Professional Documents
Culture Documents
Abramabraham I Ibrahim
Abramabraham I Ibrahim
D.Berković
Danijel Berković
1
usp. Gal posl 3 i Kol posl 3
Abram, Abraham i Ibrahim 3
D.Berković
2
u Filonovoj listi Boţjih prijatelja osobito mjesto zauzimaju Abraham, Mojsije i Jakov. Spomenuta trojica takoĎer i u Kur’anskom
tekstu zauzimaju osobito vaţna mjesta. Filon o takvom Boţjem prijateljevanju sa svojim poslanicima ovako govori: ―When,
however, he comes into assembly of friends, he does not begin to speak before he has first accosted each individual among them,
and addressed him by name, so that they prick up their ears, and are quiet and attentive, listening to the oracles thus delivered, so
as never to forget them or let them escape their memory; since in another passage of scripture we read: Be silent and listen‖ (transl.
C.D.Yonge).
3
islamska vjerska zajednica po brojnosti druga je vjera u Europi. Prosjek brojnosti islamske populacije u europskih drţava iznosi
oko 3%. (Davie:29)
Abram, Abraham i Ibrahim 4
D.Berković
4
prof.Bernard Lewis, svakako je jedan od istinskih poznavatelja i autoriteta u području Islama i Bliskoistočne problematike. Drţao
je katedru Bliskoistočnih studija (Near Eastern Studies) na Sveučilištu Princeton; prije toga takoĎer vodio je odsjek Orjentalnih i
Afričkih Studija na Sveučilištu u Londonu. Brojne njegove knjige iznimno stručno i detaljno se usredotočuju na problematiku ovih
triju abrahamovskih vjera u sasvim konkretnom povijesnom europskom kontekstu.
5
Potok: 323-329
6
William Engdahl u njegovom Stoljeću rata 1 i 2, opravdano u nekim aspektima upire prstom na neke zaplotničke geopolitičke igre
temeljene u nekim od ovih triju abrahamovskih vjera. Ipak on daleko manje opravdano, skoro pa i neskriveno, iskazuje svoju
odbojnost prema jednom djelu kršćanstva i ţidovstva (usp. u pogl.9-11 u Stoljeće rata 1). Zbog toga teoretičari zavjera preučestalo
se prepuštaju emocionalnim i interesnim, ponekad jednostranim analizama.
Abram, Abraham i Ibrahim 6
D.Berković
Na osebujnost odnosa izmeĎu Boga i Abrahama, Stari zavjet upućuje već izrana,
netom nakon Boţjeg poziva Abrahamu, na vrlo osobit način. Abraham postaje ne samo
posrednik za spas gradova Sodome i Gomore, nego i svojevrsni Boţji suradnik, kojem
se i sam Jahve povjerava:
Ţidovska će pak predaja Abrahamov status još dodatno ojačati i utvrditi na više
načina. IzmeĎu ostaloga i tako što će mu pripisati obdrţavanje cjelokupnog Zakona
(Torah); iako ovaj još nije bio (Bogom) objavljen (usp.Talmud,Yoma 28b).8 Dodatno
7
S.Grubišić ovdje prevodi: ―tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao‖ (18:19b) (Biblija, KS).
8
oko toga, je li već Abraham obdrţavao i ispoštivao sve odredbe Zakona, vodila se ţiva rabinska rasprava, o čemu posebno
svjedoči Talmud u svom odjeljku Yoma 28. Za primjer moţe posluţiti rasprava izmeĎu Rabi Eleazara i Rabi Shimeia: ―Our father
Abraham kept the whole Torah, as it is said: Because that Abraham hearkened to My voice [kept My charge, My commandments,
My statutes, and My laws]. R. Shimi b. Hiyya said to Rab: Say, perhaps, that this refers to the seven laws? — Surely there was also
Abram, Abraham i Ibrahim 8
D.Berković
that of circumcision! Then say that it refers to the seven laws and circumcision [and not to the whole Torah]? — If that were so,
why does Scripture say: ‗My commandments and My laws‘?‖(Yoma 28b).
9
usp. Gen R 55:6
Abram, Abraham i Ibrahim 9
D.Berković
okolne kulture i narode. Flavije zapravo čini se ţeli inzistirati, ne na ţidovskoj izolaciji,
nego upravo na programu ostvarenja abrahamovskog blagoslova, na ostale narode.10
3.3. Povijesni Abraham
Što se tiče povijesnosti biblijske osobe imenom Abraham i Ibrahima Qur'ana;
ţidovska i islamska teološka misao, u odnosu na kršćansku prosvjetiteljsku i
racionalističku, jedva da igdje ima uporišta ili upitnosti oko toga je li Abraham uopće
bio povijesna osoba. U povijesti kršćanske teologije, Abraham, i ne samo Abraham, i
mnogi drugi biblijski likovi (Noa, Job) ţive pod velikim upitnim znakom njihove
stvarne povijesne opstojnosti. S jedne strane ovo su priče, mitsko fiktivne. Ili ovi
biblijski likovi paradigmatske naravi. I jedno i drugo, zanijekane povijesne opstojnosti,
ali od presudne teološke vaţnosti.
10
o tome više, vidjeti u Kuschel (2001): 73-77
11
etiologija je egzegetsko-hermenutska biblijska metoda koja se primjenjuje na tekstove opisa dogaĎaja ili nazivlja (osobnih i
zemljopisnih imena) – te zatečeno stanje, opis nekog dogaĎaja ili promjenu (u imenu ili nazivlju) – zapravo tumači (etiološki),
uzročno. Dakle, neko osobno ili zemljopisno biblijsko ime ili dogaĎaj, tumačiti će se kao uzročno-posljedična povezanost. Nakon
snaţnog teofanijskog iskustva Jakova, na mjestu koje se zvalo Luz, on to mjesto prozva Betel (= kuća Boţja)(Post 28:19). Isto tako i
sam taj isti Jakov, imenom će postati Izrael.
12
u podvrstama etiloloških formi ima i tzv. etimološka etiologija, koja se bavi uzročno-posljedičnim vezama u promjeni imena
mjesta ili osoba.
Abram, Abraham i Ibrahim 10
D.Berković
13
aptronimi su uglavnom disfemične, pomalo podrugljive naravi. Aaptronim, to jest, dodavanje/promjena imena osobi, u skladu ili
koje bi odgovaralo njegovoj/njenoj karakteru, sklonosti ili iskazivanju. Npr. Mudrijaš, Pametnjaković..isl. U povijesti literature,
posebno kršćanskog kruga, znamenito je metaforičko knjiţevno djelo Johna Bunyana ‗Put kršćanina‘ (Pilgrim‘s Progress) u kojem
ćemo naći likove pod imenima: Pričljivko i Mudrijaš, i tome slično.
14
postoje statistički izračuni o tome koja su imena i u kojim razdobljima bila, ili jesu, popularnija od drugih u pojedinim krajevima
svijeta. Ima i nemilosrdnih dogaĎanja kada ponekad i ponegdje roditelji djeci dodjeljuju imena, koja neki od njih trpno (pod)nose i
doţivotno. Bilo bi komično a da nije tuţno primjetiti kako su neki roditelji na našim prostorima, u vrijeme njihova entuzijazma tzv.
samoupravnim socijalizmom znali svojoj ţenskoj djeci dodijeliti ime kao 'Traktorka' ili 'Mašinka'. U nekim našim krajevima s
naglašeno muškom macho kulturom, bilo je i sinova koje su roditelji u matične knjige upisivali pod imenom: 'Tarzan'.
15
po latinsko-hrvatskom rječniku (M.Divković,1900), imenični oblik 'nomen' ima hrvatsko značenje, 'kob', 'znamenje' (bilo dobro
ili zlo); takoĎer i 'dobra ţelja' ili običaj. Glagolski oblik 'ominor', znači 'proricati' ili 'slutiti'; npr. 'male ominanta' znači 'zloslutiti'.
Pridjevni oblik 'ominosus' znači 'znamenit' ili 'koban' (Divković:730).
Abram, Abraham i Ibrahim 12
D.Berković
16
o Pavlovom preimenovanju sa ţidovskog Saula (Savao) u helenističko Pavao, jedino i šturo, pomalo enigmatski izvešćuje se,
govoreći o sastavu antiohijske crkve, u kojoj je bio i dvojac Barnaba i Savao. Ali, tek po prvom misijskom putovanju, ovoga dvojca,
na Cipru, autor Djela apostolskih naglo ustanovljuje i obavještava nas da je taj Savao bio zvan i Pavao. “Tada Savao, koji se zvaše i
Pavao…” (Dj 13:9).
Abram, Abraham i Ibrahim 13
D.Berković
i kršćanin, rekavši: „je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!― (2
Korinćani posl 5:17).17
Najbliţe ovom kršćanskom poimanju promjene (imena) i obraćenja osobe, u
islamu jest pojam tawbah (pokajanja).18
17
u svojevrsnom buntu protiv svoje religijske ţidovske baštine, apostol dalje veli: „Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje,
nego - novo stvorenje― (Gal posl 6:15).
Islam, iako ne poznaje, na isti način pojam obraćenja kao kršćanstvo, koje u smislu promjene osobe, preuzimajući iz Staroga zavjeta
stoţerni pojam 'novoga srca' (leb hadaš), ustrajava na novosti stvorenja. Qur'an ipak napominje da Allah prihvaća sve koji mu se
'iskreno obrate' (Sura 42:13, Eš Šura ili Dogovaranje), i on prima „pokajanje“ (42:25) (cf. Sura49:12; Sura 66:8).
18
usp. Denny, F.M. The Qur‘anic vocabulary of repentance.
Abram, Abraham i Ibrahim 14
D.Berković
19
zaziv imena ili priziv na Boţje u većini religija ima ne samo osobito značenje, nego i svojevrsnu ilokucijsku snagu samoga
izrijeka imena. O tome, što se Staroga zavjeta tiče, lucidno razlaţe J.Wevers u svome tekstu A study in the form criticism of
individual complaint psalms (VT 6 1956).
20
A.Chouraqui, na izuzetan način izlaţe Dekalog u svojoj knjizi Deset zapovijedi danas. Tamo je vaţno primjećeno i s pravom
istaknuto, da ono što mi danas nazivamo „zapovijedima“, zapravo i nisu zapovijedi, a indikativan je i njihov gramatički oblik koji
nije priloţen u imperativu, nego hebrejskom imperfektu, što je zapravo ovdje u Dekalogu indikativan oblik.
Abram, Abraham i Ibrahim 15
D.Berković
21
znamenit je ovdje hebrejski glagol (ns') koji u svom primarnom značenju označava vaĎenje šatorskoga klina, kao oznaka selidbe,
pomicanja logorišta i nastavljanje u etapi putovanja do slijedeće postaje.
22
takoĎer i Sura 20 Ta-Ha:8
Abram, Abraham i Ibrahim 16
D.Berković
„kada smo kao pribjeţište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo
"Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga
obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će molitvu obavljati, i
oglasi ljudima hadţ!" - dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće
iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u odreĎene dane, prilikom
klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite
meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog! Zatim, neka sa sebe
prljavštinu uklone, neka svoje zavjete ispune i naka oko Hrama drevnoga
obilaze― (Sura 22, El-Hadţdţ: 26-29).
23
vidi: Mešić:42-45
Abram, Abraham i Ibrahim 17
D.Berković
―Ibrahim nije bio ni jevrej ni kršćanin, već pravi vjernik, vjerovao je u Boga
jednoga i nije bio idolopoklonik. Ibrahimu su od ljudi najbliţi oni koji su ga
slijedili, zatim ovaj vjerovjesnik i vjernici. - A Allah je zaštitnik vjernika―
(Sura 3, Al'Imran:67-68)
24
Ahmad ibn Muhammad al-Thalabi iz 11 st. jedan je od utemeljitelja tafsira (tradicijske predaje tumačenja). Ibn-Kathir ugledni je
mufassir (tumač) i muhaddith (prenositelj usmene predaje) iz 14 st. Ibn-Kathir na ţivopisan način u narativnom obliku izlaţe
Ibrahimov ţivotopis, isprepleten mnogim elementima njegova 'obraćenja' od vjere Ibrahimovih otaca.
Abram, Abraham i Ibrahim 19
D.Berković
„ovako veli Gospodin, Bog Izraelov: U staro doba prebivali su vaši praoci s
one strane rijeke: Terah, Abrahamov i Nahorov otac, i štovali su druge
bogove...zato se sada bojte Jahve i sluţite mu savršeno i vjerno! Uklonite
bogove kojima su sluţili oci vaši s onu stranu Rijeke i u Egiptu i sluţite
Jahvi!― (Još 24:2,14).
„A kad Ibrahim reče svome ocu Azeru: "Zar kumire smatraš bogovima?!
Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi― (Sura 6, El Anam:74)
25
Azer, je ovdje imenovan kao Ibrahimov otac. Je li ovo riječ o istoj osobi, kao što je u biblijskom tekstu Eliezer Damaščanin (Post
15:2-3). U biblijskoj teologiji, identitet tog Eliezera je enigmatičan i nejasan. Osobito u svjetlu izraza ben beti (posjednik mojega
doma). Iako se iz Post 24:2 („Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući―) jasno dade naslutiti postojanje razraĎene
hijerarhije u Abrahamovu domačinstvu.
Abram, Abraham i Ibrahim 20
D.Berković
U daljnjem tekstu Sure 6, u ajetima 75-79, Ibrahim zaključuje: „Ja okrećem lice
svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih
koji Njemu druge pridruţuju!―. U religijski primitivnoj panteističkoj sredini Ibrahim
zapravo revolucionarno za svoje okruţenje eklatantno ispovijeda Boga stvoritelja koji je
iznad stvorenja.
„MeĎu znamenjima Njegovim su noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte
licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tle pred
Allahom, koji ih je stvorio, ako ţelite da se samo Njemu jedinom klanjate―
(Sura 41:37)
Sve predaje kao i Kur'anski tekst jasno dakle prikazuje Ibrahima kao izvornog
vjernika i apologeta koji evidentno zauzima osobito mjesto u islamu i islamskoj predaji,
baš kao što će se to pokazati i u ostale dvije abrahamovske vjere, ţidovstvu i kršćanstvu.
Abram, Abraham i Ibrahim 22
D.Berković
7. ABRAHAM U ŽIDOVSTVU
7.1. U biblijskom tekstu
Abrahamov ţivotopisni put u biblijskom je tekstu prikazan u Postanku 11-25, uz
mnoge intrige i zaplete, o kojima ovdje nije moguće detaljnije izlagati. U ovim
biblijskim poglavljima, ipak nećemo naći narativno neprekinuti biografski niz
Abrahama, to je više koloplet biografskih scena iz Abrahamova ţivota. Evidentno je da
mnogi od tih Abrahamovih ţivotopisnih inscenacija dolaze iz tada raznih i različitih
literarnih i teoloških izvora. To rezultira i tzv. dubletima, dakle, dvostrukim i različitim,
ali komplementarnim pripovijestima istoga dogaĎaja. Takav jedan je i pripovijest o
roĎenju Izaka i Jišmaela, kako to prenose i Post 16 i Post 21.
U biblijskoj i ţidovskoj povijesti Abraham je apsolutno nezamjenjiv lik u prikazu
nastanka razvoja ţidovske vjere, religije i nacije. On je osim toga i prelomnica iz
politeističkog, u ekslukzivni i beskompromisni monoteizam. Uz, mnogo kasnije
Mojsija, i utemeljiteljem Jahvizma, dakle Ţidovstva. Konačno, Abraham je prava
paradigma vjere, poslušnosti i pouzdanja; u tom smislu i temeljni lik za Kršćanstvo.
Cjelokupna Abrahamova priča ima svoj početak i temelj u njemu bogomdanim
mu obećanjima: naroda (i nacionalnog odreĎenja), te obećanju zemlje (postojbine i
domovine). Abraham je u biblijskom tekstu po prvi puta nazvan Hebrejem u tekstu
Postanka 14.26 Po mnogočemu Postanak 14 je intrigantno, a pomalo i enigmatsko
poglavlje cijele knjige Postanka.27
Abraham (Abram) je prvi od biblijskih likova koji nosi dva imena. To smo već
istakli u razmatranju o značaju (teologije) imena i promjeni imena. Njemu će ime biti
promijenjeno od Abram na Abraham, a u istom tom poglavlju (Post 17) i njegovoj ţeni
Saraji u Saru (17:15). Za Abrama je izričito rečeno: „nećeš se više zvati Abram - već
Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam“ (Post 17:5).28 Ova
promjena Abramova imena ali i njena etimološka vrijednost ili značaj, umnogome još
uvijek ostaju na razini spekulacije ili raznih tumačenja.
26
.―A bjegunac neki - roĎak Eškola i Anera, Abramovih saveznika - donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta
Amorejske Mamre‖ (Post 14:13)
27
Post 14 je poglavlje koje stoji samo za sebe, sasvim nepovezano sa susjednim tekstovima, a u širem kontekstu knjige Postanka
nemoguće ju je povezati s bilo kojim od poznatih literarnih ili teoloških predaja Petoknjiţja. Povijest i kronologija ovog poglavlja
takoĎer su sasvim nejasni. Identifikacija spominjanih kraljeva u tom poglavlju takoĎer je teško moguća. Izgleda da je ov o poglavlje
pred nama samo zbog dva osebujna lika tamo spominjana: Lot i Melkizedek (usp.Brueggemann:134 i dalje).
28
postoje svakojake interpretativne varijante toga imena. Jedna od neobičnijih je ona Rabbi Ibn Ezre, koji ime Abraham dovodi u
vezu sa 'abir' (biti moćan, ili moćni) sa dodatkom 'hamon' (mnoštvo) i još 'goyim' (narodi).
Abram, Abraham i Ibrahim 23
D.Berković
„Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u
Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, i reče mu: IziĎi iz zemlje
svoje, iz zavičaja svoga, hajde u zemlju koju ću ti pokazati. On nato iziĎe iz
zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova
Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite―(Dj ap 7:2-4).
razgnjevilo kralja Nimroda (usp. Post 10:8-9) koji baca mladog Abrahama u uţarenu
peć, iz koje ga izbavlja anĎeo Gabrijel.29
Uz ove opise mladoga Abrahama, njegov kasniji odnos s Bogom, u ţidovskoj
predaji, opisivan je na način da ponešto nalikuje i portretu Mojsija koji je s Jahvom
komunicirao: „licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem― (Izl 33:11). Filon, kako
smo već napomenuli, ima u tome uvid i tumačenje nekih biblijskih starozavjetnih
likova, s kojima je Bog uspostavljao osobiti prijateljski odnos, pa im udijeljuje osobitu
ulogu i poslanje.30
29
to dakako ima svoje usporednice u Kur'anskim izvještajima i islamskim tafsir tumačenjima Ibrahima i njegove borbe protiv
mnogoboţačke tradicije svoje obitelji.
30
o više detalja o tome kako hagadska predaja gleda na Abrahama, treba vidjeti u:
Encyclopaedia Judaica, vol.2:115-118
Abram, Abraham i Ibrahim 25
D.Berković
8. ABRAHAM U KRŠĆANSTVU
8.1. Isus i Abraham
U kontekstu Isusovih susreta sa ţidovskim vjerskim vodstvom, biblijska
Novozavjetna EvanĎelja (Indţil), na mnogo mjesta izvještavaju o bitnoj ulozi
Abrahama. Nerijetko on tamo postaje i točka prijepora sa tadanjim ţidovstvom, jer ga
ne prikazuje toliko u njegovu ţidovsko-etničkom odreĎenju, koliko u njegovoj bitnoj
univerzalnoj paradigmatskoj ulozi vjernika. U tom pogledu učitelj, Isus iz Nazareta,
Ţidov, nerijetko će uzburkati tadanje vjerske i nacionalne vode svojim stavom da je
Abraham prvenstveno uzorak vjere, a tek onda i nacionalnog identiteta. Po njemu, svaki
istinski vjernik svoju sliku i priliku mora pronaći u Abrahamu. Utoliko je Abraham u
sve tri abrahamovske vjere na sličan način i prikazivan. Što se pak ţidovstva biblijskih
vremena tiče, po nekim indicijama, ovaj aspekt Abrahama-vjernika biva u to vrijeme ili
zanemaren ili stavljen u drugi plan.31
U kršćanskim Novozavjetnim tekstovima Abraham je redovito prikazivan kao
obrazac, vjere i vjernika, poslušnosti i pouzdanja u Boga, par excellance. Pavao apostol
Abrahama će titulirati: „vjernikom Abrahamom― (Gal 3:9). U svojim prikazima
novozavjetni biblijski autori, Abrahama portretiraju iz različitih uglova i s različitim
naglascima. Svi biblijski novozavjetni autori redom i jedinstveno Abrahama prepoznaju
kao „oca vjere“. Po rječima Pavla apostola, oni koji su istinski vjernici oni su „od vjere i
blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom.
Negdje biblijski autori Abraham spominju i osobitim izričajima i frazama, kao što
je to na primjer jedinstveni izraz: „krilo Abrahamovo― (Lk 16:22). U pripovijesti o
siromašnom Lazaru i obijesnom bogatašu, nakon što umire Lazar, kaţe se da su ovoga
anĎeli odnijeli „u krilo Abrahamovo―, dok za preminulog bogataša tekst kaţe za ovoga:
„umrije i bijaše pokopan“.32
Zamalo ćemo kao primjer ukazati na Ivanovo EvanĎelja i scenu u kojoj se Isus iz
Nazareta prikazuje kao istina koja oslobaĎa. Luka evanĎelista, Abrahama redovito pak
postavlja u kontekst u kojem se nalaze i 'outsideri' tadašnjega društva. Dakle, oni koji su
iz ovih ili onih razloga društveno ili vjerski 'označeni' pojedinci (Lk 13:10-17; 16:19-31;
31
razloge tome vjerojatno treba traţiti u političkom datom povijesnom trenutku; ali zasigurno i u pojavi novog vjerskog pokreta,
provokativno anacionalnog učenja Isusa iz Nazareta.
32
neki autori pretpostavljaju da se ovdje radi o stanju blaţenstva i gozbe balgostanja u kojem se Lazar sada nalazi za obilnim
stolom s Abrahamom.
Abram, Abraham i Ibrahim 26
D.Berković
33
Iv Ev 8:31 i dalje
Abram, Abraham i Ibrahim 27
D.Berković
bolnoj nacionalnoj povijesti oni nikada istinski ne mogu biti u robovi, čak i kada to
povijesno jesu.34
8.3. Abraham u Lukinu evanĎelju
Već smo spomenuli da Luka evanĎelista u svome EvanĎelju Abrahama redovito
stavlja u kontekst u kojem se suprostavljaju jaki i slabi, oni 'pravovjerni' i oni drugačiji.
Ovaj je biblijski autor i inače osjetljiv na takve društvene i vjerske suprotnosti. Samo u
njegovu evanĎelju nalazimo pripovijesti o vjernom rimskom stotniku (Lk 7), o
milosrdnom Samarijancu (Lk 10); o izgubljenom sinu (Lk 15), o zakidanju bijedne
udovice i nepravednom sucu (Lk 18), o udovici koja daje i svoju zadnju lipu (Lk 21). uz
ove navedene odjeljke i one u kojima Abraham odigrava vaţnu ulogu u prilog takvih
društvenih izopćenika, čudaka koji su drugačiji, nepoćudni i odbačeni. Abrahamsku
predaju Luka uključuje u nekoliko ključnih pripovijesti.
U pripovijesti o opsjednutoj i bolešću zgrečenoj ţeni, koju Isus naziva „kćer
Abrahamova― (13:16), riječ je o skoro dva desetljeća društveno izopćenoj osobi.
Slično je i u priči o bogatašu i Lazaru (16:24). Lazar, siromah svojevrsni je tada
znak nikako blagoslova nego prokletstva; pa će i danas pučka izreka kazati 'sirotinjo i
Bogu si teška'. Po pripovijedanju evanĎelista Luke, Abraham se u ovoj pripovijesti čak i
osobno oglašuje, u odgovoru na bogataševu molitvu koju ovaj upučuje baš njemu (!).
Konačno, u abrahamovskim tradicijama, tu je i pripovijest o omraţenom
nacionalnom izopćeniku Zakeju (19:1-10). Na zgraţanje Ţidova, Isus je svoj stav u
odnosu na Abrahama, pokazao u primjeru, u ţidovskim očima, nacionalnog izdajnika,
Zakeja. Ovaj je, mada Ţidov, sluţbovao u rimskoj upravi, i to za Ţidove u
najomraţenijem odsjeku - sluţbi poreznika. Ovakvi, kao Zakej, uredno su i sustavno bili
u sluţbi okupacijskoj rimskoj vlasti, nerijetko i neuvijeno pljačakali svoj valstiti narod.
U EvanĎelju Luke, toga Zakeja, sunarodnjaci prepoznaju kao 'grešnika', a za Isusa vele:
„Svratio je u kuću jednog grešnika― (Lk 19:7). Pošto je Zakej shvatio svoje stanje i
nedjela svog neopravadnog bogaćenja, ponudio je svima koje je zakidao vratiti i
čeverostruko. Na ovu njegovu promjenu/obraćenje Isus ovako reagira: „Danas je došlo
spasenje ovoj kući, i on je Abrahamov sin―.
34
ovdje treba uzeti u obzir da je Isus u svojem iskazu i pozivom na istinu, uz taj moralni i vjerski aspekt, u konotativnom smislu,
apelirao da je istina i spoznaja stvarnosti, pravog stanja stvari, do čega se, po njemu moţe doći upravo po njemu i kroz njega
samoga. Ovdje vidjeti diskusiju C.H.Dodda, oko Ivanova poimanja i čestog korištenja riječi istina, u odnosu na hebrejski jezični i
mentalni sklop (emet), te u odnosu na semantiku istog pojma u grčkom jezično-mentalnom sklopu (usp.Dodd:176 i dalje).
Abram, Abraham i Ibrahim 28
D.Berković
35
u opusu ovoga apostola neki njegovi tekstovi, u odnosu na abrahamovsku predaju, zauzimaju istaknuto mjesto, kao npr: Rim 4,
Rim 9, Gal 3, Gal 6 itd.
36
usp.2 Kor 11:16-33
Abram, Abraham i Ibrahim 29
D.Berković
poslanice Abrahamu daje nesrazmjerno više prostora od svih drugih drevnih primjera
vjernika. Ovaj pisac zatim, u abrahamovskoj predaji, evidentno očekuje istu paţnju i od
Ţidova i od kršćana.
U ovom, po mnogočemu jedinstvenom opisu, Abraham je postavljen u kontekst
tri odredišne točke koje u cjelosti odreĎuju njegov ţivot i ponašanje. To su njegova
pokornost Bogu („Abraham se pokori kad primi poziv―), njegova pomalo nezamisliva
vjera i pouzdanje, jer („ode, iako nije znao kamo ide―), čak i pod cijenu da tamo gdje
ide bude tuĎinac. Konačno, razlog svemu tome je stoţerna točka, Boţje obećanje, bez
toga sve bi se navedeno u Abrahamovu ponašanju moglo protumačiti i kao nemoguća
misija sumanutog fanatika. Pod utjecajem takvoga Abrahama, ovdje tekst veli da je „čak
i Sara povjerovala“ (11:11).
Abram, Abraham i Ibrahim 30
D.Berković
Summary
As the title and subtitle imply - Abram, Abraham and Ibrahim: a portrait sketch in
Judiasm, Christianity and Islam - this article attempts to sketch a portrait of the
patriarch Abraham in the form of a synoptic depiction, drawing on each of the
Abrahamic faiths (Judaism, Christianity and Islam). We are given three variations of the
name (Abram, Abraham and Ibrahim), but do these denote three different identities?
This question is posed in the context of the crucial importance of the concept of 'the
name', particularly as expressed and observed in TNK of Judaism and the Christian
Bible. In addition to this, the author considers it impossible not to emphasise and denote
the religious and historical context, of these three faiths along with their interactions,
which have in many ways characterised and continue to determine, at least
geostrategically, the global dynamics of contemporary world.
Abram, Abraham i Ibrahim 31
D.Berković
Literatura: