježnije,
najiskrenije božanske Svoje ljubavi; daje Sebe
samoga za hranu tvojoj duši, da bi tebe žarom
Svoje ljubavi sve više mogao u Sebe pretvoriti.
 — 237 —

čuvstva. Začugjenje. Mogu li to vjerovati?

Je li istina, da Isus ljubeč mene neizmjerno na
Sebe posve zaboravlja? Zar su muke Njegove
manje potresale Srcem Njegovim, nego li želja,
da se meni sav dadne, te se mogu ja pretvoriti u
Njega?
Zastigjenje. O ljubezni Isuse, Ti si ljubav
Svoju do mala iscrpio, da ovo golemo čudo za
mene učiniš, ali ja jedva na to pomislim. Ako
osjetim ja samo malu bol, več se skoro jedino
s njom bavim; Ti pako imaš pred očima neiz¬
mjerne bolove, ali jih ipak zaboravljaš, te na mene
misliš.
Ljubav. O Isuse, neizreciva je ljubav Tvoja
prema meni siromašnu grješniku! Zar ne bi srce
moje tvrgje od kamena bilo, kad ne bi usplamtilo
ljubavi prema Tebi? Ti si prema meni tako dobar,
ja sam pako posve nevrijedan Tvoje ljubavi. Da,
ljubezni Isuse, uzvratit ču Ti ljubav i ljubit ču
Te sve do smrti.
Odluka. Zaboravit ču na sebe, da Isusa
ljubim; nijedan križ, nijedna muka ne če me od
ove ljubavi rastaviti. Ljubav Isusova biti če ži¬
votom mojim. O božanski moj Spasitelju, daj mi
ovu ljubav!
Druga točka.
Prije nego ustanovi Isus presveti sakra-
menat, jede On vazmeno janje.
Razmatranje. Pomisli, kako Isus sa učenicima
pashu svetkuje prvo, nego li ustanovi presveti
 sakramenat. Ovo učini Isus u poslušnosti prema
zakonu, onda da ispuni prasliku prije nego utemelji
stvar u istinu, i napokon još s druge svrhe. Htio
nas je Isus time podučiti, kako niko ne može
k stolu Njegovu da pristupi dostojno, van ako
ostavi grješni svoj život i zapocme krjepostan
život; ostaviti mora Egipat, to jest zemaljski život
sebičnosti, taštine i naslada osjetnih, mora se od¬
redi nacelav ovoga svijeta i rastaviti se od svih
stvorova. Sta su svi stvorovi, ako ih prispodobiš
sa Isusom ? Pristani posve uz Isusa, nemoj više
da se odijeliš od Njega. — Pomisli, kakvim mislima
i čuvstvima se obedaješ pricešdivati.
čuvstva. Zahvala. Vječna Ti zahvala, o lju¬
bavi puni Isuse, na milosti, što mi se u svetoj
pričesti poklanjaš i što me učiš, kako mogu do¬
stojno da se pripravim za ovo presveto otajstvo.
Zastigjenje. Stidim se, kad pomislim, kako
sam nevjeran i hladan, kako sam se od prve svoje
svete pričesti jedva štogod popravio, ako se nije-
sam možda i pogoršao. Ti, o nebeski moj Učitelju,
Ti tako točno obdržavaš sve zapovijedi, ali ja
veoma slabo nastojim, obdržavati zapovijedi Božije;
odrecem se svijetu, ali se dadem opet primamiti,
poklonim se Tebi, ali na skoro hodu da svoj
budem.
Ljubav. Tako sam prevrtljiv s toga, što Te
slabo ljubim; jer kad bih Te istinito ljubio, ostao
bih vjeran svojim odlukama, veledušno bih ostavio
svijet, nikada se ne bih rastavio od Tebe i cesto
bih mislio na presveti oltarski sakramenat. Ali od
 — 239 —

sada hodu da Te ljubim odlučne duše, da ništa ne

ljubim, van radi Tebe.
Odluka. Moram i hodu da se oslobodim lanaca
strasti svojih. Osobito du nastojati, te se na svetu
pričest pripravim time, da nikada ho-
tice i znatice ne sagriješim proti zapo¬
vijedima Božijim ili proti dužnostima
svoga zvanja.

Treća točka.
Isus pere noge apostolima.
Razmatranje. Prvo nego Isus ustanovi sveti
sakramenat i pošto je sa apostolima jeo vazmeno
janje, opere apostolima noge i ponizi se cak pred
Judom, koji Ga je izdao. Time nas učini pozor¬
nima, kako stoji najljepša priprava za svetu pričest
upravo u dubokoj poniznosti. Priznati . valja, da
nikakva ma kako pomljiva priprava nije nipošto
dovoljna za toliku milost. S toga moraš manjak
nadomjestiti barem time, da se što dublje poniziš,
i da sve prigode za poniženje vazda upotrijebljavaš.
Jer Isus de u toliko više voliti, da dolazi u Tvoje
srce, u koliko si Njemu više nalik upravo u poniznosti.
čuvstva. Poniženje. Gdje je mjesto pristojno
za mene, ako je Isus pred nogama Judinim? Radi
opakosti svojih zaslužio bih, da me svako nogama
gazi. Ali ipak upravo ponižavanje najbrižljivije iz¬
bjegavam ! misli su moje ponajviše upravljene na
uzvišavanje, prošla vlj i vanj e, pripoznavanje. O ne-
f
 Zahvala. Zahvaljujem Ti se, Isuse moj, na
Tvome poniženju; Ti si se ponižavao, da mene
podučiš, kako ponizan valja da budem, kad primam
svete sakramente i da zadovoljiš za moju, taštinu,
oholiju i samodopadnost.
Pokajanje. Tisuću Te puta molim, oprosti
mi, što imam slabo strahopočitanje, kad primam
presveti Tvoj sakramenat. Priznajem, da mi upravo
zato ovaj sakramenat slabo koristi, jer sam tašt i
bez prave pobožnosti; da sam ponizan, bio bih
sigurno u krjeposti već puno napredovao. Kad
motrim Tebe kako se ponizuješ, sve me naginje,
da upotrijebim svaku prigodu, koja mi se pruži, .
i da še ponizim ; ali prigoda ne upotrijebim, jer
.zamamne slike o bajnoj slavi ovoga svijeta opet
me prevare i zavedu. O kako odurno mdra da Ti
bude i kako gadno, nedostojno moje vladanje.
Odluka. Sada odlučujem, 'da ću drukčije po¬
stupati, štogod sam do sada pogriješio pristupajući
k svetomu sakramentu mlitavo, bez dovoljne po¬
božnosti i priprave, to ću sve ponapfaviti pri¬
stupajući velikim s t r ahopo ćitanj e m i
dubokom poniznosti.
Molitva. K Tebi dolazim, o ljubezna Majko Ma-
• rija ! Ti si vazda velikim strahopoćitanjemJ žarkom
ljubavlju pristupila k ovomu svetomu sakramentu.
Daj, da imam dio na prelijepoj Tvojoj pripravi*
te mogli presveti sakramenat od sada bolje i ko¬
risnije upotrijebiti i da pristupajući cesto sve to
bolje usplamtim ljubavi prema Isusu i prema Tebi.„
Amen. L
 — 1*1

Razmatranje
za veliki petak.
-Isus opet povikavši iza glasa ispusti duh.tt
Mat. 27, 50.

Prva točka.
Isusa pribijaju na križ.
Razmatranje. Pošto je Isus opterećen teškim
križem dospio na Kalvariju, svuku Mu treći put
Njegove kalj ine i pribiju Ga na križ trim čavlima,
koji su nemilosrdno proboli Njegove ruke i Nje¬
gove noge. Pogledaj kako Ga naprasno bacaju na
zemlju i kako okrutnom silom razapinju na križu.
Jedan Ga vuče za kosu, drugi Ga udara nogama,
treći silom teglji užetitita ruke, budući ne~dopiru
do mjesta, na križu izbušenih za čavle, te se Isusu
iščaše svi članci u najljućim mukama.— Isus pako
pokazuje i sada nebesko ustrpljenje. Prvo nego su
Ga razapeli, eto On ljubi punim* srce orugje za
naš spas, a nečuvene muke Svoje prikazuje Ocu
nebeskomu za naše grijehe.
V _

Čuvstva. Zahvala Zahvaljujem Ti se tisuću

futa, o slatki moj Spasitelju, što si tako ustrpljiv .
posve miran dopuštaš, da Te pribijaju na križ,
dapače križ tako nježno grliš i ljubiš, kao da m
Tebe nema dragocjenije stvari na svijetu; učinio
si to iz vruće ljubavi prema meni, da zasladiš metu
| ’Jeglii; Razmatranja U, 16
 — 243 —

Mehtildi objavio. Sve Mu se rane opet otvore, u

svim udovima obnove se bolovi svih muka, što ih
je do sada podnio ; užasan potres bio bi sam sobom
kadar Isusa usmrtiti; eto otvore se na rukama i
nogama iznova četiri krvava potoka. Budući Isus
ne može da se ma kamo nasloni, to mu sve tijelo
u ranama na rukama i nogama visi, a to Mu za¬
daje neizrecive,, svaki cas strasnije bolove. Narod
pako prisutni ruga Mu se zlostavlja i huli Ga.
čuvstva. Sažaljenje. O Ijubezni Spasitelju,
klanjam se Tebi, koji visiš na svetome križu. O
kako me srce boli, budući vidim kako si okrutnim
čavlima prikovan na sramotnom križu izmegju dva
razbojnika, kako Te kao zločinca pogrgjuju, kako
Te nezahvalni bezbožnici psuju i hule! Želim, da
bih Te mogao dovoljno i pristojno sažaljivati u
mukama i bolovima Tvojim!
Zahvala. Angjeli i sveci, dapače svi stvorovi
neka Te na sve vijeke hvale i slave, da si iz lju¬
bavi prema meni htio biti razapet. Kad bih u
zahvalu htio da uzmem na sebe najteže poslove,
kad bih htio i na križ da budem prikovan, nikad
ne bih mogao da Ti neizrecivu ljubav Tvoju do¬
voljno uzvratim.
Zastigjenje. Spasitelju moj i Bože moj, zar
da me ne promijeni pogled tijela Tvoga, što je
okruto razmrcvareno i podignuto na križu ? Gle,
do sada ne mogu da podnesem ni najmanjeg bola,
odmah sam zlovoljan, umjesto da se veselim, bu¬
dući trpeći postajem Tebi sličniji. Samo ako mogu,
to se što prije oslobodim od svake poteškoće.
*
 — 244 —

Ljubav. Kad bih Te upravo iz srca ljubio, to

bih se rado s Tobom i razapeti dao, pače radovao
bih se svetome križu. Jezikom govorim : ljubim
Te, čini mi sa, da imam čvrstu volju, ljubiti Te
nada sve; ali kako slabašna je ljubav moja, ako
ne ljubim križa Tvoga, koga si Ti ljubio više nego
život Svoj.
Odluka O sveti križu, nado moja, imati
ču te vazda pred očima svojim i u srcu
svome; jer Isus te je tako ljubio, da je dopustio
Čavlima se prikovati za Tebe, te se nikada više
od Tebe ne može rastaviti. I On hoće, da budemo
s Njim razapeti i mi, koji smo članovi tajinstvenog
Njegovog tijela. O moj Isuse, daj mi veledušnu
ljubav prema svetomu križu Svome!

Treća točki
Isus umire na križu.
Razmatranje. Pomisli, kako Isuo glasno za vapi,
preda se u ruke Oca nebeskoga, glavu nagne i
onda umre. Užasna smrt, smrt Boga čovjeka,' koji
je podnio najsramotniju smrtnu kaznu, pošto je več
pretrpio sve, što god je okrutost i surovost zakletih
neprijatelja izumiti mogla! Isus umire, pošto je na
se uzeo sve, štogod je u neizmjernoj ljubavi prema
nama pretrpjeti mogao. On umire, da Svojom po-
niznošču ponapravi grijesima uskraćenu i umanjenu
čast Oca nebeskoga; On umire da nas oslobodi
od vječne smrti, koju smo zaslužili; On umire,
da zapečati oporuku učinjenu na našu korist, jer
 245 -

nam je dao u baštinu kraljevstvo nebesko;

On umire, da nam otvori nebo; On umire,
da Ga priznamo kao najvišeg Gospodara; ali On
umire i za to, da skloni nas, te najprije obumremo
sebi, onda pako umremo iz ljubavi prema Njemu.
v v

Čuvstva. Začugjenje. Čudnovata smrti!

vrijedna je, da je cesto razmatram! Bog umire —
umire za mene! Da umiru svi stvorovi, to je na¬
ravno ; ali da umire Bog i da umire za mene, to
je upravo nepojmljivo.
Zastigjenje. Grijesi su moji Isusa usmrtili;
moje samoljublje, moja slavohlepnost i osjetnost
lišili su Ga života. Zar da se ne tresem i ne
štreptim misleći na pravednost Božiju ? Da se ne
stidim, zalaziti megju svijet?
L j u b a v. Gospodine Isukrste, Sine Boga živoga
ljubio si me ljubavlju jakom, požrtvovnom, junač¬
kom, božanskom, kako bih Ti mogao ljubav na¬
platiti ? Dojdi i učini, da Te ljubim. Srce Isusovo,
danas za mene satrto i sulicom probodeno, užeži
srce moje vrućom ljubavi prema Tebi ! Pomozi
mi, da žrtvujem sve, štogod bi ljubav Tvoju u
meni preprijećivalo !
Odluka. Božanski moj Učitelju, eto čvrsto odlu¬
čujem: od sada se posve odričem životu
osjetnomu i nasladnomu ovoga svijeta;
ne ću se radovati drugome životu, van onomu
vrhunaravnomu, koji mi je Isus smrću Svojom na¬
bavio.
Molitva. Nebeski Oče! smrću Tvoga Sina posve
si s nama izmiren, te ćeš uslišati sve, za štogod
 — 246 —

Te u ime i po zaslugama Isusovim molimo. Po¬

uzdano dolazim k Tebi i molim Te iz svega srca:
Pomozi mi, da svom dušom prionem uz križ, ljubim
ga, kao što ga je ljubio Isus, vazda sebi obumirem,
te mogu jedino za Tebe živjeti. Amen.

Razmatranje
za veliku subotu.
„Josip iz Arimateje kupivši platno i skinuvši Ga, oba-
viju platnom i metnu Ga u grob.“ Mark, 15 46.

Prva točka.
Josip moli Pilata za tijelo Isusovo.
Razmatranje. Pomisli, kako je Josip otišao k Pi¬
latu i zaiskao od njega tijelo Isusovo. Josip se
prije muke Isusove sakrivao; bojeći se od Židova,
nije imao toliko srčanosti, te se javno pokaže uče¬
nikom Isusovim, ali eto poslije muke i smrti Isu¬
sove odbaci bojazan i smjelo unigje k Pilatu te
ga moli za dozvolu, da smije tijelo Isusovo sni¬
miti sa križa. — Ovo je učinak svetoga križa, jer
upravo sveti križ učini, da smo jaki i neustrašivi
u oci svakog neprijatelja. Da nadvladamo napasti
i svoju slaboću, to treba, da ljubimo križ, treba
da se rado mrtvimo. Mrtvenje daje čovjeku snagu
i odvažnbst za djela, o kojima se ćini, da nadilaze
 — 247 —

našu snagu; ništa nam nije nemoguće, ako vlada

u nama duh Isusovog križa. Ali kako možemo po¬
lučiti, da živi u nama duh svetoga križa? Mi to
možemo, ako iz ljubavi prama Isusu, koji razapet
umire na križu, drage volje nosimo križ, što nam
ga nalaže Bog, pače, ako si još sami uz to nala-
žemo križeva, da budemo sve sličniji Isusu raza¬
petomu na križu.
čuvstva. Hvala. Čestitam ti, o Josipe iz Ari-
mateje, na. odvažnosti tvojoj, a takogjer na straho-
poćitanju tvome prema tijelu Isusovu. O kako si
sretan, što možeš da neprecjenljivo ovo blago čuvaš !
Da te mogu pomoći, kad ga snimlješ sa križa, te
položiti Ga u naručaj svoj, kao što si i ti učinio!
Zastigjenje. Stidim se puno misleći na Jo¬
sipa, koji bez ikakvog straha i odvažno moli za
tijelo Isusovo, ja se pako puno plašim, da mi se
molba ne odbije i s toga zanemarim mnogo dobro
djelo. Jedva se odvažim, da idem na svetu pričest,
bojeći se, da mi se svijet ne bi rugao, što sam
pobožan. Kako sam plašljiv, kako udaljen od prave
srčanosti!
Pokajanje. Kako mi je žao, što sam posve
hladan, kad primam tijelo Isusovo, premda Ga
ne primam samo u naručaj svoj, kao što ga je
primio Josip iz Arimateje, nego Ga smijem pri¬
miti u srce, nositi u srcu i uživati poput hrane.
O nemam onoga strahopočitanja, što su ga imali
sveci, koji su sa križa snimili tijelo Isusovo.
Odluka. Da budem uz Isusa razapetoga, treba,
da budem uz križ Isusov. Gdje je križ, ondje je
 — *48 —

Isus, a gdje je glava,' ondje moraju da budu i

uda. Neprestano ću dakle mrtviti neu¬
redne svoje sklonosti i to iz ljubavi
p*rema]Isusu/ DajJmi^potrebitu milost, o slatki
moj Spasitelju!

Druga fočka.
Josip i Nikodem snimlju sveto tijelo sa
križa.
Razmatranje. Pomisli, kako se Josip iz Arima-
teje brzo došavši na Kalvariju tamo sastane sa
Nikodemom, koji dogje onamo u istoj svrsi sa ra¬
znim mirodijama, da tijelo Isusovo njima obavije.
Na križ naslone ljestve, sa strahopocitanjem pu¬
štaju Isusovo tijelo na zemlju i metnu Ga Mariji
u naručaj. Pogledaj, s kolikim strahopocitanjem
padnu svi na koljena pred svetim tijelom. Sveti
Ivan približi opet glavu svoju probodenomu Srcu,
na kojem je prije tolikom nasladom počivao; Ma¬
rija Magdalena kleči opet kod Njegovih nogu, te
ih pere svojim suzama; preblažena Djevica Marija
cisti krvlju obliveno lice, ljubi Ga i roni suze ne¬
izrecive boli i ljubavi i motri sve Njegove rane.
Materinski Njezini uzdisaji pobugjuju u svima
čuvstva nježnosti, ljubavi, zahvalnosti i sažaljenja
sa Isusom — Eto kako dopušta Isus, da poslije
smrti upravljaju s Njim po volji; time hoće da
nas i poslije smrti još zadnji put poduči, kako
valja slušati, kako valja bez prigovora podlagati
se volji onih, koji imadu vlast nad nama.
 — 249 —

Čuvstva. S až alj e nj e. O žalosna Majko, k Tebi

dolazim, da Ti posvjedočim svoje sučuvstvo s To¬
bom, koja si u tolikoj mjeri rascviljena! O dir-
nuto mi je srce, kad gledam, kako ti tuguješ dr¬
žeći u naručju premiloga, nu sada nemilosrdno na-
kaženoga Sina Svoga !
Zastigjenje. Ali kako se usugjujem doći
preda Te, da Ti učinim uslugu? Zure Isusa sni¬
miti sa križa: ja nastojim prikovati ga Ga opet
na križ. rastužiti Ga i uvrijediti raznim grijesima,
lijenosti, osjetnosti, pomanjkanjem strahopocitanja
i strahom od ljudi. Mogu li, o sveta Dj evice, i
smijem li da dogjem preda Te, premda sam tako
okaljan?
Pokajanje. O Bože, baš veliku zaslužujem
kaznu, što toli okrutno postupam sa Isusom!
Umjesto da oplakujem Njegovu smrt, svaki je dan
obnavljam mnogim svojim grijesima. Zaslužio sam
kaznu budući se slabo pokoravam naredbama Pro¬
vidnosti Božije; Isus hoće daše ne snimi sa križa
van ako dozvoli Pilat,ja pako radim, daše odijelim
od svoga križa i proti volji Božijoj.
Odluka. O slatki moj Isuse, budući Te ne mogu
snimiti sa križa, na kome si umro, to Te hoću
snimiti duhovnim načinom nastojeći da potjeram
iz srca sve stvorove i sve neuredne nagone, koji
se zakonu* Tvome protive. Daj mi, o Spasitelju,
potrebitu milost!
 — 250 —

Treća {očka.
Sveto tijelo Isusovo sahranjuju.
Razmatranje. Pošto je Isusovo tijelo kratko
vrijeme počivalo u naručju preblažene Djevice Ma¬
rije, polože Ga Josip i Nikodem na dug kamen,
operu i nataru Ga donesenom mirodijom prema
običaju židovskom. Iza toga Ga obaviju platnom i
polože u posve nov u stijenu udubljen grob; Ma¬
rija pako, Magdalena i ostale žene prate sprovod
sve do groba. — Pomisli, kako hode Isus, da se
sa covjecijom Njegovom naravi iza smrti postupa,
kao sa svakim čovjekom. Pripoznaj neizmjernu
Njegovu ljubav prema svim ljudima. Znaj i to,
kako je Božanstvo Njegovo vazda sa tijelom zdru¬
ženo, i onda kad se obavija u platno, polaže u
grob i leži u grobu.
Čuvstva. Zacugjenje. O kako se čudim, što
nijesi samo htio, da umreš, nego da budeš tako-
gjer sahranjen! Ti dopuštaš, da se tijelo Tvoje po¬
loži u grob, kao da ne misliš na skoro slavno us¬
krsnu ti i kao da je tijelo Tvoje tijelo pukog čo¬
vjeka, a ne tijelo samoga Boga.
Zastigjenje. Isus dopušta, da se ponizuje i
poslije smrti, premda je zaslužio, da bude neumr¬
lom slavom okrunjen. Kolika sramota dakle za
mene, koji ne mogu podnijeti ni najmanjeg poni¬
ženja, a da se ne tužim ! Isus eto se ponizuje i po¬
slije smrti, ali ja se neprestano uzvisujem i prema
oholoj taštini upravljam!
Pokajanje. Boli me o ljubezni Isuse, što vidim
kako si vlasti smrti podvrgnut Ti, koji si sam
 — 251 —

život. Tvoj me grob napunjuje zgražanjem, budući

u tome grobu leži Onaj, čijoj sam smrti ja kriv.
O Isuse, dug me grijeha mojih nada sve boli, peče.
Kajem se!
Odluka. Umrijeti ću sa Tobom, o slatki
moj Isuse; hoću da me polože u grob poniznosti,
prezira i ponižavanja.
Molitva. O ljubezna Majko Marijo, koja si nada
sve rastužena, isprosi mi od Sina Svoga sretnu
smrt i milost, da se otrgnem od svih stvorova, ali
se tijesno prikučim uz križ. Sjeti se na bol pod
križem i sažaljivat ćeš mene u mojim bolovima,
koji mi paraju srce radi prevelikih i premnogih
mojih grijeha i pomanjkanja. Amen.

Razmatranje
za uskrsnu nedjelju.
„Isusa tražite Nazarena raspetoga ; ustade, nije ovdje.“
Mark. 1(5, 6.

Prva točka.
Isus uskrsne iz groba zaodjeven neumrlom
slavom.
Razmatranje. Pošto je Isus tri dana ležao u grobu
i svladao sve neprijatelje svoje, onda uskrsne velikom
slavom iz groba. Njegova se duša opet sa tijelom
sjedini. Tijelo se sjaji poput sunca i posjeduje sva
 — 252 —

svojstva preobraženog tijela, naime neumrlost, brzi¬

nu i nesposobnost za bolove i patnje: tijelo za¬
tvoreno u grob dobilo je svojstvo prodrijeti bez
zapreke kroz svako tijelo; eto zaodjenuta u svjetlu
i neprolaznoj slavi Onoga, kojega su do sada grdili,
ružili i prezirali.
v
Čuvstva Veselje. O božanski moj Spasiteliu 1
danas valja da zavapim: o Kralju vječnosti, ne¬
umrli Bože, slava Tebi i dostojanstvo, snaga i
moć, gospodstvo i blagoslov na sve vijeke vje¬
kova! O da mogu biti dionikom Tvoje slave, lju-
bezni moj Isuse! Kako se radujem, što Te vidim
uzvišena nad sve stvorove i zaodjenuta u neumrlo
veličanstvo!
Zastigjenje. Ali me proslava Tvoja ipak ne¬
izmjerno zastigjuje; morao bih pjevati pjesme ra¬
dosnice, ali mi ipak valja plakati viđeći kako si
proslavljen tek iza kako si svladao neprijatelje
Svoje, docim mene svaki dan dušmani moji pod¬
vrgavaju, te sam vazda rob svojih strasti, rob
svoje nemarnosti, nevjere i taštine.
Prikazanje. Ali Ti se ipak prikazujem, o
slatki moj Isuse; pratit ću Te u duhu na po¬
bjedonosnom slavlju Tvome. Priznajem dakako, kako
tolike milosti pi vrijedan nijesam; iskazati ću Ti
najveću ćast, ako otvoreno ispovjedim, da slavi
Tvojoj ništa dodati ne mogu. Nu ipak Ti se pri¬
kazujem, darujem Ti sve uzvelicavanje stvorova i
proslavljivanje angjela i želim, da bi po svem svijetu
mogao pripovijedati, kako si Ti Gospodar smrti i
života slavno uskrsnuo iz groba.
 — 553 —

Druga točka.
Isus se ukaže svojoj svetoj Materi.
Razmatranje. Pošto se duša Isusova sa tijelom
sjedinila, odmah se u veličanstvu i slavi ukaže
dragoj Materi Svojoj, koja Mu je iz šamote, u koju
se je uklonila i gdje je otajstvo uskrsnuća razma¬
trala, vapila: »Ustani, Slavo moja i Radosti moja!«
Budući je Marija najviše učestvovala kod gorke
muke i smrti Isusove, htio je Bog, da takogjer
najviše učestvuje u slavnom Njegovom uzvelićanju.
S toga Joj se Isus ukaže odmah, iza kako je us¬
krsnuo, ojaci Njezina osjetila, te mogu zrijeti sjaj
preobraženog tijela, ulije u Njezinu dušu rijeku
slasti i utjehe i dade Joj, da u tom časku okuša
sve radosti nebeske u nadoknadu za sve gorčine,
kojima je za Njegove muke Srce Njezino napunjeno
bilo.
čuvstva. Radost. O preblažena Djevice i
Bogorodice, čestitam Ti na sreći i veselju, kojim
si danas radi uskrsnuća Isusova napunjena. An-
gjeli i sveci na nebu neka Te blaženom slave,
neka neprestano nove pjesme pjevaju te veselje
Tvoje povećavaju.
Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o klanjanja vrijedni
Isuse, što si uskrsnuo; i meni nadu pobudio, da
ću i ja slično uskrsnuti ali tisuću Ti se puta za¬
hvaljujem na tome, što si se iza uskrsnuća odmah
ukazao Materi Svojoj i utješio Je pegledom na
Tvoj sjaj i na Tvoje Veličanstvo.
Zastigjenje. Ali o dušo moja, eto danas, na
dan veselja i radosti, gdje bi morala sva zanesena
 — 254 —

kliktati, jer je Isus toli slavno pobjedio sve ne¬

prijatelje Svoje i jer je Majka Marija u radosti
usljed uskrsnu da Isusova našla lijek proti svim Svojim
bolovima, eto, o dušo moja, moraš se puno stidjeti,
kada pomisliš, kako <5e Isus samo one učiniti di¬
onicima svoga uskrsnuća, koji su učestvovali kod
Njegove muke, ali kako ti svaku muku bježiš i
svakomu se trpljenju uklanjaš.
Odluka. Ako hoću dakle da postignem
vjećnu slavu, to moram ljubiti križ, ako
hoću dijeliti sa Majkom Marijom radost i utjehu,
to moram najprije da dijelim takogjer sve žalosti,
bolove i jade Njezinog Srca. Za ovu Te milost
molim i nadam se, da mi je ne ćeš uskratiti, o
slatki moj Isuse.

Trcć& točka.
Isus se’; ukaže svetim ženama.
Razmatranje. Pomisli, kako se je Isus ponajviše
ukazivao onim ženama, koje su Ga pratile na križnome
putu i išle za Njim na Kalvariju. Kad dogju veoma
rano u nedjelju k grobu Isusovu, da pomažu tijelo
Njegovo mirodijama, nagju grob otvoren; Angjeo
Gospodnji ukaže im se govoreći, kako je uskrsnuo;
malo iza toga ukaže se njima Isus sam, a ponaj-
prvo Mariji Magdaleni. Ovu su sreću žene zaslužile
više nego li učenici Isusovi, jer prvo Isusa nikada
nijesu ostavile, nego su Ga čak na Kalvariju do¬
pratile; drugo jer su veoma rano došle grobu, da
pomažu mirodijama tijelo Isusovo i treće jer su
ostale vjerne odluci svojoj, idi sa Isusom do groba.
S toga im se Isus ukaže prvo nego li učenicima
Svojim.
V V

Čuvstva. Hvala. Čestitam Vam, o svete žene,

na sredi, što ste prve saznale, kako je Isus us¬
krsnuo i što ste gledajudi veličanstveni sjaj Isusa
uskrsnuloga puno bile utješene i to radi duboke
žalosti srca vašega ža muke Isusove. Da, kako ste
sretne, što vas najprvo rasvjetljuje svjetlost toliko
slavnog otajstva.
Pouzdanje. Ako Isus čini dionicima Svoje
slave one, koji ga nažljeduju, te ih slavom Svojom
osigurava, kako ce i oni uskrsnuti, zar se ne mogu
posve pouzdati, da de Isus i meni dati dio na
Svojem slavlju, bududi toga ne može odredi onima,
koji Ga našljeduju.
Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o slatki moj . Isuse,
u ime svoje i u ime svih onih, s kojima deš dijeliti
slavu Svoju i kojima daješ sigurnu nadu, da de
jednom s Tobom uskrsnuti. O kako si dobar i
darežljiv prema svima, koji idu za Tobom; kako
si pripravan, da ih utješiš, ako u mukama Tvojim
vjerno ostaju uz Tebe.
Ljubav. Zar me to ne de sto jace potaknuti,
da idem za Tobom ? Mogu li dokučiti sredu, koja
de me zapasti, ako s Tobom slavno uskrsnem? Da
mogu, kako bih ljubio jedino Tebe, a prezirao sve
stvorove!
* V

Odluka. Sta mi je do toga, ako umrem, samo

da sa Isusom opet uskrsnem! Sta mi je do toga,
neka me ovdje snagje radost ili žalost! Na sve
 — 256 —

se to ni obazirati ne ću, samo da mogu

jednoć gledati Isusa u slavi i s Njim je
dij eli ti.
Molitva. K Tebi, o Majko Božija Marijo, k Tebi
dolazim. Izmoli mi od Isusa, kojega si slavu prva
gledala, izmoli mi čvrstu nadu, da ću s Njim us-
krsnuti, ali takogjer čvrsto pouzdanje u Njegovu
dobrotu, te ću moći vjerno da idem za Njim ne
bojeći se nikakvih poteškoća; te mogu s Tobom
uživati vječno slavlje. Amen.

Razmatranje
za uskrsni ponedjeljak.
„Dvojica od učenika igjahu onaj dan u selo „Emaus*. Isus
se približi i igjaše s Njima.* Luk. 24, 13. 15.

Prva točka.
Čovječji je život putovanje.
Razmatranje. Pomisli preznamenitu istinu, da si
na zemlji samo putnik i da ovdje nemaš stalnog
obitavališta. S toga se nemoj na nikakvo mjesto
navezati. Putnici ne običavaju ogledavati si pred¬
mete na putu, bojeći se da ne bi zakasnili i da
im ne bi pošlo vreme nužno, da mogu dospjeti na
kraj svoga putovanja; prema tomu nemoj ni ti
gubiti vrijeme baveći se stvorovima ili čak ljubeći
 - 257 —

ih, kao prolazna dobra, čast, uživanja, jer bi te

priječila, da sretno svršiš put svoj. Nego moraš ih
smatrati kao velike i pogibeljne zapreke, kojima
baveći se izgubio bi za putovanje potrebito vrijeme,
jer će opredijeljeno ti vrijeme sigurno biti pre-
kratko, ako vazda ne živiš prema od Boga ti ozna¬
čenom cilju. S toga treba da paziš i da ukloniš sa
puta sve, što bi te zaustavljati moglo.
Čuvstva. Zaćugjenje. Zar nijesi odviše slijepa,
dušo moja, budući upravo tako živiš, kao da ne ćeš
ni kado umrijeti, premda dobro znadeš, da ćeš na
skoro umrijeti, valjda prije nego li držiš?
Sažaljenje. O kako vam se čudim, i kako
vas sažaljujem, vas, koji se na vezujete na ovaj
svijet, i samo za to se starate, kako bi mogli da
što više uživate lude, prolazne užitke njegove.
Rado bih vam ovu istinu razbistriti i izliječiti vas
od pogibeljne vaše sljepote.
Z a s t i g j e nj e. Ali, kad bih mogao da razu¬
mijem barem svoju vlastitu sljepotu, budući i ja
sam tako živim, kao da ću uvijek biti na zemlji.
- Zaustavljam se kod svake stvarčice, koja mi udara
u oci, koja mi laska, koja ugodno obuzme moju
maštu. Mala rastresenost, neznatna zabava, pri¬
vidno dobro okupi me tako, da jedva koji put
ozbiljno pomislim, kako mi sve to zaustavlja kratko
moje putovanje.
Odluka. Cesto ću misliti na to, kako
sam na zemlji samo putnik, koji će brzo
prolaziti. Ako me stignu nepogode, reći ću: i
one će proći, kratko će vrijeme trajati, s toga ću
Jeglić. Razmatranja U, 17
ih prezirati. Daj mi ovu milost, o ljubezni moj
Spasitelju!

Druga točka.
Svijet je mjesto, koje valja ostaviti.
Razmatranje. Pomisli, kako je svijet mjesto,
koje moraš da ostaviš. Ma ti ugodan bio, ipak
hode Bog, da izigješ iz njega i to na skoro. —
Putnik ostavi lakim srcem mjesto, kroz koje mu
valja pođi, jer žuri da stigne na kraj svoga puta,
gdje ga čeka veđe dobro; jednako moraš i ti bez
osobite tuge htjeti da ostaviš ovaj svijet, ma kako
ti dobro na njem bilo; jer deš na kraju svoga
putovanja nadi sva dobra, koja god možeš željeti.
Osim toga, eto, ako ovaj svijet, u koji te Bog
smjestio kao putnika, ne ostaviš rado prezirudi sve
njegove naslade i užitke, ipak deš ga prisiljen
ostaviti. Ali te ova prisiljenost ne de dovesti na
cilj, koji valja da polučiš; jer Bog hode, da svijet
ostaviš rado i samo prisiljen bivaš u njem nena-
vezavši se na ništa u njem.
Čuvstva. Strah. Zar se ne bojiš, o dušo moja,
da deš propasti na uvijek, budući si na ovaj svijet
tako navezana, da ga nikako ostaviti ne deš?
Uvjerena si, da deš jednoć primorana svijet ostaviti,
A gledaš, kako smrt svaki dan nemilosrdno hara,
ali se ipak svaki dan to više svijetu predaješ.
Z a s t i gj e nj e. Zastidi se dakle pred Bogom
svojim, o nesretni i ludi grješnice, zastidi se, što
si se ppsve na svijet navezao i predao svojim
 — 259 —

strastima, uživanju, taštini i oholosti; zastidi se,

što si posve zauzet za prolazna dobra, i sanjaš
ponajviše o ni štetnostima, kojim si predan kao rob.
Pokajanje. O, baš moram da se kajem od
srca videći kako visim o svijetu! Premda znadem,
kako je svijet siromašan te me nipošto udovoljiti
ne može, ipak ne prestajem ljubiti ga; umjesto da
bježim od njega, tražim ga i slušam nauke njegove.
O Bože moj, oprosti mi!
Odluka. Odlučujem, da ću uz pomoć mi¬
losti Tvoje, ovaj svijet prezirati, da se
ne ću nikada ma na ikoji stvor navezati, jer bih
time slobodu svoju izgubio, nego da ću vazda težiti
za nebeskim ciljem.

Treća točka.
Nebo je cilj, koji valja da polučimo.
Razmatranje. Pomisli, kako je nebo cilj, koji
treba da polučiš, gdje ćeš naći potpuni mir i gdje
će ti se ispuniti sve želje tvoje. Najviše se brini
i svojski se zauzimaj za to, da u nebo dogješ ;
putnik ne miruje, dok ne dospije na opredijeljeno
mjesto, tako valja da i ti u svetom nemiru prema
nebu pregneš ; putnik odabire najsigurnija sredstva,
da će svakako dospjeti na svoje mjesto, za što
se i ti ne bi služio najboljim sredstvima, koja će
te sigurno’dovesti u nebo? Najsigurnije sredstvo
pako stoji u tome, da vruće i uspješno želiš tamo
doći i spasiti se; jer samo ako hoćeš, možeš da
najveće poteškoće savladaš. Vazda treba, da imaš
*
 — 260 —

u srcu tako vruću želju, ona će te poticati, da

odrješito bježiš svaki grijeh, dapače svako naj¬
manje pomanjkanje, koje bi te na putu zaustavljalo.
čuvstva. Zahvala. Iz svega Ti se srca za¬
hvaljujem, o Bože moj, što si mi opredijelio tako
uzvišen cilj i što Ti toli vruće želiš, neka bi sve
to više prema nebu pregnuo ja, koji nijesam van
siromašan crvićak zemlje. Kako bi se Ti za toliku
milost dovoljno mogao zahvaliti!
Zastigjenje. Ali ipak skoro nikada na nebo
ne mislim; prepuštam se svemu, štogod ugagja
mojim osjetilima. Neznatna radost na svijetu više
me gane nego li razmatranje o nebu; sve volim,
što me od neba odvraća, ne ću se siliti, da si
nebo predobijem, ali se od nikakve poteškoće ne
plašim, da postignem što laska mome tijelu ili što
razveseljuje moju dušu.
Strah. O moram se bojati, da ne ću nikada
dospjeti do cilja, budući se potrebitim sredstvima
posve slabo služim. Sta će od mene biti ? hoću li
jednoć sa Isusom slavno uskrsnuti, hoću li biti
dionikom slavnog veličanstva, u kojem sada On
uživa? O preveć sam lijen i ne ću da se silim;
skoro samo na to mislim, kako da se posve ovdje na
svijetu zadovoljim užicima, što mi ih svijet nugja.
Odluka. Da, o Bože, svakako hoću da
idem putem savršenstva i da se ne zau-
stavljam kod nijedne stvari, ma kako mi se činila
slatkom; svakako hoću da vazda za nebom žudim.
Molitva. O ljubezni Isuse, uspiri u srcu mome
božansku Svoju vatru, kao što si je zapalio u srcu
 — 261 —

dvaju učenika, što su zajedno putovali, daj (neka

me posve preuzme istina, da sam na zemlji jedino
siromašan putnik; okreni me od grješnog svijeta
k Sebi, da ne težim van za nebom. Za ovu Te
milost izjsvega srca molim. Amen.

Razmatranje
za uskrsni utorak.
»Što se plašite i za Što takove misli ulaze u srca vaša?
Vidite ruke moje i noge moje, ja sam
Luk. 24-, 38. 39.

Prva točka.
Isus se ukaže učenicima svojim, koji su o
Njem govorili.
Razmatranje. Pomisli, kako seje Isus učenicima
ukazao, kad su upravo o Njem govorili i o dra¬
gome si Spasitelju pripovijedali. Odanle učimo:
ako hodemo, da bude Isus s nama, te nas oso¬
bitom pomnjom štiti, polučit demo ovu svrhu naj¬
sigurnije, ako razgovaramo o svetim, po naš spas
korisnim stvarima. S toga valja uvažiti ove rijeci
svetoga evangjelja: »Ako su dva ili tri sabrana
u moje ime, sam ja megju njima.« To znaci, da
Bog nije prisutan samo u crkvi, gdje se narod
skuplja, nego takogjer s pojedinim vjernicima,
kojima se On sigurno objavljuje, ako su im govori
dobri i ako se govoredi čuvaju svake rijeci, koja
 — 262 —

bi mogla uvrijediti Boga ili nahuđiti bližnjemu. —

Ako hoćeš, da bude Isus s tobom, govori samo
ono, što je korisno, dobro, nužno, što smjera na
čast Božiju i na duhovnu korist bližnjega.
Čuvstva. Zastigjenje. Možeš li jošte da se
čudiš, o dušo moja, što se cesto od Isusa toli uda¬
ljena nalaziš i što si u molitvi vazda hladna, ne¬
hajna, rastresena? Malo kada govoriš o Spasitelju;
nego Ga često upravo vrijegjaš svojim riječima, i
malo kada govoriš, a da bližnjega ne prosugjuješ
i kudiš.
Pokajanje. Zar se o tome na ispovijedima
često ne tužim ? Zar ne moram često ispovijedati,
da sam bližnjega klevetao? Ne odvažim se, go¬
voriti o svetim stvarima bojeći se, da mi se svijet
ne bi možda rugao. Stidim se, govoriti o Bogu;
znao bih govoriti o čovjeku, koji mi je štogod
dobra učinio, ali o Isusu ne znadem ništa da
kažem, niti se usugjujem. O baš zaslužujem kaznu,
i baš mi valja nastojati, da iskrenim pokajanjem
operem grijehe, kojima svaki dan kaljam svoju
savjest!
Ljubav. Kad bih Te iskreno ljubio, o Isuse
moj, onda bi srce moje vazda na Tebe mislilo, i
kad bih Te nosio u srcu, to bih često i rado o
Tebi govorio. O znadem i priznajem, kako sam
upravo dužan, vazda i posvuda Tebe slaviti i
hvaliti.
Odluka. Ali zašto da ne govorim o Isusu bojeći
se svijeta? Zar, da uvažujem svijet više od Isusa?
Da, nelra mi svijet govori, što god hoće,
 — 263 —

o b v i k n u t i č u, da samo o dobrim stvarima

razgovaram. Daj mi, o Isuse, milost, da Te
vazda nosim u srcu i da Te vazda imam 11a jeziku.

Druga točka.
Isus kudi učenike, što su žalosni.
Razmatranje. Pomisli, kako Isus kara učenike,
što se žaloste i uznemiruju valjda s toga,v što im
se iza uskrsnuća jošte nije ukazao. Činilo bi
se, da imadu žalosti svojoj baš dovoljan razlog, jer
dragog učitelja svoga, koga su nježno ljubili, jošte
nijesu vidjeli, buduči je ođgagjao ukazati im se,
premda je obećao. Ali ih ipak kudi Isus, da je ova
žalost pogrješna; jer je žalost učenika možda preko¬
mjerna bila ili je možda Isus htio pokazati, kako
valja žalost obuzdavati i kako se ae valja žalostiti
suviše, ma na svijetu stigla nas koja god nevolja,
pače činilo se, da smo zapriječeni na putu savr¬
šenstva; ni radi grijeha ne valja žalostiti se suviše,
premda nas mora nada sve boljeti, što smo griješili;
u koliko manje valja žalostiti se radi ostalih mo¬
gućih dogogjaja, na primjer radi pomanjkanja unu¬
tarnje utjehe, o kojoj nam se čini, da bi u nama
uspiravala revnost za duhovni život.
■V

Čuvstva. Podvrgavanje. O Bože, posve se

podvrgavam svakoj Tvojoj naredbi, buduči si uvijek
pravedan. Makar bio sa svoje krivnje lišen kakvog
dobra, Ti ipak uza sve to namjeravaš jedino moje
dobro. Ti znadeš bolje nego ja, šta je meni od
potrebe, pa se s toga posve podlažem svim Tvojim
namjerama.
 — 264 —

Zastigjenje. Zar nemam dovoljnog razloga,

da se pred Tobom, o Bože moj, upravo stidim?
Cesto sam bio žalostan, ali ne za to, što sam
grijesima svojim izgubio Tebe, o Isuse moj, nego
s toga, što sam izgubio prolazno dobro, neznatan
dobitak, poLvalu ili zdravlje svoje. Ako su ućenici
zaslužili ukor, jer su se žalostili, budući Tebe
jošte nijesu vidjeli, o kako valja da ukoriš mene,
o Isuse moj, budući zdvajam radi gubitka neznatnog,
dapače kad i kad štetonosnog dobra.
Pokajanje. Plaći, o dušo moja, plaći, što
toliko tuguješ, kad te udari mala nezgoda, ali ne
tuguješ radi grijeha i radi gubitka milosti posve
potrebitih za spas tvoj!
Odluka. N e ću više tugovati, kakva god
me nevolja stigla, nego posve se pre¬
dajem u ruke dragoga Boga. Oplakivati ću
štetu, koju mi nanose veliki moji grijesi, ali se
ne ću zbog toga uznemirivati, nego posve ću se
predavati dobroti Božijoj. Daj mi ovu milost, o
ljubezni moj Spasitelju.

Treća točka.
Isus uputi učenike na sredstvo proti žalosti.
Razmatranje. Pomisli, kako Isus Svojim uće-
nicima otkriva sredstvo proti žalosti pokazujući im
svoje rane. Ovo je najizvrsnije sredstvo, koje ti
Isus nugja, da ublaži Tvoju žalost, tvoj nemir i
tvoje bojazni. Sveti Augustin kaže, kako mu nije
poznato izvrsnije sredstvo, da se utješi i da ras-
 — 265 —

tjera nevolje ovoga života, van pobožno razmatranje

rana Isusovih. Ove su rane naša snaga, one su
izvor naše utjehe. Isus je htio sačuvati ih na Svome
tijelu, te ih može neprestano pokazivati nebeskome
Ocu svome i moliti Ga, neka nas održaje u našim
nevoljama i neka nas sokoli, da se junački borimo
proti svim svojim strastima. -— Poput zaručnice
u velepjesmi idi i ti i prebivaj neprekidno u ovim
svetim ranama, te ćeš neprestano uživatrmir Duha
svetoga.
čuvstva. Ljubav. O svete rane ljubeznog mog
Spasitelja, kako sjevate u Božanskom svjetlu, ali
ste usprkos tome sjaju vazda otvorene za sve ne¬
sretnike, da se mogu u Vama-ukloniti proti svim
neprijateljima. Ljubim Vas i klanjam Vam se u
najdubljemu strahopočitanju srca svoga, te želim da
se u Vas zaklonim i to posve proti svim nezgo¬
dama; u Vama ću živjeti i umrijeti.
Zastigjenje. Ako motrim Vas, osvete rane,
raste mi srčanost, tješim se, ako na Vas mislim;
ali se neizrecivo stidim, kadgod pomislim, kako
sam trom i tvrd. O nikako ne možete da mi
omekšate srce; ne mislim na Vas, i mir svoj tra¬
žim ne u Vama, nego u stvorovima. S toga sam
prečesto žalostan i nemiran.
Pokajanje. Veoma se kajem i skrušeno ispo¬
vijedam svoje grijehe. Znadem, kako je to opako,
što se navezujem na stvorove, koji me nipošto ne
mogu utješiti, nego mi nevolju moju povećavaju.
Imade li većeg lugjaka od mene? Baš zaslužujem,
da me Pravednost Tvoja ozbiljno pedepsa, jer tako
 — 266 —

slabo sebi u korist obraćam Tvoje milosrgje, koje

nalazim u svetim Tvojim ranama.
Odluka. Razmatrati ću presvete rane
razapetog Spasitelja svoga; k njima ću se
utjecati u svakoj napasti i u svakoj nevolji i u
svakoj žalosti, u njih ću se zatvoriti i tamo pre¬
bivati.
Molitva. O slatki moj Isuse, svete Tvoje rane
utisni srcu mome i osjetilima mojim; ukazuj mi
se vazda u sjaju ovih svetih rana; obuzdavaj sva
neuredna ganuća duše moje i ne dopusti, da bi
ikoji stvor poremećivao mir moj. Ako Providnost
Tvoja hoće, da navaljuju napasti na mene, daj da
odmah pribjegnem k svetim Tvojim ranama i na¬
djeni u njima sigurno sredstvo proti svim svojim
nevoljama. Amen.

Razmatranje
za srijedu iza uskrsa.
„Poslije toga opet se javi Isus učenicima svojim na moru
Tiberijadskom.“ Iv. 21, 1.

Prva točka.
Isus se ukaže učenicima, koji su uz obalu
mora Tiberijadskoga ribe hvatali.
Razmatranje. Pomisli, kako se ukaza Isus uče¬
nicima, kad su ribe hvatali i skupa radili. Odatle
nam valja učiti, kako su Isusu dragi radovi naši,
 — 267 —

ako su nevini i dobri, i kako nam treba raditi u

duhu ljubavi za sebe ili za bližnjega. Iz lijenosti
proistječe mnogo zla, a puno nam je zaslužan rad,
ako je dobar, svet i prema zvanju našemu. Raza-
beri odatle, kako si dužan, da bježiš besposlenost
i^ da neprestano radiš o vječnome spasu svome.
*Stogod radio, neka bude dopušteno i u dobroj
nakani: radi bez strasti i u čistoj namjeri imajući
pred očima čast Božiju; radi bez prenaglenosti, ali
ne bez revnosti, da te vrag ne kuša i da ni jednog
časka od života svoga ne izgubiš. I sve, štogod
ovim duhom i načinom uradiš, sve će biti zaslužno
za vječni život.
Čuvstva. Sažaljenje. O koliko ljudi bespo¬
slenih imade na svijetu, koji skupocjeno vrijeme
upravo rastepavaju! A kako malo ljudi nastoji
oko spasa svoga! Većina neprestano radi, ali ima
ih malo, koji bi radili dobrom nakanom. O, kako
sažaljujem ljudi, što su tako slijepi!
Zastigjenje. Nu, kako se moram stiditi ja
sam, ako pomislim, koliko sam vremena izgubio
bivši besposlen i rađeć slabom nakanom, budući
sam radio ponajviše, da udovoljim svojoj taštini,
osjetnosti, strastvenosti, uopće da udovoljim sebi,
a nipošto da udovoljim Bogu!
Pokajanje. Iz ljubavi prema Tebi, o Bože,
najveće moje Dobro, kajem se, što sam Te često
puta neurednim životom svojim uvrijedio i što sam
mnogo vremena posve slabo upotrijebio. Ja spo¬
znajem pred Tvojim Veličanstvom, da sam krivac,
da nijesam vrijedan doći pred Tvoje lice, budući
još nikakve zasluge nijesam stekao.
 - 268 —

Odluka. Ali eto sada sam odlučio, od

sele raditi sve Tebi na slavu. Nadam se,
o Isuse moj, da češ mi pomoči i da mi ne češ
odredi milosti, za koju Te molim.

Druga točka.
Petar skoči u more, da bi što prije došao
k Isusu.
Razmatranje. Jedva Petar Isusa prepozna, odmah
se baci u more ne boječi se nikakve pogibelji,
samo da uzmogne što prij e k Njemu doči. Ljubav
prema Učitelju ne da mu ni pomisliti na pogibelj
i možebitne zle posljedice. — To je znak prave
ljubavi, da se ništa ne plaši, kad se radi o zađjevi
i slavi Božijoj. Sad možeš donekle prosuditi, kako
slabo Boga ljubiš! Ti se bojiš izložiti se ne valo¬
vima morskim, nego neznatnoj poteškoči, koju treba
ukloniti, ako hočeš da svladaš strah pred svijetom
i taštinu svoju, da podneseš malešnu neugodnost,
da očituješ ljubav prema Isusu, koja se tek u ne¬
povoljnim okolnostima pokaže, da li je baš prava
i čista, buduči treba suzbijati sklonosti naravi, da
se uzmnoge djelovati prema nagibanju milosti.
čuvstva. Optužba. Čini se, da moja ljubav
prema Tebi nije posve čista, buduči nijesam do¬
voljno od važan, da svladam strah, koji me hvata,
ako treba trpjeti kakvu štetu na svojoj časti ili
da podnesem kakvu posve neznatnu protivštinu.
Sve me napunjuje strahom i zaustavlja u radu;
pun sam; samoljublja, i nikako ne mogu da ga
suzbijam i suzbijeni.
 — 269 —

Strah. Ako nijesam dovoljno srčan, da se sa¬

vladam, te odrješito pogjem za Isusom, moram se
bojati, da Isus ne će više k meni doći, nego da će
me ostaviti u mojoj nevolji. A to bi i pravedno
bilo, da me Bog ostavi, ako ne ću da Ga slušam;
ali jao po mene, ako nije On sa menom!
Ljub av. Ne, o slatki moj Isuse, bez Tebe ne
mogu da živem; moram biti uz Tebe, ma se pro¬
tivila opaka narav moja. Kad bih morao izgubiti
svoje zdravlje, svoju ćast i sve što mi je drago,
mogu li sva ova dobra samo prispodobiti sa onima,
koja mi nugjaš, ako Te vjerno ljubim?
Odluka. Uz pomoć Bozi ju ne ću više da
slušam narav svoju, prezirati ću zamame stvo¬
rova, odreći ću se svih neurednih svojih sklonosti;
ne ću prionuti uz nikoga van uz Tebe, o Isuse
moj ! Daj mi potrebitu milost!

Treća točka.
Isus spremi učenicima objed.
Razmatranje. Pomisli, kako se Isus pobrinu i
za hrahu učenicima ne hoteći uskratiti im ovu
utjehu iza napornog rada, nego želeći održati im
snagu potrebitu za nove još veće napore. — Tako
postupa Isus vazda prema onima, koji stalno i
vjerno prianjaju uz Njega; ne samo da ih tješi
duhovnim i unutarnjim slatkim užicima, nego ih
kad i kad ^akogjer vremenitim i spoljašnim do¬
brima blagoslovi. Bdije nad njima brigom očinskom
i nježnom ljubavlju materinskom, stara se da imaju
 — 270 —

sve potrebito, pače još više nego li žele i očekuju.

Ovo je plod, ako ko uz Isusa pristaje i bude vjer¬
nim učenikom Njegovim; Isus ne može da radi
drukčije, jer je sama dobrota.
čuvstva. Pouzdanje. O Isuse, ako ove istine
razmišljam, zar da se Ti ne pri kažem posve? Tako
si dobar i tako se ljubezno brineš za učenike Svoje!
ne možeš, da ih ne bi sažalio, kad god ih u ne¬
volji vidiš; a prema sažaljenju takogjer radiš; eto
za što da ja ne bih jedino uz Tebe pristao? Da,
o božanski Učitelju, u svem ču se na Te osloniti,
u Tebe se pouzdati.
Priznanje. Zahvaljujem Ti se na brizi prema
svim stvorovima, osobito prema Tvojim učenicima
iv prema onima, koji su vjerni u Tvojoj službi.
Želim, kad bih mogao, da o ljubavi Tvojoj po¬
svuda pripovijedam i sve stvorove s njom upoznam;
o da Te mogu vazda hvaliti i slaviti, te u ime
svoje i u ime svih stvorova neprestano Ti se za¬
hvaljivati !
Zastigjenje. Ali o božanski moj Spasitelju,
zar ne moram od stida porumeniti? Ja znadem,
kako si dobar i kako se brineš eto za mene i za
sve moje zadjeve, ali se ipak ustručavam, da Ti
se predam posve bez najmanje iznimke; više se
uzdam u prolazne stvorove, kojima sa utječem, nego
li u neizmjernu dobrotu Tvoju.
Odluka. O Isuse moj, posve Ti se prika¬
zujem, jer se Ti za mene staraš bolje, nego li se
mogu ja sam; odlučujem, da ču se prije svakog
spola Tebi preporučivati i da ču Tebi prikazivati
sve štogod činio i radio.
 — 271 —

Molitva. Sa svetim Petrom padam na koljena

pred Tobom, o moj Isuse; priznajem, da si jedino
Ti sva moja snaga i utjeha; pomozi me dakle u
svim djelima mojim i pohodi dušu moju, koja je
posve pokunjena i bolesna. Iz svega se srca odri¬
čem svih stvorova i sebe samoga; ali, o Isuse moj,
daj mi milost, te mogu sav biti Tvoj. Amen.

Razmatranje.
za četvrtak iza uskrsa.
„Isus joj (naime Mariji Magdaleni) reče: ženo! što plačeš?
koga tražiš? A ona misleći da je vrtlar reče Mu: Gospo¬
dine, ako si Ga Ti odnio, kaži mi, gdje si Ga metnuo, i
ja ću Ga uzeti. “ Iv. 20, 15.

Prva točka.
Magdalena plače kod groba.
Razmatranje. Promatraj Magdalenu, što kod groba
Isusova place; razabrat ćeš veliku njezinu ljubav,
puno veću nego li je tvoja. Ona svetica ne misli
van na svog zaručnika; ne mari, što svijet u Jeru-
salemu o njoj govori; ona ostavi sve, samo da
bude uz Njega; posve zaboravi pobrinuti se za
potrebe svoga tijela i za svoj glas; ne prestaje
plakati, kad ne nagje Isusa u grobu. — Tako radi
duša, koja \i istinu Boga ljubi, pa zato na sve za¬
boravi, samo da dragog Isusa potraži. Traži Ga u
 — 272 —

svojim djelima; jedino za Njega mari i ne brine

se za svijet, šta on radi ili šta o tome govori. Za¬
dovoljna je, samo ako nagje Isusa u duhovnim
svojim vježbama, u svojim poslovima i uopće u
svem životu svome. S toga se ni ne žalosti u raznim
nevoljama ovoga života znaj uđi, da im niko posve
izbjegnuti ne može. Pogledaj, da li i ti v tako
misliš!
v
Čuvstva. Zac ugjenje. O kako sam još daleko
od duha Marije Magdalene! Prije malo vremena
obratila se i postala pokornicom, nu, eto sad ne
misli na drugo, van na to, kako da Isusa ljubi;
kako savršeno i potpuno obraćenje! Nu, zar nemam
ja istog Spasitelja? Zar nije i za mene umro na
križu? Ali ja ipak na sve mislim više, nego li na
Njega!
Zas ti gj e nj e. O dušo moja, porumeni od stida,
ako se prispodobiš sa Magdalenom! Ona ne nosi
u duši svojoj van Isusa, ti pakosne nosiš van tašta
poželjenja; ona zaboravi sve, da nagje Isusa, ti
zaboravljaš na Isusa, da možeš nadi svoje zabave,
svoju udobnost, svoju osjetnost i sve o čem misliš,
da će te zadovoljiti, ali te samo uznemiri. Ti ni
ne nastojiš tražiti Isusa u molitvama, nego moliš
veoma nerado i posve lakoumno.
Ljubav. Ovo stanje tvoga srca polazi odatle,
što Isusa istinito ne ljubiš; ali zašto Ga ne ljubiš,
budući On plamti ljubavi prema tebi? Zašto Ga
ne tražiš, budući te On vazda traži, te je isto
nebo ostavio, da dogje k tebi? Da, Isuse moj,
jedino Ti zaslužuješ svu ljubav moju.
 — 273 —

Odluka. S toga moram i hodu da tražim

Isusa. Kad se rano prenem iz sna, odmah du na
Isusa pomisliti; tražiti du Ga svetim zanosom. Daj
mi, o Isuse, potrebitu milost!

Druga točka.
Marija nagje Isusa uz plač svoj.
Razmatranje. Pomisli, kako Marija nagje Isusa
upravo placem svojim; premda Ga s početka ne
prepozna, nego Ga drži vrtlarom, to je ipak Isus,
kojega je našla. — Znaj, ako si Isusa izgubio smrt¬
nim grijehom, ili ako si Ga potjerao od sebe svojom
nevjerom i svojim nehajstvom, to deš Ga posve
sigurno opet nadi, ako ne prestaneš skrušenog srca
opet plakati, dok ti se ne objavi. Premda ti se
možda ne ce objaviti odmah, te deš dugo morati
ostati nesiguran, to deš Ga ipak nadi suzama i
uzdisajima, pokorom i pravom skrušenosti srca.
Nastavljaj pobožne ove vježbe tako dugo, dok Ga
ne prepoznaš, da je On.
čuvstva. Zastigjenje. Ali, o Isuse moj, ako
Te moram nadi pokorom i suzama, kako Te mogu
nadi, bududi sam posve bescuvstven, da ne samo
ni ne osjećam, kad nijesi kod mene, nego na to
jedva ikada mislim? Tako sam rastresen, da ni
ne nastojim maštu svoju obuzdavati.
Pokajanje. O ko bi mi dao suza pokorničkih,
da oplakujem grijehe svoje ? Morao bih [nevjeru
svoju oplakivati nod i dan. O rado bih tako učiniti.
Bože moj; ispovijedam, kako me boli, što mi je
Ratmatremja JI. 18
 srce posve tvrdo! Želim, da imam suze ne samo
Marije Magdalene, nego svih svetaca, da bih opla¬
kivao grijehe svoje i našao Isusa.
Pouzdanje. Premda sam puno griješan, ipak
se uzđam, da će Te nevolja moja sklonuti na do¬
brotu i milosrgje. Da, Bože moj, vazda ću se po¬
uzdavati u Tebe. Ni premnogi grijesi moji, ni moja
nehaj nosi, ni strašna pravednost Tvoja me ne će
moći zaustaviti, da Te ne bih opet tražio, dok Te
ne nagjem i opet se ne naslagjujem ljubavlju ne¬
beskog zaručnika duše svoje.
Odluka. Od sele ću svim životom svojim
Isusa tražiti. Tražiti ću Te, o ljubezni moj
Spasitelju, svim svojim djelima, nu osobito poka¬
janjem i pokorom radi učinjenih grijeha. Božanski
moj Učitelju, daj mi ovu milost.

Treća točka.
Marija hoće da uzme i nosi tijelo Isusovo.
Razmatranje. Promotri veliku srčanost Marije
Magdalene, koja hoće da nosi tijelo Isusovo. Ne
pita, da li joj je dovoljna snaga, ne misli, što će
svijet o tome kazati; ne boji se ni rugla ni uvrijeda
od Židova. U prevrućoj ljubavi zaboravi na sve
zapreke; svesrdna želja za Isusom joj ne dopušta
misliti na išto drugoga, nego jedino na sveto Nje¬
govo tijelo. — Magdalena je baš uzor prave lju¬
bavi i prave srčanosti. Morao bi i ti sve poduzeti
i od nikakve se teškoće ne plašiti, da pokažeš
pravu i iskrenu ljubav prema Isusu. I kako da
 - 275 —

ne bi mogao raditi, kao što je radila Magdalena?

Bog ne će pomanjkati, da ti za službu Njegovu
potrebite milosti ne bi dao, samo ako ne slušaš
opake naravi i ne uvažuješ sudova ovoga svijeta,
nego si usprkos svim protivštinama ljudskim pri¬
pravan učiniti sve, što Bog prema zvanju tvome
od tebe iziskuje.
w

Čuvstva. Hvala. Nebo i zemlja neka slave

srčanost tvoju, o slavna ljubiteljice Isusa! Zahva¬
ljujem Ti se na lijepom primjeru, što mi ga daješ.
Kako muževna ti je duša! Kako uzvišene nakane!
Da bi mogao idi tragom tvojim!
Z a s t i gj e nj e. Baš se moram stidjeti, kad po¬
mislim, kako se slabašna žena ne boji ni napornog
rada, ni govora ljudskoga, samo da može uzeti i
nositi tijelo Isusovo, ali ja se plašim svega i onda,
kad treba, da se ma u najmanjoj stvari predobijem
i nadvladam. Ako mi valja da odbijem neznatnu
zapreku, da se zatajim u maloj stvari, ja to sve
odgagjam, dok najdulje mogu i dobro ne činim,
van zlovoljan i nekako prisiljen.
Ljubav. O Isuse, zar da Te nikada ne za-
počmem ljubiti? Kad bih Te iskreno i svesrdno
ljubio, zar ne bih drage volje sve poteškoće na se
primio, da Tebi služim? Ima li koja suprotivština,
koju mi ljubav Tvoja ne bi zasladila? Da, bo¬
žanski moj Učitelju, nosit ću Te i posjedovati u
svim nevoljama ovoga života, u preziru, u uvredi,
u bolesti'. Sav ću Tvoj biti.
Odluka. O dušo moja, valja da se ohrabriš
i prihvatiš svaku prigodu, koja Ti se god pruži,
*
 — 27a —

da vršiš krjepost, svladaš osjetnost, sklonosti su¬

zbijaš i neprestano nastojiš, da nagješ i posjeduješ
Isusa.
Molitva. Magdaleno, vjerna ljubiteljice Isusa,
ugledom svojim mi od predragoga Isusa isprosi
milost, da Ga revno tražim, a sve učinjene grijehe
svoje pravom pokorom i iskrenim pokajanjem iz-
brišem. Isus ti ništa odredi ne će ni htjeti, ni
moći. Da bih mogao od sada Isusa neprestano tražiti
i u ovim svojim djelima naći, te Ga iz svega
srca ljubim. Amen.

Razmatranje
u petak iza uskrsa.
„Jedanaest učenika otidoše u Galileju u goru, kamo im je na
značio Isustt. Mat. 28. 16.

Prva točka.
Isus se zadnji put ukaza svim učenicima
na gori.
Razmatranje. Pomisli, kako se Isus svim uče¬
nicima javi i to na nekoj gori, vjerojatno na gori
Tabor, gdje je prije trim učenicima objavio svoju
slavu. — Time je htio da pokaže, kako moramo
da se pridignemo nad zemlju i nad nas molitvom,
razgovorom sa Bogom, čitanjem dobrih knjiga, du¬
hovnim razgovorima i težnjom, raditi sve vrho-
 — 277 —

naravnom nakanom, ako hoćemo da sve to bolje

spoznamo Boga, jer On zahtijeva da se udaljimo
od stvorova, ako hoćemo da se približimo Njemu.
S toga se je Bog Mojsiji ukazao na brdu Sinaju,
onda Isus učenicima na Taboru i eto danas opet
na gori. — Ako dakle hoćeš da spoznaš Boga, i
ako želiš, da ti se objavlja, valja da se vazda uz¬
dižeš nad zemlju i udalji vaš od ljubavi prema ze-
maljštini; jer bi ovo kao lancima svezalo tvoje
srce i tebe zapriječilo, te ne bi mogao motriti ve¬
ličanstvo Božje i motriti vječne istine.
Čuvstva. Sažaljenje. Treba li čuditi se, što
svijet tako slabo pozna Gospodina Boga, budući
većinom ne traže van svoju korist, svoju slavu i
svoja uživanja ? O kako moram da sažaljujem vas,
o djeco ovoga svijeta, jer tako slabo mislite na
Boga, te se nikada ne pridižete do neba! O kad
bih mogao, da izliječim vašu sljepotu, da vas
udaljim od zemlje, te možete spoznati Boga!
Zastigjenje. Nemoj se čuditi, što si pun
duha ovoga svijeta i posve sporo napreduješ u du¬
hovnom životu. Ne poznaš Boga dovoljno. Jer, da
poznaš Boga bolje, ti bi Ga ljubio, Njemu bi slu¬
tio, ne bi se navezavao na neuredne svoje strasti
i na prolazna dobra.
Pokajanje. O Isuse kako me boli, što Vazda
po zemlji puzam, i ne mislim van da ugodim osje-
tilama svojim! Umjesto da se pridignem nad sve
stvorove h služim Bogu svome, to sam svaki dan
njihovim robom dopuštajući te me povuku za sobom.
Molim ponizno, oprosti mi o Bože!
 — 278 —

Odluka. Čvrsto odlučujem, da neću više

navezan biti na zemlju nego da ću se cesto
pridizati k nebu i predati se duhovnim stvarima,
te mogu spoznati Boga svoga. O slatki moj Isuse
udijeli mi ovu milost!

Druga točka.
Isusova vlast nad svim stvorovima.
Razmatranje. Ukazav se Isus učenicima svojim
reće im: »Dana mi je sva vlast na nebu i na
zemlji.« — Htio je time usaditi u njihova srca
veliko strahopoćitanje i neogranićeno pouzdanje
prema Sebi; htio je, neka znadu, kako će im u
najtežim okolnostima na zemlji biti mogućim za¬
štitnikom spremnim, da suzbije sve zlobne naume
vraga i opakog svijeta, i kako će im brižnim ču¬
varom na nebu biti, te mogu od Njega očekivati
svaku pomoć za sretan uspjeh u svim svojim dje¬
lima. — Eto, ova misao neka sokoli takogjer tebe,
ako ti je teško, da se svladaš, da što god velikoga
za Boga izvedeš, da što god podneseš i u odlukama
svojim ostaneš stalan. Ma kako bio slab, ništa se
ne boj znajući, da je Isus, čuvar i zaštitnik tvoj,
svemoguć i prema tome svakako kadar, podići te
nad sve slaboće tvoje i dati ti pobjedu nad svim
neprijateljema tvojim.
čuvstva. Radost. O kako me veseli, što vidim,
kako si'Ti, o ljubezni moj Isuse, iza uskrsnuća
okrunjen nebeskom slavom! Kako se radujem, da
si sada svemoguć, dočim si se za života Svoga
prikazivao posve slabim bez moći i vlasti.
 — 279 —

Za liv alj iv a nj e. Zahvaljujem Ti se, Oče ne¬

beski, iz svega srca na slavi, što si je udijelio
Sinu svome i na svemogućnosti, kojom si Ga ob¬
dario. U istinu, primio ju je odmah iza utjelov¬
ljenja Svoga; ali jer ju je sakrivao slaboćom svo¬
jom, to si Mu je iza uskrsnuća podijelio opet, nu
većim sjajem. Svi sveci i angjeli neka Te hvale
radi slavnog sjaja, što si ga udijelio Isusu Kristu.
Z a s t i g j e nj e. Puno se stidim, o slatki moj
Spasitelju, što se cesto ne pouzdam u Tebe i veoma
se bojim, kad se radi o Tvojoj službi, premda vje¬
rujem u Tvoju svemogućnost. Na riječ slabog čo¬
vjeka, koji može varati i lagati, uzdajem se, ali
se ne pouzdaj em u riječ moga Isusa, koji je sve¬
moguć i koji samo to hoće, kako bi svemogućnost
Svoju upotrijebio u to, da me obaspe dobrodatima
Svojim.
Odluka. Isuse moj, posve ću se pouz¬
davati u Tebe; da, Gospodaru toli mogućemu
pokoravati ću se posve. Udijeli mi potrebitu mi¬
lost, o slatki moj Isuse!

Treća točka.
Isus šalje apostole svim narodima.
Razmatranje. Pošto se je Isus ukazao svim uče¬
nicima zajedno i pošto im je dokazao, da je u
istinu uškrsnuo od mrtvih, onda im zapovijedi,
neka idu i sve narode na zemlji podučavaju u
otajstvima svete vjere. — Prema tome možemo
odlučiti, da ne ćemo biti zadovoljni, ako nas Bog
 rasvjetli, nego da ćemo ozbiljno nastojati prema
našim silama i drugima koristiti; nije dosta, da
radimo o vlastitom duhovnom napretku, nego treba,
da učinimo, u koliko možemo, i za spas bližnjega
i to riječima i naukom i dobrim primjerom. Sveti
Ivan Zlatoust kaže, da ne ćeš moći u nebo, ako
hoćeš unići sam; željeti moraš, da spasiš sve; jer
je to Bogu veoma ugodno i posve prema namje¬
rama Isusovim. S toga treba da žališ, što će se
toliko duša izgubiti. Nemoj gledati pogrješke bliž¬
njega, da ih kudiš i o njima govoriš, kao što si
već obviknuo, nego ga sažaljuj i neka te boli srce,
jer vrijegja Boga; učini sve moguće, da ga po¬
praviš. Barem moli za njega!
čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se o lju-
bezni moj Isuse, što si mi po apostolima saopćio
poznavanje svetih Tvojih otajstva. Grdje bih ja bio,
da se nisi na mene smilovao i pretpostavio ne-
brojnim ljudima, koji o Tebi nikada ništa jošte
nijesu čuli ? Hala Ti vječna!
Z a s t i g j e nj e. Sa stidom mislim na ovo dobro¬
činstvo, koje sam posve opako upotrijebljavao, jer
nijesam prestao griješiti i u grijehu živjeti. Nijesam
se pobrinuo ni za sebe, da napredujem na putu
savršenstva, ni za bližnjega svoga. Jedino me se¬
bičnost nagoni da radim; posve hladnokrvno gle¬
dam, kako propada toliko duša, kao da to nije
ništa.
P 0 k a j a nj e. Iz svega srca želim, da uvidim i po¬
znam tvrdo srce svoje! Želim da se iz srca kajem,
što saro. do sada živio sasma nehajan za svoj spas
 — 281 —

i za spas bližnjega svoga, što se ni za čast Tvoju

brinuo nijesam. Molim Te, oprosti mi; uvigjam
velik svoj grijeh i mrzim na-nj iz ljubavi prema
Tebi.
Odluka. Od sada ću što bolje upotrijebljavati
sve Tvoje nauke i nastojat ću prema mo¬
gućnosti, da spašavam duše barem svo¬
jim primjerom i svojom molitvom.
Molitva. Utjećem se Vama, o slavni apostoli,
kojima bješe povjereno blago svetih otajstva; od
Vas primismo nauke svete vjere naše. Isprosite
mi barem nekoliko Vaše revnosti, i naučite me,
kako mogu da pogjem za Vama; možete me uči¬
niti dionikom apostolske revnosti Vaše te započnem
ozbiljno raditi o spasu svome i o spasu bližnjega
svoga. Amen.

Razmatranje
za subotu iza uskrsa.
,A Petar i drugi učenik odoše i dogjoše k grobu. Treahu
pak oba zajedno, a drugi učenik trćaše brže od Petra i
dogje prvi k grobu“. Iv. 20, 3. 4.

Prva točka.
Revnost učenika, koji trčahu ka grobu.
Razmatranje. Pomisli, kako žurno idu sv. Petar
i sv. Ivan k grobu. Jedva su znali od Marije
Magdalene, da nema Isusa u grobu, odmah trče
ka grobu ne mareći za to, da će ih možda Židovi
 282 —

ili vojnici zlostavljati, jer su htjeli vlastitim očima

vidjeti, da li je istina, što im se kazalo. — Takvom
žurbom valja da i ti posvjedočiš svoju revnost,
kad se radi o časti ili službi Božijoj. Jer eto, ako
ne učiniš brzo, što Bog od tebe zahtijeva, ako od-
gagjaš na drugo vrijeme ili ako učiniš lijeno i
nemarno, izgubit ćeš po većinom svii zaslugu i
nikako Bogu ne ćeš omili ti. Bog hoće, da Mu
revno služimo, neznatno djelo obavljeno revno, više
Mu se mili, nego li najuzvišenije ali obavljeno ne¬
marno ; jer kod djela naših ne gleda Bog, kolika,
nego kakva jesu; to jest, Bog ne gleda na to, ko¬
liko činiš, nego da li revno i savjesno i točno
činiš, što On od tebe, zahtjeva.
Čuvstva. Zastigjenje. Zastidi se, o dušo
moja, porumeni od stida, što se tako tromo prema
Bogu ponašaš. Nemaš prave srčanosti, kad treba
da moliš, da čitaš dobru knjigu, da bližnjemu malu
uslugu učiniš ili da se ma u neznatnoj stvari
mrtviš, ali o kako si brza i srčana, kad hoćeš da
se slatko zabavljaš, da udovoljiš osjetnosti svojoj.
Za službu Božiju jedva jedvice kreneš nogom ili
rukom, lijena si i stotinu isprika umiješ navesti.
P o k aj a nj e. Baš imam dovoljno razloga, da
oplakujem neuredni život svoj, budući vazda posve
lijeno i nemarno radim; sam sebi laskam, ili se
ispričavam, da sam slab, da imam mnogo posala,
da sam nesposoban, pa s toga za Boga ništa ne
činim. O dušo moja, šta misliš? O kako si luda,
što tako živiš i kako si kazne vrijedna, što nemaš
prave volje za nebo !
 — 283 —

Ljubav. Ali, o Bože moj, zar da ne bih ni¬

kada svoje ljubavi prema Tebi posvjedocavao ?
Mogu li imati boljega gospodara od Tebe, da mu
služim? Imade li išta, što bi se moglo s tobom
prispodobiti? Zar ne zaslužuješ, da Ti se predam
dušom i tijelom? Zar nijesi najvrijedniji? Da, o
Bože moj, jedino Tebe hodu da ljubim.
Odluka. Ovu du Ti ljubav od sada po-
svjedocavati svojom revnošdu, svojom
pripravnosti idi brzo i posve rado, kamo god bi
me Ti pozvao i sve svoje poslove ob.avljati samo
vrudom željom, da Tebi omilim.

Druga točka.
ljubav učenika, koji trče k grobu.
Razmatranje. Motri u ovim učenicima, kakva
svojstva valja da imade prava ljubav. Ona vazda
radi, ne da se zaustaviti od zapreka, na koje naiđe,
ali valja da je vazda prati mudrost. Ona nije ni¬
kada prenagla, nikada uzrujana, nikada preuzetna
ili objesna; jer ona obavlja sve na pravom mje-
itu, u pravo doba, u pravom redu; promišljeno
dakle, baš nekako kao Bog, koji je udesio sve
prema mjeri, broju i težini. Ona je posve zado¬
voljna sa svim, što joj Bog nakloni, nikada ne
traži sredstava izvanrednih. A samoljub ne misli
van na sebe, i ne ravna se van prema svojim sklo¬
nostima i utvarama, ne obzirudi se na vrijeme i
mjesto, na osobe i okolnosti; on rastužuje i uz-
nemirnje sebe i bližnjega, u svem, što god radi,
 — 284 —

sve obavlja u nevrijeme i neuredno a to zato, jer

ne de da strpljivo traži i čeka na milost i pomod
od Boga; a u svemu tome eto što je najopasnije:
preuzetnost svoju smatra da je revnost, sav po¬
stupak svoj smatra da je iz nagibanja Duha
svetoga.
čuvstva. Začugjenje. O, kako sam još da¬
leko od prave ljubavi! Moje samoljublje smatra,
da je sve dobro, što god radim, ja si utvaram, da
to za Boga biva; ali biva ipak jedino zato, da
zadovoljim svojoj sklonosti. Varam se, i drago mi
je, što se varam. Zar nijesam posve zaslijepljen?
Zastigjenje. Porumeni, o dušo moja, poru-
meni od stida radi svoga nemara, radi svoje ne¬
strpljivosti i radi svega svoga života! Ponajviše
radiš samovoljno i prema čuvstvu; ti činiš ono,
što ti upravo godi; skoro vazda te vodi mašta
tvoja i ako prihvatiš stvari dobre, to učiniš, jer
ti se hode, a ne da slušaš Boga, na koga ni ne
pomisliš.
Pokajanje. O, šta sam do suda učinio do¬
broga? Kako sam radio? Veoma mi je žao; bojim
se; o Bože moj, časa, kad du morati da položim
račun o svemu životu svomu; bojim se, da ne deš
osuditi i najsvetija djela moja kao grješna, bududi
su učinjena bez ljubavi. Molim Te, o neizmjerna
Dobroto, o molim Te ponizno, oprosti mi!
Odluka. Sve du od sele raditi prema
redu, ništa prenagljeno, nego dobro promišljeno;
tako du se vladati u svim običnim djelima, a
osobito u onima, koja se odnose na Boga. Udijeli
mi, o Isuse moj, pravu ljabav!
 Treća točka.
Učinci revnosti i ljubavi u učenicima.
Razmatranje. Pomisli, kako je obilatim i čudo¬
vitim plodom urodila revnost i ljubav u dušama
učenika i u dušama svih onih, koji su čvrstvo
vjerovali, da je Isus uskrsnuo, pošto im je sveti
Petar to propovijedao. Započeli su govoriti o moći
i slavi Isusovoj posve otvoreno i javno i bez bo¬
jazni, docim se prije nijesu odvažili. — Hoćeš li
razabrati, da li je u srcu tvome prava revnost i
prava ljubav, promisli, kako o Isusu govoriš, kako
za Njegovu ćast radiš, kakvim srcem moliš, kakva
te napunjuje revnost, kad valja za Boga štogod
učiniti. Jer ako si navezan na svijet, ako se vazda
bojiš, da mu budeš mrzak, ako gledaš na sebičnu
svoju korist i ako ne ćeš da si praviš silu, to
znaj, da nema u tebe ni gorljive revnosti, ni vele-
dušne ljubavi.
Čuvstva. Zastigjenje. O kako sam nesretan,
što sam tako trom i bescuvstven prema Bogu !
Sta radiš, o dušo moja, da bi otvoreno posvje¬
dočila ljubav i revnost svoju prema Bogu ? Nikako
ne ideš revno putem savršenstva; jer odmah mi¬
sliš da je dosta, ako samo nekoliko duhovnih
vježba i to posve površno i rastreseno obaviš; eto
vidiš, kako živiš ne pokazujući ni revnosti, ni
ljubavi.
Pok'ajanje. Oprosti mi, o Bože moj! prizna¬
jem siromaštvo svoje, premda ga još dobro ne
spoznam; jer bih li mogao živjeti, kao što živim,
da bijedu i siromaštvo svoje dobro poznam ? Ništa
me nejgane, osim što laska mojoj mašti i mojim
osjetilama; tako sam pun sebe samoga. O Bože,
kako me boli, što sam toli slabo živio! Rado bih,
od muke i pokajanja umrijeti i time revnost i
ljubav svoju posvjedočiti.
Ljubav. Ali kako mogu, da živim tako tromo
i ništa ne radeći; kako mogu da ne pokazujem ni
ljubavi ni revnosti ? Da, Isuse moj, čast Tvoja
neka mi bude vrhu svega! nju ću vazda i posvuda
željeti i djelima svojim namjeravati, da je una¬
prijedim. Da, Isuse moj, Tebi se posve predajem,
jer si Ti jedini vrijedan, kojemu se mogu posve
prikazati.
Odluka. Odlučujem, da ću ljubav i revnost
svoju za Boga posvjedocavati i sve to više uspi-
rivati nastojšći, da sve radim jedino s toga,
što Bog tako hoće i da pospješujem ćast
Božiju.
Molitva. Molim Te, Oće nebeski, daj mi veliku
revnost i ljubav po zaslugama Isusa Krista, lju-
beznog Sina Svoga, kome si udijelio onu slavu,
koje se je prije slobodnom voljom odrekao. Ja ne
zaslužujem van muke i kazne, ali molbe moje ne
ćeš mi moći odbiti, jer se uzda vam u Isusa uskrs¬
nuloga; uslišat ćeš me prema velikom milosrgju
Svome. Amen.
 — *87 -

Razmatranje
za prvu nedjelju iza uskrsa (za bijelu ne¬
djelju).
.Na večer onog istog dana, kad bijahu radi straha od Ži¬
dova zatvorena vrata, gdje su se učenici sakupili, dogje
Isus i stojeći u srijedi megju njima reče: „Mir vam!“
Iv. 20, 19.

Prva točka.
Učenici se skupe skrovito bojeći se Židova.
Razmatranje. Pomisli, kako se učenici od Židova
sakrivaju bojeći se, da ih ne bi pohvatali. To je si¬
gurno velika slaboća, budući se boje, da ne bi
predani bili, kao što Učitelj njihov. Ali je ujedno
takogjer mudrost, jer se nijesu osjećali dovoljno
jakimi, da bi mogli toliko podnijeti, prije nego su
primili Duha svetoga, te su odvažnost i hrabrenost
svoju odgodili, dok im nije Bog sam naredio, neka
se ne plaše nikakve pogibelji više. Isus sam ih
nipošto zbog toga nije kudio, jer je poznao, da im
jakost i snaga nije dovoljna, a da im je volja posve
dobra. Isus naime ne će, da poduzimamo visoke
stvari, za koje nemamo dovoljne snage; On dakako
kudi našu lijenost, ako ne učinimo, što bi mogli,
ali kudi takogjer našu preuzetnost, ako se preveć
uzvisujemo i poduzimamo visoke stvari pouzda¬
vajući se u svoju vlastitu snagu, a ne oćekivajući
svu snagu od ozgo. Radi ove preuzetne smjelosti
dolazimo cesto u prevelike pogibelji.
 čuvstva. Zas t igj enj e. Zar nije istina, o dušo
moja, da na dva načina griješiš : naime cesto puta
prevelikim strahom, ako treba da za Boga štogod
učiniš ili da se- moraš kakvoj pogibelji izložiti, na
primjer pogibelji, da te preziru, da ti se rugaju,
da ćeš neznatan gubitak trpiti; onda opet preuzet¬
nom smjelosti, kad imade razloga, da se bojiš, kad
ti prijeti pogibelj od opakog društva ili od opasnog
pogleda, ali se ne bojiš misleći, da si dovoljno jak
i da ćeš lako moći odoljeti.
Pokajanje. O koliko sam puta dopustio, da
me sruši prazna bojazan ljudska! Mislio sam: šta
će svijet reći, ako nastojim, da budem pobožan,
da se uklonim od njega, da se mrtvim i trapim?
Ali sam opet mnogo toga učinio ništa ne misleći,
da li je Bogu drago, da li radim prema ili proti
volji Božijoj! O milosrdni Bože, tisuću te puta
molim, oprosti mi!
Odluka. S toga čvrsto odlučujem, čuvati se od
ovih pogrješaka: ne ću se bojati, kad mi za¬
povijeda Bog, šta neka činim i ne ću se
slijepo proti volji Božijoj izložiti ma
k oj o j p o g i b e 1 j i. O slatki moj Isuse, daj mi
ovu mudrost!

Druga točka.
Isus se ukaže učenicima kroz zatvorena
vrata.
Razmatranje. Pomisli, da je Isus k učenicima
unišao,-premda su Arrata ostala zatvorena, te je
 — 289 —

dokazao, kako je istinito uskrsnuo, te imade sada

tijelo preobraženo, koje može poput duha proći i
i kroz najgušće predmete. Ali je htio takogjer po¬
kazati, kako se Bog rado objavlja dušama, koje
brižno zatvaraju dolazak do svojih osjetila, do
očiju, do ušiju, do osjećanja, do ukusa, osobito do
jezika. Duša se naime po osjetilima sasma rastrese,
a sabrana je u toliko, u koliko nastoji, da nad
osjetilima bdije, te ih svladava; nu budući Bog
ne će, da nam se objavlja, van ako živimo u sa¬
branosti duha, to nam se On nikako ne će obja¬
viti, dok dopuštamo osjetilima potpunu slobodu.
— Iz rastresenosti proizlazi obično, da smo suho¬
parni kod molitve i da nam bude molitva dosadna.
Ovo kušamo svaki dan sami nad sobom.
V v

Čuvstva. Vjera. Čvrsto vjerujem, o moj Isuse,

da si slavno uskrsnuo i da imaš posve promje-
njeno, na duh nalično tijelo, koje može bez ikakve
zapreke kroz svaki predmet prolaziti, kao što vje¬
rujem, da je u najmanjoj čestici presvetoga sakra¬
menta sakriveno božansko Tvoje veličanstvo i bo¬
žanska Tvoja veličina.
Zastigjenje. Ali, o Isuse, baš se stidim
znajući, kako želiš, neka su vrata zatvorena, kad
dolaziš u pohode, ali uz to videći, kako je otvo¬
reno srce moje i kako su otvorena osjetila moja
za svakovrsne predmete i govore, za ništetne i
krive vijesti, uopće za svaku najneznatniju stvar¬
čicu, što .me sasma rastresa. S toga me nikako ne
pohagjaš, o Bože moj !
Jtglić; Razmatranja II. '
19
 -- 290 —

Pokaj a nj e. O mene nesretnika, sree otvaram, kad

bih ga morao zatvoriti. Otvorim ga svakomu stvoru
koji mi se dopada, a zatvorim ga Bogu, koji je
ipak mojim Gospodarom. O kako bih morao ne¬
volju svoju da oplakujem, kako bih se gorko morao
kajati, što sam vlastitom krivnjom nevrijedan, da
me pohagja Bog, budući sam srce taštinama ovoga
svijeta napunio.
Odluka. Nastojat <5u, da nad osjetilima
svojim vazda bdijem, i da se odrečem
svega, što me može r as tresti, te mogu u
potpunoj sabranosti duha živjeti. Za ovu Te mi¬
lost molim, o Duše sveti i

Treća točka.
Isus stoji u srijedi megju učenicima.
Razmatranje. Pomisli, kako se Isus učenicima
svojim ukaže stojeći uspravno megju njima. —
Tako se je htio objaviti, da učenicima najprvo po¬
kaže, kako tijelo iza uskrsnuća nije više slabo,
nego nikakvog odmora više ne treba, budući je
odmor jedino posljedica naše slaboće; drugo da
pokaže, kako je nad svim neprijateljima pobjedu
stekao ; treće da učenike poduči, kako mora duša
iza duhovnog svog uskrsnuća vazda stojati, a ni¬
kada više u stare grijehe pasti, nego neprestano
spremna stojati na borbu. Stojeći se je Isus i sve¬
tomu Stjepanu ukazao, da ga osokoli u borbi, i
da mu pokaže, kako mora svaki kršćanin pri¬
pravan biti, da se bori sav svoj život, da boreći
 - 291 —

se umre bez ikakve nade, da de nadi mir i odmor

na svijetu, nego tek poslije smrti u vječnosti.
Čuvstva. Zahvala. Tisuću Ti se puta zahva¬
ljujem, o ljubezni moj Isuse, što me tješiš nadom
na potpun mir u vječnosti i na izdašnu pomod u
borbi za ovoga života; ništa ne propuštaš, čim god
me možeš osokoliti i ohrabriti i obedaješ mi po¬
bjedu nad neprijateljima ved načinom, kojim si se
ukazao učenicima.
Radost. Čestitam Ti na pobjedi i na uzvi-
šenju Tvome nad svim neprijateljima nakon ne¬
brojenih muka i patnja. O kako se radujem zna-
judi da si na vijeke usreden i blažen ! Neka Te
neprestano slavi nebo i zemlja radi sjaja i veli¬
čanstva, što ga sada posjeduješ!
Zastigjenje. Ali se ipak puno stidim, ako
pomislim, kako i zašto si se stojedi ukazao učeni¬
cima, jer time osugjuješ moju lijenost, bududi
unatoč tolikim milostima opet i opet u svoje po¬
grješke padam i nikakve odvažnosti nemam, te bih
ozbiljno strastvenost svoju suzbijao. Morao bih
vazda da stojim uspravno, ali se skoro svaki čas
srušavam na tle.
Odluka. Ali du barem sada započeti, da
se spremam na borbu. Ma kako mnogobrojni
moji neprijatelji bili, uz pomod Tvoje milosti hodu
da navalim na sve i potjeram ih u bijeg.
Molitva. To očekujem od Tvoje dobrote, o bo¬
žanski moj Spasitelju. Ti si tek iza ljute borbe
postao pobjediteljem. Udijeli mi milost, da Te na-
šljedujem, istjeraj mi iz srca gadnu lijenost, te se
 — 292 —

na svijetu ničesa ne bojim van grijeha, da nad¬

vladam i budem gospodarom nad svim osjetilima
i strastima i da uzmogneš Ti nad srcem mojim
vladati. Amen.

Razmatranje
za ponedjeljak iza prve nedjelje poslije
uskrsa.
„Mir vama!“ Iv. 20, 19.

Prva točka.
Mir s Bogom.
Razmatranje. Pomisli, kako se je Isus učenicima
ukazivao i tri puta rekao, da im želi mir, hoteći
time učenike sjetiti, da valja imati trovrsni mir. —
Prvo je mir s Bogom; bez ovoga mira nema bla¬
ženstva, jer je najgore zlo imati Boga neprijateljem.
Ovaj pako mir stoji u svezi s Bogom po milosti,
budući je milost učestvovanje u Božijoj naravi i
vez, kojim se s Bogom najuže sjedinjujemo. Nu
za potpun mir je od potrebe, da se vrhu toga vele-
đušno u svemu podvrgavamo volji Božijoj ; jer
vazda će nam Bog biti protivnikom i pravog mira
uživati ne ćemo moći, dokle se posve ne predamo
u ruke Njegove providnosti. Ali je ipak mir s Bogom
najveće dobro i početak onoga blaženstva, što ćemo
ga uživati na nebu.
 — 293 —

Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o ljubezni

Spasitelju, što si mir udijelio učenicima svojim i
svima, koji ga žele i hoće primiti. Pomirio si nas
s Ocem nebeskim, ublažio si pravedni Njegov gnjev
prikazavši Mu zadovoljštinu neizmjerne vrijednosti.
Ti sudu Ti se puta zahvaljujem u ime svoje i u ime
svih ljudi.
Zastigjenje. Ali koliko sam puta ovaj mir
duše svoje sa Bogom izgubio! koliko sam se puta
neposluhom svojim i nevjerom svojom proti Bogu
pobunio! Koliko sam puta svakog dana ovaj mir
narušavao, budući se Bogu slabo pokoravam i se
protivim milosti, iz koje proistječe ovaj mir.
Pokajanje. O Bože, tisuću Te puta molim,
oprosti mi, što nijesam nastojao, da budem s Tobom
a miru, nego sam se posve zašliepljen proti Tebi
bunio. Sav moj život pokazuje na borbu moju proti
Tebi, jer se prečesto vraćam na grijeh i zbog naj-
neznatnijih stvari gubim mir i jedinstvo s Tobom.
O, budi mi milosrdan i oprosti mi sve uvrede,
koj e sam Ti nanio.
Odluka. Uz pomoć Tvoje milosti odlučujem, o
Bože moj, da ću vazda nastojati te živim
a miru s Tobom; s toga ću vazda nastojati, da
živim u Tvojoj milosti i potpuno se pokoravam
svakoj naredbi Tvojoj. Molim Te, pomozi me mi-
lošću Svojom!
Druga točka.
Mir s ljudima.
Razmatranje. Isus želi učenicima mir takogjer
drugi put hoteći njima pokazati, kako je od po-
 — 294 —

trebe, da sačuvaju mir ne samo s Bogom, nego

takogjer s ljudima Makar svijet učenike Isusove
mučio i strastveno progonio, to moradu učenici
Isusovi ipak sa svakim čovjekom živjeti u miru,
ne smiju ni najmanje hotično biti proti bližnjemu
zlovoljni ili prezirati ga, nego i neprijatelje treba
da ljube, da im služe i da im rado učine svako
dobro, što nije proti zakonu Božijemu. U tome
stoji mir tvoj sa bližnjim, treba da ga sačuvaš ne
samo onda, kad ti je bližnji sklon, nego i onda,
kad ti je protivan i kad te možda svakako pro¬
goni. Premda se narav tvoja takovom mišljenju
opire, nu ipak upotrijebi silu proti sebi i osjetit
ćeš mir, koji će ti dati više radosti, nego li sva
dobra ovoga svijeta, kad bi ih posjedovao. Neka
se buni niži dio tvoje duše, na nj nemoj paziti!
Čuvstva. Z a č u gj e nj e. Kako je nepravedno i
nerazborito mišljenje moje! Držao sam, da je ne¬
moguće sačuvati mir u borbama sa neprijateljima,
ali ipak hoće Bog, da mir sačuvam u svakoj prilici.
Ispovijediti moram, kako- je nered na svijetu pre¬
velik, kako su misli moje posve protivne mislima
Božijim, budući držim, da nije moguće sačuvati
mir- sa bližnjim, osim ako mi se ulagiva i ako radi
prema mojim sklonostima.
Z a s t i gj e nj e. Porumeni od stida, o dušo moja,
da si toliko puta nemirna i uzrujana i za neznatne
stvari gubiš mir toli potreban za spas duše tvoje.
Eto neznatna riječ, malen smijeh, malen prezir već
uspiri u tebi zlovolju, srditost, osvjetu, već ti uništi
mir, ovo preveliko blago za život.
 — 295 —

P o k aj a n j e. O koliko sam puta ovaj mir iz¬

gubio! Koliko sam se puta uzrujao! Koliko sam
puta sagriješio nehoteći sačuvati mir s ljudima!
i koliko sam milosti izgubio! Iz svega se srca
kajem!
Odluka. Neka mi se desi štogod, vazda hodu
da ostanem u miru sa bližnjim; makar me
bližnji ljuto vrijedio, ja ipak ne ću izgubiti mir
prema njemu. Za ovu Te milost iz svega srca molim,
o Bože moj!
Treća točka.
Mir s nama samim.
Razmatranje. Pomisli, da ima još jedna vrst
mira, što ga je Isus učenicima želio, naime mir
s nama samim. U istinu, ako živiš u miru s Bogom
i sa ljudma, lako ćeš sačuvati mir takogjer u srcu
svome, ali ipak treba još nešto dodati, ako hoćeš
da ti bude mir srca tvoga potpun. Treba naime,
da pomljivo bdiješ, da te ne će moći putenost,
koja se neprestano uzdiže proti duhu, podvrgnuti.
To pako nije moguće, van da sve strasti podvrgneš
umu, koji bi ti u svemu morao biti voditeljem.
Imat ćeš mir u srcu samo onda, ako Ti mirna
bude savjest, jer će te uvijek uznemirivati, ako
prema njoj ne radiš; nu za to je od potrebe, da
ve ma pomljivo paziš na to, šta ti savjest zapovijeda
prema zakonu Božijem, koji je Duh sveti u srca
naša zabilježio. Ako hoćeš dakle da uživaš pravi
mir, to je od potrebe da vazda i točno slušaš
savjest svoju.
 — 296 —

čuvstva. Sažaljenje. O kako malo ima na

svijetu pravog mira, budući svijet ne sluša glasa
savjesti- svoje! O kako vas sažaljujem, nesretni
grješnici, što vazda tražite mir, ali ga nikada ne
možete naći, jer vazda proti savjesti svojoj radite;
vi savjesti pravite silu, vi nastojite, da ju utišate,
ali time samo povećavate unutarnju svoju muku.
O kako želim, da vas o toj taštini osvjedočim.
Hvala. Hvala Ti i slava, slatki moj Isuse,
što me podučavaš o tom miru i što si mi ga za¬
služio borbom proti svijetu, proti vragu i potpunim
pokoravanjem volji Oca nebeskoga! O kako ću Ti
se dovoljno zahvaliti, božanski moj Spasitelju, što
si mi dao sva sredstva, kojima si mogu mir ovaj
steći? Nebo i zemlja neka Te neprestano hvale
i slave!
Zastigjenje. Stidim se, kad pomislim, koliko
sam puta ovaj mir strastima svojim izgubio; radi
neznatne sam se stvari uzrujao i ljutio i premda
mi je savjest nevjeru moju predbacivala, ipak sam
volio boriti se proti savjesti, nego li posluhnuti
njezin glas, koji nije od mene zahtjevao van nužne
i potrebite stvari.
Odluka. Da, o Bože, hoću da imadem mir, kao
što ga Ti od mene zahtjevaš S toga odlučujem,
da ću vazda slušati glas svoje savjesti,
i da ne ću ništa učiniti, što mi savjest moja za¬
branjuje, ili ćim bih mogao povrijediti zakon Duha
svetoga, što si ga ubilježio u srce moje.
Molitva. Daj mi snage i srčanosti te mogu nad¬
vladati i podnositi sve protivštine, u koje me mogu
 — 297 —

ljudi baciti; daj mi mir, što mi ga svijet ne može

dati, mir s Tobom, mir sa bližnjim, mir sa menom
samim. Amen.

Razmatranje
za utorak iza I. nedjelje poslije uskrsa.
„Kao što Otac posla mene, i ja šaljem vas“. Iv. 20, 23.

Prva točka.
Revnost Spasiteljeva.
Razmatranje. Pomisli revnost Isusovu za spas
duša. Nije zadovoljan, da nastoji sam, kako bi za
Oca što više ljudi predobio, te je za to krv svoju
na sramotnom križu prolio, nego eto On šalje i
učenike u svijet, da u istu svrhu upotrebe sve
darove i sve milosti, koje im je god podijelio. Ova
je revnost u Isusa toli golema, da se jedino s njom
bavi, da Mu je poput hrane, kao što je kazao uče¬
nicima na zdencu Jakovljevu kod Samarije. Revnost
za spas duše nagiba Ga, da čitave noći sprovodi
u molitvi, nastojeći da ublaži pravedni gnjev Oca
nebeskoga; ako barem koju dušu predobije, već
je zadovoljan, svi su Mu napori slatki. Radosno
preuzima muku i smrt, da grješnike obrati. S toga
treba priznati: Silna je revnost napunjavala srce
Njegovo. Već je prorok o Njem kazao, da će ga
revnost baš istrošiti. Najpreča Mu je zadaća spas
 — 293 —

svih ljudi i spas pojedinih; hode da nas spasi, samo

ako mi od svoje strane sudjelujemo.
Čuvstva. Zahvala Zahvaljujem Ti se, o lju-
bezni Spasitelju, na velikoj revnosti za spas ljudi
i napose za spas moj ; baš mi valja priznati izvan¬
rednu Tvoju dobrotu i milosrdnost! Zar Ti mene
trebaš, kad me tako revno tražiš ? Ali šta sam ja,
van bijedan stvor, koji je prečesto milosti Tvoje
zlorabio i Tebe teško uvrijedio?
P o u z d a n j e. Ali kad me Ti toli revno tražiš,
zar se ne moram posve pouzdati u Tvoje milosrgje,
premda sam svaku kaznu zaslužio? Da, Spasitelju
moj, neka navaljuju na me napasti, neka me kuša
pakleni duh pogubiti, nikada ne du ni posumnjati
o Tvojoj dobroti prema meni, jer znadem kako
želiš, da dijelim s Tobom slavu Tvoju, bududi si
za spas moj tolikom mukom radio.
Ljubav. O ljubezni Isuse, priznajem, morao
'bih biti napunjen cistom ljubavlju naprama Tebi,
videdi kako vrude Ti mene ljubiš i kako od srca
želiš, da se spasim. Zar da Te ne ljubim svim
srcem svojim? Da, o slatki moj Spasitelju, ljubit
du Te, bez ljubavi Tvoje ni živjeti ne mogu.
Odluka. O Isuse moj, kada Ti toli vrude želiš
spas ljudi i napose spas moj, eto vladat du se po
revnosti Tvojoj: svom snagom svoje volje
želim da spasim dušu svoju i vjerno du
odsele oko toga nastojati.
 — 299 —

Druga točka.
Naša dužnost, da budemo revni za spas duša.
Razmatranje. Pomisli, kako dobri Isus ne za¬
htijeva jedino od apostola, da rade za spas duša,
nego zahtijeva i od tebe, da si jednako revan i da
sve od Boga poklonjene sile upotrebiš na to, da
obratiš bližnjega svoga. Da se o ovoj istini osvje¬
dočiš, znaj, da po riječima svetoga Dionizija nema
posla toli znamenitog i velikog, kao što je eto
posao za spas duša; isto možeš razabrati iz pri¬
mjera Isusova, koji je samo za to s neba došao
na zemlju i najsramotnijom smrti na križu umro.
S toga ne možeš ništa učiniti, što bi se Spasitelju
bolje dopalo, nego ako nastojiš bar jednu dušu
spasiti. S togu nemoj propustiti nikakve prilike,
nego upotrebi svaku, da vodiš ljudi k krjeposti, a
odvraćaš ih od grijeha, da im usagjuješ u srce
ljubav prema Isusu i želju za vječnim spasom.
čuvstva. Zastigjenje. O Bože, manjkava jc
moja revnost! Svaki dan gledam, kako se nebrojene
duše bacaju u propast, a mene to ne dira, jedva
na to i pomislim, za slavu sam Isusovu nehajan,
baš se nikako ne zauzimam, da bih barem koju
dušu spasio; dapače grijesima i opakim primjerom
svojim dajem i bližnjemu prigodu na grijeh.
Pokajanje. Da nijesam učinio drugih grijeha,
zar ne bi već ovim zaslužio svaku kaznu ? O Bože
moj, ti§uću Te puta molim, oprosti mi, što nijesam
upotrebio toliko prelijepih prigoda, da obratim
bližnjega svoga, i tako Te osobito obrađujem.
 — 300 —

Mogao sam si revnošcu steci nebrojenih zasluga,

i djela revnosti moje bila bi zalog moga vlastitog
spasa.
Ljubav. Kad bih Te ja iskreno ljubio, o slatki
moj Spasitelju, dovoljno bi mi moralo biti samo
znati, kako Ti spas duša želiš, pače kako si za
svaku dušu krv svoju prolio, već bih o spasu
duša što revnije radio. Nu, buduči ne mogu većeg
dokaza ljubavi svoje dati, nego ako nastojim oko
spasa duša, te ću odsele za to baš iz srca na¬
stojati.
Odluka. Odlučujem, da neću propustiti
ni jedne prigode, da privagjam ljude
k Bogu, nego svaku ćuprigodu za to najvećom
revnosti upotrebiti. O Isuse moj, udijeli mi samo
dio od Tvoje revnosti!

Treća točka.
Učinak revnosti za spas duša u nama.
Razmatranje. Pomisli, kakve učinke treba da
apostolska ova revnost u srcima našim probudi.
Revnost naša valja da bude poput one svetoga
Pavla, koji nije mogao vidjeti brata, da je tužan,
a da ne bi sam rastužen postao, ili još bolje poput
one Gospodina Isusa, te neka i nama bude kao
jelom i hranom. Premda nijesu svi stališi za to
pozvani, mora ipak svako činiti, što najviše može.
To se može zbiti: prvo molitvom, koja je Bogu
veoma draga, ako Mu je pri kažemo za spas duša,
te dragi. Bog učini, da budu uspješnije i one mo-
 — 301 —

litve, u kojima molimo za nas same; drugo poukom,

koju pružamo neukima; treće ljubeznom opomenom
grješnika; četvrto dobrim primjerom i dobrim sa¬
vjetom; peto utjehom žalosnih; šesto svakim drugim
dobrim djelom duhovnog ili tjelesnog milosrgja,
ako ih obavimo u namjeri, da našega bližnjega
predobijemo za Boga i da se pobrinemo za spas
njegove duše.
čuvstva. Prikazanje. Isuse moj, posve Ti
se prikazujem i pripravan sam učiniti sve, što Ti
se dopada, da se spase duše; daj mi snagu, da
sudjelujem sa Tvojim namjerama i oduzmi mi svaku
bojazan od poteškoća u Tvojoj službi. Raspolagaj
sa mnom i sa svim, što imadem; bit ću posve
zadovoljan, samo ako polučim, da Te bližnji moj
sve to bolje spozna i užljubi.
Z a s ti gj e nj e. Priznajem, da cesto nijesam
radio za Tvoju slavu, nego sam bližnjega još smu-
ćivao, umjesto da se pobrinem za njegov vječni
spas. Veoma se revno brinem za sve, što meni ko¬
risti, a lijen sam u svem, što je Tebi na slavu.
Zar nijesam veoma lud i nezahvalan, ako tako
radim.
Strah. Zar nemam razloga bojati se, da ne ću
ni sebe spasiti, ako se za vječni spas bližnjega ne
brinem, i da će mi možda nestati uspješne pomoći
i milosti, budući sam toliko prigoda za dobra djela
propustio? Zaslužio bih, da postupaš sa mnom po
strogoj pravednosti Božijoj !
Odluka. Čvrsto odlučujem, radit ćuo
spasu bližnjega koliko samo mogu i to:
molitvom, poukom, primjerom i djelima.
 — 302 —

Molitva. O slavni apostoli, koji ste toli silno

revnovali za spas duša, izmolite mi barem dio one
ljubavi, što je plamtjela u srcima vašim. Utisnite
u moju dušu vaše mišljenje, rasvijetlite me nebeskim
svojim svjetlom, uspirite u mome srcu oganj svete
ljubavi prema Isusu i prema bradi mojoj, da idem
na zemlji vašim tragom i da u nebu jedanput
dijelim s vama vječnu slavu. Amen.

Razmatranje
za srijedu iza I. nedjelje poslije uskrsa.
„Isus dahne u apostole i reče im: primite Duha svetoga 1“
Iv. 20, 22.

Prva točka.
Isus dahne u apostole prvo, nego im udijeli
Svoga Duha.
Razmatranje. Pomisli, kako Sin Božiji u apo¬
stole dahne prvo, nego im udijeli Duha svetoga. —
Odatle možemo naučiti, kako se mora duša prije
očistiti od svih grijeha i svih pomanjkanja, da uz¬
mogne onda primiti Duha Isusova, koji ne može
uniđi u dušu okaljanu grijehom. Kao što lakim
dahom odstranimo sa odjede ili od drugih pred¬
meta prašinu, što je na njima, isto tako valja da
uz pomod Duha svetoga odstranimo sa duše svoje
najmanju prašinu grijeha i pomanjkanja. Sveti Duh
 303

mora nas dakako preteći, ali i mi treba da sudje¬

lujemo sa milošćn po tom, da se odrecemo grijeha
i nastojimo očistiti se, te postanemo sposobni pri¬
miti Duha svetoga potpuno; budući je Duh sveti
čistoća sama, to se nikako ne može potpuno s nama
sjediniti, dok se u srcu našem jošte nalaze ljage
od grijeha i neobuzdane strasti. — Hoćeš li dakle
za molitvu i za sva ostala tvoja dobra djela pri¬
miti Duha svetoga, to moraš najprvo srce svoje
od grijeha očistiti, onda odreći se svega, štogod
je samo naravno u tebi i napokon prositi Boga, da
ti udijeli mišljenje potrebito za dolazak Duha sve¬
toga.
čuvstva. Optužba. Priznajem, o Bože moj,
da Duha svetoga, vrelo svake svetosti, ne mogu
primiti s toga, jer se za dolazak Njegov nepri-
pravljam. Vazda radim prema ponukovanju svoje
naravi, a ne prema ponukovanju Tvoje milosti; ja
djelujem tromo i rastreseno, puštam da me sa so¬
bom vuku moje strasti i svuda se obzirem na ono
što naravi mojoj ugagja. Pače i u najsvetijim stva¬
rima ne tražim van sebe. O kako sam sebe varam!
Vjera. Ova neurednost istječe od tuda, što mi
manjka žive vjere i što se ne vladam prema ne¬
beskim naukama. Sav sam u tami, jer ne nastojim
da rastjeravši tamu radim prema rasvjetljivanju
Duha svetoga; tumaram kao slijepac i dopuštam,
da me vode jedino ili barem ponajviše osjetne
stvari. Ali bi mi ipak vjera morala biti vodite¬
ljicom! Da, o Bože moj, vjerujem: jedino Ti možeš
po Svojem svetom Duhu i po svojoj milosti posve-
iti sva moja djela.
 — 804 —

Sažaljenje. O kako malo ima ljudi, koji bi

nastojali, da se učine sposobnimi primiti Duha sve¬
toga! Skoro nikada Ga ne osjećaju u sebi, jer su
odviše rastreseni, da bi se mogli pripraviti za mi¬
lost Tvoju. O Bože, smiluj se svim ovim nesret¬
nicima, koji nikada ili skoro nikada ne pomišljaju
na Duha svetoga i odvrati nas posve od stvorova,
koji nas sasma zasljepljuju.
Odluka. Nastojat ću, da budem sposoban pri¬
miti Duha svetoga, s toga liocu sve, štogod
radim, raditi sabranim duhom i čuvati
se, da ne budem nesmotren i prenagao.
O Isuse, dahom mi Svojim udijeli snagu, da uz-
mognem u svemu slijediti jedino sveta nadahnuća
Tvoja.

Druga točka.
Snagu daha Isusova u dobro pripravljenoj
duši.
Razmatranje. Pomisli, koli uspješan jest dali
Isusov u duši dobro pripravljenoj. — Da to ra¬
zumiješ, pomisli, kako je silan dah Božiji, koji može
za čas sav svijet posve uništiti, a opet za čas us¬
postaviti ga. Ovaj je dah sam Bog, u koliko se
udostoji doći u dušu. Koliko dakle može da u njoj
učini, ako se je ona za taj dolazak dobro pripra¬
vila! Nu, budući Dah Božiji u nama ne će djelo¬
vati bez nas i bez dobre priprave, to treba iz duše
brižljivo ukloniti sve, što bi dolazak Njegov za¬
ustaviti, i prepriječiti moglo. Onda će pako duša
 — 306 —

ovim dahom Božijim postati toli jakom, te joj se

ništa ne će modi s uspjehom oprijeti. Sva narav,
svi ljudi i svi gjavli ne će je moći svladati; sama
će nad sobom steći pobjedu, ismijat će sve zamame
svijeta i sve napore pakla. — Pomisli dakle, kako
visoko valja da cijeniš ovu snagu i kako valja da
nad sobom bdiješ, te ne propustiš ni najmanje pri¬
gode, da primiš od Boga svjetlost i moć Njegova
daha.
čuvstva. Začugjenje. Priznati valja, o Bože
moj, kako jošte ne razumijem tajinstvenog Tvoga
upravljanja, niti shvaćam ganuća Tvoje milosti.
Jedna samo milost može učiniti, te budem jak i
snažan poput diva, ali sam ipak vazda posve slab
i nemoćan. Mogao bih u krjeposti puno napredo¬
vati, samo da hoću, ali sam ipak sve jednako si¬
romašan.
Strah. Baš se moram bojati, da me Bog posve
ne ostavi, budući sam eto tako nemaran i na ove
istine skoro nikada ni nepomišljam. Kako da ih
shvatim, kad ih nikada pravo ni ne razmatram ?
Pazim na stvari zemaljske i za najneznatnije poslove
sam zabrinut; ali na ponukovanja i nagibanja mi¬
losti ne pazim!
Poniznost. Da, Bože moj, ponizujem se pred
Tobom i ispovijedam, da ne zaslužujem ni najmanje
milosti; nijesam vrijedan, da na mene samo i po¬
misliš; preuzetan sam, preveć nevjeran i neza¬
hvalan, da' bi ma i najneznatniju dobrotu od Tebe
zaslužio. Kad ne bi Ti milosrdan bio, ne bih se
mogao ja nadati, ni da ćeš me pogledati.
Jtlić: Razmatranja II. 20
 — 306 -

Odluka. S toga treba, o dušo moja, da se oz¬

biljno pripravljaš, te budeš sposobna primiti u se
dah Božiji; ponajprvo treba da naučiš djelo¬
vati sve iz razloga krjeposti odstranivši iz
srca sva naravna čuvstva. Jedan jedini dah Božiji
mogao bi te neizmjerno ojaciti i snažnom učiniti.
O slatki moj Spasitelju, udijeli mi Duha svetoga,
kao što si ga udijelio apostolima!

Treća točka.
Potreban je Duh sveti u radu za spas duša.
Razmatranje. Pomisli, kako je od potrebe Duh
sveti, ako hoćeš uspješno da djeluješ za vječni
spas bližnjega. Pogledaj, kako slabi bijahu apo¬
stoli prije, nego ih je Isus nadahnuo, ali kako po-
stadoše revni iza kako su primili dah Isusov; o
tome te može osvjedočiti revnost, kojom su se u
dvorani zadnje večere pripravljali na dolazak Duha
svetoga, i veledušne odluke njihove, iza kako Ga
primiše; odluciše naime posvetiti se jedino spaša¬
vanju duša. — Iz ove promjene možeš razabrati,
kako moraš i ti biti pun istog svetog Duha, ako hoćeš
da uspješno radiš za vječni spas duša; bez Njega
ne mogu biti uspješne ni tvoje nauke i opomene,
ni tvoji savjeti i tvoje utjehe. — Ne ćudi se dakle,
ako ne napreduješ budući za Duha svetoga ne
prosiš, i kada dobro radiš, to radiš više iz strasti
i sebi na slavu, nego li na slavu Božiju i da
slušaš nagibanja Njegova svetog Duha.
čuvstva. Zastigjenje. Istina je, o Bože, ja
ne radim ništa za Tvoju slavu i za spas duša, jer
 — 307 —

me ne oživljuje sveti Duh Tvoj. Ja opominjem po

svojoj dudi i da sebi zadovoljim, a ne da duše pre-
dobijem za Boga, te ih posvetim.
Pokajanje. Tisudu Te puta molim o dobri
Bože moj, oprosti mi! što radedi ne pitam za savjet
Tvoga svetog Duha, nego radim prema nagibanju
svoje dudi i svojih sklonosti. S toga ni ne napre¬
dujem na putu krjeposti, nit mogu da ma koju
dušu predobijem za nebo.
P r i k a z a n j e. Prikazujem Ti se, spreman i že-
ledi da primim od Duha svetoga sva rasvjetljenja
potrebita za nov duhovni život. O postupaj sa
mnom kakogod hodeš. Priznajem : jedino Ti možeš
učiniti, da ja dobro radim; ako mi ne udijeliš
Duha svetoga, to ne du modi popraviti ni sebe ni
bližnjega.
Odluka. Stoga ne du od sada ništa podu¬
zimati, a da nijesam prvo zazvao Duha
svetoga, da mogu za sebe i za bližnjega svoga
raditi uspješno i spasonosno ; nikada ne du raditi
prema nagibanju dudi svoje, nego prema nagibanju
milosti Božije.
Molitva. O slatki moj Isuse, udijeli i meni Duha
svetoga, kojega si poslao apostolima; udijeli mi
Ga, rastjeraj svu tamu, -svladaj moju tromost, užeži
mi u srcu pravu revnost za spas duša, da mogu
usavršavati sebe i voditi mnoge putem svetosti.
Amen.
 — 308 —

Razmatranje
2a četvrtak iza I. nedjelje poslije uskrsa.
„Metni prst svoj amo i vidi ruke Moje, pruži ruku svoju i
metni u stranu Moju!“ Iv. 20, 27.

Prva točka.
Isus zadrži svoje rane sebi na slavu.
Razmatranje. Pomisli, kako je Isus iza uskrs¬
nuća zadržao rane svoje, hoteći nam pokazati, da
je u istinu uskrsnuo i hoteći u srcima našim utvr¬
diti vjeru u ovu temeljnu istinu naše svete crkve
Ali i s toga je rane zadržao, da nam pokaže, kako
je pobjedio nad svim neprijateljima i kako mo¬
žemo takogjer kao zalog vječnoga slavlja smatrati
sve rane, što nam se zadaju na ovome svijetu.
Nemoj dvojiti: tvoje će tijelo to sjajnije biti, što
je više za života na zemlji patilo. Umjesto da si
žalostan, kad moraš za Isusa patiti, raduj se; jer
rane Isusove, što ih je zadržao i poslije uskrsnuća,
daju ti veselu utjehu, da ćeš poslije smrti biti
sličan Isusu u slavi, ako si mu na zemlji sličan u
mukama. Ako patiš na slavu Božiju, to ćeš ve¬
sela i radosna srca gledati sve rane i bolove, na
koje sada ne misliš van strahom i drhtanjem.
Ču stva. Pokl o n s t v o. Najvećim strahopoči-
tanjem srca svoga klanjam se vama o presvete
rane Isusove. O koliku zaslužujete ljubav! i kako
se radujem motreći vas sada toli sjajne, pošto sam
 — 309 —

vas prvo motrio sasma nakažene: Klanjajte se

svetim ranama, o angjeli Božiji, i čestitajte Isusu,
što ih je zadržao u znak slavne Svoje pobjede.
Pokajanje. O Isuse, kako sam razmažen, te
ne mogu da podnesem ni neznatne rane, ni ne¬
znatne protivštine! Patnje izbjegavam što najbolje
mogu, a tijelo njegujem i u svemu nastojim da mu
zadovoljim. Nikad eto ne mislim na slavu, koju
ču uživati s Tobom, ako za života patim s Tobom.
Vjera. Ovo dolazi od tuda, što mi je posve
slaba vjera. Ali kako mogu još dvojiti, da mi rane
moje, što mi ih radi Tebe zadavaju, podjeljuju
pravo, te budem u slavi nebeskoj s Tobom, koji
si rane svoje baš u znak slavlja zadržao takogjer
iza uskrsnuća? Da, čvrsto vjerujem, da ču dijeliti
s Tobom slavu nebesku, ako sada za Tebe s To¬
bom dijelim rane i bolove.
Odluka. Eto pripravan sam, primiti iz
Tvojih ruku koje godraneiboloveduše
ili tijela. Daj mi samo jakost, da ih podnosim.

Druga točka.
Isus je zadržao Svoje rane, da pobudi u
nama pouzdanje.
Razmatranje. Pomisli, kako je Isus zadržao Svoje
rane hoteči da pobudi u nama veliko pouzdanje u
Svoje milosrgje. Jer rane Njegove neprestano vape
k Ocu nebeskome, da ublaže Njegov gnjev, ako
smo Ga uvrijedili i da nam isprose milosti, ako
Ga za njih molimo. Ove su svete rane vječna uspo-
 — 310 —

mena na sve, što je Isus za nas patio, i budući

ih neprestano pokazuje Ocu Svome na nebu, a
Otac ne može da Sinu Svome išta odreće, to po¬
misli, kako se smiješ i moraš u njih pouzdati. Jer
ako si grješnik, rane Isusove su ti izvor svih mi¬
losti, što ih trebaš da se obratiš; ako si pokornik,
utvrgjuju te u duhu pokore; ako si pravednik, to
izlijevaju na te svaku preslatku utjehu; ako si u
napasti, ali se uteceš k njima, to će ti brzo rastje¬
rati svaku napast; ako si lijen, uspirit će u tebi
iznova veliku revnost. Tako govore sveti Oci, a
potvrgjuje svagdanje iskustvo u svakoga, koji u
ovim ljubavi vrijednim ranama traži utjehe u ne¬
voljama i lijeka u svim bolovima.

čuvstva. Zahvala. Tisuću Ti se puta zahva¬

ljujem, o ljubezni moj Spasitelju, što si Svoje rane
zadržao kao ne iscrpiv izvor svih dobara; zahva¬
ljujem Ti se, što hoćeš da imaš upravo gledajući
Svoje rane vazda na pameti muke Svoje, da meni
udjeljuješ njihove zasluge. O utisni Svoje rane
tako duboko u srce moje, te ih mogu u svakoj ne¬
volji i u svakoj tuzi smatrati i upotrebljavati kao
najizvrsniji lijek!

Pouzdanje. Budući su Tvoje rane kod Oca

Tvoga toli uspješne, da odmah ublaži Svoj gnjev,
te je odmah spreman sve molbe Tvoje uslišati,
samo ako Mu ih pokažeš, to se odsele od nićesa
više bojati ne ću; ni napast, ni bol, ni grijeh, ni
svijet, ni pakao, ni išta drugo ne će me više kada
moći uznemiriti i uzrujati.
 — 311

Zastigjenje. Stidi se, o dušo moja, stidi se,

što si se tako slabo služila toli izvrsnim sredstvom
proti svim mogućim slaboćama. Stidi se, što skoro
nikada ni ne misliš na rane Isusove, i što utjehu
svoju ne tražiš u njima, nego od stvorova.
Odluka. O Bože moj, odlučujem, da ću od
danas cesto na svete Tvoje rane misliti
k njima se u svakoj nevolji utjecati i u
njima duhovnim načinom kao u stanu
svome boraviti* O slatki moj Isuse, udijeli mi
ovu milost!
Treća točka.
Isus zadrži svoje rane, da giješnika preplaši.
Razmatranje. Pomisli, kako mora grješnik da
se plaši od ovih svetih rana, koje za života nije
htio da motri. Jer na sudnji dan ne će ćuti straš-
nijeg prijekora od onoga, što će ga citati u svetim
ranama. Isus će mu pokazati, kako je rane zadržao
samo kao izvor neiscrpivih dobara, i kako bi bio
grješnik radi njih mogao dobiti od Oca nebeskoga
sve milosti potrebite mu za vječni spas. Pogled na
ove presvete rane bit će mu nesnosniji od istoga
pakla; jer će ga one osuditi radi nezahvalnosti
prema Bogu, koji je za njega toliko patio, radi
nehajnosti prema toli ljubeznom i ustrpljivom Spa¬
sitelju, radi zlobe budući je vrijegjao Onoga, koji
mu je toliko obilatih dobara pripravio i tako lako
i uspješno sredstvo proti svakomu grijehu dao.
čuvstva. Strah. O dobri Spasitelju, zar ne, i
ja moram da se od Toj ih ljubavi vrijednih rana
 - 312 —

bojim, budući gotovo nikada na njih ne mislim

budući ih posve slabo cijenim? Sta valja kazati,
ako se moram vlastitom krivnjom upravo bojati od
onih rana, u kojima bih morao i mogao naći pot¬
punu utjehu u svakoj nevolji? >

Zaćugjenje. No, dušo moja, žarne moraš pri¬

znati, kako je ludo ne misliti na strašnu ovu istinu,
da će naime upravo rane Isusove grješni ka pro¬
kleti ? Ne bi li ova misao posve kadra bila, da te
odvrati od grijeha?
Pokajanje. Ozbiljno valja da zapo-
cmem slijepoću svoju oplakivati. Da,
stid, žalost, pokajanje i bol mi napunjuju dušu,
što sam tako nehajan i neuredan i nemaran, te
neprestano Boga vrijegjam.
Odluka. Dobro! odsele ću rane Isusove
za života svoga upotrebljavati sebi na
spas; one neka mi budu razlog, da se obratim i
cistom ljubavlju jedino Isusa ljubim.
Molitva. O slatki moj Isuse, utisni rane svoje
duboko u srce moje! utisni ih u moju pamet, u
moju maštu, u sva moja osjetila, te cesto na njih
promišljam, neprekidno ih pred očima imam, njih
ljubim, njima se klanjam, te da u ranama Tvojim
živem i umrem. Amen.
 — 318 —

Razmatranje
za petak iza I. nedjelje poslije uskrsa.
,A Toma ne bješe s njima, kad dogje Isus: a drugi mu
učenici govorahu: vidjesmo Gospodina. A on im reče; ako
ne vidim na rukama Njegovim znakove od čavala, i ako
ne metnem prsta svoga na mjesto od Čavala i ruke svoje
u Njegovu stra u, ne ću vjerovati4. Iv 20, 24, 35.

Prva točka.
Nevjera apostola Tome.
Razmatranje. Pomisli nevjeru apostola Tome,
koji nije bio sa učenicima, kad im se Isus ukazao
i sada ne će vjerovati, daje Isus uskrsnuo, premda
su mu svi ostali posvjedočavali, da su Ga vidjeli
poslije kako je uskrsnuo. Ova tvrdoglavost apo¬
stolova zaslužuje veću kaznu, budući je više puta
čuo, kako je Isus govorio, da će poslije smrti
uskrsnuti i učenicima se svojim ukazati. Zar i ti
kad i kad ne radiš slično? Razmišljajući, kako se
žalosno vlada apostol, odgovori si na ova pitanja:
prvo, ako pade apostol, smijem li ja slab čovjek
pouzdati se, kao da mogu štogod sam od sebe ?
drugo, kakva je moja vjera? Da je čvrsta i nepo¬
kolebiva, tomu ćemo se nadati; ali je li živa i
djelatna?
Čuvstva. Strah. Kad eto vidiš, kako ugreznu
u nevjeru i tvrdokornost učenik i apostol Isusov,
zar ne, da moraš drhtati i ti, koji si posve krhak,
 314

a nikako stalan i čvrst? koji nijesi rasvijetljen

poput apostola? Hoćeš li da se pouzdaš u svoju
vlastitu snagu, a ne jedino u milost od Boga ?
Optužba. Moja vjera nije još posve živa. Jer
da je živa, ne bih tako ostao strastven, osjetan,
ljutit, mušljiv, tašt, ne bih živio u običnim grijesima
svojim.
Vjera. O Bože moj, vjerujem sve, što si kazao,
i vjerujem za to, jer si ti kazao. S toga se podvr¬
gavam svim istinama svetoga evangjelja; sve pri¬
hvaćam, ma se opirala osjetila moja, koja me varaju.
No, prema vjeri hoću takogjer da živim.
Odluka. Nastojat ću vjerovati sve,
što si objavio i po vjeri ću takogjer ži¬
vjeti. Daj mi, o Bože, duh vjere i podvrženosti!

Druga točka.
Razlozi, s kojih je apostol Toma pao.
Razmatranje. Pomisli razloge nevjere i tvrdo¬
glavosti apostola Tome. On je pao: prvo, što nije
bio zajedno sa ostalim učenicima, jer da je bio
s njima, bio bi vlastitim očima vidio Isusa uskrs¬
nuloga ; drugo, što je baš preveć zahtjevao, da
vjeruje, naime da metne prste svoje u rane Isusove;
treće, što se nije htio poniziti i popraviti pogrješku,
koju je s početka možda u prenaglenosti počinio.
Bog se i tebi ne javlja, jer prelako zanemaruješ
općenite dužnosti svoga stališa. Hoćeš da budeš
sam, te gubiš koristi skupnog života; ti sebe preveć
štuješ i, hoćeš ćak Bogu propisivati, kako da te
 — 315 —

vodi i kojim sredstvima da te upravlja putem sa¬

vršenstva, ova pako sredstva hoćeš da biraš po
svojoj dudi i po svojim sklonostima, a ne po na¬
redbi Božijoj; ako si pao, to ostaj eš dugo tvrdo¬
koran u grijehu, a ne deš da potrčiš k onima, koji
te mogu pridignuti.
čuvstva. Z a s t i gj e nj e. Doista, pad svetog
Tome veoma je poučan po me. Sve uzroke njegove
nevjere eto nalazim i na sebi. Posvuda hodu da
imam šta izvanredna, obični mi se putevi ne do¬
padaju; u srcu mome vlada preuzetnost; htio bih
da Bog radi po mojoj mušicavosti; napokon sam
u zabludama svojim tako otvrdnuo, te mislim, da
Ti nema pametnijega od mene.
Pokajanje. O Bože, iz svega mi je srca žao,
što sam se do sada tako slabo ponašao, daj da Ti
se potužim na golemu nevolju svoju: svaki dan
padam, u pogrješkama ostajem, htio bih da se Bog
vlada po mojoj dudljivosti. Kako sam lud i za¬
služio bih, te me Bog u nevolji mojoj i ostavi.
Prikazanje. O Bože, eto u Tvoje se ruke
izručam, posve se Tebi prikazujem. Spreman sam,
da Te u svemu slušam; raspolagaj sa menom, kako
god hoćeš i propisuj mi sve, što treba da radim.
Učinit cu sve, što god mi narediš, a vjerovati sve,
što god mi objaviš.
Odluka. Ako sam redovnička osoba, to se ne du
nikada odijeliti od zajedničkog života, obuzdavat
du oholost srca svoga i ako nesredom padnem u
grijeh, odmah du upotrebi ti sredstva Bogom pro¬
pisana, da se pridignem. Za potrebitu milost prosim
Tebe, o Bože moj, iz svega srca svoga.
 — 316 —

Treća točka.
Dobrota, kojom Isus nevjernoga apostola
pridiže.
Razmatranje. Pomisli dobrotu Isusa, koji apo¬
stola, što je pao, opet priđignu. Objavi mu se u
prisutnosti ostalih učenika, da mogu biti svjedoci
njegova obraćenja, kao što su bili svjedoci njegova
pada u grijeh. Isus Tomi zapovijedi, neka metne
ruku svoju u Njegove rane, da bi ga od nevjere
izliječio; govori s njim posve krotko, ništa mu ne
predbacuje, budući bi ga prijekor još više potneo i
uznemirio. Koliko je puta Isus i s tobom poslije,
kako si pao u grijeh, slično radio, da bi ti po¬
grješku priznao i opet se k Njemu povratio; kako
te je u srcu rasvjetljivao, kako ljubezne rijeci go¬
vorio, da bi ti samo umekšao tvrdo srce Tvoje.
Nije ti dao, da se đotakneš Njegovih rana, ali
cesto ti seje puta darivao u presvetom sakramentu
No, ipak svom dobrotom i milinom svojom nije
uspio, da se ti obratiš k Njemu i svoje se volje
odrećeš.
v
Čuvstva. Zacugjenje. Je li moguće, o dušo
moja, da misliš na dobrotu Isusovu, i da si ipak
posve nehajna prema Njemu? je li moguće, da te
Bog tako još cesto pozivlje, da se obratiš k Njemu,
a ti se ljubeznom pozivu Njegovu obično ne od-
zivlješ ? Šta, neizmjerni se Bog snizuje do niskoga
i bijednoga stvora, koji nema na sebi van pomanj¬
kanja i grijehe?
Zahv.ala. O slatki moj Isuse, kako Ti se mogu
dovoljno zahvaliti na dobroti Tvojoj? Hvaliti i
 — 317 —

slaviti ću Te neprestano. O ko bi Ti mogao svaki

čas prikazivati hvalu i slavu svih svetaca, još ne
bi dostatno bilo. Ali eto ipak posve malo za Te
činim!
Zastigjenje. O dušo moja, kako se moraš
stidjeti, što si baš bez čuvstva ? Isus se prema tebi
vlada predobrostivo i preljubezno, a ti ipak tvrd
ostaješ. Prolazna dobra puno cijeniš; slatko laskanje,
utvoreno dobro, neznatna stvarčica može te predobiti,
jedino ljubav Isusova ti srca ne gane Zar nije to
sramota, što se ni pojmiti ne može?
Odluka. Na dobrotu ću Isusovu često i pobožno
misliti; divit ću joj se, hvalit ću je, nosit ću je
u mislima i u srcu, i tako ću si je duboko u dušu
utisnuti, da je ne mognem nikada zaboraviti.
Molitva. Neizrecivo dobri Spasitelju, ne dopusti,
da ikada opet tako sramotno i duboko padnem;
ukloni iz srca moga svu moju oholost i podupri
moju nemoć. Prije svega pako utisni u dušu moju
uspomenu na Tvoju dobrotu tako živahno, i napuni
mi srce čuvstvima ljubavi tako uspješno, te se ne ću
odijeliti od Tebe ni najmanjim hotimičnim grijehom.
Amen.
 — 318 —

Razmatranje
za subotu iza L nedjelje poslije uskrsa.
„I odgovori Toma i reče Mu: Gospodin moj i Bog moj!
Isus mu reče: Jer si me vidio, Tomo, uzvjerovao si. Bla¬
ženi, koji ne vide, ali ipak vjeruju". Iv. 20, 28, 29.

Prva točka.
Čuvstva svetog Tome, kad je vidio uskrsnu¬
loga Spasitelja.
Razmatranje. Pomisli, šta je morao Toma u
srcu svome da osjeća, kad je Isus tako ljubezno
s njim postupao, pa mu dopustio, da se dotakne
Njegovih rana. Razabrati možeš iz njegova usklika:
»Gospodin moj i Bog moj !« Učinjeni grijeh dirnu
ga u dušu, pa se od srca kaje; skrušenim ga srcem
ispovijeda pred Isusom, Gospodinom i Bogom svojim,
koga je uvrijedio; čvrsto odlučuje, dade se u na¬
predak u svemu i posve Njemu pokoravati. — Ovo
je put, kojim moraš pođi i ti, ako hođeš, da se od
grijeha obratiš k Isusu. Skrušenim se srcem ispitaj,
cim si Boga uvrijedio, glavni razlog pokajanju neka
ti bude vazda neizreciva dobrota i savršenost Božija,
ponizno se ispovijedi i čvrsto odluci, da deš se u
napredak potpuno pokoravati veličanstvu onoga
Boga, koga si sve do sada grijehom prezirao. Ako
ideš na svetu ispovijed ovim mišljenjem poput sve¬
toga Tome, to deš u sebi osjetiti takogjer slične
učinke, kao što ih je on osjetio.
 - 319 —

čuvstva. Zastigjenje. Kako sam još daleko

od onih čuvstava, što ih opažam na svecima! Kako
slabo osjećam u sebi učinke milosti! Nu, imadem
li skrušeno srce, kad primam svete sakramente?
O, Bože, puno sam, puno lijen i nehajan i slabo
se popravljam.
Pokajanje. Bože moj i Gospodine moj, kad
ću se baš od srca kajati za grijehe svoje ? Kad ću
poput svetoga Tome punim srcem zavapiti: Gospodin
moj i Bog moj ! ? Kad ću se za grijehe svoje iskreno
pokajati ? Sad odmah, o Gospodine moj i Bože moj !
sad eto odmah. Gospodin moj i Bog moj, vapim
sa Tomom neprestano, ah, samo da mogu vapiti
takogjer istim čuvstvom srca!
Ufanje. Budući nikoga ne odbijaš, kogod
došao k Tebi, ma bio grijesima sasma opterećen,
to se pouzdano ufam, da će dobrota Tvoja primiti
takogjer mene, ako Ti se u sakramentu svete po¬
kore približim, kao što je primila apostola Tomu;
jer si Ti Gospodin moj i Bog moj !
Odluka. Primajući sakramenat svete pokore to
ću nastojati, da grijehe svoje dobro spoznam, vrhu¬
naravno se za njih pokajem i punim se pouzdanjem
vratim k Tebi, kao što se vraća dijete k predobromu
ocu svome. Daj mi, Gospodine moj i Bože moj, za
to potrebitu milost!

Druga točka.
Učinak od dodira svetili rana.
Razmatranje. Pomisli čudnovate učinke, što se
pojavljuju u svetoga Tome, iza kako se je dotaknuo
 — 320 —

svetih rana Isusovih. U čas se posve promijenio i

vjera mu je od onoga časa tako živa, te je za nju
i život svoj dao; tolika ga napuni utjeha i slat kost,
te joj jedino usklikom začugjenja o dobroti Isusovoj
može oduška dati. — Na ovaj način postupa Isus
s dušama, koje se spoznavši svoj grijeh vraćaju
k Njemu i čvrsto odlučuju učiniti sve, što treba,
da se potpuno izlijeće. Ako dakle ti ostaješ sve
jednako nesavršen, to će razlog tome biti onaj, što
k Isusu ne dolaziš pravim načinom. On te je cesto
dotaknuo i puno se tjesnije s tobom sjedinio, nego
li sa svetim Tomom, ali ipak ovo sjedinjenje nije
obilatim plodom rodilo, jer je srce tvoje vazda otvo¬
reno i pristupno svakovrsnim utiscima od svijeta,
ali sve jednako tvrdo i nepristupno utiscima bo¬
žanske ljubavi i milosti, koje ti Isus neprestano,
no,wuzaludno udjeljuje.
Čuvstva. Zahvala. Tisuću Ti se puta zahva¬
ljujem, o Bože moj, što si srce svetoga Tome posve
preobratio pustivši mu, da se dotakne Tvojih svetih
rana. No, zahvaljujem Ti se takogjer na tome, što
mi dopuštaš, da Te se mogu na svetoj pričesti
toliko puta dotaknuti i da se u neizmjernoj Svojoj
ljubavi meni posve udjeljuješ.
Z a s t i gj e nj e. Ali o milostivi Bože, kako malo
djeluju ovi dodiri na me! Posve lahko dopuštam,
da me za sobom povuku stvorovi, te griješim; puno
se brinem za svoju čast i za svoju korist, ali sam
posve nehajan za Tvoja nadahnuća, za Tvoje do¬
brote i prema Tebi samomu. Ovaj pojav proizlazi
od tuda, što nemam ni žive vjere, ni prave ljubavi
prema Tebi, o Isuse moj!
 — 321 —

Odluka, Da mi svaka sveta pričest, u kojoj se

dotičem istoga tijela Isusova, donese slične učinke,
kao što je donio dodir tijela Isusova u svetoga
Tome, to ču nastojati te se za svaku svetu pričest
revno i dostojno pripravim.

Treća točka.
Odgovor Isusov na usklik svetoga Tome.
Razmatranje. Promotri odgovor Isusov na usklik
svetoga Tome: »Jcrbo si vidio, Tomo, uzvjcrovao
si, blaženi koji ne vide, ali ipak vjeruju!« — Ne
sastoji naša svetost u tome, da bistro razumijemo,
što vjerujemo, nego vjera, koju oživljuje ljubav,
ona jest izvorom naše savršenosti. Ako dakle hoćeš,
da se usavršiš, vjeruj, što crkva zapovijeda, poko¬
ravaj se potpuno ne usugjujuč se nastojati, kako
bi slabim razumom svojim u preduboka sveta otaj¬
stva posve prodro, jer bi time istu vjeru pogibelji
izložio. — Nijesi li se i ti kad i kad neopravdanim
načinom usudio ispitivati ono, što nam je premudri
Bog prikrio ? Budi zadovoljan time, što ti se kaže,
i priprostim se srcem podvrgni istini, koju ti sa-
opčuje nepogrješiva crkva Isusova.
Čuvstva. Vjera. Bože moj, podvrgavam Ti se
u svemu, štogod si mi objavio, tako čvrsto vje¬
rujem, te sam pripravan za vjeru, ako bi ustrebalo,
i krv svoju proliti, ne ču iči drugim putem, van
putem svete vjere, niti ču slijediti drugo svjetlo,
van ono, što mi ga crkva daje. Sve dvojbene misli
posve zabacujem, potpuno se Tvojoj riječi predajem.
Razmatranja II. 21
 — 822 —

Z^stigjenje. U istinu, kad i kad se nijesam

dosta priprostim srcem istinama Tvojim podvrgao;
preveć sam se oslanjao sam na svoj razum, na
svoju uvigjavnost; doznatljivo sam istraživao po¬
stupak Tvoj prema meni i prema drugima. Sve
me je to odalecivalo od Tebe i umanjivalo mi
vjeru.
Pokajanje. Molim, oprosti mi sve grijehe
moje; od srca mi je žao, što sam se slabo poko¬
ravao Tvojemu vodstvu; baš zaslužujem kaznu,
što sam se ja slabašan stvor usugjivao drzovito
ispitivati nedohitne stvari, kojima bi se morao ve¬
likim strahopocitanjem klanjati.
Odluka. Odlučujem, da ću se odsele uz pomoć
milosti Tvoje svim riječima i naredbama Tvojim
priprostim srcem podvrgavati, u svemu Ću Ti vje¬
rovati i poslušan Ti biti.
Molitva. Učini sa mnom, o ljubezni Isuse, što si
sa svetim Tomom učinio. Budući sam pao i to često
puta, to me opet pridigni i podupri me, da više
ne panem. Utisni u srce moje pogled na Tvoje
svete rane i dodir Tvojega svetoga tijela u svetoj
pričesti neka srce moje posve preinači, te Ti se
odsele u svemu bez prigovora pokorava. Amen.
 — 323 —

Razmatranje
za drugu nedjelju iza uskrsa.
,Ja sam dobri pastir." Iv. 10, 11.

Prva točka.
Isusova dobrota jest neizmjerna.
Razmatranje. Promisli divnu dobrotu Isusovu.
To je dobrota Božija, dakle neizmjerno savršena.
Isus ima kao Bog sva Božija savršenstva, dakle
takogjer neizmjernu dobrotu božanske naravi. Po¬
sjeduje dakle dobrotu Božijega bića, koja stoji u
punini svih mogućih savršenstva; posjeduje osobito
ćudorednu dobrotu, koja stoji u svetosti. — Sada
razmatraj Isusa, kako je neizmjerno dobar i sa¬
vršen, kako ima u najvećoj mjeri sve, štogod se
može imenovati dobro. Štogod nam se u stvorova
prikazuje kao dobro, na primjer dobrota očeva
prema djeci, dobrota supruga, dobrota pravog pri¬
jatelja, sve to je samo slaba sjena i slika dobrote
Isusove, koji je izvor svake dobrote.
čuvstva. P r o s 1 a v 1 j i v a n j e. O ljubezni Isuse,
vječna Ti slava radi najveće dobrote Tvoje! Neka
Te proslavljuju na vijeke svi angjeli i sveci na
nebu, koji neprestano Tvoju dobrotu uživaju i svi
neka Te stvorovi uzveličavaju! Da, neizrecivoj do¬
broti Tvojoj hoćemo i mi da se klanjamo i da je
hvalimo.
*
 — 824 —

Zaćugjenje. Kako je moguće, o Isuse moj?

Eto Tvoja je dobrota neizmjerna i nedokučiva, ali
me ipak ne može da gane! Sva stvorena dobrota
nije van slaba iskrica prama Tvojoj dobroti, i brzo
zauzme sve srce moje, ali Tvoja me dobrota ostavlja
posve hladna 1 O Isuse moj, tomu je razlog, što
Tvoju dobrotu slabo poznajem.
Zastigjenje. O kolika sramota po me, što
Tvoju dobrotu, o Isuse, slabo poznajem, te me
prolazno i neznatno dobro posve predobiva, a na
vječno dobro ni ne pomišljam. Kako su želje moje
neuredne! kako život moj griješan! i kako sam
nesretan, što ne umijem da se udubem u razma¬
tranje Tvoje dobrote!
Odluka. O Isuse moj, od sada ću neprestano
misliti, kako si Ti dobar, štogod dobra nagjem u
stvorovima, neka mi služi na to, da mi pruži pri¬
godu, te razmatram dobrotu Tvoju. Daj mi o Isuse
ovu milost!
Druga točka.
Isusova dobrota jest nježna i darežljiva.
Razmatrale. Pomisli, kako je dobrota Isusova
usrdna i nježna, kako On vruće želi, da se svima
saopći i svima dobrote dijeli. Njegova je dobrota
neizcrpivo vrelo svih milosti, puno sućuvstvuje i
sa onima, koji su posve siromašni i zapušteni, ona
ima srca za sve ljude, kojega god bili stališa, ili
u kojoj god se nevolji nalazili. Najstražnji, najsi¬
romašniji i najviše zapušteni od svega svijeta je¬
dnako ;su predmetom Njegove ljubavi i brige, kao
 — 325 —

što najviši i najveći. Svaka majčina ljubav išče¬

zava, kad se prispodobi sa nježnosti i dobrotom
Božijom prema ljudima i sa Njegovom priprav¬
nosti, pomoći ima i osloboditi ih od njihove ne¬
volje. Ljubav Spasiteljeva prema nama doista je
ljubav oca, majke, brata, najboljega prijatelja.
Čuvstva. Zahvala. Tisuću Ti sc puta zahva¬
ljujem, o ljubezni moj Isuse, što si prema meni
toli usrdno nježan i sklon i dobar. Kako mogu
dobrotu Tvoju priznati, kako zaslužuje? Ne bi
dosta bilo, ma ne radio ništa drugo van Tebe
hvalio i slavio, ma srce moje sve proniknuto bilo
čuvstvom priznanja i ljubavi, ma neprestano na
dobrotu Tvoju mislio.
Lj u b a v. O Isuse moj, kada si Ti tako mio i
nježan i sklon prema meni, to bih morao i ja Tebe
da nada sve ljubim. Morao bih nastojati, da se po¬
vodim za Tobom i da se zanimam za sve, što god
je Tebi na čast i na slavu.
Pokajanje. Kajem se i žao mije, što sam
tako strastveno za stvorove privezan, te slabo
vraćam Tebi iskrenu prijateljsku Tvoju ljubav.
Pravom ću pokorom popraviti neurednu svoju sklo¬
nost prema stvarima, koje. su me zavele na grijeh,
popravit ću manjak prave i čiste i nježne ljubavi
prema Isusu.
Odluka. Već sam posve odlučio, o Isuse moj,
moje srce je od sada jedino Tvoja vlast, u njemu
nema mjesta osim za Tvoju ljubav. Iz svega ću
Te srca ljubiti, i za uvijek se odreći svake neu¬
redne ljubavi prema stvorovima. O ljubezni Isuse,
udijeli mi u tu svrhu obilatih milosti!
 — 826 —

Treća točka.
Isusova dobrota jest djelatna.
/

Razmatranje. Pomisli, kako Isusovoj dobroti ni¬

kako nije dosta samo čuvstvo, želja i sklonost či¬
niti dobro, nego da je i djelatna i da se Isus puno
raduje, ako može da nam ljubav svoju posvjedoči
i činom. Tako je radio vazda za života svoga, tako
radi i sada prema svakomu, koji je pripravan pri¬
miti Ga, ma bio siromašan, pače i posve neza¬
hvalan. Želi nam podijeliti sva bogatstva svoja,
obečaje nam ih takogjer obilato dijeliti. Samo ako
hoćemo, napunjuje nas Svojim milostima; pače
puno ga obveselimo, ako ne stavljamo zapreka Nje¬
govoj darežljivosti. Pripravan je svaki čas, svaki
sat dati nam za tijelo i za dušu sve, štogod nam
je korisno; no, On to i učini, ako pripravimo
svoje srce za Njegove dobrote, pače često puta još
prije, nego smo Ga zamolili.
čuvstva. Zahvala. Tisuču Ti se puta zahva¬
ljujem, o dobri moj Isuse, na svakoj dobroti, koju
si mi do sada udijelio, koju mi dijeliš sada, i koju
češ mi udijeliti u svoj vječnosti. O da mogu ne¬
prestano pjevati pjesme »ahvalnice, kojim bi pro-
slavljivao darežljivu dobrotu Tvoju, koja je vazda
spremna obasuti me milostima.
Ljubav. Ali otklen to, dušo moja, da nijesi
sva puna čiste ljubavi prema Isusu, kad eto mo¬
triš Njegovu djelatnu, neiscrpivu dobrotu? O neiz¬
reciva dobroto, kad bih ja mogao da Te ljubim,
kao što :Ti zaslužuješ! Kad bih imao toliko srdaca
 — 327 —

koliko imade stvorova na zemlji, i ljubav toli žarku

kao Kerubi!
Zastigjenje. Baš sam nezahvalan, što Isusu
ne vraćam dobrotu i milosti, koje od Njega pri¬
mam! Kako valja da se radi toga stidim ! Isus je
prema meni neizrecivo dobar, a ja sam prema
Njemu opak, nezahvalan, nemaran, nevjeran, tašt,
umjesto da Mu dobrotu Njegovu priznajem i usrdno
Ga ljubim.
Odluka. Vraćat ću Isusu Njegovu darežljivu do¬
brotu i kao što Isus dobrotu Svoju prema meni
pokazuje djelima, isto tako hoću i ja da Mu za¬
hvalnost svoju pokažem djelima.
Molitva. O slatki moj Isuse, učini da u meni
otsijeva dobrota Tvoja, neka mi budu dobre misli,
riječi i djela; daj, da budem dostojan i sposoban
primati dokaze Tvoje dobrote, te da budem sam
sklon činiti dobro, kako god i gdjegod mogu.
Amen.

Razmatranje
za ponedjeljak iza II. nedjelje poslije
uskrsa.
,Ja sam dobri pastir." Iv. 10, 11.

Prva točka.
Isus si prisvaja svojstva dobroga pastira.
Razmatranje. Pomisli, kako si Isus svojstva do¬
broga pastira prisvaja, da nas sklone te idemo za
 — 328 —

Njim, pa Mu se ne protivimo, i da nas osvjedoči,

kako nema tvari lakše i slagje nego li prepustiti
se posve Njegovu vodstvu. Premda nam govori
o mrtvenju, patnjama i križu, to ipak umije teret
i gorčinu tako ugodno zasladiti, te moraju svi,
koji su Mu odani, iskreno kazati, kako je Njegov
jaram sladak i Njegov teret lahak. Ili drugim
riječima: makar je posve slabašna naša narav, makar
što jače bile sve zamame i obmame ovoga svijeta,
u našljedovanju Isusa Krista nema ništa, makar
nam u sebi i nesnosljivo, mrsko i protivno bilo, što
ne bi postalo ugodno i slatko i pružalo nam više
veselja i čistog užitka, nego li sve one stvari, koje
nas priječe, da ne bi pristali uz svoga predobrog
pastira.
čuvstva. Začugjenje. Je li moguće, o slatki
moj Isuse, da Ti doista sve vjerne duše ljubezno
upravljaš i svima mnogo pravog veselja pripravljaš
na putu, što si ga nama odredio, ako hočemo da
se spasimo, a da ima još ipak posve malo ljudi,
koji bi Te vjerno slijedili i da sam takogjer i ja
u broju tako nespametnih i ludih ovaca!
Priznanje. Priznajem Te kao svoga ljubeznog
pastira i želim, da bih Te mogao svemu svijetu
razglasiti. Neizrecivo si dobar i ljubezan prema
svim Svojim ovčicama, koje tako brižno vodiš, te
neprestano nad njima bdiješ. Na ovoj ču Ti se
brizi često iz srca zahvaljivati.
Ljubav. Kako ne bih sav od ljubavi prema
Tebi usplamtio, kako ne bih nad sve užitke i na¬
slade ovoga svijeta prevolio Tebe nasljedovati,
 — 329 —

premda bih u tome opaka moja narav sve gorčine

ovoga svijeta našla? Da, dobri moj pastiru, sav
se Tebi predajem, i nada sve ću voliti upravo
Tvoje vodstvo.
Odluka. Eto me, od ovog ćaska pocam hoću da
Tebe nasljedujem. Vazda ću Te smatrati dobrim
svojim pastirom, slušati ću glas Tvoj i odazivat
mu se, zovnuo me ne znam kud.

Druga točka.
Isus najvoli ime dobrog* pastira.
Razmatranje. Pomisli, kako Isus najvoli, da se
nazivlje dobrim pastirom, a ne možda dobrim
kraljem, premda ima takogjer sva svojstva dobroga
kralja. On voli ime dobroga pastira, jer hoće, da
nam pokaže, kako nas želi sklonuti na poslušnost
više dobrotom, nego li silom, i kako nas kani
upravljati drukčije, nego li običavaju ljudi, koji
hoće, da ih se sluša više od straha i poćitanja,
nego li iz ljubavi. On uzima svojstva dobrog pa¬
stira, da nam jasno pred oci stavi, kako se je
duboko k nama snizio i da nam time pristup
k Sebi učini lagljim i slagjim. Budući napokon
već znademo, daje On pravi Bog, dakle Gospodin
naš i kralj, htjede nam se prikazati u svojstvu,
koje nas na Njegovo Veličanstvo ne bi ni sjećalo,
te mi ne bismo imali razloga, da od bojazni i
straha pobjegnemo i izmaknemo Njegovu vodstvu.
V

Čuvstva. Zahvala. Tisuću Ti se puta zahva¬

ljujem, o ljubezni Pastiru, što se tako duboko
 — 330 —

snizuješ, te želiš da me vodiš kao ovcu svoju.

Kako bi Ti se na toj dobroti dovoljno zahvaliti
mogao? Toli je golema, da se ne bih nikada Tvo-
jemu vodstvu opirao, kad bih je pravo spoznao.
Pouzdanje. Moje pouzdanje prema dobroti
Svojoj ne bi smjelo da imade granice. Da se digne
proti meni sav svijet, da se zakune proti meni
sav pakao, da me počinjeni grijesi plaše, ja bih
ipak morao posve miran biti: jer Ti si moj dobri
pastir, koji me priznaje Svojom ovčicom, koji je
krv Svoju prolio, da me izbavi iz ruku neprija¬
teljskih.
Zastigjenje. Ljubezni moj Isuse, preveć sam
do sada dobrotu Tvoju zlorabio i posve malo
uvažavao brigu Tvoju za mene, zabludjelu ovcu.
Umjesto da slušam Tvoj glas, slušao sam glas
stvorova, koji su me mamili na put taštine, zabava,
osjetnosti i svakovrsnih zabluda. Ali skrušenim
se srcem k Tebi vraćam.
Odluka. Posve sam odlučio, da slijedim Tebe,
dobrog pastira svoga i da se punim pouzdanjem
prepuštam Tvojoj dobroti, neka me upravlja, kako
ju je volja. O Isuse, daj mi ovu milost!

Treća točka.
Za što Isus tako osobito voli, imenovati se
dobrim pastirom.
Razmatranje. Pomisli, šta je Isus, Sin Božiji
namjeravao, kad je upravo svojstva dobroga pastira
nad sve ostale prevolio? Eto On je namjeravao,
 — 331 —

da Tebe upravo vidljivim načinom k sebi pritegne.

U slici dobrog pastira predstavlja ti se jasno ona
neumorna briga, kojom te vodi. Motri Spasitelja
svoga rado u ovoj slici: vidiš u njoj, kako nad
tobom bdije, kako se brine, da ti dobavi sve, što
ti je potrebita za dušu i za tijelo, kako si Mu mio
i drag, te ne žali ni rada ni napora, da bi tebe
uzdržao. Dobri pastir neprestano gleda na svoje
ovce, da se koja ne bi izgubila, ili da je ne raz¬
dere okrutan vuk, isto tako eto bdije takogjer
Isus nad nama, da nas kakav neprijatelj ne pogubi.
čuvstvo. Veselje. Kako se moraš veseliti, o
dušo moja, što imaš tako dobrog pastira! Kad bi
se kralj za tebe toliko brinuo, koliko za svoje
kraljestvo, ne bi se nikako bojao i velike radosti
srca svoga ne bi ni pravo izraziti mogao. Ali šta
je najviši i najmogucniji kralj prema Isusu, koji
neprestano nježnom pomnjom na tebe oko Svoje
upravlja?
Zahvala. O kako bih mogao, da Ti se do¬
voljno zahvalim, ljubezni moj Isuse? Ne bi dosta
bilo, makar Te hvalio neprekidno, makar dobrotu
Tvoju uzveličavao noć i dan, makar sav život svoj
neprestano zahvaljivanje bilo.
Pokajanje. 0 kako nepravedno radim, što
tako slabo na neizrecivu dobrotu Tvoju mislim!
Baš zaslužujem kaznu, što tako nemarno sprovodim
dane života svoga! Naslagjujem se stvarima, koje
laskaju mojim osjetilima, ali nikako ne umijem
cijeniti brige i revnosti Isusove za mene, bijedno
stvorenje. Iz srca se kajem, što sam tako dugo
 — 332 —

živio, a nijesam ozbiljno razmišljao o toj istini,

koja mora da predobije svačije srce.
Odluka. Ovu ću si istinu duboko u srce utis¬
nuti; smatrat ću Isusa svojim pastirom, prepustit
ću se posve Njegovom ljubeznom vodstvu, a ni¬
pošto ne ću da ikada više slušam glas stvorova.
Molitva. Ljubezni moj pastiru, budući neprestano
nada mnom bdiješ, daj mi milost, da Te vazda
pastirom svojim smatram, jedino Tvoj glas slušam
na Tvoju dobrotu mislim, svuda Te slijedim, kamo
god bi me htio voditi. Molim Tepo dobroti Tvojoj,
daj mi milost, da budem vazda dobra Tvoja ovćica.
Amen.

Razmatranje
za utorak iza II. nedjelje poslije uskrsa.
„Ja sam dobri pastir. “ lv. 10, 11.

Frva točka.
Dobri pastir vodi krotko i blago.
Razmatranje. Pomisli, kako dobri pastie izvan¬
redno milo i blago postupa, ako Mu se ovčica
posve podvrgava. Jer je prvo naš pastir takogjer
dobrim našim ocem, koji nas sve ljubi, pače koji
ljubi svakoga pojedinca tako, kao da je on jedini
na svijetu i kao da pastir nema ni na koga drugog
misliti van na nj; drugo, On je ocem, koji posve
 — 383 —

točno pozna sve slaboće naše, pa nas toliko sa-

žaljuje, te ne bi nikako dopustio, da nas stigne i
najmanja nevolja, osim ako je potrebita ili barem
kadra, da nas otrgne od zemlje i učini sposobnim,
te si možemo nebo zaslužiti; treće, On nam patnje
naše zaslagjuje slatkom utjehom i vazda će nam
udjeljivati obilatih milosti, ako idemo k Njemu
pouzdano i posve se vodstvu Njegovu prepustimo.
čuvstvo. Zahvala. Kako mogu, o slatki moj
Isuse, da Ti harnost svoju pokažem, što se toli
brineš za menev i što me toli ljubezno, krotko i
blago vodiš? Želim, da Ti se mogu neprestano
zahvaljivati! da te mogu neprestano hvaliti i uz¬
veličavati, što se tako brižno za mene staraš i
nada mnom bdiješ !
Zastigjenje. Rumenim se od stida, o ljubezni
moi Pastiru, kad na nevjeru svoju pomislim;
umjesto da Ti se posve predam, eto svaki dan
nebrojeno puta pogriješim i od Tebe se udaljujem,
dopuštam, da me opake sklonosti moje vuku za
sobom i vladam se jedino prema duhu toga svijeta
i prema nagibanju strastvenosti svoje. Kako već
dugo živim u ovom bijednom stanju!
P o k aj a nj e. Želim, da svu prošlost popravim
iskrenim pokajanjem. Da, od srca mi je žao, što
sam toliko puta vodstvo Tvoje odbacio i prepustio
se stvorovima, da za njima idem kršeći sve zakone
pravednosti i razuma! Ljubezni moj Pastiru, pri¬
znajem, neposlušnošću sam svojom zaslužio, da si me
Ti već davno ostavio.
Odluka. Ali eto od sada hoću da se jedino
Tvojemu vodstvu podvrgavam i potpuno u Tvoje
 — 334 —

se ruke predajem. Usrdno Te molim: primi me da

budem Tvoja ovčica!

Druga točka.
Dobri pastir vodi sigurno.
Razmatranje. Pomisli, da Isus vodi posve si¬
gurno. Ko Njega slijedi, ne može nikako zabluditi;
jer je Bog, koji nas vodi ! No Bog sve znade i
sve može; s toga će nas posve lako braniti proti
svakomu, ma i najljučemu neprijatelju. Ne može
nam dakle naliuditi ni pakao, ni svijet, ni pute¬
nost, dok ostajemo pod Njegovom zaštitom; nego
nam sve protivne stvari služe jedino u to, da
budemo još slavniji. Ali svako drugo vodstvo jest
nesigurno i varavo; izjalovit će se i biti nam na
kvar svako drugo sredstvo, koje bi prihvatili, da
bi postigli svoju zadnju svrhu, budući nema ni
moći, ni mudrosti van one, koja dolazi od Boga.
S toga može svaka duša, koja se preda Isusu,
posve mirna biti i sigurna, da joj ne će baš ništa
uzmanjkati; ali past će sigurno, ako si drugo
vodstvo odabere, ma kako jako i mudro bilo i
makar kako spretno postupalo.
Čuvstva. Začugjenje. Je li moguće, o slatki
moj Pastiru, da ne ćemo još nastojati, kako bismo
jedino Tebe voditelja svoga slijedili, premda Ti
posve sigurno vodiš i dovagjaš do cilja? Zar ne ću
nikada shvatiti ovu prevažnu istinu, da se moram
ja slab stvor osloniti na Tebe i na Tvoje vodstvo,
ako ne ću da slijedeći druge voditelje propadnem?
 335 —

Zastigjenje. Zar ne radiš posve nerazborito,

o dušo moja, što se ludo oslanjaš na ono, što nikako
nije sigurno i ništa se ne plašeči ostavljaš vodstvo
Isusovo, koje je posve sigurno, i koje nikada ne
zalazi stranputice? Željno hvataš za svakom sjen¬
kom dobra, ali bježiš od voditelja Isusa, koji ima
u sebi Svako dobro.
Pokajanje. Treba li jošte, da se čudim, za
što toliko puta pogriješim, te sam prečesto uzne¬
miren i nesretan? Pouzdavam se na slabašne stvo¬
rove, umjesto da se posve predam u ruke Isusove.
Tisuču Te puta molim, oprosti mi, o ljubezni moj
Pastiru!
Odluka. Ne ču više da se u stvorove pouzda¬
vam, nego predat ču se Tebi tolikim pouzdanjem,
da nikada ne ču ni posumiti, da se Ti za mene
brineš i da me štitiš. Daj mi milost, o Isuse moj,
da jedino uz Tebe pristajem !

Treća točka.
Da Te dobri pastir yodi, to je nužno.
Razmatranje. Pomisli, kako je za spas tvoj upravo
nužno, da te vodi dobri pastir; nužno je za sve,
što se tebe napose tiče, česa u svome stališu trebaš,
da polučiš svrhu. Jer to stoji, da ne češ nikada
ni u tjelesnim ili duševnim potrebočama, ni u
svojim željama ili poslovima biti sretan, ako se ne
podvrgavaš potpuno vodstvu dobroga pastira. Ovca,
koja nije više pred očima svoga pastira, ona če se
udaljiti od tora i doči u pogibelj, da je ne razderu
 — 336 —

okrutni vuci; eto šta će stignuti kršćanina, ako

ne će da bude i ostane pod vodstvom dobroga
Isusa. Mudrost će ga njegova prevariti, naumi
njegovi ne će mu poći za rukom, na putu prema
nebu nikako ne će napredovati. Sve će mu pro¬
padati, što god poduzme. Isus hoće, da nam bude
vogjom; ako Mu se usprotivimo, eto protivi se i
On našim namjerama, pa dopusti, da na sramotu
izgubimo i ono dobro, što smo već polučili.
čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o moj
Isuse, što si me upravo prisilio, da se podvrgnem
blagomu i sigurnome vodstvu Tvome. Zaista, Ti
si dobar pastir, Ti ljubiš svoje ovćice, te se za
njih upravo žrtvuješ i svakako nastojiš, da bi nas
sklonuo, da Te slijedimo. Zelini, da Ti se mogu
dostojno i prema brizi Tvojoj dovoljno pokazati
zahvalnim!
Vjera. O Isuse moj, ja vjerujem ovu istinu;
da mi je vjera živa, to bi ova istina posve drukčije
djelovala na srce moje. Ili, zar Ti se ne bih u
svemu i potpuno podvrgavao i pouzdavao se u
Tvoju providnost, kad bi me svega preuzimalo
osvjedočenje, kako je za vječni moj spas upravo
nužno, da se posve prepustim Tvojoj brizi?
Ljubav. Zar da mi srce ne usplamti od lju¬
bavi naprama Tebi? Sta, zar da ja ne ljubim tako
dobrog pastira, koji neprestano nada mnom bdije,
jedino na mene misli, mene tako ljubezno, tako
blago i sigurno vodi? Svim bi se srcem predao
čovjeku, koji bi nastojao, da me vodi u vremenitim
zadjevama, a zar da ne ljubim svim srcem Tebe,
 — 337 —

koji me tolikom pomnjom sada i vazda i posvuda

vodiš putem u nebo ?
Odluka. Ne, Isuse moj, nikako me ne smiju više
voditi pohlepa za časti, pohlepa za užitkom i za
vremenitim dobitkom; jedino Tebe ću slijediti bez
ikakve bojazni i potpunim pouzdanjem.
Molitva. Udijeli mi, o ljubezni Pastiru, da se
posve Tvome vodstvu prepustim; udijeli mi milost,
da se nikada više ne prepustim vodstvu ljudi, van
ako se slaže sa Tvojim. Daj mi, da se posve
predam svim namjerama Tvojim, te se ne osvrćem
više na nadahnuća samoljublja, nego vazda tako
radim, kao što ti propisuješ i hoćeš. Amen.

Razmatranje
za srijedu iza II. nedjelje poslije uskrsa.
„Ovce moje mene poznaju14. Iv. 10, 14.

Prva točka.
Ko hoće, da mu Isus bude vogjom, taj mora
da se podvrgne crkvi.
Razmatranje. Da imaš Isusa kao vogju, to je
nužno podvrći se crkvi, kojoj je On glava. Bez
toga te Isus nikada ne će priznati svojom ovcom,
budući boraviš izvan Njegova tora, a izvan tora
Isusova nema spasa. Crkvi se pako podvrgavaš,
ako vjeruješ sve, što vjeruje ona, ako prihvaćaš
Jeglić: Razmatranja 11. 22
sve, što ti zapovijeda vjerovati po Papi, namjes¬
niku Isusovu. S toga ne smiješ u nijednoj nauci
vjerskoj hotice dvojiti, makar bi ti i teško bilo vje¬
rovati, nego moraš o svakoj nauci velikim poči-
tanjem govoriti i kao krivovjerca ne samo sma¬
trati nego i bježati od svakoga, koji bi drukčije
naucao, makar u očima svijeta prosvijećen i pri¬
vidno krjepostan bio.
Čuvstva. Zahvala. Tisuću Ti se puta zahva¬
ljujem, o Bože moj, što si mi u svome milosrgju
dao, te sam se rodio u svetoj katoličkoj crkvi, i
što si me sačuvao od pogibelji, da ne ugreznem u
novotarije i u krivo vjeru, u koju toliki svijet bijedno
propada. O kako je ova dobrota golema i nepro¬
cjenjiva! Kako da Ti se na njoj dovoljno zahvalim?
Podvrgava nj e. Zahvalit ću Ti se, o Bože
moj, time, da se potpuno podvrgnem svemu, što
crkva vjeruje. Da, posve se podvrgavam: što god
sveta crkva uči, sve to ja vjerujem i to tako čvrsto,
te bih za svaki članak vjere posve rado i krv svoju
prolio, ako bi ustrebalo. Mrzim na sve novotarije i rado
bih ih sve iz svijeta uklonio, samo kad bih mogao.
Odluka. Čvrsto odlučujem, da ću u pravoj krš¬
ćanskoj vjeri živjeti i umrijeti i da ću posvuda
odlučno braniti sve istine, koje nauča sveta crkva
katolička. Daj mi, o Isuse moj, daj mi živu vjeru!

Druga točka.
Treba svoje poglavare slušati.
Razmatranje Ako hoćeš da ti dobri pastir bude
vogjom, još nije dosta, da imaš kršćansko miš-
 33^

ljenje i da priprostim srcem bez oklijevanja i bez

iznimke prihvaćaš sve, što sveta crkva uci, ti
moraš uz sve to još starije svoje, osobito pogla¬
vare svoje slušati, jer su namjesnici Isusovi, kao
što On sam kaže kad govori: »ko vas sluša, mene
sluša, ko vas prezire, mene prezire.« Eto vidiš,
moraš se poglavarima svojim umom i srcem poko¬
ravati baš onako, kako si samomu Isusu dužan.
Bili poglavari tvoji dobri ili pogrješni, vazda treba
da u njima istoga Isusa nazri jevaš, budući
oni zapovijedaju u ime Isusovo i mjesto Njega, to
ti slušaš ili ne slušaš ne toliko njih, koliko Isusa.
Čuvstva. Strah. Baš imam razloga bojati se,
da me Isus, moj pastir, smatra nevrijednim zadr¬
žati me jošte u svome toru, budući sam se do sada
starijim i poglavarima svojim posve slabo poko¬
ravao, paće otkazivao im poslušnost, što sam je u
njihovoj osobi dužan iskazivati Isusu.
Z a sti gj e nj e. Porumenjujem od stida pred To¬
bom, o Boža moj, kad pomišljam, kako sam nepo¬
slušan i kako ni malo ne ću da ostavim svoju
volju. Vazda hoću da imam svoju glavu, pa kad
se i podvrgnem, to mrmljam, protivim se i srdim,
ako mi se zapovijeda, što nije prema mojoj ćudi.
Pokajanje. O Bože moj, tisuću Te puta mo¬
lim, oprosti mi sve, što sam do sada pogriješio!
Nijesam razumio, kako valja cijeniti preveliku sreću
živjeti pod Tvojim vodstvom, te s toga nijesam
pazio van na svoju volju i na svoju mušljivost.
Puno mi je žao, što sam htio sam sebi biti vo-
gjom, a nijesam htio pokoravati se Isusu u osobi
Njegovih namjesnika.
 — 340 —

Odluka. Makar naravi mojoj i razuma mome

teško bilo, svakako hodu da živim u posluhu i
podložnosti. Daj mi, o moj Isuse, ovu potpunu
poslušnost!
Treća točka.
Treba se odreći svoje volje.
Razmatranje. Pomisli, ako hoćeš, da budeš pod
vodstvom dobroga pastira, to moraš slušati svetu
crkvu, slušati svoje poglavare; no, uz to još je
nužno, da se odrečeš svoje vlastite volje, to jest,
da se odrećeš pokvarene naše naravi, koja
ne će da joj se zapovijeda, nego hoće da radi je
dino prema svojim sklonostima i prema svojoj
mušljivosti ne pitajući šta zahtijeva vjerom ra¬
svijetljeni naš um. Budući se dakle narav tvoja
opire poslušnosti, to ne ćeš moći slušati van da
se svojski obuzdavaš i junački opireš svim opakim
svojim sklonostima; jer se ove skoro vazda opiru
mišljenju Isusovu, koje upravo za tim ide, da nas
odvraća od razuzdane naše slobodnosti i od naše
mušljivosti, te nas time dovede do toga, da jedino
krjepost i istinu ljubimo, jer se jedino ovim putem
može doći do spasa vječnoga.
čuvstva. Začugjenje. Je li čudo, o dušo
moja, što još te nijesi krjeposna, i što te Isus ne
ljubi toli nježno, koli one duše, koje su Njemu
osobito mile? Evo, nikada se ne boriš proti opakoj
svojoj naravi, nego joj dopuštaš, što god hoće.
Zastigjenje. I onda, kako postupaš i kako
se obuzdavaš, kad se radi o tome, da se naredbi
 — 341 —

Božijoj pokoriš u slučaju, gdje se ne slaže s tvojim

sklonostima? Prečesto griješiš jezikom, mrmljanjem,
neustrpljivošću, osjetnošću; na sve pristaješ, što
god opaka tvoja narav hoće, a vazda se protiviš
zahtjevima razuma i milosti.
P o kaj a nj a. Zaslužujem pravednu kaznu Tvoju,
o Bože moj, budući gledam, kako bih strastima
svojim udovoljavao, a ne kako bi se njima opirao.
Molim Te, oprosti mi; mrzim na svoju lijenost i
želim, da iskrenom pokorom za nju zadovoljim.
Odluka. Odsele hoću da narav svoju obuzdavam,
ne ću više da slijedim svoje opake sklonosti, nego
u svem ću se podvrgavati volji Božijoj, da budem
valjan kršćanin.
Molitva. O ljubezni moj pastiru, udijeli mi mi¬
lost, da se mogu vazda potpuno pokoravati i crkvi
i poglavarima svojim; udijeli mi milost, da mogu
sebe obuzdavati, jer ako mi Ti ne pomogneš, o
slatki moj Isuse, to sve odluke moje baš ništa ne
vrijede. Cesto sam Ti sve obećavao, ali sam ipak
sve jednako slab. Pruži mi svemoguću desnicu
Svoju, uništi u meni svu opornost, da mognem
posve biti Tvoj, Amen.
 — 342 —

Razmatranje
za četvrtak iza II. nedjelje poslije uskrsa.
„Ja poznam Svoje ovce, a ovce Moje poznaju Mene.
Iv. 10, 14.

Prva točka.
Isus pozna ovce Svoje osobitim načinom.
Razmatranje. Pomisli, kako Isus ne poznaje
svojih ovaca jedino s toga, jer kao Bog znade sve,
što je moguće i stvarno, što je prošlo, što je sada
i što će biti, nego još drugim osobitim načinom.
On naime upire pogled svoj na svaku ovcu obaška,
kao da ima samo onu jednu i za svaku se isto
tako revnoN brine, kao da je sama, a da drugih
nema. Onda pazi On na svaku ovcu pogledom ne
jednostavnim, nego pogledom dobroga oca, koji
gleda na svoju djecu, da ih uzgoji, baštinu im
ostavi i svakim bogatstvom usreći; On gleda na
Svoje ovce pogledom nježne majke, koja ne može
da gleda svoju djecu, kako pate, a da ne bude
duboko dirnuta; On gleda na njih pogledom vješ¬
toga ljećnika, koji bolesnika svoga ne samo saža-
ljuje, nego i svom pomnjom i svom brigom i svim
znanjem svojim nastoji, da ga izliječi. — Eto ko¬
likom ljubavlju, kolikom nježnosti i kolikim saža¬
ljenjem pogledava Isus svaku od Svojih ovaca, i
ne može ih gledati, a da im ne pomogne, Svojim
ih milostima obasipa, budući je neizmjerno dobar
 — 343 -

i mogućan udijeliti im svako dobro, samo ako se

ne vopiru.
Čuvstva. Zahvala. O ljubezni Pastiru, baš
sam dužan da Ti budem zahvalan, budući me sma¬
traš ljubljenom ovcom Svojom i budući me toli
izdašno ljubiš, toli usrdno sažaljuješ i budući mi
u svakoj nevolji, budi tjelesnoj, budi duševnoj po¬
moći hoćeš! O kad bih mogao, da ti se na ovoj
usrdnoj i ljubežljivoj pomnji i brizi tako zahvalju¬
jem, kao što Ti se blaženi na nebu neprestano
zahvaljuju!
Sažaljenje. Ali šta opažaš u mene, kad me
pomljivo motriš ? Ti vidiš šugavu ovcu, koja je
bezbrojnim grijesima okaljana; Ti ne vidiš u mene
van taštinu i nemarnost u duhovnim vježbama;
Ti vidiš maštu punu ni štetnih i varavih stvari,
duh rastresen i predan zabavama, nenavisti, pohlepi
za časti i svim opakim načelima ovoga svijeta, i
napokon volju pokvarenu grješnim požudama, koje
idu za tim, da udovoljavam svakoj svojoj strasti.
Z a s t i gj e nj e. O, kako sam nevrijedan, da
svrneš na me premili pogled Svoj, pogled, koji
blaženim čini svece na nebu i kojemu su toliko
ugodna pravedna srca! Da bih iz srca svoga mogao
izbaciti grijeh, koji ti je neizrecivo mrzak i oduran!
O, kako se radi grijeha svojih kajem! O Isuse
moj, želim, da se kajem, koliko samo mogu, i da
pokorom izbrišem grijehe Tebi toli mrske!
Odluka. Da, o Bože, moj, to buš iz srca želim ;
pomljivo ću od sada nastojati, da mi bude vazda
na pameti, kako me gleda Isus i smatra ovčicom
 — 344 —

Svojom, da se čuvam svega, cim bi ga uvrijediti

i od sebe odbiti mogao. Udijeli mi, o Isuse moj,
ovu milost.!
Druga točka.
Šta ovo poznavanje od nas iziskuje.
Razmatranje. Ovo poznavanje dobroga pastira
iziskuje od nas, da bdijemo nad svojim mislima,
riječima i djelima. Kad bih ti znao, da na tebe
pazi dobar knez, da te prema tvome ponašanju ili
nagradi i bude ti prijateljem ili da te kazni i bude
ti neprijateljem, to bi sigurno sam sebe pomljivo
čuvao, da što god zla ne učiniš. Koliko odlučnije
valja da nastojiš za svet život znajući, kako te
Isus Krist neprestano gleda i motri) kako vidi u
sve dubljine tvoga srca, pretražuje svaku tvoju
misao, mjeri svaku tvoju riječ i kako na sve, što
činiš i radiš tolikom pomnjom pazi, kao da nema
ni na što drugo da pazi. — Utisni ovu misao posve
duboko u srce svoje i ne ćeš više sagriješiti, ako
je dobro uvažavaš.
čuvstva. Strah. Sta kažeš, o dušo moja. pošto
si ovu istinu dobro promislila? Zar ne, da moraš
uzdrhtati misleći na pogled Isusov,1 budući ovu
istinu slabo uvažavaš, pače malo kada na nju po¬
misliš? Zbog pogleda Isusova plaše se ćak pra¬
vedne i svete duše; bit će na sudnji dan još veća
muka proklecima, kad moradnu izaći pred Njega.
A tebe posve ništa da ne gane ovaj pogled, koji
je za sack po tebe pun milosti i blagosti ?
Z a s t i gj e nj e. O, ljubljeni moj Pastiru, dovoljno
imadem razloga, da od stida porumenim, što me
 — 345 —

pogled Tvoj sasma ništa ne dira! Ja pazim jedino

na to, što mi ugagja; ja hoću da se rastreseni, da
si sačuvam zdravlje, da mi budu stvorovi skloni,
da život radosno sprovodim, da svoj položaj po¬
boljšam, da strastima svojim zadovoljim, da opet i
opet pomišljavam ugodnu, a odbacujem po me ne¬
ugodnu riječ; ja pazim na to, da li me vidi svijet
i hvali, a ne pazim na to, da li me Isus vidi i
hvali.
Vjera. Od kuda tužni ovaj pojav? Kako sam
lud, da ne mislim na pogled Isusov? Nemam žive
vjere, da u istinu Isus mene gleda; jer da mi je
vjera u to živa, ne bih ja nikada više griješio, od
pogibeljnih bih prilika bježao, grješnim bih se
zabavama uklanjao; misao na taj pogled osobito
bi me obveseljivala, sve bi mi nevolju i gorčinu
zaslagjivala, nikada ne bih griješio neustrplje-
njem. O Isuse, vjerujem, da me gledaš, i čvrsto
hodu da vjerujem.
Odluka. Sada odlučujem, da <5u cesto misliti,
kako Ti na mene gledaš; u svemu ću radu prema
tome postupati i pred očima imati, kako na mene
gleda i nada mnom bdije dobri moj pastir. O slatki
moj Isuse; da mogu tako sam nad sobom paziti i
bdijeti!
Treća točka.
Ovce Isusove poznaju Pastira svoga.
Razmatranje. Pomisli, kako ovce Isusove dobro
poznaju dobrog Pastira svoga, i to ne samo razu¬
mom, nego puno usrdnije, naime spoznajom, koja
 — 846 —

od razuma prelazi na volju i srce; tako im je

drago i tako im se mili na Njega misliti i toliku
nalaze u Njemu dobrotu, slatkost i ljubav, te nikada
ne sustanu u molitvi govoriti s Njim, a izvan mo¬
litve o Njem. Ovo poznavanje istjera im iz srca
radoznalost i rastrešenost, pobudi im mržnju na
zemaljske stvari i uspiri im žudnju za nebom, da
mogu tamo gledati Isusa u nebeskoj slavi; baš
se obvesele, kad čuju o Njem govoriti, zanima ih
sve, što god se njega tiče, ponajviše se raduju,
kad vide, kako se On sve te bolje spoznaje, štuje
i ljubi, i opet se osobito žaloste, kad vide, kako
se vrijegja. — Eto tako poznavaju dobre ovce Pa¬
stira svoga, to osobito zauzima njihovo srce. Mo-
žeš^li i ti da se njima pribrojiš?
Čuvstva. Začugjenje. Dušo moja, jesi li ti
prava ovčica Isusova, kad pastira svoga slabo po¬
znaješ, te nikakvog svojstva dobre ovčice na sebi
nemaš? Ah, kako možeš da živeš u takovu stanju?
Zar ne znaš, česa se moraš bojati, ako ne pripadaš
dobrim ovcama?
Zastigjenje. Zar nije upravo žalosno, što se
tolikim nekorisnim predmetima bavim, da ih upo¬
znam, a Isusa još ne poznam? Vazda ispitujem za
sredstva, kojim da uščuvam svoje zdravlje, ostanem
i živim u blagostanju, kako bih se mogao zabav¬
ljati, kako obiteljske koristi unaprijediti, kako nadi
prijatelja, imovine i dobar glas, a ukloniti se sva¬
komu trapljenju, ali ne nastojim poznati sredstva
i načine, da Isusa sve to bolje spoznam.
Pokajanje. Ljubezni Pastiru, tisuću te puta
molim, oprosti mi! što nijesam nastojao, da Te
 - 847 —

spoznam, docim sam puno nastojao, da spoznam

zadjeve bližnjega svoga, ispitam i pokudim njihovo
ponašanje, i uopće da saznam u premuogim stva¬
rima, koje me upravo priječe, te ne mogu Isusa
dobro i točno spoznati. Eto, kako sam do sada
živio! ali se eto danas zbog toga iz svega srca
kajem.
Odluka. Sve ću učiniti, da bolje spoznam Isusa,
dobrog svog Pastira, razmišljavat ću Njegova savr¬
šenstva, mislit ću na Njega, o Njem govoriti i
usrdno Ga ljubiti.
Molitva. Ljubezni moj Pastiru, koji me tako
dobro poznaš, daj mi božansku mudrost, da mog-
nem Tebe posve poznati; daj mi milost, da uzmogu
vazda u prisutnosti Tvojoj hodati, cesto se sjećati
na to, kako Ti na me gledaš i nikada ni jedan
stvor motriti, van da se po njem k Tebi podignem.
Ovoj se milosti nadam znajući da si Ti neizmjerno
milosrdan. Amen.

Razmatranje
za petak iza II. nedjelje poslije uskrsa.

„Ovce slušaju glas njegov." Iv. 10, 3.

Prva foČka.
Ovce slušaju glas pastira.
Razmatranje. Pomisli, da su dobre ovce one,
koje slušaju glas svoga pastira. To je nepobitna
 — 348 —

istina, jer je navješćuje Isus saru. — Razumi dakle,

šta božanski pastir nauča, pogledaj, da li Njegove
nauke slušaš i znat ćeš, da li si Njegova ovca ili
ne. On govori: 1. po propovjednicima, jer oni go¬
vore u Njegovo ime; 2. po svetom pismu i po
ostalim pobožnim knjigama; 3. po poglavarima i
ispovjednicima; 4. cesto po nevoljama, osobito onda,
ako ne slušaš glas onih, koje ti je poslao; 5. ta-
kogjer po unutarnjim nadahnućima, osobito dok
je iza svete pričesti osobno nazočan. Ko ne ćuje,
nego se ogluši svim ovim glasovima dobroga pastira,
to se sigurno ne može dobrim ovcama pribrojiti,
ali nepogrješive znakove dobre ovce pokazuje onaj,
ko sve ove božanske glasove pažljivo sluša. —
Prema tome prosudi sebe i pred Bogom se ispitaj,
da li vazda i u svemu slušaš glas Pastira; jer ako
Njegov glas samo u jednoj stvari ne slušaš, već
moraš priznati, da glas dobroga Pastira ne slušaš,
ili da ga samo na pola slušaš, te ga od drugih
glasova ne možeš bistro razabrati. Dobra ovca pazi
sasma i vazda i u svemu na glas svoga pastira.
čuvstva. Strah. Zar ne, dušo moja, kako se
moraš bojati, da nijesi u broju dobrih ovaca Isusa
Krista, budući ne slušaš Njegova glasa, pače ni
ne ćeš slušati ga. Ovaj pastir te cesto zove, cesto
ti dobrostivo i ljubezno govori, ali ti eto zatvaraš
svoje uši, kao da ni ne zavrijedi, te Ga slušaš.
Kako ćeš moći ovakav postupak da opravdaš?
Z a s t i gj e nj e. Kako ću moći da čujem glas
dobroga pastira, budući skoro vazda u huci i buci
ovoga svijeta živem? Kako mogu da slušam isto-
 — 349 —

dobno glas taštine, koja me k sebi zove i glas

Isusa Krista, koji mi o poniznosti pripovijeda?
Kako mogu da čujem glas Isusov, dok sam pun
beskorisnih briga i dok slušam glas i nagibanja
nenavisti, ogorčenosti, otklonjenosti i mnogih drugih
strasti, kojim si zacipljam uho, te ne mogu da
čujem glas svoga Pastira?
Pokajanje. Kaskajanim srcem, o ljubezni moj
Pastiru, i velikom boli priznajem, da sam svojom
krivnjom oglušio; sav sam skrušen, što Te nijesam
slušao ni kad si mi govorio po propovijedima, bu-
bući su mi propovijedi dosagjivale, te sam bio ras¬
tresen; ni kad si mi govorio po dobrim knjigama,
budući sam slabe volio; ni kad si mi govorio po
nadahnućima, koje sam odbijao, budući nijesam
htio, po njima da se vladam; ni kad si mi govorio
po suprotivštinama, koje sam sve izbjegavao. Iz
svega Te srca molim, da mi oprostiš.
Odluka. Makar tebi mučno bilo, o dušo moja,
ipak svakako moraš, da slušaš glas svoga Pastira
i dobro na nj paziš, gdjegod ti On govorio. Udijeli
mi ovu milost, o dobri moj Pastiru!

Druga točka.
Ovce su poslušne pozivu pastira.
Razmatranje. Pomisli, kako dobra ovca glas do¬
broga pastira ne samo sluša, nego i posluša te
učini, što naregjuje. Nije dosta, ako glas Isusov
samo čuješ, ali mu nijesi poslušan; tim biva krivnja
tvoja još veća. Dvostruku kaznu zaslužuje sluga,
 — 350 —

koji čuje glas gospodara, ali ne čini, šta mu se

naredilo; tako zasluži veću kaznu takogjer ovca,
koja čuje, kako je pastir zove, ali ne će da po-
sluhne. Da posluhne, to mora ovca ostaviti mjesto,
gdje boravi, to jest kršćanin mora da ostavi svoju
razuzdanost, svoje rastresenosti, svoje sklonosti
prema stvorovima, ljubav prema sebi i u opće sve,
što mu je na putu, te ne može k Isusu. Za tim
mora ovca upravo k pastiru ići, ne smije nigdje
da se zaustavlja, ne smije da odustane radi zapri-
jeka ili suprotivština, na koje se namjeri. Napokon
mera da se pastiru približi, posve se vlada po
njegovoj volji i po njegovim uputama, a ne smije
htjeti da se vlada po svojoj vlastitoj volji i uvi-
gjavnosti. — Pogledaj, kako se vladaš ti i za-
poćmi barem sada, da ideš kamo te zove glas
Pastira tvoga.
Čuvstva. Zastigjenje. Kolika je u meni ne¬
urednost ! Nijesam dobra ovca, budući ne ću da
posluhnem Pastira, koji me već tako dugo zove.
Da njega slijedim, to bih morao ostaviti taj ne¬
znatni užitak, svoju taštinu, ogovaranje, nenavist,
osvetu, pohlepu za časti i sklonosti svoje prema
stvorovima, što me zamamljuju, ali eto sve to ne
mogu da ostavim. I ako sam ikada ove pogrješke
ostavio, te započeo krjeposno živjeti, eto preplašila
me već prva posve neznatna poteškoća, na koju
sam naišao i zaustavila me, te se nijesam odvažio,
da se savladam.
Pokajanje. Ovo nesretno svoje stanje morao
bih oplakivati! Spoznajem, priznajem i mrzim ga,
 — 351 —

ali ipak u njem zbog lijenosti svoje ostajem, te ne

idem za Isusom svojim. Bože moj, smiluj mi se,
zaboravi milostivo na grješni život moj; mrzim ga
iz svega srca, želim ga iskrenom pokorom popra¬
viti; pače želim pred nogama Tvojim umrijeti, da
popravim i posve izbrišem sve do sada počinjene
grijehe.
Podvrgavanje. Za što da te ne bih slušao,
o dobri moj Pastiru, budući si sama cista dobrota
pa me zoveš jedino za to, da me u nebo dovedeš?
Ali kako ću ti poslušan biti, o Bože moj, van da
Ti se posve pokorim, i da nastojim učiniti sve,
štogod mi zapovijedaš, i to odmah kad čujem glas
Tv0j ?
Odluka. Čvrsto odlučujem Tebe slušati, obuzda¬
vati svoju lijenost i nehajnost, nastojati oko sabra¬
nosti i samozataje, budući je to najbolje sredstvo
za sretan uspjeh. Za ovu Te milost svesrdno molim.

Treća točka.
Ovce ne paze na nikakav drugi glas, koji
bi ih. možda zvao.
Razmatranje. Pomisli, da dobra ovca ne će da
znade za koji drugi glas, van za glas svoga pastira.
— Svi glasovi naime osim onoga od dobrog pastira
jesu varavi, doista kad i kad posve mili i ugodni,
ali hoće da te premame, i zavedu te padneš u
bezdno i nevolju. Glas, koji te zove na užitak,
ogorćava te i uznemiruje ti savjest; glas pohlepe
za časti i slavoljubljem ragja bolove i pometnju,
 — 352 —

te se duša ni umiriti više ne može; glas sebičnosti

i prolaznih dobara uguši ti želju za vječnim do¬
brima, muci te noć i dan, ne daje ti slobode,
svakako te uznemiruje, tisuću novih želja pobugjuje
i učini te nesretnim u istom uživanju žugjenih
dobara. — Dobra pako ovca, koja bježi od ovih
varavih glasova, nagje u dobroga pastira sve, što
željeti može; s toga neka ostavi sve, nikada neka
ne pazi na glas stvorova, koji je priječe, te ne može
za Isusom ići.
v
Čuvstva. Sažaljenje. Srce me boli, kad gle¬
dam tolike ljude, što su se dali prevariti od va¬
ravih glasova i svaki dan dublje ugrožavaju u
grijehe i opačine. Sta se danas ćuje u svijetu van
glasovi, koji odasvuda vicu: nemoj ići za Isusom!
Poniznost. Ali o Bože, ja sam valja da se
duboko pred Tobom ponizim, budući ne prezirem
vazda, što bih morao prezirati i budući prečesto
činim po ovim zamamljivim glasovima, mjesto da
za njih ni malo ne marim! O Bože moj, kako sam
nesretan!
Pokajanje. Eto grješnog mog života, koji ne
može da opere van neizmjerno milosrgje Tvoje.
Od srca se kajem: Da, iskreno kažem: gnjusi mi
se opak život moj, želim da Ti izjavim bol svoj,
budući sam tako ljubio, što Ti mrziš, a nijesam
prezirao sve, što Ti prezireš.
Odluka. Ali od sada ću prezirati svaki glas od
svijeta, ne znam šta obećavao; ne ću više da slušam
glas nasladnog uživanja, pohlepe za časti, ili samo-
ljubnosti^ nego prezirat ću u buduće odlučno sve,
što sam do sada toli nepravedno cijenio.
 — 353 —

Molitva. Nebeski Oce, koji si zapovjedio da slu¬

šam ljubljenog Sina Tvoga, kojega si nam dao za
pastira, da nas vodi pogibeljnim putem ovoga ži¬
vota : udijeli mi po Njegovim zaslugama milost,
da Njegov glas vjerno slušam; po njemu radim,
a prezirem sve glasove od svijeta, koji me zamam-
ljuju, da me pogube. Molim Te, udijeli mi ove
milosti! molim Te po velikom milosrgju Tvome uz
potpunu poslušnost srca svoga. Amen.

Razmatrani e
za subotu iza II. nedjelje poslije uskrsa
„Bit će jedno stado i jedan pastiru. Iv. 10, 16.

Prva točka.
Ovce moraju biti sjedinjene megju sobom.
Razmatranje. Pomisli, kako je od potrebe, da
su ovce megju sobom sjedinjene; ako nijesu, nikada
ne mogu Pastiru svom biti drage i posve Njegove,
budući treba, da se upravo megjusobnim jedin¬
stvom odlikuju od ovaca zabludjelih i od Pastira
ostavljenih. — Ako se čini, da imadeš krasnih
krjeposti, ali ako nemaš miloga ovog jedinstva i
bratske ljubavi, koja stoji u tome, da ništa ne
misliš, ne govoriš i ne činiš, što bi po bližnjega
štetno bilo, to ti eto sve ostale prividne krjeposti
Jeglić: Razmatranja 11. 23
 — 354 —

ništa ne vrijede, ti dakle ništa nemaš. Nu, ovo još

nije dosta; treba takogjer da te gane bijeda bli¬
žnjega tvoga, da si srca milosrdna i sucuvstvena;
u koliko možeš, valja da bližnjemu pomogneš i da
nijesi zlovoljan, ako te možda uvrijedi. Jedinstvo
zahtijeva i to, da pogrješke brata ispričavaš, čuv¬
stva njemu protivna ugušavaš i za njega moliš. —
Ovo je zakon, što gaje dobri Pastir svojim ovcama
propisao; dobro ga promisli i pogledaj, kako ga ti
obdržavaš.
čuvstva. Začugjenje. Ne čudim se, da je
stado dobroga Pastira posve neznatne, budući tako
malo jedinstva u kršćana nalazim. Gdje ću naići
na divnu ovu krjepost ? Skoro svuda eto ti razdor.
I ti, dušo moja, kako se usugjuješ pribrajati ovcama
Isusovim, budući se i na tebi ova krjepost slabo
opaža ?
Zastigj enj e. Zar nije za mene velika sramota,
što mi je srce pogledom na bijedu i na nevolju
bližnjega tako hladno i nesućutno, dapače bes-
ćuvstveno, doćim je za ovcu Isusovu upravo brat¬
ska sloga od prijeke potrebe? Pa uz to ja se još
radujem, kad mogu o pogrješkama bližnjega govo¬
riti, ismijavati ga, rugati mu se; ja mrmljam proti
njemu, tužim se na njega, pogrješke njegove pove¬
ćavam; oholo se nad njega uzvisujem nikako neću
da podnesem od njega one iste slaboće, koje
mora on i tisuću puta podnijeti od mene.
Pokajanje. Zar ne zaslužujem kaznu? zar ne
mora dobri Pastir sa mnom da bude puno ustrp-
ljiv? valja mi oplakivati mnogo mnogo svagda-
 - 355 —

njih grijeha I O Bože moj, iz srca Te molim, oprosti

mi! nada sve se kajem, što sam do sada toli grješno
živio. Za malu stvarčicu, za neznatan užitak po¬
gazio sam sve zakone, kojima bi se uzdržalo jedin¬
stvo ne bojeći se, da mogu tako izgubiti veliku
milost, ostati u broju ovčica Isusovih.
Odluka. Započeti ću nov život, i digao se na
mene makar sav pakao, nikako ne ću da išta uči¬
nim proti ljubavi prema bližnjemu, već svom silom
gledat ću da ovu ljubav podržajem. O ljubezni
moj Pastiru, udijeli mi ovu milost!

Druga točka.
Ovce moraju biti sjedinjene s Pastirom.
Razmatranje. Pomisli, da moraš i s Pastirom
biti sjedinjen, ako hoćeš da te smatra Svojom ovcom.
Nu, ako paziš da ostaješ sjedinjen sa subraćom
svojom (sa susestrama svojim), to ćeš lako moći
da i s Pastirom ušćuvaš jedinstvo. Uz bratsku
slogu valja još da te spaja s Pastirom jed¬
nakost života tvoga s Njegovim i molitva, koja te
k Njemu diže i koja ti daje snagu, te možeš zakon
Njegov obdržavati. Ovo sjedinjenje s pastirom je
posve nužno; ako toga nema, nikad ne ćeš biti
štićen od pastira, nego vazda u pogibelji, da te
ne uhvati vuk, otme i razdere. Oružju daje snagu
ruka, koja ga upotrijebljava, a ovčici pastir, ako
je s njim sjedinjena i spojena. Od pastira joj dolazi
nebeska snaga, kojoj se ništa oprijeti ne može i
koja je učini sposobnom ne samo, da se opre svim
*
 — 356 —

neprijateljima, nego da ih takodjer potpuno porazi,

te može vršiti i najteže krjeposti. — Pomisli dakle,
da li si sjedinjena i spojena s Pastirom, ili si možda
privezana više uz stvorove, koji ti narušavaju ovo
jedinstvo s Pastirom.
Čuvstva. Zastigjenje. Kako si sjedinjena s
Pastirom svojim, o dušo moja? kako si Mu nalik
životom svojim? je si li barem molitvom s Njim
spojena? O, Isusu nijesam nikako nalik: »On,
dobri Pastir, On je ljubezan i krotak, ja pako sam
rado ogorčen i ljutit, srdit i zlovoljan; On,
dobri Pastir, tako je ponizan i umiljat, ja pako
ohol i objestan. Može li da postoji megju nama
pravo jedinstvo i prava sloga?
Bojazan. Pa kad se za Isusom, dobrim svojim
Pastirom, tako slabo povagjam, imadem li koje
drugo sredstvo, da si osiguram zaštitu Njegovu?
Ah, ako me ne štiti i ne čuva On, to šam ja
poput zabludjele ovce izložen ždrijelu vuka, bjesnoći
vraga. Mogu li, da se oslobodim zamkama gja-
volskim, ako ne zapoćmem nov, Isusu sličan život ?
Pokajanje. Ja nesretnik pristajem uz prolazne
stvorove, umjesto uz Isusa, predobroga mog Pastira.
Ne pazim, da ostanem sjedinjen s Njim, nego se
od Njega baš udaljujem mnogim svagdanjim grije¬
sima, osobito time, što sam neprestano nehajan i
bez strahopoči tanja u molitvi. O dobri moj Pastiru,
molim Te, smiluj se nesretnoj ovčici, koja Te svaki
dan vrijegja! Budi mi milostiv, zaboravi na grijehe
moje, mrzim na njih iz dna duše svoje.
Odluka. Nastojat ću da budem s Isusom sjedi¬
njen sličnim životom, revnom molitvom i vrućom
 — 357 —

željom, omiljeti jedino Njemu. O dobri Pastiru,

pomozi mi milošću Svojom!

Treća točka.
Da se poluči i održi ovo sjedinjenje, to se
treba odvratiti od sebe i od svijeta.
Razmatranje. Pomisli, da ovce ne mogu biti sje¬
dinjene niti megju sobom niti sa pastirom, ako ne
vode neprestano rata proti sebi i ako se neprestano
ne bore proti lakomosti, osjetnim nasladama, se¬
bičnosti, pohlepi za časti i proti pokvarenom tome
svijetu. U ovom jedinstvu ne ćeš moći ostati, ako
ne uništiš u sebi, što mu se protivi i ako se ne
opireš načelima, kojim bi se ono moglo narušiti.
U svim zadjevama treba da ti bude upravo dobri
Pastir vrhovnim Vogjom i najvišim Gospodarom.
Ali eto takav način mišljenja ne ćeš si moći steći,
ako se ne odrečeš sebe, ako ne ratuješ proti sebi,
ako se sam ne lišiš onoga, što si dužan dati Isusu
i subraći svojoj iz ljubavi prema Njemu. No boreći
se tako proti sebi i proti svijetu naći ćeš pravi
pokoj i potpuni mir.
Čuvstva. Zastigjenje. O Bože, sad sam još
posve daleko od takvog mišljenja. Umjesto da se
odrećem sebe i svoje sebičnosti, eto upravo je se¬
bičnost moja, koja me vodi i za kojom idem. Prva
mi je misao, da li je meni korisno ono, što namje¬
ravam, da li ne će nahuđiti mome dobrom glasu,
da li me svijet ne će kuditi, da li ne ću na kakvu
poteškoću naići, da li ću u tome naći užitak ili
koji drugi vremeniti dobitak.
 — 358 —

Pokajanje. Eto, ovo je, što u ludosti svojoj

ponajviše namjeravam. Sve si dozvoljavam, štogod
tijelu mome i osjetilima mojim godi, ničega ne ću
da se odreknem. O kako mogu da takav život do¬
voljno oplakujem i osugjujem. Zar ne ću već jednom
započeti, da činim pokoru?
Ljubav. Dobri Pastiru, ljubim Te iz svega
srca i radi Tebe hoću da ljubim sve suovcice
svoje. Ma još tako teško bilo, odbacit ću svoju
sebičnost i posvetiti se jedino ljubavi. Ili zar ne
zaslužuješ, o predobri Pastiru, da iz ljubavi prema
Tebi sebi silu pravim, sebičnost suzbijam, jer je
protivna Tebi i bližnjemu
Odluka. Obećajem Ti, da ću neprestano proti
sebi ratovati, Tebe pako i bližnjega svoga ljubiti,
kako Ti, o dobri moj Pastiru, želiš.
Molitva. Duše sveti, Ti svezo jedinstva izmegju
Oca i Sina, početnice svakog istinitog sjedinjenja,
uništi Svojom ljubavlju u srcu mome sve, što se
god protivi onomu jedinstvu, što treba da čuvam
sa dobrim svom Pastirom i sa subraćom svojom;
užeži u srcu mome plamen ljubavi Svoje, koja neka
sprži moje samoljublje, a napuni me svetom Tvojom
ljubavlju. Amen.
 — 359 —

Razmatranje
za treću nedjelju poslije uskrsa.

„Još malo i ne ćete me vidjeti, i opet malo, pa ćete me

opet vidjeti*. Iv 16, 19.

Prva točka.
Sve je u našem životu nestalno.
Razmatranje. Pomisli, kako na svijetu ništa
stalna nema. Svi se stvorovi neprestano mjenjaju,
jer su ograničeni i promjenama vremena podvrgnuti.
S toga nijesi nikada siguran, da ćeš ih moći uži¬
vati, ma kako korisni bili. Ludo bi bilo, na njih
se oslanjati, jer ne traju dugo, kao što dan na
dan uvigjamo. Čast i zdravlje, ljepota i ugled,
užitak i bogatstvo, uopće sve, što god maštu
našu zamamljuje, sve su to zemaljska, vremenita
dobra, koja brzo prolaze, a ne traju dugo. Pače
trajna u ovom životu nijesu ni duhovna dobra, kao
utjehe, pohodi nebeski, rasvjetljivanja i slat kosti
milosti Božije; i ako mir svoj tražiš u ovim dobrima,
to ne ćeš nikada miran i zadovoljan biti, nego se
moraš popeti više, naime ćak do Boga, koji se
jedini ne mijenja, nego je uvijek isti.
Cuvst/a. Zaćugjenje. O Bože moj, kako si
čudnovat u Providnosti Svojoj! Sve si stvorio ne¬
izmjerno mudro, i ni jednomu stvoru nijesi dao
trajnosti, nego je trajnost jedino Tvoje svojstvo,
 — 360 —

da se mi za prolazne stvorove ne bismo privezavali.

Ali ipak eto nas nesretnika, koji ne umijemo da
se otrgnemo od stvorova!
Zastigjenje. Ali, o dušo moja, i ti valja da
porumeniš od stida, budući si prolaznim dobrima
toli odana i nikako ne možeš, da se posve osvje¬
dočiš, kako su ništetna. Kako bi mogla tako stra¬
stveno ljubiti ćast, užitak i posjed, kako bi mogla
u njima tražiti mir svoj, kad bi te sasma obuzimala
misao, da ova dobra nikako nijesu trajna i stalna?
da ti zdravlje, na koje se oslanjaš, ljepota i pri¬
jateljstvo osobe, za koju srce pri vezuješ i čast,
koju tražiš, da ti sve to može izmaknuti upravo
onda, kad misliš, da ih posve sigurno posjeduješ?
Pokajanje. Zar nijesam nepravedan prema
Bogu, ako Ga ostavim i za zemaljske se stvari
privežem, kao da su vječne? Ako ćak duhovna
dobra ne smijem drukčije cijeniti van kao prolazna
sredstva, da mogu k Bogu doći; o koliku bih za¬
služio kaznu, kad bih se u zlobi svojoj predao za¬
branjenim tjelesnim užicima. O Bože, iz dna se
duše kajem, što sam prolazne stvorove više volio
nego li Tebe!
Odluka. Ni za jedan se stvor nikada više ne ću
privezati, jer svi su nestalni i ostave nas, kad ih
najslagje uživamo.
Druga točka.
Radi nestalnosti stvorova treba da na dru-,
gome mjestu tražimo mir.
Razmatranje. Budući se za našeg života na zemlji
dobro i zlo, utjeha i žalost neprestano mijenjaju,
 361 —

to mora čovjek mir svoj da traži na drugome mjestu,

a nipošto na zemlji; na zemlji neka mu bude za¬
daća, ozbiljno težiti za pravim mirom, da ga po¬
stigne. Koga oluje po moru bacaju, kako želi i
nastoji svom snagom, da što prije stigne u sigurnu
luku! Tako valja da se vlada i duša, koju uzne¬
miruje nestalnost svih stvorova na zemlji; na dru¬
gome mora mjestu da traži mir i sve učiniti, da
zbilja na ono mjesto i dopre. I kao što pametan
mornar sve pobaca u more, da spasi lagju, isto
tako moraš i ti raditi, ako hoćeš da dovedeš dušu
na ono mjesto, gdje je ni jedan stvor ne će više
uznemirivati. Sve valja da ostaviš; ni na ćast ili
taštinu, ni na prijateljstva ljudi, ni na zdravlje, ni
na ostala prolazna tjelesna ili duhovna dobra ne
smiješ biti navezan, osim u tu svrhu, da što laglje
dogješ do onoga Dobra, koje te jedino na uvijek
može da ućim sretnim i blaženim.
v
Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o Bože
moj, što si tako odredio, da za ovoga života ne¬
prestano mijenjanje svih stvorova iskušam, te se
na njih nikako ne navezujem. Sta bi bilo od mene,
kad bi u stvorova što god trajnoga našao, budući
se za njih privezujem i ljubim ih ćak sada, premda
su tako nestalna i nesigurna!
Zastigjenje. Sam o sebi moram suditi da
sam veoma lud, što prolazne stvari ovoga svijeta
ljubim, što usprkos njihovoj nestalnosti i ništetnosti
srce svoje za njih privezujem misleći, da ću u njima
naći žugjeni mir! Ali otkuda jad moj, nemir, žalost
i nestrpljenje, otkuda zlovolja moja, mrmljanje i
 — 865 —

pritužbe? Zar ne baš od toga, što mir svoj tražim

u stvorovima, što mi ga oni nipošto dati ne mogu ?
Strah. Zar se ne moram bojati, da ne ću ni¬
kada postignuti onaj mir, što su ga uživali sveci,
pače, da ne ću nikada polučiti onaj jedino pravi
mir, u kojemu stoji sve moje blaženstvo, kad ne ću
da upotrebljavam sredstva, koja mi je dao Bog, da
se udalećim od prolaznih stvari ovoga života, te
se na njih pod nipošto ne oslanjam? Kad ću do
toga doći, da budem u istinu posve osvjedočen,
kako su varava i nesigurna ćast, užitak i sva ostala
brzo prolazna dobra, te pristanem jedino uza Te,
o Bože moj ?
Odluka. Sve ću stvari ovoga života prezirati, a
mir svoj tražiti u vječnim dobrima smatrajući kao
zapreku na putu do pravoga mira sve, što mi se
ovdje laska i ulagiva. O Bože, daj mi milost, te
sve na ovom svijetu baš od srca mrzim!

Treća točka.
Pravi mir ne možeš naći van u nebesima.
Razmatranje. Pomisli, da pravi mir ne možeš
naći van u nebu. U istinu uživaju velik mir već
na zemlji osobe, koje su iz srca krjeposne, ali i
one su promjenama izložene; o kako cesto prolaze
takogjer one od utjehe k suhoparnosti, od slat kosti
k gorčini, od obilatih milosti k silnim napastima!
S toga su i najveći sveci osvjedočeni, kako se valja
neprestano boriti i kako Bog ne će, da bi uživali
ovdje potpun mir, nego da vazda teže za onim,
 — 363

koji se ne može nađi van u nebesima. Pogrješno

bi dakle bilo misliti, da se može na zemlji ikada
potpun mir uživati ili da se možemo samo za casak
pripustiti miru i počinku. Ma kojeg stališa bili,
s toga smo na zemlji, da radimo, da se hrvamo i
da neprestano patimo bilo na duši ili na tijelu, od
Boga ili od stvorova. Bog naime hode, da težimo
za vječnim mirom i da neprestano žudimo postignuti
onu slavu i onu nepromjenljivost, koju nc daje van
svecima u nebesima.
čuvstva. Zacugj enj e. Kada ću jednom bistro
uvidjeti, da nema potpunog mira van u posjedovanju
nepromjenljive vječnosti? Ja želim da ga uživam već
za ovoga života i hotio bih da sam nepromjenljiv
usred neprestane promjenljivosti i prolaznosti. Valjda
još posve duboko u tami čamim, budući lako ludo
mislim.
Vjera. Tomu je krivo, što prave, žive vjere
nemam; jer kad bih bio posve uvjeren, daje jedino
Bog neprolazan i nepromjenljiv, ne bih pristajao uz
krhke stvorove, nego ih prezirao. Ne ću vjerovati,
da će mi samo kratko vrijeme trajati zdravlje
moje, da je promjenama podvrgnuta moja imovina,
moja ljepota, moje uživanje, moj slavan glas, moji
darovi i sve moje, te prema tomu ne ću nikada
moći da budem miran, ako bih u njima tražio mir.
Ljubav. No, ako ozbiljno želim naći mir, zar
nije od potrebe, da ljubim nebesa, gdje ću ga^si-
gurno naći ? O vječni mire, kad ću te naći ? O ne¬
prolazna vječnosti, kad ću te posjedovati ?^Neka te
nikada ne izgubim ispred očiju i neka se uživajući
 - 364 —

dobra ovoga svijeta duboko osvjedočim, da nema

trajnog mira van u posjedu Boga samoga.
Odluka. S toga ću od sada vazda na nebesa
misliti i srce svoje neprestano prema nebesima
upravljati; motrit ću ili vruće želeći, da dogjem
u njih, te mogu kod Boga uživati vječni mir.
Molitva. Oće nebeski, po zaslugama Sina Tvoga
molim Te za ovu milost: oslobodi me od te pri¬
ljepci vosti za stvorove, daj mi snage te mogu za-
mame njihove suzbiti i srcem svojim prionuti jedino
uz vječna, dobra, koja se nikada ne mijenjaju. O
Bože, poznato Ti je, kako su slabe odluke moje,
poznato ti je, da je nestalnost dio ovog života na
zemlji, neka Te dakle bijeda moja gane, i udijeli
mi milost, te uz Tebe tako čvrsto pristanem, da
se nikada više od Tebe ne odijelim. Amen.

Razmatranje
za ponedjeljak iza III. nedjelje poslije
uskrsa.
„Još malo i nećete me više vidjeti/ Iv. 16. 19.

Prva točka.
Nestalnost u dobru uništava sve dobre
odluke.
Razmatranje. Pomisli, kako uništava nestalnost
u dobru sve dobre odluke u duši, koja hoće da
 — 365 —

se obrati k Bogu i da ozbiljno radi oko spasa i

usavršavanja svoga. Jer makar se ti popeo na naj¬
viši stepen svetosti, makar sve plamene ljubavi
Božije u srcu svome osjećao i mnogo napredovao
u krjeposti i sav svoj prošasti život poput velikih
svetaca sproveo daleko od svijeta u molitvi i
šutnji, no, kad bi uza sve to nestalan bio: lako
bi iščeznule sve one svete želje i velike krjeposti,
lako bi se izgubile sve odluke, da ćeš sveto živjeti,
samo da uzmogneš u nebesa doći: samo jedna ili
druga opaka prilika i eto nestalo je svetog tvog
raspoloženja. Ako dakle postaješ nemaran, ako po¬
puštaš u ustrajnosti, ne možeš više napredovati;
odbijat ćeš nagibe milosti, bez koje ništa ne možeš.
Makar vruće želio usavršiti se, to ćeš ipak brzo
sličan biti onima, koji nijesu ni započeli krjeposno
živjeti, ako naime popuštaš te nijesi odvažan, od¬
lučan, ustrajan. Jer jedino ustrajan dobiva sve mi¬
losti sa neba i dovede sve dobre nakane do sretnog
i dobrog svršetka.
Čuvstva. Začugjenje. Dušo moja, smiješ li
jošte da se čudiš, ako su bez uspjeha sve odluke
tvoje, da hoćeš pobožno živjeti, od zemaljštine se
otrgati, dobra djela činiti, u samozataji se vježbati
i posve se Bogu posvetiti ? Ti nijesi ustrajna i od¬
luke svoje mijenjaš svaki čas.
Zastigjenje. Porumenjujem od stida, o Bože
moj, kad pomislim na to, da nemam ni toliko us¬
trajnosti, te bih barem jedan dan dobro sproveo,
duhovne vježbe točno obavio, čuvao se ogovaranja,
ugušavao svoje neustrpljenje, obuzdavao neuredne
 — 366 —

svoje želje za užitkom i zabavom; na se mogu upo-

raviti rijeci Spasiteljeve: »Žarne mogoste nijedan
sat sa mnom da bdijete?«
Pokajanje. Baš je stanje moje veoma žalosno,
valja mi ga neprestano oplakivati. Da, nada sve
mi je žao, što sam bio za sveg života svoga tako
nestalan u dobru, koje sam poduzimao, i što sam
tako brzo napuštao najsvetije svoje odluke.
Odluka. Kako dugo hoću da još živem u toli
žalosnom stanju? O Duše sveti, čvrsto odlučujem:
ja hodu svakako da ustrajem u dobru, koje sam
odlučio da učinim; uz pomod Tvoju dobrih odluka
nipošto mijenjati ne du.

Druga točka.
Nestalnost u dobru uništava stečene već
zasluge.
Razmatranje.. Pomisli, ako si nestalan u dobru,
što si ga započeo, to gubiš sve, što si ved stekao,
jer se kruna ne de dati van onomu, koji ustraje.
Juda je posve dobro započeo biti sa Isusom; ali
eto kako nesretno jadnik zaglavi, bududi nije stalan
ostao. S toga i kaže sveti Jeronim, neka se u krš-
danina ne hvali dobar početak, nego dobar svr¬
šetak, koji okrunjuje djelo. Nema vrijednosti, ako
zapocmeš duhovnim vježbama, ali svršiš ogovara¬
njem, zlovoljom, nepravdom, grješnim mislima i
kažnjivim željama. Beskorisno je, ako molitvu revno
zapocmeš, ali sramotnom mlitavosti i hoticnom
rastresenošdu svršiš. Da si se u prošlosti ma kako
 - 367 —

odlikovao svetim životom, ako učiniš samo jedan

smrtni grijeh, eto sve si zasluge izgubio, doklen
god u smrtnom grijehu ostaneš. Eto vidiš, kako
se moraš baš nestalnosti, kao najvećega zla bojati,
jer nestalnost sve dobro u tebi otruje, pače svega
te dobra liši.
čuvstva. Strah. Sto će biti od mene nesret¬
nika, kad dogjem na kraj života svoga? Kako se
mogu nadati, da ću život sretno svršiti, budući
sam sasma nestalan, te ne mogu ni jedan dan da
budem ustrajan; da, mogu li bar o jednom ćinu
ustvrditi, da u njem nikakvog pomanjkanja nema?
Z a s t i g j e nj e. O Bože, bit ću siromašan i bez
ikakvih zasluga, kad dogjem na kraj svoga života
budući ne ustrajem u započetom dobru! Bogu pri¬
kazujem svoja djela, ali eto iza toga se predajem
samodopadnosti i taštini; molitvu zapoćmem revno
ali brzo se hotićno rastresem; jedan dan posve
uredno živim, ali drugi već dan povraćam se opet
u stari nered. Zar ne da moram priznati, kako
malo imadem zasluga i krjeposti, budući posve
brzo okrnjim ono dobro, koje sam prije mukom i
naporom stekao.
Pokajanje. Ali kako mogu nestalnost svoju
popraviti, kad se neprestano odvraćam od odluka,
i opet iste grijehe činim, iz kojih sam se jedva
jedvice bio pridignuo. Šta će od mene biti, ako
se ne popravim? Milosrdni Bože, smiluj mi se!
ako me ne podupreš svemogućom rukom Svojom
nikako ne mogu u dobru da ustrajem. Od srca
mrzim na sve grijehe učinjene u toj mojoj slaboći,
 — 368 -

zgražam se sam od sebe, kada bijedu svoju i si¬

romaštvo svoje razmi šija vam; htio bih da od po¬
kajanja radi neurednosti svoje umrem, ali svakako
volim umrijeti nego li opet u odlukama svojim
nestalan biti.
Odluka. Čuvat ću se dakle od nestalnosti 1. time
da neprestano nad sobom bdijem, 2. da bježim od
svake bližnje prilike na grijeh; 3. da se ne pouz¬
davam u se, nego jedino u dobrotu i pomoć Bo-
žiju. O nebeski Oće, udijeli mi ovu milost, molim
te za nju po zaslugama Isusa Krista.

Treća točka.
Nestalnost u dobru može da čovjeka baci
u najgoru nesreću.
Razmatranje. Pomisli, kako nestalnost čovjeka
može baciti u najveću nesreću. Stoji, da milost
Božija ostavi samo onoga, koji liotice ne ustraje u
dobru i Božijim se nadahnućima protivi; jer Bog
ne ostavlja nikada prvi. Ali bez Božije se milosti
niko spasiti ne može ; onaj, ko preveć koleba iz-
megju dobra i zla, može tako duboko pasti, da u
zlu upravo otvrdne i uz zlo tako pristane, da više
od njega odustati ne će. Tim je putem došlo već
mnogo u vječnu propast Jer nema grješni ka, koji
ne bi barem koji put kušao obratiti se na pravi
put; on ispovijedi grijehe, mrzi ih, on učini odluku
da će Bogu služiti; no, zašto napokon ipak pro-
pane? jer ne usteaje u dobroj odluci. Odatle možeš
razabrati, kako može nestalnost da nas upravo u
 — 369 —

najgoru nesreću baci, jer s jedne strane učini, da

budu grješne sklonosti i navade toli silne, te kašnje
ni ne možemo, niti imademo volje da ih suzbijamo.
čuvstva. Strah. Kolik bi te morao obuzeti
strah, o dušo moja, kad pomisliš na nestalnost
svoju! Ali te ipak nestalnost tvoja skoro ništa ne-
uznemiruje, nego ostaješ prilično nehajna.
Zastigjenje. O, život je moj pun nestal¬
nosti! Svaki se casak mijenjam; od odluka svojih
odmah odustajem; dosta je već najneznatniia pri¬
goda, koja mi obeća čast, korist, užitak; dosta je
laskava riječ, malešan prezir, nova nada na malen
dobitak, malenkost, umišljeno dobro, što osjetilima
mojim laska.
Pokajanje. U pamet si dozivam i razmišlja-
vam svu svoju nestalnost, nemarnost, nevjeru. Ko
da sve izbroji? Hoću li da nastavim bijedan ovaj
život? Kako bih se morao radi toli opako spro-
vedenog života gorko kajati! Uz to, ja sirota ni
ne poznam bistro i točno, kako sam bijedan i ne¬
voljan.
Odluka. Bože moj i Gospodine moj ! Tebi pre¬
dajem svu slobodu svoju, paće sebe samoga i to
posve i potpuno! Daj mi potrebitu jakost i od¬
važnost !
Molitva. O Duše sveti, početnice svetosti, snage
i poguma, što ja trebam, da u dobru ustrajem,
molim Te: učvrsti moje misli, umiri oluje mojih
strasti, utisni u srce moje nepokolebivu želju, da
svuda i svigda slušam jedino nagibanja Tvoje mi¬
losti. Amen.
Jeglić. Razmatranja 1J. 24
 - 370 —

Razmatranje
za utorak iza 111. nedjelje poslije uskrsa.
„Još malo i ne ćete me više vidjeti.* Iv, 16, 19.

Prva točka.
Veselje ovoga svijeta ne vrijedi ništa.
Razmatranje. Pomisli, da veselje ovoga svijeta,
budi tjelesno, budi duhovno, ne vrijedi ništa i da
ti nipošto ne može dati žugjeni mir. Da si možeš
dobaviti sve radosti, koje god je uživao svijet od
početka pa do sada, to bi ipak sve to neznatno
bilo, jer je svaka radost ovoga svijeta, bila nevina
ili grješna, ograničena i vremenom prolazna. Onda
visini naše duše nijesu primjerene ni najplemenitije
radosti, te s toga nikako nijesu kadre zasitit je.
Napokon osjećamo zbog gubitka zemaljskih radosti
veću žalost i gorčinu, nego li nam je užitak njihov
dao veselja i blaženstva. Odatle slijedi, da sve
radosti ne, vrijede ništa, da se dakle ne treba za
njih privezavati, da se njima ne služimo van iz
nužde, da ih posve malo cijenimo, ne samo za to,
jer prolaze za čas i nas nikako ne mogu potpuno
zadovoljiti, nego i za to, jer nas na putu prema
savršenstvu puno priječe i zaustavljaju. Morali
bismo im se uklanjati, a ne tražiti ih, i iste do¬
zvoljene radosti ne bismo smjeli da uživamo: van
u koliko je upravo nužno i u koliko se užitak ne
protivi pravoj pobožnosti.
 - 371 —

čuvstva. Sažaljenje. Morala bi, o dušo moja,

sažaljivati ljude ovoga svijeta, koji ne misle van
na tjelesne užitke i zemaljske radosti, koji ne traže
van, što naravi njihovoj prija i dopuštaju, da ih
nevrijedne radosti ovoga svijeta varaju.
Z a s t i gj e nj e. Ali kako valja sažaljivati takogjer
mene, budući tako žudim za zemaljskim radostima,
premda znadem, kako su nedovoljne i kako su
žalosne pošljedice njihove.
Zgražanje. Lude, mrske radosti! Da vas
mogu tako mrziti, kao što sam vas ljubio; da vas
mogu iz srca svoga odalečiti tako daleko, da na
vas nikada više ni ne pomislim! Da, prezirem vas,
mrzim na vas i eto za vazda vas izgonim iz srca
svoga. Nada sve mi je žao, što sam vas ikada
tako strastveno ljubio.
Odluka. Od sada ću se radovati u tome, da si
ne dozvolim ni jedne, ni tjelesne ni duhovne ra¬
dosti, osim u nuždi ili zbog duhovnog dobitka
prema volji Božijoj. O Isuse moj, daj mi ovu
milost; neka idem Tvojim tragom, koji se za sveg
života svoga nikada nijesi prepustio ispraznim ze¬
maljskim radostima.

Druga točka.
Časti su ovoga svijeta ništetne.
Razmatranje. Pomisli, da su slično ništetne i
bez ikakve cijene kojegod časti i prednosti svijeta,
koje srce naše i maštu toli mogu uzbuniti. Uzvi-
šenost kneza, posjed velikaša, najviša crkvena do-
 - 372 —

stojanstva, visoke službe i časna mjesta, ugled

vladara i zapovjednika ne vrijede ništa; zaista
veoma su sjajna sva ova odlikovanja, ali su poput
svih ostalih vremenitih dobara prolazna, te se mogu
za tren oka izgubiti. Budući je posjed njihov toli
nesiguran i srca našega nikako ne mogu zadovoljiti,
to slijedi, da je posve malo vrijedna čast, za
kojom hlepiš, koju tolikim nemirom srca tražiš ;
da je posve malo vrijedan ugled, koji ljubiš i
malo vrijedno uzvišenje nad drugima, za kojim
toli naprasno težiš; ako sve to u svjetlu istine
motriš, uvidjet ćeš, da bi bolje učinio, da sve
ove težnje i pohlepe prezireš, nego da se za njih
privezuješ. Pomisli napokon i to, da su sve po-
menute časti i prednosti pogibeljne za spas tvoje
duše i za veličinu tvoju pred Bogom, koju možeš
steći jedino u poniznosti i izbjegavajući ih.
čuvstva. Zaćugjenje. Kako je moguće, da
tako strastveno hlepim za časti i slavom ovoga
svijeta, premda je tašta i prolazna? No, zar se
pametan čovjek privezuje za ništetnosti, zar ih ne
mrzi? ali se ipak pogledom na ćast i štovanje od
svijeta nikako prema tomu ne vladam, premda
znadem, kako su ni štetna, kako ih može lako ras¬
pršiti i najmanji vjetrić, koji bi buknuo.
Z a s t i gj e nj e. Ja lugjak, vazda mislim na ćast
i na ništetan ugled kod svijeta i kako bih svijetu
omilio. Najneznatniji prezir, uvredljiva rijeć, srdit
pogled, umalovaženje moga rada, uskraćivanje kakvog
dobra ili kakve udvornosti ili ćasti, koju si pri¬
svajam, šutnja i oklijevanje, da se prizna moj
naćin postupanja, rastuži me i tako uznemiri, da
 — 373 —

na ništa drugo ne mislim, maštu neprestano time

zabavljam i nezadovoljstvo svoje posvuda nosim.
Pokajanje. O Bože moj, priznati moram, da
zaslužujem veliku kaznu, što se za ništetnosti pri-
vezujem, radi kojih ruglu' izvrgavam bližnjega
svoga, ako ga u takve ništetnosti nagjem zapletena.
Da bih mogao bar sada da popravim grijehe uči¬
njene tako neurednim životom !
Odluka. Prezirat ću taštu slavu i krotit ću svoju
taštinu pogledom na vječnu slavu, koju mi Bog
obećaje za nagradu, ako ne cijenim časti i slave
ovoga svijeta. Daj mi potrebitu za to milost, o
Bože moj!
Treća točka.
Sva su dobra zemaljska prolazna 1 ogra¬
ničena.
Razmatranje. Pomisli, da sva dobra ovoga svijeta
ne mogu puno vrijediti, budući brzo prolaze, te ih
možeš samo kratko vrijeme uživati. No, makar ih
uživao ne bojeći se da ih možeš ikada izgubili,
ipak bi jošte neznatna bila, budući su ograničena.
Dobra, kojima se oko tvoje naslagjuje, ne zado¬
voljavaju uha tvoga; što je ugodno ukusu, nije
ugodno vonju; što razveseljuje tijelo, ne nasićuje
duše. Ma posjedovao sva dobra, koja god mogu
da ti pruže sladak užitak, i sve to bilo bi posve
neznatno: nesigurnost, kako dugo ćeš moći da ih
uživaš i sve to vruća želja, posjedovati i uživati
još više, dokazuje ti, da su posve neznatna sva
stvorena dobra, osobito ako ih prispodobiš sa
 — 374 -

vjecnimi, kojim nema kraja i koja dušu i tijelo

zasićuju.
čuvstva. Sažaljenje. »Sinovi čovječji, kako
dugo ćete ljubiti taštinu i prevaru« (Ps. 4, 3.)
od stvari, koje vam obećaju, što vam nikako dati
ne mogu, koje vam obećaju sreću, premda su same
posve bijedne? Je li moguće, da tako revno hitite
za dobrima zemaljskim, koja vas samo uznemiruju
i lišavaju ljubavi prema dobrima nebeskim, koja
bi vas jedina usrećiti mogla ?
Zastigjenje. Za što dopuštam ja lugjak, da
se varam te mislim jedino na zemaljska dobra,
jedino njih tražim, radi njih se veselim, neprestano
o njima govorim, sretne cijenim samo one, koji ih
posjeduju, paće ih nenavidim i žalostim se, ako
ova dobra izgubim i ne mogu da budem lišen
najneznatnije ugodnosti, a da nijesam uznemiren
i da se ne tužim o velikoj nesreći, što me desila?
P o k a j a nj e. Zar nij e upravo to uzrok pre-
mnogim mojim grijesima? Zar ne uvigjam, da za¬
služujem baš veliku kaznu, budući vazda jednako
ludo živim i mislim i radim ? Moja osvjetljivost,
moja nenavist, moja otklonjenost, moja hladnoća u
službi Božijoj, manjak volje i veselja za službu
Božiju: zar ne proizlaze sve gadne ove pogrješke
iz.prevelike navezanosti moje za dobra prolazna?
O Bože moj, daj mi suze prave pokore, da opla¬
kujem neuredan život svoj!
Odluka. Utisnut ću si duboko u srce izreku
Mudraca: »taština nad taštinama i sve je taština«.
Da, zabave, časti i dobra ovoga svijeta ne ću
smatrati van taštinom, koju iz srca mrzim.
 375 —

Molitva. O ljubezni moj Isuse, koji si prezirao

sva dobra ovoga života, koji nijesi uživao nikakve
naslade, te si bježao svaku čast, daj mi srce po
srcu Tvojem, da prezirem sva dobra ovoga života
i budeš jedino Ti moj posjed, moja radost, moja
čast i slava. Amen.

Razmatranje
za srijeda iza III. nedjelje poslije uskrsa.
„Plakat ćete i jadikovati.“ Iv. 16, 20.

Prva točka.
Patnje su dio prijatelja Božijih.
Razmatranje. Pomisli, da su patnje dio prija¬
telja Božijih. Bog postupa sa prijateljima Svojim,
kao što je'postupao sa Sinom Svojim; kao što je
htio, da Mu se Sin rodi u patnji, da živi u patnji,
da umre na križu; isto tako hode da svi Njegovi
prijatelji idu po stopama i tragom Sina Njegovog.
Za ljude nema pravog dobra van da nalikuju na
Isusa, a budući je Isus muž patnje i bolova, to
moraju upravo suze, siromaštvo, progonstvo, ne¬
volje duševne i tjelesne biti dio prijatelja Božijih.
Ovo je najveće blago, što im ga Bog može udije¬
liti, budući jedino patnje i bolovi ćine, da postanu
nalik na Isusa Krista.
čuvstva. Vjera. O Bože, vjerujem, daje to
istina, premda se osjetilima mojim i razumu momu
 — 376 —

veoma protivi. Znadem, da su svi sveci čvrsto

vjerovali, kako su upravo patnje i nevolje za nas
pravo dobro. Našljedovat ću ih u tome i tako si
duboko ovu istinu u srce utisnuti, te me ništa u
toj vjeri ne će moći uzdrmati.
Zastigjenje. Ali kako, o dušo moja, da se
patnje, nevolja i križa tako bojiš, te nerado o
njima čuješ, premda vjeruješ, da su dio prijatelja
Božijih? Izbjegavaš ih, što više možeš; tužiš se,
vićeš, uzdišeš, mrmljaš i sva si izvan sebe, ako te
snagje kakova neugodnost, neznatno zlo ili ako
kakovo posve maleno dobro izgubiš. Zar te baš
obratno križevi ne bi morali puno obradovati, bu¬
dući su dio prijatelja Božijih?
Pokajanje. Mnoge sam kazne zaslužio, što
sam se tako opako služio patnjama, koje mi je
poslao Bog, da postanem nalik na Sina Njegovog!
Neustrpljiv sam samo s toga, što ništa ne ću da
patim; i u nijednu pogrješku ne padnem toliko
puta, kao baš u ovu. O Bože moj, budi mi milo¬
stiv i oprosti mi moje grijehe!
Odluka. S toga ne ću više da patnje od sebe
uklanjam, nego sve patnje, koje će mi god Bog
poslati, prihvatit ću upravo svim srcem, budući
znadem i vjerujem, da su upravo patnje dio prija¬
telja Božijih. Daj mi, o Isuse, milost, da Te mogu
našljedovati!
Druga fodka.
Patnje su znak odabranja.
Razmatranje. Pomisli, kako su upravo patnje
i nevolje znak, da te je Bog odabrao za nebo.
 — 377 —

Sveto pismo nas ući, kako se upravo putem patnje

muka i nevolja dolazi i unilazi u slavu nebesku;
isto naucuju sveti oci, i razum sam uvigja, kako
nema sigurnijeg znaka, da ćemo spasiti dušu svoju,
kao što je sličnost na Isusa Krista, koji je glava
sviju presretnih odabranika. Osim toga je sigurno,
da tuge i nevolje izbrišu sve zapreke spasa našega:
one uklone slijepomu i rasprše tamu našega duha,
da može istinu laglje razumjeti i volju sklonuti na
to da je prigrli i ljubi; one očiste našu volju od
navezanosti na ništetna dobra zemaljska, osobito
na dobra osjetna, koja se najviše protive zdravomu
razumu. S toga eto su ti nepogrješiv zalog vječnog
spasa i upravo najskupocjenije dobro baš ova bolest,
koja ti se čini nesnosljivom, ova groznica, ovaj
ljuti bol, ovaj gubitak, ovo progonstvo i u opće
sve, što je tijelu tvome i duši tvojoj mrsko.
čuvstva. Zaćugjenje. Bože moj, jeli moguće,
da su patnje toli skupocjene, ali ja ipak ništa ne
ću da patim? ota? Bog je dakle moje odabranje
za vječni spas pri vezao za stvar svagdanju i ne¬
znatnu, budući treba samo patiti, da dogjem u
nebo, a patiti imam prigode svaki dan, i ja se
patnji uklanjam,v umjesto da je tražim ?
Optužba. Žalibože, istina je, da ja odbijam
svaku patnju budi unutarnju, budi spoljašnju i da
je upravo neustrpljenje ona grjehota, u koju se
toli cesto vraćam. Neznatna me patnja snagje, a
ja odmah vicem; jedna riječ, prezir, uskraćenje ne¬
znatnog užitka već mi je nesnosno.
Pokajanje. O Bože moj, oprosti mi, da sam
sve do sada patnje i nevolje tako kukavno pod-
 - 378 —

nosio i protivio im se. Boli me i žao mi je, što

sam propustio toliko krasnih prigoda, u kojima
bih bio patiti mogao! bile bi mi sada utješljiv
zalog vječnog spasa moga.
Odluka. O Bože moj, sada odlučujem, da ću u
napredak križeve i nevolje svakako odanim srcem
primati, te se ne ću nikada hotice prepustiti ga¬
nućima neustrpljivosti, makar me zadesila neznam
kakova nevblja. Daj mi ustrpljenje, o slatki moj
Isuse!
Treća točka.
Patnje su izvor velikih zasluga.
Razmatranje. Pomisli, kako su patnje i nevolje
bogat izvor velikih zasluga. Patnje i križ se bore
proti osjetnosti, i ljuto ratuju proti opakoj naravi,
koju rastužuju i uznemiruju; ko pati pravim na¬
činom, mnoge pobjede steče sam nad sobom, za¬
služuje dakle slavnu, krasnu i golemu nagradu.
S toga kaže neki svetac : ko dobro pati, on je uz
Gospodina Isusa, nu boravak u takom društvu, to
je prava molitva i tri četiri ćaska ovakove mo¬
litve vrijede više, nego li molitva čitavog dana
sprovedena u uzvišenim mislima i nježnim čuv¬
stvima; onaj, koji pati, krasna je slika Isusa u
patnji, a Isus mu radosno dijeli svoje zasluge i
napunjava ga milostima, da će ga moći jednom u
slavi nebeskoj okruniti. A šta kaže sv. pismo ?
Zar ne obećaje veliku plaću upravo onima, koji
ustrajno podnose svakovrsne nevolje, duševne i
tjelesne? Dta, patnjama ćemo si za nebo zaslužiti
 — 379 —

više, nego li mnogim krjeposnim djelima, u kojima

imade cesto puta i taština naša svoj dio, što ne
može biti u patnjama i križevima, ako ih ljubavlju
zagrlimo.
čuvstva. Hvala. Vječna Ti slava i hvala, o
Bože moj, što si nam tako lako sredstvo dao, da
se možemo u svetosti visoko popeti i bogatu si
pladu zaslužiti. Zaista, velika je dobrota Tvoja,
budući upotrebljavaš obične i svaganje prigode,
da nas možeš milostima obasuti i napuniti. Ko Te
ne bi neprestano hvalio i slavio, što si nevolju
našu u toliko bogatstvo pretvorio.
Sažaljenje. O nesretni ljudi, koji ne dete
ništa da patite, zar ne možete razumjeti, kakav
možete plod upravo od patnja i križeva birati ?
Patiti morate, hodete ili ne dete. Baš treba, da
vas sažaljujem, ne s toga što patite, nego s toga,
što ne znate sebi u korist okrenuti patnje, koje
bi neizmjerno mnogo vrijedile, da ih pravim duhom
podnosite!
Zastigjenje. Ali zar ne trebam ja sam, da
me sažaljuje sav svijet, budući znadem, koliko
patnje vrijede, ali ipak patit ne du. Sigurno se ne
bih tužio radi tjelesnih muka, radi uvreda, pro¬
gonstva, bolova, radi prezira i nezahvalnosti ljud¬
ske, kad bih bio posve obuzet istinom, da su patnje
i križevi najveće bogatstvo, što ga možemo imati,
naime sredstva, postignuti veliku svetost i prema
tome visok stepen u slavi nebeskoj.
Odluka. Da, križeve i patnje volit du i cijenit
više nego sve bogatstvo ovoga svijeta; odano du
 — 380 —

ih primati i radosno podnositi; dapače, ne <5u ni

jedan dan života svoga sprovesti, a da hotice ili
nehotice štogod ne bih patio.
Molitva. O mila Majko Marijo, sav si život u
patnjama i križevi ma sprovela, isprosi mi dio Tvoga
us trpljenja! Ja sam posve slab, pravim dakako
dobre i najbolje odluke, ali kod prve sam prigode
opet neustrpljiv; neznatna stvarčica već me može
uznemiriti i ogorčiti; prepanem se već od naj¬
manje neprilike. Podupri moju slaboću, izmoli mi
kijepost jakost’, da Te mogu ustrajno nasljedovati.
Amcn.

Razmatranje
za četvrtak iza III. nedjelje poslije uskrsa
„Plakat ćete i jadikovati“. Iv. 16, 20.

Prva točka.
Patnje su pravednicima nebo.
Razmatranje. l3omisli, kako su patnje i nevolje
pravednicima nebo, budući su im na zemlji zalog
vječnog odabranja, a u nebu uzrok vječnog ve¬
selja. Već na zemlji zaslagjuje sve patnje i nevolje
ufanje dobitka i užitka; pravednici pako uživaju
u patnjama svojim veliku utjehu gledajući neizre¬
civu slavu nebesku, koju će sigurno izvojštiti kri¬
žem, ako ga srdačno zagrle. Ali osim ovog si¬
gurnog ufanja u vječno blaženstvo uživaju bla¬
ženstvo svetaca donekle već unaprijed time, da
 381

Boga savršenije spoznavaju i iskrenije ljube, a to

im je srcu izvor neprestane radosti. Patnje naime
pridignu čovjeka nad osjetni svijet, otrgnu ga od
njega, te mu primognu, da osobito savršeno i pot¬
puno spozna sva divna svojstva i neopisivu lje¬
potu Božiju; pobude mu vruću želju posjedovati
Boga; ovo pako spoznanje i ova želja su praved¬
niku izvor nenarušivog blaženstva. S toga je sveti
Job za sreće svoje kazao, da on ćuje Boga, a za
nesreće je kazao, da gleda Boga, to jest da ga
savršenije poznaje i prema tome takogjer više ljubi.
Sveci su upravo za to patnje i nevolje ljubili, jer
su u njima već unaprijed kušali blaženstvo ne¬
besko, i ti sam ćeš iskusiti, da je tomu tako, ako
hoćeš da udariš njihovim tragom.
Čuvstva. Zaćugjenje. Kako je moguće, o
Bože moj, da nam već unaprijed daješ okušati
nebesko veselje upravo u patnjama, od kojih narav
naša tolikom silom bježi! A niko ne će, da to vje¬
ruje ! Možemo u križu veseli i zadovoljni biti ;
ništa ne doprinosi toliko, da Boga bolje spoznamo
i prema tomu usrdnije ljubimo. Ovaj bi plod mo¬
gao polučiti svaki čovjek, samo da hoće oko toga
ozbiljno nastojati.
Zahvala. Tisuću Ti se puta zahvaljujem, o
predobri Bože, što si prema ljudima tako darežljiv
i što si mi tako uspješno i upravo nepogrješivo
sredstvo dao, da mogu sigurno već za života na
svijetu naći onu sreću, koju neprestano tražimo,
a koje nipošto ne ćemo naći van u patnjama i
križevima. O Bože moj, kako je čudnovata mudrost
 — 382 —

Tvoja! Da je mogu što bolje spoznati i posve joj

se prepustiti!
Zastigjenje. Porumeni od stida i sramote,
dušo moja, što tako neumorno tražiš sreću, ali eto
poput životinje u jelu i-pilu, u spavanju i odjeći,
uopće u tjelesnim nasladama, mjesto u tome, da
što bolje spoznaješ i što vruće ljubiš Boga. Sto
bih postigao, kad bih poput svih pravednika pat¬
nje i križeve i samozataju bolje obljubio!
Odluka. Revno ću se vježbati u nutarnjoj i spo-
ljašnjoj samozataji, makar mi teško bilo, da mogu
barem donekle već unaprijed uživati vječno bla¬
ženstvo. Udijeli mi ovu milost, o ljubezni moj
Isuse !
Druga točka.
Patnje su pokornicima čistilište.
Razmatranje. Pomisli, da su patnje oištilište po¬
kornicima, koji pravednosti Božijoj još nijesu do¬
prinijeli potpunu zadovoljštinu. Istina, u sakra¬
mentu svete pokore oprosti Bog svakomu, ma
najgoremu grješniku sve grijehe, ako seje dovoljno
pripravio, da može milost primiti; oprosti mu
potpuno, zaboravi na pogrješke i ništa mu više ne
predbacuje. Ali Bog ne običaje oprostiti vazda sve
grijehom zaslužene kazne; zadovolji se time, da
kazne umanji, da vječne promijeni u vremenite,
te mora pokornik Bogu zadovoljiti ili za ovoga
života ili u cistilištu. Ali eto zadovoljštinu daje
grješnik Bogu upravo patnjama, koje mu Bog šalje,
ili dopušta da ga snagju, ili koje si naredimo
 — 388 —

sami, da obuzdavamo strasti i mrtvimo tijelo;

ovim patnjama preteče grješnik Božiju pravednost,
koja ako već kazni, kazni jedino za to, da nas
očisti, te nas učini sposobne za nebesku slavu.
Budući nas patnje za ovoga života mnogo laglje
očiste, nego li one u čistilištu (jer patnje u cisti-
lištu nijesu ni slobodo voljne, ni zaslužne), to je
očito, da grješnik primiv odano patnje iz ruku Bo-,
žijih, već na zemlji za Ćistilište zadovolji i prema
tomu upravo u patnjama nalazi sredstvo doći po
smrti u nebo, a da mu ne treba proći kroz ći¬
stilište.
Čuvstva. Z a d i v lj e n j e. O neizreciva Mudrosti
Božija, kako divno umiješ sve upravljati! Kad ću
ovu istinu dovoljno shvatiti ? Pružaš mi nepogrje¬
šivo sredstvo, da mogu doći u nebo, a da ne
moram trpjeti užasne muke ćistilišta : ali ipak eto
ne ću da odlučim odano i ustrpljivo trpjeti sve
nevolje ovoga života !
Strah. Misleći, kako veliki i kako nebrojeni
su grijesi moji, to bih morao svaki ćas upravo
drhtati pred oštrom pravioom Tvojom. Dan u ći-
stilištu gori je od sto godina muka na zemlji;
ali ja lugjak, volim da se izložim ovim groznim
mukama u vječnosti, nego da ovdje na svijetu
strpljivo podnesem koju bolest, neznatan prezir ili
gubitak dobra, čim bih se onih muka u vječnosti
osloboditi mogao.
Pokajanje. Zar ne, da bih morao oplakivati
ludost svoju, što nijesam htio ništa patiti i što
sam se u'nevoljama tako rado tužio, premda su
 — 384 -

mi mogle puno korisne biti. O koliku sam si nanio

štetu mrmljanjem svojim i raznim tužbama, ne-
ustrpljenjem svojim i opornosti proti Bogu, koji je
htio, neka ovdje patim, a da ne p'adnem u ruke
grozne Njegove pravednosti! O Bože, kajem se,
oprosti mi!
Odluka. Odlučujem, da se nikada više neću ža¬
lostiti, ako što izgubim, ako me bližnji uvrijedi,
ako me stigne kakva kazna, nego da ću sve rado
primiti u zadovoljštinu za svoje grijehe. Daj mi,
o Bože moj snagu, te mogu ustrpljivo patiti.

Treća točka.
Patnje su grješnicima pakao.
Razmatranje. Pomisli, kako su patnje i nevolje
grješnicima pakao, budući im ne donose nikakve
koristi. Oni pate proti svojoj volji, jer na ovom
svijetu ne može niko da bude bez muke i nevolje,
budući su muke i nevolje plod istočnoga i kazna
osobnih grijeha. No, grješnik s jedne strane ne
može učiniti, da mu budu kazne i muke spaso¬
nosne, a s druge strane trpi on posve proti vlasti¬
toj volji, koja se neprestano grješno opire volji
Božijoj, s toga su patnje za njega u istinu pravi
pakao. Grješnik pati bez koristi, bez zasluge, bez
utjehe, kao prokletnici u paklu. Neka opak čovjek
ćini što mu drago, da se oslobodi od muka i ne¬
volja, nikako ne će uspjeti. Najprvo ostat će iz¬
ložen bezbrojnim nevoljama, koje tlače uopće sav
rod ljudski; drugo utjeha ljudska nije vazda u
 — 385 —

našim rukama ; treće hoće Bog, da nevoljama kazni

grješnika, koji ostaje tvrdokoran u svojoj zlobi,
umjesto da se obrati, što Bog pohagjajudi ga
kaznama namjerava. Ali eto ovo je slika pakla,
gdje prokletnici užasno pate, a da ne mogu nikakve
polakšice nadi. Niko ne može da nagje u nevoljama
svojim utjehu, van da se posve preda u ruke Božje.
Čuvstva. Optužba. O dušo moja, kako si luda,
ako proti voljno podnosiš patnje, što ti ih šalje
Gospodin Bog. Time ti tisuću puta vede bolove
prouzrokuju, nego da ih drage volje primaš i
ustrpljivo nosiš. Patiti ovdje na svijetu, to nije
nesreda, ved je nesreda ne patiti ništa ili proti-
voljno patiti; ali se ipak mukama i nevoljama
opireš.
Zastigjenje. O Bože moj, koliku zaslužujem
kaznu, što svakako hodu da otklonim i uklonim
od sebe svaki križ, koji bi mi uz moje ustrpljenje
mogao postati nebom na zemlji, ali mi je zbog
moje neustrpljivosti i ogorčenosti postao pravim
paklenim mucilom! Kolika sramota po kršćanina
živjeti u nemiru i pometnji, u neustrpljenju i ot¬
pornosti proti premudroj i presvetoj volji Božijoj !
Prikazanje. O Bože moj, ne, ne du da još
dalje trpim na paklenim ovim mucilima, nego se
sada bez ikakve iznimke potpuno i za vazda pri¬
kazujem Tvojoj svetoj volji. Pripravan sam za sve,
što god izvoliš da narediš: bij, žeži, reži, samo da
je meni na spas! Sa svim sam posve zadovoljan.
Odluka. Ali bududi treba da sam pravedan, ako
hodu da mi budu patnje za vječnost zaslužne, to
Jeglii: Jiatmatranja II. 25
 — 386 —

hodu da se odlučno odrecem svakog hoticnog grijeha,

da se mognem patnjama okoristiti.
Molitva. Isuse, klanjanja vrijedni Spasitelju moj,
daj mi srčanosti i snage, da mognem patiti, kao
što si patio Ti ili kao što su patili sveci Tvoji ;
očisti mi dušu od sviju grijeha, te Tebi omilim i
sve mi patnje budu zaslužne za vječni život. Amen.

Razmatranje
za petak iza III. nedjelje poslije uskrsa.
„Vi ćete plakati i jadikovati, svijet pako će se veseliti/
Iv. 10, 20.

Prva točka.
Na ovome svijetu moramo da oplakujemo
svoje vlastite grijehe.
Razmatranje. Pomisli, kako moramo na svijetu
neprestano uzdisati i plakati radi mnogobrojnih i
velikih grijeha svojih. Oni su jedino zlo, kojega
valja da se bojimo i radi kojega treba da u srcu
uzdršcemo; jer premda smo ih ispovijedili i za njih
pokoru činili, to moramo radi njih vazda puno
zabrinuti biti, bududi nijesmo posve i bezdvojbeno
sigurni, da nam ih je Bog oprostio. Pa makar da
nam je Bog i objavio, da nam je sve oprostio,
ipak bismo morali plakati, što smo toli dobroga
 — 387 —

Boga uvrijedili i što smo Isusa, Spasitelja, Oca i

Dobročinitelja svoga i zaručnika duša naših raž-
ljutili i opet razapeli; i budući smo tako nesretni,
te Ga svaki dan novim grijesima vrijegjamo, to
ne možemo nikada dosta suza u zadovoljštinu za
grijehe svoje proliti. Pomisli, kako je sav život
tvoj gadna nezahvalnost, bududi se nevjerom svojom,
prezirom svojim i nesnosnom svojom lijenošdu skoro
neprestano boriš proti dobroti, milosrdnosti i da¬
režljivosti Božijoj i bududi skoro nijednog djela
ne obaviš, a da što god ne pogriješiš. Nemaš li
dakle dovoljno razloga, da neprestano uzdišeš i
plačeš, ma kako pobožan još bio.
čuvstva. Zacugjenje. Je li moguće, o Bože,
da je život moj posve griješan, da sam Te toli
ljuto vrij egj ao, a da skoro nikada na to ni ne
pomislim? Da sam za svega svoga života jedan
jedincati put sagriješio, ved bih imao dosta raz¬
loga, da mi neprestano niz lice teku suze pokor¬
nice. Ali eto premnogo sam grijeha učinio, no,
ipak me srce skoro ništa ne boli.
Zastigjenje. Ne moram li od stida umrijeti,
što svaki dan tolike grijehe činim? Boli me puno
gubitak neznatnog dobra, placem radi vremenite
nesreće, radi prezira, radi odlaska dobrog prija¬
telja, radi neznatnog bola i male neugodnosti: ali
radi uvreda nanesenih Bogu nikako ne mogu da
placem; ne potrese srcem mojim grijeh, koji je
jedino i najvede zlo na svijetu.
P o k a j a n j e. Ko de mi dati suza, da od sada
nevolju svoju oplakujem? Daj mi, o Bože, duh
*
 — 388 —

pravih pokornika! Nijesam li baš nesretan, što ze¬

maljsku radost tražim, a sav sam pun gadnih grijeha,
od kojih bi mi najmanji morao zadavati najveći
strah ? Uzdiši, dušo moja, uzdiši i plači nepre¬
stano, da grijehe svoje zamrziš i za njih pokoru
V • • V

cims.
Odluka. Od sada ču pokornički život voditi, i
često pobugjivati čine pokajanja. Da, Bože moj,
nada sve Te ljubim, jer si Ti največe dohro moje
i volim tisuču puta umrijeti, nego li Tebe još
kojim grijehom uvrijediti. Udijeli mi ovu milost!

Druga točka.
Oplakivati moramo grijehe, kojima ovaj
svijet Boga vrijegja.
Razmatranje. Pomisli, kako moraš oplakivati ne
samo svoje grijehe, nego takogjer sve neurednosti
i grijehe, kojima svijet Boga vrijegja. Tako za¬
htijeva prava ljubav Božija: ništa se Bogu više ne
dopada i ničim Ga ne češ tako sigurno sklonuti,
da tebi oprosti grijehe. Sveci su prema tomu radili
i gorko su plakali gledaj uči, kako se dobri i lju-
bezni Bog toli ljuto i često od tolikih vrijegja.
Mora te boljeti gubitak jedne duše, jer je gubitak
jedne duše veče zlo, nego li gubitak svih zemalj¬
skih dobara; ali još večma te mora boljeti, što se
grijesima svijeta umanjuje slava Boga, Gospodina
i Oca tvoga, Boga, od kojega dolazi sve, što god
jesi i sto god imadeš i čemu god se nadaš. Ako
ne možeš gledati, kako se vrijegja otac ili prijatelj
 — 389 —

tvoj, a da te srce ne boli, kako možeš gledati, a

da ne uzdišeš i ne proplaceš, kad se toli ljuto
vrijegja Bog, kao da ti je do Boga manje, nego li
do kakvog prolaznog dobra!
Čuvstva. Z a c u gj e nj e. Dušo moja, ti gledaš i
čuješ, kako svaki dan žestoko vrijegjaju Boga
nevrijedni stvorovi, koje On tolikim dobrotima
obasipa; i sve uvrede i nepristojnosti gledaš toli
mirno i hladno, kao da se radi o najneznatnijoj
stvari. Može li da iko shvati ovu tvoju hladnoću i
bešcuvstvenost ?
Zastigjenje. Nije li za čudo, da sam tako
osjetljiv za sve, što se mene tiče, a tako neosjetljiv
za sve, što se Boga tiče, od kojega imadem sve i
od kojega se nadam vječnoj slavi ? Sav sam ne¬
miran i uzrujan, ako se uvrijedi osoba meni draga,
samo na to mislim, samo o tome govorim i nastojim,
kako bi uvredu popravio, ali kad se vrijegja Bog,
to sam hladan i beščustven.
Ljubav. Ovaj žalosni pojav dolazi odatle, što
Boga ne ljubim, kao što bih morao. Jer da Ga
ljubim, neprestano bih sa nekom svetom sveticom
vapio: »Ljubav se ne ljubi!«, žalostio bih se radi
grješnoga svijeta i samo o tome bih se tužio, što
se vrijegja Bog; nastojao bih, da Mu svojim ustrp-
ljenjem i svojom samozatajom dajem zadovoljštinu;
molio bih Mariju i sve svece, neka bi se grješnici
obratili, i više Boga ne vrijegjali; ne bih žalio ni
truda ni napora, da se iskorijeni grijeh, i ako to
ne bih mogao, bar bih srcem sve grijehe oplakivao
i osugjivao.
 - 390 —

Odluka. Da, o Bože, prepriječit ću grijeh, gdje

god samo mogu; puno ću žalostan biti radi grijeha,
kojima Te vrijegja zlobni taj svijet, molit ću i
plakati, da Ti se prikažem kao žrtva za grijehe
svijeta. A da što revnije zapocmem, daj mi, o
Isuse moj, srce puno najnježnijeg sažaljenja!

Treća fočka.
Oplakivati moramo progonstvo svoje, što
smo od Boga rastavljeni.
Razmatranje. Pomisli, kako imaš još drugi raz¬
log, da suze roniš pogledom na svoju nevolju i na
svoje progonstvo iz nebeske domovine. Kao što
prognanik ne može da živi veselo, makar mjesto
progonstva i lijepo bilo, makar mu se i prema
svim željama udovoljavalo; kao što uzetnik ne
može biti veseo, dok je zatvoren, a nema slobode,
makar tamnica i lijepa bila: isto tako mora kršća¬
nin, koji ovdje na zemlji * u progonstvu iz neba
živi, te je u umrlo tijelo kao u tamnicu zatvoren,
neprestano uzdisati i plakati, govoreći s Davidom:
»Jao meni, što boravak moj u stranoj zemlji tako
dugo traje!« :— Osim toga si na zemlji, ma kako
sveto živio, ipak neprestano u pogibelji od neprija¬
telja, u opasnosti da sagriješiš i time izgubiš pravo
unići u nebesku domovinu svoju. Dosta imadeš
dakle razloga, te neprestano vapiš i plaćeš za
nebom, gdje ćeš oslobogjen biti od svih nevolja
svojih.
v
Čuvstva. Zastigjenje. Kako je moguće, da
sam tako lud, te ovo progonstvo ljubim i ovaj
 — 391 —

jadni život toliko volim? Umjesto, da ga žalosnim

srcem motrim, umjesto da sam rastužen radi po¬
gibelji, u kojima se nalazim, radi progonstva, u
kojem živim, radi slaboće puti svoje i radi bolova
tijela svoga i radi uskraćivanja nebeskih dobara,
eto ja ovaj život jošte ljubim, raspuštenom se ve¬
selju prepuštam i ne ću da ga se otresem.
Strah. Ali ako svoje progonstvo toli ljubim,
ako tako slabo čeznem za nebeskom domovinom,
ne moram li se bojati, da ostanem u ovu zemalj-
štinu sav ugreznut ? Misao, kako sam ovdje vazda
jednako bijedan, vazda grješan, vazda nemiran i
ogorčen, morala bi mi povećavati čeznuće za ne¬
beskom domovinom. Ali umjesto toga neizrecivo
mi je teško, da bi ovaj svijet ostavio.
Ljubav. Bože moj, zar da Te nikada ne spo¬
znam i da nikada obećanju Tvojemu ne vjerujem?
Hoću li uvijek da budem tako hladan u ljubavi
prema Tebi? Umjesto da Tebe ljubim i da sam
pun čeznuća za nebeskim dobrima, zar da jednako
ljubim samo trulež i ništetnost zemaljskih dobara,
koja su sa tolikim patnjama skopčana?
Odluka. Neprestano ću za nebom uzdisati i sa
prorokom ću vapiti: »Jao meni, što mi boravak u
stranoj zemlji tako dugo traje.«
Molitva. Daj mi, o ljubezni moj Isuse, duh po¬
kajanja, da oplakujem svoje grijehe i grijehe svega
svijeta. Odlučujem, da ću od sada život svoj spro-
voditi u pokori i skrušenosti srca. Daj mi milost,
te mogu bijedu ovoga svijeta duboko osjećati, da
mognem onda što vruće za nebeskom domovinom
žudjeti. Amen.
 — 392 —

Razmatranje
za subotu iza 1IL nedjelje poslije uskrsa.

„"Vi ćete plakati i jađikovati, a svijet će se radovati; vi ćete

žalosni biti, ali će se vaša žalost okrenuti na radost/
Iv. 16, 20.

Prva točka.
Radost ovoga svijeta je dio neprijatelja
Božijih.
Razmatranje. Pomisli, daje radost i užitak ovoga
svijeta dio neprijatelja Božijih, s toga ne smijemo
zaviditi, nego moramo sažaljivati sve one, koji se
sa ovim svijetom raduju. Sigurno je, da će se sve
ove radosti okrenuti na žalost; žalost pako će biti
u istoj mjeri sve to veća, u kojoj je ko nedozvo¬
ljene radosti i slatke užitke okušao. Tako nas uči
Isus Krist, dakle o tome nipošto dvojiti ne smijemo.
— Svi oni, koji hvataju lude nedopuštene naslade
i užitke, moraju se nesretnimi smatrati i s toga,
jerbo ih je Isus upravo prokleo: »Jao vama, koji
se smijete!« —- Sveci nijesu nikada htjeli da uče¬
stvuju kod ovih radosti i zabava; nesreća je i u
tome, što obično zaboravljaju na svoj spas svi oni,
koji se prepuštaju rastresenosti, zabavama i užicima,
pače ni ne će više da slijede nagibe milosti i ra¬
zuma. — S toga vjeruj, da su nesretni, da su
upravo dio nesretnika sve radosti ovoga svijeta i
svi užici, koji primamljuju možda i tebe da te po-
 — 393 —

vuku k sebi i radi kojih si možda nenavidan

onima, koji ih posjeduju.
Čuvstva. Z a č u gj e nj e. Bože moj, je li moguće,
da je svijet tako lud, te hoće svakako uživati ono,
što mu donosi nesreću ? da ih varave radosti ovoga
svijeta tako zasljepljuju, te na ništa drugo ni ne
misle? O sirote, kolika je vaša zasljepljenost! Da
bih vas o tome osvjedočiti mogao, budući sada ni
ne uvigjate bijedu, u kojoj se nalazite.
Zastigjenje. Ali, dušo moja, i sama treba
da se zastidiš, budući si i ti sama posve obuzeta
varavim ovim zabavama, te ponajviše jedino na to
misliš, što je po osjetila tvoja slatko i laskavo?
Zar nije istina, da se voliš rastresti, da nastojiš,
kako bi zadovoljila svojoj osjetnosti, svojoj rado¬
znalosti, svim naravnim svojim sklonostima? Vazda
se smijati, vazda se dobro zabavljati, vazda dobro
zdravlje uživati, vazda si dozvoljavati rastresenosti,
koje prijaju osjetnosti tvojoj i taštini, eto ovo ti
tražiš, da bi postala sretnom, a zbog svega toga
sve to nesretnijom bivaš.
Strah. Vidim, od svih ovih zabava i naslada
morao bih se upravo bojati, morao bih od ništetnih
ovih zabava bježati, kao od najgore nesreće, što
me može desiti. Ali ih se ipak ne bojim, ipak ne
uvažujem ni riječi Isusovih, kojima se strašno prijeti
onima, koji se na njih oslanjaju i u njima blažen¬
stvo svoje traže. Nego bojim se, da ih ne bih
izgubio, žalostan sam, kad ih nemam i držim, da
upravo u njima stoji moja sreća.
Odluka. Bježat ću od radosti ovoga svijeta, ne
ću ih nikada više tražiti, prezirat ću sve ove ni
 — 394

štetne naslade i užitke, prepuštat ću se jedino ne¬

beskim radostima. O ljubezni moj Spasitelju, udijeli
mi milost, da plemenitim ovim poletom prezrem
svijet!

Druga točka.
Izvan n Boga nema prave radosti.
Razmatranje. Pomisli, da nema prave radosti van
u Bogu. Osjetni užici i ljudska razveseljivanja ra-
gjaju vazda u srcu neko neraspoloženje, neko ne¬
zadovoljstvo, budući, ne mogu nikada srce da
ublaže ili nasite. Ali duhovne radosti ne ragjaju
nikada dosadnosti i neraspoloženja, budući prodire
Bog, od kojega proizlaze, ćak na dno srca, i svaku
cesticu u srcu napuni veseljem i zadovoljstvom. I
za to Ga David imenuje Bogom svoga srca, radost
pako, koju On udjeljuje nazivlje David uzigrava-
njem, poskakivanjem srca. .— Ova nebeska radost
,ne će nikada srcu da bude mrska ili dosadna, bu¬
dući može Bog, koji je predmetom i uzrokom sve
radosti, udijeliti radost preko svake mjere, srce
pako je sposobno i kadro primiti je. — Kao što
se u srcu blaženih na nebesima neprestano ragja
nova vruća želja gledati Boga, nu nipošto želja,
koja bi ih mučila, nego želja, koja im ulijeva u
srce radost i veselje, budući im povećava blažen¬
stvo : isto tako i oni, koji na svijetu Boga posje¬
duju, žude i žele, da bi Ga posjedovali još većma,
bez nemira, u potpunom miru i blaženstvu. Ova-
kova trajna sreća ne može se poroditi van iz
 — 395 —

kršćanske krjeposti i iz nade, što se osniva na

svjedočanstvu čiste savjesti, da če se postignuti
vječno blaženstvo, gdje če se Bog gledati licem u
lice.
v

Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o Bože

moj, što si učinio, da užici i radosti, što nam ih
nugjaju stvorovi, ne ragjaju van dosadnost i nemir,
te prave radosti ne tražim u stvorovima, nego sam
prinužden da je tražim u Tebe. Ovo je djelo ne¬
izrecive dobrote Tvoje, koja hoče da nas otrgne
od stvari, koje nam ne bi mogle dati van gorčinu
i bolove. Za to Ti se tisuću puta zahvaljujem, o
Bože moj !
Zastigjenje. Nemaš li, dušo moja, dosta raz¬
loga, da se stidiš, što si Bogu svome slabo odana,
te radost i blaženost svoju drugdje tražiš, a ne u
Njega, u kojega bi je jedino i sigurno nači mogla.
Premda ovu istinu uvigjaš, ti ipak na ništa ne
misliš, van na osjetne radosti, na njegu tijela svoga,
na uđovoljivanje osjetnosti svoje, na rastresenosti,
na zemaljska dobra. Jesi li ikada u tome uživala
čistu radost ? Boga pako, u kome bi jedino mogla
nači nepomučenu radost, Boga eto ostavljaš!
Pokajanje. O Bože, tisuču Te puta molim,
oprosti, mi, što sam vazda do sada ponajviše
na to gledao, kako da udovoljim svojemu tijelu i
svojim strastima. Nastojao sam, da se mogu zabav¬
ljati, da mogu tjelesno uživati, da mogu ukloniti
od sebe sve, što osjetnosti ne bi ugagjalo. O kako
sam griješan! Mrzim na sav svoj grješni život!
Odluka. O Bože moj, iskrenim se srcem i iz lju¬
bavi prema Tebi odričem svega, što je izvan Tebe
 — 396 —

i što ne dovodi k Tebi. Od sada, molim Te, neka

si Ti moje sve, jedini predmet mojih misli, jedini
temelj mojih radosti, cilj svih mojih želja i središte
svih mojih ganuća. Udijeli mi ovu milost!

Treća točka.
Da budeš dionikom ove radosti, treba da se
Bogu predaš posve i potpuno, a ne samo
na p6.
Razmatranje. Pomisli, kako je od potrebe, da se
Bogu posve, a ne samo na po predaš, ako hoćeš
da uživaš već na svijetu pravo veselje. Ne smiješ
dakle, da podijeliš srce svoje izmegju Boga i svi¬
jeta ; jer onda ne ćeš naći veselja ni u Boga, ni
u stvorova: ne u stvorova, jer će ti zemaljske
radosti ogorćavati misao na Boga; ne u Boga, jer
ti želja za svjetnim užicima ne će dopuštati, da u
Boga uživaš radost posve* u miru. S toga se tuži
sveta Terezija na ljutu borbu srca svoga, dok se
nije Bogu predala posve; tako biva u svakome,
koji krzma i oklijeva da se posve predade Bogu,
te hoće da u duhovnom životu jošte ćuva neka
načela ovoga svijeta i živi prema osjetilima svojim.
Nije dosta, da ugasiš samo jedan dio vatre; ako
ostane u pepelu zapretana samo jedna iskrica, to
može da se iz nje porodi vatra puno strašnija,
nego li je bila prva. — Hoćeš li dakle da združiš
u sebi kršćansku poniznost i gizdavost, pobožnost
i slobodne zabave, motrenje i ugodnosti tjelesne,
sjedinjenje s Bogom i želju za bogatstvom, ustrp-
 — 397 —

ljenje i ispunjivanje svih svojih želja, to ne ćeš

nikada pravo veselje uživati, nego ćeš vazda živjeti
u nemiru i gorčini, dok se posve ne predaš Bogu.
Čuvstva. Z a ć u g j e n j e. Nije li za ćudo, da hoću
neprestano uživati radost, a ne tražim je u Boga,
gdje bi je sigurno naći mogao? Baš sam zaslijep¬
ljen, što držim, da sam zadovoljan, a borim se i
opirem vodstvu Božjemu!
Z a s t i gj e nj e. Kako, zar uvijek u borbi, sad
s Bogom, sad sa svijetom? Hoću i opet ne ću, za
ćasak hoću da budem s Bogom, ali eto me, odmah
se okrenem i brinem se za svoju korist, za svoju
strast, za svoj užitak; hoću, Bog neka bude Go¬
spodarom srca moga, a ne ću da se odrecem osjet-
nosti svoje, neustrpljivosti svoje i opakog govorenja
svoga. Kako je to ludo, da Boga najveće blažen¬
stvo ostavljam zbog bijednog stvora, koji nije van
tuga i nevolja.
Podvrgava nj e. O Bože moj i Gospodine moj,
što god imadem, dušu i tijelo svoje, sve Ti pre¬
dajem. Hoću, da sve želje moje ne namjeravaju
drugo van da Tebi omilim. Kako ? zar da jošte
slušam nauke svijeta, da jošte živim prema
osjetilima svojim? neka budem zadovoljan dijeleći
srce svoje izmegju Tebe i stvorova? Ne, Bože moj,
sav sam Tvoj ; odsele ne ću tražiti radosti ili časti,
štovanja ili utjehe, ni koje drugo veselje van u
tome, da sam posve Tvoj.
Odluka. Prikazujem Ti ovu neopozivu odluku :
ne ću više da živim stvorovima ili svijetu ili
prema njihovim načelima, nego hoću da budem
posve Tvoj.
 — 398 -

Molitva. O mila Majko Božija Marijo, molim Te

za ovu milost: prikaži me dragome Sinu svome,
te me primi za slugu Svoga, koji ne <5e da živi
van pod Njegovim zakonom, te me primi za dijete
Svoje, koje ne će drugih dobara van, koje mu On
dadne. Prikaži Mu moje namjere, dušu i tijelo,
život i smrt, te budem posve Njegov sada i na
uvijek. Amen.

Razmatranje
za četvrtu nedjelju poslije uskrsa.

„Idem k Onome, koji me je poslao.• Iv. 16, 5.

Prva fočka.
K Bogu valja da se obratimo, jer je On naš
početnik i naš zadnji cilj.
Razmatranje. Moramo se upraviti k Bogu kao
k izvoru, iz kojega smo stvorenjem proizašli i kao
k cilju, za koji smo stvorenjem opredijeljeni. Kao
što voda potoka i rijeka brza k moru, iz kojega
je proizašla, tako moramo i mi neprestano prema
Bogu ići; jer je On golemo more dobrote i ljubavi,
kojom nas je stvorio; On je, koji nas uzdržaje u
životu, kad bi samo za casak prestao podržavati
nas, pali bismo natrag u svoje ništa. — Već narav
naša mora da nas neodoljivom silom nagiba i
goni prema Bogu, kao što i kamen neprestano
 — 399 —

prema središtu zemlje teži. Prema Bogu moramo

upraviti sve namjere svoje i sva djela svoja i sma¬
trati ih sredstvom, da možemo doci k Bogu, s Njim
se sjediniti i u Njemu vječno blaženstvo uživati.
Ovo je naš cilj, za koji smo opredijeljeni. — Ako
se dakle ne okrenemo prema Bogu, nego ostanemo
kod stvorova, kod prolaznih dobara, kod časti, kod
uživanja i kod ugagjanja svojim osjetilima, to mo¬
žemo u tome stanju jedino silom biti, silom naime
proti pravoj naravi našoj i njezinim nagnućima, te
ne možemo nikako sretni i zadovoljni da budemo.
Čuvstva. Začugjenje. O Bože moj, kako si
divan i dobar, što si oko svoje svrnuo na mene i
pozvao me iz ništa u život! Nebrojena druga bića
nijesi stvorio, premda bi bila Veličanstvu Tvome
služila vjernije od mene, da si se udostojao njih
odabrati. Meni pako eto dao si, da jesam i živem,
te uzmognem jednom s Tobom sjedinjen uživati
vječno blaženstvo!
Zahvala. Svi angjeli i sveci neka Te nepre¬
stano hvale i slave, što si me za Sebe stvorio; o
da Te mogu i ja hvaliti neprestano i slaviti radi
dobrote, koju si mi učinio! Kad ću posve Tvoj
biti, kad ne ću više moći, da se odijelim od Tebe!
Zastigjenje. O kolika sramota za mene ni¬
šte tni stvor, koji sam jedino za to na svijetu, da
neprestano žudim natrag k Bogu, ali eto volim
boraviti kod stvorova, kao da su oni zadnji cilj
moj! To znadem, ali ipak nijesam prema tome
živio. Neznatan užitak posve me obuzme; poslo¬
vima svjetovnim, dobrima prolaznim, prijateljstvima
 — 400 —

ljudskim, brigama za tijelo svoje, pohlepnosti za

štovanjem i ljubavi posve sam zabavljen, a zabo¬
ravljam na Boga zadnji cilj svoj.
Pokajanje. Slabo sam nastojao, da bude Bog
ciljem moga života; toliko sam već godina na
svijetu, a jošte ne znadem prema kojemu cilju da
idem; poput slijepca koji nema vogje, tumaram po
stranputicama. Moje misli, moje rijeci, moji čini i
moje namjere prečesto nijesu upravljene k Bogu,
Stvorcu mome i zadnjem cilju mome, nego su
upravljene k svrsi nepravoj, pače grješnoj. Prosti
mi, o Bože moj, sljepoću moju! Mrzim na nju iz
dna duše svoje.
Odluka. Pred Tobom, o Bože,izjavljujem: Tisi
jedini moj zadnji cilj i biti ćeš mi u svemu, nikada
pako i nipošto kakav stvor! Za sebe si me stvorio
i ne mogu da budem miran, dok nijesam posve
Tvoj. Utisni, o Bože moj, ovu misao duboko u
srce moje; neka mi bude svjetlo, koje će me vazda
prema Tebi voditi. Daj mi ovu milost!

Druga točka.
Pred Boga možemo doći kao djeca pred oca.
Razmatranje. Pomisli, da možeš pred Boga doći,
kao dijete pred oca. Kod oca djetetu ne može niko
šta na žao učiniti, kod njega dobije sve, što god
treba, o tome je dijete osvjedočeno. Isto tako mo¬
žeš i ti k Bogu pristupiti :r ljubi te neizmjerno,
više nego li oci svoju djecu, i budući je On sama
dobrota, to On neizrecivo vruće želi, da bi ti mo-
 — 401 —

gao udijeliti sve dobro, što ti je od potrebe. —

Pomisli dakle u svakoj nevolji tjelesnoj i dušev¬
noj, u svakoj neprilici, koja se desi, pomisli na
Boga, predobrog Oca, vapi pouzdano k Njemu,
nemoj imati drugu volju van Njegovu, baci se
sasvim pouzdano u Njegove očinske ruke, ne želeći
ništa, van da Njemu omiliš i da Njega nikakvim
grijehom ne uvrijediš i ni najmanje ne dvojeći o
očinskoj Njegovoj ljubavi i dobroti, kojom vazda
na tebe misli i kojom je pripravljen nježnim te
zagrljajem primiti.
Čuvstva. Z adi vije nje. O dušo moja, da bi ti
dobro spoznala, šta će redi: Bog ti je Otac, Otac
pun dobrote i ljubavi prema tebi, svemoguć Otac,
Otac, koji nikada ne odbija, što ti je za dušu ko¬
risno, Otac, koji ima vazda otvorene ruke, da te
zagrli: da bi ti to spoznala, bi li ikada jošte mogla
da se plašiš i žalostiš? Zar se ne bi u svakoj ne¬
volji k njemu utekla osvjedočena, da te osloboditi
može i hoće?
Zastigjenje. Ali jao, ne ću da se utećem
k tome predobrom Ocu, nego Ga ostavljam i tra¬
žim utjehe u stvorova, koji nemaju ni prave^ lju¬
bavi prema meni, niti mogu da me utješe. Ja si
Boga mislim, kao da je veoma daleko od mene,
da me ne vidi, ne ćuje, da na me ni ne misli,
premda je posve blizu mene, pače u meni.
Ljubav. O Bože, kako sam neparnetan i lud,
ako ostanem u tako štetonosnom i po Boga uvred¬
ljivom mišljenju! Kako? Zar da ljubim stvorove
i na njihovo se prijateljstvo oslanjam, a da suprotno
Jtijlii s ttaunatranja II, 2b
 - 402 —

Boga ne ljubim i da se ne pouzdavam u tako do¬

brog Oca? Zar da se u svim nevoljama svojim ne
obraćam upravo i jedino k Tebi, o predobri Bože
moj, koji vazda na me misliš i hoćeš, da mi po-
mogneš? Ne, o Bože, ljubit ću te od sada nepre¬
stano i jedino u Tebe tražiti utjehe i pomoći.
Odluka. Bože moj, smatrat ću te vazda Ocem
svojim i neprestano k Tebi dolaziti, da me tješiš
i pomažeš poput djeteta, koje jedino od oca svoga
očekuje sve, što mu je od potrebe. Daj mi milost,
da ovu odluku izvedem.
«

Treća točka.
K Bogu moramo težiti, da se povedemo
za Spasiteljem svojim.
Razmatranje. Pomisli, da moraš k Bogu težiti
takogjer s toga, da ideš primjerom Spasitelja svoga,
koji se k Ocu vraća; jer nikada ne hodaš sigurno,
ako ne hodaš tragom Isusa, Vogje svoga. No po
primjeru Isusa moraš k Bogu težiti, a to će reći:
ti moraš prema Bogu težiti usprkos svemu otporu
tvoje opake naravi i usprkos zaprekama od strane
svijeta; to će reći: hodati moraš putem Njegovih
zapovijedi, i ako si pozvan takogjer putem Njego¬
vih savjeta; to će reći: u svemu, što god činiš,
moraš pred očima imati slavu Božiju i nikada se
ne zaustaviti kod kojega stvora, van ako te vodi
k Bogu. Ako biraš drugi put, ne ideš za Isusom
i ako dogješ u nebo, doći ćeš mnogo duljim putem
kroz strašne muke ćistilišta.
 — 403 —

čuvstva. Zahvala. Tisuću Ti se puta zahva¬

ljujem, o ljubavi dostojni Isuse moj, što si mi pro¬
pisao put, kojim treba da idem, ako hoću da do-
gjem k nebeskom Ocu Tvome i mome. Ti si siguran
put, kojim ne ću saći na stranputicu; bez Tebe
nema na svijetu sigurnosti. Samo za to si došao,
da ideš preda mnom putem u nebo. Za to zaslu¬
žuješ najtopliju zahvalu.
Z a s t i gj e nj e. Kako se usugjujem doći preda
Te, o božanski moj Vogjo, budući ni započeo nije-
sam hodati Tvojim tragom. Ja hvatam taštinu,
pohvalu, visost na zemlji, osjetne užitke, prolazna
dobra; ja živem prema grješnim sklonostima svojim
a ne ću da živem prema Tvojim uputama, premda
znadem, da nema drugog puta k Ocu u nebo. Je li
onda još čudno, ako vazda po krivom putu bludim?
Pokajanje. Oprosti mi, o Bože moj, ja pri¬
znajem pogrješku svoju, priznajem neurednost svoju,
stidim se radi tolikih grijeha svojih, te iz srca
želim, da ih izbrišem. Zaista tumarao sam do sada
kao slijepac ili lugjak, koji niti znade, niti raz¬
mišlja kamo ide, te sam s toga išao jza nevjernim
vogjama, koji su me na mnoge grijehe zaveli.
Odluka. S toga odlučujem, da ću od danas jedino
za Isusom putem Božijih zapovijedi i evangjeoskih
savjeta ići. Ne ću više da slušam svojih sklonosti,
nego hoću da slušam jedino volju Božiju, te imadem
vazda i u svemu pred očima zadnji svoj cilj, sveto
i lijepo nebo.
Molitva. Vodi me, o Isuse moj, ljubezni moj
Vogjo! Daj, da smatram Boga svojim početnikom
 — 404 —

i zadnjim svojim ciljem, da se k Njemu obratim

kao k Ocu svome i da dem za Tobom živući krje-
posno, obavljaj ući vjerno sve svoje duhovne vježbe,
izvodeći sve svoje odluke i povagjajući se jedino
za Tvojim svijetlim primjerom. Amen.

Razmatranje
za ponedjeljak iza IV. nedjelje poslije
uskrsa.
_ '■«.

„Idem k Onomu, koji me je poslao; a niko me od vas ne

pita; kuda ideš?- Iv. 15,5.

Prva točka.
Beščuvstvenost jest opasna.
Razmatranje. Pomisli, kako duboko može čovjek
da ugrezne, ako mu je srce bešćuvstveno, budući
su, kad odilazi Isus, cesto posve bez čuvstva,
upravo oni, koje bi moralo najviše u srce peći i
dirati, što se Isus od njih uklonio. — Ali da još
bistrije u vidiš, kako je ova pogrješka opasna, raz¬
matraj duhovno zlo, što proistječe'iz bešćuvstve-
nosti. Pomisli, kako beščuvstvenost vlada u svima,
kojih Bog ne može ganuti ni naukama svetog evan-
gjelja, ni prijetnjama groznih kazna, ni protivšti-
nama, ni iznenadnim kaznama, kojima nekoje udari,
da bi druge opomenuo i preplašio. — O bogatima
kaže Isus izrijekom, kako će uz svoje bogatstvo
 — 405 —

teško u nebo dođi, ali ipak neprestaju tražiti i že¬

ljeti jedino prolazna dobra; o bludnicima kaže, da
ne đe nikada u nebo uljesti, ali ipak hlepe jedino
za putenim nasladama; o oholicama kaže, da se
moraju poniziti, ako hode da se spase, ali se ipak
vazda uzvisuju; On udari grješnika smrću nepred-
vigjenom i naprasnom, ali nikoga to ne gane. Sad
pomisli, da li nije bešcuvstvenost opasna pogrješka
od koje se treba puno bojati; pomisli, da li nije
u nekom pogledu najveđe zlo od kojega treba
bježati.
čuvstva. Z a c u gj e nj e. O koliko se zla u svijetu
ragja upravo iz bešđutnosti! Zar nije grozna ludo¬
rija znati, da su posvuda na okolo tebe neprija¬
telji, da ti pravedni Bog prijeti vječnom smrdu,
da si vazda u velikim pogibeljima, ali ipak u tom
živiš, a da se niti ne plašiš, niti si zabrinut, niti
si išta uzbunjen?
Sažaljenje. Nije li opasno i tvoje stanje,
dušo moja? Gledaš možda i ti sav ovaj nered, a
da se u srcu ni malo ne potreseš? Vidiš li i ti,
kako mnogi naprasnom smrti umiru, a ti se na
smrt ne pripravljaš ? Gledaš li grješnike, kako su
ved osijedili u opačinama svojim, ali ipak ne
ceš da ostaviš grješne svoje navade? Čuješ li
prijetnje Božije, ali si ipak posve nehajan usprkos
mnogim grijesima i neurednim sklonostima, kao da
o strašnim prijetnjama ništa ne znadeš?
Strah. Ali šta de od tebe biti, ako ostaneš
tako hladan i nehajan, te se ne omekšaš ni lju¬
bavlju, ni prijetnjama? Zar ne deš i ti umrijeti u
 406

beščuvstvenosti svojoj, kao što su mnogi na vječnu

svoju nesreću već umrli? Za časak se preplašiš,
ali se prebrzo povratiš u stare svoje navade i ne
nastojiš, da ih se oslobodiš.
Odluka. Moraš se pobojavati, da ne bi živio i
ostao u starim slabim svojim navadama; trebaš
da se nastojiš usposobiti za milosti, misleći cesto
na to, koliko je zlo bešćuvstvenost. Daj mi, o Bože
moj, čuvstveno srce!

Druga točka.
Uzroci bešouvstvenosti.
Razmatranje. Pomisli i istražuj, otklen se ragja
bešćuvstvenost, iz koje istječu bludnje u razumu i
opak pravac u volji ? Ragja se ne samo iz istočnog
grijeha, koji je vrelo svakoga zla, nego osobito iz
pomanjkanja duha žive vjere. Duh žive vjere je
svjetlost našemu razumu, pak iz njega istjera svaku
bludnju ; on potiče i naginje takogjer srce, da se
podvrže svim kršćanskim istinama i prema njima
upravlja svoj život. Razum bit će taman, a srce
bez čuvstva samo u onoga, u kome nema duh žive
vjere. Ako živo vjeruješ u riječ Božiju i u nauke
svetoga evangjelja, odmah ćeš opaziti, da si za-
bludio, ako bi cijenio prolazno dobro više od vječ¬
noga, neznatno veselje više od nebeskoga, prija¬
teljstvo stvora više od prijateljstva stvoriteljeva,
pa ćeš drage volje bludnju ostaviti te ići za svje¬
tlom vjere, koja ti u srcu pobngjuje želju i od¬
luku, raditi prema nagibanju milosti, suzbijati
strasti i živjeti prema svetom evangjelju.
 - 407 -

čuvstva. Z a s t i gj e nj e. Baš je istina, dušo moja

da ti je vjera skoro mrtva. Da, s toga nemaš srca
za stvari nebeske i vječne, buduči slabo vjeruješ;
jer da ti obuzima srce živa vjera, da nebeska
dobra više, neizmjerno više vrijede nego sva ostala
i da ih možeš dobaviti, bi li onda još toli revno
nastojao oko zemaljskih zadjeva? Da ti živo vje¬
ruješ, kako si možeš nebo zaslužiti neznatnom sa¬
mozatajom, činom ljubavi, odvažnim poniženjem,
bi li toliko puta propuštao priliku, u ovim se krje-
postima vježbati?
Po kaj anj e. Nemam li razloga, da budem puno
žalostan, što sam tako beščustvenog srce i što mi
manjka žive vjere, iz koje beščuvstvenost istječe?
Ali kako bi moguče bilo, da mi bude vjera živa,
buduči nauke svetog evangjelja nikada ozbiljno ne
razmatram, te sam u osjetne stvari sav ugreznuo.
Iz srca mi je žao, što sam živio, ne misleći oz¬
biljno na svoj zadnji cilj, živio posve prema ras¬
puštenim osjetilima svojim!
Vjera. Bože moj, yjerujem sve, što Ti kažeš;
podupri slabu vjeru moju! Podvrgavam se svim
krščanskim istinama, mrzim na sve bludnje svoje,
želim da mogu duhu i srcu svome sve nauke sve¬
toga evangjelja tako duboko utisnuti, da me duh
žive vjere svega potpuno obuzme.
Odluka. Buduči se vjera u srcima našim ne
usavršava i ne učvrščuje van ozbiljnim razmatra¬
njem, to ču često vječne istine razmatrati, utis¬
nuti ih u srce svoje i priviknuti se, da često po-
bugjujem čin vjere. Udijeli mi milost žive vjere,
o ljubezni Isuse moj !
 - 408 —

Treća točka.
Posljedice beščuvstvenosti.
Razmatranje. Pomisli,kako žalosnim posljedicama
ragja bcščuvstvenost u srcu grješnika, koji ništa
više ne osjeća ni za Boga i Božije stvari, ni za
svoj spas i usavršavanje. Komu je srce tako otvr¬
dnulo, opire se svetomu Duhu; ovaj otpor prijeći
ulaz Njegovim milostima; bez milosti pako niko
ne može da se spasi: eto kako je očevidno, da
pomenuto otvrdnuće dotjera dušu ćak u pakao. —
Zaista, ovo sve se tvrdi o grješnicima, koji živu
u smrtnom grijehu, ali je takogjer istina, da mogu
po malo ugreznuti u smrtne grijehe, koji lako opro¬
sti ve grijehe čine iz navade i hotice, te su bešcuv-
stveni na ponukanja milosti, da bi se iz ovih lakih
grijeha podigli; jer ne pazeći i nemareći za stvari
nebeske, lako se daju povući od gadnih strasti i
tako se sve to više približayaju smrtnome grijehu.
Molitva, samozataja, sakramenti ne ganu ih više,
već su otvrdnuli i već su na putu u propast.
v
Čuvstva. Strah. Bože moj, što će biti od mene
što sam tako bešcuvstven za sve, što se tiće spasa
moje duše? O moram se pobojavati, daće mi Duh
sveti posebne milosti Svoje uskratili i da ću ja
osujetiti sve namjere, što ih imade Bog sa mnom,
a to bi eto bila moja propast!
Poniženje. Bože moj, ponizujem se pred To¬
bom, priznajem veliku grjehotu svoju! Sve to uvi-
gjam, a šta treba da učinim, te opet popravim
beščuvstvenost, koja se je toliko puta opirala
 — 409 —

Tvojoj milosti i prouzročila, da sam popuštao u

brizi za svoj vječni spas. Zaslužujem, da me stignu
sve žalosne posljedice, koje proizlaze iz otvrdnulog
srca. Nijesam vrijedan, da me pogledaš; zaslužio
sam, da me ostaviš za uvijek. Ali ipak se pouz¬
davam, da češ se bijedi i nevolji mojoj smilovati
i da če Te ganuti nesretna moja beščuvstvenost,
na koju sada iz svega srca mrzim.
Pokajanje. Da, o Bože moj, puno se kajem,
što sam se u toliku pogibelj bacio; kuda ču da se
sakrijem od stida, što sam milost Tvoju zabacivao?
Ali, pošto si mi udijelio milost, da uvidim gadne
pogrješke svoje, dat češ mi takogjer milost, da se
i popravim. Želim iskrenim i dubokim pokajanjem
dokazati, kako sada sav svoj dojakošnji život osu-
gjujem! Ja Te uvjeravam: iz svega srca želim, da
mogu imati što nježnije osječaje za sva nagibanja
milosti Tvoje.
Odluka. U tu svrhu odlučujem, da se odrečem
svake neuredne sklonosti prema stvorovima, svake
zamame osjetnih naslada, časti, štovanja i priznanja
ljudskoga, a vjerno se odazivati nagi banju Tvoje
milosti.
Molitva. Duše sveti, početniče svake milosti, ne
zabaci me zbog tvrdog srca moga! Zaista, zaslužio
bih, da me zabaciš, ali po zaslugama Isusa Krista,
Dj evice Marije i svih svetih molim Te: djeluj
toli jako na srce moje, te od sada bue beščuv-
stveno za svaki utisak od strane stvorova. Za ovu
Te milost iz svega srca molim Amen.
 — 410 —

Razmatranje
za utorak iza IV. nedjelje poslije uskrsa.
v

„Sto vam ovo kazah, žalosti se napuni srce vaše*.

Iv, 16, 6.

Prva točka.
Ražalostiti se moramo jedino, ako grijehom
izgubimo Boga.
 — 411 —

čuvstva. S a ž a 1 j e nj e. O djeco ovoga svijeta,

za što ne pomislite, kako je jedino pravo zlo po
vas, i koje u istinu zaslužuje, da ga oplakivate,
ako se naime od Vas udalji Bog? pa za što opla¬
kujete gubitak stvorova, koji vam Boga iz srca
protjeravaju? Vi tugujete, što vas je ostavio pri¬
jatelj, što vam je umro poznanac, što ste izgubili
vremenito koje dobro, a ne tugujete, što ste izgubili
Boga, najveće dobro svoje.
Prepast. Ali, ne moram li takogjer ovu istu
pogrješku i sebi predbaciti! Da, i ja ne osjećam
 — 412 —

velika nesreća za grješnika, koji je Boga upravo

protjerao iz srca, ali je veoma spasonosno po pra¬
vednike, ako se Bog od njih udalji jedino po tom,
što im uskrati svoje utjehe, svoje slatkosti i do¬
kaze nježne svoje ljubavi, te ih prepusti unutarnjoj
suhoti i nevolji. Jer se na ovaj način Bog od pra¬
vednika udalji jedino za to, da se osvjedoče kako
su slabašni, da se ponize i potaknu opet iz nova
što revnije Bogu služiti. — Ako ti dakle savjest
ništa ne predbacuje, to nemoj tugovati makar sav
suhotan bio u molitvi, makar ne imao veselja za
duhovne stvari, nego^ pomisli, da će se Bog još
obilatijim darovima k tebi vratiti, ako odano i
mirno podnosiš, što ti je Bog nebesku utjehu us¬
kratio, jer time samo hoće da prokuša vjernost
tvoju.
Čuvstva. Poni žav anj e.O Bože, podvrgavam
Ti se u svemu, što god je Tebi drago; makar mi
veoma teško bilo, što sam.udaljen od Tebe, to se
ipak šuteći klanjam Providnosti Tvojoj, koja vazda
i u svem jedino korist moju gleda i namjerava.
Dakako bez Tebe ne bih mogao da živem i naj¬
manja utjeha od Tebe više mi vrijedi, nego li sve
radosti ovoga svijeta, ali eto, raspolagaj sada sa
mnom po Svojoj volji; ja se tužiti ne smijem, a
i ne ću.
P o k aj a n j e. Zao mije, što sam radi neskrivljene
suhote, radi rastresenosti, radi hladnoga srca suviše
jadikovao, umjesto da sam se poklonio Tvojemu
vodstvu i podvrgnuo Tvojoj volji. Bio sam Ti ne¬
zahvalan, molim Te skrušeno, oprosti mi!
 — 418 —

Ljubav. Budući sve kušnje Tvoje proizlaze

jedino iz ljubavi, koja udara, da lijeci, s toga eto
hodu da Te ljubim i za suhote i za utjehe, te us¬
prkos suhoti svakako ću kušati, da Ti vršeći us¬
trajno sve svoje dužnosti ljubav svoju i pouzdanje
svoje prema dobroti Tvojoj posvjedočim.
Odluka. Da, o Bože, nikad se ne ću više uzne¬
mirivati, ako se udaljiš od mene, ali ću pomljivo
na to gledati, da Te vlastitom krivnjom ne pro¬
tjeram od sebe. Daj mi za to potrebitu milost.

Treća točka.
Ako se je Bog* od nas udaljio, to moramo
kušati, kako bismo Ga opet natrag dozvali.
Razmatranje. Na koji god se je naćin Bog od
tebe udaljio, svakako nastoj, da Ga opet dozoveš.
Ako si Boga izgubio smrtnim grijehom, to ne
smiješ da budeš miran sve, dok Ti se po milosti
Svojoj nije povratio; bez milosti Božije ne možeš
ništa za nebo zaslužna izvesti, nego Bog na tebe
mrzi i neprestano si u pogibli vječne propasti, bu¬
dući možeš umrijeti svaki ćas. — Ako se je Bog
udaljio od Tebe uskrativši ti Svoje utjehe, radost
i veselje u duhovnim vježbama i za duhovan život,
nemoj ništa propustiti, a da ti se opet ne vrati,
jer ne znadeš, da li nijesi toj suhoti ti sam kriv,
ili da Ti nije baš korisna, te revnije pogješ putem
savršenstva. Neprestano dakle Boga natrag zovi
time, da češće i dulje moliš, da se sabireš, trapiš,
da Ga vruće želiš, dok sa zaručnicom ne zavapiš:
 __ 414 —

»Našao sam Onoga, koga duša moja ljubi, čvrsto

du Ga držati i nikada više ne spustiti«.
Čuvstva. Zacugjenje. O kako je mogude,
da nas gubitak stvora veoma boli, a ne možemo
da razumijemo bol duše i njezinu nesredu, ako iz¬
gubi Boga! Kako možemo tako hladni biti, i vrude
ne ceznuti za Njim, da nam opet dogje. Bez čuvstva
sam, kao da imam srce od kamena, jer bi me
drukčije mnogo više peklo, što se je Bog od mene
udaljio.
Z a s t i g j e nj e. Želim dakako, da me Bog nikada
ne liši Svojih utjeha i Svojih slatkosti, ali sam preved
trom i lijen, te Ga eto ne tražim. Za svakom stvar¬
čicom idem, koja mi može dati ma kako neznatan
i prolazan užitak, i sva sredstva upotrebljavam,
samo ako mogu dodi te posjedujem neznatno dobro,
ali eto ne nastojim, da bih s Bogom združen ostao
i Njegove slatke utjehe uživao.
Strah. Zar se ne moram bojati, da se Bog
ne de više k meni vratiti, ako Ga ne zovem i ne-
umoljavam? Ostavit de me u nevolji i bijedi mojoj.
Zar nijesam toga ved cesto puta iskušao? Ne ve¬
seli me molitva, ne vesele me duhovne stvari, jer
Boga ne pozivljem svojim suzama,- svojim željama
i neprestanom molitvom, da mi se vrati, nego se
možda sve to više od Njega udaljujem.
Odluka. Bez prestanka du Boga tražiti i pozivati
Ga vrudom željom, uzdisajima, suzama, molitvom,
zatajom i obuzdavanjem svojih strasti, samo da mi
se vrati.
Molitva. Uci me, o sveta Majko Marijo, da Te
nasljedujem u Tvojoj žalosti, što si u Jerusalemu
 — 415 -

izgubila Isusa, jer si onda veoma tugovala i plakala.

Ali uči me takogjer, da Te nasljedujem i u revnosti
i pomnji, kojom si Ga tražila. To neka mi bude
najveća bol, kad bih Isusa izgubio; nikad Ga više
ne ću izgubiti vlastitom krivnjom; ali ako ga iz¬
gubim, to ću Ga poput Tebe što revnije tražiti,
dok Ga ne nagjem i dok opet ne uživam Njegovu
milost i slatku Njegovu utjehu. Amen.

Razmatranje
za srijedu iza IV. nedjelje poslije uskrsa.

„Kažem vam istinu: dobro je za vas, da ja idem“.

Iv. 16, 7.

Prva točka.
Ko hoće da njeguje duhovni život, to mora
prema svemu hiti bešćutan, osim prema
Bogu.
Razmatranje. Duša posve odana unutarnjemu i
duhovnomu životu, mora da bude bešćutna prema
svim suprotivštinama, koje god bi je snašle, budi
da joj ih Bog sam neposredno šalje, budi da joj
dogju od stvorova, koji se njoj opiru, ili je muče,
ili nasladom zamamljuju. Posjedovati Boga, samo
to namjerava, sve ostalo ne uvažuje: suho tu ili
utjehu, uspjeh ili neuspjeh prosugjuje jedino prema
tome, kako je podupiru ili priječe u najglavnijem
 — 416 —

nastojanju. Budući može Boga posjjdovati vazda,

samo ako koće, to je u svakoj okolnosti posve
mirne duše i to barem u višoj svojoj volji, premda
možda niža volja osjeća velike bolove, što je iz¬
gubila ili nije postigla žugjeno osjetno dobro. —
Prema tako uzvišenom mišljenju i procjenjivanju
svega, što nas zadesi, valja da pregnemo i jednako
mirno podnosimo sve slaboće srca, đosadnost u
molitvi i duhovnim stvarma, kao što i pomanjkanje
svake duhovne ili vremenite pomoći.
Čuvstva. Z as ti gj e nj e. Kako sam od tako uzvi¬
šenog mišljenja još udaljen! Jer sam veoma osjetljiv,
to ne mogu ništa da mirno podnesem, ako se kad
i kad obratim k Bogu, to biva za to, jer me On
gane i tješi. Ali ako mi On uskrati čuvstvo Svoje
prisutnosti i radost u nebeskim stvarima, odmah
klonem duhom, tugujem i nemiran sam, paće držim,
da je duhovni život upravo nesnosljiv.
Pokajanje. O Bože moj, kako se stidim doći
preda Te tako neurednim srcem! Kako mogu, da
popravim grijehe, što sam ih u opakosti svojoj po¬
činio. Jedna riječ, prezir, niječan odgovor, nehajnost
za me, već me tako uzbuni i uzruja, te samo na to
mislim posvuda i vazda, ćak onda, kad molim ili
kad sam kod službe Božije. O gdje je moja krjepost!
Baš sam griješan, što sam privezan na prolazne stvo¬
rove, a posve hladan prema Bogu!
Ljubav. Ovo dolazi odatle, što Boga iz srca
ne ljubim; jer kad bih Ga u istinu ljubio, bio bih
vazda zadovoljan; istinita naime ljubav ne ovisi
o utjehi ili žalosti. Da mi je ljubav posve čista,
 — 417 —

to ne bi gledala na ino, nego da zagrli najveće

Dobro i vazda Njegovu volju čini, sve ostalo ne
bi uvažavala! O najveće Dobro, o Bože moj, kad
ću s Tobom tako sjedinjen biti, te Ti jedini budeš
predmet ljubavi mojoj ?
Odluka. Ja ću posvuda samo na Boga gledati,
a sve ću ostalo prema volji Božijoj ravnodušno
prosugjivati. Daj mi, o božanski moj Spasitelju,
ovaj način miš ljenja, što ga želiš vidjeti u učenika
svojih.
Druga točka.
Ova sveta ravnodušnost stoji u oslobogjenju
od svih stvorova.
Razmatranje. Pomisli, kako sveta ova ravno¬
dušnost u oslobogjenju od svih stvorova stoji. Ova
ravnodušnost ne može biti u čovjeku, koji je još
privezan za osjetne užitke, taštinu, ćast, prijateljstva,
sebičnost, za neumjerenu njegu tijela, za udobnost,
za velik sjaj i suvišne zabave; ko je za ove stvari
privezan, te ih se nije posve oslobodio, kako bi
mogao da uvažuje sve jedino pogledom na Boga
i vječnost, kako bi dakle mogao biti ravnodušan
prema svemu? Uzalud ideš, da posjeduješ Boga,
ako se ne odrećeš i ne oslobodiš od stvorova; jer ako
hoćeš u istinu živjeti životom duhovnim i unu¬
tarnjim, te u svemu i vazda biti posve miran i
zadovoljan, to treba da silom prekineš svu prive-
zanost za zemaljske stvari, pače i za nebeske stvari,
ako tako hoće Bog, komu valja da se podvrgavaš,
slao ti On utjehe ili ti ih uskraćivao.
Jej.iti liaimatranja 11. li
 — 418 —
v

Cu/stva. Z a c u gj e nj e. Razumiješ li, dušo moja,

kako ne ćeš nikada moći napredovati u duhovnom
životu, ako nijesi posve ravnodušna prema svemu,
što je stvoreno; no, ove ravnodušnosti ne možeš
polučiti, ako se svega ne odrećeš. Sve molitve,
odluke i vježbe tvoje ne će ti mnogo koristiti, ako
ne prekineš posve svaku svezu sa stvorovima, sa
zemaljskim dobrima, ma kojim ti razlogom oprav¬
davao tu svoju svezu s njima i ljubav prema
njima.
Optužba. No, ko toliko ovisi o stvorovima,
koliko upravo ja? Žrtvovao sam im tjelesnu i du¬
hovnu svoju slobodu. Dobra i poslovi ovoga svijeta,
neprestane brige i rastresenosti, zabave i užici posve
su me k sebi pritegli i saokupili tako, da dušom
i tijelom jedino u njima bivujem, te ni ćaska slo¬
bodnoga nemam i moram priznati, da sam baš su-
žanj, rob njihov.
Pokajanje. Bih li mogao, da grješnu ovu pri-
vezanost za stvorove doživotnom pokorom popravim?
O, preveć sam griješio, preveć sam Boga vrijegjao!
Umjesto da sam posve ravnodušan prema zemaljskim
dobrima, to sam vazda nastojao, da ih što više po¬
sjedujem i uživam. Spoznajem, o Bože moj, da sam
slijep i zaslijepljen; molim Te, oprosti mi!
Odluka. Odričem se sviju stvorova, ni jednomu
se ne ću više predati, van u koliko to Bog hoće.
O Bože, udijeli mi ovu milost!
 — 419 —

Treća točka.
Mrtvenje je sredstvo, da se posve od stvo¬
rova oslobodimo.
Razmatranje. Pomisli, kako se ne možeš od stvo¬
rova osloboditi van, da neprestano mrtviš svoja
osjetila i svoje strasti, i da su uzaludne sve dobre
misli i želje, ako ih ne izvedeš. Nije naime dosta,
da samo želiš, kako bi se od stvorova oslobodio,
nego moraš se i boriti proti osjetilima, koja ti
obično uguše svaku tvoju dobru želju, jer ih slušaš.
Strasti te tvoje obsjenjuju, kako je preteško ili ćak
nemoguće, da bi se neprestano obuzdavao ili da za
nebo ne treba tolike sile. Megjuto ostaješ vazda za
stvorove privezan i premda su već godine i godine
prošle, od kako moliš, čitaš, druge duhovne vježbe
obavljaš, a ne mrtviš svojih osjetila, svojega ne-
ustrpljenja, svoje taštine, svoje nenavisti, svoje
osjetnosti i svih svojih strasti, ti ipak na putu
prema savršenstvu kršćanskom ni koraka nijesi
učinio naprijed.
Čuvstva. Zastigjenje. O Bože, iz vlastitog
iskustva znadem, kako je to istinito; zaista, sav
sam za zemlju privezan i sužanj stvorovima, jer
ne ću da proti sebi upotrebim silu. Osjetilima
svojim, ušima svojim, jeziku svome dozvoljavam
sve i svakoj strasti dopuštam, da me silom povuče
za sobom; u najneznatnijoj se stvari ne mogu
mrtviti i obuzdati. Kolika je to po mene sramota!
Kako se stidim, da moram nakon tolikih dobrih
odluka u takovu stanju preda Te doći!
*
 — 420 —

Pokajanje. Dušo moja, zar ne ćeš nikada da

proti sebi silu upotrebiš? Hoćeš li vazda u sra¬
motnom ovom sužanjstvu da živiš? Valjda se nijesi
nikada posve usrdno pokajala? O Bože, sada se
kajem i želim umrijeti od žalosti i skrušenosti, što
sam posve osjetan, lagodan, trom i raspušten.
L j ubav. Ali barem sada hoću da se popravim,
da se svim žarom srca Tebi predam i tolikom Te
ljubavlju zagrlim, te me ne će moći nijedan stvor
više od Tebe odijeliti. Zar da ne prionem uz Tebe,
koji si najveće dobro; šta će me preplašiti od naj¬
silnijeg napora i najstrože samozataje, ako me
potpuna ljubav prema Tebi sasma preuzme i sa¬
vlada ?
Odluka. S toga odlučujem, da ću vjerno upo¬
trebi ti svaku prigodu za mrtvenje i samozataju.
Molitva. Za ovu milost prosim Tebe, o klanjanja
vrijedni Isuse moj, koji si mi svim životom Svojim
toli divan primjer samozataje dao. Daj mi ovu svetu
ravnodušnost i potpunu slobodu od stvorova; daj
mi jakosti, te se mogu svakom prigodom nadvla¬
dati, osjetnosti za vazda se odreći, na zemlji u
istinu duhovan život voditi, po smrti pako život
vječne slave postignuti. Amen.
 — 421 —

Razmatranje
za četvrtak iza IV. nedjelje poslije uskrsa.
„Kad dogje Duh sveti, osvjeđočit će svijet o grijehu/
Iv. 16, 8.

Prva točka.
Duh sveti će ljude osvjedočiti o njihovom
grijehu, budući je svet.
Razmatranje. Pomisli, kako će Duh sveti, kojeg
če poslati Isus, osvjedočiti ljude o njihovom grijehu.
Budući dolazi On samo za to, da ljude vodi i do¬
vede do svetosti, no, oni se velikom tome djelu
opiru, to ih on osvjedočava, da su s toga silno
grješni i da u svijetu nema Van nevjera, izdajstvo,
okrutnost, varanje, uopće sve grjehote i opačine
prema riječima svetoga Ivana, koji kaže, da je sav
svijet kao ugreznut u opačinu. Duh sveti poka¬
zuje, kako je ovaj svijet baš u svemu protivan
Njegovoj svetosti, kako ne mogu postati dionicima
Njegovih darova svi oni, koji ljube svijet, ako se
odrješito ne odreknu ovoga svijeta, koji izdaje,
kad primamljuje, koji laska da uništi one, kojima
laska, koji ljude k sebi privlači, da ih onda tim
laglje strmoglavi u propast. Ovo je svijet, što ga
Duh sveti kudi i kojemu nepobitno dokazuje groznu
njegovu'izopačenost. — Sad pomisli, da li ti upravo
ovaj svijet ne ljubiš, koji te je već odavna u
zamke svoje uhvatio, a da ti ni ne uvigjaš luka
 — 422

vosti njegove. To dokazuje, da Duha svetoga nijesi

primio, jer bi ti On sigurno već pokazao strašnu
nevolju, u koju ćeš propasti, ako opaki, Bogu
mrski svijet ljubiš.
čuvstva. Zacugjenje. Kako je svijet opak,
kako protivan svim nakanama Duha svetoga, koji
je početnik svih milosti! O premnogo ima ljudi,
koji su za svijet posve zauzeti, te mu robotu prave!
Je li onda čudo, ako ima tako malen broj ljudi,
kojim može Duh sveti da im udijeli darove Svoje!
Zastigjenje. Za što sam takogjer ja nevoljnik
srce svoje za ovaj bijedni svijet pri vezao, te samo
oko toga nastojim, da njemu omilim? Vara me
svaki dan, ali me ipak opet primami, i mnogo
griješim, da mu ostanem mio, a nepostancm mrzak.
Sažaljenje. Spoznajem o Bože moj, da sam
s toga toliko puta sagriješio, jer sam još posve
duhom ovoga svijeta napunjen i sav na nj navezan.
Ali sada baš iz srca mrzim'na njegovu zlobnost;
o kako želim, da nijesam nikada za nju znao! Da,
o Bože, bio bih napunjen Tvojim Duhom, da nije¬
sam ovaj opaki svijet ljubio ; ali sada želim, da
svu ljubav prema ovomu svijetu iz srca svoga
posve istjeram i svu zlobu njegovu satrem.
Odluka. Prezirat ću dakle ovaj svijet, budući
se opire Duhu svetomu, borit ću se proti njemu i
uništavati grijeh, kojim me primamljuje k sebi. O
Bože moj, daj mi za to potrebitu milost!
 — 423 —

Druga točka.
Duh će sveti ljude osvjedočiti o njihovim
zabludama, budući je On čista istina.
Razmatranje. Pomisli, da l)uh sveti osvjedočava
svijet o njegovim bludnjama i krivim naukama,
kojima hoće da zavede one, koji ga ljube. Duh je
veti sama istina, te ne može prevariti ni prevaren
biti. On pokazuje, da su nauke ovoga svijeta sasma
pogrješne, te su žalosno prevareni svi, koji mu vje¬
ruju; jer svijet ne uči van slavohlepnost, oholiju,
osjetnost, besposlenost i rastrescnost, kao što i sve
što ugagja osjetilima i obsjenjujc maštu, sve, što
odvraća pozornost od ozbiljnih istina i navraća na
prolazna i varava dobra ovoga svijeta Ali eto sve
to je očita zabluda i prevara. — Ne misliš li
slično i ti ? ne slušaš li i ne odobravaš slijepo
kriva načela ovoga svijeta usprkos unutarnjemu
rasvijetljcnju od Duha svetoga? Zar ni jesi često
puta čuo, da ćeš živjeti u laži i zabludi, ako se
vladaš prema naukama ovoga svijeta i da ne ćeš
nipošto sposoban biti za nebesku nauku zj\
znanost svetaca ili za darove Duha svetoga, što ili
On udjeljuje svima, koji su se odrekli svijetu, te
živu prema nauci Isusovoj.
v
Čuvstva. Negodovanje. O nesretni svijete,
koji krivim svojim naukama toliko duša u vječnu
propast vodiš, o da bih baš sve mogao oteti tebi
okrutniku, izdajici i bezobrazniku, koji zaslužuješ,
da te mrzimo, i koji zlobom svojom svaki dan na
bezbrojene grijehe navodiš!
 Sažaljenje. Uvažujte, o djeco ovoga svijeta,
sto činite, ako se tako revno predajete naukamu
ovoga svijeta, koje ništa ino ne namjeravaju van
vječnu vašu propast! Zar ne ćete nikada očiju
svojih otvoriti istini, koju vam navješća Duh sveti ?
Kako ste slijepi, kako me žalosti ova vaša slje¬
poća! Da bih mogao osvjedočiti vas o istini i uvje¬
riti vas o prevelikoj nepravdi vašoj prema Bogu i
prema vam samim!

Zastigjenje. No, ne moram li porumeniti od

stida takogjer ja, budući sam se tako često vladao
prema štetonosnim načelima ovoga svijeta, te sam
više volio oholost nego li kršćansku poniznost, ta¬
štinu više nego li strahopočitanje prema Bogu,
osjetnost više nego li mrtvenje, slavohlepnost više
nego li čednost, isprazna laskanja i prijateljstva
više nego li ljubav i prijateljstvo Božije? Zar ne
zaslužujem veču kaznu nego li mnogi drugi, bu¬
dući sve to dobro znadem, ali ipak životom pria¬
njam uz opaka načela opakpga svijeta?

Odluka. Dobro! sada se odričem svih šteto-

nosnih načela. Ne ću nikako više da slušam svijet,
nego život svoj udesit ću prema načelima stid-
ljivosti, poštenja i poniznosti, ljubavi i mrtvenja
osjetila i strasti svojih. O slatki moj Isuse, hoću
da budem Tvojim učenikom; ne odbij mi ove mi¬
losti !
 — 425 —

Treća točkx
Duh sveti kudi ljude radi njihove pohotne
pohlepe za niskim zemaljskim dobrima, bu¬
dući je duh.
Razmatranje. Pomisli, kako je Duh sveti došao
na zemlju, da svlada nezasitljivu pohlepnost i po¬
hotu ljudsku za velikim bogatstvom, za prolaznim
dobrima i osjetnim užicima. Budući je duh, to hode
da pridigne ljude nad zemaljske stvari i napravi
ih više duhovne, te budu sposobni slatko uživati
nebeske i božanske stvari. Ništa nije Duhu sve¬
tomu toli mrsko, kao neuredna pohlepa za zemalj¬
skim dobrima. Duša dakle, koja čezne, da dobije
i posjeduje vrhunaravna dobra i darove Duha sve¬
toga, mora da se oslobodi od svih puko zemalj¬
skih sklonosti i da se zapocme boriti proti po¬
hlepi pokvarene svoje naravi, koja nije nikada za¬
dovoljna sa onim, što već posjeduje, nego sve to
više želi da ima osjetnih dobara, kao da je samo
za njih stvorena. — Pomisli, kako su ove pohlepe
i tebe sasma zaokupile; pogledaj samo, kako se
silno brineš, da zadovoljiš svojim pohotama i učiniš
sve prema tjelesnoj svojoj udobnosti. Vidjet ćeš,
kako ti privezanost za sva ova dobra ne dopušća,
da paziš na Duha svetoga i za Njegove se darove
sposobnim učiniš; no ipak upravo ovi darovi za
spas su tvoj svakako nužni, i dobiti ih nikako ne
ćeš, dok se nijesi odrekao ljubavi prema prolaznim
dobrima zemaljskim.
Čuvstva. Zacugjenje. Kako to, o Bože’moj?
Ako nikako nijesam sposoban za darove Duha sve-
 ^ 426 —

toga, dok u meni postoji ljubav prema osjetnim

dobrima, kako mogu da ih tako volim, te me ne¬
znatna oskudica, neznatno pomanjkanje može oža-
lostiti, ogorčati, uznemiriti? Mogu li to vjerovati
i svejednako živjeti kao do sada, ne tražeći van
osjetne i naravne slasti?
Strah.'Nemam li razloga bojati se, da bi me
Duh sveti mogao ostaviti i uskratiti mi posebne
svoje milosti ? Protivim se Njegovim nakanama,
odbijam Njegova nadahnuća; još me pozivlje, pače
siluje, da mu otvorim srce svoje — ali, ako mi¬
slim i na dalje Njemu 'se protiviti, zar nije posve
osnovana bojazan, da bi me mogao sasma ostaviti.
Zastigjenje. Porumeni dakle, dušo moja, što
se osjetilima svojim i željama za puko zemaljskim
dobrima posve prepuštaš, umjesto da ih obuzdavaš
te se pokoravaš pozivanju Božije milosti, koja ne
namjerava van vječni tvoj spas. Zar nije užasna
ludorija radi dobara vremćnitih zabaciti vječna,
radi kratkog sramotnog užitka staviti u pogibelj
dobra neizmjerna, dobra vječna?
Odluka. Veledušno se odričem svih zemaljskih
dobara; upotrcbljavat ču ih jedino, jer moram i u
koliko su za život od potrebe, ravnodušan ču biti
te mirno i bez strasti prema volji Božijoj podno¬
siti nedostatak njihov i pomanjkanje.
Molitva. Duše sveti, nemoj me ostaviti, premda
sam bio do sada milostima Tvojim cesto puta ne¬
vjeran i premda sam u ludosti svojoj pristajao uz
opaki svijet. Iskreno se kajem, što sam tako stra¬
stveno živio i odlučujem, da ne ču više slušati glasa
 — 427 —

svijeta, nego jedino glas Tvoj. Prekini mi sve okove

i lance, prisili opornu moju volju, da Te sluša;
udijeli mi milost, te vazda sačuvam ovaj dobri
način mišljenja, što mi ga sada nadahnjuješ. Amen.

Razmatranje
za petak iza IV. nedjelje poslije uskrsa.
„Kada dogje Duh sveti, osvjedočit će svijet o pravednosti/
Iv. 16, 8.

Prva točka.
Svijet drži sebe pravednim.
Razmatranje. Kao što kaže sveti Bernardo, svijet
tvrdi o sebi, da je pravedan, premda je veoma
nepravedan u svemu, što god čini. S toga ga Duh
sveti osvjedocava i dokazuje mu, kako je nepra¬
vedan, budući ljude vara, hoteći ih odvratiti od
pravih dobara obećanjem, da če ih svojim dobrima
potpuno zadovoljiti. Ali ova se obećanja nikada ne
ispune, kao što smo več sami iskušali; jer posve
zadovoljan nije bio još niko, koji se je god svijetu
prepustio. Pače svijet lišava čovjeka čak slobode
njegove, budući ga prisili te bude robom njegovih
zakona, koje mora da obdržava. Koji su u istinu
pravedni, njih svijet ostavlja, progoni, okrutno
s njima postupa, isključuje ih od svojih zabava,
uskračuje im dokaze svoje ljubavi i svoga straho-
 — 428 —

poći tanja, lišava ih svog prijateljstva, smatra ili

lugjacima, da su kao bez razuma, bez pameti, ne-
destojni za ljudsko društvo, kao što već sveti Pavao
pripovijeda. — Odatle možeš razabrati, kako je
svijet nepravedan, budući krjepost progoni, a opa¬
čine štiti opisujući ih da su prema poštenju, da
tako zahtijeva pravo prijateljstvo, te se njima sav
život poljepšava.
Čuvstva. Mržnja. Treba li još više, da smrtno
zamrziš ovaj svijet, koji je tako nepravedan i okru¬
tan? Ne ćeš zar nesretni ovaj svijet izbjegavati,
budući se on ljubavi • Božijoj sasma protivi ? Da,
zlobni svijete, mrzim te i prezirem te iz svega
srca, rado bih te posvuda svakog gospodstva lišio!
Zastigjenje. Zar se ne stidiš, o dušo moja,
što ne mrziš na svijet, o kojem znadeš, kako je
nepravedan; već ga eto dobroćudno podnosiš, paće
postupak njegov možda ćak i odobravaš? Ti svijet
braniš, dopuštaš da te obećanjem svojim predobije
i vodi kao ropkinju, jer se ne usugjuješ oprijeti
mu se, budući se bojiš, da te ne bi prezirao ili
progonio; ako grijeh i opačinu, srdžbu i ogovaranje
zagovara, ti pristaješ uz njegov sud.
P o k aj a nj e. Koliko sam puta nepravednost
svijeta branio, umjesto daje osudim! To sam činio
svaki put, kad sam branio opačine, grdio krjeposti,
odobravao kriva načela svijeta, a zabacivao jedino
prava načela Isusova. Na nesreću svoju povodio
sam se i životom svojim za nepravednostima toga
svijeta. O Bože moj, kako se kajem, kako mi je
žao ! Poniznim i skrušenim te srcem prosim, opro¬
sti mi!
 — 429 —

Odluka. Nikada više ne cu da odobravam ne¬

pravednost svijeta ili da je potpomažem, popušta¬
jući njegovim zakonima, nego cu nastojati, da
nepravednost svijeta suzbijam i suzbijem pazeći
jedino na zakon Isusom i na glas milosti. Daj mi,
o Duše sveti, milost, da Te slušati htjednem i
mognem!

Druga točka.
Svijet drži Boga nepravednim.
Razmatranje. Pomisli sa svetim Bernardom, da
se o Duhu svetom kaže i s toga, kako On osvje-
đocava svijet o.njegovoj nepravdi, jer o Bogu, koji
je u svim Svojim djelima neizmjerno pravedan i
zdušan, svijet niječe, da je pravedan. D£, zar ne
čuješ, kako se svijet neprestano tuži na Providnost
Božiju! Siromasi mrmljaju, što im Bog nije dao
bogatstva ; bogati se tuže, što njihovom castoljublju
nije posve zadovoljeno; bolesnici se žaloste, što im
zdravlja ne dadne; ljudi, koji mogu da prilično lako
živu, s toga su nezadovoljni, što im Bog ne dadne
više imetka i više upliva; no, takogjer inače dobri
ljudi ne odobravaju, što Bog grješnicima udjeljuje
sreću; pobožni žele, neka im Bog pokloni veliku
unutarnju utjehu. Malo ih ima, koji su prema
Bogu pravedni i koji iskreno sa Davidom govore:
»Pravedni su sudovi Tvoji.« — Ispi tu j samoga
sebe i pogledaj, da li nijesi i ti prema Bogu ne¬
pravedan! Jesi li zadovoljan, ako Bog dopusti, da
si tužan, napastovan, da ti je duša samotna i bez
 — 430 —

utjehe! Vidjet ćeš, da se i ti sa ostalim svijetom

na Boga tužiš, te Mu poričeš pravednost i držiš
Ga nepravednim.
čuvstva. Z a čugj enje. O Bože moj, kako svijet
nepravedno o Tebi sudi! Ti uregjuješ sve prema
mjeri, broju i težini, Ti si Pravednost sama i pralik
svakoj pravednosti; ali je svijet ipak tako slijep,
nevjeran i nepravedan, da Ti je skoro vazda pro¬
tivan i da naredaba Tvojih nikako ne će odobriti.
U zlobni svijete, kako si nepravedan!
Vjera. Da, o Bože moj, čvrsto vjerujem, dasi
pravedan. Ako me biješ, ako me rastužuješ, ako
mi uskraćuješ znakove osobite ljubavi, ako me patiš
gladom i progonstvom: vazda si pravedan, i ako
bih htio da se na pravednost Tvoju tužim, to bih
se morao tužiti, što dobrodati dijeliš meni, koji
pakao zaslužujem.
Zastigj enje. Ali sam ipak proti Tebi mrmljao,
kada mi niiesi dao, što sam želio. Usprotivi^ GQm
 — 431 —

Trcćft točku*.
Svijet je prema bližnjemu nepravedan.
Razmatranje. Pomisli, kako Duh sveti osvjedo-
čava svijet pogledom na pravednost, budući svijet
uskraćuje pravednost bližnjemu, a za sebe je u
punoj mjeri zahtijeva. — Ovu ćeš istinu spoznati,
ako pomisliš, kako svijet posve rado o dobrom sudi
naopako i posve lako o drugima zlo vjeruje. Svoje
čine svijet opravdava i poljepšava, od drugih ne
prima nikakve isprike; svijet dobro pazi, kako
drugi svoje dužnosti vrše, ali je sam posve nemaran
u svojim; svijet hoće, da ga mora svako podnositi,
ali on nikoga ne će da podnosi; svijet kudi na
drugima i neznatne pogrješke, a sam si dopušta
mnogo više; svijet je puno osjetljiv pogledom na
sve, što mora od drugih patiti, ali sam nema nika-
kovog obzira; svijet hoće, da se vazda govori
njemu u priloe*. da se hvali i ortaka**-« j
 — 432 —

ja sam nepravedan, ja tako pogriješno radim, sebi

pripisujem svako dobro, ali bližnjega ne du nikada
da pohvalim ; ja se opravdavam, ako me ko kudi,
ali nikako ne dopuštam, da se optavdava moj bližnji;
sam o sebi tvrdim vazda, da sam nevin, a bližpjega
brzo strogo osudim; ma kako opako radio, ipak
umijem nadi izgovora i isprika.
Pokajanje. Nemam li razloga, da gorko opla¬
kujem nepravdu svoju? Koliko sam puta bližnjega
kudio, prosugjivao, osugjivao i krivo o njem sudio!
Brzo opazim trun u njegovu oku, a brvna u svome
ne vidim, Bože moj, baš sam nepravedan i mnogo
ima toga u mene, radi cesa me Duh sveti može,
pade mora pokuditi! Molim Te za sve, o Bože
moj, molim Te ponizno, oprosti mi! priznajem ne¬
pravednost svoju i iz svega srca na nju mrzim.
Strah. Ne moram li se pobojavati, da de Bog
postupati s menom, kao što postupam ja sa dru¬
gima, te da me ne de ispričavati, kad dogjem pred
sudnji prijestd Njegov. Da, tamo de mi se*otvoriti
oci, pa du opaziti mnogo pogrješaka, koje zaslužuju
kaznu, a koje sada prikrivam, nu radi kojih bli¬
žnjega nepravednim načinom tužim i osugjujem.
Odluka. Bit du odsele pravedan prema svakome;
podnosit du bližnjega svoga i prema mogudnosti
izvinjavati ga, a prije svega hodu da kudim i
kaznim na svojoj osobi sve, što mi se na drugima
ne mili.
Molitva. Daj mi, o Bože moj, duh pravednosti,
da Ti se ponizno podložim^u svemu, što god od¬
rediš; da osobito o sebi pravedno sudim, pripisu-i
 — 433 —

jući sebi zlo, a Tebi dobro, što činim; da smatram

sebe najvećim grješnikom, a bližnjega podnosim u
duhu ljubavi. Za ovu Te milost iz dubine duše
svoje molim. Amen.

Razmatranje
za subotu iza IV. nedjelje poslije uskrsa.

„Kad đogje Duh sveti, to će svijet osvjedočiti o suđu.“

Iv. 16, 8.

Prva točka.
Neosnovan snd proizlazi iz oholosti i
prenzetnosti.
Razmatranje. Duh sveti osvjedoćava svijet radi
njegova suda, kojim drsko bližnjega osugjuje, to
jest radi neosnovanoga suda. Pazi, šta će to reći.
To će reći: bez dovoljnog razloga držati o bliž¬
njemu, da je opak ili da su opaki njegovi čini.
Kako je ovakav sud zloban, može da se razabere
već iz vrela, iz kojega proistječe; a to je oholost
i preuzetnost, koja o drugima sudi, i to obično sa
slabe strane njihove. Jer kao što kaže sv. Toma,
onaj koji sudi, prosugjuje bližnjega prema sebi; no
budući da imade on zločesto srce, to drži da su
drugi onako zločesti kao i on sam. Lakomac osu¬
gjuje bližnjega radi lakomosti; nepobožni radi ras-
puštenosti; klevetnik radi kleveta. S toga govori
Jer/l i: Kvomatranja 11. *ž6
 — 434 —

Dah sveti: »Lugjak, koji ide putem, drži o svima,

da su lugjaci.» A sveti Pavao govori: »Osugjujući
druge osugjuješ sama sebe, budući upravo ono
činiš, radi česa bližnjega osugjuješ.« O kome ti
držiš, da zaslužuje kaznu, opravdan je pred Bogom.
Farizejac osudi Mandalenu, koja je u onaj čas već
sveta bila. Ko boluje na očima, to sve naopako
vidi; oni, koji preuzetno sude o bližnjemu, to su
obično sami puni nenavisti i nenaklonosti. — Odatle
možeš razabrati o svojim preuzetnim sudovima,
kako proistječu upravo iz neuredne tvoje strastve-
nosti, koja u srcu tvome vlada i iz neprestane
rastresenosti, koja ti ne dopušta, da motriš samoga
sebe i uviđiš, kako si ti mnogo gori od onoga,
kojega sudiš.
čuvstva. Optužba. Priznati moram, o Bože
moj, da mi je srce veoma pokvareno, budući tako
preuzetno, bez dovoljnih razloga, bližnjega osugjujem.
Svemu prigovaram; ova me je strast posve obu¬
zela, te ne mogu ni za časak da suspregnem sud
svoj; sve sudim sa slabe strane, i premda nema
razloga, ipak sam tako pun samoga sebe, da se ne
mogu obuzdati, sve upravo sa slabe strane pro-
sugjivati.
Pokajanje. U srcu me boli, kad motrim po¬
grješke učinjene drzovitim sudom svojim. O, često
sam bio posve sklon, na laku ruku bližnjega osu¬
diti, o njem sumnjati, zlo misliti, pretresavati ga
i ogovarati, i to ja, koji zaslužujem, da me svako
osudi, koji sam od svih najgori i baš najveći
grješnik ! Ako pomislim na opako svoje srce i na
 — 435 —

neosnovane preuzetne sudove za života svoga, onda

mi je iz srca žao, što sam toli grješno postupao.
Strah. O Bože moj, ne sudi me po strogoj pra¬
vednosti Svojoj, i nemoj sa mnom postupati bez
milosrgja, kao što bih zaslužio, budući sam preu¬
zetno i nemilosrdno bližnjega sudim. Ne bi li po
me korisnije bilo, prosugjivati i osugjivati sebe, a
nipošto bližnjega? Zar se ne bi moglo pogledom
na moj život punim pravom o meni suditi, kako
nemam ni ljubavi, ni bogoljubnosti, ni pobožnosti,
ni vjernosti prema Bogu; to ne bi bio preuzetan
sud, docim ja o drugima baš preuzetno sudim.
Odluka. Nikoga ne ću više da osugjivam, nego
ugušivat ću svoj sud; čuvat ću se svake misli,
koja bi me mogla navesti na preuzetan sud; na¬
stojat ću da se s Bogom sjedinim, Njegovom sudu
sve ostavim i napustivši svoj sud u svem se njemu
podvrgavam. O Bože moj, daj mi za to potrebitu
milost.
Druga točka.
Preuzetan je sud grjehota proti Bogu.
Razmatranje. Kako je grješan preuzetan sud, to
možeš još bolje uvidjeti, ako pomisliš, kako se
preuzetnim sudom dira u prava Božija. Jer, da
uzmogneš suditi o tome, što biva u srcu, to bi
morao srce i njegove tajne vidjeti i posve pro¬
niknuti. Ali to ne mogu ni ljudi ni angjeli, ovo je
pravo Bog sebi pri držao, kao pravo Svoje svezna-
nosti i božanskog svog dostojanstva, govoreći: »Ja
sam Gospodin, koji istražuje srca.« S toga je ne-
*
 — 436

pravedan prema Bogu, koji hoće da prosugjuje, šta

u srcu biva. Čovjek ne može zaviriti u srce, te
mora da sudi jedino prema spoljašnosti. No, ovakov
je sud veoma sumljiv i nesiguran; mnogi su u
spoljašnjem životu posve neporoćni, ali su gadni
himbenici, dočim se drugi ne cijene i ne štuju, ali
su pred Bogom sveci. — Ako dakle štogod vidiš,
te se čini, da bi se moralo pokuditi, to moraš
barem držati, da je možda nakana dobra i ako ne
možeš ispričavati čin, ispričavaj nakanu, i ako se
čini, da je djelo svakako sa svih strana opako, to
misli, da je učinjeno iz prenaglenosti, iz slaboće,
iz nepromišljenosti, a nemoj brata nepovoljno osuditi.
čuvstva. Zastigjenje. O koliko sam grijeha
baš preuzetnim sudom učinio! Ne mogii na to ni
pomisliti, a da ne porumenim od stida. Samo ako
se nešto čini, da bi možda moglo biti, ja odmah
odlučno sudim, ja sumnjam bez razloga, pače ja
kudim i tužim, a ne pomišljam da li mogu i smijem,
da li imadem pravo za to. Posvuda okrivljujem
druge, možda najnevinije i često osudim u srcu
one, koji su mnogo bolji, mnogo krjeposniji od
mene.
Pokajanje. Priznajem, o Bože, da sam baš
kaznu zaslužio, o prečesto sam proti sveznanosti
Tvojoj i proti dostojanstvu Tvojemu sagriješio; a
ipak do sada nijesam nikada još posve bistro spo¬
znao, koliko sam griješan. U duhu sam o svim
sličnim sudovima držao, da je to neznatna stvar
ne misleći, kako diram u Tvoja prava, i koliku
činim nepravdu božanskomu Tvomu Veličanstvu.
 — 437 --

Odluka. Odlučujem, da odsele ne ću više tako

raditi: najprvo ne ću se bez potrebć upletati u
tugje poslove; drugo rado ću ispričavati barem
namjeru, sud pako odgoditi, dok se sve točno ne
razbistri.

Treća točka.
Preuzetan sud Gospodin Bog često strogo
kazni.
Razmatranje. Razaberi iz kazna, kojima Bog
preuzetan sud cesto kazni, kako je takav sud
griješan Spasitelj kaže: »Ne sudite, da ne budete
sugjeni, jer kakvim sudom sudite, onakovim ćete
sugjeni biti i vi.« Totila je o svetom Kasiju sudio,
da je odan piću, budući mu je bio obraz posut
mjehurićima od žcge, s toga dopusti Bog, da jednog
od satnika njegovih obsjedne gjavao, od kojega ga
ne može riješiti niko van molitva ovoga sveca. Iz
ovih i drugih nebrojenih kazna razaberi, kako Bog
preuzetan sud mrzi, osobito iz prijetnja, kojima nas
Bog od preuzetnih sudova odvraća. — Sta moraš
dakle držati o sebi, kad se toli rado predaješ
sumnji i nepravednim mislima i preuzetnim sudo¬
vima? Nemaš li dovoljno razloga pobojavati se,
da i Bog prema tebi ne će postupati milosrdno,
kao što i ti prema braći svojoj ne postupaš milo¬
srdno.
Čuvstva. Strah. Moram da se tresem, kad po¬
mislim na providnost Božiju, jer preveć lahko proti
njoj griješim. O posve brzo sudim sve, štogod nije
 — 438 —

točno prema mojim čuvstvima! Ako Bog strogo

kazni svaki5 preuzetan sud, kakva će kazna stignuti
mene, koji sam toliko puta preuzetno sudio i
druge na to navodio? Uz to imam i drugih grijeha!
Sta će biti od mene, kad đogjem pred strašni sud
Božiji ?
Zastigjenje. Porumeni od stida, dušo moja,
što tako lakoumno o drugima govoriš, kudiš ih i
osugjuješ! Zar si ti bez mane? Baš ima puno raz¬
loga. da se pokudiš i osudiš ti, koja tugje pogrješke
vidiš, a na svoje ne misliš. Sta se može držati o
tvojoj pobožnosti, pošto je toli površna? što o
tvojim neurednim riječima i nepravednim djelima?
Ali ipak hoćeš, da druge osugjuješ!
Pokajanje. Morao bih gorko zaplakati, kad
na grijehe svoje pomislim, morao bih sebe prosu-
gjivati i osuditi, a ne za druge se brinuti. O Bože,
tako činim sada i prosuđujem -se i osugjujem pred
Tobom, mrzim na sve preuzetne sudove svega ži¬
vota svoga i obećajem, da ne ću nikoga više bez
razloga osuditi, nego sve ću prosugjivati sa dobre
strane, u koliko mi bude to moguće.
Odluka. Ne ću više da pazim na pogrješke
svoga bližnjega; ako šta na me ne spada, to ću
reći: o tome suditi nije moja dužnost, Bog je
sudac; ali ako bi šta bilo što se tiče mene, to ću
barem namjeru ispričavati, sve dok se ne osvje¬
dočim o protivnosti.
Molitva. O ljubezni moj Isuse, suce svijeta,
udijeli mi milost, te bližnjega nikada preuzetno ne
sudim; sačuvaj me od ove pogrješke proti Tebi,
 — 439 -

koji imaš jedini pravo suditi sve ljude, učini, neka

sebi živim, a na bližnjega ni ne mislim, učini, da
sebe najnevrednijim stvorom držim i samo na to
mislim, kako da izbjegnem oštroj pravednosti Tvojoj.
Amen.

Razmatranje
za petu nedjelju poslije uskrsa.

„Zaista vam kažem, da štogod uzištete u Oca u ime Moje,

dat će vam.“ Iv. 16, 23.

Prva točka.
Obećanja Isusova pogledom na molitvu.
Razmatranje. Pomisli slavna obećanja Isusova
pogledom na molitvu. On nama naregjuje, neka
molimo za sve bez ikakve iznimke. Svako dobro
tjelesno ili duhovno, samo da nije na štetu po naš
vječni spas, je pripravan, da nama dadne, ako Ga
zamolimo. Dodati možemo, kako Isus ništa ne
obećaje, što ne bi želio dati i što ne bi radosno
dao. Reci sada, da li plodovi molitve tvoje nijesu
baš veliki i krasni ? Ne ćeš li revno moliti ? Ako
bi ti kakav vladar obećao, da će ti dati sve, što
god ćeš zamoliti, zar ne, kako radosno i pouzdano
bi išao k njemu. No eto Bog, koji posjeduje sva
dobra, Bog ti obećaj e dati sve, za što god Ga u
ime Isusovo prosiš. Moraš dakle da radosno i revno
 — 440 —

moliš, pače molitva mora ti najprvim poslom po¬

stati, budući možeš od Boga vazda i posvuda do¬
biti sve, što te potpuno udovoljiti može. — Pomisli,
da li nijesi puno nesretan, ako se u svakoj nuždi
ne utečeš k molitvi, te je ne držiš za najveće
dobro, što možeš za života uživati.
Čuvstva. Zahvala. Tisuću Ti se puta zahva¬
ljujem, o ljubezni Isuse, što si svim obećao, kako
ćemo od Oca dobiti sve, za što god u ime Tvoje
prosimo. Jesam li kadar dovoljno spoznati dobrotu
Tvoju, da mogu ja bijedan grješnik tako lako
k Tebi doći i da si vazda pripravan uvažiti i usli¬
šati svaku prošnju moju?
Hvala. Hvali i slavi neka Te neprestano nebo
i zemlja radi dobrote Tvoje, kojom si se Ti, o
ljubezni moj Isuse htio obvezati, dati nam darež¬
ljivo sve, šta samo željeti možemo! Sta, slabi stvo¬
rovi mogu u svako doba doći k Tebi, te iz riznica
Tvojih obilato crpiti, šta je najuzvišenije, najsvetije,
što samo željeti mogu!
Zastigjenje. Porumeni od stida, dušo moja,
što si još neizrecivo bijedna i siromašna, premda
imadeš tako lako i korisno sredstvo, te se možeš
obogatiti. Zaista vjera tvoja i pouzdanje u riječ
Božiju mora veoma slabo biti, budući si tako ne¬
voljna, premda ti Bog sam obećaj e, da ćeš se moći
osloboditi od svoje nemarnosti, taštine, osjetnosti i
svih strasti, ako moliš.
Odluka. O Bože moj, dolazit ću k Tebi često i
pouzdano; najmiliji će mi posao molitva biti, bu¬
dući si Ti vazda spreman dati sve, štogod prosim.
 — 441 —

O Bože, neuskrati mi ljubavi i milosti Svoje i daj,

da iskusim, kako su obećanja Tvoja istinita!

Druga točka.
Istinitost Isusovih obećanja.
Razmatranje. Pomisli, kako su istinita, a nikako
varava obećanja Isusova. Bog je, koji obećaje, a
Bog je sama istina, koja se promjeniti ne može.
»Istina Gospodnja ostaje uvijek. Nebo će proći i
zemlja, a rijeci moje ne će proći nikada.« Da Bog
nije kazao, kako će nama dati sve, što god pro¬
simo, osvjedočila bi nas već neizmjerna dobrota
Njegova, koju sami svaki dan iskušamo, da je On
iz srca pripravan, svakoj potrebi našoj doskočiti.
Ali kad nas Isus jasnim i bistrim riječima uvje¬
rava, da će nama Otac dati sve, štogod Ga u ime
Isusovo molimo, to moramo posve slabi u vjeri
biti, ako srca svoga ne podižemo neprestano prema
Njemu otkrivajući Mu nevolje i potreboće svoje.
Ako ne dvojimo o dobroj volji pravog prijatelja,
kad nama štogod obeća, to ne smijemo kolebati,
kad molimo znajući, da Gospodin Bog može i hoće
obećanja svoja ispuniti.
Čuvstva. Zahvala. O Bože moj, kako mogu
da Ti se dovoljno zahvalim na dobroti i darežlji¬
vosti Tvojoj, koja Te je sklonula čvrsto obećati
sve, štogod želimo. Da imadem jezika, koliko je
stvorova na svijetu, da Ti mogu svaki casak pri¬
kazivati sva zahvaljivanja angjela i svetaca na nebu,
još ne bi zahvala dovoljna bila. Da, o Bože, za-
 — 442 —

hvaljivanja svih stvorova Ti prikazujem svom

dušom i svim srcem svojim.
Zastigjenje. Zar se ne stidiš, dušo moja, kad
vidiš s jedne strane, kako su istinita i sigurna Božija
obećanja pogledom na molitvu, a s druge strane,
kako lijeno i mlitavo i bez pouzdanja moliš? Ništa
nije i ne može biti tako nepobitno, kao što je riječ
Božija, koja ti sve obećaje; ali ipak ne moliš ni
rado ni cesto, nego ti je molitva dosadna i mlitava;
molitvu ne. njeguješ, premda znadeš, šta je Isus
molitvi obećao 1 Zar su to obećanja nepouzdanog,
prevrtljivog čovjeka, a ne obećanja svemogućeg
i istinitog Boga?
Pouzdanje. Vidim, o Bože moj, vidim i pri¬
znajem, ne napunjuje me duh vjere; jer zar ne bih
neprestano nastojao moliti, kad bi me napunjavala
vjera u krasna obećanja Isusova? Da, bila bi mi
molitva najslagji posao, vrijeme za nju prekratko,
propustio bih je veoma nerado i samo prisiljen. Ali,
o Bože moj, ako sam dosele u tome uzmanjkavao,
to ću od sele nastojati, da se popravim; da, nepo¬
kolebivo vjerujem u sve, što si kazao; tako se
čvrsto u te pouzdam, te ću najvećim pouzdanjem
moliti.
Odluka. Sjetit ću se na obećanja Tvoja što ži-
vahnije svaki put, kad ću moliti; razmišljat ću,
kako su istinita obećanja Isusova, sjetit ću Ga na
to i ako budem u srcu suhotan, to ću Mu rijeci
Njegove opetovati i time sebe pobugjivati, da se
sasma pouzdam. O slatki moj Isuse, daj mi tako
nepokolebivo pouzdanje!
 — 443

Treća točka.
Uvjet, da bude molitva uspješna.
Razmatranje. Pomisli, kakova volja da nam bude
molitva, ako kocemo, da nas Bog usliši. U tome
nas podučava sveti Augustin govoredi: Oca nebe¬
skoga prositi u ime Isusovo, to de redi: prositi za
milost i vječni život, bududi onaj, koji za štogod
drugogoga prosi, ne prosi u ime Isusovo, makar
u Njega vjerovao. Dakako, moliti se smije za sva
potrebita; pripravan je nama Bog dati sve, ali ne
smije se protiviti vječnomu spasu našemu; jer bu¬
dudi je milost i vječni spas jedino dobro naše duše,
to mora na nj smjerati sve, štogod molimo. S toga
zapocimaj molitvu svoju ovom prošnjom, a sve joj
ostale podredi. Ako ne moliš za stvari štetne, nego
korisne po tvoj vječni spas, to de se molitva tvoja
sigurno uslišati, osobito ako moliš sabrano, pobožno,
revno, ponizno, odano i pouzdano; da, pouzdanje
neka bude dušom svake molitve tvoje.
čuvstva Zacugjenje. Treba li, da se čudiš,
o dušo moja, ako ti se molitva ne uslišava? Eto
ne moliš kao što je od potrebe, da te Bog usliši.
Nikada-ne smiješ prositi, što ne bi smjeralo na
tvoj spas; moliti moraš sabrano i ustrajno. O Bože
moj, kako slabo sam bio sabran u molitvi svojoj,
kako slabim strahopocitanjem sam dolazio pred
Tebe! Tako je Bog velik, da isti angjeli pred
Njim dršdu, ali ja slabašan i kukavan stvor ni ne
pomislim, da onaj, s kime govorim, jest Bog.
Z a s t i g j e n j e. Radi toga se puno stidim. Kako
bi mogao da se izbavim od siromaštva svoga, bu-
 — 454 —

Zabave toli volim, te ih posvuda tražim, tražim

ih u svojim osjetilima, u svojim očima, u svojim
ušima, u svojem jeziku, u svojem okusu; tako
vruće žudim za zabavom; ali šta iskušam? Srce
moje nikada nije sasma udovoljeno, sasma nasićeno
bilo. Mogao bih naći sreću svoju, paće najveću
sreću u ljubavi prema Tebi, ali na vlastitu mi
štetu upravo ove ljubavi manjka.
Pokajanje. Kako sam nesretan, što uz toliku
muku tražim radost i užitak, koji bi mi srce za¬
dovoljio, ali da ne spoznam, kako je vrelo ovoj
radosti upravo u ljubavi Isusovoj. Baš zaslužujem
kaznu, jer se predajem uživanju, što mi ga pru¬
žaju stvorovi, ali se ne predam ljubavi Isusovoj!
O Bože moj, iz srca Te molim, oprosti mi, što sam
osjetan i prolazan užitak volio više nego užitak,
što bi mi ga bila Tvoja ljubav dajala.
Odluka. Ne ću od sele da težim za ikojim užit¬
kom van za užitkom, što ga ragja ljubav Isusova
i koji natkriljuje svaki drugi užitak. S toga se
odričem nasladi od osjetila, nasladi od tijela i duše
i ne ću voliti nijedne naslade van onu, što je u
ljubavi prema Isusu. O slatki moj Spasitelju, daj
mi ovu nasladu i ovaj užitak!

Treća točka.
ljubiti Isusa jest velika sreća.
Razmatranje. Pomisli, da je ljubav prema Isusu
najveća sreća, jer je ona neiscrpiv izvor svih dobara
11a nebu i na zemlji. Ko ovu ljubav posjeduje, to
 — 456 -

posjeduje blago, u kojem su sva dobra naravi,

milosti i slave nebeske. Jer onoga, koji ljubi Isusa,
onoga takogjer Isus ljubi; budući pravi prijatelji
sva dobra dijele, to sva dobra Isusova pripadaju
onima, koji Njega ljube. Sad pomisli, koliko je to
Isusovo blago, koje <5e postati takogjer Tvoje, ako
Isusa ljubiš. Krjeposno srce, koje Isusa ljubi, mirno
stoji u srijedi svih navala i prijetnja ovoga svijeta;
neizrecivo mrzi i najmanji grijeh; ono ljubi sve
krjeposti, savladava sve poteškoće i štogod je po
spas Njegov korisno, sve to nagje obilato u lju¬
bavi Isusovoj; nije mu teško da prezire svijet, da
se preda težnjama nebeskim, da obuzdava strasti,
nego uživa mir, pokoj i radost Duha svetoga i
svaki se dan novim milostima napunjuje.
čuvstva. Sažaljenje. Ljubitelji ovoga svijeta,
što radite? Žrtvujete se, da si nagomilate bogatstva
i blaga, koje je prah i pepeo, ali vi gubite neis¬
crpivo blago, ako izgubite ljubav Isusovu; vi trčite,
da sustanete, ne bi li uhvatili bar za časak kakvu
slast, iz koje često posve neugodne pošljedice pro¬
izlaze, ali nesrećom prezirate ljubav Isusovu, koja
bi vas mogla dionicima svih dobara učiniti.
Za s t i gj e nj e. Ali, nemam li sam dovoljno raz¬
loga, da se stidim, što udobnost svoju i osjetna
dobra ljubim, što se silno naprežem, da ih dobijem,
i što ništa ne propustim, da uklonim svaku za-
prjeku, što mi stoji na putu, ali sam posve hladan
i trom i lijen, da postignem ljubav Isusovu, koja
je izvor svake prave sreće?
Ljubav. Ljubezni Spasitelju, kad bih bio naj-
sebičniji od svih ljudi, te ne bih tražio van svoju
 — 456 —

čast i svoj užitak, ne bih li morao da upravo Tebe

ljubim, budući mogu jedino u Tvojoj ljubavi pot¬
punu sreću naći ? Da, Isuse moj, jedino time ću
se baviti: Isus neka mi bude moja radost, moja
čast, moje dobro, neka me stigne štogod, jedino se
ljubavi Isusovoj za uvijek posvećujem.
Odluka. Mrzit ću sva dobra ovoga svijeta i težiti
jedino za tim, da srce svoje ljubavlju Isusovom
napunim.
Molitva. Ljubezni moj Isuse, daj mi Svoju lju¬
bav, i zadovoljan sam, ne možeš mi je odreći, jer
si za to došao na svijet; Ti puno želiš, da bi bio
ljubljen; ispuni dakle'ovu Svoju želju u meni, da
jedino od Tvoje ljubavi i u Tvojoj ljubavi živem
i umrem. Amen.

Razmatranje
za srijedu iza V. nedjelje poslije uskrsa.

„Ja Tebe proslavih na zemlji; posao svrših, koji si mi dao,

da radim.* Iv. 17, 4.

Prva točka.
Životna zadaća Isusova stoji u tome, da
proslavi nebeskoga Oca Svoga.
Razmatranje. Kako je važno i nužno, da za ži¬
vota svoga vazda i u svem proslavljuješ Boga,
razaberi iz toga, što je najveća i najuzvišenija
 — 457 —

zadaća Isusova na zemlji upravo proslava Oca

nebeskoga bila; no Isus valja da ti bude uzorom,
koji treba da imadeš vazda pred očima. — Isus
ne govori Ocu svome o tome, što je za ljudi
učinio, nego jedino o tome, kako je Njega proslavio,
budući od prvog ćaska čak do posljednjeg uzdaha
nije tražio drugo van da prošlavljuje Oca Svoga.
Mogao je kazati, kako je postio, molio, radio, i sve
nevolje ovog svijeta podnosio. Ali ne, o tome On
ne govori, nego jedino o proslavi Oca Svoga ne¬
beskoga. — Zašto tako? Htio je tebe podučiti,
kako najuzvišeniji i najplemenitiji čini tvoji ne
vrijede ništa, ako radeći nemaš pred očima slavu
Božiju i da če te On jednom proslaviti u nebesima
prema tome, kako si ti Njega proslavljivao na
zemlji. Budući je to životna zadača Isusu, to mora
takogjer tebi biti.
Čuvstva. Proslavljivanje. O ljubezni moj
Isuse, slava Ti vječna, što si Oca Svoga tako pro¬
slavio! Neka Te neprestano slave angjeli'i sveci
na nebu; o da se mogu svim stvorovima služiti
Tebi na slavu! Da bih mogao imati toliko srdaca i
jezika, koliko ima zrnaca od pjeska na zemlji, da
te proslavljujem radi slave, kojom si Oca Svoga
proslavio i kojom Ga na vijeke proslavljivati
hočeš!
Optužba. Slatki moj Isuse, životna Tvoja za¬
dača jest, da proslavljuješ Oca svoga nebeskoga;
ja pako radim, kao da je meni zadača, neka pro¬
slavljujem sebe, a ne Boga. Moje djelo jest taština,
osjetnost, slavohlepnost, želja po sjaju, po osveti,
 — 458 —

ogorčenost, srditost, ogovaranje i napokon sve, što

može Boga da uvrijedi.
Pokajanje. Ne ćeš li, dušo moja, plakati dan
i noć, da izbrišeš grijehe svoje, budući nijesi prema
dužnosti Boga prošlavlj i vala, nego premnogim grije¬
sima obeščašćivala ? Da, o Bože moj, iz srca se
kajem! Kako se mogu nadati vječnoj slavi, budući
Bogu svome dužnu čast i proslavu uskraćujem!
Jedino me milosrgje Božije tješi, bodri i sokoli.
Odluka. S toga si danas Isusa odabirem pri¬
mjerom svojim, te odlučujem, da ću s Njim činiti
sve na veću slavu. Božiju. Bog neka mi bude
vazda zadnja svrha i zadnji cilj u svemu, štogod
radim i štogod namjeravam. O Isuse, daj mi milost
što je trebam, da mogu odluku sveju izvesti.

Druga točka.
Životna zadaća kršćanina stoji u tome, da
proslavljuje Isusa.
Razmatranje. Pomisli, kako je svakomu kršćaninu
zadaća, da proslavljuje Isusa, kao što je On Oca
Svoga prošla vlj i vao. — Otac Ga je nebeski poslao
na zemlju mjesto Sebe; možemo dakle tomu Bogu
čovjeku iskazivati svu slavu i čast; koja ide Božije
veličanstvo. — Onda nama je upravo od Isusa sve
dobro, što imademo sada i što očekujemo na ne¬
besima; s toga sigurno ista pravednost zahtijeva,
da Mu dajemo svu moguću čast i slavu. — S toga
eto znaj, kako nije kršćaninu na zemlji zadaća, da
se rastresa, da uživa, da dobro živi i zabavlja se,
 — 459 —

da nagomiluje bogatstvo, da si priregjuje mnogo

mogućih prijatelja, da pobjegjuje, ni da posjeduje
visoke znanosti i rječitost, ni da izvodi velika i
izvanredna djela, nego jedino to, da proslavljuje
Gospodina Isusa, koji se je slobodnom voljom
odrekao sve slave nebeske i svake časti na zemlji,
te uzmogne nama vječnu slavu pripraviti i za¬
služiti.
Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o Oče
nebeski, što si nama toli pravednu i svetu dužnost
naložio, da svom snagom svojom pregnemo proslaviti
Gospodina Isusa. Da Ga mogu štovati i slaviti,
kao što angjeli na nebu ! Da Ga mogu svim stvoro¬
vima na vješti ti i učiniti, te bi Ga spoznali i prema
tomu takogjer ljubili! No, da i sve ovo mogu, to
ne bi ipak dovoljno bilo za Nj, koji je Kralj svih
kraljeva, Gospodar svih gospodara.
Z a s t i gj e n j e. Kako sam ovu dužnost slabo
ispunjavao! Umjesto da svim svojim djelima
Isusa proslavljujem, zlobno sam Ga uvrijegjivao us¬
kraćujući Mu slavu, koja Ga ide, a tražeći je za
sebe. Jer sam bio tašt, slavohlepan, neuredno sam
težio, da me štuju i uzvisuju, bojao sam se od
ljudi i uopće sam često griješio i činio baš ono,
radi česa je Isus najsramotnije smrti na križu
umrijeti morao.
Začugjenje. O slatki Isuse moj, kako mogu
biti tako lud i ne tražiti jedino Tvoju čast i slavu?
Zar ne znadem, da si Ti Bog i najviši Gospodin
moj, koji zaslužuješ svaku čast, koju Ti mogu an¬
gjeli i sveci iskazivati? Zar ne znadem, da si se
 — 460 —

iz ljubavi prema meni odrekao svoje slave, da oče¬

kujem jedino od Tebe vječnu svoju slavu i da
je moja najveća sreća, ako mogu Tebe proslav-
ljivati?
Odluka. Hoću dakle, o Isuse moj, da tražim
Tvoju slavu i da Ti govorim, što si Ti Ocu svome
nebeskome govorio: »Ja činim vazda, što se Tebi
dopade.« Prema tomu hoću da radim. Daj mi, o
moj Spasitelju, za to potrebitu milost!

Treća točka.
«

Kako nam valja ovu zadaću ispunjavati.

Razmatranje. Pomisli, kako bi mogao veliku ovu
zadaću ispunjavati te Isusa vazda proslavljivati.
Sto će reći: proslavljivati Isusa? To će reći: Njega
dobro spoznati, kao što On sam kaže: »Ovo je
vječni život, da spoznaju Tebe, jedino pravog
Boga, i Isusa Krista kojćga si poslao.« Savršen
kršćanin ne može dakle, da obavlja zadaću svoju,
ako ne nastoji, da Isusa što bolje spozna, i to svako
prema svome stališu. — Redovnička osoba to ćini
time, da razmatra, pobožne knjige čita, srce cesto
k Bogu uzdiže, sveto evangjelije propovijeda; no i
osim toga vazda nastoji, da Ga riećima i djelima
svojim hvali udešavajući ih prema primjeru Isu¬
sovu, uklanjajući se od svega, što On mrzi i na¬
stojeći da mu predobije ćast i slavu takogjer od
drugih stvorova, te time prošlavljivanje Isusa po¬
stane njegovim jedinim nastojanjem.
 — 461 —

čuvstva. Optužba. O Isuse moj, još mi manjka

pravog mišljenja, što mora da bude u srcu svakog
dobrog kršćanina! Obično nastojim oko toga, da
saznadem, šta na svijetu nova biva; nastojim na¬
učiti ono, što bi doprinijelo mojemu zdravlju, mojoj
udobnosti, ili šta mi može dati osjetan užitak ili
povećati vremenitu sreću; za premnoge se stvari
brinem, koje za vječni moj spas ništa ne koriste,
revan sam, kad hoću da hvalim svoju taštinu ili
raskoši ovoga svijeta ili da sebe uzvisujem i pre-
poručam, ali nikako nijesam revan, kad treba Isusa
uzveličavati.
Pokajanje. O nepravde, što se tako ružno
ponašam prema Isusu, od kojega mi je sve, štogod
imadem! Kako mogu doći pred Njega, budući
nijesam učinio ništa, da Njemu omilim, a sve sam
radio, da svijetu omilim? No, kako bih Ga mogao
otštetiti? O morao bi se gorko pokajati, što sam
tako često uvrijegjivao Onoga, kojega jedino bih
bio morao proslavljivati.
Prikazanje. Božanski moj Spasitelju, prizna¬
jem svoju pogrješku, do sada ni započeo nijesam
raditi o životnoj zadaći, koju si mi dao; baš sam
život svoj beskorisno potrošio, budući je uzalud i
bez ikakve cijene, što nije Tebi na slavu. Ali eto
me sada pred Tobom ; tvrdno sam odlučio da ću
u tom časku veliko ovo djelo barem započeti; pri¬
kazujem Ti se posve, pripravan sam, sve naredbe
i namjere Tvoje ispunjavati i činiti sve, štogod je
Tebi drago i milo. Samo da mogu Tebe proslav¬
ljivati, bit ću zadovoljan.
 — 462 —

Odluka. U ovu Ti se svrhu, o slatki moj Isuse,

posve prikazujem, eto me sasma u Tvojoj službi,
kod svakog posla ću misliti, da ne smijem raditi
van na čast i slavu Isusovu.
Molitva. K Tebi se obraćam, o Marijo, predraga
Majko moja! koja si neprestano na slavu Božiju i
na slavu božanskog Tvog Sina Isusa radila. Si¬
gurno je prema Tvojoj želji i prema Tvojim naka¬
nama, da Sina Tvoga prošlavljujem, a time će se
povećati i slava Tvoja. Eto čvrsta mi je volja,
svim životom svojim Isusa da proslavljujem. Ali
sam tako nestalan, da ne ću uspjeti, ako me Ti
neprestano ne pomažeš. S toga Te iz dna duše
svoje prosim: izmoli mi milost, izmoli mi da što
bolje spoznajem i ljubim Isusa, te ne tražim van
slavu Njegovu. Amen.

Razmatranje.
za blagdan uzašašća Isusova.
„A Gospodin Isus, pošto im izgovori uze se na nebo i sjedi
Bogu s desne strane". Mark. 16, 19.

Prva točka.
Isus ide u nebo, jer Ga privlači Otac nebeski.
Razmatranje. Pomisli, kako se Isus trovrsnim
posve različitim pokretom podiže u nebo. Prvo,
što Ga pokreće je privlačenje. Time hoću da kažem:
 — 463 —

Isus se je poclignuo prema nebu, budući Ga je Otac

svom silom k Sebi privlačio, te Ga može okruniti
slavom, pošto je pripustio, da Ga svijet svim mo¬
gućim načinom obružuje, te na krvavu i najsra¬
motniju smrt osudi. Sada Ga privlači k Sebi, neka
Mu sjedne s desne strane i neka božanskom vlasti
nad svim stvorovima vlada; budući je sjedinjenje
izmegju Oca i Sina najtjesnije, jerbo su iste bitnosti,
to je bilo privlačenje toli silno i jako, da se je
Isus neizrecivim blaženstvom podignuo. Jer premda
je bio On vazda kod Oca, a Otac kod Njega, to
je ipak vječni Otac htio, neka svi sveci potpunu
slavu Isusa, Boga-čovjeka, gledaju i neka Mu se
uvijek kao Bogu i Gospodaru svome klanjaju. S toga
privlači On sada Sina Svoga k Sebi neizmjernom
nježnosti, neizmjernom ljubavlju, neizmjernim ve¬
seljem i najvećom željom, da Ga uz vi si na prijesto
Božanstva Svoga, te Mu pred svim angj elitna i
pred svim svecima podijeli svu slavu i sva dobra
Svoja.
V

Čuvstva. Poklonstvo. O Bože moj, kako si

velik i divan! Kako je velika Tvoja mudrost,
kako nedokučiva Tvoja ljubav! Motri, o dušo moja,
božanskog svog Spasitelja, koji je sada od Oca
uzvišen na prijesto slave i veličanstva Božijega,
pošto je bio ponižen i potišten više nego li se
shvatiti može. Otkuda dolazi, o Bože moj, da mo¬
žemo jošte na zemlji boraviti, a di svim željama
srca svoga ne idemo za Tobom, dočim sve nebo
u svetoj neustrpljivosti jedva čeka, da Te primi
i dočim Otac Tvoj nebeski ne pozna većeg ve-
 — 464 —

selja od onoga, što Ga osjeća, što Tebe k Sebi

privlači ?
P r o si a v lj a nj e. Slava Ti, Oče nebeski, što
Sina Svoga tako slavno k Sebi uzvisuješ! Svi an-
gjeli i sveci neka Ti se zahvaljuju radi slave, ko¬
jom si danas Isusa okrunio. O Oče nebeski, kako
želim, da Te mogu neprestano hvaliti i slaviti na
veličanstvenom sjaju, što si ga Isusu udijelio! O
da mogu ćutiti u srcu svome sva čuvstva radosti,
zahvale i ljubavi svih blaženih, da Ti posvjedočim,
kako se radujem, što si ljubljenog Sina Svoga toli
uzvisio!
Z a s t i gj e n j e. Ali kako se moram stiditi, o Bože
moj, ako pomislim, da u Sinu privlačiš takogjer
sve ljudi, neka Mu slijede, da ih dakle privlačiš,
neka bi posjedovali onu istu slavu, ali da ja us¬
prkos tomu pozive Tvoje vazda odbijam! Mjesto
da idem prema Tebi slijedeći Tvoje nagibanje,
prepuštani se ništetnim stvorovima, da me privlače
k zemlji i povuku u grijeh/ u nevolju i budem sav
okaljan, dočim bi se uzvisio do najviše slave sa
Isusom, kad bi se prepustio Tebi i Tvojemu pri¬
vlačenju.
Odluka. O Bože, hoću da se odazivam Tvojim
poivi ma i da ne dopustim više, da brme privlačile
i k sebi povukle naslade i časti i zemaljske pohote,
nego da me privlači i k sebi privuče jedino Tvoja
milost, te uzmognem unići u nebesku Tvoju slavu.
Daj mi, o Bože moj, potrebite jakosti!
 — 465 —

Druga točka.
Isus ide u nebo, jer za nebom čezne.
Razmatranje. Pomisli, kako se Isus uzdiže prema
nebu, jer čezne za nebom. Kao što sve prema sre¬
dištu svome teži, to takogjer Sina Božijega neodo¬
ljiva sila vuče prema Njegovom središtu, pošto je
morao trideset i tri godine na zemlji nekako u
u nasilnom stanju sprovesti. On se vrača k Ocu,
kojega neizmjerno ljubi, da se sveže s Njim uži¬
vajući Njegovu slavu; On hiti u vječni mir, pošto
je boravio na mjestu borbe i muke; On ide k an-
gjelima i svecima, da im okruni njihovo blaženstvo;.
On ide tamo, da nama bude posrednikom kod Oca,
da ublažuje pravednu Njegovu srdžbu pokazivajuči
Mu slavne tvoje rane, i da nama ishodi sve po¬
trebite milosti; On ide tamo, da primi plaču, što
ju je životom i trpljenjem Svojim zaslužio i da
okruni slavom takogjer tijelo Svoje, pošto ga je
na zemlji preokrutnim svojim mučiteljima posve
prepustio. — Vidi dakle, da li nije Isusa silna
želja vukla prema nebu, gdje je imao posjedovati
neizmjernu slavu i dobiti zasluženu plaču? :
V

Čuvstva. Radost. Kako se radujem, o slatki

moj Isuse, što vidim, kako željno ideš u nebesku ,
slavu Svoju! Kako mi srce igra, što se Ti danas
toli raduješ zauzimajuči gospodstvo, koje si zaslužio!
Da mogu i ja veselje Tvoje povečati i dokazati
Ti, kako me slava Tvoja isto tako veseli, kao da
je moja!
Jeglić: Razmatranja 11. 30
 — 466 —

Zastigjenje. Porumeni, dušo moja, porumeni

stida; ti vidiš, kolikom željom ide Isus u nebo,
a ti nikako ne želiš idi za Njim. Tebe sirotu na-
punjuju jedino želje i pohlepe po radostima ze¬
maljskim, po prolaznom dobru, da zadovoljiš svojim
strastima, svojim sklonostima, da možeš biti bes¬
poslena i rastresena, da uhvatiš sjenku časti, ma¬
lenkost, a ne napunjuju te želje po nebu i po
slavi, koju hode Isus da ti pripravi.
Zelja. Da, Isuse moj, ko ne bi želio i žudio,
da ide za Tobom ? Pošto sam vidio, kolikom si se
željom uzdizao prema nebu, zar da slična čuvstva
ne napune takogjer srce moje? Hodu li i mogu li
da budem zadovoljan na bijednoj ovoj zemlji, a da
ne uzdišem neprestano po Tebi? Smijem li željeti
drukčije nego li želiš Ti ? Da, svim srcem želim
jedino to, da dogjem k Ocu, da dogjem k Tebi
u nebo.
Odluka. Da, o Bože, odričem se svih zemaljskih
sklonosti i ne želim ništa drugoga van nebo, sve
moje želje neka budu slične željama Isusovim.
Udijeli mi ovu milost, o ljubezni Isuse moj!

Treća točka.
Isus ide u nebo, jerbo Ga ljudi na svijetu
ne mare.
Razmatranje. Pomisli, da ide Isus u nebo i
s toga, što Mu je svijet nezahvalan, to jest, On
ide k Ocu i uzdiže se u nebo, jer ga je svijet
zabacio i nije više htio da Ga trpi. Premda je Sin
 — 467 —

Božiji neizmjerno želio, da otide k Ocu i zaposjedne

najveće blaženstvo opredjeljeno za čovječansku Nje¬
govu narav, što za putovanja Svoga na zemlji prema
volji Očevoj nije smio, to je ipak i ljude neizmjerno
ljubio i radovao se je, što je mogao kod njih biti,
da ih podučava, tješi, da ih primjerom Svojim
bodri i sokoli za krjepost i ustrpljenje. Ali su
ljudi toli nezahvalni i okrutni, da Ga ne mogu
trpjeti megju sobom. Jedva se je rodio, već Ga
progone; mora od mjesta do mjesta; na sto na¬
čina Ga svijet uvrijegja, muči i nemilosrdno ubije.
S toga se vraća k Ocu, jer Ga svijet mrzi, kao
da je najgori zločinac i kao da je došao ne spasiti
nego pogubiti ih.
čuvstva. Zlovolja. O ludi svijete, šta radiš,
što progoniš Isusa, Kralja, Oca, Pastira, Tješitelja
svoga i svoje jedino dobro? Sto ide Isus od nas,
jer Ga privlači Otac, da Ga okruni, tomu se ra¬
dujemo ; da ide k Ocu, jer za Njim žudi i čezne,
zbog toga poskakuje srce naše; ali da je Isus sa
svijeta protjeran, da Ga ljudi upravo sile, neka nas
ostavi, o to nas napunjuje žalošću i neizrecivim
bolom!
Zastigjenje. Ali, ja nesretnik, ne moram li
da budem zlovoljan sam na sebe? Ja sam pro¬
gonim Isusa iz srca svoga i to svaki dan i u vrij e-
gjam Ga jednako onima, što Ga prisiliše da ostavi
svijet i otide u nebo. Ostao je radi meni još u
presvetom oltarskom sakramentu, ali Ga ipak puno
uvrijegjam, što se mlitavo priČešćujem, što nemam
strahopočitanja prema Njemu i što odmah, iza kako
sam Ga primio, opet griješim. * •
 — 468 —

Pokajanje. O Isuse moj, oprosti mi, što sam

za svega života svoga tako okruto s Tobom po¬
stupao* što sam Te tjerao iz srca svoga, pače što
sam Te odmah iza svete pričesti novim grijesima
upravo prisilio, đa me opet ostaviš. Zao mi je iz
dna duše, što sam tako zlobno s Tobom postupao;
pokajanje svoje rado bih suznim očima posvjedoČavao
i za okrutnost svoju prema Tebi rado bih potpunom
i savršenom ljubavlju zadošČivao.
Odluka. Ne, o Isuse moj, nikada više ne ču da
Te ikojim grijehom iz srca protjeram. Za uvijek
Ti ga prikažem i hoću da si mojim jedinim i naj-
večim Gospodarom i da dušu moju za uvijek po¬
sjeduješ.
Molitva. O slatki Isuse, udijeli i meni, da ta-
kogjer mene trovrstan pokret prema nebu podigne.
Privlači me neprestano k 3ebi željom, gledati Te
u vječnoj slavi; daj mi silnu težnju prema nebu;
napokon neka zamrzim svijet, neka me sveta ova
mržnja sa zemlje goni i prema nebu uzdiže. Za
ovu Te milost iz svega srca molim, Ti si tako
dobar, te mi molbe moje nipošto odbiti ne možeš.
Amen.
 — 469 —

Razmatranje
za petak poslije uzašašća Isusova.

,A Gospodin Isus, posto im izgovori, uzeše na nebo i sjedi

Bogu s desne strane" Mark. i 6, 19.

Prva točka.
Oprost Isusa od Njegovih učenika.
Razmatranje. Pomisli čudnovate okolnosti uza-
šašća Isusova i zadnjeg Njegovosr općenja sa svetom
svojom Majkom i sa svojim učenicima. 1. On ih
dovede na maslinovo brdo, gdje ih pošljedni put
podučava i gdje napokon zagrli Majku Svoju i
učenike svoje; pokaže im slavne Svoje rane i do¬
pusti budući bješe veoma nježnih osjećaja, da ih
ljube; 2. On im dadne pošljeduji Svoj blagoslov;
3. On se polako uzdiže prema nebu, te ga Majka
i učenici mogu očima svojim pratiti, dok im Ga
ne prikrije oblak ispod neba. — Promisli sve ove
okolnosti, pa ćeš moći donekle barem da si sveta
ova otajstva predstaviš. Predstavi si čuvstva, što
su se u srcu Djevice Marije i učenika* pobudila,
kad su gledali, kako se u pratnji patrijarka, pro¬
roka i svih ostalih svetih duša prema nebu slavno
uzdiže onaj, kojega je svijet sve dane života Nje¬
govog mrzio i progonio. — Nastoj, da osjećaš i ti
u srcu svome radost i utjehu svetog ovog društva,
koje se je veledušno sama sebe odreklo, te može
imati dio na slavi Isusovoj.
 — 470 —

Čuvstva. Radost. Uzdigni se, Ijubezni moj

Spasitelju, uzdigni se u slavu Svoju; zaposjedni
na uvijek sjajni prijestd Svoj ! O, kako mi se ra¬
duje srce, kad vidim toliko svetih duša, koje Te
prate! Da mogu s njima biti, da mogu svoju ra¬
dost i svoje uskliktanje s njihovim združiti! Če¬
stitam Ti, o kralju slave, što danas sjajnu pobjedu
u nebesima slaviš! Želim, da mogu ovim čuvstvima
napuniti srca svih ljudi, da Ti posvjedočim, kako
srce moje na slavi Tvojoj učestvuje!
Poniznost. Prije nego Te nebo mojim očima
sakrije, daj mi sveti svoj blagoslov, kao što si ga
učenicima Svojim dao. Zaista, ne zaslužujem ga,
budući sam griješnik, koji jedino pakao zaslužuje.
Ali ničice padnem na koljena preda Te, i premda
ni najmanje milosti nijesam dostojan, to ipak ne
prestajem, nego se neprestano nadam barem malen
dio one utjehe očutiti, kojom si srce učenika na¬
punio. Tomu se, o Isuse moj, nadam svim stra-
hopočitanjem, kojim me nadahnjuje ljubav moja
prema Tebi.
Ljubav. Božanski Spasitelju, zar da Te ne
ljubim, buduči Te danas u nebeskoj slavi gledam?
Ako me .odbijaju od Tebe Tvoje muke i Tvoja
poniženja, zar ne mogu da prionem uz Tebe
u slavi? Da Isuse moj, vazda si svake ljubavi do¬
stojan; ali dok Te danas motrim, kako uzilaziš na
nebo, to mi se srce ljubavi prema Tebi napunjuje;
želim, neka mi bude ljubav tako žarna, da me
svega istroši, te mogu ja Tebe da slijedim u ne¬
besku slavu.
 — 471 —

Odluka. S toga treba, o dušo moja, da se uz-

digneš sa Isusom, da ideš Njegovim tragom vježba¬
jući se u poniznosti, koja će te s Njim uzvisiti.
Daj mi, o Spasitelju moj, milost, da se uzmognem
k Tebi podizati, a nipošto k stvorovima ponižavati.

Druga točka.
Slavni ulaz Isusa u nebo.
Razmatranje. Pomisli, kako svečano unilazi Isus
u slavu Svoju. Angjeli su došli susret, slavopjevima
su Ga dočekali i slavopjevima Ga sada prate, pošto
su Mu se velikim strahopočitanjem poklonili kao
Gospodaru neba i zemlje i kao Onomu, koji de
ima u nebesima biti izvorom vječne slasti — Ne¬
beski Ga Otac poziva da Mu sjedne s desne strane
to jest, nebeski Otac priznaje, da Mu je Isus ravan,
da ima istu mod, istu mudrost, istu slavu s Njim
i da Mu se moraju pokoravati svi stvorovi. — Sin
pokazuje Ocu nebeskomu rane Svoje, pripovijeda
o Svojoj borbi i pobjedi i o djelu spasa, koje je
sretno dokončao. — Od strane angjela i svetaca
ne čuje se van priznanje, livalopijevi, uzvelicavanje
i nebeske pobjedoslavne pjesme; sve se nebo ra¬
duje i poskakuje. Govori se o borbama, pobjedama
i o veličini Isusovoj. Otac nebeski hvali Sina Svoga,
Duh Sveti opetuje hvalu; sveto Trojstvo iskazuje
ljubav i štovanje Svoje prema svetoj covječijoj na¬
ravi Isusovoj, koja de od sada za uvijek imati dio
na slavi Božanstva Njegovog.
čuvstva. Divljenje. O Isusu kako si velik,
kako slavan, kako valja da Ti se divimo! Divi se,
 — 472 —

o dušo moja, divi se slavi Spasitelja svoga; pro¬

matraj doček od strane Oca, pošto Ga je na križu
ostavio; čuj strahopočitanjem slavlje, koje Mu je
pripravio i hvalopjeve svetaca, koji se čuju širom
nebeskih dvorova. Ne <5e li sve ovo da Te posve
zaokupi i učini, da neprestano na nebo misliš?
Radost. O Spasitelju moj, kako se radujem
zbog Tvoje slave! Čestitam Ti na pobjedosnom
slavlju; često mi valja na to misliti, te uzmognem
što veču utjehu odanle crpiti. Ne ču više da iole
cijenim radosti, užitke, časti i udobnosti svijeta;
radost moja i Čast moja i blaženstvo moje neka
stoji u tome, što Tebe, o Isuse moj, vidim, kako
si slavom neumrlom okrunjen.
Zahvala. Tisuču Ti se puta zahvaljujem, o
Oče nebeski, na slavi, kojom si Sina Svoga Isusa
okrunio Želim, da imadem srca svih ljudi, jer bih
htio da Te mogu svima hvaliti i slaviti; želim,
da Te uzmognem hvaliti neprestano hvalom svih
angjela i svetaca na nebu. Da, o Bože, svim srcem,
svom dušom, najdubljim strahopoči tanjem se Ti
zahvaljujern, i to više, nego da si onom istom
slavom okrunio mene. Najtoplija želja moja jest,
da, dogiem u nebo, te uzmognem Tebe hvaliti i sla¬
viti na sve vjeke vjekova.
Odluka. Odilazite radosti ovoga svijeta, nikada
Više ne čete moči da mi varate i zamamljujete
srce moje. Od sele neka se radujem jedino u tome,
da razmišljam radost slavnodostojnog Isusa moga i
neka mi se zbude štogod, vazda ču biti zadovoljan,
samo da ini je Isus moj slavom okrunjen. O Isuse
moj, napuni me ovakovim svetim mišljenjem!
 — 473 —

Treća točka.
Plodovi uzašašća Isusova.
Razmatranje. Pomisli, kolike možemo plodove
od uzašašća Isusova crpiti. Otvorio nama je nebo,
što nam je radi grijeha zatvoreno bilo, te nema
nikoga, koji ne bi mogao u nebo doći, ma kako
griješan do sada bio, samo ako hoće; jer je Spa¬
sitelj svijeta unišao u slavu Svoju, da nama ondje
pripravi mjesto i svako može da se nebu sigurno
nada, samo ako hoće da ide stopama Isusovim. —
Sveti Pavao tvrdi: budući je Isus uzašao na nebo,
pošto se je neizmjerno ponizio i budući nije bio
okrunjen prije, nego se je duboko ponizio, to valja
da idemo Njegovim tragom; jer Otac nebeski, koji
će svima dati slavu nebesku, zahtijeva, da si sličnosti
života svoga sa životom Isusovim na zemlji zaslu¬
žimo sličnost slave na nebu. — Sin Božiji ide u
nebo, da bude tamo našim zagovornikom, i zago¬
varat će nas vazda uspješno. Ali da nama pomogne,
to moramo uz Njega prianjati, i srčano za Njegove
se zadjeve zauzimati, makar se nama najsilniji ne¬
prijatelji protivili. Ako to učinimo, branit će nas
Isus i to sigurno uspješno, budući Mu Otac ništa
ne može odreći.
čuvstva. Zaćugjenje. Kako je moguće, dušo
moja, da ih ima tako malo, koji bi nastojali u
nebo doći, premda je nebo za svakoga otvoreno?
Ali ti, kaži mi, hoćeš li ti u nebo doći? Nebo je
otvoreno, jer je unišao Isus, glava naša, da ga za
nas zaposjedne, ali ipak skoro niko ne će, da ide
 — 474 —

za Njim. Užasna budalaština, luda nehajnost, da

svijet ni ne želi dođi u nebo! Samo kod ljudi je
pogrješka; jer što se tiče Boga, On je nebo otvorio
svima.
Zahvala. Tisuću Ti se puta zahvaljujem, dragi
Spasitelju, što si nama nebo otvorio i sam unišao
najprvi, te zaposjedneš slavu, koju si nama pri¬
pravio. Zahvaljujem Ti se, što si naš zagovornik
kod Oca, koji Ti ništa ne može odbiti. Kako bih
mogao, o Isuse, da Ti se dovoljno zahvalim? Noć
i dan bih Te rado slaviti; htio bih da iskažem svu
čast, koju Ti iskazuju sveci; želim sto puta da
umrem iz zahvalnosti prem svim velikim dobro-
datima Tvojim.
Z a st i gj e nj e. Kako se moram stiditi! Nebo je
otvoreno, Isus mi je tamo mjesto pripravio i ne¬
prestano moli Oca za mene, da mi isprosi sve za
spas mi potrebite milosti, ali ja slabo na nebo
mislim, nego mislim više na zemlju, na zabave, na
užitak, na vremeniti dobitak, na veselja ovoga ži¬
vota. Zašto na nebo tako slabo mislim! Baš moram
da se stidim!
Odluka. Nastojat ću, da si nebo zaslužim čistoćom
srca, nevinošću ruku, to jest svetosti dobrih djela
i velikom žudnjom, da se sve to bolje usavršavam.
Molitva. O ljubezni Isuse, daj mi krila poput go¬
luba, te se uzmognem k Tebi podignuti. Da, Bože,
privlači me k sebi, otrgaj me od zemlje, razriješi
sve veze, kojima sam na zemlju privezan utisni,
mojemu srcu vruću želju po nebu, da idem za
Tobom nastojeći za svaku krjepost. Amen.
 — 475 —

Razmatranje
za subotu iza uzašašća.

„Idite po svem svijetu i propovijedajte evangjelje svakomu

stvorenju14. Mark. 16, 15.

Prva točka.
Dužnost raditi za spas duše usprkoz svim
zaprekama.
Razmatranje. Pomisli, kako je Spasitelj svijeta
prije Svoga uzašašća apostolima zapovijedio, neka
idu i sveto evangjelje svim ljudima propovijedaju.
Svako neka radi o spasu svoje duše. Teška je ova
zadaća; jer prema rjećma svetoga pisma treba zato
ljutih borba i ne može se polučiti van pobjedom
nad svijetom, gjavlom i putenosti; moramo dakle
vazda silom nastojati, ako hoćemo da unidemo u
kraljestvo Božije. — Ali usprkoz ovim poteškoćama
moramo ipak neprestano nastojati; zaista, kako bi
mogli da se ne bismo svojski za to zauzimali, pošto
vidimo, kako se svijet ne žaca od najnapornijeg na¬
stojanja, da si steče kakvo prolazno dobro? Mornar
prkosi olujama, vojnik smrtnoj pogibelji; ratar se
ne plaši nezgoda godišnjih doba i nema čovjeka,
koji ne bi morao baš silno se naprezati, da si steće
bogatstva, da može što laglje živjeti, premda pre¬
često brzo izgubi, što je teškim naporom stekao.
S toga neka nas ne plaši rad i napor potrebit za
krjepostan život, nego valja da upravo za nebeskim
dobrima neprestano težimo i radimo.
 — 476 —
v

Čuvstva- Zastigjenje. O koliko sam put već

odgodio, da bi se Bogu posve predao, jerbo sam
se plašio od poteškoća, koje bili morao svladati.
Svega se plašim, kad se radi o tome, da budem
krjepostan; ali mi je sve lako, kad hoću da svojim
strastima zadovoljavam. O koliko bih bio već zasluga
stekao, na kako se visok stepen svetosti popeo, da
da sam sve milosti upotrebio i veledušno se svla¬
davao !
Pokajanje. Otkrito se kajem, što sam tako
lijen i lakouman bio. Morao bih jedino to žudjeti,
da postignem vječnu slavu i nebeske radosti, ali
eto vazda po najviše nastojim, da uhvatim sjenku
časti, kratak užitak, prolazno dobro. O Bože, kako
je život moj neuredan! veliku kaznu zaslužujem,
što nemam prave želje, da se spasim!
Prikazanje. Prikazujem Ti se, o Bože moj,
i odlučujem, da ću uz pomoć Tvoje milosti ozbiljno
o spasu svome raditi. Ti si Gospodin a ja nevrijedan
sluga Tvoj. Priznajem, da sam izvanredno slab.
Odmah klonem duhom,* samo da malu kakvu po¬
teškoću spazim; najmanja muka me učini malo-
dušnim. Ali eto sada sam spreman učiniti sve,
štogod zapovijedaš ili od mene iziskuješ. Znadem,
da si neizrecivo dobar, i da mi ne ćeš uskratiti
milosti potrebitih, da savladam .sve poteškoće,
Odluka. Budući se samoljublje protivi ljubavi
Božijoj, to hoću samoljublje neprestano suzbijati.
S toga odlučujem 1. da ću suzbijati sve samoljubne
i ohole misli, 2. da ne ću nikada govoriti o sebi
ili o stvarima, što se mene tiču, 3. da ću napustiti
 — 477 —

prekomjernu brigu za svoje zdravlje. Time se na¬

dam, da ću sve zapreke spasa svoga otstraniti i
svladati. O Bože, pomozi mi i podijeli mi po¬
bjedu !
Druga točka.
Uzroci, s kojih valja za spas duše raditi.
Razmatranje. Pomisli, koliko ti se namiče razloga
i uzroka, koji te silno potiču, da posve revno oko
spasa duše svoje nastojiš. Da ne nabrajamo milosti,
koje Ti Bag uvijek nugja, pomisli samo na dosto¬
janstvo, veličinu, dobrotu i saveršenost Božiju, na
dobrodati i milosrdnost, što ih je tebi iskazao i
lako ćeš ukloniti sve poteškoće, koje te na putu
zaustavljaju. — No, ako ove misli još nijesu dosta
jake, to onda razmatraj, o kako se velikoj stvari
radi, pomisli na svoju korist. Radi se naime o
vječnom dobru, koje da postigneš ili izgubiš, radi
se o tome, da u vječnosti gledaš licem u lice Boga
i da si na vjeke sa Isusom, Kraljem svojim, ili da
Boga ne gledaš i s Isusom ne bivaš. Zar ova dobra
ne zaslužuju, da na njih misliš, za njima čezneš i
ne bojeći se nikakvog napora svojski nastojiš, da
ih postigneš, a ne izgubiš. Pomisli, koliko žrtvuješ
za svoje zdravlje, da si produljiš život, koji ćeš
ipak morati, da ostaviš! Promotri bogataše i siro-
make, kako rade, kako se od zore do mraka na¬
prežu, da mogu postići neznatno dobro, sjenu časti,
veću udobnost. Zanatliju ćeš moći najviše da obra¬
đuješ, ako mu daš posla, jer svijetom novac vlada.
Oklen to, da misao na nebo ne pravi takvog utiska
 — 478 —

na tebe, kao što je pravila na svece, koje je odu¬

ševila, da su svladali sve poteškoće i podnijeli naj-
užasnije muke?
čuvstva. Začugjenje. Kako je moguće, da se
silno plašim od poteškoća na putu do vječnog spasa,
ali se nikako ne plašim od poteškoća na putu do
zemaljskih, prolaznih dobara? Svako svojski nastoji
za prolazna dobra, ne boji se zapreka, koje valja
otstraniti, da poluči, što namjerava; ali jao mene,
što nijesam ni revan, ni dovoljno od važan, kad treba
da se ma u najneznatnijoj stvari nadvladam, ako
se tiče moga spasa, premda sam dobro podučen o
znamenitosti i neizmjernoj važnosti ove zadaće.
Z a s t i gj enj e. Ne napunjuje me duh žive vjere.
Jer, da imam živu vjeru, bi li moguće bilo, da
sam tako trom moleći za potrebite milosti? Bi li
uz prevrtljivost i uz udobnost svoju tako čvrsto
prianjao? Bih li toli objesno i preuzetno bližnjega
prosugjivao? Bih li tako neustrpljivo patio, tako
rastreseno živio, bih li mogao da budem tako se¬
bičan, samodopadan, mrk, nenavidan, bez ljubavi?
Strah. No, ako me misao na moj spas ni ne
gane, ne moram li da se bojim promašiti cilj i
izgubiti se na uvijek, budući poteškoće bježim,
umjesto da ih svladam ? Nije li to pogibelj po
moje vječno blaženstvo? Kako, zar da nikada sa
Isusom ne unidem u slavu nebesku ? Ova je misao
iste svece zastravila! neka danas takogjer mene
potakne, te započmem ozbiljno na toli znamenitom
djelu raditi.
 — 479

Odluka. Da, o Bože moj, savladat ću svaku po¬

teškoću na putu neba; pripravan sam nastojati i
patiti. Molim Te, o Isuse, za potrebitu odvažnost
i ustrajnost.
Treća točka.
Sredstva za spas -vječni.
Razmatranje. Pomisli, kako imade trovrsno sred¬
stvo, da se možemo spasti i veliku slavu na nebu
postići. Prvo sredstvo stoji u tome, da žudimo i
to vruće žudimo po spasu. Nema čovjeka, kojega
ne bi primamljivao posjed velikog dobra, a većeg
dobra od neba nema; no ko ozbiljno hoće da po¬
stigne nebo, sigurno ga postigne; jer kao što želja
po vremenitim dobrima Čovjeka potiče, da se služi
prikladnim sredstvima, isto polučuje takogjer žudnja
po nebu. Drugo sredstvo stoji u velikoj odvažnosti,
koja ne će da uzmakne ni pred najvećim zapre¬
kama i poteškoćama. Treće sredstvo stoji u čvrstoj
volji i vjernoj ustrajnosti pogledom na dobre odluke
usprkos svim poteškoćama. Ako se ovim trovrsnim
sredstvom vjerno služiš, to ćeš se sigurno spasti,
pače postignut ćeš visok stepen savršenosti. Ali čuvaj
se i ne predaj se misli, da možeš igračke u nebo
doći i da će se moći spasti i oni, koji se ovim
sredstvima ne služe. Ovakove misli smatraj, da su
napasti gjavolske.
Čuvstva. Zahvala. Tisuću Ti se puta zahva¬
ljujem, o Bože moj, što si mi toli jaka i uspješna
sredstva za spas moj pripravio. Ma tisuću puta
teža bila, ne bih li ipak morao, da se njima posve
 — 480 —

rado služim, budući se o vječnom spasu radi. Ne

bih li ipak morao, da Ti budem neizmjerno za¬
hvalan, što si mi pripravio sredstva, kojima se
mogu od vječne paklene vatre sačuvati? Ali zar
Ti nijesam još mnogo veću zahvalu dužan, pošto si
mi toli laka sredstva pripravio?
Zastigjenje. O toli revno želim stvari, koje
laskaju mojim osjetilima, podražuju moju maštu,
pružaju kakav užitak. Ja želim, da me štuju, da
sam zdrav, da udobno živem; veoma sam odvažan
poduzeti sve, što mi prija; ali sam lijen i bez po-
guma, gdje treba da radim za nebo.
Pokajanje. O Bože, iz srca se kajem, prosim
Te, oprosti mi, što sam tako dugo zanemarivao
sredstva, koja si mi pripravio, da mogu postignuti
nebo i slijediti Isusa u Njegovu slavu. Rado bih
sve popraviti, što sam do sada izgubio. Da, krivac
sam velik, što nijesam napredovao u krjeposti.
Oprosti mi!
Odluka- Odlučujem, da ću već danas posve nov
život započeti, ozbiljno za nebo raditi; od nijedne
se poteškoće ne ću pobojati, nego sve svladati, da
dušu svoju spasim.
Molitva. Isuse moj, smiluj me se! Daj mi od¬
važnost, te uzmognem savladati sve poteškoće, koje
stoje na putu moga spasa. Ni jedne prilike ne ću
izgubiti, a da se ne savladavam, te mogu na vjeke
s Tobom presretnu pobjedu slaviti. Amen.
 — 481 —

Razmatranje
za šestu nedjelju poslije uskrsa u osmini
uzašašća.

„A kad dogje Utješitelj, koga ću vam poslati, Duh istine,

koji od Oca izlazi, On će svjedočiti o meni.“
Iv. 15, 26.

Prva točka.
Prave utjehe nema van u Duhu svetomu.
Razmatranje. Pomisli, kako u ovome životu nema
prave utjehe van one, koja se nagje u Duhu Bo-
žijem, jer je svaka radost ovoga svijeta skopčana
sa mnogom nevoljom. Budući imade više zla nego
dobra, više, bolesti nego zdravlja, više siromaštva
nego bogatstva, više neprijatelja, koji na nas nasrću,
nego li prijatelja, koji nas vole, više tužnih dana,
nego veselih, to je nemoguće, da bismo u stvo¬
rova pravu utjehu naći mogli. No, kad bismo mogli,
to bi je ipak mutila grižnja savjesti, ma uživali
sve moguće naslade, koje čovjeka dopasti mogu.
S toga nama je pravim Tješiteljem jedino Duh
sveti. Ako dakle samo Njega posjeduje duša, koja
inače ništa nema, uživat će nepomućenu utjehu, makar
u bolovima stenjala; jer je Duh sveti izvorom ve¬
selja za svako srce, kojemu milost Svoju udijeli;
Njegova milost znade da zasladi svaku gorčinu i
podijeli unutarnji mir, koji nas učini zadovoljne,
ma u kakvoj nesreći bili.
Jeglić: Razmatranja II. 31
 čuvstva. Sa ž alj enj e. Kako lud je svaki čovjek,
koji ljubi svijet i u stvorova utjehu traži, budući
stvorovi ne mogu dati utjehe, nego obično gorčinu
i nevolju povećavaju. Kako bi mogli stvorovi da
tješe, budući su sami puni nevolje, pače posve ni-
štetni ? Ali ipak eto ljudi, koji za stvorovima trče,
a k Bogu se ne ću okrenuti prije, nego li su ih
stvorovi ostavili.
Zastigjenje. Ali, jao mene nesretnika, zar
sam ja bolji, zar drukčije radim? Cesto sam već
skusio, da u zemaljskim stvarima ne mogu naći
utjehe, nego jedino ni Duhu svetom, izvoru svake
utjehe. Ali ipak nijesam prestao, da tražim utjehe
u prijatelja, u udobnom životu; no, prevario sam
se, nego sam time strasti svoje nenasitljive jošte
povećao.
Pokajanje. Nemam li uzroka dosta, da opla¬
kujem sljepoću svoju, što idem za stvarima, koje
se pravoj utjesi baš protive? Ako me stigne ne¬
znatno zlo, mala nepogodnost ili nevolja, odmah
tražim utjehu i to u stvorova, no, ne mogu je
naći. Kad bih se k Bogu obratio i pripravio se, da
bih sposoban bio primiti Duha svetoga, našao bih
sigurno takogjer žugjenu utjehu. Ali tako nijesam
radio, s toga molim, o Bože, oprosti mi!
Odluka. Odlučio sam u svakoj nevolji uteći se
k Bogu, utjehu tražiti u Njega, a nipošto u stvo¬
rova. Duh će me Božiji sigurno utješiti. O Duše
sveti, daj mi milost, da prionem jedino uz Tebe!
 — 483 —

Druga točka.
Unutarnja sabranost je dobra priprava za
ovu utjehu.
Razmatranje. Pomisli, da je unutarnja sabranost
dobra priprava, da postanemo sposobni primiti
utjehu Duha svetoga. Ovu istinu možeš razabrati
od apostola, koji su se u svoju sobu uklonili, te
se mogu pripraviti na dolazak Duha svetoga, što
im Ga je Isus obećao. — Prema tomu je od po¬
trebe, da se mora duša, ako hode da primi utjehu
nebesku i da ima dio na milostima udijeljenim
apostolima, ukloniti od spoljašnjih posala, u koliko
joj dužnosti dopuštaju, i potražiti samoću, gdje će
Gospodin k njoj govoriti i nebeskom radošću na¬
puniti. Ali prije svega mora da nastoji sabrati
se u srcu; makar ne mogao poslovima se uklo-
nuti i tako sačuvati vanjsku sabranost, to
unutarnje ne smiješ nikada zanemariti. — S toga
gledaj, da ovog tjedna prije Duhova izbjegavaš ne¬
potrebno razgovaranje, suvišne rastresenosti i u
koliko najviše možeš nastoj, da ostaneš sabran; jer
kao što vatra ne može, da uhvati drvo i istroši,
ako za to nije pripravno, to ne će ni Duh sveti
tebe da napuni Svojom utjehom i Svojom ljubavlju,
dok ne nastojiš, da o&taneš sabran. Tako učini,
kadgod trebaš utjehe; to jest ukloni se spoljaš-
nosti, okreni se k Bogu, udaleći svaki nemir iz
srca i čekaj na pravu utjehu Duha svetoga. Si¬
gurno ćeš utjehu naći, ako si prema tome pri¬
pravljen.
 — 484 —

Čuvstva. Zah v a 1 a. ^Zahvaljujem Ti se, o Isuse

moj, što si nam u nevoljama našim obećao Duha
svetoga. Ne zaslužujem, da si toli dobar prema
meni; nevrijedan sam svake utjehe, nego zaslužujem
upravo kaznu. Ali o Gospodine, Ti sa menom ne
možeš postupati drukčije nego sasma nježno; si¬
gurno bi Te svaki put pripravna našao, da me
utješiš, kad bih utjehu tražio kod Tebe, a ne kod
stvorova.
Zastigjenje. Kako valja da se stidim! Mogao
bih nebesku Tvoju utjehu uživati, kad bih sabranije
živio. Ali jao, eto me vazda rastresena! Vazda sam
nemiran, u sve sa umješavam, sve hoću da znadem,
o svemu da govorim i sudim; svaku novu vijest
hoću da čujem, sa sto nepotrebitim poslovima hoću
da se bavim; ali sve to me upravo prijeći, te ne
mogu da budem sabran, nego sam vazda rastresen.
Strah. Ne moraš li, dušo moja, da se bojiš,
kako će te Bog svake utjehe lišiti, te ćeš morati
da život svoj u neprekidnoj gorčini i nevolji pro¬
vodiš, jer ne nastojiš, da se pripraviš na dolazak
Duha svetoga, doćim puno radiš, da postigneš ze¬
maljsku utjehu i strastima svojim udovoljiš? Kako
ćeš moći onda da živiš? Takav će ti život pravim
paklom već ovdje na svijetu biti.~
Odluka. Nastojat ću, od sada za sabranost duha
osobito u ovo sveto i za to baš prikladno doba;
odričem se svakomu suvišnomu razgovoru, svakoj
zabavi i radoznalosti, te se uzmognem u Bogu sa¬
brati i u Njem sabran ostati. O Duše sveti, daj
mi milost, da mogu u Svetom ovom mišljenju
ustrajati!
 - 485 —

Treća točka.
„ Sredstva sačuvati unutarnju sabranost.
Razmatranje. Pomisli, koje sredstvo valja upo-
trebiti, da ostaneš sabran i sposoban primiti Duha
svetoga, kojega u nevoljama ovoga života svaki
čas trebaš. Nije dosta, da rano učiniš dobru
odluku; nego treba da i preko dana neprestano
paziš na svoje riječi i poglede, na svoje poslove i
radnje, kojima valja, da se prema riječima svetog
Bernarda samo uzajmiš, a nipošto posve predaš.
Pobrinuti se moraš, da se tečajem dana više puta
sabcreš, da nijednog rada ne započmeš, dok se
nijesi stavio u prisutnost Božiju, te odlučio čistom
se nakanom trsiti, da jedino Njemu omiliš. — Tim
češ se načinom po malo popeti do sabranosti i ako,
u koliko je moguće, izbjegavaš govore, rastresenosti,
pohode i beskorisne poslove, onda ćeš moći da živeš
u ovoj sabranosti, koja je kao priprava za dolazak
Duha svetoga potrebita.
V _

Čuvstva.
Zahvala. Tako si dobar, o Bože
moj, da nikada ne prestaješ pružati mi potrebita
sredstva, kojima mogu postignuti svaku milost
Tvoju, ako se naime njima dobro služim. Zahva¬
ljujem Ti se iz svega srca na Tvojoj dobroti, želim,
da mi je u srcu zahvalnost svih stvorova.
Zastigjenje. Ali od dobrote Tvoje vlastitom
krivnjom premalo koristi crpim, budući ne činim
ono, što Ona od mene zahtijeva. Ne staram se, da
ostanem sabran; sve poslove obavljam nepromišljeno;
dopuštam da me vodi nestalna mašta, umjesto da
 — 486 —

je obuzdavam. Kad pomislim na Boga? Neko'iko

kad molim, no, nemarno, ali onda ne više. Koliko
sam bijedan i nevoljan!
Pokajanje. Puno imam razloga, da se kajem,
što sam tako rastresen i nemaran, što se posve
slabo služim sredstvima, koja mi je Bog dao, da
se pripravim i mogu Duha svetoga primiti. Kad
bi mi liječnik zapovjedio, neka ostanem u šamoti,
ako hodu da se od kakve bolesti i?lijecim, to bi se
bez prigovora rado pokorio; ali eto ništa ne ču
da učinim, kad se radi o tome, kako da se izliječi
moja duša, kako da se pripravim na dolazak Duha
svetoga, te Ga uzmognem primiti. O Bože moj,
molim Te, oprosti mi sve moje rastresenosti!
Odluka. Odlučujem, da ču živjeti u unutarnjoj
sabranosti, da ču sve svoje poslove promišljeno
obavljati i da ču preko dana paziti na prisutnost
Božiju.
Molitva. Duše sveti, ulij svjetlost Svoju u moj
razum, i nebesku vatru Svoje ljubavi u moju volju
i moje srce, da se mogu pripraviti na dolazak
Tvoj i primiti Te tako obilato, kao što su Te
apostoli primili. Nemoj gledati, kako sam sve do
sada ponajviše rastresen bio, nego gledaj jedino na
neizmjernu Svoju dobrotu i daj mi, da osjetim
učinke njezine. Amen.
 Razmatranje
za ponedjeljak iza VI. nedjelje poslije
uskrsa.
„A kad đogje Utješitelj, koga ću vam poslali, Duh istine,
koji od Oca izlazi, On će svjedočiti o Meni“.
Iv. 15. 26.

Prva točka.
Bez Duha svetoga smo slabi.
Razmatranje. Pomisli, kako smo slabašni, ako
nas ne podupire Duh sveti; bez Njega ne možemo
ni jednog zaslužnog djela učiniti. Uči nas naime
sveti Pavao, da bez milosti Duha svetoga ne mo¬
žemo ni »Isus Krist« izgovoriti, to jest, da ne mo¬
žemo ništa za nebo zaslužna ni misliti, ni učiniti,
ako nemamo milosti Duha svetoga, jer izmegju
naših djela i slave, kojoj se u nebu nadamo, nema
nikakvog saveza, nikakvog dodira, ako ih ne oživlja
milost. S toga je posve mrtvo i bez zasluge svako
djelo u smrtnom grijehu. Ma preuzeo najstrožu po¬
koru, imanje svoje siromasima podijelio, svim na¬
rodima propovijedao, to sve za nebo ne bi ništa
vrijedilo, ako nijesi u milosti Božijoj. — Sad pro¬
sudi, koliko si zasluga izgubio živuči u grijesima;
pomisli, kako ti je upravo nužno, da se utečeš
k Duhu svetomu, neka te rasvijetli Svojom svjet¬
losti i ugrije svojom vatrom.
 — 488 —

Čuvstva Poniznost. Dosta imam razloga, da

se pred Bogom misleći na slaboću svoju duboko
ponizim, jer bez milosti Duha svetoga ne mogu ni
rijeci izgovoriti, da bi bila zaslužna za nebo. Ali
se ipak silno cijenim i mislim, da mogu sve, da
mi ništa nije nemoguće; usljed toga ne izbjegavam
grješnik pogibelji, nego polazim mjesta, gdje se
grijeh pospješuje i gdje sam prije posrnuo i pao
za kaznu, što sam tako ohol i drzovit.
Vjera. Tomu je krivo, što mi manjka žive
vjere; da ja živo vjerujem, nikako ne bih išao na
krajeve pogibeljne, gdje znadem, da cu pasti, ako
mi Duh sveti osobito ne pomogne Ali na to nijesam
pazio, nego sam dopustio da me vodi oholost, koja
me je uvjeravala, da cu modi vlastitom snagom
svladati napast.
Pokajanje. Eto, sada znadem, zašto sam tako
cesto griješio! A kako da ne bih griješio, budući
prije rada ne zazivljem Duha svetoga za pomoć,
nego zapocimljem raditi' nepromišljeno, iz mušića-
vosti i pokvarene sklonosti, pače obično prenagljeno.
Kajem se iz svega srca, što ne običajem zazivati
Duha svetoga, koji neka me vodi i upravlja.
Odluka. Duše sveti, molim Te, oprosti mi! čvrsto
sam odlučio da budem Tebi odam zazivam Te vru¬
ćom molitvom prije svakog rada i posla; molit du
Te, da me rasvijetliš i pokrijepiš.

Druga točka.
Sa Duhom svetim bit ćemo jaki.
Razmatranje. Pomisli, koli velika djela može da
izvede duša, koju poživlja Duh sveti. Vidjet deš,
 — 489 —

niko nije jak i snažan, kao ona. Ma kako slaba

bila, uz pomoć Duha svetoga, može da izvede naj¬
teže zadaće kršćanskog života. Sveti Pavao nam
ovu istinu ovim riječima saopćuje: »Ja mogu sve
u Onomu, koji me jača«. Neka mora duša, da
silno pati, da tvrdo i teško radi, da najveće za¬
preke odstranjuje: ako je krijepi Duh sveti, po¬
svuda i vazda će pobjedu slaviti. — Sada razaberi,
kako se ti milosti Božijoj slabo odazivaš. Pomisli
slabe apostole, što je Duh sveti njima učinio; po¬
misli šta čini svaki dan u ljudima, koji usprkos
svojoj slaboći toli veledušno nose križeve i krje-
posno živu, makar se narav žestoko protivila. Ako
si ti manje krjepostan od ljudi, koji su po naravi
slabiji od Tebe, to valjda Duh sveti u tebi ne
djeluje, vjerojatno radi poteškoća i zapreka, koje
ti stavljaš.
čuvstva. Začugjenje. Nije li za čudo, dušo
moja, što si tako slaba, te nijesi dovoljno srčana,
ni da patiš, ni da se zatajuješ, nego predaješ se
neurednim svojim sklonostima i strastima? Da hoćeš
slušati nagibanja i milosti Duha svetoga, sve bi
mogla!
Ljubav. Manjka mi ljubavi; ne ljubim van
stvorove i samoga sebe; jer, o Bože moj, kad bih
Tebe ljubio, to bih sve jedino za ljubav Tvoju i
iz ljubavi prema Tebi radio. Ali budući sam lijen
i ne tražim, van udobnost svoju, to nije nikako
čudno, da sam posve slab i vazda slab ostajem.
Pouzdanje. Da, Duše sveti, u sebe se ne mogu
više pouzdavati; spoznajem, da sam posve slab, da-
 — 490 —

pače slaboča sama. Ali, ma kako slabašan bio,

pouzdaj em se u Te i nadam so, da ču uz krjepku
Tvoju pomoč savladati sve zapreke na putu
prema savršenosti Nema nijednog neprijatelja spasu
momu, da ga uz pomoč Tvoje milosti ne bih pora¬
ziti mogao.
Odluka. Ovim ču načinom od sada raditi. Radi
slaboče svoje ne bojim se i ne plašim više; posve
se Tebi predajem, da me vodiš, uz pomoč Tvoje
milosti moči ču sve. Da, o Duše sveti, usrdno Te
molim, milost mi Svoju obilato udijeli.

Treća točka.
Vjernošću u svojim posebnim zvaničnim
dužnostima moramo si ovu jakost zaslužiti.
Razmatranje. Pomisli, da se ničim ne učiniš toli
sposobnim, zaslužiti i dobiti največe milosti, nego
brigom vjerno obavljati posao, što ti ga je dao
Gospodin Bog. S toga* kaže Isus Krist, da če uzeti
talenat onomu, koji s njim ne radi i dati ga onomu,
koji je sve dane mu talente dobro upotrebio. S toga
se svako učini nevrijednim primiti nove dobrodati,
ako prijašnjih nije upotrebio, dočim zaslužuje nova
dobra onaj, koji je primljena dobro upotrebio. —
Premda ovo valja opčenito o svakom daru Božijemu,
to valja na pose osobito o zvaničnim dužnostima,
jer se njima opčenito dobro pospješuje. Ako treba
da obavljamo svoje poslove, koje nama je Božija
Providnost povjerila i koje su nama poglavari na¬
ložili, to moramo osobito pokazati snagu, koju je
 — 4^1 —

Duh sveti u tu svrhu udijelio. Jer ako dužnosti

svoga zvanja vjerno obavljaš, to ne koristiš jedino
sebi, nego i svima, za koje se moraš ušljed zvanja
svoga brinuti. — Ispitaj se danas o dužnostima
svoga zvanja, da li ih ispunjuješ tako, kao što
hoće Duh sveti; odluci, da od sada De ćeš dužnosti
svoga zvanja vršiti jedino po svojoj promjenljivoj
ćudi, prema neurednim svojim sklonostima, nego
prema nagibanju milosti i volji Duha svetoga.
čuvstva. Strah. Nemaš li, dušo moja, razloga
bojati se, da će Gospodin opozvati dane ti milosti
i lišiti te obilatih darova, koje ti je podijelio? Ne¬
vjerna si ne samo pogledom na zajedničke dužnosti,
nego i pogledom na posebne dužnosti svoga zvanja,
jer ih obavljaš mlitavo, lijeno, nepromišljeno, bez
ljubavi.
Zastigjenje. Moram da se stidim, o Bože moj,
ako pomislim na prošli svoj život. Volim Čast mo¬
jega zvanja i stališa i mjesta, ali poslove obavljam
samo s toga, da progje vrijeme i jerbo moram,
posve slabo nastojim, slabo se za njih zauzimam,
kao da ne ću morati pred Bogom za njih odgo¬
varati. Samo da me ljudi ne kude, u ostalom se
ne brinem, što mi savjest kaže i što će jednom
Bog kazati.
Pokajanje. Zaista, o Bože moj, priznajem, da
sam dužnosti svoje slabo obavljao. Molim Te, oprosti
mi moju pogrješku! Da sam htio biti vjeran poti¬
canju Duha svetoga, ne bih bio ništa propustio,
što si Ti naredio; ne bih bio tražio svoju korist
i udobnost, starao bih se bio, da posvetim sebe i
 — 492 —

druge, da radim prema ljubavi, da služim bližnjemu,

da starije slušam, da dobar primjer dajem, i da u
svemu Tvoju svetu volju vršim. Veoma mi je žao
da sam tako nevjeran bio.
Odluka. Odlučujem, da ču sve svoje dužnosti
točno obavljati i svoj život tako urediti, da ču
moči nastojati ne samo oko svoga usavršavanja,
nego takogjer oko svega, što je od potrebe na
opču korist.
Molitva. Duše sveti, bez Tebe nikako nijesam
kadar, zaslužno koje djelo učiniti; vodi me, rasvi¬
jetli me, daj mi sjiagu, da sve mislim, činim i
poduzimam prema Tvojoj svetoj volji. Pripravan
sam, da Te slušam, ali Ti znadeš, kako sam slab,
te ne mogu sam da ostanem stalan u odlukama,
ako me Ti neprestano ne pomažeš. Za ovu Te po-
moč iz srca molim. Amen,

Razmatranje
za utorak iza VI. nedjelje poslije uskrsa.
„Kad dogje Utješitelj, koga ću vam od Oca poslati, Duh
istine, koji od Oca izlazi, On će svjedočiti o Meni.“
r Iv. 15, 26.

Prva točka.
Kako se laž Duhu svetomu protivi.
Razmatranje. Pomisli, kako laž priječi darove i
milosti, koje hoče Duh sveti da ulije u dušu, ako
 — 493 —

istinu ljubi; jer Duh sveti izlazi od Oca, koji je

po bitnosti Svojoj čista istina, On je sam istina i
dolazi k ljudima, da ih uči istine i da sruši bludnju
i laž. Kao što nema veče oprjeke od one izmegju
svjetlosti i tame, tako opet nema veće oprjeke od one
izmegju laži i istinitosti Duha svetoga; laž makar ne¬
znatna bila, na primjer laž u sili, iz nužde, to ipak
priječi darove Duha svetoga, jer mu je uvijek neprija¬
telj icom, opire se Njegovim namjerama i priječi Ga,
te ne uzmogne slobodno da radi u duši. Premda
Duh sveti ne oduzme svih milosti Svojih duši radi
laži, koja nikome nije nahudila, to postaje onakova
duša ipak sve to slabija, te izgubi revnost i gor¬
ljivost ljubavi. Ko hladno primi prijatelja, koji je
došao, da mu čini dobro, time stavlja zapreku
dobroj njegovoj volji i sili ga, da se napokon
premda nerado ipak otstrani; isto tako biva u duši
onoga, koji imade običaj da laže i protivi se istini.
S toga ne mogu slatko i veselo moliti osobe, koje
vole laž; manjka im viših misli i pobožnih poti¬
canja, koja podižu srce prema nebu i koja takogjer
u drugo doba dušu napunjuju mnogim milostima i
slatkim utjehama.
Čuvstva. Z a s t i g j e nj e. Porumeni od stida
dušo moja, što toliko zapreka Duhu svetomu
stavljaš, budući više puta lažeš, a ne voliš istinu
da čuješ, osobito onda, kad ti je nepogodna. Kako
možeš ufati, da če ti Duh sveti milosti Svoje udje¬
ljivati ?
Strah. Slijep sam, to priznajem i veoma slabo
shvačam nauke krščanske, nauke svetoga evan-
 — 494 -

gjelja; malo se brinem za spas svoj, što je u po¬

gibelji radi lažnosti, koja se toli protivi Duhu sve¬
tomu. Kako mogu lagati, a da me ne grize sa¬
vjest i da se ne bojim Boga! Ali šta će biti od
mene, ako me Duh sveti radi lažnosti moje ostavi?
Pokajanje. O Bože moj, molim Te, oprosti
mi! Iz ljubavi prema Tebi mrzim na laži, kojih
sam ja kriv ili na koje sam druge naveo. Veoma
se kajem i rado bih popraviti sve zlo, što sam ne¬
sretnom ovom slaboćom počinio. Želim da mogu
od laži odvratiti svakoga, koji joj je odan! kako
rado bih to učiniti! •
Odluka, Odlučujem, nikada više ne ću lagati,
makar mi se dobra prilika pružila i na laž velika
me napast nagonila; vazda hoću da budem istinit.
Za ovu te milost iz svega srca molim.

Druga točka.
»

Kako česta je laž u svijetu.

Razmatranje. Pomisli, kako laž u svijetu upravo
vlada, ne samo u onih, koji lijeno i nehajno živu,
nego i u onih, koji inače nastoje za krjepostan
život. To ćeš razumjeti, ako pomisliš, da čovjek
ne laže samo onda, kada drukčije govori, a druk¬
čije misli, nego i onda, kad drukčije radi. S toga
eto je laž svaka prividna pobožnost, koja je puka
himbenost; laž je prenavljanje i pretvaranje, što se
u ljudi posve često nalazi. Lažeš odjećom, koja ne
odgovara stališu, lažeš prividno čednim vladanjem;
lažeš obećanjima, ako ih ne namjeravaš ispuniti;
 - 495 -

lažeš sebi, ako se uvjeravaš, da imaš krjeposti,

kojih u istinu nemaš; lažeš poglavarima, ako Slušaš
vanjskim činom, a u srcu mrmljaš i protiviš se.
Sve ove vrsti laži mrzi Duh sveti; On hoče srce
priprosto i čisto, drukčije ga ne mari i ne če mu
se darovati.
Čuvstva. Začugjenje. O Bože, najviša Istino,
kako se malo kad priznaješ, ali često odbijaš! Kako
je moguče, da laž tolikom silom vlada u svijetu,
premda Ti se tako opire? Da, koliki to vjeruju,
ali ipak prema tomu ne živu! Možemo li da se
čudimo, što imade tako malo ljudi, kojima bi se
Duh sveti udostojao podijeliti osobitih milosti?
Zastigjenje. Porumeni, dušo moja, porumeni
od stida radi nesretnog svog života, koji skoro od
samih laži sastoji, ne samo pogledom na riječi, koje
nijesu baš svaki put posve istinite bile, nego i po¬
gledom na djela, pače i pogledom na ona, koja bi
morala posve sveta biti. Kako malo kada radiš či¬
stom namjerom, dopasti se jedino Gospodinu Bogu!
O kako si grješna!
Pokajanje. Ako hoće Bog da istraži svako
moje djelo i metne na tezulju pravednosti, to če
možda nači ponajviše taštinu i laž; laž u govo¬
rima, laž u pobožnim vježbama, koje prividno posve
pobožno, a u istinu posve slabo obavljam, laž u
ostalim djelima, koja svijet odobrava, ali ih mora
osuditi sveznajuči vječni sudac. O Bože, ti suču Te
puta molim, oprosti mi!
Odluka. Odlučujem, da ču bježati svaku laž,
svako pretvaranje, svaku hinbenost i u opče sve,
 — 496

što se ne slaže s kršćanskim, priprostim i čednim

duhom. O Duše sveti, daj mi ljubav do istine!

Treća točka
Kako istinitost k nama Duha svetoga pri¬
vlači.
Razmatranje. Da ti dogje Duh sveti, to moraš
vazda posve istinit biti, te svaku vrst laži izbje¬
gavati. To možeš biti, prvo pokoravajući se krš¬
ćanskoj istini, koju ti crkva vjerovati predlaže;
jer Duh sveti udjeljuje Svoje milosti jedino duši,
koja se vodstvu Njegovomu pokorava. Drugo pre¬
puštajući se veledušno svim zapovijedima, svemu
vodstvu i svim odredbama Božijim pogledom na
način, kojim hoće milosti dijeliti; jer Duh sveti
dijeli zaista milosti Svoje svima, ali većom mjerom
i obilatije osobito onima, koji su se dostojno pri¬
pravili. Treće slušajući nadahnuća Duha svetoga;
ako ih ne slušaš, to ni .ne možeš da primiš izvan¬
redne darove i milosti Njegove; jer ih On ne dijeli
van dušama Sebi posve i potpuno odanim.
čuvstva. Sažaljenje. O sirote i nesretnici,
koji sebe varate nehoteći sud svoj podvrći svetoj
crkvi, kako ste ludi, što se povodite prema posve
krivim načelima, koja su u posvemašnoj opreci sa
rasvjetljivanjem Duha svetoga. O ko bih ja mogao,
da vas predobijem za istinu, te uvidivši svoje
bludnje i opačine opet se k istini povratite! O Bože,
želim da imadem snagu i revnost svih apostola,
da satrem sve krive i nove vjere po zemlji!
 Pokajanje Ali nijesam li i ja nevrijedan, da
primim Duha svetoga, pošto ne ću vazda svjedo¬
čiti za istinu, nego lakoumno prosugjujem nauke,
koje mi sveta crkva propovijeda. U toliko barem
griješim, što se slabo pokoravam vodstvu Duha
svetoga pogledom na milosti, koje ljudima dijeli, a
jošte manje slupam sveta Njegova nadahnuća, nego
im se prečesto opirem.
Optužba. O kako sam slabo pripravljen da
primim Duha svetoga, okaljan sam mogim grije¬
sima, koji su Mu neizmjerno mrski! Optužujem se
pred Tobom, Duše svetosti; osugjujem svu svoju
grješnost i molim Te, oprosti mi sve, što sam zla
učinio. Zelini da mogu umrijeti i time svjedočiti
za istine, koje sam grijesima svojim ozledio.
Odluka. Bože moj, iz svega se srca pokoravam
svemu, što mi sveta crkva zapovijeda, klanjat ću
se vazda vodstvu Tvome, koje mogu razabrati iz
milosti, što nam ih dijeliš i rado ću slušati sva
sveta Tvoja nadahnuća.
Molitva. Duše sveti, izvor sve svjetlosti, ulij u
srce moje samo jedan zrak Svoje svjetlosti i pro¬
tjeraj iz njega sve bludnje; daj mi snagu, te mogu
uspješno da se oprem svim krivim naukama i ne¬
prestano da suzbijam laž, koja Ti je neizrecivo
mrska; daj mi milost, da nikada ne lažemriječima
niti se pretvaram djelima. Za ovu Te milost svom
odanošću srca molim. Amen.

Jšglić; RaM*natrcrnja II.

 — 498 —

Razmatranje
za srijedu iza VI. nedjelje poslije uskrsa.
,A kad dogje Utješitelj, koga ću vam od Oca poslati, Duh
istine, koji od Oca izlazi, On će o Meni svjedočiti.“
Iv. 15, 41.

Prva todks.
Prevara, kojom nemarnjaci sebe varaju,
otpor je proti Dubu svetomu.
Razmatranje. Pomisli, kako je prevara, kojom
nemarnjaci i ljubitelji ovoga svijeta sebe varaju,
silan otpor proti nakanama i milostima Dulia sve¬
toga. Jer je Duh sveti čista istina i ne če da se
nastani u ikojoj duši, koja ne če da Mu se sasma
podvrgne. Ali upravo nemarnjaci izmiču se istini,
da u njima ne gospoduje, upravo oni si vrhuna¬
ravne istine tumače prema svojim sklonostima, a
ne prema nauci svetog evangjelija. Varaju se, ako
sami sebe uvjeravaju, da če živuči prema osjet-
nosti ipak postiči nebo; varaju se, ako tvrde, da
Bog nije tako strog, kao što se pripovijeda, da
vazda čeka na grješnika, te ga nipošto ne če osu¬
diti ; varaju se, ako misle, da če sretno umrijeti,
samo ako se za čas smrti pokaju za svoje grijehe,
a da im Bog za pravo pokajanje potrebitu milost
dati mora; varaju se, ako govore, kako su več
mnogi veliki grješnici milost sretne smrti od Boga
primili, i kako bi morao Bog da osudi sav svijet,
 — 499 —

kad bi baš svako samoga sebe zataji vati i sasma

oštro živjeti morao. Ovo je gadna prevara, koja
se protivi, Dahu Svetomu i zbog koje je već
mnogo duša propalo. —- Ispitaj samoga sebe, da
li i ti slično sama sebe ne varaš, ili barem do¬
nekle na ona opaka načela ne naginješ, kušajući
umiriti si savjest, koja se pobugjuje u tebi, koji
nastojiš, da osjetilima i strastima svojim udovo¬
ljavaš.
Čuvstva. Zastigjenje. Istina, moram priznati,
o Bože moj, da nijesam baš posve prost od sličnih
prevara, budući puno prema osjetnosti tjelesnoj
živem, te cesto opaka načela svijeta slušam i za
njima se povodim. Samoga sebe nastojim uvjeriti,
kako ne treba da budem strog prema sebi, kako
je Bog sa malim zadovoljan, kako imam još dosta
vremena, da stroži život kašnje započmem. S toga
zanemarujem pobožne vježbe, njegujem svoje tijelo,
tražim zabava, izbjegavam trapljenje, predajem se
stvorovima.
Strah. Ne moram li da se bojim, kako će me
Duh sveti posve ostaviti, te ne ću ni sretno
umrijeti, ako Mu se vazda protivim? Da, ako
kanim tako lijeno i nemarno živjeti, ako se ne ću
upravo siliti, da se pripravim za milost Božiju, to
imam dosta razloga pobojavati se, da me Duh
sveti ne bi ostavio.
Pokajanje. O Bože moj, tisuću Te puta
molim, oprosti mi! Kako sam nesretan, što sam u
toj prevari i u toj neurednosti živio ! Koliko sam
se puta nagibanju Duha svetoga opirao I Koliko
*
 — 500 —

puta milosti njegove prezirao, da udovoljim svojim

osjetilama i strastima, koje mi potanmjuju svjetlost
naravnog mog razuma, te mi to višeotegotuju moje
obraćenje, što im se više prepuštam! Ali sada, o
Bože, ja osugjujem sav svoj prošli život, mrzim
nanj baš iz srca, ozbiljno hodu da se popravim.
Odluka. S toga se svim krivim naukama ovoga
svijeta posve odričem; ne ču više da sam prema
sebi postupam toli nježno i razmaženo, nego odlu¬
čujem, da ču slušati nadahnuća Duha svetoga, te
proti osjetilima svojim i proti tijelu svomu nepre¬
stano se boriti. O Bože moj, udijeli mi potrebitu
snagu, te mogu sam sebe zataji vati!

Druga točka.
Prevara, kojom obraćenici sebe varaju, opet
je otpor proti Duhu svetomu.
Razmatranje. Pomisli, kako sami sebe varaju, a
Duhu se svetome protive ne samo oni, koji živu
nemarno i u duhu ovoga svijeta, nego često i oni,
koji su se obratili, te započeli nastojati, da se što
više usavrše: jedva su učinili dva tri koraka, eto
nerazboritom revnošču započimaju vanjske pokore
i mrtvenja, hoče da se vode sami prema vlastitoj
volji i sklonosti; ali ne uspjevaju, nego pošto su
snagu svoju istrošili, te nepromišljenim i svoje¬
voljnim postupanjem šuštali, to moraju duhovne
vježbe napuštati, a oboljelo tijelo svoje pomljivo
njegovati i u svemu mu ugagjati; no time se pre¬
često ojača osjetnost, a umanji ona duševna za
 — 501 —

duhovni život toli potrebita snaga. — Kako si ti

u tom pogledu? Zar ue biraš pokoru prema vla¬
stitoj <5udi i sklonosti, a ne prema snazi svojoj i
prema savjetu razboritog dušnog vodje?
Čuvstva. Poniznost. Priznajem, o Bože, daše
preveć cijenim, te se s toga i prečesto varam. Jer
sam s jedne strane posve mekoputan, i mrzim na
sve, što mi se protivi, nikako nijesam revan, kao
što bi morao biti ; a s druge strane opet biram
pokore po svojoj ćudljivosti i sklonosti; ne ću da
upitam one, koji bi mogli da me savjetuju i vode,
kao da sam već dosta pametan te mogu sam sebe
ravnati.
Zastigjenje. Ovo dolazi od tuda, što jedino
sebe volim, a ne ću da se pokorim. Slabo sam
nastojao, da život svoj popravim, a trebao bi da
budem revan, kao što bijahu poznati veliki po¬
kornici, pošto sam mnogo mnogo grijeha počini ;.
Uz to moram se pobojavati, da se sigurno samoga
sebe varam, budući ne napredujem uredno i po¬
stojano, nego se ravnam jedino po svojoj ćudi i
volji, a nipošto po volji Božijoj i namjesnika Nje¬
govih.
Pokajanje. O Bože moj’ stranota koliko na-
hodim u sebi grjeha, koliko neurednosti, lijenosti,
lakoumnosti, nevjere! U meni vlada samoljubnost,
jer radim jedino prema njezinom mgibanju, a ni-
k ko prema nagibanju Duha svetoga; s toga eto
toliko grijeha u mome životu. Od koje se god strane
promatram, ne vid m na sebi van bludnju i laž i
uzroke, da se stidim i kajem.
Odluka. Posve hoću da slušam one, koji me
 — 502 —

vode, ništa ne ću započeti, a da se sa duhovnim

svojim vogjem nijesam posavjetovao; njemu ću se
posve otkriti, njegovim ću se uputama posve po¬
koravati. O Bože, udijeli mi potpunu poslušnost.

Treća točka.
Prevara, kojom varaju sami se i oni, koji
su u krjeposnom životu napredniji, jest ta-
kogjer otpor proti Duhu svetomu.
Razmatranje. Pomisli, da imaš još druga vla¬
stita prevara, koja se protivi Duhu svetomu, u
onih naime, koji su u krjeposno u životu već na¬
predovali. Ako su u duhovnom životu našli ra-
d sti i blaženosti, ako su okusili slatkost sjedi¬
njenja sa Bogom, to hoće da bi ovo blaženstvo i
s atkost već sada posve uživali, premda si srca
svoga dovoljni j mrtvenjem nikako još nijesu posve
očistili. S toga biva, da su na stare dane baš bez
ikakve krjeposti, budući nijesu na putu očišća-
vanja dosta dugo ustrajali. Drugi se opet drukčije
varaju: pošto im duhovni život već gjdi, to do¬
puštaju, da ih osjetna slatkost zavede i veliko
samoćuvstvo prevari, te zaborave na sveti strah
potrebit za svaku dobru dušu; ne paze, te ih stvo¬
rovi preveć na se pritegnu, a oni budući rastre¬
seni mnogo pogriješe. Drugi opet su se uvjerili,
da su s Bogo t, već posve sjedinjeni i da Ga u
svakome stvoru gledaju, pa se s toga oslobode od
dužnosti da mole; no oni ugrezavaju u veće po¬
grješke, udaljuju se od Boga i sve to više se za¬
pliću u zamke vražije. — ^Ispitaj se točno pogledom
na ove prevare; je su sve velike zapreke Duhu
 503 —

svetomu, da te ne bi mogao rasvijetliti i milosti

Svoje ti udijeliti.
Čuvstva. Strah. Jesi li, dušo moja u kakvu
p evaru spletena? ne moraš li pobojavati se, da
prevare ne spoznaješ? Ne uvjeravaš li sama sebe,
da ti put očišćavanja nije baš od potrebe, budući
držiš da tvoji grijesi nijesu baš osobiti ili budući
si laskaš onim manjkavim krjepostima, koje si
stekla? Zar se u sebe ne pouzdavaš preveć držeći
se toli savršenom, te smiješ sve pogibli prezirati?
• Zastigjenje. Spoznajem, o Bože da si radi
krijeposti svoje ne mogu ništa utv trati. Kršćanski
moj život nije baš najsjajniji, ali se ipak u toliko
pouzdavam, kako da sam već posve nepomičan u
krjeposti. Samoljublje me tako zasljepljuje, da ne
vidim na sebi van umišljeno dobro, a ne ću da
zavirim u srce, koje je posve siromašno.
Pokajanje. O Bože moj, oprosti mi sve ove
moje prevare! Bez sumlje da se varam u načinu
života, budući nikako nije nalik na život svetaca
i Isusa. Spoznajem preveliku bijedu i nevolju svoju.
Ako me Bog donekle rasvjeti uje i tješi, ako mogu
neka pobožna čuvstva da pobudim, već se oholim,
ali uz to dužnosti svoje posve slabo obavljam.
Kajem se radi ovih bludnja, što sam ih sam
skrivio.
Odluka. Od sada ne ću slušati van glas istine,
činit ću sve što sam dužan, ništa ne ću propustiti
i ravnat ću se prema onim članovima moga stališa,
koji se vodstvu Božije Providnosti sasma poko¬
ravaju.
 — L04 —

Molitva. Duše sveti, rastjeraj sve moje bludnje

i zamame, ukloni od mene sve krive nauke, udijeli
mi milost te se vazda prema istini povodim i ni¬
kada si ništa ne utvaram radi duhovnih slatkosti,
koje bi mi Ti dati htio, nego da se smatram vazda
velikim grješnikom, koji pokore treba. De, učini
da se ne vladam prema svojoj volji, nego prema
Tvojemu rasvjetljivanju i prema nagibanju Tvoje
milosti. Amen.

Razmatranje
za četvrtak iza VI. nedjelje poslije uskrsa.

„Ovo vam kazah, da se ne sablaznite.“ Iv. 16, 1.

Prva' točka.
Srčanost pogledom na patnje dobra je pri¬
prava za dolazak Duha svetoga.
Razmatranje. Pomisli, kako je srčanost pogledom
na patnje dobra priprava, da _češ moči primiti
Duha svetoga. Duh sveti -naime upravo veledušna
srca puno voli; njima rado udjeljuje i to obilato
milosti i darove Svoje, ako ne slušaju glas slabe
naravi, koja bježi od svake neugodnosti i ne traži
van svoje dobro, te se neprestano opire nagibanju
milosti, koja je nagoni, da opake svoje nagone i
čuvstva odbaci. — Za slabašnu našu ljudsku narav
treba velika srčanost, ako hoćemo da oko spasa i
 — 505 —

usavršavanja svoga stalno i uspješao radimo; kr¬

šćanska savršenost pojedinca ovisi o tome, da li
je dosta ođvažan i veledušan, da čvrsto odluci, ne
pobojavati se poteškoća, nego odiješito suzbijati
otpor naravi i Činiti sve, što Bog hoće. Kao što
vojskovogja voli i štuje vojnika, ako je ratoboran
i spreman veselo udariti na neprijatelja, pa mu
dadne oružja i sve, što treba, da pobjedi, isto tako
će i Dnh sveti biti prema tebi ako si odvažan i
ako si čvrsto odlučio, da se hoćeš svakako na
stepen prave svetosti popeti. I kao što vojsko¬
vogja odbaci plaši vicu, koji dršće pred neprija¬
teljem, isto tako ostavi takogjer Duh sveti dušu,
koj a se plaši i uzmiče.
Čuvstva. Zastigjenje. Smiješ li, o dušo moja,
da se jošte čudiš, što u krjepostima posve slabo
napreduješ, budući stavljaš zapreke milosti Duha
svetoga, bez koje na putu prema savršenosti ni
koraknuti ne možeš? Ima li još ma iko, koji bi
manje odvažno i srčano suzbijao poteškoće na putu
krjeposti. Kod najmanje prigode već se treseš, kod
najneznatnije poteškoće kloneš duhom, i ako po-
grješiš, to izgubiš svaku nadu i sav pogum, te ne
nastojiš više, nego od svega odustaneš, umjesto
da iz nova započmeš vrativši se prije učinjenim
odlukama.
Strah. Ali zar se ne moraš pobojavati, da će
te Duh sveti ostaviti i lišiti te uspješnih milosti
Svojih? Koliko ih ima, koji su propali, budući su
nemarni i nehajni bili ! No ipak nijesi hrabren i
odvažan, kad ustreba u istinu krjeposno živjeti, ali
 506 —

si hrabren i od važan, ako hoćeš da udovoljiš stra¬

stima i osjetilima svojim ili ako se ko nakanama
tvojim opire.
Prikazanje. O Bože moj, već je vrijeme, da
Ti se prikažem i započmem ozbiljno da se borim
za Tvoju slavu i za svoje spasenje. Zaista, osjećam
da sam slab; ali Ti si neizmjerno jak i možeš mi
pomoći da pobjedim Ti nam daješ snage, te uz-
mognemo dobre odluke praviti, a uz to nam ta-
kogjer daješ snage, da ili prema Tvojoj svetoj
volji možemo izvesti. Pa zar ne mogu, što mogoše
mnogi, koji su još slabiji od mene bili ? I ako sam
dosta ođvažan, te hoću da se svladam, zar mi ne
daješ Duha svetoga, da mogu dobre svoje nakane
izvesti. Da, o Bože moj, posve Ti se prikazujem,
da od sele činim i trpim sve, kao što Ti hoćeš?
Odluka. Budi hrabra, dušo moja; nedaj da te
suprotivština ili slabost svlada! Neka dogje ma
što, izvojštit ću si pobjedu; makar pogrješio, neću
da klonem duhom, nego novom ću snagom opet
započeti. Daj mi, o Bože moj, ovu snagu, jer je
veoma trebam!
Druga točka.
Kršćanska se hrabrenost ne plaši od nikakve
zapreke.
Razmatranje. Hrabrenost valja pokazati osobito
onda, kad se namjeriš na zapreke. To se može
na dva načina zbiti. Može biti, da si sam kriv,
što ti Spasitelj postaje smutnjom, jer se možda
prepuštaš misli, kako nije moguće povoditi se za
uzvišenim Njegovim primjerom, da to nadmašuje
 — L07

našu snagu — tako se oholice smućuju radi po¬

niznosti Isusove, koja osugjuje njihovu oholiju, a
su preveć plašljivi, da bi se za Isusom poveli. —
Ili te smućuje opaki svijet: ti vidiš njegove grijehe
i opačine, i eto u slaboći se svojoj pometeš i
griješiš, mjesto da sve opačine osudiš i unatoč
njima Isusa slijediš. No, ova dvostruka smutnja
velika je to zapreka Duhu svetomu, koga nam
je Bog poslao, da nas odvrati od svijeta, a navrati
k Isusu. Ovo nam obećaje Sin Božiji govoreći,
kako će nas Utješitelj, koga će nam poslati, u
svemu podučavati. Jer život kršćanina stoji u tome,
da Isusa spozna, ljubi i našljeduje. — Pogledaj
da li se možda i ti na jedan ili drugi način ne
smućuješ; odluči, smutnju otstraniti i pogrješku
popraviti.
Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se iz svega
srca, o klanjanja vrijedni Spasitelju moj, što nam
šalješ Duha svetoga, da otstrani zapreku toli
štetonosnu po moj spas; zahvaljujem Ti se, što me
učiš, kako da se ne smutim, ma kako golema mi
se poteškoća na put stavila. Ne zaboravljaš, po¬
svuda me podučavati, neka bdijem nad sobom i
razmatranjem evanđeoskih istina se potičem,te revno
pregnem putem svetosti.
Z a s t i gj e nj e. No, kolika sramota po mene,
što moram od Tebe učiti, kako ne valja, ako se
smućujem. Cesto mi je bio isti život Tvoj povo¬
dom smutnje, budući sam držao, da nije moguće,
kako bi prema tome život svoj udesio Zar nije-
sam ovim svjetlom gledao Tvoje poniženje, Tvoje
siromaštvo i Tvoje patnje, budući nijesam volio
 — 508

nego taštinu, udobnost života, slobodu i osjetnost,

ali sam krjeposne primjere Tvoje prezirao, umjesto
da se za njima povedeni ?
Pokajanje. Koliko me je puta smutilo ogo¬
varanje, srditost, taština, oholost, osjetnost, po¬
hlepa za uživanjem i grješna ljubav, budući sam do¬
pustio, te me zavedoše opaki primjeri bližnjega.
Baš sam velik krivac, nevrijedan da primim da¬
rove Duha svetoga!
Odluka. S toga hoću svakako, o slatki moj
Isuse, da ustrajno nasljedujem Tebe, a nikada više
ne dopustim, da me opaki primjeri svijeta povuku
za sobom.

Treća točka
Kršćanska hrabrenost ne uzmakne u
poteškoćama.
Razmatranje. Pomisli, kako još nije dovoljna
priprava za Duha svetoga, ako odlučno hoćeš, da
se usprkos velikoj svojoj slaboći vazda opet osoviš
na noge, kad bi pao i da opet odrješito i odvažno
iz nova započmeš, ili ako i to odlučiš, da ćeš
vazda za Isusom ići i nipošto 'dopustiti, da te
opaki primjeri od Njega zavedu; nego uz to valja
da u dobrim svojim odlukama ustraješ, ma kako
teško bilo; jer bi drukčije, radi napuštenih odluka
naime, još veću kaznu zaslužio. No da ustraješ
nije dovoljno, da samo u molitvi na to misliš, nego
je od potrebe, da osobito pogledom na dvije točke
neprestano nad sobom bdiješ. Prvo treba, da oči
svoje odvraćaš od svijeta i bježiš od prigoda, koje
 — 509 —

bi te zamamljivale, te bi mogao griješiti; nemoj o

pogrješkama ljudi govoriti, ni starati se za opa¬
čine njihove, ili ako na njih misliš, to ih mrzi,
preziraj i sažaljivaj. Drugo treba, da često na Isusa
misliš, da se u raznim prigodama sjedaš na Nje¬
gove krjeposti, što ih je za života vršio, te ih uz-
mogneš uporavljati na sebe. Ako ti je na primjer
potrebito ustrpljenje, to misli na Isusa, kako pati;
ako poniznost, predstavi si Isusa, kako Ga ponizuju.
Takim ćeš načinom moći da ustraješ, a Duh će te
sveti darovima Svojim napunjavati,
y
Čuvstva. Zastigjenje. Imam mnogo razloga,
da se puno zastidim; jer zaista nikako nijesam
stalan, ako treba da ustrajem u krjeposti. Kad i
kad sam pogumam i velike odluke snujem, ali kad
ustreba, da se nadvladam, na sve zaboravim, bu¬
dući se preveć za to staram, šta drugi čine. Bavim
se njihovim pogrješkama, a ne gledam na Isusa
i Njegov primjer. O Bože, veliko je to zlo po
mene, što u takovom stanju život sprovodim.
Pokajanje. O Bože moj, kako mogu da po¬
pravim nestalnost svoju, koja je uzrok svih grijeha,
što ih učinih? O, neizrecivo sam slab, ali se ipak
puno cijenim, premda ne mogu ni jedan dan da
ustrajem u krjeposti. O Bože moj, smiluj mi se!
Tisuću Te puta molim, oprosti mi, što sam tako
nemaran, slab i nestalan!
Ljubav. Isuse moj, kad bi Te u istinu ljubio,
bio bih sigurno ustrajan; jer neprestano bih Tvoj
primjer pred očima imao. Budući si me Ti toli
stalno ljubio i stalno za mene patio, da mi sve
potrebite milosti zaslužiš, to ni mene ne bi ništa
 — 510 —

uskolebati moglo, ako bih Te u istinu ljubio. O

Isuse, ljubit ću Te nada sve i u ljubavi ću Tvojoj
svakako ustrajati.
Odluka. Ne ću više, da se vladam prema životu
svijeta, niti ću djela njihova motriti van krjeposne
primjere, te se povodim za njima. Ali eto Isusa!
Njega đu razmatrati i primjer Njegov nasljedovati,
Molitva. O slatki Isuse, daj mi hrabrenost i
odvažnost, te uzmognem oko usavršavanja svoga
nastojati, nikada ne prihvaćati opakih primjere
svijeta i ne uzmieati plašeđi se usavršenosti Tvojih
nauka; nego udijeli mi milost, te uzmognem us¬
trajno ići za Tobom i postati dostojnim, da primim
Duha svetoga. Amen.

Razmatranje
za petak iza VI. nedjelje poslije uskrsa.

„Izbacit će vas iz zbornica; pače doći će vrijeme, kad će

svaki, koji vas ubije, misliti da Bqgu uslugu čini.a
Iv. 16 2.

Prva točka.
Duh. sveti nas uči, kako treba da se od
stvorova rastavimo.
Razmatranje. Pomisli, kako Isus obećavši uče¬
nicima Duha svetoga njima proriče, da će ih sra¬
motno iz zbornica izbacivati. — Ova je nauka za
tebe. Isus šalje Duha svetoga za to, da te rastavi
od svih stvorova i od svih osjetnih utjeha, koje
 — 511 —

revno tražiš, premda te puno priječe na putu

vječnog spasa i usavršavanja. Nije nikako moguće,
da čvrsto prioneš uz Boga, dok se nijesi od stvo¬
rova posve rastavio; s toga dolazi Duh sveti, koji
je osobna ljubav, da raskine sve tvoje - uze. —
Radi neumorno i sudjeluj sa milošću Duha svetoga,
koja je dobro djelo započela, ali ga ne će doćeti,
ako ti ne sudjeluješ. S toga ispitaj, na što si jošte
navezan. Kad si neuredne svoje sklonosti jednom
spoznao, odreci se odvažno osjetnoj ovoj ljubavi
j rema prolaznim stvarima, suzbij osobito strah, da
ne ćeš moći^lako živjeti, nego teško osjećati gu¬
bitak stvari, koju namjeravaš Bogu prikazati. Budi
odvažan; dat će ti se Duh sveti, kao što se je dao
apostolima, te ćeš moći da pobjediš.
čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o ljn-
bezni Spasitelju, da ai me toli žarno ljubio i
obećao mi Duha svetoga, da Te laglje mogu na¬
sljedovati i slaboću svoju svladavati. Isuse moj,
kako si dobar, te se mene sjećaš i nijesi zadovoljan,
što si za mene toliko učinio i toliko patio, da me
otrgaš od zemaljštine, nego ideš u nebo, da mi
odanle pošalješ Duha svetoga i time djelo spasenja
okruniš! Kako mogu, da Ti se dovoljno zahvalim!
Zastigjenje. Puno se stidim, ako na neza¬
hvalnost i na nevjeru svoju gledam. Umjesto da
se otrgam od stvorova i s Tobom sudjeljujem, eto
me, svaki dan iz nova griješim prepuštajući se
neurednim sklonostima za uživanjem, oholost, osjet-
nost, čast, radoznalost, ljubav prema tijelu svome
i prema osjetilima, kojima ništa ne mogu da od¬
bijem, ali se opirem milosti, koja me nagiba, da
 — 11 —

se odlučno rastavim od svili stvorova; opirem joj

se i to cesto jedino radi neznatnog osjetnog užitka.
Ljubav. No, dušo moja, zar nikada ne ćeš
očiju svojih otvoriti, da pri poznaš dobrodati Isusov?
i da se podvrgneš nadahnućima Duha svetoga ?
Hoćeš li iz ljubavi prema nižoj svojoj naravi vazda
ostati ropkinjom neurednih svojih sklonosti, a ni¬
kada se odvažiti, da suzbiješ brzo prolaznu nasladu
i uzmogneš primiti darove Duha svetoga? Zašto
ne ćeš ljubiti Onoga, koji Te žarno ljubi, nego
ljubiš stvor, koji ti srce gorčinom napunjuje?
Odluka. Ne, sad se neopozivo i za vazda odričem
svih stvorova; ni .za čast i ugled, ni za sebičnost
i uživanje nema više mjesta u srcu mome, zbacit ću
svaku navezanost na zemaljštine. Zato Te, o Bože
moj, usrdno molim, pomozi mi milošću svojom.

Druga točka.
Duh sveti nas uči, kako treba da ustrpimo
u progonstvima.
Razmatranje. Pomisli, kako Duh sveti dolazi,
no, ne samo za to, da nas rastavi od stvorova,
nego takogjer za to, da nas ohrabri i osokoli, te
uzmognemo sva njihova progonstva podnositi. Isus
naime kaže učenicima, da ih ne će samo izgoniti
iz zbornica, nego da će ih takogjer progoniti i
okrutno s njima postupati. Zar se riječ Isusova ne
ispunjuje? Da, kad se spremaš, da se svijetu od-
rečeš, progoni te prezirom, ogovaranjom, uvrijedama
kao*protivnika svojih namjera; s toga trebaš velike
nepobjedive ustrpljivosti. No, budući si sam sobom
 - 513

slab, to ne možeš da odolijevaš svijetu sam, a da

ti ne pomogne Duh sveti, koji jača slabiče osobito,
ako se ne pouzdaju preuzetno u svoju vlastitu
snagu, nego se pouzdano stave pod Njegovu za¬
štitu. — Ni tebe Duh sveti ne će ostaviti. Utjecaj
te k Njemu nestarajući se za zlo, što ti svijet
nanosi i ne bojeći se od njegovog nasrtanja i pro¬
gonstva, makar žestoko bilo i dugo trajalo, svakako
će Duh sveti sve tako okrenuti, da će biti korisno
po tvoj vječni spas.
čuvstvo. Začugjenje. Zar ne ću nikada, da
uvidim nauke Tvoje, o Bože moj, zar hoću uvijek
da budem na sebe navezan i da se nikada ne po¬
dignem nad slaboće svoje? Zar ne ću nikada ra¬
zumjeti, kako me Bog dopuštajući progonstva kuša,
kako drukčije ni sa učenicima svojim nije postupao,
kako mi šalje Duha svetoga, da ustrpljenje zavolim
i u njemu se vježbam?
Zastigjenje. Baš sam slijep, kad ništa neću
da patim i kad ponajviše nastojim, da i najmanjoj
neugodnosti izmaknem! Duha svetoga mi je Isus
poslao, da mogu trpiti, ali eto neznatna riječ, umi¬
šljen prezir već me uzruja; ako se lišim neznatnog
dobra, ako me stigne malen gubitak, ako mi se
učini usluga u nevrijeme, već se jedim! Kako
mogu da primim Duha svetoga? Ali mi je ipak
potrebit, jer bez Njega ne može ni jedno dobro
djelo da mi bude zaslužno.
Pouzdanje. No, o dušo moja, otklen to da
nikako nijesi ustrpljiva? Ti to znadeš, o tome se
svaki dan tužiš, o tome se ispovijedaš na sakra-
Jegltć: Razmatranje II. 38
 — 514 —

mentu pokore, ali se ipak ne popraviš. Ne pouzdaš

se u Duha svetoga i u obedanja Isusova; ti ne
misliš, da te On može lako podržavati, i da đe ti
udjeljivati to veću potporu, što je veda tvoja sla-
boda; treba samo, da nadahnuća Njegova vjerno
slijediš.
Odluka. Dušo moja, eto valja da od sada ustrajno
trpiš, neka te stigne ma što; makar se proti tebi
podignuo sav svijet, nemoj klonuti, da Duh sveti
u srcu tvome pobjedu steče. Daj mi, o Duše sveti
ustrpljenje, što od mene zahtijevaš!

Ti-eća točka
Duh sveti nas uči, kako valja da budemo
krotki prema progoniocima.
Razmatranje. Nije dosta, da si ustrpljiv u pro¬
gonstvima, nego Duh sveti šalje ti se i za to, da
se prema progoniteljima srcem i činom posve krotko
ponašaš. — Tako te uči* Isus govoredi: oni, koji
te uvrijegjaju, de misliti, da time Bogu uslugu
čine. Ovaj neka te razlog nagiba, da ih izvinjavaš.
Zaista, protivnici tvoji umiju navesti najljepše raz¬
loge, s kojih se opiru tvojemu naumu rastaviti se
sa svijetom i prezirati ga. Nekoji.viču, daje tvoja
pobožnost puka himbenost, drugi da je tvoja sa¬
branost opaka mušljivost, tvoja darežljivost taština,
tvoje ustrpljenje ludorija, tvoje pokoravanje naukama
crkvenim priprostost, neznanje i lijenost. No, nemoj
se ljutiti, nego slušaj nagibanje Duha svetoga i
odgovaraj im posve krotko, i ljubezno, kao da su
 — 515

to tvoji najveći dobročinitelji. Tako su postupali

takogjer apostoli, te su blagoslivljali one, koji su
ih proklinjali, jer su radili prema nagibanju Duha
svetoga, koji se ne slaže sa mišljenjem ovoga-svijeta.
Ako ovakove ljubavi prema neprijateljima u srcu
tvome nema, to nikako ne zavrijediš, da ti dogje
Duh sveti; ali ako je imaš, onda se nadaj, da će
ti Duh sveti milosti Svoje obilato podijeliti.
Čuvstva. Pros la vljanj e. Slava Ti, Duše
sveti, što si došao, da uništavaš duh ovoga svijeta,
koji je duh oholosti, srdžbe, osjetnosti. O da ukloniš
iz svijeta sva opaka načela njegova, te uspostaviš
kraljestvo Tvoje milosti, koje nije van krotkost i
blagost! Neka Te sveci neprestano slave i uzveli¬
čavaju radi svih predobrih nakana Tvojih prema
nam ! Da bih mogao sve stvorove sklonuti, neka te
neprestano na sve vijeke slave i hvale radi neiz¬
mjerne dobrote, koju nama iskazuješ! O kako bih
se radovao, kad bih svačije srce tako mislilo i ćuv-
stvovalo!
Zastigjenje. Porumeni od stida, o dušo moja,
što nikako nijesi krotka prema onima, koji te pro¬
gone i uvrijegjaju, nego si zlovoljna, srdita, ogor¬
čena: Mnogo ti još manjka od onih svojstava,
kojima bi zavrijedila primiti Duha svetoga! Bi li
moglo biti, da te rastuži i uznemiri najmanja riječ,
najneznatnija nepogodnost, kaa bi te napunjavao
Duh sveti? Ne bi li nastojala ugušiti ova čuvstva
neustrpljivosti, koja ti se svaki Ćas u srce na-
rivaju?
*
 Pokajanje. O Bože moj, kako sam griješan i
kako nevrijedan, da mi đogje Duh sveti, budući
još nikako nijes m krotak! Brzo i lako sam ogorčen!
Proti svetoj krotkosti sam toliko puta sagriješio,
da se oprošćenju mogu nadati jedino s toga, jer
si Ti neizmjerno milosrdan. Da, Ti si sama do¬
brota, smiluj mi se! jer se kajem radi svih grijeha
proti krotkosti.
Odluka. Da, vježbat ću se u krotkosti; nikada
ne ću da čuvstva ogorčenosti podržavam hotomice
nego uz pomoć Duha svetoga nastojat ću, da ih
ugušaVam i ugušim.
Molitva. Dogji Duše sveti! zaposjedni srce moje,
istjeraj iz njega sve stvorove, koji se ljubavi Tvojoj
protive! Utisni u srce moje čuvstva ustrpljenja i
krotkosti, te budem sposoban za blage i ljubezne
Tvoje darove; ne dopusti, da se hotimice prepustim
ogorčenosti ili neustrpljenju, makar se proti meni
podignuo sav svijet ili makar na mene navalile
sve moguće uvrijede.' Za ovu Te milost po neiz¬
mjernoj dobroti Tvojoj molim. Amen.
 — 517 —

Razmatranje
za subotu u oči duhova.
„Ako Me ko ljubi, držat će riječ moju, i Otac će ga moj
ljubiti; k njemu ćemo doći i u njega ćemo se nastaniti".
Iv. 14. 20.

Prva točka.
Treba Isusa ljubiti, ako hoćemo primiti Duha
svetoga.
Razmatranje. Pomisli, da se na dolazak Duha
svetoga najljepše i najuspješnije pripraviš, ako ljubiš
Isusa. Ništa ne predobije srca tako sigurno, kao
što ga predobije ljubav; pošto je Duh sveti donekle
srce Boga Oca i Sina, to ćeš srce Božije najsigur¬
nije predobiti, ako Spasitelja iskreno ljubiš; pre-
dobiti i posjedovat ćeš Duha svetoga i sve darove
Njegove — Budući je prava ljubav revna, otvo¬
rena, pobožna, vesela, mila, jaka, ustrpljiva, vjerna,
mudra, stalna i hrabrena, te nikada ne traži sebe,
nego vazda jedino onoga, koga ljubi, to učini, da
onaj, koji ljubi, ništa ne može da odreče onomu,
koga ljubi. S toga ni tebi Isus ne će moći da us¬
krati puninu Duha svetoga, ako Ga iskreno i ne¬
sebično ljubiš i ako nastojiš, da imaš sva svojstva
ove istinite ljubavi. — Ispituj dakle samoga sebe,
da li posjeduješ ovu ljubav i sva njezina svojstva,
koja će Duha svetoga sklonuti, da dogje k tebi i
svojim te milostima napuni, kao što moraš za su¬
trašnji veliki blagdan da želiš i očekuješ.
 — 518 —

Čuvstva. Optužba. Kako je priprava moja za

Duha svetoga još manjkava, budući Isusa posve
slabo ljubim! Ko je tako trom, kao što sam ja,
kad treba ljubav prema Isusu činom pokazati ? Ko
je nćstalniji u odlukama, neustrpljiviji u patnjama,
više odan sebi i samoljublju? Kako daleko sam
još od toga, da ne tražim van ovu svetu božansku
ljubav! Sada tražim jedino svoju korist i svoju
udobnost.
Ljubav. Ali što bi moglo biti laglje, nego li
ljubiti Isusa? Zar nije On najveće i jedino dobro
moje duše? Kaki) je moguće, Isuse moj, da Te ne
ljubim, premda Ti tolike ljubavi prema meni upravo
plamtiš ! Kad bih gledao po najviš na svoju korist,
morao bih Te ipak savršeno, budući Duha svetoga
obilato i darežljivo dijeliš svakomu, koji Tebe
iskreno ljubi.
Pokajanje. Kako me boli, o ljubezni moj
Isuse, što sam Te do sada tako slabo ljubio! Da
bih ovu nevjeru mogao posve uništiti i žarnom lju¬
bavlju nadomjestiti sve časke života svoga, u ko-
jirtva Te nijesam ljubio! Prikazujem Ti, o Isuse,
ljub v Serafina i tisuću Te puta molim, oprosti
ini, što Te nijesam ljubio.
Odluka. Da, Isuse moj, ljubim Te i hoću, da
Te iz svega srca ljubim: ljubit ću Te više, negoli
zdravlje svoje, više nego li život svoj. Daj mi mi¬
lost, da u ovoj odluci svojoj ustrajem.
 — 519 —

Druga točka.
Isusa ljubimo, ako obdržavamo Njegove za¬
povijedi.
Razmatranje. Pomisli, kako je prava ljubav,
kojom se možemo najuspješnije na dolazak Duha
svetoga pripraviti, samo ona, koja obdržava zakon
Isusov, što ga je Isus sam naučao i iz ljubavi
prema nama obdržavao. Ovo je istina vjere, budući
ju je Isus sam izricno objavio. No, može li igdje
prava ljubav da postoji, ako se ne slažu i se ne
izjednače volje onih, koji se ljube. S toga se mo¬
ramo naredbama Isusovim pokoravati. — Nemoj
dakle misliti, da Isusa ljubiš, ako pobugjuješ čuv¬
stva ljubavi i katkada uzdisajima i suznih očiju
moliš, ali ne ćeš da vjerno obdržavaš zapovijedi i
naredbe Njegove. Svako to uvigja i slaže se; ali
za čudo! premda svako tvrdi, da hoće Isusa lju¬
biti, ima ih ipak posve malo, koji bi čvrsto odlu¬
čili, da će zapovijedi Njegove obdržavati. — Ispituj
sebe, da li ti Isusa u istinu ljubiš?
čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Tise, o Isuse
moj, što mi tako sigurno sredstvo pružaš, kojim
Ti mogu pokazati, da Te ljubim, i kojim mogu
sigurno spoznati, da li Te ljubim. Trebam samo,
da zapovijedi Tvoje obdržavam i već sam siguran,
da Te ljubim. Pače, kad ne bih nikada ni najmanje
utjehe osjećao, kad bih sve moguće napasti pa mene
navaljivale, bio bih ipak siguran, da Te ljubim, samo
ako bih vidio, da zapovijedi Tvoje vjerno obdržavam.
Zastigjenje. O kako je slaba i manjkava
ljubav moja, budući posve slabo obdržavam zapo-
 — 520 —

vijeđi i zakone Njegove! Ako su stvari velike,

držim da su preteške; ako su neznatne, držim da
su mi dosadne. Najmanja me prigoda vec sruši i
nesnosljiv mi se čini jaram Njegovih zapovijedi,
koji je ipak za nesebične duše posve sladak. Mogu
li kazati, da sam bio barem jedan dan posve vjeran
Gospodinu Isusu?
Pokajanje. Koliko sam puta zakon Tvoj, o
Bože moj, prekršio! koliko Te puta uvrijedio! Sav
moj život nije drugo van neprestano prekršavanje
Tvojih zapovijedi i čitava karika grijeha! O baš
otkrito moram kazati, da Te nijesam ljubio; morao
bih da grijehe svoje neprestano oplakujem! Is¬
povijedam Ti grijehe svoje i molim Te usrdno,
oprosti mi!
Odluka. Da, božanski Spasitelju, ljubit ču Te;
ljubav ču Ti svoju dokazivati time, što ču posve
vjerno i točno sav zakon Tvoj opsluživati. Udijeli
mi milost, da volim prvo umrijeti, nego da ikojim
grijehom Tebe uvrijedim.

Treća točka.
Da primimo darove Duha svetoga, to mo¬
ramo molitvu svoju sa Isusovom sjediniti.
Razmatranje. Pomisli, kako si dužan Isusa i
s toga ljubiti, jer su darovi Duha svetoga plod
Njegove molitve. Ovi su darovi toli skupocjeni,
da ili nikada ne bismo dobili, da nam ih Isus nije
izmolio. No, On nije za to molio samo za svog
boravka na zemlji, nego moli i sada na nebu, kao
 — 521 —

što nas On sam uvjerava. Ali hode, da i mi š Njim

molimo i molitvom za darove Duha svetoga ku¬
camo, kao što su činili apostoli. — Ako dakle
hoćeš, da dogje Duh sveti u srce tvoje, te ga
živom vjerom, čvrstim ufanjem i vrućom ljubavlju
napuni, to moraš tečajem ove osmine mnogo i dobro
moliti i molitvu svoju sa Isusovom sjediniti; jer
Spasitelju Otac ne može ništa da odbije. Neka
ti dakle molitva najdražim poslom postane, moli
neprestano i pouzdano za obilate darove Duha
svetoga.
Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o pre-
ljubezni moj Isuse, na dobroti, što neprestano Oca
Svoga prosiš, neka mi udijeli Duha svetoga. Za¬
hvaljuju neka Ti se svi angjeli i sveci na nebu.
Želio bih, da imadem jezike svih stvorova, te mogu
neprestano da Ti se zahvaljujem na toj nedoku¬
čivoj dobroti. O slatki moj Isuse, molim Te, is-
kazuj mi ovu dobrotu takogjer u buduće, budući
je sasma trebam.
Zastigjenje. Za sad sam bio prelijen, da si
isprosim ovu milost, jedva pomislim na nju; i ako
pomislim, to biva bez ikakve gorljivosti, kao da
se radi o posve neznatnoj stvari. Ali eto ja hvatam
za stvarima, koje su štetne po moj spas, nijedan
napor mi nije pretežak, nijedna molba predosadna,
samo da ih mogu uhvatiti. Ali neman dovoljno
razbora, da si svakako isprosim darove Duha sve¬
toga, koji su toli skupocjeni i meni posve nužni,
ako hoću da se usavršim. No, šta mi koristi sve
ostalo, ako nemam milosti Duha svetoga!
 — 522

Ljubav. O neizreciva ljubavi, zar da Te ni¬

kada ne ljubim? zar da vazda jedino prolazna
dobra volim, a vječna nikako ? Da postignem dobro
osjetno i prolazno, to ne sustanem, nego molim i
prosjacim, dok svrhe ne polučim, a dosadna neka
bi mi bila molitva za darove Duha svetoga, koji
su toli božanstveni i uzvišeni, da mora isti Sin
Božiji Gca Svoga moliti, da mi ih pribavi ?
Odluka. Ovih dana hoću puno da molim zjedi-
njen sa Isusom, da mogu sve velike ove darove
obilato primiti; lijenost ću svoju silom suzbijati i
revno oko molitve nastojati, te mogu Duha svetoga
primiti u obilatoj mjeri.
Molitva. Dogji Duše sveti, napuni srce moje
Svojom svjetlosti i vatrom Svoje ljubavi. Ući me
ljubiti Isusa; daj mi milost, te uzmognem sve za¬
povijedi Njegove obdržavati. Pomozi mi, da uspješno
molim, potpuno se sa molitvom Isusovom sjedinim,
te mogu Tebe u punoj mjeri primiti. Amen.

Razmatranje
za duhove.
„A Utješitelj, Duh sveti, kojega će Otac poslati u ime moje,
On će vas učiti sve i napomenuti na sve, što vam rekoh.
Iv 14, 26

Prva točka.
Darežljivost Boga, što nam šalje Duha svetoga
Razmatranje. Pomisli, kako je darežljiv Bog, što
nam šalje Duha svetoga. Mogli bismo reći, kako
 — 523 —

silazi čitavo nebo na zemlju, da je učini nebom.

Pogledaj skupštinu na brdu Sionskom! U čas su
rasvjetljeni tolikom svjetlosti i ražareni tolikom
vatrom, kao da su u kerubine i serafine pretvo¬
reni. Um im je napunjen vrhunaravnim znanjem,
a volja očiščena svih mana i nesavršenosti, te u
njoj sveta i jaka vatra ljubavi zapaljena; duše su
im toli obilatim milostima i darovima obdarene,
da mogu svemu svijetu od bogatstva dijeliti. —
Možeš li da shvatiš veču darežljivost prema sla¬
bašnim stvorovima? Zar te bogati ovaj duhovski
dar svetoga Trojstva ne če napuniti največom za¬
hvalnosti? Jer presveto Trojstvo hode danas i tebi
da podijeli svoje dobrodati i darove, premda ne
tako vidivim načinom, kao prvoj crkvi, što se
danas kao rodila. No, da dobiješ darove nugjane i
pripravljene od svetoga Trojstva, to ih moraš iz
srca žudjeti i srce za to dobro pripraviti.
v

Čuvstva. Začugjenje. Predobri Bože, kako

si divan u dobrodatima Svojim! Je li mogude, da
si prema ljudima toli darežljiv, ali da ni ova da¬
režljivost Tvoja ne može da ti srca njihova pre-
dobije? Sve se nama nebo daje; svi darovi, sve
bogatstvo Božije ulijeva se u slabašnu dušu, da
bi je na najviši stepen savršenstva pridiglo! Ako
bi nas napunjavao dobrima surazmjernim našoj sla¬
bosti, ved bi to zaslužena milost bila; ali da nama
dijeliš Duha svetoga i to tako obilato i tolikim
sjajem, u tome očituješ preveliku, čudnovatu, ne¬
dokučivu dobrotu Svoju prema nam.
Zahvala. Kad bih Te neprestano hvalio, na
dobrotu Toj u vazda mislio i na sve Ti se vijeke
 — 524 —

zahvaljivao, još ne bi dosta bilo u zahvalu, da

crkvi Svojoj danas toli čudnovato šalješ Duha sve¬
toga, te Ga vjernicima Svojim neprestano dijeliš
istom dobrotom, premda ne više istim vidivim ču¬
desima.
Poniznost. Dušo moja, zar ne, gledaj ući pre-
obilate darove i prebogate poklone, kojima se danas
crkva obdarila, moraš da se duboko poniziš pred
Bogom toli veličanstvenim, kojega divni 'sjaj iste
svece zamamljuje. Klanjam se, o Bože, Tvojemu
veličanstvu; duboko se ponizujem pred Tobom;
ispovijedam iskreno, kako nipošto nijesam kadar,
da bi uzvišene TVoje nakane dokučiti mogao. Ali
eto ovo uvigjam i na glas ispovijedam: nijesam
dostojan ni da najmanju milost primim; ali Ti
postupaš sa menom ne prema mojoj dostojnosti,
nego prema neizmjernoj Svojoj darežljivosti i mi-
losrdnosti.
Odluka. Obazirati i pouzdavat ću se jedino na
Tvoju milost, a prezirat ću svu veličinu u stvo¬
rovima i svom ću se snagom za darove Duha sve¬
toga pripravljati. Dogji, Duše sveti, i srce moje
napuni milošću Svojom!

Druga točka.
Zašto nama Bog Duha svetoga šalje.
Razmatranje. Pomisli, zašto nama Bog Duha
svetoga šalje. Eto za što: da zemlju pretvori u
nebo, da naime kraljevstvo Svoje na zemlji, svetu
katoličku crkvu potpuno? opremi i da u srcima što
 — 525 —

najviše može usavrši spoznanje i ljubav Isusa Krista.

Dakako da je Sin Božiji sav život svoj oko toga
nastojao, ali je usavršenje ostavio Duhu svetomu.
S toga eto šalju Bog Otac i Bog Sin Svetoga Duha
Svoga, koji je sama ljubav, dapače osobna ljubav,
da dovrši i usavrši veliko djelo, što je Isus mukom
i smrću Svojom započeo. — Za to dolazi Duh
sveti tolikom snagom i slavom, da u srcima vjer¬
nika pobudi čuvstva zahvale, štovanja i ljubavi i
da im ulije u srce žarku revnost, kojom neka bi
se na dolazak Njegov pripravljali i usposobili, te
uzmognu Njegove darove primiti obilato i onda
sudjelovati prema ljubeznim Njegovim nakanama.
čuvstva. Zahvala. Iz dna duše svoje Ti se
zahvaljujem, o Bože moj, što nam šalješ Duha sve¬
toga hoteći u srcima našim da utemeljiš kraljev¬
stvo Svoje i uspiriš vatrenu ljubav prema Gospo¬
dinu našem Isusu. O koli je uzvišena i po mene
korisna ova Tvoja nakana! Da je mogu dobro
shvatiti te neprestano Ti se zahvaljivati! Da mogu
sve ljude sklonuti na to, da ne bi htjeli drugo
van Isusa spoznavati i ljubiti.
Zastigjenje. Ali kako se moram stiditi, što
se nakanama Božijim toli opirem, te sam se sve
do sada tako slabo okoristio dolaskom Duha sve¬
toga! Jer nijesam nastojao, da u srcu svome Njegovo
kraljevstvo proširujem, nego uspostavio sam kraljev¬
stvo taštine, osjetnosti, laži, neustrpljivosti, ljubavi
do svijeta i drugih opakih strasti, što u meni go-
spoduju.
Ljub av. Kako, Isuse moj, zar da Te ne lju¬
bim, pošto tolika čudesa činiš, te me skloneš na
 - 526 —

ljubav prema Tebi? Zar nije bilo dosta, š.o si

teške stvari izveo, svu nevolju ovoga života pod¬
nosio i sve muke pretrpio, da ljubav našu pre-
dobiješ? Salješ li opet u istu svrhu Duha sve¬
toga u obliku vatrenih jezika? A ja, da ne bih
ljubio Tebe, nego prolazne stvorove, koji me nikada
posve zadovoljiti ne mogu?
Odluka. Bože moj, ne ču više da tako nemarno
i nehajno živim; sudjelovat ču sa nakanama Duha
svetoga, te s toga vršiti svetu Tvoju volju i je¬
dino uz Isusa u potpunoj, savršenoj ljubavi pria¬
njati. O Duše sveti, radi u meni prema Svojoj volji
i udijeli mi ljubav Isusovu!

Treća fućka.
Učinci Duha svetoga u našoj duši.
Razmatranje. Pomisli čudnovate učinke Duha
svetoga u dušama, koje su se na dolazak Njegov
dobro pripravile. Čudesa možeš da vidiš na apo¬
stolima. Prvo dolaska Duha svetoga bijahu unatoč
poukama, čudesima i primjerima Isusovim tromi,
plašljivi, bez poguma, ali eto sada postadoše u tren
oka tako hrabri, rasvijetljeni, revni, da se ne plaše
od muka, ni od iste smrti, kad- ustreba |posvjedo-
čavati, kako žarko ljube Isusa; pače eto kako
sami prezir, muke i smrt upravo traže! — Ako
je dakle Duh sveti slabe i neuke apostole toli pro¬
mijenio, nemoj dvojiti, da ne bi mogao promijeniti,
preobraziti takogjer tvoje srce, ma kako bijedno i
siromašno bilo. Treba samo da hočeš i da se na
 — 527 —

dolazak Duha svetoga pripraviš, i s toga se od-

rečeš zamamama od strane stvorova, sabereš duh
svoj i poput apostola ustraješ u molitvi; jer je
Duh sveti darežljiv i spreman dati sve darove, kao
što ih je dao apostolima, ako Ga prosiš i naka¬
nama Njegovim nikakovih zapreka ne stavljaš.
čuvstva. Poklonstvo. O Bože, kako si divan
u djelima Svojim, kako velike stvari možeš da iz-
vedeš, ako hoćeš, i ako se ljudi volji Tvojoj ne
opiru! U čas obratiš najgore grješnike; Ti učiniš
da neuki, slabi, svjetovni Jjudi u tren oka postanu
mudri, hrabreni i puni svetih misli.
Pouzdanje. Zar se, o dušo moja, ne ćeš posve
pouzdavati u Boga svoga? Jer makar posve slaba
bez znanja, svakovrsnim grijesima okaljana i u
svaku bijedu zaronjena bila, u tren oka se može
sve promijeniti, ako hitiš k Bogu, koji je neiz¬
mjerno dobar, moguć i milosrdan. Ako ga vruće
prosiš, pomoći će ti sigurno, treba samo, da se uz
molitvu svemu, osobito sebi odrečeš i pomoć od
Boga pouzdano očekuješ. Da, o Bože moj, jedino
se u Tebe pouzdam i ufam, da ćeš i prema meni
dobrostiv biti, kao što si bio prema apostolima.
Z a st i gj enj e. Davno već sam mogao puno bolji
biti, da sam htio slušati nadahnuća Duha svetoga!
Koliko me je puta nagonio, neka prezirem svijet,
obuzdavam osjetnost, odrečem se taštini, mrtvim
tijelo svoje, dobro molim, vjeran budem u duhov¬
nim svojim vježbama, izbjegavam pogibeljne za¬
bave, popravim život svoj, radim za spas svoj i
često mislim na vječnost! Ali usprkos tolikom na->
 - 528 —

gibanju ne htjedoh učiniti ništa, nego odbacivah

milosti Njegove.
Odluka. Ali od sada moram sav život svoj da
drukčije udesim; milost Božiju hoću i moram da
dobro upotrebim; makar mi veoma teško bilo, sva¬
kako ću se popraviti i Duhu svetomu dopustiti,
neka radi i djeluje u meni posve prema svetoj
Svojoj volji.
Molitva. Dogji, Duše sveti, pošalji mi nebesku
svoju svjetlost; jedna njezina zraka već može da
posve rasvijetli moj razum i zažeže moje srce.
Dogji, Oče sirota, siromaštvo moje Ti najbolje po¬
znaš; Ti si Tješitelj tužnih nevoljnika, o neka Te
gane bijeda moja i nevolja moja! Gle, otvaram i
darivam Ti srce svoje, da ga zaposjedneš na uvijek.
Amen.

Razmatranje
za duhovski ponedjeljak.
„Tako je Bog svijet ljubio, da je Sina Svoga jedinorogje-
noga dao.“ Iv. 3. 16.

Prva točka.-
ljubav Oca nebeskoga, koji nam Sina Svoga
jedinorogjenog, nestvorenu Mudrost, šalje.
Razmatranje. Pomisli, koliku nam je ljubav Otac
nebeski iskazao, što nam je Sina Svoga, koji je
nestvorena Mudrost, poslao. U Njemu nama je dao
 — 5S9 —

sve, štogod ima; uopće nama ne može dati ništa,

što bi bilo više i nama korisnije. Izvrsnost i veli¬
činu ljubavi prema nama prosugjujemo obično
prema veličini darova, što nam se poklanjaju; sada
prosudi neizmjernost ljubavi Božije prema nama,
pošto nam Bog Sina Svoga jedinorogjenoga šalje i
to toli korisnim načinom, te možeš istinito tvrditi,
da Ga šalje tebi samomu, kao što Ga šalje svim
ljudima; jer svakomu utjelovljenje Njegovo koristi
onoliko, kao da je on sam na svijetu. — Ovu si
darežljivost dobro k srcu primi; sigurno će te na
veliku zahvalnost pobuditi. Kad bi ti kakav kralj
svoju krunu dao, sigurno bi neprestano mislio na
njegovu ljubav, o njem bi najvolio govoriti i na¬
stojao bi, da mu u svemu ugodiš; a prema Ocu
nebeskomu da drukčije misliš, čuvstvuješ i radiš?
Pristojno je, da prema Njemu barem slično miš¬
ljenje njeguješ. Jer davši ti Sina Svoga, dao ti je
neizmjerno više, nego da ti je sav svijet poklonio.
U Isusu ti poklanja nestvorenu mudrost Svoju, u
kojoj je sve bogatstvo i sva veličina Božija.
Čuvstva. Začugj enj e. Oklen, dušo moja, pojav
da si navezana na dobra zemaljska, ali ne uvažuješ
darežljivosti Božije? Ne bi li morala neprestano
da se čtidiš i sa porokom vapiš: »Vidio sam djela
Božija i začudio sam se?« Razumiješ li ovu ljubav,
»to Bog silazi i daje ti sve, što jest? Kako je mo¬
guće, da se na ovu darežljivost skoro nikada ni
■e pomisli?
Zahvala. Tisuću Ti se puta zahvaljujem, o
Oče nebeski, na neizmjernoj Tvojoj dobroti. Pre-
Jojlic : Razmatranja 1 . 34
 — 530 -

slab sam, da bi Ti se dovoljno zahvaliti mogao;

jer šta bi bilo prispodobljeno sa prevelikom Tvojom
dobrotom, kojom mi Sina Svoga daješ, kad bih se
svaki casak pred Tobom ponižavao, kad bih Ti ja
sam svu hvalu i slavu svih svetaca prikazivao i
kad bih mogao sam da uzmem na sebe sva mr-
tvenja, koje su god kadri podnijeti svi ljudi
skupa ?
Zastigjenje. Ali, za onakova zahvaljivanja
srce moje jedva štogod znade! Jedva se ikada
sjetim na toliku dobrodat, a volim misliti na užitke
zemaljske. Neznatan dobitak, malešno zemaljsko
dobro, neznatna naslada, laskanje može da me sasma
obuzme; živim jedino za osjetila, slijep sam, i ni¬
kako ne mogu da barem koji casak na dobrotu
Božiju pomislim i na njoj se zahvalim.
Odluka. No, od sele hodu da dobrotu Tvoju
bolje priznajem, više puta o njoj razmatram, o njoj
Tebi na slavu govorim i Tebi se svaki čas sasma bez
iznimke prikazujem. Udijeli mi ovu milost, o Bože
moj!
Druga točka.
Ljubav Duha svetoga, koji-nama dijeli dar
mudrosti.
Razmatranje. Pomisli, kako Duh sveti u srca
naša polaže dar mudrosti, prvi od svih darova;
On nas naime odvraća od zemaljštine i nadahnjuje
nas voljom za dobra nebeska. — Mi naime ne mo¬
žemo u duši našoj da mudrost Oca nebeskoga bolje
izrazimo nego time, da se Njemu sličnimi učinimo;
no, upravo to učini u nama Duh sveti, ako nas
svjetlom svete vjere dovede do toga, da su nama
mrska dobra zemaljska, ugodna pako i draga
dobra nebeska. Tim je načinom apostole napunio
pravom mudrosti, usljed koje stadoše prezirati sav
sjaj, sva dobra, sve užitke ovoga svijeta, a ljubiti
siromaštvo i ruglo, molitvu i patnje U tome bješe
prava mudrost, premda seje činila ludorija svijetu,
koji je o sebi držao, da je mudriji od apostola. —
Hočeš li dakle, da primiš mudrost nebesku, od¬
reci se mudrosti ovoga svijeta i odluči, da češ rado
podnositi, ako prezire te i obeščaščuje, ismijava i pro¬
goni i da češ miran biti, pače radovati se, ako te
svijet drži lugjakom. Jer Duh sveti podjeljuje mu¬
drost svoju samo onima, koji vole, što je u očima
svijeta ludo, a mrze, što je u očima svijeta mudro.
čuvstva. Zahvala. Vječna Ti hvala, o Duše
sveti, što izlaziš na zemlju, da nama podijeliš pravu
mudrost, da nas učiš kako valja ljubiti dobra ne¬
beska, a mrziti na dobra zemaljska. Kako bih
mogao da Ti se dovoljno zahvalim, što me učiš,
kako mogu u duši svojoj izraziti sliku nestvorene
Božije mudrosti? Da mogu ovu milost bolje ra¬
zumjeti, te prema tome usrdnije željeti i učiniti se
što dostojnijim, da je primim!
Z astigjenje. No, dušo moja, kako cijeniš mu¬
drost nebesku? Eto, mudrost ovoga svijeta puno
cijeniš, a bojiš se od onoga, što svijet drži ludo¬
rijom. Zar se ne bojiš križa, prezira, pokore, bo¬
lova i svega, što svijet nazivlje ludorijom; ali
obratno zar ne voliš čast, sjaj, bogatstvo, rastre-
 — 532 —

senosti i sve, što svijet nazivlje mudrosti i srećom ?

Pokajanje. Nemam li dovoljno razloga, da
gorko plakam, što sam mudrost zemaljsku cesto
nad nebesku stavljao i učinio se nevrijednim, da
primim darove Duha svetoga? Mogu li se jošte
čuditi, ako ne napredujem na putu savršenosti ?
Manjka mi prave mudrosti; volim zemaljstinu, a
mrsko mi je nebesko.
Odluka. S toga ću se sada pripraviti za dar
mudrosti, da ga mogu primiti, budući ga sasma
trebam; s toga ću odbacivati sva kriva načela
ovoga svijeta, prianjati uz nauke evangjeoske, vo-
liti, što mrzi svijet, a mrziti, što ljubi svijet. O
Duše sveti, daj mi ovu mudrost1

Treća točka.
Poniznost je sredstvo, da se postigne dar
mudrosti. #

Razmatranje. Pomisli, da ćeš od Duha svetoga

ovu mudrost primiti, ako ponizno priznaš, da je
trebaš i da se moraš za sad jošte megju lugjake
ubrajati, o kojima govori Salomon. Jer nikada ne
ćeš iskreno za mudrost moliti, dok ne priznaš, da
si lud i da je dosadašnji život tvoj upravo ludo¬
rija. Ponizno priznanje bijede tvoje dakle jest naj-
izvrsnija priprava za dar mudrosti. I budući upravo
poniznost Duha svetoga sklanja, da se poniznim
obilato udijeli, to će se Duh sveti u tvoje srce
razliti, ako se držiš lugjakom, ako započmeš ludo¬
riju svoju osugjivati, a tražiti ludoriju križa, to
 533 —

jest pravu mudrost Božiju; onda će te Duh sveti

razliven u dušu tvoju napuniti mržnjom na svijet,
a željom i ljubavlju prema svemu, što se tvoga
spasa tiče. U tome naime stoji največa mudrost,
da kršćanin znamenitost vječnog spasa dobro spozna
ljubi i nad sva zemaljska dobra stavlja.
Čuvstva. Zastigjenje. Je li čudno, što jošte
ne posjedujem nebeske ove mudrosti, dragocjeni
ovaj dar Duha svetoga? Ma ne htio priznati —
ipak zar nijesam velik lugjak? Moj život nije van
karika samih ludorija, ali si ipak utvaram, da sam
veoma mudar, premda dobro prolazno više cijenim
nego vječno, neznatnu nasladu više nego blažen¬
stvo nebesko. Zar nije to velika ludorija? A ja svaki
dan tako ludo radim.
Sažaljenje. Tako živite i vi, koji ljubite
svijet, koji ne tražite van da vas ljudi štuju i pri-
znavaju; o kako ste ludi! Da vam mogu oči otvo¬
riti i pokazati vam, da ste to više ludi, što manje
stvari vječne volite i što manje ozbiljno vječni
svoj spas shvaćate! O kako je velik broj ovih lu-
gjaka, i kako trebaju Tvoje sažaljenje, o Bože moj!
P o k aj a nj e. Ali ne moram li najprvo, da opla¬
kujem vlastitu nevolju, jer i ja sam tisuću ludo¬
rija počinio. Ludorija je moja taština, moja samo¬
dopadnost, moja častohlepnost, nenavist, srdžba i
moje neustrpljenje i takogjer moje gonjenje za sre¬
ćom ovoga svijeta na uštrb vječnoga spasa moga.
Da bi ozbiljnom pokorom sve grijehe izbrisati
mogao! Da, o Bože moj, molim Te, oprosti mi sve
ludorije moje!
 - 534 —

Odluka- Odlučujem, da ču se u buduče više

brinuti za pravu mudrost. Za sad pako hoču da
da se smatram upravo lugjakom, koji izvanredno
treba mudrost Duha svetoga.
Molitva. Dogji, Duše sveti, u srce moje; ratjeraj
svu tamu ludorije, o kojoj opaki svijet drži, da je
mudrost; daj mi milost, da nebesku mudrost spo¬
znam i ljubim, nebeske stvari volim, a nasuprot
mrzim i prezirem, što svijet ljubi i da tako čvrsto
uz Isusa prionem, te bude duša moja dostojna
barem slabu sliku nebeske njegove mudrosti u sebi
izraziti i nositi. Amen.

Razmatranje
za duhovski utorak.
„Ja sam vrata. Ko unigje kroza me, spasti će se, unilazit će
i izilazit će i pašu će naći.“ Iv. 10, 9.

Prva foČka.
U djelima svojim treba kroz Isusa unilaziti
i izilaziti, da ih posvetimo.
Razmatranje. Ako hočeš, da o svome spasu radiš
plodonosno i uspješno, to moraš sva djela svoja sa
Isusom početi i dočeti, to jest: treba da su po
milosti sjedinjena sa Njegovim zaslugama, jer se
drukčije Bogu nikako ne bi mogla dopasti. Uz to
treba, da ih obavljaš mudro i obzirno i sa djelima
 — 535 -

ih Isusovim posve cistom nakanom sjediniš; jer,

budući ima mnogo djela i čina, koji po sebi nijesu
ni dobri ni slabi, to valja da se učine dobrima
čistom nakanom, kako hoćeš djelom svojim jedino
Bogu ugoditi i vrućom željom povesti se za Go¬
spodinom Isusom, koji je okoro svaki dan slična
djela obavljao. Ovim načinom unilazis prema rije¬
čima svetog evangjelija kroz Isusa, budući sve u
Njegovo ime započimlješ i radiš. Ali nije još dosta,
da kroza-Nj unigješ i započmeš svako svoje dobro
djelo; nego moraš kroza-Nj takogjer izaći, to jest:
sva svoja dobra djela moraš da istom nakanom
nastavljaš i dokončaš; ovo učiniš, ako radiš ob¬
zirno, to jest ako ne slijediš nagibanja naravi, ako
izbjegavaš neopreznost, te kad i kada prestaneš i
pomisliš, šta bi sada govorio, šta radio. — Eto,
sada znadeš šta će reći unilaziti i izlaziti kroz
Isusa, koji će sva tvoja djela smatrati Svoj im i,
ako ih ovim načinom obavljaš.
čuvstva. Zahvalnost. Zahvaljujem Ti se, o
ljubavi vrijedni Isuse, na spasonosnom nauku, koji
mi daješ; ne zaboraviš na ništa, što bi mi za usa-
vršenje moje pomoglo. Koliku sam Ti zahvalu
dužan! Kad bih dobrotu Tvoju dobro spoznao, sve
drukčije bih radio. Za sve Ti se zahvaljujem, i
želim da u zahvaljivanju ne bin nikada prestao, kao
što Ti nikada ne prestaješ meni dobro činiti.
Zastigjenje. Kako sam se milostima Tvojim
slabo služio! koliko vremena izgubio! Nesmotreno,
žurno i nepromišljeno započimljem djela svoja, z
mušljivosti i strasti, a ne sa Isusom; jednako ne¬
savršenim ih načinom nastavljam i dočimljem.
 - 536 —

Pokajanje. Da, Bože moj, pred najvišim

Tvojim veličanstvom spoznajem, da sam nedostojan
dođi preda Te, pošto sam posve grješno živio i
lišavao te časti, koja sam Ti bio djelima svojim
iskazivati dužan. Zar ne zaslužujem najstrožih kazna,
budući sam sve stvorovima dao i sve nastojao da
strastima svojim udovoljim? Oprosti mi, o Bože,
oprosti!
Odluka. Odlučujem, da ću sva djela svoja Isusu
na čast i u Njegovo ime započinati, nastavljati i
dočinati, da se potpuno s Njim zjedinim. Za to mi
Ti, o Isuse moj, sa, milošću Svojom u pomoć
priteci!

Druga točka.
Duh sveti nama ovaj ulaz i izlaz darom sa¬
vjeta mogućim čini.
Razmatranje. Ovaj ulaz i izlaz nam daje Duh
sveti darom savjeta, budući nas nagiba, unilaziti
kroz Isusa time, da se povodimo za Njegovim dje¬
lima, i raditi istom nakanom, kojom je radio Isus,
naime na slavu Oca Svoga nebeskoga. No, budući
nas razbor uči, kako možemo da Činimo sve u
svoje doba i na svojem mjestu, te upotrebimo sve
ugodne prilike, to je takogjer razbor od potrebe,
da možemo uspješno djelovati. Ali Često nam raz¬
bora upravo manjka, onda Duh sveti ovaj manjak
nadomjesti darom savjeta. On nas naime nagiba
na pravi čin time, da nas upućuje na okolnosti,
na koje valja da pazimo, da nama pokazuje varke
 — 537 —

paklenoga duha, napunjuje nas blagom svjetlosti,

koja rastiera tamu neznanja i nama omogući te
možemo sasma sigurno na putu krijeposti napre¬
dovati. — Sada vidiš, kako ti je ovaj dar upravo
nuždan; jer sam uvigjaš, koliko si puta bez raz¬
bora, te prečesto radiš nepromišljeno i bez ikakve
dobre nakane, koja je baš od potrebe, ako hoćeš
da ti bude djelo zaslužno.
čuvstva. Zahvala. Koliku sam Ti dužan za¬
hvalu, o Duše sveti, da me tako spasonosno sa¬
vjetuješ ! Ti učiniš, da u djelima svojim kroz Isusa
Krista unilazim, sa Isusovim ih djelima združujem,
te mogu za nebo zaslužna postati. Zahvaljujem Ti
se za to iz srca, na uvijek ću Ti ostati haran.
Pouzdanje. Ali mogu li, da se na dobrotu
Tvoju, o Duše sveti, posve pouzdam, a da se ne
plašim ni od svoje slaboće, ni od zamaka vražijih,
ni od progonstva sa strane svijeta? Mogu li ikada
zabluditi, dok si mi Ti savjetnikom? L šta bi me
moglo priječiti, da u djelima i poduzećima svojim
ma kako teška bila, ne bih mogao sasma uspjeti ?
O Duše sveti, udijeli mi dar mudrosti, i nepre¬
stano ću putem savršenosti hodati.
Zastigjenje. Ja sam dakle krivac, ako mi
poduzeća ne uspjevaju; jer makar bio slab i neuk,
ipak ne bih nikada pogriješio, da slušam savjet
Duha svetoga. Da, o Bože moj, baš sam velik
krivac, ako slušam savjet putenosti, razboritost
svijeta, zamamljivanje gjavla, umjesto da se posa-
vjetujem sa Duhom svetim. Da, bez Njegovog
savjeta ne bih smio ništa učiniti.
 — 538 —

Odluka: Odlučujem, da ne ću ništa započeti,

dok se nijesam posavjetovao sa Duhom svetim i
vrućom Ga molitvom prosio, neka se dostoji udije¬
liti mi svjetlost i milost Svoju. O Duše sveti, daj
mi milost, da tražim Tvoj savjet i nadahnuća
Tvoja slušam.

Treća točka.
Savjet Duha svetoga treba da posve rado
slušamo.
Razmatranje. Pomisli, da je veoma važno ne samo
za tvoje usavršenje nego i za tvoj spas, da savjet
Duha svetoga brzo slušaš. Jer budući nam savjet
daje ili uskraćuje, kao što hoće, to će se za slučaj
neposlušnosti od nas udalji vati i ne će više tako
glasno da nama u srcu govori, ma kasnije Njega
za savjest pitali. Pokazati nama hoće da je On
naš gospodin i da smo mi o Njemu posve ovisni.
On hoće, neka bi se iz' vlastitog iskustva osvje¬
dočili, kako bez njega ništa ne možemo. Ali ako
si trom za Njegova nadahnuća, ako se vladaš
prema svojoj naravi, sklonosti i prema naukama
svijeta, to će se On na veliku tvoju štetu od tebe
udaljiti i moguće, da se ni vratiti više ne će. —
Uz to stoji savršenstvo naše upravo u tome, da
baš revno i svojski činimo ono, na što nas po¬
taknuo Duh sveti; jer tromost se milosti Duha
svetoga sasma protivi; pače ona je najuspješnije
sredstvo duha paklenoga, da pogubi duše, ako
oklijevaju raditi prema nagibanju milosti, ma kako
 — 539 —

teško bilo, osobito onda, kad valja pobožnim vjež¬

bama i dobrim djelima vršiti dužnosti naše prema
Bogu.
Čuvstva. Strah. Dušo moja, ne moraš li pobo-
javati se, da ti Duh sveti ne će nikakvog savjeta
više dati, od tebe se udaljiti i ne povratiti se više,
budući si Ga cesto puta silom od sebe odbila i
nikako nijesi htjela, da radiš prema Njegovoj mi¬
losti, koja bi te bila do savršenosti dovesti mogla?
Da, ovu strogu i pravednu kaznu sam davno već
zaslužio i sigurno bi me bila dopala, da nije On
takogjer neizmjerno milosrdan.
Z as ti gj e nj e. Ima li pogledom na posluh prema
nadahnućima Duha svetoga iko lijeniji od mene?
Ako se mogu rastresti, osjetilima svojim udovoljiti,
tijelo njegovati i svaki užitak kušati, to sam veoma
revan; vazda sam spreman slušati svaki savjet,
kojim mogu dobiti zemaljska dobra. Ali, ako se
radi o tome, da molim, da osjetila i strasti mrtvim,
to ne ću da slušam naputke i savjete i nadahnuća
Duha svetoga.
P o k aj a nj e. To me puno boli, o Bože moj ;
želim strogom pokorom da izbrišem lijenost i ne-
hajnost svoju, budući su me zavele u toliko grijeha
i lišile me tolikih milosti i dobara, koja bih bio
dobio od Boga, da sam savjete Duha svetoga revno
slušao. O Duše sveti, tisuću Te puta molim,
oprosti mi!
Odluka. Obećajem Ti, da ću u buduće posve
revan biti i da nikada više ne ću lakoumno odga-
gjati duhovne vježbe ili dobra djela, na koje će
me Duh sveti nadahnućima Svojim nagibati.
 - 540 -

Molitva. O klanjanja vrijedni Spasitelju, daj mi

milost, da se sa Tobom tako potpuno združim i
Tebe tako vjerno nasljedujem, da će se svako
moje dobro djelo Bogu dopasti. Za to trebam Duha
svetoga, pa Te usrdno molim, da mi Ga podijeliš,
neka me darovima svojim napuni, te ja ne radim
van prema Njegovom rasvjetljivanju držeći se Njega
kao vogju Svoga. Amen.

Razmatranje
za srijedu iza duhova.
„Bit će svi naučnici Božiji. Svaki, koji je od Oca Čuo i na¬
učio, doći će k meni.* Iv. 6, 45.

Prva točka.
Kršćanin treba da si usvoji znanost svetaca.
Razmatranje. Pomisli, ako hoće kršćanin, da vrši
svoje dužnosti, to si mora nabaviti znanosti. No,
koje? Ne svjetovne, koja po sebi nije ni dobra ni
zločesta, nego može da služi za dobro ili zlo; nego
mora si usvojiti znanost svetaca, koja stoji u tome
da se spoznaju tajne svete vjere, da se vrše krje-
posti i da se ide za primjerom Isusovim. Njima
je načelo riječ svetoga Pavla: »Nijesam držao da
što znadem van Isusa.« Ova pako se znanost na¬
bavlja u sabranosti duha, razmatranjem, čitanjem
dobrih knjiga i razgovaranjem o duhovnim stva¬
rima. Ova znanost je znanost o vječnom spasu;
 - 541 —

bez nje, sve ostale ništa ne vrijede. S toga valja

da bude krščanin u toj znanosti vješt; njom neka
se obično bavi; nju neka postavlja nad ostale, ma
kako mu se korisne činile; jer zadača svega na¬
šega života jest, da sve to više Boga spoznamo,
ljubimo, i Njemu služimo; ovo je sigurni, pače je¬
dini put u nebo, gdje blaženstvo upravo u tome
stoji, što sveci Boga najsavršenije spoznavaju i
ljube.
Čuvstva. Začugjenje. Priznati moram, o Bože
moj, da sam još veoma neuk; jer o božanskoj ovoj
znanosti posve malo šta razumijevam; ali kako bih
mogao znati, kad ne ču da učim! Ti, o Bože, Ti
si dobar, buduči mi tako uzvišenu znanost nugjaš,
ali ja lugjak ne marim za nju, niti je cijenim više
nego li cijenim znanosti zemaljske.
Zastigjenje. Ali kako bih mogao da budem
vješt u znanosti svetaca, buduči se ponajviše zna-
nošču grješnika bavim? Kako bih za nebesku ovu
znanost mogao sposoban biti, buduči mi je duh
moj pun radoznalosti i taštine! Nebeska se ova
znanost uči u sabranosti; ja pako se neprestano
rastresam, vazda želim zabava i naslada. Kako
mogu da čujem glas Božiji, dok sam u zemaljske
poslove sav kao zadubljen, te ne mogu ni p6 sata
da razmatram, te naučim znanost o vječnom spasu.
Pokajanje. Ne moram li o grješnom svom
neznanju jadi kovati? Koliko sam vremena izgubio,,
da saznam, šta biva u toj pokrajini, u tom gradu,
u toj obitelji! Ali nijesam htio samo nekoliko ča-
saka upotrebi ti, da bih spoznao Boga, da bih spoznao
 - 542 —

Isusa, da se uputio bih u svete tajne naše vjere. O

žao mi je, što u takovom neznanju živem!
Odluka. Odlučujem, da ču pametniji postati. Da
si usvojim znanost svetaca, to ču sabrano živjeti,
rado razmatrati, svaki dan čitati iz koje dobre
knjige, da me uputi u znanosti svetih. Daj mi, o
Bože moj, da sve to bolje nepredujem u toj zna¬
nosti l

Druga točka.
Da si kršćanin ovu znanost nabavi, to mora
pouke rado primati.
Razmatranje. Ako hočeš, da napreduješ u zna¬
nosti svetaca, to moraš pouke,rado primati i posve
bez prigovora se pokoravati naukama božanskog
tvog učitelja. Za napredak treba u učenika ovo
troje: najprvo mora mnogo uvažavati predmet sam
i osvjedočen biti o izvrsnosti učitelja; drugo mora
velikom žudnjom željeti, da šta nauči; treče mora
da bude uputljiv i da učitelje sluša. Ovo troje
mora i u tebe biti, ako hočeš da ideš unaprijed
na putu savršenosti. Najprvo cijeni znanost sve¬
taca više, nego li zemaljske znanosti; drugo valja
da iskreno želiš učiti, pače neka ti bude jedina
želja, naučiti ono, što treba za vječni spas i za sa¬
vršenost; ako želiš zemaljskih znanosti, to ih moraš
željeti samo u koliko ti koriste za ovu znanost
svetih, bez koje ti sve ostalo ništa ne vrijedi. Na¬
pokon moraš da budeš naučnik Isusov, to jest,
rado moraš psovke primati i učiniti se sposobnim
 543 -

za znanost i za svjetlost, koju ti Bog daje; a nemoj

zahtijevati, da moraš Njegove nakane i vodstvo
posve razumjeti, nego sve nevolje primaj, a da se
ne tužiš i ne mrmljaš, te se nikako ne opireš Nje¬
govoj mudrosti, kojom sav svijet upravlja.
čuvstva. Pokoravanje. O Bože, klanjam se
svim nakanama, što ih imadeš pogledom na mene
i na ostale stvorove; pravedan si u svem, štogod
činiš. Za mene, koji sam bijedan stvor, ugreznut
u tvarnost, koji ne mislim van prema osjetilima,
za mene nikako nije pristojno, da bih htio posve
razumjeti sve puteve Tvoje, koji su posve sveti.
Pripravan sam, da Te slušam, kojim god načinom
hočeš, da me podučavaš, te uzmognem Tebe bolje
spoznati i vručije ljubiti; slušat ču Te rado ne-
gledajuči, da li su mi ugodne stvari, koje od mene
zahtijevaš.
Zastigjenje. Moram priznati, o Bože moj,
kako se nerado dajem podučavati, ako ustreba, da
se podložim Tvojoj mudrosti, a od sebe odbijem
mudrost putenosti. To pako biva s toga, jer Tvoje
nauke ne cijenim toliko, koliko nauke svijeta; ne¬
mam prave želje, da bih u znanosti spasa svoga na¬
predovao. Želim znati, što je prema mojoj znalič-
nosti i sto drugih posve beskorisnih stvari; ali
slabo želim, da Tebe spoznam i ljubim.
Strah. Ne moraš li pobojavati se, dušo moja,
da ne češ doči k Isusu, ako se ne daš od Oca
podučavati, i da nikada ne češ doči u nebo, ako
oklijevaš udariti putem neba ? Ako učitelj otpusti
učenika, koji ga ne če slušati, zar se ne moraš bo-
 544 —

jati, da te Bog ne će više smatrati dostojnim po¬

učavanja i svetih Svojih nadahnuća, budući se
njima mišljenjem svojim skoro neprestano opireš?
Odluka. Rado ću da se podučavam i rado ću
psovke primati; nebeskomu rasvjetljivanju ne ću se
opirati, nego ću vjerno upotrebljavati sve milosti,
što će mi ih Bog podijeliti; zadovoljan ću biti,
neka me tješi ili rastužuje. Govori, Gospodine, jer
sluga Tvoj sluša.

Treća točka.
Znanost je .dar Duha svetoga.
Razmatranje. Pomisli, kako je ova znanost dar
Duha svetoga, i kako se ne može naučiti jedino
ljudskim istraživanjem i pukim razmatranjem. Ime¬
nuje se znanošću spasa, budući se upravo vječnim
našim spasom bavi; imenuje se znanošću svetih,
budući učini svetim svakoga, koji se njom revno
bavi. Ona je dar Duha svetoga, koji nama je po¬
djeljuje, te možemo prosuditi, što je u uporablji-
vanju zemaljskih stvari po naš spas korisno ili
štetonosno, te da o njihovoj dobroti i izvrsnosti
sudimo ni prema spoljašnjem obliku, ni prema
našoj sklonosti, pače ni prema koristi za ovaj život,
nego jedino prema odnošaju u pogledu na Boga,
koji je sve stvorio iz ljubavi prema nama i sebi
na slavu, te ih onda ne upotrebljavamo van prema
Njegovoj volji, naime u koliko su nama po naš
spas korisne. S toga ovu znanost sveti Pavao ime¬
nuje previsokom znanosti Isusa Krista, koje mu-
 — 545 —

drači ovoga svijeta ne razumiju, nego koju Duh

sveti upravo priprostim dušama podjeljuje, te im
ulije prezir prema svemu, što svijet nada sve cijeni
i skloni ih da rado žrtvuju sva zemaljska dobra u
zamjenu nebeskih. — Sada upitaj nebo, koliko si
napredovao u znanosti svetih i da li nije nužno,
da ti je podijeli Duh sveti.
Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o Bože,
iz svega srca na dobroti, što si mi tako izvrsnog
učitelja dao. Eako bih bio već dobro podučen, da
sam slušao Njegove upute i pouke! Priznati mo¬
ram, da si veoma dobar, što si htio dati mi toli
svete i spasonosne nauke, da bi mogao spoznati
neznanje, u kojem sam živio i zablude, po kojima
me je vodio ovaj svijet.
Z a s t i gj e nj e. Sebi na sramotu moram priznati,
da imam dar znanosti u maloj mjeri. Velika sam
neznalica u znanosti svetih, budući tako slabo ra-
zabirem, što mi je po spas moj korisno i što šteto-
nosno i cesto biram ono što je štetno, a ne ono,
što je korisno. Mnogo beskorisnoga učinim i na¬
stojim da naučim mnoge, baš beskorisne stvari
ali ne nastojim, kako bi spoznao sredstva potre¬
bita za duhovni moj napredak.
Pokajanje. Tisuću Te puta molim, oprosti
mi Duše sveti, da sam se tako slabo usposobio za
Tvoja rasvjetljivanja i božansku Tvoju znanost,
koja bi me bila do savršenosti dovela. Zar nije
ludo, što vrijeme svoje u to trošim, da naučim
stvari, koje ne donose van prolaznu korist, ali ne

Jeglić; Razmatranja 11.

b5
 — 546 —

nastojim naučiti nauke Isusove ? Sam sam krirv,

budući nijesam htio da me poučava Duh sveti.
Odluka. Cesto ću se utjecati k Duhu svetomu,
ništa ne ću započimati bez molitve, da naučim naj¬
potrebitiju znanost, kako valja sveto raditi i oko
vječnog spasa uspješno nastojati.
Molitva. Gospodine, uči me, da postanem svetim
da Tebe spoznam, samo Tebe slušam, a nikada se
milosti Tvojoj i rasvjetljenju Tvome ne oprem.
Spoznam neznanje svoje; meni se mora upisati u
krivnju, pa sam s toga baš kažnjiv! Ali sve oče¬
kujem od dobrote Tvoje, koja je tako velika, da
dijeliš darove Svoje’ćak nesretniku, koji je davno
već pakao zaslužio. Daj mi dakle milost, za koju
prosim, da mogu neprestano napredovati u zna¬
nosti svetih. Amen.

Razmatranje
za četvrtak poslije duhova.
„Sazvavši dvanae-ttoricu dade im Isus mod i vlast nad svim
gjavolima i da mogu bolesti izliječiti.“ Luk. 9. 1.

Prva točka.
Isus da apostolima vlast tvoriti čudesa, ali
im zajedno naredi, da se moraju svega
odreći.
Razmatranje. Pomisli, kako je Isus apostolima
dao vlast izgoniti gjavle i tvoriti čudesa, da im
 — 547 —

bude propovijed uspješnija i da mogu nauke svoje

u srcima vjernih bolje učvrstiti. Ali im zajedno
naredi, neka se odrekli svake ljudske pomoći ho¬
teći im pokazati, neka se ne oslanjaju na stvorove,
nego neka jedino od Providnosti i Dobrote Božije
očekuju svu snagu, pomoć i sva za uspjeh potre¬
bita sredstva. — Ova je istina veoma znamenita
za sve, koji rade za spas duša; takogjer njima je
od potrebe, da se ne pouzdaju ni na naravne svoje
sposobnosti, ni na ugled ili na upliv svoj ili na
koju drugu stvar, nego jedino na dobrotu i milo-
srdnost Božiju. — Tako valja da se vladaju rodi¬
telji i svi, koji su dužni, da druge poučavaju i
putem krjeposti vode; isto tako svi, koji po-
duzimlju dobro djelo i koji se odlučuju na svetiji
i savršeniji put života. Jer niko ne može uspjeti,
ako se oslanja na sebe i na svoju odvažnost ili
na pomoć ljudsku. No, neka se nama sav svijet
protivi, kao što se je protivio apostolima, bit ćemo
ipak sretni, ako se posve pouzdamo u pomoć Bo¬
žiju; jer ako se ne pouzdamo van na dobrotu
Božiju, to Ga sklonemo, da nas podržaje, i do
sretnog svršetka dovede sve, štogod smo Njemu
na ćast poduzeli.
čuvstva. Vjera. O Bože, ja vjerujem, da je
sve to istinito, podlažem se svim srcem. Molim,
usadi ovo istinu što dublje u srce moje, jer mi je
veoma teško pokoravati se u stvarima, koje se
osjetilima mojim protive. Vjeruješ li čvrsto, o dušo
moja, da Svoju moć Bog onima podjeljuje, koji se
ne oslanjaju na stvorove, nego jedino na Njega?
*
 - 548 —

Možeš li pred Bogom kazati, da vjeruješ, budući

tražiš vazda ljudsku pomoć i budući u svim svojim
djelima ponajviše na cisto naravna sredstva gledaš ?
Zastigjenje. Moram se stiditi, o Bože moj,
ako na svoju slaboću i na svoj neuspjeh pomislim.
To biva s toga, što se svega ne odrečem, te se
time pomoći od Boga lišavam. Da u dobrim dje¬
lima uspjevamo, to trebamo pomoć iz neba; ali
eto ja sam plašljiv i bojažljiv, jer ne umijem se
odreći od svih stvorova. Ako već unaprijed ne
vidim sigurnog uspjeha, to mi nestane snage i od¬
važnosti potrebite za dobra djela, za koja sam se
odlučio ali za sigurno držim, da ću uspjeti, ako
se mogu na naravnu darovitost ili na koje naravno
svojstvo osloniti.
Pokajanje. Kajem se, što nijesam za Boga
ništa učinio i što na putu savršenosti ne mogu
naprijed, jer ne oduševljuje me ona božanska moć,
koju je apostolima podijelio, jer se ne pouzdavam
u Njegovu providnost i Njegovo vodstvo, nego
radim jedino prema pravilima ljudske mudrosti. O
Bože moj, koliko sam pogrješaka učinio, koliko se
milosti lišio, budući nijesam radio u duhu Isusovom
i moći Njegovom!
Odluka. Da, o Bože mojoslanj^t ću se jedino na
Tvoju dobrotu, a nipošto više na stvorove. Ma
kakva mi se zaprijeka stavila na put, ne ću se
pobojavati. Daj mi, o Isuse moj, božansku ovu
snagu!
 — 549

Druga točka.
Duh sveti nama ovu snagu darom jakosti
podjeljuje.
Razmatranja. Pomisli, kako nam Duh sveti mod
Isusovu podjeljuje darom jakosti, te uzmognemo u
svim djelima poduzetim na čast Božiju i na vječno
naše spasenje uvijek dodi do žugjenog uspjeha.
Kako slabi bijahu apostoli prije duhova! Sveti
Petar ne može da odoli prijetnjama slabašne sluš¬
kinje. Ali pošto su Duha svetoga primili, eto ih
kako stupaju pred suce i pred stratioce, ne iz
preuzetnosti, lude smionosti ili nerazborite rev¬
nosti, nego okrijepljeni darom jakosti, koji su pri¬
mili od Duha svetoga. Duh sveti potiče osobito
na dva junačka dina sve one, u kojima prebiva.
Prvi stoji u tome da usprkos svim poteškodama
ne napuste dobre odluke i to ne iz tvrdoglave
svojevoljnosti, nego da se posluhne Bog, koji nas
na djelo potiče. Drugi stoji u tome, da se prezir
i progonstvo radi dobre stvari smatra cašdu i da
se ne poremeti radost zbog nastalih neprilika i
nevolja. — Tako je Duh sveti djelovao u aposto¬
lima, tako de djelovati takogjer u nama. Pomisli,
je si ovaj dar veo primio i s toga prispodobi vla¬
danje svoje sa vladanjem apostolskim.
čuvstva. Z ac ugj e nj e. O ljubavi dostojni
Isuse moj, ništa nema, da bi toli slavno bilo, nego
li je slavno Tebi služiti, bududi najveće muke,
ako se podnose iz ljubavi napram Tebi, donesu
veliku slavu onima, koji su ih podnosili. U istinu
 — 550 —

sav sjaj ovoga svijeta je upravo poruga prema

sjajnoj slavi, koju možemo postići, ako se za sve¬
cima povodimo.
Z a s t i gj e n j e. Dušo moja pomisli: ovu jakost
podjeljuje Duh sveti svim onima, koje vodi; ako
ti ovoga dara nemaš, to je sigurno, da se vodstvu
Duha svetoga još nikako nijesi posve podvrgla.
No, kako si slaba, to možeš razabrati iz velike
svoje nestrpljivosti u svakoj poteš odi, umjesto da
te raduješ, kad te uvrijegjaju i ponizuju.
Pokajanje. Kada, o Bože moj, kad ću pri¬
miti jakost, te uznrognem sebe svladati, a Tebi
služiti odvažnošću, kojom su Ti služili apostoli?
Do sad sam bio lijen; mala neprilika, malen otpor
već je mogao, da me odvrati od dobrih odluka
mojih, u odlukama nijesam čvrst, i premda dobro
uvigjam, kako je od potrebe, da Tebi služim, sebe
pako obuzdavam, to si ipak ne pravim nikakve
sile. Zaboravi, o Bože, dosadašnju moju plašljivost
i nevjernost, iz svega je srca mrzim!
Odluka. Iz nova odlučujem, da ću usprkos svim
zaprijekama i oporbama u dobrim odlukama ustra¬
jati i smatrati se sretnim, ako me radi Boga pre¬
ziru. O Duše sveti, daj mi ovu jakost!

Treća točka.
Dar jakosti zahtijeva od naše strane nepre¬
stanu samozataju.
Razmatranje. Ako hoćeš poput apostola primiti
dar jakosti, to nije dosta, da se pomoći od strane
 — 551 —

stvorova odrečeš samo za časak, kao što smo u

prvoj točki razmatrali, nego treba da se ustrajno
i neprestano svega odričeš. Budući nijesi nikada
siguran, da te stvorovi opet ne pastuju pouzdavati
se jedino u njih, to moraš i ti vazda paziti, da se
ne osloniš na njih, jer bi te prevarili. Cesto ne ćeš
dobra prijatelja imati; zdravlje duševno i tjelesno
se mijenja te nije sigurno; sva dobra ovoga svijeta
su prolazna; takogjer nježna čuvstva tvoja prema
Bogu nipošto nijesu stalna; darovi tvoji i duho¬
vitost tvoja nijesu dovoljno jaki i opsežni, da te
mogu podupirati. Eto, kako na tebi ništa nema,
da bi se mogao osloniti. Budući te odasvuda ne¬
prijatelji naskakuju, to treba, da se odričeš nepre¬
stano, a ne jedino za vrijeme molitve. Otrgati se
moraš od svake zemaljske potpore i pouzdavati se
sasma u jakost Duha svetoga.
Čuvstva. Začugjenje. Kako je moguće, o
Bože moj, da se uvijek još na stvorove oslanjam,
premda znadem, da mi pomoći ne mogu? Zar da
se opirem na prhak štap? U istinu su svi stvo¬
rovi puno preslabi, da bi me u nastojanju za vječni
moj spas uspješno poduprijeti mogli.
Zastigjenje. Zar ne moram, da se upravo
lugjakom smatram, budući se usprkos mnogim
gorkim iskustvima ipak jošte u stvorove pouzdaj em
i u njima potrebite jakosti tražim? Tako svaki
dan radim, ako se oslanjam na svoje zdravlje, na
svoj ugled, na svoje prijatelje i na svoju spretnost,
premda sam se često već prevario.
 - 552 -

Pouzdanje. Na Te, o Duše sveti, i na Tvoju

se jakost posve pouzdavam; odričem se svake po¬
moći od strane stvorova, i ništa se ne ću bojati,
samo ako me Ti pomažeš. Makar me ostavili svi
stvorovi, to ipak ništa ne može da se jakosti Tvojoj
opre; i makar u napastima i borbama posve bez
pomoći i posve osamljen bio, to ću ipak sve od
dobrote Tvoje očekivati; dobrota naime Tvoja ne
će mi nikada uzmanjkati.
Odluka. Sve ću dakle stvari u svijetu ravno¬
dušnim okom gledati, neka mi ugodne ili neugodne
bile, jer snaga moja i nada moja jest Duh sveti.
Molitva. Daj mi, o 'ljubezni dostojni Isuse, Duha
svetoga, da od sele sve stvorove prezirem, na nji¬
hova se obećanja ne pouzdajem, i da budem dosta
poguman te mogu prezir i progonstvo, uvrijede i
oporbe proti mojim nakama ustrpljivo podnositi,
paće ljubiti. Za ovu Te milost iz svega srca molim.
Amen.
 — 553 —

Razmatranje
za petak poslije duhova.
»I gle, ljudi donesoše na postelji čovjeka, koji bješe uzet i
tražahu da ga unesu u kuću*. Luk. 5, 18.

Prva točka.
Dar pobožnosti učini, da se strahopočitanj em
podižemo k Bog^i kao k Ocu svome.
Razmatranje. Pomisli, kako Duh sveti dar po-
kožnosti svim vjernim dušama podjeljuje, te ih na-
punjuje stra hopočitanj em prema Bogu kao prema
Ocu našemu, koji je pun milosrgja te Ga nevolja
djece Njegove lako gane. — Ovo ti posvjedočava
uzetnik, koga Isus izliječi ne samo od nevolje tje¬
lesne nego i duševne oprostivši mu grijehe još
prije, nego Ga je uzetnik zamolio. Ako hoćeš da
radiš u duhu pobožnosti, to moraš strahopocitanjem
primiti sve, što Bog dopusti da ti se desi, bilo
ugodno ili neugodno, budući je Bog vazda očinske
dobrote, koja djeci ne može da želi van dobro.
Ako to znadeš, sačuvat ćeš pravu pobožnost; s toga
valja da često misliš, koliko nama je Bog milosrgje
iskazao, što nam je Sina svoga dao, na svetom
krstu Njegove zasluge poklonio, u svetoj pokori
grijehe oprostio i što nas svaki dan dobrodatima
obasipa. — Ovo je prvi učinak dara pobožnosti,
razmatraj, da li si ovaj dar primio, i kako u srcu
tvomu djeluje.
 — 554 —

čuvstva. Začugjenje. Ako je Bog tako do¬

bar, ko ga ne bi iz srca ljubio ? Ko je tako izo¬
pačen, da ne bi rado primio sve, što mu očinska
ruka Božija daje? Sto god dobar otac djetetu
učini, u svemu ga vodi ljubav; još vedma tako u
Boga biva.
Zahvala. Da, Bože milosrgja, zahvaljujem Ti
se iz svega srca na neizmjernoj dobroti, koju mi
svaki dan tolikim dobrodatima posvjedočavaš. Zar
nijesam djelo Tvoje milosti i Tvoga milosrgja,
koja se napram meni nikada ne iscrpi ? Moja bi¬
jeda i moja grješnost ne mogoše Te odbiti, a da
ne bi išao za menom udjeljujudi mi milost vrhu
milosti.
Zastigjenje. Ali ipak, o Bože moj, prema
očinskoj Tvojoj se ljubavi slabo vladam, jer eto
ne ljubim Te, ne podlažem se vodstvu Tvome,
nego svaki Te dan uvrijegjam. Odmah se tužim,
ako me šta nepovoljna za osjetnost moju stigne,
odmah zaboravim na Tvoja dobročinstva. Umjesto
da Te štujem kao Oca milosrgja, kojemu valja, da
se sasma pokoravam, eto smatram Te kao Boga
same stroge pravednosti. O Bože moj, kako nepra¬
vedno o Tebi sudim!
Odluka. Ozbiljno cu nastojati, da što bolje spo¬
znam dobrotu i milosrdnost Božiju; djetinjim du
strahočitanjem primiti sve, što de mi Bog, Otac
moj, poslati, i uz najvede strahopočitanje du Ga
moliti, te sigurno od Njega primiti sve, što Mu se
svigja. Duše sveti, daj mr ovu milost!
 — 555 —

Druga točka.
Dar pobožnosti je takogjer izvor prave lju¬
bavi prema bližnjemu.
Razmatranje. Pomisli, kako nas dar pobožnosti
ne uzdiže samo prema Boga, da strahopoci tanjem
općimo š Njim kao Ocem svojim, nego nas tako-
gjer nagiba, da ljubimo bližnjega kao brata i u
svakoj ga nuždi potpomažemo. — Pogledaj samo
na apostole i na prve kršćane, jedva su primili
Duna svetoga, već vidimo, kako se megjusobno
vole, da su kao jedno srce i jedna duša. Poraz-
dijelili su si svoja imanja, podnosili su drug dru¬
goga ništa ne mrmljajući ili tužeći se i rado su
terete od bližnjega na se navaljivali, — I u srcu
tvome valja, da dar pobožnosti pobudi ne samo
strahopoćitanje prema Bogu, nego i ljubav prema
bližnjemu; tako hoće Bog, jer smo svi djeca Nje¬
gova. Bez ove su ljubavi sve tvoje krjeposti sum-
ljive i ne će dugo trajati.
čuvstva. Optužba Možeš li, o dušo moja,
kazati, da je dar pobožnosti u tebi, pošto prema
bratu svomu ni kakovog milosrgja nemaš, jer ga
ne pomažeš i slaboće njegove ne podnosiš, nego
od sebe ga odbijaš, na nj mrmljaš i svakom se pri¬
godom tužiš? Apoštoli su volili davati nego li pri¬
mati ; ti pako hoćeš, da ti se uvijek daje i da se
vazda pretpostavljaš.
Pokajanje. O Bože, ako se pred Tobom ispi¬
tujem, koliko nalazim pogrješaka proti ljubavi
prema bližnjemu! od mišljenja pravoga kršćanina
 — 556 —

sam još puno udaljen! Pojam o pobožnosti si na¬

činim prema svojoj mušljivosti, prema svojim sklo¬
nostima, i onda mislim, da posjedujem ovaj dar
Duha svetoga. Ali dok baš iz srca ne ljubim bliž¬
njega svoga, prave pobožnosti nemam.
Prikazanje. Tebi, o Duše sveti, se prikazu¬
jem; radi i djeluj u srcu mome, kao što se Tebi
najbolje svigja. Makar se moja narav protivila,
makar se samoljublje moje sažaljenju i ljubavi
prema bližnjemu opiralo, ja se ipak Tebi pođla-
žem, pripravan sam na sve usluge prema bližnjemu,
koje god Ti od ipene zahtijevaš.
Odluka. S toga odlučujem, da ču od sada prema
bližnjemu u duhu krotkosti, darežljivosti i ljubavi
postupati. Podijeli mi, o Duše sveti, nesebičnu lju¬
bav prema bližnjemu!

Treća točka.
Dar pobožnosti nregjnje say naš život.
Razmatranje. Pomisli, kako dar pobožnosti, koji
podijeli Duh sveti, sav život naš uredi i učini, da
sve dobro obavljamo radeči u pravo doba, na pra¬
vom mjestu i revno, u kratko načinom, kojim valja,
da nama budu sva naša djela korisna za nebo. —
Prava pobožnost uregjuje vrijeme i mjesto za mo¬
litvu, nikako ne dopušta bez nužde od toga da bi
se odustalo; ona utanači stalan red za poslove, či¬
tanje i odmor i uči nas, kako moramo sve to ude-
siti tako, te bude za duhovni naš napredak korisno.
Ko ima dakle ovaj dar, to radi sve u pravo doba,
 — 557 —

obzirno, dobro, mirno, sveto, budući je Duh sveti,

koji dušu vodi: duh urednosti, neprijatelj nereda,
koji svaku krjepost ispotkapa.
Čuvstva. Sažaljenje. O kako je malo ljudi,
koji bi imali dar pobožnosti, jer u svijetu ne opa¬
žamo van velik nered i jer je upiavo nered uzrok
tolikim grijesima, što ih svijet čini! O ljubitelji
svijeta, baš moram da vas sažaljnjem, što nemate
dara pobožnosti! Kako bih rado izliječiti vas od
vašeg nereda, u kojem živite i dobaviti vam dar
pobožnosti, koji bi našim životom lijepo upravljao
i nebrojenih vam milosti dobavljao.
Zastigjenje. O mene nesretnika* koji ove
istine motrim i spoznajem, mogu li o sebi tvrditi,
da sam uredan, budud ništa prema točnom redu
ne činim! Sad molim, sad opet ne; katkada obav¬
ljam svoje vježbe, ali prema mušičavosti svojoj ne
držedi se nikakvog reda; neurednim mislima i že¬
ljama svojim se posve prepuštam. S toga moram
priznati, da dara pobožnosti nemam, ili da se na-
gibanju njegovom protivim.
Pokajanje. Dovoljno imadem razloga, da tu¬
gujem, bududi sve nekako u neredu živem; i
premda me Duh sveti potiče i ja volju Njegovu
spoznajem, to ipak Njegovih nadahnuda ne slušam
nego o njima držim, da ih ne treba uvažavati,
kao da se drugim putem do savršenosti popeti
mogu. Vazda hodu da živem neobuzdan i slobodan,
ne du da se silom obuzdam.
Odluka. O Bože moj, od sada hodu da se držim
točnog reda u molitvi, u duhovnim vježbama i u
 — 558 —

svem radu svome i sve ću naredbe obđržavati,

koje bi mi god poglavari naložili
Molitva- Duše sveti, daj mi dar pobožnosti, koja
će me z Bogom združivati, ulijevati mi u srce ne¬
sebičnu ljubav prema bližnjemu i nagoniti me, da
sav svoj unutarnji i spoljašnji život prema nagi ba¬
nju milosti uredim. Za ovu Te milost pokornim
srcem prosim i od milosrgja Tvoga očekujem, da
<5eš me sigurno uslišati. Amen.

.Razmatranje
za subotu poslije duhova.
„Isus otigje iz zbornice i dogje u kuću Simonovu.“
Luk. 4, 38.

Prva točka.
Potrebitost dara straha Božjega.
Razmatranje. Pomisli, kako ti je od potrebe dar
straha Božjega, koji Duh sveti vjernim dušama
dijeli. I najveći su ga sveci trebali; jer prorok go¬
vori: »Bojte se Gospodina svi sveci!« S toga kaže
Isaja, da će Bog Spasitelja duhom straha napuniti.
I zašto se ne bi Boga bojali, svi koji živu na zem¬
lji, budući ima svuda oko njih puno pogibelji?
Slaboća naša, nestalnost naša i iskustvo o našim
pogrješkama i opetnom povratku na grijeh morala
bi nas neprestanim strahom napunjavati. Ali neka
 - 559 —

bude ovaj strah pun strahopočitanja, neka ne bude

ropski, koji se boji jedino od udaraca, a ne boji se
od gospodara, kojega bi mogao uvrijediti i ozlo-
voljiti. Strah Gospodnji, koji je dar Duha svetoga,
savršeniji je i svetiji od svakog drugog straha, jer
nas napunjuje strahopocitanjem prema Bogu i željom
da Njega ne bismo uvrijediti i time raztužili, kao što
se dobro dijete boji ožalostiti oca, od koga svaki
dan dobrodati prima. Tim su se načimo sveci po-
bojavali, da nebi Boga uvrijedili, i tebe neka takav
strah napunjuje.
čuvstva. Strah. Da, o Bože moj, koji čovjek,
ma kako sveto živio, ne bi se Tebe bojao, budući
su već mnogi veliki sveci pali i to upravo s raz¬
loga, što su u svetom strahu pomanjkali? I ako
ima iko dovoljnog razloga, da se boji, zar ga ne¬
mam ja, koji sam baš velik grješnik? koji sam Te
usprkoz tolikim milostima i nadahnućima ipak
uvrijedio, a slabu pokoru učinio? koji nemarno i
nehajno živem? koji se ni ne brinem, da li me vidi
Bog, Sudac i najviši Gospodin moj ?
Pouzdanje. Porumeni stida, o dušo moja, što
se ne bojiš Boga, pred kim isti sveci dršću; što
se ne bojiš, da bi te Isus mogao ostaviti, kao što
je ostavio Židove; što se ne bojiš uvrijediti Ga na
iste dane svete pričesti ? Bojiš se kad i kad od
kazna vječnih, ali je to ropski strah, nipošto dje¬
tinji, koji bi te od grijeha odvraćao s toga, jer
grijeh uvrijegja Boga, jer se grijeh Bogu ne do¬
pada, nego Mu je mrzak.
P o k a j a n j e. O Bože, smiluj se meni siromašnu
grješniku! Ja sam od svih ljudi najveći lugjak i
 — 560 —

od svih grješnika naj gori zlotvor, jer sam Te

unatoč boljemu spoznanju nebrojeno puta uvrijedio,
neobzirući se ni na dobrotu, ni na pravednost Tvoju.
O šta će od mene biti, ako mi se ne smiluješ i
ako me svetim Svojim strahom ne napuniš?
Odluka. Živjet ću u strahu Božijem, no, ne u
ropskom, nego u djetinjem, koji će me nagoniti,
da bdijem nad sobom i ni najmanjeg grijeha ne
učinim, jer bi time uvrijedio Boga, predobrog Oca
svoga. O Bože moj, napuni srce moje onim svetim
strahom, kojim napunjavaš srca mile djece Svoje!

Druga točka.
Budnost znak straha Božijega.
Razmatranje. Pomisli, kako onaj, koji je primio
dar straha Božijega, pomljivo bdije nad svim živo¬
tom svojim, nad svojim mislima, riječima, djelima,
da ne bi šta zgrešio. Ne pouzdaje se u se znajući,
da nema ništa tako krhka kao što je čovjek. Kao
što onaj, ko nosi dragocjeno blago u krhkom sudu,
puno na sebe pazi, da ne bi pao, te se neprestano
boji, osobito ako je već koji put posrano, tako valja
da i ti u svim djelima postupaš, jer dobro znadež,
da si prečesto već pao, premda si dobre odluke
pravio. S toga se svaka duša, koja je puna pravog
straha, silno boji, da ne bi griješila; boji se jedino
od grijeha, ne toliko radi kazne, nego radi toga,
što bi grijehom posvudnom Bogu postala mrskom.
S toga oprezno pazi na sve pogibelji, uklanja se
svakoj prigodi, koja bi je mogla srušiti, ne pouz-
 — 561 —

daje se u slabe svoje sile, nego oslanja se jedino na

dobrotu Boga, kojemu postati mrskom se vazda boji.
Čuvstva. ZaČugjenje. Gdje na svijetu imade
pravi strah Božiji? Gdje je čovjek, koji vazda nad
sobom bdije i koji se boji, da ne bi Bogu omrznuo?
Zar nije čudnovato, o Bože moj, da si Ti tako
velik, svet pravedan, a da se svijet ipak ne boji
Tebe uvrijegjati i da tako bezbrižno žive, kao da
je u milosti Tvojoj posve utvrgjen i čvrst?
Zastigjenje. Mislim lija lugjak ikada oz¬
biljno, kako sam slab i krhak? Koliko se brinem,
da izbjegavam prigode za grijeh? Zar ne živem,
kao da me Bog ne vidi? Kako bdijem nad jezikom
svojim i nad osjetilima svojim, kojima neprestano
Boga uvrijegjam? Zar ne moram priznati, da mi
manjka strah Božji? Jer, da se u istinu Boga bo¬
jim, e to bih velikim sirahopočitanjem molio, o
bljižnjemuljubezno govorio, i duh svoj ne bih svako¬
vrsnim neurednim mislima i željama napunjavao.
Pokajanje. Ko će mi suza dati, o Bože moj,
da operem nemarnost i grješnu drskost svoju, u
kojoj sam sto i sto grijeha počinio? Da sam se
barem donekle Boga bojao, te bih bio grješne pri¬
gode izbjegavao, ali eto ja sam ih tražio; pogibelj¬
nim sastancima bio bih se uklanjao i nad sobom
bdio, ali predajao sam se i prepuštao svakoj zabavi,
što mi se pružila; zaklonjeno i čedno bio bih živio,
ali dopuštao sam, da me je srdžba za sobom po¬
vukla. Oprosti mi, o Bože, oprosti!
Odluka. O Bože, pred Tobom sada odlučujem,
da ne ču nikada više te budem nemaran, nego ču
Jeglić; Razmatranja II. 36
 — 56* —

neprestano nad sobom bdijeti i u svetom straha*

počitanju pred Tobom hodati. Pomozi mi milošća
Svojom !

Treća točka.
Sredstvo, da se u srcu strah Božiji sačuva.
Razmatranje. Pomisli, ako hoćeš da si strah Božiji
uspješno u srce utisneš i srce na dolazak Duha
svetoga pripraviš, to moraš cesto ozbiljno razma¬
trati, kako je strah Božji znamenit i tebi potrebit.
Nikako ne misli, da si već dovoljno pripravljen,
da milost primiš ili ako je imaš, sačuvaš i u njoj
napreduješ, ako si samo jedan put o njem razma¬
trao ili u molitvi nanj pomislio; nego treba da
često razmišljaš o sudovima Božijim, osvjedočavaš
se o svojoj slaboći i nestalnosti i pred oči si stav¬
ljaš nesreću toliko ljudi, koji su duboko pali i iz¬
gubili dušu svoju, jer se nijesu Boga bojali. Druk¬
čije si u pogibelji, da živeš bez straha objesno i
drsko, te u bližnjoj prigodi padneš. Uz razmatranje
još treba da revno moliš i Duha svetoga za dar
straha Božijeg usrdno prosiš. Ako se ovim sredst¬
vima služiš, to ćeš po malo popeti se do toga, da
Boga ni u najmanjim stvarma posve hotično ne
uvrijediš.
Čuvstva. Zahvala. Zahvaljujem Ti se, o Bože,
na svim sredstvima, koja si mi dao, te me saču¬
vaš u strahu Božijem. Ovo je poklon milosrgja
Tvoga, na kome Ti se nikada dovoljno zahvaliti
ne mogu. Da, nezaslužena je to milost, koju želim
 — 563"—

da spoznam bolje, nego li je do sada spoznam.

Dobrotu, kojom si danas dao, te sam spoznao,
kako mi je strah Božiji potrebit, jamci mi o Tvo¬
joj ozbilnjoj volji, da mi potrebit ovaj dar takogjer
podijeliš.
Pouzdanje. Ovo me velikim pouzdanjem na
dobrotu Tvoju napunjuje, premda sam pogledom
na dosadašnji griješni život svoj posve nevrijedan,
da mi ovu milost podijeliš. Koliko sam vremena
sva sredstva zanemarivao! Ali, o Bože moj, budući
ne prestaješ pokazivati mi prelijepe plodove straha
Božijega, to se od prevelike dobrote Tvoje nadam
milosti, da ću moći onaj dar dobiti i sačuvati.
Zastigjenje. Stidim se, o Bože moj, što sam
posve zaboravio na ove istine, koje bi me svetim
strahom napunilo, pače što ih ni znati nijesam htio
bojeći se, da ću si morati praviti silu i silom se
uklanjati od pogibeljnih prigoda na grijeh. Molim
Te ponizno, oprosti mi!
Odluka. Odlučio sam, da ću se svim ovim sred¬
stvima rado služiti, te u svetom strahu misliti na
strogost pravednosti Tvoje, da u vječnosti ne pad¬
nem u njezine ruke, nego da nad sobom iskusim
učinke milosrgja Tvoga.
Molitva. Daj mi, o Duše sveti, Svoj sveti strah,
ubilježi ga u srce moje, da ga nikada ne bih zabo¬
ravio: odvraćaj me od svih prigoda, gdje bi mo¬
gao da nanj zaboravim i daj, da prije umrem,
nego li Tebe uvrijedim. Sveta Djevice Marijo, is¬
prosi mi sve darove Duha svetoga, kao što si ih
zajedno sa apostolima od Boga primila. Za ovu Te
milost iz svega srca prosim. Amen.
 DODATAK.
Razmatranje za prvi petak u mjesecu.

Razmatranje
za prvi petak u ožujka.

Srce Isusovo je za mene Srce najnjeznijeg Oca.

„Ustat ću i ići k ocu svome.u Luk. 15, 18.

Prva vježba. Predstavimo si Isusa, kako nam

poput oca rasipnog sina ruke Svoje i Srce Svoje
otvara ljubezno nas pozi vi j uđi, da se dobrotom
Njegovom okoristimo.
Druga vježba. Srce Isusovo, Srce najnježnijeg i
najiskrenijeg Oca, molim Te, napuni srce naše čuv¬
stvima pocitanja, ljubavi i pouzdanja, što smo Tebi
sa premnogih razloga dužni.

Prva točka.
U Srcu Isusovu plamti prema meni upravo
očinska ljubav.
Spasitelj moj dao mi je vrhunaravni život mi¬
losti, a pripravlja mi blaženi život slave nebeske
Jedno i drugo daje mi ljubav Njegova. Božansko
Srce Njegovo njeguje prema meni čuvstva, kao što
ih njeguje najbolji otac prema najmilijem sinu; si-
 — 566 —

guran sam, da ću u Njega vazda nježnost, saža¬

ljenje, dobrotu i neiscrpivu ljubav naći, koja se
ni pogrješkama i slaboćama mojim umanjiti ne
može. Sve potrebe duše moje On preteče; hrani
je kruhom odabranika, podučava je i rasvjetljuje
unutarnjim nadahnućima, hrabri je i sokoli tajin-
stvenim djelovanjem unutarnje milosti; ako ma-
lakše, potakne je i sokoli sad nježnim draganjem,
sad očinskom strogosti, u kojoj se strogost uma¬
njuje blagosti.
Kako da tako dobrog i nježnog Oca ne ljubim,
kako da Mu se posve ne pouzdam, kako da Ga
ne slušam onom nježnosti, koju pobugjuju u srcu
djeteta ljubav i zahvalnost, što ju je ocu dužno.
#

Druga točka.
Srce Isusovo je blago i krotko proti djeci,
što kaznu zaslužuju.
Ganutljiva priča o sinu rasipnom crta mi veoma
nepotpuno misli Srca Isusova prema meni i prema
svim grješnicima. Nježnije i većom željom oprašta
nam nego li svi očevi na zemlji, otvara nam
božanski naš Spasitelj neprestano Srce Svoje i ras-
kriljuje ruke Svoje svima, što. su Ga vrijedili;
pače On Čini još više, jer ide im u susret, za njimi
ide grižnjom savjesti, sprema im sluge svoje neka
im kažu, da ništa više ne želi, nego da im može
oprostiti, da je spreman sve povratiti im, blago i
sva prava što su ih grijehom izgubili, samo ako
se k Srcu Njegovu utekli.
 — 567 -

O kolik razlog, da se pouzdam, da se obveselim!

Moje zablude dakle i moje nezahvalnosti nijesu mi
zatvorile izvor dobrote božanskog tog Srca; očin¬
skom ljubavlju prima gorko moje pokajanje, is¬
krenu moju pokoru. Ali dok se prepuštam slatkim
ovim čuvstvima, što mi ih dobrota Njegova pobu-
gjuje, je li moguće, da bi sasma ravnodušan ostao
gledajući, kako su premnogi tako zasljepljeni, da se
tvrdokorno od Njega udaljuju i neprestaju Srce
Njegovo novim pogrješkama žalostiti?
Srce Isusovo, Srce najnježnijeg i najmilosrdnijeg
Oca, usliši molbe, koje Ti za kažnjivu djecu Tvoju
prinosim: gani, Gospodine, srca njihova, svladaj
silom milosti Svoje opornost njihovu, daj da svi
združeni u jednu obitelj očinsku ljubav Tvoju sla¬
vimo i osjećamo veliku sreću, što uzmognemo Tebi
služiti.
Čuvstvo. O presveto Srce Spasitelja moga,
prinosim Ti poklonstva moje ljubavi, moga poči-
tanja i moga pouzdanja. Oprosti mi, vapijem iz
dna duše svoje, oprosti mi sve moje grijehe i sve
moje zablude i udijeli mi milosti, što mi trebaju,
da se od starih ljaga sasma očistim! O Srce ne¬
beskog mog zaručnika, usrdno Te molim, smiluj se
svim grješnicima, koji se očinskoj ljubavi Tvojoj
jošte opiru, i silom milosti Svoje prisili ih, da Te
spoznaju, da Te ljube i da Ti služe.
Odluka. U svim nevoljama i mukama Svojim
utjecat ću se sa potpunim pouzdanjem k Srcu Isu¬
sovu. Vazda ću moliti za grješnike.
Duhovna kitica. Ustat ću i ići k Ocu svome.
 — 568 —

Molitva. O Isuse, otvori mi presveto Srce

Svoje, pokaži mi dražesti Njegove, š Njim me za
uvijek sjedini. Svaki dah moj, svaki kucaj srca
moga, koji ni u snu ne prestane, neka Ti ljubav
moju dokazuje i neprestano Ti govori: »Da, Go¬
spodine, sav sam tvoj!« Primi dakle, o Bože moj,
primi ono malo dobra, što svaki dan činim, da Tc
time za ovoga života prošlavljujem, a onda u vječ¬
nosti hvalim i slavim. Amen.

Razmatranje
za prvi petak u travnju.
Srce Isusovo je Srce nebeskog mog Kralja: pozivlje me
da se za Nj borim.

„Kažite kćeri Sionskoj : Evo kralj tvoj ide k tebi krotak."

_ Mat. 21, 5.
0

Prva vježba. Predstavimo si Isusa u istom spo-

ljašnjem licu, kako je ponizno a pobjedoslavno uni-
lazio u Jerusalem: evo, sve na njem nije van do¬
brota i krotkost; veličanstvo Njegovo sasma je
umiljato i blago.
Druga vježba. O Isuse, božanski 'Kralju srdaca
naših, vladaj neograničeno u srcu mome i posjeduj
srca svih ljudi!
Prva točka.
Isus hoće, da nad srcem mojim vlada.
Isus je moj kralj ; srce moje je Njegovo, jer on
ga je stvorio; no, pošto je grijeh srce moje Iju-
 — 569 —
bavi dostojnom i zakonitom Njegovom gospodstvu
oteo, osvojio ga je opet i to u borbi krvavoj, gdje
je život Svoj izgubio.
Ovo za slavu Njegovu nije od potrebe bilo: ne¬
izmjerno velik, svet i blažen nije trebao ni mene
ni ikog stvora, da si sjaj neizmjernog veličanstva
Svoga poveća, ali Srce Njegovo skloni Ga, da nas
učini sretne. Došao je k ljudima kao knez mira,
vratio im je mir boreći se proti neprijateljima nji¬
hovim i predobivši pobjedu nad njima; dao nam
je zakon Svoj i ljubav Svoju i hoće da milošću
Svojom u srcima našim vlada, te uzmognemo i mi
s Njim u slavi vladati.
Kako mogu božanskomu ovomu Kralju odreći
poklonstvo ljubavi, koje od mene želi ? U srcu
mom hoće da vlada, Njegovo pruža obranu i za¬
klon proti svim zlobnim navalama; otvara mi
Svoju riznicu, nugja mi Svoju dobrohotnost: kako
ne ću nastojati, da si osobitu ljubav Njegovu ste-
ćem time, što točno obdržavam Njegove zapovijedi,
revnujem za Njegovu čast, žrtvujem se za proši¬
renje kraljevstva Njegovog na zemlji!

Druga točka.
Isus koćo da si osvoji srca svih ljudi.
Isus, kralj moj i kralj svih ljudi, umro je, da
steče pobjedu nad gjavlom i da si osvoji svijet;
ali, kobno kraljestvo grijeha, koje je kanio sasma
srušiti, postoji još u mnogim srcima i priječi Ga,
da u Njem ne može ono kralj estvo ljubavi uteme-
 — 570 —

ljiti, koje utemeljiti tako svesrdno želi. O božansko

ovo Srce puno je nježnih osjećaja i puno milosrgja
prema nevoljnim grješnicima, koji sami slijepo u
propast svoju srnu, s toga želi, da se vjerni poda¬
nici Njegovi pod Njegov barjak sakupe, time sa¬
stave svetu četu, te sav svijet za ljubav Njegovu
predobe.
Boriocima obećaje, da će ih zaštitom Svojom
poput neprobitnog oklopa pokriti: oboružava ih
oružjem svetoga križa i šalje ih, da se bore proti
smutnjama svijeta i proti opornosti grješnika i to
molitvom, primjerom i svim sredstvima, koja prava
revnost može da izumi. Kako bih mogao oklijevati,
a da uz plemenito ovo poduzeće ne bih pristao ?
Srce ljubavi dostojnog mog Spasitelja od mene ne
zahtijeva van dobru volju, hrabrenost i požrtvov-
nost ; osigurava me pomoći Svoje i obeća mi us¬
pjeh primjeren mojemu naporu i mojoj revnosti.
Čuvstvo. O presveto Srce, iz ljubavi prinosim
Ti poklonstvo posvemašne moje zavisnosti. O k Tebi
vapijem, daj da zakone ljubavi Tvoje kušam i vr¬
šim. Svega se Tebi prikazujem i molim Te, usadi
u srce moje onakovo mišljenje i onakove kijeposti,
kakove su mi od potrebe, da kraljevstvo Tvoje u
srcu mome proširim.
Odluka. Nastojat ćemo i to svom silom, da se
božansko Srce Isusovo sve to bolje spozna i ljubav
prema Njemu sve to više rasprostrani.
Duhovna kitica. Evo, Kralj tvoj ide k tebi
krotak.
Molitva. Otvori mi presveto Srce Tvoje.
 — 571 —

Razmatranje
za prvi petak u svibnju.
Srce Isusovo je za mene Srce najrevnijega pastira.

„Ja sam dobri pastir; dobri pastir život svoj polaže za ovce
svoje. Iv. 10.

Prya vježba. Predstavimo si Isusa kao dobrog

pastira, koji nosi na legjima ovcu, da je natrag u
tor dovede.
Druga vježba. Srce Isusovo, Srce najnježnijeg i
najpožrtvovnijeg Pastira, daj da dobro promotrim
dobrotu Tvoju i nezahvalnost ljudsku prema Tebi
i da se s toga srce moje napuni čuvstvima žalosti
i ljubavi, kao što hoćeš da ih nalaziš u onima,
koji su Tvoji.

Prva točka.
Dobročinstva Srca Isusa vašeg Pastira i
nezahvalnost ljudska prema Njemu.
Isus je moj pastir, a i pastir svih ljudi; ovo
ime, koje si Srce Njegovo nadjeva, sjeća me na
Njegove dobrote, kako su mnogobrojne i velike, a
i na ganutljivu brigu Njegovu prema svima. Dobri
pastir, veli božanski naš Spasitelj, polaže život
svoj za ovce svoje.
I zaista, evo kako nam Isus ljubav Svoju naj¬
prvo time posvjedočava, da je sam sebe ovim vu-
 — 572 —

cima dao, koji su htjeli da nas prožderu; postao

je žrtvom njihove bijesnosti, ali je time ovce Svoje
od sigurne smrti spasio. Iz istog razloga, da naime
ljubav Svoju posvjedoči, ne prestane nikada dobro-
dati dijeliti: ovce svoje štiti vlastitom osobom,
vodi ih na tustu pašu davajući im vlastito Svoje
tijelo u hranu; napaja ih živom vodom milosti,
koja upravo iz božanskog Negovog Srca izvire.
Zar nema pravo, da neizrecivu zahvalnost i is¬
krenu ljubav od nas svih ište i očekuje? Ali ipak,
odasvuda prima ponajviše crnu nezahvalnost; ovco
Njegove udaljuju se od Njega i glas Njegov ni
čuti ne ču; bezbožnici i grješnici smutljivci eto
kako poput vukova svaki dan ovce Njegove raz-
diraju i kolju. Božansko Srce Njegovo se žalosti;
uzalud ide za nevjernim ovcama spasonosnom griž¬
njom savjesti, uzalud ih pozivlje natrag najnjež-
nijim nadahnučima: one su tvrde kao kamen i
glas Njegov preziru; preziru ponukavanja ljubavi
Njegove. Mogu li gledaj uči tako užasne uvrede
ostati miran, besčuvstven? zar ne ču da bolove
klanjanja vrijednog pastira moga s Njim dijelim ?

Druga točka.
Kakovu otštetu oćekuje božansko Srce do¬
brog' Pastira od duša Sebi posvećenih.
Isus, koji tako nježno ljubi, nepoznava se, pre¬
zire se. Srce Njegovo duboko rastuženo radi ovaca,
koje se svaki dan tamane i poubijaju i od kojih
mnoge svaki dan od Njega otpadaju, gdje če tra-
 — 573 —
žiti utjehu, ako ne kod onih, koje su mu vjerne
ostale? Da, u mene upire oci vSvoje i od mene
očekuje otštete i zadovoljštine. Sta neka bih učinio
da Mu tugu Srca umanjim, zasladim?
Bit ču prema Njemu, kao što je ovca prema do¬
bromu pastiru; ovca pozna glas svog pastira, svuda
ga slijedi, kamo god hoće daje vodi; nikako Mu
se ni malo ne opire, zadovoljna je, neka je vodi
na tustu pašu ili neka joj vunu uzima. Pouzdanost,
poslušnost, odanost u Njegove ruke, neprestana
briga omiliti Mu, Njega slijediti, za Njim se po¬
voditi vježbajuči se u unutarnjim krjepostima, ko¬
jim središte i izvor jest upravo klanjanja vrijedno
Srce Njegovo: eto ti čuvstava, kojim valja da na¬
domjestim i nadoknadim opornost, hladnoču, neza¬
hvalnost onih, koji Ga vrijegjaju.
Prilika o ovci pruža mi još jednu nauku i uči
me, neka se kao žrtva uvrijegjenom Srcu Isusovu
prikazem, neka u meni ustanovi sve, što god opaka
i nesavršena u meni nagje i neka me istroši va¬
trom ljubavi Svoje. O presveto Srce, rado Ti se
prikazujem i žrtvujem; radi sa mnom sasma po volji,
ja ču vazda potpuno zadovoljan biti samo ako ni¬
kada i nikako ne dopustiš, da se odijelim od Tebe.
Čuvstva, Klanjam Ti se, o neizrecivo sveto
Srce božanskog mog Pastira; zahvaljujem Tise iz
dna duše na ljubavi Tvojoj, prinosim Ti poklon¬
stva zahvalnosti i ljubavi, što ih punim pravom
od mene očekuješ. O kako bih Ti rado zadovoljiti
i otštetu dati za grješnike, koji Te neprestano
vrijegjaju! Uzmi sve srce moje, uresi ga Ti onim
 — 574- —

krjepostima, koje su Ti drage i koje mogu da Te

utješe zbog tolikih uvreda, što Ti se svaki ćas na¬
nose. Usliši takogjer usrdnu molbu moju za one,
koji su se tako lakoumno od Tebe udaljili i do-
vedi sve natrag u Svoj tor.
Odluka. Idi ću za Isusom što mogu blizu
Njega, to će reći, što najviše mogu nastojat ću,
da mislim, čuvstvujem i živem, kao što je On mi¬
slio, čuvstvovao i živio. Od vremena do vremena
nugjat ću Mu se za žrtvu poput klaona janjeta,
da u meni svetu volju Svoju sasma ispuni.
Duhovna kitica. Vodi me Bog, ništa mi uz-
manjkati ne može.
Molitva. Otvori mi presveto Srce Svoje.

Razmatranja o Djetetu Isusu.

Razmatranje
o malenom Isusu z'a 25. dan ožujka.
Betlehemska štalica je Škola ljubavi prema bližnjemu.

Prva vježba. Stupi duhom u štalicu, gdje bo-

žansko djetešce u jaslicama leži; strahopocitanjem
pogledaj prećistu Djevicu i svetoga Josipa i raduj
se, što toliku ljubav i dobrotu vidiš, kako im od-
sjeva iz lica. Klekni i pokloni se s Njima božan-
skome djetešcu.
Druga "Vj^ba. Zapoćmi razmišljavati odlukom,
da želiš spoznati usrdnu ljubav malenoga djetešca
Isusa prema svim ljudima i srce svoje ovom lju¬
bavlju napuniti.
 - 575 -
Prva točka.
Ljubav djetešca Isusa prema svim ljudima.
Vjera te osvjedočava, da u jaslicama leži tvoj
zakonoša No, koji ti zakon naregjuje ? Jedan je¬
dini: »Ovo je moj zakon, da se megju sobom lju¬
bite.« Zakon deset zapovijedi je Bog u starom za¬
vjetu prstom Svojim na kamene ploče napisao;
tvrd je bio taj zakon poput kamena i strahom je
svakoga napunjavao, premda je bio svet i od Boga.
Zakon pako novoga zavjeta ne donosi kakav prorok
ili Moj šija, nego sam Sin Božiji, i donosi ga ne
ubilježena u kamen, nego u Svoje meso i Svoju
krv, koju je primio postav čovjekom za tebe. —
Eto ga u jaslicama, jošte ne govori razumljivim
riječima; no, ni ne treba ih, da več sada dubokim
utiskom navješćuje zakon Svoj. On sam je živa
ploča zakona. Zar nije brat svim ljudima bududi
pravi Sin čovječji? Zar ne vidiš, kako je veliko
srce Njegovo, te obuhvata sve ljude svih vremena
i krajeva? Uzeo sam si meso od tvoga mesa, krv
od tvoje krvi, tako več sada govori Židovu, Grku
i svakom čovjeku. Hočeš li dakle da ljubiš Mene
i da obdržavaš moj zakon, to ljubi poput brače
moje sve, kojegod ja ljubim. Moja brača neka
budu tvoja brača. Ne pitaj, iz koje su zemlje, ko¬
jega naroda i kojega jezika, nego ljubi sve bez
razlike. I ako pitaš : »kako neka bližnjega ljubim?«
odgovara ti On: »Tako, kao što ja, koji sam
svima postao sve. Postao sam čovjekom, premda
sam Bog; ljubav prama čovjeku me je prisilila,
 - 576 —

da uzmem obraz čovječji, bududi ljubav sili onoga,

koji ljubi, da postaje sve sličniji onomu, kojega
ljubi. Eto ljubav je mene najvišega kralja učinila
najzadnjeg slugu, mene najbogatijeg Gospodara
najsiromašnijeg prosjaka. Eto vidiš, ovo je mjera
za ljubav tvoju prema bližnjemu/«
Ali pomisli, kako ti je Isus ovaj zakon učinio
lakim. Čudnovatim se je načinom sa ljudima
sjedinio. ; Apostol kaže: »koji ste god kršteni u
Kristu, Krista obukoste.« Eto, ako vidiš čovjeka
krštena, kao da vidiš Isusa, a na krst su pozvani
svi ljudi. No, jeli tebi teško ljubiti Isusa? Nipo¬
što. Onda ti ne može biti teško ljubiti svakoga
čovjeka, jer u svakome Isus žive ili barem bode
da živi i da bude ljubljen. Napokon pomisli, da
ako obdržavaš ovu jednu zapovijed, to obdržavaš
sve. Zar ne uči sv. Pavao izricno: »Nikome ne bu¬
dite ništa dužni osim da ljubite jedan drugoga,
jer koji ljubi bližnjega, zakon ispuni. Jer zapovi¬
jeda : ne čini preljube, ne ubij, ne ukradi, ne svje¬
doči lažno, ne poželi neuredno ili ako ima još
kakva druga zapovijed, sve se u ovoj riječi sadr¬
žaje: ljubi bližnjega svoga kao sam sebe. . . ispu¬
njenje zakona jest dakle ljubav. — Pogledaj još
na preblaženu Djeviću. Zašto-te toli nježnom lju¬
bavlju pogledava? Jer vrši zakon Isusa, božanskog
Svog Djeteta. I zašto se tvrdi o svetom Josipu,
da ga niko ne prosi uzalud? Jer je u betlehem¬
skoj štalici naučio ljubiti sve i svima postati sve.
 — 577 —

Druga točka.
Ljubi Boga i bližnjega svoga, više nego
samoga sebe.
Budući je ljubav ispunjenje svega zakona, to
hoće Gospodin da nas pripozna svojim učenicima
samo onda, ako se megju sob)m ljubimo. Sudit će
nas takogjer prema mjeri ljubavi, kojom smo bli¬
žnjega ljubili. Kakva je ljubav u tebe? — Sva¬
kako moraš zakon ljubavi vršiti ponajprvo prema
onima, s kojima te je Bog zajedno u društvo
doveo, te svaki dan neprestano u tjesnoj svezi
s njima živeš. Smatraj nepobitnim ovo načelo:
Svaka ljubav redovničke osobe prema bližnjemu,
kojemu u redu služi, veoma je dvojbena i sum-
ljiva, ako u svagdanjem općenju sa drugovima
ili drugama iskrene ljubavi ne pokazuje. — Za to
je od potrebe, da se ponajprvo čuvaš svega, što
bi megjusobnu ljubav priječilo. Suglasno tvrde svi
naučitelji duhovnog života; najglavniji neprijatelj
megjusobne ljubavi su posebnosti, nepotrebne iz¬
nimke od skupnih potreboća; bezobzirna tvrdo¬
glavost, koja ne će da popusti od svojih misli i
zahtjeva. Pomisli, da imaju svi, što s tobom živu,
zapovijed, neka te ljube, kao što ljube Isusa.
Nemoj dakle bližnjemu otegotiti ljubav prema
tebi time, da si tako slabo sličan Isusu, »koji nije
tražio, što je Njemu samomu drago bilo.« Sjeti se
na riječi apostolove: »Svako od vas neka nastoji
dopasti se bližnjemu«, da ga osokoli za dobro i
ohrabri. Hoćeš li znati, kako možeš, da unaprijediš
Jetjlić; Razmatranja l\ 37
 - 578 —

megjusobnu ljubav, to slušaj svetoga Bernarda,

koji kaže: »ako ukućanima svojim rado podijeliš
od darova, što si ih ozgo primio, ako si prema
svakome uslužan, ljubezan, dobrotan, čedan, i po¬
nizan, onda <5e svako o tebi tvrditi, da širiš mio¬
miris najboljih mirodija poput zaručnika u visokoj
pjesmi. Ko brata svoga u svim duhovnim i tjele¬
snim nevoljama podnese, pače ga uslugama podu¬
pire, prijateljskim riječima bodri, mudrim savjetom
upućuje, slabića potpomaže, ako regula dopušta i
ako može i to barem molitvom, ako red drukčije
ne dopušta, to širi miomiris megju svima i to naj¬
miliji i najdražesniji. 'Kao balzam je takav član u
društvu, svako pokazuje prstom na nj govoreći:
»ovaj ljubi braću svoju, ovaj mnogo moli za narod
svoj i za sav sveti grad.« — Zaslužuješ li i ti
ovu pohvalu, o kojoj govori sveti Bernard? Siriti
miomiris djelotvorne ljubavi premL bližnjemu ne
može van ponizna duša, duša, kojom vlada prava
ljubav, te je naginje, pače silom sklanja, da bude
svima služavkom i svima sve bez ikakve sebič¬
nosti i samoljubnosti, -— O tome se ispituj i učini
dobre odluke stojeći duhom pred jaslicama u be¬
tlehemskoj štalici.
Odluka. Ljubit ću bližnjega, osobito sve one
osobe s kojima zajedno živem i radim; napustit
ču svoje posebnosti, podnosit ću njihove slaboće i
odrješito suzbijati svaku zlovolju. Ako pogrješim i
bližnjega uvrijedim, odmah ću se poniziti i pomi¬
riti, da ne omrznem predragomu Isusu. Amen.
 — 579 —

Razmatranje
o malenom Isusu za 25. dan travnja.
Betlehemska štalica je škola siromaštva.

Prva vježba. Predstavi si gradić Betlehem; gledaj

siromašnu špilju, gdje su jaslica i u njima djetešce
Isus; unigji i pogledaj jednostavnu, prostu odjeću
Bogorodice i svetoga Josipa.
Druga vježba. Započmi razmatranje odlukom, da
ćeš uz pomoć milosti Božije siromaštvo baš zavo-
ljiti i to tvorno.
r
Prva točka.
Isus uzor ljubavi posvemašnog siromaštva.
»Vi znadete milost Gospodina našega Isusa Krista,
jer radi vas postao je siromašan, premda je bio
bogat, da biste po oskudici Njegovoj vi bogati
postali (2. kor. 8, 9.) Pomisli, kako ti sv. Pavao
ovim riječima siromaštvo Isusovo u štalici pred¬
stavlja. Ljubio je tebe, s toga je i siromaštvo tvoje
i nevolju tvoju ljubio, te poput siromašnog djeteta
na svijet došao. Otac Njegov htio je da si upravo
siromaštvo kao dio Svoj odabere i budući je Oca
ljubio, ispunio je volju Njegovu iz ljubavi. Hotice,
ne prisiljeno odabrao si je sam ovu štalicu za pa¬
laču, ova jaslica za koljevku, siromašnu ovu Dje¬
vicu za majku, siromašnog sv. Josipa za hranitelja
i siromašne pastire, da Mu se prvi poklone. Do-
 — 580 —

nesi zlatnu koljevku, da božansko Dijete u nju po¬

ložiš, misliš li, da bi Ga time obradovao? Nipošto!
Rastužit ćeš Ga, jer lišio bi Ga dragog Mu siro¬
maštva.
Ako upitaš, zašto sije božansko ovo Dijete upravo
siromaštvo, pače najveće siromaštvo odabralo, ćuj,
šta ti odgovara: »Jer siromaštvo ljubim, jer sam
došao da ljude naučim, kako neka siromaštvo vole.
I bez Mene bilo je siromaštva na zemlji, no niko
nije siromaštva svoga ljubio. S toga sam postao
siromašniji od lisice u njezinoj špilji, od ptiGe u
njezinom gnjezdu. Hoću da ljudima kažem: »Ko
hoće da bude savršen, neka proda sve, što imade,
podijeli siromasima i neka našljeduje Mene«. Ko
bi htio glas Moj ćuti, ko učenikom mojim biti te
siromaštvo ljubiti, ako ne bi vidio, kako ja Učitelj
od ove ljubavi plamtim? Vatra, takogjer vatra
ljubavi ne veli nikada: dosta! S toga mi se ni
jedno ljudsko obitalište nije svigjalo dovoljno siro¬
mašnim, nego odabrao sam si ovu štalicu. Vidio
sam tvrde postelje siromaka, no ni jedna mi nije
dosta tvrda i siromašna bila, s toga sam si odabrao
ova jaslica. Pokaži mi veće siromaštvo, zagrlit ću
ga usrdnom ljubavlju. S toga, hoćeš li da me ljubiš,
ostavi mi moje siromaštvo, paće r sam ga zavoli,
kao što ga pravi učenici moji vole. Evo, učenik
Moj Franjo odabrao si je siromaštvo za zaručnicu
svoju, Ignacij ga je ljubio kao najdražu si majku,
Alfonz ga je grlio, kao otac u očinskoj ljubavi
grli dijete svoje, jer je grlio mene, a niko ne može
zagrliti mene, a da ujedno ’i siromaštva ne miluje
i draga.«
 — 581 —

Druga točka.
Osobito osoba redovnička neka ljubi siro¬
maštvo.
Da tebe obogati, postao je Sin Božiji siromašan.
Hoćeš li zaista bogatstvo Njegovo dobiti, treba da
si se ljubavlju prema siromaštvu s Njim u jedinstvo
združio. Jer bogatstvo Njegovo mogu si osvojiti
samo oni, koji Ga ljube, a ne ljubi Ga onaj, koji
od siromaštva Njegovog bježi i boji ga se.
Pomisli onda, da te je Bog iz osobite ljubavi
prema tebi pozvao, da si siromašan i to potpuno
ne samo duhom, nego i spoljašnjim pojavom. Po¬
seban zakon, naime zavjet tvoj, obvezuje te, da si
siromašan. Nije te silio Bog, da ovaj zavjet po¬
ložiš, nego prisilila te ljubav. No ljubavi prema
siromaštvu ne smiješ uskratiti zavjetu siromaštva,
jer zavjet bio bi onda poput lješine bez duše.
Ljubiš li siromaštvo? na koji stepen ljubavi si
se već popeo? Ko si se zavjetom na siromaštvo
obvezao, to si visok ćin ljubavi prema siromaštvu
obavio, i svako pomanjkanje, što ga vršeći svoj
zavjet rado trpiš, nov je čin iste ljubavi. Ali, je li
ljubav tvoja još sada zaista ona ista, kao za pola¬
ganja zavjeta?
Sv. Alfonz pita: »Kako može siromaštvo njego¬
vati i prema primjeru Isusa biti siromašan duhom,
čijega se usta puno tuže, ako mu jelo ili odjeća
nije po volji?« Ako se ti tako tužiš, onda nijesi
više na onom stepenu, što si ga za polaganja za¬
vjeta zauzeo. Ali ostat ćeš možda na ovom stepenu
 - 582 —

onda, kad poglavare moliš i molbom nekako pri¬

siliš, da ti bez prave potrebe dozvole udobnosti i
iznimke, a ti se tješiš, da to nije proti zavjetu ?
Ali, ne može se stati vazda na istom mjestu! No,
i kad bi se moglo, bi li ti smio, da si ovo oda¬
bereš? Siromaštvo moraš ljubiti, a ljubav nikad
ne veli: dosta!
Sv. Ivan veli: »Ljubimo ne riječju i jezikom,
ne činom i u istini«. Ako bi ti samo kazao: »imam
svoj zavjet», mogao bi ti bližnji tvoj, koji nema
zavjeta, ali siromaštvo voli redi: »pokaži mi zavjet
svoj bez tvorne ljubavi prema siromaštvu, ja pako
hodu da iz djela svojih ljubav svoju dokažem«.
Niko ti ne de vjerovati, da siromaštvo zaista ljubiš,
ako biraš vazda, kad birati možeš, upravo ono što
je bolje. Prispodobi svoju sobicu sa štalicom djeteta
Isusa, svoju postelju sa Njegovim jaslicama, svoju
odjeću sa Njegovim pelenicama. Hoćeš li onda jošte
jadikovati, da ti manjka prave udobnosti? Ne deš
li osjećati, kako te primjer Isusov nuka, da sa još
manjim stvarima potreboći svojoj doskočiš?
Pomisli napokon, kako je blago, ali i nesreća
društva tvoga takogjer u tvojim rukama. Sv. Alfonz
opominje: čuvajmo se, da si dopuštamo izobilja!
Jer zbilo bi se s nama, kao sa mnogim drugim
redovima, koji su radi izobilja započeli propadati.
Ista nesreća desit će kongregaciju, ako se u njoj
siromaštvo najtočnije ne obdržava. S toga neka
poglavari bdiju. Svako od nas se ponosi, što je
učenik Isusov; ali svako ne će da primi svetu
Njegovu nauku i da na sebi izvodi ono, što je
 — 583 —
izvršio On, da nam bude ne same Spasiteljem,
nego i uzornim primjerom«. A što čuva redovničke
zadruge, da ne propadnu? Ljubav tvoja prema si¬
romaštvu. Istina, mnogo zavisi o budnosti pogla¬
vara; ali da se redovnička obitelj sačuva, da ne
gubi od dobrog duha svoga, da ne malakše u
svojoj revnosti, za to je samo jedno nepogrješivo
sredstvo: da pojedini članovi siromaštvo zaista
ljube. Na noge dakle! posvjedoči se dobrim uče¬
nikom siromašnog Učitelja svoga upravo time, što
ljubav prema siromaštvu činom i istinom poka¬
zuješ.
Čuvstva. Pobugjuj čuvstva ljubavi prema si¬
romašnom Djetetu i prema siromaštvu, čuvstva
zahvale na pouci u štalici, čuvstva zastigjenja, ako
na sebi opaziš, da siromaštva dosta ne voliš.
Odluka. Odluči siromaštvo ljubiti ne samo
riječima, nego i činom, buduči hočeš biti zado¬
voljan i onda, ako te kakova oskudica snagje, ako
ne dobiš sve, što želiš.
Molitva. Oče naš . . .

Razmatranje
o Malom Isusu za 25. dan svibnja.
Betlehemska štalica škola djevičanske čistoće.

Prva vježba. U svetom strahu klekni na ulazu

u štalicu i raduj se u duhu radi miomirisnog ne¬
beskog djevičanstva, što ga očutiš.
 — 584 -
Druga vježba. Kao plod ovoga razmatranja is¬
prosi si milost, da sav zanesen umiješ divnu
krjepost čistoće srca pravo cijeniti i da prema
tomu odlučiš, kako ćeš nastojati, da je u sebi ne-
ozlegjenu sačuvaš.

Prva točka.
Uzori djevičanske čistoće u štalici.
Promotri svijet pred Isusom i izvan Isusa.
Šta vidiš? Eto ono, što je vidio Bog prije potopa:
»I pogleda Bog na zemlju i ona bješe pokvarena;
jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji« (1.
Moj. 6, 12.). Poput tamne noći prostire se nad
rodom ljudskim neobuzdana raskalešenost i poput
crnog oblaka uzdiže se nad njega gadni vonj tru-
leža i pokvarenosti. No usred ove pokvarenosti
vidiš betlehemsku štalicu, kako sjaji ljepše od
najjačeg svjetla i čuješ glas Duha svetoga, koji
veli: »O kako lijep je čist.naraštaj u sjaju svome.«
Ovdje ne prebiva van najdivnije djevičanstvo.
Kao da Isus govori: »U djevičanskoj čistoći došao
sam sin djevice kao zaručnik djevica, da pre-
sjajne čete djevica od zemlje u nebo povedem. Meso
sam od tvoga mesa, ali ne pokvareno, pohotno,
požudno, nego čisto, sveto, vječno djevičansko.
Samo ovakovo meso i tijelo dolikovalo je Riječi
nebeskog Oca, samo ovakovo mogao je Duh sveti
napraviti.«
Hajde dakle i u najdubljem strahopočitanju
klanjaj se ovomu malenomu Kralju angjela i dje-
 — 585 —

vica, jer punim pravom veli pobožan pisac: »Ko

u Sina Božijeg utjelovljenog vjeruje, klanja se du¬
bokim pocitanjem pred djevicanstvom. Štovanje
djevicanstva je dokaz vjere u utjelovljenje Isusa
Krista. Ko prezire čistoću, prezire Gospodina. Je¬
dino onaj može čistoću srca ljubiti i njegovati,
koji iz ljubavi ide za Isusom Ljubav Isusova je
sunce za djevičanstvo.«
Uz jaslice pako gledaš djevičansku Majku Bo-
žiju, koja je iz svete ljubavi prema djevičanstvu
angjelu kazala: »ne poznam muža!« Možeš li po¬
gledati je, ili na Nju pomisliti ili ime Njezino čuti,
a da nijesi napunjen štovanjem i ljubavlju prema
ovoj krjeposti ? Uz Mariju pako vidiš djevičanskog
Njezinog zaručnika sv. Josipa.
Kao što je Bog u starom zavjetu naredio, da
se uz škrinju zavjeta smjeste dva zlatna Kerubina
kao za ures, eto slično vidiš u štalici uz Isusa,
koji je prava škrinja zavjeta, dva kerubina u slici
čovječjoj, presjajna u čistom zlatu djevičanstva,
Mariju i Josipa. U ono najsvetije mogao je veliki
svećenik samo jednom u godini doći i to u sve¬
tom strahu, pošto se prvo pripravljao uzdržnim
životom i tijelo očistio si najpomljivije od svake
najmanje ljage. Tamo je bila sjena i slika, ali
ovdje sjaji najsvijetlija istina: kako čistog srca
valja dakle da bude onaj, koji hoće da stupi u
svetište betlehemsko k božanskome Djetetu 1 Je¬
dino duše čiste i sjajne poput Kerubina mogu se
se odvažiti, da sasma blizu pristupe. I eto tisuće
i tisuće primamio je sjaj čistoće u štalici betle-
 — 586 —

hemskoj i još ih primamljuje. Čistoću duše su si

sačuvali velikim žrtvama i teškim borbama, ili iz
nova je dobavili opravši se u suzama pokorničkim.
O sreće biti u tomu broju! Ne shvaća svako ove
rijeci, no ko može, neka je shvati I

Druga točka.
O brizi za čistoću.
Nijesi li Bogu od srca zahvalan, što te je po¬
zvao da Isusa slijediš uzdržnim životom ? što te je
smjestio u red prevoljene djece djevičanske Bogo¬
rodice i pod osobitu* zaštitu angjeoskoga sv. Jo¬
sipa? Ti stanuješ u kući, gdje stanuju samo oni,
koji su se iz ljubavi prema Djetešcu betlehemskom
i prema prečistoj Materi Njegovoj upravo obve¬
zali, da će djevičansku čistoću srca što većom
brigom čuvati i njegovati. Nema je kuće, koja
bi sa stanovnicima svojim toli na betlehemsku
štalicu nalikovala, koli ku'ća samostanska. Nigdje
ne će Spasitelj toli rado ispuniti riječ svoju: »Gdje
su dva ili tri u ime svoje sakupljena, Ja sam
megju njima,« kao upravo ovdje.
No, pitaj se, kako vršiš dužnosti, na koje si
zbog tolike časti obvezan? Ti znadeš, da ti sveta
čistoća i oduševljena ljubav za nju nije prirogjenaj
Jedino jaka milost Isusova i materinska zaštita
Marijina daje ti snage, te možeš u mesu živjeti
životom angjeoskim. Moguće ti je pohotu vazda
obuzdavati i to snagom od Boga isprošenom, pa i
dužan jesi, i to će biti najljepša zahvalnost za
 - 587 -

utjelovljenje Sina Božijega. No, da se pohota'proti

volji nikad ne bi ganula, to nije u našim rukama.
Žeravicu strahovite vatre nosiš pod pepelom u
srcu svome. Milost Božija ne će dopustiti, da
plamen bukne i onda vatra hara, ako moliš i
bdiješ, no vatru sasma utrnuti, Bog ne će prvo nego
u samrtno doba. No, bdiješ li zaista? Ili možda
si preveć slobodan i dosta neoprezan ovdje, gdje
bojazan i brižljivost ne može nikada dosta velika
biti. Zar ti se ćini pretjerano, što o svecima čitaš,
kako su u tome pogledu strogi bili, kako su ne¬
prestano pazili i bdili ? Ti se ne usudiš misliti da
si svetac, no, kako bi se usudio misliti, da imaš
pogledom na svetu čistoću više jakosti od njih?
Pomisli, da svijet sebi na sramotu ni ne vjeruje,
da je potpuna djevičanska čistoća moguća, ako
hoćeš da si Isusu vjeran, budi vjeran svojim za¬
vjetima i dokaži svijetu, da se vara, da je tvrdnja
njegova lažna. No, znaj, da svijet na tebe upravo
vreba, kad god se ti u svijetu pokažeš : i on vidi
najmanju pogrješku i najmanje slobode u tvome
ponašanju ti oprostiti ne će. Bi li htio, da Isusu,
svetoj crkvi Njegovoj i tvome redu naneseš sra¬
motu dopustivši si najmanju slobodu?
Pomisli napokon, kako si pozvan, da budeš mu¬
čenik i borioc za krjepost i istinu. Treba ti ju¬
načke odvažnosti i jakosti. No čuj ! Jedino čiste
duše su snažne i jake. Ko podlegne mesu, duševna
snaga njegova je oslabljena. Cisto srce pako vidi
bistrije od najoštrijeg duha, jedino čisto srce ima
nesebične požrtvovnosti i odvažnosti za junačka
 — 588 —

djela. »Bez djevica nema mučenika, bez mučenika

nema pobjede,« to je geslo borioca Isusovih.
Moli dakle božansko djetešce, čistu Majku
Njegovu i sv. Josipa, da se i tebi u srce tvoje
ovo geslo što dublje ubilježi, dok motriš štalicu
betlehemsku.

Razmatranja o presvetom Sakramentu za

svaki četvrtak.
Razmatranje o presv. Sakramentu
za četvrtak iza pedesetnice.
Pobožnost prema presv. Srcu Isusovu. Sredstvo, da
možemo Bogu dostojnu ljubav prikazati.

„Ljubi Gospodina Boga Svoga svim srcem svojim i svom

dušom svojom svim umom svojim i svom snagom svo¬
jom !“ Mark. 12, 80.

Prva T^ežba. Predstavimo si Srce Isusovo kao

najdivniji hram ljubavi Božije.
Druga vježba. Evo me pred nogama Tvojim, o
božanski moj Spasitelju, prikazujem Ti se, da uz-
mogneš nad menom sve nakane ljubavi Svoje ispu¬
niti. Očiščuj me više i više, te zavrijedim, da Te
sve to usrdnije ljubim.

Prva točka.
Srce Isusovo nas uči, kako valja da Boga
ljubimo.
»Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svo¬
jim«. Da ljubimo Boga, kao što treba, bilo je od
 589 —

potrebe, da vidimo primjer i da čujemo nauke sa¬

moga Boga. Ljubav, kojom je Isus s Bogom zdru¬
žen i sjedinjen, nikada se nije prekinula, niti če
se ikada prekinuti. Isus je ljubio svaki čas života
Svoga i u svakom činu Svome, Ništa Ga nije
moglo rastresti i ljubav Mu oslabiti. Takogjer
sveci naobraženi u školi Njegovog Srca nijesu ni¬
kada šuštali, a da se ne bi svaki čas činom ljubavi
s Bogom razgovarali.
Našljedujmo ih! jer ako ih našljedujemo, to
ćemo tako sretni biti i obiknuti, te čemo često
čine ljubavi opetovati i moči čemo s njima donekle
govoriti. Naš život je život ljubavi. I ako u toj
svetoj vježbi ustrajemo, zar ne čemo poput mnogih
svetaca i mi dobiti od Boga milost, da umremo
upravo pobugjujuči čin ljubavi ?

Druga točka.
Učinci pobožnosti prema presv. Srcu Isu¬
sovu: sjedinjenje sa Isusom Kristom.
Ona sveta vatra, kojom se duša sa Srcem Isu¬
sovim sjedinjenja užeže, učini, da si duša sasma
lako ono mišljenje osvoji, koje ljubav upravo
namjerava da u duši poluči; ljubav pako namje¬
rava da sjedinjenje postane savršenim; no, to se
zbude, ako duša baš onako misli i želi, kao što
misli i želi presv. Srce Isusovo. Ovo sjedinjene se
osniva na milosti, milost ga poživlja i okruni, te
time dušu blaženom učini. Rudolf Saksonski veli:
»ako je bio Isus iz ljubavi prema nama u Srcu
 — 590 —

ranjen, ako je htio, da bude Srce Njegovo vazda

otvoreno, to time nije namjeravao drugo van,
da naša srca k Sebi privučeni da u Srcu Svome
sav naša čuvstva sjedini, te iz Srca Njegovoga i
iz srca našega postane samo jedno srce, iz Nje¬
gove i naše ljubavi samo jedna ljubav, kao što se
u usjanom gvožgju vatra i gvožgje nekako u jedno
sjedini». O svetog sjedinjenja, što ga milost čini
plodnim!
Isus Krist veli: »Bez mene ne možete ništa. Ko
ostane u meni i ja u njemu, onaj če obilat plod
doneti«. Sjedinjenje "dakle sa presv. Srcem Isu¬
sovim je plodno i božanski svoj upliv proteže na
svaki čin onoga, koji je toli sretan, da u presv.
Srcu Isusovu žive. Ako moli, Srce Isusovo za nj
moli; ako govori i opominje, te Srce Isusovo nje¬
govim ustima govori; ako ljubi Boga i bližnjega,
to ljubi u Srcu i po Srcu Isusovu, jer Srce Isu¬
sovo i njegovo su kao jedno srce. Sve misli nje¬
gove, sva Čuvstva njegova i svi čini su u očima
Božijim neizmjerne vrijednosti, buduči ^po Srcu
Isusovu posvećeni, uzvišeni i nekako Božijim uči¬
njeni.
O neizmjerne ljubavi puno Srce Isusovo, daj,
usavrši u meni učinak molitve Svoje, da budemo
svi jedno.
Treća fočka.
Sveto ovo sjedinjenje sa Božanskim Srcem
je plod neizmjernih Njegovih zasluga.
Ko može, d^, otajstveno ovo sjedinjenje sa vjer¬
nim dušama dokuči ? Ko bi si bio mogao utvarati,
 — 591 —

da će Siij Božiji toli prekomjernu ljubav prema

griješnome čovjeku pokazivati i da će modi tako
tijesno sa istim Bogom svojim sjediniti srce naše
toli cesto grijehom nakaženo, toli nesavršeno, toli
osjetno u ljubavi, toli neuredno u željama? Ali se
ipak tako zbiva. »Srce si moje ranila, sestro moja«,
govori nebeski Kralj.
Gospodine, ako dušu moju milošcu Svojom po¬
hodiš, to du se napuniti čuvstvima, što ih izrazuje
prorok navodedi dušu, koja govori: »Veselja u
Gospodinu dršdem, jer me je zaodjenuo odijelom
pravednosti, kao zaručnicu nakidenu bogatim odi¬
jelom«. Ovo sveto sjedinjenje je plod zasluga Isu¬
sovih, megjusobna pako ljubav je vez, kojim se
podržava: »Moj dragi je moj, a ja sam njegov«.
Ali, o Bože, šta će me do toli divnog sjedinje¬
nja dovesti? Vjernost! Cistoda, pravednost poniz¬
nost nas pripravljaju, dobrota Božija nam je udje¬
ljuje, ali sačuvati se ne može van nepokolebivom
vjernošdu. Cuj dušo moja, šta Gospodin govori:
za uvijek du te zaručnicom svojom učiniti; učiniti
du Te zaručnicom Svojom svezom pravednosti, sa¬
žaljenja i milosrgja; učiniti du te zaručnicom ne¬
pokolebivom vjernosti i znaj, da se možeš pouzdati
u mene.
V

Čuvstva. Otvori mi presv. Srce Svoje, o Isuse

moj, pokaži Njegovu ljepotu, sjedini me za uvijek
s Njim! Neka Ti bude dokazom ljubavi moje
svaki dah, svaki kucaj srca moga, pače i za sna;
neprestano neka Ti govori: Da, Gospodine, sav
sam Tvoj!
 — 592 —

Odluka. Cesto valja da pobugjujemo čine lju¬

bavi prema Bogu.
Duhovna kitica. Moj dragi je posve moj,
a ja sam posve Njegov.
Molitva. O Isuse. . .

Razmatranje o presv. Sakramentu

za četvrtak iza I. nedjelje u korizmi.

Božanski život presv. Srca Isusova; Njegov uticaj u

mistične članove Njegove.

,Ko jede mene, živjet će po meni.“ Iv. 6, 57.

Prva vježba. Predstavimo si Isusa, kako nas

milo i ljubezno pogledava, kao nekoć učenike Svoje
i 'kako govori: »Ko jede mene, živjet će po
meni.«
Druga vježba. O Isuse, koji me toli ljubezno
pozivaš, neka bi se u svakoj potreboći k Tebi
utekao, budi hranom, životom i srećom duše moje!
4B»

Prva točka.
Isus žive od Boga i u Bogu, tako valja da
živemo i mi u Isusu i za Isusa.
»Zar ne vjerujete, da sam Ja u Ocu Svome, i
da je Otac Moj u Meni?« Iz istoga Božanstva
 593 —

crpi Srce Isusovo život, svetost i sve krjeposti,

radi kojih Mu se divimo. Bog je naime neizmjerno
vrelo svega života, te se s toga imenuje živim
Bogom; docim sve, štogod je stvoreno, život svoj
od Njega prima, po Njemu ima. Isus je kao Bog
rogjen od Boga, On je Bog od Boga. Kao čovjek
pako prima sve od presv. Trojstva, te ostaje pot¬
puno i neprestano ovisan o Bogu i Njemu sasma
podložan. U tome smislu tvrdi, kako je Otac veći
od Njega.
Paomatrajmo, kako se ova ovisnost daleko pro¬
teže; promatrajmo Njegovu nauku, a onda crpimo
iz nje pravila za naš život. »Ja ne mogu ništa
sam od sebe; Ja sudim prema tomu, što čujem;
Moj je sud pravedan, jer ne tražim volje Svoje
nego Onoga, koji me je poslao . . . Moja nauka
nije od mene, nego je Onoga, koji me je poslao;
što sam naučio od Onoga, koji me je poslao, ono
Ja naućam.« Eto ovisnosti Srca Isusova o Bo¬
žanstvu, eto posvemašne i neprekidne poslušnosti.
Mi smo dužni Isusu, što je On Ocu Svome
dužan. Od Isusa smo vrhunaravni život primili;
po Njemu smo postali djeca Božija, Njegovi smo
članovi i grane mističnog drveta: »Ja sam vidova
loza, a vi ste mladice; ko ostane u meni i Ja
u njemu, ‘donijet će mnogo ploda.« Ako hoćemo
da sačuvamo život milosti i plodom*rodimo, treba
da smo s Njim tijesno sjedinjeni, kao što članovi
tijela sa glavom, kao što grana sa stablom; jer
grana prima životne sokove od stabla, ako se đd-
legiić Razmatranja 11. 38
 — 594 —

sječe, posušit će se i ne vrijedi za ništa, van da

se u vatru baci.
Ali šta valja činiti, da postignemo ovu svezu,
te može božanski život Spasiteljev na nas djelo¬
vati? Valju da slušamo glas božanskog Spasitelja,
koji govori u dubini srca našega, valja da Ga
pitamo za savjet, da Njegova nadahnuća vršimo,
Njegovim životom živemo.

Druga točka.
Srce Isusovo žive u Bogu, a mi moramo u
Isusu živjeti.
Srce Isusovo žive tijesno združeno sa Božan¬
stvom, u Nj kao ugreznuto; uopće je u Isusu
ćovjećanska Njegova narav neizrecivim i tajinstve-
nim načinom sa božanskom u jednu božansku osobu
sjedinjena: Bog je u čovjeku, a čovjek je u Bogu;
Bog je vlast čovjekova, a čovjek Božija, premda
različitim načinom. U Ocu vidi Sin prvi izvor i
pravac svih Svojih djela.
Ako smo mi Isusovi pravi učenici, Njegovi živi
članovi, to moramo ostati u Njemu i On u nama,
kao što je mladica u lozi, a loza u mladici. Ovo
je uvjet za vrhunaravni naš život, za vrhunaravno
naše djelovanje. Isusu smo posvećeni, Njegovi
jesmo; On mora dakle u nama živjeti, raditi,
misliti, ljubiti; to će reći, milošću Svojom mora
božanski Svoj život, Svoja čuvstva, Svoj duh da
nama udijeli; Njegovo mora Srce nad našim vladati.
O divne ovisnosti, o slavnog Gospodstva! Ali
vaj, dopuštam li, da me upravlja duh Isusov, kao
 - 595 —

što je božanski moj Spasitelj dopustio, da Ga je

vodio- Duh sveti ? Da li me On upravlja u djelima
i poslovima svetog stališa moga? Ili možda da me
upravljaju tajni nagoni naravi svoje, taština ili
koja druga jošte neobuzdana strast ž

Treća točka.
Sreo Isusovo žive samo za Boga; tako
treba da i mi samo za Isusa živemo.
»Kao što je Otac mene poslao i ja po Ocu
živem.« Htio je Isus kazati: Slava moga Oca je
jedini cilj, na koji sve upravljam: svoje patnje,
svoja djela, svoje žrtve. Tako valja da radi sluga
za svog gospodara, učenik za slavu svoga učitelja,
zaručnica za svog zaručnika.
On nadalje kaže: »Ko moje meso jede, radi
mene če živjeti.« Od Njega smo život primili,
Njegovi smo; nije li dakle pravo, da sve na Nj
odnosimo i za sve dobro Njega slavimo, jerbo je
od Njega poteklo? U vrhunaravnom redu je On
izvor svih dobrih djela, nije li dakle pravo,
da bude On takogjer cilj, na koji se imadu uprav¬
ljati? Isusa proslavljati, svom snagom nastojati, da
Ga svi spoznaju, ljube, da Mu služe, da presveto
Srce Njegovo vole i štuju i klanjaju Mu se, to
je preplemenita zadača, za koju moramo raditi.
Ovo ljubavi najdostojnije Srce žive u Bogu i za
Boga; mi pako, kao živi članovi Isusa Krista, valjar
da živemo od Njega, u Njemu i za Njega. O kad
 — 596 —

ćemo modi da sa velikim apostolom zavapimo:

»Isus Krist je život moj!« Vaj, jošte žive u meni
stari čovjek, jošte on misli i radi n meni! Kako
dugo još, Gospodine, kako dugo ? Budući sam
rogjen od Boga, a ne od krvi i mesa, zar ne pri¬
stoji, da vodim život prema tomu dostojanstvu,
kao što valja za dijete Božije?
Čuvstva. O Isuse, vrelo vječnog života, riznice
svih milosti, vatreno ognjište božanske ljubavi, daj,
neka se srce moje s Tobom tako združi, da ne
živem van božanski Tvoj život! O kako ću biti
sretan, ako u Tvojoj 'ljubavi umrem i uzmognem
da Te slavim na sve vijeke vjekova!
Odluka. Neprestano ćemo Gospodina moliti,
neka nam dadne, da možemo božanskim Njegovim
životom živjeti.
Duhovna kitica, Ja živem, ne, ne živem ja,
nego Isus Krist žive u meni.
Molitva. O Isuse ... *

Razmatranje o Presv. Sakramentu

za četvrtak iza II. nedjelje u korizmi.
Sveta euharistija- kao sakramenat. Isus namjerava, da
se time s nama sjedini. Posljedice neizrecivog ovog
sjedinjenja.
„Ko jede moje Tijelo i pije moju krv, u Meni ostnje i Ja u
Njemu.“ Iv. 6, 56.

Prva vježba. Predstavimo ši Isusa, kako otajstvo

sv. Sakramenta i divne njegove pošljedice apostolima
Svojim navješća.
 — 597 —

Druga yježba. Dogji, o božanski Posvetitelju

duše moje, udijeli joj život od Svoga života, užeži
u njoj vatru Svoje ljubavi, da bude cistom, svetom
i preobraženom.
Prva fodka.
Nakana Isusva u presv. Sakramentu.
Presveti sakramenat nama otkriva mudrost Sina
Božijega i Njegovu ljubav prema čovjeku. Sin
Božiji namjerava i hoće da nas nekako pretvori,
te postanemo Njemu sasma slični. Prvi Adam, veli
apostol, bio je od zemlje, drugi pako iz neba, a
tomu valja da postanemo nalik. A kako će se to
zbiti ? Kako ćemo se promijeniti ?
Zar jedino po milosti? Ne, jer po milosti se
izmegju Isusa i vjerne duše ne uspostavlja osobno
sjedinjenje, koje Bog namjerava, nego samo sjedi¬
njenje ljubavi. No, Isus nas upućuje, kako će se
zbiti otajstvo neizrecivog sjedinjenja: »Tijelo Moje
jest prava hrana i Krv moja pravo piće; ko jede
Moje Tijelo i pije Moju Krv, ostaje u Meni, a Ja
u njemu.« »Isus nam je u crkvi Svojoj svet stol
pripravio«, kaže neki pisac, »na tome otajstve-
nome stolu spremio nam je nebeski kruh, naime
Tijelo Svoje i Krv Svoju, no, Tijelo i Krv, koje
je zaisto živo budući s dušom sjedinjeno, pače koje
je upravo Božije, budući sjedinjeno sa osobom Sina
Božijega.
Ako poslije svete pričesti sam Isus prebiva u
prsima čovjeka, koji je k stolu Gospodnjemu pri¬
stupio, to primi u posjed sve biće njegovo. Misli
 — 598 -

mu njegove uzvisuje; čuvstva usavršava, ljubav

očiščuje, da se poput čistog plamena prema nebu
uzdiže, strasti mu obuzdava, umanjuje, ravna, pače
i tijelo njegovo podvrgava Svojim zakonima i
učini ga neumrlim: »Ko jede Moje Tijelo i pije
Moju Krv, imade život vječni i probudit ču ga
na sudnji dan.« Da, podjeljuje mu, u koliko je
moguče, te ne nalazi zapreka, Svoju narav i život
Svoj. Isus Krist žive u nama.
O sjedinjenja najužeg, što se iza onoga izmegju
čovječanske i božanske naravi u Isusu pomisliti
može, o sjedinjenja, koje nas pripravlja za ono
savršeno sjedinjenje, -što če se u nebu zbiti, gdje
če odabranici sa Isusom na prijestolu sjediti.

Druga točka.
Posljedice svili razmatranja.
Buduči crkva izvrsnu ovu žrtvu posjeduje i bu-
duči je svečenik sluga preuzvišenih ovih otajstva,
to ču nastojati, da mi se srce napuni vjerskog
počitanja prema posvečenom značaju svečeništva;
štovati ču ga u svim osobama, kojim je u svetome
redu utisnut. Nema dostojanstva, koje bi se dosto¬
janstvu svečenika prispodabljati mpglo; ono nad¬
visuje svu visost na zemlji, pače iste uzvišene
poslove angjela na nebu. O smutnje, kad bi se
svečenik, namjesnik Božiji i u svetim poslovima
njegovim, čak u crkvi i kod oltara prezirao! O,
nije li život nesavršen, manjkav i griješan često
puta barem donekle kriv, što se prezire svečenik
i svečeništvo?
 — 599 —

Budući je u crkvi sveti st6 svakomu pristupan,

budući nema na zemlji veće sreće od ove, da uz-
mognemo Isusa u srce svoje primiti i posjedovati
Ga kao prijatelja, oca i zaručnika, budući ljudski
govor nipošto nije kadar izraziti radost i blažen¬
stvo, što iz ovoga sjedinjenja preistjece, to hoću da
idem i kušam, kako sladak je Gospodin. Kako,
Bože moj, ja da Tebe ostavim i prcgjem pod barjak
neprijatelja Tvojih, ja da radi taštih i osjetnih
uživanja na Tebe zaboravim ? O, kad bih tako
uradio, ko bih za prevelik gubitak mogao da me
otšteti? Ti si moj Kralj, moj Spasitelj i moj Bog;
u ljubavi ću Ti služiti i veselje svoje tražiti u
tome, da što češće k Tvojim oltarima i k stolu
Tvome dolazim.
Čuvstvo. Bože ljubavi i slave, Kralju neba i
zemlje, kojemu svaki stvor strahopočitanje duguje,
pred kojim isti angjeli štrepe, ja Ti se za uvijek
prikazujem, bio bih nada sve sretan, kad bih Ti
mogao iskazati toliko poćitanja, koli si Ti meni
iskazao ljubavi!
Odluka. O slugama Gospodnjim ne ćemo go¬
voriti van strahopoči tanjem.
Duhovna kitica. Ko mene jede, živjet će
po meni.
Molitva. O Isuse • • ♦
 600 —

Razmatram'e o presv. Sakramentu

za četvrtak iza III. nedjelje u korizmi.
Odnošaj presv. Sakramenta prema utjelovljenju. Kako
Duh sveti u tome otajstvu sudjeljuje i naše duše
posvećuje.
„Duh sveti sići se na Tebe i moć Višnjega opsjenit će Te.“
_ Luk. 1, 35.

Prva yježba. Predstavimo si Riječ Božiju, koja

u čas utjelovanja silazi u naručje Djevice Marije.
Druga "vježba. O klanjanja vrijedni Spasitelju,
koji ostavljaš naručaj Oca nebeskoga, da uzmogneš
prebivati u naručju Djevice Marije, prebivaj i u
srcu mome i daj mi, da imadem dio na božanskom
životu Tvome.

Prva točka.
Sličnost otajstva presv. Sakramenta sa utje¬
lovljenjem.
»U presvetom Sakramentu,« veli sv. Augustin,
»nastavlja se utjelovljenje Isusovo; jer Sin Božiji
postaje u rukama svečenikovim tijelo, kao što je
najprvo postao u utrobi prečiste Djevice Marije.
O čudnovate i divne moči svečenika, koji u ru¬
kama svojim nosi Riječ Božiju, koja svaki dan na
oltarima našim utjelovljenje Svoje obnavlja. O ne¬
beskog, o božanskog otajstva, što ga Otac, Sin i
Duh sveti vrše u rukama svečenikovim! Da, u
 — 601 —

tome se Sakramenta nastavlja i obnavlja utjelov¬

ljenje Sina Božijega.
Ovo je otajstvo djelo ljubavi, gdje Duh sveti
osobitim načinom sudjeluje, te je prisutan u časak
pretvorbe, gdje se otajstvo zbude. »Ako me upi¬
tate«, veli sv. Ivan Damascenski, »kako se Tijelo
Isusovo stvori, odgovaram vam, da silazi Duh sveti
i moćju Svojom učini, što mi moćju duha svoga
nipošto shvatiti ne možemo.«
O Duše sveti, koji si dušu i tijelo prečiste Dje¬
vice Marije pripravio, da bude dostojno prebiva¬
lište utjelovljene Rijeci, dogji, silazi takogjer u
mene i tvori ista čudesa, jer i ja moram da istoga
utjelovljenoga Sina Božijega u srce svoje primim.

Druga točka.
Presv. sakramenat je izvor naše svetosti.
Ovaj je sakramenat izvor milosti i klica vječne
slave u nebu. Duh sveti pako jest, koji nas po¬
svećuje i preobrazuje; s toga moramo tvrditi, da
u tome otajstvu On sudjeljuje, da nas posveti i
sve to više Bogu izjednači. Da, upravo glavna za¬
daća sv. Duha jest, da nas na zemlji milošću
Svojom sve to više Bogu izjednačuje. No, zar nije
to sigurna istina, da je Duh sveti početnik naše
svetosti, izvor milosti i vječne slave, vogja naš u
sretnu vječnost ? Jest, ovo je nepobitna istina,
Ali gdje Duh sveti milosti svoje izlijeva na nas
obilatije, nego li u svetim sakramentima? A koji
od svih sakramenata je najplodovitiji, najuspješniji?
Zar ne, upravo presveti oltarski sakramenat?
 U ostalim sakramentima nama Isus udjeljuje
milost Svoju, ali u tome nama daje puninu, izvor,
pače Sebe, početnika svih milosti. S toga tvrde
sv. Oci, da u čašak pretvorbe sam Duh sveti na
naše oltare silazi, te opsjeni svetu hostiju, kao što
je opsjenio Djevicu Mariju; i ono isto, što se za
utjelovljenja zbilo u Djevici Mariji, zbiva se na
neki način u duši, koja ovim svetim otajstvima
učestvuje. U presvetoj Djevici je Duh sveti stvo¬
rio glavu odabranika; u srcu pako vjernika stvara
On članove ove glave; u utjelovljenja je Duh
sveti jednom riječju stvorio svetu čovječju narav
Sina Božijega, ali u svetoj pričesti zahtijeva On,
da mi sudjeljujemo, ako hoćemo, da u nas usavrši
svoju zadaću, te nas sve to više s Bogom izjed¬
nači. Divne istine! »Neka oni, koji su djeca Bo-
žija znadu,« veli učitelj milosti, »da ih Duh sveti
nagiba i poziva, neka bi sami djelovali te znali,
šta im je raditi, a kad su svršili, neka se zahva¬
ljuju Onome, koji ih je na to sklonuo, jer On u
njima radi, da i sami s Njim rade, a ne, da bi
sami besposleni bili.«
Čuvstva. O Isuse moj! kako je ljubav Tvoja
prema meni daleko pošla! Pripravio si mi st6, gdje
mi se sasma poklanjaš, budući mi Svoje klanjanja
vrijedno Tijelo i Svoju skupocjenu krv za hranu
daješ. O neizrecive ljubavi! neka naučim ljubiti
Onoga, koji mi je tako jasne dokaze nedokučive
ljubavi Svoje dao.
Odluka. Cesto ćemo Mariju moliti, neka nam
mišljenje i čuvstva Srca svoga udijeli, te uzmog-
 - 603 —

nemo u svetoj pričesti Sina Božijega dostojno pri¬

mati.
Duhovna kitica. Riječ je postala tijelom i
prebivala megju nama.
Molitva. O Isuse . . .

Razmatranje o presv. Sakramentu

za četvrtak iza IV. nedelje u korizmi.
Sv. euharistija je sakramenat sjedinjenja sa utjelovlje-
Ijenom Riječju. Učinci čudnovatog ovog sjedinjenja.

„Koji jede moje meso i pije moju krv, ostane u Meni i Ja

u njem. Kao što me posla živi Otac i ja živim Oca radi,,
i koji jede Mene, i on će življeti mene radi.‘ Iv. 6, 56. 27

Prva vježba. Predstavimo si Isusa kod zadnje

večere, kako se u prilikama euharističnim učenicima
svojim daje.
Druga vježba. O božanski Isuse, Bože moj i sve
moje, budi život duši mojoj, da ne namjerava ništa
drugoga van sve to veću slavu Tvoju!

Prva točka.
O sjedinjenju Riječi sa vjernikom, koji se
pričesti.
Kod otajstva utjelovljenja djeluje osobito Riječ
Božija, koja se tako tijesno sa naravi našom sjedi¬
njuje, du je samo jedna osoba s njom: »Riječ je
 — 604 —

tijelom postala i megju nama prebivala.« Slično

i sveti Sakramenat sjedinjuje vjernike, koji Ga
primaju, po duši i tijelu osobito tijesno sa tijelom
i krvlju Isusovom, da po riječima sv. Hrisostoma
»s njim sačinjavaju samo jedno tijelo«, po sv.
Augustinu »samo jednog Isusa Krista«, po sv. Hri-
sologu »samo jednog Boga.«
Nije ovo sjedinjenje duhom i srcem utemeljeno
samo na posvećujućoj milosti, koju ovaj sakra¬
menat pomnaža; već ova bi milost velika bila, no,
ona se u svakom sakramentu podjeljuje. Nije ovo
sjedinjenje samo ono istinite prisutnosti, ušljed koje
Isus tjelesno u nama prebiva i da prema riječima
sv. Cyrilla »svi u tijelu svome Isusa nosimo«; i
ovo bila bi neopisiva čast, kad bismo imali sreću,
takovo blago u srcu svome nositi. Sv. Oci govore
još puno uzvišenije o tome sjedinjenju: oni vele,
da primivši ova otajstva -ne samo Sina Božijeg u
sebi nosimo, nego da s Njim kao jedno tijelo sači¬
njavamo. »O čovječe«, vapi sv. Hrisostom, »o čo¬
vječe«, promotri čast, koju kod svetoga stola do¬
bivaš. Sjedinjujemo se sa onim, pred kojim isti
angjeli u svetom strahu dršču, _ koga pogledati
jedva se odvažuju radi sjaja Njegovog i veličanstva;
s Njim se sjedinjujemo, te jedno tijelo i jedna krv
postajemo sa Isusom.« Sveti Oci odatle zaključuju
dakle, da smo sa Isusom samo jedno tijelo, pošto
smo članovi Njegovi. Sv. Augustin veli: »Čujete li
i razumijete li, braćo moja?. Ako razumijete, divite
se milosti, koju nam Bog daje! Uskliktajte! Svi
smo Isus Hrist !«
 Druga točka.
Učinci čudnovatog ovog sjedinjenja.
Sv. Oci idu još dalje tvrdeći, da pošto smo
Isus Krist, da smo i Bog, jer je Krist postao čo¬
vjekom, da čovjeka do Božanstva podigne. Neka
govori sv. Hrisolog: »On nosi čovjeka, da čovjek
više ne pade, nebeskim učini onoga, koga je iz
zemlje napravio; božanskim duhom poživlja onoga,
kojega je čovječijim duhom nadahnuo i podiže ga
do Božanstva oduzevši mu sve, što mu se od
grijeha, od smrti, od nevolje, od bolova i praha
priljepilo.« »Kako On to u svetoj euharistiji čini,
sveto je to otajstvo poznato jedino očima vjere«
veli sv. Toma. Ovo je otajstvo sjedinjenja, što se
kod stola angjeoskoga izvelo«, tvrdi sv. Augustin«,
učinke njegove nam stavlja, a ne otvori nam oči,
da bi ga spoznali. »Ova tajna . snaga nebeskog
kruha, koja onoga, što ga uživa, preobrazi, otajstvo
je, koje nipošto ne shvaćam.« Sveti Cyril prispo-
doblja sjedinjenje u sv. sakramentu sa onim u
utjelovljeuju, te sv. Ivan Damascen s toga veli,
da nas sveta pričest nad iste angjele uzvisi, ne po
svojstvima naše naravi, nego po sjedinjenju našem
sa Bogom. »O velikosti kršćana«, vapi sv. Cyril,
»o neizmjerne ljubavi Božje! Budući dionici svetih
tajna postadosmo jedno meso i jedna krv sa Isu¬
som ! Koje srce, ma tako otvrdnuto bilo, ne će biti
ushićeno, ako promišlja, kako je ovo otajstve uz¬
višeno ! O znače sjedinjenja, sakramente ljubavi!«
 — m—
Zaustavimo se ovdje, dušo moja! Pošto smo vi¬
djeli čast, što nam jo Bog udjeljuje, slabu vjeru,
što je svi pokazujemo, neznatnu pobožnost, što je
ćutimo, ponizit ćemo se i razmišljati, što ovo
otajstvo od nas zahtijeva, i odlučit ćemo, da prema
tome i radimo.
Čuvstvo. Bože moj i Spasitelju moj, šta želim
na nebu i šta volim na zemlji osim Tebe, Bože
srca moga! Ljubezni Isuse, Ti si moja jakost,
moja utjeha, moje blago i dio moj u vremenu i u
vječnosti. Amen.
Odluka. Za svetu pričest pripravljat ćemo se
velikom čistoćom srca.
Duhovna kitica. Ko Mene jede, življet će
po Meni.
Molitva. O Isuse . . .

Razmatranje o presv. Sakramentu

za četvrtak iza gluhe nedjelje.
U svetoj misi nastavlja se žrtva na križu.

„I uzevši kruh zahvali se, prelomi ga i dade im govoreći:

„ovo je Tijelo Moje, što će se za vas datiJ* Luk. 28 19.

Prva 'vježba. Predstavimo si Isusa kod zadnje

večere, kako Sebe samoga apostolima za hranu
daje.
Druga vježba. O božanski Spasitelju, koji hoćeš,
da se na oltarima našim obnavlja svaki dan ona
žrtva, koju si njekad na Golgoti prikazao, udijeli mi
 — 607 —

milost, da svaki put, kad učestvujem kod svete

žrtve, s Tobom jedna žrtva postanem.

Prva točka.
Žrtva na križu i žrtva na našim oltarima
jedna sn žrtva.
Kad se Isus na našim oltarima po svećeniku
prikazuje, obnavlja žrtvu prikazano na križu. Ne¬
izmjerne je vrijednosti, što je na križu prikazao,
naime osoba Njegova, muke, krv i život Njegov;
dovoljno je, da dolazeći za sv. mise na oltar Ocu
Svome nebeskomu predstavlja ono isto, što Mu je
prikazao na križu. Čini se, kao da govori; Oce
moj, eto, stanje, u kome me sada vidiš, neka Te
sjeća na ono, što sam na križu trpio, stekao, is¬
prosio Tebi na slavu, a ljudima na spas; na njih
sve to prenosim, i molim Te, udijeli im plod od
toga.
O divimo se ljubavi Spasitelja svoga! Žrtva na
križu bila je sasma dostatna, da uspostavi slavu
Oca nebeskoga i nas a Njim izmiri; no, nije bila
dostatna neizmjernoj ljubayi Njegovoj. Ništa Mu
nije bilo dosta, dok Mu je preostalo još ikoje
sredstvo, da nam vječnu ljubav tvoju dokaže.
Žrtva na križu bila je dovoljna za naš spas, no,
htio je, da je svaki dan obnavlja, da se svaki dan
na našim oltarima tajinstveno prikazuje; zapovije-
dio je crkvi, neka svaki dan svetkuje žrtvu, što
ju je na Golgoti prikazao.
 — 608 -

Druga točka.
Kojim čuvstvima vjere valja da sv. misi
prisustvujemo.
Zahvaljujmo se Isusu Kristu, koji nam mnogo¬
brojne i prenježne dokaze ljubavi Svoje daje, koji
toli čudnovatim načinom žrtvu na križu sada opet
na oltaru obnavlja! Gledajmo, kako opet ona ista
krv pomirenja curi, koja je tekla na križu, premda
sada pod otajstvenim prilikama. Isus je moguć, da
čini vazda ono, što je rekao: »ovo je Tijelo Moje;
ovo je Krv Moja.«
O zašto je htio, da nam ostavi ovu oporuku,
koju je krvlju Svojom zapečatio, potvrdio i pot¬
pisao? Zar ne zato, da nam vjeru našu pomnoži
i ljubav neprestano potpiruje? Ko može, da ostane
bešcuvstven kod ovake oporuke ? O kolik je dar
ostavljen nam u njoj! Koga ne će u srce dirnuti
rijeci, što se svaki dan opetuju; ovo je Tijelo
Moje ; ovo je Krv Moja, što će se za vas proliti
u oprošćenje grijeha! Ko će imati srce tako otvrd¬
nuto, da svom dušom ne zamrzi na grijeh, kad vidi
u kaležu ovu istu presvetu krv, kojom su se oprali
grijesi naši?
Treća fočka
Žrtvom na križu neizerpiv je izyor svili
V
milosti.
Žrtva na križu je izvor svih milosti; no, ove
nam obićno ne dotjecu van po sakramentima i po
svetoj misi i zahvalnosti svoje ne možemo ničim
bolje posvjedočiti, nego tajinstvenim opetovanjem
žrtve na križu.
 — 609 —

O kolikim svetim strahopočitanjem, kolikom

vjerom valja da svetim ovim otajstvima prisustvu¬
jemo! Kolike milosti razlijevaju se iz ovog otajstva
po svoj crkvi! Cuj, šta o tom blaženi Beda misli:
»Svedenik, koji bez dovoljnog razloga propusti sv.
misu Bogu prikazati, liši sv. Trojstvo dostojnog
poklonstva, sebi nanese veliku štetu, ogriješi se o
svecima, što pobjedu slave na nebu, o vjernicima
pravednim i grješnim, što vojuju na zemlji, o du¬
šama, što pokoru čine u Čistilišdu, jer svi imadu
svojim načinom i prama svojim potrebodama dio
na svetoj ovoj žrtvi.« Iz ovih riječi možemo, da
barem donekle razaberemo, kako su obilate milosti,
što iz žrtve naših oltara kao iz izvora proistječu.
0 u v s t v a. O Jaganjče Božiji, svaki se dan
prikazuješ, da ublažiš pravednost Oca tvoga, šio
smo ga razgnjevili; iz nova prolijevaš onu Krv,
koja neprestano vapi k nebu, da nam se Bog smi¬
luje! O neka Te gone vruda želja naša, daj pomozi
crkvi tvojoj i svijetli neka nam vazda svjetlost
vječne istine Tvoje!
Odi u ka. Svaki dan demo živom vjerom sv. misu
slušati.
Duhovna kitica. Kadgod dete ovo činiti, na-
vješdivat dete smrt Gospodnju.
Molitva. O Isuse . . .

Jeg*ić: Razmatranja ii. 39

 — 610 —

Razmatranje o presv. Sakramentu

za veliki četvrtak.

U svetoj misi nastavlja se zadnja večera Isusova. O

strahopočitanju potrebitom za svetog Čina. .
„I dok jedjahu, uze Isus kruh i blagoslovivši prelomi i da ie
im i reče: Uzmite, ovo je tijelo Moje. I uzevši kalež i
hvalu davši dade im i piše iz njega svi. I reče im: Ovo
je krv Moja novoga zavjeta, koja če se proliti za mnoge."
Mark. 24, 22 24.

Prva 'vježba. Predstavimo si sobu zadnje večere,

gdje Isus sa učenicima za stolom sjedi.
Druga vježba. Pokaži mi, božanski moj Spasi¬
telju, kako je izvrsna žrtva, što se neprestano na
našim oltarima prikazuje i udijeli mi milost, te joj
vazda sa najdubljim strahopocitanjem prisustvovati
mogu.

Prva točka.
U svetoj misi nastavlja se zadnja večera
Isusova.
Bossuet kaže: »sve se milosti prelijevaju u uzvi¬
šenoj žrtvi naših oltara. Isus je umro jedanput i
samo jedanput mogao se je ovim načinom žrtvo¬
vati ; ali, što je na Golgoti jedanput učinio, žrtvo¬
vao se je naime sav krvav i izranjen, te Bogu
dušu Svoju i svu krv Svoju prikazao, sve to On
novim načinom u nebu prošljeduje, gdje prema
 — 611 —

riječima sv. Pavla ne prestaje, prikazivati se Ocu

Svome i u crkvi, gdje se svaki Čas kao u stanju
smrti predstavlja«.
Pozivajmo što revnije i silnije duše nama povje¬
rene, neka ne propuste bogatih milosti ove žrtve
sakupljati; da, o otkupljene duše, sastajajmo se,
da slavimo milosrgje Boga Oca po Isusu Kristu,
koji se za nas žrtvovao. Gdje je tijelo Isusovo,
ondje je kraj, gdje valja da se sakupite. Gdje je
tijelo, tamo sakupljaju se orlovi. A šta ćemo tamo?
Sjedinit ćemo se sa Isusom: On uze kruh, bla¬
goslovi ga i zahvali se; onda moli, uze kalež i
učini isto. Svećenik opetuje ono isto : on, kao da
zaodjene osobu Isusovu, s Njim se sjedini; on
primi tijelo i krv Isusovu; onda moli pjesmu za¬
hvalnicu i ukloni se. Da li mi tako radimo? Tije¬
lom, da; no, da li i duhom Isusovim ?

Druga točka.
O činu žrtve sv. mise; o strahopočitanju za
sve žrtve.
Pazimo dobro na ćin svete žrtve; svećenik zdru¬
žen s narodom u duhu i srcem u ime njegovo radi,
za nj govori. Sjetimo se starog običaja, gdje je
svako žrtvovao i stvari za žrtvu potrebite donosio.
Obred se promjenio, duh je ostao; svećenik žrtvuje
sa narodom, a narod pristaje na sve, što on čini.
Šta govori svećenik? Molite, braćo, da moja i
vaša žrtva Bogu ugodna bude. A narod odvrati:
neka žrtvu Gospodin primi iz tvojih ruku. Sve-
*
 — 612 -

će ni k moli dalje: Sjeti se službenika Svojih, za

koje Ti prikazujem i koji Ti žrtvu ovu prinose.
Osvojimo si čuvstva Isusova, osvojimo si duh
crkve! Ali žrtvujmo sa Isusom, žrtvujmo Isusa,
žrtvujmo sebe sa katoličkom crkvom, koja je raši¬
rena po svemu svijetu.
Sad dolazimo do onog osobitog blagoslova, kojim
se kruh i vino u tijelo i krv Isusovu pretvara,
snagom svete rijeci sam Isus bude na oltaru pri¬
sutan. Eto Isusa na oltaru tako istinito prisutna,
kao što je bio na križu, gdje je svojom voljom
visio i sam sebe prikazivao, da uništi grijehe naše:
tako istinito je prisutan, kao što je na nebu, gdje
je neprestano za nas pred licem Božijim.
O kako je kršćanska služba Božija veličanstvena,
kako uzvišeni obredi, kako divna ova pretvorba?
O klanjanja vrijedna su ova otajstva, ova krvna,
a opet nekrvna služba Božija, gdje je svuda smrt,
ali je žrtva ipak živa! Služba Božija vidljiva i
duhovna, prosta, ponizna i “preslavna ujedno!

Treća točka
Valja se sa duhom žrtve sjediniti
Upotrebimo opet riječi Bossuetove i o da uz-
mognemo imati žar njegove vjere l »Kako«, vapije
veliki biskup, »kako, dok se toliko otajstva obav¬
ljaju, ti na grijehe svoje ne misliš, ne oplakuješ
ih ? Samo tijelom si kod božanskog ovog čina ? Je
li možda Isus takogjer samo tijelom ovdje? Zar
nije kod naši duh Njegov? A,šta će se rijeti ovim
 — 613 —

riječima:- sa duhom žrtve valja da se sjediniš, a

je tijelo tvoje kao mrtvo i bez duha, čin tvoj bez
života, bez vjere. Zar ti ništa ne osjećaš? Ti ne
misliš, da su ove prilike sveti ovoj klanjanja vri¬
jednog tijela Isusova? Kod ovih riječi probudiš
se. No, znadeš li, kako Spasitelj tvoj ne će, da
gleda srce tvoje iole hladno prema bratu tvome;
kazao je: »Ako prineseš dar svoj k oltaru i ondje
se opomeneš, da brat tvoj ima nješto na te, ostavi
ondje dar svoj pred oltarom i idi prije te se po¬
miri sa bratom tvojim, pa onda dogji i prinesi dar
svoj«, no i ostale neurednosti tvoje mrske su Mu.
Mogao bi reći: odilazite od mene himbenici, koji
me samo usnama štujete, odilazite od Mene . . ne,
vratite se, iz nova oživite, pogledajte u sebe i ba¬
rem’ uzdahnite motreći žalostan stan svoje duše;
recite sa pokorničkim Davidom: ispovijedat ću
Bogu grijehe svoje . . da, možete ih ispovijedi ti toli
skrušeno, da vam se oproste odmah«.
Čuvstva. Osvjedočen, o Spasitelju moj, da me
nježno ljubiš, te se samo s toga na našim oltarima
prikazuješ, da mi milosrgje Svoje očituješ, živim
pouzdanjem vapijem: Isuse, sine Davidov, smiluj
mi se ! Pošto Ti ne stavljaš granica ljubavi Svojoj,
ne ću ni ja stavljati granica zahvalnosti svojoj.
Odluka. Pripravit ću se, da vjerom i ljubavlju
primim Isusa u svetoj pričesti.
Duhovna kitica. Ovo je tijelo Moje.
Molitva. O Isuse . . .
 — 614? —

Razmatranje o presv. Sakramentu

za četvrtak poslije uskrsa.

O neizmjernoj mudrosti Božijoj, koja se u euharistiji

kao žrtvi očituje.
„Na svakom će se mjestu prinositi imenu Mome čist dar.“

Prva 'vježba. Predstavimo si Isusa, kako se na

našim oltarima noć i dan Bogu prikazuje.
Druga "Vježba. O božanski moj Spasitelju, napuni
me živom vjerom i najdubljom zahvalnošću prema
klanjanja vrijednom sakramentu.

Prva točka.
Sveti sakramenat otkriva nam čudo naj¬
više mudrosti.
. _ #

Pošto čuva katolička crkva jedino pravu i naj-

savršeniju vjeru, mora imati žrtvu i žrtvenike, jer
bez žrtve ne može biti, budući spada žrtva na bit¬
nost vjere. Trebala je što savršenije, pače najsavr¬
šenije svoje žrtve; a takova ne može da bude
žrtva životinja. »Jer iza žrtve na Golgoti, veli
njeki pisac, postade bez vrijednosti krv životinja i
prikazivanje zemaljskih stvari. Nijedno žrtvovanje
osim žrtvovanja Sina Božijega, nije više zaslužilo,
da mu se nadjene ime žrtve. Nijedna se žrtva nije
nebu više dopasti mogla . . . Žrtva morala je biti
nekrvna, jer drugovačija žrtva Sina Božijeg nije
 — 6jL5 —

više moguća bila. Pošto je Isus uskrsnuo iz groba,

te nepromjenljiv, neumrl postao, krv se Njegova
prolijevati više ne može. No, ova čudesa imala su
se u crkvi zbivati, premda se sasma nemoguća čine.
Ali, uspostavi se sveti oltarski sakramenat, nemo¬
gućnost iščezne; poteškoće su svladane, potrebo-
ćama crkve je pomoženo.«
Na oltarima Božijim ne teće više krv životinja;
Isus Krist jedino je janje, što se Ocu nebeskome
žrtvuje; On se prikazuje, no niti se osugjuje niti
razapinje; On se žrtvuje, no bez izdajstva i zločina.
Gledaj dakle, o sveta crkvo, gledaj presveti Sakra¬
menat, gledaj žrtvu, žrtyu, koja dolikuje tebi i
opredjeljenju tvome!
Da zaista božanske žrtve! Žrtvovano janje je
Bog; žrtvuje Bog. Žrtva dakle neizmjerne cijene,
posve lako može da udovolji svim zahtjevama pra¬
vednosti Božije; žrtva, čije su učinci nedohitni,
koja nebo razveseljuje, zemlji donosi mir, ljude
posvećuje, umrle pravednike pokrjepljuje i iz pla¬
mena čistilištnog izbavlja. Pače isti prezirači imadu
dio na njem! O nekrvna i tajinstvena je to žrtva,
baš onakova, kakova valja da bude u vjeri, stoje
utemeljena na otajstvima i koja prebiva u šatoru
poput putnika u pustinji, te joj zastor vjere pri¬
kriva pogled u stvari nebeske!
Kako su divne odluke vječne Mudrosti! kako
vrijedne, da ih razmatramo, a i kako duboke!
Nedokučive su poput bezdana u krilu mora.
 -r 616 —

Druga točka.
O svetom činu božanske ove žrtve.
Promotrimo sveti čin žrtve sv. mise i otajstvo
pretvorbe. Vidim oltar; otpočme se sv. misa, da se
prikažu Bogu oni čisti darovi, kojimi se ime Bo-
žije slavi od istoka do zapada. Nijesu to više da¬
rovi, što su se njekoć samo na jednom od Boga
odabranom mjestu, u Jerusalemu naime, Bogu pri¬
nosili, nego darovi su, koji se svuda širom zemlje
Bogu prikazuju.
»Gdje su spoljašnje. pripreme za žrtvu?« pita
Bossuet; »gdje su životinje, gdje vatra? čim če se
udovoljiti veličini Boga našega? . . . Ali kako je
žrtva naša jednostavna ? Na oltaru ne vidim osim
malo kruha i malo vina u kaležu; eto ništa drugo
ne treba za žrtvu najsvetiju, najuzvišeniju, koja
bogatstvom svojim i veličinom svojom svu prirodu
nadmašuje. Ali tijelo i krv. istoga Sina Božijega
bit če dar tajinstvene ove žrtve: jer samo jedna
riječ, no, riječ svemoguča, pretvorit če slabašne
ove darove, kruh i vino, u tijelo i krv Spasitelja
našega; bit če to ista riječ, koja je sve stvorila i
koja stvara sve, štogod hoče na nebu i na zemlji.
Ova riječ, što ju je najprvo izrekao šam Sin Bo-
žiji, a koju opetuju sluge Njegove, imat če vječno
onaj isti učinak. Kazao je Isus apostolima Svojim:
»Činite ovo« i apostoli su nas naučali, da če se
tako zbivati sve, dok ne dogje On sudit žive i
mrtve.
 — 617 —

Čuvstvo. O Bože, koli divno ćudo! N& našim

je oltarima isto tijelo, ista krv, što je za nas pri¬
kazana bila. Gle zaodjevenog u znakove smrti
onoga istoga Spasitelja, koji je bio žrtvom našom
prolijevajući krv Svoju i koji je još sada žrtva
naša načinom novim, neizrecivim, pošto otajstveno
prolijeva Svoju krv na oltaru, gdje se krv odije¬
ljena od tijela Isusova predstavlja. Dušo moja, sa-
berimo se, poklonimo se ovim otajstvima! Pobu¬
dimo si želju žrtvovati: ako je Isus naša žrtva,
budimo mi Njegova: obumrimo sebi i svemu
svetu !
Odluka. Prikazat ćemo se Spasitelju svome,
da budemo samo jedna žrtva s Njim.
Duhovna kitica. Umirem svakog dana.
Molitva. O Isuse ....

Razmatranje o presv. Sakramentu

za četvrtak iza bijele nedjelje.
Sveta euharistija je najsjajniji dokaz ljubavi Isusove
i sakramentalna obnova otajstva, sto ih je za spas
svijeta učinio.
„Budući je Isus svoje ljubio, ljubio ih je do kraja*.
_ Iv. 13, 1.

Prva ‘vježba. Promatrajmo božanskog našeg Spa¬

sitelja u sobi zadnje večere, gdje kruh i vino u
sveto Tijelo i svetu Krv Svoju pretvara.
 — 618 —

Druga vježba. O božanski Spasitelju, daj mi, da

spoznam, kako je ovaj euharisticni dar izvrstan i
daj mi da nastojim, kako bih požrtvovnošdu svoje
ljubavi mogao što dostojnijim postati, da ga uživam.

Prva točka.
Sveti euharistija je najsjajniji dokaz ljubavi
Isusove.
Ko da se ne divi motredi dar, što nam ga Isus
Krist u svetoj pričesti daje ? U ostalim sakramen¬
tima udjeljuje nam Isus plod Svoje smrti, daje
nam Svoje milosti; ali u svetoj pričesti daje nam
Samoga Sebe, daje nam Boga, izvor svih milosti,
daje nam sve, što je neizmjerno veličanstvo kadro
dati; daje Sebe potpuno, Božanstvo Svoje sa svim
božanskim svojstvima, cijelo Svoje čovječanstvo,
božansku Svoju dušu, svetu krv, koja opire gri¬
jehe svijeta, sveto Tijelo, izvor života i neumrlosti.
Daje se svaki čas i za uvijek. Mogu da budem ne¬
zahvalan, da Ga zanemarim, pače da Ga vrijegjam,
no, On ne <5e da mi prisutnost Svoju ustegne.
Daje nam se iz ljubavi; nije Ga primorala nužda,
niti Ga obvezao kakav zakon da bude toli darež¬
ljiv ; niti je svijet djelima svojim toliku milost za¬
služio. Daje se neizrecivim načinom: kao da je,
premda prisutan u našim crkvama, ipak još preved
od nas udaljen, hode da dogje osobno u srca naša,
tamo prebiva, s nama se sjedini, pače u Sebe nas
pretvori, u koliko je mogude: »Ko jede Tijelo
Moje, ostaje u Meni i Ja u njemu? O prijateljstva
 — 619 —
ljudska, o ljubavi djetinja, o nježnosti majčina,
vaša 6e usrdnost ni prispodobiti ne može sa onom,
koju nam evo pokazuje Isus u svetoj pričesti!

Druga točka.
Sveta euharistija obnavlja sakramentalnim
načinom sva otajstva izvedena za spas
svijeta.
Promotrimo, kako nam Isus na našim oltarima
iznova ljubav Svoju posvjedočava. Iz ljubavi prema
nama htio je Isus, da se rodi u štalici, da podnosi
sve nevolje i slaboće, koje mora svako dijete da
podnosi; radi iste ljubavi ragja se svaki dan sa-
kramentalno u svetoj euharistiji i otajstvenim se
načinom podvrgava šutnji slabašnog i nemoćnog
djeteta. Iz ljubavi prema nama nije Isus za umr¬
log života Svoga ni toliko imao, kamo bi glavu
Svoju položiti mogao; sakrio je sjaj Božanstva i
ponizio se do najnižeg stepena ljudi, pače grješnika;
iz one iste ljubavi sakriva se u svetoj euharistiji
u zemaljske prilike, sakriva nam veličanstvo
Svoje, uzajmljuje od nas stan zadovoljan sa slabom
kolibicom ili najkukavnijom kućicom, ako Mu je
samo ljubav ponudi. Iz ljubavi prema nama ustrp-
ljivo je podnosio, da su Ga ružili i psovali i po-
grgjivali; iz iste ljubavi dopušta, da Ga u presv.
sakramentu pogrgjuju krivovjerci, vrijegjaju slabi
katolici. Iz ljubavi prema nama trpio je napokon
Isus neizrecive bolove, otkupio nas na Križu Krv¬
lju Svojom i zatvorio se tri dana u grob; iz one
 — 620 —

iste ljubavi stavio se je pod prilikama euharistič-

nim u stanje smrti i Njegovo se Tijelo kao sahra¬
njuje u prsa onoga, koji Ga prima.
»O koliko ima otajstva u neizrecivom ovom
otajstvu!« veli neki pisac, »na ovaj će način pre¬
sveti Sakramenat kroz sve vjekove obnavljati sva
otajstva božanskog Spasitelja za umrloga Njegovog
života, kojima je ljubav Svoju prema nama posvje-
dočavao«.
Čuvstva. O ljubavi Isusove, o beskonačne
ljubavi, ko će Te ikada sasma shvatiti, ko do¬
voljno i dostojno proslaviti! Da, srce ljudsko ni¬
kada ne će moći da’ Ti se oduži, a ipak si Ti
gorljiv, nježan, požrtvovan, vjeran, darežljiv Bog;
Ti očekuješ, da Ti ljubav uzvraćamo dostojnom
ljubavlju. O Isuse, Ti si Gospodar srca moga;
molim, ulij mi čuvstva, kojim bih mogao dostojno
poklonstvo, da Ti prinesem.
Odluka. Povodi t ćemo se za svetim Alojzijem,
koji je sve vryeme tako podijelio, da se je u pr¬
voj polovici tjedna za svetu pričest pripravljao, a
u drugoj se za nju zahvaljivao.
Duhovna kitica. »Ko jede Tijelo Moje,
ostaje u meni i Ja u Njemu«.
Molitva. O Isuse ...
 — 621 —_

Razmatranje o presv. Sakramentu.

za četvrtak iza II. nedjelje po uskrsu.
Priča o izgubljenoj ovci: dobri pastir traži izgubljenu
ovcu velikom ljubavlju.

„Ko od vas imajući sto ovaca i izgubivši jednu ne ostavi

devedeset i devet u pustinji i ne ide za izgubljenom, dok
je ne nagje?‘ Luk. 15, 4.

Prva vježba. Predstavimo si Isusa u slici dobroga

pastira, kako na legjima natrag u tor nosi ovcu,
što se izgubila.
Druga "vježba. O dobri Pastiru duša naših, koje
Tijelom Svojim hraniš, otkrij nam svu nježnost
božanskog Svoga Srca, da se nikad od Tebe ne
rastavimo.
Prva točka.
Dobrota Isusova prema grješnicima i mrm¬
ljanje neprijatelja proti Njemu.
Isus je grješnicima dozvoljavao, da se mogu
k Njemu približiti, pače s njima je jeo, poučavao
ih i tješio i svakom im prigodom veliku dobro¬
hotnost Svoju posvjedocavao. Fariseji i pismoznanci
su zbog toga mrmljali. O neizmjerna Dobroto, kuda
Te sve milosrdna ljubav Tvoja dovodi? Sve pod¬
nosiš, sve pretrpiš i ništa ne može da Ti žar rev¬
nosti Tvoje umanji! O udijeli mi milost, te mognem
i ja za Tobom da se povedem!
Ko će me priječiti, da se u Isusa nc bih sasma
pouzdavao i pun pouzdanja Njemu se približavao?
Zar nijesam grješnik? Eto me, Gospodine, pred
nogama Tvojim! Gospodine, govori, sluga Tvoj
pazi na svaku Tvoju riječ i prema njima hode da
se vlada.
Pismoznanci i fariseji su na Isusa mrmljali. Zlo-
voljili su se više na Isusa, nego li na grješnike.
Veliko milosrgje Isusovo bilo im je povod, da su
narod proti Njemu bunili.
O blaženi oni, kojim je zadaća raditi o spasu
duša i na koje upravo s toga zlobni svijet nava¬
ljuje 1 Blaženi, ako se točno povode za Spasiteljem,
te ne odustaju od revnosti i ustrpljivosti svoje. O
kako su vrijedni, da' ih štujemo, da im se divimo
i pouzdavamo, a osobito da se za njima povodimo
i time takogjer mi znakove pravih učenika Isusovih
na sebi nosimo.
Isus je fariseji ma, što su mrmljali, odgovorio,
ne baš s toga da sebe opravda, nego da nas pouči.
O velike dobrote i mudrosti božanskog našeg Spa¬
sitelja. Ako učenike kara ili njima odgovara ili
ako neprijatelje pobija, svakom nas zgodom o naj¬
dubljim istinama podučava. Suzbijajući mrmljanje
neprijatelja pričom otkriva nama preveliku nježnost
Srca Svoga, ulijeva očajnom grješniku novo pouz¬
danje, podučava nas o najznamenitijim dužnostima
našega zvanja i objavljuje nam tajne nebeske.
O saberimo se, što samo više možemo, da uz-
mognemo ovo otajstvo promatrati srcem sabranim,
pobožnim i što zahvalnijim I
 — 623 —

Draga točka.
Kako dobri pastir izgubljenu ovcu traži.
Dobri pastir otide brzo, da potraži izgubljenu
ovcu. Ne ostavimo Isusa nikada, nikada ne zablu-
dimo u grijeh, a da On toga ne bi vidio i da se
Srce Njegovo ne bi ožalostilo i duboko ganulo.
Ni casak On ne oklijeva, nego odmah ide, da nas
potraži i opet k Sebi dovede; s toga eto učini,
da nas grize savjest, da nas potiču milosti, da je
srce naše nemirno. O ne prestanimo nikada, vazda
Mu se zahvaljujmo.
U ovoj prici Isus samoga Sebe crta, te nam po¬
kazuje dužnosti duše, što se Bogu posvetila. Na-
šljedujmo Ga i budimo poput Njega budni, revni,
puni nježne ljubavi i neumorne požrtvovnosti!
Dobri pastir traži osobito izgubljenu ovcu, sve
druge ostavlja na paši. Ova namjera Isusova oprav¬
dava Ga, što je više vremena upotrebio u to, da
nagje i natrag dovede grješnike, nego li da pouči
pravednike. Ona opravdava rasvjetljenu revnost
onih, koji radedi za spas duša prevole giješnika,
te ako ne mogu pomodi grješniku i pravedniku,
to prevole ostaviti slatki mir i slatku utjehu, što
bi je kod pravednika uživali, te preuzmu poteškode
i napor i nevolje, koje valja nositi, kad se izgub¬
ljena duša traži, da bi se opet k Isusu dovela.
Ova strana u otajstvu nikako ne de tvrditi, da
Isus ostavlja pravednike, da ih napušta, nego po-
kazujudi na revnost i ljubav i brižljivost, kojom
 — 624 —

Isus izgubljenu dušu traži, hoće da nam pokaže,

koliko duša vrijedi i da takogjer nas potakne, da
nastojimo djelovanje milosti Njegove poduprijeti.
Dobri Pastir ne sustane, nego izgubljenu ovcu
traži, sve dok je ne nagje. O božanski Pastiru
duše moje, da nijesi ustrajao mene tražeći, gdje
bih ja sada bio ? Koliko sam puta bio gluh te
nijesam htio, da glas Tvoj čujem; koliko sam puta
pred Tobom bježao, da me Ti ne bi mogao naći,
pa da bih ja mogao u zabludjelosti svojoj ostati!
Ali svladao si otpornost moju i eto me, sav sam
Tv?j!
Čuvstva. O Isuse, ljubezni moj Gospodine,
koliku sam Ti zahvalnost dužan na milosti, da si
me oak u broj odabranih ovaca Svojih uvrstio!
O, sada osjećam, kako sam obvezan, da Ti budem
zahvalan i vjeran! Da, odsele hoću da budem
megju najboljim, najrevnijim i najharnijim ovcama.
I pošto si se udostojao, sjediniti se sa mnom po
milosti svetoga moga zvanja, odlučujem, da ću sav
život nastojati, kako bih mogao da Tebe sve bolje
upoznam i sve usrdnije ljubim.
Odluka. Pažljivo ćemo slušati na glas Isusa,
predobrog našeg Pastira.
Duhovna kitica. Dobri pastir dade život
svoj za ovce svoje.
Molitva. O Isuse ....
 — 625 —

Razmatranje o presv. Sakramentu

za četvrtak iza III. nedjelje po uskrsu.

Dobrotu Isusovu dokazuje priča o izgubljenoj ovci.

„I našavši ovcu digne je na rame radujući se i došavši kući

sazove svoje prijatelje i susjede govoreći im : radujte se
sa menom, jer nagjoh ovcu, što se izgubila.*
_ Luk. 15, 5.

Prva vježba. Predstavimo si Isusa u slici do¬

broga pastira, koji na ramenu nosi ovcu, što se
izgubila.
Druga vježba. Odobri Pastiru naših duša, otkrij
nam božansko Srce Svoje, da možemo preveliku
nježnost Njegovu vidjeti i time potaknuti volimo
glas Tvoj slušati.

Prva to6ka.
Kako dobri pastir sa nagjenom ovcom postupa.
Dobri pastir potraži izgubljenu ovcu i našavši
je primi je radosno, te veoma blago s njom po¬
stupa; ne tuži se, što ga je rastužila: sav ganut
zbog slaboce i pokunjenosti, koju na njoj opaža,
sažaljuje ju. A bludeći sasma je iznemogla, kako
će modi, da u tor snoj natrag dogje ? Dobri pastir
je pridigne, na rame svoje metne i sam u tor
nosi.
O izvrsne slike Spasitelja naših duša! o pre¬
lijepe slike osobe stališa svećeničkog i redovničkog
Jeglić; Rnzmatranja II. 40
 -- 686 —

napunjene Njegovim duhom: Isus, radost blaženih

na nebu, hode da se veseli zbog grješnika, što se
obratio! »Da«, veli Isus, »da na nebu biti de
veda radost za jednoga grješnika, koji se kaje,
nego za devedeset i devet pravednika, kojima ne
treba pokajanja.« Ti nas o tome uvjeravaš, o Bože,
a ja vjerujem. Zar nijesi Ti sam Pastir pun lju¬
bavi? I kad se Ti veseliš, ako se grješnik obrati,
kako da se ne bi veselilo nebo? Kako da se ne
bi na zemlji radovala sveta crkva Tvoja ? Zar
sveci na nebu, sluge crkve i pravednici na zemlji
ne živu duhom Tvojim? O uzvišene istine i utješ-
ljive za ’vjerne duše i* za obrađene grješnike!

Druga točka.
Revnost za obraćenje giješnika.
Za dušu Bogu posvedenu veoma je prikladno,
ako puno revnuje za obradenje grješnika; jer ovom
revnOšdu Boga osobito proslavlja. Duša naime, što
se obratila, slavit de Boga na vijeke, a da je
ostala u grijehu, na vijeke bi Ga proklinjala. Od
svih dobrih djela milosrdnosti nema djela izvrsnijeg
od ovoga: ako se duša izbavi iz sužanjstva pakle¬
nog duha i opet u broj djece Božije uvede. Grješ-
nici su one bolesne ovce, za koje valja prema
riječima Isusovim puno više da se brinemo, nego li
za pravednike. Ako pustimo da se upropaste, teško
de nam biti na sudu Božijem, gdje de nam one
nemarnost našu predbacivati.
»Koga visoki Ovi' razlozi ne ganu«, veli njeki
pisac, »nema ni duha ni krjeposti božanskog našeg
 — 627 —

Spasitelja; prosimo Ga, neka nas duhom ove priče

napuni i udijeli nam milost, da možemo prema
njoj takogjer postupati.«
O upotrebimo sva sredstva, koja nam prava,
revna ljubav nadahnuti može; molimo, prosimo,
pobugjujmo primjerom i zazivajmo osobito Boga
milosrdnosti, koji srcima upravlja; ne zaustavimo
se, dok nijesmo svrhe polučili; o, poput božanskog
pastira, budimo prema grješnicima puni nježnog
smilovanja i čestitajmo mu, kad se obratio, za-
hvaljujmo se Bogu s njim i pokažimo mu sredstva
potrebita da ustraje.
Čuvstvo. O svemogući Gospodine! Kako je
čudnovata blagost i ljubav Tvoja prema nama;
slaboću našu sažaljivaš i još nas tražiš, makar mi
neurednim životom svojim nježno i dobrostivo Srce
Tvoje duboko ranili. O udijeli mi milost, da du¬
boko ganutljivi nauk Tvoj upotrebim i revnost za
spas duša podvostručim; daj mi, da oko toga
radim svom mogućom požrtvovnošću, kakovu Ti
od mene očekuješ!
Odluka. Revno ćemo nastojati, da se usavršimo
i da što više duša posvetimo.
Duhovna kitica. Ja sam dobri pastir.
Molitva. O Isuse . . .
Razmatram'e o presv. Sakramentu
za četvrtak iza IV. nedjelje poslije uskrsa.

Presv. Sakramenat je vrelo svih darova; službi Božijoj

daje božansko posvećenje, poživlja pobožnost, te je izvor
svih krjeposti, kojima se crkva diči.
„Hodite k Meni svi, koji ste umorni i opterećeni, ja ću vas
okrijepiti.“ Mat. 11, 28,

Prva vježba. Predstavimo si Isusa, kako u ta-

bernakalu prebiva, te neprestano najobilatije milosti
na nas razlijeva.
Druga vježba. O Isuse, izvore svih milosti, na¬
puni me tolikim strahopočitanjem prema Sakra¬
mentu ljubavi, te se smatram presretnim razmatra¬
jući dobrodati, što sam ih od Njega primio.

Prva točka.
Presveti Sakramenat daje službi Božijoj
božansko posvjećenje i poživlja pobožnost
vjernika.
Presveti Sakramenat daje kršćanskoj službi Bo¬
žijoj neizmjernu vrijednost i božansko dostojanstvo,
prednost dakle, kojom se nije mogla dičiti ni služba
Božija staroga zavjeta, ni dar Melkisedeka. Zaista
presvetim Sakramentom prinosi crkva Bogu što¬
vanje, kakovo Mu dolikuje. Prikazuje Mu pre-
miloga Sina, onoga Sina, koji se može punim
pravom Bogu izjednačivati,, koji može od Njega
 — 629 —

sve prositi i dobiti i koji je Ocu neizrecivo mio

i drag.
U molitvama i žrtvama svojim crkva dakle nije
sama, koja se klanja, koja moli i zahvaljuje se;
nego Isus se klanja, Isus moli i zahvaljuje se sa
crkvom i za crkvu. Time je uspostavljen pravi
odnošaj izmegju službe Božije i njezinog predmeta,
izmegju Boga i našega štovanja: na jednoj strani
najviše veličanstvo i strašna pravednost, a na drugoj
najdublja ponižavanja i neizmjerna zadovoljština;
na jednoj strani neizrecivi darovi i presjajna obe¬
ćanja, na drugoj zahvale neizrecive i neizmjerne.
Prebogat dakle izvor štovanja pogledom na Boga,
i milosti pogledom na crkvu.
Presveti Sakramenat je prema tomu vez, koja
zemlju sa nebom veže, te pobožnost u crkvi po-
življa i podržava. On ugrijeva srca, On nadahnjuje
sada strah i pokajanje, sada pouzdanje i ljubav;
čuvstvima, koja u nama pobugjuje, učini, da budu
poklonstva naša Najvišemu sasma draga. Ukini
presv. sakramenat, nestat će na skoro i pobožnosti,
duše će se isušiti, a služba će se Božija pretvoriti
u hladne, mrtve obrede. Zar se to ne opaža kod
krivih vjeroispovješti, koje nemaju presv. Sakra¬
menat? O, tome ne treba da se čudimo; jer klečeći
pred tabernakulom svi zaneseni i divnim čuvstvima
napunjeni, predobro osjećamo, da u srcu ne bi
takovog života bilo, ako ne bi Isus u tabernakulu
prebivao.
 — 630 —

Druga točka.
Presveti Sakramenat izvor krijeposti, koji¬
ma se crkva dići.
Presveti sakramenat ragja bratsku ljubav i po¬
država. Sve vjernike poziva k istom stolu, svima
pruža isti kruk, kruh ljubavi zahtijevajući, da svi
jedan drugome sve oproste, prije nego li Ga smiju
uživati. O sjedinjeni pred nogama Isusovim, u
prisutnosti Boga i Prijatelja svoga, koji ih je tako
ljubio, da je život S.oj za njih žrtvovao, ne može
biti moguće, da bi im srca napunjavala mržnja,
osveta, nehajnost, hladnoća. Da, ako je bila ljubav
prvih kršćana toli jaka, da su se joj isti pogani
divili, to se mora ustvrditi, da se je ragjala odatle,
što su prvi kršćani toli često primali Isusa u presv.
Sakramentu; ovaj Sakramenat ih je napunjao onom
živom i divnom ljubavlju, koja je crkvu, zaručnicu
Isusovu, tolikom slavom okrunila!
»

Treća točka
Presvetom Sakramentu se mora crkva za¬
hvaliti, što njezine zaručnice mogu do to¬
like svetosti da se popnu.
Zaista, presveti Sakramenat iziskuje veliko straho-
počitanje prema Bogu, što je u njem istinito i
osobno prisutan, a ovo strahopočitanje nalaže Bogu
posvećenim dušama zavjet djevičanske čistoće, na¬
dahnjuje im volju, da sasma uredno živu, da se
obuzdavaju i zatajuju, te se time odlikuju i popnu
 — 631 -

do one visine i plemenštine, kojom ne gledaju-ni,

na sebe, ni na zemaljske koristi, nego zaboravivši
sebe i svijet jedino za Boga živu. Jer bi li
Bogu posvećena duša usudila se živjeti pod istim
krovom sa Isusom, kad bi bilo srce njezino na¬
vezano na svjetske stvari i osobe? Bi li usudila se
neokaljano Janje primati nečistim ustima, slavo¬
hlepnim, pohotnim srcem ? Da nema presvetoga
Sakramenta, ne bi ni zadruga redovničkih bilo.
Kad bi išceznula vjera u presv. Sakramentu,
išceznula bi takogjer svetost zaručnica Isusovih.
Svrnimo okom na razne slijedbe oko nas; svi raz-
tuženi moramo rijeti: eto, ovakov bio bih i ja, da
nema presv. Sakramenta! .
O Isuse, udostoj se, da iz prijestola u taber-
nakulu na crkvu Svoju vazda milosrdim okom pre¬
gledaš. Pomoći tvoje treba sada više nego ikada
upravo redovnička osoba da može svladati pokva¬
renu svoju narav i razpušteni svijet, koji upravo
za tim ide, da pobožne duše zavede i otruje. Daj,
slatki Isus, da bude upravo presv. Sakramenat
čvrsta podpora svetoj crkvi, i zaštita svim osobama
što su Tebi posvećene !
Čuvstva. Bože moj, nado moja i sve moje,
samo Tebe hoću, samo Tebe hoću da ljubim, samo
Tebi da omilim i vazda ću nastojati, da jedino
Tvoju svetu volju činim. Daj, da Te svuda nagjem!
Samo ljubav Tvoju i milost Tvoju mi daj, dosta
mi je, za drugog šta ne molim.
Odluka. Svaki dan valja da se Isusu zah-
 - 632 —

' valjujemo na dobročinstvima, koje nam je u pre-

gjašnjoj pričesti podijelio.
Duhovna kitica. Bit ćete poput djece,
sto se na prsima nose.
Molitva. O Isuse . . .

Razmatranje o presv. Sakramenta

za četvrtak u osmini uzašašća Isusova.

Sveta pričest je kruh jakih i daje snage boriti se proti

neprijatelju.

*Ko mene jede, življet će po meni.“ Iv. 6, 38.

Prva Vježba. Predstavimo si Isusa, kako poziva

učenike svoje, da učestvuju na Sakramentu ljubavi.
Druga vježba. O Isuse moj, u svetom Sakra¬
mentu nam pokazuješ, kako daleko ide nježna
ljubav Tvoja prema dušama našim; daj mi, o Isuse
ljubav, koju naregjuješ, a onda naregjuj, štagod
hoćeš!

Prva točka.
Presveti Sakramenat je kruli jakih.
Presveti Sakramenat je kruh jakih ne samo
s toga, jer Sin Božiji hoće, da svi, koji ga
 — 633 —

uživaju, tako ojačaju, te mogu svladati svoje strasti

i pobijediti napasti gjavla, svijeta i puti, nego i
s toga, jer im daje jakosti, snage i odvažnosti za
borbu samu. Jer ako je Davida već proročanski
pogled na ovu večeru ohrabrio, koliku hrabrenost
i jakost davat će nam, koji zaista na ovoj večeri
dio imademo?
»Ja sam u Bogu«, veli sv. Augustin, »šta imađe
jačega i Bog je u meni, šta imade slagjega? Kad
bi u sjeni smrtnoj sjedio, ne bih se ništa bojao, o
Gospodine, jerbo Ti si kod mene. Pripravio si mi
gozbu proti onima, koji merastužuju; ništa se više
ne bojim, samo ako me dopane sreća uživati ne¬
besku ovu hranu.«
»Zaista«, piše sv. Hrisostom, »koji su oni, što
nas progone? Napasti neprijatelja, strasti, što nas
uzbunjuju, neuredne žudnje za zabavama, častima
i taštinama svjetskim, tuge putenosti: jer život čo¬
vjeka nije ino van neprestana napast. Ali ako se
približiš svetomu stolu, promjeni se tuga u utjehe,
jer oduzme joj se, što je puteno, a dadne joj se
stoje duhovno.«

Druga točka.
Presveti Sakramenat je vrelo snage proti
neprijateljima.
Njeki svetac je tvrdio, da vjernik idući od sve¬
toga stola izdiše vatru i strah i grozotu na nepri¬
jatelje spasa, da ih obara i u bijeg utjerava. Je li
ova tvrdnja pretjerana? Ne, nego točno nam istinu
 — 634 —
izrazuje. Za umrlog života svoga činio je Isus tako
sjajna čudesa, da je samo rekao i eto izliječio je
bolesti, izagnao gjavlove, utišao oluje, uskrisnuo
mrtve; pošto Ga je prevelika ljubav Njegova sklo-
nula, da tolika čudesa pravi za ljude, koji budući
u crkvi Njegovoj jošte neočišćeni ne bjehu kadri,
biti Mu braćom, kako bi mogao, da u redu mi¬
losti uskrati ona ista čudesa nama, koje je smrću
Svojom otkupio, koji smo Njegovi subaštinici, pri¬
jatelji, braća i sestre?
»Jesu li«, pita njeki pisac, »jesu li nemiri i uz¬
burkanosti strasti naših možda oluje, koje možda
manje zavrijede, da nam svemogućnost Njegova
dogje u pomoć, nego li one, kojim se more us-
pjeni?« Da, čudesa, čudesa milosti moradu doka¬
zati, da je Isus u presvetom Sakramentu zaista
prisutan; ovdje valja očitovati, da je jaki Bog,
mudri Bog, knez mira: ova su bitna Njegova svoj¬
stva, kojih sakramentalni Njegov život lišen biti ne
može. O koliko silnih napasti suzbijaše snagom presv.
Sakramenta, kolike već ukorjenjene navade se iš¬
čupaju, kolike teške pobjede se steku, kolike od-
važne odluke se izvrše!
Eto, šta euharistična prisutnost Isusova svaki
dan u dušama proizvagja! Čini se, jda nam Isus
davajući se u presv. Sakramentu ljubavi govori,
što je govorio prorok Jeremija davajući hrabrom
Makabeju mač, da pobije neprijatelje Božije: »Uzmi
ovo oružje, koje ti kao poklon iz jnoje ruke dajem.«
Sjeti se smrti Moje, sjeti se križa Moga; u naj¬
goroj napasti oboružaj se mišlju na muku Moju:
 - 635 —

s ovim sam oružjem savladao svijet i pakao, i ti

ćešv njima sve dušmane svoje suzbiti.
Čuvstvo. Ojačaj me, Gospodine, proti neprija¬
teljima spasa moga, te sam pripravan prvo umrijeti,
nego li božansko Srce Tvoje hotimice i znatice ra¬
niti ; o Isuse, koji si sam nepromjenljiv, učini, da
budem i ja neuskolebiv; daj, da me ništa ni za ži¬
vota ni za smrti ne će moći lišiti prijateljstva
Tvoga, nego da ostanem Tvoj u vremenu, Tvoj u
vječnosti!
Odluka Vazda ćemo držati, da je sveta pri¬
čest kruh jakih i što više puta moguće uživat
ćemo nebesku ovu hranu.
Duhovna kitica. Ko mene jede, življet će
po meni.
Molitva. O Isuse.

Razmatranje o presv. Sakramentu

za četvrtak iza duhova.
Milosti, koje iz presv. Sakramenta kao iz svoga vrela
proistječu jesu: milosti rasvjetljenja i utjehe.
„Ja sam put, istina i život.* Iv. 14, 6.

Prva vježba. Promotrimo Isusa, kako kod zadnje

večere presveti sakramenat uspostavlja.
Druga vježba. O Isuse, izvore svih milosti ras¬
vjetljenja i utjehe, udijeli mi sva ova dobra sje-
diniv se sa mnom u presv. Sakramentu!
 — 636 —

Piva točka.
Presveti Sakramenat je izvor rasvjetijenja.
Za umrlog života Svoga bješe Isus svjetlost
svijeta: slijepima vračao je vid, neuke je poučavao,
svima bješe put istina i život. No, je li za tvori v
se u presv. Sakramenat slavna oVa svojstva izgubio ?
»Ne«, veli njeki pisac, »ne, u tome klanjanja vrije¬
dnom sakramentu On je u istini sunce pravednosti,
svjetlo, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, što na
ovaj svijet dolazi.« Sveci su pred oltarom zaneseni
izvan sebe više puta veličinu Božij u, mudrost Nje¬
govih zakona, namjere providnosti Njegove sa cr¬
kvom kao gledali. Ko može da opiše, šta su oču-
tili sv. Hrisostom i mnogi drugi sveci, kojima je
Bog udijelio milost, te su sakramentalne prilike
njekako pronikli i gledali prisutnog Isusa u pratnji
angjela, koji su Mu se klanjali.
Bez dvojbe, izvanredna su ova čudesa, neobične
su ove milosti; ali zar ne pretpostavljaju običnog
rasvjetljivanja, što manje obdarenim dušama u dio
pada? Da, pred tabernakulom uvigja grješnik puno
bolje, kako gadan je grijeh njegov i kako valja
da pokoru čini; pravedni upozna bistrije ljepotu
krijeposti i nauči, kako može bolje -napredovati;
uzgojitelj razabire jasnije, koliko je vrijedna duša
i rado preuzima žrtve potrebite za spas njezin.
O ako bih mogao svakoga na pose da upitam,
svi bi mi odgovarali, da pred tabernakulom su im
iščeznule zamame svijeta, osjetila i strasti, a ob*
javilo im se, kako je Gospodin- sladak.
 — 637 —

Druga točka
Presveti Sakramenat je izvor utjeha.
Dasi, koja se u Isusu presv. Sakramentu klanja,
Isus je Prijatelj, Tješitelj, Otac. Kako bi mogao
megju nama biti, a da Ga nevolja naša ne bi dir¬
nula, da nam u mukama ne bi pomagao, da nas
u tugama ne bi tješio On, koji nas je ljubio više
nego mir svoj, više nego čast svoju, pače više nego
život svoj, On, koji je po riječima sv. proroka bo¬
love i bolesti naše na Se uzeo ?
Opterećena tugom i bijedom pobožna duša voli
pred tabernakul, nego li pred ljude, da ondje za¬
plače i srce si olakoti. O božanski Spasitelj ne će
je ostaviti, u pouzdanju prema Njemu ne će se
prevariti, suze njezine ne će se prezirati, nego
pred Isusom gube gorčinu svoju, pače često pre¬
tvaraju se u slatke suze radosnice.
I koliku utjehu udjeljuje sveta pričest boles¬
niku, kojega mori strah od smrti, s kojom se već
bori! Za svete pričesti često put pretvori se zdvoj¬
nost u pouzdanje, neustrpljivost u odanost, tužbe
u zahvalu, pače bolest u zdravlje, smrt u život!
Da, božanski moj Spasitelju, dobro se još sjećam
blaženih onih časaka, koje sam s Tobom u dvo¬
rovima Tvojim sproveo! Ne zahtijevam onih iz¬
vrsnih milosti, koje češće daješ, jerbo zbog grijeha
svojih nikako ih ne zaslužujem, hoću ipak u hramu
Tvome na podnožju Tvojih oltara da u svakoj
stisci i nevolji utjehe potražim.
Guvstvo. O božanski moj Spasitelju, niti za¬
htjevana utjehe od Tebe, niti sam je zaslužio:
 — 638 —

preveć sam Te do sada vrijegjao. Molim te samo

za sreću, da mogu pred Tobom na podnožju taber-
nakula boraviti i često hraniti se kruhom angjeo-
skim, što si Ti sam. Ako ovu milost polučim, to
ne ću ništa više i zahvaljivat ću se Ti sve do
zadnjeg daha svoga.
Odluka. Pomislit ćemo često na Isusa u ta-
bernakulu i sretnim ćemo se smatrati, ako uzmo-
gnemo, da Ga tamo pohodimo.
Duhovna kitica. Ja sam put, istina i život.
Molitva. O Isuse.

Razmatranja o Djev. Mariji za svaku subotu.

Razmatranje
za subotu iza pedesetnice.
Marija je svjetlost duša Sinu Njezinom posvećenih.
„Slijepac je odgovorio: daj Gospodine, da vidim. I Isus mu
reče: vidi! Vjera Tvoja Ti je pomogla*. Luk. 18, 41.

Prva vježba. Predstavimo si Mariju usrijed apo¬

stola, kojim je iza uzašašća Isusova bila poput
svjetlosti.
Druga vježba. O božanska svjetlosti svete crkve,
Ti znadeš, u kolikoj tami duša moja čami; budi
mi Ti moja svjetlost!
Prva točka.
Marija želi, da rasvjetljuje duše Bogu pos¬
većene.
Slijepac nije zahtijevao ni zlata ni srebra, nego
jedino svjetlost očiju svojih; on je uslišan, jer se
 — 639 —

molbom obratio na ono Svjetlo, koje rasvjetljuje

svakoga čovjeka, što na ovaj svijet dolazi.
No, iza božanskog Sina Svoga je Marija prava
svjetlost za sav svijet. Sv. Ivan Damascen veli:
»Ona je svijetlost našega srca, a i svega svijeta;
s toga Je sveto pismo mjesecu i suncu prispodob-
lja«. Djevica Marija je sva blažena, ako može svima
a, osobito pako Bogu posvećenim osobama, trakovi
svjetlosti Svoje da udijeli; izvanredno pako Srce
Njezino nagiba, da rasvjetljuje srca onih odabra-
nika, koji su pozvani, da svjetlost sve to više po
svijetu šire, te bi mogla bijedne i siromake ra¬
svijetliti. Sveti Bonaventura Je s toga nazivlje
Učiteljicom učitelja. Usrdno želi, da nas učini
svjetlom svijeta, i neprestano za to Boga prosi.
Druga točka.
Marija razpršava tamu grijeha i strasti,
koja dušu našu pokriva.
Slijepac se je pouzdano k nebeskome liječniku
utekao i eto našao je, što je želio.
I u onoga, koji se u Djevicu Mariju pouzdava, ma
kako ga gusta tama pokrivala, na skoro će se
tama uklonuti svjetlosti, jer je Marija svjetlost
svih slijepih. Neki pobožan pisac veli: »Kao što
je Isus slijepomu od poroda dao svjetlost poma-
zavši mu oci pljuvakom, koja je značila božansku
mudrost, tako liječi takogjer Marija posredovanjem
Isusa, Mudrosti nebeske, one slijepce, koji već
zdvajaju i o kojima se drži} da za njih pomoći
nema. Ona, koja nam je rodila svjetlost naših
 - 640 -

duša, puno sažaljuje sve, koji jošte u smrtnoj sjeni

sjede, te nastoji kako bi raspršila onu tamu gri¬
jehu i strasti, koja jošte duše naše pokriva.
Utjecimo se dakle Njoj, koja je uzvišena naša
svjetlost, i sačuvati će nas, da ne ugreznemo u
grozne tame grijeha, jer je Ona svjetlost svih
duša, koje se u Nju pouzdavaju. Otkriva im luka¬
vost gjavla; rasveseljuje i jaca oči, koje su već
zdrave i svete. »Ona je nebeska zvijezda, koja
dolazi navješćujući dolazak sunca i raspršujući
tamu naših pogrješaka«, veli sveti Anselm.
Čuvstva. O božija Zvijezdo, koja razburkano
more ovoga svijeta rasvjetljuješ, eto nas, iz gustih
tama, što nas odasvud pokrivaju, obraćamo k Tebi
suzne oči svoje vapeći za pomoć. O dobrotvorna
svjetlosti naših duša, ne daj da zabludimo na sti¬
jene, o koje bi se lagja našeg života razbila, nego
pusti nad nas trakove nebeske Svoje svjetlosti, te
uzmognemo sigurnim putem ploviti u luku vječnog
blaženstva.
Odluka. U svakoj uzbunjenosti, u svakoj ne¬
volji obraćati ćemo oči svoje na morsku zvijezdu,
na Mariju.
Duhovna kitica. Ti si svjetlost svijeta!
Molitva. O Marijo, Gospo i Majko moja. . .
 Razmatranje o Djevici Mariji
za subotu iza I. nedjelje u korizmi.
Marija nas Čuva proti napastima.
.Tada ostavi Ga gjavao i gle angjeli pristupiše i služahu Mu.“
Mat. 4, 11.

Prya vježba. Predstavimo si Mariju, kako Ju je

Bog odredio, da paklenoj zmiji glavu šatre.
Druga vježba. O Marijo, moguća Djevice, daj,
pomozi mi, da suzbijem nastojanja paklena, koja
smjeraju, da me upropaste.

Prva točka.
Marija nas izbavlja od navala gjavolskili.
Pripovijedajući nama evangjelista, da je gjavao
Isusa ostavio, pokazuje, kako se vrag od prave
krjeposti plaši, jer se boji, da neće biti sramotno
poražen i ponižen; mi dakle trebamo prave, čvrste
krjeposti, ako hoćemo, da se gjavlu uspješno
opremo i da će nas on ostaviti. No, kamo da se
obratimo, te si pravu krjepost osvojimo i onda
njom gjavla potucemo, ako ne k Djevici Mariji?
Marija znade, kako nas pakleni duh to silnije i
ustrajnije napastuje, koliko smo tjesnije sa Sinom
Njezinim sjedinjeni, s toga će nas ona čuvati i
štititi, da se od Isusa ne odijelimo, samo treba
da pouzdano zazivljemo preslavno Njezino ime.
Sto više nastojimo da Je štujemo sami i štovanje
Nježino da proširimo, to više nas brani i štiti.
Jeglić. Razmatranja II. 41
 — 642 —

Osobito će Marija štititi osobe Bogu posvećene,

budući su one najodabraniji dio stada Isusova;
Mariju dakako je Bog odredio, da bude zaštitni¬
com svima, ali će se ipak više zauzeti za one
osobe, koje Isus više voli, budući su sav život
jedinome Njemu posvetile. Neprestano valja da se
proti silama paklenim borimo, no Marija je, kao
što sveti Toma od Vilanove veli, onaj toranj Da-
vidov, na kojemu visi oružje jakih borioca.

Druga točka.
Marija šalje angjele nama n pomoć.
Djevica, Kraljica angjela, šalje i angjele, neka
nama pomognu, da se sačuvamo u svetosti, kao
što su se i oni sačuvali, kad je bila na nebu borba
izmegju angjela dobrih i griješnih.
Ova ljubavi dostojna Gospoja, koja vlada nad
svim svecima na nebu i na zemlji, dobro znade
prelijepe odnošaje naše prema svecima, osobito
odnošaje onih, koji su si odbrali život djevičanski,
s toga brani i štiti Ona sve, osobito Djevice pa¬
zeći na njih materinskom brigom i ljubavlju. Ču¬
vajući i braneći nas pomoćju angjela- očituje javno
i jasno, da hoće biti i da jest zaštitnicom svih,
osobito svih zaručnica Sina Njezinog Isusa Krista.
O, ako se Bog udostoji slati nam angjele, da nas
čuvaju, da se za nas mole, da gjavola od nas od¬
bijaju, da nas na dobro potiću, dobre nama misli
pobugjuju i da nas u nevoljama tješe, to znajmo,
 — 643 -

veli av. Bernard, da nama Bog sve ove milosti

po rakama Djevice Marije ndjeluje.
Kako čvrsto valja dakle, da se u toli dobru
Majku pouzdavamo, kako revno da je zazivljemo,
da bi napasti suzbili i da bi angjeli Božiji nepre¬
stano na nas pazili.
Čuvstva. O Marijo, od koje pakao strepi,
kako pouzdano valja da se utječem k Tebi, kad¬
god paklene sile na me navaljuju! Neka me čuva
i štiti moguća ruka Tvoja, koja si nalik na dobro
uregjenu vojsku; ako je ruka Tvoja nad menom,
onda mogu uzaludna nastojanja i sve navale ne¬
prijatelja samo prezirati i ismijavati.
Odluka. U svakoj napasti valja da se ponizno
i pouzdano k Mariji utečemo.
Duhovna kitica. Pomoćnice kršćana, moli
za nas!
Molitva. O Marijo, Gospo i Majko moja . . .

Razmatranje o Djevici Mariji

za subota iza II. korizmene nedjelje.
Otajstvo navješćenja Marijina.
,ReČe pako Marija angjelu: kako će to biti, kad ja ne znam
za muža? I odgovarajući angjeo reče joj: Duh sveti sići
će na Tebe i moć Najvišnjega opsjenit će Te, s toga će
se Sveto, što će se iz Tebe roditi, nazvati Sinom Božijim".
Luk. 1, 34. 35.

Prva vježba. Predstavimo si Mariju, udubljenu

u molitvu i uprav u času, gdje dogje angjeo, da
joj tajne naume Božije otkrije. *
 — 644 —

Druga vježba. O Marijo, čije neokaljano Srce

je vazda čistim sjajem sjevalo, daj da bude i srce
naše cisto poput Tvojega.

Prva točka.
U utelovljenju pokazuje Marija, kako svetu
čistoću voli.
Nema djevice, koja bi djevičansku čistoću volila
i njegovala, kao što precista Djevica Marija. Bilo
bi premalo, kad bi se kazalo, da je svakoj naklo¬
nosti i svakome laskanju od strane svijeta odolje-
vala, pošto je odoljevala.istim predivnim obećanjima
Božijim. Angjeo Gospodnji Ju je pozdravio, da je
blagoslovljena megju ženama, navjestio Joj je, da
je u Boga našla milost, da će začeti i roditi Sina,
koji će se Sinom Najvišnjega nazvati. No, nepri¬
spodobiva Djevica kao daje sasma besćutna prema
nedokučivoj časti materinstva Božijega. Kao da je.
rekla: veliko je to dostojanstvo, da postanem Majkom
Spasitelja, ali više od djevičanstva ne mogu voljeti
ništa.
Učimo od ove Djevice, kako valja da djevičansku
čistoću volimo i cijenimo. Angjeo đogje k Njoj i
navjesti Joj od strane Božije najveću milost, koju
stvoru može da udijeli; no, Ona krzma, boji se i
pripravna je kazati, da to ne može biti: tako umije
angjeosku krjepost da cijeni. Našljedujmo Djevicu
Mariju nastojeći da budemo čisti u svojim mislima,
u svojim čuvstvima, u svome životu, koji neka nam
bude čist i sjajan poput svjetlosti.
 645 —

Druga točka.
O ljubavi čistoga Srca Marijina prema Sinu
Svome.
Kolika slast napuni Srce preblažene Djevice, kad
ja opazila, kako je čudnovato začela Spasitelja svijeta!
Sad se je zbilja smatrala blagoslovljenom megju že¬
nama; kolikim nebeskim ushičenjem se je božan-
skome Sinu Svome klanjala, koji Joj je bio i s toga
neizrecivo drag, što Ga je spoznala Sinom Svojim,
a da djevičanstva izgubila nije. »Djevičansko srce«,
veli sv. Bernard, »je najsposobnije, da se ljubav
Isusova u njemu užeže; o kolika dakle je bila
ljubav u djevičanskom Srcu Marije!« Razumjela
je, da Ju je Bog upravo s toga odabrao, neka
bude Majkom jedinorogjenog Sina Njegovoga, što
je svetu čistoću toli ljubila; no, radi ove okolnosti
cijenila ju je od sele još više. Ljubav za sveto dje-
vičanstvo učinila Ju je takogjer sposobnom, da je
neizrecivim blaženstvom razmatrala Onoga, što Ga
ja pod srcem nosila i koga je djevičanskim cvijetom
neokaljanosti Svoje smatrala. O, sve to je samo
Srce Marijino moglo da shvati! Trebala je ljubav
Bogorodice!
O Marijo, ako Ti ne možeš da nama opišeš zanos,
ushičenje i radost zbog divnog začeča, kako mogu
ja da shvatim sreču Tvoju i slavne prednosti, ko¬
jima si se kao Bogorodica s Bogom sjedinila. Ko¬
likom ljubavlju valja da čiste duše grliš! O kako
nježno moram za svetu čistoću da osječam, ako
hodu da me zavole Sin i Majka Njegova!
 — 646 —
v .

Čuvstva. O sveta Marijo, bezgriješna i ne¬

okaljana Djevice, koja si neprispodobivom čistoćom
Sinu Svome jedinorogjenomu dostojno prebivalište
pripravila, sačuvaj me od svakoga grijeha i sjedini
me sve do zadnjeg mog uzdaha s Tobom u onoj
ljubavi, u onom štovanju i u onoj službi, koju sam
dužan Isusu, nebeskomu zaručniku duše svoje.
Odluka. Čuvati ćemo se svakoga grijeha proti
angjeoskoj krjeposti.
Duhovna kitica. Velike mi stvari učini Onaj,
koji je moguć.
Molitva. O Isuse ....

Razmatranje o Djevici lariji

za subotu iza III. nedjelje u korizmi.

Navješćenje Marijino sjeća osobe redovničke na redov¬

ničke njihove dužnosti.
„I reče Joj angjeo: Ne boj se, Marijo, jer si našla milost u
Boga! Gle, Ti ćeš zanositi i roditi Sina, komu nadjeni ime
Isus“. Luk. 1, 30. 31.

Prva vježba. Predstavimo si Mariju, kako moli;

a ukaže Joj se angjeo Gabrijel, te Joj donese pre-
veselu vijest.
Druga vježba. O sveta Marijo, o najcišća od
svih djevica, daj i nam dio one duboke poniznosti,
koja je istu Riječ Božiju sklonula, da s neba u
Tvoje prećisto naručje sigje.
 — 647 —

Prva točka.
Valja da se povadjamo za angjelom ^Gabri-
.jelom u izvađjanju njegovog* poslanstva.
Angjeo je od Boga k Mariji poslan, da Joj na¬
vijesti utjelovljenje Rijeci Božije. »Kao što je an¬
gjeo općio sa Evom, da upropasti rod ljudski«,
veli Petar Hrizolog, »tako je i sa drugom Evom
opet angjeo razgovarao, da rod ljudski opet po¬
digne«. Angjeo poslan, da navijesti utjelovljenje
Sina Božijega, bio je Arhangjel Gabrijel, to jest
moć Božija. Onaj isti angjeo je isto otajstvo dva
puta već navijestio, naime proroku Danijelu i ocu
preteče Isusova. Odatle možemo razabrati, kako
valja da s daleka već pripravljamo put za Isusa i
spremamo sredstva za posvećenje duša, ako hoćemo
da kašnje prihvate riječ Božiju.
Kako dostoj-anstveno vrši angjeo zadaću svoju!
O kad bismo mi angjeli, to jest posve ciste duše
bili, koliko bismo mogli dobra učiniti ! Kad bi
bila naša ljubav vatreni plam, potpuno bi vršili
sve dužnosti stališa svoga, bile bi naše duše vrijedne
zaručnice Isusa Krista.

Druga točka.
Valja da se povedemo za Marijom u njezi¬
noj -vjernosti prema pozivu Božjemu.
Jedva je Marija uz volju Božiju pristala, već je
začela Sina, začela Ga spremna na svaku žrtvu.
Odmah Ga je prikazala Ocu nebeskome; kašnje
 -- 648 —

prikazala Mu Ga je drugi put u hramu, a po¬

sljednji put na Kalvariji.
»Zanosivši Boga u utrobi Svojoj«, veli sv. Ber¬
nard, »Boga naime, koji je samo milosrgje, osjećala
je odmah, kako se sva duša Njezina naginje na
milosrgje; isto tako kao što imade u ruci miomiris
jabuke onaj, koji je miomirisnu jabuku u ruke uzeo.
Na zvanje se je Svoje Marija dostojno pripravila
i vršila Ga najrevnije i najvjernije. No, kako se
pripravljamo mi, te budemo sposobni naume Božije
izvoditi? Kako vršimo zvaniene svoje dužnosti?
Čuvstva. O Marijo, koja si toli sretna, da si
u otajstvu utjelovljenja začela Onoga, koji je meni
život, mir, spas, udijeli mi milost, da se sve dane
života svoga za Tobom povodim, te budem' čist i
ponizan, kao Ti, te uzmognem svjetosti zvanja svoga
vjerno se odazivati.
Odluka. Visoko ćemo cijeniti vjernost po¬
gledom na male krjeposti.
Duhovna kitica. Evo, službenice Gospodnje!
Molitva. O Isuse ....
 — 619 —

Razmatranje o Djevici Mariji

za subotu iza IV. nedjelje u korizmi.

Pobožna duša ima u navješćenju Marijinom primjer

odanasti u volju Božiju.
„Evo službenice Gospodnje, neka mi bude do riječi Tvojoj".
Luk. 1.

Prva vježba. Predstavimo si poniznu Djevicu,

kako odgovara angjelu: Eto službenice Gospodnje,
neka mi bude po riječi tvojoj«.
Druga Vježba. O Marijo, divni primjere službi
Isusovoj posvećenim osobama, isprosi mi milost,
da vazda jedino uz volju nebeskog svog zaručnika
pristajem!
Prva točka.
Primjer odanosti u volju Božiju za pobožnu
dušu, ako sebe promatra.
Eto službenice Gospodnje. Divimo se poniznoj
odanosti preblažene Djevice u volju Božiju. Premda
odabrana u Majku Božiju nazivlje se ipak službe¬
nicom Gospodnjom. Duboka ova poniznost rodila
se u Djevici Mariji odatle, što je sama sebe veoma
dobro spoznala, a time bistro razabrala, da prema
naravi Svojoj nije, van službenica Božija, dužna
dakle činiti vazda i svuda jedino volju Njegovu.
Pobožne, a osobito Bogu posvećene duše službe¬
nice su Gospodnje ne samo po naravi, nego i po
zvanju svome. Ako dakle ti dušo pobožna, ti dušp
 — 650 —

Bogu posvećena, sebe promatraš, spoznat ćeš da i

tebi govori Bog: »Službenica si moja, jerboja sam
te odabrao;« a odgovorit ćeš Bogu: »Gospodine,
govori, službenica Tvoja sluša«. Ali ako se ustru¬
čavaš ispuniti ono, što Bog po glavarima tvojim
ili po unutarnjim nadahnućima od tebe zahtijeva,
onda barem činom opetuješ nepravedne ove rijeci:
»Ne ću da te slušam«.
Ne zaboravimo, da najspasonosni) a odluka, što
je možeš učiniti, jest ova, da ćeš se za Marijom
povoditi, a to time, da brzo i slijepo glavare svoje
slušaš. »Nije moguće, da se prevari onaj, koji sluša,
veli sveta Terezija. .

Druga točka.
Primjer odanosti u volju Božiju za pobožnu
dušu, ako promatra Boga ili poglavare svoje.
Neka mi Jbude. Riječ: »neka budeu u ustima
Božijim učinila je iz ništa nešto, učinila u prirodi
red, dala svemiru život, a u ustima Marijinim dala
je Rijeci Oca oblik sluge, stvarima nov red, svijetu
nov život.
»Preblažena Djevica izustila je ovu riječ »veli
sv. Bernard, »da izrazi, kako se_ odlukama pro¬
vidnosti Božije sasma i potpuno predaje; od ovog
ćaska željela je vruće, da Riječ Božija megju nama
stanuje, baš kao što sama hoće.
O kad bi Boga poznali, kako brzo bi naredbe
Njegove vršili! Sjećali bi se rijeci našeg Spasitelja:
»Nijesam s neba došao, da pinim volju Svoju, nego
 — 651 —

volju onoga, koji me je poslao«. Promatrajmp i

odgovor Marije, koja angjelu govori: »neka mi
bude po rijeci tvojoj«.
Slušati poglavare redi će podložiti se volji Bo*-
žijoj; no, da ovu klanjanja vrijednu volju spoznamo,
podvrzimo volju svoju volji poglavara, kao što po¬
slušna sluškinja volju svoju volji poglavara svojih
podvrgava. Time ćemo raditi prema zavjetu uči¬
njenom na podnožju oltara,
Čuvstvo. O Marijo, primjeru potpune po¬
slušnosti, učini srce naše po Srcu Tvome i to
točnim i slijepim posluhom prema volji Božijoj,
koja nam se očituje ili nebeskim nadahnućima ili
voljom naših poglavara, te uzmognemo vazda go¬
voriti sa Tobom: »Eto službenice Gospodnje, neka
mi bude po volji Tvojoj!«
Odluka. Nikada ne ćemo mrmljati proti volji
Božijoj ili proti naredbama naših starijih.
Duhovna kitica. Eto službenice Gospodnje,
neka mi bude po riječi tvojoj.
Molitva. O Marijo, o Gospo moja. . .

Razmatranje o Djevici Mariji

za subotu iza gluhe nedjelje.
Preblažena Djevica Marija pod križem.
»Majka Isusova pako stajaše kod križa*. Iv. 19, 25.

Prva vježba. Popnimo se duhom na Kalvariju,

gdje Isusa razapinju i promatrajmo Djevicu Mariju
pod križem.
 — 655 —

Druga vježba. O Marijo, kraljice Djevica, daj

da se srce moje osjećajući sa Tvojim tugu i žalost
Tvoju za uvijek odreće grijeha, koji je jedini razlog
bolova Tvojih.
Prva točka.
Bolovi Marije.
»S kime da Te prispodobim, o prva i najpleme¬
nitija od kćeri Jerusalemskih! Bol je Tvoj dubok
poput mora!« Promatrajmo ovu žalosnu Majku,
koja stoji pod križem, a čije Srce je sa božanskim
Njezinim Sinom razapeto; u duši Svojoj osjeća sve
one muke, koje On*na tijelu trpi.
O muke, o nevolje, gledati bolove Sina, a ne
moći Mu u pomoć! Rado bi zadnji uzdah uhvatiti,
rado s Njim umrijeti, da Ga nikada više ne ostavi;
ali ipak mora se od Njega odijeliti i spasti u ne¬
volju, da ne može ni bez Njega živjeti, ni s Njim
umrijeti!
Štogod su mućenici patili, nije ništa ako se pri¬
spodobi sa patnjama Tvojim o Djevice! O ne bi
bila mogla, a da ne umreš, podnositi bolove toli
živog sučuvstya, da Te nije Duh života i utjehe
jačao i tješio, da Ti nije otkrio tajne smrti Sina
Tvoga. O Majko ljubavi i bolova,- daj da prema
primjeru Tvome ljubim i trpim!

Druga točka.
Krjeposti Marijine pod križem.
U velikom trpljenju vježbamo se u najvećim
krjepostima. Bossuet veli: oni, koji se križu Isu-
 - 65B —

sovu najviše približavaju, to su najbolji prijatelji

Njegovi; a božanska Majka Njegova bješe najsa-
vršenija slika razapetoga Spasitelja. Kao što je u
utjelovljenje privolila tolikom vjerom, te Ju je
Elisabeta slavila, isto tako privoljuje divnom oda-
nošdu u nakane Božije u muke, kojima neka se
žrtva jedinoga Sina Njezina svrši. Stojedi pod žrtve¬
nikom ostaje nepredobitnom ustrajnosti na mjestu
poput peđine u moru, oko koje bijesne divlji va¬
lovi, a je ni uzdrmati ne mogu; niti pogled na
Sina Njezinog, niti okrutnost ljudi, niti bijesnost
gjavola ne mogu Joj hrabrenosti uzdrmati i svete
čine duše Njezine poremetiti«.
Uzvišena nad preobilatom mjerom muka, što
prodiru svu dušu Njezinu, ona šuti, predaje se
Bogu i klanja Mu se. Marija ne de, da bolovi
Njezini prestaju, jer upravo oni dine Je sličnom
na Isusa; tuzi ne stavlja granica, utjehe ne de,
jerbo i Sin Njezin Tješitelja nema. Odvažno opire
najnježnija Majka ljubavi pune poglede Svoje na
božanskoga Sina Svoga, združuje se sa Njegovom
žrtvom, i hotidno se prikazuje Ocu nebeskomu za
spas svijeta.
O dostojna Majko Boga moga, priuci me da sa¬
čuvam krotkost i mir i ravnodušnost ma u naj¬
gorim kušnjama; daj da po primjeru Tvojemu ne
pazim toliko na muke, što ih trpim, nego na volju
Božiju, koju trpedi vršim!
Čuvstvo. Kraljice mučenika, daj mi dio na
Tvome mučeništvu! Ljubav dala Ti je križ, neka
križ meni ljubav dadne i ako moram za ljubav
 — 654 —

trpiti i umrijeti, isprosi mi milost, da ljubim sve,

što mi od Boga dogje, da ljubim takogjer trpljenje
i smrt.
Odluka. U mukama sačuvat ćemo mir, krot-
kost, odanost.
Duhovna kitica. Ne zaboravite na uzdisanje
Majke Svoje!
Molitva. O duboko rascviljena Majko, kakav
mać je probo Srce Tvoje! Sve rane, što su na
klanjanja vrijednom tijelu Sina Tvoga bile, kidale
su i Srce Tvoje! O Majko bolova, daj da se u
mukama što tjesnije s Tobom sjedinim! Ako moram
za ljubav Isusovu trpjeti i umrijeti, isprosi mi mi¬
lost, da trpljenje i smrt ljubim!

Razmatranje o Djevici Mariji

za veliku subotu.

Sučustvo Marijino, kad je mrtvo tijelo božanskoga Sina

Svoga u naručju Svome držala.

,0 vi svi, koii putem mimoidete, pogledajte i vidite, da li

imade bol jednak bolu Mome ? - Jorem, tuž. 1, 12.

Prva "vježba. Promatrajmo Mariju na Golgoti,

kako mrtvo tijelo Sina Svoga u naručju drži i
rane Njegove ljubi.
Druga "vježba. O Kraljice mučenika, utisni u
srce moje svete rane, koje pokrivaju tijelo Sina
Tvoga!
 — 655 —

Prva točka.
Bolovi Djevice Marije, što motri rane mrtva
tijela Isusova.
Najjasnije ćemo posvjedočiti, da Isusa ljubimo,
ako poput Marije za Njim na Golgotu idemo;
najvjerniji prijatelji su Mu oni, koji se križu Nje¬
govom najviše približavaju
Marija patuje u Jerusalem, prati Isusa na Gol¬
gotu i stojeći pod križem gleda, kako se na njemu
klanjanja vrijedno Janje prikazuje, to jest Njezin
Sin, koji se hotimice Ocu nebeskomu za rod ljudski
žrtvuje. O koju muku možeš prispodobiti sa ovom,
što je nježna ova Majka trpi ? Ko će ikada shvatiti
gorčinu kaleža, iz kojega pije ? Ova je najnježnija
Majka, a stoji pod križem, na kojemu visi Sin
Njezin, Bog Njezin. No, na vrhunac dopiru Nje¬
zine muke, kad eto Sina Svoga mrtvoga u naručju
drži i rane Njegove broji. O Majko puna bolova,
daj da bolove Tvoje s Tobom osjećam!

Druga točka.
Kako može pobožna duša Srce Marijino
tješiti.
Učenik ljubavi nastojao je Mariju utješiti time,
da je bolove Njezine dijelio i kod Nje ostao, veli
sv. Bernard Sienski. Ovaj apostol je na Kalvariji
zastupnik nas svih, osobito duša Bogu posvećenih,
koje su toli sretne, te su se poput Njega Bogu
prikazale. Svi pako možemo Mariju time tješiti, da
bolove Njezine rado razmatramo, a i druge po-
čemo na to, da ih razmatraju.
 - 056 —

O nastojmo, da megju vjernicima utemeljimo i

raširimo nježnu pobožnost žalosne Majke Marije
pobožnost prema Gospi od žalosti, prema Gospi sučuv-
stva. Neka Djevica Marija nema povoda tužiti se, da
su Je ostavile pobožne, ostavile Bogu posvećene duše,
zaručnice Njezinog Sina, odabrane Njezine kćeri, a da
uspomene na Njezine žalosti nikako nijesu štovale!
Ako dijelimo bolove i žalosti Majke naše Marije,
dijelit ćemo i Njezinu slavu.
Da pako žalost Marije djelotvornije štujemo, na¬
stojat ćemo, da dobijemo potpun oprost, što ga
podjeljuje crkva onima, koji jednoć u godini cijeli
sat razmatranju žalosti Marijinih posvete.
Čuvstvo. O pretužna Majko, kakav mać ža¬
losti probo je Srce Tvoje! Sve rane, što su kla¬
njanja vrijedne tijelo Sina Tvoga pokrivale, raskidale
su takogjer materinsko Srce Tvoje 1 O Majko
žalosti, utisni božanske ove rane u siromašno srce
moje i daj, da se u svakoj muci što tjesnije s Tobom
sjedinim.
Odluka. Često ćemo štovanja punom ljubavlju
ljubiti svete rane Isusa na našem propelu.
Duhovna kitica. Velika poput mora je tuga
Tvoja.
Molitva. O Majko sveta, rane razapetoga
utisni duboko u srce moje!
 — 657 —

Razmatranje o Djevici Mariji.

za subotu iza uskrsa.

Šta mogu pobožne, osobito redovničke osobe učiti iz

neizrecivih radosti, što ih je Djevica Marija radi us¬
krsnuća Isusova ćutila. -
»Utjehe Tvoje obradovale su dušu moju." Ps. 93.

Prva vježba. Predstavimo si radosni ushit Dje-

viče Marije, kad je materinskim očima Svojim
gledala Isusa uskrsnuloga.
Druga "Vježba. Raduj se, o sveta Majko, i sa
mnom podijeli neizrecivo radosna čuvstva Svoja
koja su iza slavnog uskrsnuća Isusova Srce Tvoje
napunjavala.
Prva točka.
Radost Marijina iza uskrsnuća Isusova uči
nas utjehu našu jedino u Isusa tražiti.
Ako je Isus puno toga učinio, što učenici ni¬
kako nijesu pobilježili, možemo biti sigurni, da
amo spada takogjer ukazanje Njegovo Mariji, iza
kako je uskrsnuo. Da sveti pisci o tome šute,
nemojmo se čuditi. Zar se ne može sasma lako
shvatiti, da je takav Sin, koji je zapovijedao, kako
valja roditelje štovati, iza slavnog uskrsnuća si¬
gurno najprije Majku Svoju obradovao ? Ugledavši
ljubeznog Sina Svoga mogla je sa zaručnicom u
visokoj pjesmi za vapi ti: »Našla sam Njega, kojega
Jeglić, Razmatranja II, 42
 — »58 —

ljubi duša moja!« Bila je dakle prva, koja je vi-

djola Sina Svoga iz utrobe zemlje ustati na neumrli
život, kao što je takogjer prva bila, koja Ga je
vidjela iz utrobe Svoje roditi se za umrli život.
Raduj se dakle, o Kraljice neba, jer je uskrsnuo
onaj, koga si kao Majka nositi zavrijedila!
Marijo, udijeli meni milost, da ne tražim utjeke
van u Isusu. Sv. Bernard veli: »Koju radost mogao
bih prispodobiti sa onom, koju mi Stvoritelj moj
udjeljuje ? O da mogu tako živjeti, te bi zavrijedio,
da me Bog tješi; da mogu zabacivati svakn utjehu
što ne dolazi od Boga !

Druga točka.
Radost Marijina iza uskrsnuća Isusova uči
nas u vjeri mir svoj tražiti.
Nije bez razloga, što sveto evangjelje šuti, da
se je Spasitelj Majci Mariji ukazao. Učenicima
Svojim ukazivao se je, neka bi vjerovali, da je
zaista uskrsnuo; predbacivao im je njihovu nevjeru
osvjedočavao ih je raznim načinom, da je istinito
slavno Njegovo uskrsnuće, te pripovijedanje nas
same u vjeri učvršćuje.
Marija pako ni za čak nije đyojila, da se je
čudo ovo zbilo; bila je ona sasma mirna u ne¬
pokolebivoj vjeri. Budući Isusu omilimo, kao što
veli sv. Bernard, ako Ga primamo čuvstvima one
žive vjere, koja ne more prevariti, vjere, koja se
ne oslanja na osjetila, nego nadosjetne stvari shvaća
te se nad granice ljudskoga razuma i iskustva
 - 659 —

penje, pače diže se nad obične prirodne zakone,

prosimo Mariju, da nam ovakovu vjeru u duši
uščuva, pomnoži, usavrši.
Čuvstvo. O sveta Marijo, o moguća Majko
Božija, po utjehama i neizrecivim radostima, koje
su za uskrsnuća Isusa dušu Tvoju razblaživale,
otrgaj nas od svega, što nas priječi, da se s Bogom
sjedinjujemo i zvanične dužnosti svoje potpuno
ispunjujemo; o daj nam živu vjeru, izvor mira,
zasluge, sreće !
O dluka. Živjet ćemo iz vjere vazda i u običnim
djelima svojim.
Duhovna kitica. Utjehe Tvoje obradovale
su dušu moju.
Molitva. Raduj se, kraljice neba . . .

Razmatranje o Djevici Mariji.

za subotu iza bijele nedjelje.
Svi, a napose osobe redovničke, valja da štujemo
Djevicu Mariju pod naslovom: »Majka dobrog sa¬
vjeta «.
„Veličinu mi učini onaj, koji je Moguć.* Luk. 1, 49.

Prva vježba. Poklonimo se Mariji kao savjetnici

čitave crkve; i predstavimo si Je, kako boravi
usred apostola, te ih savjetom Svojim upravlja.
Pruga vježba. O sveta Marijo, Majko dobrog
savjeta, vodi me po tminama, koje me okružuju,
vodi me putem spasa i savršenosti. *
 — f60 —

Prva točka.
Mi svi, a napose osobe Bogu posvećene
neka štuju Mariju kao Majku dobroga savjeta.
Bog je Mariju osobitom odlukom odabrao, op-
sjenio Ju, i učinio Majkom vječne Rijeci; u Njoj
se ispunio veličanstveni savjet, to jest utjelovlje¬
nje Riječi Božije; po Njoj nam je došao Savjetnik
ili Angjeo velikoga savjeta: Isus, Učitelj naroda,
Isus, božanski Utemeljitelj novoga zakona!
Marija je Majka dobrog savjeta, buduči je bio
u Njoj Duh sveti, te je u dušu Njezinu punim
dara savjeta ulio, veli sv. Tomo; iduči nepre¬
stano putem, koji je u svjetlu ovoga savjeta gle¬
dala, odabirala si je vazda »najbolji dio«. Primje¬
rom Svojim, riječima svojim i milostima, što nam
ih pribavlja, udjeljuje nam vazda savjet Svoj.
S toga Je sv. Oci imenuju »općenitom Savjetni¬
com« i »Savjet naš u nevoljama našim.«
Pozdravljamo dakle Mariju kao Majku dobrog
savjeta; u svakoj dvojbi, u svakoj neprilici pote-
cimo k Njoj, da nam savjetom svojim pomogne.

Druga točka.
Valja, da Mariju takogjer zazivamo podna¬
slovom: Majka dobrog savjeta.
Treba, da svi, a napose osobe Bogu posvećene,
zazivamo Djevicu Mariju pod naslovom: »Majka
dobrog savjeta.«
 — 661 —

Punim je pravom Marija kazala: »veličinu mi

učini onaj; koji je Moguć«; jer po riječima svetog
Bernarda učinio Ju je Bog žlijebom svih milosti.
Veličinu je Bog na Njoj učinio, da Je učini Maj¬
kom ne samo Riječi Božije, nego sve djece Svoje;
no, megju djecom Božijom treba dobrog savjeta
osobito osobama redovničkim, jer ih pakleni duh
češće napastuje i jer valja da se popnu na viši
stepen savršenosti, da ne pogrde zvanaj svoga.
Onda treba, da putem spasa vode duše sebi po¬
vjerene, da se vježbaju u djelima milosrgja, *da
mudro savjetuju vjernicima, koji u nevoljama i
dvojbama svojim u njih upute traže; treba im
dakle u većoj mjeri pomoći Marijine.
Odsele ću se vladati prema savjetu sv. Ber¬
narda: »u dvojbenim slučajevima mislite naMariju,
zazivajte Mariju . . i ne ćete se prevariti.«
Čuvstva. O Majko dobrog savjeta, koja si
me od tolikih pogibelji očuvala; koja si mi omo¬
gućila, da sam spoznao volju Božiju onda, kad
sam morao, da si odabirem zvanje, budi mi Svjet¬
lom, Voditeljicom, Savjetnicom u svim dvojbama
i nevoljama ovoga života; daj, da mogu i ja spa¬
sonosne savjete davati svim onim, koji će u mene
savjeta tražiti!
Odluka. U svim dvojbama i neprilikama utje¬
cat ćemo se k Mariji, Majci dobrog savjeta.
Duhovna kitica. Slijedi moj savjet.
Molitva. O Marijo, Gospoja moja . . .
 — 662 —

Razmatranje o Djevici Mariji

za subotu iza II. nedjelje po uskrsu.

Marija, Majka dobrog Pastira, nazivlje se nebeskom

pastiricom.
„Kao što Mene zna otac, a ja znam Oca; i ja život Svoj
p olažem za ovce Moje. Iv. 10, 15.

Trva vježba. Predstavimo si Mariju, a oko Nje

sve ovce i sva janjeta, kojim je Ova božija pa¬
stirica.
Druga vježba. O božija pastirice, koja svaki dan
crkvu svoju hraniš kruhom angjeoskim, što si ga
u naručju Svome pripravila, vodi, upravljaj me na
prekrasnim nebeskim pašama Tvojim!

Prva točka.
Marija zove se punim pravom pastiricom
božjom.
Isus je Janje Božije, koje odnimlje grijehe svijeta
i koje se za nas na križu prikazalo. »A ko je Bo¬
žije ovo Janje hranio?« pita sv. Augustin; »ko
Mu je dao kruh i meso? Zar ne Marija?« Isus je
dobri Pastir, Marija Njegova Majka; s toga punim
pravom novo ovo ime zaslužuje, kojim Je danas
radosno štujemo.
Pošto je Isus život Svoj za nas ovce Svoje dao,
stvorio si je stado, što mu se baštinom predalo;
 — 063 —

Marija pako je sudjelovala, da se spasi izgubljeni

svijet, Ona je suspasiteljicom: punim se dakle
pravom imenuje pastiricom i Isusu samomu, koji
je Majku Svoju toli visoko podignuo, ovo je ime
na diku i slavu.
Angjeli imenuju se u sv. pismu pastiri; no, ni¬
jedan angjeo ne čuva, ne brani i ne hrani stada
Isusova tako vjerno, kao kraljica angjela i ljudi,
jer kroz Njezine ruke ide sve dobro, što za mistično
stado Svoje čini.

Druga točka.
Naslov Marije, da je Božija pastirica, sokoli
osobe Bogu posvećene.
Svaka pobožna, osobito Bogu posvećena duša
mora mnogo trpjeti, puno imade briga, bojazni i
suprotivština; ali velika je za nju utjeha i jaka
potpora misao, da imade na nebu najvišu pastiricu,
koja rado one čuva, koji Je u nakanama Njezinim
podupiru. Marija nas pomaže u našim nevoljama,
rasvjetljuje nas u našim dvojbama, brani nas u
pogibelji i bodri nas u našoj slaboći. Kako bi
mogla da pomoć Svoju uskrati osobito onima, koji
rade o spasu duša; ona, koja je za iste duše pri¬
kazala život vlastitog Sina Svoga, koji ojJ je bio
neizrecivo puno draži, nego li Njezin vlastiti život!
Da, veledušua ova Majka prikazala je na Golgoti
život Isusov, i da je Isus htio, vlastitim Svojim
rukama bi ga bila žrtvovala. Ovce Božijeg Pastira
takogjer su ovce Božije pastirice, jer ih je pod
križem u zaštitu Svoju primila.
 — 664 —

Punim pravom su dakle duhovni sinovi sv.

Frana Asiškoga Djevicu Mariju upravo pod ovim
naslovom sa dozvolom pape Klementa XIII. oda¬
brali zaštitnicom svojih misija u Indiji; a oci pre¬
svetog Spasitelja ishodili su od svete Stolice do¬
zvolu, da mogu svuke godine Mariji, Materi dobroga
Pastira odregjen dan posvetiti.
Zazivajmo Ga dakle vršeći dužnosti svoje i
znajmo, da ni jedan stvor nije tako sklon uslišati
nas i tako moguć pomoći nam, kao što je nebeska
ova pastirica,

' Treća točka.

Onaj naslov nebeske pastirice teši vjernike.
Velika je utjeha za vjernike misao, da nema
stvora, koji bi bio tako živa slika Isusova, kao
što je Marija. Isus, dobri Pastir, ostavi devedeset
devet ovaca i ide da potraži izgubljenu i kad ju
je našao, uzme je na legja, nosi kući i napravi
veliku svečanost veseo, što ju je našao. Isus pak
udijelio je čuvstva Svoja božansko. Materi Svojoj;
postavio Ju je blagajnicom svih sredstava milo¬
srdne ljubavi Svoje. O kolika utjeha grješnicima,
što mogu misliti, da će ih osobito Marija s Bogom
izmiriti; vjernici pako osjećaju osobitu utjehu i
pouzdanje, kad Mariju razmatraju pod dražesnom
slikom pastirice. S toga se je Djevica Marija više
puta pobožnim osobama baš kao pastirica ukazala.
Hajde, štujmo i mi Mariju kao pastiricu, nastojmo,
da Joj budemo poslušne ovce i upravljajući duše
 — 665 —

nam povjerene, pouzdajmo se na Njezinu dobrotu

i pomoć.
Čuvstvo. O Božija pastirice, udijeli nam ovu
nježnu, iskrenu, srdačnu ljubav, koja iz djetinjeg
srca dolazi i koju Ti najviše krotka od svih matera,
najmilija od svih stvorova, punim pravom zaslu¬
žuješ. Blagoslovi maleno stado, što je meni povje¬
reno; učini, da sluša moj glas, te ga uzmognem
dovesti na nebeske paše sretne vječnosti.
Odluka. Cesto ćemo Djevicu Mariju zazivati
pod naslovom: Božija pastirica.
Duhovna kitica. Eto ti Majke tvoje!
Molitva. O Marijo, Gospo moja . . .

Razmatranje o Djevici Mariji

za subotu iza III. nedjelje po uskrsu.
Kalio je po nas korisno, ako sav mjesec Mariji po¬
svetimo.
„I gle, od sele nazvat će me blaženom svi naraštaji “
Luk. 1, 48.

Prya vježba. Predstavimo si Mariju, kako Je

štuju svi angjeli i sveci na nebu i svi pravednici
na zemlji.
Druga vježba. O Marijo, u nebu ne će ni vječ¬
nost dovoljna biti, da se ispjeva slava Tvoja; daj
nam, da na zemlji barem prelijepog mjeseca svibnja,
koji je Tebi posvećen, prinosimo poklonstva našeg
štovanja, našeg pouzdanja i naše ljubavi.
 — 666 —

Prva točka.
Vježba u Marijinom mjesecu veoma potiče
duše, da svetu Majku svoju štuju i za Njom
se povode.
Crkva je dužna, da djecu svoju o prednostima uz¬
višene kraljice svoje poduči, da čast Njezinu širi,
da djevicanstvo i visoko dostojanstvo Njezino brani;
no, slavospjevi, koji Gospoju našu idu, tako su
mnogobrojni, da je jedva čitav mjesec dostatan, te
se barem neznatan dio ispjevati može; a ispripo¬
vijedati sva Njezina dostojanstva nikako moguće
nije, jer ni duh i jezik angjeoski nije kadar, hvalu
Marijinu dovoljno ocrtati. »Iza poznavanja Isusa
našega nema poznavanja, koje bi korisnije i vrije-
dnije bilo od poznavanja čiste ove Djevice«, veli
Suaresij; »bez njega njegovat će narod samo
nekakvo površno i spoljašnje štovanje prema Njoj.«
Presretne su duše, koje ovu ljubavi punu majku
ljube i kojim je slatko, slavu Njezinu pjevati! No,
Dj evica Marija pozivlje nas ne samo, da Je zazi¬
vamo u pomoć, nego da promatramo takogjer one
puteve savršenosti, kojima je ona putovala. I eto,
upravo mjesec Marijin daje nam prigodu, da točnije
i dublje promotrimo njezine krjeposti, a naše duž¬
nosti prema Njoj.
 — P67 -

Druga fočka.
Vježba u Marijinom mjesecu sklonut će Ma¬
riju na našu obranu.
Dočim Djevicu Mariju svi naraštaji blaženom
zovu, veli sveti Anselmo, to Ona zagovorom Svojim
sve svece blaženimi čini. Ona je najveće novo bla¬
ženstvo naše, tvrdi sveti German. Štitit će dakle
sigurno osobito dušu Bogu posvećenu, koja Je kroz
sav mjesec štuje. Sveti Alfonzij nas potiče, da je¬
dnom u godini devetdnevnicu na ćast Marije oba¬
vimo dodajući, kako ćemo si ovom pobožnosti
Majku Mariju sklonuti, da nam bude u cas smrti
jakom zaštitnicom i zagovornicom. Ne ćemo li još
obilatijih milosti zaslužiti, ako svake godine kroz
cijeli mjesec Mariju osobito štujemo i sve propi¬
sane pobožnosti obavljamo ? Sigurni možemo biti,
da će nas Ona u materinsku Svoju zaštitu primiti
i još drugih dobrodati pružati, ako smo najljepši
mjesec godine Njoj posvetili. O premoguća ova
Kraljica tako je darežljiva, te običaje najneznatnije
njoj učinjene usluge skupo nagraditi: zašto se ne
bismo dakle toli korisnom pobožnosti okoristili, a
i bližnjega poticali, da se okoristi?
Čuvstvo. O Marijo, Majko i Zaštitnice moja,
spoznavši kako je lijepa i ganutljiva ova pobož-
nost korisna, obećaj em Ti, da će mi od sele ova
pobožnost biti sveta i slatka; da, o Božija Majko,
prinosit ću Ti svake godine poklonstva štovanja
svoga, pouzdanja svoga i ljubavi svoje!
 668 —

Odluka. Pripravit <5emo se, da dobijemo oproste

sto se u mjesecu svibnju dobiti mogu; oprost
naime od 30 dana za svaki dan vježbe i potpuni
jedan put u mjesecu.
Duhovna kitica. I gle, od sele nazvat de me
blaženom svi narodi.
Moli tva. 0 Marijo, Gospo moja . .

Razmatranje o Djevici Mariji

za subotu u osmini uzašašća Isusova.
Marija je u otajstvu uzašašća slika redovničkih osoba.

„1 dok ih blagoslivljaše, odijeli se od njih i uzigje na nebo.“

Luk 24, 51,

Prva vježba. Promotrimo Djevicu Mariju, kako

Joj, dok se Sin Njezin slavno prema nebu diže,
Srce Njezino napunjuje žalost i radost.
Druga vježba, 0 sveta Marijo, daj mi dio na
radosti, što si je radi rastanka od Sina svoga odu-
tila, a i na radosti, kojom se Srce Tvoje napunilo
gledaj udi Sina, kako uzilazi u nebo, da tamo na
desni Oca Svoga sjedi!

Prva točka.
Žalost Marije za otajstvo uzašašća Isusova.
Sveti Bernardin Sijenski divi se tajnom i lju¬
bavi punom razgovoru Marije sa Isusom za uza-
 — 669 —

šašča Spasitelja svijeta i veli, da je neizreciv/

»Svakako«, veli isti svetac, »svakako ne možemo
dvojiti, da je bilo Srce Marijino veoma ganuto i
tronuto, kad se ljubljeni Sin Njezin od Nje ra¬
stavljao, sigurno Ju je ovaj klanjanja vrijedni Sin
ljubeznim i milim riječima tješio. I ko bi ikada
kadar bio, da ocrta onu žudnju i težnju, kojom
je Djevica željela, da uzmogne Sina Svoga u slavu
nebesku pratiti?« — Je li ikada mogla, da zabo¬
ravi na ovog Sina, koji je bio pun milosti i istine
i da ne čezne s Njim uvijek sjedinjena biti ? Može
li, da se ne žalosti, što je On otsutan? Punim
pravom veli psalmista, koji je veličanstvenu ovu
Kraljicu duhom gledao, da je Ona sav život Svoj
u žalosti sprovela.
Eto ti slike duša, koje žude po savršenosti zvanja
redovničkoga; prema primjeru sv. Pavla neka žele
da se razriješe, te uzmognu kod Isusa biti; valja
da se smatraju baš nesretnim, što im se vrijeme
progonstva produljuje. O kako če se redovničke
dužnosti revnije obavljati, ako je duša u sretnom
ovom raspoloženju!

Druga točka.
Radost Marije u tome otajstvu.
Za uzašašča Isusova bilo je Srce Marijino po¬
dijeljeno, dijelila ga žalost i radost, kao što se i
kod porogjenja zbilo, gdje je veselo uskliknula, što
je Spasitelja svijeta rodila. I doista ko imade to¬
liko prava radovati se, kao što ima Marija, gleda-
 — 670 —

jući Isusa, kako prema nebu uzilazi, da uzvišen

nad zborove angjeoske sjedne uz desnu Boga Oca?
Mogli su se radovati apostoli, što se na toliku
slavu uzvisilo tijelo Isusa, koji je udostojao se ime¬
novati ih bradom Svojom; no, Djevica Marija
mogla je preobraženo tijelo Isusa, koji je bio po
naravi Njezin Sin, u puno strožem smislu imeno¬
vati mesom Svojim, te upravo s toga, veli sv. Ci-
prijan, ne može niko da radost Njezinu opiše. Bolje
nego ikoji stvor shvatila je otajstvo, koje sveti Au-
gustin nazivlje kraljevim otajstvom.
Radujmo se sa Marijom ; nastojmo, da se svetku¬
jući ovaj dan za njom povedemo; pomislimo, da
je i nama Bog Ocem, a Isus bratom, i neka ovaj
razlog radosti za apostole i nama bude razlogom
radosti naše. Motrimo Isusa na desni Očevoj i
cujmo, kako nas pozivlje, neka se učinimo dostoj-
nimi kraljestva nebeskoga; žurimo se, da ga po¬
stignemo, da unigjemo u slavu nebesku.

Treća točka.
Poslušnost Marije u tome otajstvu.
V

Žalost i radost Marije nikako -nijesu priječile,

da ne bi naredaba Sina Svoga izvela. Kazao je:
»ostanite u gradu« i Marija vrati se sa apoštolima
u grad. Ovim prizorom bili su apostoli sasma za¬
divljeni, radosni i žalosni ujedno. Smatrali sii se
sirotama, veli sv. Augustin, kao djeca, koja su
majku izgubila. Zadaća Marijina pako je bila, da
bude kod apostola mjesto majke; i budući je bila
 — 671 —

bogata svim milostima, hrabrila, sokolila i rasvjet¬

ljivala ih je tako, te se može apostol apostolima
nazvati. Zaista htio je Isus prema riječima sv. An¬
tuna, neka iza uzašašča na zemlji ostane, da ra-
svjetljenja apostola još pomnoži.
Vapimo dakle k Njoj, da i nas rasvijetli, jer mi
smo baš siromasi i slijepi. Prosimo Je, neka nama
isprosi, da slušamo zapovijedi Božije i da se volji
Njegovoj sasma predamo. Molimo, neka nam po¬
mogne, te uzmognemo na zemlji dužnosti svoje što
točnije obavljati.
Čuvstva. O Marijo, raduj se! božanski Tvoj
Sin uzvišen je nad zbore angjeoske, da sjedne i
onda sjedi ob desnoj Boga Oca; daj nam, da od
sada ništa ne tražimo, ništa ne želimo, van stvari
neba, gdje Spasitelj naš kralj uje; daj, da ne zna¬
demo ni za drugu radost, ni za drugu žalost, van
za onu, koju nam pobugjuje sveta vjera.
Odluka. Ne čemo se radovati van u Bogu i
u misli na vječna, nebeska dobra.
Duhovna kitica. Ne ču Vas sirote ostaviti.
Molitva. O Isuse.
 672 —

Razmatranje o Djevici Mariji

za subotu u oči duhova.
Marija^sprosi apostolima i učenicima milost dobre
pripravi za dolazak Duha svetoga.

„Svi ustrajahu jednodušni u molitvi sa ženama i Marijom,

Majkom Isusovom." Dj. ap. 1, 14.

Prva vježba. Predstavimo si preblaženu Djevicu

Mariju usrijed apostola i učenika, kako je u naj¬
divniju molitvu zadubljena.
Druga vježba. O Kraljice crkve već u njezinom
početku, koja si apostole, učenike i žene na do¬
lazak Duha svetoga pripravljala, udijeli i meni
milost dobre priprave, te uzmognem sutra ovog
božanskog Gosta primiti u srce svoje.

Prva točka.
Poniznom molitvom Svojom isprosi Marija
vjernicima milost dobre priprave na dolazak
Duba svetoga.
Sveti Bernard se čudi, gdje se Djevica Marija u
saboru učenika imenuje zadnjom te zauzima naj-
zadnje mjesto. Razlog tome nalazi u dubokoj po¬
niznosti uzvišene ove Djevice. Punim je pravom
Duha svetoga primila u većoj mjeri nego li apo¬
stoli ; obilatije je dobila Njegove darove, rasvjet-
ljenja i milosti. Sv. Ivan iz Damaska tvrdi, da su
sve Njezine riječi istjecale iz riznice mudrosti i da
»u Joj bile nadahnute od Duha svetoga. Iza uza-
 — 673 —

šaš<5a Isusova bili su joj ovi darovi upravo nužni,

jer je postala savjetnicom svih vjernika.
Ako molitva poniznih nebo prodire i ne ostane
neuslišana, ko može da opiše, kako drage su Bogu
bile molitve, koje je Marija najponiznijim , srcem
obavljala. Nije molila samo za sebe, nego i za
crkvu, čije je Majkom bila; molila je za ovaj
sabor, kojemu je željela da isprosi sva dobra ne¬
beska i zemaljska. Radi njezinih zasluga i radi
Njezinih molitava je Bog Duha svetoga u obila-
tijoj mjeri poslao; kao što je Djevica Marija po¬
niznom Svojom privoljom postigla, da je Riječ Bo-
žija na zemlju sišla, tako je Ona takogjer poniznom
molitvom Svojom postigla, da je došao s neba Duh
Syeti, koji je radosno gledao na poniznost sluškinje
svoje. — Molimo i mi ponizno, da nama dogje
Duh Sveti, Tješitelj i uslišati će se molitva nždfta.
Druga točka«
Ustrajnom molitvom Svojom isprosi Marija
vjernicima 'milost dobre priprave na dolazak
Duha svetoga.
Učenike, koji su na skoro imali primiti novih
darova Duha, što sve oživlja, sakupila je Marija
oko Sebe, kao što sakupi koka oko sebe piliće
svoje. Nije prestala moliti,dok im Sin Njezin nije
božanskoga Duha svoga poslao; jer, kao što veli
sv. Ivan iz Damaska, Ona je našom zagovornicom
opredijeljena od Boga, da nama izvrsne ove da¬
rove isprosi. Svojim uzdasima i molitvom Svojom
je nadoknadila, staje u uzdasima i molitvama uče-
Jeglić. Ritsmatranja 11. 43
 — 674 —

nika bilo manjkavo. Oni su s Njom u molitvi us¬

trajali, te time nama pokazali, kako je ustrajna
molitva najbolje sredstvo, da se primi Duh sveti
Isus je Duha Svetoga obećao onima, koji će za Nj
prositi; no, On želi, da se moli usrdno, paće silo¬
vito; silna mu se molitva najbolje svigja. Molimo
dakle ustrajno i združeni sa Djevicom Marijom,
neka nama dogje Duh ljubavi i Isus ne će krz-
mati, poslat će Ga.
Čuvstva. O Marijo, koja si apostole i učenike
tako izvrsno pripravila na dolazak Duha Svetoga,
moli takogjer za nas, da se dostojno pripravimo,
te uzmognemo Duha Svetoga primiti; daj, da sje¬
dinivši molitve svoje sa Tvojima zavrijedimo, te
sutra u obilatoj mjeri primimo darove, rasvijetljenja
i milosti, koja ovaj Duh ljubavi tako rado u pri¬
pravljena srca ulijeva.
Odluka. Sav dan ćemo u Ime Marije Duha
Svetoga prositi, da dogje u srca naša.
Duhovna kita. »Svi ustrajahu jednodušno u
molitvi sa ženama i Marijom, Majkom Isusovom.
M olitva. O Isuse. . . .
 — 675 —

Razmatranje o Djevici Mariji

za subotu poslije duhova.
Sveza Marije sa trijem osobama presv. Trojstva.
„Duh sveti sići će nad Tebe i moć Višnjega opsjeni ti će
Te ; za to će se Sveto, što porodiš, zvati Sinom Božijim."
Luk. 1.

Prva vježba. Predstavimo si Srce Marijino kao

najsavršeniji hram, koji je presvetomu Trojstvu od
vijeka sasma po volji.
Druga vježba.. O Marijo, kruuo svih djela pre¬
svetoga Trojstva, po nedokučivim svezama sa
Ocem, Sinom i Duhom svetim, vapim k Tebi, daj
mi, da mogu u štovanju i ljubavi prema Tebi
svaki dan napredovati!

Prva točka.
Sveze Marijine sa vječnim Ocem.
Marija se imenuje najsavršenije djelo, hram pre¬
svetoga Trojstva; ovako se imenuje radi Njezinih
tjesnih i nerazdruživih sveza sa trijem božanskim
Osobama.
Zaista sa Ocem dijeli prednost, da imade Boga
Sinom, komu Otac s toga, što se od vijeka iz
njega ragja, može kazati: >Moj Sin si Ti, jer sam
te danas rodio.« No, s toga, što se je onaj isti
Sin, koji je u krilu Oca nebeskoga, u vremenu
porodio od Djevice Marije, može se o Njemu ta-
kogjer kazati, da je jedinorogjeni Sin Marije.
 — 676 —

Ova uzvišena Djevica pribavila je Ocu neiz¬

mjernu slavu, kad je Sin, koji je bio kao Bog
Ocu sasma jednak, u Njezinoj utrobi uzeo narav
čovječiju, te započeo Oca Svoga imenovati Bogom
i Gospodinom Svojim. Pače, već onda je započeo
prikazivati onu preveliku žrtvu, koja dolikuje Bogu
i kojom se Bogu neizmjerna slava daje.
S toga veli sv. Bonaventura: »Ko bi nama iza
Sina mogao laglje utrti put k Ocu, kao što može
Marija! Utjecajmo se dakle k Mariji; Ona će uči¬
niti, da nama bude Otac nebeski sklon, učiniti će,
da se Otac k našemu siromaštvu, k našim potre-
boćama i k našim vapajima snizi. O kako lako
možemo pod zaštitom Marije dobiti ne samo milost
Spasitelja našega i darove Duha svetoga, nego ta-
kogjer ljubav Očevu, to jest onu ljubav, iz koje
je spas naš potekao.

Druga točka.
Sveze Marijine sa Sinom Božijim.
Istina je, što sv. Augustin tvrdi, da je prebla-
žena djevica Marija sa Sinom Božijim u onom
uškom savezu, koji je od naravi same utemeljen
izmegju Majke i Sina; rodila je naime Boga-čovjeka.
Sin Božlji Joj se podvrgavao, kao što se podvrgava
sin materi svojoj.' »Htio je«, kaže sv. Ambrozij,
»upravo po Njoj započeti veliko djelo spasenja i
po Njezinom posredovanju pripravljati spas roda
ljudskoga odabravši Je, neka prva slatke plodove
tolikog dobra uživa.« Sv. Antun popeo se još više,
 - 677 —

te Je nazivlje Ocem Isusa Krista, budući za utje¬

lovljenja Isusova nije sa nikakvim mužem u savezu
bila.
Nama treba vazda milosti i pomoći od Isusa,
jer bez Njega ništa ne možemo; no treba nama
takogjer posrednika kod tog velikog Posrednika;
zazivajmo dakle majku Isusovu, da se zauzme za
nas kod Sina i bit ćemo uslišani.

Treća točka.
Sveze Marijine sa Duhom svetim.
Marija je osobitim načinom hram treće Osobe
presvetoga Trojstva; dvostruk je dar od Duha
svetoga primila: neizmjernu milost i neizmjernu
slavu. »On je u Njoj izveo otajstvo utjelovljenja«,
veli sv. Anselm, »i postala je Majkom, a da ni¬
kako nije izgubila skupocjeni dragulj neozlegjenog
djevićanstva«. Duh sveti Ju je trostrukom ljepotom
uresio: lijepa je darovima, što ih ima sama u Sebi,
lijepa odnošajima prema bližnjemu, lijepa odnoša-
jima prema Bogu.
Kamo hoćemo dakle, da se utećemo, ako ne
k visokoj ovoj Kraljici, da dobijemo darove Duha
svetoga za sebe i sve one, koji su nama povjereni?
Ona je kao cijev, kojom nama milosti Njegove
dopiru. Sjetimo se na to, kako Ju je Duh sveti
već odmak u Njezinom začetku posvetio, te učinio
pravim ognjištem ljubavi i svetištem za najdivnije
Svoje djelo, naime za djelo utjelovljenja.
O presveta Djevice, učini, da Duh sveti zauzme
siromašno . srce moje, žarom ljubavi Božije sasma
 — 678

pronikne i napuui, te u njemu sve učinke božanske

milosrdnosti Svoje proizvede.
Čuvstva. O Marijo, koja nedokučivim svezama
sa presvetim Trojstvom dostojanstvom Svojim svaku
visost na nebu i na zemlji natkriljuješ, udijeli mi
milost, te po Tebi uzmognem da Ocu, Sinu i Duhu
svetomu najdublje strahopočitanje i najžarniju lju¬
bav prikazujem.
Odluka. Nastojat čemo, da svaki napredujemo
u pouzdanju prema preblaženoj Djevici i Majci
Mariji, tomu najizvrsnijem djelu presvetoga Troj¬
stva.
Duhovna kitica. Eto ti Matere!
M o 1 i t v a. O Isuse . . . •

Razmatranje o poznatijim svecima

za blagdan sv. Josipa 19. ožujka.
Prednost sv. Josipa; sv. Josip uzor unutarnjeg života.
„Josip, muž Marijin, bješe pravedan*. Mat. I, 1 rJ.

Prva vježba. Predstavimo si -kuću u Nazaretu,

gdje je Josip Isusa i Mariju neprestano pred so¬
bom imao.
Druga vježba. O veliki svece, koji si u Isusu
našao prauzor unutarnjeg života, otkrij mi čudno¬
vata Njegova otajstva i ovim me putem k Isusu
vodi i dovedi.
 — 679 —

Prva točka.
Prednosti sv. Josipa.
Bog je sv. Josipa za uzvišene službe na zemlji i
za sjajnu slavu na nebu odredio, s toga ga je već
ovdje velikim prednostima proslavio. Odabran da
čuva tajne Najvišega primio je milost, da gleda
neizrecive tajne ljubavi Boga prema čovjeku. Sje¬
dinjen sa najčišćimi, najsvetijimi, najuzvišenijimi
od svih stvorova, bio je osobitom milošću odabran,
da bude hraniteljem Isusovim i zaštitnikom Nje¬
govim za mladosti Njegove. O slave i časti! Ko¬
liko puta je ljubeznog Spasitelja svih ljudi na ru¬
kama nosio! Koliko Ga je puta na srce pritisnuo
i očinski za Nj se brinuo!
Nebo ga je odabralo, da prati dijete Isusa u
Egipat; bio je presretan, da je djelom ruku svojih
utjelovljenu Riječ Božiju uzdržavao.
A šta da mislimo o prijateljskom općenju nje¬
govom sa Isusom i Marijom? Kako su bile usrdne
molitve zemaljskog ovog Serafa, koji je skoro tri¬
deset godina neprekidno sa Bogom svojim zajedno
živio! Kako bogate milosti, što ih je od Njega
primao! Kako čista i žarka ljubav, kojom je prema
Spasitelj u plamtio!
O divni sveče! štujem i slavim te radi izvan¬
rednih prednosti, što ti ih je Bog poklonio. U taj
čas mi je jasno, kako plodonosan je unutarnji ži¬
vot, kojim je toliko duša do najviše savršenosti
doprlo. Da, Isusa spoznati, s Isusom u slatkim se
razgovorima družiti, Isusa posjedovati: eto tajne
 — 680 —

unutarnjeg života, eto početka i izvora mnogo¬

brojnim milostima, koje odatle proistječu O veliki
svece, koji si toliko puta sa Isusom raspolagao,
obogati i mene skupocjenim ovim darom: Isus, po¬
slušni Tvoj Sin, ne <5e ti ove milosti odredi za
me, koji ne mogu živjeti, a da nijesam tjesno i
vjerno s Njim združen.

Druga točka.
Sveti Josip savršen uzor unutarnjeg: života.
Svetomu Josipu nikako nije dosta bilo, da uživa
prisutnost Isusovu, nego nastojao je, da se za Njim
povodi. U presvetom Srcu Njegovom, u božanskoj
ovoj knjizi, naučio je veliku znanost o poniznosti i
samozataji, o ovim temeljima unutarnjeg života;
u školi Isusovoj naučio je dub sabranosti i mo¬
litve; u Isusu uvježbao se tako usko sjedinjen biti
sa Bogom, da ga nikakav spoljašnji posao nije mo¬
gao rastresti; od Isusa naučio je čine one prečiste
ljubavi, koja je duša i glavna vježba sveg unutar¬
njeg života.
Mi smo Isusovi; duše su naše zaručnice Njegove
često se pričeščujemo, i time se sa Isusom puno
tjesnije sjedinjujemo, nego li je -sjedinjen bio sv.
Josip, dok je na zemlji boravio. Cijenimo dakle
svoju sreču, brižno blago ovo njegujmo; živimo
kao što je živio sv. Josip: zaboravimo svijet mi,
svijet pako neka zaboravi nas, te se ne bavimo
van sa Isusom i jedino Njemu da služimo.
Čuvstva. O veliki sveče! poslušan si bio Dubu
svetomu, sasma si se dao od Njega upravljati, a
 — 681 —

time si zaslužio ime, da si nam uzor unutarnjeg

života: ulij u srce moje ljubav za pređivni ovaj
život. O sveti zaštitnice, prijatelju i vogjo duša,
koje prema savršenosti čeznu, ishodi mi od Isusa
i Marije milosti, koje trebam, da doprem na onaj
stepen svetosti, na koji sam pozvan.
Odluka. Prema primjeru sv. Josipa nazrijevat
ću sreću svoju jedino u tome, da živem vazda
kao u prisutnosti Isusovoj.
Duhovna kitica. Idite k Josipu!
Molitva. Zaklinjem Te, o slavni i sveti Jo¬
sipe, po očinskom srcu, koje ti je Bog za Sina
Svoga dao, i po djetinjem Srcu, što ga je Isus
prema tebi imao, brini se izvanrednom pomnjom
za mene, da budem upravo svet; ti budi meni
vogjom, potporom, ocem i uzorom u duhovnom
životu i na putu prema savršenosti, kojim sam
pošao, da idući tragom tvojim, postignem blažen¬
stvo odabranika Božijih po Isusu Kristu, Gospo¬
dinu našem. Amen.

Razmatranje
za Blagovijest 25. ožujka
O čistoći, čednosti i mudrosti Djevice Marije.
„Poplaši se VIarija od rijeci angjela i pomisli, kakav bi ovo
bio pozdrav*. Luk. 1, 29.

Prva vježba. Predstavimo si poniznu Djevicu,

kako u sobi Svojoj kleći i sva u duha sabrano
vruće moli.
 — 682 —

Druga vježba. O Marijo, divni primjere djevica,

ishodi mi premilu čednost, koja neka mi dušu
moju kiti.

Prva točka.
Podpuna čistoća Marije bila je uzrokom Nje¬
zinog straha.
Neprispodobiva Djevica poplašila se, kad Joj
došao angjeo Gospodnji, i to zbog potpune čistoće
srca. Poplašila se je, jer ukazao Joj se angjeo kao
mladić; poplašila se radi nečuvene tajne, o kojoj
je govorio. Bila je djevica i zavjetovala je Bogu,
da će sav život Svoj djevicom ostati, ali eto sad
Joj se kaže, da će začeti i postati majkom: s toga
se poplašila.
Ali, o sveta Djevice, umiri se; bit ćeš majkom,
ali jedino Sina Božijega, jer nikada ne ćeš pre¬
stati biti djevicom. .Bog, koji će postati čovjekom,
ne će da se rodi van od djevice, s toga bit ćeš
Majkom Božijom.
Osjećamo li onaj isti strah, onu istu bojazan,
ako smo u pogibelji, da bismo mogli čistoću svoju
izgubiti ? Mi znademo, da blago čistoće nosimo u
krhkim sudovima. Čistoća je nježan cvijetak; jedna
jedina riječ, jedan pogled, jedan dah zadostuje, da
ovehne.
Čista duša neka ne bude mirna, osim ako je sa
Bogom sama; ona neka dršće, kad joj se pribli¬
žavaju stvorovi; izbjegava neke zabave, ako su su¬
višne, makar ne bile baš grješne. Jesmo li tako
 — 683 —

oprezni? Sta? Marija se poplaši, kad je sama sa

angjelom, koji ne govori van o spasu svijeta. A
mi ne bismo se bojali, kad smo sami sa stvoro¬
vima, koji ni s daleka nisu cisti poput angjela i
koji ne govore baš najopreznije! O drskosti, o
oholosti! O dušo moja, iz načina, kako Marija sa
angjelom opći, nauci ti općiti sa ljudima.

Druga točka.
Čedno i mudro govori Marija sa angjelom.
Najprvo se čedna djevica ne odvaži da angjela
pogleda ili da pogled svoj na nj opire, premda Je
angjeo sa dubokim počitanjem pozdravlja; onda
ne ispituje ga iz znaličnosti. Angjeo proslavljuje
Sina, što će Ga roditi; a veličina Niegova ne za-
nese Je, nego samo sa to se brine, da si dje¬
vičansku čistoću Svoju sačuva. »Kako će se to
zbiti, pita sasma čedno, jer nepoznajem muža?«
Djevica sam, i zavjetovala sam, djevicom ostati.
O da je Eva tako čedna i oprezna bila, da nije
toli znalično zabranjenu vočku pogledavala, da se
nije dala zamamiti ljepotom ploda i zavesti laska¬
vim riječima zmijinim, ne bi bila propala ni ona,
ni mi s njome.
Za kojim se primjerom općeći sa svijetom povo¬
dimo? Jesmo li čedni poput Marije, ili znalični
poput Eve? O Bože, koliko toga moram si pred¬
bacivati: koliko ispraznih riječi, kolika neopreznost
u pogledu! kako sam lakouman, kako tašt, kako
znaličan u drugovanju! O, daj, neka bi mi čed-
 — 684 —

nost Dj evice Marije pomogla, da se u toj točki

nuutarnjeg života sasma popravim!
Čuvstva. O sveta Majko moja, još prvo, nego
je angjeo s Tobom govorio, primila si puninu mi¬
losti Božijih! Iza kako Ti se on ukazao, zbilo se
u Tebi najdivnije svih čudesa: postala si Majkom
Spasiteljevom! O Djevice Marijo, daj da spoznam,
kako ču upravo u samoči nači najobilatijih milosti,
kako ču’uprav ovdje najsigurnije glas Duha sve¬
toga čuti; udijeli mi sreču, da se uklonim taštini
i rastresenosti, koja mi ne bi koristila, nego napu-
njavala me dahom svjetovnim!
Odluka. Brižno ču bdjeti nad srcem svojim i
nad osjetilima svojim, da se čistim sačuvam.
Duhovna kitica. Evo me službenice Gospod¬
nje, neka mi bude po riječi tvojoj !
Molitva. O Isuse ...

Razmatranje
za veliki četvrtak.
Isus uspostavi presveti Sakramenati

„I dok oni večerahu, uze Isus kruh i blagoslovi i prelomi i

dade učenicima Svojim i reče: Uzmite i jedite, ovo je ti¬
jelo moje. I uze kalež i davši hvalu dade im govoreći :
Pijte iz ovoga svi; jer je ovo krv moja novoga zavjeta,
koja će se proliti za mnoge radi otpuštenja grijeha*.
_ Mat. 26, 26—28.

Prva vježba. Puni strahopočitanja unidjimo u

sobu zadnje večere, gdje-Isus sa učenicima^za sto¬
lom sjedi.
 — 685 —

Druga vježba. O božanski*moj Spasitelju, kTebi

vapim, da sa učenicima Tvojim prisustvujem činu,
kojim uspostavljaš presveti Sakramenat, cim mi
ljubav Svoju toli divno posvjedocava.

Prva točka.
Ovo je tijelo moje, koje će se za vas dati.
Isus vidi, kako se sve to većma približava onaj cas,
gdJe će On žrtvu Svoju dovršiti. Kao dobar otac,
pun ljubavi, učini On u noći, u kojoj se je imao
predati, pošljednu Svoju oporuku, kojom nam u ne¬
dokučivoj ljucavi ostavi Svoju klanjanja vrijednu
osobu; On utemelji presveti Sakramenat, da uz¬
mogne pod prilikama kruha i vina ćak iza smrti
u srcima našim prebivati.
Divimo se prekomjernoj ovoj ljubavi! Spoznajmo
sreću svoju! Je li moguće? Dane ostanemo sirote,
ostaje On kod nas, poklanja nam Sebe, a time
^akogjer sva Svoja savršenstva, Svoje krjeposti,
Svoje zasluge, Svoje milosti. Koli neizmjerna ba¬
ština, koli cisto blago, koli plemenita ostavština!
O ostavštino puna ljubavi, o blago neiscrpivo, o
baštino božanska, kako si mi draga! Sta je neiz¬
mjerna ljubav ovoga dobroga Oca, ovoga veleđuš-
noga Spasitelja mogla da učini više? Je li mogao
nam dati dar skupocjeniji od Sebe samoga? O lju¬
bavi, o božanska ljubavi, koli si požrtvovna! O
užezi me svetom svojom vatrom, da se istrošim
od ljubavi prema onomu, koji me je toli neizrecivo
ljubio!
 — 686 —

Druga točka.
Činite ovo Meni na uspomenu.
Ova je zadnja volja Oca u oporuci Njegovoj.
Samo jedno od nas zahtijeva: da se sjedamo na
smrt, koju je za nas podnio i to osobito onda,
kad se približavamo Sakramentu, kojim se baš
smrt Njegova tajinstvenim načinom predstavlja i
obnavlja. U svetoj pričesti unidje u srce naše, da
mu uspomenu na rane Svoje i na muku Svoju
uvriježi. Ne služi se rukom angjela, da nam zna¬
kove smrti utisne, kao što se služio kod sv. Fra-
nja, On sam utisne se našim dušama, poput pe¬
čata, da otiska ne bismo nikada izgubili.
O Bogu posvećene duše, primimo dakle božan¬
skoga zaručnika svoga ! A primimo Ga živahnim
sućuvstvom Njegovih bolova: jer osobito mi mo¬
ramo da nosimo u sebi znakove i sliku razapetog
Spasitelja, mi, koji valja da Mu budemo nalik za
života i za smrti. Duša, koja vjerno ljubi, radosno
trpi za Boga, koga ljubi i križ, kojim postane na¬
lik na razapetog Spasitelja svoga, bude joj svezom
ljubavi, koja je tješi i zanosi. »Trpjeti ili umrijeti«
povikuje ona; paće ona moli za smri, te uzmogne
vazda kod Boga biti i jedino Njega uživati.
Čuvstvo. O Spasitelju moj, prije nego si umro,
ostavio si mi dar najskupocjeniji od svih na
nebu i na zemlji, naime svetu osobu Svoju; i ja
odlučujem eto, da Ti dajem bez iznimke sve, što¬
god jesam i štogod imadem. , Posvećujem Ti srce
 — 687 —

svoje, volju svoju, razum svoj, pamet svoju, tijelo

svoje i dušu svoju; sve modi i sposobnosti svoje
prikazujem Ti klaonu žrtvu, neka se istroše Tebi
na slavu i u službi Tvojoj !
Odluka. Presvetomu Sakramentu približavat
demo se razda velikom ljubavlju i iskrenom željom,
da život Isusa razapetoga n sebi obavimo.
Duhovna kitica. Sta du Gospodinu uzvratiti
za sve, što mi je učinio? Kalež spasa cu uzeti i
ime Gospodnje zazivati.
Molitva. O Isuse . . .

Razmatranje
za blagdan sv. Jakoba i Filipa 1. svibnja.
O spoznaji Isusa Krista i Oca bljegovog; Bog sam je
zadosta.
„Kad biste poznali Mene, poznali biste i Ooa; a od sele po¬
znat ćete Ga . . , Reče Mu Filip: Gospodine, pokaži nam^
Oca i bit će nam dosta. “ Iv. 14, 7. 8.

Prva vježba. Predstavimo si Isusa, kako iza po¬

sljednje večere toli ljubezno na pitanja učenika
Svoga odgovara.
Druga vježba.. O Isuse, božanski zaručnice duše
moje, kad bih poznao Tebe, pozna bih i sebe; za
klinjem Te, daj mi skupocjeni dar, da spoznam
ljubežljivost, savršenost i ljubav Tvoju i bit de
mi dosta.
 — 688 —

Prva točka.
O spoznaji Isusa Krista.
Ima dvostruka spoznaja Isusa Krista: jedna je
neplodna, koja u Njega i u sve, što je objavio,
vjeruje, ali Ga ne ljubi; služit će samo za to, da
dotičnomu još strašniji sud Božiji pripravi; druga,
koja je u ljubavi tvorna, koja potiče na to, da se
riječ Njegova obdržava i volja njegova u svemu
ispunjava: i upravo ovim drugim načinom valja
da poznajemo Isusa, ako hoćemo vječnoj propasti
izbjegnuti. Ovu spoznaju polučiti nije teško, jer
dosta je, ako ljubežljivost Isusova promatramo.
Ispitivati se moramo, veli neki pisac, da li ima-
demo u ljubavi tvornu spoznaju Isusa Krista; ako
pronagjemo, da je nemamo, uzdrhtajmo, istrgajmo
si Srce svoje, bacimo ga daleko od sebe i zakli-
njajmo Gospodina, da nam drugo dadne.«
Davno već sam ne samo učenik (učenica), nego
duša je moja zaručnica Isusa Krista; je li Bože moj,
od potrebe još ispitivati se, da spoznam, da li Te
ljubim? Je li po mene naporno vapiti: Gospodine,
Ti znadeš srce, Ti znadeš takogjer, da Te ljubim?
Ako je u duši ovakova u ljubavi tvorna spoznaja,
te joj ništa ne će biti teško, makar morala sa
Isusom na križ. Duši, koja ljubi, nije teško, za
Isusa predobiti opet osoba, koje Ga ljube; ljubav
joj olakočuje, pače upravo zaslagjuje svak napor,
svak rad.
Sretna je dakle duša, koja znade, što će reći
ljubiti Isusa! I ja mogu to znati, kadgod hoću*
 — 689'

ali ne mogu znati, a da Ga ne ljubim. Blažen,

koji znade, što de redi ljubiti Isusa, tvrdi pisao
knjige: našljeduj Isusa.
Druga točka.
Bog sam je dosta.
»Niko ne dogje k Ocu van po Meni.« Bossuet
veli: Isus uvodi apostole u dublju tajnu; da budu
u miru srca nepokolebivi, uči ih potpuno spoznati
ono dobro, što de ga u Njemu nadi. Ovo dobro
stoji u tome, da de po Njemu i u Njemu posje¬
dovati istoga Oca, koji bi morao predmetom svih
njihovih žudnja biti. »Gospodine, pokaži, nam Oca
Svoga i dosta de nam biti« Za ovih rijeci osjeda duša
nešta neizrecivo velika, nježna i pouzdana. Bossuet
opet veli: »Gospodine, zapovijedaš nam, da nam
se ne treba plašiti i bojati; a da toga ne bude,
od potrebe je samo jedno: Otac Tvoj nam je
dosta .... razumijemo li ovu riječ, shvadamo li
potpuno zadovoljstvo? Gledati Boga, u kome na¬
lazimo lijek za sve nevolje naše; jer u Njemu smo
našli dobro, koje nam niko dati ne može, i ovo
nam dobro zadostuje; ništa nam mira našega pore¬
metiti ne de modi. Govorimo dakle sa Filipom:
»pokaži nam Oca i bit de nam dosta.« Jer ako
Ga vidiš, vidiš sve dobro, sve što može da po¬
budi ljubav, onda Ga neizmjerno ljubiš i u toj
ljubavi posjeduješ. »On nam je dosta" : jedino On
može da ispuni prazniuu u srcu našem, da doskoči
svim potrebodama našim, da na uvijek zadovolji
svim željama našim, te nas sretnimi, presretnimi
učini.« 44
 Ispraznimo dakle srce od svake druge stvari, jer
ako nam je dosta Bog, to ne trebamo ostalih do¬
bara, što sa umrlim ovim životom prolaze; neka
nam ne buće od potrebe n'šta van Bog! O kako
je od važna ova riječ Filipova!
Ali, ako hoćemo, da je baš iskreno možemo
izustiti, to moramo sa ostalim apostolima moći
ostvrditi: »Gospodine, sve smo ostavili, da smo
mogli za Tobom poći«. Je li tome tako? Jesmo
li ostavili sve? Nijesmo li na ništa privezani? Ne
tražimo li oslombe van u Boga ? Ako je tome tako,
onda možemo sa Filipom kazati: »pokaži nam Oca
i bit će nam dosta!«’ Sretan, koji može ovu želju
izjaviti kao zadnju. Sretni, koje ova želja dovede
do toga, da se svemu za vazda i potpuno odreku!
Čuvstvo. O Isuse, kao apostol Tvoj, tako
možemo i mi u istinu kazati: »Gospodine, ostavili
smo sve, da idemo za Tobom«: ne ćemo više da
budemo na stvorove privezani, jedino u Tebe tražit
ćemo i naći potporu! Pokaži nam dakle Oca i bit
će nam dosta! Daj mi, da se svega potpuno odre-
oem i neprestano odričem, da našav stotruku na¬
gradu već ovdje na zemlji nagjem i blaženi život
tamo u vječnosti.
Odluka. U svim odnošajima sa bližnjim umi-
lat ću neprestano sebi samomu.
Duhovna kitica. Gospodine, pokaži nam
Oca Svoga i bit će nam dosta.
Mol i t v a. O Isuse ....
 — 691 —

Razmatranje
za blagdan zaštite sv. Josipa na treću ne¬
djelju iza uskrsa.
O mogućnosti i o dobroti sv. Josipa,
„Idite k Josipu!“ 1 Mojs.

Prva vježba. Predstavimo si sv. Josipa u slavi

rebeskoj, kako ljubezno na one gleda, koji ga za¬
zivaju u pomoć.
Druga vježba. O veliki svece, koji možeš da od
Srca Isusova i Marijina sve dobiješ, isprosi mi
milosti, što ih trebam, da zavrijedim jednom ih u
vječnosti gledati, uživati i slaviti.

Prva točka.
Sv. Josip kod Isusa i Marije veoma mnogo
može.
Moć, koju imade sada sv. Josip u nebu, su-
razmjerna je sa krjepostima, kojima se na zemlji
odlikovao i sa pouzdanjem, kojim je za života sa
Sinom Božijim općio. Kako bi Isus mogao da išta
odbije svecu, koji Mu je trideset godina nado-
mješćivao oca i ljubio Ga baš nježnom očinskom
ljubavlju; svecu, koji se za Njegovo djetinstvo
brižno starao, koji je što savršenije vršio sve krje-
posti, što su Boga drage! Kako ne bi Marija,
moguća ova nebeska kraljica, majka milosrgja, -u
oije je ruke Početnik svake milosti sve blago riz-
 — 692 —

niče Svoje položio, modi Svoje htjela dijeliti sa

onim, s kojim je za zemaljskog života tako dugo
zajedno živjela i koji Ju je svakom prigodom po¬
magao i podupirao baš onako, kao što je trebala.
Da, nikada ne mogu dvojiti, da imade sv. Josip
na nebu veliku moć i sigurno će od njega pomoć
dobiti svi oni, koji ga za nju prose.

Druga točka.
Sv. Josip je veoma dobar prema svima, koji
ga štuju.
Moć sv. Josipa napunjava me velikim počitanjem
prama njemu, ljubav pako njegova prema svima,
koji ga zazivaju, napunjuje mi dušu slatkim po¬
uzdanjem. Srce njegovo, buduć i presvetomu Srcu
Isusovu i Marije sasma slično, duboko ćuti sve
nevolje i potreboće svih, koji se k njemu utječu i
prose ga za pomoć. Rado im isprosi obilatih mi¬
losti, upućuje ih u tajne unutarnjeg života, ući ih
veliku umjetnost molitve i postane im vogjom u
usavršavanju svih krjeposti.
Revnost njegova za ćast Božiju potpiruje mu
najvrućiju želju, da Mu sav svijet vjerno služi i ako
nagje dušu, koja ima dobru volju-i iskreno želi
osloboditi se pomanjkanja svojih, a obogatiti se
svim milostima, to se ne može izreći, kako revno se
on za nju zauzme, te joj budem zaštitnikom i ocem.
Siguran sam dakle, da će mi mogući i dobri
ovaj svetac pomoći, ako ga pun vjere zazivam;
još sigurniji ću biti, da će se mi skupocjene mi-
 — 693 —

losti Isusovo udijeliti, ako polučim to, da mi on

postane zaštitnikom. Hodu dakle odmah sada, da
se pod njegovu osobitu zaštitu stavim i njegovom
se vodstvu sasma prepustim.
Čuvstvo. O presvijetla glavo svete obitelji, u
duhu klečim pred nogama tvojim, da ti prikažem
čuvstva svoga štovanja, svoje ljubavi i svoga po¬
uzdanja. Molim, brižljivo se staraj za spas moje
duše; preporucam ti takogjer osobe, što su mi
drage. Blagoslovi nas, o veliki svece i uci nas,
da Isusa i Mariju sve to više ljubimo!
Odluka. U svakoj nevolji i napasti odlučujemo
uteći se k sv. Josipu.
Duhovna kitica. Idite k Josipu!
Molitva. O slavni Josipe, molim te po očin¬
skom srcu, što ti ga je Bog za Sina svoga dao i
po djetinjem Srcu, što ga je Isus prema tebi imao,
staraj se za spas moje duše baš osobitom brigom!
Budi mi vogjom, ocem i uzorom u duhovnom životu
i na putu prema savršenosti, koji sam pošao, da
idem tragom tvojim i vječno blaženstvo postignem.
Amen.
 — «94 —

Razmatranje
na blagdan iznašašća sv. križa na 9. svibnja.

U križu nagjemo sva duhovna dobra; veselimo se

u križu.
„I kad Ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k Sebi“
lv. 22, 32.

Prva vježba. Predstavimo si svetu Helenu, kako

kleči pred pravim križem Isusovim, koji seje spo¬
znao time, što se njegovim dodirom mrtvi uskrisnuo.
Druga vježba. Klanjanja vrijedni Pobjeditelju,
koji si snagom križa Svoga sav svijet sebi podložio,
vladaj vazda u srcu mome, i daj, da svu čast svoju
ne tražim van u tome, da budem s Tobom razapet.

Prva točka.
U križu su sva duhovna dobra.
Ne motrimo samo križa, sveto drvo, orudje našeg
spasa, nego motrimo zasluge križa, cijenu križa,
slavu i čast križa. Zasluge križa neizmjerne su
zasluge Isusa Krista, Spasitelja našega, koje nam
udjeljuje u križevima, što nam ih šalje. Cijena
križa je isto nebo, je sreča posjedovati Boga. Čast
križa je veča nego li čast svih svjetskih osvojitelja;
jer šta može biti časnije od časti, sa Isusom udes
Njegov dijeliti.
Onda je Isus sva duhovna dobra upravo u križ
položio: križ je izvor nebeskih utjeha, lijek proti
 — 695 —

svakome zlu, otplata svih naših dugova, nada vječne

slave i blaženstva. Ali, da uzmognemo ove plodove
spasa ubrati, valja da križ ljubimo, da se dopustimo
sa Isusom razapeti, da sa Isusom na njemu osta¬
nemo i umremo.
Božanskomu našemu Spasitelju je križ od svih
skupocjenosti najskupocjeniji: prevolio ga je nad
sva bogatstva zemlje; ako hoče, da kojoj duši bude
osobit prijatelj, te je na najviši stepen svetosti
pridigne, pokloni joj Svoj križ: križ Svoj usadi u
njezin duh, u njezino srce, u njezino tijelo, sa So¬
bom je razapne, neka ved na zemlji Njega uživa,
dok se na nebu u vječnom blaženstvu s Njime ne
sjedini.
O sveti križu, o sveti znače ljubavi Isusove, ne
ću druge časti van Tvoju pogrdu, ne ću drugog
bogatstva, van Tvoje siromaštvo, ne ću drugog
užitka, van Tvoju strogost.

Druga točka.
Pravi učinci Isusovi raduju se križu.
»Daleko neka bude od mene, veli sv. Pavao, da
bi se ponosio drugim, van križem Spasitelja svoga.«
Tako valja da misli svak učenik Isusov, osobito
duše Bogu posvećene, koje obećaju Isusa razape¬
toga ljubiti, nasljedovati, prema nauci Njegovoj
što savršenije živjeti, o ničem ne govoriti van o
križu, mrtvenju i smrti.
;^|Sve u crkvi sjeća na izvrsnost križa; na sva¬
kome mjestu, gdjegod prebivamo, nalazi se sveti
 — 696 —

ovaj znak, da nas sjeda na Spasitelja za nas umr¬

loga. Svuda je namješden kao ures, kao baklja,
koja neka nas rasvjetljuje, koja neka nas upravlja
kroz ovo progonstvo prema nebu, pravoj domovini
našoj. Nosimo ga na srcu u zahvalnost prema Bogu,
našemr Spasitelju, koji se je iz ljubavi prema nam
žrtvovao; nosimo ga kao oružje, da se obranimo
od neprijatelja spasa našega.
Hajde dakle, pozdravljajmo cesto puta ovaj sveti
križ i ljubimo ga; u nevoljama odvažno ga zagr¬
limo. Isus božanski naš zaručnik, odabrao si ga
Sebi u dio, nama pako dao ga je kao zalog Svoje
ljubavi i kao vez, kojom ćemo s Njim ostati sje¬
dinjeni. Zagrlimo ga pouzdano: Isus je snaga naša,
nikad nas ostaviti ne de; zagrlimo ga veselo, pri¬
vidna njegova tvrdoća pretvorit de se u milinu za
svev one, koji Isusa ljube.
Čuvstvo. O križu, skupocjeniji si od zlata,
nijesi više kazna za zločince, nego pobjedoslavan
znak za svece! Od kako te Isus zagrljajem Svojim
posvetio, ljube te i štuju svi odabranici! Nijesi
više drvo rugla i sramote, nijesi suha, neplodna
grana: nema drveta, što bi bilo donijelo više lišda,
više cvjetova, više ploda! O sretno iznašašde mu¬
drosti Božije, da ljude pokajanjem ljubavlju i po¬
uzdanjem k Sebi pridigne! Sretno iznašašde, koje
te kao svet pecat na srce moje smjestilo! jer time
si ga zatvorilo za svekolike stvari i znamenovalo
ga pečatom nebeske ljubavi. Da, tisudu puta je
ono iznašašde po mene sretno; jer pošto se svuda ovaj
barjak namješduje> svuda me pozivlje, da idem za
 — 697 —

svojim razapetim Spasiteljem po kraljevom putu

poniženja, muka i smrti. Skupocjeni križu, pogled
na tebe neka me osokoli, hodati za Isusom, s Njim
ostati združen, makar s Njim bio razapet i snaga
tvoja neka me drži u kušnjama, koje će mi Bog
poslati!
Odluka. Iz ljubavi primit ćemo rado sve, što
god je naravi našoj teško i u mukama svojim sje-
dinit ćemo se sa razapetim Spasiteljem našim.
Duhovna kitica. Daleko neka bude od mene,
da se ponosim ćim, drugim nego li križem Spasi¬
telja svoga.
Molitva. Dušo Kristova .. .

Razmatranje
na blagdan Marije pomoćnice kršćana 24.
svibnja.
Marija nam je pomoćnicom u svakoj nevolji .
„Blago utrobi, koja Te nosila i prsima, koja su Te hranila.*
Luk. 11, 27.

Prva vježba. Predstavimo si Mariju, kako ne¬

prestano s neba kršćane ko djecu Svoju štiti.
Druga vježba O Marijo, pomoćnice naša, spo¬
meni se, kako se nikada nije ćulo, da ne bi dobio
pomoći, ko bi se k Tebi utekao; štiti nas, pomozi
nam u svim duhovnim i tjelesnim potrebama.
 Prva točka.
Utjecajmo se k Mariji, mogućoj pomoćnicici
našoj.
Utrobu Djevice Marije imenuje sv. Andrija iz
Krete utrobom božanskoga utjelovljenja; tijelo, u
kojem je Riječ čovjekom postala i devet mjeseci
prebivala, imenuje se hram Božiji. Je li onda za
čudo, da je Djevica Marija sva milosrdna nalik na
milosrdnog Boga? Je li za čudo, ako se veli, da
u Isusu Ona i nas nosi? Isus tvrdi, da <5e se po¬
toci žive vode izlijevati iz onih, koji će u Njega
uzvjerovati, to će reći, da će srca njihova napu¬
niti Duh sveti, Njegova milost i Njegova ljubav.
Hajdemo dakle k Mariji i pijmo od tajinstvene
vode, koja materinsko njezino srce napunjuje; sami
se naužijmo, a onda od toga i duhovnoj svojoj
djeci podijelimo! Ona je pomoćnica nas svih, pra¬
vednika i grješnika. Sveti Bernard veli: »neka
uklone iz srca sav strah i svu tjeskobu; neka Joj
se približavaju i u pomoć Je zazivaju: jer u Njoj
nema ništa oštroga, ništa, od česa bi se poplasiti
mogli. Ne ispituje zasluga onih, koji Je za pomoć
prose; dobra i blaga je prema nama, u susret do¬
lazi svim potreboćama našim; svima otvara milo¬
srdno Srce Svoje; Ona oslobagja roba, liječi bo¬
lesnika, tješi žalosnoga, oprašta grješniku i milosti
prosi za pravednika.«
 r- 699 —

»
Druga točka.
Poput Djevice Marije pomagajmo rado
bližnjega.
Ako se Marija blaženom imenuje, moraju se
imenovati blaženim i sve one osobe, koje se poput
Majke i Djevice Marije za bližnjega zauzimaju.
Duša, koja se brine za neuke, za slabiće, za nesa¬
vršene imenuje Duh sveti sestrom,' zaručnicom
Svojom, to će reći, drži je vrijednom i dostojnom,
da je osobitom ljubavlju obdariva.
Vršimo dakle rado i veselo sva djela milosrd-
nosti, da kršćanima pomognemo, a za mogućom se
Majkom milosrgja povodimo Zaslužit ćemo time
blagoslov od Boga i od svijeta. Sto smć prema si¬
rotama i prema djeci požrtvovniji, to će nam slava
u nebu biti sjajnijom.
O predobra Djevice, pomoćnice kršćana, pomozi
mi u mojoj sirotinji, isprosi mi milost, da se za
Tobom povodim i blagoslovi moja djela milosrd-
nosti ! *

Čuvstvo. O sveta Djevice pomoćnice kršćana,

Ti znadeš, kako sam Te od prvog djetinstva svoga
štovao i zazivao kao Majku, Zagovornicu i Zaštit¬
nicu svoju; Tebi hoću da spas svoj pripisujem;
primi pouzdanje, što ga imadem ja prema Tebi, o
dobra i ljubavi puna Majko! pomozi mi za života
i u ćas smrti, pomozi mi u svim duhovnim i tje¬
lesnim potrebama.
Odluka. U svakoj potreboći, neznatnoj i ve¬
likoj* utjecat ćemo se sa djetinjim pouzdanjem
k Djevici Mariji.
 — 700 —

Duhovna kitica* Pomoćnice kršćana, moli

za nas!
Molitva. O Marijo, o Gospojo moja, bacam
se u naručaj milosrgja Tvoga i od sele eto stavljam
dušu svoju i tijelo svoje pod osobnu zaštitu Tvoju.
U Te se pouzdam i u Tvoje ruke izrućavam sve
nade i utjehe svoje, sve muke i pomanjkanja svoja,
sav tečaj i konac života svoga, da po Tvojem za¬
govoru i po Tvojim zaslugama budu sva djela
moja po volji Tvojoj i u nakani, dopasti se bo¬
žanskomu Sinu Tvome. Amen.

Razmatranje
za blagdan sv. Angele Merici 31. svibnja.

Pozrtvovnost i svetost svete Angele.

„Daleko neka bude od mene, da se Čim drugim ponosim,
osim križem Gospodina našega Isusa Krista/
Gal. 6, 14.

Prva vježba. Predstavimo si sv. Angelu, kako

je u srijedi nebrojenog mnoštva djevica izvan sebe
zanesena.
Druga vježba. O Isuse, božanski zaručnice dje¬
vica, koji si svetu Angelu odabrao, da bude uzorom
i majkom odabranih djevica, koje će Te do konca
svijeta štovati, udijeli meni milost, da se povedem
za ovom svjeticom, koja Te je toli vruće lj
i da ove iste krjeposti vršim, kojima je ona 11
omilila.
 — 701 —

Prva točka.
Požrtvovnost sv. Angele u službi Božijoj.
Angela, bogata svim krjepostima, obdarena milo¬
stima Svevišnjega, darovima mudrosti, znanosti
proročanstva i poznavanja srdaca, za svega života
svoga nije smjerala na drugo van na veću čast
Božiju i vječni spas duša. Sve je žrtvovala, samo
da nebeskomu zaručniku svome draga bude; od
najmlagjih godina prevolila je samoću ne hoteći
ništa osim Isusa i to razapetoga. Nije muke, daje
nije podnijela, nema poniženja, da ga nije okusila
i to radi nastojanja, da utemelji red sestara, koje
neka bi se za uzgoj djece brinule, i . koji je Isus
po njoj u crkvi svojoj utemeljiti htio. Ljubav svoju
prema Isusu posvjedočavala je ne samo mislima i
riječima, nego osobito djelima i činima svojim.
Ova ljubav prema Spasitelju treba da plamtFi
u srcu našem; prava ljubav naime, koja umije
žrtvovati se za ljubljenoga; nesebična ljubav, koja
voli Njega nego li darove Njegove; vruća ljubav,
koja ne znade za zaprjeke; stalna ljubav, koja
nikada ne prestane. Da li Isusa tako ljubimo ?
Hoćemo li, da Ga tako ljubimo?

Druga točka.
Savršenost sv. Angele.
Duhom zanesena u nebrojeno mnoštvo djevica
čula je glas, koji joj je govorio: »Angelo, ti
znadeš, kako ti je dao Bog da ovo gledaš, te u
Brešiji družbu odabranih djevica utemeljiš i to
prema najvišoj volji Njegovoj.« Ponizna sluškinja
ne krzma, nego žuri, da ispuni volju Božiju. Ona
razumije, kako mora postati savršenom, te uzmogne
biti primjerom djevica, što će ih oko sebe sakupiti.
Ona razumije, da treba vruće moliti, ako hoće
Srce nebeskog zaručnika svoga ganuti, te obilatih
milosti razlije na društvo, što će ga utemeljiti.
Ljubav, kojom je bila užežena, pomogla joj je,
da brzo napreduje na putu prave savršenosti.
Evangjeosko siromaštvo stavi nad dobra prolazna,
poniznost 'nad ljudsku hvalu, ustrpljenje nad sve
muke života, pouzdanje na Boga nad najgore
kušnje i nad sve suprotivštine, što su se nakanama
Božijim opirale.
Prosimo, vjernu ovu zaručnicu Isusovu, neka
nam ishodi milost, da satrerao u sebi sve, što Isusu
nije drago. O sveta Angelo,. koja toli vruće želiš,
da Isus u našim srcima vlada, daj nam dio na
tvojoj revnosti za spas duša i na žaru tvoje lju¬
bavi prema dragome Isusu tvome!
Čuvstvo. O ljubavi vrijedni Isuse, ko se ne
će diviti prevelikoj ljubavi Tvojoj _ prema ovoj
djevici i zaručnici Svojoj, koju si darom ljubavi
Tvoje do visokog stepena savršenosti pridignuo!
Ovog velikog dara, o Bože moj, nikako ne za¬
služujem ja, koji sam u službi Tvojoj toli hladan
i nehajan; ali Te ipak za nj molim po zaslugama
sv. Angele, koja je toli revno i ustrajno nastojala,
da kraljestvo Tvoje u srcima proširi.
 Odluka, Da zavrijedim, te me sveta Angela
štiti, to ću i najmanja pravila svoja točno ob-
državati. V

Duhovna kitica. Sta želim na nebu i na

zemlji osim Tebe, Bože moj !
Molitva. O Marijo, Gospojo moja. ..
 KAZALO.
Strana
Posvjeta djela . 2
Neke molitve prije i poslije razmatranja . 4

Razmatranja.
Prvi dan korizme.
y

Cista srijeda. Sabirajmo blago za nebo. 8

Četvrtak. Naša vjera mora biti velika.13
Petak. 0 potrebi i plodu ljubavi prema neprijatetjima 18
Subota. Svrha nevolja za dobre.23

Prva nedjelja u korizmi.

Nedjelja. Isusa gjavao kuša . 28
Ponedjeljak. Giješnik na zadnjem sudu ... 34
Utorak. Nastavlja se . . . . 39
Srijeda. 0 plodu izjednačenja sa voljom Božjom . 44
Četvrtak. 0 potrebi i svojstvima dobre molitve . . 49
Petak. 0 lijenosti u duhovnom životu. 54
Subota. 0 preobraženju na Taboru. 60

Druga nedjelja u korizmi.

Nedjelja. 0 plodovima preobraženja za nas ... 66
Ponedjeljak. 0 prijetnji Isusovoj, da će u grijehu
umrijeti. 71
 — 706 —
Strana
Utorak. O vrijednosti i svojstvima poslušnosti , . . 77
Srijeda. 0 molbi sinova Zebedejinih. 83
Četvrtak. 0 mukama paklenim. 88
Petak 0 šteti nezahvalnosti prema Bogu. 94
Subota. O izgubljenom sinu . 99

Treća nedjelja u korizmi.

Nedjelja. 0 obuzdavanju jezika.104
Ponedjeljak. 0 brizi za spas duše.110
Utorak. 0 bratskoj opomeni . ..115
Srijeda. 0 nepravednim tužbama proti Isusu . . 120
Četvrtak. Isus izliječi punicu sv. Petra ...... 125
Petak. Isus i Samarijanka.130
Subota. 0 krotkosti Isusovoj prema preljubnici. . . 136

Četvrta nedjelja u korizmi.

Nedjelja. Isus brine se za svakoga.• . . 141
Ponedjeljak. Str.<hopočitanje u crkvi. •••••. 146
Utorak. 0 izvrsnosti nauke Isusove ........ 152
S rij e d a. 0 sljepoći grješnika.. . ♦ . . 157
Četvrtak. O smrti.162
Petak. 0 uskrisenju Lazara.. 167
Subota. Isus je svjetlost svijeta.. 172

Peta nedjelja u korizmi.

Nedjelja. Isus u maslinovoj bašci.178
Ponedjeljak. Molitva Isusova u bašči ....... 184
Utorak. Učenici spavaju; Juda izdajica ...... 190
Srijeda. Isusa uhvate ........ ..195
Četvrtak. Isus pred Anom ..199
Petak. Isus pred Kajfom.. .... 205
Subota. Isus pred Pilatom .210

Velika nedjelja.
Cvjetnica. Isus pred Irudom .... 216
Ponedjeljak. Isus zapostavi se Barabi.221
 — 707 —
Strana
Utorak. Isusa bičevaju .226
Srijeda. Isusa trajem okrune. 231
Četvrtak. Isus utemelji presv. Sakramenat .... 236
Petak. Isus razapet umre. 241
Subota. Isusa skinu s križa i pokopaju.246

Uskrsna nedjelja.
Uskrs. Isus uskrsne i ukaže se Mariji.251
Ponedjeljak. Život naš putovanje. 256
Utorak. Isus se ukaže učenicima u Jerusalemu ... 261
Srijeda. Isus sj ukaže kod mora Tiberijskoga . . . 266
Četvrtak. Isus se ukaže Mariji Magdaleni . . . 271
Petak. Isus se ukaže na gori u Galileji . .... 276
Subota. 0 učenicima, što k grobu trče . . ... 281

Prva nedjelja po u9krsu.

Nedjelja. Isus se ukaže kod zatvorenih vrata .... 287
Ponedjeljak 0 trovrsnom miru.292
Utorak. 0 revnosti za spas duša .297
Srijeda. Isus udijeli učenicima Duha svetoga . . . 302
Četvrtak. 0 ranama Isusovim .. 308
Petak 0 nevjeri apostola Tome.313
Subota. 0 vjeri apostola Tome . ... .318

Druga nedjelja po uskrsu.

Nedjelja. Isus dobri Pastir . .323
Ponedjeljak Zašto se Isus tako imenuje . . . 327
Utorak. Vodstvo dobrog Pastira.332
Srijeda. Zahtijevi, da nas On vodi.337
Četvrtak. Isus pozna svoje ovce.342
Petak. Ovce pastira slušaju.347
Subota. Ovce su megju sobom i sa pastirom sjedi- 353
njene..

Treća nedjelja po uskrsu.

Nedjelja. 0 prolaznosti stvari zemaljskih .... 359
Ponedjeljak. 0 nestalnosti u dobru.. 364
 — 708 —
Strana
Utorak. 0 ništelnosti zabava na svijetu.370
Srijeda. 0 cijeni muka i nevolja. 875
Četvrtak. 0 mukama raznih stališa. 380
Petak. 0 razlozima žalosti za kršćane.386
Subota. 0 pravom i slabom veselju.39Ž

4. nedjelja po uskrsu.
Nedjelja. Kako valja da se k Bogu obratimo .... 398
Ponedjeljak. 0 bešćutnosti za spas duše . -. 404
Utorak. Kako se može Bog izgubiti.410
Srijeda. 0 ravnodušnosti za stvorove.415
Četvrtak. 0 grješnosti i zabludama svijeta . . . . 421
Petak. O nepravednosti svijeta.. . . 427
Subota. 0 drskom sudu.. . . 433

5. nedjelja po uskrsu (prosna).

Nedjelja. Obećanja Isusova pogledom na molitvu. . 439
Po nedjeljak. 0 potrebi ustrajnosti u molitvi . , . 445
Utorak. 0 visokoj vrijednosti ljubavi k Isusu .... 451
Srijeda. 0 životnoj zadaći Krista i kršćana .... 456
Četvrtak. Uzašašće. Zašto je Isus u nebo uzašao . 462
Petak. 0 plodu uzašašća Isusova.. 469
Subota. 0 revnoj brizi za spas svoje duše.475

6. nedjelja po uskrsu.
Nedjelja. Duh sveti, izvor prave utjehe.431
Ponedjeljak. Duh sveti, izvor naše jakosti .... 487
Utorak. Laž Duha sv. odbija, istina Ga privlači. . . 492
Srijeda. Razne prevare su otpor proti Duhu sv. . . 498
Četvrtak. Kršćanska hrabrenost je priprava na do¬
lazak Duha svetoga . 504
F’etak. Šta će Duh sveti naučati.510
Subota. Ljubav prema Isusu je dobra priprava za
Duha svetoga. 517

Duhovska nedjelja.
Duhovi. Učinci Duha svetoga u duši.. . 522
P one đjeljak. O daru mudrosti.528
 — 709 —
Strana
Utorak. 0 daru savjeta.. 534
Srijeda. 0 daru znanosti. .640
Četvrtak. 0 daru jakosti.546
Petak. 0 daru pobožnosti. . . 553
Subota. 0 daru straha Božjega.558

Dodatak.
1. Razmatranja za prvi petak u mjeseou.
Prvi petak u ožujku. Srce Isusovo mi je Srce naj-
nježnijeg Oca. 565
Prvi petak u travnju. Srce Isusovo je Srce božan-
skog mog Kralja.. .. 568
Prvi petak u svibnju. Srce Isusovo je Srce naj¬
revnijeg Pastira ..671

2. Razmatranja o malenom Isusu.

25 ožuj ka. 0 ljubavi prema bližnjemu.574
25. travnja 0 siromaštvu ..579
25. svibnja. 0 djevičanskoj čistoći.583

3. Razmatranja za svaki četvrtak u mjeseou o presv.

r Sakramentu.
Četvrtak:
izapedesetnice. 0 pobožnosti prema pres. Srcu
Isusovu. 588
iza I. nedjelje u korizmi. 0 božanskom životu
presv. Srca Isusova. 592
iza II. nedjelje u korizmi. O svetoj euharistiji
kao sakramentu .. . 596
i za III. nedj elje u korizmi. 0 odnošajima euha¬
ristije prema utjelovljenju.600
iza IV. nedjelje u korizmi. Euharistija je sakra-
menat sjedinjenja sa utjelovljenom Riječi . . 603
iza V. nedjelje u korizmi. U svetoj misi na¬
stavlja se žrtva na križu .606
 — 710 —
Strana
na veliki četvrtak. U svetoj misi nastavlja se
zadnja večera Isusova. 610
iza uskrsa. U sv. euharistiji kao žrtvi objavljuje se
neizmjerna mudrost Božja . 614
iza bijele nedjelje. Sv. euharistija presjajan do¬
kaz ljubavi Isusove. 617
iza II. nedjelje po uskrsu. Priča o izgubljenoj
ovci.621
i z a III. nedjelje po uskrsu. 0 dobroti presv.
Srca Isusova . . 625
iza IV. nedjelje po uskrsu. Presv. Sakramenat
je vrelo svih milosti i darova . . .... 628
u osmini uzašašća. Sv. pričest je kruh jakih i da
se mogu neprijatelji svladati.632
u osmini du h o v s k o j.. Presv. Sakramenat dijeli
rasvjetljenja i utjehe . . . . •.635

4. Razmatranja za svaku subotu u mjesecu o Djevici

Mariji.
Subota:
iza pedesetnice. Marija je svjetlo duša Bogu po¬
svećenih ...638
iza I. nedjelje u korizmi. Marija štiti u napastima 641
iza II. nedjelje u korizmi 0 otajstvu blagovjesti 643
iza III. nedelje u korizmi. Blagovjest sjeća nas na
dužnosti redovničke. ... . 646
iza IV. nedelje u korizmi. U blagovjesti nalazimo
primjer odanosti u volju Božju . . 649
iza gluhe nedjelje. Presveta Djevica pod križem . 651
iza velike nedjelje. Sučuvstvo Marije sa Isusom, kad
je mrtvo tijelo Njegovo u naručju držala . . . 654
iza uskrsa. Radost Djevice Marije radi uskrsnuća Isu¬
sova poučna za osobu redovničku . ... 657
iza bijele nedjelje. Pobožnost k Mariji, Materi do¬
brog savjeta.. .659
iza II. nedjelje po uskrsu. Marija, nebeska pasti¬
rica .. . . 662
 — 711 —
%
Strana
iza III. nedjelje po uskrsu. Korisno je sav mjesec
svibanj Mariji posvetiti.665
u osmini uzašašća. U otajstvu uzašašća je Marija
praslika osoba redovničkih . . 668
u oci duhova. Marija isprosi učenicima milost pri¬
prave za dolazak Duha svetoga.672
u osmini duhovskoj. Sveza Marije sa svim trima
osobama presv. Trojstva.674

5. Razmatranja za poznatije blagdane.

Na dan:
sv. Josipa 19. ožujka 0 prednostima sv. Josipa, koji
je uzor unutarnjeg života.. . 678
Blagovjesti. 25. ožujka. 0 Marijinoj čistoći, Čednosti
i mudrosti . ..681
velikog četvrtka. 0 utemeljenju presv. Sakramenta 184
sv. apostola Filipa i Jakoba 1. svibnja. 0 spo-
znanju Isusa i o dostatnosti samoga Boga ...» 687
zaštite sv. Josipa 9. nedelja po uskrsu. 0 moći i
dobroti sv. Josipa.691
iznašašća sv. Križa 3. svibnja. 0 sv. Križu izvoru
svih duhovnih dobara i radosti.694
Marije pomoćnice 24. svibnja. Valja se k Mariji
uteći i bližnjega pomagati .... .• 697
sv. Ah gel a 31. svibnja. 0 požrtvovnosti i usavršenosti
sv. Angele ...• ... •.700