Albatros

Simbolika pjesme

Glavni motivi:
- albatros - pjesnik
- mornari - društvo koje ga ne razumije
- brod -
- nebo - sloboda
- pjesma je simbolički prikaz sudbine pjesnika
- odnos pjesnika i svijeta izražena kroz suprotnost između mornara i albatrosa
- pjesnik teži višim duhovnim vrijednostima idealima
- u stvarnosti, među ljudima je neshvaćen, ružen i drugačiji
- motiv odbačenosti i neshvaćenosti prikazanje simbolički - otklon od tradicionalnog pjesništva,
ali u gradi pjesme poštuje tradicionalne oblike: katreni, dvanaesterci, unakrsna rima.

//////////////

Albatros – lirska pjesma, katrene, dvanaesterci

- kroz suprotnost albatrosa i mornara pjesnik govori o odnosu i suprotnosti između pjesnika i svijeta
- albatros – simbol pjesnika – živi u visinama, teže višim, duhovnim vrijednostima, idealu, među
ljudima su drukčiji, ružni i neshvaćeni
- mornari – simbol ljudi koji ne shvaćaju pjesnika i ismijavaju ga
položaj pjesnika u društvu, svijet,doživljaj pjesnika kao neshvaćenoga
///
pojedinca među ljudima

-Baudelaire predstavlja pjesnika simbolom ptice albatrosa

Baudelaireov albatros u svome je prirodnome okružju

–pjesnik kao i albatros izložen je poruzi ljudi/mornara, smiju mu se,

nezgrapan je kada hoda, ne snalazi se u svakodnevici
( silna mu krila ne
daju da hoda),
silna krila predstavljaju zanos i težnju idealima, visinama. Zbog nje on
ne može hodati
–živjeti običnim životom
-Pjesnikov život prolazi u neshvaćanju i odbijanju
-Baudelaireov pjesnik predstavljen je kao albatros koji plovi nebeskim
visinama dok se ne spusti na koji brod te biva izložen poruzi
Stvarnost je okrutna prema pjesniku, nije zainteresirana za pjesnika,
mornari/ljudi okrutni su prema albatrosu/pjesniku, rugaju mu se, izazivaju
ga
-Pjesnici se osjećaju neshvaćeno, osamljeno, nepotrebno, suvišno
-Pjesnici se najbolje osjećaju u nebeskim visinama gdje nebo predstavlja
pjesnički zanos
( Pjesnik je nalik tom gospodaru neba/
Što živi u buri i
carskog je roda)
-
Umjetnici se razlikuju od običnih ljudi, ne zato što su drugačiji ili neobični
ljudi, nego zato što drugačije shvaćaju svijet; nije im važno materijalno,
senzibilni su, vide i osjećaju ono što drugi ne vide ili ne žele vidjeti

//////////////////

Njegova pjesma Albatros,nastala je još 1841. za vrijeme pjesnikovog putovanja u Indiju, našla bi
podsticaj i u njemačkoj i u engleskoj književnosti. U ovim književnostima ptica albatros je imala
vrijednost simbola neshvaćene i ismijane veličine, a Baudelaire joj je dao sasvim novo
značenje :u palom albatrosu,razlici između onog prije,kad je bio”car azura”,i sad kad je bijedan i
jadan , on dočarava prolaznost i promjenjivost sudbine posljednjom strofom cjelokupnu
simboliku vezuje za sudbinu pjesnika , koji se “carem” osjeća u visinama, ali “na tlo prognan,
gdje ga svijet sa porugom gura,od divovskih krila ne može da hoda”. Ono sto mu je u njegovom
svijetu, u visinama, fantastično oruđe koje ga čini carem, oborenom albatrosu predstavlja teret,
porugu i smetnju.

////

Vidljivo inspiriran mornarima koje je upoznao na putovanju, u prvoj strofi ih opisuje, doduše kao
priproste ljude koji ne znaju prepoznati istinsku ljepotu koja se samo rijetkima pruža:

»Često za zabavu mornari na brodu

Love albatrose, bijele morske ptice
Što prate brodove uz duboku vodu
Kao ravnodušne, tihe suputnice.«
Njihova surovost je tolika da su u stanju od kralja visina napraviti bespomoćnog bogalja koji se i
sam sebe srami. Albatros je sada prisilno prizemljen i ne zna kako se ponašati:
16

»Tek što ih uhvate i na daske stave,

Vladarice neba nespretno i bijedno
Spuste svoja krila i, pognute glave,
Drže ih ko vesla postiđeno, čedno.«
Mornari su simbol malograđanstva koje je Baudelaire toliko prezirao. Baš kao što su ljudi shvatili
njegov dar tek godinama nakon smrti tako i mornari ne razumiju jadnog albatrosa. Maknut iz
prirodnog okruženja, on im se ne može pokazati punim sjajem te je sada samo jadna sjena svoje
prave veličine. Nezgrapan i nesiguran, albatros postaje predmet maltretiranja i izrugivanja koje
nikako ne jenjava:
»O, kako je mlohav taj putnik krilati!
Nedavno prekrasan, kako li je ružan!
Netko mu kljun draži onim što dohvati
,Drugi oponaša hod mu tako tužan.«
U posljednjoj strofi pjesnik konačno priznaje da se i sam poistovjećuje s tom nebeskom pticom.
Baudelaire i u ovoj pjesmi kroči između dobra i zla, rastrgan je između dvije krajnosti, sve je
oslikano crno-bijelo bez nijanse sivoga. Mornari simboliziraju sve ono prizemno, sve užitke
˝silaženja˝, sve zlo na svijetu. Albatros, toliko čist da mu se i iz imena nazire bjelina, simbol je
svega uzvišenog, ali i neshvaćenoga zbog čega se pjesnik s njim uspoređuje. Sputavan gomilom
koja ga ionako ne razumije, pjesnik svojim ogromnim talentom poput albatrosovih krila, ne
uspijeva se razmahati i poletjeti u visine gdje i pripada:
»Pjesnik je nalik tom gospodaru neba
Što živi u buri i carskog je roda,
U zemaljskoj hajci nema što mu treba
I silna mu krila ne daju da hoda.«(5.,197.str.)
Baudelaire je bio i ostao velik kao albatros te nije dopustio nikome da mu preotme tu titulu!

//////////////

Modernistička pjesma “Albatros” u punom smislu prikazuje sukob spleena i ideala (pada i
uzleta), vječnog kontrasta koji se često pojavljuje u Baudelaireovim djelima. Preko simbola
albatrosa, ponosite, predivne i misteriozne ptice, on prikazuje svoju, a i sudbinu svih ostalih
pjesnika čije duše neprestano teže nečem višem, a ovaj svijet promatraju „kao ravnodušne, tihe
suputnice“. I, baš kao što grubi mornari ne vide ljepotu u gracioznom letu albatrosa, tako ni
mnogi ljudi ne vide ljepotu u umjetnosti riječi, smatrajući je beskorisnom. Upravo stoga umjetnik
“u zemaljskoj hajci nema što mu treba i silna mu krila ne daju na hoda…”

///////////

položaj pjesnika u društvu

- neprihvaćeni i neshvaćeni pjesnik; okolina ga maltretira i ugrožava
- sonetni oblik; alegorija, metonimija, simbol
- sukob pjesnika i zbilje

http://opusteno.rs/analiza-dela-f158/analiza-dela-albatros-sarl-bodler-t23887.html

ANALIZA (sa Interneta)

prva strofa: ti mornari su ti ovdje neko općte zlo, tipa zli ljudi koji guše pjesnika koji se poistovjećuje sa
albatrosom... .na putu nemaran... pa Bodler je bio boem... pijanica, propalica, dekadent... jednostavno
BOEM, kaže on i tihe pratilice lađa sto nad ljutim vrtlozima plove! vidis kao čovjek iz sjenke koji ide za
život ne tražeći mnogo a ne dobiva ni malo!Pa nije li ga se majka odrekla zbog ljubavnika?a sad ti vrtlozi
to ti je život ... sam surovi život u kome se lako može udaviti čovjek kao on!
druga strofa govori o njihovom ropstvu....dakle on kao pesnik i kao albatros, neshvacen i sam je uhvacen
u to zlo ! njegov pokusaj da se izbori i dokaze je smesan svima...dakle on je odbacen...opet, imaj na umu
da je to zbog dekadencije u njemu...sem toga on je bio ozloglaseni princ tame uz malarmea....i ono kad
kaze nevesti, zbunjeni...na sebe misli...a opet to su kraljevi azura- odnosno svog sveta, svog uma!

treca strova ti vuce paralelu...nekad i sad nekad prekrasan a sad smesan, jadan...i jos ponizenja kojima
ga muce ovi zli dokoni mornari....no on ne reaguje na to maltretiranje jer je osobenjak, naravno i treba
biti....

u cetvrtoj pravi paralelu sa sobom...kaze da se sa burom druzi i munjom poji oci...nebeske visine-visine
uma!a na tlu, gde zivi ljudski svet kome pesnik kao da ne pripada, vec je kreirao svoj i uzivau svojoj
fikciji....i sam kaze da je na tlu sputan i zemlji nevican.
zavrsava stihom divovska mu krila smetaju da kroci,sto ce reci...njegovi atributi kojima je bio u svom svetu
veliki...ovde ga unizavaju..i od njih ne moze nikuda jer je ne shvacen!
e ovu je valjda preveo Bozidar Kovacevic kolko se ja secam a davno bese..jos u trecem srednje
e pesma pripada zbirci cvece zla....to znas, valjda....
ako ti je pitno rima je obgrljena i zenska, ne pravilna u prve dve znaci ABBA a u druge dve ukrstena
takodje zenska ABAB s tim sto je tu pravilna....mrzi me da ti radim versifikaciju.....pa i ne znam naj bolje
pa da te ne zeznem negde....no ako oces pokusacu....
ovo ti je moje tumacenje nemoj misliti da je sad neki kriticki stav...no ako te to zanima iskopacu nesto

1.Albatros

Dokoni mornari od zabave love

često albatrose,silne morske ptice,
na putu nemarne,tihe pratilice
lađa sto nad ljutim vrtlozima plove.

Na daske od krova spuste ih sputane

kraljevi azura, nevješti,zbunjeni,
bijelim i ogromnim krilima skunjeni
masu k'o veslima na obadvije strane.

Maloćas prekrasan,a sad smiješan,jadan,

krilati se putnik bori s okovima;
s lule jedan mornar duva mu dim gadan
u kljun a drugi mu se ruga skokovima.

Tom knezu oblaka i pjesnik je sličan;

on se s burom druži,munjom poji oči
ali na tlu sputan i zemlji nevičan,
divovska mu krila smetaju da kroči.
Bozidar Kovacevic

2.ALBATROS

Često za zabavu mornari na brodu

Love albatrose, bijele morske ptice
Što prate brodove uz duboku vodu
Kao ravnodušne, tihe suputnice.

Tek što ih uhvate i na daske stave,

Vladarice neba nespretno i bijedno,
Spuste svoja krila i, pognute glave,
Drže ih kao vesla postiđeno, čedno.

O, kako je mlohav taj putnik krilati!

Nedavno prekrasan, kako li je ružan!
Netko mu kljun draži onim što dohvati,
Drugi oponaša hod mu tako tužan.

Pjesnik je nalik tom gospodaru neba

Što živi u buri i carskog je roda,
U zemaljskoj hajci nema što mu treba
I silna mu krila ne daju da hoda.
(Prijevod: Dunja Robić)

3.ALBATROS

Često, šale radi, sa broda mornari

love albatrose, silne ptice s mora,
što prate, nehajni saputnici stari,
lađu koja klizi vrh gorkih ponora.

Tek što ih na daske stavi momčad čila,

ti kraljevi neba, nevješti i tromi,
bijedno spuste svoja moćna bijela krila
kao red vesala što se uz njih lomi.

Taj krilati putnik sad sputan i mali!

On, prekrasan nekad, sam smiješan i klet!
Jedan mornar lulom kljun mu njegov pali,
drugi oponaša, hramljuć, njegov let!

Pjesnik sliči ovom vladaru oblaka

što se smije strijelcu, protiv nepogoda:
palom na tle usred ruganja opaka
džinovska mu krila smetaju da hoda.